Pravnik

2006

Pregled
novih
strunih
izdanja

Kristina Konya i Josipa Bakoevi

studentice etvrte godine Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

V. Belaj, M. Dika, A. Erakovi, H. Ernst,

M. A. Giunio, O. Jeli, T. Josipovi,
J. Matko Rudjak, B. Vukmir:
Zatita vjerovnika stvarnopravno,
obveznopravno i ovrnopravno
osiguranje trabina
(Narodne Novine 2005.)

Saetak
U studenom 2005. godine, u izdanju Narodnih Novina d.d. Zagreb, objavljen je zbornik radova pod naslovom Zatita vjerovnika stvarnopravno, obveznopravno i ovrnopravno osiguranje trabina. Devet autora, priznatih strunjaka, teoretiara i praktiara, s
dugogodinjim iskustvom u prouavanju razliitih oblika osiguranja trabina, pod opom
redakcijom prof. dr. sc. Tatjane Josipovi, prikazali su neke, u gospodarskoj praksi najee koritene, instrumente zatite vjerovnika.
Potreba za ovakovim zbornikom radova je oita, s obzirom na aktualnosti u hrvatskom zakonodavstvu, koje su na podruju osiguranja trabina uvedene novim Zakonom
o obveznim odnosima, izmjenama i dopunama Ovrnog zakona, novim Zakonom o Upisniku sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i
pravima i dr.
Takoer, brojnost i posebnost ureenja za svaki pojedini instrument osiguranja trabina, te njihova nesumnjiva gospodarska vanost, uvjetovali su potrebu za strunim objanjenjem onih u pravnoj i gospodarskoj praksi najaktualnijih.
U prvom lanku ovoga zbornika, mr. sc. Miljenko A. Giunio daje iscrpni prikaz kamata
i ugovorne kazne, instituta obveznog prava koji slue zatiti vjerovnika, a zahvaljujui
svojoj preventivnoj svrsi djeluju i na pravnu disciplinu subjekata u pravnom odnosu i na
uredno poslovanje stranaka.
Novi Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005.), koji je stupio na snagu 1. 1. 2006.
godine, unio je neke novine koje se tiu ureenja kamata. Do tada, ugovorne i zakonske
kamate bile su ureene odvojeno da bi novim zakonom bile integrirane u sklopu jednog
odjeljka o novanim obvezama. Uz novi Zakon o obveznim odnosima materiju kamata
regulira i postojei Zakon o kamatama iz 2004. godine te dvije Uredbe, koje je donijela
Vlada. Njima se odreuje visina najvie doputene ugovorne kamatne stope i visina stope
zateznih kamata.
Prije svega, autor daje detaljni prikaz nove zakonske regulative kamata poevi od samog deniranja kamata i njegove pravne prirode s posebnim osvrtom na prijanju zakon-

210

Pregled novih strunih izdanja

sku regulativu. Usporeujui prijanja i sadanja rjeenja zakona, koja se tiu te problematike, autor iznosi niz pozitivnih pomaka, ali i svu sloenost u primjeni tog instituta zbog
injenice da e se dio odredbi ZOO-a, koji se odnosi na kamatne stope (l 26.st. 1-3, l.
29. st. 2-6 i 8), primjenjivati tek od 1. 1. 2008. Nadalje, u lanku se daje vrlo sistematina
podjela kamata s posebnim naglaskom na zateznim kamatama koje po novom zakonu
mogu biti i ugovorene zatezne kamate. Slijedi metodologija izrauna kamata, poseban
osvrt na ugovorne i zatezne kamate i njihove stope te zabrana anatocizma.
lanak stavlja znaajan naglasak na sudsku praksu, praksu banaka po pitanju kamata, kao i kritiki osvrt autora glede zakonskih rjeenja ovog instituta, vanog za gospodarsko poslovanje subjekata.
Ugovorna kazna (penal) predmet je razrade drugog dijela lanka istoga autora. Kako
se penali ugovoraju iskljuivo za nenovane obveze, autor prvotno ukazuje na sluajeve
za koje se penali ugovaraju, ukazujui na injenicu da za neuredno ispunjenje novanih
obveza zakon predvia drugaiju sankciju - zatezne kamate. Nadalje, navode se uzroci
zbog kojih moe doi do osloboenja od obveze plaanja penala, oblik u kojem mora biti
sama klauzula da bi bila valjana, u emu se sastoji sama ugovorna kazna te kako se odreuje njezina visina. Poseban osvrt uinjen je na kumulaciju penala, kao to je kumulacija
glavne obveze i penala, naknade tete i penala i ugovornih i zakonskih penala. Zavrno,
autor obrauje odnos penala i odustatnine i ukazuje na mogunost da i penal moe biti
ugovoren kao odustatnina kada je to ugovoreno u interesu dunika.
U drugom lanku ovoga zbornika, mr. sc. Olga Jeli, sutkinja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bavila se obveznopravnim institutima osiguranja vjerovnikove trabine
jamstvom i pravom zadranja.
Prvi dio lanka, koji govori o ugovornom jamstvu, obuhvaa sam pojam jamstva i njegove osnovne karakteristike, sposobnost za jamenje, objekt jamenja, opseg jameve
odgovornosti. Nadalje, autorica nabraja osnovne oblike jamstva kao to su supsidijarno,
solidarno, sujamstvo i podjamstvo. Posebno opirno obrauje odnos izmeu vjerovnika,
dunika i jamca, kao i njihova meusobna prava i obveze da bi, kao posljednje, navela
naine prestanka jamstva.
Drugi dio lanka posveen je jo jednom institutu zatite vjerovnika pravu zadranja. Autorica polazi od pravne naravi prava zadranja te pretpostavki koje su potrebne
za njegov nastanak. Slijede odjeljci o pravnim uincima, posebno uincima toga prava
prema strankama, kao i uincima prema vjerovnicima dunika u steajnom postupku, da
bi na kraju lanak zavrio razliitim situacijama u kojima pravo zadranja prestaje.
Unato tome to ovaj institut nije toliko est u praksi kao jamstvo, prvenstveno zbog
niza pretpostavki koje treba ispuniti za njegovo ostvarenje te zbog dugotrajnosti samog
postupka namirenja iz zadrane stvari, prednost instituta je u tome da vjerovnik odmah i
bez posredovanja nadlenih tijela, zadravanjem dunikove stvari koju posjeduje, osigurava namirenje svoje trabine.
Sljedei lanak posveen je ugovornom osiguranju novanih obveza akreditivima
i bankarskim garancijama. Kako je i sam autor dr. sc. Branko Vukmir naveo, cilj ovog
lanka je prvenstveno upoznati itateljstvo s glavnim karakteristikama tih instituta te s
uvjetima za ostvarenje naplate putem njih. Navedeni instituti prvenstveno su pronali svoju primjenu u meunarodnoj trgovini, gdje su zahvaljujui meunarodnoj praksi postali
vana sredstva osiguranja plaanja obveza.
Prilikom nastanka akreditiva, odreuju se uvjeti i uslovi koje korisnik mora ispuniti da
bi mu banka izvrila isplatu iz akreditiva. Pri tome korisnik mora predoiti potrebne dokumente koji moraju biti sukladni uvjetima i uslovima iz akreditiva. Autor je vei dio lanka
posvetio naelima ispitivanja sukladnosti dokumenata jer je zadovoljenje tih naela uvjet
za isplatu novanog iznosa korisniku akreditiva. Nesuglasnost dokumenata s uvjetima i
uslovima iz akreditiva moe biti, kako autor posebno nabraja, ona koju banka moe pri-

Pravnik, 40, 2 (83), 2006

hvatiti, ona koja je izriito zabranjena te ju banka nikako ne smije prihvatiti te postoje granini sluajevi nesuglasnosti. Nadalje, navode se rokovi za ispitivanje dokumenata, kao i
rokovi valjanosti akreditiva. Ovi potonji su od vanosti za korisnika jer njihovim protekom
banka nije vie duna ispuniti svoju obvezu iz akreditiva. Oslanjajui se na Jednoobrazna
pravila za dokumentirane akreditive iz 1993. g., autor posebnu panju u lanku posveuje
pojedinim vrstama dokumenata kao to su pomorski prijevozni dokumenti, multimodalni
prijevozni dokumenti te oni kojima se dokazuje da je roba osigurana. Jedan dio izlaganja
o akreditivima posvetio je i sluajevima iskljuenja odgovornosti banaka.
Drugi dio lanka odnosi se na bankarske garancije. Autor na poetku daje kritiki
osvrt na sam pojam instituta koji je novim Zakonom o obveznim odnosima lektorskom
pogrekom preimenovan u bankarsko jamstvo umjesto garanciju. Navodei bitne razlike izmeu tih dvaju pojmova, autor iznosi svoje neslaganje s takvim rjeenjem upozoravajui da bi se time mogla stvoriti zabuna u praksi zbog mijeanja tih dvaju instituta. Iako
nije dana konkretna denicija bankarske garancije, institut je pojanjen kroz poredbu s
akreditivima. Teite je, kao i kod akreditiva, na dokumentima koje korisnik mora podnijeti
banci da bi primio isplatu. Autor, takoer, upozorava na neadekvatnu podjelu garancija u
praksi na uvjetne i bezuvjetne, ime se takoer stvara zbrka unato tome to postoji
jasna kategorizacija na apstraktne i akcesorne. Nadalje, u tekstu je posebno izdvojena
kontragarancija tehnika kojom se slue banke kod isplate novanog iznosa korisniku
te back to back garancija posebna vrsta garancije.Ovu posljednju, kako upozorava
i sam autor, banke ba i ne vole primjenjivati u praksi zbog niza nedosljednosti koje se
mogu javiti u lancu garancija koje izdaju banke meusobno. Zadnji dio lanka posveen
je samom sadraju bankarske garancije koji je iscrpno obraen te dopunjen i tekstom o
obliku garancije, njezinim trajanjem, garantnom ispravom, dunim iznosom, prijenosom
prava iz garancije itd. Na kraju, uinjen je mali osvrt na odnos banke i nalogodavatelja
kod naplate.
Zakljuno, kako i sam autor navodi, cilj lanka bio je da se prvenstveno pokau prednosti akreditiva i bankarskih garancija, da se istaknu potekoe koje se mogu javiti prilikom podnoenja zahtjeva za isplatom zbog neadekvatne dokumentacije, ali i vanost tih
instituta za bolji meunarodni promet.
U etvrtom lanku, koji govori o zalonom pravu na nekretnini, dr. sc. Tatjana Josipovi, profesorica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, iznijela je, prije svega, niz prednosti ovoga instituta kao jednog od najznaajnijih instrumenata za zatitu i osiguranje
vjerovnikove trabine. Poevi s denicijom samog pojma zalonog prava na nekretnini
i navodei izvore toga prava, autorica je u lanku posebno izdvojila predmet zalonog
prava, hipotekarnu trabinu, stjecanje zalonog prava na nekretnini, prvenstveni red, prijenos zalonog prava, namirenje trabine iz vrijednosti zaloene nekretnine te prestanak
zalonog prava.
Prvi dio lanka posveen je brojnim objektima zalonog prava na nekretnini s posebnim osvrtom na pripadnosti nekretnine kao objekta toga prava. U ovom dijelu teksta
nabrojane su i iznimke na koje pripadnosti zemljita se zalono pravo ne protee. Nadalje, navedene su osnovne karakteristike koje postojea trabina mora imati da bi mogla
biti osigurana zalonim pravom uz naglasak na mogunost osiguranja i buduih trabina,
ime nastaju kreditna hipoteka i kauciona.
Stjecanje zalonog prava na nekretnini obraeno je vrlo detaljno. Podijeljeno je na
stjecanje dobrovoljnog zalonog prava, sudskog dobrovoljnog, javnobiljenikog dobrovoljnog, dobrovoljnog zalonog prava od nevlasnika, sudskog prisilnog i zakonskog
zalonog prava. Predoene su sve potrebne pretpostavke za njihovo osnivanje (titulus,
modus, dodatne pretpostavke za svaku pojedinu vrstu zalonog prava na nekretnini).
Prvenstveni red zalonog prava ima znaajnu ulogu u stadiju namirenja vjerovnikove
trabine jer o mjestu u prvenstvenom redu ovisi i redoslijed kojim e se vjerovnici namirivati iz vrijednosti nekretnine. Upravo zbog tog razloga posebno su istaknuti brojni

211

212

Pregled novih strunih izdanja

instrumenti kojima se vjerovnik moe koristiti da bi osigurao to bolje mjesto u prvenstvenome redu za namirenje. Spomenute su i situacije u kojima i sam vlasnik nekretnine
moe raspolagati prvenstvenim redom zalonog prava kako bi tako ostvario to bolje
uvjete kreditiranja.
Stadij namirenja iz vrijednosti zaloene nekretnine aktualizira se kada dunik vjerovnikovu trabinu, osiguranu zalonim pravim na nekretnini, ne ispuni. Namirenje vjerovnikove trabine predstavlja svojevrsnu realizaciju zalonog prava. Autorica izdvaja namirenje
sudskom prodajom nekretnine, namirenje nakon promjene vlasnika zaloene nekretnine
sa svim problemima koji mogu iz toga proizai za vjerovnika, kao i razliite mogunosti zabiljebe kojima se isti mogu sprijeiti, te osnivanje zalonog prava na dosuenoj
nekretnini s posebnim naglaskom na novinu u Ovrnom zakonu, lanak 101., kojim je
ureen sluaj sudskog osnivanja zalonog prava na dosuenoj nekretnini kad kupac te
nekretnine plaa kupovninu putem kredita. U posljednjem dijelu lanka nabrojani su naini prestanka zalonog prava na nekretnini.
Zakljuno, osnivanjem zalonog prava jaa pravni poloaj zalonog vjerovnika u pravnom odnosu, daje se potrebna pravna sigurnost u ostvarenje vjerovnikova potraivanja,
a istodobno dolazi i do bolje iskoristivosti vrijednosti imovine, to pokree pravni i gospodarski promet.
Predmet petog lanka ovog zbornika, autora Hana Ernsta, asistenta na Katedri za
graansko pravo Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, jest simultana hipoteka njezin pojam i obiljeja, pravni temelji i nain osnivanja, te namirenje trabine osigurane
simultanom hipotekom.
Simultana ili zajednika hipoteka je takovo zalono pravo, kojemu kao objekt, radi
osiguranja iste trabine, slue dvije ili vie nekretnina. Ona tereti sve nekretnine nepodijeljeno, pa se sukladno tome upisuje za osiguranje cijele hipotekarne trabine u sve zemljinoknjine uloke u kojima su upisane pojedine optereene nekretnine. Time nastaje
solidarna zalonopravna odgovornost.
Prednosti instituta simultane hipoteke u pravnom i gospodarskom prometu su viestruke kako s aspekta interesa vjerovnika, tako i onih na strani dunika. Naime, s jedne strane, kao aktivator cijele ili velikog dijela dunikove imovine, ona slui osiguranju
trabina ija vrijednost prelazi vrijednost jedne nekretnine. S druge strane, aktiviranjem
imovine vie osoba radi ostvarenja zajednikog kreditnog posla, omoguava nanciranje
i siromanijeg dunika, na nain da uz njega, kao osobnog, sudjeluje vie hipotekarnih dunika. Takoer, jedna od glavnih prednosti za vlasnike optereenih nekretnina je
njihova vea kreditna sposobnost, kao praktina posljedica pravila o namirenju ovako
osigurane trabine.
Sljedei lanak, autora prof. dr. sc. Vlade Belaja, profesora Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, obrauje institut zalonog prava na pravu.
Autor obrauje etiri pojavna oblika ovog instituta: dobrovoljno zalono pravo na pravu nastalo na temelju pravnog posla, kao zalono pravo na pravu prenesenom radi
osiguranja ili kao hipoteka na pravu; sudsko prisilno zalono pravo na pravu nastalo na
temelju odluke suda donesene u postupku prisilnog osiguranja trabine; zatim sudsko i
javnobiljeniko dobrovoljno zalono pravo na pravu osnovano zalonim ugovorom, bilo
u obliku sudskog zapisnika o sporazumu stranaka, sklopljenog pred sudom u postupku
osiguranja novane trabine, bilo u obliku javnobiljenikog akta, sklopljenog pred javnim
biljenikom ili privatne isprave, solemnizirane od javnog biljenika te zakonsko zalono
pravo na pravu osnovano ispunjenjem posebnim zakonom odreenih pretpostavaka,
no za sada takovih posebnih propisa u hrvatskom pravnom poretku nema.
Objekt ovog zalonog prava moe biti bilo koje subjektivno imovinsko pravo, ako je prikladno za namirenje vjerovnika, ima odreenu vrijednost, te svojstvo prenosivosti. Meutim, odreene kategorije tih prava, odreene Ovrnim zakonom, nemaju tu sposobnost.

Pravnik, 40, 2 (83), 2006

Zatita vjerovnika ovim institutom dodatno je ojaana novim Zakonom o Upisniku
sudskih i javnobiljenikih osiguranja trabina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima,
kojim je propisan obvezan upis u Upisnik sudskog prisilnog te sudskog i javnobiljenikog dobrovoljnog zalonog prava na pravu, te fakultativno, upis dobrovoljnog zalonog
prava na pravu.
Instituti zadunice i bjanko zadunice obraeni su u lanku autora prof. dr. sc. Mihajla
Dike, profesora Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Poev od donoenja Ovrnog zakona 1996. godine, pa do njegove posljednje Novele
2005. godine, postupno su razvijana dva instrumenta sa znaenjem relativno apstraktne
osnove za utemeljenje trabine tzv. obina zadunica i tzv. bjanko zadunica, koja se
na temelju njih moe, izvansudski ili neposredno sudski, prisilno ostvariti. Konano terminoloko odreenje zadunice, kao isprave koja sadri izjavu dunika o suglasnosti za
zapljenu rauna, ostvareno je Novelom Ovrnog zakona 2005. godine.
Autor obrauje problematiku zapljene rauna na temelju zadunice, te pljenidbu rauna na temelju bjanko zadunice. U odjeljku o pravnoj prirodi zadunice obraen je njihov
dvojaki pravni uinak svojstvo pravomonog rjeenja o ovrsi i svojstvo ovrne isprave, te pretpostavke pod kojima zadunica ima svojstvo tzv. obligacijskog vrijednosnog
papira. Naime, upravo zbog tih svojstava, zadunica je u praksi bitno potisnula institut
mjenice.
Slijede odjeljci o dokaznoj snazi zadunice, te sudskoj zatiti protiv zadunice, koja
duniku stoji na raspolaganju, kao pravo na pokretanje spora tubom protiv zadunice i
kao pravo na traenje izdavanja privremenih mjera protiv zadunice. Zatim slijedi osvrt na
odgovornost pravne osobe, u prvom redu banke, za (ne)postupanje po zadunici.
Zbog rastueg znaenja ovih instituta, autor zakljuno predvia uporabu bjanko zadunice kao kljunog instrumenta osiguranja trabina po osnovi kredita i kreditnih kartica.
Autorica Joica Matko Rudjak, javni biljenik, donosi opsean prikaz instituta javnobiljenikog osiguranja trabina prijenosom vlasnitva stvari i prijenosom prava, tj. ducijarnog osiguranja trabina.
Ovaj institut unesen je kao novost u hrvatski pravni poredak Ovrnim zakonom 1996.
godine., kao jedna vrsta dobrovoljnog javnobiljenikog osiguranja na temelju sporazuma stranaka, pored zasnivanja zalonog prava. U praksi je bio iroko prihvaen kao
nain dobrovoljnog osiguranja novanih i nenovanih trabina, bezuvjetnim dunikovim
prijenosom prava vlasnitva stvari, odnosno prava na vjerovnika, pri emu se namirenje
provodilo izvansudski - prodajom stvari ili stjecanjem punopravnog vlasnitva. Meutim,
radikalnom izmjenom ovog instituta izmjenama i dopunama Ovrnog zakona 2003. godine uvoenjem uvjetnog prijenosa vlasnitva i posljedino nastankom prethodnog i
potonjeg vlasnitva, reduciranjem mogunosti izvansudskog namirenja na prodaju stvari,
te nedoreenou samog postupka namirenja, institut je u bitnome izgubio na vanosti.
Stoga je izmjenama i dopunama Ovrnog zakona 2005. godine u osnovi vraeno ureenje ovog instituta osiguranja trabina u koncept koji je prethodio ZIDOZ-a 2003. godine,
uz odgovarajue promjene sa ciljem vee uinkovitosti.
U prvom dijelu teksta autorica obrauje sam sporazum o osiguranju trabine prijenosom vlasnitva stvari, odnosno prijenosom prava, koji, da bi bio valjan i imao svojstva
sudske nagodbe i ovrne isprave, mora biti sklopljen bilo u obliku sudskog zapisnika, bilo
u obliku javnobiljenikog akta ili solemnizirane privatne isprave.
Zatim slijedi obrada pojedinih prava i obveza ugovornih strana sporazuma, poev
od prava vjerovnika na namirenje, koje ostvaruje bilo prodajom predmeta osiguranja, uz
obvezatno angairanje javnog biljenika prilikom njegova unovenja, bilo stjecanjem punopravnog vlasnitva stvari, odnosno prava, takoer uz obvezatno sudjelovanje javnih
biljenika u pojedinim stadijima namirenja, te druga, zakonska ili ugovorna, prava i obveze dunika i vjerovnika.

213

214

Pregled novih strunih izdanja

Budui da prestankom trabine dunik moe ponovno stei preneseno vlasnitvo
stvari odnosno prava, obveza vjerovnika na povrat vlasnitva, odnosno prava, posebno
je objanjena.
Zatim slijede odjeljci o drugim moguim predmetima osiguranja, porezima i drugim
javnim davanjima, budui da porezni propisi nisu usklaeni s odredbama OZ-a, te posljedice pokretanja ovrnog i steajnog postupka nad vjerovnikom i otvaranja steaja nad
dunikom, jer su stupanjem na snagu ZIDOZ-a 2005. godine ponovno osnaene odredbe
Steajnog zakona, suspendirane za vrijeme vaenja OZ-a 2003. godine. Uinjen je i osvrt
na primjenu zakona, prvenstveno zbog ponitenja negativnog uinka retroaktivnog djelovanja OZ-a 2003. zakonom iz 2005. godine.
Zakljuno, autorica naglaava prednost ovog instrumenta osiguranja trabina, ostvarenu omoguavanjem koritenja ukupnog gospodarskog potencijala radi osiguranja trabina s jedne, i stvaranjem povoljnog i stabilnog poslovnog okruenja s druge strane.
Prethodne i privremene mjere prema Ovrnom zakonu, lanak autora mr. sc. Andrije
Erakovia, suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, donosi prikaz tih, u praksi najuestalijih, sredstava osiguranja trabine.
U prvom dijelu teksta obraene su prethodne mjere, kao sredstva vremenski ogranienog osiguranja budueg namirenja iskljuivo novanih trabina, zakonom taksativno
odreena. Trabina koja se osigurava mora biti utvrena kvaliciranom ispravom koja,
meutim, jo nije postala ovrna, ili trabina njome utvrena nije dospjela, a potrebno je
i, na razini vjerovatnosti, dokazati postojanje opasnosti onemoguenja njezinog budueg
namirenja.
Drugi dio teksta posveen je privremenim mjerama, deniranim prema tri osnovne
funkcije: konzervacijskoj kao sredstva vremenski ogranienog osiguranja budueg
ostvarenja trabine predlagatelja osiguranja utvrene ovrnom ispravom; anticipativnoj
kao sredstva, takoer vremenski ograniena, ija je svrha potpuno ili djelomino namirenje trabine predlagatelja osiguranja prije okonanja postupka o glavnom pitanju te
regulacijskoj kao provizornog ureenja odnosa meu strankama do njihova konanog
ureenja. Ovrni zakon poznaje dvije kategorije privremenih mjera one radi osiguranja
novanih i one radi osiguranja nenovanih trabina. Trea bi kategorija bile privremene
mjere radi osiguranja pravnih odnosa i pravnog reda, no one ne slue osiguranju trabina,
ve je pretpostavka za podnoenje prijedloga za njihovo odreivanje vjerovatnost postojanja pravnog odnosa i njegova spornost.
Prethodne i privremene mjere imaju odreene zajednike karakteristike, kao vremenski ograniena sredstva, one traju dok se ne ostvare pretpostavke za pokretanje ovrnog
postupka, odnosno do odluke o njihovom ukidanju i obustavi postupka osiguranja zbog
prestanka trabine ili utvrenja njezina nepostojanja. Upotpunjeno naelom pravnog interesa, ako su ispunjene pretpostavke za potpuno ostvarenje trabine u ovrnom postupku,
u pravilu mjere osiguranja nisu doputene, a privremena se mjera nee dopustiti ako postoje uvjeti za odreivanje prethodne mjere kojom se moe postii ista svrha osiguranja.
No, postoje tri temeljne razlikovne komponente: za odreivanje prethodne mjere trai se
postojanje kvalicirane isprave koja jo nije ovrna, odnosno njome utvrena trabina nije
dospjela, dok se privremena mjera moe odrediti i bez ikakve odluke i prije pokretanja,
tijekom ili nakon okonanja parninog ili upravnog postupka; prethodnom se mjerom
osiguravaju samo novane trabine, a privremenom i novane i nenovane trabine, a i
sporni pravni odnosi; na temelju prethodne mjere, predlagatelj osiguranja stjee zalono
pravo, a privremenim mjerama u pravilu se prua samo faktina zatita.
Trei dio teksta posveen je samom postupku osiguranja. Poev od stvarne i mjesne
nadlenosti sudova za odreivanje i provedbu osiguranja, sadraju prijedloga za odreivanje i posljedinog rjeenja o odreivanju prethodnih i privremenih mjera, vremena za
koje se odreuju, koje ne moe biti due od proteka petnaest dana od nastupanja uvjeta

Pravnik, 40, 2 (83), 2006

za ovrhu, pa do pretpostavki za ukidanje tih mjera. Posljednji dio ovog odjeljka obrauje
pravne lijekove pravo na izjavljivanje jednostrane i nesuspenzivne albe protiv rjeenja o
prijedlogu za izdavanje privremene mjere, pravo na reviziju i povrat u prijanje stanje zbog
proputanja roka za albu; te pretpostavke pod kojima protivnik osiguranja stjee pravo
na naknadu tete od predlagatelja osiguranja.
Ova knjiga namijenjena je svim pravnicima, ekonomistima i gospodarstvenicima koji
u svojoj praksi i znanstvenom radu primjenjuju i koriste propise o osiguranju trabina, ali
i svima onima koji ele nadopuniti svoje znanje iz tog podruja.
Sveobuhvatan prikaz instrumenata za osiguranje trabina omoguuje svakom vjerovniku da pronae onaj najadekvatniji kako bi zatitio svoju trabinu. Upravo zato preporuujemo da ova knjiga svakako nae mjesto na policama vaega doma.

215