10.

Fran Krsto Frankopan i Katarina Frankopan Zrinska

FRAN KRSTO FRANKOPAN

(Bosiljevo, oko 1643. Beko Novo Mjesto, 1671.)
- ivotopisna biljeka: nije sigurno kada se i gdje se rodio hrvatski velika i pjesnik, urotnik
protiv habsburke samovolje (vjerojatno u Bosiljevu, izmeu 1641. i 1643. g.); potekao je iz
jedne (i to posljednje) loze knezova Krkih; prva zapisana vijest o njemu je iz godine 1648.
rano je izgubio majku (''u kolipci''), potom oca (1652.), pa starijeg brata Gapara (1653.), te
brata Jurja (1661.); nekoliko je godina boravio u Italiji, zatim na isusovakom sveuilitu u
Grazu;
- u Italiji je, u Macerati (1656.) objavio svoje prvo pjesniko djelo, latinsku Elegiju; u
Italiji se oenio kardinalovom neakinjom Julijom di Naro (1658.), a u nasljee je primio grad
Nemi kraj Rima; vraa se u Hrvatsku, pomae svom svaku/ogoru Petru Zrinskom poraziti
Turke kod Jurjevih stijena u Lici (1663.); o uroti protiv Habsburgovaca (a nakon sramotnog
mira u Vasvaru 1664. godine), koju su skovali hrvatski i ugarski velikai, Frankopan je
doznao kasno, tek 1669., i to sluajno, prilikom prevoenja pisma za Petra Zrinskog (bio je
zamoljen od urjaka Petra Zrinskog da prevede na talijanski jezik pismo za poljskoga kralja i
tom se prilikom upoznao s pojedinostima urote); odmah se pridruio uroti, kojoj je nakon
smrti Nikole Zrinskog na elo stao brat mu Petar Zrinski; austrijska je vlada doznala za urotu,
njihova je vojska zaposjela imanja urotnika; dana 12. IV 1670. Petar i Fran putuju u Be, ne
bi li od Leopolda I. dobili oprost; desilo se suprotno po dolasku su ih uhitili i utamniili, pa
ih nakon godinu dana osudili na smrt; smaknuti su 30. IV 1671. u Bekom Novom Mjestu
(odrubljene su im glave); dvije godine potom, 1673., umrla je i sestra jednoga a supruga
drugoga urotnika Ana Katarina Frankopan Zrinski;
- sudbina Frankopanovih djela: prije smaknua Frankopan je morao svojim tamniarima
predati sve svoje papire; tako je njegova ostavtina dospjela u carski arhiv i u njemu, javnosti
posve nepoznati, ostali dva stoljea kada je pred proslavu 200. godinjice urote Franjo
Raki u bekome Dravnom arhivu tragao za pisanim svjedoanstvima o njoj, njegov se
pomaga Ivan Kostreni sluajno namjerio na rukopise dotada javnosti nepoznate; tako se

tek 1871. godine o Frankopanu poinje govoriti i kao o knjievniku, a ne samo kao o
urotniku;
- bibliografija - u Frankopanov opus ulazi: Elegija (na latinskom), Gartlic za as kratit,
Dijake junake, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojake, Po svem svitu razglaena,
preudna i strana trumbita sudnjega dneva (pobona pjesma), Jarne bogati (prijevod
Moliereovoga George Dandine, nedovreno djelo), talijanske pjesme i rasprave;
- problem kronologije nastanka Frankopanovih djela: nema jedinstvenog miljenja o vremenu
i mjestu postanka Gartlica, kao na primjer:
- Mihovil Kombol: ''Glavno njegovo djelo nastalo je u zatoenitvu, gdje je prisilna
dokolica u mladom urotniku probudila sklonosti, koje su moda ve i prije ivjele u njegovoj
dui.''
- prigovor J.Voine: to znai da je Frankopan kroz godinu dana proao
kroz nekoliko razliitih knjievnih faza, to je upitno;
- Ivan Kostreni: Frankopan se knjievnim radom bavio i prije zatoenja;
- Kreimir Georgijevi: zbirka je u tamnici prireena samo za tisak;
- Josip Vonina: za utvrivanje mogue kronologije pjesama bitno je uoiti (a to nije
injeno do Vonininih razmiljanja) da Gartlic ima dva predgovora, to je neobino;
- prvi predgovor ima naslov Gartlic za as kratiti, a potpisuje ga Ditelina; u njemu
dominira potitenost (oblani dani, ure nesrene, srce turobno); ovakva su raspoloenja
vie svojstvena tamnovanju i pisanju tualjki;
- napisan je, vjerojatno, u tamnici, a s njim po raspoloenju korespondira tek manji
broj pjesama u Gartlicu, u kojima tuguje nad nesretnom sudbinom (npr: elegija Srce aluje da
vilu ne vidi, Od srie nestalnosti; Titulua nima, ime vimdar ima ima akrostih posveen
sestri Ani, i on glasi: FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA); dakle, ako je Gartlic prvotno
bio ljubavni kanconijer, za vrijeme tamnovanja u njega su ukljuene i pobone pjesme, pa je
Gartlic postao vrt ''v kojem cvitja vsakojakih popivak nahode se'';
- drugi predgovor ima naslov Dragi prijatejl, poklon i pozdravlenje, ne potpisuje ga
neko ime, ali se iz teksta vidi da je opet rije o Ditelini, jer itamo: ''Prosim, naj se udit da
priprosta Ditelina od tako plemenita cvita lipote i ljubavi spominak initi podstupujem.''
- iz ovog se predgovora doznaje neto i o prvotnoj tematici kanconijera: ''naj i meni
prez zamire bude od lipote i ljubavi koni spominati''; u zbirci je, dakle, prvotno prednost
pripala ljubavnoj poeziji, ali pjesnik je svjestan da on nije dorastao ovoj tematici, pa se
2

itatelju unaprijed ispriava zbog toga; isprika je izreena uz pomo metafore: nema tog vrta
u kojemu ne raste uz cvijee i nekorisna trava, pa se tako i u njegovu vrtu moe nai kopriva;
kopriva nije opasna, jer kad opee, koica samo ''malo zarleniva''; ovakav metaforiki govor,
prema Vonini treba razumjeti na sljedei nain itatelj e se zacrvenjeti, tj. postidjeti zbog
nekih pjesama koje o ljubavi govore slobodnije, ak i nepristojno;
- ovom vremenu pripadaju one Frankopanove pjesme koje nisu inspirirane njegovom
osobnom tragedijom, jer u njima dominira optimizam, bezbrinost;
- proizlazi: Gartlic je nastao tako to je Frankopan prije zatoenja imao manje-vie gotov
kanconijer ljubavnih pjesama, koji je u zatvoru dopunio tualjkama o vlastitoj nesrei, ne
pridravajui se pri tome kronologije; posljedica toga je to da iza vedre pjesme slijedi
pesimistika, zatim ljubavna, odnosno pjesme nastale u potpuno operenim raspoloenjima;
- knjievne faze u stvaralatvu Frankopanovu: na temelju ivotopisnih podataka Josip Vonina
je knjievno stvaralatvo ovog pisca podijelio u etiri faze:
1. mladika dob, kada poboni 13-godinjak, Fran, plae zbog seobe Bogorodiine crkvice s
Trsata u Loreto; dvije godine kasnije e se oeniti u Italiji;
- ovdje nastaje Elegija (1656.);
2. 1656.-1663.: faza bezbrinog ivota koja traje do bitke kod Jurjevih stijena (1663.); to su
galantne pjesme iz Gartlica, u kojima se osjea utjecaj njegovog najveeg uzora, austrijskog
nadvojvode Leopolda Wilhelma, koji je sastavio i pod pjesnikim imenom Crescente objavio
u Bruxellesu 1656. zbirku Diporti; na ovaj je nain upoznao Frankopan talijanske
maniristike pjesnike, ali ne izravno, nego preko nedarovita posrednika Crescentea;
- tematika: ljubavna, konvencionalna, osloboena putenosti, senzualnosti (''ljubovnik
srameljiv'' je sretan ako moe vili zaeljeti laku no);
3. 1663.-1669. (ili 1670.): nakon bitke kod Jurjevih stijena 1663. godine Frankopan uvia
da meu krajikim junacima njegova galantna lirika nema publiku; odnos ovih junaka prema
eni je drugaiji grub, kontaktira se usmeno a ne pismeno, prepriavaju se dogodovtine,
dvosmislene doskoice, psuje se i prostai; ovdje se Frankopan susree s narodom poezijom,
kojoj su pravi ideali: dobar konj, otra sablja i ''frika divojica''; Frankopan shvaa da ljubav
prema eni nije u uzdasima i mirisu rua, nego u putenu uitku;
- u ovu fazu ulaze: aljive i lascivne pjesme u Gartlicu, drugi predgovor Gartlicu,
Dijake junake, Zganke za vrime skratiti, Sentencije vsakojake, Ttrumbita sudnjega dneva,
Jarne bogati;

4. 1670.-1671.: vrijeme provedeno u tamnici, koje karakterizira tuenje nad vlastitom

sudbinom u bekom zatvoru; u tom vremenu nastaju tualjke u Gartlicu, prvi predgovor,
pobone pjesme;
- jezik: u Frankopanovim je tekstovima nazona misao o razumljivosti jezika kao preduvjetu
za jezino sporazumijevanje; on ne eli pisati cifrasto, nego prirodno i jednostavno, pa se u
sklopu toga mogu nai i neke rijei koje mi danas razumijemo kao nepristojne; Josip Vonina
to pravda ovako: ''Veina onih Frankopanovih rijei koje danas osjeamo nepristojnima nije u
njegovoj sredini imala takvu semantiku obojenost, o emu svjedoi i to to ih je u svoj
rjenik mogao unositi poboni pavlinski prior Ivan Belostenec.'' (Vonina, 1976: 197)
Buhe nevojlno skonajnje
- pjesma pripada Gartlicu, i to onoj skupini aljivih, lascivnih pjesama
- naslov izaziva smijeh supstitucijom na relaciji bitno nebitno, vjeno prolazno, ozbiljno
neozbiljno, jer se u ozbiljnoj nabonoj literaturi govori o nesretnom skonanju due (tijela /
ovjek), a ne buhe;
- komunicira li tekst s odreenom knjievnom tradicijom mogue je uoiti najmanje dva
tradicijska sloja:
a) nabona knjievnost na nju upuuju prve dvije strofe, u kojima se sve do pojave
leksema buha osjea ozbiljnost, traginost, jer oko ponoi netko umire, a tome svjedoe
popovi, fratri i ostali svjedoci;
b) ratnika poezija karakterizira je opjevavanje bojeva; karakteristinu topiku boja
nalazimo u 3, 4, 5. strofi (=polje ravno, mjesto slavno, granica, umor zbog borbe eli se
poinuti, lumbarda starinski top, razmrvljeno meso); u ovakvu se ratnikom okoliu trebao
pojaviti ratnik/bojovnik, a ne buha; dakle, ovdje je izvrena ozbiljno-neozbiljna supstitucija,
javlja se smijeh jer se u ozbiljnu okoliu naao neprimjereni lik (buha);
- jo jedan detalj u odnosu na ratniku knjievnost rezultira neto grubljim smijehom,
a to je prikaz ljudskog tijela kao bojnog polja;
- kompozicija razina tematsko-motivska upuuje na zakljuak da je rije o uokvirenoj
kompoziciji, jer poetna i zavrna strofa podrazumijevaju aktualizaciju ozbiljne, nabone
literature (I. strofa: smrt, suenje, grijenost; VI. strofa: smrt je zagospodarila prije zore i trai
se pjevanje hora, tj. molitava; osam je molitvenih ura prema brevijaru: matutinum (jutarnja),
4

laudes (hvale prije zore), prima (6 sati), tretia (9 sati), sexta (12 sati), nona (15 sati) vesperae
(veernja sumrak), completorium (poveerje prije spavanja);
- unutar takvog ozbiljno-nabonog okvira smjeteno je neto beznaajno, bezvrijedno i
nebitno, a to je smrt buhe;
- jezik ostaje otvoreno pitanje kako shvatiti Frankopanove slobodnije izraze (npr. g----a)?

KATARINA FRANKOPAN ZRINSKI

(Bosiljevo, oko 1625. Graz, 1673.)
1.
U posljednje se vrijeme, kako u naoj tako i u zapadnoeuropskoj znanosti o
knjievnosti dosta prostora posveivalo tzv. enskom pismu. Kako ovdje nemamo namjeru uz
taj pojam vezivati odreene estetske ili poetoloke kriterije, elimo samo pripomenuti da pod
pojmom enski rukopis mislimo na onaj tekst koji je napisala ena.
Cjelovitu povijest hrvatske enske knjievnosti hrvatska historiografija jo uvijek
nema, jer povijesti novije hrvatske enske knjievnosti (Dunja Detoni-Dujmi, 1998, Ljepa
polovica knjievnosti) treba jo dopisati i povijest starije hrvatske enske knjievnosti. Iako
takve cjelovite povijesti jo uvijek nemamo, ipak se u literaturi moe proitati da su ene,
mada i usputno, ipak prisutne u hrvatskoj knjievnosti: "ene su stoljeima, najee iz sjene,
pripravljale sreu i nesreu narodima: biblijska Judita velikoduno je ponudila rtvu
nacionalna spasa, srednjovjekovne, gotovo demonizirane ene navodno su nudile sam pakao,
renesansna su aneoska bia bila predmetom ljubavnih opjevavanja, a moderne su ene svoj
nesigurni habitus gradile upravo na oprimjeravanju sretnih i nesretnih okolnosti." (DetoniDujmi, 1998: 11)
O ovakvoj prisutnosti ene "iz sjene" u hrvatskom kulturnom prostoru 17. stoljea
svjedoi i Katarina Frankopan Zrinski (Bosiljevo, oko 1625 Graz, 16. XI 1673), inae jedna,
odnosno jedina ena-pisac u okviru ozaljskoga kulturnoga kruga u 17. stoljeu. U
povijestima hrvatske knjievnosti o njoj se najee govori usputno: ili kao o supruzi bana
Petra Zrinskog, za kojega se udala kao esnaestogodinjakinja, ili kao o polusestri Frana Krste
Frankopana (otac Vuk Krsto Frankopan enio se tri puta, a iz drugog braka s Urulom Inhofer
rodila se Katarina, a iz treega s Njemicom Dorom udovicom Paradeiser, roena Haller de
Hallerstein, rodio se Fran /Vodnik, 1913: 277-290/). Mihovil Kombol to saima u jednu
reenicu: "Knjievnim se radom bavila i Petrova ena Katarina, sestra Krste Frankopana,
izdavi liep, bakrorezima ukraen molitvenik Putni tovaru (Mletci, 1661.)." (Kombol, 1943:
283)
Na ovakav usputni prikaz Katarinina rada naii emo kako u starijim, tako i u nekim
novijim povijestima hrvatske knjievnosti (na primjer: Vodnik, 1913; Kombol, 1943; Jei,
1993; velec, 1974; Frange, 1987; Jeli, 1997). Kada je u pitanju knjievnokulturni rad
banove supruge, onda se, s jedne strane, o njoj govori kao o mecenatkinji, odnosno kao o
6

pjesnikoj inspiraciji. Na primjer, njezinom je potporom Meimurac Baltazar Milovec (16121678) tiskao molitvenik Dvojduni kin (1661) u Beu, te joj ga stoga i posvetio; odnosno brat
Fran Krsto je, najvjerojatnije, u tamnici ispjevao eleginoga Titulua nima i posvetio ga
akrostihom - FRANKOPAN ZERJNJ KATTARJNA - svojoj sestri, a ban Petar Zrinski
napisao je 29. travnja 1671. godine, i to samo nekoliko sati prije smaknua u Bekom Novom
Mestu, najljepe privatno, zapravo ljubavno pismo banici Katarini, koje je uskoro obilo
Europu, ali nikada nije stiglo i do banove supruge.
Postoji, meutim, i drugaije vienje njezina lika, jer su je neki smatrali i uzrokom urote suvremenici

su

je,

naime,

doivljavali

oholom,

koristoljubivom,

astohlepom

nepristupanom osobom, pa ak i zaetnicom zrinsko-frankopanske katastrofe (Zvonar, 1998:

106). To posebice dolazi do izraaja u vremenu nakon travanjskog smaknua 1671. godine,
kada su mnoge pjesme oplakale smrt hrvatskih velikaa, a na nesretnu se Katarinu sruile
brojne onodobne puke kletve (npr. da je bogatstvo stekla otimanjem od udovica i sirotinje).
Ispjevane su prigodnice i poeme u kojima se ovom traginom enskom liku iz hrvatske
povijesti pripisuju najrunije znaajke (o tome se, na primjer, doznaje iz pjesme Cantio mixta,
koja govori o uroti, a motto joj je Summum malum mulier mala /Najvee je zlo zla ena/,
kao i iz pjesme-pamfleta Alia vero de rebellione comitis Petri Zrini /Druga istinita o buni
Petra Zrinskog/). Slobodan Prosperov Novak kae da je Katarina "prikazivana kao
pokretaica urote, kao neka ozaljska Lady Macbeth" (Prosperov Novak, 1999: 458)1.
Pod teretom optubi i proklinjanja banova je supruga poivjela jo samo dvije godine u
samostanu-tamnici u Grazu, u kojoj e stotinu godina kasnije tamnovati jo jedan Hrvat
Matea Antun Kuhaevi.
2.
Kada je rije o knjievnu stvaralatvu Katarininu, onda se u literaturi istie njezin
izvorni i prevoditeljski rad, a bibliografija je svedena tek na jedan naslov Putni tovaru
(Benetke, 1661.; zatim objavljen jo i 1687. i 1715. godine kao preraeno i skraeno izdanje).
U novije je vrijeme pronaen ovei Frankopankin rukopis, poznatiji u literaturi kao Ledieva
pjesmarica (pronaao ju je i otkupio novinar i publicist, poznati lutajui reporter, Gerhard
1 Ovdje treba pripomenuti da upravo trea knjiga Novakove Povijesti hrvatske knjievnosti
(1999.) predstavlja hvalevrijedan izuzetak u odnosu na dosadanji prikaz Katarinina
kulturnoknjievnog rada. U ovoj Povijesti, naime, knjievni rad ove spisateljice nije tek
usputno spomenut, nego mu se poklanja ozbiljna pozornost na oko pet stranica teksta, to do
sada nije bio sluaj.
7

Ledi /Zvonar, 1998: 109/). Rije je o debljoj biljenici koja broji 160 ispisanih listova (320
stranica); rije je o kanconijeru koji je zavren prije Katarinine smrti; u njega su ukljuene i
neke pjesme brata Frana Krste, a neke su dopisali i oni u ijem se posjedu pjesmarica kasnije
nalazila (npr. grofica Barbara Sidonija Peranski od Perne /kod Topuskog/, Ferenc
Deliimunovi-Jelai, Baltazar Patai). Ipak, sa sigurnou se moe trideset i jedna pjesma
pripisati samoj Katarini (Zvonar, 1998: 110). Na ovaj je nain pjesniki opus ove spisateljice
znatno proiren u odnosu na onu jedinu pjesmu, tj. verzificirani predgovor (osmeraki katreni,
rime abab) iz Putnoga tovarua (Vsakomu onomu ki tal bude ove knjiicee), koja se
jedinstveni je stav njezinih prouavatelja pripisuje Katarini, dok se za sve ostalo iz ovoga
molitvenika kae - opet jedinstveno da je preuzeto iz njemakih predloaka: "Inae, tekst
Putnoga tovarua ni po emu nije izvoran nego je u njemu sve, osim uvodne i vrlo ganutljivo
intonirane pjesme Vsakomu onomu, ki tal bude ove knjiice, autorica preuzela iz njemakih
predloaka: (...)." (Prosperov Novak, 1999: 459)
U ovom predavanju bavimo se vie upravo navedenom tvrdnjom, koja se poput leitmotiva provlai kroz literaturu koja se bavi Putnim tovaruem. Moe li se, naime, bezrezervno
tvrditi da su samo uvod (posveta i predgovor) izvorni, originalni tekstovi Katarinini, a sve
ostalo da je - prijevod?
Na ovakvo pitanje itatelja navode dvije injenice: prvo tekst predgovora, i drugo
pozicija molitelja (onoga tko se moli Bogu) u molitveniku.
Tekst predgovora. Poduljim naslovom predgovora Katarina je Zrinska jasno odredila iroku
itateljsku publiku, kojoj je knjiga upuena, jer je rije o dobrim hrvatskim i slovinskim
kranima i krankama:
"Vsega hrvatckoga i slovinskoga gospodi i poglavitim ljudem obojega spola, vsake
vrste i fele dobrim krenikom od mene slubu i poklon, a od Gos. Boga zdravje,
sriu, i veselje; na ovomu svitu dug itak, a po smrti vsakomu kraljestvo nebesko."
(Frankopan Zrinski, 1661: nepag l. *4)

Na deset stranica teksta Katarina ozbiljno razmilja, pa ak i kritizira odreene pojave.

Izdvajamo nebrigu za hrvatsku knjigu, jer se i ono malo napisanih knjiga, kae ona, ne uva.
Ovakvu teku situaciju u kojoj se nala domaa knjiga, Katarina eli poboljati vlastitim
trudom pisanjem knjige, iako je svjesna da e to izazvati brojne prigovore, i to ne zbog
knjige same, nego zbog onoga tko ju je napisao, a to je ena, i k tomu jo iz obitelji Zrinskih.
8

Zatim autorica objanjava naslov knjige, iju topiku puta moemo itati nemetaforiki
(molitvenik je knjiga koja nas moe pratiti na bilo kojem putu) i metaforiki (tovaru je na
ivotni prijatelj ili brani drug). Ono to je bitno za nau temu, jest onaj dio u kojemu
Katarina govori o izvorima svoje knjige, odnosno gdje govori o predlocima kojima se sluila
u pisanju molitvenika. Rije je o njemakim djelima, koja je, vjerojatno, sama prevela, ali
neke su molitve i njezina originalna ostvarenja:
"Knjiice ove iz uda nimkih kripostnih pismih i tampi, kakono pela z vnogih roic
slast vzami, zibranijmi pobonostami napunih i popisah, da iz njh, komu dopadu, jur
pripravnu i gotovu, tim laglje slaju od meda slatkou obuti.
Vnoge u njh vridne pronje i molitve spravih, da njimi ki je molil bude, ne dugom
niti grustnom, nego hitrom i kratkom vrimenu nebo proletivi, pred prestolje Boje
postavi se." (Frankopan Zrinski, 1661: nepag. l. *5 l. *5v; potcrt. Z..)
Iz navedenoga je jasno da je molitvenik prijevod nekih njemakih predloaka, ali je
isto tako jasno da je neke molitve spravila i sama Katarina. Kako nam autorica nigdje ne
govori o tome koje bi to bile njezine spravljene molitve, to u njihovu odgonetavanju moe
posluiti pozicija molitelja/recipijenta.
Pozicija molitelja. Kao to je ve reeno, Katarina je Zrinska u prozno oblikovanu
predgovoru jasno odredila itateljstvo kojemu je namijenila svoju knjigu - Gospodi i
poglavitim ljudem obojega spola. Recipijenta obaju spolova naznauju molitve ovoga tipa:
"Za mrtve.
Vernih, Boe, vsih Stvoritel i Odkupitel, duam slug i slubenic tvojih odpuenje vsih
podaj grihov, da proenje ko su vsagdar elili pobonimi molbami dostignu."
(Frankopan Zrinski, 1661: 323; potcrt. Z..)
Samo je enskomu itateljstvu namijenjena, na primjer, sljedea molitva:
"Molitva. Nad rodeim ditetom.
Sveta Marija rodila je Gospodina naega Jeua Kritua prez bolezni i prez tuge,
Elizabeta rodi Ivana Krstitela: tako i ova slubenica Boja NN. mozi roditi prez tuge,
bolezni, i prez straha. Izajdi dite van krst te zove, izlizi ivo ali mrtvo. Ki Lazara iz
groba zvae: Lazare hodi van, (...).
I neka se trikrat ree na rodeom enom." (Frankopan Zrinski, 1661: 283-284: potcrt.
Z..)

A muko itateljstvo naznauju molitve ovoga tipa:

"Molitva. V alosti u turobnosti.
O slatki Gospodine Jeu Kritu, pravi Bog, koji si iz naruja tvojega nebeskoga Otca
na ov svit poslan grihe osloboditi, onih koji su u nevoljah osloboditi, koji su u
9

suanjstvu odkupiti, koji su rastirani i razagnani skupa spraviti, koji su putniki u

domovinu zapeljati; smiluj se i zvrh onih koji su skruenoga i turobnoga srca, obatrivi
alostne, ojai mlahave. I vkripi plaue. Gospodine Jeu Kritu, oslobodi i obuvaj
mene slugu tvoga od vse nevolje i turobnosti u koje sam sada postavljen." (Frankopan
Zrinski, 1661: 359-360; potcrt. Z..)
Pored ovakvih tekstova koji jasno odreuju recipijenta njegovom spolnom
pripadnou, nailazimo i na molitve u kojima govornik jedanputa govori u enskome, a drugi
puta u mukome rodu, kao na primjer:

"Molitva etrta. K angelu uvaru.

Iz glubine skruenoga srca moga poniznim te zakonom proseega pristupljam k tebi
presvitli preslavni i preisti Duh angelski, vojvoda i herceg paradiomski, koji od
poetka zaea itka moga od obilnoga zdenca milosrdnosti Boje odluen jesi na
uvarstvo i providjenje moje nevridne persone i nedostojne slubenice tvoje: dostojaj
se sada prigljedati i braniti mene od himbe i vkanjivanja, od hudobnosti i prevare
vraga paklenskoga; i da kriposti svetoga kria budem mogal obladati vsaku
nasladnost telovnu, gizdost itka, i vsaku drugu nespodobnu propast stare zmije
neverne." /Frankopan Zrinski, 1661: 194-195; potcrt. Z..)2
Slinu smo "nespretnost" susreli i u najstarijem tiskanom Hrvatskom molitveniku (15. st.), ali i
u Deievu Raju due (1560), u kojima se navedena ''nespretnost'' dogodila, vjerojatno, stoga
to je autor-mukarac prilagoavao tekst enskome itateljstvu (Hrvatski je molitvenik bio
namijenjen jednom enskom samostanu, a Raj due "drugoj" Katarini, kerci Ferdinanda
Frankopana Ozaljskog, roenoj oko 1525. godine3). Rezultat su ovakovih postupka bile i
molitve svetaca koji se mole u enskome rodu. U sluaju nekih Katarininih molitava situacija
je obrnuta

- autor-ena prilagoava tekst mukom itateljstvu (sveta se Brigita moli u

mukom rodu!), i to vjerojatno stoga to se oblici za muki rod osjeaju kao zajedniki skupini
koju ine muke i enske osobe, a kojoj je Katarina svoj molitvenik i namijenila.

2 Dogodilo se to i u nekima od petnaest molitava svete Brigite (tonije u petoj, sedmoj, devetoj i
etrnaestoj!) u naslovu se, naime, naglaava da su molitve Brigitine (Petnajst pobonih molitvi svete Brigite.
Hasnovite vsakomu loviku moliti navlastito pri mae. /372/), a u nekima se od njih javljaju oblici za muki rod,
kao na primjer:"Molim ti se pokai milou zvrh mene nedostojnoga grinika, (...)." (381-382)
"A sada me od ovih suprotivnosti u kojih kruto skrban prebivam, oslobodi." (385)
"(...) molim te, dobri Boe, daj mi milost, da budem mogal vraga, svit i tilo moje obladati, sustegnuti, i
za nje nitar ne hajati, (...)." (387)
"Prosim te takie, da mi zadovolnu pomo posudi, da u vseh mojeh ineh, vazda tvojoj zmonosti
prijetan budem; (...)." (395)

3 V. Olga ojat, "Molitvene knjiice" i Raj due (Forum, 7-8, 1974.).

10

U literaturi je ve konstatirano da je Frankopankin molitvenik prijevod s njemakog

predloka/predloaka, s napomenom da je predgovor izvorno njezin. Mi bismo ovdje, ipak, na
temelju analize pozicije govornika/iskazivaa/molitelja (tj. autorice) i recipijenta pokuali
proiriti autoriinu izvornost i na prvih etrdesetak kartica molitvenikoga teksta.
U Katarininu molitveniku, kao to je ve i bilo reeno, prevladavaju tekstovi pisani u
mukom rodu i za muki rod, malobrojne su molitve pisane za "sluge i slubenice", a vrlo su
rijetke one pisane u enskom rodu i za enski rod. Izuzetak u odnosu na ovako opisano stanje
jest prvih etrdesetak stranica teksta Putnoga tovarua (tonije od 1. do 43. stranice!), gdje se
nalazi molitva za svaku potrebu i one za sretnu smrt. Posebnost ovih molitava ini dvoje:
prvo upravo dosljedna upotreba oblika za enski rod (npr. sbantovala, rei mogla,
slubenicu tvoju N., meni N. grinici, meni N. slubenici tvojoj, spasena budem, meni grinici,
budem mogla, ova slubenica tvoja, slubenica tvoja N. koju si odkupil, osloboditi mene
grinicu, vdili meni grinici, ja nedostojna slubenica tvoja4);
i drugo moliteljiino uporno spominjanje neprijatelja (od 1. do 43. stranice rije
neprijatelj javlja se 30 puta!5), kojih se, Bojom pomoi, eli osloboditi, pa ak im se i
osvetiti, i to ne smo jedanputa. Naime, samo je izrazito energian karakter mogao napisati
sljedee retke:
"Vslii Gos: molitvu moju da se pomoem od straha neprijatela, otmi duu moju, koga
vusta puna proklestva jesu, emera i himbe, pod jazikom njegovim trud i bolizan. Da
ja progonim neprijatele moje, i vhitim nje i ne ogledam se doklam ne pomanjkaju,
zatarem je i ne budu mogli dalje obstati, opasti hote pod noge moje, i razmrvim je
kako prah pred obrazom vitra, i kako blato na vulici potapem je." (Frankopan Zrinski,
1661: 37-38; potcrt. Z..)
Po prirodi je upravo Katarina Zrinska, kau njezini ivotopisci, bila slina karaktera: "Po
prirodi pronicava i otroumna, jake volje, samosvjesna i odrjeita, rodoljubiva i neprijateljski
raspoloena prema Nijemcima, a po istaknutom poloaju Petrovu mona i astohlepna,
Katarina je bila i veoma potovana." (ojat, 1974: 8) Spomenuti "osvetoljubivi" navod
korespondira sluajno ili ne s nekim karakternim osobinama banove supruge Katarine.
Oblici za enski rod, naime, pretpostavljaju itateljicu, ali ini nam se, ne samo kao
recipijenta, nego i kao autora, jer bi velika uestalost rijei neprijatelji mogla upuivati
4 Vidi Prilog 1, u kojemu su potcrtani navedeni oblici.
5 Vidi Prilog 1, u kojemu su masnim slovima istaknuti neprijatelji, odnosno suprotivniki i
protivniki.
11

upravo na Katarinin ivotopis, odnosno na samu autoricu kao recipijenta. Na takav nas
zakljuak navodi i tekst predgovora, koji se pripisuje Katarini, a u kojemu je ona sama
predvidjela da e biti onih koji e za zlo uzeti njezin posao, odnosno oglasit e se neprijatelji
obitelji Zrinskih. Inae, molitvenim tekstovima 17., pa ni 18. stoljea nije svojstveno tako
esto i opirno, odnosno tako emocionalno snano obojeno izgovaranje rijei neprijatelj, nego
upravo suprotno obino se moli za neprijatelja (usp. undali, 2001: 234). Ako spomenuta
itateljica nije neka neodreena "slubenica N." (koja se esto spominje u tekstu i to se
moa razumjeti i kao dio molitvenikih manira), nego sama banova supruga (na to upuuje
povei ornament na poetku svake vee cjeline u kojoj su jasno upisani inicijali K /Katarina/ i
C /Chatarina/), koja u Boga trai spas od svojih neprijatelja, onda bi i prve 43 stranice (a ne
samo predgovor!) mogle biti njezine i to i autorski, i itateljski (Katarina ih je kao
spisateljica pisala najprije za sebe kao itateljicu)6.
Ve se na iduoj 44. stranici nalazi molitva pisana samo u mukome rodu "(...) oglej se na
me niemurnoga grinika od tebe proenja proseega, (...)." (Frankopan Zrinski, 1661: 44;
potcrt. Z..), a o Katarininim neprijateljima vie nema ni traga.
3.
Ako bi se navedeno razmiljanje (predgovor koji upuuje na to da je neke molitve
napisala i sama Katarina, kao i pozicija onoga tko se na prve 43 stranice pojavljuje kako u
ulozi pisca tako i u ulozi recipijenta, tj. osoba enskoga spola!) prihvatilo kao odrivo, onda bi
se mogli rei da je i prvih etrdesetak stranica molitava (tonije od 1. do 43. stranice) Katarina
pisala najprije kao ena-autor i to najprije iz vlastite pozicije i za sebe, dok je sve ostalo bilo
"spravljeno" i prevedeno za "Vsake vrste dobrim i pobonim ljudem".
Literatura i izvori
Detoni Dujmi, Dunja, 1998, Ljepa polovica knjievnosti, Matica hrvatska, Zagreb.
Frange, Ivo, 1987, Povijest hrvatske knjievnosti, Nakladni zavod Matice hrvatske
Cankarjeva zaloba, Zagreb Ljubljana.
Jeli, Dubravko, 1997, Povijest hrvatske knjievnosti, Naklada Pavii, Zagreb.
Jei, Slavko, 1993, Hrvatska knjievnost od poetka do danas (1100-1941.), Grafiki zavod
Hrvatske, Zagreb.
6 Usporedi Prilog. Rije je o molitvama koje se nalaze na poetku molitvenika, a to su: Kripostna
molitva. V vsakoj potribini hasnovita moliti, i Molitve za dobru i srinu smrt i protiva vsakoj pogibeli telovnoj.
One su se u literaturi do sada tretirale jednako kao i ostatak knjige, a to znai kao prijevod s njemakoga
predloka. Navedene molitve, ipak, pokazuju kako u odnosu na onoga tko se moli (a to je osoba enskoga spola),
tako i u odnosu na nain kako se odnosi/moli protiv neprijatelja, da je njihov autor vrlo eksplozivna enska
osoba, odnosno osoba karakterno slina Katarini Frankopan Zrinski, odnosno ona sama.

12

Kombol, Mihovil, 1943, Hrvatska knjievnost do narodnog preporoda. Hrvatska itanka za

vie razrede srednjih kola. Drugi dio, Izdanje nakladnog odjela Hrvatske dravne tiskare,
Zagreb.
Prosperov Novak, Slobodan, 1999, Povijest hrvatske knjievnosti. Od Gundulieva poroda
od tmine do Kaieva Razgovora ugodnog naroda slovinskoga iz 1756., III. knjiga, Izdanja
Antibarbarus, Zagreb.
ojat, Olga, 1974, "Molitvene knjiice" i Raj due, Forum, br. 7-8., Zagreb.
undali, Zlata, 2001, Molitvenici u Slavoniji u 18. stoljeu, u: Fra Luka Ibriimovi i
njegovo doba. Zbornik radova sa znanstvenog skupa, urednik Filip Potrebica, Naklada Slap,
Jastrebarsko.
velec, Franjo, 1974, Hrvatska knjievnost sedamnaestog stoljea, u: Povijest hrvatske
knjievnosti, Knjiga 3, Liber Mladost, Zagreb.
Vodnik, Branko, 1913, Povijest hrvatske knjievnosti. Knjiga I. Od humanizma do potkraj
XVIII. stoljea. S uvodom V.Jagia o hrvatskoj glagolskoj knjievnosti, Matica hrvatska,
Zagreb.
Zvonar, Ivan, 1998, Poetska ostavtina Ane Katarine Frankopan-Zrinski, Radovi Hrvatskog
drutva folklorista, vol. 7, Zagreb.
Frankopan Zrinski, Katarina, 1661, Putni tovaru, Benetke
-

molitve iz Putnog tovarua (1661.) za koje se pretpostavlja da ih Katarina nije prevela

iz njemakog predloka, nego da ih je sama sastavila (Kripostna molitva, Molitva za
dobru i srenu smrt, str. 1.-44.) objavljene su i u zborniku Zaviajnik. Zbornik
Stanislava Marijanovia, Osijek 2005, str. 453.-464.

13

Prilog - Molitve iz Putnog tovarua (1661.) za koje se pretpostavlja da ih Katarina nije

prevela iz njemakog predloka, nego da ih je sama sastavila (str. 1-44)
[1]
Kripostna
molitva
V vsakoj potribini hasnovita moliti.

Jeu Marija budi s manom od jutra do noi u imenu Otca Boga Sina i Duha Svetoga.
On blagoslov koji je iz neba doal kada se je Jeu Kritu narodil, ta budi svrh mene N. On
blagoslov, koga je Gos. Bog vrhu prvoga | 7
[2]
lovika vinil kada ga je stvoril, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Gos. Bog vstanjem
svojim vinil, na vas dan on, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga divica Marija vini nad
svojim dragim Sinom Gospodinom naim Jeuem Krituem kada ga vidi vmirajui na
krinom drivu, on budi vrhu mene N. On blagoslov, koga Gospodin Bog vini na svetom
kriu, kada je svoj duh spustil, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Joef vinil kada bie
prodan u Egiptom, budi vrhu mene N. On blagoslov koga je Tobias vinil, kada je sina svoga
u tuje orsage poslal, budi vrhu mene N. On blagos- |
[3]
lov koga je Jeu Kritu vinil vrhu svoje drage matere odiene Marije kada je u nebo vzeta,
budi vrhu mene N. On blagoslov, koga vsak redovnik ree nad s. hostijom naega odkupitelja
Jeua Kritua Nazarenskoga, budi vrhu mene N. On blagoslov, koga s. Ivan vini svrhu
Jeua Nazarenskoga u Jordanu, budi vrhu mene N. Jeu Nazarenski krajl idovski, smiluj se
meni N. Blagoslovi me i obuvaj oda vsih mojih neprijateljov vijenih i nevijenih. O
Gospodine Jeu Krituki u tvojoj najvekoj muki i strahu na krinom drivu prikovan jesi
sedam rii zgovoril, ponizno te prosim: daj da one svete rii vsig- |
[4]
7 Okomitom je crtom naznaen kraj stranice u molitveniku, a u uglatoj je zagradi naznaen
broj stranice u molitveniku.
14

dar u mojem srcu prebivale budu. Prvu ri koju, Boe, ti ree: Otac, prosti im jer ne znaju to
ine. Drugu ri ree k razbojniku na kriu viseemu: Danas s manom hoe biti u
paradiomu. Tretu ri ree: ena, vzmi zaisto, ovo sin tvoj Ivane, ovo mati tvoja. etrta ri
koju Bog ree: Moj Bog, moj Bog, zato si me ostavil. Petu ri ku Bog ree: edan sam. estu
ri ree Bog: Svreno jest. Sedmu ri ree Bog ovako: Bog Otac nebeski, u Tvoje ruke
prepuam duh moj. O Gospodine Jeu Kritu, ovako prosim i ja tebe z poniznoom iz
dubine srca moga, da mi oprosti vse teke grihe |
[5]
moje, s kimi sam ja tebe od mojega ditinstva kada zbantovala i daj mi milou da i ja budem
rei mogla k tebi: Oh moj predragi Jeu, u tvoje s. milosrdne ruke preporuam duu i tilo
moje Kritukoj oposrid med neprijateli svojimi. Z onim strahom, z onom ljubavjom, s onom
poniznoom svoje ljubljene matere divice Marije, z onom tugom nje, z onom ztrpljivoom
s. Ivana Krstitela, z onom miloom Jeua Kritua, z onom pravicom Davidovom, silnom
moguostom Petrovom, s velikim vfanjem s. Matije, s krstnom kupeljom s. Ivana (dalje
redak neitak zbog oteenosti lista op. Z..), svitloson sunenom (dalje redak neitak
zbog oteenosti lista) zapovidjom danom Mo- (dalje redak neitak zbog oteenosti lista) |
[6]
a, z istinom imunovom, z glubinom morskom, z jakoom zemaljskom, S. obladanjem.
Tim i tako grem i ja oposrid neprijateljov mojih vienih i nevienih. Mir Gos. na. Jeua
Kritua, kripost i jakost njegove s. muke, zlamenja S. miloa i jedinost njegove ljubljene
Matere, obuvanje vsih korov angelskih, molitve vsih izabranih svetcev Bojih i vzvienje
naega Zveliitelja na krino drivo. Jeu Nazarenski, kralj idovski, budi moj obranitel,
vporie i predobitel vsih mojih neprijateljov (poetak retka neitak zbog oteenosti lista)
vsakoj supro (poetak retka neitak zbog oteenosti lista) i nepravici, i obu (poetak retka
neitak zbog oteenosti lista) na dui i na tilu i (poetak retka neitak zbog oteenosti lista)
u svetih pet |
[7]
ran naega Gos. Jeua Kritua i preporuam sebe i vse grinike u milou S. Trojstva, i u
jakost itka njegovoga, i s. smrti njegove, ja se blagoslavljam na vse dobro koje se ini na
nebu i na zemli, ja se preporuam u istinu i mudrost, tulikojer u tilo i u krv naega Gospodina
Jeua Kritua, ja se preporuam u obinu vsih Svet. Bojih Krituev vzmi od mene N.
vse trapljenje i oituj mi vsa dobra. Krituev vzmi od mene vsu suprotivnost i alost.
Krituev budi z manom, oberh mene, okolu mene i pod manom, blagoslovi mene,
Vsemogui Bog u Svetoj Trojici od vsake nagle alosti i jo |
15

[8]
me blagoslovi njegova s. krv, koju je s. Marija majka Boja u svojem svetom srcu nosila.
Jeu i Marija, ja idem danas van u miru Bojem, obuvaj mene sveta vira oda vsih zlih oiju,
obuvaj mene sveta vira oda vsih zlih pogub, ouvaj me S. Trojica oda vse srene alosti,
neka me ouva Tvojih svetih pet ran oda vsakoga zla jazika. Ja vtiskam tri roe u moje srce.
Prva je naega ljubljenoga Jeua Kritua. Druga je njegove drage majke Marije. Treta je
njegove s. krvi, ta mi neka bude za veliki beteg, kugu i naglu smrt. Z Gos. Bogom hou vstati
gori, u miru Bojem hou se ganuti i molim Gos- |
[9]
podina Boga ponizno da pua svoga s.angela pred manom koji vini da vsi moji neprijatelji
zamuknu pred manom, kako i mrtvih ljudi jaziki. Sada jur hou hoditi blagoslovivi se
imenom Boga Otca nebeskoga, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Amen.
Blagos lovi me Bog Stvoritelj neba i zemlje od sada doklam god opet jutro bude, k tomu mi
pomozi Otac Bog nebeski, Bog Sin i Bog S. Duh, koji me oslobodi oda vsih zlih ljudi i
jadovitih stvari. Amen. |
[10]
MOLITVE
Za dobru i srinu smrt i protiva vsakoj pogibeli telovnoj
Naslidovanje S. Evangelioma po S. Ivanu. Slava tebi Gospodine.
V poetku bie ri i ri bie pri Bogu, i Bog bie ri, to bie v zaetku pri Bogu. Vsa po njem
vinjena jesu i prez njega nitar ni vinjeno, to vinjeno jest. V njem bie itak, i itak bie
svitlost ljudi, i svitlost u tminah sviti, i tmine nisu nje objele. Bi lovek poslan od Boga, komu
ime bie Ivan, on |
[11]
pride na svidoanstvo, da svidoanstvo vini od svitlosti, da bi vsi virovali po njem, ne bie
on svitlost, nego da svidoanstvo skae od svitlosti. Bie svitlost istina, koja prosviuje
vsakoga lovika priduega na ov svit; na svitu bie i svit po njemu stvoren jest i svit njega ne
pozna, u svoje pride i svoji njega ne prijee, kuliko godir ga prijee, da im oblast sine Boje
biti, onim ki viruju u Ime njegovo, koji ni od krvi, niti hotinja tilovna, niti hotinja mukoga,
nego od Boga roeni jesu. I Ri Tilom vinjena jest i prebivae u nas. I vidismo slavu
njegovu, slavu kako Jedinoroenoga od Otca |
[12]
puna milosti i istine. Bogu hvala.
16

Slava i hvala Sinu Davidovu, blaen ki dojde u Ime Gospodinovo. Spasi nas
Gospodine u visini nebeskoj.

Po kojem, Gospodine, vsa ova dobra vazdar stvara, posveuje, oiv lja, blagoslav lja i
poda je nam. Po njem, i s njim, i u njem jest Tebi Ocu Bo gu Vsemoguemu u jedinosti
Duha Svetoga vsako potenje, slava, kripost i oblast, va vse vike vikov. Amen. |
[13]
Pomolimo se.
Zapovidmi, spasenjimi spomenjeni i Bojim napravljenjem naueni smimo govoriti:
Oslobodi mene, Gospodine, molim te slubenicu tvoju N. oda vsega zla proastna,
sadanja i priastna u dui i tilu, za me stojei preslavna vazdar diva Marija majka tvoja, z
blaenimi apostoli tvojim Petrom, Pavlom i Andrijem, sa vsimi sveci tvojimi. Daj milostivno
mir meni slubenici tvojoj. (kraj retka neitak) zdravje po vse dni moje, da s pomoom
miloe tvoje budem osloboena od grihov mojih po Krituu Go- |
[14]
spodinu naem. Amen. Mir Gospodinov budi vazdar s nami. Amen.
Mir on tvoj Gospod. Nebeski Boe, koga si vuenikom tvojim ostavil, neka vazdar
prebiva vsaen u srcu mojem, i da bude vazdar med manom i mojimi neprijateli vienimi i
nevienimi. Amen.
Mir Gospodinov, lice Gospodinovo, tilo Gospodinovo, krv Gospodinova, budi meni N.
grinici mo i pomo, kripost, zaslon, obramba i vtienje due i tila moga. Amen.
Jane Boji, ki od dive Marije dostojal se jesi roditi odauzimljui na kriu grihe svita,
smiluj se dui i tilu momu. Amen. |
[15]
Jane Boji, ti Jeu Kritu, ki prikazan jesi na spasenje svitu, smiluj se dui i tilu
momu.
Jane Boji, po kom spaseni bivaju vsi virni, podaj meni na ovom i priduem svitu
vikovini mir.
O Adonaj, po kom vsa osloboena jesu, oslobodi mene oda vsega zla. O Adonaj, po
kom vsa oslob. jesu, vtii mene, vkripi mene, pomozi mene u vsih nesriah, nevoljah, i
suprotivinah mojih, i od sih zasidov neprijatelov mojih vienih i nevienih, oslobodi mene.
V ime Otca Boga, koji je vas svit stvoril.
V ime Sina, koji je vas svit odkupil. |
17

[16]
V ime Duha Svetoga, ki je vas Zakon ispunil, preporuam mene vsu. Amen.
Blagoslov Otca Boga Vsemoguega, i Sina, i Duha S. budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov Otca Boga Vsemoguega, ki je vsa samom rijom vinil, budi vazdar s
manom. Amen.
Blagoslov Gospodina naega Jeua Kritua budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov Duha Svetoga i z sedmimi darmi svojimi, budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov blaene divice Marije s Sinom svojim, budi vazdar s manom.
Blagoslov i posvee- |
[17]
nje kruha i vina, ko je Gos. na Jeu Kritu vinil, kada je podal venikom svojim govorei:
Vzmite, ijte i pijte, ovo je tilo i krv moja ko se na kriu propet i prolit hoe. To inite na moje
spominanje i na odpuenje vsih grihov. Budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov angelov, arhangelov kriposti, poglavnikov prestolja, gospodstvi kerubinov
i serafinov budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov patriarkov i prorokov, apostolov, muenikov, spovidnikov, divic i vsih
svetih Bojih, budi vazdar s manom. Amen.
Blagoslov vsih nebes |
[18]
Bojih, budi vsagdi i vazdar s manom, kraljestvo, velianstvo zaiti mene, vina dobrota
vladaj mene, neugaena ljubav vgi mene, neizmireno Boanstvo opravi mene, mo Otina
obuvaj mene, mudrost Sinovljeva oivi mene, kripost Duha Svetoga vazdar prebivaj med
manom i med vsimi mojimi neprijateli vienimi i nevienimi. Amen. Oblast Otina vtvrdi
mene, mudrost Sinovljeva prosvitli mene, vtienje Duha S. vtii mene. Amen.
Otac mir, Sin itak, Duh S. likarstvo spasenja, blagoslovi mene. Amen. Boanstvo i
milosre Boje, sahranjenje ljuba- |
[19]
vi njegove zdri mene. lovianstvo njegovo vkripi mene. Amen.
O Jeu Kritu, Sin Boga ivoga, smiluj se meni gri.
O Emanuel od suprotivnikov duhovnih i od vsih neprijatelov vienih i nevienih, i od
vsega zla obrani me. Jeu Kritu Kralj dojde u miru, Bog lovikom posta, ki za nas
milosrdno i pokorno muku strpi. Jeu Kritu Kralj mirovni, budi vazdar s manom, i med
manom i neprijateli mojimi. Kritu zmae, Kritu kraljuje, Kritu zapovida, Kritu neka

18

obrani mene oda vsega zla. Jeu Kritu dostojaj se meni mo dati, da izmoi budem mogla
vse mo- |
[20]
je neprijatele. Amen.
Ovo kria Gospodina naega Jeua Kritua, razbiite se strani suprotivne, zmogal
je lav od roda Judova, koren Davidov. Aleluja, aleluja. Zveliitel svita zvelii nas, ki si po
kriu i krvi tvojoj odkupil mene, pomozi meni, tebe molim, Boe moj. O Agios O Theos
Agios Iskiros Agios Athanatos Eleison imas. Sveti Boe Sveti jaki Sveti nemrtelni,
smiluj se meni N. slubenici tvojoj, pomonik budi moj, Gospodine ne ostavi mene, ne oduri
me, Boe zveliitel moj, na pomo moju prigledaj, Gos. Boe spasenja moga.
Prosvitli oi moje da |
[21]
nigdar ne zausnem u smrti, da kada ne ree neprijatel moj, premogoh suprotiva njemu.
Gospodin bude moj pomonik i ne uzbojim se da mi to vini lovik.
Oslobodi mene milostivi Jeu Kritu, obuvaj mene, pomozi meni i spasi me u ime
Jeua, vsako kolino poklie, nebeski, zemaljski i paklenski, i vsaki jazik hvali Gosppodina,
ar je Jeu Kritu u diki Otca Boga. Znam milosrdni Jeu, da koji godir dan, vru zazovem
tebe, spasena budem. Milostivni Gospodine Jeu Kritu, Sin ivoga Boga, ki u kriposti
tvoga predragoga imena, tulika si uda vinil i tvoju obilnu likariju vbogim dal. |
[22]
Boe, u tvojoj jakosti i imenu vragi se tirahu, slipi viahu, gluhi sliahu, hromi
hodijahu, nimi govorahu, gubavi oiavahu se, beteni ozdravljahu se i mrtvi gori vstajahu. I
kad se tvoga slatkoga Sina ime imenuje, pisam u vuhu uje se, med u vustih kua se. Vrag
izganja se, vsako kolino klanja se, nebesa raduju se, hudobne napasti odganjaju se, vnoga
proenja dobivaju se, nazlobi koji su od svita, tila i vraga, odnimlju se i vsaka dobra na misto
dobivaju se. Ar koji godir zazove Ime ovo, spasen bude, koje je reeno prvo i nazvano nego
se je u vtrobi majke zael.
O Ime slatko, Ime vkri- |
[23]
pljujue srce lovije, Ime itka, zvelienja i radosti, Ime predrago, veselo, slavno i
milostivno, Ime vtiujue grinika, Ime zpuzujue, vladajue, zdree vsake stvari stvorene.
Zato milostivi Jeu, vgodno budi tebi, da u ovoj predragoga Imena tvoga kriposti, odbije
vraga od mene; prosviti me slipu, oslavi me gluhu, oitovaj me hromu, otvori mi jezik nimoj,
oisti me gubavu, objai me nemonu i mlahavu, vzdigni me mrtvu, obstri me miloom
19

tvojom nagu, i prosvitli me Imenom tvojim leeu u tamnosti, da prosviena iznutra i izvana
tvojim presvetim Imenom, i vtvrena milo- |
[24]
om budem mogla va tebi iviti, zastri mene milostivi Jeue, petimi ranami tvojimi, i
sigurna budem oda vsih napasti, tebe hvalei, tebe potujui koji si toga dostojan, ar si ti on
odieni Sin Boji, u kom se, nad kim se i po kom se vsa ravnaju i vladaju. Tebi hvala i
potenje, tebi slave, tebi dike, na vsih vikov, vike. Amen.
Neka bude Gospodin Bog Jeu Kriti pri meni da me nasiti, pri meni da bude da me
zdri, s manom da bude da me ouva, pred manom da bude nek me vodi, s manom neka bude
da me brani, da me blagoslovi, u meni neka bude da me oive, po- |
[25]
lag mene neka bude da s manom neka vlada, vrhu mene neka bude da me vkripi, vazdar s
manom neka bude da odauzame od mene vsu muku vine smrti, ki z Otcem i S. Duhom ive i
kraljuje po vse vike vikov. Amen.
Jeu, Marije Sin, svicko spasenje i Gospodin, budi vazdar meni milostiv i milosrdan.
Pamet svetu, dobrovoljnu ast Bogu, domovini oslobojenje. I nitkor ne njega ne posee
rukom; ar joe ne bie dola vra njegova, ki jest, ki bie i ki bude vazdar. alfa i omega, Bog i
lovik, poetak i svretak, budi meni ta zazivanje na vino zaienje. Amen. |
[26]
Jeu Nazarenski, kralj idovski, pismo hvale vzmone, Sin Marije divice, smiluj se
meni grinici i naputi me po tvojoj miloi na stazu vinoga zvelienja. Amen.
A Jeu znadijui vsa priastna vrhu sebe, izajde i ree njim: Koga iete? Odgovorie
njemu: Jeua Nazarenskoga. Ree njim Jeu: Ja sam. A stae i Juda ki prodavae njega s
njim. Da kako ree Jeu: Ja sam, odajdoe nazad i opadoe na zemlju i opet opita nje: Koga
iete? A oni rekoe: Jeua Nazarenskoga. Odgovori im Jeu: Rekal sam vam, da Ja jesam,
da ako mene iete, pustite ove odit. Lance, kri i av- |
[27]
li, trnje, smrt, ku podnesoh, kau kako sam nevoljnih grihe odnimal, od ran vsih mene mentuj
i pogibeli.
Petere ran Boje, neka budu vazdar likarija moja. Jeu jest put Jeu jest itak
Jeu jest istina Jeu jest istino muen Jeu jest razpet Jeu Sin Boji, smiluj se meni
Jeu iae oposrid njih i nitkor silnom rukom ne posee na Jeua, ar joe ne bi dola vura
njegova.
Pomolimo se.
20

Slatki Gospodine Jeu Kritu, Sin Boga ivoga, ki si odgovoril idovom hotijuim tebe
vhititi: Ja sam. I: Ako mene iete, pustite |
[28]
ove otiti. Tad oni idovi odstupie nazad i opadoe na zemblju, tako da onu vuru tebi koditi
nisu mogli. Kako je to istina i istinu biti verujem i tvrdim, tako milosrdni Gospodine Jeu
Kritu, mene sada i vazdar dostojaj se uvati oda vsih mojih neprijatelov meni koditi
hotijuih, i nje od mene oditi vini, da mi nikakor, ni u niem koditi ne budu mogli, nego da
srino izajdem izpred ruk njihovih na put mira i batrivosti, na diku i hvalu tvoga S.Imena,
koje je blagoslovljeno na vike. Amen. |
[29]
Pomolimo se.
Gospodine vsemogui Boe, Otac nebeski, ki si rasul tolna i jazike neprijatelov tvojih, koji
su se bili zaprisegli suprotiva Boanstvenoga tvoga velianstva jakosti. Ti Gospodine po
Imenu Sina tvoga ljubljenoga Gospodina naega Jeua Kritua, razvrzi vse hudobne tolnae
i nenavidna miljenja i zmiljenja vsih mojih neprijatelov i razhiti po Imenu tvojem svetem,
desnice tvoje oblaom nenavidnost njihovu nakanjenu meni na zlo, i vini onimiti jazike
njihove, to bi govorili suprot meni i zadr- |
[30]
i njih mo izvriti i poeti, koja godir protiva meni eliju, vsa jim zakrati, za dostojnost
roditeljice Sina Tvoga Marije i svetih apostolov tvojih i vsih svetih, prigledaj i brani mene
pod

sinicom kreljuti tvojih blaenih i od vsih protivnikov mojih, himbenih zasidov,

milosrdno oslobodi, otmi i obrani mene, da ne budu mogli po nenavidnosti i alarnoj

hudobnosti oblast svoju protiva meni ispuniti. Po Krituu Gospodinu naem. Amen.
Gospodine Otac vsemogui, koji si iz nitar vsa stvoril, i prvo nego bi vinjena bila
vsa progledal, i vsa koja su na nebu i na zemli vsa su ti podlona, |
[31]
ponizno ti se molim, da oda vsih pogibeli i suprotivin mene obrani, i od oblasti i zasidov
vsih mojih neprijatelov vijenih i nevijenih oslobodi. Potvrdi Gospod. to vdelal jesi u meni,
prostri desnicu tvoju obrh mene i poali angela tvoga svetoga iz nebes, koji me obuva,
obrani, zaiti, pomore, pohodi i obatrivi, dostojaj se Gospodine blagos loviti mene, koji si
na odkupljenje doal na zemlju. Amen.
Zdrav kriu predragi, koji si se telu Krituevu vdal, i njegovimi predragimi vudami
nakien jesi bil, na potovanje Imena tvoga, Sveti krie neka se za- |
[32]
21

sramiju vsi koji me oduraju i proganjaju, a ja se neka ne sramim, neka se prestrae oni, a ja
se ne prestraim, pripeljaj nadanje, dan ponevoljenja i z dvojim skuavanjem stati nje, Boe
moj, velike milosti. Amen.
Pomolimo se.
Gospodine Jeu Kritu, Sin Boga ivoga, ki si rekal idovom: Vsaki dan bil sam pri vas i
niste me vhitili, oslobodi mene mili Boe i Gospodine, po toj svetoj rii tvojoj, oda vsih
neprijatelov mojih vienih i nevienih, telovnih i duhovnih. Ar ako Gospodine ti moj
pomonik jesi, neu |
[33]
se bojati da mi to godir vini lovik, u kapicanu i vuzdi eljusti njihove zustegni da se ne
pribliaju k meni, nego da poginu kako prah pred obrazom vetrenim, i kako rose pred
vruinom sunenom. Tebe molim milostivni Gospodine Jeu Kritu, da kako si ti za me na
tvojem presvetom kriu krv tvoju prolijal iz presvetoga tila tvoga, tako pazi na mene, uvaj,
ravnaj, brani danas i vsako vrime od nepravadna suda, od jalna i himbena lovika i oda
vsakoga, koji bi mene progonil.
Premilosrdni Gospodine Jeu Kritu, po tom presvetom kriu tvojem, i po ono
odieno tilo tvoje, |
[34]
koje je na kriu visilo, i za one rane ke su svicke grihe odaprale, odnesi od mene sadanju
alost i neprestanju tugu, i ne prepusti meni na popotanje neprijatele moje, ne uini njim
veselje vrhu mene. Gospodine Boe moj, vini s manom zna menje na dobro, da vide vsi
koji me oduruju, ar ti Gospodine pomogal jesi mene i vtiil jesi mene. Ovdi s manom je Jeu
Kritu Nazarenski kralj idovski i vsih narodov, ki na kriu ree: Svreno jest. On svojom
dobrotom i milosrem da svri meni vse potribine dajui svoju milost, odnaajui nevolju,
odganjajui alost, vtiujui neprijatelsku |
[35]
srdu, njih na pravdu gone i njihovu naglost razbijajui, mene vazdar zdrujui i ravnimi puti
vodei na vinu slavu. Ki je jo rekal na kriu: Otac u tvoje ruke preporuam duh moj. A prvo
je rekal: Ako mene iete, pustite ove oditi. Ne prepusti meni, Gospodine Boe milostivi,
poginuti, u koga S. ruke preporuam danas i vsako vrime duu moju, tilo moje, injenje,
govorenje i milenje moje, itak moj, i konac itka moga, dan i vuru preminua moga, dan
smrti i od mrtvih vstajanje moje, da me uva, ohrani, pomore, pohodi, i obrani, oda vsih mojih
neprijatelov vienih i nevienih. O Adonaj, sudi |
[36]
22

Gospodine, to kodi meni, i izreni iz mene to se bori suprot meni, podri oruje i popadi it,
ter vstani na pomo meni, istegni me tvoj i zdvigni protiva onim koji proganjaju mene. Reci
Gospodine, dui mojoj: Ja sam, da se posramuju i vzboje vsi ki iu duu moju i da stupe
nazad i da se posramuju vsi koji meni misle zlo. Neka budu puti njihovi tmine i bluenje, i
angel Gospodinov neka stiska nje, da budu kot prah pred obrazom vitrenim, i angel
Gospodinov neka je progoni, ar ti Gospodine, popota se njimi i na nitar pelja tugu dajue
meni, razgubi je, Gospodine, u kriposti tvojoj, vkroti je, Gospo- |
[37]
dine, obranitelju moj, i kako pomanjkiva dim, tako da pomanjkaju oni spred obraza moga.
Neka vpade vrhu vsih neprijatelov mojih strah i bojazan iz zmonosti tvoje, Gospodine. Da
budu kako kamen negibljui se doklam mimo projde ova slubenica tvoja, koju si odkupil v
te vfajui se, prostri ruku tvoju i poriti hoe nje zemlja. Desnica tvoja, Gospodine, povekana
jest u jakosti. Desnica tvoja, Gospodine, zatrla je neprijatele moje i v slavi tvojoj vkrotil si
vse suprotivnike moje.
Vslii, Gos., molitvu moju, da se pomoem od straha neprijatela, otmi duu moju,
koga vusta puna prokle- |
[38]
stva jesu, emera i himbe, pod jazikom njegovim trud i bolizan. Da ja progonim neprijatele
moje i vhitim nje i ne ogledam se doklam ne pomanjkaju, zatarem je i ne budu mogli dalje
obstati, opasti hote pod noge moje i razmrvim je kako prah pred obrazom vitra i kako blato na
vulici potapem je. Oslobodi mene od izdanja obine, koji stave mene za glavu narodov.
Smiluj se meni, Boe, smiluj se meni, ar se v te vfa dua moja, i u sinici kreljuti tvojih vfati u
se doklam mimo projde nazlobnost. Otmi mene, Gospodine, od lovika himbenoga, i od mua
nepravedna oslobodi mene. Oslobodi mene |
[39]
od onih ki nepravicu ine i od ljudi krvnih spasi me. Otmi me od neprijatelov mojih, Boe
moj, i od boreih se suprot meni oslobodi me.
Gospodin pomonik moj, i hou pomrsiti neprijatele moje, ar desnica Gospodinova
vini kripost, desnica Gospodinova izvisi mene, desnica Gospodinova vini kripost, da tebi
Gospodine, posvoji duu moju. Boe, v te se vfam i ne posramujem se, vini da se s manom
ne potaju neprijateli moji, nego da budu negibljui se kako kamen, doklam mimo njih
projde slubenica tvoja N., koju si odkupil tvojom predragom krvjom. Ne spomeni se od
nepravic starih |
[40]
23

nego da nadajde mene miloa tvoja, po kojoj vslii molitvu moju i ne oduri molenje, da vslii
me, Gospodine, ar dobrovoljna jest miloa tvoja, i po vnoanstvu milosra tvoga pogledaj
na me, i ne obrni obraza tvoga od mene, ar se tugujem, brzo vslii mene, priglej k dui mojoj i
oslobodi ju od neprijateljov mojih, otmi mene, a vrhu njih proli srdu tvoju i naglost srditosti
tvoje da stigne nje, Boe spasenja moga. I za slavu imena tvoga oslobodi mene i milostiv budi
grihom mojim za ime tvoje.
Probudi Gospod. jakost tvoju, i dojdi osloboditi mene grinicu od progona
neprijateljov mojih. Vdili meni |
[41]
grinici milost tvoju i od vsih neprijatelov mojih oslobodi mene. Ar u te, Gospodine, vfah se
i u te samoga prez vsakih mojih dostojnosti vfam se, ar je vea milost tvoja od vsih mojih
grihov. Zato dostojaj se, Gospodine, mene milostivno osloboditi, kako si oslobodil Davida od
ruke aula i Golijata, Jakoba od ruke Ezava brata njegova, Danijela od jame lavov, i Suzanu
od kriva svidoanstva, ar ti jesi jakost moja u nevolji, ka je obastrla mene, ti osloboditelj moj
od neprijateljov mojih. Zato rastrgni vuze moje i oslobodi me od vstajajuih protiva meni,
da prikazan tebi za vsima budem, jer ime tvoje nazvano jest |
[42]
vrhu mene, ar ono zazivam i zazivati hou, ar si ti rekal, vustmi tvojimi presvetimi, da vsaki
koji tebe zazival bude, spasen biti hoe, i sada ja nedostojna slubenica tvoja, tebe zazivam da
oslobodi mene i duu moju i tilo moje oda vsih tug i nevolj mojih. Smiluj se meni i oprosti
grihom mojim, ki si prostil Mariji Magdaleni, i eni grinici, i razbojniku s tobom na kriu
viseemu, i mene privesti dostojaj se kamo si i njega dopeljal, u slavu rajsku, gdi si ti z svetim
tvojim svitlost, istina, nasienje puno i veselje vikovino, koji ive i kraljuje z Otcem
Bogom u jedinstvu Duha Svetoga, Bog |
[43]
na vse vike vikov. Amen.
Blagoslovi mene Bog Otac ki je vsa stvoril iz nitar Blagoslovi mene Boji Sin
Jeu Kritu, ki je lasnom krvjom lovika odkupil Blagoslovi mene Duh Sveti ki mene
vazdar spasi milosrdna vtienja nadahnjenjem. Amen.
Mir Gospod. naega Jeua Kritua, kripost muke njegove, znamenje S. kria,
istoa blaene divice Marije Blago slov vsih svetih, obranba angelska i pomo vsih
obranih Bojih, neka bude vazdar med manom i med vsimi mojimi neprijateli vienimi i
nevienimi sada i vsako vrime, i na vru smrti moje. Amen. Otac na. Zdrava Marija. |
[44]
24

MOLITVA
Od imena Jeueva.
O dobri Jeu, o milostivni Jeu, o preslatki Jeu, divice Marije predragi Sin, pun milosti i
milosrdnosti, o mili Jeu, smiluj se ti meni polag velike milosrdnosti tvoje, o milostivni
Jeu, prosim te i molim za onu predragu krv tvoju, koju si ti za grinike prolijal, oprosti mi
grihe moje, oglej se na me niemurnoga grinika od tebe proenja proseega, i tvoje
presveto ime zazivajuega Jeuevo, ime slatko, o ime Jeu ime naslad- |
[45]
no, ime Jeu ime nam na zvelienje dano. (...)

25