ZAPISNIK FRANJEVAKOG SAMOSTANA

U NAICAMA
knjiga I (1739. - 1787.)

Izdavai:
Hrvatski institut za povijest Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
Zaviajni muzej Naice
Franjevaki samostan sv. Antuna Padovanskog u Naicama
Grad Naice
Hrvatski institut za povijest
Glavni i odgovorni urednici:
Tamara Tvrtkovi
Milan Vrbanus
Urednitvo:
Mato Artukovi
Silvija Luevnjak
Dragutin Bedenii
Kreimir agar
Stjepan Matkovi
Recenzenti:
dr. sc. Stanko Andri
prof. dr. Mijo Korade
Lektorica:
Marija Pepelko
Bibliotheca Croatica: Slavonica, Sirmiensia et Baranyensia. Izvori, knjiga I
Documenta Nassiciensia, knjiga I
Biblioteka Hrvatska povjesnica. Graa IV/7
ISBN:
978-953-7606-06-0 (cjelina)
978-953-6659-50-0 (Hrvatski institut za povijest
Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje)
978-953-7606-07-7 (Zaviajni muzej Naice)
978-953-6324-84-2 (Hrvatski institut za povijest)
CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu
Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 733386

ZAPISNIK FRANJEVAKOG
SAMOSTANA U NAICAMA
knjiga I (1739. - 1787.)

Prireivai:
Kritiko izdanje i prijevod
ime Demo
Maja Rupnik-Matasovi
Tamara Tvrtkovi
Transkripcija, leksikon, dodaci i kazala
Milan Vrbanus

NAICE - SLAVONSKI BROD - ZAGREB

2010.

SADRAJ

PREDGOVOR ............................................................................................. VII

Silvija Luevnjak, Milan Vrbanus
KULTURNO-POVIJESNA BATINA
NAIKIH FRANJEVACA ......................................................................... XI
fra Emanuel Hoko
VIESTOLJETNI APOSTOLSKI RAD
NAIKIH FRANJEVACA ...................................................................... XXI
OZNAKE I KRATICE U LATINSKOM TEKSTU
I U KRITIKOM APARATU ................................................................. XLIII
ZAPISNIK DREVNOG SAMOSTANA SVETOG ANTUNA
UDOTVORCA U NAICAMA (latinski tekst i hrvatski prijevod) ................ 1
LEKSIKON OSOBA ................................................................................... 241
KRONOLOGIJA (1699. - 1787.) .................................................................... 321
POPIS SVJETOVNIH I DUHOVNIH
POGLAVARA I DUNOSNIKA ................................................................ 327
TUMA MJERA I NOVANIH JEDINICA .............................................. 333
KAZALO POJMOVA . ................................................................................. 343
KAZALO OSOBA . ....................................................................................... 357
KAZALO GEOGRAFSKIH POJMOVA . ................................................... 367

Predgovor
Pred vama je, lectores amici, prva u nizu knjiga u kojima je opisana povijest
Franjevakog samostana svetog Antuna Padovanskog u Naicama, viena oima
ondanjih samostanskih zapisniara. Radi se o praksi zapisivanja vanih dogaaja,
uobiajenoj za redovnike zajednice tog vremena, o emu svjedoi i injenica da
je Luka Karagi, provincijal Provincije Bosne Srebrene (a toj je Provinciji tada
pripadao i naiki samostan) 1737. propisao biljeenje dogaaja vanih za odreenu
zajednicu ili samostan. Tekst u izvorniku nazvan Protocollum antiqui conventus Divi
Antonii thaumaturgi Nassicis, a u prijevodu Zapisnik drevnog samostana svetog Antuna
udotvorca u Naicama, uklapa se veinom svojih karakteristika u ondanji anr koji
funkcionira kao podvrsta kronike ili anala. Ti specifini historiografski anrovi
oznaavaju kronoloki ureene prikaze povijesnih zbivanja, s tim da je kod anala
osnovna vremenska jedinica godina, a kod kronike neko vee razdoblje (najee
neije vladavine). Zapisnik samostana u Naicama prikazuje dogaaje kronoloki
poredane po godinama, ali vezan je takoer uz "trajanje" odreene institucije (u
ovom sluaju samostana) pa tako, uvjetno reeno, pripada i jednom i drugom
anru.
Ovaj Zapisnik u izvorniku koji se uva u Arhivu franjevakog samostana
u Naicama u tri sveska (od kojih se u posljednji jo uvijek upisuju podaci),
kontinuirano donosi zapise o vanijim dogaanjima u razdoblju od 1739. sve
do dananjih dana. Prvi svezak izvornog latinskog teksta (razdoblje od 1739. do
srpnja 1864.) uvezan je naknadno prilikom restauracije 1982. u smee konate
korice (s hrptom visine 34 cm). Zapisnik je restauriran runo u Sredinjem
laboratoriju za konzervaciju i restauraciju Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu,
a pritom su obnovljeni i najoteeniji listovi. Tekst je itljiv (stupanj itljivosti
ovisi o zapisivaima kojih je bilo mnogo), pisan je tintom, a pojedini su dijelovi
podcrtani plavom ili crvenom olovkom, vjerojatno od kasnijih itatelja Zapisnika.
Osim krianih i ispravljanih dijelova, na nekoliko mjesta nailazimo i na dijelove
osnovnog teksta, preko kojih je novi tekst nalijepljen na komadiu papira. Na kraju
prvog sveska nalaze se i naknadno umetnute stranice koje bi kronoloki trebale doi
mnogo ranije. Prvi je svezak gotovo u cijelosti napisan na latinskom, a naslovnica
sadri spomenuti naslov Protocollum antiqui conventus Divi Antonii thaumaturgi Nassicis,
s istaknutim slovima koja ine kronogram (zbroj je 1739., odnosno godina kad je
zapoeto pisanje Zapisnika). Drugi svezak Zapisnika (za period od kolovoza 1864.
do 1956.) uvezan je u tvrde korice (s hrptom 42,5 cm) na kojima su hrbat i rubovi
od crne koe, a ostatak je obloen svijetlosmeom tkaninom. Dogaaji do 1905.
zapisivani su na latinskom, a nadalje su pisani na hrvatskom jeziku (ipak, period od
1848. do 1856. pisan je na hrvatskom, a tu bismo injenicu moda mogli povezati s
razdobljem "ilirskog" preporoda i eljom za koritenjem narodnog jezika). Svezak
je u dobrom stanju, a u njemu nalazimo (od tridesetih godina 20. stoljea) i isjeke
iz novina, fotografije i sl., to vjerno oslikava samostanski ivot. Neki su originalni
VII

listovi (iz razdoblja Drugog svjetskog rata) istrgnuti pa retrogradno napisani, o

emu svjedoi i pisac Zapisnika. Trei svezak Zapisnika poinje 1957., a popunjava se
i danas.
Prva knjiga ovog niza obuhvaa razdoblje od 1739. do kraja 1787. Na samom
je poetku, u nekoliko rijei, prepriano i navodno osnivanje samostana 1373. te
njegova gradnja, a jednako tako izneseni su i podaci o gvardijanima samostana i
dobrima koja su pripadala samostanu poetkom 18. stoljea (prije 1739.). Poetne
godine su, to je i razumljivo, opisane u kraim crtama i po nekoliko godina na
istoj stranici, da bi kasnije dogaaji bili prikazivani detaljnije i po mjesecima, a
neke se godine proteu i na vie stranica.
Knjiga se sastoji od nekoliko dijelova: najprije nas tekstovi Silvije Luevnjak
i Milana Vrbanusa uvode u povijest Naica i naikog samostana te ukazuju na
njegov utjecaj na drutveni, kulturni i prosvjetni ivot grada i okolice, a fra Emanuel
Hoko u kratkim crtama izlae djelovanje franjevaca na pastoralnom podruju
naikog samostana. Zatim slijedi usporedna transkripcija latinskog teksta i
prijevod na hrvatski popraen biljekama, a na kraju su dodani leksikon poznatih
osoba te razne tabele (mjernih jedinica i usporednih cijena proizvoda i usluga,
popisi kraljeva, banova, biskupa, upana, provincijala i gvardijana za razdoblje
obuhvaeno ovom knjigom, kronologija vanijih povijesnih dogaaja te kazala
imena osoba, mjesta i pojmova) koje imaju svrhu olakati rad prouavateljima
povijesti samostana u Naicama.
Knjiga je nastala na poticaj i uz potporu provincijala Hrvatske franjevake
provincije sv. irila i Metoda fra eljka eleznjaka, naalost prerano preminulog
naikog upnika fra Ivana Mikia, sadanjeg upnika i gvardijana franjevakog
samostana u Naicama fra Dragutina Bedeniia, ravnateljice Zaviajnog muzeja
Naice Silvije Luevnjak i Grada Naica na elu s gradonaelnikom Kreimirom
agarom, a rezultat je suradnje Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu (njegova
Odjela za latinistiku historiografiju) na elu sa Stjepanom Matkoviem i institutske
Podrunice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu na elu s
Matom Artukoviem, te je potpisuje vie prireivaa i prevoditelja.
Prireujui i prevodei ovaj Zapisnik, nailazili smo na uobiajene probleme, ali
i na one karakteristine ba za ovu vrstu teksta, pa smo smatrali potrebnim ukazati
na njih i objasniti naela kojima smo se vodili. Budui da smo pred sobom imali
Kroniku franjevakog samostana u Brodu na Savi, koju je za tisak priredio Josip Barbari,
a koja je kao prva tiskana u tom anru probila led i unijela neka naela izdavanja
i ureivanja latinskog teksta usporedno s hrvatskim prijevodom, trudili smo se
donekle slijediti zadani model, ali jednako smo tako pokuali napraviti iskorak i
unaprijediti donesena naela.
Tekst je, dakako, najprije trebalo transkribirati. S obzirom na injenicu
da je tekst nastajao tijekom niza godina i da ga je stvaralo i pisalo vie ljudi,
odnosno zapisniara, ije je znanje latinskog raznoliko i neujednaeno, prilikom
transkripcije trudili smo se to vjernije slijediti izvornik i intervenirati u latinski
tekst samo onda kad je to bilo neophodno radi razumijevanja teksta. Zbog
VIII

toga smo pojedine rijei i izraze ostavljali u oblicima koji odudaraju od danas
uobiajenih oblika (incaeptus/inceptus; inplantari/implantari), jednako tako iste se rijei
mogu pronai zapisane na razliite naine (provintia/provincia; diffinitor/deffinitor), a tu
smo razliitost i sauvali doklegod ona nije remetila razumijevanje teksta. Ipak, jer
je tako tradicijom uobiajenije, prilikom transkripcije sauvana je razlika izmeu
vokalskog i konsonantskog u/v, ali nije izmeu i/j. Namjera nam je bila u tiskanom
tekstu, koliko je to mogue, prenijeti raznolikost izvornika, odnosno, to vjernije
doarati postojanje vie ruku u latinskom tekstu. Interpunkciju smo prilagodili
dananjoj, gramatikoj, kao i pisanje velikih poetnih slova. Kratice kojih je u
izvorniku mnogo, razrijeene su prilikom transkripcije bez ikakve oznake. Iako
postoji samo jedan primjerak rukopisa, bio je potreban i nevelik kritiki aparat: on
se s jedne strane odnosi na nae ispravljanje oitih greaka, a s druge strane u njemu
su navedena i sva ispravljanja koja su u tekst izvornika unosili sami prepisivai.
Kratice koritene u kritikom aparatu objanjene su neposredno ispred samog
teksta.
Oznake godina u latinskom tekstu bile su nesustavno provedene u zaglavlju,
a mi smo ih, da bismo olakali itateljima snalaenje u tekstu, oznaili na desnoj
margini prijevoda kroz itavu knjigu. Budui da u izvorniku postoje i odreene
digresije (u obliku prisjeanja na prole dogaaje ili umetanja odreenih
dokumenata u tekst), na vrhu stranice uvijek je oznaena osnovna godina koja
prati kronologiju dogaanja, a zatim je u zagradi navedena i godina na koju se
digresija odnosi. Valja napomenuti i to da je sastavljanje Zapisnika vrlo vjerojatno
zapoeto 1739., na to ukazuje kronogram u naslovu. Zbog toga i u naslovu ovoga
izdanja kao poetna stoji ta godina, premda tekst obuhvaa i neke ranije dogaaje.
Izvorna paginacija unesena je i u latinski i u hrvatski tekst u kosim zagradama.
Latinski tekst usporedno slijedi hrvatski prijevod. U skladu s izvornikom, vie
je prevoditelja (u naem sluaju troje). Termine smo pokuali u najveoj moguoj
mjeri uskladiti, ali u ostalim dijelovima prijevod uva jezine osobitosti svakog
pojedinog prevoditelja. Budui da ne postoji sustavno provedena terminologija
za odreena podruja, kao npr. crkveno, vojno ili pravno, u mnogim smo
situacijama bili primorani sami (i uz veliku pomo naih kolega) stvarati termine,
ili, u najboljem sluaju, mijenjati i prilagoavati ve postojee, a elja nam je
da ovo bude poticaj za stvaranje terminolokog prirunika. Kod prijevoda smo
odustali od tradicionalne kroatizacije osobnih imena. Pokuali smo, naime, otkriti
izvorni oblik imena i u tom ga obliku prenijeti u prijevod: tako je, na primjer, lan
samostanske zajednice u izvorniku zvan Vitus Tribl, koji je u Valpovu bio godinji
propovjednik za njemaki jezik, oito bio porijeklom Nijemac, pa je tako i preveden
kao Veit Tribl (a ne kao to je dosad bilo uobiajeno - Vid Tribl). Iznimku smo
jedino napravili u sluajevima opepoznatih slavnih osoba poput vladara (Josip
II., Maksimilijan), papa (Siksto IV., Benedikt VIII.), hrvatskih banova i biskupa
sa sjeditima na podruju dananje Hrvatske. Ipak, greke su mogue, jer kod
nekih manje poznatih osoba nismo ni na koji nain mogli otkriti tone podatke
o podrijetlu. Nadamo se da e se unato tome takvo naelo kroatizacije osobnih
imena u historiografiji prihvatiti jer se na taj nain, ini nam se, dolazi korak blie
povijesnoj, ali i povjesniarskoj preciznosti i vjerodostojnosti.
IX

Biljeke uz hrvatski tekst nisu opirne niti sustavne jer nismo eljeli time
nepotrebno optereivati prijevod. U njima su dana objanjenja o osobama,
pojmovima ili dogaajima, koja pridonose zanimljivosti i razumljivosti izvornoga
teksta. Unutar prijevoda u kosim zagradama (osim ve spomenutih brojeva
stranica) nalazi se hrvatski tekst koji u latinskom ne postoji, a dodan je od strane
prevoditelja radi lakeg razumijevanja. Potrebno je spomenuti da u ovom dijelu
Zapisnika postoje i tri vea dijela koja su nezavisna i ne pripadaju kronici, ili su pak
vrlo slabo povezani s kronologijom samostanskog ivota: prvi je dekret Siksta IV.
o vinogradima i posjedima iz 1473. (u prijepisu iz 1756., a u tekstu uz 1766. godinu),
u kojem spomenuti papa franjevcima doputa da zadre postojee i osnivaju
nove posjede, vinograde, samostane i sl. u Hrvatskoj i Slavoniji, odnosno na
podrujima koja su bila unitena i naputena u prodoru Turaka. Drugi je pregled
odredbi Sabora u Ostrogonu iz 1786. (i u Zapisniku se nalazi unutar te godine),
koje se odnose na carsko-kraljevski edikt o zarukama i enidbi, zaprekama za brak
i valjanosti branih ugovora. Odmah nakon toga slijedi (u istoj godini) prikaz
putovanja cara Josipa II. u Rusiju iz 1780., koji je napisao carev pratitelj na putu
Ferenc Xavr Kalatay. Prva dva dodatka napisana su administrativno-pravnim
jezikom, a trei je umetak putopisnog karaktera, pa se osim sadrajem od ostalog
dijela Zapisnika razlikuju i specifinim jezinim diskursom.
Dodaci na kraju knjige, kao to je ve spomenuto, trebali bi olakati
pretraivanje Zapisnika. Osim uobiajenog kazala imena osoba, ovoj je knjizi dodan
i leksikon imena, u kojem se nalaze sve one osobe iz Zapisnika, o kojima su poznati
biografski podaci i koje su relevantne za ondanji politiki, gospodarski, kulturni
ili vojni javni ivot. elja nam je da, nakon tiskanja cjelovite povijesti samostana,
transkribirani tekst i prijevod budu objavljeni i u elektronikom obliku kako bi
pretraga bila bra, potpuna i dostupnija svima zainteresiranima za ondanji ivot
franjevakog samostana u Naicama.
Posebno zahvaljujemo mnogim kolegama i suradnicima bez ije dragocjene
pomoi ne bismo mogli ostvariti ovaj znanstveni projekt. Za probleme crkvene
terminologije zahvaljujemo fra Emanuelu Hoku, fra Vladi Lonaru i fra Ratku
Radiiu, za vojno nazivlje kolegama Alexandru Buczynskom, Ivani Horbec, Tei
Shek Brnardi i njezinom suprugu Vladi Brnardiu, za jezine savjete i veliku
strpljivost Mariji Pepelko, a za ostala pitanja, probleme i detalje zahvale upuujemo
Renati Bonjakovi, Ljiljani Dominkovi, Vijoleti Herman Kauri, Mariji Karbi,
Jadranki Nerali i Zrinki Peorda Vardi. Bez njihove pomoi i sugestija ova bi
knjiga bila nedoreena i nepotpuna.
I na kraju potrebno je rei da bez timskog rada etvero prireivaa ne bi dolo
do tiskanja ove knjige. Mnogi sati razgovora, promiljanja, konstruktivnih rasprava
i zajednikog sjedenja i gledanja u tekst doveli su do rezultata koji je pred vama.
Koliko je on uspjean ili neuspjean, na vama je da prosudite.

Prireivai