Mate Kapovi

UVOD U INDOEUROPSKU LINGVISTIKU

M A T I C A

H R V A T S K A

Biblioteka
THEORIA /
NOVI NIZ

Recenzenti
DALIBOR BROZOVI
JOSIP LISAC
RANKO MATASOVI
Glavna urednica
JELENA HEKMAN
Izvrni urednik
LUKA VUKUI

CIP zapis dostupan je u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 672919
ISBN 978-953-150-847-6

Mate Kapovi

UVOD
U INDOEUROPSKU
LINGVISTIKU
PREGLED JEZIK I POREDBENA
FONOLOGIJA

MATICA HRVATSKA
ZAGREB MMVIII

PREDGOVOR

Ova knjiga predstavlja prvi pravi uvod u indoeuropsku lingvistiku

na hrvatskom jeziku, tj. prvo djelo u kojem se indoeuropeistika
tematika ne obrauje u sklopu slavenske, hrvatske ili latinske povijesne gramatike nego zasebno. Na hrvatskom se jeziku dosada
o indoeuropskom prajeziku, tj. jeziku iz kojega su se razvili svi
indoeuropski jezici (a veina jezika dananje Europe pripada indoeuropskim jezicima), moglo saznati iz vie prirunika, ali nijedan
nije bio posveen iskljuivo indoeuropeistici. Od starijih su radova
tu Juriiev Nacrt hrvatske slovnice (1944) i Ivieva Slavenska
poredbena gramatika (1970). Ti su radovi danas ipak, premda mogu biti korisni, uvelike zastarjeli, a predstavljaju nacrt hrvatske
povijesne gramatike i slavensku poredbenu gramatiku u kojoj indoeuropski prajezik ne igra glavnu ulogu. Mihaljevieva Slavenska poredbena gramatika (2002) prua osnovne informacije o indoeuropskim jezicima, ali je takoer u naelu povijesna fonologija
slavenskoga. Fonolokom se povijesti hrvatskoga jezika od praslavenskoga do danas bavi djelo Historische Grammatik des Kroatischen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache (2007)
Georga Holzera. Najbolji je uvod u indoeuropsku lingvistiku na
hrvatskom jeziku predstavljala Matasovieva Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika (1997). Ondje je dobro izloena indoeuropska fonologija i morfologija preko latinskoga jezika
(2008. je izila i Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika
istoga autora), ali je dotino djelo, premda prua obilje indoeuropeistikih podataka, ipak povijesna gramatika latinskoga, dok je
ova knjiga posveena u jednakoj mjeri svim indoeuropskim jezicima (naravno, onima poznatijima). Ona se od Matasovieve knjige
razlikuje po tome to daje iscrpan povijesni pregled, kao i time to
prua podatke o povijesnoj fonologiji za vei broj indoeuropskih jezika, a s druge je strane ne zamjenjuje jer Matasovieva knjiga
ostaje osnovnim prirunikom za poredbenu latinsku gramatiku te
za indoeuropsku morfologiju koje u ovoj knjizi nema. to se tie
5

PREDGOVOR

drugih aspekata indoeuropeistike indoeuropske kulture, arheologije, problema indoeuropske pradomovine itd., tu je nezaobilazno
djelo Indoeuropljani. Zagonetka njihova podrijetla jezik, arheologija, mit Jamesa P. Malloryja (2006), a od indoeuropeistikih
knjiga na hrvatskom treba jo spomenuti i Rijei indoeuropskih
institucija milea Benvenistea (2005).
Knjiga obuhvaa dva osnovna dijela pregled izvanjske povijesti
indoeuropskih jezika i poredbenopovijesnu fonologiju indoeuropskih jezika. Osnovni su podatci dani o svim bolje posvjedoenim
stari(ji)m indoeuropskim jezicima. Knjiga obuhvaa u naelu
smo osnove poredbene fonologije ne govori se detaljno o glasovnim zakonima u zadnjem slogu koji su, primjerice u slavenskom i
germanskom, jako komplicirani te se o njima treba govoriti u sklopu morfologije. U knjizi su objanjeni i hrvatski glasovni zakoni u
okviru slavenskih jer autor smatra da nema smisla uzimati smo
staroslavenski kao sliku slavenskoga, a da se ne objasne veze hrvatskoga sa staroslavenskim i ostalim indoeuropskim jezicima.
Latinski i grki primjeri (iznimno i neki drugi) u naelu uvijek
imaju uza se zapisane i hrvatske internacionalizme koji od njih
potjeu. Tako se ti jezici pribliavaju i korisnicima koji ih ne znaju
dobro. S obzirom na to da je cilj tih internacionalizama olakati hrvatskomu itatelju prepoznavanje rijei, njihovo izvoenje iz
dotinoga korijena treba shvatiti uvjetno katkad navodi internacionalizam povezan s dotinom rijei (a ne nuno izravno iz nje
izveden), zanemaruju se jezici posrednici itd. Osim toga, iz istoga
se razloga uz gotske primjere uvijek navode suvremeni engleski i
njemaki primjeri s obzirom na to da e mnogim itateljima ti jezici biti bliski. Kod navoenja su primjer davani smo oni primjeri
koji dobro oslikavaju promjenu o kojoj se govori. Tako primjerice
nisu davani isti primjeri iz raznih jezika ovisno o tome slui li nam
rije *nebhos za oslikavanje odraza glasa *n ili odraza glasa *s.
Knjiga je najveim svojim dijelom napisana akademske godine
2004/2005 da bi se poslije polako dopunjavala i prepravljala sluei pritom kao skripta studentima lingvistike. Osim studentima
lingvistike, knjiga moe posluiti kao osnovni uvod u indoeuropsku lingvistiku i kroatistima, slavistima, germanistima, klasinim filolozima, indolozima itd. koji tako mogu staviti jezik-predmet svog izuavanja u iri kontekst, kao i laicima koji ele saznati
neto o povijesti indoeuropskih jezika. Knjiga sadri i osnove nael jezine promjene pa moe posluiti i kao uvod u povijesnu lingvistiku svima zainteresiranima. Htio bih osim toga napomenuti i
6

PREDGOVOR

da, premda je ova knjiga zamiljena i kao uvodni indoeuropeistiki

prirunik, na nije smo to. Da je rije smo o udbeniku preko
kojega studenti mogu nauiti osnove indoeuropske lingvistike,
opravdan bi bio prigovor da u udbeniku ima i mnogo toga to i nije tako osnovno. Meutim, knjiga je namijenjena i onima koji ve
neto o indoeuropskom ili openito povijesnom jezikoslovlju znaju,
ali ele nauiti vie pa su neosnovni dijelovi namijenjeni upravo njima. Tko eli doista smo osnovne obavijesti, n to smatra
suvinim moe lako preskoiti. Drao sam se stoga naela da od
vika glava ne boli iako sama knjiga, naravno, nije pretjerano opsena.
Zahvalan sam Orsatu Ligoriju na mnogim korisnim primjedbama
i dopunama te na majstorski izraenim kazalima, kao i Ranku
Matasoviu koji je proitao tekst jo u prvoj verziji rukopisa i takoer dao brojne opaske. Zahvaljujem i svojim studentima na njihovim komentarima kao i lanovima indoeuropeistike mejling-liste
Cybalist. Sve su greke, dakako, smo moje.

U Zagrebu, 10. sijenja 2008.

Mate Kapovi

POKRATE I ZNAKOVI

> pravilno daje

nepravilno daje (analogijom i sl.) ili je posueno u drugi jezik
~ povezano s
* rekonstruirano
** nemogue, neposvjedoeno
[ ] fonetski izgovor
/ / fonoloki oblik
< > pravopisni oblik
# granica rijei (poetak ili kraj)
V vokal (samoglasnik)
C konsonant (suglasnik)
R sonant
A. akuzativ (ako nije posebno oznaeno, znai da je jednina)
akt. aktivni
aor. aorist
G. genitiv
g. godina
D. dativ
dij. dijalektalno
dv. dvojina
I. instrumental
ind. indikativ
jd. jednina
L. lokativ
l. lice
m. r. muki rod
mn. mnoina
N. nominativ
osn. osnove
po K. po Kristu (poslije Krista)
8

POKRATE I ZNAKOVI

pr. K. prije Krista

prez. prezent
ptcp. particip
sr. r. srednji rod
st. stoljee
tis. tisuljee
usp. usporedi
v. vidi
V. vokativ
. r. enski rod

Jezici:
akv. akvitanski
ark.-cip. arkadijsko-ciparski
alb. albanski
anat. anatolijski
arm. armenski
at. atiki
av. avestiki
balt. baltijski
bjr. bjeloruski
bsl. baltoslavenski
bug. bugarski
ak. akavski
e. eki
dlu. donjoluiki
dor. dorski
eng. engleski
franc. francuski
frig. frigijski
gal. galski
Gav. gatha-avestiki
germ. germanski
glu. gornjoluiki
got. gotski
gr. grki
het. hetitski
hom. homerski (grki)
9

POKRATE I ZNAKOVI

hrv. hrvatski
I istonoie. indoeuropski
iir. indoiranski
ir. iranski
J junojon.-at. jonsko-atiki
kajk. kajkavski
kelt. keltski
kin. kineski
lat. latinski
latv. latvijski
lid. lidijski
lik. likijski
lit. litavski
luv. luvijski
mak. makedonski
mik. mikenski
neie. neindoeuropski
njem. njemaki
perz. perzijski
polj. poljski
rum. rumunjski
rus. ruski
S sjevernoskr. sanskrt
slav. slavenski
sl. slovaki
sln. slovenski
sr srednjo
st staro
st. stariji/starije
stind. staroindijski
stir. staroirski
stisl. staroislandski
stnord. staronordijski
stprus. staropruski
stsl. staroslavenski
10

POKRATE I ZNAKOVI

stvnj. starovisokonjemaki
svah. svahili
panj. panjolski
tok. tokavski
ved. vedski
tal. talijanski
toh. toharski
tur. turski
ukr. ukrajinski
umbr. umbrijski
ved. vedski
Z zapadno

Fonetski znakovi:
kao tal. <z> u zio stric, ujak, tetak ili <c> u hrv. otac bi
kao hrv. <>
 kao hrv. <d>
kao eng. <th> u think misliti

kao eng. <th> u that to

x tvrdo, velarno h, kao u njem. (i nekim hrv. govorima)
zvuno h, kao <h> u hrv. kruh ga
glotalni zatvor, kao stanka izmeu samoglasnik u izgovoru a-a
zatvoreno e (glas izmeu e i i)
blago otvoreno e (kao eng. <e> u bed postelja)
otvoreno e (glas izmeu e i a), kao eng. <a> u mad lud
zatvoreno a (glas izmeu a i o)

11

PREGLED
INDOEUROPSKIH
JEZIKA

UVOD

JEZINA PORODICA
1 Jezinom porodicom nazivamo skupinu jezika za koje se moe dokazati da su se razvili iz istoga (pra)jezika. To su npr. slavenski jezici (hrvatski, slovenski, eki, ruski itd.) koji su se svi
razvili iz praslavenskoga jezika ili indoeuropski jezici (slavenski
jezici; germanski jezici njemaki, engleski itd.; romanski jezici
talijanski, francuski itd.) koji su se razvili iz praindoeuropskoga. Prajezik koje jezine porodice moe biti zabiljeen, tj. posvjedoen ili neposvjedoen (kada taj prajezik nije zapisan nego ga se
moe smo rekonstruirati). Posvjedoeni su prajezici npr. vulgarni latinski iz kojega se razvie svi romanski jezici ili starokineski
iz kojega se razvie moderni kineski jezici/dijalekti (npr. mandarinski, kantonski itd.). Ako prajezik nije zabiljeen, moemo ga rekonstruirati usporeujui njegove jezike potomke. Tako npr. prema staroslavenskom trije (hrvatski tr), latinskom trs, grkom
, sanskrtskom tryas, litavskom trs i gotskom reis moemo
rekonstruirati ie. praoblik *treyes za broj tri.
INDOEUROPSKI JEZICI
Indoeuropska je jezina porodica danas najproirenija na svijetu
indoeuropski se jezici govore na svim kontinentima. Europa je danas jezino uglavnom indoeuropska iznimke su predindoeuropski baskijski u panjolskoj i Francuskoj, uralski jezici kao finski,
maarski ili estonski te, recimo, turski u europskom dijelu Turske
koji pripada turkijskim jezicima (koji se uglavnom govore u Aziji to su npr. jo azerski u Azerbajdanu, kazaki u Kazahstanu
itd.).
Indoeuropski su jezici jako brojni i mogu se podijeliti na vie potporodica. Neke potporodice ine desetci jezika (npr. baltoslavensku ili indoiransku potporodicu), a neke ini smo po jedan jezik
(npr. grki ili albanski koji ine samostalne grane unutar ie.). Kronoloki, prema vremenu kada su posvjedoeni, navodimo grane
(potporodice, skupine) ie. jezika:
15

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ANATOLIJSKI JEZICI (npr. hetitski, luvijski, likijski)

od 19. st. pr. K.

INDOIRANSKI JEZICI (npr. sanskrt, avestiki, perzijski)

od oko 15. st. pr. K.

GRKI JEZIK izmeu 15. i 13. st. pr. K.
ITALSKI JEZICI (npr. latinski, umbrijski, oskiki)
od 7. st. pr. K.
KELTSKI JEZICI (npr. galski, staroirski, velki)
od 6. st. pr. K.
GERMANSKI JEZICI (npr. gotski, engleski, njemaki)
od 3. st.1
ARMENSKI JEZIK od 5. st.
TOHARSKI JEZICI (toharski A i toharski B) od 5/6. st.
BALTOSLAVENSKI JEZICI (npr. litavski, hrvatski, ruski) od 9.
st.
ALBANSKI JEZIK od 14. st.
Osim toga, postoji i vie fragmentarno posvjedoenih ie. jezika (od
kojih nam je ostalo malo tekstova ili smo imena i sl.) kao to su
npr.: luzitanski (dananji Portugal), venetski (dananja sjeverna
Italija), mesapski (jug Italije, na peti), ilirski jezici (najvjerojatnije vie jezika, dananja Hrvatska i okolica), daki (dananja Rumunjska), traki (dananja Bugarska), macedonski (dananja Makedonija nema veze sa suvremenim slav. jezikom makedonskim),
frigijski (Mala Azija) itd.
INDOEUROPEISTIKA
2 Poredbenopovijesna lingvistika je lingvistika disciplina koja se bavi prouavanjem povijesnoga razvoja raznih jezika i jezinih porodica. Poredbena indoeuropska lingvistika je jedna od grana poredbenopovijesne lingvistike koja se bavi prouavanjem povijesti indoeuropskih jezika i rekonstrukcijom ie. prajezika. Osim
lingvistike, u indoeuropeistiku pripada i prouavanje indoeuropske kulture, drutva, mitologije, pjesnitva itd.2 Indoeuropska je

jezina porodica najbolje prouena jezina porodica na svijetu (prouavanje traje ve vie od 200 godina) te tako svojim
1
Ne raunamo tu kacigu iz Negove iz 3/2. st. pr. K. koja sadri smo jedno germansko
ime, a natpis je zapravo na latinskom.
2
Za nelingvistike aspekte vidi Mallory 2006.

16

UVOD

dostignuima i iskustvima moe pomoi i pri poredbenopovijesnom prouavanju drugih jez. porodica.

INDOEUROPSKA PRADOMOVINA
Indoeuropski se prajezik govorio oko 4 000 godina pr. K. Tona
lokacija indoeuropske pradomovine nije poznata i o njoj postoji mnotvo hipoteza (vidi npr. Mallory 2006: 183-237). Predlagane se indoeuropske pradomovine nalaze od Srednje Europe na zapadu do Kaspijskoga jezera na istoku, od Baltika na sjeveru do
Anatolije i Kavkaza na jugu (u igri je ak i Hrvatska!). Gdje god
ie. pradomovina bila, govornici su indoeuropskoga odande krenuli
uglavnom na zapad, u Europu (osim ako ondje ve nisu bili), ali ne
svi Indoiranci su otili prema Indiji, preko Bliskoga istoka, govornici su toharskoga takoer otili na istok, u antiku Baktriju
(dananji Kineski Turkestan, Xn Jing), anatolijski su narodi zavrili u Maloj Aziji itd.
Indoeuropljani su bili stoari, obino ih se smatra ratniki nastrojenima i agresivnima, osvajake ideologije (to bi objanjavalo njihovu ekspanziju)3, poznavali su konja i kota, ivjeli u patrijarhalnom drutvu i imali velik panteon. Bavili su se i poljoprivredom i
poznavali su barem jednu vrstu itarica.
Kako je teko povezati arheoloke nalaze s jezikom (ne moemo
prema kopljima ili vrevima, primjerice, znati kojim je jezikom govorio njihov vlasnik, osim ako nema pismenoga traga), u lociranju
nam ie. pradomovine pomau i jezini podatci. Primjerice, znamo
li da je u ie. sigurno postojala rije za snijeg (ie. *snoygwh-, stsl.
sng, got. snaiws, lat. nix, nivis itd.), jasno nam je da su Indoeuropljani morali ivjeti u sjevernijim predjelima gdje je bilo snijega.
Poznat je sluaj rijei za bukvu koja se takoer moe rekonstruirati u ie. (lat. fgus, gr. , engleski beech itd.) moe se pretpostaviti da je u ie. pradomovini rasla i bukva to nam pomae u
njezinu lociranju. Dugo se tvrdilo da bukva u Europi ne raste sjeveroistono od crte Kalinjingrad Krim pa je prema tome ie. pradomovina morala biti negdje na zapad od nje. No to se pokazalo
netonim jer je rasprostranjenost bukve bila vea u negdanje doba
i bukve je bilo i sjeveroistono od te crte.
3
Valja rei da ne treba romantino misliti da je proces irenja uvijek bio takav da su
se selili itavi narodi. U nekim sluajevima su se mogle seliti manje skupine ratnik koje
bi drugim narodima nametnule svoju vlast a onda i jezik.

17

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Vaan nam podatak o ie. pradomovini daje i nepostojanje stare rijei za more to nas upuuje na to da Indoeuropljani nisu ivjeli uz more. Iako stsl. more i lat. mare znae upravo more, to je
znaenje drugotno i ie. je rije *mori bila isprva smo opi naziv za
bilo kakvu, manju ili veu, vodenu povrinu. Za to usp. eng. mere
jezerce, bara i sl. ili izvedeno eng. marsh movara gdje se jo
vidi da starije znaenje nije bilo smo more. Prema tom to se u
ie. moe rekonstruirati i rije losos (slav. *losos, litavski lis,
njem. Lachs itd.), tvrdi se da su Indoeuropljani ivjeli u podruju
gdje je bilo lososa itd.
Od teorij koje neku materijalnu arheoloku kulturu povezuju s
Indoeuropljanima, trenutno je na Zapadu najpopularnija kurganska teorija litavske znanstvenice Marije Gimbutas. Kurganima se
zovu spomenici, nadgrobni humci, iz sredine 5. tisuljea pr. K. iz
podruja junoruskih stepa i Prikavkazja. Ti se nalazi mogu povezati s Indoeuropljanima i mogue je da su nositelji te kulture bili
ljudi koji su govorili nekom varijantom indoeuropskoga. Stoga se
ie. pradomovina smjeta u stepe june Rusije, sjeverno od Crnoga
mora (ali ne uz more!) i sjeverno od Kavkaza. Na tu pretpostavku
ukazuju sljedei pokazatelji ini se da su pripadnici naroda te
kulture ivjeli u malim plemenima kojima su vladali moni voe,
bili su pastiri, poznavali su konja, mjed i odreene poljoprivredne
kulture (za ie. je rekonstruirana rije orati), a to se sve podudara s onim to znamo o Indoeuropljanima na osnovi jezine rekonstrukcije. Kurgan inae oznaava posebnu vrstu grobnoga humka
u kojima su izgleda bili pokapani moni vladari, zajedno sa rtvama i materijalnim dobrima. Hipotezu o ie. pradomovini u stepama
june Rusije navodno podupiru i neka genetika istraivanja, meutim postoje i brojna suprotna miljenja te problem ie. pradomovine ostaje sporan.

18

ANATOLIJSKI JEZICI

3 Anatolijska je grana prva posvjedoena grana ie. jezik (19.

st. prije K.). Anatolijski su se jezici najvjerojatnije odcijepili od ie.
zajednice prije drugih ie. gran i zato nemaju nekih karakteristika koje ostali ie. jezici imaju (sustava triju rodova, dvojine itd.)4.
Neki su stoga pretpostavljali, a najpoznatiji je od njih ameriki hetitolog Edgar Sturtevant (1875-1952), i indohetitski prajezik kao
jezik iz kojega su se razvili anatolijski jezici kao jedna skupina i
ostali ie. jezici kao druga skupina jezik, no to je uglavnom terminoloki spor. Nema bitne razlike u tome zovemo li prajezik anatolijskoga i ostalih ie. jezik indoeuropskim ili indohetitskim. Anatolijski su se jezici govorili u Maloj Aziji, na podruju dananje
Turske. Novoanatolijski su jezici izumrli negdje u razdoblju helenizma (3-1. st. pr. K.).

PODJELA ANATOLIJSKIH JEZIKA

Kronoloki anatolijske jezike dijelimo na staroanatolijske jezike
(koji su se govorili u 2. tisuljeu pr. K.) i na novoanatolijske jezike
(koji su se govorili u 1. tisuljeu prije K.).
Staroanatolijski su jezici: hetitski, klinopisni luvijski, hijeroglifski
luvijski i palajski. Novoanatolijski su jezici: likijski A i B, lidijski,
karijski te vjerojatno slabo poznati pisidijski.
Hetitski je najbolje posvjedoen anatolijski jezik, slubeni jezik neko mone Hetitske drave. Osim njega, u 2. su tisuljeu prije K.
posvjedoeni i (klinopisni) luvijski, jezik drave Arzawe (na jugozapadu Male Azije), i hijeroglifski luvijski, prvi pisan klinopisom
(kao hetitski), a drugi hijeroglifskim pismom nepoznata porijekla.
Hijeroglifski se je luvijski prije netono nazivao hijeroglifskim hetitskim, dok nije utvreno da je taj jezik puno blii klinopisnomu
luvijskomu (posrijedi su zapravo dva dijalekta istoga jezika). Od
staroanatolijskih je jezika jo posvjedoen i palajski, koji je izgle4
Na hrvatskom je kao opirniji pregled informacija o anatolijskim jezicima, hetitskom jeziku, knjievnosti i povijesti dostupna knjiga Matasovi 2000a.

19

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

da rano izumro (za razliku od luvijskoga), a koji se je prema svemu

sudei bio govorio u sjevernoj sredinjoj Anatoliji u zemlji Pal. I
luvijski su i palajski posvjedoeni smo fragmentarno kao vjerski,
obredni jezici u Hetit, koji su preuzimali tue bogove i obraali
im se na jeziku naroda od kojega su ih uzeli. Natpisi na palajskom
i luvijskom potjeu iz hetitske prijestolnice. Na hijeroglifskom su
luvijskom Hetiti esto pisali krae natpise, imena, natpise na peatima i sl., a on se i uklesavao u kamen po dananjoj jugoistonoj
Turskoj i Siriji sve do 8. st. pr. K. (prvi natpisi potjeu iz 15. st. pr.
K.). Iako su nam natpisi na hijer. luvijskom poznati jo od 19. st.
(prije hetitskih natpisa), pismo je tek razmjerno nedavno zadovoljavajue razjanjeno.
Lidijski je novoanatolijski jezik posvjedoen uglavnom u 4. st. pr.
K. stotinjkom zavjetnih i nadgrobnih natpisa. Lidijski je bio slubeni jezik Lidije, koja je poznata po svojem legendarno bogatu kralju Krezu. Kao i svi novoanatolijski jezici, i lidijski bijae pisan pismom povezanim s grkim alfabetom. Likijski su A i B novoanatolijski jezici potomci jednoga od luvijskih dijalekata. Oni su dakle
genetski povezani sa staroanatolijskim jezicima luvijskim i hijer.
luvijskim, ali nisu nastali izravno od tih jezika nego od nekoga ne-

*praanatolijski

*prauvijski
?

heitski klinopisni hijeroglifski

luvijski
luvijski

palajski

*pralikijski

likijski A

likijski B

zapadnoanatolijski

20

s
t
a
r
o
a
n
a
t
o
l
i
j
s
k
i

lidijski karijski pisidijski?

sidetski?

n
o
v
o
a
n
a
t
o
l
i
j
s
k
i

ANATOLIJSKI JEZICI

posvjedoena staroanatolijskoga dijalekta bliska tim dvama jezicima. Likijski je B (koji neki zovu i milijskim) slabije posvjedoen od
likijskoga A. Na jugozapadu je Male Azije (i u Egiptu i Nubiji gdje
su Karijci radili kao tjelesni uvari faraon i najamnici) oskudno
posvjedoen i karijski jezik koji je najvjerojatnije takoer novoanatolijski jezik. Pisidijski su i sidetski takoer vjerojatno anatolijski
jezici, ali su jako slabo posvjedoeni.
Genetska podjela anatolijskih jezika nije posve jasna. Nedvojbeno
je zasebno mjesto hetitskoga meu staroanatolijskim jezicima, kao
i genetska bliskost (klinopisnoga) luvijskoga i hijeroglifskoga luvijskoga, kojima valja pridodati i novoanatolijske jezike likijski A i
B. Neki smatraju palajski bliskosrodnim luvijskomu, a onda bi taj
palajsko-luvijski odvjetak zajedno s novoanatolijskim lidijskim inio zapadnoanatolijsku granu koja bi stajala u suprotnosti prema
hetitskomu. To meutim nije sigurno (postoje i drugaije teorije).
Poloaj slabo posvjedoena karijskoga nije jasan.

OSTALI JEZICI U MALOJ AZIJI

U 2. TISULJEU PRIJE KRISTA
Osim ie. anatolijskih jezika u tadanjoj se Maloj Aziji govorilo ili
upotrebljavalo i vie neie. jezika. Sumerski je jezik (neie. jezik bez
poznatih srodnika), prvi zapisani jezik na svijetu (na prijelazu 4.
na 3. tisuljee pr. K.), tada, premda ve izumro kao govorni jezik,
bio jezikom obrazovanja i pismenosti (kao poslije u Europi latinski
ili u Indiji sanskrt). Semitski akadski jezik bijae u 2. tis. pr. K.
meunarodnim diplomatskim jezikom i Hetiti su ga, kao i sumerski, dobro poznavali. Hatski bijae jezik neie. prastanovnika Male Azije (od kojih i potjee naziv hetitski5) koji je izumro jo negdje u 2. polovici 2. tis. pr. Kr., ali je djelomino ouvan kao obredni
jezik kod Hetita (slino kao palajski). Neki ga povezuju sa suvremenim abhasko-adigejskim jezicima. Bolje nam je poznat hurijski
jezik koji se je govorio dosta dugo u 2. tis. pr. K., uglavnom na podruju dananje sjeverne Sirije. Hurijci su kulturno i vjerski dosta
utjecali na Hetite. Hurijskomu je blizak urartski jezik koji se govorio na poetku 1. tis. pr. K. oko jezera Van. Uvjerljivo ih se povezuje sa suvremenim nako-dagestanskim jezicima na Kavkazu.
5
Hatijci su ivjeli u dravi Hatti koju su poslije osvojili Hetiti. Prema dravi Hati,
gdje su otada ivjeli, jezik im je nazvan hetitskim, a oni smi Hetitima. Hetiti su hetitskim (na het. hattili) zapravo zvali hatski jezik, a svoj su jezik zvali nesijskim (na het.
neili, neumnili) prema svojoj staroj prijestolnici Nei (Kaneu).

21

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

OTKRIE HETIT I HETITSKOGA

4 Hetiti su do kraja 19. stoljea bili gotovo nepoznati. Njihovo
se ime spominje na nekoliko mjesta u Bibliji, ali se tomu nije bila
pridavala velika vanost niti se smatralo da je posrijedi neki vaan narod.
Izmeu 1809. i 1817. vicarac je Johann Ludwig Burckhardt tijekom svojih putovanja po Palestini i Siriji otkrio u sirijskom mjestu
Hama (H amt) na zidu jedne kue natpis na dotada nepoznatim
hijeroglifima. On je to spomenuo u svojem dnevniku, objavljenu
1822., no naalost, to je bilo neprimijeeno i zaboravljeno sljedeih
pedesetak godina.
Godine 1834. je Charles-Flix-Marie Texier, francuski arheolog i
svjetski putnik, lutao Malom Azijom traei ostatke rimskoga grada Tavija. No, kako nije imao pojma gdje bi Tavij mogao biti, jednostavno se je raspitivao kod turskih seljaka ima li gdje kakvih
ruevina. Tako je u seocu Boaz Ky (doslovno: selo u tjesnacu),
oko 150 km od dananje Ankare, uo od seljaka za ruevine odmah iznad sela. Texier to tada jo nije bio mogao znati, ali naletio
je na ostatke velebne hetitske prijestolnice Hattue (Hattua)6.
Oko 1.5 km dalje, naiao je takoer na lokaciju s mnogo uklesanih
reljefa u stijeni zvanoj Yazlkaya (dosl. ispisana stijena) to e
se poslije pokazati kao reljefi hetitskih bogova.
Natpise je 1872. u sirijskom mjestu Hama vidio i irski misionar
William Wright, a hijeroglifske je natpise, koje je Texier bio naao
u Boaz Kyu i Yazlkayi, objavio Georges Perrot u Francuskoj.
Iako su natpisi na istom hijeroglifskom pismu odjednom iskrsavali
posvuda po Siriji i Turskoj (u Ivrisu, Karkemiu itd.), nikomu nije u prvi as palo na pamet povezati te natpise s onima koje je otkrio Texier u Boaz Kyu i Yazlkayi. Wright je 1874. iznio teoriju o tome da su takozvane hamatske hijeroglifske natpise, kako
su ih prvo bili nazvali, ostavili Hetiti, no njegove su tvrdnje jednostavno bile ignorirane. Godine 1879. je britanski orijentalist Archibald Henry Sayce uoio da su natpisi u Boaz Kyu i Yazlkayi,
koje je bio otkrio Texier, i tzv. hamatski natpisi otkriveni kilometrima daleko u Siriji i drugdje, pisani istim pismom. Godine 1880.
u jednom predavanju objavio da su ti natpisi pisani istim pismom i
da su ih napisali Hetiti. Osim na biblijske podatke, Sayce se osla6

Hetitsko se <> ita kao [s]. To je zato to su Hetiti za svoj glas, koji se najvjerojatnije
izgovarao kao [s] (iako ono moda nije bilo isto, poput panjolskoga s), rabili klinopisne
znakove koje su Akaani rabili za svoje //.

22

ANATOLIJSKI JEZICI

njao i na nedavno otkrivene egipatske i asirske izvore koji su govorili o monu narodu koji je prebivao u dravi Hati (H atti). Sayce
je doao do istih zakljuaka kao i Wright, ali su njegovi zakljuci,
premda ni njemu nisu povjerovali, barem bili ozbiljno razmotreni,
za razliku od Wrightovih.
Njihova je hipoteza dobila dodatnu teinu svega 7 godina poslije,
kada je 1887. u Egiptu, u Tell el-Amarni, naen arhiv egipatskoga
faraona Amenofisa IV. Ehnatona. Ondje je ve iz akadskih spisa
bilo jasno da je hetitska drava u 2. tisuljeu prije Krista imala
vanu ulogu u meunarodnoj politici, a osim toga, naena su i dva
egipatska pisma vladaru tada nepoznate drave Arzawe, pisana
klinopisom, tada ve potpuno itljivim (njime je pisan i tada ve
odavno poznat akadski), na dotada nepoznatu jeziku. Norveki je
orijentalist J. A. Knudtzon, zajedno s kolegama Sophusom Buggeom i Alfom Torpom, 1902. iznio hipotezu da je jezik Arzawskih
pisama indoeuropski7. No kako ta hipoteza nije bila osnovana na
posve vrstim dokazima, nala se je na udaru mnogih (pogotovu
poznata mladogramatiara Hermanna Hirta). Pritisnut mnogobrojnim kritikama, Knudtzon se je svoje teorije odrekao u svojem
radu o tablicama naenim u Tell el-Amarni 1915. godine. Ironijom
sudbine, upravo je te godine Bedich Hrozn dokazao nedvojbenu
pripadnost hetitskoga indoeuropskim jezicima.
Godine 1906. su poela iskopavanja u Boaz Kyu koja je vodio
njemaki orijentalist Hugo Winckler. On je napravio vie tete nego koristi svojim nemarnim iskopavanjem u Hattui, no njegovo je
iskopavanje urodilo barem dvjema dobrim stvarima iako Wincklera, kao asiriologa, nisu zanimali tekstovi na tada nepoznatu
jeziku (hetitskom), i iz akadskih je tekstova, ondje naenih, bilo posve jasno da se u Boaz Kyu doista nalaze tragovi Hattue
hetitske prijestolnice8. Takoer, tekstovi su tablica naenih ondje
ubrzo zatim objavljeni u Njemakoj, to je 1915. omoguilo ekomu orijentalistu Bedichu Hroznomu da dokae da je hetitski indoeuropski jezik, a to je nedugo zatim bilo i prihvaeno u cijeloj
znanstvenoj zajednici.
7
U sluaju je Arzawskih pisama doista bila rije o hetitskom. No zanimljivo je da
je na hetitskom faraonu pisao vladar Arzawe gdje se govorilo luvijski (vjerojatno zato to
njegovi pisari nisu znali tadanji meunarodni diplomatski jezik akadski). Hijeroglifski su
natpisi, o kojima su govorili Wright i Sayce, bili natpisi na hijeroglifskom luvijskom, kojim
su se Hetiti esto sluili u javnim monumentalnim zapisima. Hetitski je pak bio slubeni
jezik dravne administracije, njime su se pisali gospodarski zapisi, zakoni i sl.
8
Shodno arheolokim tragovima naene hetitske prijestolnice, ime je dotadanjega
Boaz Kya poslije promijenjeno u Boaz Kale (dvorac u tjesnacu).

23

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

HETITSKI JEZIK I PISMO

5 Hetitski doista nije bilo teko odgonetnuti. Bijae pisan
klinopisom, koji je tada ve bio potpuno poznat, rijei su bile jasno odvojene jedne od drugih (to nije sluaj u dosta starih pisama), tekstovi su osim toga bili puni akadskih i sumerskih rijei, a
i akadski su i sumerski ve bili potpuno poznati jezici. Obino se
kao reenica kojom je Hrozn konano potvrdio da je het. ie. jezik
navodi:
nu NINDA-an ezzatteni watar-ma ekutteni
Ideogramom (sumerogramom) je napisana rije NINDA , to na
sumerskom znai kruh. im je rije o kruhu, Hrozn je logino pretpostavio da bi idua rije mogla biti glagol sa znaenjem
jesti i doista, hetitsko ezz- nalikuje na ie. korijen *h1ed- istoga
znaenja (hrv. je d-m, lat. ed itd.). Osim toga, glagol jesti trai
uza se akuzativ, a hetitsko je -an neobino sliilo na ie. akuzativni nastavak (ie. *-om, usp. lat. -um, gr. - i skr. -am). Takoer,
sljedea je rije watar neodoljivo podsjeala na ie. *wod voda
i na eng. water, a glagoli su ezzatteni i ekutteni (za sljedei je bilo oito da znai piti s obzirom na to da dolazi iza rijei voda)
imali nastavak -tteni koji je bilo lako identificirati sa stind. nastavkom 2. l. mnoine -thana (dakle reenica glasi: Kruh jedete i
vodu pijete). Kada je jo na drugim tablicama naao kose oblike
rijei watar, npr. G. jd. wetena ili D. jd. weteni, bilo je jasno da je
posrijedi nedvojbeno ie. jezik jer je tu u hetitskom jasno posvjedoena ie. heteroklitska sklonidba tj. sklonidba u kojoj u imenicama
sr. r. u N/A. stoji jedan glas, a u kosim padeima drugi (najee
je to izmjena *r/n kao ovdje), usp. npr. eng. water, ali ved. vatten
gdje je eng. poopio osnovu pragermanskoga N/A ., a vedski osnovu pragerm. kosih padea. S obzirom na to da je nemogue da bi
takvo podudaranje bilo posueno ili sluajno, jasno je bilo da je
hetitski ie. jezik.
Hetitski se je, kako ve rekosmo, pisao klinopisom preuzetim od
Akaana. No to pisanje nije bilo nimalo jednostavno. Klinopis je
slogovno pismo, to znai da njime nisu zapisivani pojedini glasovi, nego slogovi rijei npr. ta, ka, kan, a i sl. No osim znakova za
slogove, u hetitskom su postojali i ideogrami i determinativi. Ideogrami (sumerogrami i akadogrami) su bili znakovi koji nisu oznaavali slog, nego cijeli pojam (kao hijeroglifski znakovi). Takvi se
ideogrami (ili logogrami) transkribiraju kao sumerske rijei pisane velikim slovima npr. ideogram se za kruh, kao to vidjesmo,
24

ANATOLIJSKI JEZICI

pie NINDA (a ninda je sumerska rije za kruh)9. Determinativi

su bili znakovi koji se u hetitskom uope nisu itali, nego su se pisali ispred odreenih rijei i oznaavali su kojoj skupini pojmova
pripada sljedea rije (primjerice, esti su bili determinativi: zemlja/drava, bog, ena itd.). Determinativi se u transkripciji oznauju podignutim velikim slovima prije rijei (opet tako da
se u transkripciji rabi sumerska rije dotinoga znaenja, npr. sumerskom se rijeju sal ena u transkripciji pie determinativ za
oznaavanje enskih imena). Tako determinativ za zemlja/drava piemo kao URU to na sumerskom znai upravo zemlja. Tako
se npr. zemlja Hati u het. pie kao URUH a-at-ti. Dodatne probleme stvara injenica da jedan znak moe imati i slogovno itanje, a k tomu moe biti i ideogram i determinativ, ovisno o pojedinom sluaju. Klasian je primjer znaka koji se rabi i za pisanje sloga /an/ i kao ideogram za rije bog (DINGIR) i kao determinativ
za pojam bog (ispred imen bogova stoji DINGIR).
Rijeima se, zapisanima ideogramom, svejedno mogu pridodati
gramatiki nastavci pisani klinopisom, kao to vidjesmo u sluaju
rijei NINDA-an gdje je ideogramu za kruh pridodan klinopisom
pisan nastavak -an za akuzativ jednine. Istovjetan nain pisanja
nalazimo u suvremenom japanskom gdje se rabe kineski ideogrami (kanji) za oznaavanje korijena rijei, ali se gramatiki nastavci piu slogovnim pismom (hiraganom).
Osim ovih problema, dodatne je tekoe stvarala injenica da klinopis nije bio dobro prilagoen fonolokomu sustavu hetitskoga jer
se njime nije moglo zapisati mnogo slogova oblika CVC, primjerice
(suglasnik-samoglasnik-suglasnik), kojima je hetitski, kao ie. jezik, obilovao. Tako se je hetitska rije kao /spantskimi/ lijem (kao
rtvu ljevanicu) morala pisati i-pa-an-za-ki-mi. Istih je problema bilo i u drugim pismima kojima su pisani neki ie. jezici na Sredozemlju (npr. u mikenskom grkom koji je pisan Linearom B ili u
keltiberskom koji je pisan iberskim pismom ta pisma takoer nisu mogla zabiljeiti dobro suglasnike skupine tih dvaju jezika).

VANIJI SPOMENICI HETITSKOGA JEZIKA

6 KAPADOKIJSKE TABLICE (19. st. pr. K.) prvi pisani trag
anatolijskih jezika. To su staroasirske gospodarske tablice u kojima su Asirci u svojim trgovakim kolonijama zapisivali s kim sve
9

Rjee se umjesto sumerskoga upotrebljava latinski.

25

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

trguju. Sm je spomenik napisan staroasirski, ali se u njemu javlja jako puno anatolijskih imena (hetitskih, luvijskih itd.).
NATPIS KRALJA ANITTE (18. st. pr. K.) prvi pravi jezini spo-

menik anatolijskih jezika. Hetitski se kralj Anitta (Anitta) u

njemu hvali kako je zauzeo i unitio grad Hattuu i zatim ga
zauvijek prokleo (to njegovi nasljednici nisu shvatili pretjerano ozbiljno pa su dotini grad uinili svojom prijestolnicom).
Anitta u natpisu velia sebe, svoje pobjede i boga koji mu je u
njima pomagao Tarhunu (Tarhuna). Natpis je kralja Anitte
najstariji sigurno datiran zapis na ijednom ie. jeziku.
HATTUILIJEVI ANALI (16. st. pr. K.) zapisi hetitskoga kralja

Hattuilija I. koji je u njima opisao sve bitne dogaaje koji su

se dogaali za njegove vladavine. Obiaj su pisanja anal preuzeli od njega i kasniji hetitski vladari.
TELIPINUOVA OPORUKA (15. st. pr. K.) hetitski je kralj Telipi-

nu u svojoj oporuci-ustavu (a ovaj se dokumenat naziva prvim

ustavom u svjetskoj povijesti) pokuao uspostaviti pravila po
kojima e se nasljeivati kraljevska vlast da ubudue ne bi dolazilo do krvoproli i nered u borbama za vlast (to mu dakako nije uspjelo). Osim toga, u dokumentu se govori o povijesti hetitskoga kraljevstva i o vladavini samoga Telipinua.
MURILIJEVI ANALI (14. st. pr. K.) anali u kojima je kralj Mur-

ili II. opisao vladavinu svoju i svojega oca upiluliume.

MURILIJEVE MOLITVE (14. st. pr. K.) molitve koje je takoer

sastavio kralj Murili II. koji je bio jako poboan. Vjerovao je

da bogovi kanjavaju ljude zbog njihovih propusta koji se mogu iskupiti usrdnim molitvama. Pogotovu se molio bogovima
za pomo protiv kuge koja je pustoila hetitsko kraljevstvo desetljeima.
HATTUILIJEVA AUTOBIOGRAFIJA (13. st. pr. K.) autobiogafi-

ja kralja Hattuilija III., prva autobiografija u povijesti svjetske knjievnosti. Njegova je autobiografija zaudno iskrena i
bez pretjerane hvalisavosti, inae tipine za onodobna djela,
moderna i jako osobna tona.
PJESMA HETITSKIH VOJNIKA najstarija pjesma (koranica) na

nekom ie. jeziku. Rije je o starohetitskoj kratkoj pjesmi za koju pisar izriito navodi da ju pjevaju hetitski vojnici.
26

ANATOLIJSKI JEZICI

POVIJEST HETITSKE DRAVE

7 Nije jasno kojim su putem indoeuropski Anatoljani doli u
svoju novu postojbinu. Naime u Hetita od najranijih vremena nema izravnih tragova ni o kakvoj povijesnoj seobi.
Natpis nam kralja Anitte govori o Pithani, vladaru Kuare, koji
je zauzeo grad Neu (Kane), prvu hetitsku prijestolnicu po kojoj
su smi Hetiti zvali svoj jezik (neili). Pithanin je sin kralj Anitta
koji je zauzeo i razorio Hattuu u 18. st. pr. K.
Poslije 140 godina, u 16. st. pr. K., hetitski kralj ustanovljava svoju
novu prijestolnicu u Hattui i uzima ime Hattuili (H attuili) ovjek iz Hattue. Hetiti su sada stanovnici zemlje Hatti po kojoj
danas i nose ime. Negdanji su stanovnici te zemlje Hatijci asimilirani, a njihov je jezik zadran smo kao obredni jezik kod Hetit
(to isto bijae jedno od sredstava asimilacije).
Kralj je Murili I. bio veliki osvaja. Njegovo je osvajanje Babilona
u 16. st. jedan od najveih dogaaja u hetitskoj povijesti, ali nije
imao prilike dugo u tome uivati. Glave ga je, kao i Agamemnona,
dola vlastita ena po povratku u Hattuu. Vladavina je sljedeih
nekoliko vladara protekla bez veih dogaaja.
Kralj je Telipinu (15. st.) ostao zapamen po svojoj, ve spomenutoj, oporuci. On je bio miroljubiv, dobrostiv i blag kralj. Nakon njegove smrti, suprotno tenjama izraenim u njegovoj oporuci, zemljom poinju buktati dinastike borbe i neredi, a stiu ju i vanjski neprijatelji.
Kralj je uppiluliuma u 14. stoljeu vratio staru snagu hetitskoj
dravi. On je posve unitio hurijsku dravu Mitanni i zauzeo velika podruja sve do Palestine, ukljuujui i najvei dio dananje
Sirije. Za njegove je vladavine poela velika poast koja je harala
Hetitskom dravom, a koja je na kraju pokosila i samoga uppiluliumu.
Njegov je sin Murili II. porazio dravu Arzawu10 i uspjeno ratovao na jo nekoliko mjesta u dravi. Za vladavine je njegova sina
Muwatallija dolo do zaotrenja sukoba s Egiptom. Muwatalli se
oko 1290. pr. K. sukobio kod grada Kadea u Siriji s egipatskim
faraonom Ramzesom II. i, po svoj prilici, ondje i pobijedio. Nakon
10
Arzawa je, izgleda, u buni protiv Hetit imala grku potporu pa je nakon poraza
arzawski kralj Unhaziti (Unhaziti), ini se, s kraljevskom obitelji pobjegao u Grku
(Ah h iyawu, vidi 11).

27

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

toga su Hetiti i Egipani sklopili dugotrajan mirovni sporazum.

Muwatalli je iz nepoznatih razloga premjestio hetitsku prijestolnicu iz Hattue na nepoznato mjesto negdje na jugu.
Hattuili je III. na prijestolje doao nezakonito, uklonivi svojega
neaka. Poznat je kao pisac autobiografije, sklopio je dugotrajan
mir s Ramzesom II., kojega je ak i posjetio u Egiptu, i uvrstio
Hetitsku dravu.
Njegov je sin Tudhaliya IV. ostao zapamen po donoenju velikoga
broja vjerskih propisa (reljefi iz Yazlkaye potjeu iz njegova vremena). Ratovao je, kao i svi hetitski kraljevi, s divljim sjevernim
narodom Gagama te je nametnuo trgovinski embargo Asircima
nakon to su ovi napali neke pogranine hetitske posjede.
Oko 1200. godine, Hattuu su, kao i velik dio ostaloga Bliskoga
Istoka, pregazili zagonetni barbarski Narodi s mora koji su unitili i Mikenu u Grkoj, Ugarit u Siriji, a Egipat se je jedva obranio
od njih (vidi 15). Propast je nekada mone Hetitske drave bila
nagla i sve okolnosti vezane uz nju nisu posve jasne.

28

INDOIRANSKI JEZICI

8 Indoiranski se jezici dijele na tri grane: indijsku (indoarijsku), iransku i nuristansku (kafirsku). Posvjedoeni su prvi put
negdje oko sredine 2. tisuljea prije Krista na Bliskom istoku. Indijsku i iransku granu ini puno modernih jezika dananje Indije
(hindi, bengalski, gudaratski itd.) i Bliskoga istoka (perzijski/farsi, kurdski, afganski/pato itd.). No indoarijska su i iranska grana
posvjedoene i u 1. tisuljeu pr. K. starim jezicima kao to su vedski i sanskrt u indoarijskoj grani i avestiki i staroperzijski u iranskoj grani. Osim ove dvije grane, ini se da postoji i trea, zasebna
grana indoiranskih jezika nuristanska, koju ini 5 jezika koji se
govore u sjeveroistonom Afganistanu. Izdvajanje nuristanskih jezika kao posebne indoiranske grane jo nije opeprihvaeno.

INDOARIJSKI NA STAROM BLISKOM ISTOKU

Kada su 1887. u egipatskom arhivu u Tell el-Amarni otkrivena tzv.
arzawska pisma (vidi 4), otkrivena je i korespondencija egipatskih faraona s hurijskom dravom Mitanni. Kao to je otkrie hetitskoga uzbudilo mnoge duhove, tako su se mnogi iznenadili kada se shvatilo da se vladari drave Mitanni zovu npr. Artatama ili
Artaumara. Naime, kod tih se imena ne moe ne primijetiti slinost s imenima kasnijih perzijskih kraljeva kao Artakserkso (usp.
skr. ta- pravda, istina). Takoer su naena i osobna imena kao
Indaruta ili ubandu koja posve odgovaraju vedskim imenima Indrot- i Subandhu-. Meu iskopanim je ploicama u Boaz Kyu,
20-ak godina poslije, meu ostalim, naen i ugovor hetitskoga vladara uppiluliume i mitanskoga kralja Mattiwaze (ili Kurtivaze,
to je takoer indoarijsko ime koji ima slavan glas11) iz 14. st.
pr. K. u kojem se na kraju mitanski kralj zaklinje bogovima Mitrailu, Indaru, Naattiyanni i Arunailu. To su oito indoarijska
boanstva Mitra, Indra, Nsatye i Varun.a. Bog je Varun.a smo
indoarijsko boanstvo (ne javlja se u iranskoj tradiciji).

11

Usp. Kurti-waza [gurti-vaa] sa skr. vaca- glas, lat. ux itd.

29

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Hurijac je Kikkuli iz Mitannija napisao na hetitskom prirunik

o uzgoju konja. Kako su konji ve od samih poetaka imali veliko
znaenje meu Indoeuropljanima, a u Mitanniju se polovicom 1.
tisuljea pr. K. oito naao jedan njihov indoarijski odvjetak, nije
neobino da se meu strunim terminima za uzgoj konja nalazi dosta indoarijskih rijei. Tako se kao nazivi za udaljenosti koje konji
moraju pretrati (od jedne, tri, pet, sedam i devet jedinica udaljenosti) nalaze rijei aikawartanna, gdje vidimo stind. ka- jedan
< *ai ka- to se ne poklapa sa staroperzijskim aiva- jedan i to
opet upuuje smo na Indoarijce, a ne na Irance; terawartanna ~
stind. tryas tri; panzawartanna ~ stind. pca pet; attawartanna ~ stind. sapt sedam i nawartana ~ stind. nva devet.
U drugom dijelu rijei -wartanna prepoznajemo stind. vrtati vrtjeti (usp. hrv. vr`tjeti). Osim toga, u hurijskom ima dosta posuenica iz indoarijskoga, npr. u bojama za konje kao hur. papru-nnu/
babru-nnu (-nnu/nni je est hurijski sufiks u takvim posuenicama) ~ stind. babhr- sme (s tim je srodno hrv. dabar < *babar
koji je ime dobio po svojoj boji), hur. parita-nnu ~ stind. palitasiv, hur. pinkara-nnu ~ stind. pingala- ukast itd. Osim toga,
usp. hur. marya-nnu- plemi; ratnik na bojnim kolima ~ stind.
mrya- mladi, hur. mani-nnu ~ stind. man- ogrlica (usp. stsl.
monisto ogrlica, eng. mane griva itd.), hur. maka-nni ~ stind.
magh- dar itd.
Kako rekosmo, oito je da je u sluaju ovih rijei posrijedi upravo
staroindoarijski, a ne staroiranski, kao to se vidi po bogu Varui,
broju aika- itd. Kako u nama poznatim indoarijskim jezicima iz
Indije ne nalazimo nikakvih hurijskih posuenica ili posuenica
iz drugih bliskoistonih jezika (anatolijskih, semitskih i sl.), jasno
je da Indoarijci od kojih su posuene ove rijei u hurijski i hetitski
nisu preci onih Indoarijaca koji su poslije doli u Indiju. Oito je da
se je u odreenom trenutku skupina Indoarijaca bila odvojila od
svoje matice (koja je poslije produila sve do Indije) i dola do Mitannija gdje su, po starom dobrom indoeuropskom obiaju, nametnuli sebe kao vojno plemstvo (maryannu), odnosno vladajui sloj.
No oni su u Mitanniju ostali smo tanak aristokratski, vladajui
sloj koji je zadrao svoje stare bogove (Indru, Mitru, Varuu itd.)
i imena (veina mitanskih plemia i svi mitanski vladari imaju
indoarijska imena), a inae su asimilirali sa svojim hurijskim podanicima. Njihov jezik nije dugo opstao od njega su, kako vidjesmo, ostale smo posuenice u hurijskom, ponajvie struni termini vezani uz uzgoj konja i vjerske obrede (uz ve spomenuta osobna imena).
30

INDOIRANSKI JEZICI

INDOARIJSKI (INDIJSKI) JEZICI12

9 Indoarijski se jezici kronoloki dijele na staroindijske, srednjoindijske i novoindijske jezike. Staroindijski su jezici vedski,
najstariji i najarhainiji indijski jezik, jezik Ved te mlai, ureeni jezik sanskrt (sam$ -skta- ureen, pravilan, uglaen) koji i
danas uiva ugled indijskoga latinskoga, jezika kulture i obrazovanja. Srednjoindijski se jezici jo nazivaju i prakrtima (pr-ktaizveden) to su npr. pali, auraseni, maharatri itd. Novoindijski su jezici npr. hindi (ili hindski, najvei i najprostranjeniji u dananjoj Indiji), bengalski, sindhi itd.
VEDSKI
Vedski je jezik svetih indijskih spisa Ved (Veda znanje ~ stsl.
vdti znati, njem. wissen) koje su se stoljeima, gotovo nepromijenjene (kao sveti se tekstovi nisu smjeli mijenjati i tomu je posveivano mnogo pozornosti), prenosile usmenim putem. Ne zna se
tono kada su najstariji dijelovi Ved nastali vjerojatno u 2. polovici 2. tisuljea pr. K., ne kasnije od 1200. g. pr. K. Vede imaju
4 dijela (zbirke sam$ hite): gveda (c kitica), Smaveda (sman
napjev), Yajurveda (yaju prozna izreka uz obrednu rtvu,
yajate rtvovati si) i Atharvaveda (atharva- sveenik). Knjievnost na vedskom traje od otprilike 12. do 4. st. pr. K.
gveda je najstarija i najarhainija, pa prema tome i najvanija za
indoeuropeistiku. Ona se sastoji od 10 knjiga ili krugova (mad ala
krug/knjiga) i sadri 1028 himana (skta himna) i veliinom
odgovara Bibliji. Najstarije su mad ale od II. do VII. Veinu himana u gvedi ine pohvale i molitve bogovima Indri, Agniju
bogu Ognju (~ hrv. o g anj), Varui, Mitri itd.13
gveda je sastavljena dok su Indoarijci jo prebivali u podruju
Pandab (Pajb) u sjeverozapadnoj Indiji i u njoj se meu ostalim govori i o borbama s tamnoputim domorodcima. Prije se je
smatralo da su ti tamnoputi gvedski domorodci zapravo prastanovnici Indije koji su ondje ivjeli prije dolaska indijskih Arijaca.
U Indiji je u 3. i 2. tisuljeu pr. K., prije dolaska Indoeuropljana,
12
Kako se u Indiji govore i neie. jezici (dravidski, austroazijski) koji se takoer mogu
zemljopisno odreivati kao indijski jezici, naziv je indoarijski neto precizniji jer je po njemu odmah jasno da govorimo o ie. indijskim jezicima. Nazivom su rya- plemenit sebe
nazivali i stari Indoarijci i Iranci (od toga nastaje i dananji naziv drave Iran). I Iranci su
dakle Arijci, jednako kao i Indoarijci, ali u njihovu sluaju nema potrebe to isticati.
13
Vie o tome vidi u Jei 1987.

31

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

cvala veoma razvijena civilizacija, pogotovu u Pandabu u dvama

najveim gradovima Mohendo Daro i Harapp. Danas se zna
da je ta civilizacija bila propala prije dolaska Indoarijca, najvjerojatnije zbog klimatskih promjena. T nam je indijska dolinska
civilizacija ili civilizacija Mohendo Daro (Mohenjo Daro), ostavila i jo nedeifrirane tekstove. Mogue je, iako nedokazano, da je
jezik natpis indijske dolinske civilizacije povezan s dravidskim
jezicima neie. porodicom jezika koji se danas govore uglavnom
na jugu Indije. Pretpostavlja se da su se neko govorili u cijeloj Indiji, ali da ih je dolazak Indoarijca potisnuo prema jugu. Poznatiji
su dravidski jezici npr. tamilski, kannada, malajalamski, telugu
itd.14
Smaveda i Yajurveda su mlae i spjevane na osnovi gvede (gotovo je sav tekst Smavede izveden iz gvedskoga). Smaveda je
zbirka obrednih napjeva, a u Yajurvedi se govori o rtvenim obredima. Atharvaveda je najmlaa to je zbirka sveenikih izreka i
zaklinjanja.
Svaku zbirku, sam$ hitu, prate i mlai prozni komentari brhmae
koji tumae njihovu obrednu upotrebu. One govore o obredima i dogmama vedske religije. Tajniji nauk o obredima iznose rayake,
jo mlai tekstovi, tako nazvani jer su se navodno morali prouavati u umama. Upaniade (upaniadi) su moralno-filozofski tekstovi, sveti filozofski spisi, koji dolaze na kraju rayak i s njima
su povezani. Oni su i temelj kasnije indijske filozofije. Najmlae
su stre saeti prikazi pravila vedske religije. Svaku Vedu dakle
ine sme sam$ hite (zbirke), koje prate mlai dijelovi brhmae,
rayake, upaniade i stre. Stre su pisane na najmlaem vedskom izmeu 6. i 4. st. pr. K.

SANSKRT
Sanskrt je mlai staroindijski jezik, indijski latinski, jezik klasine indijske knjievnosti i kulture. Klasini je sanskrt sredine 1.
tisuljea pr. K. opisao veliki indijski (i svjetski) gramatiar Pini
(5/4. st. pr. K.). Sanskrt je jako slian vedskomu, premda manje arhaian, ali nije izravan potomak vedskoga jer je nastao na osnovi staroindijskih dijalekata bliskih, ali ne i istovjetnih, vedskomu.
Vedski se i sanskrt objedinjuju nazivom staroindijski.

14

32

Vie o dravidskim jezicima vidi u Matasovi 2001: 146-8.

INDOIRANSKI JEZICI

Na sanskrtu su nastala golema djela, stvarana stoljeima, epovi

Mahbhrata (nastao izmeu otprilike 5/4. st. pr. i 4. st. po K.) i
Ramyaa (izmeu otprilike 4/3. st. pr. i 3/4. st. po K.). Mahbhrata
se sastoji od 18 knjiga i preko 200 000 stihova te je tako 8 puta vea od Ilijade i Odiseje zajedno i najvee djelo svjetske knjievnosti
uope. Prema predaji, autor je djela slijepi Vysa, a okosnica i najstariji dio Mahbhrate govori o borbi dvaju bhratskih plemena
za vlast. No u ep je umetnuto i mnogo dijelova koji su slabo ili nikako povezani s okosnicom radnje borbom u plemenu Bhrata. Od
takvih je umetaka poznat samostalni umetnuti ep Pjesma o kralju Nali i Bhagavadgt Pjesma o boanskome najvrjedniji moralno-filozofski spis umetnut u Mahbhratu.
Od kasnijih djela na sanskrtu valja spomenuti Pacatantru Petoknjije iz 3. stoljea po K. jednu od najvanijih svjetskih zbiraka pripovijedaka. U 5. je st. po K. ivio najpoznatiji indijski dramatiar Klidsa ija je najpoznatija drama akuntal kojom je
oduevljen bio i Goethe.

SREDNJOINDIJSKI JEZICI
Najstariji su (datirani) zapisi na indoarijskom (ne i najstariji tekstovi! to su Vede koje su zapisane prilino kasno) natpisi kralja
Aoke iz 3. stoljea prije K. pisani na raznim prakrtima. Aoka je
bio budist i gorljivo ga je pokuavao proiriti u Indiji koja je tada
bila podijeljena izmeu budizma i rane verzije hinduizma. Na kraju to irenje budizma nije uspjelo jer je budizma konano iz mjesta
njegova nastanka, Indije, nestalo iako se u meuvremenu proirio
na Tibet, Indokinu, Turkestan, Kinu, Japan itd. Aoka je budizam nastojao proiriti politiko-vjerskim pamfletima i natpisima
na tadanjim govornim jezicima prakrtima.
Od srednjoindijskih je jezika najpoznatiji i najstariji pali (pli crta, tekst), jezik budistikih spisa. Na paliju postoji bogata knjievnost, a kao jezik se budizma poslije proirio i izvan Indije. Vano je napomenuti da je pali bio iskljuivo knjievni, a ne govorni
jezik.
Od prakrt jo moemo spomenuti jezike auraseni (aurasen),
maharatri (mhrt r), magadhi (mgdh), ardhamagadhi
(ardhamgdh), pajai (paic) itd. Prakrti se, meu ostalim,
javljaju u klasinim sanskrtskim dramama kao jezici kojima govore puani.
33

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

auraseni se je govorio na sjeverozapadu Indije, oko grada Mathure u podruju urasena i od svih je prakrta genetski najblii dijalekatnoj osnovici sanskrta.
Maharatri se je govorio na Dekanskom polutoku, dakle u junoj
Indiji. Poznat je po knjievnosti pisanoj na njemu s poetka nove
ere. Posluio je kao uzor drugim prakrtskim knjievnim jezicima.
Jezik se je magadhi govorio u dananjem Biharu u istonoj Indiji
(tadanjem Magadhiju). Na njemu takoer postoji knjievnost s poetka nove ere.
Srednjoindijski su se jezici, meu ostalim, pisali i pismom brhm,
poznatim od 4. st. pr. K. (njime su pisani i neki Aokini natpisi).
Pismo je nastalo vjerojatno koje stoljee prije od kojega sjevernosemitskoga pisma (moda fenikoga), ali sm nastanak nije potpuno
jasan (brhm je potisnuo drugo staro indijsko pismo kharos t h
magarea eljust, kojim se pisalo na sjeverozapadu Indije, a takoer je nastalo od kojega semitskoga pisma, vjerojatno aramejskoga). Od brhmja je, uz mnoga druga kasnija indijska i izvanindijska pisma, nastalo pismo ngar, od kojega se u 11. stoljeu razvilo danas najrasprostranjenije indijsko pismo devangar
(/pismo/ boanskoga grada) kojim se danas pie sanskrt, a od suvremenih jezika hindski. Od raznih su indijskih pisama, potomaka brhmja, nastali i tibetsko, burmansko, tajsko, kmersko, javansko i druga pisma irom Azije.

NOVOINDIJSKI JEZICI
Najvei je novoindijski jezik hindi (hindski) kojim govori 366 milijuna govornika, a s govornicima hindskoga kao drugoga jezika i
487 milijuna ljudi (hindski ima slubeni status u Indiji). Hindski
je genetsko-dijalektoloki gledano isti jezik kao i urdski, slubeni
jezik Pakistana, pa se zajedno nazivaju hindustanskim. Govornici
su hindskoga hinduisti i nasljeduju indijsku, sanskrtsku batinu
to se vidi po brojnim sanskrtskim posuenicama. S druge strane,
govornici su urdskoga muslimani i oslanjaju se na arapsko-perzijsko muslimansko nasljee to se vidi po brojnim posuenicama iz
arapskoga i perzijskoga. Hindi su i urdu strukturalno isti, ali se
odlikuju razliitim kulturnim leksikom i piu se razliitim pismima urdu arapskim, a hindi devangarjem. Neodoljivo se namee usporedba s gotovo istovjetnom situacijom izmeu hrvatskoga i
srpskoga na naim prostorima.
34

INDOIRANSKI JEZICI

Novoindijski se jezici mogu jednostavno podijeliti na sjevernoindijsku skupinu koju ine svi novoindoarijski jezici u Indiji, Pakistanu, Bangladeu i Nepalu, na lankansku skupinu u kojoj je smo
sinhalski (sinhaleki) jezik na ri Lanci te na romsku skupinu u
koju ulaze svi romski (ciganski) jezici i dijalekti.
U sjeveroindijske jezike ulaze, meu ostalima, osim hindskoga i
urdua, jo i sindhi ili sindski (u Pakistanu), pandapski u Pandabu (Pajbu), gudaratski u Gudaratu na sjeveroistonoj obali
Indije, radastanski u Radastanu (iznad Gudarata, a ispod Pandaba), biharski u Biharu na istoku Indije (i dijelom u Bangladeu
i Nepalu), orijski u Orisi (ispod Bihara), bengalski u Bangladeu i
Indiji, asamski (u Asamu dijelu Indije ukotvljenu iza Bangladea), maratski (marathi) u Maharatri, nepalski u Nepalu itd.
Sinhalski se na ri Lanci odvojio od ostalih indoarijskih jezika
prije 2 500 godina i zato ini posebnu skupinu. Na ri Lanci se jo
govori i dravidski tamilski, a sinhalskom je blizak slubeni jezik
Maldivskih Otoka maldivski.
Romi su se iz Indije selili u vie navrata tijekom prvoga tisuljea po K. i danas ih ima posvuda. Oko 10. st. su, preko Irana gdje
su dugo prebivali, doprli do Balkana odakle su se proirili po cijeloj Europi. Njihovi bi se dijalekti zapravo mogli slobodno nazivati
i jezicima nisu meusobno razumljivi, a svi su redom pretrpjeli i
golem utjecaj jezika drave u kojoj govornici dotinoga idioma ive.

IRANSKI JEZICI
10 Iranski se jezici kronoloki dijele na staroiranske, srednjoiranske i novoiranske jezike, a genetski na zapadnoiranske i istonoiranske jezike.
ZAPADNI

ISTONI

STAROIRANSKI

staroperzijski
medijski

avestiki
skitski

SREDNJOIRANSKI

pehlevi (srednjoperzijski)
partski

hotansko-sakanski
sogdijski
horezmijski
baktrijski

NOVOIRANSKI

(novo)perzijski (farsi)
kurdski
balui

osetski
jagnopski
afganski (pato)
35

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Najstarije tragove iranskih jezika nalazimo u zapisima pojedinih

iranskih imena u asirskim i babilonskim tekstovima.
AVESTIKI
Kao ni u sluaju indijske grane, ni u iranskoj se grani najstariji
tekstovi ne poklapaju s najstarijim zapisima. Najstariji su tekstovi iranskih jezika avestiki, nastali negdje poetkom 1. tisuljea
pr. K., ali prenoeni usmeno, sve dok nisu konano zapisani tek u
3/4. st. pr. K.
Avestiki je, premda iz neto kasnijega doba, arhainou u mnogoem ravan vedskomu. Na njemu su zapisani sveti tekstovi mazdaizma (zoroastrizma) Avesta. Osniva je te nove religije bio Zaratustra (Zara=utra) negdje u prvoj polovici 1. tisuljea prije K.
Najstariji se dio Aveste zove G=, a jezik se kojim su Gathe pisane zove gatha-avestiki i predstavlja najarhainiju fazu toga jezika
(kao to gvedski jezik predstavlja najarhainiju fazu staroindijskoga). Gathe je prema predaji spjevao sm prorok Zaratustra koji je reformirao staru iransku politeistiku religiju blisku vedskoj
u dualistiki mazdaizam (koji se dodue moe smatrati i monoteistikim) u kojem postoji dvojstvo izmeu Ahura Mazde i njegova
protivnika Ahrimana. Avesta je, kako rekosmo, kao i Vede, prenoena isprva usmeno. Mlai su dijelovi Aveste, kao Yat i Videvdd,
pisani tijekom 1. tisuljea pr. K. na mlaem avestikom jeziku.
Prijevod je jednoga dijela Aveste na pehlevi (srednjoperzijski), zajedno s mlaim komentarima, poznat pod imenom Zend-Avesta.
Avesta je bila sveta knjiga u Iranu sve do dolaska Arapa i islama.
U 7. su se stoljeu mnogi zoroastrijanci pod njihovim pritiskom poeli povlaiti prema istoku da bi na kraju zavrili u Indiji gdje se
Avesta ouvala do 17/18. stoljea kada je glas o njoj konano doao
do Europe. Danas zoroastrijanci u Indiji, poznatiji kao parsi, ive
uglavnom u Bombaju i okolici i govore gudaratski.
STAROPERZIJSKI
Staroperzijski je jezik zapisan izmeu 6. i 4. stoljea prije K. za
vrijeme vladavine Ahemenid. Najvie je natpisa (pisanih klinopisom preuzetim od Asiraca) iz vremena cara Darija (drayavahu)
i njegova sina Kserksa (ayra). Klinopis je deifriran poetkom
19. st. ba pomou staroperzijskoga (jer su svi njihovi natpisi bili
viejezini).
36

INDOIRANSKI JEZICI

Najpoznatiji je spomenik staroperzijskoga natpis iz Behistuna

(Bagastna mjesto bogova15), blizu dananjega grada Hamadna
(stara Ekbatana) u Iranu, iz 521. g. pr. K. Taj je dugi natpis, uklesan na stijeni na visini od 50 m od tla, pisan na staroperzijskom,
akadskom i elamskom (neie. jeziku staroga zapadnoga Irana koji
se je govorio od 3. tisuljea pr. K. do poetka nove ere, koji neki
povezuju s dravidskim jezicima u Indiji). Postavljanje je natpisa
naredio perzijski vladar Darije koji se u njemu hvali svojim ratnim
pothvatima.
Od ostalih staroiranskih jezika, medijski nam je poznat smo po
onomastici, posuenicama u staroperzijskom i po pojedinim rijeima zapisanima u grkim i drugim tekstovima. Medijski se govorio
u dananjem sjevernom Iranu, jugozapadno od Kaspijskoga jezera.
Skitski je, jezik Skit koji su ivjeli na velikim prostranstvima sjeverno od Crnoga mora, zabiljeen smo pojedinim rijeima u grkim tekstovima16. Ostatak su Skit na Kavkazu dananji Oseti.

SREDNJOIRANSKI JEZICI
Srednjoperzijski je jezik (pehlevi/pahlavi) dobro posvjedoen izmeu 3. i 8. st. po K. Bijae slubenim jezikom Irana (prvotno
smo u junom dijelu dananjega Irana) te zoroastrizma i maniheizma. Pehlevi nasljeduje staroperzijski, a od njega nastaje novoperzijski (farsi).
Partski se je govorio do kraja 1. tisuljea po K. juno od Kaspijskoga jezera. Partija je bila neko vrijeme samostalna, a onda
je potpala pod perzijsku sasanidsku vlast. Partski je posvjedoen
uglavnom manihejskim tekstovima iz 1. st.
Sogdijski se govorio na podruju dananjega Uzbekistana, Kirgistana i Kazahstana krajem 1. tisuljea po K. Sogdija je leala na
putu svile, a Sogdijci su bili dobri trgovci. Jezik je posvjedoen u
vjerskim tekstovima izmeu 7. i 10. st. Potisnue ga turkijski jezici poslije, no jedan se sogdijski dijalekat sauvao do danas kao jagnopski jezik.

15

Stperz. je baga- srodno s hrv. b g (neki misle da je to iranizam u slavenskom), a

-stn mjesto, zemlja (usp. -istan u Pakistan, Afganistan, Uzebkistan itd.) etimoloki
odgovara hrv. stn.
16
Zabiljeeno je dosta skitskih imena i neto skitskih rijei (Hesihije). Iranske su posuenice u slavenskom zapravo posuenice iz skitskoga.

37

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Horazmijski se je jezik govorio izmeu Kaspijskoga i Aralskoga jezera. Posvjedoen je ve od 3/2. st. pr. K., a najvie se o njemu zna
iz arapskih zapisa iz 13/14. st.
Sakanski je (hotansko-sakanski) jezik posvjedoen tekstovima iz
Hotana u Kineskom Turkestanu iz 1. tisuljea. Pisao se indijskim
pismom brhm, razlikuju se bitno njegova rana i kasnija faza, a
govorio se istodobno kada i toharski jezici, u njihovoj neposrednoj
blizini (kod Turfana). Postojalo je vie sakanskih dijalekata.
Baktrijski se je jezik govorio izmeu 2. (kada su zabiljeeno nekoliko tekstova grkim pismom) i 7. st., kada ga je istisnuo perzijski,
u Baktriji, juno od Sogdije, oko gornjega toka rijeke Amu Darje
koja se ulijeva u Aralsko jezero. Baktrija je prvo bila pod Perzijom,
zatim ju je osvojio Aleksandar Makedonski, nakon koga je ondje
bila jedna helenistika drava koju su sruili toharski prodori sa
sjeveroistoka.

NOVOIRANSKI JEZICI
U zapadnoj su skupini novoiranskih jezika kurdski, balui, perzijski, tadiki itd., a u istonoj osetski (potomak skitskoga) i jagnopski (potomak sogdijskoga), afganski/pato itd.
Kurdskim govori 10-ak milijuna ljudi u Kurdistanu, na granici
Turske, Iraka, Irana i Sirije. Ima puno dijalekata, a pie se tek u
zadnje vrijeme uglavnom arapskim pismom.
Perzijski je (farsi) slubeni jezik Irana. Bliski su mu tadiki u
Tadikistanu, Uzbekistanu i Afganistanu te dari u Afagnistanu,
koji je uz pato ondje i slubeni jezik.
Balui se (baloi, beludski) govori u Iranu, Pakistanu i Afganistanu. Pie se tek od novijega doba arapskim pismom.
Osetskim se govori u ruskom dijelu Kavkaza i neto malo u Gruziji. Osetski potjee od nekoga oblika srednjoiranskoga alanskoga
koji pak potjee od kojega staroiranskoga skitskoga govora. U leksikom pogledu osetski zna biti dosta arhaian jer uva neke rijei
koje su inae u svim indoiranskim jezicima nestale.
Jagnopski se govori u dolini rijeke Jagnob u Tadikistanu, a jezik
je nasljednik jednoga oblika sogdijskoga. Jagnopski se ne pie, njime je 1975. govorilo jo svega 2000 ljudi i tadiki ga polako istiskuje.
38

INDOIRANSKI JEZICI

Afganski je (ili pato/putu) slubeni jezik Afganistana. Jezik je

posvjedoen od 8. st., pie se arapskim pismom, a dosta Afganaca
ivi i u Pakistanu.
U pamirsku se skupinu iranskih jezika (na Pamiru u Tadikistanu) ubraja vie malih jezika kao to su jazgulamski, vahanski, sarikolski i sl.

NURISTANSKI JEZICI
Nuristanski su (ili kafirski jezici) slabo poznati, uglavnom bez pisma, jezici koji se govore u Nuristanu u sjevernom Afganistanu.
Nuristanske narode ini posebna skupina indoiranskih plemena koja je bjeei pred islamom pobjegla u brdovite predjele Hindukua. No Afganistanci su ih ipak uspjeli pokoriti 1895-6, prikljuiti ih Afganistanu i islamizirati. Taj se predio prije osvajanja
zvao Kafiristan (zemlja nevjernika, arapski kfir nevjernik,
kako ih nazvae okolni muslimani), no kako su Nuristanci danas
estoki muslimani, i nazivi ih Kafiristan i kafirski vrijeaju, novo je slubeno ime toga podruja Nuristan (zemlja svjetla, arapski nr svjetlo). Sve skupa Nuristanaca ima izmeu 100 000 i
300 000. Kao nuristanski se jezici najee spominju jezici kati,
vajgalski, akunski, prasunski itd.
Ne valja ih brkati s dardskim jezicima, koji su zapravo jedan odvjetak novoindoarijskih jezika u koje se ubraja npr. kamirski jezik.
Samostalnost nuristanskih jezika kao tree skupine indoiranskih
jezika nije jo potpuno sigurna, a tu je pretpostavku iznio norveki lingvist Georg Morgenstierne (1892-1978) koji ih je istraivao.

39

GRKI JEZIK

11 Grki jezik sm za se ini posebnu granu indoeuropskih jezik. Nedostatak bliskoga jezika srodnika grki nadoknauje bogatom dijalekatnom razliitosti. Prvi natpisi na gr., pisani linearom B na grkom dijalektu koji zovemo mikenskim, potjeu iz 15.
st. pr. K., dok se prvi natpisi na grkom alfabetu (kojim se grki i
danas pie) javljaju od 8. st. pr. K. (prvi je natpis na alfabetu tzv.
Nestorov natpis). Grci su u svoju novu pos tojbinu doli najkasnije
poetkom 2. tisuljea pr. K. Kada govorimo o dolasku Grk, sva
je prilika da je tu posrijedi bio smo tanak aristokratski sloj s bojnim kolima koji je nametnuo domorodcima svoju vlast i svoj jezik.
GRCI U HETITSKIM IZVORIMA
Ve je od samih poetaka hetitologije, nakon otkria Hroznoga, postalo jasno da se u hetitskim tekstovima nalaze imena koja strano
podsjeaju na grka. Tako nalazimo na hetitske zapise o gradovima Apaa i Milawata (ili Milawanda) u Maloj Aziji koji podsjeaju
na grke gradove Efez i Milet (@E i ). Kao zemlja se
u zapadnoj Anatoliji spominje Wilua, to neodoljivo podsjea na
grki naziv Troje @I < " [wilios] (Ilij), unato nekim glasovnim tekoama. Hetitski izvori osim toga spominju i susjednu
zemlju Taruia to pak podsjea na drugi naziv Troje 17. I
ako to sve nije dosta, ime je vladara Wilue, koji je sklopio ugovor
s hetitskim vladarom Muwatallijem Alakandu to je pak oito
slino grkomu imenu (Aleksandar), a to je drugo ime
poznatoga trojanskoga kraljevia Parisa18. No kao eer na kraju u
prii o Troji u hetitskim tekstovima, u grkim je izvorima sauvana legenda o tome kako su Paris i Helena bili u gostima kod kralja
Motila (M) negdje u Maloj Aziji. Nemogue je izbjei zakljuak da je to upravo hetitski vladar Muwatalli koji je s Alakanduem/Aleksandrom/Parisom bio sklopio ugovor. Premda se u ovim
17

U Homera se javljaju oba naziva i Troja i Ilij. Izgleda da se sm Prijamov dvor zove
Troja (a po njemu se itava zemlja zove Troada), dok bi naselje oko Troje bilo Ilij.
18
U egipatskim se pak izvorima, kao saveznik Hetita u bitci kod Kadea spominje i
narod drdny, to slii na Homerov naziv za Trojance Dardanci, . Dardanci je
vie naziv za stanovnike trojanske drave, a Trojanci ba za stanovnike grada Troje.

40

GRKI JEZIK

imenima fonologija ne poklapa ba savreno (primjerice Wilua prema gr. ", a ne **"), to i nije neoekivano, tim vie to je
logino da su grka imena u hetitski dolazila preko Luvije, koja je
Grcima bila blie, a kada imena putuju tako zaobilazno do drugoga
jezika, s njima se svata moe dogoditi to je oito i iz suvremenih
primjera. Neke je fonoloke razlike, kao hetitsko /a/ umjesto grkoga /Q/, lako protumaiti luvijskim u luvijskom naime uope nije bilo fonema /e/ i on je ondje redovito zamjenjivan fonemom /a/ (odatle
Alakandu i Apaa, usporedi i luvijski Lazpa za grko tj.
Lezb). U hetitskim izvorima takoer nailazimo i na dravu po imenu Ah h iyawa/Ah hiya, koja poloajem izgleda odgovara Grkoj19, a
opet slii na jedno od grkih imena Ahejci, . Sauvano je
pismo jednoga hetitskoga vladara vladaru Ah hiyawe. U jo jednom
imenu u hetitskim izvorima moemo vidjeti grko ime Tawalagawa /tawaklawa/ prema  < ""-. Prvo je /Q-/,
kao nenaglaeno, isputeno, a opet pravilno umjesto gr. /Q/ nalazimo luvijsko /a/. Ime se spominje u tzv. Pismu o Tawagalawi koje
pie jedan hetitski vladar (vjerojatno Hattuili III.) jednomu grkomu vladaru (moda ak samomu Agamemnonu ili njegovu ocu
Atreju?) zbog problema koje je u Maloj Aziji uzrokovao kraljev brat
Tawagalawa/Eteoklo, zajedno s Arzawcima, pa je hetitski vladar
morao upasti u grku Milawatu/Milet. U Pismu o Tawagalawi pokuava diplomatski izgladiti situaciju (kako su Hetiti imali nevolja
na istoku s Asircima, nisu si to isto mogli priutiti i na zapadu). Iz
hetitskih se pisama moe zakljuiti da Grka/Ah hiyawa ima jednoga velikoga kralja, jednaka po moi hetitskomu i babilonskomu vladaru ili egipatskomu faraonu. No iz Grke se predaje (npr. Ilijade)
moe zakljuiti da Grci nastupaju ujedinjeno smo prema van kada primjerice zajedno ratuju. U tom je sluaju Mikena, kao najvea
i najmonija palaa, bila glavna, iako inae Grka nije bila jedinstvena drava kao Hetitsko kraljevstvo ili Egipat. No ini se da Hetiti nisu ba najbolje razumjeli unutarnju grku situaciju pa su vladara Ah hiyawe shvaali na isti nain kao hetitskoga vladara. ini
se da i Trojanski rat ima podlogu u hetitskim izvorima, no izgleda da je Homer, kojih pola tisuljea poslije, u junako-epskoj prii
o jednoj opsadi Troje i jednom ratu moda saeo dugotrajna grka
posezanja za Wiluom i njihova natezanja s Hetitima oko toga posjeda u Maloj Aziji.
19

Neki opisi Ah h iyawe upuuju na to da je rije o prekomorskoj zemlji, a ne o zemlji u

Maloj Aziji (iako su Grci i ondje imali posjed, pogotovu oko Mileta). To bi objasnilo i zato
Ah h iyawa ipak ne igra toliku ulogu u hetitskoj politici, iako je oito mona drava, to se
moe zakljuiti po 22-ma spominjanjima Ah h iyawe u hetitskim tekstovima jednostavno
je bila predaleko, preko mora.

41

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Svako bi se pojedinano ime jo i moglo protumaiti kao sluajnost,

ali kada se sve te sluajnosti skupe zajedno, ini se oitim da u
pretpostavci da su u hetitskim tekstovima zapisana grka imena,
ipak ima neto. Ova je hipoteza postala jo uvjerljivijom nakon to
je 1952. deifriran mikenski jer je tako postalo jasno da se je u 2.
polovici 2. tisuljea pr. K. u Grkoj ve govorio grki (to nije bilo
tako sigurno kada su najstariji spomenici grkoga bili oni na alfabetu koji su puno mlai od mikenskih tekstova). Hipotezi u prilog
ide i zdravorazumska pretpostavka da je nemogue da se dva, gotovo pa susjedna, naroda, oba prilino mona, Hetiti i Grci, nisu
poznavali. Naalost, to se arheolokih nalaza tie, oni (jo) ne potvruju filoloke indicije koje nas upuuju na dodire Grk i Hetit.
Naime, ni u Grkoj ni Hetitskoj dravi ne nalazimo tragova trgovine Hetit i Grk (npr. hetitske proizvode u grkim gradovima i
obrnuto). Osim toga, u grkim ostatcima nema primjerice tragova
dopisivanja grkih i hetitskih vladara i sl., za razliku od hetitskoegipatske ili mitanijsko-egipatske korespondencije. Pa ipak, u natpisima na linearu B doista nailazimo na neka hetitska imena u
Knosu i Pilu to moda govori o tome da je u Grkoj bilo hetitskih
pisara. Zapravo nam to to u Mikeni nije naena korespondencija
s Hetitima ne govori nita. Ondje su ionako naeni smo dosadni
inventari i slini zapisi nema nikakvih tragova meunarodne diplomacije ili ega slinoga. Oito je da je kraljevska pismohrana
Atrejevi netragom nestala u dubinama prolosti.
Osim u hetitskim tekstovima, neka su grka imena mikenske kulture posvjedoena i u egipatskim izvorima. Tako je Mikena ondje
posvjedoena kao mkn (*Mwkana, u egipatskom se ne piu samoglasnici, kao ni u semitskim jezicima s kojima je srodan), Knos
kao kn, Ilij (Troja) moda kao wyry, otok Kitera kao ktr itd. ini
se da je kao naziv za cijelu Grku posvjedoeno ime tny to bi moglo odgovarati grkomu plemenskomu imenu Danajci, , dok
je drugo ime Ahejci, , posvjedoeno 200 godina poslije toga,
kao yhws, kao jedan od narod s mora.
MIKENSKI
12 Mikenskim nazivamo jezik izmeu 15/14. i 13. st. pr. K. koji je naen u zapisima grkih gradova Knosa, Pila, Mikene, Tebe
i Tirinta20. To su najstariji zapisi grkoga jezika. Pisani su linearom B, pismom koje jako loe odraava glasovni sustav grkoga
20
Godine 1994. je naen tzv. oblutak iz Kafkanije, kratak natpis (a-so-na qo-ro-qa qajo) na linearu B za koji se misli da bi mogao biti najstariji mikenski zapis iako neki sum-

42

GRKI JEZIK

to nam esto oteava sluenje mikenskim izvorima. Tako, primjerice, linear B ne razlikuje bezvunih okluziva od zvunih i aspiriranih (osim t : d) i u naelu se ne biljei zadnji suglasnik u zatvorenom slogu, pa tako ni zavrni suglasnik u rijei. Na poetku se sloga neke glasovne skupine biljee, a neke ne, kao to emo vidjeti.
Kao to svi istraivai napominju, s obzirom na to u koliko je udaljenih mjesta posvjedoen u kopnenoj Grkoj i na Kreti, mikenski
je zauujue jedinstven jezik. To upuuje na to da je mikenski bio
svojevrstan administrativan, nadregionalan jezik, koji je, dakako, imao osnovicu u ivuim govorima, ali o govornom jeziku toga
doba ne moemo znati gotovo nita, osim ono malo podataka to
nam (moda) pruaju mikenski tekstovi. Odreene dvostrukosti i
znakovi dijalekatskih razlika u mik. postoje, ali one nisu znatne i
na osnovi se njih ne mogu uspostavljati posebne varijante mik. u
razliitim gradovima odn. podrujima. Kako je mik. posvjedoen
500 g. prije ostalih dijalekata, logino je da e se u njemu nai arhainijih elemenata koji su kasnije nestali iz grkoga jezika.
Vano je napomenuti da mikenski, premda je usko srodan s arkadijsko-ciparskim dijalektom, odnosno s praoblicima dananjega arkadijsko-ciparskoga, nije predak nijednoga kasnijega grkoga dijalekta. Takvo je miljenje, osim to je i a priori vjerojatno,
poduprto, osim lingvistikim (katkada dodue prenaglaenima), i
povijesnim podacima.
Mikenski je 1952. deifrirao arhitekt (sic!) Michael Ventris
(1922-1956), a u zavrnim mu se fazama deifriranja pridruio i
lingvist, klasini filolog John Chadwick (1920-1998) uvi Ventrisa kako govori o otkriu na BBC-u. lanak je u kojem su objavili
svoje otkrie, Evidence for Greek dialect in the Mycenaean archives, iziao 1953. S obzirom na to da je kretsko-mikenska kultura
bila prilino razliita od klasine grke kulture, prije njihova se je
otkria smatralo da, tada jo nepoznat, jezik lineara B sigurno nije grki. Takvo je otkrie zaprepastilo i samoga Ventrisa. Ventrisovo je otkrie bilo puno tee od deifriranja hetitskih klinopisnih
zapisa Bedicha Hroznoga te je stoga fascinantno.
Kao i Hetiti, i Mikenjani su svoje zapise pisali na glinenim ploicama koje su suili na suncu. Ti zapisi nisu bili predvieni da dugo traju, a ouvali su se pukim sluajem, ispeeni u vatri, kada su
gradovi gdje su se nalazili bili zapaljeni. Naeno je oko 4 000 glinjaju u to, kao i u autentinost samog natpisa na oblutku koji se datira u 17. st. pr. K. Vidi
Arapogianni, Rambach & Godart 1999.

43

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

nenih ploica. To su uglavnom inventari, popisi poreza, nabrajanje

zaliha i sl. Osim natpisa na ploicama, postoji jo i oko 150 natpisa na mikenskom na vazama. Linearom se B vjerojatno pisalo i po
drugim, propadljivim, materijalima, ali oni nisu doli do nas. Iz
nekoga razloga nisu pisali po metalu i kamenu, moda zato to je
slova lineara B bilo teko gravirati i uklesavati.
Pismenost u Mikenjana nije, kao u Hetit, a jo vie u Egipana,
bila ograniena smo na usku kastu profesionalnih pisara u palaama. Ona je bila rairena pojava i postojala je ira klasa obrazovanih, odnosno pismenih ljudi, za razliku od Bliskoga Istoka gdje
je pismenost bila kultno znanje profesionalnih pisara. Tako natpise nalazimo i na raznim peatima, vazama, amforama za ulje
i vino i na raznim drugim predmentima iz svakodnevice, kojih je
dodue sluajno jako malo ouvano. Kao to rekosmo, nisu smo
pisari u palaama znali pisati, nego su svi slubenici u palaama
bili podjednako pismeni.
Na mikenskim natpisima nema knjievnih tekstova i nije ni vjerojatno da e se takvi natpisi nai. Izgleda da Grci nisu vjerovali da je takve tekstove potrebno zapisivati jer se knjievnost prenosila usmenom predajom, a takva je usmenoknjievna tradicija
izgleda bila veoma jaka, kao i u Indiji. U Mikeni je i Tebi naeno
razmjerno malo ploica s obzirom na veliinu pala, kao i u Tirintu, a na Kreti su ploice naene smo u Knosu, pa nije nemogue da se nae jo mikenskih tekstova iako teko da e vie biti
spektakularnih otkria.
MIKENSKO PISMO
Kao to rekosmo, mikenski su tekstovi pisani linearom B, slogovnim pismom od 88 znakova. U njihovu nam itanju pomae to to
nisu pisani in continuo nego su rijei uvijek jasno rastavljene (kao
u hetitskom). U linearu B takoer, kao i u klinopisu (hetitskom,
akadskom itd.) i linearu A, postoje ideogrami, ali se oni, za razliku od tekstova na klinopisu i linearu A, ne mijeaju sa slogovnim
znacima i piu se npr. na kraju retka i slino (pri transliteraciji se
oznauju velikim slovima, a znaenje se ideograma pie na latinskom, npr. EQUUS za konja i sl.).
Linear se B razvio od starijega lineara A, pisma kojim se je pisao
jo uvijek neodgonetnut jezik ili jezici21. Sva je prilika da je linear
21
Po jednoj je hipotezi linear A povezan s nedeifriranim pismom vinanske kulture (u
koju pripada i vuedolska kultura u Hrvatskoj) s Natpisa iz Tartarije u Rumunjskoj iz 6.
ili 5. tisuljea pr. K. Postoji odreen broj slinih znakova iako jo nije posve sigurno jesu

44

GRKI JEZIK

B nastao svjesnom prilagodbom lineara A grkomu jeziku (premda ga nisu ni otprilike dobro prilagodili za pisanje grkoga kao to
emo vidjeti). To se npr. vidi prema novom znaku u linearu B, za
dvoglas /au/, a kojega nije bilo u linearu A on je izveden, oito naknadno za potrebe pisanja grkoga dvoglasa /au/, od ideograma za
bika. Bik se na grkom veli , u toj se rijei nalazi upravo
dvoglas /au/, pa nam je jasno kako je taj znak smiljen.
Na linearu nam je A ouvano puno vie tekstova nego na linearu
B. Oni su naeni po itavoj Kreti, na nekim grkim otocima, te u
kontinentalnim gradovima Teri, Kiteri, na Peloponezu itd. Linear se A prestaje rabiti u Grkoj oko godine 1500 pr. K. (iz toga
doba potjeu najmlai tekstovi u Grkoj njime pisani), a najstariji natpisi na linearu B potjeu iz doba oko 1400. godina pr. K. Nedavno je, 2000. godine, u Izraelu naen natpis na linearu A, za koji arheolozi procjenjuju da je je otprilike iz 1150. g. pr. K. to je, razumije se, izazvalo senzaciju u strunim krugovima jer je taj natpis mlai gotovo 400 godina od svih drugih natpisa na linearu A.
U 2. tisuljeu prije Krista pismenost na Kreti, Cipru i dijelu kontinentalne Grke bijae jako rairena i naeni su natpisi na vie
pisama (npr. na kretskom ideografskom pismu, na pismu diska iz
Festa, na pismu sjekire iz Arkadije itd.) i jezika. Nije jasno jesu li
svi natpisi na linearu A pisani istim jezikom i je li posrijedi neie.
jezik. Neki misle da je njime pisan ak neki anatolijski jezik. Jedino je to se zna o jeziku lineara A to da je posrijedi jezik s prefiksima i sufiksima te reduplikacijom. Osim toga, jasno je znaenje
pojedinih rijei, ali nam sve to ne pomae previe.
Kako ve spomenusmo, linear je B nastao namjernom prilagodbom lineara A grkoj jezinoj struktruri. Od 88 znakova, koliko ih
ima u linearu B, 70-ak ih je istih kao u linearu A, a ostali su novi.
Neki su znakovi iz lineara A naputeni. Kako rekosmo, uporaba je
ideograma u dvama linearima razliita jer su se u linearu A ideogrami mogli mijeati s tekstom, a u linearu B ne. Takoer, ideogrami su im prilino razliiti, svega ih je 20% slinih.
Za razliku od hetitskoga, gdje se duljine esto biljee ponavljanjem samoglasnika (tzv. scriptio plena, npr. la-a-ma-an /lman/
ime22), u mikenskom se dugi samoglasnici dosljedno ne biljee.
Postoje znakovi smo za neke dvoglase primjerice za /au/ (ali se
li znakovi naeni na lokalitetima vinanske kulture doista pravo pismo ako jesu, znailo
bi to da je to prvi zapisan ljudski jezik, zapisan gotovo 2000 godina prije sumerskoga.
22
Usp. latinski nmen, sanskrt nma-. U hetitskom je dolo do disimilacije n-m > l-m.

45

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

i /au/ esto pie znakom za /a/), a za /oi/ i /ei/ posebna znaka nema,
nego se piu znakovima za /o/ i /e/. Pa ipak se dvoglasi sa sastavnicom /u/ esto biljee kao <a-u>, <o-u>, <e-u> i sl. U linearu se B ne
razlikuju znakovi za zvune, bezvune i aspirirane okluzive nego
se i /pa/ i /ba/ i /pha/ piu jednako (to transliteriramo kao <pa>)23,
kao i /ka/, /kha/ i /ga/ (transliteriramo kao <ka>) te /kwa/ i /kwha/
(transliteriramo kao <qa>). Kao to vidimo, pismom su se ipak razlikovali obini od labijaliziranih okluziva. No nelogino, kod dentala ipak opreku po zvunosti vidimo i u pismu jer se u njih razlikuju znakovi za /ta/ i /tha/ od onoga za /da/. Takoer, u linearu se B
ne razlikuju znakovi za slogove s /r/ od onih za slogove s /l/24.
Kako rekosmo, linear je B bio jako slabo prilagoen pisanju grkoga i njime se nisu mogle pisati suglasnike skupine, ni na poetku
ni u sredini rijei pa se pribjegavalo razliitim rjeenjima (kao i u
pisanju hetitskoga klinopisom). Tako se primjerice 9 otac
pie pa-te, a ime grada Knosa, (), kao ko-no-so (obino se
u lanom slogu koji se rabi za pisanje suglasnikih skupina, kao
ovdje ko-, uzima samoglasnik, koji se ne ita, iz sljedeega sloga). Rije se ovjek, ?9, primjerice pie a-to-ro-qo, a hom.
" djeak kao ko-wo.

GRKI DIJALEKTI
13 Za razliku od hetitskoga, koji je jedinstven, standardan, jezik
iz jednoga ureda u Hattui, vedskoga, koji je takoer jedinstven jezik, ili latinskoga koji je u osnovi smo mjesni govor grada Rima,
grki je jezik od samih poetaka skup raznorodnih dijalekata.
Ve smo govorili o prvom posvjedoenom grkom dijalektu mikenskom. Grki se dijalekti pak u klasino doba obino dijele na:
sjeverozapadne; dorske; pamfilijski; eolski; arkadijsko-ciparski i
jonsko-atiki.
Sjeverozapadni se dijalekt dijeli na: fokidski, etolski, lokridski,
epirski i enijanijski. Dorski su govori: lakonski, mesenijski (ili zajedno lakonsko-mesenijski), argolidski (saronski i zapadnoargolidski), korintski, megarski, kretski, govor Mela, Tere i Kirene, rod23

Slogove sa samoglasnikom /a/ uzimamo smo kao primjer.

Ovo nas vodi do pretpostavke da izvorni (neie.) jezik, koji se je pisao linearom A,
od kojega je nastao linear B, nije razlikovao zvune od bezvunih okluziva (osim moda
/t/ : /d/), ni neaspirirane od aspiriranih, kao ni /r/ od /l/. Takoer, vjerojatno je imao smo
otvorene slogove (tipa CV-CV-CV).
24

46

GRKI JEZIK

ski (sa susjednim otocima)25 i govori dorskih gradova na Siciliji.

Ahejski su i elidski vjerojatno bliski sjeverozapadnim dijalektima.
Pamfilijski je slabo poznat i izdvojen, vjerojatno dorske osnove,
ali po svemu sudei mijean jer su se onamo naseljavali govornici
svih grkih dijalekata.
Eolski se dijalekt dijeli na: lezbijski, tesalijski (tesalski) i beotijski
(beotski). Postojanje je eolske skupine, kako emo vidjeti, sasvim
uvjetno i vie tradicionalno nego lingvistiki nuno. Lezbijski je
po nekim osobinama blizak junogrkim dijalektima (jonsko-atikomu i arkadijsko-ciparskomu), a i jonski je na nj dosta utjecao,
dok su tesalijski i beotijski (koji su se govorili na kontinentu) puno
blii sjeverozapadnomu grkomu.
Arkadijsko-ciparski se dijeli na arkadijski i ciparski koji su, premda prostorno jako udaljeni, jezino jako bliski, a jonsko-atiki na
jonski u uem smislu, maloazijski jonski, otoni jonski, eubejski
i atiki. Uz arkadijsko-ciparski treba jo po srodnosti pridodati i
mikenski, no njega u klasino doba nema i zbog vremenske udaljenosti svojih potvrda od potvrd ostalih dijalekata ini poseban
sluaj.
Izuzmemo li neke manje probleme, podjela grkih dijalekata u klasino, alfabetsko doba nije sporna i nije je teko nainiti. Problemi
nastupaju pri uspostavljanju rasporeda grkih dijalekata, odnosno
prethodnik dananjih dijalekata, u predmigracijsko doba u 2. tisuljeu26.
Ono u em se svi slau kada je rije o mikenskom jest da je on
nedvojbeno u najblioj srodnosti s arkadijsko-ciparskim. Ono to
je pak do danas sporno jest jesu li mikenski i arkadijsko-ciparski
genetski blii jonsko-atikomu ili eolskomu i to je glavno pitanje
grke dijalektologije koje se moe preformulirati i na pitanje dijele li se grki dijalekti na istone i zapadne (tradicionalna teorija)27
ili na sjeverne i june (novija teorija iji se nastanak, iako ne potpuno, vie-manje poklapa s otkriem mikenskoga)28. ini se da je
novija teorija koja dijeli grke dijalekte na june i sjeverne ipak
ispravna. Arkadijsko-ciparski s jonsko-atikim ini junogrki ko25
Neki autori svrstavaju govor Mela, Tere i Kirene, zajedno s rodskim u otoni dorski
govor.
26
Vidi Kapovi 2003b.
27
Zapadni bi bili sjeverozapadni grki dijalekti i dorski, a istoni eolski, arkadijskociparski i jonsko-atiki.
28
Sjeverni bi bili sjeverozapadni grki, dorski i eolski, a juni arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki i prije njih posvjedoen mikenski.

47

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ji se odlikuje svojom inovativnou (nasuprot konzervativnomu

sjeveru) i znatnim brojem zajednikih izoglosa i karakteristika od
kojih su najvanije njihove zajednike inovacije. Premda se ini
da je junogrki bio razmjerno homogen u staro doba, odreene su
razlike ipak postojale. No prave su se dijalekatne razlike izmeu
jonsko-atikoga i arkadijsko-ciparskoga pojavile tek u postmikensko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne
moe tono odrediti ive jezine podloge, svakako imao osobitosti
koje ga izdvajaju od ostalih junogrkih dijalekata. to se tie povezivanja mikenskoga s eolskim, svakako je dodir s eolskim ve u
najranije doba bilo, ali se ini da mikenski (i arkadijsko-ciparski)
ipak zato ne treba genetski smjetati uz eolski. Dosta se junogrkih osobina moe vidjeti u lezbijskom na koji je po svoj prilici jako
utjecao jonski iako su i raniji doticaji i veze s junogrkim mogui.
Eolski je najsumnjivija skupina u grkoj dijalektologiji s obzirom
na niz ranih razlika izmeu lezbijskoga i tesalijsko-beotijskoga i
zapravo slui kao ko za smee za sve grke dijalekte koji nisu
arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki ili sjeverozapadni/dorski. U sjevernogrkom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani (s
prijelaznim govorima ahejskim i elidskim), a vjerojatno su srodni i s eolskim (pogotovu tesalijskim i beotijskim) ije je genetsko
jedinstvo, kako rekosmo, sumnjivo.
Juni su dijalekti govori prvoga vala pristiglih Grka, dok su sjeverni dijalekti govori drugoga vala Grk koji su stigli vjerojatno
meu barbarima, narodima s mora koji su zasluni za propast
Mikene i Hetitske drave. Govornici su arkadijskoga opstali u brdovitoj unutarnjosti Peloponeza, a njihovi su roaci po dijalektu
protjerani sve do Cipra. U klasino se doba i na Kreti, te na junim otocima Melu, Teri i Rodu govori takoer sjevernogrki dijalekat, dorski.
PODJELA GRKIH DIJALEKATA
sjeverni

sjeverozapadni, dorski, eolski (?)

juni

mikenski, arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki

Podjela se grkih dijalekata na 6 skupina (SZ, dorski, eolski, ark.cip., jon.-at. i pamfilijski) u klasino doba osniva na natpisima kojih ima vie od 100 000. Praktiki je svaki polis u Grkoj imao svoj
idiom na kojem su pisani natpisi, razni dravni zapisi, odluke i sl.
48

GRKI JEZIK

Grki su dijalekti zapravo jezik tih natpisa i ne valja ih mijeati s

tradicionalnom podjelom na knjievna narjeja.
Starogrki se tradicionalno dijeli na 4 knjievna narjeja: jonski,
atiki, eolski i dorski. To su idiomi koji su se rabili u knjievnosti i
koji su imali podlogu u mjesnim govorima, ali nisu poznati nijednomu dijalektu poznatomu s natpisa. Donekle je tu iznimka eolski, kod kojega se knjievni jezik malo razlikuje od organskih idioma. Ve su antiki filolozi dijelili Grke i grki na jonsko-atiki,
dorski (uz SZ grki) i eolski, odnosno na Jonjane, Dorane i Eoljane. Posebnost arkadijsko-ciparskoga nisu uoili jer je Cipar bio daleko, a Arkadija im, kao brdovita zabit u sreditu Peloponeza, nije
bila pretjerano zanimljiva.
Jonski je jezik grke epike na njem pisahu Homer (negdje u 8. st.
pr. K.) i Hesod, i jezik najstarije grke filozofije na njem pisahu
Heraklit, Parmenid i Tales. Osim njih, jonski je pisao i povjesniar Herodot. Jonski je knjievni jezik slian atikomu. Kod njega u
knjievnosti nema mjesnih govora.
Atiki je jezik drame jezik Eshilov, Sofoklov, Euripidov i Aristofanov. Na njemu su pisali i govorili dravnik i govornik Demosten,
povjesniar Tukidid, te filozofi Platon i Aristotel. Atiki se je prilino razlikovao od govornoga atikoga jezika, a na osnovi njega
poslije nastaje i grka opegrki zajedniki jezik.
Eolski pisahu lirici s Lezba Sapfa i Alkej. Eolski objedinjuje jako
razliite mjesne govore, ali se knjievni eolski kakvim pisahu Sapfa i Alkej jako malo razlikuje od govornoga jezika otoka Lezba.
Dorski je pisana ponajvema korska lirika, a meu pjesnicima se
istie ponajprije Pindar sa svojim odama.
Pojedina su se knjievna narjeja ve zarana specijalizirala za pojedina knjievna podruja, pa su tako i Jonjani Bakhilid i Simonid, piui korsku liriku, pisali dorski, a ne jonski.
Grki dijalekti postoje otprilike od 8. do kraja 3. st. pr. K. kada se
s aleksandrijskom kulturom namee opegrki zajedniki
jezik, nastao na osnovi atikoga (uz isputanje nekih istaknutih
aticizama), koji je istisnuo sve grke dijalekte tako da svi dananji grki dijalekti potjeu od , osim izumiruega cakonskoga
koji potjee od nekoga dorskoga govora u staroj Lakoniji, a govori se uglavnom u brdima na istonoj obali Peloponeza. Njegovi su
govornici do 19. st. bili relativno izolirani pa su tako uspjeli zadrati svoj izvorni idiom. Dakako, ne moe se tono znati koliko su
49

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dugo ostali izvorni grki dijalekti izdrali u pojedinim dijelovima

Grke prije nego to ih je potisnula. Osim cakonskoga, ini
se da bi od nekoineovskoga starogrkoga mogao potjecati i tzv. grekanski (griko) dijalekat grkoga, prilino razliit od ostalih, koji
se govori na jugu Italije, u negdanjoj Velikoj Grkoj (Magna Graecia), u Apuliji (Salentina) i Kalabriji (Bovesia). Jezik koji nastaje u
ranom srednjem vijeku od nazivamo bizantskim grkim ili
srednjogrkim, dok novogrkim zovemo jezik nakon pada Bizanta
1453. godine.

DIGLOSIJA U SUVREMENOJ GRKOJ

14 U Grkoj je u 20. stoljeu postojala sloena diglosijska situacija jer je postojala otra razlika izmeu jezika puka, narodnoga
jezika [imotiki] i jezika obrazovanih, jezika kulture i
knjievnosti po imenu =Q [kaarevusa] (isti jezik). U
Grkoj t podvojenost jezika ima dugu tradiciju. Klasini se je grki jezik neprestano odravao kao pismeni jezik, jezik Crkve i inteligencije. Takvo svjesno arhaiziranje jezika ide ukorak s novogrkom narodnom ideologijom i kolektivnom svijeu u kojoj se Grci
uvelike odreuju prema antikoj Grkoj, smatraju antike grke
pisce svojim piscima itd. Kako je katarevusa bila slubeni jezik
grke crkve, jo u prvoj polovici 20. st. nije bilo doputeno prevesti
Bibliju na dimotiki. Jezina se situacija u Grkoj u 20. st. neprestano mijenjala, as u korist jedne, as u korist druge varijante.
Kada bi na vlasti bili desniari, prednost bi imala katarevusa, a
kada bi na vlasti bili ljeviari, u prvi bi plan izbio dimotiki. Godine 1976. je konano dimotiki postao slubeni jezik Grke. Do tada
su svi slubeni dokumenti, veina novin i znanstveni tekstovi bili pisani uglavnom na katarevusi (u vie ili manje istu obliku).
Pa ipak, iako je danas dimotiki slubeni jezik, u nj su uzeti mnogi
elementi iz katarevuse (to se onda zove ?). Takoer,
upotrebljavanje vie ili manje elemenata dimotikija ili katarevuse
u govoru ovisi o govorniku, njegovu poloaju u drutvu, obrazovanju i sugovorniku. Primjerice, isti ovjek moe razgovarajui s kumicom na trnici govoriti isti dimotiki, a razgovarajui sa sveuilinim profesorom moe rabiti prilino konzervativan oblik katarevuse. Kako se i moe oekivati, dimotiki se rabi u neformalnim
situacijama, a vie ili manje ista katarevusa u slubenim prilikama (u parlamentu, na sudu, na radiju i sl.). Takoer, jo se uvijek slubeni dokumenti piu na katarevusi, a i javni su natpisi na
50

GRKI JEZIK

njoj. Tako se ribarnica na dimotikiju veli , ali na natpisima iznad njih uvijek pie ?9o (usp. stgr. ? riba)
na katarevusi; svakodnevna je rije za trgovinu 9 (posuenica prema tur. bakkal), a na katerevusi je to 99o.
to se novina tie, konzervativne novine rabe katarevusu, novine politikoga centra rabe katomilumeni (mijeani jezik izmeu
dimotikija i katarevuse), a radikalno lijeve novine upotrebljavaju
dimotiki, katkada ak i pretjerujui u tome pa taj dimotiki bude i
sm umjetan.

DODATAK: NARODI S MORA

15 Kako rekosmo, kao i za propast Hetitske drave, ini se da su
i za propast mikenske civilizacije odgovorni bili narodi s mora ili
da su bar u njoj sudjelovali. Naziv narodi s mora potjee izravno od naziva kojim se Egipani zvali svoje neprijatelje koji su im
vie puta opasno zaprijetili. Dva su najvea napada na Egipat bila oko 1210. i oko 1180. godine pr. K., no Egipani su ove napadae poznavali ve otprije jer je Ramzes II. jo negdje oko 1290. pr.
K. morao odbiti napad s mora u delti Nila. ini se da su narodi s
mora bili rastua opasnost na istonom Sredozemlju gotovo jedno
stoljee prije nego to su njihovi napadi kulminirali oko 1200. g.
pr. K. kada je dolo do propasti Mikene, Hattue i Ugarita. Izgleda
da su mnogi od tih naroda s mora zapravo jednostavno bili gusari. U egipatskim se izvorima, meu narodima s mora spominju
i *yhws ili *Aaiwaa to podsjea na Ahejce/Grke. Kao drugi se
narodi s mora spominju *Tyekeryw (to se moda moe povezati
s Teukrijcima,  to je jedno od trojanskih imena), *Twra (to se moe povezati s Lidijcima, poznatima i kao ),
*Pwlisati (Filistejci), *Lwkka (Likijci), *erden (moe se povezati
s kasnijim imenom Sardinija), *ekle (moe se povezati s kasnijim imenom Sicilija)29 itd. Ako su i Grci bili meu narodima s mora, zanimljivo je napomenuti da su se Grci doista poslije naseljavali na Sardiniji i Siciliji. Postoje i neka nagaanja da su masovne
seobe u to doba bile povezane i s nepovoljnim klimatskim uvjetima
na tom prostoru.
U palai su u Pilu, u Grkoj, pronaene ploice koje su izgleda pisane upravo pred propast Pila. Govori se o pripremama za obranu,
o strai na obalama, a na zadnjoj se ploici, pisanoj na brzinu i ne29

Wood 1985: 217-220.

51

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dovrenoj, govori o ljudskim rtvama Zeusu i Heri koje je naredio

kralj (nisu pomogle). T se je rtva, ini se, odigrala neposredno
prije pada grada pa ni zapis o njoj, pisan u urbi, nije stigao biti
dovren. Na slian nain, i u Ugaritu je naena glinena ploica na
kojoj se govori o neprijateljima pred gradom prije nego to je ta
ploica stigla biti ispeena, Ugarit je bio spaljen.

52

ITALSKI JEZICI

16 Premda se obino govori o italskoj jezinoj porodici kao o indoeuropskoj porodici koja bi bila na istoj razini kao i primjerice
keltska ili indoiranska porodica, u sluaju se italskih jezika ipak
javlja vie pitanj. Italski su se jezici esto svrstavali u iru, italokeltsku granu. T se hipoteza zasniva na nekim izoglosama koje
povezuju keltske i italske jezike (kao to je poetno italokeltsko *kw,
nastalo asimilacijom, u odrazu ie. broja pet usp. lat. qunque,
stir. cic prema ie. *penkwe, usp. skr. pca). Neki znanstvenici
tvrde da su te izoglose u najveem broju ili smo prividne, ili trivijalne, ili ne povezuju smo keltski i italski, nego i druge grane indoeuropskih jezika30. Pa ipak, premda danas veina indoeuropeista i dalje odbacuje italsko-keltsku hipotezu, neki je znanstvenici i
u novije vrijeme zastupaju i to ne ba neuvjerljivim argumentima
(vidi npr. 63).
Drugi je problem jesu li italski jezici doista zasebna ie. jezina grana ili je to vie zasebnih ie. jezik koji genetski nisu blie povezani, a ije su slinosti posljedica intenzivnih jezinih dodira u Italiji
gdje su se svi govorili. Dakle, po toj bi drugoj hipotezi italski jezici
inili zapravo smo jezini savez, dakle skupinu jezika u kojima se
pod meusobnim utjecajem, zbog bliskoga zemljopisnoga poloaja,
razvijaju ista ili slina jezina obiljeja31. No i u ovom se sluaju
ini da zapravo nema pravoga razloga sumnjati u postojanje zasebne italske grane32 iako se je praitalski zacijelo govorio prilino
davno, na dubljoj vremenskoj razini od one koja se, recimo, uzima
kada se rekonstruira npr. prakeltski, pa iz toga razloga meu italskim jezicima nema tolikoga broja zajednikih izoglosa kao u drugim jezinim granama italski su jezici meusobno puno razliitiji od istodobnih jezika u drugim ie. jezinim porodicama (to i jest
jedan od razloga za sumnjanje u jedinstvenu italsku granu). Na
30

Vidi npr. Matasovi 1997: 28-30.

Usp. npr. balkanski jezini savez, u koji ulaze razliiti jezici kao grki, albanski,
makedonski, bugarski, rumunjski, dijelom srpski dijalekti. Ovi su jezici srodni smo dubinski, preko ie. prajezika, ali su jezinim kontaktima razvili niz slinih osobina kao to je
gubitak infinitiva, postpozitivni lan itd. Vidi vie u Matasovi 2001: 65-74.
32
Vidi Matasovi 1997: 30-2.
31

53

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

kraju krajeva, genetsko jedinstvo italskih jezika nipoto ne znai

da oni nisu inili i jezini savez dapae, neke su slinosti italskih
jezika oito proizvod kasnijih jezinih dodira, a ne genetskoga nasljea. Slian se problem, premda puno kontroverzniji, javlja i u
sluaju baltoslavenske jezine grane, kao to emo vidjeti.
Za razliku od Grke, gdje u 1. tisuljeu pr. K. nalazimo smo jedan ie. jezik grki, koji je dodue jako dijalekatski ralanjen, na
Apeninskom je poluotoku u isto doba bilo jako puno jezika neie.
i ie. Od ie. su jezik neki bili italski, a neki nisu (kao npr. venetski
na sjeveru ili mesapski na jugu poluotoka).
Italski se jezici dijele u dvije skupine latinsko-faliskiku i oskiko-umbrijsku (ili sabelijsku). Latinsko-faliskiku skupinu ine
smo latinski i faliskiki koji su se govorili na malom podruju
oko rijeke Tiber u sredinjoj Italiji. Oskiko-umbrijsku granu ini, osim veih i bolje posvjedoenih jezika oskikoga (koji se je
govorio na veem prostoru jugoistono od Rima, odnosno Lacija) i
umbrijskoga (koji se je govorio na veem prostoru sjeverno od Rima, a jugoistono od neie. etrurskoga, odnosno dananje Toskane), niz slabo posvjedoenih jezika (koji se esto neopravdano zovu
dijalektima) kao to su pelignijski, marucinski, vestinski, ekvijski, marsijski, volanski i sabinski. Svi sabelijski jezici ine jedan dijalekatni kontinuum (teko je rei gdje prestaje jedan jezik,
a poinje drugi, kao to je i sluaj s dananjim romanskim ili slavenskim jezicima). Postoji pretpostavka, kao to je sluaj u Grkoj
s junogrkim i sjevernogrkim, da su latinski i faliskiki smo
ostatci jezik prvoga vala Indoeuropljan, govornik italskoga koji se spustie u Italiju, koji su nekako, na malom podruju oko dananjega Rima, uspjeli preivjeti drugi val naseljenik govornik sabelijskih (oskiko-umbrijskih) jezika.

LATINSKI
17 Latinski je jezik isprva bio smo jedan mjesni govor, idiom
grada Rima. Isto je tako i faliskiki bio latinskomu blizak govor
oblinjega mjesta Falerii Veteres (dananja Civit Castellana).
Upravo zato to je isprva bio smo nevaan mjesni govor, kod latinskoga ima jako malo tragova dijalekatne raznolikosti. udesno
je kako je, smo kojih 700-injak godina poslije, latinski od maloga
54

ITALSKI JEZICI

mjesnoga govora jednoga zabaena mjesta u Italiji postao jezikom

gotovo cijele civilizirane Europe.
irenje je latinskoga jezika vezano u potpunosti uz rast rimske
moi i irenje rimske vladavine, prvo po Apeninskom poluotoku,
a poslije i izvan njega. Latinski je prvo istisnuo ostale italske mjesne idiome iz Lacija, te susjedne govore sabinski, ekvijski, marsijski, volanski itd. Poslije, irenjem rimske drave, latinski potiskuje i umbrijski i etrurski na sjeveru od Lacija, venetski, lepontijski i cisalpinski galski na sjeveru Italije itd. Ve je oko 100. g. pr.
K. gotovo itava Italija govorila latinski preivjeli su bili valjda
jo smo oskiki, umbrijski i grki na jugu Italije, u Velikoj Grkoj (Magna Graecia). Latinski je s rimskim osvajanjima takoer
doao i do Iberskoga poluotoka, Galije, Ilirika, Afrike itd. Tako se
danas romanski jezici, potomci latinskoga, govore od krajnjega zapada Portugala na Iberskom poluotoku, sve do Crnoga mora, do
Rumunjske. Latinski je u gotovo svim tim krajevima istisnuo domae jezike npr. keltiberski i luzitanski na Iberskom poluotoku,
galski u Galiji, daki u Rumunjskoj, tzv. ilirske jezike u Iliriku itd.
Jedino je grki, kao prestian jezik stare grke civilizacije opstao
u istonom dijelu Carstva, u Grkoj i Maloj Aziji i ne smo to, nego je poprilino utjecao, kao jezik kulture i bogate knjievnosti na
latinski i na kasnije romanske jezike.

LATINSKI SPOMENICI
Na latinskom je sve do 3. st. prije K. jako malo natpis. Najstarijim se latinskim natpisom dugo smatrala tzv. Fibula Praenestina (Fibula iz Preneste), koja se datirala u 7. st. pr. K., a na kojoj pie tipina formula (tko je napravio dotini predmet za koga):
MANIOS:MED:FHE:FHAKED:NVMASIOI Manije me npravi za
Numerija (na klasinom bi lat. ta reenica glasila: Manius m
fcit Numeri). Premda jezik ovoga spomenika izgleda nedvojbeno
autentian jer je teko vjerovati da je itko bio u stanju 1887., kada
je fibula naena, tako dobro izmisliti neto to doista izgleda kao
jako arhaian latinski, ini se da je sama fibula krivotvorena. Lako je mogue da je posrijedi kopija izvorne fibule koja je danas izgubljena.
S obzirom na to da je Fibula Praenestina po svemu sudei krivotvorina, najstariji je spomenik latinskoga ipak Duenosov natpis
natpis urezan na posudi za pie iz 7. ili 6. st. pr. K. Taj je pak
55

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

natpis jako teak za odgonetanje jer je rije o 125 slova pisanih in

continuo, bez razmaka, a kako je posrijedi vjerojatno blagoslov ili
kletva, odnosno magijski tekst, samim ga je time jo tee odgonetnuti jer takvi su natpisi ve smi po sebi obino pisani pomalo neuobiajeno, tj. esto nisu bili lako shvatljivi.
Lapis Niger iliti Natpis s Foruma je tako loe ouvan da se vidi svega nekoliko rijei. Potjee iz otprilike 550. g. pr. K. Otprilike oko 500. g. pr. K. nastao je tzv. Natpis iz Lavinija bronana
ploica naena u Laviniju u Laciju s natpisom CASTOREI: PODLOVQVEIQVE QVROIS Kastoru i Poluksu, Dioskurima (klas.
lat. Castor Pollcque (Dios)crs).
Takoer je iz 6. st. pr. K. i Lapis Satricanus natpis s temelja
hrama u antikom Satriku (30 km od Rima). Njegovo je otkrie
1970-ih godina izazvalo buru u strunim krugovima jer je na njemu posvjedoen, kao i u faliskikom Kaisiosio, stari indoeuropski genitiv jednine na -osio: Popliosio Valesiosio (klas. lat. Publi
Valeri) koji odgovara npr. skr. -asya, gr. hom. - i lepontijskomu -oiso. Natpis iz Tibura (Tivolija) je teko itljiv, a potjee iz kasnoga 5. st. pr. K.
Obredne su pjesme Carmen Arvale i Carmen Saliare takoer stare, iz 5/4. st. pr. K., ali su iskvarene prepisivanjem. To isto vrijedi i
za Zakon XII ploa (Leges XII tabularum) iz istoga doba.
Iz kasnijega su doba tu svjesno arhaizirani epitafi porodice Scipion iz 3. st. pr. K., Natpis iz Spoleta iz druge polovice 3. st. pr. K. te
odluka Senata uklesana u bronanu plou Senatus Consultum
de Bacchanalibus iz 186. pr. K. koja je pisana namjerno arhaiziranim jezikom i u kojoj se zabranjuje odnosno ograniava kult grkoga boga Bakha (Dioniza). Kao rukopisni su fragmenti, naknadnim
prepisivanjem, do nas doli dijelovi djel najstarijih rimskih pjesnika npr. prijevoda Odiseje na latinski grkoga osloboena roba
Livija Andronika, najstarijega latinskoga epa Punskoga rata
Gneja Nevija ili Anal Kvinta Enija.
Kao izvor su pukoga jezika iz druge polovice 3. stoljea pr. K. bitne komedije Plautove i Terencijeve. S obzirom na to da su posrijedi komedije, one su logino bile pisane uglavnom svakodnevnim
jezikom jer nije bilo potrebe za arhaiziranjem to se inae u nekih
drugih rimskih pisaca (npr. Salustija) dogaalo.

56

ITALSKI JEZICI

UMBRIJSKI
Umbrijski se je govorio na podruju sjeverno od Rima. Najvei su
njegov spomenik Tabulae Iguvinae veliki obredni tekst na sedam bronanih ploa, naen u Iguviju (Iguvium, dananji Gubbio).
Taj nam je tekst i najvaniji izvor umbrijskoga s obzirom na to
da ima vie od 4000 rijei. To je i najdui italski nelatinski tekst.
Izgleda da je i umbrijski preivio bar do 2. stoljea po K. s obzirom
na to da umbrijski natpisi datiraju iz razdoblja izmeu 400. g. pr.
K. i 150. g. po K. Rimski je pisac Plaut npr. bio Umbrijac.

OSKIKI
Oskiki se govorio jugoistono od Rima i na jugu Italije (prema
Kalabriji). Jezik je ime dobio prema plemenu Oscima iz Kampanije premda oskiki bijae jezik svih Samniana33. Naeno je preko
250, uglavnom kraih, oskikih natpisa, iz svih krajeva gdje su ivjeli Samniani iz Kampanije, Samnija, sjeverne Apulije, Lukanije, Brutija itd. Najvaniji su spomenici oskikoga Cippus Abellanus i Tabula Bantina. Kako su natpisi na oskikom pronaeni jo
u 2. polovici 1. st. po K. u Pompejima, ini se da on jo tada nije bio
izumro (za razliku od veine ostalih predlatinskih jezika u Italiji).
Najstariji oskiki natpisi potjeu jo iz 5. st. pr. K., a najvei ih je
broj nastao izmeu 2. st. pr. K. i 1. st. po K. Rimski je pisac Enije
bio Osk, a Aulo Gelije za nj kae da je Enije govorio da ima tri srca
zato to zna govoriti i grki i oskiki i latinski.

OSTALI ITALSKI JEZICI

Rekosmo da su svi oskiko-umbrijski jezici/dijalekti inili dijalekatski kontinuum. Po nekima je volanski bio najblii umbrijskomu, marsijski je svojevrstan prijelazni dijalekat izmeu umbrijskoga i oskikoga, a pelignijski su, vestinski, marucinski i ekvijski
blii oskikomu. Pa ipak, gotovo svi ovi jezici imaju neka obiljeja
koja ih veu s umbrijskim, a neka koja ih veu s oskikim tako
npr. volanski, pelignijski i marucinski dijele s oskikim tvorbu
perfekta na -t-, a s umbrijskim glasovne promjene * > i i *-ns > -f.
Prije ekspanzije Osk, u Samniju se govorio arhaian italski jezik
koji se obino naziva predsamnianskim, a posvjedoen je s neko33

Oita je srodnost naziva Sabell, Sabn i Samnts (Samn- < *Sabn-).

57

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

liko natpisa iz 6. st. Kao sabelijski se jezici jo obino navode i aurunkanski (vjerojatno blizak volanskomu, po nekima ak i njegov dijalekat) te herniki.

NEITALSKI INDOEUROPSKI JEZICI

U STAROJ ITALIJI
18 U antikoj se je Italiji govorilo i vie ie. jezik koji nisu pripadali italskoj grani. Na sjeveroistoku se Italije, u podruju oko dananje Venecije, govorio venetski jezik. Venetski ima neke izoglose
koje ga vezuju s italskim jezicima (odraz ie. aspiriranih okluziva),
ali izgleda da nije bio italski jezik. Neke ga izoglose veu s germanskim jezicima. Venetski je razmjerno dobro posvjedoen, a njegovih
onomastikih tragova ima ak i u Istri gdje nisu naeni nikakvi venetski natpisi. Venetski se je pisao jednim od sjevernoitalskih pisama, poteklih od grkoga alfabeta, a ouvano je oko 200, uglavnom
kraih, natpisa, iz razdoblja izmeu 5. i 1. st. pr. K.
Na sjeveru se Italije takoer govorio lepontijski, najstariji posvjedoeni keltski jezik posvjedoen u 6. st. pr. K. (vidi vie u 20).
Jo je jedan keltski jezik posvjedoen u sjevernoj Italiji galski.
To je jezik cisalpinskih Gala koji se je govorio oko rijeke Pad. Gali
su u sjeverno Italiju stigli u 4. st. pr. K. iz Galije.
Onomastiki nam je u Ligurskom zaljevu (kod dananje Genove)
posvjedoen ligurski jezik. Najvjerojatnije je posrijedi ie. jezik.
Ie. se je, najvjerojatnije neitalski jezik, junopicenski govorio u Picenu na obali Jadranskoga mora. Njegovi zapisi potjeu jo iz 7. st.
pr. K. Sjevernopicenski je jezik neie. (najvaniji je njegov spomenik Stela iz Novilare).
U Apuliji se je, na jugu Italije, govorio mesapski jezik. Na njemu
je ouvano oko 300 uglavnom nejasnih natpisa iz razdoblja izmeu
5. i 1. st. pr. K. Bez previe ga se opravdanja povezuje s prekomorskim ilirskim i albanskim jezikom. Blizak je italskim jezicima
izgleda bio sikulski jezik koji se je govorio jugu Sicilije34. Na Siciliji
se, kao i na junom dijelu Apeninskoga poluotoka, u Velikoj Grkoj
(Magna Graecia) govorio grki jezik jer su ondje bile mnoge grke
kolonije. Izgleda da je grki na jugu Italije opstao sve do danas kao
tzv. grekanski grki dijalekat (vidi 13).
34
Iz sikulskoga su u sicilijanski grki posuene neke rijei koje imaju oite usporednice u latinskom, kao npr. sic. gr. 9 ~ lat. campus polje, ~ carcer zatvor
itd.

58

ITALSKI JEZICI

NEINDOEUROPSKI JEZICI U STAROJ ITALIJI

Najpoznatiji je od neindoeuropskih jezika antike Italije etrurski
(etruanski). On se je govorio na podruju dananje Toskane (koja je po njem i dobila ime, od latinskoga Tusc Etruani), sjeverozapadno od Rima. Etrurski je razmjerno dobro posvjedoen (oko
10 000 tekstova/natpisa), gramatika mu je koliko-toliko poznata,
ali su rijei slabo poznate ili im je znaenje dvojbeno. Najdui se
spomenik etrurskoga uva ba u Zagrebu tzv. Liber linteus Zagrabiensis (Zagrebaka lanena knjiga), natpis na povojima mumije djevojice, moda keri etrurskoga trgovca koja je umrla u Egiptu. Jo je jedan poznat spomenik etruanskoga bronana jetra iz
Piacenze. Izgleda da su Etruani u Etruriju doli iz Male Azije
na otoku je Lemnu, kod Male Azije posvjedoen jezik koji izgleda
kao arhaian oblik etruanskoga. Etruanski je neie. jezik, ali
je lako mogue da je dubinski srodan s ie. jezicima, odnosno da su
se i ie. prajezik i etrurski razvili od kojega jo starijega prajezika.
Kao jednu od slinosti etrurskoga i ie. usp. etrurski genitiv osobne zamjenice mi ja, koji glasi mini/mina to neodoljivo podsjea
na ie. *mene.
Od ostalih neie. jezika moemo spomenuti jo i: retski na sjeveru
Italije (izmeu jezera Garda i Alp), koji neki povezuju s etrurskim, a pisao se je luganskim pismom; istim se pismom pisao i
keltski lepontijski jezik; sjeverno se od ie. junopicenskoga govorio neie. sjevernopicenski; na sjeverozapadu je Sicilije, iznad ie.
sikulskoga, bio elimijski; na Sardiniji je bio protosardski, poznat
smo iz onomastike; na sjeverozapadu se Sicilije govorio i semitski punski (feniki) jezik (na jugoistoku se Sicilije, uz obale, govorio i grki).

VULGARNI LATINSKI I ROMANSKI JEZICI

19 Knjievni, klasini latinski kakvim pisahu Cezar i Ciceron
nije dakako bio jednak govornomu, pukomu latinskomu35. Odlike se govornoga jezika mogu zamijetiti ve u Plauta i Terencija
da bi ih onda nestalo sve do Petronija. U postklasino se doba (od
1. i 2. st. po K. nadalje) u latinskim tekstovima javlja sve vie odlika pukoga govora, odnosno i u tekstovima moemo pratiti neke promjene koje su se dogaale u pukome, vulgarnolatinskom i
35
U latinskom su se razlikovali akrolekt (urbanitas), mezolekt (sermo cotidianus) i
bazilekt (sermo uulgaris).

59

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

koje su na kraju dovele do stvaranja posebnih romanskih jezika.

Neki su pisci vulgarnolatinske elemente unosili namjerno, kao Petronije, kod nekih je to bilo sluajno jer jednostavno nisu poznavali klasini latinski u tolikoj mjeri, a neki su se unoenjem pukih elemenata htjeli pribliiti publici (kao sv. Jeronim). Mnogi su
se postklasini pisci na latinskom ak ispriavali to ne znaju dobro pravi latinski. U doba je Karla Velikoga obnovljeno znanje
klasinoga latinskoga (tzv. karolinka renesansa) pa vie nije bilo toliko prodora vulgarnolatinskih elemenata u klasini latinski.
Otada su tekstovi na klasinom latinskom i tekstovi na pojedinim
romanskim jezicima uglavnom razdvojeni. Rekonstruiramo li od
dananjih romanskih jezika prajezik, primjenjujui istu poredbenopovijesnu metodu koji primjenjujemo u rekonstrukciji ie. prajezika, dobit emo upravo jedan oblik vulgarnolatinskoga, a ne, dakako, klasini latinski kakvim su pisali Vergilije ili Ciceron. To je
zato to se rekonstrukcijom prajezika moe uspostaviti smo posljednja faza toga prajezika, neposredno prije njegova raspada. Takvom rekonstrukcijom onda dolazimo i do nekih obiljeja vulgarnoga latinskoga koji nam nisu posvjedoeni u zapisanim tekstovima. S obzirom na jako dobru posvjedoenost njihova jezika-pretka, latinskoga, znaenje je romanskih jezika za poredbenu ie. lingvistiku minimalno. Oni nam eventualno mogu pomoi npr. u tome da odredimo je li koji slog u latinskom bio dug ili kratak ako to
ve nije jasno po antikim svjedoanstvima. Romanski jezici ine
dijalekatski kontinuum i teko je primjerice odrediti gdje zavrava
talijanski, a poinje francuski ili gdje zavrava panjolski, a poinje portugalski.

ROMANSKI JEZICI36
portugalski u Portugalu (i Brazilu)
galicijski u panjolskoj pokrajini Galiciji, sjeverno od Portugala; slian portugalskomu, ali je Galicija od 14. st. pod panjolskom vlau
panjolski (kastiljski) u panjolskoj i velikom dijelu June i
Srednje Amerike

36
Podjelu treba shvatiti uvjetno jer ima vie varijanata podjel romanskih jezika, a u
sluaju je romanskih idioma esto teko rei to je dijalekat, a to jezik (kao i inae). Moglo
bi se nabrojiti i vie i manje romanskih jezika nego to je to uinjeno ovdje.

60

ITALSKI JEZICI

sefardski (ladino, judeo-espaol) jezik idov prognanih 1492.

iz panjolske, bilo ih je posvuda po Sredozemlju, a jo ih ima
i u Hrvatskoj i Bosni
katalonski u Kataloniji, na sjeveroistoku panjolske, slubeni
jezik Andore
okcitanski (provansalski37) juna Francuska, jezik stare trubadurske knjievnosti, danas ugroen
francuski u Francuskoj (i vicarskoj)
retoromanski u vicarskoj, jedan od etiriju slubenih jezika,
njemu su bliski u sjevernoj Italiji ladinski (tirolski) i furlanski
sardski (logudorski38) na Sardiniji, zbog izoliranosti je to najarhainiji romanski jezik
talijanski u Italiji (standardni je talijanski nastao na osnovi
Danteova jezika, tj. govora grada Firenze toskanskoga)
istroromanski (istriotski) u zapadnoj Istri (npr. Rovinj), autohtoni romanski jezik nasljednik latinskoga koji se je govorio
u Istri u antiko doba39
dalmatski neko u Dalmaciji, danas je izumro njegov je dijalekat na Krku, veljotski izumro tek 1898. godine40, u Dubrovniku se do 15. st. govorio njegov dijalekat raguzejski41
rumunjski (dakorumunjski) u Rumunjskoj
istrorumunjski odvjetak rumunjskoga koji se danas govori u
Istri (na iariji)
arumunjski (cincarski) Grka, Albanija, Makedonija
meglenorumunjski Grka, Makedonija
afriki latinski do 16. se st. u sjevernoj Africi (od Maroka do
Libije) govorio jedan romanski jezik (ostatak vojnikoga jezika rimske provincije Afrike), od njega su ostale posuenice u
berberskim jezicima

37
Iako se ime provansalski katkada rabi za cijeli jezik, bolje je u tom sluaju govoriti
okcitanski jer je provansalski ime jednoga okcitanskoga dijalekta.
38
Kao i kod okcitanskoga: provansalskoga, iako se ime logudorski katkada rabi za
cijeli sardski jezik, logudorski je zapravo dijalekat sardskoga.
39
Istroromanski treba razlikovati od doseljenikoga istromletakoga (venetskoga talijanskoga).
40
Dana 10. 6. 1898. je umro Tuone Udaina Burbur (Tone Udina Brija), zadnji, ali ne
i izvorni, govornik veljotskoga.
41
Jo se izdvajaju i jadertinski dijalekat u Zadru i labeatski u Baru.

61

KELTSKI JEZICI

PODJELA
20 Keltski se jezici dijele, po novijim teorijama, na 3 skupine:
1) keltiberski (koji stoji zasebno i najranije se je odvojio)
2) kontinentalni keltski (keltski jezici na kontinentu galski i lepontijski)
3) otoni keltski (britski velki, bretonski, korniki; goidelski
irski, kotski, manski)
Ova se novija podjela, koju zastupa poznati keltist Kim McCone42,
osniva uglavnom na morfolokim kriterijima kao to je razvoj glagolskoga sustava. Prema njoj se je od prakeltskoga prvo odvojio
keltiberski, koji ini sm svoju granu, a zatim se ostatak keltskoga
rascijepio na kontinentalnu i otonu skupinu.
Prema starijim se teorijama, koje se oslanjaju ponajprije na fonoloke izoglose, keltski jezici prema odrazu ie. *kw dijele na Pkeltske jezike i na Q-keltske jezike. U P-keltskim se jezicima ie.
*kw odraava kao p, dok u Q-keltskim jezicima ono ostaje kw (koje
se poslije moe promijeniti u k). Usporedi npr. prema ie. *-kwe i
(lat. -que, gr. -, skr. -ca) u keltskom: keltiberski -Kue, staroirski
-ch, ali lepontijski -Pe, srednjovelki -p. Q-keltski su jezici prema
tome: goidelski (irski, kotski, manski) i keltiberski, a P-keltski
su: lepontijski, galski i britski (velki, korniki, bretonski). Ovoj se
izoglosi pridruuju i neke druge, kao npr. odraz ie. slogovnih sonanata * i *. Problem je ove teorije to zbliava primjerice goidelsku i keltibersku granu koje inae nisu toliko sline, a razdvaja
blisku goidelsku i britsku granu, a sve to po vrlo sumnjivoj izoglosi prelaska *kw > *p koja je fonetski prilino banalna (posvjedoena je primjerice neovisno u raznim vremenima u grkom, oskikoumbrijskim dijalektima italskoga itd.)43. Podjela je keltskih jezika
42

Vidi McCone 1996.

Osim toga, zadravanje *kw u goidelskom i keltskom nam ne govori nita o njihovoj
srodnosti jer se za dokazivanje (blie) genetske srodnosti mogu rabiti smo nebanalne
inovacije (*kw > *p je banalna inovacija), a ne arhaizmi (zadrano staro stanje tipa *kw
u keltiberskom i goidelskom). Takoer, o banalnosti nam promjene *kw > *p govori i opekeltska promjena ie. *gw u prakeltsko *b (dakle ista promjena kao *kw > *p, smo sa
43

62

KELTSKI JEZICI

na keltiberski, kontinentalni keltski i otoni keltski vjerojatno bolja.

Iako su danas praktiki svi ivi keltski jezici, osim velkoga, u jako loem poloaju, s nevelikim brojem govornika, a neki i pred vjerojatno neizbjenim izumiranjem u budunosti (bretonski), Kelti
su neko naseljavali velik dio Europe. Keltski su se jezici govorili
od dananje june Britanije i Portugala sve do sredinje Male Azije gdje su bili Galaani. Danas su od keltskih jezika ivi jo smo
irski na rubovima Irske, maloga broja izvornih govornika, kotski na samom sjeveru kotske, takoer s malim brojem govornika, velki/kimriki u Walesu i bretonski u Bretanji u Francuskoj.
Keltska se ekspanzija moe pratiti po arheolokim kulturama
s Keltima se povezuje haltatska kultura ranoga eljeznoga doba
(od 7. st. pr. K.), a pradomovina im se arheoloki smjeta u sredinju Europu, na podruje zapadne eke, Bavarske i Alp. Keltski
su jezici posvjedoeni od 6. st. pr. K. lepontijskim natpisima.

KELTIBERSKI
Keltiberski su govorila keltska plemena koja su se na Iberski poluotok doselila negdje oko 7. st. pr. K., no najstariji tekstovi na keltiberskom potjeu tek iz 3. st. pr. K. Ouvano je oko 85 keltiberskih natpisa (uglavnom ugovora, dosta imena itd.), 50-ak natpisa
na noviima itd. na podruju sredinje panjolske, a najvaniji
su njegovi spomenici tzv. Bronane ploe iz Botorrite. Valja napomenuti da se stalno otkrivaju novi tekstovi na keltiberskom. Keltiberski se je isprva pisao iberskim pismom, a poslije i latinicom (20
natpisa). Iberi su bili neie. narod koji je ivio na istonoj obali dananje panjolske. Antiki su autori (Ptolemej) mislili da su Keltiberi zapravo mijeavina Kelt i Iber pa su im zato i dali to ime.
Ibersko je pismo deifrirano 50-ih godina 20. st. To je bilo slogovno-alfabetsko pismo. Slogovni su znakovi postojali za slogove koji
su u sebi imali okluziv (p, t, k) i samoglasnik, dok su ostali znakovi bili alfabetski (za samoglasnike, polusamoglasnike /y/ i /w/, nazale, likvide, sibilante). Keltiberi su od Iber preuzeli to pismo, ali
ono nije bilo dobro prilagoeno keltiberskomu jeziku kao ni klinopis hetitskomu ni linear B mikenskomu i u keltiberskom su pizvunim parnjacima). Ono to je moglo olakati neovisnu promjenu *kw > *p u galskom/
lepontijskom i britskom je i injenica da u prakeltskom nije bilo fonema *p (jer je ie. *p >
0, usp. hrv. piti, ali stir. ibid pije). Dakle, promjena je *kw > *p mogla biti uzrokovana
tenjom da se popuni rupa u sustavu (t : d, k : g, ali 0 : b u prakeltskom).

63

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

sanju postojali isti problemi sa zapisom zvunih i bezvunih okluziva, zatvorenih slogova itd. Tako se je primjerice toponim, latinicom zapisan kao Contrebia, iberskim pismom pisao Ko-n-Te-Pi-a
(veliko P, T, K oznaava u transliteraciji da su se ti znakovi mogli
itati i kao /p/, /t/, /k/ i kao /b/, /d/, /g/)44. Slogovni se je znak kao
<Ka> mogao itati na 6 naina: /ka/, /ga/, /k /, /g / nisu se razlikovali slogovi s dugim od slogova s kratkim samoglasnicima, te takoer i /k/, /g/ u suglasnikim skupinama koje su se mogle zapisati
smo takvim lanim slogom, usp. npr. ime TeiuoreKis /dworks/
s <-Ki-> za /k/.
Ibersko pismo
a

pa/ba pe/be pi/bi

te/de

ti/di

to/do

po/bo pu/bu ka/ga

r'

ke/ge ki/gi

s'
ko/go ku/gu ta/da

tu/du

KONTINENTALNI KELTSKI JEZICI

LEPONTIJSKI
Lepontijski je najstariji posvjedoeni keltski jezik koji se je govorio
u dananjoj sjeverozapadnoj Italiji i junoj vicarskoj (oko grada
Lugana te oko jezer Maggiore, Garda i Como), u Alpama. Najstariji mu spomenici potjeu iz 6. st. pr. K. (oko 575. g. pr. K.). Lepontijskim se pisalo sve do 1. st. pr. K. kada ga je potisnuo latinski.
Lepontijci su pisali pismom nastalim od etrurskoga (tzv. luganskim alfabetom), a do danas je pronaeno oko 140, uglavnom kraih, natpisa. Valja napomenuti da neki lingvisti lepontijski smatraju smo odvjetkom galskoga, a ne posebnim kontinentalnim
keltskim jezikom.
Taj sjevernoetrurski alfabet, nije bio dobro prilagoen za pisanje
lepontijskoga (kao ni ibersko pismo za keltiberski, linear B za mikenski, klinopis za hetitski). Kako etrurski nije imao opreku okluziva po zvunosti, te opreke nema ni u luganskom pismu kojim se
pie lepontijski. Takoer, ovim se pismom ne moe zabiljeiti ni
opreka izmeu kratkih i dugih samoglasnika, ni obinih i udvojenih suglasnika.
44
Slogovi se <Ko>, <Te> i <Pi> piu slogovno jednim znakom za slog, a <n> i <a>
alfabetski jedan znak za jedan glas.

64

KELTSKI JEZICI

GALSKI
Galski je posvjedoen na vie podruja i na vie pisama. Iz june
Francuske, rimske provincije Gallia Narbonensis (oko grke kolonije , dananji Marseille), potjeu galski natpisi na grkom alfabetu (tzv. galogrki natpisi). To su najstariji galski natpisi, izmeu 300. i 50. g. pr. K.
Na cisalpinskom je galskom (tzv. galoetrurski natpisi) u Italiji naeno smo 8 natpisa izmeu 150. i 1. g. pr. K. Pisani su na luganskom alfabetu preuzetom od Lepontijaca. Ti su natpisi naeni u
sjeverozapadnoj Italiji (rimska provincija Gallia Cisalpina), u dolini rijeke Pad neto junije od lepontijskoga podruja. Zaudo,
jedan je natpis naen i u Umbriji.
Nakon Cezarova osvajanja Galije (Bellum Gallicum, 58-51. g. pr.
K.), Gali pod rimskom vlau piu latinicom (tzv. galolatinski natpisi). Na tom je, transalpinskom galskom, ouvano oko 100 natpisa naenih u rimskoj provinciji Gallia Transalpina. Natpisi potjeu iz vremena izmeu 50. g. pr. K. i 200. g. po K. Jo u 5. st. nailazimo na galske glose u jednom izvoru (Endlicherov glosar).
Osim toga, postoji i nekoliko ne ba jasnih i sumnjivih natpisa na
tzv. istonom galskom (uz zabiljeena imena u latinskim izvorima) iz dananje Austrije i Slovenije (rimska provincija Noricum).
U Maloj je Aziji ivjelo keltsko pleme Galaana od njihova su jezika u 3. i 2. st. pr. K. posvjedoena imena i glose u grkim izvorima. Na galatskom jeziku nema tekstova.
Najvaniji su galski spomenici 3 vea obredno-magijska teksta Kalendar iz Colignyja, Natpis iz Larzaca i Natpis iz Chamaliresa.

OTONI KELTSKI JEZICI

GOIDELSKI JEZICI
21 Naziv goidelski (gelski) jezici obuhvaa irski u svim njegovim fazama (staroirski, srednjoirski i novoirski) te jezike koji su
od njega nastali kotski (gelski)45 i manski (na otoku Man), kada
su se Irci onamo doselili iz Irske. Naziv goidelski potjee od staroirskoga Godel to je jedan od naziva za Irce (usp. Gaeilge irski
jezik).
45

Koji valja razlikovati od engleskoga dijalekta kotskoga (scots).

65

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

IRSKI
Povijest se irskoga moe podijeliti na 3 razdoblja: staroirsko (do
10. st.), srednjoirsko (od 10. do 12. st.) i novoirsko razdoblje (od 12.
st. do danas). Prvi su spomenici arhainoga irskoga pisani ogamskim pismom u razdoblju izmeu 4. i 6. st. Naeno je tristotinjak
ogamskih natpisa (ne smo u Irskoj, nego i u Walesu, Cornwallu,
na otoku Manu), uglavnom kraih i uglavnom s imenima. Grafemi
su toga pisma bili crtice i toke (vorovi), pisali su se vodoravno na
sredinjoj okomitoj crti (a nju je mogao initi npr. rub kamena). Crtice su mogle biti s lijeve ili desne strane sredinje crte, ili su mogle biti s obje strane, (i onda su bile) kose. Samoglasnici su se oznaavali tokama. Kombiniranjem se od jedne do pet crtica odnosno
toaka dobivaju sva slova.
Ogam
N

I
R

E
Z

V
L
B

T
D
H

U
NG
G
M

O
A

Ogamski je alfabet bio utemeljen na latinici (kao svojevrsna ifra

temeljena na latinskoj abecedi) negdje oko 4. st. Ogamski je alfabet poslije zamijenjen latinicom kojom se irski pie od 7. st. do danas. Ogam se i nakon toga nastavio rabiti jo dugo u srednjem vijeku, ali iskljuivo kao tajno pismo.
Iako je na staroirskom ouvana bogata i vrijedna knjievnost, za
lingvistiku su najvaniji spomenici staroirskoga ne knjievna djela, nego glose kratki komentari zapisani obino uz rub kakva latinskoga teksta. Kako su irski misionari putovali po itavoj Europi, glose na staroirskom nalazimo praktiki posvuda. Jezik glos
odraava govorni jezik 8. i 9. stoljea, a znamo da je izvoran zato
to se glose nisu, za razliku od knjievnih djela, poslije prepisivale
i prepisivanjem mijenjale, modernizirale i kvarile. Najvanije su:
Wrzburke glose, Milanske glose, Torinske glose, Sanktgallenske
glose itd. Ipak kada govorimo o govornom irskom jeziku, valja
66

KELTSKI JEZICI

imati na umu da je ak i taj jezik glos bio zapravo standardiziran. U irskom ve od najranijega doba ne nailazimo ni na kakve
dijalekatne razlike, a sve se dijalekatne razlike u novoirskom mogu izvesti iz jedinstvenoga staroirskoga koji nam je posvjedoen u
starim izvorima. Kako svaki jezik ima dijalekte, jasno je da je u
Irskoj u jednom trenutku (kao i u helenistiko doba u Grkoj) moralo doi do stvaranja opeirske koine iako ostaje zagonetkom kako je i zato do toga dolo. S obzirom na to da ve od prvih zapisa
na stir. ondje nema gotovo nikakvih dijalekatnih razlika, jasno je
da je do toga koineiziranja moralo doi prije toga, jo u doba prije
pismenosti. Teko je zamisliti da se takvo to dogodilo u nepismenoj zemlji misli se da se to moda dogodilo pod utjecajem monih klasa lutajuih pjesnika (file), pravnika (brithem) i sveenika
(dru drd) koji nisu bili vezani za pojedina plemena i koji su
irili jedinstveni, knjievni irski, meutim to takoer izgleda neuvjerljivo. Kada je to bilo, ne moemo znati, ali je jasno da su govornici irskoga, odnosno predirskoga, u Irskoj bili barem od 4. st. pr.
K. Aristotel spominje irsko ime kao (~ stir. riu Irska),
a poslije se u gr. izvorima u 2. st. (kod Ptolemeja) spominju i drugi, oito keltski, irski toponimi i etnonimi.
Od najstarijih knjievnih staroirskih tekstova valja spomenuti
Amra Coluimb Chille (udo Columba Cille) s kraja 6/poetka
7. st. Od ostalih su stir. tekstova poznati npr. Tin b Cailnge
(Kraa stoke iz Cailngea), Scl mucci Mic Dath (Pria o Mac
Dathovoj svinji), Togail bruidne Da Derga (Razaranje Da Dergine krme), Airne Fngein (Fngenovo bdijenje), Echtrae Chonnlai (Connlaeovo putovanje), Compert Con Culaind (Zaee C
Chulainda), Tochmarc tane (Snubljenje tain) itd. Prie se
grupiraju u cikluse: ulsterski (u koji npr. ulaze i Tin b Cailgne
i Scl mucci Mic Dath), kraljevski, fenianski i mitoloki46.
Irski je jedini jezik Irske tijekom itava srednjega vijeka. Dolazak Viking u 9. i 10. st. i Norman u 11. st. nije ostavio veega
jezinoga traga na irskome osim odreenoga broja posuenica. No
drugaije je bilo s engleskim. Englezi su Irsku brutalno osvojili u
16/17. st. Zavrna se je bitka, koja je Englezima donijela konanu
pobjedu, odigrala 1691. kod rijeke Boyne. Englezi zatim planski
naseljavaju protestante iz kotske i Engleske u Irsku (naseljevanje je u Munsteru poelo jo prije bitke kod rijeke Boyne), pogotovu u Ulster koji je dotada bio najirskija pokrajina. Kako su katolici u Irskoj sve do 1829. lieni gotovo svih prava, tako se isto po46

Vidi vie o ovome i staroirskoj knjievnosti u Matasovi 2004c.

67

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

stupalo i s irskim jezikom. Irska se malo-pomalo anglizirala, ali je

taj proces tekao jako sporo sve do 19. st. Poetkom je toga stoljea
jo veina Irske govorila irski, no brzo je povlaenje irskoga pred
engleskim poelo nakon Velike gladi 1845-1847/8 zbog koje je umrlo pola stanovnitva Irske (dakako, najvie seljak govornik irskoga) i koja je prouzroila prva velika iseljavanja iz Irske, poglavito u SAD. Izmeu 1847. i 1854. je iz Irske otilo 1 600 000 ljudi.
Vie je razloga to se je engleski poeo naglo iriti umjesto irskoga engleski je, dakako, bio prestian i povezivan s drutvenim
uspjehom i napredovanjem, djeca su u koli bila otro kanjavana
ako bi progovorila i jednu rije na irskom, a katolika crkva, oduvijek vaan imbenik u Irskoj, nije pokazivala nikakva zanimanja
za ouvanjem irskoga jezika, dapae, poticala je prelazak Iraca na
engleski. To je dovelo do toga da je ve 1851. irski govorilo smo
25% Iraca, a 1911. smo 11%. Kada je proglaena neovisna irska
drava, 1921., irski je proglaen slubenim jezikom (uz engleski)
i poele su brojne aktivnosti u svrhu oivljavanja irskoga i poboljanja njegova poloaja. Posebna je pozornost dana gaeltachtima
podrujima gdje se jo govorio irski, uglavnom na zapadnoj obali
Irske, da bi se irski ondje uspio odrati. Kako rekosmo, Irska ulae velik napor u odranje i irenje irskoga, ali ini se da je umnogome za to ve prekasno jer se stanje irskoga jezika i u neovisnoj
Irskoj u 20. st. pogoravalo, odnosno broj se izvornih govornika
sve vie smanjivao. 1926. je bilo oko 540 000 govornika irskoga.
Prema popisu je iz 1971. 26,5% Iraca (odnosno 790 000 ljudi) tvrdilo da govori irski. Prema popisu iz 1983. to je isto tvrdilo 13%
stanovnitva, odnosno 260 000 ljudi. Brojeve s popis nakon 1926.
treba uzeti cum grano salis. Prema dananjim se procjenama broj
izvornih govornika irskoga kree od 10 do 20 000 ljudi. Na popisu je stanovnitva iz 1996. godine 71 000 ljudi reklo da svaki dan
govore irski47. Dakle, smo se je u 20. st., uza svu potporu irske
drave, broj govornik irskoga smanjio s pola milijuna na 10-20 tisua govornika. Ni u najzabaenijim gaeltachtima praktiki vie
nema jednojezinih govornika irskoga. Irski se obavezno ui u kolama, za dobivanje je posla u dravnoj slubi potrebno znati osnove irskoga, javni su natpisi na ulicama dvojezini, izdaju se novine
na irskom, postoje i radijski i televizijski program na irskom, irski
se upotrebljava u sveanim dravnim prigodama i sl., ali budunost irskoga kao govornoga, iva jezika nije pretjerano blistava.
Irski je dravni aparat zapravo najvea sila koja zatire irski jezik
47
Od toga broja gotovo 21 000 ljudi ivi u gaeltachtima to se poklapa s pretpostavkama o broju izvornih govornika.

68

KELTSKI JEZICI

jer ga, iako bi se slubeno trebao o njemu brinuti, marginaliziraju

time to je radni jezik vlasti gotovo iskljuivo engleski, ak i u gaeltachtima.

KOTSKI
kotski su se (gidhlig) i manski razvili iz arhajskoga irskoga.
Irci su se naselili na otoku Manu, izmeu Irske i Britanije, prije
povijesnih dokumenata, a u kotsku su doli u 5. st. i ondje osnovali kraljevstvo Dl Rada pokorivi Brite (keltski narod, roake
dananjih Velana) i Pikte (neindoeuropski narod)48. kotsku je u
9. stoljeu, prilikom normanske najezde, ujedinio kotsko-piktski
kralj Kenneth MacAlpine (Cinaed mac Alpin). kotska je od samoga poetka bila viejezinom. Uz kotski se je gelski, jezik irskih doseljenika, ondje govorio i engleski (dananji kotski dijalekat, scots, koji se moe smatrati i posebnim jezikom), jo od dolaska Germana u Britaniju u 5/6. st. kotski je neko vrijeme uivao
prestian status u kotskoj, a sve je do visokoga srednjega vijeka
bio ravnopravan engleskomu. U kotskoj se je kao knjievni jezik
isprva rabio isti irski jezik kao i u Irskoj (prvi su knjievni tekstovi na kotskom iz 15. st.), tek se od 17. st. kotska i irska varijanta
poinju znatnije razlikovati. kotska je samostalna sve do 17. st.
kada namee svoju dinastiju Engleskoj, ali im se kulturno i jezino podinjava. Engleski je brzo nametnuo svoju prevlast i kotski
se brzo povlai. Englezi su ondje upotrebljavali iste tehnike kao
u Irskoj da bi istrijebili kotski. Dosta se je govornika kotskoga
iselilo u britanske kolonije, u Kanadi je na poluotoku Nova Scotia
kotski ak dosta dugo i ouvan (a do danas je ostao jezik katolike crkve). Prema nekim je procjenama 1900. bilo oko milijun govornika kotskoga. Danas se kotski govori jo smo na krajnjem
sjeverozapadu kotske, pogotovu na otocima, i u jako je looj situaciji. Prema popisu stanovnitva iz 1971., u kotskoj je bilo gotovo
89 000 govornika kotskoga, od ega ak 477 jednojezinih govornika no taj je broj jamano prenapuhan. Danas je kotski praktiki pred izumiranjem, njime jo govori odreen broj ljudi, ali uglavnom starijih dok mlai, ini se, govore smo engleski. U takvoj je
situaciji izumiranje kotskoga gotovo neizbjeno.
48
Ti su neie. Pikti ostavili iz razdoblja srednjega vijeka dosada nedeifrirane natpise
na ogamskom pismu. T neindouropske Pikte, koji su ostavili natpise u zapadnoj kotskoj, ne valja brkati s indoeuropskim, keltskim Piktima iz istone kotske. Razdvajanje
se ovih dvaju piktskih jezika osniva uglavnom na toponimiji.

69

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

MANSKI
Manski se (Gailck), kao i kotski, razvio iz arhajskoga staroirskoga nakon doseljavanja Iraca na otok Man. Manski je jezik jedan
od jezika za koje znamo tono datum kada su izmurli. Manski je
izumro 24. 12. 1974. godine kada je umro njegov posljednji izvorni
govornik Edward Ned Maddrell49. Zbog relativne se je izoliranosti otoka manski uspio odrati toliko dugo. Iako je zadnji govornik
manskoga umro tek 1974, djeca su ga prestala usvajati jo poetkom 20. st.50 Danas se ulau napori u oivljavanje manskoga, pa
se on ak od 1974. (godine kada je umro Maddrell!) ui i u nekim
kolama kao neobavezan predmet, no od toga je teko puno oekivati osim da postane dodatna sastavnica mjesnoga identiteta.
Manski je prvi put posvjedoen poetkom 17. st., a pie se neobinim pravopisom, nalik engleskomu, za razliku od onoga koji se rabi u irskom i kotskom (a koji vue izvore u staroirskom pisanju).
Svi su goidelski jezici jako bliski, s obzirom na to da su se svi razvili iz arhajskoga staroirskoga. Irski, kotski i manski ine dijalekatski kontinuum nema jasnih snopova izoglosa koje bi dijelile
ove jezike. Tako je danas izumrli irski ulsterski dijalekat sliniji
najbliemu zapadnomu kotskomu dijalektu nego primjerice udaljenomu irskomu dijalektu iz Corka. Takoer, taj je kotski dijalekat blii irskomu nego udaljenijim kotskim dijalektima.

BRITSKI JEZICI
22 U britske jezike ubrajamo velki ili kimriki (Cymraeg) u Walesu, izumrli korniki u Cornwallu i bretonski u Bretanji u Francuskoj. U Britaniji se je prije dolaska Rimljana govorio keltski britski jezik kojega tragove nalazimo u nekim toponimima po Engleskoj. Postoje i dva sumnjiva natpisa iz Batha iz 2. st. Neki su prije
britski smatrali smo jednim galskim dijalektom (britski i galski
dijele izoglosu *kw > p). Iz britskoga su se poslije razvili velki,
korniki i bretonski. Na britskom je ouvano jako malo natpisa, a
u velikoj ga je mjeri u Britaniji bio istisnuo ve latinski za vrijeme
duge rimske vlasti nad Britanijom (od 43. do 410. godine). U britanskim se je gradovima bio govorio vulgarni latinski, a britski na
selima i na zapadnoj periferiji u Walesu i Cornwallu. Dolaskom
49
Madrell se uzima za zadnjeg kompetentna govornika. Maddrella je, primjerice, za
desetak godina nadivio jedan govornik koji manskim nije u cijelosti vladao, tj. poznavao
ga je samo djelomino.
50
Za izumiranje manskoga vidi npr. Broderick 1999.

70

KELTSKI JEZICI

je Angl i Saksonaca oko 450. g. anglosaksonski (staroengleski)

zamijenio latinski u Britaniji. Njihov je dolazak, zajedno s naseljavanjem Iraca u zapadnoj Britaniji, potisnuo pretke dananjih Bretonaca preko La Manchea u Bretanju u 5. st.
VELKI
Na velkom (kimrikom) je od ranoga srednjega vijeka ouvana golema i vrijedna knjievnost. Natpis na velkom ima ve od 7. st.,
a najstariji bi velki spomenik mogla biti pjesma Y Gododdin koja
se pripisuje mitskomu bardu Aneirinu. Ona opisuje katastrofalan
vojni pohod britskoga plemena Gododdin (Votadini na sjeveru Engleske i junoj kotskoj u rimskim izvorima) protiv Anglosaksonaca. Iako izvornik pjesme moda potjee iz 6. ili 7. st., do nas je dola
u kasnijem prijepisu izmeu 9. i 11. st. u kojem je jezik prilagoen
srednjovelkomu. Nije jasno je li slabo posvjedoeni northumbrijski
samostalan britski jezik ili dijalekat starovelkoga.
U Walesu je situacija umnogome sliila na onu u Irskoj i kotskoj,
s tom razlikom da crkva u Walesu nikada nije odustala od velkoga (za razliku od one u Irskoj). To je moda i jedan od razloga to
je danas velki jedini ivi keltski jezik s perspektivom preivljavanja u sljedeih stotinjak godina. Prema popisu je stanovnitva iz
1991. velki govorilo neto vie od pola milijuna ljudi (od gotovo 3
milijuna Velana). Jo je 1971. bilo gotovo 33 000 jednojezinih govornika. Osim toga, to je najvanije, mladi takoer govore velki,
a broj je govornika velkoga razmjerno stabilan (oko pola milijuna
i ne mijenja se). Velki govori 19% Velana, ali ga razumije 33%
njih. Velki je slubeni jezik Walesa, uz engleski, a na njemu postoji i sveuilino obrazovanje. Za razliku od Irske, gdje dosta ljudi
izmilja da zna irski, u Walesu je obrnuta situacija. Ljudi koji govore velki ne prijavljuju to na popisu stanovnita jer 20% njih ne
zna uope pisati i itati velki (iako ga govore). Velki je mnogima
smo jezik za domae potrebe i takvi govornici ne znaju primjerice
nikakve velke tehnike termine i sl. Osim toga, u broj govornika
velkoga ne ulaze govornici koji slubeno ive s druge strane granice u Engleskoj. Dakle, situacija je jo i bolja nego to izgleda.
KORNIKI
Korniki je (kernewek), koji se je govorio na Cornwallu na jugoistoku Engleske, izumro u 18. st. Tradicionalno se zadnjom govornicom kornikoga smatra Dolly Pentreath koja je umrla 1777. godi71

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ne. Korniki nikada nije imao standardizirana pravopisa. Starokorniki (do 12. st.) je posvjedoen smo glosama i popisima rijei
(Vocabularium Cornicum iz 12. st.). Na srednjokornikom (12-15.
st.) ouvano je nekoliko crkvenih mirakula i vjerskih knjievnih
djela. Danas ga entuzijasti pokuavaju oivjeti, no takvo je oivljavanje jako umjetno, pogotovu to se ne oivljava posljednja faza
kornikoga pred izumiranje (novokorniki), nego stariji, srednjovjekovni korniki te postoje ak 3 varijante toga novoga kornikoga. No kako god bilo, zanesenjaka ima dosta tako da neki navode
ak 1000 do 2000 govornika kornikoga danas! Brojni su teajevi
kornikoga, rabi se u crkvi itd.
BRETONSKI
Govornici su se bretonskoga (Ar Brezhoneg) doselili na kontinent,
u Bretanju, u 5. stoljeu pred pritiskom Angl i Sas pristiglih u
Britaniju. Najraniji su zapisi bretonskoga glose u latinskim rukopisima, a prvi je zapis ve iz 8. st.
Bretonski danas jo govori razmjerno velik broj ljudi oko pola
milijuna govornika, prema podatcima iz 1989, koji ga rabe svaki
dan, a 1 200 000 onih koji ga ne rabe redovito (drugi podatci govore o smo 300 000 govornika). Smo je 25% njih pismeno na bretonskom. 1974. je jo bilo nekih koji su tvrdili da su jednojezini
govornici bretonskoga, a i bilo je jo dosta djece i mlaih ljudi koji
su ga govorili. Jo je 1930. bilo oko 1 300 000 govornika bretonskoga, a poetkom je 20. st. smo 50% Bretonaca bilo dvojezino.
Danas se naalost ini da sve manje i manje djece govori bretonski, pa se bretonskomu, unato trenutno razmjerno veliku broju
govornika, u budunosti crno pie. Kako Francuska, inae poznata po svojoj rigidnoj unitaristikoj jezinoj politici, ne priznaje gotovo nikakvih prava bretonskomu (bretonski je jedini keltski jezik
bez slubenoga statusa), bretonski je i s te strane u jako loem poloaju. Postoji jak pokret za priznanje bretonskoga i Bretonaca te
za veu porabu bretonskoga u kolama, medijima itd., ali francuske vlade to i dalje odbijaju. Bretonski se vrlo malo javlja na radiju i televiziji, a u nekim se kolama ipak ui kao izborni predmet.
Upotreba je bretonskoga u slubenim dokumentima, javnosti, pa
ak i na javnim plakatima zakonom zabranjena!

72

GERMANSKI JEZICI

23 Germani se u povijesti javljaju u 2. st. pr. K. u antikim izvorima. Prva su germanska imena zabiljeena u djelima rimskih autora51. Oni su isprva bili barbarski narod koji je obitavao negdje
u dananjoj sjevernoj Njemakoj i Danskoj. Poslije su se spustili
neto junije u dananju junu Njemaku i eku. Germane je,
kao i Kelte, mogue dobro pratiti arheoloki. Krajem 2. stoljeu pr.
K. dva germanska plemena Cimbri i Teutonci provalie u Italiju. Ondje su napravili kaos sve dok ih konano 101. g. pr. K. nije
zaustavio rimski vojskovoa Gaj Marije. Germani zapravo neprestano bijahu najveom pogibelji koja je prijetila Zapadnomu Rimskomu Carstvu, a na kraju ga upravo oni i sruie. Rimljani su ih,
tijekom cijele svoje povijesti dodira s Germanima, pokuavali nekako ukrotiti, ili milom, dajui im zemlju, uzimajui ih u rimsku
vojsku i pokuavajui ih asimilirati u Rimsko Carstvo, ili silom, u
bezbrojnim sukobima. Razni su se germanski narodi u vie navrata sputali juno prema Rimskomu Carstvu. Rimljani su poto-poto htjeli zadrati Germane iza Rajne i Dunava, a pogotovu podalje
od Sredozemnoga mora, a u mnogim su sukobima bili u tom manje
ili vie uspjeni.
Goti su isprva ivjeli u dananjoj vedskoj (usp. ime Gteborg u
vedskoj). Oko 1. su stoljea doli u Poljsku (usp. Gdask u Poljskoj), a poslije su se podijelili na Vizigote (zapadne Gote52) koji su
otili na ue Dunava u dananju Rumunjsku i Ostrogote (istone
Gote53) koji su otili na sjevernu obalu Crnoga mora u dananjoj
Ukrajini.
U 4. su st. Germane na seobu prema jugu i zapadu natjerali nadolazei Huni s istoka. Vizigoti su, pod vodstvom Alarikovim, 410.
tako opljakali Rim i prodrli sve do june Italije, a zatim i u Galiju i panjolsku. Osim Vizigot, Rim su bili opljakali i Vandali
51
Cezar u svojim djelima razlikuje Germane od Kelt i govori o Germanima kao o
ratobornu narodu. Detaljniji je opis German dao Tacit u 1. st. u djelu Germania koje je
ipak pisano po informacijama iz druge ruke.
52
Latinski Uisigoth usp. eng. west, njem. West zapad.
53
Latinski Ostrogoth usp. eng. east, njem. Ost istok.

73

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

455. Oni su brodovima, nauivi ploviti, bili prvo doli u sjevernu

Afriku, iz koje su onda preli u Italiju i opljakali sm Rim. Huni
su pak uspostavili veliko carstvo sjeverno od Dunava, a Atila Bi
Boji, veliki voa Hun, sredinom 5. st. hara Rimskim Carstvom.
Iako je Hunsko Carstvo propalo nakon Atiline smrti 453. godine,
Rimsko je Carstvo bilo preslabo da se obrani od nadolazeih Germana i slubeni je kraj Zapadnoga Rimskoga Carstva doao 476.
godine kada je ostrogotski voa Odoakar zauzeo Rim i svrgnuo posljednjega rimskoga cara Romula Augustula.

SPOMENICI
Najstariji trag germanskoga potjee iz 3. ili 2. stoljea pr. K. To je
zapis na kacigi iz Negove (kaciga je naena u mjestu Negovi u Sloveniji54) na kojem je posvjedoeno jedno germansko ime, a zapravo je natpis na latinskom. U samom tekstu ne moemo vidjeti nita to bi upuivalo na koji zaseban germanski jezik, mogue je da
je rije i o pragermanskom iako se nita ne moe zakljuivati na
osnovi dviju rijei. Natpis je na kacigi iz Negove pisan nekom vrstom sjevernoitalskoga pisma (slina etrurskomu), a glasi: HARIGASTI TEI V A I. Prve dvije rijei su germansko ime u latinskom
genitivu Harigast (usp. got. hari vojska i gasts gost), dok je
drugi dio imena etimoloki nejasan. V A I je uobiajena latinska
pokrata za Vexillatio Alarum I (Prima) pa bi to sve skupa znailo
(kaciga) Harigasta Teja, znakonoe na prvom krilu55.
Prema nekim pretpostavkama, iz jednoga su od sjevernoitalskih
pisama poslije nastale i rune najstarije germansko pismo56. Prema drugima, to je vjerojatnije, rune nastaju, posredno ili neposredno, od latinice koja je nekako dola do Germana u Danskoj
gdje su rune vjerojatno nastale. Na runskom pismu postoje natpisi
od 3. st. pa sve do visokoga srednjega vijeka. Poslije ga zamjenjuje latinica, ali se u nekim krajevima Norveke runama pisalo navodno sve do 16. st. Nisu svi stari Germani znali pisati runama,
54
U drugim se izvorima (npr. Matasovi 1997: 25) moe naii na podatak da je rije
o mjestu Negau u Austriji, no tu je posrijedi nesporazum. Negau je smo njemako ime
slovenske Negove (danas zapravo mjesto Zenjak u Sloveniji), a kako je kaciga naena jo
1811., za Austro-Ugarske monarhije, odatle i podatak da je posrijedi Austrija, a ne Slovenija.
55
Drugi se dio natpisa tumailo i kao TEIVA od germ. *teiwaz bog (stind. devs < ie.
*deywos).
56
Neki misle da su Cimbri, jedno germansko pleme, ivjeli u talijanskim Alpama i
da su ondje, moda ve u 3. st. pr. K., preuzeli od njih pismo od kojega su poslije nastale
germanske rune.

74

GERMANSKI JEZICI

one su imale i magijsko znaenje. Runski su se natpisi urezivali u

bukovu koru (usp. eng. book knjiga i beech bukva, njem. Buch
i Buche itd.) i metal. ini se da je sm oblik slova jako pogodovao
urezivanju u bukovu koru, a veina runskih natpisa otpada na
osobna imena.
Od najstarijih je germanskih spomenika jo poznat i tzv. rog iz
Gallehusa (Gallehus mjesto u Danskoj) nastao oko 400. godine.
Natpis je na zlatnom rogu iz kojega se je pila medovina, a pisan je
na jednoj varijanti staronordijskoga i glasi: ek hlewagastiR holtijaR horna tawido ja Slavogost (HlewagastiR) iz Holta (ili Holtov
(sin)) rog napravih.

PODJELA
24 Germanski se jezici dijele na dvije grane: istonu i sjeverozapadnu. Sjeverozapadna se skupina zatim dijeli na zapadnu i sjevernu (skandinavsku). Pretpostavlja se da se od pragermanskoga
prva odvojila istonogermanska grana.
Istonogermanski su jezici gotski (vizigotski57 i ostrogotski), vandalski i burgundski. Zapadnogermanski se jezici dijele na anglofrizijsku podskupinu (koju ine staroengleski i starofrizijski, odnosno moderni engleski i frizijski), na podskupinu koju ine starosaski i staroniskofranaki (odnosno moderno donjonjemaki ili
niskonjemaki na sjeveru Njemake i moderni nizozemski) i na
gornjonjemaki ili visokonjemaki (tj. starovisokonjemaki i njegov potomak suvremeni gornjonjemaki ili visokonjemaki koji
je osnovica standardnoga njemakoga)58. Prema Tacitovoj se podjeli (1. st.) ove tri zapadnogermanske skupine jo zovu i ingveonska, istveonska i erminonska skupina. Sjevernogermanski su jezici predstavljeni isprva vie-manje jedinstvenstvenim staronordijskim (s varijantama: staronorvekim, staroislandskim i starovedskim) iz kojega su se poslije razvili moderni skandinavski
jezici: istoni (danski i vedski) i zapadni (farski/ferojski/farerski,
norveki/nynorsk, islandski i izumrli nornski). Postoje i podjele
germanskih jezika koje se u nekim pojedinostima razlikuju od navedene.
57
Kada se govori o gotskom, koji je razmjerno dobro posvjedoen, zapravo se misli na
vizigotski (zapadni gotski).
58
Valja paziti na to da se gornjonjemaki (visokonjemaki) govori u junoj, a donjonjemaki (niskonjemaki) u sjevernoj Njemakoj, a ne obrnuto.

75

Podjela germanskih jezika

76

engleski

frizijski

staroengleski

gotski vandalski burgundski

*zapadnogermanski

donjonjemaki

nizozemski

(stand.) njemaki

danski

ferski

staronordijski

vedski

istoni

*sjeverogermanski
(skandinavski)

starovisokonjemaki

starosaski staroniskofranaki

starofrizijski

*istonogermanski

*sjeverozapadnogermanski

*pragermanski

norveki
(nynorsk)

zapadni

islandski

starovedski

staroislandski

staronorveki

GERMANSKI JEZICI

ISTONOGERMANSKI JEZICI
Od istonogermanskih je jezika smo gotski razmjerno dobro posvjedoen. Vandali su, opljakavi i razorivi Rim, tajanstveno nestali iz povijesti ve u 6. st. Njihovo je ime postalo sinonim za divljatvo i barbarstvo (vndl, vandalzam itd.). Dolazak je Vandal
u sjevernu Afriku i osnivanje drave ondje znaio poetak propasti Rimskoga Carstva jer vie nije bilo penice iz sjeverne Afrike
to je unitilo gospodarstvo Italije. Burgundi su takoer razmjerno brzo nestali s povijesne pozornice. Od njih je ostalo ime francuske pokrajine Burgundije. Danas su svi istonogermanski jezici
mrtvi.

GOTSKI
Gotski je, kako rekosmo, prvi razmjerno dobro posvjedoen germanski jezik i zato je bitan za rekonstrukciju ie. prajezika. Goti su
(preciznije Vizigoti), doavi onamo iz Skandinavije preko Poljske
i podruja oko Visle, bili prihvaeni kao uvari limesa na Dunavu
u Rimskom Carstvu tako da su u 4. st. primili i kranstvo, dodue herezu arijanizam. Gotski je biskup Wulfila u 4. st. preveo na
gotski Novi zavjet i najvei se dio toga teksta (187 od 330 listova)
uva u rukopisu po imenu Codex argenteus (to je prijepis iz 5. ili 6.
st.). To je praktiki jedini vei gotski tekst i jedini izvor iz kojega
poznajemo gotski. Neto je mlai tzv. Skeireins, komentar Ivanova
evanelja na gotskom kojega nije napisao Wulfila, koji je bitan zato to je rije o tekstu izvorno pisanu na gotskom, a ne o prijevodu
s grkoga, ali je ouvan u jako lou stanju (smo 8 listova). Gotski
bijae pisan posebnim gotskim pismom, nainjenim veinom po
uzoru na grki alfabet, s nekim slovima uzetim iz latinice i runskoga pisma.
Goti su se prvo asimilirali kulturno i vjerski, a zatim i jeziki.
Gotski je izumro i na Balkanu i u sjevernoj Italiji i u panjolskoj
gdje je do dolaska Arapa trajalo vizigotsko carstvo.
Neto se due ouvao krimskogotski u enklavi na poluotoku Krimu u dananjoj Ukrajini. Krimski je gotski (inae ostatak ostrogotskoga) ondje u 16. st. otkrio flamanski putopisac Ogier Ghiselin de Busbecq koji je zabiljeio osamdesetak rijei i neto gramatike. ini se da se krimskogotski govorio negdje do 18. st.

77

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ZAPADNOGERMANSKI JEZICI
INGVEONSKI JEZICI
ENGLESKI
25 Staroengleski (anglosaksonski) je jezik German (Angl, Sas/Saksonaca i Jut) koji su se u 5. stoljeu naselili u Britaniji,
navodno na poziv jednoga britskoga voe. U dananjem je imenu
zemlje i jezika (England i English) prevladalo ime Angl (iako su
oni posljednji doli u Britaniju). Angli su se, Sasi i Juti brzo proirili Britanijom u kaosu nastalu odlaskom rimskih trupa 410. godine. Zauzeli su itavu Britaniju osim Walesa, Cornwalla i kotske.
Jutski su govori bili na jugu Engleske, u Kentu, na otoku Wight i
oblinjem priobalju. Saksonski su govori bili u Essexu, Wessexu i
Sussexu, a anglijski u Northumbriji, Mersiji i istonoj Angliji (uz
prijelazne anglo-saske govore). Poinju pisati latinicom poslije pokrtenja u 7. st. iz toga doba potjeu i najstariji staroengleski
tekstovi: povijesni anali, vjerski tekstovi, glose, knjievni tekstovi. Staroengleski je jako dobro posvjedoen (etiri su dijalekta u
7. st. northumbrijski, mersijski, veseki u Wessexu i kentski), a
od spomenika mu je najbitniji ep Beowulf iz 7/8. stoljea. Beowulf
je napisan u kransko doba, ali mu je tema i izvorite pogansko,
a radnja se dogaa u staroj domovini (Danskoj i junoj vedskoj),
a ne u Britaniji. Beowulf je pisan aliteracijskim stihom, tipinim
za germansko pjesnitvo. Staroengleskim se smatra jezik do 11.
stoljea kada su Britaniju pokorili Normani germanski narod
(Vikinzi) koji je stoljee prije (u 10. st.) zauzeo Normandiju i ondje
se poromanio te su dolazei u Britaniju pod Vilimom Osvajaem
ve govorio starofrancuski59. Normanski je francuski strano utjecao na engleski u nj je uao golem broj romanskih posuenica, a
utjecao je i na samu strukuru engleskoga koji se upravo zbog toga danas tako razlikuje od ostalih germanskih jezika. Osim francuskoga, na engleski su u 9. i 10. stoljeu jako djelovali i norveki
i danski kojima su govorili Vikinzi naseljeni u Engleskoj. Dananji je standardni britanski engleski jezik temeljen na govoru viih
slojeva Londona.
kotski je engleski (scots) najsjeverniji engleski dijalekat. On je bio
slubeni jezik kotske od 14. do 17. stoljea no poslije ga potiskuje
59
Dananji se oblik normandijskoga, tj. normanskoga francuskoga govori na Kanalskim otocima u La Mancheu.

78

GERMANSKI JEZICI

slubeni engleski. Za to je dosta zasluna injenica da na nj u doba reformacije nije prevedena Biblija ve je za crkvene potrebe uzet
njima razumljiv engleski prijevod. Scots danas, kao i gelski kotski, sve vie dobiva na znaenju kao obiljeje kotskoga identiteta.
FRIZIJSKI
Starofrizijski je posvjedoen u dananjoj Nizozemskoj i dijelu Njemake od 9. st. Najblii je staroengleskomu jeziku, i dan-danas se
ta bliskost oituje u mnogim slinostima frizijskoga i engleskoga
leksika primjerice. Starofrizijski je jako arhaian, puno arhainiji
od primjerice staronizozemskoga, to je i razlogom da se starofrizijskim zove jezik razdoblja sve do 16. st. Frizijski se i danas govori u Nizozemskoj i Njemakoj, a procjene se broja njegovih govornika kreu izmeu 400 000 i 700 000, pa i vie. Svejedno nije u
pretjerano sjajnu poloaju to se opstanka tie. Dijeli se na tri dijalekta (istoni, sjeverni i zapadni) koji nisu meusobno razumljivi.
Istoni su i sjeverni dijalekat koji se govore u Njemakoj praktiki
pred izumiranjem. Zapadni se frizijski danas u Nizozemskoj ui u
kolama, a doputeno ga je rabiti i u druge javne svrhe. U gradovima se govori mijeani nizozemsko-frizijski koji se povlai pred
nizozemskim.

ISTVEONSKI JEZICI
DONJONJEMAKI
Starosaski se govorio u sjevernoj Njemakoj. Od njega su nastali dananji niskonjemaki (donjonjemaki) dijalekti. Danas ga sve
vie potiskuje standardni visokonjemaki, slubeni jezik Njemake, i svi su govornici dvojezini. Niskonjemaki je jezino blii nizozemskomu nego visokonjemakomu s obzirom na to da s nizozemskim (odnosno njegovim pretkom staroniskofranakim, pripada u istu skupinu (istveonsku) zapadnogermanskih jezika. Donjonjemaki je bio slubeni jezik hanzeatske lige od 13. st., no njegov
utjecaj pada s padom utjecajem lige u 16/17. st. Danas je poloaj niskonjemakoga otean time to se njegovi govornici etniki osjeaju Nijemcima pa stoga i smatraju niskonjemaki smo dijalektom
njemakoga iako je niskonjemaki genetski i dijalekatski puno blii nizozemskomu nego visokonjemakomu. Dapae, genetsko-dijalekatski gledano niskonjemaki su i nizozemski zapravo isti jezik.
Najstariji je spomenik niskonjemakoga (starosaskoga) ep Heliand (Spasitelj) iz 9. st.
79

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

NIZOZEMSKI
Predak dananjega nizozemskoga jezika, i njegove varijante u
Belgiji flamanskoga, nazivamo staroniskofranakim. Staroniskofranaki je jako blizak starosaskomu, a nizozemski i donjonjemaki i danas jo ine dijalekatski kontinuum i genetski ih moemo smatrati istim jezikom. Najstariji nizozemski tekstovi potjeu iz 12. stoljea. Od jezika je nizozemskih doseljenika iz 17. st.
(Bur) u Junoj Africi nastao dananji poseban jezik afrikaans.
Flamanci se ne smatraju Nizozemcima, ali pitanje jezika (tj. odnosa/razlike flamanskoga i nizozemskoga)60 nije pretjerano politiki
osjetljivo pa i oni smi katkada vele da govore nizozemski.

ERMINONSKI JEZICI
GORNJONJEMAKI (STANDARDNI NJEMAKI)
Starovisokonjemaki je predak dananjega visokonjemakoga/donjonjemakoga jezika koji je osnovom standardnoga njemakoga.
Stvnj. je posvjedoen od 8. st. glosama (npr. rjenik Glossarium
Keronis), prijevodima vjerskih tekstova, ali i odlomkom iz due
Pjesme o Hildebrandu pisane akcenatsko-aliteracijskim stihom.
Na srednjonjemakom je napisana poznata Pjesma o Nibelunzima
(oko 1200. godine).
Iako je Njemaka vjerski podijeljena tako to su na jugu katolici
(otprilike do visine Frankfurta), a na sjeveru protestanti, Luther
je u reformaciji rairio upravo visokonjemaki, dakle jezik june
Njemake. Lutherov je jezik, odnosno jezik Lutherova prijevoda
Biblije, prihvaen kao opi njemaki knjievni jezik. Danas visokonjemaki potiskuje donjonjemake dijalekte.
Iz stvnj. se razvio i jidi jezik njemakih idova koji su se poslije
raselili po itavoj istonoj Europi. Osnovom su mu njemaki gradski govori iz 12. i 13. st. Jidi je pretrpio velik utjecaj slavenskih
jezika, pie se hebrejskim pismom, a osim puno slavenskih posuenica u njemu je i dosta hebrejskih kulturnih posuenica. Velik
je broj njegovih govornika stradao u holokaustu ili su raseljeni.
Govornik jidia sada ima i u Izraelu, ali je ondje kao slubeni jezik uzet oivljeni hebrejski jezik (ivrit). Zanimljivo, najvei je broj
govornika jidia danas u New Yorku. Jo neto govornik ima i u
60

80

Odnos je flamanski/francuski u Belgiji, dakako, vrlo osjetljiv.

GERMANSKI JEZICI

Rusiji gdje je jidi u autohtonoj idovskoj oblasti na Volgi imao i

slubeni status. Jidi se dijeli na 2 prilino razliita dijalekta, teko meusobno razumljiva istoni (isprva u Rusiji i istonoj Europi, dok je danas puno govornika u Izraelu) i zapadni (u Njemakoj
i drugdje u zapadnoj Europi). Zapadni je jidi danas pred izumiranjem, a ni istoni nema blistavu budunost.
Osim jidia, treba spomenuti i austrijsku i vicarsku varijantu
njemakoga te luksemburki ili leceburki jezik u Luksemburgu.
Luksemburki je pretrpio veliki utjecaj francuskoga, a od 1984. je
slubeni jezik Luksemburga iako su jo uvijek slubeni jezici francuski (koji je prestian) i njemaki. Govori se osim u Luksemburgu, i u dijelu Belgije i Francuske.

SJEVERNOGERMANSKI
(SKANDINAVSKI) JEZICI
STARONORDIJSKI
26 Jedinstvenim se staronordijskim smatra jezik starih runskih natpisa iz 1. tisuljea od 3. st. pa nadalje. Staronordijski se
(koji je u naelu gotovo istovjetan staroislandskomu iz 12/13. st.)
uvjetno dijeli na 3 varijante staroislandski, staronorveki i starovedski. Skandinavski se jezici poinju dijeliti u vikinko doba,
izmeu 9. i 11. st., i to na istonoskandinavski (iz kojega nastaju vedski i danski) i zapadnoskandinavski (norveki, islandski i
farski/farerski). Pa ipak, unato ovoj podjeli, i danas su primjerice vedski i norveki govori jako bliski (a norveki je zbog konzervativnije fonologije ak i razumljiviji vedima od danskoga koji je
prilino inovativan).

ISTONI SJEVERNOGERMANSKI JEZICI

DANSKI
Najstariji su runski spomenici danskoga s kraja 8. do 12. stoljea.
Latinicom se pie od 14. st. Dananji je danski jezik dijalekatski
prilino ujednaen. Jako je slian ostalim skandinavskim jezicima,
ali govorno razumijevanje oteava izrazita fonoloka inovativnost
danskoga u pismu se to ne vidi, tj. izgovor se promijenio, ali pisanje ne (kao u engleskom). U prolosti su na danski, ponajvie leksiki, dosta utjecali niskonjemaki i poslije standardni njemaki.
81

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

VEDSKI
Najstariji runski zapisi na vedskom potjeu iz 9. stoljea. vedski
se pie latinicom od 13. stoljea. Jedan se od vedskih dijalekata
gotlandski na otoku Gotlandu katkada smatra i posebnim jezikom. Ondje je najdulje bilo ouvano runsko pismo, sve do 16. st., a
dananji je gotlandski (gutnijski) pod velikim utjecajem vedskoga. Starogotlandski se je pak razlikovao od ostalih skandinavskih
jezika, a bio je blie gotskomu od ostalih (to nije udno s obzirom
na to da se govori na otoku imenom Gotland).

ZAPADNI SJEVERNOGERMANSKI JEZICI

STAROISLANDSKI
Od staroislandskih je spomenika najbitnija Edda (zbirka mitoloke poezije i proze) nastala uglavnom u Norvekoj, a ouvana na
Islandu (Island je naseljen uglavnom iz zapadne Norveke). Razlikuje se Starija i Mla_a Edda. Starija Edda obuhvaa nordijske mitoloke i junake pjesme nastale izmeu 9. i 13. st., a Mla_a je Edda zapravo pjesmarica i neka vrsta proznoga prirunika
za razumijevanje nordijskoga pjesnitva i mitologije koji je sastavio islandski uenjak Snorri Sturluson oko 1220. Edda je pisana
drevnim aliteracijskim stihom, kao i drugi starogermanski spomenici (Beowulf, Pjesma o Hildebrandu itd.). Teme su, kako rekosmo, mitoloke i pseudopovijesne, a u Eddi nalazimo i nordijsku
verziju legende o Nibelunzima (usp. srednjovisokonjemaku Pjesmu o Nibelunzima iz 12. st.). Mla_a je Edda bitna zato to Snorri
Sturluson unutra citira dijelove pjesama starijih poganskih nordijskih pjesnika koji su inae izgubljeni. Od staroislandskoga je
nastao dananji islandski jezik koji je zbog svoje izoliranosti ostao
prilino konzervativan pa je, ouvavi mnoge drevne osobine, danas najarhainiji ivi germanski jezik. Govornicima ostalih skandinavskih jezika staroislandski zbog svoje arhainosti zvui otprilike kao Slavenima staroslavenski.
FARSKI (FEROJSKI)
Farski je jezik Ovjih (Farskih) otoka. Njih su u 9. st., kao i Island,
naselili Vikinzi iz zapadne Norveke. Malo je starijih zapisa na
farskom, tek ih od 16. st. ima neto vie. Farski je, kao i islandski,
zbog izoliranosti uspio ouvati neke arhaine osobine npr. imensku sklonidbu.
82

GERMANSKI JEZICI

NORNSKI (norn)
Nornski je jezik koji se je bio govorio do 18. st. na otocima Shetland i Orkney na sjeveru kotske. U manjem se razmjeru govorio i na kotskom kopnu, ali je ondje puno prije nestao. Nornski je
bio jezik vikinkih doseljenika iz Norveke. Na njemu je ouvano nekoliko desetaka runskih natpisa i dokumenata izmeu 11. i
16. stoljea, oena i nekoliko tekstia, a danas su od njega ostale smo posuenice u tamonjem kotskom engleskom dijalektu te
mnogi toponimi.
NORVEKI
Prvi su zapisi na norvekom runski tekstovi iz 11. st. Latinicom
se norveki pie ve od 12. st. Kako je Norveka od 1310. do 1814.
bila pod vlau Danske, to je uzrokovalo dananju poprilino kompliciranu sociolingvistiku situaciju u Norvekoj.
U Norvekoj od 19. st. postoje dva knjievna jezika i to je stanje
odrano do danas. To su: riksml ili bokml (dravni odnosno
knjievni jezik) u naelu danski jezik (ali s norvekim izgovorom61) nametnut Norveanima pod dugotrajnom danskom vlau
koji i danas prevladava u javnoj porabi, te landsml ili nynorsk
(zemaljski/narodni jezik odnosno novonorveki) koji je nastao
djelomino umjetno sredinom 19. st. nastojanjima samouka jezikoslovca Ivara Aasena na osnovi izvornih, seoskih norvekih govora
koji se govore daleko od gradova i na koje nije utjecao danski, kao
pokuaj stvaranja pravoga norvekoga jezika62. Oba jezika danas
imaju slubeni status. Zapravo danas u Norvekoj postoji vie od
smo dviju varijanata jezik Norveani neprestano pokuavaju
to vie pribliiti ova dva jezika i na kraju ih i ujediniti pa tako danas postoje, pojednostavljeno govorei, bokml u radikalnoj i ublaenoj varijanti, nynorsk u radikalnoj i ublaenoj varijanti te prijelazna varijanta izmeu bokmla i nynorska nazvan samnorsk koji
opet ima radikalnu i neto blau varijantu (i ije je uvoenje 1938.
izazvalo velike prosvjede obiju strana). Bokml kao jezik velikih
urbanih sredita i jezik elite prevladava pri pisanju u javnoj porabi i obrazovanju (odnos je bokmla i nynorska u porabi otprilike
88-90% : 10-12 %63). Iz ovih se razloga, govorei o norvekom, kao
61

Dananji je norveki izgovor puno blii vedskom nego inovativnom danskom.

Bokml i nynorsk su strogo gledajui zapravo nasljednici riksmla i landsmla iz 19.
st., odnosno njihove neto promijenjene inaice u 20. st.
63
Broj se onih koji rabe nynorsk neprestano smanjuje, ponajprije zbog urbanizacije
Norveke tako je 1944. 34,1% djece u osnovnim kolama pisalo na nynorsku, 1955. 25%,
1965. oko 20%, 1988. 16,9%, a danas oko 10-12%.
62

83

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

to se esto ini, mora paziti na to da ne postoji jedinstveni norveki nego zapravo (bar) dva norveka jezika (tj. dvije pisane norme), no takoer, treba znati i da je pitanje bokmla i nynorska zapravo vie pitanje pisanoga jezika, razliita naina pisanja, nego
samoga govornoga jezika. U govornom jeziku postoji puno dijalekata u gradovima se govori jezikom nastalom na osnovi danskoga, u seoskim krajevima izvornim norvekim jezikom. To ne priinja prevelikih tekoa iako su neki dijalekti prilino razliiti pa je
nekim Norveanima katkada lake razumjeti primjerice vedski
nego koji norveki dijalekat (no to je esto tako i u drugim zemljama). Valja napomenuti da je odnos prema dijalektima u Norvekoj
vrlo napredan, dijalekti se u govoru nerijetko upotrebljavaju ak i
u najformalnijim prilikama, npr. na sveuilinim predavanjima.
U pisanju se, dakako, upotrebljava jedan od standarada.

84

ARMENSKI JEZIK

27 Armenski se jezik, posvjedoen od 4. ili 5. st., govori jo i danas i slubeni je jezik Armenije. On ini sm za sebe jednu indoeuropsku jezinu granu. Neki ga povezuju s oskudno posvjedoenim
frigijskim jezikom u Maloj Aziji64, a po nekim je osobinama blizak
i grkomu (s grkim i frigijskim primjerice dijeli izoglosu protetskih vokala, vidi 77). U poecima se indoeuropeistike u 19. st.
mislilo da je armenski zapravo jedan od iranskih jezika, a to zato to su iranski jezici izvrili velik utjecaj na nj i u njemu ima jako puno iranizama. No 1870-ih je neovisan poloaj armenskoga u
okviru ie. jezik dokazao njemaki indoeuropeist Heinrich Hbschmann (1848-1908) to se lako moe dokazati nizom glasovnih
podudarnosti tipinih za armenski jezik.
Armenski je, kako rekosmo, posvjedoen od 5. st. (preciznije od
406/407. godine, moda ak i od 396.), i to dijelovima prijevoda
Biblije koji je nainio armenski biskup Mesrop Matoc (ija uloga
meu Armencima odgovara ulozi Wulfilinoj meu Gotima i irilovoj i Metodovoj meu Slavenima). Eda bi zapisao armenski, Mesrop je Matoc izmislio i posebno armensko pismo koje je ostalo u
uporabi sve do danas. To je pismo nainio na osnovi arakidskoga
pahlavijskoga pisma iz sjevernoga Irana i manje na osnovi grkoga alfabeta65. Prijevod Biblije, dakako, kao u svih kranskih naroda, bijae najveim uzorom za staroarmensku knjievnost i jezik. Taj se klasini staroarmenski naziva jo i grabar.
Staroarmenske tekstove ini dosta prijevoda uglavnom bizantskih grkih i sirskih vjerskih tekstova66 (npr. Povijest Fausta Bizantinca, Himne sv. Efrema itd.). Osim prijevoda, postoje i izvorni armenski tekstovi, no i oni su uglavnom pobonoga sadraja.
Poznatiji su staroarmenski pisci npr. Eznik Kohbaci (Opovrgnue
herez), Mojsije (Movses) Korenski (pisac djela Povijest Armenije),
Kohbacijev uenik Korun (Matoev ivotopis) itd.
64
Ve kod Herodota nailazimo na tvrdnju da su Armenci u svoju dananju postojbinu
doli iz Frigije.
65
ini se da je armenski imao pismo i prije ovoga, jo od 2. st. pr. K., ali da je ono nestalo po uvoenju kranstva u Armeniju.
66
Sirski je semitski jezik kojim govorahu krani u Siriji.

85

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Armenija je u visokom srednjem vijeku bila mona drava, poznata pod imenom Kapadokijsko Carstvo67. Svoj je vrhunac dostigla u 13. st., no uskoro su je sruili nadolazei otomanski Turci
koji e se pokazati armenskom kobi. Armenija je zatim dugo bila
turska provincija, no ondje se nikada nije ustalio islam. Armenci
imaju svoju posebnu kransku crkvu (nisu pravoslavci). Armenci
su u Otomanskom Carstvu bili brojna i mona zajednica i veoma
umjeni trgovci te su drali poslove i trgovake kolonije po cijelom
Carstvu od Carigrada pa sve do Bosne. No pri raspadu je Turskoga Carstva Armence zadesila velika nesrea Turci su poinili
genocid na njima (kao odgovor na armensku pobunu i pokuaj uspostavljanja neovisne Armenije uz pomo Rusije), ega se i danas
svi Armenci bolno sjeaju. Poetkom je 20. st. tako izginulo oko 1
do 1,5 milijuna Armenaca (brojke se razlikuju), a jo ih se milijun
moralo iseliti ponajprije u Francusku i SAD.
Dananji je standardni armenski, slubeni jezik Armenije, nainjen na osnovi istonoga armenskoga dijalekta (osnovica mu je
araratski dijalekat Erevana, glavnoga grada Armenije, i dijalekat
Araratske doline). Govornici su neko brojnoga zapadnoga armenskoga dijalekta u veliku broju stradali u genocidu 1915. godine
i poslije jer se taj dijalekat govorio na prostorima povijesne Armenije68 izmeu dananje armensko-turske granice i jezera Van,
danas u Turskoj, odakle su Armenci uglavnom istrijebljeni odnosno protjerani69. Zapadnim dijalektom govori i veina armenskoga iseljenitva. T su dva dijalekta dosta razliita tako da meu
njima nema meusobnoga razumijevanja iako su njihove razlike
prilino mlade. Istonim se armenskim jezikom, kao standardom,
osim Armenaca u Armeniji, slui i armenska dijaspora u Iranu,
Azerbajdanu i Indiji. I na osnovici je zapadnoga armenskoga dijalekta izgraen knjievni jezik koji je takoer jo u upotrebi. Dva
knjievna jezika, umjesto klasinoga staroarmenskoga (grabara),
nastaju od 17. stoljea, a dva su se knjievna jezika stabilizirala
u 19. st. Iako je pravo vrijeme postojanja grabara bilo izmeu 5. i
11. stoljea, on je, kao prestian, uen jezik, bio u porabi zapravo
sve do 19. st. Jezik se izmeu 11. i 17. stoljea smatra srednjoar67
Po Kapadokiji, podruju u dananjoj sredinjoj Turskoj, danas poprilino udaljenu
od suvremene Armenije.
68
Povijesna je Armenija oko 1920. razdijeljena izmeu Turske, tadanjega SSSR-a i
Irana.
69
Ono to danas na simbolikoj razini najvie boli Armence je injenica da se iz njihova
glavnoga grada Erevana jasno moe vidjeti sveta armenska planina Ararat, ali da na nju,
s obzirom na to da je ona danas dio Turske, ne mogu stupiti (Armenija i Turska nisu ba
u bajnim odnosima, njihova je granica i dan-danas zatvorena).

86

ARMENSKI JEZIK

menskim, a od 17. naovamo novoarmenskim (u svoje dvije inaice).

Osim dvaju knjievnih jezika, istonoarmenskoga (u Armeniji) i
zapadnoarmenskoga (u iseljenitvu), u armenskoj je crkvi jo u porabi i staroarmenski grabar.
Armenaca je u Armeniji oko 3 000 000, a sve skupa ih, s iseljenitvom, ima oko 6 000 000. Kako su Armenci, kako rekosmo, bili dobri trgovci, tragovi se njihovih trgovakih kolonija nalaze posvuda. U svakom se od tih mjesta govori donekle drugaiji dijalekat
armenskoga, a ti dijalekti navodno esto meusobno nisu razumljivi. Armenski se tako, meu ostalim zemljama, govori i u: Turskoj, Libanonu, Azerbajdanu, Gruziji, Cipru, Iranu, Iraku, Siriji,
Izraelu itd.

87

TOHARSKI JEZICI

28 Toharski su jezici otkriveni dosta kasno, tek poetkom 20.

st., kao i hetitski. Sm je naziv Tohari i toharski zapravo najvjerojatnije povijesno netoan. To je zapravo bilo ime jednoga iranskoga naroda (), koje je zabiljeio Herodot, a koje je onda
grekom u novije doba dano govornicima jezik koje danas zovemo
toharskima70. Sami Tohari sebe zovu arya, a svoj jezik ari-kna.
Od 1890-ih su se u podruju Kineskoga Turkestana (Xn Jing,
pokrajina na sjeverozapadu Kine71) vrila arheoloka istraivanja.
Njemaka je znanstvena ekspedicija dola u Kineski Turkestan
1909. godine i ondje su, na Putu svile, radili na iskopavanju dotada nepoznate arheoloke kulture iz ranoga srednjega vijeka. T
kultura nije bila ni kineska ni turkijska (danas ondje pod otrom
kineskom diktaturom ivi turkijski narod Ujguri): po freskama
je, ondje naenima, bilo jasno da govornici toga jezika nisu bili
azijati nego bijelci plave kose i plavih oiju (a i danas se u Kineskom Turkestanu jo moe naii na ljude koji izgledom odskau od
prosjenih Turkijaca). Takvo je otkrie u to vrijeme bilo potpuno
neoekivano. Tekstovi su na tom jeziku, odnosno na tim dvama
srodnim jezicima, bili pisani ve spominjanim indijskim pismom
brhm ili nekim drugim srodnim indijskim pismima. Jezik je bio
dotada nepoznat, ali su ve prve povrne analize nedvojbeno dokazale da je rije o indoeuropskom jeziku, tonije o dva bliskosrodna
ie. jezika toharskom A i toharskom B, koji ine svoju zasebnu jezinu granu.
Toharsku granu dakle ine dva jezika toharski A i toharski B.
Oni su nedvojbeno bliskosrodni, ali su takoer nedvojbeno i dva
zasebna jezika iako su vjerojatno bili meusobno razumljivi (razlike su bile uglavnom smo fonoloke). Toharski se A jo naziva
i turfanskim (po gradu Turfanu gdje su, uz grad Karaahr, naeni tekstovi toharskoga A) ili istonim toharskim, a toharski B kuanskim tj. kuie (po gradu Ku u blizini kojega su naeni svi
70
U jednom su staroturkijskom tekstu govornici toharskoga nazvani twry to je onda,
najvjerojatnije krivo, povezano s narodom Tohara koji se spominju u grkim antikim
izvorima kao narod koji ivljae u Baktriji.
71
Ime na kineskom znai doslovno novo podruje.

88

TOHARSKI JEZICI

tekstovi) ili zapadnim toharskim. Toharski se je B govorio na manjem podruju od toharskoga A. Prije posvjedoenih tekstova (izmeu 6. i 8. st.), govornici su toharskoga poetkom nove ere (1-3.
stoljee) izgleda vladali monim Kuanskim Carstvom (dananja
sjeverozapadna Indija i Pakistan).
Toharski su spomenici uglavnom iz razdoblja izmeu 6. i 8. st. ini se da su oba jezika ve bila izumrla negdje do 1000. godine. Postoji miljenje da su toharski jezici, ili barem jedan od njih, ve bili
mrtvi u doba kada su pisani tekstovi na njima (npr. u budistikim
samostanima), odnosno da se toharski A vie nije govorio (osim
kao liturgijski jezik u samostanima), a da se je toharski B jo rabio
kao svakodnevni jezik ne smo meu budistikim redovnicima nego i izvan samostan72. Tohare su, njihov jezik i kulturu, potisnuli
nadolazei turkijski narodi (ponajprije Ujguri).
Veinu toharskih tekstova (90 %) ine prijevodi sa sanskrta ili palija zato je toharski i bilo tako lako odgonetnuti i otkriti da su
posrijedi ie. jezici. Rije je bila uglavnom o prijevodima, a pismo je
(brhm) ve otprije bilo dobro poznato. Tohari su u ranom srednjem vijeku bili budisti73 (u tom podruju do dolaska islama bijae
vie vjera kranstvo, budizam, maniheizam itd.). to se tie sauvanih spomenika, uglavnom su ouvani smo fragmenti obino po jedna strana odreenoga rukopisa, a to zato to je bio obiaj
da se pri pogrebu mrtvaca (npr. u peinama) uza nj ostavi jedna
strana iz kojega svetoga teksta. Osim vjerskih tekstova, postoje i
neki gospodarski i medicinski zapisi, pisma jednoga samostana
drugomu, propusnice za karavane, magijski tekstovi itd., a na toharskom je A ouvano i neto izvornoga pjesnitva.

72
Izgleda da su govornici toharskoga B, kao nositelji razvijene kulture, s obzirom na to
da su bili dalje prema zapadu, i da su bili zatieni od Turkijaca pustinjom i planinama,
neto due uspijevali odoljeti asimilaciji s turkijskim narodima od govornik toharskoga
A koji su bili vie na istoku.
73
Mogue je ak da se je budizam iz Indije u Kinu prenio upravo preko Tohar.

89

BALTOSLAVENSKI JEZICI

JEDINSTVO BALTOSLAVENSKOGA
29 Genetsko je jedinstvo baltoslavenskih jezika (odnosno baltijskih i slavenskih jezika) pitanje koje od samih poetaka poredbenoga jezikoslovlja, pa do danas, izaziva velike rasprave. Iako je
slinost baltijskih (litavskoga, latvijskoga i pruskoga) i slavenskih
jezika oita i slijepcu, mnogi su bili skloni, a neki su tomu skloni
jo i danas, tumaiti te slinosti ne genetskim srodstvom nego jezinim dodirima, dijalekatnom bliskou unutar ie. prajezika itd.
Nijemac je August Schleicher u 19. stoljeu predlagao jednostavno
rjeenje: iz ie. se je prajezika razvio baltoslavenski prajezik iz kojega su se onda razvili prabaltijski i praslavenski. Latvijski je jezikoslovac Jnis Endzels (Jan Endzelin) smatrao da su sve slinosti baltijskih i slavenskih jezika nastale intenzivnim jezinim
dodirima, odnosno da nisu blie genetski srodni i da nije bilo bsl.
prajezika. Poznati je francuski lingvist Antoine Meillet, u reakciji
na prepojednostavljenu Schleicherovu teoriju, iznio tezu da su slinosti baltijskoga i slavenskoga nastale sluajno, neovisnim usporednim razvojem i da nikada nije bilo bsl. prajezika. Najboljom se
od ovih starih teorija ini ona poljskoga lingvista Rozwadowskoga koji je smatrao da su slinosti baltijskoga i slavenskoga plod ne
smo genetske srodnosti, odnosno injenice da su se razvili iz zajednikoga, bsl. prajezika, nego i plod kasnijih jezinih dodira.
Premda neki jezikoslovci jo ni danas iz nekih udnih razloga ne
prihvaaju genetsko jedinstvo bsl. jezik, zapravo nema sumnje da
je bsl. prajezik, iz kojega su se razvili i baltijski i slavenski jezici i
koji se d sasvim lijepo i rekonstruirati, postojao, i da bsl. jezici doista jesu genetski srodni74.

74
Jasan se dokaz za to vidi u prozodiji. Usp. li se primjerice pomini naglasak u sklonidbi rijei zima u hrvatskom i u litavskom, oito je da takvo podudaranje nije moglo
nastati sluajno ili jezinim dodirom hrv. dij. N. zma, G. zime{, A. z|mu, N. mn. z|me ~
lit. N. iem, G. iemo}s, A. ie}m, N. mn. ie}mos (N. i G. jd. imaju u obama jezicima naglasak na kraju, a A. jd. i N. mn. naglasak na poetku).

90

BALTOSLAVENSKI JEZICI

PODJELA BALTOSLAVENSKIH JEZIKA

Tradicionalno se baltoslavenski jezici dijele jednostavno na baltijske jezike i na slavenske jezike. No, postoji i druga, novija podjela koju su ezdesetih godina prologa stoljea predloili ruski
lingvisti Vjaeslav Vs. Ivanov i Vladimir N. Toporov oni su prvi
posumnjali ne smo u bsl. jedinstvo, nego i u baltijsko jedinstvo,
odnosno smatraju da se bsl. prajezik nije rascijepio na baltijsku i
slavensku granu nego da je podjela odmah bila na zapadnobaltijsku granu, istonobaltijsku granu i na praslavenski. Pritom praslavenski zapravo smatraju smo jednim perifernim i inovativnim
bsl. jezikom odnosno dijalektom koji je, spletom povijesnih okolnosti, izvrio naglu ekspanziju i prekrio sve ostale bsl. dijalekte
osim onih na rubnim podrujima iz kojih su se razvili litavski, latvijski i staropruski75. ini se da bi taj model mogao biti i najblii istini. Potvruju ga ne smo novija istraivanja staropruskoga
(kao predstavnika zapadnobaltijske grane)76, nego i neki arheoloki tragovi i povijesne indicije. ini se da su Balte od Slavena odvojili isprva Goti. Prije rascjepa je izgleda postojala neka vrsta dijalekatnoga kontinuuma, na ijem je rubu bio inovativni dijalekat iz
kojega e poslije nastati praslavenski.
Nagla je eskpanzija praslavenskoga u 6. i 7. stoljeu (oko 600. se
godine jedinstveni praslavenski jezik govorio od Soluna do Novgoroda u Rusiji77)78 prema nekima povezana sa spekulativnom hipotezom da je praslavenski zapravo bio koine avarske drave, odnosno jezik administracije i vojne uprave avarskoga kaganata u
istonoj Europi79. Zna se iz povijesnih izvora da su Slaveni i Avari
zajedno napadali Bizant i opsjedali Carigrad80. Avari su prema toj
75

Jasno je, recimo, da se neko baltijski govorio sve do Moskve i da ga je ondje naknadno zatro slavenski. Baltijski su tragovi jasni u hidronimiji (imenima rijek, jezer itd.) toga
podruja. Nije jasno koliko je i kako taj baltijski doista bio razliit od praslavenskoga.
76
Za takav odnos dviju baltijskih grana i slavenskoga to se tie osobnih zamjenica,
vidi Kapovi 2006.
77
Praktiki je itava kontinentalna Grka, osim gradova, bila poslavenjena to je vidljivo po mnogim slavenskim toponimima ondje (npr. na Peloponezu). Tek je poslije to stanovnitvo opet grecizirano pod utjecajem prestina grkoga jezika kao slubenoga jezika
vlasti, osim u pojedinim enklavama (primjerice oko Soluna) gdje se jo govori slavenski.
78
esto se razlikuju nazivi praslavenski kao ime prajezika iz kojega se mogu izvesti
svi slavenski jezici, koji je bio vie-manje jedinstven i govorio se oko 600. godine, i opeslavenski kao kasniji jezik (izmeu 7. i 9. st.) u kojem su se ve, uz sveslavenske, dogaale
i promjene koje su obuhvaale samo neke slavenske jezike. Usp. npr. Holzer 2007: 15-20.
79
Pritsak 1983.
80
Kasniji povijesni izvori, kao npr. De administrando imperio Konstantina Porfirogeneta, esto mijeaju Avare i Slavene ne pravei nakon nekoliko stoljea vie jasn razlik
izmeu njih.

91

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

pretpostavci u toj dravi odnosno savezu bili tanak sloj vojne aristokracije, dok su Slaveni bili zapravo smo vojniki stale ratnici (dakle nisu bili narod ili etnika skupina u pravom smislu te rijei). Njihov je, slavenski jezik isprva moda smo jedan mjesni
govor, koineiziran postao lingua franca avarske drave. Tako se
dobro moe objasniti injenica da se praslavenski mogao tako brzo
rairiti po itavoj istonoj Europi od Baltika do Peloponeza i od
Rusije i Ukrajine do dananje istone Njemake (Hamburga) i Austrije81, kao i injenica da su Avari jako brzo asimilirani ne ostavivi praktiki nikakvih jezinih tragova.
T je nagla ekspanzija praslavenskoga izbrisala veinu idioma bsl.
dijalekatnoga kontinuuma tako da su nam danas od svih tih jezika ostale smo tri ve spomenute grane istonobaltijska, zapadnobaltijska i slavenska.
Zapadnobaltijski su jezici danas izumrli staropruski i jatvinki82.
Istonobaltijski jezici su litavski i latvijski. Slavenski se jezici dijele (zemljopisno) na istone (ruski, bjeloruski, ukrajinski i rusinski), zapadne (eki, slovaki, gornjoluiki, donjoluiki, poljski,
kaupski te izumrli slovinski, pomoranski i polapski) i june (slovenski; hrvatski, bonjaki, crnogorski, srpski83; makedonski, bugarski). Valja napomenuti da je podjela slavenskih jezika na sme
jezike gotovo iskljuivo podjela standardnih jezika. Zato je i opravdano govoriti o hrvatskom, bonjakom, crnogorskom i srpskom
standardnom jeziku. Gledano genetsko-dijalektoloki svi slavenski jezici tvore dijalekatni kontinuum i granice jezika i dijalekata
nisu uope jasne84. Zato se slavenski jezici u naelu uvijek dijele
prema standardnim jezicima orijentiramo li se isto genetsko-dijalektoloko-strukturalnim kriterijima, nemogue je smatrati posebnim jezicima ne smo hrvatski i srpski, nego i makedonski i
bugarski, eki i slovaki, ruski, bjeloruski i ukrajinski itd. Dakle,
81
Slavenski su se jezici oko godine 800. govorili sve do linije Trst Hamburg na zapadu. Poslije su potisnuti natrag prema istoku.
82
Valja rei da je smo manjina baltijskih jezika ostala, pa makar i oskudno, posvjedoena. Dosta je baltijskih jezika odnosno dijalekata izgleda nestalo bez traga, ostavivi
esto smo svoje ime, a katkada ni to.
83
Dijalekatski gledano akavski, kajkavski, tokavski i torlaki (posebno narjeje
june Srbije blisko ne smo tokavskomu, ijim se dijalektom katkada, ne ba sretno, i
smatra, nego i bugarskomu, i s dosta osobina balkanskoga jezinoga saveza).
84
Dijalekatni je kontinuum prekinut u Austriji gdje su se Germani naknadno opet
proirili na istok, u Panoniji kamo su u 9. st. doli Maari, u Rumunjskoj gdje je ipak s
vremenom prevladao romanski rumunjski govor, izmeu eke i Poljske gdje je eki na
sjevernim granicama i poljski na junim bio istisnuo njemaki (ondje je dananji dodir
ekoga i poljskoga jako mlad plod protjerivanja Nijemaca nakon II. svjetskoga rata) i
izmeu luikih jezika i poljskoga i ekoga koji su takoer dugo bili odsjeeni njemakim
govornim podrujem.

92

BALTOSLAVENSKI JEZICI

jasno je da je inzistiranje na srpskohrvatskom jeziku, jo uvijek proireno meu stranim znanstvenicima, iskljuivo proizvod
ignorancije i inertnosti, a ne kakve znanstvenosti. Po istom bi se
znanstvenom kriteriju, gledamo li dijalekte, onda moralo govoriti i o makedonsko-bugarskom, eko-slovakom85 itd.
Problemi postoje i pri odreivanju i dijeljenju manjih jedinica unutar slavenskoga. Jedinstvo je istonoslavenskih jezika jasno, s obzirom na to da su se praktiki svi razvili iz staroruskoga. Isto tako, i zapadnoslavenski se jezici mogu uzimati kao genetska skupina premda su, recimo, neki srednjoslovaki govori mnogim izoglosama povezani s junoslavenskim jezicima (pogotovu hrvatskim
dijalektima) te se ne mogu izvesti iz kakva prazapadnoslavenskoga. No pitanje je junoslavenske grane jako sporno i ini se da
bi ona lako mogla biti nepostojeom i da su junoslavenski jezici
smo ostatak oni slavenski jezici koji nisu ni istoni ni zapadni. Problem je u tom to je jako malo izoglosa koje bi bile biljeite
smo za junoslavenski i koje bi nam govorile da je doista bilo junoslavenskoga prajezika. ini se da bi junoslavenska grana mogla biti smo zemljopisno odreenje jer se rekonstrukcijom prajezika od junoslavenskih jezika dobiva praslavenski, a ne kakav poseban junoslavenski prajezik.
Osim toga, nije jasno kako valja svrstati te tri grane slavenskih
jezika. Postoji vie teorija: neki dijele slavenske jezike jednostavno na tri grane istonu, zapadnu i junu. Drugi ih dijele na dvije
grane zapadnu i jugoistonu, a zatim jugoistonu dijele na istonu i junu86. Trea je mogunost da se praslavenski prvo podijelio
na sjevernu i junu skupinu, da bi zatim iz sjeverne skupine nastala istona i zapadna87. Te tri mogunosti dodatno remeti injenica
da slavenski jezici ine dijalekatni kontinuum pa neki slovaki dijalekti, recimo, imaju junoslavenskih osobina, neki slovenski dijalekti imaju zapadnoslavenskih osobina i sl. Osim toga, kako rekosmo, junoslavenski i nije pravi genetski vor u podjeli, nego je
85
Jedina je razlika t to su spomenuti Makedonci i Slovaci npr. namjerno uzeli za
svoje standardne jezike one dijalekte koji su to razliitiji od bugarskoga i ekoga standardnoga jezika, to nije sluaj s hrvatskim i srpskim oba su nastala na osnovi tokavskoga, ali svejedno razlik ima dovoljno da se moe govoriti o dvama standardnim jezicima. Genetsko-dijalektoloki gledano, dakako da je sav tokavski jedan sustav, odnosno
jedan jezik, iako postoji dosta starih razlika, katkada naknadno potrtih posljeturskim
seobama, izmeu zapadnotokavskih govora (povezanih nekim zajednikim izoglosama s
akavskim i kajkavskim govorima) i istonotokavskih govora.
86
I nazivi se mogu od autora do autora razlikovati.
87
Problem je u tome to istonoslavenski jezici dijele neke osobine sa zapadnoslavenskim jezicima, a neke s junoslavenskima. Odatle i razliita svrstavanja neki genetski
veu istonoslav. s junoslav., a neki sa zapadnoslav.

93

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

vie ostatak, tako da, ako to primijenimo na ove teorije dobijemo,

recimo, u treoj to da se jugoistona skupina raspala tako da su se
odvojili istoni jezici, a da su juni jezici smo ostatak oni jugoistoni slavenski jezici koji nisu istoni. Osim toga, postoji i etvrta
teorija (koju zastupa austrijski slavist Georg Holzer) da uope nema
smisla govoriti o posebnim granama slavenskoga i da nikada nije
ni bilo zapadnoslavenskoga ili junoslavenskoga prajezika nego da
su se svi slavenski jezici/dijalekti razvili izravno iz praslavenskoga
bez posrednih meuprajezika, pri em su se izoglose irile na razne
naine. Takva pretpostavka izgleda najbolje odgovara stvarnomu
stanju i logici stvar. Takoer valja rei da zasebno stoje i tzv. sjeverozapadni slavenski govori (npr. oko Novgoroda na sjeverozapadu
Rusije), danas izumrli, za koje se obino tvrdi da nisu proveli 2. palatalizaciju (psl. *kaina > *cna) koja je provedena u svim ostalim
slavenskim jezicima (situacija je tu sa sjeverozapadnoruskim izgleda malo kompliciranija nego to se obino misli, vidi 51).

BALTIJSKI JEZICI
30 Kako rekosmo, nije sigurno je li uope bilo prabaltijskoga jezika. ini se da su dvije posvjedoene, preivjele grane baltijskoga, istona i zapadna, razliite jedna od druge izvorno kao i svaka posebno od praslavenskoga. Staropruski se bitno razlikuje od
litavskoga i latvijskoga. To nejedinstvo baltijskoga potvruje i injenica da su Balti od samoga poetka podijeljeni na niz razliitih
plemena.
U zapadnobaltijske jezike, osim staropruskoga i jatvinkoga, ulaze i izumrli i gotovo nikako posvjedoeni kurski i galindski, a u
istonobaltijske zemgalski i selonski.
STAROPRUSKI
Staropruski (prsiskan) je jedini zapadnobaltijski jezik koji je koliko-toliko posvjedoen. On se je govorio na podruju negdanje
Pruske (danas uglavnom u Poljskoj) oko Knigsberga (Kalinjingrada) u dananjoj Rusiji, sjevernoj Poljskoj te na podruju dananje jugozapadne Litve.
Prusku je u 13. st. kolonizirala Njemaka. Kolonizaciju je predvodio njemaki viteki red Teutonaca. Njihova je drava, zbog stalne ekspanzije, bila u sukobu s Litvom, Rusijom i Poljskom. Nijemci su Pruse nakon ratova uspjeli podiniti, a zatim i pokrstiti. Iz
94

BALTOSLAVENSKI JEZICI

najranijega doba od jezinih su nam tragova ostala smo imena.

Pruski je jezik posvjedoen tek od 14. st. kada je ve poeo pomalo izumirati i kada su se Prusi ve bili poeli naveliko ponjemivati. Staropruski je po svem sudei imao vie razliitih dijalekata, a
ta se dijalekatna razliitost odrazila i u staropruskim spomenicima. U pruskom je katekizmu iz 1545. (vidi dolje), netko rukom oko
1700. godine zapisao: Ovaj je staropruski jezik danas potpuno nestao. Jedini je starac, koji ivljae na Kurskoj prevlaci88 i koji jo
govorae pruski, umro 1677. premda jo ima nekih nalik njemu.
Dakle, ini se da je 1677. umro posljednji ili jedan od posljednjih
izvornih govornika pruskoga. Moda je jo kratko vrijeme ostalo
neto govornika pruskoga (ak i do poetka 18. stoljea), ali to ne
moemo znati.
Iako po svoj prilici ve poetkom 18. stoljea vie nitko ne govori
pruski, Prusi su ipak zadrali jo neko vrijeme svijest o svojoj posebnosti. Mnoga su dananja njemaka prezimena zapravo porijeklom pruska, a mnogi su poznati Nijemci zapravo bili Prusi. Tako
se je i slavni njemaki kancelar Bismarck zapravo smatrao Prusom, a i carska je njemaka dinastija Hohenzollern koja se je u 19.
stoljeu nametnula Njemakoj bila zapravo pruska dinastija. Pria kae da je Bismarck jedva nagovorio Prusa Wilhelma Hohenzollerna da se iz politikih razloga okruni za njemakoga cara89.
Prusi su i u Latviji dosta dugo zadrali svoj poseban identitet, no
konano ih je potpuno nestalo, i Prusi su se konano i etniki, kao
davno prije jezino, uklopili uglavnom u njemaki narod. Prusi su
i Pruska danas smo povijesni pojam.
STAROPRUSKI SPOMENICI
Staropruski nam je poznat uglavnom iz 5 duih tekstova ouvanih na njem. Najstariji je tekst Elbinki rjenik iz 14. st. u kojem
su zabiljeene 802 pruske rijei s prijevodom na (nisko)njemaki.
Taj je rjenik najvjerojatnije nastao negdje na zapadu Pruske, u
Pomesaniji (usp. stprus. pomedian uma), ali izgleda da je autor rjenika svoj jezini materijal skupljao iz vie staropruskih dijalekata. Ovaj rjenik nije sloen po abecedi nego po znaenjskim
poljima i u naelu je rije smo o popisu rije nema zabiljeenih
reenica. Ime je dobio prema samostanu Elbingu.
88

Prevlaka u dananjoj Kalinjingradskoj oblasti i djelomice u Litvi.

Od drugih poznatih Prusa moemo spomenuti i jedan neslavan primjer jedan je od
nacistikih voa, zloglasni Hermann Gring, takoer bio zapravo Prus.
89

95

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

S poetka 16. st. potjee Rjenik Simona Grunaua, uklopljen u

Prusku kroniku istoga autora. Ovaj je rjenik puno manji od elbinkoga, ima smo stotinjak rijei i nekoliko fraza, a nije ni pretjerano pouzdan jer sm autor, Simon Grunau, izgleda uope nije
znao pruski. Tako mu se je i dogodilo da je pogrekom zapisao vjerojatno kuronski Oe na mislei da je pruski.
Uz ova dva rjenika, postoje jo 3 dulja teksta 3 protestantska
katekizma. Kako je jedno od glavnih naina irenja protestantizma bilo prevoenjem vjerskih tekstova na narodne jezike, tako su
katekizmi iz toga razloga bili prevoeni i na ve izumirui staropruski. Prvi je katekizam, prijevod Lutherova katekizma, objavljen
1545. godine nastojanjem pruskoga vojvode Albrechta od Brandenburga (1490-1568) koji je bio prihvatio protestantizam. Taj je prijevod bio oajan doslovan i ropski prijevod njemakoga izvornika. Kako je taj prijevod bio tako lo, vojvoda ga je Albrecht jo iste
godine opet izdao (Drugi katekizam) u novom, toboe popravljenu,
izdanju. No ni taj prijevod nije bio puno bolji. Iako je posrijedi isti
tekst u obama izdanjima toga katekizma, t se dva katekizma razlikuju u nekim fonolokim osobinama jer se ini da je autor drugoga izdanja imao drugaije informante od autora prvoga izdanja.
Trei se je, najbolji i najkorisniji, katekizam Enchiridion (prijevod Lutherova Maloga katekizma) pojavio 1561. To je najvei i
najbolje tj. najtonije napisan staropruski tekst. Prevoditelj bijae
Abel Will, njemaki pastor i profesor, koji je bio lingvistiki nadaren pa je ak pokuavao zapisati i staropruske naglaske. Zato je
Enchiridion jako vaan ne smo za staropruski nego i za baltoslavistiku openito. Staropruski su katekizmi pisani na istonom,
sambijskom dijalektu (Sambija, njem. Samland).
Osim ovih 5 kanonskih staropruskih tekstova, naeno je i vie
kratkih zapisa na staropruskom. Najpoznatiji je Bazelski epigram
otkriven 1973. koji glasi: Kayle rekyse. thoneaw labonache thewelyse. Eg. koyte. poyte. nykoyte. pennega doyte. to u prijevodu znai
otprilike: Zdravo, gospodine! Lijenino, dobar si, striko! (Ako) eli piti, a ne dati novaca (postoji vie razliitih prijevoda).
JATVINKI (sudovijski)90
Jatvinzi su baltijski narod koji je ivio u srednjem vijeku negdje
na granici izmeu dananje Poljske i Bjelorusije (oko rijeke Narew). Jatvinzi su nam do 70-ih godina prologa stoljea bili pozna90
Valja napomenuti da se jatvinkim naziva i jo jedan izumrli baltijski jezik, nepovezan s ovim.

96

BALTOSLAVENSKI JEZICI

ti iskljuivo po toponimiji i iz ruskih srednjovjekovnih izvora. No

70-ih je sluajno pronaen jedini jatvinki spomenik. U Bjelorusiji je mladi po imenu Zinov, koji je u slobodno vrijeme amaterski
skupljao stare stvari, kupio od jednoga sveenka rukopis, imenom
Pogaskie gwary z Narewu (Poganski govori iz Narewa), dijelom
pisan na poljskom jeziku, a dijelom na nekom nepoznatom, poganskom jeziku. No, na nesreu po taj rukopis, Zinov se posvaao
s materom koja je onda u bijesu spalila taj neprocjenjivo vrijedan
rukopis. Pa ipak, kao srea u nesrei, Zinov je uspio prije toga napraviti biljeke po tom rukopisu koje je naknadno poslao poznatomu baltistu Vladimiru Toporovu. Iako Zinovljeve biljeke sadre
puno pogreaka, nedvojbeno je dokazano da je tu uistinu posrijedi
pravi prijepis autentina jatvinkoga teksta. Taj je kratki jatvinko-poljski rjenik (ima 215 rijei sve skupa), Pogaskie gwary z
Narewu, izgleda napisao neki poljski sveenik eda bi mogao propovijedati jatvinkomu puku na njihovu jeziku.
Ostali zapadnobaltijski jezici ovamo ubrajamo slabo posvjedoen
kurski, iji je zapadnobaltijski poloaj sporan, i galindski.

KURSKI (kuronski, kurki)

Govorio se je na baltikoj obali dananje Litve i Latvije. Kuronce su u 13. stoljeu, kao i Pruse i Latvijce, pokorili Teutonci. Od
15. su stoljea pod litavskom upravom, a kurski je nestao negdje u
17. stoljeu. Asimilirao ga je litavski tamonji litavski i latvijski
dijalekti jo pokazuju neke tragove staroga kurskoga. Tragovi se
kuronskoga vide i u livskom (uralskom jeziku koji se govori u Latviji). Kurskim se nikada nije pisalo, od njega su nam ostala smo
imena te tragovi u drugim jezicima i dijalektima. Jedini nam je
mogui tekst kurskoga oenaa iz stprus. Rjenika Simona Grunaua.
GALINDSKI
Galindski se govorio u junoj Pruskoj. Kao i Sudovijce (Jatvinge), i
Galinde spominje Ptolemej u svojem opisu naroda Europe. Izgleda
da je galindski izumro negdje u 14. st. Ostavio je jako malo tragova, nije se pisao, a neki ga smatraju smo pruskim dijalektom. Galindi su (), koji se spominju u ruskim kronikama, ivjeli u
Primoskovlju, a ne u Pruskoj.
97

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

LITAVSKI
31 Litavci su, zajedno s Latvijcima, praktiki zadnji pokrten i
opismenjen europski narod. I danas je ondje jo uvijek strano jak
poganski elemenat u folkloru iako su slubeno katolici.
Litva je u prolosti bila puno vea i monija nego to je to danas.
Neko je litavsko govorno podruje obuhvaalo i veliki dio dananje Bjelorusije. Litavski je vladar Gediminas u 13. stoljeu organizirao Litvu kao dravu i ona je u 13. i 14. stoljeu bila jako mona.
Bijae to posljednja poganska drava u Europi. Gediminasov je nasljednik vjerski poprilino vrludao prvo je postao pravoslavcem,
zatim se je obratio na katolianstvo, da bi se konano u 14. stoljeu
Litva opet vratila poganskoj vjeri. Tek je sredinom 1386. slubeno
prihvaeno katolianstvo kada se litavski vladar Jogaila morao pokrstiti enei se poljskom kraljevnom Jadwigom. Litavci su do dana dananjega ostali katolici (danas je katolik oko 70-80%, prema
razliitim procjenama), kao i Poljaci, iako je prva knjiga tiskana na
litavskom bila protestantski katekizam i iako su i Litva i Poljska
u 16. stoljeu bile na razmei izmeu katolianstva i protestantizma. Valja napomenuti da je obian litavski puk jo nekoliko stoljea
nakon slubenoga prihvaanja katolianstva zapravo ostao vjeran
svojim starim poganskim obiajima i vjerovanjima, koja su u nekim oblicima preivjela sve do 19. stoljea. U 14. stoljeu i nekoliko
stoljea poslije, krani su zapravo bili smo plemii (koji su, za razliku od puka, osim toga, govorili poljski, a ne litavski).
Godine 1410. udruene litavsko-poljske snage, pod voama Vytautasom i Jogailom, nanose konaan poraz njemakomu teutonskomu redu u bitci kod algirisa (Grunwald-Tannenberg). Litva su i
Poljska zatim ule u personalnu uniju. Na elu je nove drave bila
litavska dinastija Jagelovia (prema osnivau Jogaili polj. Jagieo), ali je prevagu u novoj dravi zbog veliine, u svakom pogledu,
imala Poljska i kulturno i jezino91. Litavsko se plemstvo tada
posve polonizira i u 16/17. stoljeu ve govori smo poljski. Litavski tada jo nije bio pisan jezik, slubeni su jezici bili prije svega
latinski i neto malo starobjeloruski. Od 16. stoljea kao slubeni
jezik sve vie prevladava poljski. Litavski je govorio smo obini siromaan i jo nepokrten puk. Litavski su do kraja 19. stoljea govorili gotovo iskljuivo seljaci. U to je doba, recimo, u Vilniusu bilo svega 5-10% Litavaca (i danas ih je ondje manje od 60%).
Veinu su stanovnitva inili idovi (oko 1/3 stanovnitva, uglav91

98

Usporedi slinu situaciju sa kotskom i Engleskom.

BALTOSLAVENSKI JEZICI

nom pobijeni poslije u II. svjetskom ratu) i Poljaci (takoer oko 1/3
stanovnitva) te ruska administracija (10 do 15%). To se dobrano
odrazilo i na vilniuski litavski. Stanje se za litavski poboljava u
19. stoljeu kada poinje velik lingvistiki interes za litavski kao
nevjerojatno arhaian ie. jezik, a pogotovu u kratkom razdoblju litavske neovisnosti izmeu dvaju svjetskih ratova (1918-1940) kada je postao slubeni jezik Litve. U Litvi je danas 84% Litavaca.
Od manjina je najvie Rusa i Poljaka (skupa malo vie od 10%).
Litavski je kao standardan jezik izgraen tek krajem 19. i poetkom 20. st. kada je provedena i pravopisna reforma pa se litavski
danas pie slino ostalim srednjoeuropskim (slavenskim) jezicima,
meu njima i hrvatskomu (u litavskom pravopisu postoje znakovi
, , , d primjerice). Litavski se dijeli na dva dijalekta (oba jako
bitna za indoeuropeistiku): auktaitski (na osnovi je junih govora
zapadnoauktaitskoga dijalekta, danas zapravo izumrlih, nastao
litavski standard) i na emaitski. Auktaitski se (gornjolitavski)
govori govore na jugoistoku Litve i u susjedstvu, u Poljskoj i Bjelorusiji, dok se emaitski, donjolitavski (koji je arhainiji od auktaitskoga) govori na sjeverozapadu dananje Litve, oko Klaipde i
juno, prema danas ruskomu Kalinjingradu (Knigsbergu).
LITAVSKI SPOMENICI
Litavski je posvjedoen od poetka 16. stoljea. Najstarijim se zapisom smatra litavska molitva iz latinskoga rukopisa Tractatus
sacerdotalis iz 1503. Iz 1515. potjeu Dzukijske molitve, a poslije
poinje tiskanje vjerskih protestantskih i protureformacijskih
tekstova. Pruski se, ve spomenuti, vojvoda Albrecht od Brandenburga brinuo da se reformacijska djela prevode i na litavski pa
tako sredinom 16. st. izlaze Mavydasova djela (Martynas Mavydas bijae podanik na njemakom dvoru) prva je tiskana
knjiga na litavskom bila Mavydasov prijevod Katekizma iz 1547.
Iz 1595. potjee katoliki Katekizam, a iz 1599. Postilla oba djela
autora Mikolajusa Dauke. Daukini su tekstovi od neprocjenjive
vanosti za baltoslavistiku ne smo zato to su jako arhaini, nego
i zato to su akcentuirani i predstavljaju nam dragocjen izvor podataka o starolitavskoj akcentuaciji (koja je bitna ne smo za bsl.
jezike nego i za rekonstrukciju ie.). Prijevod je Biblije Johannesa
Bretkea/Bretknasa (1579-1590) naalost ostao neobjavljen. Godine 1620. izlazi prvi poljsko-latinsko-litavski rjenik, Dictionarium
trium linguarum Konstantinasa irvydasa, a 1653. prva litavska
gramatika, Grammatica Lituanica Daniela Kleina. Na litavskom
99

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

su isprva sva djela, osim onih gramatikih, bila pobone naravi

nema lijepe knjievnost sve do 18. st. kada izlazi heksametarski
spjev Christiana Donelaitisa Mtai Godinja doba.
LATVIJSKI (letonski)
Latvijski je, kao i litavski, posvjedoen od 16. st. Latviju su, kao i
Prusku, bili osvojili Teutonci. Riga je pod njima postala veliko trgovako sredite. Zahvaljujui njemakomu utjecaju, Latvija je, za
razliku od Litve, u velikoj mjeri prela na protestantizam. Danas
je ondje ipak najvie katolika, tek neto manje luterana (koji su bili najbrojniji prije sovjetske okupacije), a na treem su mjestu pravoslavci.
Kao i litavski, i latvijski se kao standardni jezik razvija tek od
kraja 19. st., a procvat doivljava u razoblju neovisnosti izmeu
dvaju svjetskih ratova, kada Latvija, za razliku od ruralne Litve,
zahvaljujui velikomu trgovakomu sreditu Rigi, doivljava velik gospodarski procvat (no to je sve upropateno pod SSSR-om).
Na latvijski je standard dosta utjecao jezik usmene knjievnosti,
a u procesu je standardizacije veliku ulogu imao i ve spomenuti
Endzels.
Letonski se dijeli na 3 dijalekta: srednjolatvijski (na osnovi kojega je izgraen i latvijski standard), tamijski (na sjeveru Latvije) i
na latgalski ili visokolatvijski (na jugoistoku Latvije). Latgalski ili
latgalijski, jezik Latvijaca katolik s jugoistoka Latvije, neki smatraju i posebnim jezikom, no on je zadnjih stoljea pod velikim pritiskom ostalih latvijskih govora pa je djelomino i letoniziran.
Rusi su za vrijeme SSSR-a u svim baltikim dravama (Litvi, Latviji i Estoniji) provodili brutalnu rusifikaciju, no najgore je prola Latvija. Danas je u Letoniji oko 60% Letonaca, a neto manje
od 30% Rusa. U Rigi je danas podjednako Latvijaca i Rus (po oko
40%). To stvara velike politike probleme, a danas, kako to obino
biva, Latvijci uzvraaju Rusima tako to sada oni njima uskrauju politika i graanska prava i slino.
LATVIJSKI SPOMENICI
Prvi je letonski spomenik Oena iz Uppsale, negdje iz prve polovice 16. st. Otprilike istodobno, oko 1530., izlaze i Duhovne pjesme
Johanna Ecka i Nikolausa Ramma. Prva je tiskana knjiga na la100

BALTOSLAVENSKI JEZICI

tvijskom, zanimljivo, katoliki katekizam (Catechismus Catholicorum) iz 1585. (objavljeno u Vilniusu) koji je s njemakoga preveo E.
Tolgsdorff. Smo godinu dana poslije, 1586., izlazi u Knigsbergu
i luteranski latvijski katekizam. G. Macelius (1583-1654) pie prvi
rjenik i prirunik letonskoga, a prva gramatika potjee iz 1644.
godine (Manductio ad linguam lettonicam J. G. Rehehusena). U
razdoblju 1685-1694. je objavljen i prijevod Biblije Ernsta Glcka.
Ostali istonobaltijski jezici ovamo ubrajamo izumrle zemgalski
(emigalski) i selonijski (selonski).

ZEMGALSKI (emigalski)
Govorio se je na sjeveru Litve. Njih su takoer u 13. stoljeu pokorili Teutonci. Zemgalski je dijelio dosta izoglosa s latvijskim i kurskim. Nije nam ostavio nikakvih zapisa pa se saznanja o njemu
osnivaju na onomastici.

SELONSKI (selonijski, selijski)

Govorio se je na dananjoj granici Litve i Latvije, u sjeveroistonoj
Litvi i jugoistonoj Latviji. U 14. ga je stoljeu nestalo kada su Selonci/Seli asimilirani u litavskoj dravi. Nema tragova osim onomastikih, ali je jasno da je dijelio dosta izoglosa s latvijskim.

SLAVENSKI JEZICI
JUNOSLAVENSKI JEZICI
STAROSLAVENSKI (STAROCRKVENOSLAVENSKI)
32 Staroslavenski je najstariji knjievni slavenski jezik i prvi
knjievni jezik gotovo svih slavenskih naroda. Ne smije ga se brkati s praslavenskim, staroslavenski nije predak svih slavenskih
jezika nego smo najstariji posvjedoeni slavenski jezik koji je u
prvo doba, kada su svi slavenski dijalekti/jezici jo bili jako slini i posve razumljivi, sluio kao knjievni jezik za vie slavenskih
naroda. Staroslavenski je jezik nainjen na osnovi narodnoga slavenskoga govora iz okolice Soluna (dakle jednoga staromakedon101

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

skoga govora92) iz druge polovice 9. stoljea. Taj su jezik kao osnovu za opeslavenski knjievni jezik uzeli braa Konstantin iril i
Metod, Grci iz Soluna, kojima je dat zadatak da odu meu Slavene i uspostave za potrebe Crkve slavenski knjievni jezik, to su
oni i uinili uzevi njima najblii slavenski govor govor Slaven
iz okolice Soluna. Kako su tada svi slavenski jezici bili jako bliski,
svi su Slaveni lako mogli razumjeti taj jezik. Staroslavenskomu je
dakle osnovica junoslavenska, makedonska, a nadgradnja je opeslavenska93. Konstantin je radi potrebe zapisivanja slavenskih
glasova izmislio 863. i posebno pismo glagoljicu, iji su znakovi
porijeklom, unato raznoraznim teorijama94, izgleda ipak uglavnom smo stilizirani znakovi grkoga alfabeta. Poslije se je u Bugarskoj spontano iz grkoga alfabeta razvilo novo slavensko pismo
irilica, koja je na istoku potisnula glagoljicu. Slavenski su jezici
na zapadu pak preuzeli latinicu.
Staroslavenski zapravo nije toliko pravi jezik koliko korpus tekstova. Kanonskim se stsl. tekstovima smatraju: na glagoljici Kijevski listii (najstariji spomenik, pisan arhainom oblom glagoljicom
na prostoru Blatnoga jezera u Panoniji prije dolaska Maara95),
Zografsko evan_elje, Marijinsko evan_elje, Assemanijev evan_elistar, Sinajski psaltir, Sinajski molitvenik, Kloev glagolja (iz 11.
st., pisan u Hrvatskoj), Bojanski palimpsest, Makedonski listii;
na irilici Savina knjiga, Suprasaljski zbornik, Eninski apostol,
fragmenti Listii Undoljskoga, Hilandarski odlomci, Zografski
listii, Listii Iljinskoga, Hilferdingov listi, Psaltir Slucki te po
nekima i Ostromirovo evan_elje. Kasniji tekstovi na staroslavenskom imaju sve vie mjesnih osobina, sluajno (to su staroslavenske redakcije) ili namjerno (u tom se sluaju zovu recenzije). Mogu
se razlikovati tri faze staroslavenskoga: 1) prastaro(crkveno)slavenski (862-885), 2) staro(crkveno)slavenski 10/11. stoljee (jezik stsl. kanona), 3) crkvenoslavenski jezik redakcijskih tekstova od 12. st. nadalje.
92

Neki vie vole rei da je to jedan starobugarski govor, a na njemakom se govornom

podruju staroslavenski (u nas jo zvan i starocrkvenoslavenski ili crkvenoslavenski to
pak ne mora biti isto to i staroslavenski jer se crkvenoslavenskim moe zvati kasniji, nejedinstveni crkveni jezik razliitih slavenskih naroda nastao na osnovi staroslavenskoga
jezika s utjecajem pojedinih slavenskih jezika) katkada i zove starobugarskim.
93
To je i zato to su iril i Metod namjerno htjeli stvoriti opeslavenski knjievni jezik,
a i zato to se je stsl. upotrebljavao irom slavenskoga svijeta pa nije mogao ostati ogranien smo na jezine crte polaznoga slavenskoga, makedonskoga, idioma na osnovi kojega
je nainjen.
94
Vidi npr. Hamm 1970: 50-53 ili Damjanovi 2005: 30-35.
95
Jezik je Kijevskih listia panonski slavenski prijelazan slavenski dijalekat izmeu
hrvatskoga i slovakoga koji je izumro nakon dolaska Maara u Panoniju.

102

BALTOSLAVENSKI JEZICI

SLOVENSKI JEZIK
Slovenski je danas slubeni jezik Slovenije. Govori se jo i u susjednim dijelovima Italije i Austrije gdje ivi slovenska autohtona
manjina (ostatci Slavena koji su se ondje naselili jo u 7. st.). Prije
se slovenski ondje jo i ire govorio (Slaveni su neko naseljavali
itavu istonu Austriju to je jasno vidljivo po brojnim slavenskim
toponimima).
Najstariji su spomenik slovenskoga tzv. Briinski spomenici ili
Freisinki listii naeni u Freisingu kraj Mnchena. Oni potjeu
izmeu 975. i 1025. godine i to je zapravo zapis jednoga danas izumrloga slavenskoga dijalekta bliskoga slovenskomu (danas se na
tom podruju u Austriji gdje je to pisano vie ne govori slavenski).
Oni su pisani latinicom slabo prilagoenom slavenskomu (tim vie
to ih je izgleda pisao Nijemac kojemu je neki Slaven diktirao). Ne
valja svrstavati taj spomenik meu stsl. spomenike.
SREDNJOJUNOSLAVENSKI
Srednjojunoslavenski96 je neutralan naziv koji obuhvaa kompleks hrvatskoga, srpskoga, bonjakoga (bosanskoga) i crnogorskoga standardnoga jezika. Dijalektoloki gledano on obuhvaa akavsko, kajkavsko, tokavsko i torlako narjeje. Strukturalno gledano, svako od njih moe biti smatrano i posebnim jezikom iako su
i ta narjeja u odreenoj mjeri znanstveni konstrukti. Teko je govoriti primjerice o jedinstvenom akavskom s obzirom na to da se
junoakavski govori (koji su usko povezani sa zapadnotokavskim
nizom starih i novih izoglosa) prilino razlikuju od sjevernoakavskih govora (koji pak imaju neke stare izoglose koje ga veu s kajkavskim i slovenskim). Kajkavski, shodno svojemu poloaju, dijeli
mnoge osobine ne smo s akavskim i sa tokavskim nego i sa slovenskim govorima. Jedinstvo je tokavskoga danas smo prividno,
ono je nastalo naknadno raseljavanjem i mijeanjem starih dijalekata nakon provale Turaka na ove prostore. Prije velikih migracija, postojale su dvije razliite varijante tokavskoga: zapadnotokavski, sliniji kajkavskomu i akavskomu, s kojima je inio dijalekatni kontinuum i s kojima dijeli neke stare izoglose, te istonotokavski, sliniji torlakomu. Poslije su seoba izazvanih turskim
dolaskom te razlike uvelike zatrte. Veina je zapadnih hrvatskih
tokavskih dijalekata danas uglavnom, vie ili manje, zapadnoto96
Autor je ovoga naziva Dalibor Brozovi (1928), jedan od najveih hrvatskih kroatista
20. stoljea.

103

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

kavskoga porijekla. Termin srednjojunoslavenski valja shvatiti

uvjetno jer nee biti da se svi njegovi dijelovi mogu smatrati jednim
dijasistemom, a takoer je sasvim sigurno da nikada nije postojao kakav prasrednjojunoslavenski (kao ni prahrvatski97).
HRVATSKI
Najstariji zapisi na hrvatskom jeziku, pisani glagoljicom, potjeu
iz 11. stoljea (Plominski natpis, Krki natpis, Valunska ploa).
Oko godine je 1100. nastala i uvena Baanska ploa. Hrvati isprva piu trima pismima glagoljicom, zapadnom irilicom i latinicom, a piu i na svim svojim narjejima isprva akavski i tokavski, a zatim neto poslije i kajkavski. U 17. se stoljeu akavski
prestaje rabiti kao knjievni jezik u korist tokavskoga, a u 19. je
stoljeu konano uzet tokavski kao osnovica standardnoga jezika. tokavski je za standard bio uzet zbog svoje proirenosti, zbog
toga to se ve neko vrijeme bio upotrebljavao kao svojevrsna knjievna koine (pa su ga tako akavci ve prije preuzeli kao knjievni, a neki su kajkavci, uz kajkavski, pisali primjerice i tokavski),
a i, to se ne smije nikako zanemariti, zbog velika utjecaja dubrovake knjievnosti (Dubrovnik je jedan od najvanijih razloga to
je kao standardan uzet ijekavski izgovor). Danas je hrvatski, unato tomu to mu je osnovica, kao i drugim srednjojunoslavenskim
standardnim jezicima, novotokavska, nesumnjivo zaseban standardni jezik. Hrvatski se pie latinicom, ija se hrvatska varijanta
zove gajica (po Ljudevitu Gaju), a ime se hrvatski uklapa u brojne, preteno slavenske, srednjoeuropske jezike koji se slino piu
(hrvatski, slovenski, eki, slovaki, litavski svi primjerice imaju
znakove , , )98.
SRPSKI
Srbi su sve do 19. stoljea pisali tzv. slavjanosrpskim jezikom nastalim od starocrkvenoslavenskoga, s utjecajima narodnoga govora, a poslije i velikim utjecajem ruskoga. Tek od 19. st., s pojavom
Dositeja Obradovia i Vuka Karadia, poinju pisati narodnim
jezikom (slubeno je srpski na osnovici narodnih govora kao knjievni jezik priznat 1868. godine). Od kraja 19. do kraja 20. stolje97
Potpisnik ovih redaka ne vjeruje ni u praakavski ni u prakajkavski dakako. Nemogue je primjerice sve akavske govore izvesti iz jednoga meuprajezika. Traimo li
zajedniki prajezik, moramo rekonstruirati praslavenski (odnosnu neku kasniju fazu opeslavenskoga).
98
Dotine je znakove Gaj uzeo iz ekoga, dok je uzeto iz poljskoga, a _ je, zanimljivo,
uzeto prema islandskom pravopisu.

104

BALTOSLAVENSKI JEZICI

a traje tenja pribliavanja srpskoga i hrvatskoga jezika (u kojoj

su se sa srpske strane krile velikosrpske ideje), ali t ideja nikada
nije mogla biti provedena do kraja iako su katkad sredstva bila poprilino nasilna, a standardni jezici nikad nisu bili isti.
BONJAKI I CRNOGORSKI
Bonjaki99 i crnogorski su najmlai slavenski standardni jezici
koji se razvijaju tek nakon 1990. godine. Bonjaki ve ima svoju
gramatiku, pravopis i rjenik, a Bonjaci (Muslimani) ga prihvaaju kao svoj jezik, dok je crnogorski jo u povojima i bori se za svoj
status u Crnoj Gori.
BUGARSKI
Bugarski i makedonski pripadaju u tzv. istone junoslavenske govore. Genetsko-dijalektoloki gledano, bugarski su i makedonski
isti jezik. I bugarski su i makedonski pretrpjeli jako velike promjene pod utjecajem balkanskoga jezinoga saveza i danas su najneslavenskiji slavenski jezici (izgubili su sklonidbu, razvili su postpozitivne lanove itd.). U 19. je stoljeu, kada nakon osamostaljivanja
tek poinje pravi razvoj bugarskoga standarda, na standardizaciju
bugarskoga dosta djelovao ruski (leksiki, pravopisno itd.).
MAKEDONSKI
Standardni makedonski postoji tek od 1945. godine i tek se otada
makedonski smatra posebnim slavenskim jezikom (prije se o njemu govorilo kao o dijelu bugarskoga). Makedonci su kao osnovu
svojega standarda uzeli zapadnomakedonski dijalekat, dakako, da
bi bio to razliitiji od bugarskoga. Pie se irilicom bliskom srpskoj, za razliku od bugarske irilice koja je u nekim pogledima bliska ruskoj. Otac je makedonskoga standarda Blae Koneski.

ISTONOSLAVENSKI JEZICI
STARORUSKI
33 Staroruskim zovemo knjievni jezik stare ruske drave, Kijevske Rusije, od 10/11. do 14. st., kao i govorni jezik toga doba100.
99

Smi ga Bonjaci/Muslimani nazivaju bosanskim jezikom.

Staroruski ne valja mijeati sa staroslavenskim i ruskom redakcijom staroslavenskoga, takoer u upotrebi u staroj Rusiji.

100

105

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Od njegovih spomenika moemo spomenuti npr. spjev Slovo o vojni

Igorevoj (kraj 12. st.) i zakonik Pravda (na ove je svjetovne tekstove stsl. malo utjecao101). Kada se raspala jedinstvena ruska drava, pod naletima Mongol i Tatar u 13. stoljeu i jaanjem moi i
irenjem Litve i Poljske, jedinstveni se istonoslavenski jezik, staroruski, poeo razliito razvijati i tako su od njega nastala 3 suvremena istonoslavenska jezika ruski, bjeloruski i ukrajinski.
Valja rei da je i ova podjela iskljuivo podjela na standardne jezike jer je genetsko-dijalektoloki gledano itav istonoslavenski teritorij podruje smo jednoga jezika.

SJEVEROZAPADNI RUSKI (NOVGORODSKI RUSKI)

Sjeverozapadni ruski je stari istonoslavenski dijalekat odnosno
jezik koji se je govorio na sjeverozapadu dananje Rusije, oko Novgoroda (juno od Petrograda) i koji je danas izumro. Ti su se
sjeverozapadni dijalekti razlikovali po nekim osobinama od svih
ostalih slavenskih jezika (npr. neprovoenjem tj. drugaijim provoenjem inae opeslavenske 2. palatalizacije te udnim nastavkom -e u N. jd. o-osnova ega nema nigdje drugdje). Iz novgorodskoga nam je podruja ouvano dosta natpisa na tom jeziku pisanih irilicom na brezovoj kori. Ti natpisi odraavaju isti narodni
jezik iz 12/13. st. (bez utjecaja stsl.). Poslije su te dijalekte potisnuli normalni ruski dijalekti tako da su danas od starih sjeverozapadnih dijalekata preostali u tamonjim ruskim jezicima
smo neki ostatci.
RUSKI
Ruski se razvija kao jedan odvjetak staroruskoga nakon 14. stoljea. Danas je on slubeni jezik Rusije, a govori se i u svim drugim dravama bivega SSSR-a. Na ruski je standardni jezik dosta
utjecao staroslavenski, slubeni jezik ruske pravoslavne crkve, vie nego na ijedan drugi slavenski jezik. Tako danas u ruskom nalazimo dosta stsl. posuenica, usporedno s domaim ruskim rijeima.
Ruski se dijeli na tri dijalekta sjeverni, srednji i juni. Osnova je
standardnoga ruskoga srednjoruski dijalekat Moskve.
101

Na stsl. su zapravo pisani, ali s utjecajima strus., odnosno u strus. redakciji, npr.
Ostromirovo evan_elje iz 1056-7, Arhangelsko evan_elje iz 1092, udovski psalterij z 12.
st. itd.

106

BALTOSLAVENSKI JEZICI

BJELORUSKI
Kao i ruski i ukrajinski, razvio se je iz staroruskoga. Danas je
slubeni jezik u Bjelorusiji uz ruski (ruski kao standardni jezik
pretee). Sliniji je ruskomu od ukrajinskoga, a sociolingvistika
je situacija s uporabom bjeloruskoga i ruskoga jezika u javnosti,
kao i u Ukrajini, krajnje sloena. Kao i ukrajinski, i bjeloruski je u
povijesti pretrpio znatan poljski utjecaj.
Bjeloruski je izmeu 14. i 16. stoljea bio i slubeni jezik Velike
Kneevine Litve u sastavu koje su Bjelorusi ivjeli. U razdoblju
1517-1519. je izila Biblija na bjeloruskom. Pisanje su na bjeloruskom prvo krajem 17. st. zabranili Poljaci, a stoljee poslije i Rusi.
UKRAJINSKI
Kao i ruski i bjeloruski, razvija se iz staroruskoga nakon 14. st.
Danas je uz ruski slubeni jezik Ukrajine (kao i u Bjelorusiji, sociolingvistika je situacija ondje jako komplicirana). Ukrajinski se
govori na podruju sredita stare Kijevske Rusije pa bi se i staroruski s punim pravom mogao zvati i staroukrajinski102.
Ukrajinski dugo bijae smo jezikom niih slojeva (plemstvo je govorilo poljski ili ruski), a knjievnost se u pravom smislu javlja tek
od 18. st. Ruski je car Petar I. 1720. zabranio tiskanje ukrajinskih
knjiga. Knjige se na ukrajinskom opet izdaju, a jezik razvija tek od
kraja 19. stoljea. Ukrajinski se je standard razvio na osnovi jugoistonih dijalekata (pogotovu kijevskoga govora). Danas se ukrajinski govori vie na zapadu Ukrajine, dok prema istoku prevladava ruski.
RUSINSKI
Rusinski je jezik Rusin, manjinskoga naroda koji ivi u Slovakoj, Poljskoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Vojvodini, Hrvatskoj itd. Rusinski je, prema svemu sudei, poseban istonoslavenski jezik
premda ga neki svrstavaju u zapadnoslavenske jezike, a drugi meu ukrajinske dijalekte. Rusini su grkokatolici, a jezik im se pie
irilicom te je dosta dijalekatski ralanjen, pri em u nekim dijalektima prevladavaju istonoslavenski, a u drugima zapadnoslavenski elementi.
102

Osim toga, taj je jezik i jezino zapravo blii dananjemu ukrajinskomu nego rusko-

mu.

107

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ZAPADNOSLAVENSKI JEZICI
Zapadnoslavenski jezici mogu se podijeliti na tri skupine: na lehitske jezike (poljski, kaupski te izumrli slovinski, polapski i pomeranski), na luiki (gornjoluiki i donjoluiki) i na eko-slovaku skupinu.
EKI
34 Najstariji su eki spomenici iz 12/13. stoljea (Ostrowska
pjesma). Isprva su pisali, kao i drugi slavenski narodi, na staroslavenskom (neki stsl. tekstovi pokazuju eke utjecaje). eki se ve
u 15. st. razvija kao jezik visoke kulture noen husitskim reformama. Zatim ga potiskuje njemaki, da bi se od doba prosvjetiteljstva krajem 18. st. ponovno poeo uzdizati. Danas je slubeni jezik
eke. ini dijalekatni kontinuum sa slovakim. Veliki su dijelovi eke naknadno, nakon II. svjetskoga rata i protjerivanja Nijemaca, naseljeni esima. Ondje se govore novi mijeani dijalekti (Sudeti, podruje na granici s Poljskom itd.). Standardnomu su
ekomu osnova srednjoeki govori, pogotovu govor Praga. Vano
je napomenuti da se knjievni eki jezik bitno razlikuje od sveopega ekoga govornoga jezika (obecn etina). eki je pravopis,
koji potjee jo iz husitskoga razdoblja, bitno utjecao na pravopise
drugih jezika, neposredno ili posredno (slovaki, hrvatski, slovenski, litavski, latvijski).
SLOVAKI
Najstariji su slovaki tekstovi tek iz 15. stoljea. Od 14. do 18. stoljea Slovaci kao knjievni jezik uglavnom rabe eki (za vjerske
potrebe) ili latinski. Kako je Slovaka bila stalno pod Ugarskom,
knjievni se slovaki razvija tek od kraja 18. st. Kao osnova je slovakoga standardnoga jezika u 19. st. uzet srednjoslovaki zato
to je najrazliitiji od ekoga (knjievni se je jezik u 18. i 19. st.
bio pokuavao izgraditi i na osnovi zapadnoslovakoga dijalekta,
no 1851. je pobijedio knjievni jezik na osnovi srednjoslovakoga).
Zapadni su slovaki govori jako bliski ekomu, a istoni poljskomu i ukrajinskomu.
GORNJOLUIKI I DONJOLUIKI (LUIKOSRPSKI103)
Slavenski su se jezici neko govorili na puno veem prostoru, meu ostalim i u dananjoj istonoj Njemakoj. Za razliku od polap103

Osim istoga imena, Luiki Srbi vjerojatno nemaju nikakve izravne veze sa Srbima
iz Srbije.

108

BALTOSLAVENSKI JEZICI

skoga koji je u sjeveroistonoj Njemakoj izumro, slavenski se odrao u sredinjoj istonoj Njemakoj uz rijeku Sprevu (Spree), oko
gradova Budyina (Bautzena) i Chotbuza (Cottbusa). Gornjoluiki su (na jugu) i donjoluiki (na sjeveru)104 dva bliskosrodna jezika, ali su ipak odvojeni jezici. Dijele ih i neke jako stare izoglose.
Gornjoluiki je blii ekomu, a inovativniji je donjoluiki blii
poljskomu. Prvi su im spomenici iz 16. stoljea (Lutherov Katekizam je 1574. preveden na donjoluiki, a 1597. na gornjoluiki).
Neki su stari luiki tekstovi iz 16. st. bili nastali na podrujima
istono od dananjega luikoga podruja gdje je njemaki poslije istisnuo luiki (luiki se prije govorio na puno irem podruju on je smo ostatak Slavena koji su naseljavali itavo podruje
dananje istone Njemake). Danas im je poloaj u Njemakoj sve
bolji i bolji, luiki su jezici zatieni zakonom, jezici se ue u kolama i prouavaju na sveuilitima, izdaju se knjige, novine itd.
Danas donjoluikim govori oko 10 000 ljudi, a gornjoluikim oko
40 000 (od ega svakodnevno i kao prvi jezik oko 15 000 ljudi), a
broj se govornika, ini se, neprestano stanuje. Uglavnom ih govore
stariji narataji, a svi su dvojezini (osim nekih najmlaih stanovnika). Gornjoluiki je u boljem poloaju zato to njegovi govornici
ine katoliku enklavu meu protestantima pa se nisu mijeali s
okolnim protestantima tj. Nijemcima te su tako uspjeli bolje ouvati svoj jezik. Donjoluiani su pak protestanti, kao i okolni Nijemci, pa su se s njima mijeali to je onda negativno utjecalo na
jezik zbog brojnijih mijeanih brakova.
POLAPSKI
Polapski je jezik Slavena koji su ivjeli u sjeveroistonoj Njemakoj, oko rijeke Labe. Oni su bili najzapadniji Slaveni. Polapski je
izumro negdje polovicom 18. stoljea kada ga je potisnuo njemaki. Polapski se po nekim osobinama znatno razlikovao od drugih
slavenskih jezika. Blizak je bio pomoranskomu i kaupskomu, a
posvjedoen nam je po nekoliko rukopisnih rjenika i raznih zapisa iz 17. i 18. stoljea. Poznato je oko 2800 polapskih rijei (ali od
tekstova smo nekoliko molitava, jedna svadbena pjesma i nekoliko narodnih pria). Neposredno je pred izumiranje vie ljudi ondje skupljalo fraze, sastavljalo popise rijei i bavilo se narodnim
folklorom, ali od njih svih izgleda smo jedan bijae izvornim govornikom polapskoga105. Vaan je spomenik Vocabularium Vene104

Donji se i gornji odnosi na tok rijeke Spreve (Spree) koja tee prema sjeveru.
Taj je pak ostavio smo 13 strana lingvistiki relevantne grae u svojem rukopisu od
310 strana).

105

109

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dicum (1679-1719) Christiana Henniga. Njemaki su gradovi Bremen i Brandenburg zapravo izvorno gradovi koje su osnovali polapski Slaveni (Bremin i Branibor).
POMORANSKI
Pomoranski je danas izumro jezik (zapravo naziv kojim obuhvaamo vie negdanjih dijalekata) Slaven koji su ivjeli izmeu ua
Odre i Visle, uz obale Baltika pa prema unutranjosti, vjerojatno
sve do nekakva oblika luikoga (Mecklenburg u dananjoj Njemakoj, podruje oko gradova Szczecina i Koszalina u dananjoj
Poljskoj). Potisnuo ga je njemaki tijekom duge njemake eskpanzije prema istoku. On nam je poznat smo iz onomastike, a s polapskim je na zapadu i kaupskim odnosno slovinskim na istoku
inio dijalekatni kontinuum. Dananji poljski govori na podruju
stare Pomoranije nemaju veze s pomoranskim to su novi mijeani dijalekti nastali nakon protjerivanja Nijemaca i naseljavanja
Poljaka iz raznih dijelova Poljske. Jedini su ostatci pomoranskoga
dananji toponimi i zabiljeena osobna i mjesna imena u njemakim dokumentima izmeu 12. i 14. stoljea.
POLJSKI
Poljski je glosama potvren od 12. (onomastiki i od 9. st.), a tekstovima tek od 14. stoljea (Svetokrike propovijedi). Kako je kranstvo u 10. st. dolo u Poljsku iz eke, staroeki je u poetku jako utjecao na staropoljski. Od 16. se stoljea javlja knjievnost na poljskom, a poljski ne prestaje biti knjievnim jezikom ni
za razdoblja neovisnosti. Danas je poljski slubeni jezik Poljske.
Poljski se dijeli na 4 dijalekta: velikopoljski, malopoljski, mazovski
(mazurski) i leski. Nakon brojnih migracija od 1945. godine nadalje, slika se poljskih dijalekata bitno promijenila i nastali su novi mijeani dijalekti (na podrujima oduzetima Njemakoj).
KAUPSKI
Poseban slavenski jezik koji se govori oko grada Gdaska, danas
ima neto vie od 50 000 govornika. Poljski lingvisti ga iz politikih razloga smatraju poljskim dijalektom iako ga od poljskoga
odvajaju neke veoma stare izoglose. Najstariji tekstovi na kaupskom potjeu iz 16. stoljea (protestantski prijevodi), a danas ne
postoji kaupski knjievni jezik. Kaubi se danas etniki uglavnom smatraju Poljacima (u prolosti i Nijemcima). To i injenica
110

BALTOSLAVENSKI JEZICI

da kaupski ini vie razliitih dijalekata sprjeava uspostavljanje

jednoga knjievnoga jezika. Kaupski je nerazumljiv govornicima
poljskih dijalekata.
SLOVINSKI
Slavenski idiom sa sjevera dananje Poljske, oko jezera Gardno i
ebsko. Neki ga smatraju posebnim jezikom, a neki smo jednim
(sjeverozapadnim) kaupskim dijalektom. Slovinski (slovjinski) je
jako dobro opisan (postoji opsena i detaljna gramatika i rjenik
Friedricha Lorentza s poetka 20. st.), a bitan je za slavistiku zato
to je zadrao neke jako arhaine osobine (kao to je slobodan naglasak). Izumro je, odnosno prestao se je govoriti uglavnom negdje
u razdoblju prije II. svjetskoga rata (neki tvrde ve i poetkom 20.
st.) iako su poljski dijalektolozi jo 1959. nailazili na starije osobe
koje su jo znale neke slovinske rijei i fraze. Slovinski je iz upotrebe istisnuo donjonjemaki. Govornike je slovinskoga od Kaub
i Poljak razdvajalo to to su bili luterani106.

106

Tuna je sudbina slovinskoga naroda. Kako su do 1945, kada je njihovo podruje oduzeto Njemakoj i pripojeno Poljskoj, ve bili u potpunosti ponijemeni, Poljaci su
prema njima, smatrajui ih Nijemcima, vrlo grubo postupali te ih je naposljetku veina
pobjegla u Njemaku.

111

ALBANSKI JEZIK

35 Od dobro posvjedoenih primarnih grana ie. jezik, albanski

je najkasnije posvjedoen tek od 14. stoljea. Kada se injenica
to je albanski jako kasno posvjedoen udrui s injenicom da je
albanski jedan od najinovativnijih ie. jezik, odnosno jedan od ie.
jezik koji je pretrpio najvie promjena od ie. prajezika do danas,
jasno je da albanski nikako ne moe biti jedan od kljunih jezik
pri rekonstrukciji ie. prajezika. No unato inovativnosti, neke osobine albanskoga svejedno mogu pridonijeti u rekonstrukciji ie., i to
ak u nekim prilino bitnim segmentima.
Ime Albanci potjee od imena maloga antikoga plemena u sjevernoj Albaniji Albanoi (ime je posvjedoeno od Ptolemejeva vremena). Smi Albanci sebe nazivaju shqiptar. Tragovi se praalbanskoga vide u brojnim toponimima u Epiru. Albanski je potekao od
nekoga ie. jezika koji se je govorio na istonoj obali Jadrana. Obino se dovodi u vezu s ilirskim (pa bi albanski bio jedini ostatak
ilirskoga), no t je teza, kao uostalom i jedinstvenost ilirskoga,
nedokazana, a ni ne moe je se pouzdano dokazati s obzirom na to
da nam je od ilirskoga ostalo malo ili nita tragova (neto glos
i onomastiki tragovi).
Prve albanske glose potjeu iz 14. st., 1462. je zabiljeena kratka formula/obrazac za krtenje na gegijskom, a 1496. je neke albanske glose zabiljeio i njemaki putopisac Arnold von Harff (tridesetak rijei i 8 kratkih reenica). S kraja 15. st. potjee i odlomak Matejeva evanelja na toskijskom. Iz 16. st. potjeu prvi vjerski tekstovi 1555. je tiskan Meshari Misal Gjona Buzukua, a
1592. E mbsuame e krshter (Dottrina cristiana) Leka Matrnge
(talijanski zvan i Luca Matranga). Godine 1635. je u Rimu tiskan
latinsko-albanski rjenik, prva je gramatika albanskoga napisana
1710., no objavljena je tek 1982.
Na albanski je strahovito utjecao latinski jezik. Iz njega je u albanski (kao i u velki u Britaniji) ulo strano puno posuenica107
107

I za albanski se i za velki pretpostavlja da im je vie od 50% leksika posueno iz

latinskoga. Jo je romanskih elemenata u albanski ulo poslije iz talijanskoga i arumunjskoga.

112

ALBANSKI JEZIK

(Rimljani su Albaniju osvojili, zajedno s ostatkom Ilirije, u 2. st.

pr. K.). Osim toga, nakon dolaska Slaven na Balkan, preuzeto je
i dosta slavizama, a odreen dio leksika albanski dijeli i s rumunjskim (s ijim su govornicima Albanci izgleda prije bili u dodiru jer
su preci Rumunja ivjeli u unutranjosti Balkana). Uz to, ima i
prilian broj posuenica iz turskoga i grkoga takoer. Albanski
se otpoetka pie latinicom108, no s jako puno varijacija. Dananji
je pravopis dogovoren 1908. na sastanku u Bitoli nakon to je Turska dopustila upotrebu albanskoga jezika.
Albanski ine dva velika dijalekta toskijski na jugu Albanije i
gegijski na sjeveru. Granica je dvaju dijalekata na rijeci Shkumbin. Oni se prilino razlikuju, a toskijski je neto inovativniji od
gegijskoga. Isprva je standardni jezik bio zasnovan na gegijskom,
no to je nasilno promijenio albanski staljinistiki diktator Enver
Hoxha. Kako je on bio s juga Albanije, iz grada Gjirokastra, on je
dakako kao novi standard odredio upravo svoj dijalekat, toskijski,
koji i danas funkcionira kao standardni albanski.
Albanci su po vjeri katolici (na sjeveru), muslimani (veina, uglavnom u sredinjoj Albaniji) i pravoslavci (na jugu)109. Albanaca,
osim u Albaniji, ima dosta i u susjednim zemljama, na Kosovu
gdje su veina od preko 90%, u zapadnoj Makedoniji (25%), u Grkoj, u Italiji (tzv. Arbrei na jugu Italije) itd. U Hrvatskoj je poznata njihova kolonija u Arbanasima danas dijelu Zadra110. ini se
da arbanakomu prijeti izumiranje jer ga govori sve manje djece.

108
U 18. se i 19. stoljeu albanski neto malo pisao i dvama pismima nainjenima na
osnovi grkoga alfabeta te arabicom, no to nije ostavilo bitnijega traga.
109
No danas je u Albaniji, nakon to je za komunistikoga reima ondje i slubeno bila
zabranjena svaka religija, malo praktinih vjernika.
110
Arbanase su poetkom 18. stoljea osnovale izbjeglice iz Bara.

113

SLABO POSVJEDOENI JEZICI

36 Slabo, odnosno fragmentarno posvjedoenim ie. jezicima

smatramo n jezike od kojih je, kako im i smo ime kae, ostalo nedovoljno tragova (malo natpisa ili smo imena ili posuenice
u kojem drugom jeziku) eda bismo ih mogli rabiti kao primaran
izvor pri rekonstrukciji ie. prajezika. Ovdje emo nabrojiti takve
fragmentarno posvjedoene ie. jezike koji ne pripadaju nijednoj veoj jezinoj grani, ili se o njima premalo zna da bi ih se moglo svrstati u koju granu. Neke smo fragmentarno posvjedoene jezike,
n na Apeninskom poluotoku venetski, ligurski, junopicenski i
mesapski, ve spominjali (vidi 18). Fragmentarno se posvjedoeni jezici jo zovu i reliktnim jezicima.

LUZITANSKI
Luzitanski je bio predrimski jezik dananjega junoga Portugala odnosno panjolske (natpisi su naeni u portugalskoj pokrajini Alentejo i panjolskoj pokrajini Extremadura), slabo posvjedoen, ali bez ikakve sumnje ie. jezik. Na njemu postoji nekoliko kasnih natpisa (svi iz 1. st. pr. K.), uglavnom na kamenu i pisanih
latinicom. esto ga se je povezivalo s keltskim jezicima to nema
puno smisla znamo li da je luzitanski ouvao ie. *p kao p, koje u
keltskim jezicima nestaje. I neke ga druge izoglose razdvajaju od
keltskoga, ali je teko doi do konanoga zakljuka s obzirom na to
da je poznato manje od 50 luzitanskih rijei. Luzitanski je ostavio
dosta onomastikih tragova.

SJEVEROZAPADNI BLOK
Jezik je tzv. sjeverozapadnoga bloka neposvjedoen ie. jezik, koji
nije pripadao ni keltskoj ni germanskoj skupini jezika, a koji se navodno govorio na podruju dananjega Beneluksa ostavivi smo
onomastike tragove (toponime i slino). Treba napomenuti da postojanje sjeverozapadnoga bloka nije opeprihvaeno.

114

SLABO POSVJEDOENI JEZICI

ILIRSKI KOMPLEKS
U antici se podruje od Rae (antiki Arsia) u Istri do Albanije nazivalo Ilirikom. U 19. st. se svi jezini tragovi naeni na podruju staroga Ilirika automatski pripisuju ilirskomu, no kako se ini, nije bilo jedinstvena ilirskoga jezika. U itavom Iliriku nema
nijednoga predrimskoga zapisa te nam ilirski uope nije ostavio pisanoga traga. Radoslav Katii (1976) ustanovio je da na podruju Ilirika postoji vie onomastikih zona i vjerojatno vie jezika, a ne smo jedan ilirski jezik. Tako je lako mogue da je bilo
zapravo 4 ilirska jezika: histarski, liburnski, delmato-panonski
i ilirski u pravom smislu (Illyrii proprie dicti na podruju stare
ilirske drave).
DAKI I TRAKI
Daki i traki su bili ie. jezici staroga istonoga Balkana. Nije posve jasan njihov odnos, a niti to jesu li uope postojala upravo dva
jezika daki u Daciji (dananjoj Rumunjskoj) i traki u Trakiji
(dananjoj Bugarskoj). Bugarski lingvist Vladimir Georgijev razlikuje na osnovi toponimije daki i traki (slino kao to Katii
razlikuje 4 ilirska jezika na istoj osnovi). Na dakom nema tekstova, a na trakom postoje dva nerazumljiva teksta pisana grkim alfabetom, ali bez razmaka, te 20-ak kraih natpisa. Najpoznatiji je traki spomenik, jedan od tih dvaju, natpis na zlatnom
prstenu iz Ezerova iz 5. st. pr. K.111 U grkim je izvorima zabiljeeno i neto trakih glosa.
MACEDONSKI
Macedonski je bio jezik stare Macedonije (Makedonije). Slabo je
poznat, kao i peonski (ie. jezik koji se je govorio u antici uza srednji tok Vardara). Macedonski nam je poznat smo iz glos i onomastike. Na njemu, to je zapravo neobino, nema tekstova vjerojatno zato to je macedonsko plemstvo brzo prihvatilo grki kao
svoj jezik. Neki ga smatraju arhainim grkim dijalektom (to nee biti tono) ili jednostavno ie. jezikom bliskim grkomu (to je
mogue).

111

Natpis glasi: rolisteneasn ereneatil teanskoa razeadom eantilezy ptamie raz lta.
Ne zna se to to znai.

115

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

PELAZGIJSKI (pelazgiki)
Pelazgijski je bio navodni ie. jezik prastanovnika Grke koji nam
nije ostavio tragova osim moguih toponima i posuenica u grkome. Herodot spominje pelazgijski kao barbarski jezik, dakle razliit od grkoga, no njegovo je postojanje jako upitno.
FRIGIJSKI
Frigijski je bio jezik drave Frigije u Maloj Aziji poznat po legendarnom kralju Midi, iji je dodir navodno sve pretvarao u zlato.
Mogue je da su Frigijci u Malu Aziju dospjeli s narodima s mora. Prema Herodotu, Frigijci u Malu Aziju dolaze iz Macedonije,
otprilike u isto vrijeme kada Armenci odlaze iz Male Azije da bi
otili u ondanju Albaniju, dananju Armeniju. Frigijski jezik ini
sm zasebnu granu ie. jezik i nije blie povezan ni s anatolijskim
jezicima ni s drugim jezicima premda dijeli neke izoglose s grkim
i armenskim to vjerojatno govori o njihovoj dijalekatnoj bliskosti
u ie. prajeziku. Posvjedoen je razmjerno dobro, s 200-injak natpisa koji potjeu iz razdoblja izmeu 8. i 4. st. pr. K. (malobrojni starofrigijski natpisi, njih smo 27) i iz 2. i 3. st. po Kr. (novofrigijski,
uglavnom nadgrobni natpisi kojih ima vie) kada ga je konano
prebrisao grki.

NEINDOEUROPSKI JEZICI STARE EUROPE

AKVITANSKI
Akvitanski je bio slabo posvjedoen neie. jezik koji se je govorio na
podruju dananje panjolske i Francuske. Akvitanski je predak
dananjega baskijskoga jezika, ali se govorio na puno veem podruju nego baskijski danas (neko je itava francuska Gaskonja
bila baskijska to se vidi i po njezinu imenu), i to vie prema sjeveru zapravo se akvitanski izvorno govorio u jugozapadnoj Galiji,
dananjoj Francuskoj, i Pirinejima, a manjim dijelom na podruju
dananje panjolske Baskije. Akvitanci su se, odnosno Baski, dakle, prema jugozapadu pomakli tek poslije. Akvitanski natpisi potjeu iz 1. st. pr. K., a pisani su latinicom. To su uglavnom imena,
uglavnom unutar latinskih natpisa. Posvjedoeno je oko 400 akvitanskih osobnih imena i oko 70 imena boanstava. T su imena
nesumnjivo baskijska usp. npr. akv. ime Cison i bask. gizon ovjek, akv. ime Andere i bask. andere ena, akv. Nescato i bask.
neskato djevojka, akv. Sahar i bask. zahar star itd. Baskijski
116

SLABO POSVJEDOENI JEZICI

je posvjedoen od 9. st. glosama, uglavnom imenima uz neto rijei i fraza. Godine 1545. je objavljena prva knjiga na baskijskom
Linguae Vasconum Primitiae.
Baski su starosjedioci u svojoj domovini nema nikakvih tragova
njihova doseljavanja. Oni su jedini predindoeuropski europski narod koji je uspio ostati neasimiliran sve do danas. ini se da neto
posuenica iz baskijskoga, ili jezika srodnoga baskijskomu, ima i
u staroirskom to bi nam takoer moglo govoriti o negdanjoj veoj proirenosti baskijskoga/akvitanskoga, odnosno moguih njemu srodnih jezika. Baskijski je izoliran jezik, odnosno nema poznatih srodnih jezika.
IBERSKI
Iberi su bili neindoeuropski narod s istone obale dananje panjolske od kojega su Keltiberi posudili slogovno-alfabetsko pismo
za svoj jezik. O iberskom se dugo nije nita znalo dok u prvoj polovici 20. st. panjolski jezikoslovac Manuel Gmez Moreno nije odgonetnuo kako iberski valja itati. No iako sada iberske tekstove
moemo itati, opet se malo to razumije jer je dotini jezik oito
nesrodan i s jednim drugim nama poznatim jezikom. Iberski je
dobro posvjedoen poznato je vie od 1000 iberskih natpisa. Najstariji natpisi potjeu iz 5/4. st. pr. K., a izgleda da se je iberski govorio sve do 4. st. po Kr. Iberska je dijalekatna raznolikost posvjedoena i u natpisima. Sve skupa je, ukljuujui sve toponime, glose i osobna imena, poznato oko 1000 razliitih iberskih rijei (kojima uglavnom ne znamo znaenja).
TARTESANSKI
Tartesanski je slabo poznat jezik, najvjerojatnije neie., iji su natpisi (njih 70-ak) naeni na jugozapadu iberskoga poluotoka (otprilike na istom podruju gdje su naeni i luzitanski natpisi). Pisan
je poluslogovnim pismom, kao i iberski, a natpisi su mu iz doba izmeu 7/6. i 4. st. pr. K. Tartesanski katkada zovu i junoluzitanskim iako nema s njim veze, a i smo je ime tartesanski potpuno
proizvoljno.
PIKTSKI
Piktski je bio neie. jezik sjeverne Britanije, kotske i Irske u ranom srednjem vijeku. Ostavio je malo tragova nekoliko natpisa
na ogamu, i o njemu se jako malo zna.
117

POREDBENA
FONOLOGIJA

UVOD

37 Neke smo informacije vezane uz poredbenopovijesnu lingvistiku ve iznijeli na samom poetku (vidi 1, 2). Ovdje emo
ukratko prikazati jo neke elemente povijesnoga jezikoslovlja, odnosno preciznije, povijesne fonologije.

JEZINE PROMJENE I POREDBENOPOVIJESNA

LINGVISTIKA
Jezici se mijenjaju. To je opepoznata stvar koju svatko moe lako
potvrditi primjerice, nai djedovi i bake ne govore potpuno isto
kao to mi govorimo, a isto tako lako moemo ustvrditi da su ljudi prije sto godina govorili malo drugaije nego to mi govorimo.
Odemo li dublje u prolost, razlike e biti sve vee. Proe li nekoliko tisua godina, tih se malih promjena toliko nagomila da se jezici potpuno promijene i esto se rascijepe na vie razliitih jezika iji se govornici vie ne razumiju. Tako su i od indoeuropskoga
prajezika, koji se je govorio negdje 4000. pr. K., nastali dananji
indoeuropski jezici meu koje pripadaju svi autohtoni europski jezici osim baskijskoga, maarskoga, finskoga i estonskoga te nekolicine manjih jezika.
esto se uje ili da jezik postaje sve razvijeniji ili da se jezik kvari
npr. stariji e se ljudi aliti da mladi vie ne znaju govoriti, da se
njihov izvorni, pravi jezik gubi itd. No sve su to zablude. Jezik se
ne razvija, niti se kvari. Jezik se jednostavno mijenja. Jezina je
promjena stalna, jezik se neprestano mijenja, i u trenutku dok ovo
itate. Nema jezika koji se ne mijenja i koji se nije mijenjao. Promjena je imanentna svakom ljudskom jeziku.
esto se uje i da se jezik pojednostavljuje da se tei lakemu,
kraemu, ekonominijemu izgovoru i izrazu. To esto jest tono,
ali ne uvijek. Ne moemo rei da se jezik pojednostavljuje on se,
kako ve rekosmo, smo mijenja. Tako primjerice pojednostavljenjem moemo smatrati da se u govornom hrvatskom esto umjesto
uiti kae uit. Drugi je izraz krai, ekonominiji. No s druge strane, danas se kae i enama, a ne, recimo, enam iako je ovaj drugi
121

POREDBENA FONOLOGIJA

oblik u prolosti imao priliku prevladati kao i prvi oblik. Da ekonominost izraza nije uvijek u prvom planu, jasno je ve po tome to
je prevladao dui oblik enama, a ne krai enam. Jednako tako je
prema starijim oblicima vidjevi i vidjev danas u potpunosti prevladao dui oblik vidjevi. To se izvrsno vidi i kod pridjevsko-zamjenike sklonidbe u hrvatskom ondje su nastali ekonomini,
krai oblici kao D. tom, dobrom umjesto starijega tomu, dobromu
(koji jo postoje), ali su takoer i prema starom, ve izvorno ekonominu, kratkom L. tom, dobrom nastali i novi, dui (neekonomini!) tome, dobrome. Isto je i na glasovnom planu moemo rei da
je pojednostavljenje to to se u hrvatskim govorima umjesto pela
veli ela, no to to se umjesto r_a kae hr_a se i ne moe ba smatrati pojednostavljenjem. To je jasno ako se pogleda popis glasovnih promjena (vidi 38) kod nekih glasovi nestaju (npr. sinkopa), a kod drugih se glasovi dodaju (npr. epenteza) itd. Dakle nema
nikakva razloga smatrati da se jezik ili izgovor openito pojednostavljuje jezik se mijenja, a ta promjena katkada rezultira pojednostavljenjem, a katkada kompliciranjem.
Povijesna se lingvistika bavi prouavanjem povijesnih mijena u jeziku ili na openitoj razini, prouavajui naela jezine promjene, ili konkretno, prouavajui prolost pojedinih jezinih porodica, skupina ili jezik. Tako se indoeuropeistika bavi prouavanjem
prolosti indoeuropskih jezika, semitistika se bavi prouavanjem
prolosti semitskih jezika itd.
Prajezici pojedine jezine porodice mogu biti posvjedoeni i neposvjedoeni tj. zapisani i nezapisani. Primjer su posvjedoenih prajezika latinski od kojega su nastali svi romanski jezici, ili starokineski jezik od kojega su nastali svi moderni kineski jezici (koji se
esto neprecizno nazivaju i kineskim dijalektima). Primjer su neposvjedoenih, nezapisanih prajezika indoeuropski, uralski ili semitski prajezik. Nijedan od njih nije zapisan. Svi jezici nastali od
istoga prajezika ine, dakako, jednu jezinu porodicu.
Kako dolazimo do zakljuaka o tome da su odreeni jezici srodni,
odnosno da su nastali od istoga prajezika? Najprije dolazi do opaanja o slinosti odreenih jezika u rijeima, oblicima itd. Tako
su ljudi ve davno primijetili da je dosta europskih jezika slino, no
nisu znali te slinosti objasniti. Pogledajmo neke od oitih slinosti
u leksiku izmeu hrvatskoga i engleskoga: mati/matr ~ mother,
brat ~ brother, sn ~ son, sstra ~ sister, sn-ce ~ sun, ns ~ nose,
m ~ mouse, svnja ~ swine, vda ~ water, dv ~ two itd. Ove su
slinosti rezultat toga to su i hrvatski i engleski potekli od istoga
122

UVOD

jezika pretka indoeuropskoga. Valja istaknuti da sama slinost

nije dovoljna na naime moe biti i sluajna. Tako su hrvatske i
engleske rijei dn i day, svt i saint sasvim sluajno sline. S druge strane, srodne rijei ne moraju nuno biti sline da bi bile srodne. Tako su npr. srodne hrvatske i engleske rijei jzik ~ tongue,
oko ~ eye, ho ~ ear, k ~ daughter, drl ~ crane ili drozd ~ thrush itd. iako uope nisu sline. U dotinim su se rijeima glasovi
od indoeuropskoga vremena toliko promijenili da te rijei u ovim
dvama jezicima, unato tomu to su nastale od istih korijena, vie
uope ne nalikuju jedne drugima. To nam dakle opet dokazuje da
je sama slinost nevana. Ono to je vano jesu sustavne glasovne
podudarnosti. Postoje i rijei koje su naizgled sline, ali nisu srodne to su npr. ve spomenute rijei hrv. i eng. svt i saint ili dn i
day koje nemaju veze jedne s drugima. Kao druge takve sluajne
podudarnosti moemo navesti hrv. trom i stir. tromm teak, eng.
bad lo i perzijski bd istoga znaenja, hrv. jje i svah. yai, hrv.
mama i kin. mma (takve su rijei esto sline u jezicima svijeta),
eng. name ime i jap. namae istoga znaenja, svah. kumi deset i
finski kymmenen (isto), svah. ile onaj i lat. ille istog znaenja, hebrejski goyim stranci (neidovi) i japanski gaijin stranac, malgaki vorona ptica i ruski vrana itd. U prethodnim je
primjerima jasno da je nemogue da su te rijei srodne ve i po tome to je tu (iskljuimo li prva dva primjera) rije o udaljenim jezicima koji oito nemaju nikakve bliske veze jedni s drugima. Sve
i da su neki od njih jako dubinski srodni (primjerice engleski i japanski bi trebali po nostratikoj teoriji biti dubinski srodni), u tom
bismo sluaju a priori oekivali da njihove srodne rijei nee biti
sline (jer je prolo previe vremena i malo je vjerojatno da bi se
tako malo promijenile). Ali svakako nam takvi primjeri pokazuju
da su sluajne slinosti izmeu jezika itekako mogue. No katkada
su neke rijei povezane iako nam to izgleda nemogue jer se nalaze u posve udaljenim jezicima (a nisu posrijedi novije posuenice)
tako je npr. kineski m konj (jap. uma) srodno s eng. mare kobila. Tu je posrijedi lutajua rije koja se eto nala i u dvama tako
udaljenim jezicima.
Sustavnim promatranjem i izuavanjem dolazimo do sustavnih
podudarnosti izmeu pojedinih jezika. Tako primjerice dolazimo do sustavne glasovne podudarnosti da prema poetnom engleskom th- uvijek stoji hrvatsko t-, usp. npr. engleski three i hrvatski tr, engleski thin i hrvatski tanak, engleski thorn i hrvatski trn
itd. No opet ni sustavne glasovne podudarnosti nisu dovoljne jer
one esto postoje i kod posuivanja rijei, tako, recimo, turskom
123

POREDBENA FONOLOGIJA

pravilno odgovara hrvatsko , usp. primjerice turski orap i hrvatski rapa, ay i a j, elik i lik itd. Tu je dakako rije o turskim
posuenicama u hrvatskom, a ne o nasljeenicama, no katkada ne
moemo biti sigurni je li odreen sloj rijei u jednom jeziku naslijeen ili posuen. Stoga osim sustavnih glasovnih podudarnosti
traimo i sustavne gramatike, odnosno morfoloke podudarnosti.
Tek nam ne doista pouzdano mogu dokazati srodnost dvaju ili vie jezika. Tako su prvi indoeuropeisti dokazali srodnost indoeuropskih jezika promatrajui prezentsku paradigmu glagola biti,
usp. staroindijski (sanskrt) smi, si, sti, staroslavenski jesm,
jesi, jest, latinski sum, s, est, hetitski mi, i, zi, gotski im,
is, ist, armenski em, es, , starolitavski esm, es, e s ti itd. Ovakve
slinosti nikako ne mogu biti ni plod sluajnosti ni plod posuivanja i ne nam nesumnjivo dokazuju srodnost indoeuropskih jezika. Ovom se metodom, koju nazivamo poredbenopovijesna metoda, sluimo pri rekonstrukciji neposvjedoenih prajezika. Tako
sustavnim usporeivanjem indoeuropskih jezika dolazimo do toga
da su prva tri lica prezenta glagola biti u indoeuropskom glasila
*h1esmi, *h1esi, *h1esti.
Kako rekonstruiramo? Gledajui sustavno odraze pojedinih glasova u vie jezika, dolazimo do najboljega rjeenja kako rekonstruirati odreen glas u prajeziku. Najbolje je rjeenje n pomou kojega najlake moemo objasniti sve odraze dotinoga glasa u jezicima potomcima. Tako promatrajui sanskrtsko si, staroslavensko
jesi, latinsko s, hetitsko e i, gotsko is, armensko es i starolitavsko es dolazimo do zakljuka da je prvi samoglasnik u ovoj rijei
u indoeuropskom prajezika najvjerojatnije bio *e. Zato? Ne smo
zato to veina indoeuropskih jezika pokazuje odraz /e/, nego i zato to se iz toga pretpostavljenoga *e lako mogu objasniti i drugi
odrazi. U sanskrtu je to *e prelo u /a/, a u gotskom je *e dalo /i/.
Fonetske su promjene /e/ > /a/ (preko meufaze //, kao <a> u engleskom bad lo) i /e/ > /i/ trivijalne i uobiajene tj. moemo ih vidjeti u mnotvu svjetskih jezika. S druge strane, pretpostavimo li
da je tu indoeuropskom bilo *a, a ne *e, puno je tee objasniti zato
je to *a ouvano smo u sanskrtu, dok je svugdje drugdje prelo u
/e/, a i teko je iz njega objasniti gotsko /i/ jer /i/ teko moe izravno
nastati iz /a/. Tu bismo trebali pretpostaviti vie glasovnih meufaza izmeu /a/ i /i/ to nije ekonomino. I obrnuto, teko je iz potencijalnoga prajezinoga *i, pretpostavimo li da je gotski ouvao
izvorni indoeuropski samoglasnik, objasniti sanskrtsko /a/. Jasno
je da je ovo poneto pojednostavljeno objanjenje, ilustracije radi.
124

UVOD

Argumenti su koji idu u prilog tomu da se ovdje rekonstruira upravo indoeuropsko *e, a ne to drugo, dakako, puno brojniji.
Valja primijetiti da se glasovi u naelu mijenjaju predvidljivo. Kada se koji glas mijenja, uvijek se mijenja u sebi slian glas. Tako,
recimo, /a/ nee nikada izravno prijei u /i/, dakle u glas koji mu
uope nije slian, nego e uvijek prelaziti u sebi sline, odnosno izgovorno bliske glasove. Tako e /a/ prijei npr. u // (zatvoreno /a/,
odnosno otvoreno /o/, tj. glas izmeu /a/ i /o/), pa e zatim to // prijei u /o/, pa e /o/ prijei u zatvoreno // (glas izmeu /o/ i /u/), pa
e to // prijei u /u/ koje e prijei u // (glas izmeu /u/ i /i/, kao u
njemakom), koje e onda prijei u /i/, koje e onda prijei u /e/, koje
e prijei u //, pa e to // npr. dati opet /a/ itd. Ne moemo znati
u kojem e smjeru krenuti jezina promjena (hoe li u kojem jeziku npr. /a/ ostati /a/, ili e dati // ili //), ali znamo da e se glasovi uvijek mijenjati u sebi sline, a ne u posve razliite glasove. Isto
vrijedi i za suglasnike, tako je npr. logino da e /d/ prijei, recimo,
u /t/, a ne u /m/ ili /v/ i sl. No ima li dosta vremena, odnosno dosta
meufaz, moe se rei da u naelu svaki glas moe prijei u svaki
glas (ili na kraju i potpuno nestati).
Prije nego to krenemo usporeivati koji jezik s drugim jezicima,
potrebno je izvriti i unutarnju rekonstrukciju. esto do odreenih zakljuaka o povijesti kojega jezika moemo doi promatrajui sustavno smo jedan jezik. Tako promatrajui hrvatski glagol mgu, ali moe, ili vrg, ali vre, moemo zakljuiti da je u
odreenom razdoblju u prolosti hrvatskoga (odnosno slavenskoga) slijed /ge/ promijenjen u /e/. To, dakle, moemo zakljuiti ve
smo na osnovi hrvatskoga jezika. Da je to doista bilo tako, potvruju nam poslije i izvanhrvatski, odnosno, izvanslavenski podatci
prema hrvatskom na imamo primjerice u staropruskom genna
gdje jo vidimo to starije i nepromijenjeno /ge/.
Poredbenopovijesna metoda se dokazala kao vrlo uspjena u rekonstrukciji prajezik jezinih porodica kao to su indoeuropska,
semitska, uralska ili algonkijska, no primjenjivost je poredbenopovijesne metode u svim situacijama jo uvijek sporna. Mogunost
se dokazivanja jezine srodnosti poredbenopovijesnom metodom
kod dublje jezine srodnosti ini prilino sumnjiva. Primjerice, poredbenopovijesna metoda je izvrsno orue pri dokazivanju srodnosti indoeuropskih jezika, kako rekosmo, meutim, pri dokazivanju
dublje povezanosti indoeuropske jezine porodice s drugim jezinim porodicama, tu vie pouzdanost poredbenopovijesne metode
125

POREDBENA FONOLOGIJA

nije toliko sigurna. Naime, veliko je pitanje moe li se pouzdano

dokazati jezina srodnost jezika koji su, recimo, srodni na vremenskoj dubini od, recimo, 10 000 godina ili vie (indoeuropska je jezina porodica duboka 6000 godina). Klasina poredbenopovijesna
metoda tu vie ne moe biti toliko uinkovita iz jednostavna razloga to se pri takvoj velikoj dubini jezine srodnosti jezici ve toliko razlikuju da je postotak naslijeena jezinoga materijala toliko
malen da je jako teko razluiti je li tu rije o naslijeenu materijalu, posuivanju ili sluajnosti. Stoga se vjerojatno mora prihvatiti
ogranienost poredbenopovijesne metode do odreene vremenske
granice. Drugo je pak pitanje moe li se klasina poredbeno-povijesna metoda primijeniti na sve tipove ljudskih zajednica iznijeto je miljenje da se na ne moe primijeniti na zajednice lovaca
i sakupljaa koji ive u uvjetima u kojima se narodi i jezici toliko
mijeaju neprestanim seobama da je u tim sluajevima nemogue
primijeniti klasinu poredbenopovijesnu metodu i rekonstruirati
prajezik dotinih jezika. Tako se izraava sumnja primjerice u primjenjivost te metode u radu s australskim domorodakim jezicima
iji su govornici donedavno ivjeli upravo u opisanim lovako-sakupljakim uvjetima112. To meutim ostaje sporno.
Klasino se, jo od 19. stoljea kada je to bilo inspirirano evolucijskom biologijom, jezine porodice prikazuje tzv. genealokim stablom gdje se uzima da se je primjerice jezik A podijelio na jezike
B, C i D, pa se jezik B podijelio na jezike E i F itd. (tzv. Stammbaumtheorie). Pritom se ini kao da su svi jezici posve odijeljeni i da
su njihove granice jasne i nesporne. Meutim, to u stvarnosti nije
tako i genealoka stabla valja shvatiti kao grube aproksimacije i
pomagala pri predoavanju jezinih porodica. Jezine se promjene
esto ire posve nepravilno i ne ire se uvijek do istih granica (jezine promjene koje se ire do odreenih granica nazivamo izoglosama). esto je jako teko odrediti gdje prestaje jedan, a poinje
drugi jezik ili dijalekat. Tako se, recimo, ini da je lako rei gdje
je granica talijanskoga i francuskoga jezika. Meutim, u stvarnosti to nije tako jer se na terenu teko moe rei gdje tono prestaje francuski, a gdje poinje talijanski. Prikazujemo li meutim romanske jezike pomou genealokoga stabla, talijanski e i francuski biti posve odijeljene grane. No genealoko se stablo stoga mora uzeti kao simbolian i neprecizan prikaz koji nikako ne moe
odraavati u potpunosti stvarnu situaciju. Model bi, koji bi doista
prikazivao odnose meu jezicima/dijalektima jedne jezine porodi112

126

Dixon 1997.

UVOD

ce, morao biti puno sloenijim od genealokoga stabla. Iako nam

prikazivanje jezinih porodica pomou genealokoga stabla moe
biti jako korisno, valja uvijek imati na umu da se stvarni jezici nikada ne rascjepljuju i ne mijenaju tako isto i pregledno kao to je
to u tom modelu.
IZOGLOSE
Izoglosom nazivamo jezinu promjenu koja se proiri do odreene
granice i koja zatim moe dijeliti i razlikovati primjerice dva ili vie jezika, dijalekta itd. Kada se vie razliitih izgolosa proiri do
jedne granice, onda takvu skupinu izoglosa nazivamo snopom izoglos. U ie. je izoglosa da kratko *o prelazi u kratko *a zahvatila
baltoslavenski, germanski, indoiranski i anatolijski. U italskom je
i gr. primjerice kratko *o ostalo nepromijenjeno njih nije zahvatila ta izoglosa. Druga je pak izoglosa, promjena ie. *s u * iza glasova *r, *u, *k, *i zahvatila smo baltoslavenski i indoiranski. Trea je pak izoglosa, promjena ie. palataliziranoga velarnoga okluziva * u neto kao * zahvatila baltoslavenski i indoiranski i dio
anatolijskoga.
Izoglose se mogu iriti pravilno i ii do neke granice (npr. dravne granice, rijeke ili planinskoga masiva) u snopovima, a esto se,
u sluaju dijalekatskoga kontinuuma, ire nepredvidivo i kaotino
pa presijecaju podruje tako da je nemogue rei gdje poinje jedan, a zavrava drugi jezik ili dijalekat.
INDOEUROPSKI PRAJEZIK
38 Indoeuropski se prajezik rekonstruira prema podatcima iz
njegovih posvjedoenih jezika-potomaka. Metoda se, kojom se pritom sluimo, kako rekosmo, naziva poredbenopovijesna metoda
koja, grubo reeno, oznaava sustavno promatranje jezinih pojava u vie jezika za koje pretpostavljamo da su srodni i pokuavanje da se te pojave protumae izvoenjem iz zajednikoga prajezika. Trae se sustavne podudarnosti glasovni zakoni, i pomou
toga se rekonstruiraju prajezini fonemi, morfemi pa i cijele rijei.
Tako primjerice ustanovljujemo da stsl. b- na poetku rijei odgovara u mnogim rijeima lat. f-, npr. stsl. bratr (hrv. brat) ~ lat.
frter ili stsl. ber (hrv. brm) ~ lat. fer nosim. Na osnovi ovih
podudarnosti (i podudarnosti u drugim ie. jez.) rekonstruiramo u
ie. fonem *bh koji nam s jedne strane slui kao formula kojom emo
zapisati podudarnost slav. b- i lat. f-, ali i s druge strane kao poku127

POREDBENA FONOLOGIJA

aj realne rekonstrukcije toga glasa u ie. (zvuni aspirirani dvousneni okluziv) iz kojega se moe izvesti i stsl. b- (deaspiracijom) i
lat. f- (obezvuenjem i prelaskom ph u f).
Valja imati na umu da, kada govorimo o rekonstruiranju ie. prajezika, ne mislimo da moemo rekonstruirati tono jedan, jedinstven vremenski presjek toga jezika. Poredbenopovijesnom metodom moemo rekonstruirati smo posljednju fazu u razvitku ie.
prajezika, neposredno prije njegova raspada na posebne ie. jezike.
Taj je jezik ve tada bio jako dijalekatski ralanjen i esto je teko
pri rekonstrukciji ustanoviti koji smo indoeuropski tono rekonstruirali koji dijalekat, koju fazu u njegovu razvitku itd. Osim
toga, valja paziti i ne izvoditi iz rekonstrukcije jezika neopravdane
zakljuke o njegovim moguim govornicima. Kada govorimo o Indoeuropljanima, upotrebljavamo taj naziv smo u smislu govornici ie. prajezika, kao lingvistiki termin, a ne u bilo kakvu etnikom ili rasnom smislu. Dobar nam primjer za to prua afrazijska
jezina porodica razliitim afrazijskim jezicima (npr. arapskim,
hebrejskim, koptskim, hausom itd.) govore i crnci i bijelci i tu vidimo da smo po jeziku ne moemo zakljuivati nita, primjerice, o
izgledu govornik praafrazijskoga (koja je ve tada uostalom mogla biti izrazito heterogena kao to je npr. u suvremenih govornika
francuskoga jezika u Francuskoj).

VRSTE GLASOVNIH PROMJENA

Glasovni zakoni
Glasovnim zakonima nazivamo sustavne promjene koje se dogode u nekom jeziku, odnosno, sustavna glasovna podudaranja izmeu nekih jezika113. Tako je npr. slavensko staro nosno // (kao
u franc. bonbon bombon) u hrvatskom pravilno i uvijek dalo /u/.
Ta promjena, // > /u/, vrijedi openito i u svim rijeima. Drugi je
primjer, recimo, indoeuropsko *bh koje u sanskrtu pravilno na po113

Tako se svaka glasovna podudarnost, primjerice to da slavenskomu o odgovara litavsko a (usp. stsl. noga ~ lit. nag), ili promjena *a > *o u slavenskom, moe zvati glasovnim
zakonom. Meutim, pod glasovnim se zakonima esto podrazumijevaju (obino) bitniji
glasovni zakoni koji imaju posebna imena, npr. Brugmannov zakon, de Saussureov zakon
itd. Iako bi se po nekoj logici oekivalo da bi samo bitniji, vei glasovni zakoni trebali dobivati imena, u povijesnoj lingvistici katkada i ne tako bitni zakoni dobiju neije ime. Ipak,
za povijesnoga je lingvista jedna od najveih asti imati svoj zakon, ma kako nevaan
moda on zapravo bio. Takvim je, imenovanim, glasovnim zakonima posveena knjiga
Collinge 1985, inae ne ba najuspjenija.

128

UVOD

etku rijei daje /bh-/, u latinskom /f-/, a u grkom //. Taj je glasovni zakon takoer u naelu bezizniman i potvren brojnim primjerima, usp. ie. *bhreh2tr brat > skr. bhrt, lat. frter, gr.
ili ie. *bheroh2 nosim > skr. bhrmi, lat. fer, gr.
itd. Mladogramatiari su krajem 19. st. ustvrdili die Lautgesetze kennen keine Ausnahmen tj. glasovni zakoni nemaju iznimaka. Oni su tvrdili da u svim jezicima uvijek i u potpunosti vrijede glasovni zakoni, tj. da se jezine promjene uvijek dogaaju
tako da se neki glas (primjerice /bh /) promijeni u neki drugi glas
(primjerice /f/) odmah, dakako uz mogue meufaze, u svim rijeima bez iznimaka. Iznimke su uvijek bile posljedicom sekundarnih odnosno naknadnih analogija. Tako bi primjerice staroslavenski broj devt trebao glasiti *nevt (usp. lat. novem, eng.
nine), ali glasi devt analogijom prema broju dest gdje se to
poetno d- oekuje po glasovnim zakonima (usp. lat. decem, eng.
ten gdje d- pravilno daje t-). Mladogramatiarima se suprotstavila lingvistika geografija njezini su zastupnici, nasuprot mladogramatiarima koji su tvrdili da su glasovni zakoni beziznimni,
tvrdili chaque mot a son histoire (svaka rije ima svoju povijest), odnosno da se glasovne promjene tipa *bh > /f/ ne dogaaju odjednom u svim rijeima, nego da polako napreduju od rijei
do rijei, katkada bre, a katkada sporije. To bi znailo da se primjerice promjena *bh > /f/ ne dogodi odmah u svim rijeima, nego prvo, recimo, u nekim rijeima, poslije u drugima, jo poslije u
treima, a tek na kraju u svima ili u veini njih. Takvu promjenu
zovemo leksikom difuzijom, a primjer, recimo, nalazimo u naim
dijalektima. U hrvatskom je staro, prahrvatsko slogotvorno * dalo u veini tokavskih dijalekata /u/ (usp. npr. hrv. vk i e. vlk).
No slogotvorno * nije izravno prelo u /u/ jedna je od meufaza prije /u/ bio dvoglas /o/. Dakle /o/ > /u/. Zastupnici bi beziznimnih glasovnih zakona tu oekivali da emo u svim primjerima
na mjestu starijega /o/ imati /u/ i to je doista istina u veini dijalekata. No u nekim je istonobosanskim dijalektima zabiljeeno da imaju jo dvoglas /o/ u rijei stp (umj. stp, od starijega
*stp) i u jo nekoliko rijei iako je odraz slogotvornoga * u svim
ostalim rijeima /u/. Tu vidimo primjer leksike difuzije ta promjena, /o/ > /u/, oito nije izvrena odjednom u svim rijeima, nego je u nekim rijeima staro /o/ bilo dulje zadrano, katkada i do
dananjih dana.
Odnos je mladogramatiarske pravilnosti glasovnih promjena i
leksike difuzije i dan-danas sporan i kompliciran. ini se da mladogramatiarski beziznimni glasovni zakoni u veini sluajeva do129

POREDBENA FONOLOGIJA

ista stoje, ali da takoer postoje i sluaji gdje je oito dolo do leksike difuzije. Neki smatraju da se glasovni zakoni mogu promatrati tek nakon to je promjena potpuno gotova (i nakon to su mogui sluaji leksike difuzije ve prebrisani). Ovim se problemima
danas pogotovu bavi sociolingvistika114.
Glasovne promjene mogu biti neuvjetovane i uvjetovane. Neuvjetovane su one glasovne promjene u kojima glas daje neki drugi (ili
ostaje isti) u svim okolinama i u svim poloajima u rijei. Tako primjerice slavensko nosno * daje u hrvatskom /u/ u svim poloajima
u rijei (npr. *rka > rka). To je neuvjetovana promjena. S druge strane, slavenski jat * (u prahrvatskom zatvoreno / /) daje u
standardnom hrvatskom razne odraze ovisno o glasovnoj okolini,
poloaju u rijei, duljini itd., npr. svt > svijt, pvati > pjvati, rpa > rpa, voll > vlio. To je dakle uvjetovana promjena.
Osim raznih analogij, nepravilnost glasovnih podudarnosti
izazivaju i druge sporadine jezine promjene kao to su disimilacije, asimilacije i sl. Ovdje emo dati kratak pregled nekih takvih
promjena115.
Analogija
Analogijom nazivamo promjenu pri kojoj jedan ili vie oblika utjeu na drugi oblik ili oblike. Ve smo naveli primjer slavenskoga
devt umjesto *nevt analogijom prema dest. Analogija esto
djeluje u paradigmi tako da ujednauje, pojednostavljuje oblike
tako primjerice neki hrvatski govori umjesto peete, peku imaju
peete, peu gdje je peu stvoreno analogijom prema peete. Analogijom se mogu ujednaavati i pojedini nastavci tako se primjerice u mnogim hrvatskim govorima umjesto sve vrijeme veli svo
vrijeme, analogijom prema ovo vrijeme. Analogija ne djeluje pravilno ona u nekim sluajevima djeluje, u nekima ne. U samoj je
naravi analogije da je zapravo nasumina. Tako se, recimo, analogijom prema prezentu m danas govori ati umjesto starijega
sati, iako te iste analogije nije bilo kod glagola plm, plsati (a
ne **plati) ili krm, krsati (a ne **krati). Pojava analogije u
jednoj rijei, a u drugoj n, katkada ovisi o frekventnosti odreene
rijei, odnosno oblika, a esto i o obinoj sluajnosti. U analogiji se

114

Za opirnu raspravu usp. Labov 1994.

Usp. na hrvatskom i preglede u Ivi 1970: 20-31 ili Mihaljevi 2002: 13-28. Na engleskom usp. primjerice opirniji pregled u Beekes 1995: 54-95.

115

130

UVOD

ne moe zahtijevati sustavnosti ili pravilnosti (iako je i ondje katkad ima)116 jer je to protivno samoj naravi analogije.
Ispadanje glasova
Samoglasnici se esto gube, pravilno (uvijek) ili sporadino (katkada) na poetku, u sredini i na kraju rijei. Prema poloaju samoglasnika koji se gubi razlikujemo tako aferezu, sinkopu i apokopu.
Afereza
Aferezom se naziva otpadanje samoglasnika na poetku rijei.
Ova je promjena u indoeuropskim jezicima prilino rijetka, no u
nekim se drugim jezinim porodicama ee javlja. Primjer je afereze npr. hrvatski dijalekatni oblik nako umjesto onako (to se dodue moe smatrati i analogijom prema tako).
Sinkopa
Sinkopa je ispadanje samoglasnika u sredini rijei. Primjer je toga hrvatsko dijalekatno/govorno etri umjesto etiri ili velki umjesto veliki.
Apokopa
Apokopa je otpadanje samoglasnika na kraju rijei. Primjer je hrvatsko dijalekatno tak, onak umjesto tako, onako.
Kako rekosmo, ispadanje samoglasnika moe biti pravilno i sporadino. Dosad navedeni primjeri su sve primjeri sporadina ispadanja glasova. Primjer pravilna otpadanja, dakle, otpadanja koje se
dogaa u svim sluajevima, imamo u onim hrvatskim govorima u
kojima, recimo, zanaglasno /i/ i /u/ ispada pa se kae stlca, lsca,
nst, vdla, mknla, Is sa umjesto stlica, lsica, nsiti, vdila,
mknula, Is usa itd. Pravilne su nam sinkope i apokope poznate i
primjerice u latinskom jeziku ili u germanskoj jezinoj porodici.

116
Dakle, ne moe se rei da analogija sati ati nije mogua ili uvjerljiva zato
to plsati ili krsati nisu zahvaeni istom analogijom. S druge strane, katkada se moe
traiti razlog zato je analogija u kojem primjeru djelovala, a u kojem drugom nije. Npr.
u hrvatskom danas svi glagoli osim mgu i hu imaju u 1. licu jd. prezenta nastavak -m.
Taj je nastavak u svim glagolima, osim u njih tri (mm, dm, jsam), sekundaran i uveden analogijom prema dotinim trima glagolima. Tu se nedostatak te analogije u mgu
i hu objanjava uestalou tih glagola (pa ipak u dijalektima postoje i oblici moem i
hoem).

131

POREDBENA FONOLOGIJA

Umetanje glasova
Kao to se mogu izgubiti, katkada se glasovi mogu i dodati u koju rije. Po mjestu u rijei na koje se glas dodaje razlikujemo tako
protezu i epentezu.
Proteza
Proteza je dodavanje glasa na poetku rijei. To je primjerice dodavanje h- ispred slogotvornoga - u nekim hrvatskim dijalektima (i
u standardu), npr. hr v ati se umjesto r v ati se. U praslavenskom su
gotovo sve rijei koje su poinjale samoglasnikom dobivale protetsko /v/ ili /j/, pa tako prema starolitavskom esm jesam imamo u
staroslavenskom jesm jesam, a prema sanskrtskom dr imamo staroslavensko vydra vidra. Primjer protetskoga samoglasnika vidimo u panjolskom i turskom gdje rijei koje poinju skupinom /s/ + neki suglasnik dobivaju protetsko e- (u panjolskom)
odnosno protetsko i- u turskom. Tako se hrvatski statstika kae
na panjolskom estadstica, a na turskom istatistik.
Epenteza
Epenteza je umetanje glasa u sredini rijei. Umetanje suglasnika
(ekskrescenciju) vidimo u hrvatskom ljbav-ju > ljbavlju (usporedi gld-ju > gl_u) s poznatim epentetskim /l/, dok umetanje samoglasnika (anaptiksu ili svarabhakti) vidimo u hrvatskom vosak
umjesto *vosk prema starijem *vosk (usp. i posuenicu dijlekt/
dijlekat bez epenteze i s njom).
Premetanje glasova ili metateza
Primjer je metateze npr. hrv. dijalekatno korm umjesto komr
ili hrvatski turcizam barjk prema turskom bayrak. Metateza moe biti i pravilnom tako se u junoslavenskom svako *el u zatvorenom slogu pravilno premee u *l, usp. hrv. mljti < *mel-ti, ali
mlj-te < *me-ete.
Asimilacija
Asimilacija je pribliivanje u izgovoru ili potpuno izjednaavanje
dvaju susjednih glasova (mogu biti jedan do drugoga ili u susjednim slogovima). Asimilaciju primjerice vidimo u hrv. dijalekatnom
132

UVOD

ma umjesto zma gdje se -z asimilira u - (// je blie glasu //

nego /z/), u dijalekatnom apatka umjesto apotka s a-o > a-a ili
dijalekatnom n velj umjesto n valj s e-a > e-e (tu je mogla usput djelovati i disimilacija a-a > e-a). U asimilacije pripadaju i hrvatsko jednaenje po zvunosti (z-piti > spiti) i po mjestu tvorbe
(stn-ben > stmben).
Disimilacija
Disimilacija je udaljavanje u izgovoru dvaju susjednih glasova
(mogu biti jedan do drugoga ili u susjednim slogovima). Usp. hrv.
jrbol prema lat. arbor (i panjolskom rbol), dijalekatno st ropl
umjesto st ropr (r-r > r-l) ili dijalektano smlja umjesto smnja
(m-lj > m-nj). Disimilirati se mogu i dva ista glasa (npr. r i r u
st ropr) i dva izgovorno bliska ali ne ista glasa (m i nj u smnja).

133

POREDBENA INDOEUROPSKA
FONOLOGIJA
39 Ovako izgleda rekonstruirani praindoeuropski fonoloki sustav:
Samoglasnici:
*e, *o, *a
*, *
*ey, *oy, *ay, *ew, *ow, *aw
*y, *y, *w, *w
Sonanti: *m/, *n/, *l/, *r/, *y/i, *w/u
Frikativi: *s, ? *h1, *h2, *h3
Okluzivi: *p, *t, *k, *b, *d, *g, *bh, *dh, *gh, *, *, *h, *kw, *gw, *gwh
Rekonstruirani praindoeuropski sustav ima, dakle, 28 glasova (34
brojimo li i diftonge, a 40 brojimo li i duge samoglasnike posebno).
Pri tom valja spomenuti da su glasovi *a, *ay i *aw bili rubni fonemi u indoeuropskom, prilino rijetki, kao i *b kod okluziva (kod
okluziva je jo razmjerno rijedak bio i *gwh). I dugi su se dvoglasi
takoer pojavljivali u vrlo ogranienim okolnostima. Fonetski su
samoglasnici *i i *u u praindoeuropskom vjerojatno funkcionirali fonoloki kao slogotvorne varijante polusamoglasnika (fonolokih sonanata) *y i *w. Dok su tzv. laringali *h2 (bez sumnje) i
*h3 (vjerojatno) bili frikativi, to je upitno to se tie *h1 (znakom
*H piemo laringale kada ne znamo koji je tono u pitanju ili kada nam to nije bitno). U indoeuropskom je sustavu najprimjetnija
slaba zastupljenost samoglasnika (zanemarimo li dvoglase) kao i
raznorodnosti frikativa (nema primjerice glasova tipa , z, , itd.
kao fonema, premda su se *z i * javljali kao alofoni) te potpun izostanak afrikat (nema glasova tipa c, ,  itd.), dok je sustav okluziv bio neobino bogat.
Kasniji su se indoeuropski fonoloki sustavi obino razvijali u sljedeem pravcu: sustav je samoglasnik postajao tipoloki uobiajeniji *a je postalo puno uestalije, *i i *u su i fonoloki postali samoglasnicima dvoglasi su se pak esto monoftongizirali; slogotvorne
su varijante sonanata u pravilu nestale; mnogi su jezici dobili nove
134

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

afrikate, a meu frikativima su laringali uglavnom nestali, ali

su dolazili novi frikativi; sustav je okluziv pak prema oekivanjima svugdje radikalno pojednostavljen, jezici su zadravali najvie
jedno dodatno obiljeje aspiriranost ili labijaliziranost (palataliziranost kao takva nije nigdje ouvana ona je ili u potpunosti nestala, ili je bila izvorom nastanka novih afrikata i frikativa).

INDOEUROPSKI OKLUZIVI
labijali
dentali
velari
palatalizirani velari
labiovelari

BEZVUNI
*p
*t
*k
*
*kw

ZVUNI
*b
*d
*g
*
*gw

ASPIRIRANI
*bh
*dh
*gh
*h
*gwh

40 Ie. su se palatalizirani okluzivi * i * vjerojatno izgovarali

slino kao suvremeno makedonsko i (npr. no, mea). Labiovelari *kw i *gw oznauju glasove kao u eng. queen kraljica, anguish tjeskoba ili tal. quando kada, guanto rukavica. Ie. se aspirirani okluzivi tradicionalno piu kao zvuni aspirirani okluzivi iako je u njih razlikovna bila smo aspiriranost (dok
je zvunost vjerojatno ovisila o poloaju u rijei, odnosno nije bila
razlikovnim obiljejem). Zvuni su aspirirani okluzivi rijetki u jezicima svijeta, a bezvuni se [ph], [th], [kh] (alofoni u ie.) uju npr. u
eng. pen olovka, ten deset, Ken (ime). U ie. su glasovi mogli biti
istodobno i palatalizirani i aspirirani (*h) ili labijalizirani i aspirirani (*gwh).

*p
ie. *ph2tr otac > stind. pit (Gav. pt, pitar-), gr. 9, lat. pater (osk. patir), got. fadar (eng. father, njem. Vater), stir. ath(a)ir,
arm. hayr, toh. B pcer
ie. *pds/pod-/ped- noga117 > stind. pt, G. pads (av. pad-), gr.
(dorski) 9 (atiki 9), G. 9 ( pdij), lat. ps, G. pedis
( pedla), stsl. pod pod, lit. pdas, got. fotus (eng. foot, njem.
Fu), hijer. luv. pat, stir. s < *pdsu ispod, arm. otn, toh. B pai
117

Rije je u ie. imala razliit prijevoj ovisno o padeu (prijevoj je morfonoloki uvjetovana pravilna smjena samoglasnik u korijenu rijei, sufiksu ili nastavku). Zato u ie.
jezicima nalazimo tragove osnova *ped-, *pod-, *pd- i *pd- (nisu sve osnove postojale i
u ie., lat. je ps primjerice sekundarno). U nekim je jezicima sauvana smjena razliitih
prijevojnih osnova: skr. N. pt, G. pads, gr. N. 9, G. 9, lat. N. ps, G. pedis. Drugi
su jezici poopili jednu od osnova, npr. germ. osnovu *pd-.

135

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *pekw-/pokw- pei > stind. pcati (av. paaiti), gr. 9, lat.
coqu < *quoqu < *poqu, stsl. peti, pek, lit. kpti < *pekti (premetanje), arm. hac kruh, alb. pjek
Ie. *p ostaje u veini ie. jezika nepromijenjeno kao p. Smo se u
germ. mijenja u *f, u keltskom prvo prelazi u *h pa potpuno nestaje, dok u armenskom na poetku rijei daje h- ili takoer nestaje
(iza samoglasnika daje w). U italskim se i keltskim jezicima ie. *pkw asimilira u *kw-kw (ie. *penkwe pet > lat. qunque, stir. cic118).
U hetitskom ie. *p daje -pp- u sredini rijei, a na poetku se rijei
pie kao #p-.

*t
ie. *tod to > stind. td (av. tat), gr. , stsl. to, lit. ts, got. ata
(eng. that, njem. das), stir. t da
ie. *th2us tanak > stind. tan, gr. , , lat. tenuis,
stsl. tnk, lit. t vas, stisl. unnr (eng. thin, njem. dnn)119, stir.
tanae
ie. *tern-/tn- vlat > stind. t nam, gr. , stsl. trn, got.
arnus (eng. thorn, njem. Dorn)
Ie. *t ostaje nepromijenjenim u veini ie. jezika. U germ. daje *
(got. , eng. th, u stvnj. * > d, usp. eng. thou ~ njem. du ti), a u
arm. aspirirano t (arm. tanjr gust, debeo < ie. *tenk-). U het. ie.
*t daje #t- na poetku, odnosno -tt- u sredini rijei.

*k
ie. *lewk-/lowk- svijetliti, svijetao, svjetlo > stind. roks120 svjetlo (av. raoah-), gr.  svijetao; bijel ( leukct), lat. lx,
lcis svjetlo, stsl. lu, lit. lakas blijed, got. liuha svjetlo
(eng. light, njem. Licht), srir. lach sjajan, het. luk(k)- svijetliti, arm. lois svjetlo, toh. AB luk- svijetliti
ie. *kleh2wis zasun, kraun; kuka121 > gr. (dorski) (atiki
), lat. clvis klju; brava, clvus klin ( klavijatra), stsl.
klju, stir. cl metalna otrica, vrak

118

U stir. *kw > c.

Ako rije nije posvjedoena u got., navodimo primjer iz kojega drugoga starijega
germ. jezika (stisl., steng., stvnj. itd.).
120
Za sanskrt se esto umjesto doetnoga -s (i -) pie -, to je oblik koji se javljao prije
pauze. Za pravila sandhija usp. npr. Whitney 2005: 56-64.
121
U mnogim se ie. jezicima iz ovih osnovnih razvija i znaenje klju.
119

136

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *kelh2-/kolh2- tui, udarati itd. > gr. okrnjen,

razbijanje ( ikonoklstik), lat. per-cell sruiti, udariti, unititi, stsl. klati, kolj, lit. klti, stir. clr daska, ploa
Ie. *k ostaje ouvanim u veini ie. jezika122. U germ. prelazi u *x
(got. h), a u arm. u k. U het. na poetku rijei imamo #k-, a u sredini -kk-.
Grimmov zakon123
U germanskom se, kao i neovisno u armenskom, dogaa glasovni pomak u sustavu okluziva. Aspirirani (zvuni) prelaze u zvune okluzive (ie. *bh, *dh, *gh daje germ. *b, *d, *g), zvuni okluzivi prelaze u bezvune (ie. *b, *d, *g, *gw > germ. *p, *t, *k, *kw), a
bezvuni okluzivi postaju frikativima (ie. *p, *t, *k, *kw > germ. *f,
*, *x, *xw)124. Valja rei da promjena *p, *t, *k > *f, *, *x u germ.
vrijedi smo za poetak rijei, odnosno u sredini rijei smo neposredno nakon naglaenoga sloga u ranom pragermanskom (koji
se esto slae s mjestom naglaska u vedskom i grkom). Bezvuni
se okluzivi u germ. ne odraavaju kao bezvuni frikativi ako dolaze iza germanskih frikativa s, f, h, (koji nastaju od ie. *s, *p, *k,
*t), nego ostaju bezvuni okluzivi (tj. bezvuni se frikativi vjerojatno naknadno opet mijenjaju u bezvune okluzive u germanskom):
usp. ie. *stog- > stisl. stakkr stog, stsl. stog, ie. *pisk-/peysk- riba > steng. fisc (eng. fish), lat. piscis, stir. asc, ie. *nokts no >
got. nahts, ie. *h3etoh1 osam > got. ahtau itd.
Vernerov zakon125
U germanskom se *f, *, *x (odnosno ie. *p, *t, *k) ozvuuje u *,
*, * (zvuni spiranti koji se izgovaraju kao <b, d, g> u sredini rijei u panjolskom) u sredini rijei ako se naglasak u pragerm. nije

122
U latinskom se, a prema njemu i u staroirskom, [k] pie kao <c>. U klasinom se
latinskom <c> uvijek italo kao [k], dakle Caesar [kaisar].
123
Prema njemakom jezikoslovcu Jacobu Grimmu (1785-1863) koji ga je 1822. tono
formulirao. Prvi je Grimmov zakon zapravo neto prije Grimma, po kojem je zakon dobio
ime, otkrio danski jezikoslovac Rasmus Rask (1787-1832).
124
U armenskom se ie. aspirirani i zvuni okluzivi ponaaju isto kao u germ., ali se ie.
bezvuni okluzivi ne mijenjaju u frikative kao u germ., nego u bezvune aspirirane okluzive: ie. *p, *t, *k > arm. *p, t, k. U arm. poslije *p daje h- ili nestaje na poetku rijei (u
sredini iza samoglasnika daje w). Grimmovim zakonom nazivamo smo glasovni pomak u
germanskom, ne i u armenskom.
125
Prema danskom indoeuropeistu Karlu Verneru (1846-1896) koji ga je otkrio 1875.

137

POREDBENA FONOLOGIJA

nalazio neposredno ispred njih126. Isto se dogaa i s ie. *s koje po

Vernerovu zakonu daje *z u germanskom. Pragermansko se *, *,
* odraava u got. kao b, d, g127.
Tako prema ie. *bhreh2tr brat (ved. bhrt, gr. ) imamo
u got. broar (eng. brother, njem. Bruder), dok prema ie. *ph2tr
otac (ved. pit, gr. 9) imamo u got. fadar (eng. father, njem.
Vater). Usp. takoer s poetnim *p- ie. *penkwe pet > ved. pca,
gr. Q, got. fimf (eng. five, njem. fnf), no s ie. *-p- u sredini
rijei ispred naglaska: ie. *sept sedam > ved. sapt, gr. 9,
got. sibun (eng. seven, njem. sieben). Za Vernerov zakon usp. jo i
ie. *ktus > gr. moan ~ got. hardus (eng. hard, njem.
hart).
Starovisokonjemaki glasovni pomak
U stvnj. se negdje izmeu 4. i 8. st. dogodio jo jedan glasovni pomak kojim je veina okluziva opet (nakon Grimmova i Vernerova
zakona) promijenila svoju artikulaciju (u vie faza). Germanski
bezvuni okluzivi p, t, k (ouvani primjerice u got., eng. ili niskonjem.) daju u stvnj. afrikate sastavljene od bezvunih okluziva i
frikativa: pf-, odnosno -ff- (u sredini rijei), z-, odnosno -zz- (ita se
[c]) i kch-, odnosno -hh-/-ch-. Germanski se zvuni okluzivi b, d, g
obezvuuju u p, t, k, a frikativ daje d128 . Promjena je > d obuhvatila i niskonjemaki i nizozemski, koji inae nisu sudjelovali u
ovim promjenama.

126
Slobodan je naglasak, koji se u dosta sluajeva poklapa s pragermanskim, najbolje
ouvan u vedskom te s bitnim ogranienjima i u gr. U tradicionalnoj se indoeuropeistici prema tim pitanjima esto rekonstruira i mjesto naglaska u praie. (npr. *ph2tr,
*bhrh2tr), ali je po nekim novijim teorijama rekonstrukcija ie. naglaska ipak sloenija.
Stoga u ovom djelu ne biljeimo naglasak u ie. rekonstrukcijama (kada se naglasak u ved.,
gr. i germ. poklapa, ionako ga je jednostavno rekonstruirati na tradicionalan nain). U
germ. je jezicima stari slobodni (tonski?) naglasak dosta kasno (ali prije prvih potvrda) zamijenjen jakim dinamikim naglaskom vezanim na prvi slog u rijei. Trag se ie. slobodnog
naglaska u germ. vidi smo po djelovanju Grimmova i Vernerova zakona.
127
Lako je mogue da su gotsko b, d, g izmeu samoglasnik bili fonetski zapravo [],
[], [] kao u pragermanskom.
128
U standardnom se njemakom, koji je dodue nastao na osnovi visokonjemakoga,
nalaze razni oblici iz razliitih dijalekata pa nee svaka rije imati odraze koje oekujemo
u idealnom visokonjemakom u standardni njemaki ulazi primjerice promjena *d > t,
ali ne i *b > p i *g > k to se dogaa u junonjemakom. Openito u dijalektima postoji jako
velika raznolikost to se toga tie, a promjene su prema jugu sve dosljednije (austrijski
njemaki stoga uope nema razlike zvunih i bezvunih okluziva). Usp. primjerice prema
eng. cook stand. njemaki Koch, s promjenom smo drugoga *k, no u vicarskoj Kchoch
gdje se ta promjena provela i na poetku rijei.

138

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*b
ie. *h2ebl/h2ebl- jabuka > stsl. ablko, lit. obuoly s , steng. ppel
(eng. apple, njem. Apfel), stir. ubull
ie. *bel- snaga > stind. blam snaga, gr.  bolji, lat.
d-bilis slab129 ( dbl), stsl. bolii, stir. balc jak, (?) frizijski
pall jak
ie. *dhewb-/dhub- dubok130 > lit. dubs, got. diups (eng. deep,
njem. tief), gal. Dubno-, stsl. dno < *dbno
42 Ie. je *b bilo jako rijetko (moda ga nije ni bilo) i primjeri su
s njegovim odrazom uglavnom ogranieni na nekoliko jezika. Recimo, korijen je *h2ebl ogranien na sjevernoie. dijalekte germ.,
kelt. i bsl. to je vjerojatno bio ie. dijalektalizam. Vie vidi pod
43.
Ie. *b ostaje b u svim ie. jezicima osim u germ., arm., toh. i anatolijskom gdje prelazi u bezvuno p (u stvnj. germansko p > pf, usp.
eng. penny ~ njem. Pfennig). U het. *b daje uvijek p (za razliku od
*p koje daje #p-, ali -pp- u sredini rijei).

*d
ie. *h1don(ts), G. *h1dte/os zub131 > stind. dn, A. dntam (av.
dantan-), gr. eol. n. 132, lat. dns, G. dentis, hrv. dsni <
*dsni, lit. dants, got. tunus (eng. tooth, njem. Zahn), stir. dt
(vel. dant), arm. atamn, het. adan(t)- jedui; pojeden (ptcp.)
ie. *des- desni > stind. dkinas (av. dain), gr. , lat.
dexter ( ambidkster), stsl. desn, lit. dinas, got. tahswa, stir.
dess, alb. djatht
ie. *dm/domh2-/demh2- dom; graditi > stind. damas (av. dm(i)
doma), gr. /, lat. domus, stsl. dom, lit. nmas < *damas, got. timrjan graditi (eng. timber drvo (graa), njem. zimmern praviti to od drva, Zimmer soba), arm. tun, hijer. luv. tama- graditi
129
Katkad se tvrdi da je ta rije mogla nastati i od d-habilis > dbilis (habilis sposoban), ali protiv toga govori injenica da se de- u latinskom nikad ne stapa s poetnim a-,
usp. npr. deambul ophodim.
130
Ie. je korijen *dhub- sluajno nalik hrv. dbok koje je nastalo ukrtanjem izvornoga
slav. pridjeva glubok/glibok dubok s glagolom dpsti.
131
Ova je rije zapravo particip aktivni glagola *h1ed- jesti (stind. dmi, lat. ed, stsl.
jasti, got. itan itd.), dakle jedui koji jede (usp. het.).
132
Atiki , G. ( kalo-dnt) nastaje asimilacijom  o > o o.

139

POREDBENA FONOLOGIJA

Ie. *d ostaje d u svim ie. jezicima osim u germ., arm. i anat. gdje
daje t 133. U het. ie. *d daje uvijek t (za razliku od *t koje se na poetku rijei pie kao #t-, a u sredini daje -tt-). U toh. ie. *d daje t.

*g
ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, gr. (zigta), lat. iugum ( konjugcija), stsl. igo, lit. jngas, got. juk (eng. yoke, njem.
Joch), het. iukan, arm. luc
ie. *(s)teg- pokrivati > stind. sthagayati, gr. () krov, lat.
teg ( protektrt), stsl. stog, lit. stgas, stisl. stakkr stog (eng.
stick, njem. Stecken tap), arm. takn toljaga
ie. *gerh2nos/gerh2us dral > gr. , lat. grs, hrv. st. erav134 < *erav, lit. grv, steng. cran (eng. crane, njem. Krahn
krn), vel/bret. garan, arm. krunk
Ie. *g ostaje g u svim ie. jezicima osim u germ., arm., toh. i anat.
gdje daje bezvuno k (u stvnj. germ. k > ch izmeu samoglasnika,
usp. eng. cook ~ njem. kochen kuhati). U het. ie. *g daje uvijek k
(za razliku od ie. *k koje daje -kk- u sredini rijei, a smo se na poetku takoer biljei kao #k-).
Problem ie. *b
43 Fonem je *b u ie. bio jako rijedak i javljao se je smo u posuenicama ili je nastao razmjerno nedavno raznim procesima, npr.
*ph3 u ie. pravilno daje *b usp. npr. ie. *peh3- u skr. pti pije,
dok kod redupliciranja istoga korijena od *pi-ph3- dobivamo *pib> skr. pbati pije, lat. bib < *pib, stir. ibid. Tako se kao sekundarno moe protumaiti i *b u rijei za jabuku ie. *h2ebl- od
starijega moguega *h2eml- (dakle, s tipoloki estim prelaskom
ml > bl135) posvjedoena u drugom ie. korijenu za jabuku, *meh2lom (het. mala-, lat. mlum, gr. . Dakle, ovdje bi posrijedi bilo premetanje *meh2l- > *h2eml- pa onda *h2eml- > *h2ebl- u
sjevernoie. dijalektima (bsl., germ., kelt.). Slian se korijen, ali s

133

U stvnj. germansko #t- > z- (njem. Zeit, usp. ved. tid, eng. tide), -t- daje stvnj. zz[ss], tj. njem. -ss- (njem. Wasser, usp. eng. water), -t# daje stvnj. -z [s] tj. njem. -s (njem.
das, usp. eng. that), a germ. -tt- daje njem. -tz- [cc] (njem. Katze, usp. lat. cattus).
134
Hrv. drl < drlj < *ravlj < *ravj.
135
Usp. kao tipoloku usporednicu za tu promjenu od ie. korijena *meld- stsl. mlad i
lat. mollis mekan, ali gr. njean i velki blydd blag s promjenom *ml- > *blzasebno u grkom i velkom.

140

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

poetnim *s- vidi i u het. am(a)lu-, palajskom amluwa-136. Disimilacijom se *ml- > *bl- moe objasniti i korijen *bel- bolji; snaga
(vidi 42). Taj korijen najvjerojatnije ima veze s korijenom *melposvjedoenim u lat. melior bolji (Matasovi 1994a: 140).
Izgleda da rani ie. uope nije imao fonema *b to je jako bitno u interpretaciji ie. fonolokoga sustava naime, na svijetu nema jezika
koji bi imao fonem p, a ne bi imao fonema b137. Obrnuto je mogue
arapski primjerice ima b, ali nema p (u arapskom je prasemitsko
*p dalo f, a novo p nije nastalo drugim putem); takoer, prakeltski
je imao *b (od ie. *bh i *gw), ali ne i *p (ie. je *p u keltskom nestalo) itd. To je neke istraivae dovelo do zakljuka da se ie. odsjeci
koji se tradicionalno rekonstruiraju kao zvuni okluzivi, (*b), *d,
*g, moraju zapravo rekonstruirati kao glotalizirani okluzivi (*p ) ,
*, * zato to jezici koji imaju glotalizirane okluzive esto nemaju
bilabijalnoga glotaliziranoga okluziva *p  iz artikulacijskih razloga (takav je primjerice sjevernoameriki indijanski jezik navaho).
T se teorija zove glotalna teorija, a kao razraenu su je teoriju
predloili poetkom 70-ih prologa stoljea Rus Vjaeslav Ivanov
i Gruzijac Tamaz Gamkrelidze (te neovisno o njima Amerikanac
Paul Hopper)138,139. Ipak, iako je dotina teorija jako poznata, danas je malo tko zapravo prihvaa140. Rekonstrukcija je glotaliziranih umjesto zvunih okluziva za posljednju fazu indoeuropskoga
zapravo jako malo vjerojatna, s obzirom na to da su odrazi onoga
to tradicionalno piemo kao *b, *d, *g u veini ie. jezika upravo
zvuni okluzivi. Stoga se ini da su u zadnjoj fazi ie. prajezika, prije njegova raspada, ti fonemi doista fonetski bili zvuni okluzivi.
Mogue je da je rijetkost fonema *b u kasnom ie. proizvodom toga
to su zvuni okluzivi nastali od negdanjih (ranoindoeuropskih)
glotaliziranih okluziva. No ono to baca sjenu na takvu pretpostavku jest injenica da najnovija istraivanja pokazuju da glotalno /p / ipak nije rijetko u jezicima koji imaju glotalizirane okluzive.
Ipak, to dodue moda govori protiv ie. glotalne teorije, ali ne rjeava problem ie. *b.
136

Matasovi 2004a izvodi ie. *h2ebl iz *h2eph3l, a Hamp 1979 misli da je *h2ebl
posuenica iz nekoga nepoznata sjevernoeuropskoga supstrata.
137
Jedina je iznimka jezik lifu na otoju Loyalty kod Nove Kaledonije.
138
Usp. npr. Gamkrelidze i Ivanov 1973, 1984 i Hopper 1973. Za raspravu o problemu
ie. *b u vezi s glotalnom teorijom usp. i Matasovi 1994a.
139
Prvi je tu ideju, inspiriran lankom Holgera Pedersena (1951), u fusnoti zapravo
donio Andr Martinet (1953) i to u lanku o semitskom konsonantizmu, no nije ju bio dalje
razradio.
140
Praktiki je jedina iznimka nizozemska indoeuropeistika kola okupljena oko Frederika H. H. Kortlandta i Roberta S. P. Beekesa (Sveuilite u Leidenu).

141

POREDBENA FONOLOGIJA

*bh
ie. *bhreh2tr brat > stind. bhrt, gr. lan bratstva,
lat. frter ( frtar), stsl. bratr, lit. broterlis braco (brlis
brat), got. broar (eng. brother, njem. Bruder), stir. brthir, arm.
ebayr
ie. *bhuH-/bhewH- biti141 > stind. bhvati bv, jest, gr.
postati ( priroda f zika), lat. fu bio sam, stsl. byti, lit.
bti, got. bauan stanovati (eng. be biti, njem. bin jesam, bauen graditi), stir. ba! budi!, lidijski bu(v)-, alb. buj ivim, arm.
busanim rastem
ie. *ombhos zubac > stind. jmbhas, gr. , stsl. zb, lit.
abas, stnord. kambr ealj (eng. comb, njem. Kamm), toh. B
keme, alb. dhmb
44 Ie. *bh ostaje aspirirano u stind. bh, koje je zvuno, i u gr.
, koje je bezvuno [ph]. Iir. se *bh, ouvano u skr., u avestikom (i
iranskom openito) deaspirira u b, usp. stind. bhrati ns, ali
av. baraiti (ie. *bher- > gr. , lat. fer, stsl. ber). U latinskom
ie. *bh na poetku rijei daje #f-, a u sredini rijei -b- (praitalski
*f-, *--). U bsl. se, keltskom i alb. ie. *bh stapa s odrazom ie. *b,
odnosno *bh > b142 . U germ. i arm. ie. *bh daje pravilnim suglasnikim glasovnim pomakom b. U hetitskom *bh, kao i *b, daje p. U
toh. *bh > p.

*dh
ie. *h1widheweh2 udovica > stind. vidhv (av. viav), gr.
?, lat. uidua, stsl. vdova, stprus. widdewu, got. widuwo
(eng. widow, njem. Witwe), stir. fedb, het. w(i)dati-, alb. ve
ie. *h1rudhros (*h1rowdh-) crven > stind. rudhirs, gr. ?
( eritrct), lat. ruber ( rbrika), stsl. rdr143, lit. radas, got.
raus144 (eng. red, njem. rot), stir. rad, toh. B ratre

141

Ova je osnova u ie. jezicima esto supletivna s osnovom *h1es- tvorei tzv. nepravilni
glagol biti (usp. hrv. bti, jsam, eng. be, am, lat. fui, esse itd.).
142
U bsl. se razlika izmeu ie. zvunih okluziva (*b, *d, *g) i ie. aspiriranih okluziva
(*bh, *dh, *gh) ipak moe ouvati djelovanjem Winterova zakona koji dulji ie. kratke samoglasnike u bsl. smo ispred ie. zvunih okluziva, no ne i ie. aspiriranih okluziva (vidi
72).
143
Usp. ak. (Istra) dar, a od istoga korijena i hrv. r_, r_a, rda, kajk. rde itd.
144
U gotskom je nastalo obezvuenjem ispred -s, usp. stisl. raur.

142

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *dhuh2mos dim > stind. dhms, gr. ? duh, dua, lat.
fmus, stsl. dym, lit. dmai, stvnj. toum, het. tuui-, toh. A twe
praina
Ie. *dh ostaje aspirirano u stind. dh, koje je zvuno, i u gr. ?, koje
je bezvuno [th]. Iir. *dh, ouvano u skr., u iranskim se jezicima deaspirira u d, usp. stind. duhit ki prema av. dugdar-/dudar-,
srperz. duxt < ie. *dhugh2tr. U bsl. se, keltskom i alb. ie. *dh stapa
s odrazom ie. *d, odnosno *dh > d. U germ. i arm. ie. *dh daje pravilnim suglasnikim glasovnim pomakom d (u stvnj. germ. d daje t, usp. eng. dead ~ njem. tot mrtav). U hetitskom *dh, kao i *d,
daje t. U toh. *dh > t.
U latinskom je odraz ie. *dh neto kompliciraniji. Ie. *dh daje na
poetku rijei latinsko #f- (preko meufaze *145, kako je vjerojatno bilo u praitalskom: *-, *--) i tako se izjednauje s odrazom ie.
*bh koje takoer daje #f- na poetku rijei (lat. fmus kao frter).
U sredini rijei ie. *dh daje u latinskom -d- (lat. vidua), kao to ie.
*bh daje -b- (meufaza je bila praitalsko * i *). No ie. *dh u sredini rijei daje u latinskom -b- ako je ispred ili iza -r- , usp. lat. ruber
< *rubros < ie. *h1rudhros, lat. verbum rije < ie. *werdhom rije (got. ward146, lit. vadas ime), lat. barba < (asimilacijom f-b
> b-b) *farba < ie. *bhordheh2 brada (stsl. brada, lit. barzd, eng.
beard, njem. Bart). Takoer, *dh daje -b- ispred -l-, usp. ie. *sth2dh
lom > *stablom > lat. stabulum staja147 (s pravilno naknadno
umetnutim -u-, usp. i lat. ebulus bazga, hrv. jla < *edla < ie.
*h1edhl-), te iza -u/-, usp. lat. iube zapovijedati < ie. *yewdh-.
Odraz ie. *dh u latinskom:
*dh > #f- (na poetku rijei)
*dh > -b- /u- (u sredini rijei iza u)
-l (iza l)
r- (iza r)
-r (ispred r)
*dh > -d- (u ostalim sluajevima)

145

Za fonetsku promjenu > f usporedi npr. u eng. londonski cockney gdje se npr. think
misliti ne izgovara kao [k] nego kao [fk].
146
Eng. word, njem. Wort.
147
Od ie. korijena *steh2- stati imamo u hrvatskom stti (lat. st, stre) i prema njemu
imenicu stja kao u latinskom stabulum prema st.

143

POREDBENA FONOLOGIJA

*gh
ie. *h3mighleh2 magla > stind. meghs oblak (av. maa-), gr.
, stsl. mgla, lit. migl, arm. mg, alb. mjegull, (st)eng. mist,
stir. nl < *ml
ie. *ghrebh-/ghbh- grabiti > stind. gbhti (av. grab-), stsl. greti grepsti, lit. grbti grepsti, got. graban kopati, rovati (eng.
grab grabiti, njem. graben kopati)
ie. *ghostis gost, tuinac > lat. hostis tuinac, neprijatelj, stsl.
gost, got. gasts (eng. guest, njem. Gast), ? luv. kai- posjet
Ie. *gh ostaje aspirirano u stind. gh, koje je zvuno, i u gr. , koje je
bezvuno [kh]. Iir. se *gh, ouvano u skr., u iranskom deaspirira u g,
usp. prema stind. meghs av. maa- ( < g)148. U bsl. se, keltskom
i alb. ie. *gh stapa s odrazom ie. *g, odnosno *gh > g. U germ. i arm.
ie. *gh daje pravilnim suglasnikim glasovnim pomakom g. U hetitskom *gh, kao i *g, daje k. U toh. *gh > k kao i obino.
Opi je odraz ie. *gh u lat. h149, i na poetku i u sredini rijei (od
praitalskoga *h-, *--), usp. lat. ueh vozim < ie. *wehoh2 (stsl.
vez)150. Na poetku je rijei ispred -u- pak staro *h dalo u latinskom #f-, usp. lat. fund lijem < ie. *hew- (gr. kmija,
ved. hu- itd.)151. Ispred r i l na poetku rijei ie. *gh daje g u latinskom, kao i u sredini rijei iza *n, usp. ie. *ghladh-ros gladak >
lat. glaber, stsl. gladk, lit. glods152, eng. glad; ie. *ghredh- hodati > lat. gradior stupam, koraam, stsl. grd (ak. grd
ide)153.
148

Valja napomenuti da u stind. ve od najranijih vremena nalazimo i daljnju promjenu

zvunih aspiriranih okluziva bh, dh, gh u h u nekim primjerima, to je poslije poopeno
kao glasovna promjena u srednjoindijskim jezicima. Tako primjerice u participu glagola
ddhmi staviti nalazimo ve u vedskom, uz oekivano -dhita-, i mlae hit- stavljen.
149
Fonem je h u latinskom bio izrazito nestabilan. U govornom je jeziku izgleda nestao
ve zarana (v. vie u Sihler 1995: 158-159) u romanskim mu jezicima primjerice nema
ni traga te nailazimo na brojne primjere nestajanja etimolokoga #h- na poetku rijei ve
u klasinom latinskom (npr. nser guska umjesto starijega hnser). Takoer, u nekim
latinskim rijeima dolazi do brkanja poetnoga #h- i #f- vjerojatno pod utjecajem faliskikoga ili njemu slinih drugih italskih dijalekata (Matasovi 1997a: 65), npr. uz oekivano
lat. faba bob < ie. *bhobh- (stsl. bob) u lat. postoji i inaica haba za to usp. faliskiki
haba.
150
Latinski, kao kentumski jezik (vidi 46), ne razlikuje odraze ie. *h i *gh.
151
Za promjenu hu- > fu- usporedi japanski u kojem je alofon fonema h ispred u (povijesno gledajui je zapravo u japanskom ispred samoglasnika dalo h, osim ispred u gdje
je staro zadrano).
152
Vokalizam u bsl., koji upuuje na *, nije ba jasan.
153
Sihler 1995: 158 sumnja u pravilnost ove promjene zbog primjer u kojima ie. *ghrkao da daje r-, a ne gr- (npr. lat. rdus krhotine, ruevine, steng. grot pijesak < ie.

144

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Odraz ie. *gh u latinskom:

*gh > h (openito)
*ghu- > fu*ghr/l- > gr/l*-ngh- > -ngProblem ie. aspiriranih okluziva
45 Aspirirani se ie. okluzivi tradicionalno rekonstruiraju (odnosno tako se u rekonstrukciji biljee) kao zvuni aspirirani okluzivi
*bh, *dh, *gh. Takva se rekonstrukcija, koja potjee jo iz 19. stoljea i poetaka indoeuropeistike, zasniva na sanskrtskom odrazu ovih glasova bh, dh, gh. Ondje su to doista zvuni aspirirani
okluzivi i na zvunom odrazu ovih glasova u jezicima u kojima su
se *bh, *dh i *gh stopili s izvornima *b, *d i *g (bsl., kelt. i alb.). Takoer, germ. i arm. odrazi b, d, g po njima svojstvenom glasovnom
pomaku takoer upuuju na zvunost, kao i odraz u hetitskom koji
je jednak odrazu zvunih okluziva (-p-, -t-, -k-), a razliit od odraza
bezvunih okluziva (-pp-, -tt-, -kk-). Jedino grki bezvuni odrazi
proturjee ovomu154. No takva rekonstrukcija izaziva velike potekoe jer je, kako je jo 1960-ih ustvrdio Roman Jakobson, tipoloki nemogu sustav koji bi imao zvune aspirirane okluzive, ali ne
i bezvune155. Sanskrt, koji ima zvune aspirirane okluzive, ima,
za razliku od ie., i bezvune aspirirane okluzive ph, th, kh nastale od ie. bezvunih okluziva u dodiru s laringalima (vidi 53). ini se da su ie. aspirirani okluzivi razlikovno bili smo aspiriranima, a zvunost im je pridavana ovisno o poloaju, odnosno alofonski. Odraz ie. aspiriranih okluziva u latinskom (i drugim italskim
jezicima), u kojima oni daju bezvune frikative na poetku rijei
(*bh-, *dh- > #f-), a u sredini zvune okluzive nastale od starijih
*ghrewd-).
154
Ie. zvuni aspirirani okluzivi, dakle, daju u ie. jezicima ili zvune aspirirane okluzive
(iir.), ili zvune okluzive (veina jezika), ili bezvune aspirirane okluzive (gr.). Zanimljivo
je da tipoloku usporednicu za takav razvoj nalazimo u indoarijskim jezicima, gdje prema
stind. zvunim aspiriranim okluzivima u suvremenim indoarijskim jezicima nailazimo
zvune aspirirane okluzive, obine zvune okluzive ili bezvune aspirirane okluzive (Sihler 1995: 138).
155
To moda nije posve tono jer je navodno upravo takav sustav, s bezvunim, zvunim
i zvunim aspiriranim okluzivima, posvjedoen u dijalektu austronezijskoga kelabitskoga
jezika (prema Mayrhofer 1983: 93). Neki fonolozi danas zapravo uope ne vjeruju u postojanje zvunih aspiriranih okluziva. U standardnom su hindskom, primjerice, tzv. zvuni
aspirirani okluzivi zapravo dvokonsonantske skupine, a u hindskim su dijalektima to posve
drugaiji glasovi.

145

POREDBENA FONOLOGIJA

zvunih frikativa (*-bh-, *-dh- > *--, *-- > -b-, -d-), upuuje na to
da su u ie. aspirirani okluzivi na poetku rijei vjerojatno bili fonetski bezvunima, a u sredini rijei fonetski zvunim (Matasovi
1997a: 56). Takvo rjeenje izgleda i fonetski i tipoloki veoma moguim (ozvuivanje je suglasnika u sredini rijei tipoloki jako esto156). No unato ovomu zgodnu rjeenju nije jasno zato bi svi ie.
jezici osim italskoga i grkoga poopili u svim poloajima zvuni
alofon, odnosno nije jasno moe li se takva promjena uope i zamisliti. Odrazi u svim jezicima, naime, osim u dvama navedenima,
upuuju upravo na zvune aspirirane okluzive u ie.
Grassmannov zakon157
U indoiranskom i grkom neovisno djeluje pravilo o disimilaciji aspiriranih okluziva. U rijei ne mogu stajati dva aspirirana okluziva pa se prvi od njih deaspirira. Tako prema ie. korijenu *bhewdh-/
bhowdh- (stsl. buditi) u stind. imamo bdhati bdije < *bhdhati,
a u gr. 9? doznati < *Q=. Da je rije o mlaoj promjeni koja se je dogodila zasebno u iir. i gr., jasno je po tome to
bi ta rije u gr. zvuala drugaija da je te disimilacije bilo ve u ie.
Naime, da je ve u ie. *bhewdh- dalo *bewdh-, od toga bismo oblika
dobili gr. **? (ie. *b > gr. ), a ne posvjedoeno 9?
(dok u gr. 9 sasvim oekivano nastaje deaspiracijom [ph]).
Sturtevantov zakon158
U staroanatolijskim se jezicima (hetitskom, klinopisnom luvijskom
i palajskom) u sredini rijei razlikuju u pisanju odrazi ie. bezvunih okluziva (*p, *t, *k) i ie. zvunih i aspiriranih okluziva (*b,
*d, *g; *bh, *dh, *gh). Odrazi se ie. bezvunih okluziva uvijek piu
udvojeno: -pp-, -tt- i -kk-, a odrazi ie. zvunih i aspiriranih okluziva neudvojeno: -p-, -t- i -k-, usp. ie. *wod voda (stsl. voda) > het.
wtar, ali ie. *pet krilo (skr. patrm) > het. pattar. Iako su se u
izgovoru odrazi ie. bezvunih i zvunih okluziva razlikovali moda
i na poetku rijei, to se klinopisom nije moglo zabiljeiti. Najvjerojatnija je pretpostavka da su stanat. -pp-, -tt- i -kk- predstavljali
156
Usp. primjerice panj. i tal. padre otac od latinskoga patre(m), franc. rose, tal. rosa
sa [z] prema lat. rosa rua sa [s] itd.
157
Prema njemakom lingvistu i matematiaru Hermannu Grassmannu (1809-1877)
koji ga je formulirao 1863.
158
Prema amerikom lingvistu (hetitologu) Edgaru Sturtevantu (1875-1952) koji ga je
definirao.

146

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

napete, a -p-, -t- i -k- nenapete okluzive159 (staroanatolijski jezici

po svoj prilici nisu razlikovali zvunih od bezvunih okluziva to
objanjava injenicu zato za odraze ie. zvunih okluziva u anatolijskim jezicima nisu uzeti dosljedno akadski klinopisni slogovi sa
zvunima b, d, g, nego se ti odrazi uglavnom piu slogovnim znakovima s neudvojenim akadskim bezvunim okluzivima160).
Odraz ie. palataliziranih velara
46 Ie. jezike prema odrazu praie. palataliziranih velara (*, *,
*h) dijelimo na kentumske (prema lat. centum [kentum] sto) i
satemske (prema av. satm sto). U kentumskim se jezicima ie.
palatalizirani velari depalataliziraju, tj. daju obino *k, *g, *gh koji se dalje razvijaju kao i ie. izvorni *k, *g, *gh. Kentumski su jezici
grki, italski, keltski, toharski, dio anatolijskoga hetitski i palajski te neki fragmentarno posvjedoeni jezici poput venetskoga
ili luzitanskoga. U satemskim pak jezicima ie. palatalizirani velari daju afrikate (tipa c, , , ) koji se zatim dalje mogu razviti u
frikative (tipa s, , z, ). Satemski su jezici baltoslavenski, indoiranski, albanski, armenski i luvijska grana anatolijskoga te neki
fragmentarno posvjedoeni jezici poput trakoga.

159

Pri izgovaranju napetih okluziva glasnice su napetije, odnosno jae titraju nego pri
izgovoru nenapetih okluziva. U hrvatskom su bezvuni okluzivi napeti (fortes), a zvuni
nenapeti (lenes), dakle, glasnice su napetije pri izgovoru p, t, k nego b, d, g, jer napetost
obino ide s bezvunou, a nenapetost sa zvunou. No u hetitskom napetost i nenapetost
okluziva nisu bili smo zalihosno obiljeje pri izgovoru bezvunih i zvunih okluziva, nego
su se okluzivi razlikovali smo po napetosti, a ne i po zvunosti (zvunost je bila fonoloki
nerazlikovnom). Tako je primjerice u njemakom, gdje se okluzivi prije svega razlikuju po
napetosti, dok je bezvunost smo popratna pojava napetosti, a zvunost nenapetosti okluziv. Kako je zvunost u njemakom zalihosna, odatle proistjeu pogreke Nijemaca koji govore hrvatski pa primjerice esto umjesto baba izgovaraju ono to Hrvatima zvui kao papa
Nijemci izgovore dotinu rije s nenapetim okluzivima, ali kako im je zvunost zalihosna,
oni ju tu ne ostvare pa to Hrvatima, kojima je pak zvunost razlikovna, zvui kao bezvuno.
Govornicima hrvatskoga sama nenapetost nije toliko razlikovnom jer je ona smo pratea
pojava zvunosti, obrnuto nego kod govornika njemakoga. U kineskom se takoer okluzivi
razlikuju po napetosti a ne po zvunosti. Pritom su ondje napeti okluzivi uvijek aspirirani, a
nenapeti su neaspirirani, dok sama (be)zvunost nenapetih nije razlikovna (fonetski mogu
biti i zvuni i bezvuni). U nekim jezicima (ne)napetost i (bez)zvunost ne moraju biti nuno
povezani. Tajski primjerice razlikuje bezvuno/napeto [p] od nenapetoga zvunoga [b] i nenapetoga, ali bezvunoga [b].
160
Semitski akadski jezik razlikovao je zvune od bezvunih okluziva. Valja napomenuti
da su u anatolijski klinopis (kojim se pisahu hetitski, palajski i klinopisni luvijski) uzeti i
slogovni znakovi s akadskim zvunim okluzivima, ali se oni bez razlikovnosti naizmjenino
rabe zajedno sa znakovima s bezvunim okluzivima tako se hetitska rije za rog katkada
pie kao <ka-ra-u-wa-ar>, a katkada kao <ga-ra-u-wa-ar>. Pisanje je, dakle, p, t, k ili b, d, g
u hetitskom, klinopisnom luvijskom i palajskom irelevantno. Fonoloki je relevantno smo
to piu li se p, t, k, b, d, g udvojeno ili ne.

147

POREDBENA FONOLOGIJA

*
ie. *rd, G. *d-os srce > stind. rad-dh povjerenje, vjera161,
gr. , / ( kardiolgija), lat. cor, G. cordis, stsl.
srdce, lit. irds (latv. sids, stprus. seyr), got. harto (eng. heart,
njem. Herz), stir. cride, het. kr, kard- (luv. zrt-), arm. sirt, toh. A
kri volja, misao
ie. *h1ewos konj > stind. vas (av. aspa-), gr. 99162 (
hipdrom), lat. equus, lit. ev/av kobila, got. ahwa-163 (steng.
eoh), stir. ech (keltib. eKua-, gal. Epo-), hijer. luv. azuwa (lik. A
esbe), arm. magarac, toh. B yakwe
ie. *h1ne- dobiti; dosei > stind. nati dosee, dobiva, anti
dostie (av. nasaiti dobiva, postie), gr. donijeti,
breme < *h1onos, lat. nancscor dobivam, stsl. nesti, lit.
nti (latv. nest), got. ga-nah dosta, dovoljno (njem. genug), het.
ninikzi podie, stir. ro-icc dobije; arm. hasi doao sam, toh.
B ekPalatalizirano se ie. * u satemskim jezicima uglavnom odraava
kao frikativ ili afrikata.
U bsl. je ie. * dalo *, to u slavenskom, latvijskom i staropruskom daje s, a u litavskom .
U iir. je ie. * najvjerojatnije dalo * (palatalizirano t, kao akavsko <>) to u stind. daje ([] > [] tj. [t ] > []), a u avestikom
se, i svim iranskim jezicima osim staroperzijskoga, to (* > * >) *
jo dalje promijenilo u s (kao u slav. i latv. kod bsl.). Iir. je, dakle,
po svoj prilici imao * koje se je poslije opeiir. razdoblja pretvorilo u svim jezicima neovisno u afrikatu *. Trag se te afrikatnosti
uva u stperz. gdje prema ie. * stoji [], to se lake dade izvesti iz afrikate nego iz frikativa, i u nuristanskim jezicima koji na
mjestu ie. * imaju afrikatu164. Za stperz. , usp. stperz. vi- prema stind. vi- naselje, av. vis-; stsl. vs selo (> kajk. v|s), alb.
vis mjesto; lat. vcus, gr. kua < ie. *woy-/wi- selo,
naselje. Za afrikatni odraz u nuristanskom, usp. kati du [duc]
deset prema stind. da, av. dasa, stperz. daa-; stsl. dest, lit.
dimt; lat. decem, gr. < ie. *de(t) deset.
161
Stind. hd- srce ima nepravilan odraz ie. * (h umjesto ) iz nepoznata razloga. Stind.
se rad-dh izvodi iz ie. *red-dheh1- vjerovati (< dosl. staviti srce), usp. lat. cred, stir.
cretim vjerovati. Za te sloenice vidi Benveniste 2005.
162
Ie. se *-w- u mikenskom (i-qo) izgleda stopilo s odrazom ie. *kw (osim ako se *kw i *kw
nisu pisali isto zbog ograniena pisma), no u klasinom se grkom od *-w- oekuje -- (vidi
47). Odraz je u grkom ionako neoekivan zbog poetnoga -.
163
U imenu biljke ahwa-tundi- kupina (dosl. konjski zub).
164
Burrow 1973: 73. U izvornost afrikatnosti u nuristanskom sumnja Sihler 1997.

148

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U albanskom ie. * obino daje th [] (usp. alb. ath(t) kiseo, gr.

otar; kiseo < ie. *h2o-), a u armenskom ie. * daje s (usporedi za ove odraze slian razvoj u nekim bsl. i iir. jezicima). U luvijskom ie. * daje z, to fonetski najvjerojatnije predstavlja afrikatu [c] (= [ts]), a u likijskom A je odraz s. Obino *k daje u luvijskom
k-, -kk- kao u het.
Palatalizirano se ie. * u kentumskim jezicima odraava kao i obino k (u germ. dakako *k > h po Grimmu), odnosno odraz se ie. *
izjednauje s odrazom ie. *k165.

*
ie. *erh2- zreti; zreo, star > stind. jrati stariti, zreti, gr.
star, starac ( gerontolgija, gerijtrija), stsl. zrti, steng. ceorl ovjek niska stalea, seljaina (njem. Kerl deko),
arm. cer
ie. *onu koljeno > stind. jnu (av. znu), gr. , lat. genu , got.
kniu, het. gnu, ganu- (u kosim padeima), got. kniu (eng. knee,
njem. Knie)
ie. *h2eros polje > stind. jras ravnica, gr. (
agronmija), lat. ager njiva ( agrikultra), got. akrs (eng. acre,
njem. Acker)
Palatalizirano se ie. *, kao i ie. *, u satemskim jezicima takoer
odraava uglavnom kao frikativ ili afrikata. U bsl. je ie. * dalo *,
to u slavenskom i latvijskom daje z, a u litavskom .
U iir. je ie. * najvjerojatnije dalo palatalizirano * (glas koji postoji npr. u ruskom)166 koje se u razdoblju poslije opeindoiranskoga afrikatizira u *. U stind. je odraz toga glasa upravo j [], a u
avestikom se, i svim iranskim jezicima osim staroperzijskoga, to
* mijenja u * pa u posvjedoeno z. U stperz. se iir. * depalatalizira i daje d, to nam ukazuje na to da za iir. treba rekonstruirati upravo *, a ne * ili *. Usp. stperz. dautar- prijatelj prema
av. zaota- uivanje, stind. ja-, jor-, lat. gustus okus, gr.
 okusiti, got. kiusan kuati167 < ie. *ews-/ows-/uskuati, uivati.
165

Usp. fragmentarno posvjedoen luzitanski A. porcom s c [k] prema lat. porcus, stsl.
pras < ie. *por- prase.
166
Pretpostavimo li da ie. * daje iir. *, puno je lake objasniti i odraze kao to je ved.
r < ie. *Hrs kralj.
167
Usp. i eng. choose. Slav. je kuati posuenica iz gotskoga kausjan kuati (isti korijen kao i got. kiusan).

149

POREDBENA FONOLOGIJA

U albanskom ie. * daje obino dh []168 (usp. alb. dhmb zub <
ie. *ombhos), a u armenskom ie. * daje c169. U luvijskom nema
posebna odraza ie. * jer i ie. *g i ie. * u luvijskom daju y ispred
prednjega samoglasnika, u sredini rijei izmeu samoglasnik
najvjerojatnije nestaju, a na poetku rijei ispred stranjih samoglasnika i ie. *g i ie. * daju #k-170. Isto se, ini se, dogaa i u likijskom A, premda su primjeri jako oskudni.
Palatalizirano se ie. * u kentumskim jezicima odraava kao obino g (u germ. dakako *g > k po Grimmu), odnosno odraz se ie. *
izjednauje s odrazom ie. *g.

*h
ie. *heym-/him- zima > stind. heman zimi, hemants zima
(av. zy, G. zim), gr. / zima, snijeg, lat. hiems ( hiberncija), stsl. zima, lit. iem, stir. gim-red zima,
het. giemi zimi, gimmanza zima, alb. (geg.) dimn, arm. jiun
snijeg
ie. *hew- zvati > stind. hvate zove se (av. zavaiti), gr. diim se, stsl. zvati, zov, lit. avti arati, got. gu
bog < koga se zove, zaziva (eng. god, njem. Gott), arm. jaunem
posvetim
ie. *hel- zelen, ut, zlatan > stind. hrayam zlato (av. zaranya-, stperz. daraniya-), gr. zelenout, zelenkast (
klr, klorfl), stsl. zelen, zlato, lit. lias zelen, etas zlatan,
steng. gloian (eng. glow sjajiti se, njem. glhen ariti se), irski
glan ist
Palatalizirano se i aspirirano ie. *h u satemskim jezicima takoer
odraava uglavnom kao frikativ ili afrikata171, s tim da se od odra168

Paralelno prema bezvunom odrazu th. Umjesto th/dh, u albanskom od ie. * i *

ispred sonanta i iza *n dobivamo k/g (dakle depalataliziran odraz ie. * i *), *y i *w
daju s, *w daje z, dok *l/l daju q/gj (u dij. jo ima starijega nepromijenjena kl/gl gdje
se takoer vidi depalatalizacija). Usp. alb. grun (geg.), stsl. zrno, lat. grnum itd. < ie.
*h2nom zrno; s-onte noas < ove noi od ie. *y-/i- ovaj (lit. s, stsl. s > hrv.
na-s), alb. ang tjeskoba, lat. angustum nevolja, angustus uzak, stsl. zk < ie.
*h2enu- itd. Valja napomenuti da neki od ovih odraza jo nisu opeprihvaeni.
169
Prijelaz je ie. * u c razumljiv tako to * daje u arm. prvo zvuno *, to onda pravilno, prema armenskom suglasnikom pomaku kojim zvuni glasovi postaju bezvunima,
daje c, kao to *g daje k itd.
170
Melchert 1994: 254-256.
171
Za fragmentarno posvjedoen traki usp. ime plemena Azerates sa z kao odrazom ie.
*h ako je to ime povezano sa slav. jezero < ie. *h1ehero- (dakle Azerates bi bili Jezerani).

150

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

za ie. * razlikuje smo u onim satemskim jezicima koji i drugdje

razlikuju ie. zvune okluzive i ie. aspirirane okluzive u stind. i
arm., te osim njih u albanskom.
U bsl. se odraz ie. *h ne razlikuje od odraza ie. * opet daje stsl/
latv. z i lit. . I u luvijskoj je grani anatolijskoga * = *h.
U armenskom je odraz ie. *h glas j [], to je paralelno odrazu
ie. zvunoga * kao c. Izmeu samoglasnika je odraz u armenskom z (usp. arm. dz hrpa, gomila172, stind. deh nasip < ie.
*dheyh-).
U albanskom ie. *h daje na poetku rijei #d-, za razliku od ie.
* koje i na poetku rijei daje dh to nije oekivano s obzirom
na to da se u alb. inae odraz ie. aspiriranih okluziva izjednauje s odrazom zvunih okluziva. U sredini rijei ie. *h daje u alb.
-dh- (ispred sonanta g, a *hw > z). Usp. alb. dor, gr.  (
kirrgija), het. kear, arm. jern, stind. hasta- < *hes aka, ali
alb. udhe put, lat. ueh vozim (se), stsl. vez itd. < ie. *weh-/
uh- voziti.
U iir. ie. *h daje *h. U iranskom su se aspirirani okluzivi potpuno izjednaili sa zvunima pa je tako bilo i ovdje (u av. je odraz z,
a u stperz. d kao i od ie. *). U stind. bi se analogijom prema drugim parovima (kao g i gh), prema neaspiriranom j < * oekivalo
aspirirano *jh [h] od *h. To je doista i bio izvorni odraz, no *jh je
u stind. naknadno prelo u h.
U kentumskim se jezicima ie. *h dakako odraava isto kao i ie. *gh
(smo se palataliziranost zanemaruje kao i inae), dakle, kao g.
Odraz palataliziranih okluziva u satemskim jezicima

172

ie.

luv.

lik. A stind.

av. stperz.

lit.

latv.

z [c]

j []

*h

stsl. arm.

alb.

[]

th []

dh []

j []

Samoglasnik je otpao s kraja rijei, usp. za odraz -z- i arm. dizanem nagomilam.

151

POREDBENA FONOLOGIJA

Odraz ie. labijaliziranih velara

47 Kod odraza se praie. labijaliziranih velara (*kw, *gw, *gwh)
opet razlikuju kentumski i satemski jezici. U kentumskim jezicima praie. labijalizirani velari u naelu daju drugaije odraze nego
obini velari *k, *g, *gh. Labijalizirani se velari ili uvaju (kao *kw,
*gw), ili se naknadno pretvaraju u neto drugo (npr. p, b, k, g)173.
Toharski je jedini kentumski jezik koji ne pokazuje nikakve tragove stare razlike labijaliziranih i obinih velara. U satemskim jezicima pak labijalizirani velari gube svoju labijaliziranost i odraavaju se kao obini *k, *g, *gh. Tu su iznimke armenski i albanski,
kod kojih se ispred prednjih glasova razlikuju odrazi ie. labiovelara i obinih velara, kao i luvijski u kojem se odrazi ie. labiovelara
i obinih velara uvijek razlikuju. Tradicionalno se za kentumske
jezike uspostavlja formula * = *k =/= *kw, a za satemske jezike *
=/= *k = *kw, no neki se jezici (armenski, albanski, luvijski; toharski) pod to, kako vidjesmo, ne mogu podvesti (vidi 50).

*kw
ie. *kwetwores etiri > stind. catvras (av. awr), gr. 
( ttrapak), lat. quattuor, stsl. etyre, lit. ketur, got. fidwor 174
(eng. four, njem. vier), stir. ceth(a)ir (gal. petuar-, vel. pedwar),
alb. katr, arm. ork, toh. B (t)wr
ie. *kwoyneh2 osveta, kazna (*kwey-/kwoy-/kwi- osvetiti, kazniti) > av. kan (stind. cyate osveuje se < ie. *kwey-), gr. 9
(posueno u lat. poena pnl itd.), plaam < *kwin-,
odteta, cijena < *kwi-tis, stsl. cna cijena < odteta (umjesto
osvete), lit. kain cijena, srir. cin, G. cinad krivica
ie. *kwekwlos175 kota, *kwolo- (*kwelh1- vrtjeti) > stind. cakrs
( kra) (av. axra-), gr. ( cklus, bickl)176, 9 os,
173
Fonetski je promjena [kw] > [p] lako shvatljiva. Labiovelarni se okluziv (dakle, velarni okluziv s dodatnim obiljejem zaobljenosti labijalnosti) mijenja u isti labijalni
okluziv. Tako glas ostaje okluziv, a labijalnost, koja je prije, iako razlikovna, bila smo
dodatno obiljeje, postaje glavnim obiljejem toga okluziva.
174
U germ. imamo #f- (koje inae nastaje od ie. *p), umjesto oekivana *xw (> got. ,
eng. wh-). U germanskom u nekim rijeima od ie. *kw umjesto *xw dolazi *f (nepravilna
glasovna promjena *kw > *p, odnosno *xw > *f) za to do danas nije naeno pravo objanjenje. I u latinskom postoji oscilacija izmeu oekivana qu/c od ie. *kw i p na njegovu mjestu
u nekim rijeima, vjerojatno pod utjecajem drugih italskih idioma.
175
Ovaj je oblik nastao reduplikacijom korijena *kwel-/kwl- > *kwe-kwl- (reduplikacija
nije potpuna pa nema *l u prvom slogu).
176
Gr. < *kwuklos (disimilacija) < *kwukwlos < *kwokwlos < *kwekwlos (zbog utjecaja labiovelar na *e izmeu njih).

152

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

obrat ( pl) < *kwolos, kraj ( pun krug) < *kwelos,

lat. colus vreteno, stsl. kolo, lit. kklas vrat177, steng. hwol,
hweogol178 (eng. wheel)179, stir. cul kola, toh. B kokale kola, alb.
sjell vrtjeti
U gr. je ie. *kw potpuno ouvano u mikenskom, gdje se i pie kao
poseban glas /q/180, a i u arkadijsko-ciparskom je zadrano kao poseban fonem do 5. st. pr. K.181 U kasnijim se grkim dijalektima
to *kw razmjerno kasno nejednako mijenja. U atikom grkom,
*kw daje 9 ispred *o, *a i suglasnik, ispred prednjih *e i *i182 te
ostaje velarom ispred *u183, usp. od istoga korijena 9 i
te , 9 i . U eolskom je dijalektu primjerice odraz
uglavnom bio 9, ak i pred prednjim samoglasnicima (usp. lezb.,
tesal. 99 prema at. 9 < ie. *penkwe pet). ini se da je eolski prvi bio zahvaen izoglosom labijalizacije starih labiovelara pa
je ona ondje najdosljednije provedena. U paradigmi se uglavnom
ujednaava labijalni odraz, usp. od ie. *leykw- ostaviti u gr. 1. l.
jd. ind. prez. akt. 9, a u 3. l. jd. ujednaeno 9 umjesto oekivana *.
U latinskom je ie. *kw ouvano kao qu, ali ispred zaobljenih samoglasnika (o, u) i svih suglasnik gubi labijaliziranost i prelazi u c
(usp. gr. at. *kwu > ), usp. lat. colus < *kwolos. Kao i u gr., u
paradigmi se odrazi ujednaavaju usp. lat. 1. l. jd. ind. prez. akt.
linqu ostavljam < ie. *li-n-kw- (~ gr. 9), analogijom umjesto *linc prema pravilnu 3. l. jd. linquit. Ispred suglasnika se takoer labijalni dio gubi, odnosno qu > c, usp. relictum ostatak
prema relinqu. U oskiko-umbrijskom je pravilan odraz ie. *kw
bio p, a neke su rijei s takvim odrazom posuene i u lat. (ili su na
177

Vrat se vrt usp. u slav. vrat ~ vrtti od istoga korijena (*wert-).

Steng. inaice potjeu od naglasnih inaica, steng. hwol < *kwkwlos (gr. ) po
Grimmu (-hw- je ispalo ispred -l-), steng. hweogol, hweowol < *kwekwls (stind. cakrs) po
Verneru (-g-/-w- kao odraz germ. *w).
179
U suvremenom se engleskom #wh- (u pisanju obrnuto od starijega #hw-) u mnogim
dijalektima, npr. u Irskoj i velikom dijelu SAD-a, jo izgovara kao [hw], dakle wheel [hwi:l],
i tako uva izvornu ie. labiovelarnost (u drugim je eng. dijalektima [hw] > [w], dakle wheel
[wi:l] kota = weal [wi:l] masnica).
180
U mik. q izgleda sporadino prelazi u p ispred q koje se nalazi u sljedeem ili preksljedeem slogu (usp. Kapovi 2003b). Takva je disimilacija zabiljeena smo u mikenskom u kasnijim joj grkim dijalektima nema tragova.
181
U arkadijskom se pisalo kao ili posebnim znakom, a na Cipru kao <s> (Rix 1992: 85).
182
Vjerojatan je fonetski razvoj bio: [kwe] > [kwye] > [kye] > [ke] > [te] > [te] (Rix 1992: 87).
183
Labijaliziranost se [kw] izgubila pod utjecajem slijedeega [u] prije nego to su
labiovelari poeli prelaziti u labijalne okluzive u grkom. Da se dodatna labijaliziranost
izgubi ispred /u/ ili /o/, odnosno da labiovelari prijeu u obine velare u tom poloaju,
nije rijetkost. Slina se promjena neovisno dogodila i u latinskom (usp. lat. secundus
sljedei ~ sequitur slijd) i u eng. (who [hu:] tko ~ when kada [hwQn]).
178

153

POREDBENA FONOLOGIJA

nj utjecale) npr. lupus vuk < ie. *wkwos (tu je moda rije i o tabuistinoj preobrazbi rijei184) ili posueno popna krma prema
izvornom latinskom coquna kuhinja (praital. *kwokwn).
U germanskom ie. *kw daje po Vernerovu zakonu *w, a po Grimmovu *xw: got. , steng. hw (eng. wh), stvnj. hw (njem. w). Usp.
prema het. kuwa-, lat. quod to u germ. got. a to, steng.
hwt (eng. what), stvnj. hwaz (njem. was). U modernim germanskim jezicima uglavnom vie nema [xw], osim u engleskom koji ga
je izgubio smo ispred zaobljenih samoglasnika, usp. eng. what
[hwt], who [hu:] prema njem. was i ved. vad [v]. Osim oekivana odraza *xw, u germ. nailazimo i na neoekivan odraz f u nekim
rijeima (f je inae odraz ie. *p u germanskom), gdje vidimo sporadinu promjenu *kw > *p > *f ili *kw > *xw > *f i u germanskom
(usp. gr., oskiko-umbrijski i p-keltski za promjenu *kw > *p), npr.
got. wulfs (eng. wolf, njem. Wolf) < ie. *wkwos, got. fimf (eng. five,
njem. fnf) < ie. *penkwe185 pet. Nije jasno odakle ta sporadina
promjena *kw > f u germanskom. Postoji puno hipoteza, ali nijedna nije pretjerano uvjerljiva. Ne mogu se ustanoviti toni glasovni
uvjeti u kojima bi u germ. umjesto *xw pravilno dobivali *f, a objanjenja su da su rijei s neoekivanim f posuenice iz kojega jezika
gdje bi to bila pravilna promjena oito ad hoc.
U prakeltskom je ie. *kw ouvano. Ono se ne mijenja u tzv. qkeltskim jezicima (keltiberskom i goidelskom), a u p-keltskim jezicima prelazi u p (usp. istu promjenu u grkom ispred i , u
oskiko-umbrijskom i sporadino u germanskom). U keltiberskom
je labiovelar ouvan, kao i u ogamskom staroirskom gdje se pie
posebnim znakom. U klasinom se stir. *kw delabijalizira i postaje
obino c, usp. ogamski G. jd. MAQI sina > stir. maicc (usp. Mac- i
Mc- u prezimenima). Usp. od ie. *-kwe i (lat. -que, stind. -ca, gr.
-) keltib. -Kue, stir. -ch, ali lepontijski -pe, vel. -p; ie. *penkwe
pet > prakelt. *kwenkwe > stir. cic, gal. pempe, vel. pump (korn.
pymp, bret. pemp).
U anatolijskim je jezicima ie. *kw ouvano usp. het., luv. kuitko ~ lat. qus < ie. *kwi-, het. -kku i, luv. -ku < ie. *-kwe (lat.
-que itd.). U likijskom B je odraz ie. *kw uvijek delabijalizirano k,
a u likijskom A se ono ispred prednjih samoglasnika (e, i) mijenja
kao u gr. u t, usp. od ie. *kwi- > lik. A ti-, lik. B ki-. Vano je na184
Ljudi su se, naime, bojali da e, pojednostavljeno reeno, nazovu li ivotinju pravim imenom, ona doi i pojesti ih. Stoga su maskirali takve rijei preobliavajui ih na razne naine
ili ih zamjenjujui u potpunosti drugim rijeima (npr. hrv. mdvjed prema lat. ursus).
185
U ovoj bi se rijei drugo -f- moglo lako protumaiti kao asimilacija prema poetnom #f-,
ali to objanjenje nije mogue u veini drugih sluajeva.

154

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

pomenuti da luvijska grana anatolijskoga (luvijski i likijski), osim

posebna odraza ie. *, uva takoer i poseban odraz ie. *kw to je
jako bitno za praindoeuropsku rekonstrukciju (vidi 50).
U toharskom se, koji se smatra kentumskim jezikom zato to nema posebna odraza ie. *, sve tri ie. serije (*k, * i *kw) odraavaju kao k.
U satemskim se jezicima prema tradicionalnoj definiciji odraz ie.
*kw uvijek izjednauje s odrazom ie. *k tako u bsl. i iir. oboje daje k. No, to ipak nije posve tono jer neki satemski jezici u odreenim uvjetima ipak zadravaju razliite odraze i za ie. *kw. Ve smo
vidjeli da luvijski ima posebne odraze za sve tri serije (ie. *k, * i
*kw > luv. -kk-, -z-, -kku-), a razlika se izmeu triju ie. Serij, izgleda, odraava ispred prednjih samoglasnika i u armenskom i albanskom (premda je to donekle sporno, odnosno neki lingvisti to ne
priznaju). U albanskom se to zove Pedersenov zakon186. Usp. ie.
*penkwe pet > alb. pes (stind. paca), ie. *kwel- vrtjeti > alb. sjell s odrazom s ispred *e, za razliku od alb. k koje nastaje od obina
ie. *k, usp. ie. *ks- > alb. koh vrijeme, stsl. as i alb. odraza th
od ie. *, usp. ie. *ns- > alb. thom kaem (lat. cense misliti,
stind. as- hvaliti). Inae je obian odraz ie. *kw ispred neprednjih samoglasnika u albanskom k, jednak odrazu ie. *k. U armenskom se ispred neprednjih samoglasnika ie. *k i *kw odraavaju
jednako, kao arm. k, dok se ispred prednjih glasova ie. *k odraava
opet kao k, usp. arm. takeay skrivam < *pth2keh1so-, a ie. se
*kw palatalizira u , usp. arm. ork 4 < ie. *kwetwores187. Ie. *,
podsjetimo se, u arm. daje s (sirt srce < ie. *rd).
U iir. je trag ie. labiovelara moda zadran pri odrazu ie. *H i
*H, no to je prilino sporno. Uz ie. se labiovelare, naime, oni katkada prividno odraavaju kao r, umjesto kao r (vidi 62).
Odraz ie. *kw/w u kentumskim jezicima
U grkom, latinskom, germanskom i toharskom se odraz ie. *kw/
w razlikuje od odraza ie. *kw188 (u keltskom se stapaju, usp. stir.
ech, gal. Epo- konj s odrazom ie. *w jednakim odrazu ie. *kw).
Usp. u got. ahwa-, a u toh. B yakwe od *h1ewos konj (ie. * kw
daje u got. , a u toh. k).
186

Po danskom indoeuropeistu Holgeru Pedersenu (1867-1953).

U hing pet < ie. *penkwe nema palatalizacije zbog prethodnoga *n.
188
Sihler (1995: 159-160) je nekako uspio u potpunosti to ne primijetiti, ak i za latinski
i grki.
187

155

POREDBENA FONOLOGIJA

U grkom ie. *kw daje (ispred i ) 9, a ie. *kw/w > . Usp.

gr. 9 sjekira prema 9 sjekirite s -- < *-kw(*peleus ~ *pelewom) te gr. bunar < ie. *laku-/lakw(stsl. loky, G. lokve > hrv. lkva, lat. lacus jezero, stir. loch jezero, lokva Loch Ness u kotskoj).
U latinskom je odraz *kw/w u sredini rijei moda -qu-, usp. equus, osim ako to nije analogijom prema G. equ itd., gdje bi se i od
*kw oekivalo -qu-, dakle primjer je zapravo nepouzdan. Na poetku rijei na odraz c- upuuju primjeri lat. cseus sir, stsl. kvas
< ie. *kw(t)s-189 i lat. canis pas, stind. v < *won-190, no queror
jadikujem, skr. vasati uzdie, jeca < *wes- upuuje na odraz
qu-. Moda je odraz ispred -a - bio c-, a ispred -e- qu-, no primjer je
premalo da bi se to moglo znati (Matasovi 1997: 63).
Koliko god se to neobino inilo, u ie. je uz labiovelar *kw oito postojao i obian slijed velarnoga okluziva *k i polusamoglasnika *w,
dakle *kw =/= *kw. Ie. se je *-kw- u sredini rijei najvjerojatnije
javljalo smo kao poloajna varijanta s neslogotvornim *w prema
ie. *-ku- kada je *u bilo slogotvorno.

*gw
ie. *gwws govedo > stind. gu (av. gu), gr. , lat. bs (posuenica iz nekoga oskiko-umbrijskoga jezika)191, stsl. govdo, latv. govs, steng. c (eng. cow, njem. Kuh), stir. b, hijer. luv/lik. A
wawa-, arm. kov, toh. B keu
ie. *gwen(e)h2 ena > stind. jni- ena, gn boginja, gr.
192
( ginekolgija itd.), dij. , stsl. ena, stprus. genna, got. qino (eng. queen kraljica i quean drolja s promjenom znaenja),
stir. b/ben (gal. -bena, lepont. venia), het. kuinna- (luv. wnatti-),
arm. kin, mesapski benna, toh. B ana
ie. *gwerH- gora > stind. gir- (av. gairi-), gr. s brdo (<
*gwery-), sjever, vjetar sjevernjak (< *gworH-), stsl. gora,
lit. gr gora, giri uma, alb. gur kamen

189

Rekonstrukcija bi mogla biti i *kweh2/3(t)s-.

Za prijelaz *kwo- > ca- (*o > a iza labijala) u lat. vidi 68.
191
Da je rije izvorno latinska, glasila bi *us, a ne bs jer ie. *gw- u latinskom daje #u[w]. Usp. umbrijski A. bum < ie. *gwm.
192
Gr. -- umjesto ie. *e ovdje nastaje isto kao i u zbog utjecaja susjednoga
labiovelara.
190

156

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

48 Ie. se *gw odraava uglavnom kao zvuni par ie. *kw u kentumskim jezicima, dok se u satemskim jezicima izjednauje s
odrazom ie. *g. Kao to ie. *kw u nekim jezicima prelazi u p, tako i
ie. *gw prelazi u b.
U grkom je odraz ie. *gw paralelan odrazu ie. *kw, ali ne potpuno.
Kao to se ie. *kw odraava kao 9 ispred , i suglasnik, tako se
i ie. *gw odraava u tom poloaju kao u grkom, usp. gr. <
ie. *gwws. Ispred *u, *gw gubi labijalizaciju, kao i *kw, pa se odraava kao (usp. gr. ). Takoer, kao to ie. *kw daje ispred *e,
tako i ie. *gw daje ispred *e, usp. ie. *s-gwelbh- koji je u istoj utrobi > brat > gr.  brat, stind. sagarbhya- pravi brat,
no ie. *gw ne daje i ispred *i, kao to bismo oekivali prema *kwi >
, nego i tu daje labijal (usp. gr. ). Nije jasno odakle ovo nepodudaranje odraza bezvunoga i zvunoga labiovelara u grkom.
Mogue je da se je *gw u grkom poelo mijenjati prije nego *kw pa
su labijalni odrazi stigli uhvatiti zamaha i ispred *i. Potvrdu da
nestajanje labiovelara ne mora tei istodobno nalazimo u keltskom
gdje je promjena ie. *gw > *b ve prakeltska, dok je promjena *kw >
*p provedena smo u nekim keltskim jezicima nakon prakeltskoga
razdoblja. Odraz se ie. *gwh slae s odrazom ie. *gw ispred takoer daje labijal (vidi dolje).
U latinskom bismo prema bezvunom *kw > -qu- oekivali da e i
zvuno *gw > -gu- [gw], no to imamo smo nakon *n, usp. lat. inguen slabine, gr. lijezda < ie. *gwen-. U ostalim je poloajima praitalsko *gw > u (ista se promjena dogodila i u luvijskom,
dok se suprotna promjena dogodila u velkom), usp. lat. uus. No
kao i kod *ghr-/ghl- > #gr-/gl-, tako i ie. *gwr-/gwl- > #gr-/gl-, usp.
ie. *gwHus teak > lat. grauis, gr. , stind. gur. Poetno
*gwh u latinskom, izgleda, daje f i ispred r i l, usp. lat. frend krgutati zubima, steng. grindan < ie. *gwhrendh-, no ovo je zapravo
jedini primjer. U oskiko-umbrijskim je jezicima *gw > b (kao *kw >
p), usp. lat. posuenicu bs iz nekoga oskiko-umbrijskoga jezika/
dijalekta i ubrijski A. jd. bum.
U germanskom ie. *gw po Grimmovu zakonu daje *kw: got. q, steng. cw (eng. qu s pisanjem prema francuskom uzoru). U engleskom se labijaliziranost opet uva ispred nezaobljenih samoglasnika, usp. eng. queen, ali cow. Gubitak je labijaliziranosti ispred zaobljenih samoglasnika vjerojatno ve pragerm. pojava.
U prakeltskom ie. *gw > *b (ali ie. *kw ostaje nepromijenjeno!), usp.
stir. b < ie. *gwws. Novo je prakeltsko *gw nastalo od ie. *gwh (vidi dolje).
157

POREDBENA FONOLOGIJA

U anatolijskom je ie. *gw ouvano, usp. het. kuinna-, ali se u luvijskoj grani mijenja u w kao u latinskom, usp. luv. wna(tti)- ena
i wawa- govedo.
U toharskom je odraz svih velara jednak k, a u satemskim se jezicima odraz ie. *gw podudara, kako rekosmo, s odrazom ie. *g.
U armenskom se ne razlikuje odraz ie. *gw od odraza ie. *g, oboje
daju arm. k, usp. arm. kin ena < *gwen- i keray jeo < *gwerh3(dakle, za razliku od ie. *kw u armenskom, ie. se *gw ne palatalizira ispred prednjih samoglasnika pa se samim time ni odraz ie. *gw
ne razlikuje od odraza ie. *g).
U albanskom ie. *gw i *gwh daju ispred prednjih samoglasnika z
(inae g), usp. ie. *gwhermo- topao > alb. zjarm, ali *dhegwhoh2
gorim > alb. djeg.

*gwh
ie. *sneygwh-/snoygwh-/snigwh- snijeg, snijeiti > stind. snih-/sneha- biti ljepljiv, mokar (av. snaa- snijeiti)193, gr. A.
snijeg,  snij, lat. nix, nivis, stsl. sng, lit. snigas, got.
snaiws (eng. snow, njem. Schnee), stir. snigid snij
ie. *gwhen-/gwhon- udarati > stind. ghnnti udaraju, ubijaju (<
ie. 3. l. mn. *gwhn-onti), hnti dar, ubija (< ie. 3. l. jd. *gwhen-ti)
(av. ainti dar), gr.  ubijam (< *gwhon-), ? udarati, ubiti (< *gwheny-), lat. de-fend braniti ( dfenzvan), stsl.
goniti (< *gwhon-), ti (< *gwhen-), lit. giti izgoniti (stoku), stisl. gunnR bitka, rat, steng. bana ubojica (eng. bane propast,
unitenje), stir. gonid ubiti, het. kuenzi (< ie. 3. l. jd. *gwhen-ti),
kunanzi (< ie. 3. l. mn. *gwhn-onti), alb. gjanj loviti, arm. ganel
udarati tapom, toh. A kua svaa, bitka
ie. *h1le(n)gwhu-/h1lgwhu- lagan > ved. ragh/skr. laghu (av.
rau-), gr. malen, lak, lat. leuis, stsl. lgk (s
nejasnim nestankom *-n-), lit. legvas, got. leiht (eng. light, njem.
leicht)194, srir. laigiu manje, slabije, alb. leht
Kao to u gr. ie. *kw daje 9, , , a ie. *gw daje , , , logino
je da ie. *gwh d , ?, . Glas ? nastaje ispred  (?), ispred
(), a inae, ispred , o, i suglasnik, (, ,
). Odraz se ie. *gwh ispred slae s odrazom ie. *gw kao
to *gw daje i tu labijal (), tako i *gwh ispred daje labijal ,
usp. gr. zmija, stind. hi- < ie. *h3egwhi-.
193

Smo stind. (ved. i skr.) imaju promijenjeno znaenje; iranski jezici i prakrti (srednjoindijski jezici) imaju znaenje snijeg, snijeiti za ovaj korijen.
194
Usp. takoer i steng. lungre brzo.

158

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Kako su u praitalskom zadrani stari labiovelari (*kw i *gw), tako

je zadrana i labijalizacija ie. *gwh. No kako su ie. aspirirani okluzivi dali na poetku rijei bezvune, a u sredini zvune frikative,
tako je i odraz ie. *gwh logino na poetku rijei bio bezvuni labijalizirani frikativ *hw-, a u sredini zvuni labijalizirani frikativ
*-w-. Ti su glasovi u latinskom dalje promijenjeni. Poetno je *hwu latinskom dalo f- (-fend), usp. za tu promjenu u germ. *xw/f kao
odraze ie. *kw i u hrv. dij. promjenu hvla > fla. Labijalizirani se
praitalski frikativ [hw] mijenja u latinskom u labiodentalni frikativ [f]. U sredini je rijei odraz ie. *gwh slian odrazu ie. *gw: praitalsko *-w- u sredini rijei prelazi uglavnom u -u- (lat. leuis, niuis), osim to *-nw- > -ngu- (ninguit snij) te se delabijalizira
ispred zaobljenih samoglasnika (u,o) i svih suglasnika (nix < *nigs). Posebnost je to to ie. *gwh u sredini rijei ispred *r daje -b-:
lat. febris groznica, stind. dahati gr < ie. *dhegwh-.
U germanskom bismo od ie. *gwh oekivali po Grimmovu zakonu
*gw, ali je odraz puno kompliciraniji i nisu posve jasni svi uvjeti njegova odraza. ini se da je opi odraz w (got. snaiws), iza *n je odraz
*gw, ispred zaobljenih samoglasnika (u, o) i drugih suglasnika daje
valjda *g (stnord. gunnr), iako ima i protuprimjer (steng. wearm
topao, lat. formus, stind. gharms < ie. *gwhormos), a ispred *t daje *x (got. leiht)195. Takoer, kao to ie. *kw katkada daje germ. f, tako i ie. *gwh pod ne posve jasnim uvjetima daje b (steng. bana).
U prakeltskom ie. *gwh > *gw, usp. stir. gonid < ie. *gwhon- (ie. *gw
> prakelt. *b).
U anatolijskom je odraz ie. *gwh jednak odrazu ie. *gw, u toharskom daje po obiaju neuzbudljivo k, a u satemskim se jezicima u
naelu ne razlikuje od odraza ie. *gh. U armenskom se ie. *gwh palatalizira u , usp. ie. *gwherm- > arm. erm topao. Nije sigurno
palatalizira li se i ie. *gh u ispred prednjih samoglasnika ili ostaje
g. Za odraz alb. *gwh vidi gore.
Saetak odraza labiovelar
GRKI

*kw > 9, ,
*gw > , ,
*gwh > , ?,
195

Beekes 1995: 110. Vidi i Szemernyi 1989: 64.

159

POREDBENA FONOLOGIJA

U grkom su labijalni odrazi 9, , primarni, dentalni se odrazi

, , ? javljaju ispred prednjih samoglasnika (u sluaju i ? smo
ispred ), dok se velarni odrazi , , javljaju smo ispred zaobljenoga . Kako je i logino, odrazi su ie. bezvunoga *kw bezvuni,
ie. zvunoga *gw zvuni, a ie. aspiriranoga *gwh aspirirani labijali,
dentali, odnosno velari.
LATINSKI

*kw > qu, c /-u, -o, -C

*gw > u, -ngu-, #gr-, #gl-, g/-u, -o, -C
*gwh > #f-, -u-, -ngu-, b/-r, g/-u,-o,-C
U latinskom kao ope pravilo stoji delabijalizacija ispred zaobljenih samoglasnika (o, u) i ispred kojega god suglasnika. Izuzev taj
sluaj, ie. *kw ostaje qu, a ie. se *gw mijenja u u, osim iza n iza kojega se openito uva -gu- te na poetku rijei ispred r i l gdje prelazi u g (jer u latinskom rije ne moe poeti s **wr- ili **wl-). Ie. se
*gwh u latinskom odraava kao i ie. *gw, osim to na poetku rijei
daje uvijek #f- (ak i ispred r i l) te ispred r u sredini rijei takoer
daje labijal b.
GERMANSKI

*kw > *xw/w, *f (?)

*gw > *kw
*gwh > *w, *ngw, *g/-u, -o, -C, *x/-t, *b (?)
U germanskom ie. *kw daje po Grimmu pravilno *xw, a po Verneru
*w te u nepoznatim okolnostima i *f. Ie. zvuno *gw daje germansko *kw, a odraz je ie. *gwh u germanskom najkompliciraniji i jo
uvijek sporan u dosta sluajeva daje *w, iza *n ostaje *gw, ispred
zaobljenih se samoglasnika (u, o) i kojega god suglasnika delabijalizira u *g, a ispred *t daje *x. Takoer, u ne posve jasnim uvjetima odraava se i kao *b.
KELTSKI

*kw > *kw

*gw > *b
*gwh > *gw

160

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U prakeltskom ie. *kw ostaje isto, ie. se *gw mijenja u *b, a od ie.
*gwh nastaje novo keltsko *gw. Staroirski su odrazi prakeltskih *kw,
*b, *gw > c, b, g. U p-keltskim jezicima prakeltsko *kw daje p.
ANATOLIJSKI

*kw > #ku-, -kku*gw = *gwh > het. #ku-, -ku-, luv. w
TOHARSKI

*kw = *gw = *gwh > k

ALBANSKI

*kw > k, s/-e, -i

*gw > g, z/-e, -i
*gwh > g, z/-e, -i
ARMENSKI

*kw > k, /-i, -e

*gw > k
*gwh > g
U armenskom se odraz ie. labiovelar razlikuje od odraza ie. obinih velara smo kod *kw i to smo ispred prednjih samoglasnika.
U albanskom se odraz razlikuje i kod ie. *gw i *gwh. Ispred prednjih
samoglasnika se ie. labiovelari palataliziraju u obama jezicima. U
armenskom se odraz *gw i *gwh stapa s odrazom *g i *gh.
Problem ie. triju serija velara
49 Prema tradicionalnoj rekonstrukciji ie. (npr. Brugmann
1906-1911), koje se i ovdje drimo, za ie. se prajezik uspostavljaju
tri serije velara obini, palatalizirani i labijalizirani velari:
*k*, *g, *gh
*, *, *h
*kw, *gw, *gwh

161

POREDBENA FONOLOGIJA

Ovakav sustav velara, premda sloen i ne pretjerano est u jezicima svijeta, nije i tipoloki nemogu upravo je takav sustav velar posvjedoen u novoiranskom jazgulamskom jeziku196. No neki suvremeni indoeuropeisti zaudo ipak sumnjaju u postojanje
triju ie. serija velara i smatraju ie. palatalizirane velare sekundarnima197. Glavni je argumenat pri tome to to navodno nijedan ie.
jezik ne razlikuje odraze svih triju ie. serija velara, nego za kentumske jezike vrijedi formula * = *k =/= *kw, a za satemske jezike * =/= *k = *kw. Tomu, kako ve vidjesmo, ba i nije tako. Albanski i armenski razlikuju tri ie. serije velara ispred prednjih
samoglasnika (vidi 47), a ak i ako to odbacimo kao nesigurno,
kao to neki ine, svejedno nam ostaje luvijska grana anatolijskoga u kojoj su nedvojbeno ouvane kao razliite sve tri ie. serije velara: usp. luv. kai- ealj < ie. *kes- (stsl. esati), luv. zrt- srce < ie. *d- (stsl. srdce, lat. cor), luv. kui- tko, koji < ie. *kwi(lat. quis)198. Ostaje zagonetkom kako mnogim indoeuropeistima
uspijeva preutjeti, odnosno zanemariti, luvijsku grau koja nam
nedvojbeno potvruje ispravnost tradicionalne rekonstrukcije triju velarnih serije u praie. Primjer nam anatolijskih jezika, meu
kojima je smo luvijska grana satemska (za razliku od kentumskih hetitskoga i palajskoga), dokazuje i da je sasvim mogue da
se iz ie. sustava *k : * : *kw razvije dvolani kentumski sustav *k :
*kw depalatalizacijom staroga *k upravo se to dogodilo u neluvijskim anatolijskim jezicima. Anatolijski jezici dakle pobijaju i est
prigovor da depalatalizacija * > *k u kentumskim jezicima nije
fonetski uvjerljiva. Takva se depalatalizacija, uostalom, u povijesno doba dogodila primjerice i u danskom jeziku, da damo jo jedan primjer199.
Drugi je est argumenat koji poteu protivnici triju ie. serija velara da to ie. *k : * : *kw stoji zapravo u dopunbenoj razdiobi, odnosno da je predvidljivo kada emo gdje u ie. nai obian velar,
a kada palataliziran. To je donekle tono; postoje odreeni uvjeti u kojima se primjerice javlja ie. obini velari u dodiru s *r
(ie. *krewh2s sirovo meso, krv > stind. krav sirovo meso, gr.
meso, lat. cruor krv, stsl. krv, steng. hraw sirov),
196

e 1973. Jazgulamski je neovisno o ie. prajeziku razvio naknadno isti sustav

okluziv kakav je bio u ie. prajeziku.
197
Primjerice Szemernyi 1989, Sihler 1995, Beekes 1995. Zanimljivo je da su protivnici palatovelar obino zapadni indoeuropeisti.
198
Vidi vie primjera u Melchert 1994: 251-252. Ipak, ini se da ima i primjera u kojim
ie. * daje u luvijskom k.
199
Skandinavski su se palatalizirani okluzivi vratili u obine okluzive u danskom, ali
su preli u frikative u norvekom i vedskom.

162

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

uz *a (ie. *kap(y)- hvatati > lat. capi, gr. 9, got. hafjan

dii, alb. kam imati), koje je smo po sebi dodue rijetko u ie.,
te uz *u/w (ie. *lewk- svijetao > gr.  svijetao, bijel, lit.
lakas blijed; ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, lat. iugum,
stsl. igo). Navodno sekundarni palatalizirani velari bi pak nastajali u dodiru s ie. prednjim samoglasnicima *e i *i, *y i sl. Tako bi
se primjerice objanjavao palatalizirani okluziv u ie. *rd srce.
Ostale primjere, kada nema oita uzroka te sekundarne palatalizacije, objanjavaju raznim ujednaavanjima kao npr. analogijsko
*d- (stsl. srdce) prema izvornom *rd (het. kr). Ie. palatovelare nalazimo i u nekim drugim sluajevima uz prednje samoglasnike (ispred ili iza njih) gdje bi se onda mogla zamisliti kakva palatalizacija, usp. *det deset (u *tom sto valjda analogijom?), *dhehm zemlja, *dheyh- mazati; zid, *enh1- rod pa
ak i *neh3- znati (s palatalizacijom preko *-n-?) itd. No i najzagrieniji protivnici triju velarnih serija u ie. priznaju da postoje
mnogi protuprimjeri koje se ne moe tako objasniti to su primjeri
gdje ne vidimo nikakva razloga navodnoj sekundarnoj palatalizaciji u satemskim jezicima200: ie. *ombhos zub (gr. , stsl.
zb), ie. *wn pas (stind. v, lat. canis, lit. u), ie. *(d)huh2
jezik (stsl. jzyk, stlat. dingua, got. tuggo), ie. *dhhuh2 riba
(gr. ?, lit. uvs), ie. *lakt mlijeko (gr. , lat. lac)201,
ie. *opos slamka (stind. pas, lit. pas) itd. S druge strane
imamo primjere u kojima bi se uz prednje samoglasnike oekivala pretpostavljena sekundarna palatalizacija, a nje ipak nema:
ie. *steygh- koraati (stsl. stig, got. -steigan), ie. *ger- skupljati (lat. grex stado, stsl. grst pregrt), ie. *kel- rasti (lat.
excell, lit. klti), *gerh2nos dral (gr. ) itd. Usp. takoer
i ie. *kerp- brati, kositi (lat. carp, lit. kerp sijeem)202, ali ie.
*erh2s glava (skr. iras, gr. ) gdje se nikako ne moe objasniti zato bi u *erh2s dolo do sekundarne palatalizacije, a u
*kerp- nije. Tako t teorija, premda je moda odgovorna za odreene pojave u kakvu predie., iji se tragovi onda vide i u kasnom ie.
koji moemo rekonstruirati, ne moe nikako objasniti sve odraze
velar u ie. jezicima.
Kao jo jedan od argumenata da palatalizirani velari nisu bili opeie. fonemi, nego da su nastali sekundarno, navodi se i injenica
200
Dakako osim ako se ne pretpostavi ad hoc neposvjedoen oblik s prednjim vokalom
iz kojega bi onda palatalizirani velar bio uzet analogijom.
201
Usp. i G. ( galktika) i G. lactis ( laktza).
202
Slav. je *srp (hrv. sp) od ie. korijena *sp-, usp. het. arpa-, gr. 9 istoga znaenja i lat. sarp(i) rezati.

163

POREDBENA FONOLOGIJA

da je ie. *k puno rjee od ie. * i *kw to je neobino zato to bi obini velari kao neobiljeeni trebali biti ei od obiljeenih palatovelara i labiovelara (koji su obiljeeni dodatnim obiljejima palataliziranosti, odnosno labijaliziranosti). No to je smo statistika, a takvi se, tipoloki neuobiajeniji, sustavi ipak javljaju ako do njih doe iz kakvih povijesnih razloga. Jasno je da takav sustav ne moe
biti pretjerano stabilan, a da i nije bio oito je iz naina na koji se
je promijenio u svim ie. jezicima. Kako je moglo doi do neobine
situacije da neobiljeeni obini velari budu rjei od obiljeenih palataliziranih i labijaliziranih velara, moemo pokazati sljedeom
spekulacijom. Obino se smatra, premda to jo nije dokazano, da
je najvjerojatniji dalji, odnosno vremenski dublji, roak indoeuropskoga prajezika uralski prajezik. Sm nas ie. upuuje na jedan
mogui put nastanka ovako sloena sustava velara. Ie. je imao jako sloen sustav suglasnik, no prilino jednostavan sustav samoglasnik fonemi su u kasnom praie. bili, izgleda, smo *e i *o uz
razmjerno rijetko, i izgleda mlae, *a (vidi 70), a postoji mogunost, premda se mnogi tomu protive, da je predie. imao zapravo i
smo jedan samoglasniki morfem (po svoj prilici va - * s puno
alofonskih varijanata), o em emo jo govoriti poslije. Kako je do
toga dolo? Sloeni okluzivni sustavi kao ie., s oprekom obinih,
palataliziranih i labijaliziranih velara, esto nastaju prenoenjem
starih opreka prednjosti (palataliziranosti) i zaobljenosti (labijaliziranosti) sa samoglasnika na suglasnike pa tako primjerice staro /ke/ postane //, a staro /ku/ postane /kw/, dok od staroga /ka/
nastaje /k/. Postoji mogunost da se upravo to dogodilo u pretku
ie. Uzmemo li da je predie., prije nego to su se svi samoglasnici
stopili u jedan (*) ili u dva (* i *a), doista srodan s uralskim, lako
je objasniti injenicu da je obino *k u kasnoie. rjee od * i *kw
prauralski, naime, ima jednostavan sustav okluziva, za razliku od
ie., smo *p, *t i *k, ali zato ima puno bogatiji vokalizam (u prvom
slogu) jedan srednji samoglasnik *a, dva zaobljena samoglasnika *o i *u te etiri prednja samoglasnika *i, *e, * i *. Zato je ie.
*k rjee od * i *kw nije teko objasniti uzmemo li da je predie. *k
nastalo smo od starijega *ka, dok bi predie. *kw nastalo od starijega *ku i *ko, a predie. * od starijega *ke, *ki, *k i *k. Ovo sve
dakako ostaje na razini spekulacije, no ona je potrebna kako bi se
dokazalo da statistika rijetkost ie. obinih velara koje rekonstruira tradicionalna indoeuropeistika ne mora upuivati nuno na to
da su zapravo tradicionalni palatalizirani velari bili obini velari koji su u satemskim jezicima sekundarno postali palataliziranima. Druga je mogunost kojom bi se mogla objasniti estoa ie.
164

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

palataliziranih velara, a rijetkost obinih velara, te pretpostavka

da se *e moda mijenjalo u *a nakon ie. *k (vidi 70), to da se ie.
sustav *k, *, *kw razvio iz starijega sustava * , *k, *kw. Uvularno bi predie. * dalo obino *k u ie. to bi uzrokovalo lananu promjenu kojom bi predie. *k postalo * (da se ouva razlika). Stara
bi uvularnost ie. tradicionalnoga *k objanjavala promjenu *e > *a
te njegovu razmjernu rijetkost, dok bi se estoa ie. tradicionalnoga * objanjavala time to je no nastalo od ie. starijega obinoga,
neobiljeena *k.
Jo su jedan od estih dokaza za sekundarnost palataliziranih velara u ie. tzv. kentumski odrazi u satemskim jezicima, no o tome u
sljedeem odlomku.
Kentumski odrazi u satemskim jezicima
50 U satemskim jezicima, pogotovu u bsl., nailazimo i na primjere kentumskih odraza. to to znai? To znai da primjerice u nekom satemskom jeziku od ie. *, koje smo rekonstruirali na osnovi
njegova sibilantskoga odraza (kao s, , i sl.) u drugim satemskim
jezicima, nemamo oekivani sibilant nego neoekivani velar k. Tako prema stind. am, aman- kamen, gr. rekonstruiramo ie. *h2emn kamen, no u lit. i stsl. tu imamo na prvi pogled
neoekivano k umjesto odnosno s lit. akmu, stsl. kamy. Protivnicima je triju velarnih serija u ie. to dakako jedan od glavnih dokaza za sekundarnost palataliziranih okluziva u ie.
Primjeri su kentumskih odraza u bsl. koji se obino navode jako
raznorodni203. U bsl. se ie. palatalizirani velari pravilno depalataliziraju (dakle * > *k, * > *g) ispred sonanata *m, *l, *r iza kojih
dolaze stranji samoglasnici (bsl. *a/, *, *u/ < ie. *o/eh2, */eh3,
*u/uH)204. To nam objanjava lit. akmu i stsl. kamy, ali takoer
i zato nema depalatalizacije u lit. menys praka istoga korijena. Usp. jo i lit. smkras, smakr < ie. *smoru- obraz, brada
(stind. mru-, stir. smech), te stsl. svekry svekrva < *sweruh2
(stind. var-), ali lit. uras svekar < *sweuros. Ima i nekih
iznimaka. Ie. se * u bsl. pravilno depalatalizira i iza *s205, usp.
203

Usp. Matasovi 2005.

Kortlandt 1978. Za ovu promjenu usporedi takoer depalatalizaciju ie. palatovelara
ispred sonanata u albanskom.
205
S obzirom na ie. s-mobile (vidi 52), svako bi se poetno #k- od ie. * u bsl. moglo
objasniti analogijom prema obliku s poetnim s-mobile iz kojega bi se onda to depalatalizirano k proirilo i na oblike bez s-mobile gdje nije trebalo biti depalatalizacije. To bi moglo
biti objanjenje u nekim sluajevima bsl. *#k- < ie. *#-.
204

165

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h2is-s- pitati, iskati > lit. iekti traiti, stsl. iskati, stind.
icchati. Valja napomenuti da se u baltijskom javlja i esta sekundarna varijacija k ~ te g ~ u rijeima ekspresivne naravi, koja je u nekim sluajevima oito jako mlada. Tako u litavskom prema grti piti nalazimo u dijalektu i erlikas pijanica iako je
tu oito posrijedi ie. korijen *gwerh3-, a ne ie. palatalizirani velar.
Takve primjere valja potpuno iskljuiti iz razmatranja. Kod nekih
je primjera jednostavno najvjerojatnije rije o krivim etimologijama, kao npr. u povezivanju stsl. grad i lit. gadas (stind. ghs,
steng. geard) s rus. dij. itnica, lit. rdas to je navodno
sve od istoga ie. *hordhos i sa satemskim i s kentumskim odrazima u bsl. Naglasak nam tu pokazuje da su posrijedi razliiti korijeni (hrv. se grd, rus. i lit. gadas nikako ne slau s rus.
i lit. rdas) pa stsl. grad, lit. gadas ipak valja izvoditi iz
ie. *ghordhos (s im se slae i stind. ghs), a lit. rdas moda iz
ie. *h2er- skupljati (Matasovi 2005), ali svakako iz *horHdhos
(laringal zbog akuta u bsl.). Neki su navodni kentumski odrazi u
bsl. zapravo oito posuenice iz kentumskih jezika. Tako je stsl.
brg oito posueno iz germanskoga (usp. stvnj. berg) to je onda
iz ie. *bherh- visok (stind. bhnt-), dok je stsl. krava vjerojatno
posuenica iz keltskoga (usp. vel. carw jelen) to je onda iz ie.
*erh2- rog (usp. lat. corn rog i od istoga toga korijena stsl.
srna). Tako nam na kraju od svih tih kentumsko-satemskih oscilacija u bsl. preostaje malo toga na em bi se mogli temeljiti zakljuci o sekundarnosti palatovelara u ie.
U stind. je posvjedoeno jako malo ovakvih varijacija, usp. stind.
klam- i ram- biti umoran < ie. *klem-/lem- i stind. ruk-/rucsjajiti prema ruant- svijetao < ie. *lewk-/lew-. Nije jasno kako bi se ovi odrazi mogli objasniti iako je u pojedinim sluajevima
mogue da su ve u ie. postojale kod nekih rijei varijante korijena
i s palataliziranim i s obinim velarom (kao ostatak njihove mogue stare alofoninosti).
U albanskom se ie. palatovelari najvjerojatnije pravilno depalataliziraju ispred sonanata, usp. alb. mjekr < ie. *smoru- (vidi 46),
alb. grua ena < ie. *reh2u- stara ena (gr. ~ stsl. zrti).
Kentumski i satemski jezici
Prije se je mislilo da kentumski i satemski jezici predstavljaju dva
ie. dijalekta, pri em bi kentumski jezici bili zapadni dijalekat, a
satemski jezici istoni. No to je upropastio toharski, koji je ken166

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tumski jezik (po tome to u njemu ie. palatovelari daju velare) iako je najistoniji ie. jezik po poloaju. Tako su nazivi kentumski i
satemski postali smo termini kojima se odreuju jezici u kojima
vrijede formule * = *k =/= *kw (kentumski) ili * =/= *k = *kw (satemski), no ni to se nije pokazalo najsretnijim s obzirom na albanski, armenski i anatolijski koji razlikuju sve tri serije i s obzirom
na toharski koji ne razlikuje nijednu seriju. Tako je danas ove nazive najbolje reinterpretirati na sljedei nain kentumskima zovemo one ie. jezike u kojima je * = *k, a satemskima one u kojima
je * dalo nekakav frikativ ili afrikatu, s obzirom na to da stara
formula * =/= *k = *kw oito ne stoji za alb., arm. i luv. Da je tu rije smo o jednoj ne toliko vanoj izoglosi koja presijeca ie. jezike,
jasno je i po tome to su njome razdvojeni i inae bliski anatolijski
jezici luvijski i hetitski ili po drugim stvarima jako bliski grki i
indoiranski jezici.
Palatalizacije
51 Palatalizacije su tipoloki jako est proces. Tako zovemo promjenu pri kojoj se suglasnici (najee velarni okluzivi, rjee dentali i drugi suglasnici) palataliziraju (postaju prednjiji) u dodiru
s prednjim samoglasnicima (neposredno ili posredno ispred ili iza
njih). Tako je npr. od lat. centum [kentum] sto nastalo tal. cento [nto], panj. ciento [iento], port. cento [sentu], fr. cent [sn],
ali logudorski kentu. Usp. i u japanskom chichi [ii] otac < *titi,
shimasu [imas] inim < *simasu ili eng. chin [n] brada <
germ. *kinnuz itd. Vrstom palatalizacije moemo smatrati i umekavanje glasova ispred j, tj. jotaciju, npr. u slav., lit. i gr.
Razne su palatalizacije djelovale u razna doba u puno ie. jezika u
iir., bsl. (neovisno u slav., latv. i lit.), het., toh., alb., arm., eng., romanskim jezicima (osim logudorskoga i dalmatskoga) itd. Sve su
ove palatalizacije neovisne jedne o drugima.
Arijska palatalizacija
Arijskom se palatalizacijom zove palatalizacija koja se je dogodila
u praindoiranskom jeziku. Ondje su ie. *k(w), *g(w), i *g(w)h u praiir.
palatalizirani u *, * i *h ispred *e/, *ey/y, *i i *y. U avestikom
ti *, * i *h ostaju nepromijenjeni, osim to se *h dakako deaspirira u * pa tako u avestikom imamo i []. U stind. * ostaje
poseban fonem (stind. c []), ali * > * tj. j, a *h > *h tj. *jh > h.
Tako se u stind. odrazi ie. obinih velara *g i *gh, palataliziranih
167

POREDBENA FONOLOGIJA

po arijskoj palatalizaciji, stapaju s odrazima ie. palatovelara * i

*h. U avestikom se razlika uva, * i *h > z, dok *g i *gh po arijskoj palatalizaciji daju .
ie. *lowkos/-is svjetlost > stind. roks, roc
ie. *sekweti slijd > stind. scate povezuje se, av. haaiti
ie. *gwih3w- ivjeti > stind. jvati ivi, av. vaiti
ie. *gwhenti udara > stind. hanti ubija, av. ainti
Ispred i koje nastaje od laringala ili kao popratni samoglasnik uz
stari slogotvorni sonant nema arijske palatalizacije jer u doba palatalizacije to jo nije bilo i usp. ie. *gwHi- (lit. gr gora) >
stind. gir- gora.
S obzirom na to da se u iir. ie. *e/ stapa s ie. *o/ i s *a/ < ie. *h2e/
eh2 tako to svi oni daju iir. *a/, u iir. trag ie. *e vidimo smo po
arijskoj palatalizaciji. Tako smo prema stind. mdhyas ne moemo
znati hoe li to u ie. biti *medhyos, *medhyes, *modhyos ili *modhyes
ne usporedimo li tu rije u drugim ie. jezicima (lat. medius <
*medhyos srednji). Isto tako ni prema stind. pca ne moemo bez
usporedbe s drugim jezicima znati je li u prvom slogu stajalo ie. *e
ili *o, no zbog arijske palatalizacije ie. *k/kw u drugom slogu znamo
da je ondje moglo biti smo ie. *e, dakle *penkwe (gr. 9).
Unato tomu to u stind. j i h nastaju i od ie. *g i *gh po arijskoj palatalizaciji i od ie. * i *h, razlika se nije izgubila u potpunosti jer
se po smjenama s drugim glasovima vidi je li posrijedi izvorni ie.
palatovelar ili izvorni ie. obini velar. Tako i u ved. yjate nudi
i u ved. vijte drhti imamo j, no da prvo nastaje od ie. *, a drugo od ie. *g, vidimo po tome to particip prvoga glagola glasi is
sa , a drugoga vikts s k < g. U stind. su odrazi u paradigmi ujednaeni, usp. od ie. N. jd. *wkwos, V. jd. *wkwe! u stind. pravilno
v kas, ali analogijom prema N. i V. v ka! umjesto oekivana *vca!
(usp. neujednaeno stsl. vlk, vle!).
Slavenske palatalizacije
U slavenskom su provedene ni vie ni manje nego tri palatalizacije koje se nematovito zovu 1., 2. i 3. palatalizacija, no da sve ne bi
bilo predosadno, valja napomenuti da je 3. palatalizacija djelovala
prije 2.206, tj. da su se palatalizacije odvijale redom 1., 3. pa 2.

206
Ovakvi zbunjujui nazivi potjeu iz vremena kada se mislilo da je 2. palatalizacija
djelovala prije 3. za to je poslije ustanovljeno da nije tono.

168

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Po prvoj palatalizaciji slav. *k, *g, *x207 daju ispred prednjih samoglasnika (ie. *e/, *i, *ey/y, *ew/w > stsl. e/, , i, u) *, * > *,
*. Usp. prema ie. *pekwete > stsl. peete, *gweneh2 (stprus. genna)
> stsl. ena, ie. *gwih3wos > stsl. iv, ie. *gwhen- > stsl. ti, ie.
*lowkis > stsl. lu, ie. *h2kewH- (got. hausjan uti) > stsl. uti,
germ. *xelmaz (eng. helm, njem. Helm) > psl. *xelmu > stsl. lm.
Prva je palatalizacija bila opeslavenska pojava, dakle provedena
je beziznimno u svim slavenskim jezicima prije slavenske ekspanzije, a djelovala je vjerojatno otprilike tijekom 5. st.
Trea je palatalizacija progresivna, to e rei da se velari palataliziraju iza prednjih samoglasnika, a ne ispred njih kao to je
to sluaj kod prve i kod druge palatalizacije208. Po treoj palatalizaciji slav. *k, *g, *x iza ie. *i(H)(n) i *ey(H) (> stsl. , , i) daje
*, *, * (to poslije prelazi u c, > z, s/ 209), ali pod uvjetom da
iza *k, *g, *x nije bilo slavensko * (stsl. y). Usp. ie. *attikos > psl.
*atiku > stsl. otc (gr. atiki), ie. *stigh- > psl. *stig >
stsl. stza, germ. *kunningaz kralj (eng. king, njem. Knig) > psl.
*kuningu > stsl. kn (hrv. knz), psl. *wixu > stsl. vs (hrv. v s
> s v, ste. ve). Trea je palatalizacija djelovala naizgled prilino nesustavno i razliito ovisno o pojedinim slav. jezicima/dijalektima, usp. lik ali lice te *prisga ali *prisati (hrv. prsega, priszati). U mnogim je takvim primjerima zacijelo rije o analogiji,
npr. *prisga prema G. jd./N. mn. *prisgy i sl. U sjeverozapadnom ruskom (oko Novgoroda i Pskova) tree palatalizacije, izgleda, ima smo kod *k. Nema je u mnogim rijeima gdje je inae u
svim ostalim slav. jezicima provedena, usp. SZrus. , ,
prema stsl. vs, vsa, vse.
Po drugoj palatalizaciji (koja se u kolskoj gramatici zove sibilarizacija) slav. *k, *g, *x prelazi ispred ie. *oy i *h2ey > *ay, koji su se
u meuvremenu stopili u *aj i preli zatim u * te je tako dobiven
novi prednji samoglasnik, u *, *, * (rezultati su isti kao i oni od
3. palatalizacije) to zatim daje c, > z, s/ 210. Usp. ie. *kwoyneh2
> stsl. cna (lit. kain, gr. 9), ie. *koylo- > stsl. cl (got. hails zdrav). U Jslav. i Islav. druga palatalizacija djeluje i preko v,
207

U slavenskom je u meuvremenu nastalo *x, kojega nije bilo u ie., od ie. *s iza *r, *u,
*k, *i (vidi 52), od poetnoga ie. *sk- i u posuenicama.
208
Trea se palatalizacija jo zove i de Courtenayeva palatalizacija po velikom poljskom
jezikoslovcu Baudouinu de Courtenayu (1845-1929) koji ju je prvi opisao 1894. godine.
209
Ovisno o kronologiji i pojedinom slavenskom jeziku. Od psl. *x po treoj palatalizaciji
nastaje u junoslavenskom i istonoslavenskom s, a u zapadnoslavenskom .
210
Opet s u Jslav. i Islav., a u Zslav. Izvorno je ouvano smo u najstarijim stsl. tekstovima, lehitskom te u ohridskim dijalektima makedonskoga. Ostali slavenski jezici imaju
mlae z.

169

POREDBENA FONOLOGIJA

usp. od psl. *gwajzd > stsl. zvzda, ali polj. gwiazda, psl. *kwajtu > stsl. cvt, ali e. kvt. Druga se palatalizacija u domaim rijeima u slavenskom javlja smo ispred novoga * < *aj (zato to
je ispred svih ostalih prednjih samoglasnika ve prije djelovala 1.
palatalizacija), ali u posuenicama dakako djeluje ispred svih samoglasnika, usp. lat. acetum [aketum] > got. *akit- > psl. *akitu
> stsl. oct, germ. *kirk > psl. *kirk > stsl. crky (hrv. ckva).
Druga se je palatalizacija irila vjerojatno sa slav. Juga; poela je
djelovati negdje izmeu kraja 6. i sredine 7. st., a uvjeti su njezina
djelovanja bili razliiti. U ruskom primjerice, po svoj prilici, nije
uope djelovala na morfemskoj granici (tj. ispred padenih i glagolskih nastavaka), usp. hrv. rka, L. rci, stsl. rka, L. rc, ali
rus. , L. . U ukr. se i bjr. 2. palatalizacija tu ipak javlja,
usp. ukr. , L. , bjr. , L. . Za SZrus. se govore (Novgorod, Pskov) obino tvrdi da ondje 2. palatalizacija nije uope bila provedena usp. primjere tipa e cijev u suvremenim govorima i starim spomenicima. No to nije tako jasno jer se ini da su ti
naizgled nepromijenjeni velari zapravo bili palatalizirani dentali
i u starim spomenicima i u suvremenim govorima (pa bi to k- zapravo bilo []). Tako bi ti govori bili iznimni smo po tome to nisu
proveli afrikativizaciju kod 2. palatalizacije.
Psl. *kj, *gj, *xj jotacijom takoer daju , , (rezultati su jednaki
kao oni 1. palatalizacije). I ostali se psl. suglasnici takoer jotiraju:
sj > , zj > , nj > (hrv. <nj>), lj > (hrv. <lj>), rj > > hrv. r, dj >
> hrv. _, tj > > hrv. , bj > b, pj > p, vj > v, mj > m itd. Jotacija je
jo uvijek ivo pravilo u hrv., usp. msao I. mlju, kp I. kplju,
pltiti plen, ksiti ken, rditi r_en itd.
Hetitska palatalizacija
U hetitskom *ti > zi [ci], usp. ie. *h2enti (lat. ante) > het. anz(a)
ispred, ie. *h1esti jest (stind. sti, lat. est) > het. zi. Osim toga, ie. poetno *dy- u het. daje [s], ie. *dyws (stind. dyau) > het.
iu bog.
Albanske palatalizacije
U albanskom su djelovale dvije palatalizacije. Prva, kojom su ie.
labiovelari *kw i *gw(h) preli u s i z ispred prednjih samoglasnika
*e i *i i ispred *y (usp. alb. pes < ie. *penkwe pet, alb. zjerm va-

170

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tra < ie. *gwherm-) i druga, kojom su svi ostali velari, dakle ie. *k
i *g(h) ispred prednjih samoglasnika *i i *e i ispred *y preli u q []
odnosno gj [] (usp. lat. centum sto > alb. qind, lat. gente- ljudi
> alb. gjind). Kako vidjesmo, druga albanska palatalizacija djeluje na posuenicama iz latinskoga kojih je u albanskom more. Ie.
se *k ne palatalizira ispred * (> alb. o), usp. alb. koh, stsl. as
< ie. *ks-.
Armenska palatalizacija
U armenskom se ie. labiovelari *kw i *gwh palataliziraju ispred
prednjih samoglasnika *e i *i te *y u i (dok ie. *k i *g ostaju
nepromijenjeni kao k i k, a odraz ie. *gh ispred prednjih samoglasnika nije posve jasan), usp. ork etiri < ie. *kwetwores, ie.
*gwherm- > arm. erm topao. Ie. se *gw u arm. ne palatalizira nego ostaje k (i tako se izjednauje s odrazom ie. *g).
Toharske palatalizacije
ini se da su u toharskom djelovale dvije palatalizacije, no ne slau se svi s tim. Prvom je palatalizacijom pratoh. *t (nastalo od ie.
*t, *d ili *dh) ispred prednjih samoglasnika *e i *i prelo u ts, usp.
ie. *potis gospodar (stind. pti) > toh. A pats, toh. B petso, ie.
*dhegwh- gorjeti (stind. dhati) > toh. AB tsk-. Druga je palatalizacija zahvatila sve toharske suglasnike osim *r, meu ostalima
i toh. ts nastalo prvom palatalizacijom i t koje je u nekim sluajevima naknadno vraeno analogijom umjesto oekivana ts. Ispred
*e i *i te *y u toh. se po drugoj palatalizaciji dogaaju sljedee promjene: *t > c, *ts > toh. A , toh. B ts, *s > , *n > , *l > ly, *k > ,
*m i *p su se depalatalizirali, a *w je depalatalizirano u toh. A,
dok je u toh. B postalo y. Usp. za pratoh. *t > c ie. *ph2tr otac >
pratoh. *ptser analogijom prema kosim padeima *ptr- i u N.
jd. sekundarno *pter > drugom palatalizacijom toh. A pcar, toh.
B pcer. Za pratoh. *k > usp. ie. A. jd. *gweneh2m > toh. A m,
toh. B ano, ie. *gwherm- > toh. A rme vruina; za pratoh. *t >
usp. ie. *de(t) deset > toh. A k, toh. B ak; za pratoh. *s >
, usp. *sept sedam > toh. A pt, toh. B ukt. Za *n > usp. ie.
*newos nov > toh. AB u, za *l > ly usp. ie. *lewkos > toh. B lyuke
(usp. toh. AB luk- svijetliti < ie. *lowk-). Za pratoh. *w > toh. A w,
toh. B y usp. ie. *h2weh1nt- vjetar (lat. untus, het. uwanza) >
toh. A want, toh. B yente.
171

POREDBENA FONOLOGIJA

Baltijske palatalizacije
U latvijskom *k i *g ispred prednjih samoglasnika i *y prelaze u c
i dz, usp. lit. gvas, stprus. giwan (stsl. iv) ~ latv. dzvs; lit. penk
~ latv. peci. Litavsko i d nastaju od starijega *tj i *dj, usp. mart
djevojka, G. jd. maris.
Tablica odraz ie. okluziv
ie.

stind. ave. gr.

lat.

stsl. lit. got. het.

luv. kelt.

arm.

alb.

toh. B

*p

pp

pp

*0- h-, 0-, w

*b

*b

*bh

bh

f-, -b-

*b

*t

tt

tt

*t

t, ts, c

*d

*d

t, ts, c

*dh

dh

f-, -d/b-

*d

t, ts, c

*k

k, c

k,

k, , c k

kk

kk

*k

k, q

k,

*g

g, j

g,

g, , g

k, y

*g

g, gj

k,

*g

gh, h

g,

g, , g

*g

g, gj

k,

kk

*k

th

k,

k, y

*g

dh

k,

*h

k, y

*g

k,

*kw

k, c

k, , ,

qu

k, , c k

kku kku

*kw

k,

k, s

k,

*gw

g, j

g, , ,

g, , g

ku

*b

g, z

k,

g, , =, f-, -u/b- g, , g

ku

*gw

g,

g, z

k,

*gwh gh, h

INDOEUROPSKI TJESNANICI
52 Tjesnanici su, odnosno frikativi, u ie. bili *s i najvjerojatnije
glasovi koji se nazivaju laringalima, dakle *h1, *h2, *h3. Tipoloki je neobino da je u ie. postojao smo jedan stridentni frikativ
*s. Jezici obino imaju barem dva stridentna frikativa, npr. /s/ i //,
/s/ i /z/ ili sl., dok ie. nije uz *s imao nijednoga drugoga stridentnoga frikativa ni // ni /z/ ni /f/ itd. U ie. je glas [z] postojao smo
kao alofon fonema *s, primjerice u rijei *nisdos [nizdos] gnijezdo (stind. n s, lat. ndus, got. nists, stsl. gnzdo).
172

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*s
ie. *sept sedam211 > stind. sapt (av. hapta), gr. 9, lat. septem ( sptmbar), stsl. sedm, lit. septyn, got. sibun (eng. seven,
njem. sieben), stir. sechtn, het. ipta-, arm. ewtn, alb. shtat, toh.
A pt
ie. *steh2-, *sti-steh2- (redupl.) stati, stajati > stind. tihati (av.
hitaiti), gr. , lat. st, sist, stsl. stati, lit. stti, steng. stondan (eng. stand, njem. stehen), stir. att jest, toh. B ste jest, likij. sttati stv
ie. *muHs mi; mii212 > stind. m, gr. , lat. ms (muskulatra), G. mris, stsl. my, stvnj. ms (eng. mouse, njem. Maus), arm. mukn, alb. mi
U iir. i bsl. ie. *s ostaje *s (stind. sapt, stsl. sedm), ali se mijenja
u * iza glasova *r, *u, *k i *i213. To se zove RUKI-pravilo, a ini se
da je djelomino djelovalo i u armenskom (vidi dolje). U stind. i av.
to * daje (koje se u stind., s obzirom na to da je retrofleksno, pie i kao ) usp. stind. tihati, av. hitaiti, u lit. takoer usp. lit.
aur, stind. us < ie. *h2ewss zora, no u slav. se to * mijenja
u *x214 (koje opet moe prvom palatalizacijom postati ili drugom
s), usp. stsl. my < *mi (1. pal.) < *mxi- (* > *x) < *m- (RUKI-pravilo) < *ms (gubitak laringala u zatvorenom slogu) < ie.
*muHs215. Usp. jo i ie. *loyseh2 lijeha > stsl. lxa, lat. lra, ie.
*snuseh2 snaha > stind. snu, stsl. snxa, ie. *tkwsom (po)tekoh > stsl. tx (x < *kx).
U iir. RUKI djeluje i nakon ie. *, a u bsl. ne jer je ondje izgleda
ie. * ve bilo prelo u tjesnanik * prije djelovanja RUKI-pravila,
usp. ie. *h2esis os > stsl. os (s < *ss)216, lat. axis, stind. ka-.
U latv. se i stprus. ne mogu vidjeti tragovi djelovanja RUKI-pravila zato to se u ovim dvama jezicima balt. *s < ie. *s, balt. * < ie.
211

Ie. je *sept sedam posueno iz semitskoga *sabatum sedam (ar. sabatun).
Ve je u ie. rije mi znaila i m (musculus). Gr. i arm. rije imaju oba znaenja,
a u slav. je (usp. hrv. mi) i lat. (musculus) rije mii izvedena iz rijei mi.
213
Pod *r, *u, *i dakako pripadaju i njihove poloajne inaice *, *w, *y te dvoglasi *ey,
*oy, *ew, *ow itd.
214
Promjena se [] > [x] javlja primjerice i u vedskom gdje izgovor jednoga od vedskih fonema, onoga koji se primjerice u rije sjuk bolestan pie sa <sj>, varira, ovisno
o dijalektu i govorniku, izmeu [], tvrdoga velarnoga [x] i izgovora izmeu toga dvoga.
Promjenu [] > [x] nalazimo primjerice i u povijesti finskoga i panjolskoga jezika.
215
*uH, *iH, *H (u zatvorenom slogu) > *, *, * pravilno (vidi 62), a RUKI-pravilo
djeluje nakon gubitka laringala u tom poloaju.
216
Da je tu djelovao RUKI, imali bismo slav. **o.
212

173

POREDBENA FONOLOGIJA

*s po RUKI-ju i balt. * < ie. * stapaju u s (usp. latv. prsts, stprus.

prsten prst). U lit. se pak balt. * i * stapaju u , ali ostaju razliitima od s pa se tako djelovanje RUKI-ja ipak vidi u lit.
U iir. i slav. RUKI-pravilo djeluje beziznimno, dok se u lit. ono dosljedno javlja smo iza *r, dok ga iza *k, *u i *i katkada ima, a
katkada ne. Usp. za RUKI u lit. stsl. vrx, lit. virs < ie. *wsvrh; stsl. mx, lit. maas torba, stind. mes ovja koa <
ie. *moysos; za nedjelovanje RUKI-ja u lit. usp. stsl. uxo, ali lit.
auss < ie. *h2ews- uho (u aur zora RUKI djeluje, vidi gore);
stsl. sux, ali lit. sasas < ie. *h2sawsos suh; stsl. tix, ali lit.
teiss ispravan, pravedan, prav < ie. *teys- ravan217. U litavskom je pravilan odraz ie. *s po RUKI-ju takoer zapravo , a svi
su primjeri s lit. s gdje prividno nema djelovanja RUKI-ja zapravo
posljedica djelovanja raznih kasnijih promjena i analogija. U lit. je
tako primjerice *-# na kraju rijei pravilno prelo u *-s#, usp. lit.
sns, ali stind. sn < ie. *suHnus sin. Tako i od ie. *h2ewsuho nastaje balt. *aus s pravilnim *-s#, dok je oblik auss s nedoetnim s mlai. Lit. se sasas suh vjerojatno moe objasniti asimilacijom *s- > s-s (usp. obrnutu asimilaciju u stind. oa- < *soa- gdje je to pravilno, vidi dolje). Lit. se teiss moe objasniti analogijom prema drugim pridjevima na -sus u kojima to -s- nastaje
od starijega *Cs i nema veze s RUKI-jem, usp. lit. baiss straan
< *baidsus ~ lit. baidti straiti < ie. *bhoydh- (lat. foedus ruan,
gadan, stsl. bs < *bhoydhs- takoer bez RUKI-ja) ili lit. viess
svijetao < *woytsus (usp. stsl. svt).
U slavenskom djeluje dodatno pravilo da * nastalo po RUKI-ju ponovno prelazi u *s ispred suglasnika, usp. stsl. prst, ali lit., gdje
nema toga pravila, pitas < *pstos. Dakle u slav. od RUKI-ja postaje x (uxo), ispred prednjih samoglasnika po 1. palatalizaciji
(my), a ispred suglasnika s (prst).
U slav. poetno #x- takoer nastaje od ie. *ks- djelovanjem RUKI-pravila (*ks- > *k- > *kx- > x-). Usp. od ie. *ksowd- malen,
slab itd. > stsl. xud, lit. skauds slabunjav (*ks- > sk-), stind.
kudrs. Slavensko poetno #x- nastaje katkada i od ie. *sk-, metatezom *sk- > *ks- pa djelovanjem RUKI-pravila, usp. stsl. xram <
*ksormos < ie. *skormos zatita218 (usp. njem. Schirm tit, zatita < germ. *skermaz). Promjena *sk- > *ks- nije pravilan gla217

Kao semantiku usporednicu promjene ravan > tih, usp. lat. plnus ravan >
tal. piano ravan; tih.
218
Razvoj znaenja: hram < velika kua, zgrada < krov < zatita. Usp. i stind.
crman koa, kora < *ker- bez poetnoga *s- (koa ~ tit od koe). Za razvoj znaenja
krov > kua usporedi lat. tctum krov; kua ~ stir. tech kua.

174

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

sovni zakon219 jer u slav. ima i mnogo rijei s nepromijenim *skpoput hrv. skk < ie. *(s)ok- (s pravilnim *s- > *sk-, vidi 50, usp.
stir. scu(i)chid ide, kree, pokree), stsl. skrb < ie. *skbh-, stsl.
skor brz < ie. *skor- (gr. skaem) itd. Katkada i od
istoga korijena imamo dvije rijei jednu s ouvanim sk-, a drugu s x-, usp. slavenske pridjeve *skromn i xrom (hrv. skrman
i hrm)220 nastale od istoga ie. korijena *skrom-221.
Poetno #x- u slavenskom katkada nastaje i sekundarno umjesto
oekivana *s-, vjerojatno poopenjem alofona s poetnim #x- nastalim RUKI-jem u sandhiju. To znai da su iza rijei koje bi zavravale na *-u ili *-i rijei koje su inae poinjale sa *s- imale kao
alofon *- > *x- koji se je onda u nekim sluajevima mogao i poopiti222. Takoer, alofonsko bi * > *x kod rijei s poetnim *s- bilo i
iza nekih prefikasa, primjerice *pr- (hrv. pri-) i sl. To su npr. rijei
poput stsl. xvala < *swl- (usp. stind. svrati zvui, pjeva, hvali
< ie. *swel-), stsl. xoditi, xod < ie. *sod- (usp. gr. put), stsl.
xtti, xotti, xvatati koji su najvjerojatnije povezani s korijenom
*swe- koji imamo u stsl. svoj223.
U stind. se s ispred ili u slogu poslije njega asimilira u , usp.
ie. *sweuros > stind. vuras < *svauras, ie. *h2sawsos suh >
stind. oas. Dok je u stind. ie. *s (osim kada bi se promijenilo po
RUKI-ju) ouvano, u iranskim je jezicima ie. *s > h, usp. av. hukasuh < ie. *h2sus- te av. hapta, stind. sapt < ie. *sept sedam.
Promjena je [s] > [h] jako esta u jezicima svijeta224. Unutar se ie.
jo javlja neovisno u gr., arm. i britskoj grani keltskoga (vidi dolje),
u mnogim suvremenim panjolskim dijalektima u odreenim pozicijama, npr. dij. las cosas [lah koah] stvari; prapolinezijsko *s u
veini polinezijskih jezika daje h, usp. samoanski tasi jedan, ali
havajski ekahi (*t > k), maorski ko-tahi, tonganski taha itd.
219

Nije jasno kada tono *sk- > x- u slavenskom; moda je rije smo o poopenju alofonskoga *ks- u sandhiju koje se je javljalo u odreenim uvjetima tj. da je u predpsl. djelovalo
pravilo da iza odreenih glasova *sk- > *ks- (= *k- > *kx- > *x-), dok se iza drugih nije
mijenjalo pa je onda, ovisno o rijei, poopena jedna ili druga inaica.
220
U hrv. je rije hrm nasljeenica, dok je rije skrman zapravo uena posuenica iz
19. st. iz rus. ili e. skromn.
221
Postoji i druga etimologija za rije xrom, no poetno x- svakako nastaje od ie. *sk-.
222
Za tipoloki slinu pojavu usp. vedski svenska [svnsk] vedski, ali jag pratar
svenska [j:_pr:ta_vnsk] (ja) govorim vedski gdje se [s] i u sandhiju mijenja u [] iza
[r] (a [r] zatim ispada). Ista se promjena u vedskom dakako dogaa i unutar rijei, usp.
norsk [nok] norveki.
223
Znaenjski razvoj: svoj > prisvojiti > hvatati > htjeti. Usp. isti razvoj znaenja
u latv. gribt htjeti to je srodno s hrv. grbiti (lit. gribti hvatati).
224
U stind. se doetno -s# prije pauze mijenja u visargu - [h], pa se tako esto i citira,
primjerice vka vuk umjesto vkas.

175

POREDBENA FONOLOGIJA

U gr. ie. *s ostaje nepromijenjeno, kao /-, smo ispred bezvunih okluziva (ie. *h1esti jest > gr. , lat. est, stsl. jest) i na
kraju rijei (ie. *newos nov > gr. neo-, lat. nouus inovacija). U ostalim poloajima *s > *h. To se *h uva u svim pozicijama u mikenskom, dok se u postmikenskom grkom (dakle u klasinom grkom) gubi izmeu samoglasnika, a ostaje smo na poetku rijei gdje se iz nekoga razloga ne pie kao pravo slovo nego
posebnim znakom koji se naziva 9 iliti spiritus asper
(i ita se kao obino [h]), usp. gr. 9 < ie. *sept sedam, ie. G.
*enh1esos rda > gr. (Homer) . U nekim se je grkim dijalektima, primjerice u lezbijskom i istonom jonskom, spiritus asper vrlo rano izgubio i na poetku rijei. Takvo se gubljenje u grkom zove psiloza, a takvi dijalekti psilotinima. U gr. se poetno
/h-/ odralo do 2. stoljea pr. K. kada se prestaje izgovarati (i u suvremenom ga grkom vie nema)225.
Spiritus se asper kao odraz ie. *s vidi u grkom i na poetku rijei
u skupini *sr- koja u gr. daje , usp. ie. *srew- tei (stind. srvati, stsl. struja) > gr. ( ruma). U malom je broju gr. rijei
poetno *s- neobjanjivo ostalo nepromijenjeno najpoznatiji je takav primjer ie. *suHs svinja (lat. ss) koje u gr. daje i oekivano
, ali i neoekivano . Poetni hk (spiritus asper) u gr. sudjeluje i u Grassmannovu zakonu ako se iza njega nae aspirirani
okluziv, poetno /h-/ nestaje, tako npr. ie. *sehoh2 > gr. *hekh >
(Grassmann) imam, ali *sehsoh2 > fut. imat u (*hs
> pa je u prvom slogu /h-/ ouvano jer nema Grassmanova zakona). Iz nekoga razloga *s nije prelazilo u *h iza slogotvornoga *
i *, usp. mn. n- i r-osnova ie. L. mn. *-su, *-su > gr. D. mn.
-, -. Poetni je pak glas u grkom obavezno dobivao protetski spiritus asper (dakle rije nije mogla poinjati s **-, nego
smo s #- u grkom).
Ie. je *s u latinskom ouvano kao s, osim u poloaju ispred zvunoga suglasnika kada ispada uz duljenje prethodnoga samoglasnika
(ie. *nisdos gnijezdo > lat. ndus, got. nists), te kada se nae izmeu samoglasnik. Izmeu samoglasnik je *s u latinskom prelo u r i ta se promjena zove rotacizam. Usp. lat. ra rtvenik <
sa ~ het. a- ognjite, lat. temere sluajno, nasumce < ie.
*temesi u tami, lat. nurus snaha < ie. *snusos itd. Meufaza je
razvitka izmeu staroga *s i latinskoga r bilo [z] kako je i ostalo u
oskikom, usp. osk. nastavak u g. -azum, lat. -rum < ie. *-eh2som
.
225

Usp. istu promjenu u panj. dijalektima gdje se takoer [h] nastalo od starijega [s]
esto potpuno gubi pa se gracias hvala ita [graia].

176

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U umbrijskom je, kao i u latinskom, to *z dalje promijeneno u r, s

tim da je t promjena u umbr. poopena i na kraj rijei, usp. umbr.
dij. plener punima (~ lat. plns). U latinskom do rotacizma ne
mora doi ako sljedei slog poinje s r, usp. lat. miser jadan (a ne
**mirer) ili disertus rjeit. Katkada ipak i u takvim sluajevima dolazi do rotacizma, usp. lat. soror sestra < ie. *swesr, lat.
aurra zora < ie. *h2ewss. Katkada se oblici nastali rotacizmom
analogijom prenose i u oblike gdje rotacizma ne bi trebalo biti, usp.
u Vergilija arbs, arboris stablo < *arboses, ali poslije analogijom arbor, arboris.
Rotacizam je do kraja u latinskom proveden sredinom 4. stoljea
prije Kr. (postoje i arhajski latinski natpisi iz doba prije rotacizma
s posvjedoenim starim -s- izmeu samoglasnik kao G. osobnoga imena Valesiosio umjesto klasinoga Valer). Rimski je konzul
Lucije Papirije Kras uao u povijest, ali smo onu jezikoslovnu,
kao prvi koji je poeo umjesto starijega Papisios pisati mlae Papirius te se moe smatrati rodonaelnikom rotacizma. Rotacizam je,
koji se je, kako vidjesmo, javljao u neto drugaijem obliku i u drugim italskim jezicima u oskikom i umbrijskom, najvjerojatnije
bio jedno od obiljeja italskoga jezinoga saveza.
Premda se na prvi pogled moe initi neobinom, promjena je s >
r fonetski sasvim banalna i po fazama je najvjerojatnije izgledala otprilike ovako: [s] > [z] (ozvuavanje izmeu samoglasnik, tipoloki esto) > [] > [] (kao u ekom) > [r]. Prijelaz je *s > *z >
r posvjedoen i u zapadnim i sjevernim germanskim jezicima (vidi dolje), u eretrijskom govoru jonskoga grkoga dijalekta, u neie.
gruzijskom, a u stind. se doetno -s u sandhiju ispred idue rijei
koja poinje samoglasnikom takoer mijenja u -r. U hrv. se i sln.
sporadino mijenja u r izmeu samoglasnika, usp. hrv. jer < *jee, hrv. dij. mre < me (od toga i mrati) itd. U mnogim jezicima
izgovor sonanta [r] pak kree prema kakvu [z], [], [] i sl., najee procesom obezvuenja, kao u makedonskom, turskom ili vedskom. To nam sve ukazuje na bliskost glasova [z], [s] i [r] po dijakronijskoj tipologiji glasovnih promjena.
U germanskom ie. *s ostaje nepromijenjenim na poetku rijei ili
ako je ie. naglasak stajao na slogu neposredno ispred njega. Ako
nije, *s se je u germanskom po Vernerovu zakonu pravilno ozvuavalo u *z. Takvo je z ouvano u istonogermanskom (odnosno u
gotskom), ali je u sjevernom i zapadnom germanskom rotacizmom
istovjetnim onom italskom promijenjeno u r. Usp. got. batiza bolji ~ eng. better, krimskogot. schnos ~ steng. snoru snaha, njem.
177

POREDBENA FONOLOGIJA

Schnur (ie. *snus-) ili steng. sar suh ~ lit. sasas, gr. /
< ie. *h2sawsos. Doetno je ie. *-s# takoer u germ. pravilno prelazilo u *-z#. To je *-z# u gotskom opet obezvueno, a u ostatku je
germanskoga kao i obino prelo u -r, usp. od ie. *wkwos > germ.
*wulfaz > got. wulfs, stnord. ulfr. To je doetno -r (u nekim se runskim natpisima pie -R koje se razlikuje od staroga -r) u nekim poloajima jo u suvremenom islandskom, ali u ostalim germanskim
jezicima nestaje ve u rano doba, usp. ve steng. wulf (eng. wolf,
njem. Wolf).
U keltskom je ie. *s u pravilu ouvano, ali je u kasnom britskom
razdoblju promijenjeno u h, usp. stir. salann sol, ali vel. halen,
stkorn. haloin, bret. holenn. Izgleda da je britsko #h- bilo rezultat
poopavanja lenicije (konsonantske mutacije) s > h, s tim da su neki primjeri zadrali #s-, dok su u nekim primjerima zadrana oba
lika, usp. srvel. hed(d) mir, sed(d) sjedalo < ie. *sedos (gr.
)226.
Odraz je ie. *s u albanskom prilino sloen. Na poetku je rijei
ie. *s- u alb. dalo gj- []. Razvoj je vjerojatno tekao otprilike ovako: *s > * > * > * > gj. Usp. alb. gjum, stsl. sn, gr. 9 (
hipnza) < ie. *supnos san, alb. gjarpr zmija, lat. serpns (
serpentna) < ie. *serp- itd. Kasnije je poetno *s-, u posuenicama
iz lat., pravilno mijenjano u sh-, usp. alb. shum puno < lat. summum ( sma). U sredini je rijei odraz ie. *s poneto nejasan, ali
je u nekim sluajevima oito takoer sh, usp. asht kost < ie. *h3esth1227 (lat. os, stind. sthi, het. ati).
U armenskom ie. *s na poetku rijei prelazi u h- (usp. gr., iranski itd.), usp. arm. hin star < ie. *senos (stir. sen, lat. senex, senior), dok izmeu samoglasnik to h nestaje dakle odraz je isti kao
u grkom. Ie. je *s ouvano, kao i u grkom, ispred okluziva, usp.
arm. z-gest odjea < ie. *westu- (lat. uestis). ini se da je RUKIpravilo djelovalo iza *r i *k i u armenskom, usp. arm. taramim
venem < ie. *ts- (lat. torre suim, prim, ptcp. tstum preko eng. tster), arm. ve-tasun esnaest < *swes-de.
s-mobile
U ie. su mnogi korijeni mogli na poetku imati i ne imati poetno
*s- koje se onda zbog svoje pominosti odnosno nestalnosti zove
s-mobile. Takvi su korijeni onda u nekim jezicima imali to *s- (usp.
226
227

178

Schrijver 1995.
Mogua je i rekonstrukcija *h2osth1.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

primjerice stprus. spoayno, lat. spma pjena), a u drugima su bili bez njega (usp. primjerice stsl. pna, stind. phna-, eng. foam).
No esto se oblici sa s-mobile javljaju i u istom jeziku, usp. u slav.
*kora/skora (hrv. kra, e. skora), u stind. ty-/sty- tat, u
gr. / krov itd. Porijeklo s-mobile nije posve jasno, no
sva je prilika da je rije o kakvoj pojavi nastaloj u sandhiju tj. na
granici dviju rijei. Kako su ie. rijei esto zavravale na *-s, mogue je da je dolazilo do pogrene morfemske analize pa je doetno
*-s prve rijei uzeto i kao poetan glas druge rijei pa je tako dolo do pojave korijen s poetnim *s i bez njega. Tako bi primjerice
*udnos poHim izgovarano [udnospoHim] pjena vd bilo krivo
morfemski ralanjeno kao *udnos spoHim i tako bi dolo do oblika sa s-mobile *(s)poHim (stsl. pna, ali lat. spma). Takoer je
mogua i obrnuta situacija da je izvorno bilo smo *spoHim pa
je *udnos spoHim krivo ralanjeno kao *udnos poHim da bi onda dobili *(s)poHim. Ako se s-mobile doda na korijen koji poinje
zvunim ili aspiriranim okluzivom, taj okluziv postaje bezvunim
tako primjerice *sd-, *sdh- > *st-.
Suglasniki odrazi ie. laringal
53 Kako su laringali u veini ie. jezika ostavili neizravne tragove, usko vezane uz problem ie. vokalizma, njihove emo odraze
obraditi zajedno s odrazima ie. samoglasnik. Ovdje emo se smo
osvrnuti na izravne, suglasnike odraze laringal u ie. jezicima.
Naziv je laringali proizvoljan, a njihova tona fonetska vrijednost
nije poznata te ih stoga i oznaavamo brojevno. Kada se ne zna koji je laringal bio u pitanju ili kada nam to nije vano, piemo *H
koje stoji za sva tri laringala.
S obzirom na to da se laringali u veini sluajeva kada daju izravan suglasniki odraz u nekom jeziku odraavaju upravo kao nekakvo h (u anatolijskom, armenskom, albanskom, iir.), sva je prilika da su laringali zapravo bili velarni frikativi (dakle glasovi tipa
x). To je sigurno za *h2, za koje nema zapravo sumnje da je bilo ita
drugo doli [x] (dakako, to je sigurno, koliko je uope bilo koja druga rekonstrukcija sigurna). Za *h3 je takoer vrlo izgledno da je
bilo nekakav glas tipa [x] (npr. [x w] ili [w]), a fonetska je realizacija * h1 sporna (esto se uzima da je *h1 bio glotalni zatvor [])228.
Po jednoj bi pretpostavci laringali bili velarni frikativi s trima se228

Meutim u tom se sluaju ne bi moglo objasniti ie. *h3esth1 kost > stind. sthi s
aspiracijom (za *h1 usp. gr. ). Moglo bi se, recimo, pretpostaviti da je smo poetno

179

POREDBENA FONOLOGIJA

rijama jednakima trima serijama u velarnih okluziva. Tako bi,

usporedno s *, *k i *kw, i *h1, *h2, *h3 fonetski interpretirali kao
*x , *x i *xw. To bi objanjavalo zato u ie. *h1e ostaje *h1e, ali *h2e
> *h2a, a *h3e > *h3o samoglasnik *e mijenja boju uz laringale,
uz velar *x postaje *a, a uz labiovelar *xw postaje *o to je fonetski uvjerljivo (vidi 74)229. ini se i da je *h3 bilo zvuno bar u nekim pozicijama (moda [w]?), najvjerojatnije u sredini rijei. To se
temelji na primjeru reduplikacije ie. korijena *peh3- piti (stind.
pti pije, lat. pt loem itd.). Naime, to reduplicirano *pi-ph3daje u ie. *pib- (stind. pbati pije, lat. bib pijem, stir. ibid pije
itd.) gdje, kako se ini, *h3 ozvuuje prethodno *p i zatim nestaje.
Laringali su se izravno, kao posebni suglasniki glasovi, u nekim poloajima odraavali smo u anatolijskom (hetitskom i luvijskom) kao , u armenskom moda kao h, moda u albanskom
takoer kao h, i moda u gth-avestikom kao glotalni zatvor
(to je prilino sporno). Osim toga, u iir. su izazivali aspiraciju
prethodnih okluziva.
U hetitskom je *h2 u mnogim poloajima ouvano kao 230, dok
je *h3 ouvano kao - smo na poetku rijei (nije opeprihvaeno
da *h3- na poetku rijei u het. takoer daje -). Laringal se *h2
ipak i u hetitskom u nekim poloajima gubi231. Usp. het. paur
vatra < ie. *peh2w (gr. 9 pirmn), het. artagga- < ie.
*h2tos medvjed (lat. ursus, gr. ), het. ear krv < ie.
*h1esh2 (stlat. aser) itd. Za *h3- > #- usp. het. ati < *h3esth1(lat. os, stind. sthi), het. aran- orao < ie. *h3er- (gr. ptica ornitolgija) itd. U naelu bi se svi primjeri s odrazom #aza *h3e- u anatolijskom mogli jednako tako protumaiti i kao odrazi ie. *h2o-, a ne *h3e-, no primjer je previe eda bi se svi mogli
uvjerljivo tumaiti kao odraz ie. *h2o-, a ne *h3e-, pa stoga ipak
treba uzeti da se poetno *h3- uva kao #- u anatolijskom iako je
ono prilino nestabilno jer u nekim sluajevima nestaje232.
*h1 bilo [], ali da je u sredini i na kraju rijei bilo [x]. Ipak, rekonstrukcija *h1 u tom primjeru nije posve pouzdana; vidi dolje.
229
Dakako, bojenje bi se *e uz laringale moglo tumaiti i drugaijom fonetskom vrijednou laringala, primjerice da je *h2, recimo, bio kao arapski ayn i slino, ali onda
ne bismo imali sustav usporedan sa sustavom velarnih okluziva, a i ne bi nam bili jasni
odrazi laringal kao glasa h u anatolijskom. Valja napomenuti i to da neki lingvisti rekonstruiraju 4, 5 pa ak i do 10 laringala, no velika veina suvremenih indoeuropeista
rekonstruira 3 laringala kao i mi ovdje.
230
Hetitsko se sasvim sigurno izgovaralo kao nekakvo /h/, u akadskom je to bilo semitsko hrapavo (kao nizozemsko <g>).
231
Za tone uvjete odraza laringal u anatolijskom vidi Melchert 1994: 67-74.
232
Usp. Rasmussen 1992.

180

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Neki lingvisti (Beekes 1988b) smatraju da se laringali uvaju u

gth-avestikom kao poseban fonem, glotalni zatvor , u nekim
poloajima; usp. av. as to bi navodno bilo zapravo /aas/ bio je
< *h1e-h1est, av. vta- to je navodno /vaata-/ < ie. *h2weh1nt- (lat.
untus, stsl. vtr, hrv. vjtar) itd. Ova je pretpostavka meutim
daleko od opeprihvaene.
Prema nekim istraivaima, u armenskom se je ie. *h2e- na poetku rijei odrazilo kao ha-, a *h3e- kao ho- (iako ima i protuprimjer). Usp. arm. haw ptica < ie. *h2ew- (lat. avis), arm. hac i 233
< ie. *h3esk- jasen (gr. bukva, het. a()ik- drvo s plodovima, stnord. askr, hrv. j sn, alb. ah bukva), arm. hot < ie.
*h3ed- vonj (lat. odor dezodrans) itd. Neki smatraju da je tu
h- u armenskom protetsko (dakle sekundarno), slino kao hrv. h- u
hrvati se umjesto rvati se. Usp. npr. arm. hoviw pastir, ali arm.
audi ovca < ie. *h3ewis ovca.
ini se da su poetno *h2 i *h3 i u albanskom katkada davali #h- iako je to sporno. Usp. primjerice alb. hal joha < ie. *h2elsno- (lat.
alnus joha, hrv. jha < *jeha < psl. *elxa/olxa), alb. herdh
muda < ie. *h3erhis (gr. rkestar, stir. uirge, lit. arilas
pastuh). Protuprimjer je drugomu primjeru alb. ah bukva < ie.
*h3esk-, kako vidjesmo.
U indoiranskom od ie. bezvunih okluziva (*p, *t, *k) i ie. laringala (*H) nastaju novi bezvuni aspirirani okluzivi (kojih u ie. nije
bilo). Tako npr. od ie. *pth2us irok nastaje stind. pth, dok u
gr. 9 laringal nestaje bez traga kao i u svim ostalim jezicima gdje se *pH, *tH, *kH odraavaju kao obino *p, *t, *k. Avestiki na mjestu skr. ph, th, kh ima f, ? [], x. Laringali su u iir.
mogli utjecati i na prethodne zvune okluzive, usp. ie. *dhugh2tr
ki > stind. duhit (-h- < iir. *gh < ie. *gh2), gr. ?; ie. *(h1)
eh2om ja > stind. ahm (*h2 se tu odraava kao i ie. *h), stsl.
az; *meh2 veliko > ved. mhi, gr. ( mega-)234. Izgleda
da veina primjera za laringalnu aspiraciju okluziv u sanskrtu
potjee od primjer s ie. *h2. Ipak usporedi za *h1 mogui primjer
ie. *h3esth1 kost > stind. sthi, gr. 235, ali npr. ie. *dh233

U arm. o > a u otvorenom slogu naknadno.

Ie. se *-gH-/-H- aspirira i u oskikom, gdje daje *--, koje zatim nestaje, obino uz
duljenje prethodnoga samoglasnika, usp. osk. ftr ki < *fu(a)ter- < ie. *dhugh2ter-,
osk. v ja < * < *e < *eh2oh2 (lat. eg) i osk. mais vie < *mais < *mh2- (lat.
magis) (Schmidt 1978: 23-24).
235
U gr. *h3esth1yom > . Ako se pretpostavi i rani sufiks *-eyom, svejedno laringal opet mora biti *-h1 jer bi *-h2 i *-h3 dali grko -- odnosno -o- umjesto -- u sufiksu.
Jedina bi mogunost bila da je sufiks u grkom dodan tek nakon to je laringal tu ve bio
234

181

POREDBENA FONOLOGIJA

3tos

> stind. dits bez aspiracije (vidi 76). Moe biti da je smo
*h2 uzrokovalo laringalnu aspiraciju u iir., to bi onda odgovaralo pretpostavci da je *h2 bilo *x, a da druga dva laringala nisu bili
glasovi tipa [x] (vidi gore).
U armenskom ie. *kH daje x, usp. ie. *okH- grana > arm. cax,
stind. kh-, stsl. soxa, lit. ak, got. hoha plug. Neki smatraju
da i u slav. ie. *kH daje x, no jedini je primjer za to upravo navedena rije (stsl. soxa, ali lit. ak) ija je rekonstrukcija ionako sumnjiva zbog neslaganja dugoga gotskoga i sanskrtskoga samoglasnika i kratkoga samoglasnika u drugim jezicima.
Valja rei da kod suglasnikih odraza laringal katkada ipak ima
i primjer u kojem laringal, npr. u hetitskom ili armenskom, nestane iako to ne bismo oekivali. Usp. npr. lat. albus bijel (umbr.
alfu bijela), gr. bijela pjega na koi, velki elfydd zemlja, svijet, hrv. lbd < *olbd ili kao drugi primjer stind. ris
otrica, gr. iljat, lat. acus igla, stsl. ostr itd. Tu bismo logino rekonstruirali ie. *h2elbh- i *h2e-, vodei se naelom
da ie. korijeni imaju strukturu CVC (vidi 84) i da je zapravo svako poetno *a- bilo *h2e-. Meutim, het. tu ima alpa oblak i akuotar kamen bez poetnoga -. Stoga tu neki jednostavno rekonstruiraju *albh-236 i *a-, neki rekonstruiraju neki etvrti laringal
koji pretvara *e u *a, ali se gubi u hetitskom, a neki jednostavno
rekonstruiraju *h2elbh- i *h2e-, ali priznaju nepravilan odraz u
hetitskom. Isto tako i kod primjer gr. cijev, dvorite ( ula, tur. avlu vlija), dolina, hrv. lica, lit.
alas konica (sekundaran naglasak), latv. alis konica, ale,
stnord. jli uplje stablo, arm. u put gdje se logino rekonstruira ie. *h2ewHl- (poetno *h2e- iz strukturalnih razloga, a drugi laringal zbog naglaska u bsl.), no tu u het. imamo auli- cijev, grlo,
oito srodnu rije, ali bez ijednog laringala. Valja biti realan i ne
oekivati nemogue, tj. ne oekivati, kao to se to u povijesnom jezikoslovlju esto ini, stopostotnu pravilnost glasovnih zakona. To
se pogotovu ne moe oekivati kod takvih prastarih jezika kao to
je hetitski, znamo li da dosta takvih neobjanjivih (ili prividno neobjanjivih) stvari nalazimo i u modernim jezicima i dijalektima.
Dat emo jednu tipoloku usporednicu za odraz laringal. Praslavenski je imao glas *x za koji tono moemo rekonstruirati gdje je
stajao. U standardnom je hrvatskom vie-manje zadrana njegonestao. U tom sluaju bi se moglo pretpostaviti bilo koji laringal u praie. Ipak, sufiks *-yne izgleda mlad s obzirom da ga nalazimo ve u het. hati.
236
Npr. Snoj 2003: 342. To je na jedan nain metodoloki korektno, ali je na drugi nain
i izbjegavanje odgovora na pitanje.

182

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

va stara distribucija, no u mnogim se hrvatskim govorima h gubi i

pritom je katkada, iako tono znamo gdje bi h moralo biti, teko
odrediti kako se to h gubi ili zadrava. Dat u primjer iz posavskoga sela Sikerevaca gdje prema standardnom hrv. grh, rah, dh,
strh, prh, krh, trbuh, njh, dh (starije dh), ph, slh, vr h nalazimo gr, or, str|, ali dx i pr| v, zatim krv, ali trb i x, dx,
px, slx te vr x. Dakle moemo vidjeti najrazliitije odraze kod kojih se u nekim sluajevima *x uva, nekad otpada, a nekad daje v
237
, i jo se pritom samoglasnik u nekim sluajevima krati (slx)238,
a u nekima ne (pr| v). Ako dakle u suvremenim dijalektima nailazimo na takve nepravilnosti, gdje je teko objasniti zato se u nekim primjerima *x uva, a u drugima ne, kako moemo oekivati
da e se to moi u apsolutno svakom sluaju objasniti, primjerice u
hetitskom koji ne moemo izravno izuavati?239

INDOEUROPSKI SONANTI
54 Ie. su se segmenti dijelili na slogotvorne, neslogotvorne i slogotvorno-neslogotvorne. Slogotvorni su bili samoglasnici, neslogotvorni okluzivi i frikativi240, a slogotvorno-neslogotvorni sonanti
koji su mogli dakle biti i slogotvornima i neslogotvornima.
slogotvornost

samoglasnici

sonanti

frikativi

okluzivi

/+

Sonanti su u ie. bili *m, *n, *l, *r, *y i *w241. U slogotvornom ih poloaju piemo kao *, *, *, *, *i i *u. Slogotvorni su i neslogotvor237
Zapravo se tu u kosim padeima u zijevu tipa *kra stvara prijelazno -v- koje se
onda poopava u svim padeima. Tako se objanjava i j umjesto h u nekim dijalektalnim
rijeima (npr. grijta prema grehta). Iza ili ispred u se obino razvija v, a iza ili ispred i
nastaje j, koji se onda poopavaju. Pogreno je, kao to se esto misli i objanjava, da tu h
izravno prelazi u v ili j.
238
Samoglasnik se krati u zijevu tipa *slxa > *sla > *sla pa se opet *x vraa, ali sa
skraenim *slxa itd.
239
Valja rei da je tenja za dosljednou u povijesnoj lingvistici bitna i da je jako bitno
traiti objanjenje koje bi obuhvatilo sve mogue odraze, no valja biti realan i shvatiti da
je u naravi jezika kao takva da se ne moe uvijek sve objasniti i da nije sve uvijek stopostotno pravilno. To ne znai da treba lako odustajati od traenja rjeenja, nego znai
da ne treba sumnjati u neko rjeenje smo zato to ono ne djeluje u ama ba svakom moguem primjeru jer je to nemogue. Uostalom, za svaki, pa i najsigurniji, glasovni zakon
uvijek postoje iznimke koje se ne mogu zapravo objasniti.
240
Katkada se govori o laringalima u slogotvornom poloaju (npr. CHC), no tu se vjerojatnije umetalo nefonemsko va, nego to bi laringali doista bili slogotvorni (vidi 76).
241
Fonetski *y i *w dakako nisu bili sonanti nego polusamoglasnici, ali su se fonoloki
ponaali kao sonanti pa ih zajedno s *m, *n, *l, *r svrstavamo u sonante.

183

POREDBENA FONOLOGIJA

ni sonanti bili u dopunbenoj razdiobi, tj. bili su alofoni slogotvorni su se alofoni u naelu javljali izmeu dvaju suglasnika, odnosno
kada nije izravno uz njih bilo samoglasnika (usp. ie. N. *rd srce, ali G. *dos; ie. N. *snygwhs snijeg, ali G. *snigwhos), na poetku rijei prije suglasnika (ie. *ukwsn vol > stind. ukan-, eng.
ox, mn. oxen; ie. *wod voda, G. *udnos > stsl. voda, lat. unda) i
na kraju rijei iza suglasnika (ie. *wod voda, *h1esmi jesam).
U ostalim su poloajima sonanti bili neslogotvorni (u dodiru sa samoglasnikom ispred ili iza njega)242.
Treba primijetiti da su u ie. *i i *u, premda su dakako bili samoglasnicima fonetski gledajui, fonoloki gledajui zapravo bili neslogotvorni sonanti. Odrazi su ie. neslogotvornih sonanata u naelu stabilni, odnosno oni se nisu toliko mijenjali u pojedinim ie. jezicima. Odrazi su se slogotvornih sonanata (osim *i i *u) odrazili
u veini jezik dodavanjem razliitih samoglasnika ispred ili iza
*m, *n, *l, *r.
NESLOGOTVORNI SONANTI

*m
ie. *men-/mon- misliti > stind. manyate ( mntra, av. minyeite), gr. zamiljam, lat. memin sjeam se ( mmrija
itd.), stsl. mnti (hrv. mnti, mnm, mnijnje, pred-mnijvati itd.),
lit. miti, men, got. ga-munds sjeanje (steng. mnan misliti
> eng. mean, njem. meinen), het. mema- govoriti, stir. man elja, arm. i-mnam shvaam, alb. mund moi
ie. *medhu medovina, med > stind. mdhu (av. mau- vino,
med), gr. ? vino, stsl. med, lit. meds (latv. mdus, stprus.
meddo), stvnj. metu (eng. mead, njem. Met medovina), stir. mid,
toh. B mit
ie. *medhyos srednji > stind. mdhyas (av. maiya-), gr. ()
( mezozik), lat. medius (mdj), stsl. meda (hrv. m_a), lit.
md uma (< uma kao granica), got. midjis (eng. mid(dle)),

242

Kao to vidjesmo, u ie. je uglavnom bilo predvidljivo hoe li u odreenu poloaju
doi slogotvorna ili neslogotvorna varijanta. Stoga bi zapravo bilo dosljedno da se, kako je
rije o istom fonemu, i slogotvorni i neslogotvorni sonanti piu istim znakom, npr. *uodr i
*udnos ili *wodr i *wdnos. Meutim, obino se ti odrazi piu razliito iz didaktikih razloga u nekim sluajevima nije lako odrediti gdje bi koja inaica trebala doi. Npr. broj se
devet rekonstruira kao *new, a prema pisanju bi se *newn moglo zakljuiti da je rije
upravo o *newn s neslogotvornim doetnim *-n.

184

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

njem. Mitte), stir. mide, gal. Mediolnum (toponim dananji Milano, izvorno usred polja243), arm. m, alb. mjet
Ie. *m ostaje u svim jezicima u naelu isto. No esta je promjena
*-m > -n#, tj. nerazlikovanje doetnih nosnika (inae tipoloki jako
esta pojava). To se dogaa u grkom, hetitskom, frigijskom i armenskom (usp. ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, lat. iugum,
ali gr. , het. iukan) iz ega je oito da je to nekakva arealna
promjena. Takva je promjena primjerice zabiljeena i u arapskom,
a imaju je i hrvatski dijalekti uz Jadransko more, a od udaljenijih
jezika npr. i finski.
U slavenskom *m i *n nestaju u zatvorenom slogu nazalizirajui
prethodni samoglasnik tako da stranji samoglasnici (ie. *o, *u, *h2e
> *a, *, *uH > * i *eh2 > *) s *m/n daju stranji nazal (> hrv. u),
a prednji samoglasnici (ie. *e, *i, *, *eh1 > *, *iH > *) s *m/n daju
prednji nazal (> hrv. e)244, usp. lit. rank ~ stsl. rka, lit. mints ~
stsl. pa-mt (hrv. pmt s dugim koje upuuje na staro *).

*n
h

ie. *neb os (oblano) nebo > stind. nbhas, gr. oblak,

lat. nebula magla (nebulza), stsl. nebo, lit. debess oblak <
*nebess245, njem. Nebel magla, het. npi, stir. nem
ie. *new(y)os nov > stind. nvas (av. nava-), gr. " > (
neologzam itd.), lat. nouus, stsl. nov, lit. najas (stlit. navas),
got. niujis (eng. new, njem. neu), het. newa-, stir. na (gal. toponim
Nevio-/Novio-dnum novi grad), toh. B uwe
ie. *nokwts no > stind. nak, A. nktam, gr. , G. , lat.
nox, G. noctis ( noktrno), stsl. not, lit. nakts, got. nahts (eng.
night, njem. Nacht), het. nekuz, stir. nocht, alb. nat, toh. A nokte
nou
Ie. *n ostaje u naelu nepromijenjenim u svim jezicima. Za slavenske nosne samoglasnike vidi pod *m.
243

Za gal. -lnum polje, ravnica usp. lat. plnum ravnica s biljeito keltskim nestankom ie. *p-.
244
Iako se u hrvatskom staro *e i * stapaju, trag se staroj razlici esto vidi u duljini
jer je staro *e (kako nastaje od ie. kratkoga *e) uvijek kratko (osim ako se u odreenim,
predvidljivim, uvjetima ne produi), dok je staro * (kako nastaje od dvoglas, koji su po
naravi dugi), osim ako nije bilo pod akutom ili u vieslonoj rijei, ostalo dugo. Usp. hrv.
rd, G. rda gdje duina upuuje na staro *rd i ld, G. lda gdje kraina u G. upuuje
na staro *led. Duljina je u ld sekundarna (kao u bg prema bga), vidi vie u Kapovi
2005b: 53.
245
Ili asimilacijom *n-b > d-b, ili analogijom prema dangs nebo (~ slav. *dga > hrv.
dga).

185

POREDBENA FONOLOGIJA

*r
ie. *swesr sestra > stind. svs, svasr- (av. xvahar-), gr. hom.
ki; sestrina; roakinja, lat. soror, stsl. sestra, lit. sesu,
G. seses, got. svistar (eng. sister, njem. Schwester), stir. siur, arm.
koyr, toh. B er
ie. *h2nr mukarac; sila > stind. nras (av. nar-), gr. , lat.
Ner Neron (osk. niir mukarac, voa), stsl. nrav (hrv. nrav),
lit. norti eljeti, nras volja, nasas estina, hrabrost (usp.
gr.  hrabar ndrija), het. innarawant- silan, stir.
nert hrabrost, muevnost (vel. ner junak), arm. air, alb. njeri,
frigijski
ie. *treyes tri > stind. tryas (av. ?ry), gr.  ( trilgija),
lat. trs, stsl. trije, tri, lit. trs, got. reis (eng. three, njem. drei),
het. terijanna- trei put, stir. tr (keltib. Tiri), arm. erek, alb.
tre, toh. B trey
Ie. *r takoer u naelu ostaje nepromijenjeno u svim jezicima. Za
metatezu likvid u slav. vidi 83.
Izgleda da u ie. *r nije moglo stajati na poetku rijei, nego da su sve
rijei koje naizgled imaju poetno *r- u ie. zapravo imale jo laringal
ispred njega (npr. stind. ras, lat. rs, stsl. rosa < ie. *Hros(H)-246).
U staroanatolijskim jezicima (het., luv. i pal.), armenskom i frigijskom uope nema rijei koje bi poinjale s #r-, kao ni u grkom gdje
se na poetku javlja smo #-247, koje nastaje od ie. *sr- ili *wr(gr. , stind. srvati, stsl. struja < ie. *srew- tei)248.

*l
ie. *leyh-/lih- lizati > ved. rihati/skr. lihati, rhi/lhi lie
(av. razaite liete), gr. , lat. ling, stsl. lizati, lit. liti, steng. liccian (eng. lick, njem. lecken), stir. ligid, arm. lizem

246
Valja napomenuti da u ovoj rijei nema izravnih dokaza za poetni laringal, nego da
se rekonstrukcija s *Hr- osniva smo na pretpostavci da rijei u ie. nisu mogle poinjati s
*r- za to ima mnogo indicija.
247
Najstariji je izgovor gr. #- zapravo bio [hr] pa zatim obezvueno [r], usp. lat. transliteraciju rh-. Poetno se #- u grkom uvijek pie s otrim hakom (jer uvijek nastaje od
*sr- i *wr-, a u ie. nije bilo poetnoga *r-). Od ie. *Hr- u gr. i arm. dobivamo protetski
vokal ispred r (vidi 85).
248
Nepostojanje je poetnoga #r- odlika i veine jezika triju kavkaskih jezinih porodica
abhasko-adigejske (i njoj vjerojatno srodnoga hatskoga), nako-dagestanske i kartvelske,
te primjerice tunguskoga i korejskoga (Matasovi 1992). Osim toga, rijei nisu mogle poinjati s r ni u prauralskom, a ni u modernim samojedskim jezicima (Janhunen 1998: 464).

186

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *leyH- liti > stind. vi-linti rastapa se, gr. jezero,
lat. ltus obala, stsl. liti, lit. leti, lti, got. leiu vino od voa,
stir. do-lin tee, alb. lis potok, toh. A lew- vlaan, toh. B
lyam jezero
ie. *h3el(n)-/h3el(e/on)- lakat > stind. aratn- 249, gr. , lat.
ulna, stsl. lakt, lit. alkn, olektis (latv. ulekts, stprus. woaltis), got. aleina (eng. ell, njem. Elle lakat kao mjera), srir. uillind
lakat, zavoj, ugao (vel. elin lakat), arm. olok noga, stegno,
alb. lr
55 Ie. *l ostaje u naelu nepromijenjeno u svim ie. granama,
osim u indoiranskom gdje je razvoj neto kompliciraniji. Za metatezu likvid u slav. vidi 83.
U iranskim se jezicima ie. *l odraava kao *r i stapa dakle s odrazom ie. *r. Neto iznimaka, kada ostaje *l, ipak ima i u iranskom,
uglavnom u perzijskom, usp. perz. litan lizati < ie. *leyh-, perz.
lab usna ~ lat. labium, eng. lip itd.250 U indoarijskom je odraz
ovisan o dijalektima. Na zapadu je indoarijskoga podruja (SZ Indija) razvoj bio jednak iranskom, ie. su se *r i *l stopili u r. U istonijim je indoarijskim dijalektima bila pak zadrana ie. opreka r : l,
koja je u nekim najistonijim dijalektima, primjerice u srednjoindijskom jeziku magadhiju (na kojem je postojala bogata dramska
knjievnost i na kojem su pisani i neki Aokini natpisi), najvjerojatnije neto poslije, takoer izgubljena, ali tako da su i r i l dali ovdje uvijek l, za razliku od zapadnoga indoar. i iranskoga gdje
daju uvijek r. Govornici sredinjih dijalekata predstavljaju raniji
val doseljenika koji su kao arhaizam ouvali ie. opreku *r : *l, dok
je govornike zapadnih dijalekata indoar., koji su kasnije doli, zahvatila izoglosa *l > r koja je zahvatila i iranske jezike. Neovisna
je od te promjene promjena *r > l u najistonijim indoar. dijalektima poput magadhija. Ovakva je dijalekatna raznolikost utjecala
i na prividno prilino kaotine odraze ie. *r i *l u klasinom sanskrtu, odnosno staroindijskom openito. Kako su osnova vedskoga
jezika zapadni indoar. govori (s podruja SZ Indije), u vedskom na
mjestu ie. *r i *l nalazimo uglavnom r, usp. ved. ragh (av. rau-)
prema gr. < ie. *h1lgwhus lagan. No klasini je sanskrt
nastao istonije (u Madhyadei), u podruju gdje je bila zadrana
ie. opreka *r : *l, usp. skr. rudhiras < ie. *h1rudhros, ali skr. laghu
< ie. *h1lgwhus (prema vedskom ragh). Usp. takoer i skr. plu249
Iz perz. arani- lakat preko tur. arn (balkanski tur. arin) dolazi hrv. rn lakat (kao mjera).
250
Burrow 1973: 82.

187

POREDBENA FONOLOGIJA

prema ved. pru- plutati (~ stsl. ploviti, ie. *plu-/plow-), ved. rihprema skr. lih- lizati (vidi gore) itd. No kako se klasini sanskrt
nije razvijao neovisno, iako je imao drugaiju dijalekatnu podlogu
od vedskoga, nego se razvijao zapravo kao svojevrstan nastavak
vedskoga jezika, jasno je da su mnoge rijei iz vedskoga, u kojima je ie. *l > r, preuzete i u sanskrt, pa tako imamo primjerice i u
ved. i u skr. oblike kao aratn- lakat (vidi gore), ri kti ostavlja
~ lat. linquit, gr. 9, rvas slava ~ stsl. slovo (ali usporedi od istoga korijena u stind. i loka- stih), ckra- kota ~ gr.
, pr s pun ~ stsl. pln (ali usp. skr. vi-pula- velik, opiran) itd. Kod rijei koje nisu potvrene u vedskom, redovito nailazimo na ouvano ie. *l, usp. skr. pli- buha ~ stsl. blxa, lit.
blus. Nije neobino da rije poput one za buhu nije posvjedoena u vedskom kao jeziku svetih himana (Burrow 1973). U sanskrtu ima i neto posuenica iz najistonijih indoar. dijalekata u kojima ie. *r, *l > l, pa odatle u skr. uz rhita- crven (~ rudhirs),
takoer i lhita-, a sve to prema ie. *h1rowdh-, te uz izvorno rajyate
obojen je u crveno i lajjate srami se < crveni se (od srama)251.
Usp. i stind. valmka- mravinjak sa sekundarnim l, prema stind.
varms mrav, lat. formca, hrv. mrv < *morv. I tako s obzirom
na to da se u sanskrtu mogu nai odrazi ie. *r i *l tipini za razne
indoar. dijalekte, na mjestu ie. *r u stind. nailazimo i na r i na l,
a isto tako na mjestu ie. *l u stind. nailazimo i na l i na r, tako da
nam stind. sm za se uglavnom nije pouzdan za odreivanje je li
u ie. u kojoj rijei bilo *r ili *l. Pa ipak, kako je rijei s l od ie. *r u
sanskrtu jako malo, naiemo li na l u sanskrtu, moemo biti prilino sigurni da je tu bilo *l i u ie. Obrnuto pak ne vrijedi naiemo li na r u skr., to je jednako tako moglo biti i ie. *r i ie. *l.

*w
h

ie. *we -/wo - voziti > stind. vhati (av. vazaiti), gr. " >
kola (usp. stsl. voz), gr. pamfilijski " neka donese,
lat. ueh ( vktr, vehemntan), stsl. vesti, voziti, lit. vti, got.
ga-wigan (eng. weigh odvagnuti, njem. bewegen pomai), stir.
fn kola (*wehno-), alb. vjedh postaviti
ie. *wert-/wort-/wt- vrtjeti > stind. vrtati, gr. kuhaa, lat. uert ( vertikla), stsl. vrtti, lit. vesti okrenuti,
got. waran postati (njem. werden), srir. fertes vreteno, toh. A
wrt- baciti
251
Mlae je postanje ovih pridjeva sa sekundarnim l oito i po promjenama dh > h i jy
> jj tipinima za prakrte (srednjoindijske jezike).

188

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *welh1-/wolh1- htjeti, eljeti > stind. varas elja, izbor

(av. var- birati, htjeti), gr. , lat. uol, uelle (volntr,
benevolntan), stsl. volti, lit. vlti, got. wiljan (eng. will, njem. wollen), arm. ge ljubav, ljepota, bret. guell bolje
56 Ie. *w ostaje u naelu nepromijenjeno u najveem broju jezika252, osim u posebnim sluajevima. Neto je drugaije smo u
grkom. U grkom je ie. *w ouvano kao /w/ u mikenskom, a poslije se u grkom pie znakom " koji se zove dvostruka
gamma po obliku253. Grko je F [w] polako nestajalo iz svih dijalekata, a prvo je nestalo u jonsko-atikom (no po metrici se vidi da
je jo bila prisutna u Homerovim epovima iako je j ve
tada najvjerojatnije bilo nestalo u ivom jonskom govoru). U klasino je doba F jo dosta dobro posvjedoeno u veini grkih dijalekata (osim jon.-at. i lezbijskoga), a u cakonskom je (suvremenom grkom dijalektu nasljedniku dorskoga) ouvano do dana
dananjega254. U jonsko-atikom F nestaje i na poetku rijei i izmeu samoglasnika usp. gr. < Fo kua ( ekolgija,
ekonmija), lat. vcus < ie. *woy-, gr. < " nov, stsl.
nov < ie. *newos. U grkom *w na poetku rijei u ne posve jasnim uvjetima255 daje spiritus asper umjesto da smo nestane. To
se esto dogaa kada u rijei odmah zatim stoji , usp. gr. 9
~ lat. uesper veer, no tomu je protuprimjer gr. < "
grad gdje je spiritus lenis ( ) , a ne spiritus asper ( ) iako rije ima
, te primjerice rije n. vjenani darovi ~ ved. vadh mladenka (ie. *wedh-/wed-n-). No ipak ini se da je *w > pravilo ako
u rijei slijedi , to primjerice dokazuju rijei *wid-tr [wistr]256
znalac > gr. mudrac ( polihstor), ali od istoga korijena *woyd- znati (usp. stsl. vdti, got. wait) > gr. znam
( idja) gdje nije bilo razvoja *dt > u rijei pa je poetno *w
smo nestalo. U nekim je sluajevima hak oito bio sekundaran, a
252

Treba primijetiti da se stsl., lit., stind. i av. odraz ie. *w piu grafemom <v>, a ne
<w>. U naelu <w> stoji za dvousneni polusamoglasnik (kao u eng.), a <v> za labiodentalni frikativ ili aproksimant (kao u hrvatskom). Dakako, to je smo naelno na njem. se i
polj. primjerice frikativno /v/ pie dvostrukim <w>, slovensko se <v> na kraju sloga ita
dvousneno, kao [w], a praslavenski je sigurno imao *w.
253
Izgleda kao () ali s dvije vodoravne crtice. Taj su znak uzeli Etruani za
svoje /f/, a od toga zatim postaje i latinino <f>.
254
U cakonskom je staro dvousneno [w] prelo u frikativ [v] pa se pie kao <> jer je i
staro grko [b] u novogrkom i cakonskom postalo [v]. Stapanje je [b] i [w] u [v] u grkom
ve poelo u antiko doba (Sihler 1995: 183) u onim dijalektima u kojima staro [w] nije ve
bilo nestalo.
255
Sihler 1995: 183.
256
U ie. *tt i *dt > *tst to se u gr., kao i u slavenskom (usp. hrv. bdem bd-ti >
bsti), odraava kao *st (vidi 87).

189

POREDBENA FONOLOGIJA

u nekim je raznim analogijama nestao iako bismo ga ondje oekivali, primjerice u vjerojatno analogijom prema graanin gdje je poetno F prije nego to je moglo prijei u /h/ nestalo
zbog disimilacije FF > F > . Glasovne skupine s F
u gr. takoer nestaju na razne naine257.
U bsl. *w nestaje na poetku rijei u skupinama *wr- i *wl- (tzv.
Lidnov zakon), usp. stsl. ls uma, drvo (hrv. lijs) < ie.
*wloyos (usp. stir. flesc prut). Isto se dogaa i u lat., usp. lat.
lna vuna < *wln < ie. *wh2neh2 (stsl. vlna).
U stir. ie. *w (preko meufaze frikativnoga [v]) pravilno daje f- na
poetku rijei (u prakelt. jo bijae *w-), usp. stir. fer ovjek ~
lat. uir ( trijum-vrt), lit. vras < ie. *wiHros. U sredini je rijei ie. i prakelt. *w u stir. ispalo, ie. *deywos bog (stind. devs, lit.
divas) > gal. Duo-rx, keltib. TeiuoreKis boanski voa (ime),
ali stir. da bog. Iza zvunih je suglasnika ipak ouvano kao <b>
[v], usp. stir. fedb udovica < ie. *h1widheweh2 (stsl. vdova), stir.
marb mrtav < ie. *mwo- (stsl. mrtv).
Ie. se *w u armenskom pak odraava kao g (meufaza je oito bila [gw] ili [gw]), usp. arm. ge ljubav < ie. *welh1- ili arm. e-git <
ie. *widet on vidje (gr. ). U nejasnim uvjetima *w > v u armenskom.
U alb. *w ostaje ouvano na poetku rijei, usp. alb. vjedh; alb. vjet
na proljee < ie. *wet- (gr. ), a inae nestaje.
U ie. je *w sasvim sigurno bio dvousneni polusamoglasnik (kao
eng. w), to je oito po tome to je to poloajna, neslogotvorna inaica glasa *u, i kao takav je posvjedoen u dosta starih ie. jezika,
primjerice u gr. (F) i u lat. (gdje se i pie jednakim znakom kao
i samoglasnik u), a i za praslavenski pouzdano znamo da je imao
upravo [w]. Pa ipak, ve je u ved., kako se ini, dvousneno [w] prelo u zubno-usneno tjesnano [v], a ta je promjena poslije zahvatila i veinu europskih jezika. Tako danas veina slavenskih jezika,
osim bjeloruskoga (i slovenskoga na kraju sloga), ima frikativno
[v] kao odraz psl. *w. U hrvatskom takvo frikativno [v] imaju akavski, kajkavski i neki tokavski govori, ali je u drugim tokavskim govorima (i u standardu) promjena zastala na pola puta pa
izgovor vie nije ni dvousnen, ali nije ni frikativan, nego je /v/ labiodentalni aproksimant (izgovara se dakle bez frikacije), a njegov
je alofon ispred i iza /o/ i /u/ upravo dvousneno [w] pa se primjeri257

190

V. vie u Rix 1992 i Sihler 1995.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ce rije vk u spontanu govoru izgovara kao [wk], vl kao [wl],

a rv kao [rw]. Litavsko je v danas takoer frikativno, albansko
primjerice takoer, a i u latinskom je dvousneno [w] postalo [v] u
posljeklasino doba (i danas je frikativno u romanskim jezicima).
Od germanskih jezika smo engleski uva ie. dvousneno w (u opreci prema frikativnom v koje nastaje od germ. * i u posuenicama),
dok su ga drugi germ. jezici, primjerice njemaki i vedski, promijenili u frikativno v. Nizozemski pak na mjestu ie. *w ima, kao i
tokavski, labiodentalni aproksimant258 (koji ini opreku s frikativnim v nastalim kao u eng. od germ. *).

*y
ie. *HyuHs/HyowHs- juha > stind. y, gr. juha (s lomljenjem laringala, vidi 66), kvas, lat. is, stsl. juxa259,
lit. j, stir. th (kelt. *yut > kasnolat. iutta orba), alb. gjan
blato
ie. *yowHn- mlad > stind. yvan-, yn- mladi, lat. iuuenis,
stsl. jun mlad (hrv. jnk, jne), lit. junas, got. juggs (eng. young, njem. jung), gal. Jovinc-illus (ime)
ie. *yenh2tr jetrva > stind. ytar-, gr. , hom. 
jetrve, lat. ianitrix, ianitrcs, stsl. jtry (hrv. jtrva), lit. jnt, G.
jnters, arm. ner, novofrig. A. 
57 Ie. je *y u dosta indoeuropskih jezika ouvano (no u vie jezika se gubi izmeu samoglasnika npr.).
U prakeltskom je ie. *y bilo ouvano. Usp. ie. *yowo- mlad
(stind. yuva-, lat. iuvencus mladunac, got. juggs) > gal. Iouantu-carus (ime), srvel. ieuanc, ali stir. oac. U stir. se prakelt. *y
gubi u svim pozicijama, usp. jo ie. *treyes tri (stind. tryas) >
stir. tr.
U albanskom se ie. *(H)y- na poetku rijei izgleda pravilno odraava kao gj- (usp. alb. gjan, ngjesh), iako u nekim sluajevima
moda daje i z- (usp. gore alb. zej). U sredini rijei ispada, usp. ie.
*treyes > alb. tre.
Ie. *y u sredini rijei u armenskom nestaje, usp. ie. *treyes > arm.
erek, a iza *r i *n daje . Odraz je na poetku rijei kompliciran i
258

Tako je u standardnom nizozemskom i u sjevernonizozemskim dijalektima. Inae

izgovor u dijalektima jako varira.
259
Slavenski naglasak (hrv. jha) kao da upuuje na *Hyows- a ne na *HyowHs-.

191

POREDBENA FONOLOGIJA

sporan (usp. Minshall 1955); u nekim sluajevima daje na poetku

- (moda zapravo smo od izvornoga *Hy-?), usp. ie. *yuHr- > arm.
ur voda, lit. jra more.
U grkom je razvoj, kao i kod ie. *w, ve po obiaju neto kompliciraniji. Izmeu samoglasnik je *y u grkom ispalo, kao i u lat.,
stir., alb. i arm., usp. ie. *treyes (stind. tryas) tri > gr. 
[trs] gdje [] nastaje od -- nakon ispadanja *y, lat. trs takoer
s dugim od -ee- nakon ispadanja *y (usp. stir. tr, alb. tre, arm.
erek). U mikenskom je meusamoglasniko *y jo bilo ouvano, no
ne dosljedno jer je ve tada, ini se, *y poelo nestajati u tom poloju. Klasino gr. izmeu samoglasnika postaje uvijek od starijega *-wy-, *-yy- ili *-sy-, usp. hom. G. o-osnov -oo < ie. *-osyo ili
gr. jaje < ie. *h2wyom (hrv. jje).
Odraz poetnoga ie. *y- i *Hy- u grkom
to se tie ie. glasa *y, najkompliciraniji je i najsporniji odraz ie. *y
na poetku rijei u grkom. Ve je od samih poetaka indoeuropeistike primjeeno da prema glasu y- u ostalim jezicima u grkom
stoje spiritus asper, odnosno /h/ u nekim rijeima, a u drugima.
Primjer ima otprilike isto, pet-est za svaki odraz, a ti se odrazi
ne mogu nikako objasniti primjerice dijalekatnim mijeanjem zato to svaki korijen pokazuje dosljedno ili poetno /h/ ili . Rjeenje je, kao i uvijek u indoeuropeistici, naeno u em drugom nego
u laringalima (iako se svi s tim ne slau). Naime, poetno je grko
/h/ nastalo od ie. *y-, dok je poetno grko nastalo od ie. *Hy- (a
odraz se *Hy- u drugim jezicima dakako stapa s odrazom *y-, tj.
*Hy- > *y-). To da bi od *Hy- nastalo i nije nezamislivo s obzirom
na to da zvuni okluzivi u grkom s *y daju (vidi dolje). Moe se
zamisliti da bi i laringali + *y dali takoer -. Neki nas drugi pokazatelji takoer upuuju na to da bi gr. - moda moglo biti od
ie. *Hy-, naime kod korijena koji poinju sa - u sanskrtu dakako
nailazimo na poetno y- (i *y- i *Hy- bi u skr. dalo isto), no ispred
tih korijena esto nailazimo na nepredvidljivo duljenje prefikasa
ili estic ispred njih. Takvo se duljenje takoer moe objasniti
laringalima jer oni dulje prethodni samoglasnik kada ispadnu u
zatvorenom slogu (vidi 74). Tako primjerice prema gr. 
upreem nalazimo u stind. yog-/yuj- itd. Kada taj oblik dobije augment, esticu koja se u stind. (i gr. i arm.) dodaje ispred prologa vremena, taj se augment, koji je inae kratak: a- (~ gr. - < ie.
*h1e), dulji u - pa imamo, recimo, ved. 3. l. jd. aor. med. yukta to
se moe pravilno izvesti iz ie. *h1e-Hyugto. Pretpostavi li se da je
192

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. korijen bio smo *yug-, a ne *Hyug-, ne moe se objasniti to neoekivano duljenje u vedskom. Jo je jedna indicija koja upuuje na
to da *Hy- daje - u gr. to to ispred ie. *y- nema posvjedoenih
protetskih vokala. Naime, laringali su se na poetku rijei ispred
suglasnika, dakle u poloaju *HC-, u grkom vokalizirali pa tako
od *h1C- u grkom nastaje C-, *h2C- > C-, a *h3C- > C-. Takvi
se protetski samoglasnici javljaju jo u armenskom i frigijskom, ali
u svim ostalim jezicima nestaju. Usp. ie. *h1lgwhus lagan > gr.
, ali ved. ragh (vidi 76 za jo primjera). Tako bismo isto
oekivali da i od ie. suglasnikoga skupa *Hy- dobijemo u grkom
protetske samoglase + *y (koje bi onda poslije dakako nestalo), no
toga u grkom nema. To nam takoer kazuje da se oito neto drugo dogodilo s ie. skupinama *Hy-260. Sada emo iznijeti grau za
razvoj *y- > - i za razvoj *Hy- > - u grkom (osim ve navedenih
primjera). U ostalim se ie. jezicima i ie. *y- i ie. *Hy- odraavaju
kao obino *y-.
ie. *ykw jetra > gr. 9, ved. yak t (av. ykar), lat. iecur
ie. *yos taj > gr. , ved. ys (av. y), stsl. i-e, ja-e, je-e, novofrig.
ie. *yeh1ro-/yoh1ro- godina, ljeto > gr. razdoblje, godinje
doba, av. yar godina, got. jer godina (eng. year, njem. Jahr)
ie. *ya- tovati > gr. svet ( hagiogrfija), stind. yjati
ie. *yudh- boriti se > gr.   bitka, stind. yudhie. *Hyugom jaram > gr. , stind. yugm, lat. iugum, stsl. igo,
lit. jngas, got. juk, het. iukan; od glagolskoga korijena *Hyewg- u
ved. 3. l. aor. med. yukta i 3. l. jd. impefekta yunak to upuuje
na poetni laringal
ie. *Hyeh3s- pojas > gr. ( zna), av. ysta- pasn, stsl.
po-jas, lit. josti opasati, alb. n-gjesh opasati
ie. *Hyes- vreti, kljuati > gr. , ved. yas- kuhati, stvnj. jesan pjeniti se (eng. yeast kvasac), alb. zej kuhati
ie. *Hyew- > gr. hom.  krma, stona hrana, ved. yva- jeam (av. yava- zrno), lit. jvas; na poetno *Hy- ukazuje ved.
sloenica s-yvasa- koji ima dobru travu/ispau (inae je prefiks su- < ie. *h1su- dobro kratak)
260

Mogue je i da ne daje svaki laringal + *y na poetku rijei , nego da primjerice to

daju smo *h3 ili *h2 s *y, ali to je zasada teko dokazati.

193

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *Hyeh2- > gr. ljubomora ( lat. zlus stfanc. gelos

eng. jealous), hrv. jl, ved. y-van- napada, stir. (i)lid prs
ie. *Hyorks srna > gr. , vel. iwrch srnda, ?stvnj. rho <
*raia- < *royko- (metateza) < *yorkoGrka jotacija
Ie. *ty, *dhy, *ky, *y (u gr. = *ky), *kwy *ghy, *hy, *gwhy (gr.
bezvuni okluzivi + *y) daju u kasnijim gr. dij. uglavnom iste ili
sline odraze261: ///, ovisno o poloaju i dijalektu, dok zvuni okluzivi + *y, *dy, *gy, *y, *gwy i *#Hy- daju uglavnom 262 (ili
/). U mikenskom u prvom sluaju dobivamo s, a u drugom z.
Usp. ie. *medhyos srednji > stind. mdhyas, lat. medius, got. midjis te gr. at. , hom. (), beotijski .
SLOGOTVORNI SONANTI
58 Ie. su slogotvorni sonanti *, *, *, * uglavnom promijenjeni u svim ie. jezicima. Njihovi se odrazi mogu podijeliti na etiri
vrste:
1) odraz ostaje slogotvorni sonant (* > ) smo ie. *, * > stind.

2) odraz dobiva samoglasnik ispred sonanta (* > VR) npr. ie.

* > bsl. *iR/uR, germ. *uR
3) odraz dobiva samoglasnik iza sonanta (* > RV) npr. ie. *,
* > alb. ri, li
4) odraz postaje neki samoglasnik (* > V) npr. ie. *, * >
iir. a, alb. a, gr.
Najea je druga varijanta. Osim toga, po odrazima *, *, *,
* jezike moemo podijeliti na n u kojima se sva etiri sonanta
odraavaju po istom obrascu (primjerice bsl. i germ.) i na n u kojima se po jednom obrascu odraavaju nosni sonanti (*, *), a po
drugom likvide (*, *). Za drugi tip jezika usp. npr. lat. u kojem
*, * > em, en, a *, * > ol, or. U svim se jezicima podudaraju u
obrascu odrazi nazala i odrazi likvida zasebno. Nema jezika u kojem bi primjerice * razvilo jedan protetski samoglasnik, a * neki drugi.
261

Za pojedinosti v. Rix 1992: 90-91.

U klasinom se grkom izgovaralo kao [zd], a tek je u posljeklasinom grkom to
[zd] pojednostavljeno u [z] kako se danas tradicionalno ita. Vjerojatno je [zd] nastalo od
starijega [dz] tj. [], a to od nekakva [] ili slino.
262

194

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*
ie. *de(t) deset > stind. da (av. dasa), gr. ( dekmetar,
dekda), lat. decem ( dcmbar), stsl. dest, lit. dimt (latv. desimt, stprus. dessimts deseti), got. tahun (eng. ten, njem. zehn),
stir. deichn (gal. -), arm. tasn, toh. B ak
ie. *tom sto263 > stind. atm (av. satm), gr. -264, lat.
centum ( centmetar), stsl. sto (nepravilan odraz, umjesto oekivana *sto265), lit. itas (latv. smts), got. hunda (eng. hundred,
njem. hundert), stir. ct (keltib. KanTom, gal. canto-, vel. cant,
bret. kant), toh. B knte
ie. *gwtis hodanje, koraanje > stind. gti put, gr.
hod ( bza), lat. con-uentus sastanak, skuptina (
konvncija), got. ga-qums skuptina

*
ie. *mtis misao > stind. mat (av. maiti-), gr. samovoljan ( autmt, autmatsk), lat. mns, mentis ( mntlan,
mentaltt), stsl. pa-mt, lit. mints, got. ga-muns (eng. mind)
ie. *new devet > stind. nva (av. nava), gr. < *F266,
lat. nouem ( nvmbar) < *nouen (analogijom prema septem sedam, decem deset gdje je -m etimoloko, usp. falisk. neven), stsl.
devt < *nevt (analogijom prema dest)267, lit. devitas deveti (stprus. newints), got. niun < *niwun (eng. nine, njem. neun),
stir. non, arm. inn
ie. *h3nom ime268 > stind. nma (av. nma), gr. (
onomstika, onomatopja), lat. nmen (nminlan, nomintv
itd.), het. lman < *nman (razjednaavanje *n-m > l-m)
263
Ie. *tom, to je odraeno u svim ie. jezicima, nastaje sasvim sigurno od starijega
*dtom, to je izvedenica od ie. *de(t) deset
264
Poetno - u grkom nije jasno.
265
Moda je posrijedi razjednaavanje *m-m > *-m, *tom > *sumtam > *sutam >
*suta > sto.
266
Nejasno je poetno - i dvostruko --.
267
Zanimljivo je da se biljka koja se na lat. zove nonenaria u hrv. uz devsilj zove i
nevsilj ili nevsinje to bi eventualno moglo biti staro.
268
Rekonstrukcija je ove rijei sporna, neki rekonstruiraju *h1- umjesto *h3- zbog gr.
lakonskog imena - (na *h3 osim gr. ukazuje i arm. anun), a neki sredinje *-eh3- umjesto *-o- zbog duljine u srednjonizozemskom noemen, to nije pretjerano
uvjerljivo, i duljine u lat. nmen koja lako moe biti analogijom cog-nmen prezime
prema co-gnsc znati < ie. *neh3-. Na drugi bi laringal u korijenu mogli upuivati i neki
podatci iz slavenske akcentuacije (tj. mogunost da slav. *jm ima akut na korijenu), no
to je takoer sporno. to se tie duljine u stind., ona bi mogla nastati i od ie. *o po Brugmannovu zakonu. Za detaljniju raspravu o ie. rijei za ime vidi Stber 1998: 53-59.

195

POREDBENA FONOLOGIJA

U iir. se ie. * i * odraavaju kao a (isto kao u grkom i alb.), usp.

stind. gti, mat (av. maiti-). Razvoj je vjerojatno tekao otprilike
ovako * > * aN > * > a.
U grkom, kao i u iir. i alb., ie. * i * daju , usp. gr. ,
-. Bit e da se ova promjena dogodila neovisno u ovim trima
jezicima premda se na prvi pogled ini fonetski malo udnom. U
mikenskom se, izgleda, nakon labijala kao odraz * i * javlja katkada o umjesto a, no ne posve pravilno, usp. mik. pe-ma/pe-mo ~
9 sjeme ( sprma). Glas se o javlja u brojevima u nekim
gr. dijalektima umjesto , usp. arkadijski deset te arkadijski, lezbijski , mik. de-ko-to deseti, ark. h sto. To
je vjerojatno analogijom prema deseticama na - a ne glasovnim putem (Kapovi 2003b).
U latinskom su se ie. * i * odrazili kao em, en, usp. lat. decem,
G. mentis. Poslije se em moe promijeniti u en ispred npr. dentala269, usp. -uentus umjesto *-uemtus ili en u em ispred labijala.
Ispred -nC- u lat. svako e i o daju i i u (vidi 67, 68) pa tako i ovdje, usp. ie. *(d)widtih1270 dvadeset (stind. viati-) > (ne ba
posve pravilno)271 *wgemt > *wgent > lat. ugint.
U bsl. ie. * i * daju *im, *in ili *um, *un, to je ouvano u lit.
(dimt, devitas), dok u slav. *im, *in pravilno daju (devt,
dest), kao i svaki prednji samoglasnik + nazal u zatvorenom slogu, a bsl. *um, *un daju slav. , kao i svaki stranji samoglasnik +
nazal u zatvorenom slogu (vidi 54). Ispred samoglasnika, dakle
u otvorenom slogu, bsl. *iN/uN daje slav. *N/N, usp. ie. *th2u> stsl. tnk. Usp. i stsl. pti < *pnti, ali pn (hrv. z-pti, z pnm). Za kolebanje izmeu *iN i *uN vidi 60.
U germ. ie. * i * daju *um, *un (kao jedna varijanta bsl. odraza), usp. got. ga-qums, ga-muns. Sekundarno um moe postati
un na kraju rijei (tahun) ili ispred dentala (hunda).
U keltskom ie. * i * daju *am, *an, usp. keltib. KanTom (am >
an ispred dentala). U galskom umjesto pravilna odraza aN (usp.
gal. -, canto-) nailazimo i na sporadino eN/iN, usp. prema
ie. *bhht- visok, velik (stind. bhant-) u gal. ime Brigant-, ali
i Brigind-oni, te gal. A. jd. materem mater < ie. *meh2ter. ini se da je ve u prakeltskom *aN ispred okluziv, *s, *n i na kra269

To je jednostavno pitanje jednaenja po mjestu tvorbe i tipino je za gotovo sve jezike.

Broj je izveden od *dw- dva (ie. *d(u)woh1) i dvojine broja deset (*det) *-ih1
je dvojinski nastavak. Poetno je *d- bilo ispalo ve vjerojatno u ie.
271
Ispadanje *-d- dulji prethodno *-i-, a * > *k se ozvuava ispred *.
270

196

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ju rijei moda bilo fonetski zapravo ostvarivano kao [N]. Odatle *-m# > -em# u gal. (materem), te kolebanje u pisanju u sredini rijei. U britskom je i keltiberskom *N vraeno u *aN (usp.
keltib. KanTom, vel. cant). U stir. je razvoj neto kompliciraniji;
ondje kelt. *aN [N] /-okl., *s, *n daje nastalo duljenjem u nadoknadu za ispadanje nazala (*NC > *eNC > C), usp. stir. ct sto
prema vel. cant, stir. dt zub prema vel. dant (ie. *h1dt-, lat.
dns, dentis). Kelt. *N daje *iN u stir. ispred *g, usp. stir. ingen
nokat < ie. *h3gwh- (lat. unguis), te ispred *d i *b ako iza njih nije *a//o, usp. stir. ingnad neobian < ie. *h3tos nepoznat
(lat. igntus), ali stir. land zemlja < ie. *ldeh2 (usp. gal. *land
franc. lande pjeara, stprus. A. lindan dolinu, stsl. ldina,
got., eng. land)272.
Vie pokazatelja upuuje na to da su ie. * i * bili ouvani u praanatolijskom (Melchert 1994: 55). U het. su pak oni dali, kao u
keltskom, am i an (lman).
U armenskom, kao i u het. i keltskom, ie. * i * daju am i an.
U albanskom, kao u gr. i iir., ie. * i * daju a, usp. alb. shta-t
sedam < *s(p)ta- < ie. *sept (stind. sapt), alb. ngah ii < ie.
*gwsoh2 (lat. ueni dolazim, stind. gacchati kor).
U pratoharskom se, kao i u germ. (i djelomino u bsl.), ie. * i *
odraavaju kao *um i *un. To *u zatim poslije pravilno daje toh.
*, usp. ie. *tom sto > toh. *kumte > toh. B knte. Na apsolutnom poetku rijei, ie. * i * daje *om, *on u pratoh., a zatim *o >
e kao i obino (vidi 68). Usp. od ie. *- ne- (stind. a-, gr. -, eng.
un-, lat. inC- itd.) > toh. B e(n)-.

*
ie. *wkwos vuk > stind. v kas (av. vhrk), stsl. vlk < *vlk,
lit. vikas (latv. vlks, latv. st. vulks, jatv. wuks), got. wulfs (eng
wolf, njem. Wulf), alb. ulk273, stir. olc lo, het. walku(w)a- lo274
(luv. walwa- lav)
272

Usp. McCone 1996. Neki pak ovdje rekonstruiraju ie. *lHd- ( 2007b).
U gr. je i lat. zbog tabua *wkwos > *lukwos (zamjena *w i *l), no lat. bi odraz zapravo trebao imati c ili qu, a ne p, a gr. bi trebao imati 9, a ne . Neki smatraju da u sluaju
got. wulfs i lat. lupus nije rije o neovisnim inovacijama (poznato *xw > f u germ.; vidi 47
za objanjenje utjecajem drugih dij. u lat. ili tabuom), nego da te rijei zapravo nastaju od
ie. varijante *wpos s *p umjesto *kw, od ega onda i het. ulippana-, arm. gayl (*p u arm.
ispada, vidi 40).
274
Izgleda da je ie. imenica *wkwos vuk nastala poimenienjem starijega pridjeva
*wkwos lo, a odraz se toga staroga pridjeva osim u het. i stir. vidi i u stind. vk-ttpogibelj. Na poimenienje moda ukazuje i naglasak povuen na prijevojnu prazninu
(ved.vkas, gr. ) kod imenice za to ima i drugih primjera, usp. stind. ks crn
273

197

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *mdus mek > stind. md, gr. mek (gr. pravilno
*ml- > -), - umekavam, lat. mollis < *moldwis, eng.
molten otopljen275
ie. *pth2us irok, ravan > stind. ph, gr. 9 ( Pltn),
gal. litano- (stir. lethan < *litano-)

*
ie. *mt- mrtav, smrt > stind. mts mrtav (av. mrt), gr.
eol. smrtan (gr. pravilno *mr- > -), lat. mors, mortis
smrt ( mortaltt), mortuus mrtav, stsl. mrtv < *mrtv,
s-mrt < *s-mrt, lit. mirts smrt, eng. murder ubojstvo,
arm. mard ovjek < *smrtnik, stir. marb < *m-woie. *h2tos medvjed > *h2tos (premetanje)276 > stind. kas
(av. ar), gr. ( rktik), lat. ursus < *orksos, lit. irtv
medvjei brlog, stir. art, het. artagga-, arm. ar, alb. ari
ie. *kwmis crv > stind. kmi, stsl. rv < *rv (sa sekundarnim v, usp. stsl. rmn crven, sln. m), lit. kirms, stir. cruim,
alb. krimb ~ ie. *wmis > got. warm (eng. worm, njem. Wurm)277
59 Ie. * i * daju u stind. , usp. stind. v kas, mts, a u avestikom r, usp. av. mrt. U sanskrtu smo jedan korijen ima slogotvorno , a to je glagol kp- uklapati se, podvrgnuti se, urediti
ija etimologija nije sigurna. U ved. je to k p-, a u av. khrp- tijelo,
oblik to se onda povezuje s lat. corpus tijelo (ie. *kp-) pa je to
po svoj prilici sekundarno. Svako je ie. * dalo u iir.; tu nema iznimaka i razlika po dijalektima kao kod neslogotvornoga *l.
U grkom je odraz slogotvornih likvida prilino kompliciran. Pragrki je oito jo imao ie. stanje, sa zadranim slogotvornim sonantima, s obzirom na razliite odraze u dijalektima: u jonsko-atikom i sjeverozapadno-dorskom R/R (usp. , ali ,
ie. *d- srce > at. , hom. 278 kardiolgija), u arkadijsko-ciparskom R (cip. srce), u eolskom R (usp. eol.
(~ stsl. rn) : kas crna antilopa (Matasovi 2004: 87). Isti se znaenjski pomak moe
vidjeti u germ., usp. stnord. vargr zloinac; vuk (ved. varg vuk), ali steng. wearg zloinac, razbojnik; udovite; lo to je etimoloki srodno sa stsl. vrag neprijatelj, stprus.
wargan patnja, zlo, lit. vagas jad.
275
Usp. i stsl. mlad < *mold-.
276
Fonetski se *h2tos ostvarivalo kao *h2os (vidi 87).
277
Ova dva ie. korijena vjerojatno imaju veze. Usp. za drugi jo i lit. vamas kukac,
komarac, lat. uermis < *wormis. Oboje od ie. *worm- (lat. moda i *wmis > *wormis >
uermis).
278
Usp. i pamfilijski .

198

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

). ini se da je odraz u eol. drugotan i da je nastao naknadno od starijega R, odnosno da je svako iza u eol. prelo u o279.
Naalost, praktiki je svako u eol. bilo od slogotvornoga * jer je
fonem *a u ie. bio jako rijedak (vidi 39, 70), a *H je davao neto
sasvim drugo u gr. (vidi 62). Ni stanje u jonsko-atikom s odrazom / nije ba najjasnije jer nije sigurno kada koji odraz dolazi. Rix (1992: 65) misli da je na poetku rijei pravilan odraz
(dakle hom. ), dok bi at. bilo tvoreno analogijom prema hom. (~ het. kr). Usp. jo i ie. *ktus (got. hardus) > gr.
moan, ali superlativ uz . Mikenski
je opi odraz ie. * bio /or/ kao u ark.-cip., usp. mik. to-pe-za /torpeza/ stol prema at. 9 ( trpeza), no u dvjema se rjeima
javlja i odraz /ro/, a u jednoj i /ar/, usp. mik. wo-ro-ne-ja /wroneia/
janjee ~ at. (* ) ovca, janje, mik. tu-ka-ta-si /thugatarsi/ kerima ~ at. dij. ? (Kapovi 2003b).
U latinskom ie. * i * daju or i ol (mortuus, mollis). ini se da u
lat. slogotvorni sonanti na poetku rijei daju ma, na, la, ra, usp.
ie. *lep- kamen > gr. 9, *p- > lat. lapis ( lapidrij); ie.
*meh2 velik > gr. ( mega-), *(h2)-no- > lat. magnus
( mgnat). Isto vrijedi i ako je prije slogotvornoga sonanta na poetku *s ili *h1, usp. ie. * h1ne- nositi > stsl. nesti, *h1- > lat.
nancscor naem; ie. *sme- brada > stind. maru-, stir. smech, *ssleh2 > *maksl > lat. mla itd.280
U bsl. ie. * > *iR/uR to je ouvano u litavskom (vikas, kirms),
dok je u slavenskom od toga nastalo *R/R. U stsl. su se ti sljedovi, kao i u hrvatskom, ve pomijeali s *R/R < *Ri/Ru izgovarajui se opet kao slogotvorno , odnosno . Te se slogotvorne likvide
u stsl. nedosljedno piu kao r/r odnosno l/l bez obzira na etimologiju, usp. stsl. mrtv < *mrtv, vlk < *vlk kao i krv
< *krv i plt < *plt pt. U ruskom se uva razlika izmeu
*/r i *r/, usp. rus. cpe < *srdce, ali < *krv (u
rus. * > o, a * > e u jakom poloaju, vidi 61) prema stsl. srdce
= krv. U hrvatskom se oboje odraava kao , ali se razlika esto moe vidjeti u duljini */R je dvoglas pa daje u naelu dug
odraz (ako je u rijei uope mogua duljina), dok je *R/ obian
slijed suglasnika i kratkih */ pa je odraz kratak, usp. hrv. G.
k vi < *krvi, ali G. bka < *brka. Slogotvorno starohrvatsko *
< */l, *l/ daje u standardu u (vk > vk), a u govorima se mo-

279
280

Usp. Thumb & Scherer 1959: 55.

V. Matasovi 1997a: 85-86.

199

POREDBENA FONOLOGIJA

e razviti i samoglasnik ispred l (dij. vlk itd.), u kajk. zatvoreno

(v| k) itd. Za bsl. kolebanje *iR/uR vidi 60.
U germ., kao i kod slogotvornih nazala, ie. slogotvorne likvide dobivaju popratno *u, dakle odrazi su *ur i *ul. U got. su odrazi ar
i ul zbog pravila po kojem se u got. u ispred r, h i otvara u a []
(vidi 61), usp. got. wulfs, warm. Usp. got. arstei ea prema
steng. urst (eng. thirst) < ie. *ts-.
U keltskom se ie. * i * odraavaju kao *ri i *li (usp. alb.) ispred
okluziva i *m, ali kao *ar i *al u ostalim sluajevima, usp. gal. litano-; stir. cruim; stir. cride srce < ie. *d-; stir. -rith zaljev,
gal. -ritum < ie. *ptu- (lat. portus luka, av. prtu-, eng. ford),
ali stir. marb; stir. carr kola, gal. carros < ie. *kso- (lat. currus);
stir. tart sua, ea < ie. *ts- (stind. t- edan, av. tarna-,
got. arstei, eng. thirst).
U praanatolijskom su ie. * i * jo bili ouvani, a u hetitskom se
odraavaju kao ar i al, usp. het. artagga-; het. wtar voda < ie.
*wod, het. kear ruka < ie. *es itd. Da je ovaj hetitski razvoj
posljeopeanatolijski, vidi se po luvijskom i palajskom u kojem se
uz najei odraz ar javlja i odraz ur (Melchert 1994).
U armenskom je, kao i kod nazala, odraz ar, al, usp. mard, ar.
U albanskom se ie. * i * odraavaju kao ri i li, usp. alb. krimb;
alb. drith zrnje < ie. *hd- (lat. hordeum jeam, njem. Gerste). Ie. pak *w u alb. daje ul, usp. alb. ulk, dok * na poetku rijei
(tj. poslije laringala jer *r ne moe biti na poetku u ie., vidi 85),
izgleda, daje ar, usp. alb. ari.
Ie. se * i * odraavaju u toh. kao i * i * dobivaju *u > * prije sebe, usp. toh. B prkare < ie. *bhh- visok (stind. bhant-, av.
brzant-, lat. fortis jak, het. parku, arm. barjr itd.).
Problem bsl. odraza ie. *, *, *, *
60 Problem je odraza ie. slogotvornih sonanata u bsl. jedna od
vjenih zagonetaka indoeuropeistike. Unato mnogim teorijama,
dosada jo nije naeno zadovoljavajue rjeenje. Slogotvorni se sonanti u bsl. odraavaju dakle i kao *iR (ee) i kao *uR (rjee).
Kao odraz ie. prijevojnoga stupnja praznine * u bsl. u naelu nalazimo *iR, dok se *uR javlja u izoliranim korijenima u onima
koji ne pokazuju prijevoj, odnosno, koji se javljaju smo u praznini. Za prvo usp. stsl. mrti < *merti (punina *e) : moriti (punina
200

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*o), hrv. umrati (duljina *), stsl. mr mrem (praznina *),

lit. miti mrijeti, marnti moriti s oekivanim *ir, a za drugo hrv. glo, rus. po < *grdlo, lit. gurkls s *ur koje ne pokazuje drugih prijevojnih likova u korijenu. No odraz se *iR dakako javlja i kada rije nema drugih prijevojnih oblika usp. stsl.
jzyk, stprus. insuwis < ie. *(d)huh2 (got. tuggo, eng. tongue).
esto se i u istom korijenu u bsl. naie na jedan odraz u jednom jeziku, a na drugi u drugom, usp. stsl. tnk, ali strus. (ie.
*th2u-); hrv. tg, rus. < *trg, lit. tugus, ali latv. trgus;
stsl. tma, ali latv. tumsa tama (ie. *tH-); stsl. tysti, stprus.
A. mn. tsimtons, ali stsl. tysti (hrv. tsua), lit. tkstantis (~ got.
sundi, eng. thousand, njem. tausend). I-odrazi u bsl. u naelu uvijek mogu biti sekundarni zbog utjecaja prijevoja (obian bsl.
prijevoj bijae *eR/oR : *R/R : *iR).

*i
ie. *h1esmi jesam > stind. smi (av. ahmi), gr. , stsl. jesm,
stlit. esm, het. mi
ie. *din- dan > stind. dnam, lat. nn-dinae deveti (sajmeni)
dan, stsl. dn, alb. dit < *din-t
ie. *melit med > gr. , G. , got. mili, het. militt-

*u
ie. *snusos snaha > stind. snu, gr. hom. , lat. nurus, stsl.
snxa, stvnj. snur (njem. Schnur, steng. snoru), arm. nu, alb. nuse
ie. *dhugh2tr ki > stind. duhit (av. dugdar-), gr. ?,
osk. ftr281, stsl. dti (hrv. k < *di), lit. dukt, got. dahtar
(eng. daughter, njem. Tochter)282, gal. duxtir, arm. dustr
ie. *supnos san283 > pali supina-, gr. 9, stsl. sn, alb.
gjum, toh. B pne
61 Ie. su *i i *u ostali nepromijenjeni u svim ie. jezicima, osim u
stsl. gdje daju i te u toh. gdje daju (ali je suglasnik ispred od
staroga *i palataliziran; vidi 51).

281

Dugo -- zbog ispadanja *-- < *-gh2-. U lat. je ova rije nestala.
U germ. je i bsl. laringal rano ispao pa je *dhugh2tr dalo *dhugtr > *dhuktr, usp.
lit. dukt, got. dahtar s odrazom ie. *k, a ne *g.
283
Druga je varijanta ove rijei, *swepnos san, odraena primjerice u stind. svpnas i
lat. somnus.
282

201

POREDBENA FONOLOGIJA

U slav. dakle ie. *i > (jer), a ie. *u > (jor). Zajedniki se zovu jerovi ili poluglasi. Slav. su i bili reducirani glasovi (odatle i ime
poluglasi), vjerojatno vaoliki (slini []) s tim da je bilo nekakvo prednje va, a stranje slino kao rumunjski i /. U praslavenskom su, oko 600. godine, ti glasovi bili jo pravo *i i *u, to
se vidi po posuenicama u slav. (usp. lat. civitte- [kivitte-] > psl.
*Kibitt-284 > *Cbtat > hrv. st. Captat, danas Cvtat) i iz slav.
(usp. psl. *gardiki > gr. toponim , a poslije psl. *gardiki >
stsl. gradc, hrv. grdac, usp. psl. *stikla > rum. sticl, a poslije *stikla > stsl. stklo, hrv. stklo) itd. i po biljeenju slav. rijei u
inojezinim izvorima. U slavenskom su jerovi nakon nekoga vremena u slabim poloajima poeli nestajati u svim slavenskim jezicima285. Poluglasi su bili jaki smo kada je u slogu iza njih dolazio
jo jedan poluglas, npr. u rijeima dn ili sn. Tu je prvi poluglas bio jak pa je vokaliziran u slav. jezicima, a drugi je bio slab pa
je nestao (hrv. dn, s n). U rijei je tko poluglas bio slab, jer nije
bilo drugoga u slogu iza njega, pa je otpao (hrv. tk). To se pravilo katkada naziva Havlkov zakon286. Na kraju su rijei poluglasi
uvijek ispali. U nekim su se slavenskim jezicima vokalizirani poluglasi (dakle poluglasi u jakim poloajima) razliito odrazili primjerice jaki * daje e, a jaki * daje o u ruskom i makedonskom.
U hrvatskom su i jaki * i jaki * dali prvo *, a zatim a (u stand.
jeziku)287. Usp. hrv. dn, s n, ali rus. 288, , mak. , .
U hrv. se to a ipak esto razlikuje od staroga *a koje isto daje a
po duljini jer je a kao odraz poluglasa u hrv. u naelu kratko, usp.
hrv. dska < *dska, snha < *snxa, mgla < *mgla, ali trva
< *trva, glva < *golva, vlda < *volda 289. U nekim je slav. jezicima Havlkovo pravilo dosljednije potovano pa su poluglasi u slabom poloaju uvijek nestali, usp. polj. mga, e. mhla, no u hrv. je
esto umetnuto sekundarno a da bi se razbili suglasniki skupovi
teki za izgovor, usp. hrv. mgla. Dodue, u naelu u takvim sluajevima nije rije o izravnu odrazu poluglasa, nego o sekundar284
Slavenski je tada imao samo dvousneni poluvokal *w pa je romansko (i openito
strano) frikativno *v obino zamjenjivao svojim *b.
285
Slabi se poluglasi uvaju u polapskom i kada drugdje uvijek ispadaju.
286
Po ekom slavistu Antonnu Havlku (1855-1925) koji ga je otkrio 1889. na osnovi
staroeke grae.
287
Staro * daje a u veini tok. i ak. govor; iznimke su Boka s ouvanim , dijelovi
Crne Gore s odrazom (otvoreno e) i pojedini akavski govori (na Krku) s odrazom e ili
o. Veina kajk. govor ima (zatvoreno e) na mjestu staroga * ili neto nastalo od toga
(rijetko je i va ouvano).
288
Znak <> u rus. oznaava smo umekavanje prethodnoga suglasnika (ovdje
[]).
289
Kapovi 2003a.

202

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

nom umetanju va tj. a290, koje se i danas u hrv. umee u teke suglasnike skupine (usp. mment i mmenat). Takvo se naknadno
umetanje samoglasnika dogaa i u drugim slav. jezicima, usp. hrv.
dska i e. deska < *dska, ali i hrv. (dij.) tca < *dtica (umanjenica od *dska) bez sekundarnoga a. U starijem se hrv. i u dij.
esto mogu nai i primjeri bez sekundarno umetnuta a, usp. prema hrv. stand. stklo < *stklo (e. sklo, polj. szko) i dij. i st. skl
ili ckl (*stklo > skl ili *stklo > *tsklo > ckl) gdje je poluglas oekivano ispao.
U veini je grkih dijalekata imalo normalnu fonetsku vrijednost
[u], no u atikom je staro [u] postalo prednje pa se ondje zapravo
izgovaralo kao [] (kao njem. ). To je poslije preuzeto u , a to
se [] u kasnijem grkom stopilo sa starim [i] u [i] pa se tako ita i
u modernom grkom. Nejasno je zato poetno grko uvijek ima
spiritus asper, odnosno zato uvijek ima h- na poetku. Hak je primjerice oekivan u gr. 9 gdje nastaje od ie. *s, ali je neoekivan u gr. G. vd < ie. *udn-os (usp. u lat. unda s premetanjem). No kako god bilo, poetno **#- u grkom ne postoji.
U got. se i i u ispred r, h i otvaraju i prelaze u a [Q] odnosno a
[]291. Usp. got. dahtar i war ovjek, lat. uir < *wiros < ie. *wiHros (lit. vras, stind. vrs).
Slogotvorni sonanti i laringali
62 U tradicionalnoj su se, predlaringalnoj indoeuropeistici, rekonstruirali i dugi slogotvornni sonanti, tj. *, *, *, * ,* i *, no
otkriem je laringala ustanovljeno da se svi ti tzv. dugi slogotvorni
sonanti mogu svesti na skupinu slogotvornoga sonanta i laringala
tj. na *H, *H, *H, *H, *iH i *uH292 (za ope duljenje prethodnih slogotvornih segmenata do kojega dolazi ispadanjem laringa290
Moe biti da je u nekim sluajevima vokalizacija i u slabom poloaju bila izravna, ali
je sporno u kojima tono. Ivi (1975) primjerice smatra da se poluglas izravno vokalizirao
nakon poetnoga m- (npr. mgla), ali primjer ma maa < *ma (G.) iz Dubrovnika jo
iz 16. st. (ARj) pokazuje da to oito nije tono. Da bi se ustvrdio prvotni odraz jerova u
takvim sluajevima, neophodno je istraiti njihov odraz u starim tekstovima jer stanje u
suvremenim govorima moe biti svuda inovativno (usp. npr. dij. psa umjesto ps). Problem je to su mnogi hrvatski stari tekstovi akavski, a ondje je tendencija k vokalizaciji
poluglasa i u slabom poloaju istaknutija nego drugdje (npr. malin umjesto mlin). T je
tendencija (bila) vidljiva i u zapadnotokavskim govorima.
291
Nije neobino da se samoglasnici otvaraju ispred [r]; isto se primjerice dogaa u
norvekom, vedskom i danskom.
292
Dugo se * i * nelaringalnoga postanja javljaju smo kao posljedica duljenja u jednosloicama, npr. u *t ti ili *n sada (uz *tu, *nu), no to je bila smo fonetska duljina;
vidi 90.

203

POREDBENA FONOLOGIJA

la u zatvorenom slogu vidi 74). Ovdje emo prvo iznijeti primjere

tih skupina u zatvorenom slogu, dakle primjere tipa *CHC.
*H
ie. *dh2tos ukroen, izgraen (particip od *demh2- krotiti,
graditi293) > stind. dts, gr. neukroen, dor. (Pindar)  novosagraen, ?lat. mteris graevni materijal (< *dmt-, mtrija, materjl itd.)
ie. *h2- raditi, umoriti se > stind. ts smiren, gr. hom.
(F) umoran < *eh2ws, 9 koji je zahtijevao dosta posla
ie. *sh3nogwho- jednokopitan (za konja) > gr. hom. N. mn.
 294
Za odraz ie. *H nema puno primjera. U stind. bi se prema ie.
*H oekivalo kao i od *H koje to sigurno daje, vidi dolje, a
i analogijom prema * > a gdje bi onda laringal davao smo duljinu (*H > *aH > ). No, pogledamo li primjere (stind. dts,
ts) ondje ne nalazimo oekivano , nego . To bi doista mogao biti i pravi odraz ie. *H u stind., ali bi anusvra () mogla
takoer biti i unesena analogijom iz prijevojnoga stupnja s puninom. Zbog maloga je broja primjera teko donijeti konaan sud295.
U grkom *h2 > (> at. ), a *h3 > . Primjera za *h1 u
grkom nema, no taj bi slijed u grkom zacijelo dao . U grkom
se dakle i tu razlikuju odrazi triju laringala, a opi je odraz slijeda
*H u grkom R, R, R, ovisno o laringalu. Takav odraz moda vrijedi smo za nenaglaene slogove neki lingvisti smatraju
da pod naglaskom *H > QRQ, R, oRo, no to nije opeprivaeno
(ovdje emo se provizorno ipak drati te pretpostavke). Usp. prema
nenaglaenom 9, zaraeno; muka, trud s naglaenim *h2. Mogue je i da su primjeri s odrazima VRV u gr.
zapravo nastali asimilacijom tipa *Q > pri em bi *Q postajalo pravilno od ie. punine *emh2 (s pravilnim odrazom *Ch2C
> CC u gr.), a ne od praznine *h2.
293

Nije sigurno jesu li ovo dva razliita, ali homonimna, glagola ili je to jedan glagol s
dvama znaenjima. Ako je to vieznaan glagol, znaenjski bi razvoj bio pomalo neobian,
ali ne i nemogu.
294
Za sastavne dijelove ove sloenice usp. *h3nogwh- nokat > gr. , lat. unguis, stsl.
nogt, ie. *sm jedan > stsl. sam itd.
295
Sihler (1995: 102) i Matasovi (1997: 87) primjerice uzimaju kao izvoran odraz ie.
*"H, dok Beekes (1995: 145) smatra izvornim odrazom.

204

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Za bsl. i germ. nemamo pravih primjera, no analogijom prema drugim odrazima moemo rei da je u bsl. odraz, kao i uvijek, jednak
odrazu kratkih slogovnih sonanata (osim u naglasku; vidi dolje), a
isto tako i u germ.
U alb. je odraz ie. *H > am, kao i kod drugih sonanata opi je
odraz: ie. *H > aR. U armenskom je opi odraz bio *H > aRa.
*H
ie. *h1tos roen (praznina od *enh1-) > stind. jts roen
(av. zta-), gr. - roen od Zeusa (< *diwo-n h
$ 1tos), lat.
(g)ntus roen, got. aira-kunds roen iz zemlje, gal. Cintugntus (ime, doslovno prvoroen)
ie. *h3tos poznat > gr. , lat. gnrus, lit. pa-ntas, got.
-kuns (stvnj. kund, njem. kundig vjet, vian), stir. gnth, toh.
B -kntsa
ie. *dhwh2tos umro > stind. dhvnts (sa sekundarnim -n- iz
punine dhvan- < *dhwenh2-), gr. dor. ? smrtan
Za odraz ie. *H takoer nema puno primjera. U iir. je oito odraz
ie. *H bio * (stind. jts, av. zta-). Ovaj bi odraz upuivao, kako
rekosmo, i na odraz *H > * u iir., no to nije posve sigurno (vidi
gore).
U grkom su odrazi sljedei: *h1 > , *h2 > (> at. ), *h3
> u nenaglaenom slogu, a moda , , o u naglaenom
slogu. Usp. ie. *h1t- > gr. , brat gdje je
*h1 nenaglaeno, ali  roenje ( gneza) s naglaenim
*h1, ie. *dhh2t- > dor. ?, ali ? smrt, ? besmrtan. Sluaji bi kao o zakonita roda s u naglaenom
slogu onda trebali biti objanjeni sekundarnim pomicanjem naglaska u grkom.
U bsl. je odraz *in kao i od *, ali s akutom (lit. n, a ne i, usp. lit.
pantas, ali A. mit < ie. *mtim).
U germ. je odraz jednak kao i za obino * (got. -kunds).
U toh. -kntsa upuuje na ie. *H > toh. n, a takvi su bili i ostali
odrazi. U toh. openito *H > toh. R.
*H
ie. *ph1nos pun (praznina od *pleh1-, lat. plnus) > stind. pr s
(av. prna-), gr. 9? obilje, mnotvo, stsl. pln (hrv. pn),
lit. plnas, got. fulls (eng. full, njem. voll), stir. ln
205

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *wh2neh2 vuna > stind. r (av. varn, u stind. je poetno v- otpalo), gr. dor. (at. ), lat. lna, stsl. vlna (hrv.
vna), lit. vlna, got. wulla (eng. wool, njem. Wolle), het. ulana- (<
*ulana- premetanjem), vel. gwlan, arm. gemn
ie. *dHghos dg > stind. drghs (av. darga-), gr. (nije
jasno --), stsl. dlg (hrv. dg), lit. lgas (poetno je *d- nestalo
u baltijskom, usp. latv. ilgs, jatv. ilg), got. tulgus tvrd
Za odraze ie. slogotvornih likvida i laringal ima neto vie primjer nego za odraze nazal i laringal.
U iir. ie. *H > *. U av. se to odraava u naelu kao ar (varn),
dok u stind. daje r (drghs) ili r (pr s). Odraz se r javlja uz
labijale (p, ph, bh, m, v), a r u ostalim sluajevima. Odraz r kao
da se javlja i uz stare labiovelare, usp. ie. *gwh1tos (gr. ) >
stind. ud-gr as uzdignut, no ne dosljedno (vidi dolje).
U grkom ie. *h1 > , *h2 > (> at. ), *h3 > kao i obino u
nenaglaenom slogu, a , , o u naglaenom slogu (potonje
nije opeprihvaeno).
U bsl. ie. *H daje *il kao i ie. *, ali se uva razlika u naglasku.
Ie. *H daje akut u bsl. (lit. ` na dvoglasima, hrv. ) , a * cirkumfleks (lit. , hrv. ) , usp. ie. *wh2neh2> hrv. vna, lit. vlna, ali ie.
*wkos > hrv. vk, lit. vikas.
U germ. je odraz isti kao i kod obinoga slogotvornoga sonanta,
got. wulla = got. wulfs < *wkos vuk.
U alb. ie. *H > al, usp. ie. *mHdo- (stind. mrdhan- glava) >
alb. mal brdo.
*H
ie. *h2nom zrno > lat. grnum, stsl. zrno (hrv. z no), lit. rnis,
got. karn (eng. corn, njem. Korn), stir. grn, alb. geg. grun, pato
z ay sjeme, kotica
ie. *h2srn strljen (od *h2- glava) > lat. crbr, stsl.
sren (hrv. st ljn), lit. iru, A. ren, stvnj. hornaz (eng. hornet, njem. Hornisse)
ie. *sth3t/nos razasut (ptcp. od *sterh2- razasuti, razbacati) >
stind. str s, gr. , lat. strtus
U iir. je odraz jednak kao i kod ie. *H: stind. r, r, av. ar. Usp.
ie. *h2Hm- ruka > stind. rms rame, plee, nadlaktica, av.
206

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

arm ruka, plee (usp. od ie. *h2erHm- > hrv. rme, lat. armus
rame, plee, got. arms ruka itd.). Lako je mogue da dvostruki
odraz u iir. nema veze s ie. labiovelarima, usp. stind. grs progutan < ie. *gwh3nos.
U gr. je odraz uobiajen: *h1 > , *h2 > , *h3 > u nenaglaenom, a , , o u naglaenom slogu (potonje nije opeprivaeno). Usp. ie. *ste-sth3- > at. 3. l. jd. perf. pas. , ali eol.
o.
U bsl. je razlika prema obinim slogotvornim sonantima opet vidljiva smo u nagl. (hrv. z no, lit. rnis).
U germ. je odraz isti kao i kod obinoga slogotvornoga sonanta
(got. karn). Razvoj u germanskom valja intepretirati ovako: *H
> * > * > *uR, gdje bi se prije razvoja * > *uR ukinula mogunost opreke po duljini na slogotvornim sonantima (slino kao u hrvatskim govorima koji su ukinuli opreku po duljini na slogotvornom pa imaju npr. etvrtak umjesto etvtak).
U alb. ie. *H > ar, usp. ie. *pHwo- prvi (stsl. prv, stind. prvs
itd.) > alb. par.
Odraz ie. *H u italskom i keltskom
63 Veina istraivaa zastupa tezu da je odraz ie. *H u lat. i
kelt. bio smo R, tj. lat. m (za koji je jedini mogui primjer navedeno mteris dodue), n, l, r i stir. (m), n, l, r. Usp. za
takve odraze ve viene lat. ntus, gal. -gntus itd., pa ie. *kh1mkost > stir. cnim kost (gr. golijen, list), ie. *mh1tis
(od *melh1- mljeti) > stir. mlith mekan itd. Meutim, prema
nekim jezikoslovcima postoji i jo jedan niz odraz u italskom i
keltskom, a to je *an, *ar, *al (za *am od *H nema primjer)296.
Usp. npr. lat. arduus, stir. ard (gal. ardu- u Arduenna silva), stind.
rdhvs < ie. *Hdhwos visok; lat. antae vratnice (stupovi),
stind. t dovratak < ie. *Hteh2 itd.297 Ne treba posebno ni spominjati da je takav razvoj jo jedan argumenat za italokeltsku hipotezu (vidi 16). Neki misle da je u latinskom odraz na poetku

296

Usp. Lewis & Pedersen 1937.

Prema Dibou (2007b), razliiti se odrazi osnivaju na staroj razlici dvaju ie. tonova.
Odrazi tipa R stoje uvijek prema bsl. nepominoj naglasnoj paradigmi (za to su primjeri
uvjerljivi, usp. lat. grnum ~ hrv. zrno, lat. crbr ~ hrv. strljn (sln. sen), lat. lna ~
hrv. vna itd.), dok bi odrazi tipa aR bili prema bsl. pominoj naglasnoj paradigmi (za to
primjeri nisu ba toliko uvjerljivi). Za raspravu o lat. arduus usp. i Schrijver 1991 (: 3123).

297

207

POREDBENA FONOLOGIJA

bio #Ra-298, usp. npr. lat. labor rad < *h1b-, usp. stsl. slab (hrv.
slb), eng. sleep (ie. *(s)leh1b- (biti) slab).
Odraz *CHV
64 Osim odraz skupin *H u zatvorenom slogu, treba pogledati i odraze skupin *H u otvorenom slogu, odnosno prije suglasnika. U tradicionalnoj su indoeuropeistici tu bili rekonstruirani
slogotvorni sonanti prije samoglasnika, dakle *CV to nije imalo
puno smisla. Poslije je postalo jasno da je tu uvijek izmeu * i *V
stajao laringal. Odrazi su skupina *CHV u pojedinim jezicima
bili redom za *H, *H, *H i *H:
stind. ir/ur, ir/ur, am, an
av. ar, ar, am, an
gr. , , ,
lat. ar, al, em, en
stsl. r/r, l/l, m/m, n/n
lit. ir/ur, il/ul, im/um, in/un
got. ar, ul, um, un
stir. ar, al, am, an
arm. ar, al, am, an
Usp. ie. *th2us tanak > stind. tan, gr. 299, lat. tenuis,
stsl. tnk, stir. tanae, stisl. unnr (eng. thin); ie. *gwh2us teak > stind. gur (av. gouru-, usp. ur u stind. zbog ie. *gw), gr.
, got. karus; ie. *h2- glava > stind. ras-, gr. itd.
Od pravila da uz ie. labiovelare ide odraz ur (usp. gur) odstupa
ie. *gwHi- (lit. gr gora) > stind. gir- gora.
*iH
ie. *wiHros mu, mukarac300 > stind. vrs, lat. uir, lit. vras,
got. war, stir. fer, toh. A wir mlad

298

Schrijver 1991.
Gr. (F) je od *tenawos (asimilacijom *e-a > *a-a) < *tenh2wos.
300
Neki autori smatraju da je ie. *wiHros izvedeno od glagola *weyh1- loviti (stind. vti
slijd, lit. vti, hrv. vti, vjati itd.). Tada bi t rije zapravo glasila *wih1ros s *h1 (inae
se toan laringal ne moe ustanoviti), a izvorno bi joj znaenje zapravo bilo lovac.
299

208

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *gwih3wos iv, ivot > stind. jvs ivot (av. va-), gr.
ivot ( biolgija itd.), (F) iv ( zoolgija itd.), lat. uuus
iv ( vivi-skcija), stsl. iv, lit. gvas, got. qius iv, ivahan
(eng. quick iv > brz, njem. keck smion, drzak), stir. bo301
ie. *gwriHweh2 vrat, kosa na vratu > stind. grv vrat (av. grv
ija, zatiljak), hrv. grva, latv. grva ue
65 Svako se * u ie. moe svesti na starije *iH, a to * ostaje u
naelu nepromijenjeno u svim ie. jezicima u lit. se pie kao <y>,
u got. <ei>, u stir. <>, a arm., alb. i toh. nemaju razlikovne duljine
pa je odraz i (u stsl. se duljina ne biljei posebno). Inae je sve isto:
stind., av., lat., het. . Usp. ie. *wiHs sila (~ *wiHros mukarac)
> gr. , lat. us. Odraz je u gr. u nekim sluajevima, ali ne uvijek za lomljenje laringal u grkom vidi 66. Za kratak odraz u
germ., kelt. i lat. vidi 78.
Laringal u ie. *iH potvruje i akut (hrv. ; sln. na kraju rijei,
inae; lit. ; latv. / ) koji u bsl. pravilno nastaje od laringala. Usp.
hrv. grva, sln. grva, latv. grva. U slav. se akut u pominoj naglasnoj paradigmi (latv. tada ima ) gubi, odatle hrv., sln. v prema
lit. gvas, latv. dzvs.
*uH
ie. *suHnus sin > stind. sn (av. hnu-), gr. (dij. <
*suHyus), stsl. syn, lit. sns (stlit. i snus), got. sunus (eng. son,
njem. Sohn)302
ie. *muHs mi > stind. m, gr. , lat. ms, stsl. my (hrv.
m), steng/stnord. ms (eng. mouse, njem. Maus), arm. mukn, alb.
mi
ie. *suHs svinja > av. h-, gr. , (moda posuenica iz nekoga ie. jezika gdje *s- nije dalo h-), lat. ss, steng. s (eng. sow krmaa, njem. Sau), alb. thi (disimilacija *s-s > *-s), stvel. hwch,
toh. B suwo, ?hijer. luv. suwanaI svako se * u ie. takoer moe svesti na *uH, a i njegovi su odrazi vrlo stabilni, kao i odrazi ie. *iH. Dugo * se mijenja smo u
stsl. u y (jery) i u y [] u alb. (u zadnjem slogu u i, usp. alb. mi, thi),
301
Usp. od drugoga prijevojnoga stupnja i bez sufiksa *-w-: *gwoyh3-os > stind. gyas
dom, obitelj, av. gaya- ivot, hrv. gj mir < *goj, lit. gajs ivahan).
302
Stsl. je svinija (hrv. svnja) izvedeno od pridj. svin svinjski < ie. *swiH- (lat.
sunus, got. swein, eng. swine, njem. Schwein itd.).

209

POREDBENA FONOLOGIJA

a inae svugdje ostaje u naelu istim (stind., av., lat., lit., het., got.
, gr. , stir. , arm. u). Za germ., kelt. i lat. kratko u prema ie.
*uH vidi 78.
Laringal u ie. *uH potvruje i akut (hrv. ; sln. na kraju rijei,
inae; lit. ; latv. / ) koji u bsl. pravilno nastaje od laringala. Usp.
hrv. m, sln. m, G. mi (vidi gore), ie. *dhuHmos (stind. dhms,
lat. fmus) > hrv. dm, sln. dm, G. dma, lit. dmai, latv. dmi.
Slavensko je *y bilo najvjerojatnije dvoglas [] ili dugo nezaobljeno u (slino kao u ruskom), to se vidi po pisanju . Jery (*y) je
ouvan u rus., bjr. i ukr. (pie se ) te u polj. (pie se y, a fonetski je to []303), dok je u veini drugih slavenskih jezika preao u
i i stopio se s odrazom slav. *i to se je dogodilo i u hrvatskom.
Usp. *my > hrv. m, sln. m, e/sl. my [mi]304, ali polj. mysz
[m], rus. .
Lomljenje laringal
66 U grkom, u ne posve odredivim uvjetima, dolazi do tzv. lomljenja laringal (eng. laryngeal breaking). Naime, *iH i *uH se
tada ne odraavaju u grkom kao i , to je jedini mogui odraz
prema tradicionalnim predodbama, nego kao *y/y (< *ih2/ih3) i
*w/w (< *uh2/uh3) u sredini rijei305. Do lomljenja laringal dolazi smo kod *h2 i *h3, a slian fenomen postoji i u toharskom (gdje
su odrazi y, w). Tu se zapravo ie. *iH i *uH ponaaju kao neslogotvorni sonanti sa slogotvornim (vokalizirajuim) laringalima,
odnosno kao *yH i *wH gdje *y i *w ostaju neslogotvorni, a laringali se vokaliziraju. Usp. ie. *gwih3wos (stind. jvs) > *gwywos
> gr. (F) iv; ie. *proti-h3kwo- lice (stind. prtka- lice,
toh. B pratsko grudi) > *protykw- > gr. 99; ie. *(s)lih3tos plav (sln. slv plaviast, hrv. ljva, dij. slva, lat. luor modrica) > *lytos > gr. lotos306. Katkada se razliiti odrazi vide i kod istih korijena, usp. ie. *Hyuh3smeh2 (~ stind. y, lat.
303

U poljskim dijalektima njegov izgovor dosta varira.

U e. se, a po njegovu uzoru i u sl., jo uvijek na mjestu staroga jeryja pie <y> iako
se to danas izgovara kao i <i> nastalo od staroga *i (jedina je razlika u tome to <y> ne
palatalizira prethodni suglasnik za razliku od <i>). Razlog je takvu etimolokomu pisanju
to to je eki u doba Jana Husa, u 14/15. st., kada je nastao dananji eki slovopis, jo
razlikovao stari jery od staroga *i i izgovorno.
305
Valja napomenuti da se na kraju rijei *iH i *uH u gr. ne odraavaju kao i , nego
*-ih1 > -j (j se stapa s prethodnim suglasnikom, tj. jotira ga; vidi 57), *-ih2 > -, a *-uh2
> -F. Vidi i 66 za lomljenje laringal.
306
Hyllested 2004.
304

210

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

is) > gr. + kvas, ali *Hyuh3smos > gr. juha, ie.
*gheluh3neh2 (~ hrv. lva) > gr. + kornjaa, ali i 
(Hesihije). Kao to rekosmo, toni uvjeti ovakvih odraza nisu sasvim jasni307.
Tablica odraz ie. neslogotvornih sonanata
ie. stind. ave.

gr.

lat. stsl. lit. got. het.

stir.

arm. alb. toh.

*m

, -#

m m, -n#

*n

*l

l, r

*r

*w

#-/ - ,
VV

#f-, VV,
Czvb

#v-,

*y

# - ,
VV

i,
VV

?#-, #gj-,

Tablica odraz ie. slogotvornih sonanata

ie. stind. ave. gr.
*

lat.

stsl.

em,
#ma-

lit.

got. het.

*kelt.

arm. alb. toh.

i/u um am

*am

am

en, #na- ,

i /u

un

an

*an

an

ul

al

*al, *li/Cokl, m

al

li

*ar, *ri/ar
Cokl, m

ri

r / ol, #la- l/l

i/u

r / or, #ra- r/r

i/u

*i

*i

*u

*u

ar ar

307

Olsen (2004) npr. smatra da do lomljenja laringal dolazi u nenaglaenom slogu, a

da su i pravilni odrazi pod naglaskom, ali ne moe uvjerljivo objasniti protuprimjere
kao to je gr. ? dim < ie. *dhuh2mos (het. tuae-, hrv. dm). Usp. isti lanak za vie
primjera lomljenja laringal.

211

POREDBENA FONOLOGIJA

Tablica odraz ie. slogotvornih sonanata i laringal u zatv. slogu (*CHC)

ie. stind. ave.

gr.

lat.

stsl.

m,
*am

, m/m um

*H ()

/ >
/
Q//
o

*H

/ >
/
n, an ,
Q//
o

got. stir. arm. alb. toh.

m,
ama am
*am

n,
an

n/n

un

ana

an

l/l

ul l, al ala

al

/ /
Q// r, al r/r r/r
o

ar r, ar ara

ar

/ >
/
*H r, r ar
Q//
o

*H r, r ar

lit.

l, al l/l

*iH

i/y

*uH

u/w

Tablica odraza ie. slogotvornih sonanata i laringala ispred

samoglasnika (*CHV)
ie.

stind. ave. gr.

lat.

stsl.

lit.

got.

stir.

arm.

toh.

*H

am

am

em

m/m

im/um

um

am

am

*H

an

an

en

nV/nV

in/un

un

an

an

*H

ir/ur

ar

al

l/l

il/ul

ul

al

al

l/al

*H ir/ur

ar

ar

r/r

ir/ur

ar

ar

ar

r/ar

212

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

INDOEUROPSKI SAMOGLASNICI
67 Kako su *i i *u u ie. zapravo fonoloki bili slogotvorni sonanti, samoglasniki su fonemi u ie. bili smo *e, *o i neto rjee *a.
Kratki *e i *o su imali i svoje duge parnjake * i *.
Poloaj je kratkoga samoglasnika *a u ie., po nekima, bio slian
poloaju glasa *b meu okluzivima.
On se javljao u neto manjem broju opeindoeuropskih primjera
(tj. primjer koji bi imali odraze u veini ie. jezika), a neki jezikoslovci, ne ba uvjerljivo, ak smatraju da ga u ie. uope nije bilo308
(vidi 70).
Indoeuropski samoglasniki sustav (bez dvoglas):
*e, *, *o, *, *a

*e
ie. *h2nepts neak; unuk > stind. npt unuk (av. napt-), gr.
 brati; roak, lat. nepos, G. neptis unuk, neak (
nepotzam), stsl. netii < *ne(p)tj (hrv. nk, dij. ntijk), stlit.
nepuotis unuk, neak, steng. nefa (njem. Neffe neak, Nichte
neaka)309, stir. na, G. nath sestrin sin, necht neaka, alb.
nip unuk, neak
ie. *der- derati > stind. dar- cijepati, gr. , stsl. der, lit.
der derem, got. dis-taran razoriti, raskopati (steng. teran >
eng. tear derati, njem. zehren izjedati, troiti), arm. terem
ie. *bher- nositi > stind. bhrati ns (av. baraiti), gr. , lat.
fer, stsl. ber nosim, got. baran nositi (stnord. bera, eng. bear), stir. berid ns, arm. berem nosim, frig. - dnos,
toh. AB prIe. se *e odraava u naelu jednako kao ie. *h1e. Ono ostaje nepromijenjeno u veini ie. jezika u gr. (), u lat. u prvom slogu

308

Usp. Lubotsky 1989.

Suvremeni eng. nephew nema veze sa steng. nefa, nego je rije o posuenici iz (normanskoga) francuskoga (usp. franc. neveu < lat. nepote-).

309

213

POREDBENA FONOLOGIJA

(nepos)310, u slav. (stsl. netii) i balt. (stlit. nepuotis), u germ. u nekim uvjetima, osim u got. (steng. nefa), u kelt. (stir. necht), u anat.
(het. dmi jedem < *h1ed- s duljenjem pod naglaskom) i u arm.
(terem). U iir. ie. *e > a (npt), a u got., za razliku od ostalih ie. jezika, *e > i bezuvjetno. Ova pravila, dakako, vrijede smo openito u gotovo se svakom jeziku mogu dogoditi i drugaije promjene
pod posebnim uvjetima ili u odreenim poloajima (primjerice ie.
*e daje slav. ispred *yV).
U iir. ie. *e daje a i tako se stapa s odrazom ie. *o koje takoer daje
a (stind. je kratko a bilo zapravo []). No razlika je, kako rekosmo,
ouvana iza ie. velara koji se ispred iir. a nastala od ie. *e palataliziraju, dok ostaju isti ispred iir. a nastala od ie. *o, usp. ie. *kwe >
stind. ca i, ali ie. *kwos > stind. ks tko.
U gr. je ie. *e ouvano kao . U nekoliko se rijei, uz stare labiovelare, *e mijenja u *o i na kraju daje , usp. ie. *kwekwlos kota
> gr. , stind. cakrs, ie. *gweneh2 ena > gr. , stsl.
ena.
U latinskom je ie. *e, kako rekosmo, ouvano u prvom slogu (koji
je u praitalskom bio naglaen pa time i stabilan). U lat. e > i ispred
ng i nc, usp. ie. *penkwe pet > *quinque > lat. qunque (nije jasan nastanak dugoga ). Iza *Cw (kojega god suglasnika i *w) i
*kw, *e > o u latinskom. Ova se je promjena dogodila nakon stlat.,
usp. stlat. duenos > *duonos > lat. bonus dobar (du > b pravilno).
Ie. se *ewV u lat., kao i u bsl. i keltskom, mijenja u *owV, usp. ie.
*newos nov > lat. nouus, stsl. nov. Ie. *e daje -i- u zadnjem slogu
u lat., usp. ie. *-es (G. jd. suglasnikih osnova) > lat. -is.
U bsl. je ie. *e ouvano (stsl., lit. e). U bsl. se *e ispred *wV mijenja u *o (stsl. o, lit. a), a ta se ista promjena dogaa i u italskim i
keltskim jezicima. Usp. od ie. *newos nov > het. newa-, ali stsl.
nov, stlit. navas, lat. nouus, gal. Novio-. Neki misle da se ta promjena dogaa smo ispred stranjih samoglasnika (kao u nov)
a ispred prednjih ne, no nee biti tako. Pretpostavi li se ta promjena smo ispred stranjih samoglasnika, jako je teko objasniti primjerice stsl. D. u-osnova synovi (stind. snve) < ie. *suHnewey311 ili razvoj vokalizma u osobnim zamjenicama (usp. lit. G.
310

S obzirom na to da je praitalski imao jak dinamiki naglasak na poetnom slogu, svi

su sredinji slogovi bili podloni jakoj redukciji ili potpunomu otpadanju (sinkopa), ili
redukciji tj. zatvaranju izgovora (u sluaju *e prelazak u *). Posebni odrazi u lat., kao i u
veini jezika, vrijede i za kraj rijei.
311
Takoer i N. mn. synove < *suHnewes (stind. snvas). Analogija prema G. mn.
synov < *suHnewom, to se predlae, ne izgleda ba logino.

214

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tav}s tebe prema ie. *tewe). U nekim se rijeima pak mora pretpostaviti analogija, npr. devt umjesto **dovt analogijom prema dest itd.312 U slavenskom *e prelazi u *i (> stsl. ) ispred *yV,
usp. nastavak n. mn. proterodinamikih i-osnova ie. *-eyes > stsl.
-je (npr. gostje gosti). U bsl. razlika izmeu poetnoga *#e- <
ie. *#h1e- i poetnoga *#a- < ie. *#h2e- (za ie. *h2e > *h2a > *a vidi 74), *#Ho- (ie. *o > bsl. *a > lit. a, slav. o; vidi 68) esto nije
stabilna to e, jednostavnije reeno, rei da se u bsl. katkada mijea poetno *#e- s poetnim *#a- (slav. o-), odnosno da katkada
umjesto oekivana *#e- nalazimo u slav. *#a- i obrnuto313. To se
naziva pravilom Rozwadowskoga314. Izoglose su nepravilno raspodijeljene po bsl. dijalektima i esto nalazimo jednu inaicu u jednom dijalektu, a drugu u drugom, usp. npr. od ie. *h3el- lakat >
*ol- (lat. ulna, arm. olok) > stsl. lakt < *olkt, stprus. alkunis
s oekivanim *a-, ali lit. elkn, latv. lks s *e-; *h1eweh2 kobila
> lit. ev, av; ie. *h3er- orao (het. ara, gr. ptica
ornitolgija, arm. oror jastreb) > stsl. orl, stprus. arelis, lit. dij.
arlis, ali i erlis; stsl. imela < *jmela (hrv. imla), ali i *emela, -o
> sl. jemelo, sln. dij. jem"la, *omela, -o > sl. omelo, sln. om"la itd.,
a u balt.: lit. malas, st. i malas, latv. amu(o)ls, muols, stprus.
emelno; ie. *h1esti jest > stsl. jest, lit. sti, ali stprus. ast, est itd.
Takav je razvoj vjerojatno posljedica neke sandhi-pojave.
U germ. se *e mijenja u *i u nekim sluajevima (primjerice kada je
u slogu iza njega *i ili *y), ali esto *e ostaje nepromijenjeno. U gotskom je pak djelomian germ. prijelaz ie. *e > *i poopen pa ie. *e
uvijek daje i u gotskom (usp. stnord. eta, ali got. itan). Dakle, gotski je tu, premda inae najarhainiji germanski jezik, s obzirom
na to da je prvi posvjedoen, inovativniji od ostalih germ. jezika.
U gotskom se i koje je nastalo od ie. *e, kao i i nastalo od ie. *i (vidi
61), poslije mijenja u a [Q] ispred r, h i . Da je tu posrijedi naknadna promjena, a ne uvanje ie. *e ispred tih glasova, jasno je po
tome to se ispred r, h i u a mijenja ne smo i nastalo od ie. *e,
nego i n nastalo od ie. *i, usp. got. war ovjek, lat. uir < *wiros
312

Isto tako nevsta bi bila s -ev- jer se ne- tu doivljavalo kao predmetak ne- (bez obzira
na stvarnu etimologiju), stsl. revet rve bi trebalo biti sekundarno (asimilacija *o-e >
e-e ili sekundaran prijevojni stupanj) itd. S druge strane, neuvjetovano *ew > *ow bez
problema objanjava slovo, G. jd. slovese (i sve ostale kose padee) to bi inae moralo
biti objanjeno analogijom; nisu problematini ni glagoli plov, trov, slov (koji su inae
nejasni ako *ew > *ow smo ispred prednjih samoglasnika) itd. Za daljnju raspravu i
literaturu vidi Kapovi 2006.
313
Prema Kortlandtu 2002-2003, *e-/a-/o- daju u stprus. uvijek a- (to je sporno; ini se
da je sprus. e- esto ili uvijek proizvod nekakva reduciranoga stupnja); u lit. e-/a-; u latv.
*e- daje e-, a *a-/o- > e-/a-; u slavenskom *e- > je-, a *a-/o- > je-/o-.
314
Po poljskom jezikoslovcu Janu Rozwadowskom (1867-1935).

215

POREDBENA FONOLOGIJA

< ie. *wiHros (lit. vras, stind. vrs). Paralelna se promjena dogaa i s got. u koje ispred r, h i daje a [] (vidi 61).
U keltskom ie. *e ostaje u naelu nepromijenjeno, usp. stir. necht,
lepont. TETU /ded/ postavio je < ie. *dhedhoh1e, no u pojedinim
keltskim jezicima (staroirskom, starovelkom) ima naravno i puno
posebnih promjena.
U anatolijskom je ie. *e ostalo nepromijenjeno, no njegov je razvoj
u hetitskom prilino kompliciran. Naglaeno se *e u hetitskom uvijek fonetski dulji, usp. *nu- koljeno > het. gnu- (skr. jnu), *e
daje *a ispred sonanta i laringala (*eRH > *aRH), usp. het. walmi
udaram < *welh2mi, a u nekim sluajevima daje *a i ispred sonanta i kojega god suglasnika (*eRC > *aRC), usp. het. anda prema
stlat. endo u, osim ispred *nC (gdje C nije dental nego je labijal
ili velar) gdje daje i, usp. het. linkai zakletva, gr. dokazujem < ie. *h1lengh-. Prednaglasno i zanaglasno *e u zatvorenim
slogovima daje i u hetitskom, usp. *nbhes (stind. nbhas) > het.
npi, *wedr (zbirna imenica) vde > het. widr 315.
Ie. *e ostaje u naelu nepromijenjeno u armenskom (terem). Ispred
nazala *e > i, usp. *penkwe pet (gr. 9) > arm. hing. U ne posve jasnim uvjetima, katkada u arm. nalazimo i na a kao odraz ie.
*e, usp. ie. *de(t) deset (gr. , lat. decem) > arm. tasn.
U alb. ie. *e ostaje ouvano u ranom praalbanskom (izmeu 1. i 6.
st. kada albanski dobiva svu silu latinskih posuenica), a nakon
toga se mijenja u je316 u otvorenom slogu, usp. ie. *h1esi > alb. je,
ie. *h1ep- uzimati (het. pzi) > alb. jep dati, ie. *dhegwh- gorjeti > alb. djeg, odnosno u ja u zatvorenom slogu, usp. ie. *gwhermotopao > alb. zjarm, ie. *des- desni (stsl. desn) > alb. djatht.
Praalb. *e ostaje e ispred *CR (usp. alb. mb-ledh skupljati < ie.
*le-, usp. gr. ). U alb. *e > i prije nazala i frikativa, usp. ie.
*mems- meso (stsl. mso) > alb. mish, te prije *Cci (to je sinkronijsko pravilo u alb., usp. del zlaz : dilni zlazte). U alb. *e > i
i u nekim drugim, ne posve jasnim uvjetima, usp. alb. nip neak
te alb. vit godina < ie. *wetos (gr. ).
U toharskom ie. *e ostaje nepromijenjeno u naglaenim jednosloicima, usp. ie. *gwemt de (aor.) > toh. B em, no inae se, zajedno s *i, stapa u va, prethodno palatalizirajui suglasnik ispred
sebe (vidi 51). Taj se va poslije stapa s pratoh. * (vjerojatno ka315

Vie o het. vidi u Melchert 1994.

Katkada se umjesto je pie ie, usp. alb. miell brano < ie. *melh1- mljeti (stsl.
melj).

316

216

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

kvo stranje [$]) koje nastaje od ie. *u, ili se sinkopira tj. nestaje.
Dakle, u toh. se stapaju (ako nisu sinkopirani) ie. *e, *i i *u u , s
razlikom da je prethodni suglasnik palataliziran ako su posrijedi
ie. *e ili *i. Pratoh. se * uva uz ie. *s i *w, usp. ie. nastavak 1. l.
prez. akt. *-mesi (ved. -masi) > toh. A -ms.

*o
ie. *potis gospodar > stind. pti gospodin, gospodar, mu
(av. paiti-), gr. hom. 9 gospodar, mu (gr. 9 gospodar, vladar < *dems-pot- gospodar doma dspot), lat. potis mogu, moan (potens moan, potentia mo potntan,
potncija, ptencijlan itd.), stsl. gospod (< *gost-pod gospodar
gostiju317 < ie. *ghost-pot- > lat. hospes, G. hospitis gostoprimac,
gospodar hospitcija), potbga ljubavnica < koja bjei od
gospodara, lit. pts mu, suprug; sm, got. bru-fas mladoenja, toh. A pats, toh. B petso mu, suprug
ie. *ghostis gost, tuinac > lat. hostis tuinac, neprijatelj, stsl.
gost, got. gasts (eng. guest, njem. Gast), ?luv. kai- posjet, venetski ho.s.?i-havo.s. (osobno ime Gostizov)
ie. *morw- (> *morm-) mrav > stind. vamrs < *marvs (premetanje), gr. , o, Hesihije: mravi, lat. formca
< *mormca (razjednaivanje), hrv. mrv < *morv, srir. moirb,
toh. B warme < *marwe318
68 Ie. se *o u pojedinim jezicima uglavnom moglo razviti na dva
naina ili je ouvano kao *o, ili je prelo u a tako se stopivi s
odrazom ie. *a < *h2e. Odraz se ie. *o u naelu ne razlikuje od odraza ie. *h3e i *Ho (*h3 bj susjedno *e u *o, vidi 74). Ie. *o ostaje
o u grkom, latinskom (to opet vrijedi smo za 1. slog), keltskom i
armenskom. U ostalim se jezicima stapa s odrazom *a < ie. *h2e.
Tako ie. *o daje a u iir. (no ondje i *e daje a), bsl., germ., hetitskom,
mesapskom itd. Odraz ie. *o i *h2e razlikuju i toharski i likijski.
U iir. ie. *o daje a i tako se stapa s odrazom ie. *e i *h2e koji takoer daju a. No ipak se njihovi odrazi ne stapaju u potpunosti
ispred a nastala od ie. *o nema arijske palatalizacije (vidi 51),
za razliku od a nastala od ie. *e. Osim toga, odraz se ie. *o jo po
neem razlikuje od odraza ie. *e. Naime, ie. *o u otvorenom slogu
317

Slav. je d, umjesto oekivana t prema ie. *t, nejasno.

U ovoj rijei u dosta jezika nailazimo na neoekivane odraze zbog raznoraznih premetanja, razjednaivanja i sl. To nije neobino u rijei za ivotinje koje su bile podlone tabuistinim preobrazbama (usp. nepravilnosti pri odrazu ie. rijei za vuka i medvjeda itd.).

318

217

POREDBENA FONOLOGIJA

u iir. daje dugo i to se zove Brugmannov zakon319. Klasini su

primjeri za to ie. *onu koljeno > stind. jnu, gr. , ie. *doru
drvo > stind. dru, gr. koplje320. Smjena dugoga (< ie.
*o u otvorenom slogu) i a (< ie. *o u zatvorenom slogu) moe postojati i u paradigmi, usp. stind. 1. l. jd. perf. jagma doao sam <
ie. *gwegwomh2e, ali 3. l. jd. jagma < ie. *gwegwome. Zahvaljujui
Brugmannovu zakonu i arijskoj palatalizaciji ipak moemo i po iir.
katkada zakljuivati je li u ie. bilo *e ili *o u odreenom obliku.
U grkom ie. *o ostaje ouvano kao o (9). Po Cowgillovu zakonu321 ie. *o daje gr. izmeu sonanta (*m/n/l/r) i labijala (*p/b/
bh/m/kw/gw/gwh), odnosno labijala i sonanta. Usp. ie. *h3nogwh- nokat > gr. ( < *gwhs), stsl. nogt322, ie. *bholyom list > gr.
, lat. folium ( flija) itd.
U latinskom se ie. *o u naelu u prvom slogu odraava kao o. U latinskom *o daje u ispred *NC (nazala i suglasnika), ispred *lC (ali
taj drugi suglasnik ne smije biti opet *l) i ispred *lVstranji (ispred
*l iza kojega je stranji samoglasnik) takvo se l, ispred C i stranjih suglasnika u latinskoj gramatici zove l-pinguis, usp. stlat.
mol(c)ta > lat. multa kazna, globa, lat. uncus ~ (gr. , stind.
aks), ie. *dhhomo- zemlja > lat. humus. Jako se kasno, oko
150. g. pr. K., dogodila promjena lat. #uo- > #ue- na poetku rijei osim ispred labijala, -rV- i l-pinguis. Usp. ie. *wobhseh2 osa >
lat. uespa (< *wospa, tal. Vespa), stsl. osa, eng. wasp, stlat. uoster va > klas. lat. uester itd. U latinskom *o prelazi u a ispred
-wV- (takoer i * > ), usp. lat. st. foue grijem > faue, ie. *lowprati (gr. o", ) > lat. lau ( franc. lavab). Ta se
promjena zove zakon Thurneysena i Haveta323. Zakon ne djeluje
na lat. ou nastalo od ie. *ew (vidi 81), usp. ie. *newos > lat. nou319

Ime je dobio po velikom njemakom indoeuropeistu Karlu Brugmannu (1849-1919).

Poznato je da Brugmannov zakon ima iznimaka. Mayrhofer (2002: 20) stoga predlae
njegovo djelovanje samo ispred sonanata (*m, *n, *l, *r). Meutim ta pretpostavka nikako
ne moe biti tona, s obzirom na oito djelovanje Brugmannova zakona i ispred drugih suglasnika (pogotovu u sklonidbi suglasnikih osnova) usp. ie. A. jd. *pod noga> pdam,
N. mn. *podes > pdas prema G. jd. *pede/os > pads; ie. N. mn. *gwowes > gvas, ali D.
jd. *gwewey > gve; ie. *h2nepot neak > nptam itd. Primjeri gdje nema Brugmannova
zakona bi npr. bili stind. katars, gr. 9, stsl. kotoryi, lit. katrs < ie. *kwot(e/o)ros,
stind. ras vlaga, stsl. rosa < ie. *Hroseh2 (ako nije npr. *HrosHeh2), stind. pas, lat.
opus < ie. *h3epos (osim ako nije zbog *h3e- na koje moda Brugmannov zakon ne djeluje)
itd. U nekim je sluajevima analogija laka: npr. stind. pti gospodar < ie. *potis analogijom prema G. jd. *potyos gdje je slog zatvoren.
321
Po amerikom indoeuropeistu Warrenu Cowgillu (1929-1985).
322
Hrv. nkat analogijom prema G. nkta, umjesto ngat (tako je jo u Jurja Barakovia).
323
Zakon je dobio ime po vicarcu Rudolfu Thurneysenu (1857-1940) koji ga je otkrio
1884. (lanak objavljen 1887.) te Francuzu Louisu Havetu (1849-1925) koji ga je otkrio
neovisno o njemu 1885.
320

218

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

us nov. Osim toga ini se da u latinskom *o povremeno prelazi u

a i iza labijala na poetku rijei324 (u sredini rijei bi odraz ionako
bio isti zbog redukcije), usp. ie. *bhordheh2 brada (stsl. brada, lit.
barzd) > *forba > *farba > lat. barba (asimilacija f-b > b-b)325, ie.
*won- pas (lit. u) > lat. canis, ie. *morg- (got. marka granica) > lat. marg rub ( margna, mrginlan), ie. *bhobh- bob
(stsl. bob) > lat. faba, ie. *mori more (stsl. mor e , stir. muir) >
lat. mare ( martman), ie. *bhor- (stsl. brano < *borno) > lat.
farna brano326. Kao to se vidi iz priloenoga, primjera ima dosta pa se (barem sporadian) prelazak ie. *o > lat. a nakon labijala
mora dopustiti iako nisu posve jasni uvjeti toga prelaska s obzirom
na to da postoje i brojni oiti protuprimjeri u lat., usp. ie. *mol- >
lat. molna mlin, ie. *bholyom > lat. folium list, ie. *morm- >
lat. formca mrav, ie. *moneyoh2 > lat. mone opominjem itd.
U primjerima bi kao to je rije mone, -o- umjesto -a- moglo biti
analoko s obzirom na to da je rije o prijevojno produktivnoj kategoriji (u toj se tvorbi, kauzativu, oekuje -o-, a ne -a-). U zadnjem
slogu *o daje -u- u lat., usp. ie. *-os (N. jd. o-osnova) > lat. -us.
U bsl. je, kao i u germ. s kojim bsl. dijeli jo neke izoglose, ie. *o dalo *a i tako se stopilo s odrazom ie. *h2e/a (no ne bez traga trag
se stare razlike vidi kod djelovanja Winterova zakona, vidi 72).
To je bsl. *a ostalo ouvano kao a u litavskom, dok je u slav. to bsl.
*a opet promijenjeno u o. Usp. ie. *pod- > lit. pdas, ali stsl. pod.
Dakle stsl. o nije ostalo nepromijenjeno iako se izvodi upravo od ie.
*o, nego je prvo to ie. *o dalo *a pa je to *a onda naknadno opet postalo o (kruna promjena). Promjena *a > o bijae prilino kasna u
slavenskom i dogodila se je najvjerojatnije neposredno prije prvih
slavenskih zapisa krajem 9. st., a ta se je promjena po svem sudei poela iriti prvotno sa slavenskoga juga327. Kako uope znamo
da je u slavenskom doista bilo prvo *a koje je naknadno opet vraeno u *o? Znamo po zapisu psl. rijei u drugim jezicima, po psl. po324

Usp. Schrijver 1991.

Ovdje bi se dodue moglo rekonstruirati i *bhardheh2 pa ne bi bilo potrebe za promjenom *o > a u latinskom, ali za rekonstrukciju *a u ie. nemamo drugih indikacija.
326
U nekima bi se od navedenih rijei moglo rekonstruirati i ie. *a, no to je upitno jer
osim latinskoga (koji nije ba pouzdan u takvim sluajevima, kao to je oito) nema drugih
indicija za *a, niti su to tipine rijei u kojima bi se *a oekivalo (nisu uz velare i sl.).
327
Za neke je dijelove slavenskoga govornoga podruja mogue ak doi i do jako preciznih podataka o apsolutnoj kronologiji promjene *a > *o. U Austriji je 827. u jednoj ispravi
na lat. zapisano tobonje osobno ime (pisar nije znao slavenski) Tagazino to je zapravo
bila fraza *taga syna (stsl. togo syna, hrv. tg sna) s jo nepromijenjenim *a, dok je ve
832. zapisan toponim Colomezza (stsl. bi bilo *kolo-meda, hrv. kolo-me_a) s novonastalim
*o (Holzer 1996: 91). Dakle, mogli bismo vrckavo zakljuiti da se u Austriji, koja onda jo
bijae dio slavenske domaje, promjena *a > *o dogodila negdje izmeu 827. i 832. godine!
325

219

POREDBENA FONOLOGIJA

suenicama u drugim jezicima te po posuenicama u slavenskom

iz drugih jezika. Sve nam to ukazuje na razmjerno kasnu promjenu *a > *o u slav. Usp. toponime u Hrvatskoj: lat. Salna > psl.
*Salnu > osl. *Solyn > hrv. Sln, lat. Absarum > psl. *Apsaru >
osl. *Osor > hrv. sor, lat. Catarum > psl. *Kataru > osl. *Kotor
> hrv. Ktor itd. Usp. posuenice u slavenski, gr. > psl.
*satan > stsl. sotona, stvnj. phaffo > stsl. pop itd. to se tie posuenica iz psl. u druge jezike, tu primjerice imamo psl. *akuna
(> stsl. okno) > fin. st. akkuna, psl. *karta (> stsl. koryto) > gr.
(toponim) itd.
U germanskom, kao to rekosmo, ie. *o daje *a koje se tako stapa
s odrazom ie. *a/h2e.
U anatolijskom je ie. *o ouvano, no to *o u hetitskom, palajskom i
luvijskom daje a. Da je u anatolijskom ipak bilo ouvano ie. *o nepromijenjenim, vidimo po odrazu u likijskom, gdje se anatolijsko
*o i *a ne stapaju u *a, kao u ostalim jezicima, nego *o > lik. e (a *a
> a)328. Usp. prema praanat. *endo u > het. anda, ali lik. te. U
lidijskom takoer praanat. *o ne daje a na poetku rijei iza labiovelara, a inae d . U hetitskom je odraz ie. *o (> praanat. *o) a u
nenaglaenim slogovima, usp. ie. *pedom (gr. 9) > het. pdan
mjesto, no naglaeno *o daje u het. , usp. ie. *doru drvo (stind.
dru) > het. tru-, ie. *wod voda (stsl. voda) > het. wtar. No iako praanat. *o daje a u het., njegov se odraz ne stapa u potpunosti s odrazom praanat. *a jer praanat. *a ostaje kratko a u hetitskom ne smo kada je nenaglaeno, nego i u naglaenom zatvorenom slogu (u naglaenom se otvorenom slogu dulji), usp. het. attaotac ~ got. atta.
U kelt. ie. *o ostaje u naelu nepromijenjenim, osim u posebnim
uvjetima. Usp. stir. moirb [mor].
U arm. je ie. *o u naelu ouvano kao o, usp. ie. *pod- noga >
arm. otn. U ne posve jasnim uvjetima, kao i ie. *e, i ie. *o daje a
umjesto oekivana odraza, usp. ie. *h3ekw- oko (stsl. oko) > arm.
akn, ie. *h3ed- mrzjeti (lat. odium) > arm. ateam mrzim.
U alb. ie. *o pravilno daje a, usp. ie. *nokwt- no (stsl. not) >
alb. nat, ie. *h3esth1 kost (lat. os) > alb. asht. Ako je u sljedeem
slogu *i, *a se preglaava u e, usp. ie. *h2bhi (gr. ) > alb. elb
jeam. Ispred nazala, u gegijskom od ie. *o (> alb. *a) dobivamo
328
Da se je ie. *o ouvalo u anatolijskom misli Craig Melchert (1993, 1994). Neki se
drugi ne slau.

220

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

nosno , koje se u toskijskom dalje mijenja u , usp. ie. *ombhos

zub (stsl. zb) > alb. geg. dhmb, alb. tosk. dhmb.
Ie. *o daje u pratoh. *e (nakon to su se ie. *e, *i, *u stopili u pratoh. *), usp. toh. B petso, ie. *plow- (stsl. ploviti) > toh. B plewe
brod. Na kraju rijei prije *-r#, ie. *o daje , usp. ie. 3. l. mn. med.
*-ntor > toh. AB -ntr.

*
h

ie. *w s odvezoh > stind. a-vkam, lat. ux, stsl. vs

ie. *meh2tr mati329 > stind. mt, gr. , lat. mter <
*mtr ( matrijrht itd.), stsl. mati < *mtr, lit. mt ena,
stisl. mir (eng. mother, njem. Mutter), stir. mthir, arm. mayr,
alb. motr sestra, toh. B mcer
69 Ie. je *, kao i ie. *, bilo morfoloki strogo ogranieno javljalo se primjerice u korijenu sigmatskoga aorista (*whs), u N.
jd. nekih imenica suglasnikih osnova mukoga i enskoga roda
(*ph2tr, *pds), u nekim padenim nastavcima (D. *deywy bogu, N. mn. *deyws bogovi, L. *suHnw sinu, L. *mty misli itd.), kod nekih atematskih glagola (*tsti tee > skr. ti)
te u tzv. vddhi-tvorbama, tvorbama u kojima je korijen bio u prijevojnoj duljini, npr. ie. *h2wyom jaje (hrv. jje) od ie. *h2ewis
ptica (lat. auis avn). Ie. se * u naelu odraava isto kao i ie.
*eh1 (laringal otpada i pravilno dulji prethodni samoglasnik ako je
slog zatvoren).
U iir. ie. * oekivano daje (mt) i tako se stapa s odrazom ie. *
koje takoer daje iir. . U gr. je ie. * ostalo isto (). U lat.
je ie. * takoer ostalo nepromijenjeno u prvom slogu (ux).
U bsl. je ie. * ouvano. Ono se u lit. pie kao i predstavlja dugo
zatvoreno [ ] (mt). U stsl. * daje tzv. jat koji se pie kao (> hrv.

329
Sufiks je tu *-h2tr (cf. *p-h2tr otac, *dhug-h2tr otac, *bhre-h2tr brat, *yenh2tr jetrva itd.). To bi znailo da je korijen *me-, to je malo sumnjivo s obzirom da je
to oito postanjem djeja rije (neobini su i korijeni *bhre- i *p-, no tu je moda rije o
kakvu kraenju). Usp. hrv. mma, lit. mam, mom, perz. mm(), gr. , V. !,
lat. mamma te jednoslone dor. ! majko zemljo!, stind. m. Oito je djeja rije
za mamu bila ie. *ma i *ma(m)ma, iz ega bi se dalo izvui da je i rije majka zapravo
*mah2tr, a ne *meh2tr. No kako u ie. izmeu *e i *a nije bilo opreke uz *h2, moe se i tu
pisati fonoloko *meh2tr (a fonetski zapravo *mah2tr) iako je, strogo gledajui, korijen
prije *ma nego *me-. Kod djejih rijei, kao i kod uzvik, ne vrijede uobiajena fonoloka
pravila pa se javljaju udvojeni suglasnici, *a i * i sl. Usp. jo i ie. *atta otac; mati >
stind. att mati; starija sestra, gr. ko, ia, lat. atta, got. atta ( Atila), stsl.
otc, het. atta, alb. at itd.

221

POREDBENA FONOLOGIJA

ij, je, i, e ovisno o poloaju)330. Jat nije nikada imao jedinstvenu

realizaciju na svem slavenskom podruju na podruju je dananje Hrvatske on bio zatvoreno * (odatle odrazi , i(j)e/je, i, e itd.
u dijalektima), dok je, recimo, na podruju Bugarske ili Poljske
on najvjerojatnije bio otvoreno * (to se vidi po odrazima koji su
otvoreniji u bug. e ili [ja], a u polj. ie ili ia). Za razliku ie. *, koje u bsl. ima cirkumfleks, i ie. *eh1, koje u bsl. ima akut, vidi 75.
U germ. je ie. * ouvano daje gotsko koje je uvijek dugo (pa se
znak duljine na njemu moe i ne mora pisati), usp. ie. *meh1n- >
*mnts > got. menos mjesec (lat. mnsis, stsl. msc).
U kelt. * > *, usp. ie. *Hrs kralj (stind. r, lat. rx) > stir. r,
gal. -rix u imenima kao Vercingetorix (dosl. kralj/voa nad ratnicima).
U praanat. ie. * ostaje * koje se ne stapa s odrazom ie. *eh1 (za
razliku od veine ostalih jezika!) jer *eh1 daje * u praanatolijskom. Takva je rekonstrukcija potrebna zbog razliitih odraza ie.
* i *eh1 u dijelu anatolijskoga. Iako se u hetitskom i palajskom
odraz ie. *eh1 (praanat. *) stapa s odrazom ie. * (praanat. *),
u luvijskom su, likijskom i lidijskom posvjedoeni razliiti odrazi.
Ie. * > praanat. * > luv., lik., lid. i/, a ie. *eh1 > praanat. * >
luv., lik., lid. a/. Osim * i *, anatolijski je dodatno komplicirao
stvari razlikovanjem treega glasa tipa e zatvorenoga * nastala
monoftongizacijom ie. *ey (Melchert 1994: 56). Anatolijsko * (isto
tako i anat. *) ostaje dugo pod naglaskom u het., usp. het. mur
< ie. *mh2w, dok se krati izvan naglaska: het. 3. l. mn. preterita
-er < ie. *-r (nenagl., usp. lat. -r-e). Odraz ie. * ostaje razliit od
odraza ie. *e u veini sluajeva zato to, za razliku od kratkoga *e,
ne prelazi u i ili a u odreenim uvjetima i ne daje i u nenaglaenim slogovima (vidi 67).
U arm. se, kao i u kelt., ie. * povisuje i postaje i (za razliku od
keltskoga, armenski u naelu nema razlikovne duljine, osim e : ),
usp. ie. *meh1 ne (u zabranama) (gr. , stind. m) > arm. mi,
ie. *rd srce > arm. sirt.

330

Usporedi prema stsl. lp hrv. lijp, ljepta, *sra > hrv. sra (ikavski sra), stsl.
sml, smla ~ hrv. smo, smjla, stsl. smjei s ~ hrv. smje se (ali mak. ).
Odraz je u standardnom hrvatskom ij (pie se trima grafemima, ali je to zapravo j)
ako je slog dug, je ako je slog kratak, e nakon pokrivenoga r (Cr + kratki jat ili kratki
jat nakon r- na poetku rijei, npr. rpa prema ikavskom rpa) umjesto je, i ispred samoglasnika ili j. U ikavskim je dijalektima odraz i/, u ekavskima e/, a ima i dijalekata
s raznim odrazima (npr. dte G. djeteta), kao i onih gdje je * ostao poseban fonem
(zatvoreno ).

222

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Albanci su pak promijenili ie. *, ni vie ni manje, nego u o (no zato su, dakako, * promijenili u e). Prijelazne su faze izmeu ie. * i
alb. o dakako najvjerojatnije bile * i zatim *. Usp. ie. *meh1(ke)
ne > alb. mos, ie. *hs (het. kiar) > alb. dor, ie. *pleh1t- (lat.
im-pltus napunjen) > alb. plot pun, ie. *meh1- mjeriti (stsl.
mra, stind. mti mjr) > alb. mot godina. ini se da * u zatvorenom slogu daje ua u albanskom, usp. ie. *meh1ns- mjesec
(stsl. msc) > alb. muaj.
Odraz ie. * u toharskom nije posve siguran. Izgleda da je to uvijek ili e ili a, usp. ie. *h2weh1nt- vjetar (lat. untus, stsl. vtr) >
toh. A want, toh. B yente.

*
ie. *h2wyom jaje > av. ap-vaya- (stperz. xya), gr. , lat.
uum ( ovulcija, vlan), hrv. jje, stvnj. ei (krimskogot. ada)331,
vel. wy, arm. ju
ie. *dhehm, G. *dhhmos zemlja332 > av. z, gr. ? (
authton), het. tekan, stir. d
ie. *wn ps > stind. (u)v (av. sp), gr. , G. (
kinolgija), lit. u, stir. c, arm. un
Za morfoloku ogranienost * stoji isto n to rekosmo i za * (vidi gore). Ie. se * u naelu odraava isto i kao ie. *eh3 (*h3 bj *e
u *o i dulji ga pri ispadanju) i *oH (*o ostaje isto uz laringale, ali
se dui kada ovaj ispadne u zatvorenom slogu). Jasno je da takvo
izjednaavanje odraza ne moe vrijediti za anatolijski gdje je primjerice *h2 ouvano u nekim poloajima i slino. Postoje i druge
razlike, primjerice u bsl. prozodiji i sl. pa formule tipa * = *eh3 ili
* = *eh1 treba uzeti smo naelno i za veinu jezika, no ne apsolutno.
U iir. se odraz ie. * stapa s odrazom ie. * oboje daju (uv).
U gr. i u latinskom takoer se nema to posebno spominjati. Odrazi su odnosno (latinski dakako smo u prvom slogu).
U bsl. je ie. * ouvano kao *, no no se je dalje promijenilo posebno u lit., a posebno u slav. i to dakako ne jednako. U istonobaltijskom se (lit. i latv.) staro * diftongizira i prelazi u uo (u).
331

Eng. je egg posueno iz staronordijskoga.

Ne navodimo primjere poput slav. zemlja koji su istoga korijena, ali nemaju * u sebi
pa nam ovdje nisu zanimljivi. Isto stoji i za druge primjere koje navodimo kao odraze za
samoglasnike.

332

223

POREDBENA FONOLOGIJA

U slavenskom pak bsl. * daje * (> stsl. a) i tako se izjednauje s

odrazom ie. * < *eh2 (odraz je toga u lit. pak o, a u latv. ). Usp.
prema ie. *deh3- > *d- dati u lit. doti, latv. dut, a u stsl. dati.
Za razliku ie. *, koje u bsl. ima cirkumfleks, i ie. *eh3/oH, koje u
bsl. ima akut, vidi 75.
U germ. ostaje ie. * nepromijenjeno. U got. je odraz o (uvijek dugo,
germ. *) i stapa se s odrazom ie. * < *eh2 koje u germanskom takoer daje *o. Usp. ie. *pds noga > got. fotus (eng. foot).
U kelt. je odraz ie. * dvojak u zadnjem slogu daje * (c, d),
dok u ostalim slogovima daje * (kao slavenski), usp. prema lat.
dnum ( doncija) stir. dn dar (stind. dnam). Tako se taj
odraz stapa s odrazom * od ie. *eh2.
Ie. * ostaje isto u praanatolijskom (analogijom prema kratkom *o).
U hetitskom ono daje pod naglaskom , usp. het. widr < *wedr.
U anatolijskom se izvorni dugi samoglasnici krate u nenaglaenom poloaju (het. tekan).
U armenskom, paralelno s promjenom ie. * u i, ie. * daje u, usp.
arm. ju, un i ie. *deh3r- (gr. To-dr Boi-dar, stsl.
dar) > arm. tur.
U albanskom ie. * daje e to je, ini se, kasna promjena jer zahvaa i latinske posuenice u albanskom (usp. alb. tmer strah < lat.
timre). Usp. ie. *Hyeh3s- pojas (lit. jostas) > alb. n-gjesh.
U toh. su se stopili ie. * i * < *eh2 u pratoh. *. Valja napomenuti
da n to se u toh. pie kao <> nije dug samoglasnik (jer duljina
nije razlikovna u toh.), nego vjerojatno nekakvo []. Dakle, i * i *
se odraavaju u toh. kao , osim u zadnjem slogu gdje daju o. Usp.
ie. *neh3tos neznan (lat. igntus) > toh. B akntsa.

*a
ie. *dap- rezati; rtvovati > gr. 9 rastrgam; derem; troim; muim, lat. daps (rtvena) gozba, stnord. tafn rtva,
arm. taun gozba, toh. B tpp- jesti
ie. *as- siv; zec > stind. as zec < *asas (asimilacija); lat.
cnus siv, sijed (< *kasnos), cascus star, stprus. sasins, stvnj.
hasan siv, haso zec (eng. hare, njem. Hase)
ie. *kap- vrsta posude > stind. kapla-, gr. 9 jasle, lat. capis, stvnj. havan, srir. cap(p) kolijevka, alb. kapas

224

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

70 Odraz je ie. *a kao razliit od odraza ie. *o, dakako, ouvan u

onim ie. jezicima u kojima se nije dogodila promjena *o > *a. To su:
grki, armenski, latinski, keltski, toharski te izvorno i anatolijski
jezici (vidi 68). U svim je tim jezicima ie. *a ouvano kao takvo.
U iir., bsl., germ., alb. i het. (i luv.) se izvorno ie. *a stapa s odrazom ie. *o koje takoer daje a.
Problem ie. *a
U klasinoj se je indoeuropeistici *a rekonstruiralo i ondje gdje
danas rekonstruiramo *h2e npr. na poetku rijei, dok se u sredini rijei umjesto klasinoga *a danas u nekim sluajevima rekonstruira laringal izmeu suglasnika. Dakle, kada je dokazana
laringalna teorija (vidi 73, 74), broj je pravih samoglasnika
*a (dakle onih koji nisu nastali bojenjem od *e uz susjedni *h2)
smanjen. Tako se je prije prema lat. ager, gr. , stind. jras
rekonstruiralo *aros, no danas to rekonstruiramo kao *h2eros
zbog pretpostavke da u naelu sve ie. rijei (osim moda zamjenic i estic) moraju poinjati suglasnikom, odnosno da je kanonski oblik korijena *CVC-. Naravno, nije svaka rekonstrukcija *h2e
jednaka. Negdje se no rekonstruira smo iz strukturalno-teorijskih razloga (kao u *h2eros), a negdje imamo jasne dokaze za to
*h2, npr. u perfekatskom nastavku (1. lice jd.) ie. *-h2e > luv. -ha,
stind. -a, gr. -.
to se tie onih *a u rekonstrukciji kojih se iz raznoraznih razloga indoeuropeisti nisu mogli ba tako lako rijeiti, za njih je tipino
nekoliko stvari. Obino se tvrdi da samoglasnik *a ne sudjeluje u
prijevojnim smjenama (ne smjenjuje se s ostalim samoglasnicima)
kao to to ine pravi ie. samoglasnici *e, *o, * i *. No to ipak nije posve tono; postoji alternacija, primjerice u korijenu *h2sawssuh (stind. oas, av. haota- osuiti, gr. , stsl. sux,
lit. sasas itd.) : *h2sus- (stind. yati sui se, vene, av. hukasuh), to bi se eventualno moglo proglasiti sekundarnom iir. pojavom. Postoje i neki mogui sluajevi s izmjenom *a/ meu ostalim
primjerima, no ni su takoer jako upitni (vidi dolje). Glas se *a,
osim toga, ne javlja nikada u sufiksima i nastavcima; javlja se esto
nakon poetnoga *k ili velar openito (ali ne uvijek), a odrazi su
rijei u kojima se moe rekonstruirati *a esto ogranieni na svega
nekoliko ie. jezika te je esto mogue da su posrijedi dijalektalizmi ili kasnije posuenice i slino. Neki lingvisti tvrde da glasa *a u
praie. nije uope bilo ili, ako ga je bilo, da se javljao u malom broju
primjera. No to zapravo nije tono. Glas se *a moe rekonstruirati
225

POREDBENA FONOLOGIJA

u razmjerno veliku broju primjera, no za te je primjere tipino da

imaju odraze u neveliku broju jezika. Nije teko nai primjere koji
imaju *a, a odraeni su u 3-4 jezika; meutim tee je nai primjere
s *a koji bi bili posvjedoeni u svim ili gotovo svim ie. jezicima (to
se za ostale rekonstruirane glasove uglavnom moe). U tome je dakle taj poseban poloaj glasa *a u ie. javlja se uglavnom u rijeima ograniene distribucije, tj. u dijalektalizmima.
Kao neke primjere podudarnosti za ie. *a, osim onih koje ve vidjesmo, usp. i lat. capi hvatam, stvnj. haban imati, alb. kam
imam < ie. *kap-; lat. can pjevam, stir. canid < ie. *kan-; lat.
carp trgam, berem, brstim, gr. 9 plod, urod < ie. *karp-;
lat. baculum tap, gr. ( bktrija) < ie. *bak-; stind.
yaj-, gr.  ( hagiogrfija) < ie. *ya- svet; stind. kapcchala- uperak kose na zatiljku, lat. caput glava < ie. *kaput-;
gr. o mahovina koja visi s hrasta, lat. fascis sveanj (
fazam), srir. basc vrpca ko vrta < ie. *bhask/- itd. S obzirom
na to da se *a jako esto javlja nakon *k, moe se pretpostaviti da
je glas *a nakon *k vjerojatno nastao sekundarnom asimilacijom
od starijega (predie.) *e.
Lubotsky (1989) u svojem lanku pokuava dokazati da uope nije bilo ie. *a, ak ni u ogranienom broju sluajeva u kojima se ono
obino rekonstruira, no ne uspijeva ba u tome. Na osnovi ega se
rekonstruira ie. *a? Kao to vidjesmo, na osnovi podudarnosti u jezicima u kojima se *o i *a (odnosno *h2e) ne stapaju, a to su: grki, armenski, latinski, keltski i toharski (zapravo se odrazi nisu
stopili ni u anatolijskom izvorno, ali ondje je jednostavno premalo
grae). Da je teko neto dokazivati na osnovi toharskoga, to se ne
treba posebno ni isticati, s obzirom na to da u toharskoj povijesnoj
fonologiji ima jo puno problema. Armenski je katkada nepouzdan
s obzirom na to da ie. *o sasvim sigurno prelazi u arm. a u nekim
ne posve jasnim sluajevima (vidi 68). Latinski je pouzdan osim
kada *a dolazi iza labijal s obzirom na to je u latinskom postojala
sporadina promjena ie. *o > a u tom poloaju (vidi 68). Ie. se *a
rekonstruira u primjerima tipa gr. , lat. made pijan sam,
mokar sam, stind. mad- biti pijan ie. *mad-. Dok bi se za lat. i
gr. jo i moglo tu rekonstruirati *h2 umjesto *a (jer *Ch2C > CaC
u lat. i gr. kao i u veini ie. jezika), za stind. to ne ide jer bi *mh2du skr. dalo *mid-, a ne mad- (u skr. *Ch2C > CiC, usp. ie. *ph2tr
> stind. pit, lat. pater). Lubotsky (1989) to pokuava rijeiti tako
to pretpostavlja pravilno gubljenje laringal u iir. ispred zvunih
okluziva u zatvorenom slogu. No problem je u tom to neki pri226

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

mjeri pokazuju taj gubitak i u otvorenom slogu, usp. stind. bhjati

dijl ~ gr.  pojesti ( -fgija). Iako bi se i takvi oblici
mogli objasniti analogijom prema oblicima sa zatvorenim slogom
gdje se laringal izgubio (stind. bhakt- hrana), to nije ba pretjerano uvjerljivo. ini se da tu ipak treba rekonstruirati ie. *a.
Kod primjer se s dvoglasima *ay i *aw neki mogu (i moraju)
objasniti laringalima, ali neki ipak ne. Primjerice prema stind.
devr-, gr. , lat. luir (s monoftongizacijom), lit. deveris, latv.
diveris, stsl. dver treba rekonstruirati ie. *deh2iwr zbog akuta
u bsl.333, a isto je i u gr. drak, stabljika, lat. caulis, lit.
kulas kost, stabljika, latv. kals, srir. cuaille strijela, gdje rekonstrukciju *keh2ulos potvruje akut u bsl. (lit. , latv. ) 334. No
s druge strane, u ve vienoj se rijei *h2saws- suh (gr. )
treba rekonstruirati *aw jer u bsl. nema akuta (lit. sasas, latv.
suss)335. Usp. takoer i ie. *kaykos slijep > lat. caecus, got. haihs, stir. cach. Tu nemamo nikakvih naznaka treba li rekonstruirati *ay ili *eh2i, ali s obzirom na znaenje rijei i na poetno *k-,
ne treba se skanjivati rekonstruirati *ay u ovom sluaju. U nekim
se rijeima *a-dvoglas moe objasniti time to su dotine rijei posuenice, usp. ie. *tawros bik > hotanski ttura- brdska koza,
gr. ( Minot r), stsl. tur ( Tropolje), lit. taras, stir.
tarb, gal. TARVOS, luz. tavros. T je rije posuenica iz semitskoga
* awru(m) (usp. arapski awrun, hebr. r). Lat. taurus po svoj prilici uope nije nastalo od ie. *tawros nego je kasnija posuenica to
se vidi po tome to ne glasi **taruus (usp. lat. neruus ila nervza, nervrati, gr.  nern, neurza < ie. *newro-). Dotina je rije zanimljiva jer se tu u nekim jezicima (iako je rije o
posuenici!) javlja s-mobile (av. staora- bik; konj; magarac; deva),
pa ak i prijevojna inaica (sic!): *stewros > got. stiur bik (eng.
steer, njem. Stier). Teko je pomisliti da je tu rije o dvama razliitim korijenima.
Poseban su problem pak tri rijei: ie. rijei za sol, gusku i nos.
U njima kao da nalazimo dokaze za rekonstrukciju ie. *a : * (dakle ak i prijevoj!). Usp. stind. sal-, sl-, gr. , lat. sl, salis,
stsl. sol, latv. s 0ls; stind. has-, gr. , lat. hanser, slav. *gs
333

Kao dokaz se za bsl. akut, odnosno ie. laringal, osim baltijskoga navodi i hrv. djvr
(jer je  pravilan odraz bsl. akuta u hrvatskom), no taj je primjer, za razliku od baltijskih,
zapravo nepouzdan, usp. kajk. (Bednja) devor to ukazuje na cirkumfleks a ne na akut.
334
Rasmussen (1999: 173-174) se otro protivi rekonstrukcijama *deh2iwr i *keh2ulos,
no njegove su ie. rekonstrukcije tih oblika neuvjerljive.
335
Hrv. sh takoer nema akuta, ali to nije ovdje relevantno jer taj cirkumfleks u slav.
teoretski moe biti i sekundaran (iako u ovom konkretnom sluaju nije).

227

POREDBENA FONOLOGIJA

(ako nije germ. posuenica), lit. ss, latv. zoss, stir. giss; stind.
n. dv. ns, G. dv. nass, lat. nris nosnica (i ime Nso dosl.
nosonja), stsl. nos, lit. nsis, latv. nss, steng. nse. Da bismo se
rijeili ie. *a, u ovim sluajevima treba pretpostaviti sljedee prijevojne odnose u ie. N. *seh2ls (npr. za stind. sl-, latv. s 0ls, lat. sl,
lit. slymas rasol s akutom), A. *sh2el (stind. salil-, moda stsl.
sol), G. *sh2los (moda stsl. sol, lat. salis ako nije od *sh2el-); N.
*heh2ns (gr. ), A. *hh2ens (stind. has-) itd.; N. *Hneh2s
(lit. nsis s akutom, stind. ns), A. *Hnh2es (stind. nass, moda stsl. nos), G. *Hnh2sos (stsl. nos ako nije od *Hnh2es-)336. Problem je u tome to oblici poput ie. *Ch2e- nisu ba uobiajeni (a trebaju nam da bismo objasnili kratko stind. a jer bi *Ch2C dalo i, za
razliku od slav. gdje bi oboje dalo o), no moda je to ipak ekonominije nego pretpostavljati smjenu *a : * u smo tim korijenima337.
Na laringale nas pak upuuju akuti u baltijskom (od nelaringalnoga bi se * oekivao cirkumfleks, kao i od * i *)338.
Na kraju moemo zakljuiti da se *a, *ay i *aw u praie. ipak mogu
rekonstruirati iako im je poloaj specifian utoliko to su se uglavnom javljali u dijalekatno ogranienim primjerima, tj. rijei koje se
rekonstruiraju s *a rijetko su posvjedoene u veliku broju jezika.
Mogue je da su se dotini fonemi u ie. pojavili dosta kasno, u ekspresivnim rijeima (tipa *kaykos), posuenicama (*tawros), dijalektalizmima (tipa *bak-), naknadnim razvijanjem, primjerice od
*e, uz velare (npr. *kap-) itd. No ipak ih se zbog toga ne smije u potpunosti izostavljati iz rekonstrukcij kao to neki lingvisti ine.
Problem ie. samoglasnikoga sustava
71 ovjek bi rekao da e se indoeuropeisti u 200 godina, koliko otprilike indoeuropeistika postoji, dogovoriti, ako nita drugo, a
ono barem koliko je samoglasnika imao ie. prajezik. No naravno da
336

*n bi u *Hnh2es- i sl. ostajalo neslogotvorno analogijom prema neslogotvornosti u N.

*Hneh2s-. To je vjerojatno isto posljeie. poopenje. Na poetni laringal u ovoj rekonstrukciji ukazuju ved. sloenice ur-as- i j-nas- s duljinom zadnjega samoglasnika prvoga
dijela sloenice.
337
Mogue je da je obrazac ns-/nas- u stind. (pri em se nas- ne moe svesti na *Hnh2sjer bi to dalo **nis-, kako ve rekosmo) nastao sekundarno. Obrasca u kojem se izmjenjuju
i i u stind. imenskom sustavu nema (u glagolima ima) pa je taj neobian obrazac mogao
biti smijenjen pravilnijim /a koji vidimo, recimo, u pt noga, A. pdam, ali G. pads
(od ie. *pds, *pod$, *pedes/pedos).
338
Pretpostavi li se ie. laringal u rijei za gusku i dotine prijevojne smjene, prazninom
bi se G. *hh2nsos moda dala objasniti depalatalizacija ie. *h u slavenskom ispred
sonanta i stranjega samoglasnika (vidi 50), a preko laringala. U balt. bi bila poopena
druga varijanta (*heh2ns) pa bi ostao palataliziran odraz.

228

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tomu nije tako. Broj se pretpostavljenih samoglasnikih fonema u

ie. kree, ovisno o istraivau, od 2 do 10! Od smo dva ie. fonema
*e i *o (kao to tvrde oni koji *a ne prihvaaju ni kao rubni, ali postojei fonem u kasnoie.) do 10 fonema *a, *e, *i, *o, *u + *, *, *,
*, * kako je bilo u tradicionalnoj brugmannovskoj indoeuropeistici339. Pokazasmo da o 10 samoglasnikih fonema nikako ne moe
biti rijei *a je zapravo *h2e u dosta sluajeva (a pravo *a izgleda
kao novotarija u praie. sustavu), * je uvijek *eh2, *i i *u su zapravo
slogotvorne inaice sonanata *y i *w, a * i * su zapravo smo sljedovi *iH i *uH (vidi 74).
No kao to je ie. fonologija i inae prilino neobina (sjetimo se
smo ie. *b, vidi 43), tako je i u samoglasnikom sustavu. Naime,
tvrdi se da na svijetu ne postoji jezik koji bi, ima li smo dva samoglasnika fonema, imao *e i *o (ak iako im pridodamo rubno *a,
sustav *a, *e, *o opet nije uvjerljiv jer jezici s trosamoglasnikim
sustavom imaju obino sustav a i u). Velik broj lingvista smatra apsolutnom jezinom univerzalijom tvrdnju da jezik mora imati najmanje dva samoglasnika i da su to, ako ih je smo dva, uvijek
// i /a/ (usp. npr. abhaski na Kavkazu koji ima takav sustav). Krajnje je neobino da bi jezik koji ima smo dva samoglasnika, to je
ve smo po sebi prilino rijetko, imao opreku prednjega /e/ i stranjega /o/. No to je upravo ono to se rekonstruira u ie. prajeziku!
Dodatna je tekoa i to to se jo jednom univerzalijom, koja se zapravo moe izvesti iz ove prethodne, smatra i to da svaki jezik mora imati fonem /a/ (ili nekakav glas tipa /a/). No to je upravo glas
koji je u ie. izgleda imao rubni poloaj i kojega u predie. vjerojatno
uope nije bilo!
Upravo stoga to je nevjerojatno da bi jezik smo s dvama samoglasnicima u sustavu imao *e i *o, pojedini su lingvisti pokuali te
rekonstruirane foneme drugaije fonetski interpretirati. Tako Pulleyblank (1965) pretpostavlja da je ie. *e zapravo bilo fonetski [],
a da je ie. *o zapravo fonetski bilo [a] ime se dobiva tipoloki prihvatljiv sustav. Slino tomu, Villar (1993) pretpostavlja da je ie. *e
upravo [e], ali da je ie. *o zapravo [a]. No, kako primjeuje Matasovi (2003), to nikako ne moe biti tono. Istina je da je odraz ie.
*o u dosta ie. jezika upravo a (bsl., germ., iir., het. itd.), no mnogi
jezici razlikuju ie. *o od *a/h2e (lat., gr., kelt., arm. itd.), a i za neke se jezike u kojima je odraz a moe dokazati da je to sekundarno
umjesto izvornoga *o. Tako se za praanatolijski moe dokazati da
je jo imao *o, a ne a kao hetitski (vidi 68), a i u bsl. se vidi trag
339

Usp. Brugmann 1906-1911, Mayrhofer 1987, Szemernyi 1989.

229

POREDBENA FONOLOGIJA

razlike *o i *h2e pri djelovanju Winterova zakona (vidi 72). Dakle takva teorija nikako ne stoji. Matasovi (2003) pak dosjetljivo
nudi drugu mogunost nvod da bi se ie. *e moglo interpretirati kao [a], a ie. *o kao [], dakle obrnuto od starijih pokuaja. No
premda to djeluje zgodno u teoriji, u praksi je ipak neodrivo. to
se tie fonetske vrijednosti ie. *e i *o, ini se da je tradicionalna rekonstrukcija ipak bila u pravu, koliko god tipolozi gunali protiv
toga. Iz ie. se [e] i [o] jednostavno daju izvesti svi njihovi odrazi,
dok je to iz [] i [a], kojim god redom, jako teko i neuvjerljivo. Znamo li primjerice da se ispred ie. *e palataliziraju velari u iir., slav.,
alb., arm., toh., jasno je da je to morao biti nekakav prednji glas.
Ni [] ni [a] tu ne bi mogli objasniti te palatalizacije.
No ostaje nam i dalje problem toga to tipoloki nije potvreno postojanje jezika koji bi imao smo samoglasnike /e/ i /o/. Odluimo li
si malo pomoi, pa uzmemo i slogotvorne sonante *i i *u kao samoglasnike, situacija je puno bolja jer, pribrojivi mu i *a, dobivamo
uobiajen peterosamoglasniki sustav a-e-i-o-u, kao u hrvatskom.
Postavlja se pitanje na to se misli kada se govori o dvosamoglasnikim sustavima znai li to da jezik mora fonoloki imati vie
od dvaju samoglasnika ili znai li to da jezik mora imati fonetski
vie od dvaju samoglasnika? Odnosi li se to smo na fonetske samoglasnike, onda tu za ie. nema problem, s obzirom na dodatne
fonetske samoglasnike *i i *u (te *a, koje se javljalo u kasnoie. i kao
alofon uz *h2). Dodamo li tomu jo i sve mogue ie. dvoglase (*ey/
oy/ay, *ew/ow/aw), koji se isto tako mogu raunati kao samoglasnici, na konju smo! Istina, takav bi sustav bio jako nestabilan, s obzirom na smo dva prava fonemska samoglasnika (ne raunajui
diftonge), no to i nije neki argumenat zato to je oito da takav sustav i jest bio vrlo nestabilan te se zato brzo i raspao. Naravno, pitanje je koliko je pravomu jeziku uope bitno to e lingvisti u njemu tono analizirati kao foneme.
No nekima nije dosta tvrditi da je (pred)ie. imao smo dva fonemska samoglasnika nego tvrde da je predie. zapravo imao smo jedan samoglasniki fonem! Zato to? Pogleda li se ie. fonoloki sustav, lako je vidjeti da samoglasnici tu ne igraju pretjeranu ulogu, pogotovu rekonstruiramo li laringale njima se puno *a-ova
moe svesti na *h2e ili *CHC, svako * na *eh2, velik broj glasova
*o na *h3e, te velik broj glasova * na *eh3. Nakon toga je jasno
da se u najveem broju ie. rijei nalazi samoglasnik *e, dok je *o
puno rjee i javlja se u odreenim, i to uvijek izvedenim, kategorijama, uglavnom kao prijevojna inaica prema *e. Ve rekosmo
230

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

sve o poloaju dugih * i * (javljali su se smo u odreenim kategorijama). Sve upuuje na to da je u ie. *o smo naknadna inaica prema *e koja je nastala u odreenim sluajevima na razne
naine te je ostala sekundarna prema *e. Krenemo li dublje, u
nostratike vode, vidjet emo da se praktiki ni u jednoj teoriji koja ie. povezuje s kojim drugim prajezikom ne mogu nai nikakve
podudarnosti ie. samoglasnika sa samoglasnicima toga drugoga
prajezika. Eventualne se podudarnosti mogu nai smo u suglasnicima. Takoer, pogledamo li doista sloen ie. okluzivni sustav,
on kao da nas mami da pretpostavimo da su stari samoglasnici u
nekom predie. bili izbrisani, stopivi se svi u kakvo va, iji bi potomak onda bilo nae ie. *e. Tragovi bi pak starih samoglasnika
bili vidljivi na suglasnicima, primjerice *e bi upuivalo na staro *ke/ki, *kwe na staro *ko*/ku, *k na staro *ka itd. (vidi 49).
Tipoloki se slina stvar dogodila u toharskom, gdje su se stopili
ie. *e, *i i *u, ali s razlikom da prvo dvoje palataliziraju prethodni suglasnik, to *u ne ini. Dakle stare se razlike vie ne uvaju
na samoglasnicima nego na suglasnicima. No nekima je i jedan
samoglasnik bio previe pa smatraju da se za najraniju fazu ie.
moe pretpostaviti bezsamoglasniki sustav u kojem bi postojala smo slogovnost te zapravo ne bi bilo samoglasnikih fonema
(Lehmann 1953, 1993)! No dakako, sada e opet skoiti tipolozi.
Tko se rogui na dvosamoglasniki sustav *e i *o, normalno je da
e tek pretpostavku o jednosamoglasnikom jeziku ili, ne daj Boe, o bezsamoglasnikom jeziku doekati na no. Argumenat je
da nema jezika koji bi imao smo jedan fonemski samoglasnik.
No nije da nije bilo takvih tvrdnja. Poznata je Kuipersova (1960)
analiza kabardinskoga kao jezika sa smo jednim samoglasnikim fonemom (no to, izgleda, ne stoji), a Allen (1965) to isto ini
za abazinski (oba na Kavkazu, gdje se takva uda jedino mogu
nai, i oba dio abhasko-adigejske porodice). No s takvim se analizama, dakako, mnogi ne slau340. No postoji jo jedan jezik koji bi
se na jako dubinskoj strukturi moda mogao analizirati kao jednosamoglasniki jezik sanskrt. Sanskrt poznaje sljedee fonetske samoglasnike a, , e, o, i, u, , . No kao i u ie., i i u su zapravo poloajne inaice sonanata (to je dodue poprilino nategnuto
za skr.), duljina se moe raunati kao prozodijska, a ne fonemska
opreka, a e i o se u sanskrtskoj gramatikoj tradiciji smatraju zapravo dvoglasima, to nije opravdano smo povijesno (e nastaje od
ie. *ey/oy/ay, a o od *ew/ow/aw), nego i sinkronijski jer e i o stoje u
340

Vidi npr. Halle 1970 i Kyao 1973.

231

POREDBENA FONOLOGIJA

pravilnu prijevojnom odnosu prema ay/ai/y i av/au/v (gdje ay i

aw potjeu od ie. *ey/oy i *ew/ow ispred samoglasnika, ai i au od
ie. *y/y u zatvorenom slogu, a y i v od ie. *y/y ispred samoglasnik). Dakle, odbacivi sve ove samoglasnike kao ne ba prave fonemske samoglasnike, ostaje smo na a (koji se je u stind.
najvjerojatnije izgovarao upravo kao []. Dakako, ova analiza ima
i svojih manjaka, ponajprije to to je poprilino apstraktna341, ali
je svakako mogua, a ako je mogua za sanskrt, zato ne bi bila
mogua i za predindoeuropski?342
I na kraju nam onda preostaje smo tipologija. to s njom? Jasno
je da nam tipologija u mnogo sluajeva moe pomoi i da nam moe rei to je vjerojatnije ili nevjerojatnije. No smo zato to neto
nije tipoloki potvreno ne znai nuno da je to i nemogue, a i ne
valja okretati glavu od neega na to sve upuuje, smo zato to
je to moda tipoloki nemogue ili neobino343. Dovoljno je sjetiti
se erupcije nezadovoljstva kod nekih koja je nastala 1876. nakon
to je mladi Brugmann predloio rekonstrukciju ie. slogovnih sonanata, jer se je tada i to smatralo tipoloki neuvjerljivim. Pa ipak
danas to vie nije sporno. Osim toga, da je sve to tako sigurno, onda jamano ne bi bilo ni obiljeja koja se primjerice nalaze smo
u jednom jeziku na svijetu, a takvih obiljeja ipak ima. Stoga se
pretpostavke o predindoeuropskom kao moguem jednosamoglasnikom ili ak i bezsamoglasnikom jeziku ipak moraju, ako nita drugo, barem uzeti u obzir. to se pak tie zadnje faze ie., koju
mi rekonstruiramo, ie. je imao sustav od dvaju samoglasnikih fonema *e i *o, kojima se jo pridruivalo neto rjee *a (te alofonsko
*a uz *h2) uz dvoglase i duge varijante * i * te fonetske samoglasnike *i i *u. Taj kasnoindoeuropski sustav po svoj prilici ipak ne
treba smatrati tipoloki neuobiajenim.

341

Takva je i Kuipersova analiza kabardinskoga jer kabardinski, na fonetskoj razini, ima

sasvim solidan broj samoglasnika te se na prvi pogled nikako ne bi reklo da je to jezik bez
samoglasnik. ini se da kabardinski ima dva samoglasnika i a (usp. Matasovi 2006).
342
Valja napomenuti da Gamkrelidze (1966) primjerice i za prakartvelski rekonstruira
smo jedan samoglasni fonem, dok Pulleyblank (1984) u srednjokineskom analizira sve
samoglasnike kao slogotvorne varijante kliznik.
343
Za dobre i loe strane porabe tipologije u indoeuropeistici usp. Matasovi 2000b. Za
loe strane tipolokoga pristupa, a i djelomino za problem ie. kao jednosamoglasnikoga
jezika, vidi sjajan Kortlandtov lanak (1995). On istie slabosti tipolokoga pristupa: it
causes bias toward what is regular, normal, or frequent in the languages of the world and
thereby renders the reconstruction of deviant patterns impossible. Jasno je da nisu svi
jezici prosjeni, a tipologija prouava upravo prosjek.

232

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Winterov zakon
72 U bsl. se kratki samoglasnici (*e, *o, *a/h2e; *i, *u) dulje ispred ie. zvunih okluziva i taj slog dobiva akutsku intonaciju, usp. ie. *sed- sjesti (lat. sede) > bsl. *sd-ty > lit. ssti,
stsl. ssti (hrv. sjsti) (pravilno *dt > st u bsl.), ie. *h2ebl- jabuka
(eng. apple) > bsl. *bl- > lit. obuols, A. buol, stsl. ablko (hrv.
j buka) itd. Winterov je zakon vaan iz vie razloga kao prvo,
neizravno nam pokazuje razliku izmeu odraz ie. *b, *d, *g, *gw
u bsl. (ispred kojih djeluje Winterov zakon) i ie. *bh, *dh, *gh, *gwh
(ispred kojih ne djeluje Winterov zakon). To nam govori da je u relativnoj kronologiji bsl. glasovnih zakona Winterov zakon djelovao prije nego to su se ie. *bh, *dh, *gh stopili s ie. *b, *d, *g u bsl.
Kao drugo, Winterov nam zakon takoer neizravno pokazuje i razliku izmeu odraza ie. *h2e/a i ie. *o koji su se inae u bsl. stopili u *a. Kada se ti glasovi produlje po Winterovu zakonu, tada vidimo da se je staro *a/h2e produljilo u * (lit. o, latv. ), dok se je
staro *o produljilo u * (lit., latv. uo)344, usp. ie. *h2ebl- > bsl. *bl> lit. obuols, ali ie. *h3ed- smrdjeti, smrad (lat. odor) > bsl. *dty > lit. osti. To nam takoer pokazuje da je Winterov zakon nastupio prije promjene *o > *a u bsl. S obzirom na to da je ta promjena (koju bsl. dijeli s germanskim), kao i stapanje ie. zvunih
i zvunih aspiriranih okluziva, vjerojatno meu najstarijim bsl.
promjenama, moemo zakljuiti da je Winterov zakon ne smo takoer jedna od najstarijih bsl. promjen, nego i da je po svoj prilici zapravo i najstarija bsl. promjena uope (dakle prva zajednika
bsl. izoglosa).
Winterov je zakon dobio ime po Nijemcu Werneru Winteru koji
ga je 1979. otkrio pretpostavivi pravilno duljenje samoglasnika
u bsl. ispred ie. zvunih okluziva. No iako je doista bilo dosta primjer za ovakvu promjenu te je taj zakon uglavnom primljen s
oduevljenjem, sm je Winter priznao da ima i poprilian broj
protuprimjera postavi li se pravilo tako openito, usp. npr. stsl. voda < *wodr (usp. het. widr < *wedr zbirne imenice prema ie.
*wod voda), stsl. pod < *pod-, stsl. xod < *sod- (s *x- iz sandhija vjerojatno) itd. Nije jasno u kojim je tono uvjetima Winterov zakon djelovao. Neki smatraju da je djelovao uvijek (npr. Kortlandt
2007) pa iznimke objanjavaju na razne naine, drugi misle da je
zakon djelovao smo u zatvorenom slogu (Matasovi 1994b, 1995),
344

Ta se razlika vidi u lit. gdje se razlikuju odrazi bsl. * i *, ali u slavenskom ne jer su
se ondje bsl. * i * stopili u *, usp. ie. *meh2tr > stsl. mati = ie. *deh3r/n- > stsl. dar,
ali lit. mt =/= duons.

233

POREDBENA FONOLOGIJA

trei da je djelovao samo ispred naglaska (Shintani 1985) itd. Pregled potpune grae relevantne za Winterov zakon nalazi se u golemu Diboovu lanku ( 2002).

Laringali i vokalizam
73 Ve smo govorili o sluajevima kada se ie. laringali odraavaju kao suglasnici (vidi 53), no kako rekosmo, tragovi su ie. laringal ipak u veini sluajeva neizravni (dakle nisu odraeni kao
suglasnici) i njihovi se odrazi moraju promatrati meu odrazima
samoglasnikoga sustava.
Otkrie laringal
Laringale je otkrio veliki Ferdinand de Saussure, tada 21-ogodinjak (sic!), koji je 1878. u prosincu dovrio svoje uveno djelo
Mmoire sur le systme primitif des voyelles dans les langues indoeuropennes. To je djelo diglo poprilinu prainu, a rijetki su na nj
povoljno reagirali. Jedan od udaka koji su prihvatili njegovu teoriju bio je de Saussureov prijatelj, Danac Herman Mller koji de
Saussureove sonantske koeficijente (kako je sm mladi de Saussure zvao kasnije laringale) nazva laringalima neuvjerljivo ih povezujui sa semitskim laringalima. Taj je naziv, premda netoan
(laringali sasma sigurno nisu bili ba laringali), ostao do dana
dananjega. De Saussureova je briljantna teorija bila zasnovana
iskljuivo na osnovi fonoloke analize ie. morfolokih obrazaca i
ostala je prilino opskurnom i neprihvaenom sve dok poljski indoeuropeist Jerzy Kuryowicz nije 1927. u lanku indoeuropen et
h hittite pokazao da hetitsko esto stoji na upravo onom mjestu
na kojem je de Saussure 49 godina prije toga pretpostavio svoje
sonantske koeficijente, odnosno laringale. Otkrie je hetitskoga
i materijalna potvrda laringal koje je de Saussure pretpostavio
na osnovi strogo strukturalnih kriterija jedan od najveih uspjeha
poredbenopovijesne metode i unutarnje rekonstrukcije. Danas je
laringalna teorija opeprihvaena u indoeuropeistici345.
Kako je de Saussure doao do ideje o sonantskim koeficijentima?
Ponimo od poetka. Indoeuropski je prajezik poznavao tzv. prijevoj (njem. Ablaut, franc. apophonie) morfoloki uvjetovanu pro345

ak i n koji joj nisu pretjerano skloni dakako rekonstruiraju laringal u sluaju

izravna odraza u anatolijskom.

234

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

mjenu samoglasnika (vidi 91). To je znailo da su se samoglasnici u indoeuropskome mogli pravilno smjenjivati pa bi isti korijen
u jednoj tvorbi bio u jednom prijevoju, a u drugoj tvorbi u drugom
prijevoju, ili bi ista rije u jednom padeu ili licu bila u jednom prijevojnom stupnju, a u drugom obliku u drugom prijevojnom stupnju (klasian je hrvatski primjer br-m, z-bor, br- ti, br-ati ili
plt-em, plt). Klasian je indoeuropski prijevoj smjena samoglasnika *e, *o, *, * i * punina *e, punina *o, praznina, duljina
* i duljina *. Usporedi za to npr. ie. *bheroh2 > lat. fer nosim,
stsl. ber, *bhoros > gr. danak, *bhtis > stind. bht noenje, *bhr > lat. fr kradljivac itd.
No, osim toga klasinoga prijevoja, indoeuropeisti su od samih poetaka zapazili i drugaiji, ne ba posve jasan prijevoj koji se je
odraavao npr. u sljedeim staroindijskim, grkim i latinskim primjerima:
stind. ddhmi djenem,
gr.
stind. tthmi stavim,
gr.
stind. ddmi dadem,
gr.

stind. hits napravljen,

gr. ?, lat. factus
stind. sthits stavljen,
gr. , lat. status
stind. dits dt, gr. ,
lat. datus

U ovim i slinim primjerima umjesto uobiajena prijevoja ie. *e

: * nailazimo na neobian dug samoglasnik (stind. , a gr. ,
, ) umjesto kratkoga te na i u stind. u praznini, ali na , , o u
grkom i a u latinskom. De Saussure se je pitao kakav je to udan prijevoj, a dotadanja indoeuropeistika na to nije imala pravoga odgovora nego je to smatrala jednostavno razliitim morfolokim klasama. Tradicionalno su se, brugmannovski, ovi korijeni
rekonstruirali kao:
*dh- : *dh*d- : *d*st- : *stU sadanjem je vremenu bio rekonstruiran dug samoglasnik, a u
participu va koje se je iz nepoznata razloga u grkom odraavalo
trojako (kao , ili o). Ve je na prvi pogled jasno da je ta rekonstrukcija bila jako klimava, a de Saussure je imao ideju kako to rijeiti svodei taj neobian prijevoj na obian prijevoj *e : *:
235

POREDBENA FONOLOGIJA

*dh- : *dh- > *dhe1- : *dh1*d- : *d- > *de2- : *d2*st-:*st->*ste3-:*st3Ti se korijeni i danas tako rekonstruiraju, smo se umjesto va
obino pie h *dheh1- : *dhh1-, *deh2- : *dh2- i *steh3-:*sth3-. De
Saussure je pretpostavio tri va (=sonantska koeficijenta), budue
indoeuropeistiko sveto trojstvo, koji su, ako su bili iza samoglasnika mijenjali njegovu boju i duljili ga. U slogotvornom su poloaju u
grkom davali tri razliita odraza , ili o, u sanskrtu su davali i, a u veini ostalih jezika a (usp. latinski factus, datus, status).
Tako je de Saussure taj neobian prijevoj sveo na obian, a njegovu
je pretpostavku 1927. potvrdio, kako rekosmo, Jerzy Kuryowicz
na osnovi hetitske grae. Hetitski, naime, na mjestu de Saussureova *2 u naelu ima fonem .
De Saussereova je pretpostavka, osim tih dotad neobinih prijevoja, objasnila i dotada takoer pomalo neobine ie. korijene *dhstaviti ili *a- voditi. Naime, veina ie. korijena ima strukturu C(C)VC(C)-, tj. poinje bar jednim i zavrava bar jednim suglasnikom. Korijeni su tipa *dh- ili *a- bili u tom pogledu devijantni. Meutim, ti su korijeni u svojoj laringalistikoj interpretaciji
(*dheh1- i *h2e-) posve normalni ie. korijeni strukture CVC- (kao
primjerice *bher- nositi i sl.).
Odraz laringal u ie. jezicima
74 Ie. su laringali mijenjali boju samoglasnika *e koji bi se naao uz njih:
*h1e (ostaje isto)
*h2e > *h2a > *a
*h3e > *h3o > *o
U veini jezik, dakle, *h2e dakle daje preko *h2a na kraju *a, a
*h3e preko *h3o daje *o. To dakako ne vrijedi za one jezike u kojima su se *h2 i *h3 izravno odrazili u nekim poloajima hetitski,
armenski itd. (vidi 53).
Ako je laringal stajao iza samoglasnika u zatvorenu slogu, *e nije
smo mijenjalo boju uz *h2 i *h3, nego se je samoglasnik i duljio u
zamjenu za ispadanje laringala:
236

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*eh1 > *
*eh2 > *
*eh3 > *
Laringal nije utjecao na kvalitetu susjednoga *o ili susjednoga dugoga * i *, no u zatvorenom je slogu duljio prethodno *o: *oH > *
(kao i *iH > *, *uH > *). Kratko se *a esto svodi na ie. *h2e, a
svako se * svodi na ie. *eh2. Da su *, * i * zapravo bili *eh2, *iH
i *uH u ie., vidi se i po tome to njihovi odrazi u bsl. uvijek imaju
akut (vidi dolje). Nestanak se laringal uz duljenje prethodnoga sloga dogodio u naelu vie-manje slino ili jednako u svim ie. jezicima
(osim to u hetitskom *eh2 u dosta poloaja ostaje a bez nestanka
laringala itd.), ali je taj proces najvjerojatnije posljeindoeuropski, tj.
nije se dogodio u ie. prajeziku nego tek nakon njegova raspada346 iako su ve u samom praie. stvoreni preduvjeti da se to dogodi, tj. ve
je ondje postojala takva tendencija347. Ispadanje je laringala u zatvorenom slogu duljilo i prethodne slogovne sonante (vidi 62).
U bsl. slogovi zatvoreni laringalom (*eH, *oH, dvoglasi *e/oRH,
*H) dobivaju tzv. akutsku intonaciju, za razliku od prijevojnih dugih slogova (*, *, *y, *y, *w, *w) koji dobivaju cirkumfleksnu
intonaciju. Cirkumfleksna je intonacija vjerojatno bila zapravo nepostojanje intonacije (fonetski silaznost), a za akutsku je intonaciju fonetska realizacija sporna (tradicionalno se pretpostavlja uzlaznost, ali je mogla biti i glotaliziranost i sl.). Odraz je bsl. akuta:
hrv. (na starim dugim slogovima, dakle na svima osim *e, *o, *,
*)348; sln. na kraju rijei, a u neposljednjem slogu; e. (dulji346
U nekim su ie. jezicima laringali zapravo prilino kasno nestali. Tako su laringali na
poetku rijei opstali u slav. bar do ranoga praslavenskoga to vidimo po tome to od ie.
*h2emn kamen (stind. m) dobivamo u lit. pravilno akmu, ali u stsl. imamo kamy
umjesto oekivana **omy < **okmy. U predpsl. je naime bsl. *Hakmn promijenjeno metatezom poetnoga *H (odraza laringala) i *k u *kaHmn(s) to pravilno daje stsl. kamy.
Ovaj nam primjer dokazuje da je u doba premetanja, koje je smo slavenska pojava, u
predpsl. jo postojao poetni laringal koji je premetnut, nakon ispadanja, produio slav.
*a u *. Da toga poetnoga laringala nije bilo, ne bi se mogla objasniti slavenska metateza
kakva **akmns u **kamns, a to bi **kamns moralo dati u stsl. **komy jer bez laringala ne moemo objasniti duljenje psl. *a.
347
Usporednica se moe nai u nestanku slavenskih poluglasa i . Oni su takoer
nestali tek u pojedinim slavenskim jezicima, nakon raspada praslavenskoga i opeslavenskoga, ali su opa naela njihova nestanka i vokalizacije bila ista (uz, dakako, i neke
razlike u njihovim odrazima).
348
U jednosloicama je i dvosloicama na starom dugom slogu u naelu uvijek od
akuta, a u trosloicama i viesloicama moe biti i od pokraena , usp. sn, N. mn. snovi,
prse, G. jd. prseta (usp. Kapovi 2003a: 60-61, 2005a: 80-81). U slav. akut nestaje u pominoj naglasnoj paradigmi (vidi 92) te ondje onda imamo slav. , usp. lit. galv, A. glv, latv. gava, ali hrv. glva (dij. i st. glv), A. glvu (a ne **glvu) od *gholHweh2. Kod
imenic i pridjev prema latv.  stoji slav. akut (hrv. ) , a prema latv. slav. cirkumfleks
(hrv. ) , dok lit. u obama sluajevima ima .

237

POREDBENA FONOLOGIJA

na) u jednosloicama i dvosloicama; lit. ( u dvoglasima m, n,

l, r < ie. *H); latv.  (u nepominoj naglasnoj paradigmi), (u
pominoj naglasnoj paradigmi). Odraz je bsl. cirkumfleksa: hrv. 
( u trosloicama i viesloicama), sln. , e. kraina, lit. , latv. .
Usp. za odraz akuta ie. *neh3- znati (gr. , lat. gnsc)
> hrv. znti, zno (zn je stegnuto od starijega *znje), sln. znti,
znl, e. znt(i), lit. inti, nenti, latv. zint. Vidi za primjere jo
i 62, 65, 75.
*h1e
ie. *h1esti jest > stind. sti (av. asti), gr. , lat. est, stsl. j-est
(protetsko j dodato na poetak), lit. sti, got. ist (eng. is, njem. ist),
het. zi, stir. is (gal. edi), alb. sht, arm.
ie. *h1ed- jesti (1. l. jd. prez. *h1edmi) > stind. dmi jedem (av.
aiti jede), gr. , lat. ed, stsl. jasti (< *sti < *h1edty, duljenje po Winterovu zakonu, vidi 72), lit. sti (kao u slav.), got. itan,
stnord. eta (eng. eat, njem. essen), het. tmi jedem, stir. esse jeo
ie. *h1elh1n (G. *h1olh1nos) jelen > gr. lane (< *h1elnos), jelen (< *h1elbhos, Elafti), stsl. jelen (protetsko
j-)349, lit. lnis, stir. elit divokoza, arm. en, toh. B yal gazela
Kako se odraz ie. *h1e u naelu ne razlikuje od odraza obinoga
*e, kod nekih sluajeva poetnoga *h1e- nemamo konkretnih dokaza da to nije bilo poetno *e-. No ipak se u rijeima kao to su
*h1elh1n ili *h1ewos konj (stind. vas, lat. equus, got. ahwa-)
poetno *h1- rekonstruira zato to se pretpostavlja da je svaka ie.
rije (osim moda zamjenica) morala poinjati suglasnikom. U
drugim pak sluajevima, kao to su ie. *h1esti jest i *h1edti jede ima pak i konkretnih dokaza za postojanje poetnoga laringala. Smi se oblici *h1esti i *h1edti nikako ne bi odrazom razlikovali od moguih *esti i *edti, no da je tu ipak bio laringal vidimo po
drugim oblicima. U het. prema 1. l. jd. mi jesam i zi jedem
u 3. l. mn. stoji aanzi jesu i adanzi jedu s poetnim #a- prema
poetnom - < *e- u svim ostalim licima. To je #a- odraz ie. slogotvornoga *h1- u poetnom slogu ispred suglasnika. Naime, u
prezentskoj paradigmi glagola *h1es- postoji prijevoj pa se jednina
tvori od prijevojnoga stupnja *e, dakle *h1es- (> het. -), a mnoina od prijevojne praznine, dakle od *h1s- (het. a-). Kako u mnoini radi poetnoga het. a- moramo rekonstruirati *h1 kada se no
nalazi ispred suglasnika, onda to inimo i u jednini kada se nalazi
349

238

Ie. *h1olh1n- > hrv. lne.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ispred *e. Jo je jedan dokaz da je ie. oblik doista bio *h1es- to to

ved. u negativnom participu sat- koji nije ima dugo - ne koje
je inae kratko (a- < ie. *-). To nam dugo - pokazuje da se to mora izvoditi od ie. *h1st-, a ne od *st-.
Ie. *h1e daje u naelu, kako rekosmo, isto to i ie. *e, dakle e u svim
jezicima, osim u iir. gdje daje a i u got. gdje daje i.
*h2e
ie. *h2erh3 - orati, *h2erh3trom ralo > stind. ritram, gr. ,
, lat. ar, artrum, hrv. rati, lit. rti, rklas, got. arjan
(stisl. arr ralo), stir. airim, arathar, het. ar-, arm. araur, toh.
AB re plug
ie. *h2es os > stind. kas (av. aa-), gr. , lat. axis, stsl.
os, lit. as, stvnj. ahsa (njem. Achse), stir. aiss kola
ie. *h2e- otar > stind. ris otrica, gr. iljat, lat.
acus igla ( akupunktra), acis otrica, stsl. ostr (hrv. tar
sa -st- > -t-), lit. atrs (stlit. atras), stnord. egg kut (< germ.
*aj, eng. edge otrica, njem. Ecke ugao), stir. a(i)cher, ?het.
aku- otar kamen (nedostaje - na poetku, nepravilan odraz),
arm. asen igla, alb. atht trpak, kiseo, toh. B ke kraj
Ie. *h2e, kako ve rekosmo, u naelu u svim jezicima daje *a (za
jezike koji uvaju izravan odraz laringala vidi 53). U naelu se
svako poetno *a- (kako se prije rekonstruiralo), moe zapravo svesti na poetno *h2e- (vidi 74). To nam katkada potvruje hetitski, ako je dotini korijen ondje posvjedoen (usp. het. ar-), a na
rekonstrukciju nam poetnoga *h2e- umjesto *a- ukazuje i pretpostavka da su sve ie. rijei morale poinjati suglasnikom.
U bsl. se ie. *o i ie. *h2e > *a stapaju u *a to je ouvano u lit. kao a,
dok oboje prelazi u o u stsl. (vidi 68). Razlika se ie. *o i *a (< *h2e)
uva posredno pri Winterovu zakonu (vidi 72).
*h3e
ie. *h3ekw- oko > stind. n. dv. ki oi (av. ai), gr. N. dv. 
oi, 99 pogled; vid (9 koji se tie vida ptika),
lat. oculus ( oklist), stsl. oko, lit. aks, arm. akn, toh. B ek
ie. *h3ewis ovca > stind. vi, gr. < ", lat. ouis, stsl. ovca
(~ stind. avik), lit. avs, got. awistr ovje stado (eng. ewe, njem.
Au), stir. i, luv. awi-, arm. hoviw pastir
239

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h3etoh1 osam > stind. at (av. ata), gr. ( ktogn

itd.), lat. oct ( ktt, oktva itd.), stsl. osm, lit. atuon, got. ahtau (eng. eight, njem. acht), stir. ochtn, arm. ut, toh. B okt, novofrig.
Odraz se ie. *h3e u naelu ne razlikuje od odraza ie. *o u veini ie.
jezik (za jezike s izravnim odrazom laringala vidi 53). U sluaju
poetnoga o- u jezicima, nemamo li potvrde dotine rijei u anatolijskom (kao luv. awi-), nemamo konkretna dokaza da je to doista
u ie. bilo *h3e-, a ne *o-, no kako ie., kako ve rekosmo, nije mogao
imati smo samoglasnik na poetku rijei, u svim ovim sluajevima valja pretpostaviti ie. *h3e-. Kako rekosmo, *h3e se u naelu
odraava jednako kao *o, a za odraz ie. *o vidi 68.
Neki lingvisti umjesto *h3e- u rijeima kao *h3ewis rekonstruiraju
*h2owis tako poetnim *h2- objanjavaju laringal u anatolijskom
ne morajui pritom pretpostavljati i da *h3- na poetku rijei daje
- u anatolijskom. Premda je takvo rjeenje teoretski posve mogue, ipak izgleda malo artificijelno. Valja napomenuti da se u nekim
sluajevima ipak moe sigurno rekonstruirati poetno *h2o- u
korijenima koji pokazuju varijaciju poetnoga a- i o- (s obzirom na
to da *a-/o- teko moe biti prijevoj u praie.), npr. *h2ewis > lat. auis ptica, ali *h2wyom > lat. uum jaje ( ovulcija).
*eh1
ie. *meh1(ns)- mjesec (i lna i mnsis) > stind. ms (av. m), gr.
, lat. mnsis ( menstrucija), stsl. msc (hrv. mjsc), lit.
mnuo, got. mena, menos (eng. moon, month, njem. Mond, Monat), stir. m, arm. amis, alb. muaj, toh. B mee
ie. *dheh1- staviti, djeti, initi > stind. d-dhmi (*dhedheh1mi
prezentska reduplikacija), gr. -? (*dhidheh1mi prezentska
reduplikacija, ? spremite tka), lat. fc uinio sam,
stsl. dti (hrv. djti), lit. dti, steng. dd djelo (eng. deed)350, het.
te-i ( je tu dio nastavka, a ne korijena), novofrig. poloio je (pravilno < *)
ie. *seh1- sijati, *seh1men sjeme > lat. smen sjeme (
semnr), stsl. sti, sm (hrv. sjati, sjme), lit. sti, steng. sd
(eng. seed), stir. sl

350

tun).

240

Usp. od drugoga ie. prijevojnoga stupnja, *dhoh1-, steng. dn initi (eng. do, njem.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

75 Odraz se ie. *eh1 u veini jezika poklapa s odrazom ie. *, no

ipak ne u potpunosti (vidi 69 npr. za razliku u anatolijskom). Je
li u ie. bilo *eh1 ili * utvruje se na razne naine. Poznato je u kojim sluajevima najee dolazi dugo * (vidi 69). Kako su ti sluaji poprilino ogranieni, veina odraz dugoga potjee od ie.
*eh1, a ne od ie. *. esto moemo prema drugim oblicima korijena
zakljuiti da je posrijedi upravo *eh1, a ne *, usp. prema gr. ? oblik ? poloaj (*dhh1tis) tza. Tu prema gr. odrazu
 u obliku u kojem se oekuje praznina vidimo da je to moralo biti
ie. *h1 izmeu suglasnika (vidi 76) te da je u prijevojnom stupnju *e u ie. u tom korijenu oito bilo *eh1. Usp. takoer za korijen
*meh1 (ns)- u praznini gr. mjera (*mh1trom, mtar).
U bsl. *eh1 daje * s akutskom intonacijom (hrv. ; sln. na kraju rijei, inae; lit. ; latv. ) , za razliku od * koje daje * s cirkumfleksnom intonacijom (hrv. , sln. , lit. , latv. ) . Akut u bsl. pravilno
nastaje u slogu zatvorenom laringalom. Bsl. akut daje u lit. akut
(danas silazni a neko vjerojatno uzlazni naglasak), a u hrv.
kratki silazni naglasak . Usp. ie. *dhugh2tr > lit. dukt, ie. aor.
*wrks > hrv. dij. rijh rekoh, ali ie. *meh1(ns)- > lit. mnuo,
hrv. mjsc, ie. *leh1to- (stir. la(i)the dan) > hrv. ljto.
*eh2
ie. *sweh2dus sladak > stind. svd, gr. dor. , at. (
naslada, pouda itd. hedonzam), lat. suuis (< *swdwis), steng. swti (eng. sweet, njem. s), gal. ime Suadrx, doslovce slatki kralj (takoer i gal. ime Suadgenus, stir. ensko ime Sadb)
ie. *bheh2- govoriti > stind. sa-bh zbor, sabor, skuptina,
gr. dor. kaem, at. , lat. fma glas, pria ( fma,
fmzan), fbula pripovijest ( f bula), hrv. bjati (~ b sna,
bjka), steng. bn molba < germ. *bni-, bg(i)an hvaliti se,
arm. bam velim, toh. A p- prosjaiti
ie. *peh2(s)- pasti (uvati stoku; hraniti se za stoku) > lat.
psc, stsl. pasti (hrv. psti, stariji nagl. p sti), got. fodjan hraniti (eng. food hrana), het. pa-, srir. s rast, toh. A psantr
uvaju
Ie. *eh2 u veini jezika daje * (u hetitskom je, dakako, uglavnom
ouvano kao a). Svako se dugo * koje se moe rekonstruirati svodi na *eh2.

241

POREDBENA FONOLOGIJA

U iir. *eh2 > * ostaje * i stapa se, dakle, s odrazima drugih ie.
dugih samoglasnika (stind. svd). U lat. takoer * ostaje nepromijenjeno (suuis) u prvom slogu, kao i u keltskom (stir. s).
U grkim je dijalektima (primjerice u dorskom) ie. *eh2 > * ouvano kao (dor. ). U atiko-jonskom pak to dalje prelazi preko
meufaze / / u (at. ) i tako se stapa s odrazom ie. */eh1. U
istonojonskom taj prijelaz bijae potpun, dok se u atikom / /, koje
se jo nije bilo stopilo s od ie. */eh1, iza glasova , , vratilo u ,
usp. at. zemlja, ali hom. (=jonski) . Prijelaz je staroga
// u // bio poprilino dugotrajan i postupan, a u atikom su i u
potpunosti stopljeni tek krajem 5. st. pr. K.
U bsl. ie. *eh2 > * ostaje dugo *. To je dugo * ouvano u latvijskom i staropruskom kao (u stprus. i ie. */eh3 takoer daje
pa se ti odrazi stapaju kao u slav.) i u stsl. kao a (gdje se stopilo s
odrazom ie. */eh3 koje je takoer u slav. dalo * > a). U litavskom
je pak staro * prilino kasno, neposredno prije prvih tekstova,
promijenjeno u o [] (to se novo o nije stopilo s odrazom staroga */
eh3 jer no daje uo u lit., vidi 69). Usp. od ie. *steh2- stati > stsl.
stati (hrv. st ti), latv. stt, stprus. postt, ali lit. stti; ie. *meh2tr
mati > stsl. mati (hrv. m ti), latv. mte, ali lit. mt ena. U
bsl. opet na laringal ukazuje i prozodija ie. *eh2 redovno daje
akutirano * u bsl. (no laringal je, ini se, u nekim poloajima i u
nekom obliku bio zadran jo nakon raspada bsl. prajezika, vidi
74 za primjer slav. kamy), odnosno lit. , latv.  (uzlazan nagl.) i
hrv.  (hrv. m ti, sln. mti, latv. mte, lit. mt).
U germanskom staro * daje * kao i u lit. i alb. (got. fodjan). Usp.
i ie. *meh2tr > steng. mdor (s Vernerovim zakonom od *mtr).
U arm. * daje a (bam). U toh. ie. *eh2 > * daje (toh. A psantr),
osim u zadnjem slogu gdje daje o (ie. *peh2nts sav > toh. AB po,
gr. 9).
U alb., kao i u lit. i germ., * daje o (i stapa se tako s odrazom ie.
*/eh1 to takoer daje o), usp. ie. *meh2tr mati > alb. motr sestra, ie. *kweh2s-l- kaalj > alb. koll, hrv. k alj, steng. hwsan.
*eh3
ie. *deh3 - dati > stind. dti daje, d-dmi dajem (*dedeh3mi
prezentska reduplikacija), gr. (*dideh3mi prezentska
reduplikacija), lat. dnum dar ( doncija), stsl. dati (hrv. d ti),
242

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

lit. doti (latv. dut, stprus. dtwei), stir. dn dar, het. d-i
uzimam (-i je nastavak, a ne dio korijena), arm. tur dar, venet. zonasto (< *dnsto)
ie. *neh3 - znati > stind. jyte poznato je (av. zn-, stperz.
dn-), gr. , lat. co-gnsc, stsl. znati (hrv. zn ti), lit.
inti (latv. zint), het. kanezi priznati, alb. njoh, toh. AB knn
ie. *peh3 - piti > stind. pti pije, gr. lezbijski pijem, lat.
pt pijanujem, pti napitak
Ie. se *eh3 u naelu odraava jednako kao i ie. * i *oH. U bsl. na
laringal opet upuuje naglasak, usp. hrv. d ti, lit. doti < *deh3ty,
ali lit. sesu sestra < ie. *swesr (stind. svs).
*CHC
76 Laringali su poseban odraz imali u poloaju izmeu samoglasnika. U svim su se jezicima, osim u gr. (i frig.), tu sva tri laringala stopila i daju iste odraze. Laringali u ovom poloaju u nekim jezicima esto i nestaju, pogotovu u nepoetnom slogu.
*Ch1C
ie. *h2enh1mos dah, duh itd., *h2enh1- disati > stind. niti mirie, gr.  disanje, vjetar, lat. animus duh (< *anmos <
*anamos, usp. osk. A. anamm)
ie. *enh1tr roak, predak > stind. janit, gr.  otac,
pradjed; potomak, lat. genitor roditelj, otac (< *gentr <
*genatr), stsl. zt (hrv. zt), lit. ntas (bsl. naglaskom ukazuje
na ie. *-enh1-), alb. dhndr zet
ie. *wemh1- povraati > stind. vamiti pvra, gr.
pvram, lat. uomitus povraanje (< *wemtos < *wematos),
lit. vmti (-m- od ie. *-emh1-)
*Ch2C
ie. *ish2ros svet > stind. iirs, gr. dor. 351
ie. *dhugh2tr ki > stind. duhit (av. dugdar-), gr. ?,
stsl. dti, lit. dukt, got. dahtar, gal. duxtir (u bsl., germ. i kelt.

351

Atiko je  najvjerojatnije sekundarno (v. Kapovi 2003b).

243

POREDBENA FONOLOGIJA

laringal ispada jako rano352: *dhuktr < *dhugtr < *dhugh2tr),

arm. dustr
ie. *senh2- pobijediti > stind. sanit, het. an*Ch3C
ie. *h2erh3trom ralo > stind. ritram, gr. , lat. artrum
(umj. *artrum analogijom prema arre, artum), lit. rklas (akut
ukazuje na laringal u ie.), stir. arathar
ie. *dh3tos dt (ptcp. pas. od *deh3-) > stind. dits dt, gr.
, lat. datus
ie. *ph3tos ppt (ptcp. pas. od *peh3-) > gr. 9 pitak
U veini ie. jezika laringal izmeu dvaju suglasnika daje a (u stsl.
dakako o) ili nestaje, ovisno u kojem je slogu (u nepoetnom slogu
obino nestaje u germ. i bsl.). U iir. laringal u tom poloaju daje i
(katkada nestaje), a u gr. *h1 >  353, *h2 > , a *h3 > o. Usp. i ie.
*ph2tr otac > stind. pit, pitar- (ali Gav. pt, pitar-), gr. 9,
lat. pater, got. fadar, stir. ath(a)ir, arm. hayr, toh. B pcer. esto se
kae da su laringali u tim poloajima bili slogotvorni, no pitanje je
jesu li oni doista bili nositelji sloga ili se uz njih izgovaralo kakvo
va, iako to na kraju krajeva i nije toliko bitno.
U stind. se i gr. laringali jednako odraavaju i na kraju rijei, odnosno u poloaju *-CH#. Usp. ie. *meh2 veliko > ved. mhi, gr.
( mega-). Zanimljivo je da se u stind. *-h2 ne odraava smo
kao -i nego i aspirira prethodni okluziv *j < * u *jh > h (vidi 53).
To vidimo i u stind. sthits < ie. *sth2tos (lat. status), stind. duhit
< *dhugh2tr, ali ne u pit < *ph2tr ili dits < *dh3tos. No usp. u
av. pt, pitar-, fdri i dugdar-/duar- te ved. vnit pobjednik, ali n. vantras, to ukazuje da je laringal katkada vokaliziran, a katkada ne, to je poslije zamueno analogijama. Ovi nam
odrazi moda govore da je u poloaju *CHC nefonemsko * moglo
stajati, ovisno o strukturi sloga, i ispred i iza laringala, no da su
naknadno pojedini oblici ujednaeni354.

352

U bsl. se vidi da je laringal ispao jako rano zato to ne djeluje Winterov zakon koji je
sm jako rana pojava (vidi 72), a on ne djeluje zato to se je *g nakon ispadanja laringala
obezvuilo ispred *t.
353
Usp. za frig. - od ie. *dhh1s- (gr. ?).
354
Beekes (1988a) misli da je aspiracija potekla iz onih sluajeva kada laringal nije bio
vokaliziran. Ipak, pretpostavka da su laringali morali dati ili va pa i u iir., ili aspirirati
prethodni suglasnik i nestati, nije nuna ako se pretpostavi nefonemsko, pomono va
koje stoji ispred ili iza laringala.

244

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*#HC 77 Na poetku rijei prije suglasnika laringali nestaju u svim

jezicima osim u grkom, armenskom i frigijskom gdje se vokaliziraju (isto se dogaa i s *h1 u het.). Ti se vokalizirani laringali zovu protetskim vokalima. Od ovoga treba dakako razlikovati odraz
*h2 i *h3 kao - u odreenim skupinama na poetku rijei u hetitskom (vidi 53). Tu laringali nisu vokalizirani, nego su ouvani.
Za het. *h1C- > aC- vidi 74.
*#h1Cie. *h1senti jesu > stind. snti, gr. mik. e-e-si /ehensi/ < *ehenti,
got. sind, het. aanzi
ie. *h1lewdh- rasti, rod, narod > slobodan > stind. rdhati raste
(av. raoaiti), gr. ? slobodan, lat. lber slobodan (
librl itd.), stsl. ljudje, lit. liudis narod, ljudi, got. liudan rasti, stvnj. liut ljudi (njem. Leute)
ie. *h1su- dobro > stind. su- (av. hu-), gr. - ( eu-tnzija),
stsl. s- (npr. u sdrav zdrav), lit. su-, germ. su-, gal/stir. su*#h2Cie. *h2str zvijezda > stind. str-, gr. ( asterd), lat.
stella (< *h2sterleh2, kon-stelcija), het. aterza, eng. star
(njem. Stern), arm. ast
ie. *h2weh1- puhati; vjetar > av. vta- vjetar, gr. (<
F) p , lat. untus vjetar, stsl. vtr, lit. vtra bura,
het. uwanza vjetar
ie. *h2mel- musti > ?stind. mri, mjti obrie, ist (av.
marzaiti dr ), gr. muzem, lat. mulge, stsl. mlsti,
mlz, lit. mlti, steng. melcan (eng. milk, njem. melken), stir. bligim (< *mligim), alb. mjel, toh. AB malk*#h3Cie. *h3neyd-/h3nid- koriti; rugati se > stind. nidns ukoren,
nndati kr, gr.  prijekor, lit. nedti, got. naiteins
hula, arm. anicem kletva
ie. *h3bhel- > gr. : mnoim, blagoslovim, arm. awelum
mesti
245

POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h3nom ime > stind. nma (av. nma), gr. ( onomatopja), lat. nmen ( nomintv), het. lman < *nman, arm.
anun, novofrig.
Kako rekosmo, u svim jezicima laringali nestaju u poloaju *#HC, osim u gr., arm. i frig. (te moda u macedonskom355) gdje se
oni vokaliziraju (kao i *h1- u hetitskom). U grkom *#h1C- > -,
*#h2C- > -, a *#h3C- > - kao i u poloaju *CHC (vidi 76). U armenskom *#h1C- > e- (to sekundarno moe dati i i-), *#h2C- > a-,
a *#h3C- > o- to uglavnom daje sekundarno a- (vjerojatno smo u
otvorenom slogu). U frigijskom su, kao i u gr. i arm., odrazi takoer -, -, o-. Usp. jo i ie. *h2nr mukarac; sila > gr. , arm.
air < *anr, frig. , ali stind. nras, osk. niir mukarac, stsl.
nrav narav, vel. ner junak, alb. njeri itd. Poetno *h2- ovdje dokazuju i sloenice u iir. koje imaju neoekivanu duljinu: ved.
viv-nara- svih ljudi, Gav. kumn-nar- koji ima malo ljd. Za
protetske vokale usp. jo i ie. *h1regwos tama > gr. , arm.
erek veer, ali stind. rjas-, got. riqis. U arm. nema protetskoga
vokala ispred *w (za *Hy- u gr. 57): ie. *h2wes- boraviti, ostati
gdje > stind. vsati, gr. aor.  < F proboravih, got. wisan (eng. was bio), het. uizi, srvel. gwest (gw- pravilno od *w), arm. goy (g- pravilno od *w-, vidi 56).

Pinaultov zakon356
Pinaultov zakon glasi: u ie. laringali nestaju ispred *y. Usp. ie.
*krewh2s sirovo meso, krv > stind. krav sirovo meso, gr.
meso (*h2 se u slogotvornom poloaju odraava oekivano kao -i- u stind. i kao -- u gr.). No usporedi stind. kravy-, lit.
krajas krv koji ukazuju na ie. *krewyo- bez laringala (nema -iu stind., a u lit. je cirkumfleks, a ne akut)357.

355

Usp. ie. *h3bhrus obrva (s fakultativnim duljenjem u jednosloici, vidi 90) > stind.
bhr (av. brvat-), hrv. -brva (slav. *bry), lit. bruvs, steng. br (eng. brow), srir. brad,
toh. B prwne (dv.), ali gr. , macedonski N. mn. ".
356
Po suvremenom francuskom indoeuropeistu Georgesu Jean-Marieu Pinaultu (roen
1955).
357
Izravan se trag ovoga pravila vidi u akcentuaciji nekih slavenskih glagola, usp. od
ie. *melH- mljeti (het. mallai-, u het. *lH pravilno daje -ll-, a *e > a ispred toga, vidi
67) > hrv. mljti (stsl. mlti) s  kao odrazom akuta, odnosno laringala; usp. lit. mlti, ali
u prezentu mljte s  koji nije odraz akuta (jer akut kao dugi uzlazni naglasak ne moe
biti na kratkom e) nego ukazuje na staro *mel-ye-te, a ne na *melH-ye-te. Ovdje dakako
ne moemo ulaziti u detalje.

246

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Kraenje ie. *VH u italskom, keltskom i germanskom

78 U italskom, keltskom i germanskom se u odreenim uvjetima krate dugi samoglasnici nastali od ie. sljedova samoglasnika i
laringala (*VH) tonije bi bilo rei da u tim sluajevima nestaje
laringal u dotinim jezicima (to onda daje krainu). Npr. ie. *wiHros mukarac (stind. vrs, lit. vras) > got. war, stir. fer, lat.
uir, ali umbrijski veir- (s duljinom); ie. *bhuh2- biti, postati (stind.
bhts, stsl. byti) > lat. futurus ( ftr), stir. ro-both; ie. *gwih3wos iv (stind. jvs, stsl. iv, lit. gvas) > got. qius, vel. byw,
osk. A.mn. bivus, ali lat. uuus; ie. *suHnus (stind. sn, stsl.
syn, lit. sns) > got. sunus (steng. sunu, eng. son) itd.
Dibo (1961) pokazuje da se u italskom i keltskom kraenje dogaa smo ispred naglaska (usp. odraz *H, vidi 63), dok duljina
ostaje pod naglaskom, a za germanske glagole ( 2007a) pokazuje da ie. *VHy/ VHw u germanskom daje *V y/V w (dakle dug
samoglasnik i obino *w/y) kada srodni glagol u bsl. ima nepominu naglasnu paradigmu, ali *Vyy/Vww (kratak samoglasnik i dvostruko *y/w) kada srodni glagol u bsl. ima pominu naglasnu paradigmu (tj. ispred pragermanskog naglaska). Dibo to interpretira u okviru svoje hipoteze o praie. kao tonskom jeziku (vidi 92).
Nastanak se dvostrukih *yy i *ww od ie. *Hy i *Hw u germanskom zove Verschrfung. Usp. primjere: ie. *keh2w- udarati, kovati > hrv. dij. kje, latv. kat (pomina naglasna paradigma) ~
pragerm. *xwwa- (vedski hugga s -gg- od *-ww-, stvnj. houvan,
steng. hawan), ali *spyeh2w-/spih2w- pljuvati > hrv. pljj, latv.
spat (nepomina naglasna paradigma) ~ pragerm. *spwa- (got.
speiwan, steng/stvnj. spwan) itd.
Dvoglasi
79 U ie. su dvoglase (diftonge) inili spojevi samoglasnik *e, *o
i *a sa sonantima *y, *w, *m, *n, *l, *r358. Rijetkim dvoglasima s
*a- se pridruuju oni s *h2e-:
*ey *oy

*ay/h2ey

*ew *ow

*aw/h2ew

358

U lit. se takoer spojevi samoglasnik s m, n, l, r smatraju dvoglasima, za razliku

od veine drugih jezika gdje se takvi spojevi smatraju obinim slijedom samoglasnika i
sonanta. U lit. je status dvoglasa skupine poput ar potvren time to u sluaju uzlaznoga
naglaska, naglasak stoji na drugom dijelu dvoglasa, odnosno na r, usp. lit. gadas ograda,
ograeno mjesto.

247

POREDBENA FONOLOGIJA

*em
*en
*el
*er

*om
*on
*ol
*or

*h2em
*h2en
*h2el
*h2er

Kako su se odrazi dvoglas sa sastavnicama *m, *n, *l, *r uglavnom odraavali kao odrazi pojedinih samoglasnik i sonantske sastavnice zasebno, tj. njihovi su odrazi predvidljivi na osnovi odraz
njihovih sastavnih dijelova (usp. ie. *wert- vrtjeti > stind. vrtate, lat. uert gdje se ie. *e pravilno odraava kao a u stind., e u lat.,
a *r ostaje r u obama jezicima dakle, nema posebna, drugaijega
odraza za dvoglas *er u stind. i lat.), ovdje ih neemo posebno prikazivati (za metatezu likvid u slav. vidi 83). Posebne su odraze
u veini ie. jezika imali ie. dvoglasi sa sastavnicama *y i *w pa emo ih ovdje i posebno obraditi.
Dvoglasi se *ay i *aw, kao i *a, esto javljaju u nekim pukim i ekspresivnim rijeima ili posuenicama i dijalektalno ogranienim
rijeima (vidi 70). Na poetku rijei umjesto *ay- i *aw- uvijek
stoje *h2ey- i *h2ew-. U sredini se pak *-ay- i *-aw- u laringalistikoj interpretaciji obino ne mogu zamijeniti s *-h2ey- i *-h2ew(jer u ie. nisu bili uobiajeni, a vjerojatno ni doputeni, slogovi tipa CHVC) nego s *-eh2i- i *-eh2u- koji se od *-ay- i *-aw- razlikuju
u naelu smo po tome to dobivaju akutsku intonaciju u bsl. (dok
*-ay- i *-aw- daju cirkumfleksnu intonaciju). Isto vrijedi i za *-eh3i> *-oy- i *-eh3u- > *-ow-. Za primjere usp. ie. *peh3im/n pastir
> gr. 9, lit. piemu (mlai naglasak, usp. pridj. pemenikas
za akut), ie. *neh2us laa > stind. na(v), gr. , lat. nuis,
stir. nau itd. Kao *oy se odraava dakako i *h3ey itd.
Vano je takoer rei da se dvoglasima naravno smatraju smo
slogovi tipa VR u zatvorenom slogu (u tautosilabikom poloaju359
odnosno kada se i V i R nalaze u istom slogu). Ako iza VR slijedi
opet V (heterosilabiki poloaj360 V pripada jednomu, a R drugomu slogu), onda taj slijed uope ne predstavlja dvoglas nego obian
slijed samoglasnika i sonanta te se shodno tomu tako i odraava.
Usp. ie. N. mn. i-osnove *-eyes > stind. -ayas gdje se ie. *ey u heterosilabikom poloaju, dakle onom u kojem *e pripada jednomu, a
*y drugomu slogu (*e-yes) pa ne ine dvoglas, odraava kao stind.
ay (*e > a, *y > y pravilno), a ne kao e to je odraz dvoglasa *ey (u
tautosilabikom poloaju).
359
360

248

Gr. isto.
Gr.  drugi.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Odrazi su dvoglas u ie. trojaki: mogu ostati nepromijenjenima (ie.

*ey > gr. ), mogu se monoftongizirati (ie. *ey > stsl. i), to je jako
esto, ili mogu dati, to je rjee, drugi dvoglas (ie. *ew > kelt. *ow).
Moe se dogoditi i vie promjena; tako se u istonobalt. ie. *ey prvo monoftongizira u * pa se ponovno diftongizira u ie. U kelt. ie.
*ey > * to se onda u stir. opet diftongizira u a. Openito su u jezicima monoftongizacije diftonaga i diftongizacije dugih monoftonaga jako este promjene. Indoeuropske je dvoglase najbolje ouvao grki jezik.
*ey
ie. *deywos bog > stind. devs bog (av. dava- demon361), lat.
duus boanski, stsl. divii divlji < boanski362, lit. divas
bog, deiv boginja (latv. devs, stprus. deyws), stnord. twar
bogovi (< ie. N. mn. *deyws), gal. Duo- u imenima (keltib. Teiuo- [tvo]), stir. da bog
ie. *h1ey- ii > stind. mi idem (av. aiti), gr.  idem, lat. re
ii (< *h1eysi), stsl. iti (< *h1eyty), lit. eti ii (latv. it, stprus.
eit)
ie. *weyd- vidjeti; znati > stind. vdate zna, gr.  < F
vidjeh, lat. usus vid, stsl. vidti, lit. veizdti vidjeti
80 Ie. je *ey ouvano smo u ranom gr., stlat. i u nenaglaenom
slogu u lit. U svim je ostalim jezicima promijenjeno, uglavnom monoftongizirano na razne naine.
Kao to *e, *o, *h2e/a daju u iir. *a, tako i *ey, *oy, *h2ey/ay daju u
iir. *ay. To je *ay ouvano u stperz. kao ai, u stind. je odraeno kao
e (devs) koje je uvijek bilo dugo, a u avestikom kao a u otvorenom (dava-), a kao i u zatvorenom slogu. Potpuno usporedno tomu, *ew, *ow, *h2ew/aw daju *aw u iir. to je ouvano u stperz. kao
au, u stind. daje o, a u av. ao u otvorenom, odnosno u u zatvorenom slogu. Monoftongizacija je *ay > e i *aw > o bila dosta kasna
u stind. to se vidi i po tome to stind. gramatiari zovu glasove e
i o dvoglasima. Oni su naime po sinkronijskim pojavama u stind.
mogli vidjeti da je e nastalo od a + i, a o od a + u. Recimo, stind.

361
Kada je Zaratustra uveo novu vjeru, stari su iranski bogovi (jednaki onima indijskima) postali demonima, odnosno vrazima. Iz perz. je div < dv, ekvivalenta av. dava-,
posueno tur. div to je dalo nau posuenicu dv.
362
Za znaenjski razvoj usp. latv. dieva zosis divlje guske (dosl. boje guske), dieva
zles korov (dosl. boje zelenje).

249

POREDBENA FONOLOGIJA

je prijevoju : ar (ie. * : *er) odgovarao prijevoj i : e (ie. *i : *ey) po

em su gramatiari mogli zakljuiti da a + i > e.
U najstarijem je gr. ie. *ey ouvano kao dvoglas  to je jasno po
pisanju. No u 5. se stoljeu pr. K. to /e/ u atikom monoftongizira
u dugo zatvoreno / / iako se i dalje nastavlja pisati kao <Q>. Da je
to <Q> zapravo bilo / /, vidi se po tome to no ne potjee smo od
ie. *ey, nego nastaje i sekundarno, spajanjem dvaju , npr. -
/legeen/ >  /leg n/ brojiti, itati. Usporedno tomu, staro o
< ie. *ow daje / /, ali se takoer i dalje nastavlja isto pisati. Grko
se <Q>, odnosno zatvoreno / /, razlikovalo od <> (ie. *, *eh1) , odnosno otvorenoga //. Jo kasnije u grkom, ve od 2. st. pr. K., / /,
// > // te se tako stapaju s grkim (ie. *iH).
U stlat. je ie. *ey bilo ouvano kao ei sve do Plautova i Terencijeva
vremena. Nakon toga /ey/ daje, najvjerojatnije preko meufaze / /,
dugo // jo prije 2. st. pr. K. i tako se stapa s odrazom ie. *iH.
U bsl. je ie. *ey bilo ouvano, a upravo je tako ostalo i u stprus.
(deyws). U slavenskom je to *ey monoftongizirano u i (stsl. divii), a
u litavskom je izvorno *ey ouvano u nenaglaenom slogu (deiv),
dok je u naglaenom slogu *ey monoftongizirano u * koje se je poslije opet diftongiziralo u ie. Isto se je dogodilo u latv. to je bila
istonobaltijska izoglosa (lit. divas, latv. devs). U lit. se jo na nekim primjerima vidi stara razdioba odraz ei/ie (divas : deiv), ali
je u mnogim sluajevima ona prikrita novijim pojavama; primjerice eti ii vjerojatno nastaje od starijega *eit pa tu ie. *h1ey- ostaje pravilno ouvano u lit. Kako je naglasak u lit. pomian, nuno je
moralo doi do ujednaavanja; tako je n. dieva nastao analogijom
prema N. divas, dok je N. vidas vid nastao analogijom prema
n. veida (te vjerojatno prema glagolu veizdti) , a N. iem zima
prema A. im itd.363
U germ. je ie. *ey dalo *. U gotskom se // po uzoru na grki (u kojem se je tada <Q> italo //; vidi gore) pisalo kao <ei>.
U prakeltskom je fonem * praktiki bio nestao s obzirom na to da
je staro ie. * dalo * (vidi 69). Da bi se ta rupa popunila, novo *
nastaje od ie. *ey. To se prakeltsko * u stir. opet diftongizira u a
(da), osim ispred palataliziranih suglasnika gdje daje . Odraz se
ie. *ey u keltib. pie kao <ei> (Teiuo-), no ini se da je to u keltib.
predstavljalo jednoglas //, a poslije // (McCone 1996: 63).

363

250

Vidi vie u Stang 1966: 52-64.

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U praanatolijskom je ie. *ey monoftongizirano u dugo zatvoreno *

koje valja razlikovati od obinoga * < ie. * i od * < ie. *eh1 (vidi
69). U hetitskom su praanat. * i * stopljeni u // koje je najvjerojatnije ostalo razliito od / / iako su se pisali jednako (Melchert
1994: 145). Nako velara / / je postajalo // u het., usp. ie. *ey- leati (stind. te) > anat. * - > het. k-.
U arm. ie. *ey, kao i *oy, biva monoftongizirano u . U alb. i toh. ie.
*ey daje i, usp. alb. geg. dimn < ie. *heym- (stsl. zima).
*oy
ie. *loykwos ostatak > stind. ati-rekas, gr. 9, stsl. lk (hrv.
u frazi ni za lijek)364, otlk (< *otlk), lit. lakas rok (< vrijeme koje je jo ostalo), tlaikas ostatak, stvnj. lhan lno (<
germ. *layxwna-)
ie. *woy- selo > stind. veas seljak, gr. < Fo dom
( ekonmija, ekolgija itd.), lat. ucus, lit. vi-pats gospodin,
gospodar (stprus. A. wais-pattin gospou)365
ie. *(H)oynos (ili *h3eynos) jedan > stind. kas (< *(H)oykos), av.
ava- (stperz. aiva-), gr. jedinica (broj jedan) na kockici,
stlat. oinos > klas. lat. nus, stprus. ains (fin. ainoa jedinstven
posueno iz baltijskoga), got. ains (eng. one, njem. ein), stir. on
U iir. *oy > *ay to daje stperz. ai, stind. e, av. a, i.
U gr. je ie. *oy ouvano kao o ().
U stlat. je ie. *oy ouvano kao dvoglas oi, no poslije se razvoj zakomplicirao. Stlat. se je oi monoftongiziralo u , osim u sedam rijei gdje je ostalo dvoglasno oe [o], kako se poslije poelo pisati (kao
i <ae> za [ay], vidi dolje). To se je /oy/ puno kasnije stopilo s //. U
svim se rijeima u kojima je ouvano oe no nalazi izmeu labijala
i dentala to je oito bitno, no nisu tone pretpostavke o semantikoj motiviranosti rijei koje su ouvale oe. To su rijei (Sihler 1995:
54): proelium bitka, foedus savez ( federcija, usp. stsl. bda
oboje od ie. *bhoydh-), poena kazna (ali pni kaznim, impne
nekanjeno), Poenus Pun, Kartaanin (ali pnicus punski),
moenia zidine (da bi se razlikovalo od mnia slubene duno364
Ova rije lijk iz fraze nema veze s rijeju lijk ono to lijei. Ta je rije psl. posuenica iz germanskoga.
365
U slav. je ovaj korijen posvjedoen smo u praznini *wi- > stsl. vs (tok., ak. vs,
kajk. v|s).

251

POREDBENA FONOLOGIJA

sti?, ali mni zidam), foedus gadan, foete smrdim. Osim

njih se jo javlja koja rije s oe sekundarnoga porijekla. Ie. *oy nakon *w daje u lat. (ucus), usp. i unum < *woynom, a isto se dogaa izmeu l i labijala, usp. ie. *loywo- obronak, uspon > lat.
cluus, got. hlaiw grob.
U bsl. se ie. *oy stapa s ie. *h2ey/ay u *ay (kao to se *o i *h2e/a stapaju u *a) to je ouvano u stprus. (ains). U slav. *ay daje (stsl.
lk) koje se od < * razlikuje po tome to jat () nastao od *
uzrokuje prvu, a od *ay drugu palatalizaciju (vidi 51). U lit. *ay
> ai u nenaglaenom slogu (lakas je prema N. mn. laika i prema
tlaikas), a u naglaenom slogu daje * koje se onda diftongizira
u ie (vi-).
U gotskom se, kao i u stsl., ie. *oy i *h2ey/ay stapaju u *ay to je
ouvano u gotskom kao ai (ains).
U keltskom je ie. *oy ostalo ouvano, a to se kelt. *oy odraava kao
stir. o (on) [oy]366.
U anatolijskom je ie. *oy bilo ouvano. U hetitskom se no pak stapa s odrazom anat. *ay/h2ey i ostaje ai ispred dental, a inae se
monoftongizira u / / (pie se <e>, <e-e>) i tako stapa s odrazom ie.
*ey.
U armenskom ie. *oy, kao i *ey, daje , a u alb. se ie. *oy stapa s
*ay/h2ey (kao i *o, *h2e/a; vidi 68) pa oba odraza daju alb. e. Usp.
alb. be zakletva < ie. *bhoydh- (lat. foedus, stsl. bda). U toh. ie.
*oy i *h2ey/ay daju e/ai.
*hey/ay
ie. *h2eydh- paliti > stind. edhas drvo za ogrjev (av. asma-),
gr. ?, lat. aestus vruina, lit. esm drvo za ogrjev, stisl.
eldr vatra (< germ. *aydl-), stir. ed vatra, maced. (Hesihije)

ie. *kaykos slijep > stind. kekara- kiljav, razrok, lat. caecus
slijep, got. haihs, stir. cech
ie. *leh2iwos lijev > gr. , lat. laevus, stsl. lv (hrv. lijv),
lit. livti zapetljati, preplesti (akut ukazuje na laringal)367
366
Stir. se dvoglas /oy/ u dananjim izdanjima stir. tekstova obino pie kao o, no u
samim se tekstovima zapravo pisao na vie naina (duljina je i inae bila nedosljedno
zapisivana u stir.): e, o, oe, i, o.
367
Ali usporedi i ilaivti skretati.

252

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Ie. *ay u *kaykos oekivano dolazi nakon *k, usp. i ie. *skaywos
lijev > gr. , lat. scaeuus ( Mcije Scvola). I tu bi se, dodue, *ay moglo zamijeniti s *eh2i (koje se u sredini rijei, osim intonacije u bsl., odraava jednako kao *ay), ali nemamo razloga rekonstruirati laringal. Na poetku je rijei *ay- uvijek *h2ey-.
U iir. se *h2ey/ay odraava jednako kao i *ey/oy (stperz. ai, stind. e,
av. a, i). U gr. je ie. *h2ey/ay ouvano kao (?).
U lat. je ie. *h2ey/ay ouvano. U stlat. se ono pie oekivano kao ai,
a od poetka se 2. st. pr. K. poinje pisati kao ae (kao i oi > oe) to
zacijelo govori o promjeni u izgovoru (tj. da je drugi dio dvoglasa
sputen od [i] prema [e]). Taj je glas svakako ostao dvoglasom tipa
/a/ sve do klasinoga latinskoga u urbanom govoru viih klasa, a
jo je jedan od dokaza za ouvanje dvoglasa to to je ime Caesar u
prazapadnogermanski preuzeto kao *kasar- (steng. csere, stvnj.
keisur, njem. Kaiser), a i u onodobnom se gr. pie kao K . To
ipak nije bogzna kakav dokaz jer ne bi bilo udno da se imperatorovo ime izgovara arhaino (dakle uzvieno) ili da se dozna iz javnih proglasa i sl. u kojima e se teiti uenomu izgovoru. ini se
da je u lat. ve od 2. st. pr. K. postojala tenja da se /a/ monoftongizira to se vidi po pogrekama i zamjenama u pisanju pie se
E umjesto AI ili AE, a gr. se rije pozornica pie u lat. kao
scaena ( scna). Oito su ve tada pojedini govornici latinskoga,
najvjerojatnije nii slojevi ili dio niih slojeva, izgovarali // umjesto /a/. Pa ipak, ini se da govor toga dijela rimskoga drutva nije
preivio jer se lat. <ae> u romanskim jezicima ne odraava kao /
/ (to bi bilo oekivano s obzirom na to da je to monoftongizirani
diftong), nego kao kratko /e/. Moda je u nadmetanju dviju varijabla prestini izgovor /a/ potisnuo manje prestian izgovor // pa je
to /a/ poslije ponovno monoftongizirano, ali ovaj put kao /e/, a ne
kao //368.
U bsl. se je odraz ie. *h2ey/ay stopio s odrazom ie. *oy u bsl. *ay pa
to, kako rekosmo, daje stprus. ai, lit. ie (nagl.), ai (nenagl.) i slav.
.
U germ. se takoer ie. *h2ey/ay stapa s *oy u germ. *ay (got. ai).
368

Sociolingvistiki su takve stvari dobro posvjedoene. Primjerice, poetkom je 19. st.

u Londonu u niim slojevima bilo jako proireno stapanje /w/ i /v/. Danas pak nitko vie
tako ne govori jer je t pojava bila tako stigmatizirana da je zatrta i govornici su koji su
bili izjednaili t dva glasa, pod pritiskom drugih, prestinijih, govornika, ponovno uveli
njihovu razliku. U sluaju je engleskoga to dokumentirano, no kod nepisanih ili slabo
posvjedoenih jezika takve pojave mogu ostati potpuno nezabiljeene. Da je neto tomu
slino bilo posrijedi i u lat., svjedoi Varon koji sredinom 1. st. pr. K. smatra izgovor //
umjesto /ay/ dijalektalizmom.

253

POREDBENA FONOLOGIJA

U kelt. je ie. *h2ey/ay bilo ouvano kao *ay to onda u stir. daje e/
a /a/ (pie se na vie naina).
U anat. je *ay bilo ouvano. To je *ay u het., kao i anat. *oy bilo
monoftongizirano u / / (koje se pie kao obino e ili kao e-e) osim
ispred dental gdje ostaje ai.
U alb. se je ie. *h2ey/ay odrazilo kao i ie. *oy > alb. e (usp. gr.
koza i alb. edh); u arm. je ay ouvano, a u toh. daje e/ai.
*ew
ie. *bhewdh- bdjeti, biti budan > stind. bdhati bdije, uva, gr.
9? pitam, saznam, stsl. bljusti gledati, paziti, uvati,
got. ana-biudan zapovjediti, far-biudan zabraniti (stisl. bjda, steng. bodan, stvnj. biotan; eng. bid, njem. bieten nuditi,
eng. forbid, njem. verbieten zabraniti)
ie. *Hyew(g)- svezati; upregnuti > av. yaona- posao, zanimanje,
gr. o jaram, stlat. N. mn. IOVXMENTA > lat. imentum
teglea marva, lit. jutis vol
ie. *h1ews- gorjeti, paliti > stind. ati, gr.  smudim, opalim (< *Qh), lat. r palim, alb. ethe groznica
81 Ie. se *ew, *ow i *h2ew/aw stapaju u *aw u iir. To je ouvano
kao au u stperz., u stind. daje o (bdhati), a u av. ao u otvorenom
(yaona-), a u u zatvorenom slogu. Stind. je o uvijek dugo s obzirom na to da nastaje od dvoglasa (a i stind. su ga gramatiari i dalje smatrali dvoglasom).
U grkom je ie. *ew ouvano kao  (9?).
U arhajskom je latinskom ie. *ew jo moda bilo ouvano kao eu
(oblik Leucesie na spomeniku Carmen Saliare), no vrlo se rano eu
promijenilo u ou (ta se promjena bila dogodila ve u praitalskom
ako je *ew bilo ispred samoglasnika /vidi 67/, a u lat. se to poopava i u poloaju ispred suglasnika). To se stlat. ou oko 200. g. pr.
K. monoftongizira u (usp. stlat. A. loucom umu > klas. lat.
lcum).
U bsl. ie. *ew daje *yaw u istonobaltijskom i slavenskom to je
odraeno u lit. kao iau, a u slav. kao ju tj. u (u koje jotira prethodni suglasnik), usp. ie. *h1lewdh- slobodan; ovjek > stsl. ljudje,
lit. liudis narod, ie. *kewh1dos > stsl. udo, hrv. do (*kuh1dos
> gr. slava). U literaturi se esto nalazi tvrdnja da ie. *ew
254

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

katkada daje i slav. u, lit. au umjesto ju, au369, no u tim je sluajevima najvjerojatnije rije o drugom prijevoju. Tako bi se stsl. pljuta, sln. plja itd. izvodilo iz ie. *plewty- (gr. 9), a hrv.
pla, lit. plaiai, stprus. plauti iz ie. *plowty-. U slavenskom je
prijelaz bio *jaw > *j > ju (vidi dolje). ini se da sm prijelaz *ew
> *yaw nije bio opebaltoslavenski jer su neki dijalekti staropruskoga (kao dijalekat Elbinkoga rjenika) izgleda ouvali ie. *ew,
usp. stprus. peuse bor < ie. *pew(y)eh2 (gr. 9).
U pragerm. je ie. *ew bilo ouvano. U got. to *ew > iu s obzirom na
to da *e > i (-biudan), ali usp. u stvnj. *ew > eo/io/iu.
U kelt. *ew prelazi u *ow to se u stir. odraava kao a, osim ako
nije ispred velara ili nenaglaeno u tom se sluaju odraava kao
.
U anatolijskom je ie. *ew monoftongizirano u * jo u prajeziku.
Tako je ostalo i u het.
U albanskom ie. *ew daje e (ethe), u armenskom oy (kao i ie. *ow),
a u toharskom u.
*ow
ie. *bhowdheye- buditi (kauzativ od *bhewdh-, vidi gore) > stind.
bodhyati bd (av. baodayeiti priopava), stsl. buditi, lit. basti
zapovjediti, budyti pobuivati (stprus. etbaudinnons koji se
probudio)
ie. *lownis bok > stind. ri (av. sraoni-), lat. clnis, lit.
launs, stisl. hlaun, vel. klun
ie. *Hrowdhos crven > stind. lohs crvenkast (za l- vidi 55),
lat. rfus (posuenica iz kojeg drugog italskog jezika zbog -f-, usp.
umbr. rufu), stsl. rud (hrv. rda), lit. radas, got. raus (eng. red,
njem. rot), stir. rad (gal. Roudus osobno ime)
U iir. se ie. *ow odraava kao i ie. *ew (vidi gore).
U najstarijem je grkom ie. *ow ouvano kao dvoglas o, no u atikom se u 5. st. pr. K. taj dvoglas ve bio monoftongizirao u dugo zatvoreno [ ] (za razliku od < ie. */eh3/oH koji je bio dug i otvoren
glas) to se vidi po tome to se o + o u grkom steu u o [ ]. Da se
to <o> izgovaralo [ow] ili kao danas [], to stezanje ne bi imalo
369

Za kratak pregled razliitih miljenja o tome v. Mihaljevi 2002: 153-154.

255

POREDBENA FONOLOGIJA

puno smisla. To je zatvoreno / / u gr. poslije prelo u // (kako je

u novogr. koji dodue nema razlikovne duljine).
U stlat. je ou, kako rekosmo, ouvano, a poslije se monoftongizira
u .
U bsl. ie. *ow > *aw (usporedno s promjenom *o > *a) i tako se stapa s odrazom ie. *h2ew/aw. U lit. je i stprus. to au ouvano (lit.
baudti), dok je u slav. *aw preko meufaze * monoftongizirano
u u (stsl. buditi). Po posuenicama se vidi da je u slav. *aw prvo
prelo u * pa tek onda u u, usp. od germ. *bk (ie. *bheh2g/os >
lat. fgus) bukva > psl. *bk (germ. je doetak *- tu zamijenjen
slav. *- to nije glasovni razvoj) > stsl. buky, germ. *lawka- lk
(njem. Lauch) > psl. *lawku > *lku > stsl. luk. Rije je buky u
slav. posuena jo dok su Slaveni imali * na mjestu staroga *aw,
a rije luk prije nje, jo dok su Slaveni imali staro *aw ouvano.
U germ. ie. *ow > *aw i tako se stapa s odrazom ie. *h2ew/aw (stisl.
hlaun, u got. takoer au).
U kelt. je ie. *ow ouvano (a isto daje i ie. *ew). To keltsko *ow daje
u stir., kako rekosmo, a/, usp. stir. gaire, av. gaona- dlake370,
lit. garas pramen, uperak < ie. *gowr-/n- ivotinjska dlaka.
U anat. je *ow bilo ouvano (za razliku od ie. *ew koje je ve tada
bilo monoftongizirano u *). To je anat. *ow ouvano u het. ispred
dental, a inae daje (usp. istovjetan razvoj ie. *oy i *h2ey/ay).
U alb. je ie. *ow stopljeno s odrazom ie. *h2ew/aw u a, u arm. daje
oy kao i ie. *ew (usp. arm. loys svjetlo, stsl. lu < ie. *lowk-), a u
toh., kao i *h2ew/aw daje o/au.
*h2ew/aw
ie. *h2ews- sjajiti > zora, zlato > gr. sutra371, lat. aurra
zora, aurum zlato (sabinski ausum), stsl. jutro (< *ustro), lit.
aur zora, uksas zlato (stlit. ausas), stnord. austr istok
(eng. east, njem. Ost)372

370

Iz iranskoga se ova rije proirila po europskim jezicima, odakle u hrv. gnj pokriva, eng. gown haljina itd.
371
U jezicima je svijeta prilog sutra esto izveden od imenice jutro, usp. jo hrv.
j-tro : s-tra, lit. rtas : rytj, panj. maana jutro; sutra, eng. morning : to-morrow, jap.
asa : ashita, fin. huomen (arh.) : huomenna itd.
372
Za znaenjsku vezu zora/jutro ~ istok usp. i lit. rtas jutro : ryta istok.

256

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *h2ews- uho > perz. h, lat. auris, stsl. uxo, lit. auss (latv.
uss), got. auso (eng. ear, njem. Ohr), stir. u, , arm. unkn, alb. vesh373
ie. *h2ewg- rasti, poveavati se > stind. jas snaga (av. aojah-,
aogah-), gr. , lat. auge, lit. ugti, got. aukan
Svako je *aw- na poetku rijei u ie. zapravo *h2ew-. Malobrojne rijei imaju u sredini upravo *aw; za jednu takvu, ie. *tawros, posuenicu iz semitskoga, vidi 75.
U iir. se *h2ew/aw odraava jednako kao i ie. *ew i *ow (vidi gore).
U grkom je ouvano ().
U latinskom je au ouvano, no ono se poput ae, takoer natjecalo s
pukim monoftongiziranim izgovorom (gdje je umjesto auris izgovarano ris itd.). U romanskim je jezicima ouvan odraz i monoftongizirana i dvoglasa au.
U bsl. i germ. se *h2ew odraava kao i *ow, odnosno stapa se s njim
u *aw (vidi gore).
U kelt. *aw ostaje nepromijenjeno, no u stir. se stapa s odrazom
kelt. *ow (< ie. *ew, *ow) pa daje u stir. u/.
U anat. je *aw ouvano, no u het. se stapa s odrazom anat. *ow
(vidi gore). Usp. het. auli- cijev, grlo prema lit. alas konica s
ouvanjem dvoglasa au u het. ispred dentalnoga l.
U alb. ie. *h2ew/aw daje a kao i ie. *ow (usp. alb. thaj suh prema lit. sasas), dok na poetku rijei izgleda daje alb. ve- (vesh). U
arm. je aw ouvano (kao i ay < *h2ey/ay), a u toh. daje o/au kao i
ie. *ow.
Ie. dugi dvoglasi
82 Ie. su dugi dvoglasi, *y, *y, *w, *w, bili prilino rijetki;
javljali su se smo u jednosloicama (kao *gwws govedo), na
kraju rijei (nastavak *-y u nekih imenica) ili stezanjem (D. oosnova *-y < *-o-ey).
Njihov je odraz najjasniji u iir. U iir., kako rekosmo, *ey, *oy, *h2ey/
ay daju *ay (stind. e, av. a, i), a *ew, *ow, *h2ew/aw daju *aw
(stind. o, av. ao, u). Ie. pak *y, *y, *eh2y daju iir. *y (stind. ai,
373

Usp. i gr. o, G. ( oto-rinolaringolgija) gdje je N. vjerojatno od *h2ows- iako

neki tu rekonstruiraju, uz *h2-, i varijantu s *h3- (vidi Snoj 2003: 797).

257

POREDBENA FONOLOGIJA

av. i), a ie. *w, *w, *eh2w daju iir. *w (stind. au, av. u). Usp. od
ie. I. mn. *wkwys s vukovima > stind. v kai, av. vhrki, ie.
*gwws > stind. gau, ali G. *gwews > stind. go.
U grkom se dugi dvoglasi uglavnom krate po Osthoffovu zakonu374 po kojem se dugi samoglasnici krate ispred *m, *n, *l, *r,
*w, *y u zatvorenom slogu. Kako su dugi dvoglasi po definiciji zapravo dug samoglasnik + *w, *y, logino je da se svaki dugi samoglasnik u zatvorenom slogu u grkom krati, usp. ie. *gwws > gr.
[bos] > [b s], ie. *dyws nebo (stind. dyau) > gr. , ie.
I. mn. *wkwys s vukovima > gr. itd. Na kraju se rijei dugi dvoglasi uvaju, usp. od ie. D. *wkwy vuku > stariji gr.
. Poslije // > // pa se pie - s iota subscriptum. U bsl. se
nedoetnom poloaju ie. dugi dvoglasi odraavaju isto kao i kratki, ali valja istai primjer ie. *h2wyom jaje (gr. ) > stsl. jaje gdje * > a pravilno, a *w nestaje. Kako se dugi dvoglasi esto
nalaze upravo u doetnom slogu u sklonidbi (usp. D. o-osnov na
*-y, i. na *-ys), ovdje ne moemo ulaziti u njihove odraze s obzirom na to da su odrazi na kraju rijei u veini jezika posebni (razliiti od odraza u nedoetnom slogu), a i korisnije ih je obraivati
u kontekstu morfologije nego fonologije.
Saetak razvoja ie. dvoglas
Kako glasovne promjene ne valja gledati izolirano nego u okviru
sustava, ovdje emo saeti razvoj ie. dvoglasa u pojedinim ie. jezicima.
U stind. svi kratki dvoglasi sa sastavnicom *y daju e, a n sa sastavnicom *w daju o. Ako su dvoglasi dugi, daju u stind. ai, odnosno au. U avestikom tomu odgovaraju redom a, odnosno i (u zatv. slogu), ao, odnosno u (u zatv. slogu), i i u.
U najstarijoj su fazi alfabetskoga grkoga svi dvoglasi ouvani: ,
o, ; , o, . U atikom se poslije, u klasino doba,  izgovara
kao / /, a o kao / /.
U nastarijem su lat. svi dvoglasi takoer ouvani: ei, oi, ai; eu
(moda), ou, au. U klasinom latinskom nemonoftongizirani ostaju smo oi > oe (rijetko), ai > ae i au, ali, ini se, ne u svim varijantama latinskoga (u nekim su govorima niih klasa vjerojatno svi
dvoglasi bili monoftongizirani). Ostali su se dvoglasi monoftongi-

374

258

Po njemakom indoeuropeistu Hermannu Osthoffu (1847-1909).

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

zirali: ei > , oi > (uglavnom), eu rano prelazi u ou pa se skupa s

njim monoftongizira u .
U slavenskom su svi dvoglasi monoftongizirani, no prilino kasno:
*ey > i, *oy/ay > ,375 *ew > ju, *ow/aw > u.
U litavskom *ey > ie/ei (nagl./nenagl.), *oy/ay > ie/ai, *ew > iau, *ow/
aw > au. Diftonzi ostaju diftonzima, osim onih sa sastavnicom *y
koji se pod naglaskom monoftongiziraju pa ponovno diftongiziraju.
U gotskom se smo *ey monoftongizira u <ei> [], a svi ostali ostaju diftonzima: *oy/ay > ai, *ew > iu, *ow/aw > au.
U stir. nepromijenjenima ostaju *oy > o i *ay > a. Ie. *ey daje
keltsko * to u stir. daje a ili (ispred palataliziranih suglasnika). Ie. *ew, *ow, *h2ew/aw daju u stir. a, odnosno ispred velar
i u nenaglaenom slogu.
U het. su *ey i *ew uvijek monofongizirani u / / i , dok *oy/ay i
*ow/aw ostaju redom ai, au ispred dentala, a inae postaju / / odn.
.
U armenskom su smo *ey i *oy monoftongizirani u , dok ostali
ostaju dvoglasima: ay i aw su ouvani, a *ew/ow daju oy.
U albanskom su svi dvoglasi monoftongizirani: *ey > i, *oy/ay/ew
> e, a *ow/aw > a.
U toharskom *ey > i, *ew > u, dok *oy/ay > e/ai, a *ow/aw > o/au.
Metateza likvid
83 U slavenskim je jezicima vladao tzv. zakon otvorenih slogova, tj. tenja da ne bude zatvorenih slogova (stsl. je doista bio takav, nije uope imao zatvorenih slogova). Tomu su zakonu meu
ostalim smetale i skupine *e i *a (koje e poslije dati o u slav.) s likvidama *l i *r (skupine sastavljene od *e i *a s nazalima *m i *n
daju slav. nosne samoglasnike i , vidi 54; u zakon se otvorenih
slogova uklapaju i monoftongizacija dvoglas, otpadanje doetnih
suglasnika npr. aor. 3. l. jd. ree < *reket, N. jd. o-osnov - < *-us
itd., pojednostavljenje nekih suglasnikih skupina u sredini rijei
npr. tonti < *topnti, usp. topiti itd.). Stoga su te skupine *eRC i
*aRC (R stoji za *r/l) morale biti nekako uklonjene u slavenskom, a
t se promjena razliito odigrala u pojedinim slavenskim jezicima.
375

Na kraju je rijei, u ne ba jasnim uvjetima, ie. *oy/ay moglo u slav. dati i -i, usp. N.
mn. vlci od ie. *-oy, imperativ pci! od ie. 2. lica jd. optativa *pekwoys itd.

259

POREDBENA FONOLOGIJA

Tu promjenu, koja se je dogodila negdje u 8. st., nazivamo metatezom likvida. Slavenske su rijei bez metateze likvida zabiljeene
u inojezinim izvorima tako Grk Teofan biljei slavenska imena
i (u stsl. bi ta imena glasila *Radogost
i *Dragomr). Metatezu likvida vidimo i u brojnim toponimima,
lat. Arba > hrv. R b, lat. Albna > hrv. Labin, lat. Scardna > hrv.
Skrdn itd.
U junoslavenskom samoglasnik i likvida mijenjaju mjesta, a samoglasnik se pritom dulji (*e > * > , a *a > * > a): *al > la, *ar >
ra, *el > l, *er > r. Usp. psl. *gardu > stsl. grad (hrv. grd), psl.
*walti > hrv. vlt, psl. *wermn > stsl. vrm (hrv. vrijme), psl.
*melko > stsl. mlko (hrv. mlijko). Usp. i lit. gadas, vltis, stind.
vrtman put, eng. milk gdje se vidi VRC u drugim jezicima prema premetnutom RVC u junoslavenskom.
Na poetku se rijei metateza s duljenjem dogaa u junim i sredinjim slovakim dijalektima u svim uvjetima (dakle jednako
Jslav.), a u ostalim Zslav. i Islav. jezicima smo pod akutom, usp.
psl. *ardla > hrv. r lo, e. rdlo. Ako slog nije bio akutiran, metateza se u Zslav. i Islav. dogaala bez duljenja pa *a ostaje kratko i
daje o, usp. psl. *lkuti > hrv. lkat, ali e. loket.
U sredini se rijei pak dogaa sljedee: u lehitskim se jezicima
(polj., glu. i dlu.) provodi metateza bez duljenja, usp. polj. brzeg, mleko, groch, mot prema hrv. brijg, mlijko, gr h, mlt. U SZ
lehitskom (kaupskom, slovinskom, pomoranskom i polapskom)
*CarC ostaje nepromijenjeno (bez metateze), *CalC i *CelC daju
CloC, a *CerC > CreC (bez duljenja). Usp. polapski pors prema
hrv. prse i pomoranski gard (esto u toponimima, npr. Biaogard
i sl.) prema hrv. grd. U e. se i sl. metateza u sredini rijei odvija uz duljenje, kao u Jslav., usp. e. mlat, hrch s a prema polj.
mot, groch s o. U Islav. se jezicima dogaa tzv. punoglasje ondje
*CarC > CoroC, *CerC > CereC, a *CalC/CelC > ColoC, usp. rus.
, , , . Ondje se zatvoren slog rjeava ubacivanjem jo jednoga samoglasnika iza likvide. U SZ je lehitskom i
Islav. odraz *CelC izjednaen s odrazom *CalC.
Smatramo li metatezu potpunom smo ako se odvijala uz istodobno duljenje samoglasnika, na se je kao takva, dakle, odvila smo
u Jslav. i dijelu slovakoga te u nepoetnom poloaju u cijeloj eko-slovakoj skupini. Potpuna je metateza provedena u svim jezicima na poetku rijei pod akutskom intonacijom. Pod neakutskom intonacijom na poetku rijei nije bilo duljenja samoglasnika
260

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

osim u Jslav. i dijelu slovakoga. U sredini je rijei potpuna metateza, osim u Jslav., provedena, kako rekosmo, i u e.-sl. skupini;
u lehitskim je jezicima metateza provedena bez duljenja, a u SZ lehitskom metateze uope nije ni bilo kod slogova tipa *CarC (inae je provedena nepotpuna metateza bez duljenja). U Islav. je tu
provedeno punoglasje *CVRC > CVRVC. Odraz je kod *l u SZ lehitskom i Islav. uvijek tvrd.
Kombinacije samoglasnika i laringala (opi prikaz)
*h1e > *e

*eh1 > *

*Ho > *o

*H > *

*H > *

*h2e > *a

*eh2 > *

*oH > *

*H > *

*H > *

*h3e > *o

*eh3 > *

*eh2i > *ay

*eh3i > *oy

*eh2u > *aw

*eh3u > *ow

Tablica odraza ie. samoglasnik

ie.

stind. av.

gr. lat. stsl. lit. got. stir. het. arm. alb. toh.

*e

e/i

je/ja

*o

a/

a/

o/a

*h2e/a

* /eh1

a/e

*/eh3

uo

*eh2

>

*ey

a /i

ie/ei

ei

a/

*oy

a /i

oe/

ie/ai

ai

e/ai

e/ai

*h2ey/ay

a /i

ae

ie/ai

ai

e/ai

ay

e/ai

*ew

ao/u Q

ju

iau

iu

a/

oy

*ow

ao/u

au

au

a/ u/au

oy

o/au

*h2ew/aw

ao/u

au

au

au

a/ u/au

aw

o/au

261

POREDBENA FONOLOGIJA

INDOEUROPSKA FONOTAKTIKA
84 Fonotaktika nam odreenoga jezika govori kako su fonemi,
odnosno segmenti u tom jeziku mogli biti rasporeeni i koje su zakonitosti meu njima vladale.
Ovdje emo ukratko prikazati neka fonotaktika pravila indoeuropskoga prajezika.

Struktura sloga
Slog se sastoji od dvaju osnovnih dijelova od pristupa i od rime.
Tako je u rijei/slogu bog b- pristup, a -og rima. Rima se sastoji od
jezgre (gdje stoji nositelj sloga slogotvorni elemenat), to je -o- u
rijei bog, i od kode, to je u naem primjeru -g (slogovi se s kdm
nazivlju zatvorenima). Slog ne mora imati pristupa, kao npr. u rijei os, ne mora imati ni kd, kao u rijei zlo (slogovi se bez kode nazivaju otvorenima), a ne mora imati ni pristupa ni kode, kao
npr. hrv. veznik i.
Struktura sloga ovisi o jeziku, hrvatski primjerice doputa prilino sloene suglasnike skupove u kodi, pa i u pristupu, dodue
manje od gruzijskoga, dok mnogi svjetski jezici (kao npr. polinezijski) uope ne trpe slogove s kodom tj. uvijek imaju otvorene slogove. Strukturu sloga shematski prikazujemo znakovima C (za suglasnike) i V (za samoglasnike), pa je otvoreni slog CV, zatvoreni
CVC, slog bez pristupa VC, slog sa sloenim pristupom i kodom
CCVCC itd.
Za indoeuropski je prajezik tipina struktura sloga CVC (koja je
mogla biti i sloenijom npr. CCVCC). Za razliku od hrvatskoga u
kojem slog moe bez problema biti bez pristupa (npr. os), u indoeuropskom su slogovi bez pristupa u naelu bili nemogui. Dakle, za
nj su bili tipini slogovi tipa *bher- nositi ili *pekw- pei.
Svi indoeuropski korijeni koji su se neko rekonstruirali s poetnim
samoglasnikom, zapravo poinju laringalom; tako stind. m, lit.
akmu nije u ie. *amn nego *h2emn itd. Svako je poetno *azapravo *h2e-, poetno je *o- *h3e- ili *Ho-, a poetno *e- u naelu
*h1e-.
Katkada se to *h1e- umjesto *e- moe i dokazati; primjerice sasvim je sigurno da je ie. bilo *h1esti jest, a ne **esti zato to je
262

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

laringal vokaliziran u mnoini u grkom (*h1ste > jeste376) i u

hetitskom (*h1sonti > aanzi), a i po ved. participu sat- < *-h1st(vidi 74). Ako ga je bilo u mnoini, morao je ondje biti i u jednini. Za primjere poput *h1ewos konj umjesto *ewos ne moemo
strogo dokazati da je tu bio *h1- na poetku, ali s obzirom na to da
inae nema ie. rijei koje bi poinjale samoglasnikom, ini se razumnim rekonstruirati *h1- i ovdje377. Postoje jo dvije skupine svojevrsnih iznimaka od ovoga pravila. Katkad se tvrdi da su zamjenice mogle poinjati samoglasnikom, primjerice ie. *i- onaj (lat. is,
stsl. i-e) ili *e ja (stlit. e), a ne *h1e, ali i tu je u naelu uvijek
mogue rekonstruirati poetni laringal378. Isto tako, rijei su mogle
poeti slogovnim sonantom (*-, *-, *-, *-, *i-, *u-), npr. *ish2ros
svet (stind. iirs) ili *gnis oganj (stsl. ogn, lat. ignis) iako je i
u veini takvih sluajeva mogue rekonstruirati laringal na poetku (npr. *Hish2ros umjesto *ish2ros).
Svaki je ie. korijenski morfem u naelu imao i kodu (dakle slog je
morao biti zatvoren), npr. *bher- nosim. Korijenski morfemi koji
su prije bili rekonstruirani bez kode, zapravo su svi imali zavrni laringal; tako je staro *dh- staviti (stsl. dti, hrv. djti) s prividnim otvorenim slogom zapravo bilo u ie. *dheh1-. Morfemi su se,
odnosno slogovi, bez kode i pristupa javljali primjerice u gramatikim nastavcima (npr. *-mi, nastavak 1. l. jd. prezenta atematskih
glagola, stsl. -m, stind. -mi ili *-i, nastavak za L. jd.), a u korijenskim morfemima kod zamjenica koje su mogle imati strukturu CV
(primjerice ie. *to- to, stsl. to), pa ak i smo V (vidi gore).
Kao to rekosmo, u ie. su svi slogovi imali strukturu *CVC, *CVCC, *CCVC ili *CCVCC uz mogue dodatno *s u svim poloajima,
npr. *sCCVCC itd.379 No unutar korijenskih morfema u ie. prajeziku nisu bile mogue sve kombinacije okluziva, kako se ini. Nemogue su bile kombinacije aspiriranih i bezvunih okluziva (dakle
nije moglo biti korijena poput *pedh- ili *ghet-), dvaju zvunih okluziva (dakle nije moglo biti korijena kao *ged-) i dvaju istih okluziva
(dakle nije bilo korijena tipa *kek- ili *tet-) iako ta pravila nisu be376

To dodue nije uvjerljivo jer bi moglo biti i analogijom prema jednini.

Dakako, to je u naelu stvar pristupa. Posve je opravdano i ne rekonstruirati laringale u sluajevima kada im nema izravnih tragova.
378
Pretpostavlja se da su zamjenice iznimne zato to su iznimne i u drugim sluajevima, primjerice mogu imati slogove tipa CV, dakle bez kode, ega kod drugih korijenskih
morfema nema.
379
Kao poseban izvanslogovni element *s se moglo pojavljivati kao dodatan glas u suglasnikoj skupini na bilo kojem mjestu u ie. slogu, osim u jezgri (Matasovi 1997a: 114).
Tako je i u hrv. gdje su doputeni pristupi od okluziva i sonanta (npr. krv), a pred takve
se skupove moe pridodati smo s- (npr. skrvte).
377

263

POREDBENA FONOLOGIJA

ziznimna. Iznimke su od posljednjega ekspresivne rijei, vjerojatno iz pukoga jezika, kao to je *kaykos slijep (koja je ionako neobina zbog rijetkoga *ay) ili *kark(r)- rak (stind. karkaas, gr.
( karcnm), lat. cancer < *karkros (disimilacija)380 itd.
Kombinacija je dvaju aspiriranih okluziva u korijenu bila mogua
u ie., za razliku od gr. i iir. gdje su takve kombinacije uklonjene
Grassmannovim zakonom (vidi 45).
Pristup sloga
85 Slogovi su (a time i rijei) u ie. mogle poeti bilo kojim suglasnikom, osim *r (Matasovi 1992). To se vidi po tome to sve rijei koje u ie. jezicima poinju s r-, ako su posvjedoene u grkom,
imaju ondje protetski vokal ispred toga /r/ nastao od ie. laringala,
usp. stind. rudhirs, lat. ruber i stsl. rdr prema gr. ?, a
od ie. *h1rudhros crven. Dakle, sve su rijei, koje u ie. prividno
poinju s r-, imale zapravo laringal na poetku (*Hr-) vidi i 54.
U ie. su na poetku sloga dolazile u obzir sve kombinacije okluziv
i sonanata osim ako su dotini okluzivi i sonanti bili homorganski
(tako je primjerice bila nedoputena kombinacija usnenih okluziva
i sonanta) tj. nisu bili doputeni skupovi: **pm-, **bm-, **bhm- te
*tn-, *dn- i *dhn-. Pristupi su sa *s i sonantima takoer bili uobiajeni (ie. *srew- tei > stind. srvati, stsl. struja, gr. ), a *s- se
moglo predmetnuti, kao i u hrvatskom, i ispred skupine okluziva i
sonanta (ie. *strebh- okretati > gr. ). to se tie skupova
koji se sastoje od dvaju sonanata, malo ih je bilo mogue smo
*wl- i *wr- (npr. *wrotom zapovijed > stind. vratm, stsl. rota) te
*ml- (npr. *mlewH- govoriti > stind. bravti, e. mluviti) 381. U
ie., izgleda, nije bilo suglasnikih skupina sonanata i laringala u
pristupu sloga (vidi 70 ipak za mogue *nh2es- itd.), ni sonanata i drugih suglasnika (kad bi se sonant naao ispred suglasnika,
postao bi automatski slogotvoran, npr. *gnis oganj, pa nikako
nije moglo doi do suglasnike skupine s poetnim sonantom). Poetne su skupine laringal i sonanata bile prilino este to je jasno po odrazima dotinih laringala kao protetskih vokala u gr. i
arm. (vidi 76). Skupine su laringal i okluziv u pristupu bile puno rjee, ali takoer mogue (ie. *h2kows- uti > gr. , got.
hausjan), kao i poetno *Hs- (*h1su- dobro > gr. -, stind. su-).
Nasuprot tomu, poetne su skupine okluziv i laringala i *s i la380

S dotinim je rijeima povezana i hrv. rije rk, jamano od *kark- > *ark- (disimilacijom), ali akut u rijei nije jasan.
381
Za druge mogue poetne pristupe od dvaju sonanata vidi Matasovi 1997b.

264

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ringala, izgleda, bile nedoputene. U tim se sluajevima, izgleda,

dogaala metateza laringala (vidi 88)382. ini se da su pristupi s
dvama okluzivima bili nedoputeni te da su primjeri s takvim pristupom u ie. jezicima sekundarni, usp. prema ie. *petr- pero u
stind. ptra-, u lat. penna < *petn-, u stsl. pero, ali u gr. 9 s
poetnim *pt- kojega nema u drugim jezicima (Matasovi 1997b:
174). Za poetne skupine dentalnih i velarnih te velarnih i dentalnih okluziva vidi 87. Neki primjeri upuuju da je pristup poetnoga okluziva i *s bio mogu, usp. ie. *kes- grepsti, eati (stsl.
esati, luv. ki- poeljati), u praznini *ks- (stind. k uti brs,
strue, gr. strugati, grepsti). Poetni su pristupi
triju suglasnika bili jako rijetki, jedan je od rijetkih primjera ie.
*h2str zvijezda (gr. , lat. stella, het. aterza)383.

Jezgra sloga
86 U ie. su osim samoglasnika (*e, *o, *, *, *a) i dvoglasa (*ey,
*oy, *ay, *ew, *ow, *aw) u jezgri sloga mogli stajati i sonanti *m, *n,
*l, *r, *y, *w koje, kada su slogotvorni, odnosno u jezgri, piemo
kao *, *, *, *, *i, *u (vidi 54). Kada bi se laringal naao izmeu dvaju suglasnika, kao npr. u *ph2tr otac, tu se zapravo najvjerojatnije umetalo ispred njega pomono nefonemsko va pa je ta
rije zapravo glasila *ph2tr. U nekim se primjerima va, izgleda,
iz nekoga razloga umetalo nakon laringala, ako je suditi po aspiraciji u stind., usp. *sth2tos tj. *sth2tos > stind. sthits (prema pit
s p- a ne s ph-). va se vjerojatno umetalo i kada bi se dogodio nedoputen skup dvaju okluziva, usp. od ie. *kwetwor- etiri (stind.
catvras, stsl. etyre) prazninu *kwtwor- (zapravo *kwtwor-) posvjedoenu u lat. quattuor 384 . Takvo nefonemsko umetnuto va
(koje se u veini jezika odraava kao a, a ne moe se iskljuiti ni
da je u ie. prajeziku to zapravo bilo *a, a ne va) moda objanjava
i neke prividne sluajeve ie. *a (vidi 70).

382
Valja napomenuti da je u sluajevima poput ie. *dh3tos dat (stind. dits) laringal
bio u tzv. slogotvornom poloaju te da nije inio suglasniki skup s poetnim okluzivom
nego da je vjerojatno uza se imao pomoni nefonemski samoglasnik radi lakega izgovora
(vjerojatno va), vidi 86.
383
Mogue je da se je u nekim takvim skupinama takoer zapravo umetalo nefonemsko
va (Matasovi 1997b: 175), tj. da je poetni laringal bio slogotvoran (ali je svejedno
vokaliziran smo u grkom).
384
Matasovi 1997a: 75-76, Matasovi 1997b: 175-176.

265

POREDBENA FONOLOGIJA

Koda sloga
Govorei o moguim suglasnikim skupinama u kodi sloga, uglavnom je rije o suglasnikim skupinama koje su mogle doi na kraju rijei. Doputene je suglasnike skupine na kraju rijei katkada
zahtjevno odrediti jer su se esto mijenjale u jezicima potomcima
pa je teko rei je li se koja promjena ve dogodila u ie. prajeziku
ili tek nakon njega u zasebnim jezicima potomcima. Od suglasnikih se skupina na kraju rijei, odnosno u kodi sloga, u ie. prajeziku
javljaju: *s + okluziv (ie. *h1est jest, 3. l. jd. injunktiva neodreenoga glagolskoga vremena), okluziv + *s (ie. *pds noga), dva
okluziva + *s (ie. *nokwts no > lat. nox, noctis, G. jd. *nekwts >
het. nekuz), okluziv + *s + okluziv (ie. *Hywgst upregnu, 3. l. jd.
korijenskoga aorista), rijetko sonant + *s (G. jd. *h3mens imena > stir. anmae), sonant + okluziv (nastavak 3. l. jd. tematskoga aorista *-ont), sonant + okluziv + *s (nastavak participa prezenta aktivnoga *-onts), laringal + *s (*muHs mi > lat. ms) i
laringal + okluziv (*deh3t dde, 3. l. jd. korijenskoga aor., stind.
adt). Kombinacije su laringala i suglasnika u kodi jasno razrijeene nestajanjem laringala uz duljenje prethodnoga suglasnika. U
skupinama je suglasnik i laringal na kraju rijei jamano umetano nefonemsko epentetsko *, npr. ie. *meh2 veliko (sr. r.) tj.
*meh2 (va na kraju s obzirom na aspiraciju u stind.) > stind.
mhi, gr. (vidi 76). Skupine su sonanata i *s, poput gore
navedena primjera, bile rijetke i sekundarne jer su predie. skupine *-VRS davale *-V:R, odnosno doetno se *-s gubilo uz duljenje
u naknadu samoglasnika ispred sonanta, usp. *ph2ters > *ph2tr
otac, *h2emons > *h2emn kamen itd.

FONOLOKA PRAVILA U IE. PRAJEZIKU

Umetanje *s izmeu dentala
87 U ie. se izmeu dvaju dentalnih okluziva, koji bi se nali zajedno (u naelu *-tt- ili *-dt-), umetalo *s. To se *-tst- zatim razliito razvijalo u pojedinim jezicima. Najpoznatiji je primjer ie. *widtos vien (pasivni particip od *weyd- vidjeti). Zapravo je *widtos bilo *witstos (< *widstos) to se odrazilo kao stind. vitts (av.
vist znan), gr. , lat. usus (s mlaom, analogijskom duljinom), stsl. vst (s mlaim --), got. -wiss (stvnj. gi-wiss odreen), stir. fess. Kao to se vidi, u iir. je *-tst- bilo ouvano, ali je u
stind. pojednostavljeno u -tt-, u av. u -st-; *-tst- je dalo -st- i u slav.
266

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

i gr., dok je u ital., kelt. i germ. *-tst- dalo *-ss-. Zanimljivo je da

je ovo pravilo jo ivo u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima,
gdje se svako -tt- i -dt- na granici morfema mijenja u -st- (usp. hrv.
bd-em, ali bs-ti).
Ie. alofoni *, * i *h
Ako bi se u kasnom ie. (nakon odcijepljenja anatolijskoga) na poetku sloga nali dentalni i velarni okluziv, dogodila bi se metateza
(TK > KT) zamijenili bi mjesta. U tako bi se dobivenu suglasnikom skupu, sada, velara i dentala, kao i u izvornom skupu velara
i dentala koji nije nastao metatezom, dogaala jo jedna promjena.
Kako u pristupu sloga nisu mogla stajati dva okluziva (vidi 85), to
je izbjegavano tako to je drugi okluziv u skupini, tj. dentalni okluziv, postajao frikativom, pa je *t tu postajalo *, *d je postajalo *,
a vjerojatno i *dh > *h. Kako su ti frikativi *, * i *h bili fonoloki predvidljivi, odnosno nisu bili fonemi nego smo alofoni obinih
dentalnih okluziva, u rekonstrukciji se obino njihov izgovor ne biljei posebno. Rije je *dhehm zemlja posvjedoena u het. tkan.
G. je jd. dotine rijei imao korijen u praznini i glasio je *dhhmos
(usp. het. takn- u kosim padeima bez premetanja dentala i velara), to je, kako rekosmo, pravilno postajalo *hdhmos, odnosno
*hhmos. To *hhm- je posvjedoeno u stind. km i gr. ?
(oboje od *dmn to je mlai oblik, stvoren analogijom prema
G. jd., umjesto starijega *dhehm). Usporedi takoer i lat. humus
< *hsomos. Usp. takoer i ie. *h2tos (het. artagga /artkas/ bez
premetanja) > *h2tos tj. *h2os > lat. ursus (< *orksos), gr.
, stind. k
 as, lit. irtv medvjei brlog. Kako je oito prema ovim primjerima, u grkom su odrazi interdentalnih frikativa
jednaki odrazima obinih dentalnih okluziva, u stind. su skupine
*KT (velar + dental tj. interdentalni frikativ) odraene uvijek kao
k-, dok u lat. interdentalni frikativi daju s.
Sieversov zakon385
88 Sieversovim zakonom zovemo sinkronijsko pravilo u ie. prajeziku po kojem su se *y i *w iza dva suglasnika ili iza dugoga samoglasnika i suglasnika u sredini rijei, te iza suglasnika na poetku rijei u jednosloicama ostvarivali kao *iy i *uw:
-VCyV-, ali -V:CiyV- i -VCCiyV385

Po njemakom lingvistu Eduardu Sieversu (1850-1930).

267

POREDBENA FONOLOGIJA

Odrazi su ovoga zakona jasni u indoiranskom i germanskom. U

staroindijskom, primjerice, vidimo da se nastavak dativa mnoine
-bhyas < *-bhyos iza sloga s dugim samoglasnikom ili iza dva suglasnika zapravo ostvaruje kao -bhias < *-bhiyos, dok se u gotskom
prezentski sufiks *-ye- normalno odraava kao -ji-, a iza sloga s
dugim samoglasnikom ili iza dva suglasnika daje -ei- [] < *-ii- <
*-iyi- < *-iye-. U pojedinim su se jezicima mogle uopiti pojedine
varijante. Usp. ie. korijen *derw- drvo s prijevojnim varijantama: stind. darva- (drvena) zaimaa, *dru- > stind. drums drvo itd., te s poopenom sieversovskom varijantom *druw- (umjesto *dw-) u slavenskom *drvo (hrv. d vo).
Metateza laringala
Ako se u ie. prajeziku na poetku rijei naao neki suglasnik iza
kojega su bili laringal i (slogotvorni) sonant, dolazilo je do metateze
laringala, tj. laringal i sonant bi mijenjali mjesta (CH- > CH-).
Usp. korijen *peh3- piti (> lat. pt pijanujem) i stsl. piti (hrv.
pti) od ie. *pih3-, to nastaje metatezom laringala od *ph3i- to je
prijevojna praznina od proirena korijena *peh3y-.
Bartholomaeov zakon386
89 Bartholomaeov zakon djeluje kao sinkronijsko pravilo u sanskrtu, a najvjerojatnije je zapravo djelovao jo u ie. prajeziku iako
su njegovi tragovi u drugim jezicima jako oskudni (uglavnom su
uklonjeni analogijom). Zakon glasi: ako se aspirirani okluziv nae ispred neaspiriranoga, aspiracija se premjeta na drugi okluziv
(prije toga neaspiriran). Dakle, drugi okluziv postaje aspiriran, a
prvi se deaspirira. Tako, primjerice, od *-dht- dobivamo *-ddh-. Tu
se opet pokazuje zvuna narav aspiriranih okluziva u ie. jer deaspirirani okluziv ostaje zvuan, a bezvuni okluziv postaje (fonetski) zvuan dobivi aspiriranost. Kada od stind. korijena budhbuditi < ie. *bhudh- (~ stsl. bdti > hrv. bdjti) tvorimo pasivni
particip sufiksom -ta- < ie. *-to- (~ usp. hrv. -t u zt), od budhta- dobivamo pravilno buddha- probuen ( Buddha). Kada se
aspiracija u skr. seli na t (bezvuni okluziv) ono postaje dh (dakle
zvuni aspirirani okluziv) zato to ie. aspirirani okluzivi daju skr.
zvune aspirirane okluzive.

386
Prema njemakom indoeuropeistu Christianu Bartholomaeu (1855-1925) koji ga je
otkrio 1882.

268

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Stangov zakon387
U ie. su laringali i sonanti *w i *y ispadali u zadnjem slogu ispred
nazala uz kompenzatorno duljenje prethodnoga samoglasnika.
Usp. ie. *gwws govedo (stind. gau), ali akuzativ *gwm (stind.
gm) od starijega *gwowm388. U akuzativu jednine eh2-osnova takoer *-eh2m > *-m. Da je laringal ondje nestao jo u ie. prajeziku, jasno je po baltoslavenskom, gdje je akuzativni nastavak
(primjerice litavski -) cirkumflektiran (da je laringal bio ouvan,
oekivao bi se akutiran nastavak).
Duljenje u jednosloicama
90 U ie. su se prajeziku jednoslone rijei (osobne zamjenice, prilozi i estice) mogle fonetski produiti. Tako su nastajali ne samo
fonetski dugi * i * nego i dugo * i * nelaringalnoga porijekla.
Duljenjem se u jednosloicama objanjavaju primjeri poput ie. *tu/
t ti (latvijski tu, gr. dor. , ali lat. t, stsl. ty, lit. t, stir. t, alb.
ti), ie. *ne/n ne (stind. n, stsl. ne, lat. ne-que, got. ni-h, ali lat.
n, stir. n, got. ne, stsl. n-) ili *nu/n sada (stind. n, gr. , lat.
nu-nc, het. nu, stir. nu, no, ali stind. n, gr. , stsl. ny-n, lit. n).
Tu se duljina ne moe objasniti laringalom zbog postojanja kratkih varijanata. Kako ovdje, dakle, nema smisla rekonstruirati kakvo *tuH, *neH ili *nuH, bit e da su te rijei izvorno imale kratko
*u koje je onda moglo biti fonetski, no ne i fonoloki, produeno, to
nije tipoloki neobino u jednosloicama. Duljenje je u jednosloicama bilo sporadino, tj. nije se dogaalo uvijek. U jednoslonim je
imenicama tipa *pds noga duljina uvijek postojana, tj. nema kolebanja tipa *ne/n koje bi ukazivalo na sekundarno fonetsko duljenje u jednosloicama. Zanimljivo je da se ini da obina prijevojna
duljina u baltoslavenskom daje cirkumfleksnu intonaciju, dok duljina nastala duljenjem u jednosloicama daje akutsku intonaciju
(usp. hrv. n- < starije nj- u njtko, njto itd. od ie. *ne). Vie o duljenju u jednosloicama vidi u Kapovi 2006.

PRIJEVOJ
91 Prijevojem nazivamo pravilnu, morfoloki uvjetovanu smjenu
samoglasnika u ie. morfemima. Prijevojno se smjenjuju svi ie. samoglasnici (tj. *e, *o, * i *). Postoje: punina *e, punina *o, dulji387
388

Prema norvekom baltoslavistu Christianu Stangu (1900-1977).

Ali usp. npr. *new devet (stind. nva, gr. ).

269

POREDBENA FONOLOGIJA

na *, duljina * i praznina *, tj. odsutnost samoglasnika. Ako se

u korijenu nalazio sonant, on je u prijevojnoj praznini postajao slogotvornim (primjerice *ey, *oy, *y, *y i praznina *i). Usp. od ie.
*steygh- koraati, hodati lit. stegti, od *stoygh- latv. staiga, a od
*stigh- stsl. stza. Klasian je primjer gr. 9! oe < *ph2ter!,
9o! sirotane (koji nema oca) < *ph2tor!, 9 otac <
*ph2tr, 9 sirotan < *ph2tr, 9 oca < *ph2tros. Prijevoj je vezan uz pojedine morfoloke kategorije tako se prijevojni
stupanj *e javlja u indikativu prezenta, prijevojni stupanj *o u perfektu, prijevojni stupanje * u sigmatskom aoristu, praznina u participu itd. Stoga se prijevoj mora prouavati u vezi s morfologijom.

INDOEUROPSKI NAGLASAK
92 Indoeuropski se jezici po naglasku dijele na n koji imaju
slobodan naglasak i na n koji imaju vezan naglasak. Slobodan
naglasak, ili njegove tragove, kao nasljee iz praie., uvaju vedski
(od suvremenih iir. jezika, prema nekima, pato tj. afganski), grki, germanski (Vernerov zakon, vidi 40), baltoslavenski i anatolijski (tragovi u vokalizmu).
Vedski je imao slobodan naglasak, usp. ved. nvas nov, ali yugm jaram, koji se je u paradigmi mogao i mijenjati; usp. pt
noga, G. pads, ali A. pdam. Inae je naglasak u deklinaciji
uglavnom na istom mjestu usp. N. v kas vuk, G. v kasya, N.
mn. vks (baritona naglasak na prvom slogu), ili sn sin,
G. sn, N. mn. snvas (oksitona naglasak na zadnjem slogu).
Tradicionalno se smatra da je vedski naglasak najarhainiji. Za
razliku od vedskoga, u avestikom naglasak nije zapisan, ali znamo da je i ondje do nekoga doba bio ouvan slobodan naglasak. U
avestikom se *r obezvuuje (tj. daje -hr-) ispred bezvunih okluziva nakon naglaska ako naglasak nije bio na slogu ispred, *r
se ne obezvuuje. Usp. av. vhrka- vuk s obezvuenjem prema
ved. v kas, gr. , ali av. mrta- bez obezvuenja prema ved.
mts, gr. o smrtan.
Grki takoer ima slobodno mjesto naglaska, ali naglasak moe
biti najdalje na treem slogu od kraja (ako je zadnji slog dug, onda na drugom od kraja), usp. gr. o nov, jaram. Kao
u vedskom, u nekim je paradigmama naglasak bio pomian, usp.
N. 9 noga, G. 9, A. 9, ali je inae bio na istom mjestu
N. vuk, G. o, N. mn. (baritona), ili N. ?
bog, G. ?o, N. mn. ? (oksitona). Glagolski je grki naglasak
270

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

irelevantan jer kod njega vrijedi naelo da naglasak ide to dalje

moe prema poetku rijei (najdalje do treega sloga od kraja).
Pragermanski je jo imao slobodan naglasak, da bi poslije bio zatrt ostavivi trag u djelovanju Grimmova/Vernerova zakona (vidi
40): got. broar brat (ved. bhrt, gr. ), ali got. fadar
otac (ved. pit, gr. 9); usp. i got. tunus zub (Grimm), ali
ahwa-tundi- kupina (dosl. konjski zub) (Verner) < ie. *h1dt-. U
germanskom je poslije poopen naglasak na prvom slogu. U germanskom se, keltskom i italskom (koji svi u povijesno doba imaju
vezan naglasak) jo, izgleda, vidi trag staroga slobodnoga naglaska po razvoju ie. nekih glasova, kraenjima samoglasnika (tj. nestanku laringal) itd. Vidi 63, 78.
U anatolijskim se jezicima tragovi staroga naglaska vide neizravno po duljenju staroga naglaenoga sloga, usp. het. tru- drvo
(ved. dru, gr. )389, het. wtar voda, ali het. widr vo de
kod zbirne imenice (usp. drugaiji naglasak u gr. ).
Bsl. je takoer ouvao slobodan naglasak. Za rekonstrukciju su
bsl. naglaska bitni litavski i latvijski (tradicionalno se litavski
smatrao bitnijim, ali tu ulogu sve vie preuzima latvijski) te slavenski jezici, meu kojim vanu ulogu u rekonstrukciji igraju i hrvatski jezik i njegovi dijalekti390. Latvijski ima uvijek silinu na
prvom slogu, a najarhainiji govori imaju tri tona: duna kruh
(uzlazni naglasak), roka ruka (silazni naglasak), dut dati
(slomljeni naglasak, zapravo glotalni zatvor). Tonovi  i se javljaju i u nenaglaenim, tj. nepoetnim slogovima, a u nekim govorima se javlja i nenaglaeno . Litavski ima slobodan naglasak
dona kruh (akut silazni naglasak), snie}gas kruh (cirkumfleks uzlazni naglasak), rank (kratki naglasak). Naglasak se
moe mijenjati u paradigmi (tj. postoje pomina i nepomina naglasna paradigma), usp. vrna vrana, G. vrnos, A. vrn, ali
galv glava, G. galvs, A. glv. Praslavenski je takoer imao
slobodan naglasak *ba ba, *lopa ta (akut), *zvno, *mso (cirkumfleks silazni naglasak, kratki i dugi), *snp, *pt (neoakut
kratki i dugi)391. Naglasak se takoer mogao mijenjati u paradigmi, usp. *vorna, G. *vorny, A. *vorn, ali *golva, G. *golvy, A.
389

U-osnove srednjega roda u grkom i vedskom su uvijek baritone, tj. uvijek imaju
naglasak na prvom slogu.
390
Za opirniji uvod u slav. akcentuaciju vidi npr. Stang 1957 ili 2000. Dobar je
krai pregled dan u Carlton 1991.
391
Za vie podataka o praslavenskom naglasnom sustavu i razvoju istoga do hrvatskoga vidi Kapovi uskoro.

271

POREDBENA FONOLOGIJA

*glv. Prije se mislilo da bsl. ima inovativan naglasni sustav, ali

danas, prema nekim istraivaima, preuzima glavnu ulogu u rekonstrukciji ie. naglaska. Za razvoj akuta od sloga zatvorenog ie.
laringalom vidi 74.
Tradicionalno se ie. naglasak vrlo jednostavno rekonstruirao usporedbom vedskoga, grkoga i germanskoga, npr. ie. *ph2t5r prema ved. pit, gr. 9, got. fadar. Kada bi se naglasak tih jezika
poklapao, za ie. bi se rekonstruirao naglasak na dotinom mjestu.
Pri tom se smatralo da je vedski naglasak najarhainiji te se je
kod problematinih sluajeva obino priklanjalo vedskomu. Pokazalo se i da se bsl. naglasak poklapa s tim pretpostavljenim ie. naglaskom rekonstruiranim na osnovi ved. i gr. (-
1963) tako prema gr.-ved. baritonama imamo u bsl. nepominu
naglasnu paradigmu, a prema gr.-ved. oksitonama (tj. imenicama pominoga naglaska) bsl. pominu naglasnu paradigmu. Usp.
ved. svs ~ hrv. sstra, A. sstru, ali ved. ras ~ hrv. rsa, A. rsu.
Meutim, oko etvrtine se primjer izmeu gr. i ved. uope ne poklapa naglaskom, npr. gr. ~ ved. jras polje, gr. ~
ved. vuras svekar, gr. 9 ~ ved. katars koji itd.
U novije vrijeme ruski jezikoslovci Vladimir A. Dibo i Sergej L.
Nikolajev rekonstruiraju praie. naglasni sustav kao sustav dvaju
tonova: + i (vjerojatno visoki i niski ton)392. Ie. ne bi, dakle, imao,
kao to se uobiajeno rekonstruira, sustav slobodna naglaska viemanje ouvana u vedskom, nego bi ondje svaki morfem bio inherentno visok ili nizak (tj. dominantan ili recesivan, s obzirom na to
da se ne moe znati kako su se ta obiljeja doista fonetski ostvarivala), a mjesto bi naglaska poslije bilo odreeno u raznim jezicima
na razne naine (ovisno o kombinacijama (+) i (-)morfema), pri em
vedski nikako vie ne bi bio apsolutno najarhainiji jezik. Mnoge
bi podudarnosti izmeu ie. jezik, kao i pojedine pojave u raznim
ie. jezicima ovisne o ie. Tonovima, to trebale potvrivati (vidi npr.
63, 78). Dibo (2007a) kao mane klasina pristupa rekonstrukciji ie. naglaska navodi nekoliko stvari. Meu ostalim, pogreno vjerovanje u neposrednu vezu izmeu ie. naglaska i prijevoja to zapravo ne objanjava mjesto naglaska u ie. Obino se, naime, misli
da bi prijevojna praznina trebala biti nenaglaena, meutim u ie.
to uope nije tako oito, usp. ie. *w5kwos vuk ili *sept; sedam
prema tradicionalnoj rekonstrukciji. Osim toga, Dibo veli kako nema nikakva fonolokoga, semantikoga ili morfolokoga razloga za
392

Usp. npr. Dybo, Nikolayev & Starostin 1978, & C 1982,

1999, 2007a: 47-50.

272

POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

pripadnost odreene rijei odreenu naglasnomu tipu, tj. ne moe
se objasniti zato je ved. v kas vuk baritona, a devs bog oksitona. Prema Dibou, takve se razlike mogu objasniti pretpostavljanjem leksikoga tona u praie.

273

IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

93 Ovaj opis izgovora glasova u pojedinim ie. jezicima valja shvatiti uvjetno. Kako je rije uglavnom o mrtvim jezicima, ne moemo
tono znati kako su se izgovarali (unato tomu to za neke jezike
postoje i opisi izgovora starih autora, primjerice za stind., gr. ili
lat.). Za neke je jezike dan izgovor uvjetniji nego kod drugih (primjerice nemamo starih opisa kako se izgovarao stsl. ili het.), no u
naelu se za veinu jezika moe znati kako se to izgovaralo, ak
i bez eksplicitnih opisa. Izgovor je dan smo u grubim crtama jer
bi opis fonetskih detalja primjerice stir. ili lit. zauzeo previe mjesta. Ovdje je dan izgovor, dakle, vie pomagalo nego iscrpan i precizan opis. Ovdje navodimo klasian, realan izgovor, a ne izgovor
koji se upotrebljava u kolskoj nastavi dotinih jezika. Tako se, recimo, tradicionalno kolniki gr. <> izgovara kao [f] iako je posve jasno da je to zapravo bilo [ph]. Katkada je potrebno dati i vie
izgovora jer se izgovor u jezicima mijenjao s vremenom. Uobiajeni se znaci ne tumae, primjerice jasno je da je stsl. <> u latininoj transkripciji (ili lit. <>) jednako hrv. . Neki su izgovori radije
opisani nego oznaeni posebnim fonetskim znakom ako je procijenjeno da poraba posebnoga znaka ne bi pridonijela objanjenju.

staroslavenski
x velarno [x], kao u nekim hrv. govorima
y kao stranje i ili kao dvoglas [j] pri em je [] stranje va
([])
nosno e
nosno o
vjerojatno otvoreno e [] (u drugim slavenskim jezicima
drukije)
stranje va, kao rumunjsko <> tj. <>
prednje va, kao rumunjsko <>

274

IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

latinski
c [k] (uvijek)
qu [kw] (kao u eng. qu)
u [] tj. [w] dvousneni sonant (kao eng. w)
ae ovisno o razdoblju i sociolektu [a], [ae@], [] u starije doba
oe [o], [oe@] (vrijedi to i za <ae>)

grki
[ph], kao eng. pen
= [th], kao eng. ten
[kh], kao eng. Ken
bezvuno r (kao doetno -r u makedonskom)
stariji izgovor [] (kao tal. z), klasini izgovor [z]
, [k], [g]
spiritus lenis, ne ita se, ali se uvijek pie na poetnom samoglasniku393
spiritus asper (na samoglasnicima na poetku rijei), ita se
kao h
stariji izgovor [u], klasini gr. [] (kao njem. i franc. u)
stariji izgovor [], klasini gr. [ ]E (otvoreno)
o stariji izgovor [ou ]@ , klasini gr. [] (zatvoreno)
stariji izgovor [], klasini gr. [] (otvoreno)
Q stariji izgovor [e], klasini gr. [] (zatvoreno)
naglasak na kratkom slogu, a uzlazna intonacija na dugom
 silazna (ili preciznije uzlazno-silazna) intonacija na dugom
slogu

staroindijski
c kao hrv. <>
j kao hrv. <>, tj. []
retrofleksno n (kao vedsko rn)
393
Moglo bi se primjerice spekulirati da je tu rije o fonetskom protetskom glotalnom
zatvoru. U mnogim se jezicima na poetku rije koje poinju samoglasnikom javlja fonetski glotalni zatvor.

275

POREDBENA FONOLOGIJA

retrofleksno t (kao vedsko rt)

retrofleksno d (kao vedsko rd)
(pie se i ) retrofleksno s tj. (otprilike kao hrv. )
kao hrv. u lie
kao hrv. nj
kao n u hrv. banka ili eng. -ng tj. [I ]
ph, th, kh, ch [ph], [th], [kh], [h]
bh, dh, gh, jh [bh], [dh], [gh], [h]
kao nazalizacija na prethodnom samoglasniku, npr. <a> []
y [] (kao hrv. j)
a va []

avestiki
= [] (kao eng. th u think, bezvuni frikativ)
[] (kao eng. th u that, zvuni frikativ)
[] (kao panj. g u sredini rijei, zvuni frikativ)
[], kao hrv. d
y [], kao hrv. j
xv [xw], kao stariji izgovor eng. wh
i

kao palatalizacija sljedeega suglasnika (filoloka praksa; u

avestikom se pisalo kao obino i)

litavski
y []
, , , prije nazalni [], [], [ ], [ ], danas smo dugi samoglasnici [], [], [], []
o uvijek dugo [] (osim u novijim posuenicama)
e [] (otvoreno)
[] (zatvoreno)
svi se suglasnici palataliziraju ispred prednjih samoglasnika
 uzlazna intonacija na dugom slogu
silazna intonacija na dugom slogu
` naglasak na kratkom slogu
276

IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

latvijski
[] (palatalizirano)
[] (palatalizirano)
kao hrv. nj
[] (otvoreno)
` silazna intonacija na dugim slogovima
 uzlazna intonacija na dugim slogovima
tzv. slomljeni ton na dugim slogovima, zapravo glotalni zatvor []

gotski
q [kw] (kao eng. qu)
[xw] (kao stariji izgovor eng. wh)
kao eng. th u think tj. []
gk, gg [k], [g]
ai [a]
a [Q] (otvoreno); razlika je <ai> i <a> filoloka; Goti su to jednako pisali
au [a]
a [] (otvoreno); razlika je <au> i <a> filoloka; Goti su to jednako pisali
ei []
e []
o []

staronordijski/staroislandski
kao eng. th u think (bezvuni frikativ)
kao eng. th u that (zvuni frikativ)
y [] (kao njem. , franc. u)
kao dugo njem.
duljina samoglasnika
277

POREDBENA FONOLOGIJA

staroengleski
c [k] ispred stranjih samoglasnika, [] ispred prednjih
g [g], [j] ili [] kako kad
kao eng. th u think (bezvuni frikativ)
kao eng. th u that (zvuni frikativ)
s [s] ili [z] (u sredini)
sc []
y [] (kao njem. , franc. u)
[] (jako otvoreno, kao eng. bad)
ea vjerojatno [Q] (Q blago otvoreno, kao eng. bed)
eo vjerojatno [e]
duljina samoglasnika

hetitski
-p-, -t-, -k- nenapeti (lenis) okluzivi
-pp-, -tt-, -kk- napeti (fortis) okluzivi
> na poetku i na kraju rijei se piu jednako, neudvojeno
z [c]
ku [kw] (kao eng. qu)
[s]
glas tipa [x]

staroirski
c [k]
p, t, c u sredini i na kraju [b], [d], [g], na poetku rijei [p], [t],
[k]
b, d, g u sredini i na kraju [], [], [] (zvuni frikativi, kao panj.
b, d, g u sredini rijei), na poetku rijei [b], [d], [g]
cc, tt u sredini i na kraju [k], [t], ali nedosljedno
th []
ch [x]
n

oznaava da rije nazalizira prvi glas sljedee rijei

oznaava da rije lenira prvi glas sljedee rijei

svi se suglasnici palataliziraju ispred prednjih glasova

278

IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

duljina samoglasnika

armenski
t, k [th], [kh]
j [] (kao tal. z)
[] (kao hrv. d)
velarizirano l

albanski
[]
th [] (kao eng. think)
dh [] (kao eng. that)
gj [] (palatalizirano)
q [] (palatalizirano)
l [], umekano/palatalizirano l
ll [l]
sh []
zh []
xh [] (kao hrv. d)
va [], na kraju se u naelu ne ita
y [] (kao njem. , franc. u)

toharski
ts [c]
c vjerojatno []
vjerojatno [] kao u hrv. lie
kao hrv. nj
ly kao hrv. lj
vjerojatno va []
nekakav stranji samoglasnik tipa [a]

279

LITERATURA

Allen, W. S. 1965, On one-vowel systems, Lingua 13: 111-124

Andersen, Henning 1996, Reconstructing prehistorical dialects: Initial
vowels in Slavic and Baltic, Mouton de Gruyter, Berlin
Arapogianni, Polyxeni; Rambach, Jrg & Godart, Louis 1999,
Linscription en linaire B de Kafkania Olympie (OL Zh 1),
u: Floreant Studia Mycenaea. Akten des X. Internationalen
Mykenologischen Colloquiums (Salzburg 1995), Wien: 39-43
ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 1-97 [dijelovi I-XXIII],
JAZU, Zagreb 1881-1976
Beekes, Robert Stephen Paul 1969, The Development of the PIE
Laryngeals in Greek, Mouton, The Hague/Paris
Beekes, Robert Stephen Paul 1988a, Laryngeal developments: A
survey, u: Alfred Bammesberger (ur.), Die Laryngaltheorie, Winter,
Heidelberg 1988: 59-105
Beekes, Robert Stephen Paul 1988b, A Grammar of Gatha-Avestan, E.
J. Brill, Leiden
Beekes, Robert Stephen Paul 1995, Comparative Indo-European
Linguistics: an Introduction, John Benjamins Publishing Company,
Amsterdam/Philadelphia
Benveniste, mile 2005, Rijei indoeuropskih institucija, Disput,
Zagreb
Broderick, George 1999, Language Death in the Isle of Man: An
Investigation into the Decline and Extinction of Manx Gaelic as a
Community Language in the Isle of Man, Max Niemayer Verlag,
Tbingen
Brozovi, Dalibor & Ivi, Pavle 1988, Jezik, srpskohrvatski/
hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb
Brugmann, Karl 1906-19112, Grundriss der vergleichenden Grammatik
der indogermanischen Sprachen, sv. 1, 2, Trbner, Strassburg
Brugmann, Karl & Delbrck, Berthold 1897-1916, Grundriss der
vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen I/1-2,
II/1-3, Strassburg Berlin

281

POREDBENA FONOLOGIJA

Burrow, Thomas 1973, The Sanskrit Language, Faber and Faber,

London
Carlton, Terence R. 1991, Introduction to the phonological history of
the Slavic languages, Slavica Publishers, Inc., Columbus Chadwick,
John 19902, The Decipherment of Linear B, ambridge UP
Collinge, N. E. 1985, The Laws of Indo-European, John Benjamins
Publishing Company, Amsterdam/Philadephia
Cowgill, Warren 1965, Evidence in Greek, u: Evidence for Laryngeals,
Werner Winter (ur.), The Hague London Paris: 142-180
Damjanovi, Stjepan 20055, Staroslavenski jezik, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb
Dixon, Robert M. W. 1997, The Rise and Fall of Languages, Cambridge
University Press, Cambridge
, . 1961, -
- ,
o 5: 9-34
, . 1981, .

, ,
, A. 1999,
, Slavia 68:
115-120
, . 2000, Mop . T . To I,
,
, . 2002, Balto-Slavic accentology and Winter's
Law, Studia Linguarum 3/2: 295-515 [http://starling.rinet.ru/
Texts/winter.pdf]
, . 2007a, -a
pey a (
e cyc , u:
Tones and Theories. Proceedings of IWoBA 2005, Kapovi, Mate
& Matasovi, Ranko (ur.), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
Zagreb: 47-73
, . 2007b, Pe
- (B
X. ), Aspects of Comparative
Linguistics, vol. 2, RSUH Publishers, Moscow: 11-27
Dybo, V.A., Nikolayev, S.L. & Starostin, S.A. 1978, A tonological
hypothesis on the origin of paradigmatic accent systems, Estonian
papers in phonetics 1978: 16-20
282

LITERATURA

e, . . 1973, . ,
32: 540-546
Endzelns, Jnis 1923, Lettische Grammatik, Carl Winters
Universittsbuchhandlung, Heidelberg
Endzelns, Jnis 1944, Altpreussische Grammatik, Latvju grmata,
Rga
Endzelns, Jnis 1971, Comparative phonology and morphology of
the Baltic languages, Mouton, The Hague [prijevod djela: Balt
kalb garsai ir formos, Valstybin politins ir mokslins literatros
leidykla, Vilnius 1957]
Fortson, Benjamin W. IV 2004, Indo-European Language and Culture,
an Introduction, Blackwell Publishing, Padstow
Fraenkel, Ernst 1950, Die baltischen Sprachen, Carl Winter,
Heidelberg
Freeborn, Dennis 19982, From Old English to Standard English,
Palgrave
Gamkrelidze, Tamaz 1966, A Typology of Common Kartvelian,
Language 42: 69-83
Gamkrelidze, Tamaz & Ivanov, Vjaeslav 1973, Sprachtyplogie und
die Rekonstruktion der gemeinindogermanischen Verschlsse,
Phonetica 27: 150-156
Gamkrelidze, Tamaz & Ivanov, Vjaeslav 1984,
,
,
Halle, Morris 1970, Is Kabardian a Vowel-less Language,
Foundations of Language 6: 95-103
Hamm, Josip 19703, Staroslavenska gramatika, kolska knjiga, Zagreb
Hamp, E. P. 1979, The North European word for apple, Zeitschrift
fr celtische Philologie 37: 158-166
Hirt, Hermann 1921-37, Indogermanische Grammatik, I-VII,
Heidelberg
Holzer, Georg 1995, Die Einlichkeit des Slavischen um 600 n. Chr.
und ihr Zerfall, Wiener Slavistisches Jahrbuch 41: 55-89
Holzer, Georg 1996, Zu Lautgeschichte und Dialekten des
mittelalterlichen Slavischen in sterreich, Wiener Slavistisches
Jahrbuch 42: 81-110
Holzer, Georg 2007, Historische Grammatik des Kroatischen.
Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Peter Lang,
Frankfurt am Main
Hopper, Paul J. 1973, Glottalized and murmured occlusives in IndoEuropean, Glossa 7: 141-166
283

POREDBENA FONOLOGIJA

Hyllested, Adam 2004, Greek and the Indo-European word

for blue, u: J. Clackson i B. A. Olsen (ur.), Indo-European Word
Formation, Copenhagen: 59-64
-, B M. 1963,
,
, [prijevod: Nominal Accentuation in Baltic and
Slavic, The MIT Press Cambridge & London 1979]
, . B. & To, B. H. 1958, On the Relations between
Slavic and Baltic Languages, 4th International Congress of Slavic
Studies, Moscow
Ivi, Pavle 1975, O uslovima za uvanje i ispadanje poluglasa u
srpskohrvatskom, Xenia Slavica, Mouton, The Hague: 61-73
Ivi, Stjepan 1970, Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga,
Zagreb
Ivi, Stjepan 1971, Izabrana djela iz slavenske akcentuacije
(Gesammelte Schriften zum slavischen Akzent), mit einer
Einleitung sowie Berichtigungen und Ergnzungen des Verfassers
herausgegeben von Christian Alphonsus van der Berk, Slavische
Propylen, Texte in Neu- und Nachdrucken, Band 96, Wilhelm Fink
Verlag, Mnchen
Janhunen, Juha 1998, Samoyedic, u: Abondolo, Daniel (ur.), The
Uralic Languages, Routledge, London & New York: 457-479
, K. [= Jaunis, K.] 1908-1916, ,

Jedvaj, Josip 1956, Bednjanski govor, Hrvatski dijalektoloki zbornik

1: 279-330
Jurii, Bla 1992, Nacrt hrvatske slovnice. Glasovi i oblici u
povijesnom razvoju, Matica hrvatska, Zagreb [pretisak]
Kapovi, Mate 2003a, Razvoj starih dugih samoglasnika u hrvatskom
i ostalim slavenskim jezicima, Filologija 41: 51-82 [http://mudrac.
ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2003b, Poloaj mikenskoga meu grkim dijalektima,
Suvremena lingvistika 55-56: 61-83 [http://mudrac.ffzg.
hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2005a, The Development of Proto-Slavic Quantity (from
Proto-Slavic to Modern Slavic Languages), Wiener Slavistisches
Jahrbuch 51: 73-111 [http://mudrac.ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2005b, Nove duljine u hrvatskom jeziku (nakon
opeslavenskoga razdoblja), Filologija 44: 51-62 [http://mudrac.ffzg.
hr/~mkapovic]
284

LITERATURA

Kapovi, Mate 2006, Rekonstrukcija baltoslavenskih osobnih zamjenica

s posebnim osvrtom na naglasak, Sveuilite u Zadru (doktorska
disertacija) [http://mudrac.ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate uskoro, Razvoj hrvatske akcentuacije, Filologija
Katii, Radoslav 1976, The Ancient Languages of the Balkans 1-2,
Mouton, The Hague-Paris
Ko, 1965, , Ko
Pa C/
Kortlandt, Frederik 1975, Slavic Accentuation. A Study in Relative
Chronology, The Peter de Ridder Press, Lisse/Netherlands
Kortlandt, Frederik 1978, IE Palatovelars befere Resonants in
Balto-Slavic, u: J. Fisiak (ur.), Recent Developments in Historical
Phonology, Mouton, The Hague 1978: 237-248
Kortlandt, Frederik 1995, General Linguistics and Indo-European
Reconstruction, [http://www.kortlandt.nl]
Kortlandt, Frederik 2002-3, Indo-European e-, a-, o- in Slavic,
International Journal of Slavic Linguistics and Poetics 44-45:
279-282
Kortlandt, Frederik 2007, Winters law again [http://www.kortlandt.
nl]
Kuipers, Aert Hendrik 1960, Phoneme and Morpheme in Kabardian,
Mouton, The Hague
Kyao, B. A. 1973,
, 6: 54-68
Labov, William 1994, Principles of Linguistic Change, Volume I:
Internal Factors, Blackwell, Oxford UK & Cambridge USA
Lehmann, Winfred P. 1955, Proto-Indo-European Phonology,
University of Texas Press, Austin
Lehmann, Winfred P. 1967, A Reader in Nineteenth Century Historical
Indo-European Linguistics, Indiana University Press [http://www.
utexas.edu/cola/centers/lrc/books/readT.html]
Lehmann, Winfred P. 1993, Theoretical Bases of Indo-European
Linguistics, Routledge, London & New York
Lewis, Henry & Pedersen, Holger 1937, A concise comparative Celtic
grammar, Gttingen
LIV 20012 = H. Rix & M. Kmmel (ur.), Lexikon der Indogermanischen
Verben, Wiesbaden
Lorentz, Friedrich 1903, Slovinzische Grammatik, St. Petersburg
285

POREDBENA FONOLOGIJA

Lubotsky, Alexander 1989, Against a Proto-Indo-European Phoneme

*a, u: Theo Vennemann (ur.), The New Sound of Proto-IndoEuropean, De Gruyter, Berlin: 53-67
Macdonell, A. A. 1910, Vedic Grammar, Verlag von Karl J. Trbner,
Strassburg [pretisak: Munshiram Manoharlal Publishers Pvt. Ltd.,
New Delhi 2000]
Maddieson, Ian 1984, Patterns of Sounds, Cambridge University Press,
Cambridge
Mallory, James P. 2006, Indoeuropljani. Zagonetka njihova podrijetla
jezik, arheologija, mit, kolska knjiga, Zagreb [izvornik: In
Search of the Indoeuropeans. Language, Archeology and Myth,
Thames&Hudson Ltd, London 1989]
Martinet, Andr 1953, Remarques sur le consonantisme smitique,
Bulletin de la Societ de Linguistique de Paris 49: 67-78
Martinet, Andr 1987, Indoevropski jezik i Indoevropljani, Knjievna
zajednica Novog Sada
Matasovi, Ranko 1992, Distribucija indoevropskog fonema *r:
kavkasko-indoevropska tipoloka podudarnost?, Suvremena
lingvistika 34: 201-207
Matasovi, Ranko 1994a, Proto-Indo-European *b and the Glottalic
Theory, The Journal of Indo-European Studies: 22: 133-149
Matasovi, Ranko 1994b, Winterov zakon i baltoslavensko jezino
zajednitvo, Suvremena lingvistika 38: 5-24
Matasovi, Ranko 1995, A Re-examination of Winters Law in Baltic
and Slavic, Lingua Posnaniensis XXXVII: 57-70
Matasovi, Ranko 1997a, Kratka poredbenopovijesna gramatika
latinskog jezika, Matica hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 1997b, The Syllabic Structure of Proto-IndoEuropean, Suvremena lingvistika 43/44: 169-184
Matasovi, Ranko 2000a, Kultura i knjievnost Hetita, Matica
hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 2000c, A Grammatical Sketch of Some Less-known
Indo-European Languages (rukopis)
Matasovi, Ranko 2000b, Uses and Misuses of Typology in IndoEuropean Linguistics, u: 125 Jahre Indogermanistik in Graz, hg.
von Michaela Ofitsch & Christian Zinko, Leykam, Graz: 327-340
Matasovi, Ranko 2001, Uvod u poredbenu lingvistiku, Matica
hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 2003, The Proto-Indo-European Vowel System from
the Typological Point of View, Govor 20: 249-262
286

LITERATURA

Matasovi, Ranko 2004a, Gender in Indo-European, Universittsverlag

Winter, Heidelberg
Matasovi, Ranko 2004b, The Proto-Indo-European syllabic resonants
in Balto-Slavic, Indogermanische Forschungen 109: 337-354
Matasovi, Ranko 2004c, Kamen kraljeva, srednjovjekovne irske sage,
Ex libris, Zagreb
Matasovi, Ranko 2005, The Centum Elements in Balto-Slavic, u:
Sprachkontakt und Sprachwandel. Akten der XI. Fachtagung der
Indogermanischen Gesellschaft, Meiser, Gerhard & Hackstein, Olav
(ur.), Reichert, Wiesbaden 2005: 171-179
Matasovi, Ranko 2006, Pregled gramatike kabardinskoga jezika
(neobjavljeno) [http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov]
Mayrhofer, Manfred 1986, Indogermanische Grammatik, Bd. I, 2.
Halbband: Segmentale Phonologie des Indogermanischen, Carl
Winter, Heidelberg
Mayrhofer, Manfred 2002, Sanskrtska gramatika sa poredbenim
objanjenjima, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Sremski Karlovci-Novi Sad [izvornik: Sanskrit Grammatik mit
sprachvergleichenden Erluterungen, Walter de Gruyter, BerlinNew York 19783]
Maiulis, Vytautas 2004, Prs kalbos istorin gramatika, Vilniaus
universiteto leidykla, Vilnius
McCone, Kim 1996, Towards a Relative Chronology of Ancient and
Medieval Celtic Sound Change, Department of Old and Middle Irish,
St. Patricks College, Maynooth
Meier-Brgger, Michael 20028, Indogermanische Sprachwissenschaft.
(8., berarbeitete und ergnzte Auflage der frheren Darstellung
von Hans Krahe. Unter Mitarbeit von Matthias Fritz und Manfred
Mayrhofer), Walter de Gruyter, Berlin/New York
Meillet, Antoine 19378, Introduction a ltude comparative des langues
indo-europennes, Librairire Hachette, Paris
Melchert, H. Craig 1993, Historical Phonology of Anatolian, The
Journal of Indo-European Studies 21: 237-259
Melchert, H. Craig 1994, Anatolian Historical Phonology, Rodopi,
Amsterdam/Atlanta
Mihaljevi, Milan 2002, Slavenska poredbena gramatika. 1. dio. Uvod i
fonologija, kolska knjiga, Zagreb
Minshall, Robert 1955, Initial Indo-European */y/ in Armenian,
Language 31/4: 449-503
Morgenstierne, Georg 1945, Indo-European k in Kafiri, New
Testament Studies 13: 225-238
287

POREDBENA FONOLOGIJA

, . . & C, C. A. 1982,
, -ce
1981: 261-343
Olsen, Birgit Anette 2004, On the Conditioning of Laryngeal
Breaking in Greek, predavanje na 12. kongresu Indogermanische
Gesellschaft u Krakovu
Pedersen, Holger 1951, Die gemeinindoeuropischen und die
vorindoeuropischen Verschlusslaute, Historisk-filologiske
Meddelelser 32/5, Munksgaard, Kbenhavn
Pinault, Georges-Jean 1989, Introduction au tokharien, Lalies 7: 5-224
Pokorny, Julius 1959, Indogermanisches etymologisches Wrterbuch,
Bern-Mnchen
Pritsak, Omelyan 1983, The Slavs and the Avars, u: Gli Slavi
Occidentali e Meridionali nell alto Medioevo, Settimane di studio
del Centro Italiano di Studi sull Alto Medioevo, XXX: 353-435
Pulleyblank, Edwin G. 1965, The Indo-European Vowel System and
the Qualitative Ablaut, Word 21: 86-99
Pulleyblank, Edwin G. 1984, Middle Chinese: A study in historical
phonology, The University of British Columbia Press, Vancouver
Rasmussen, Jens Elmegrd 1992, Initial h3 in Anatolian: A vote for
chaos, Copenhagen Working Papers in Linguistics 2: 63-77
Rasmussen, Jens Elmegrd 1999, Selected papers on Indo-European
linguistics. With a section on comparative Eskimo linguistics, 1-2,
Museum Tusculanum Press, Copenhagen
Rix, Helmut 19922, Historische Grammatik des Griechischen: Lautund Formenlehre, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt
Schmalstieg, William R. 1974, An Old Prussian Grammar:
the phonology and morphology of the three catechisms, The
Pennsylvania State University Press, University Park London
Schmidt, Gernot 1978, Stammbildung und Flexion der
indogermanischen Personalpronomina, Otto Harrassowitz,
Wiesbaden
Schrijver, Peter 1991, The Reflexes of the Proto-Indo-European
Laryngeals in Latin, Rodopi, Amsterdam & Atlanta
Schrijver, Peter 1995, Studies in British Celtic Historical Phonology,
Amsterdam/Atlanta
Senn, Alfred 1966, Handbuch der litauischen Sprache, Band I:
Grammatik, Carl Winters-Universittsverlag, Heidelberg
Shintani, Toshihiro 1985, On Winters Law in Balto-Slavic,
Arbejdspapirer udsendt af Institut for Lingvistik Kbenhavens
Universitet V: 273-296
288

LITERATURA

Sihler, Andrew L. 1995, New Comparative Grammar of Greek and

Latin, Oxford University Press, New York/Oxford
Sihler, Andrew L. 1997, The Myth of Direct Reflexes of the PIE
Palatal Series in Kati, u: Disterheft, Dorothy, Huld, Martin &
Greppin, John A. C. (ur.), Studies in Honor of Jaan Puhvel. Part one:
Ancient Languages and Philology, Institute for the study of Man,
Washingotn D. C.
Skok, Petar 1971-4, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Knjiga prva: A-J. Knjiga druga: K-poni1. Knjiga trea:
poni2-. Knjiga etvrta: Kazala. Uredili akademici Mirko Deanovi
i Ljudevit Jonke. Suraivao u predradnjama i priredio za tisak
Valentin Putanec. JAZU, Zagreb
Snoj, Marko 2003, Slovenski etimoloki slovar, Modrijan, Ljubljana
Stang, Christian S. 1957, Slavonic accentuation, I kommisjon hos H.
Aschehoug & Co. (W. Nygaard), Oslo
Stang, Christian S. 1966, Vergleichende Grammatik der baltischen
Sprachen, Universitetsforlaget, Oslo Bergen Troms [takoer
i: Ergnzungsband. Register, Addenda und Corrigenda zur VGbS,
Universitetsforlaget, Oslo-Bergen-Troms]
Stber, Karin 1998, The Historical Morphology of N-stems in Celtic,
The Department of Old Irish, National University of Ireland,
Maynooth
Szemernyi, Oswald 19893, Einfhrung in die Vergleichende
Sprachwissenschaft, Wissenschaftliche Buchgesellschaft,
Darmstadt
Thumb, Albert & Scherer, Anton 1959, Handbuch der griechischen
Dialekte, Bd. II, Carl Winter Universittsverlag, Heidelberg
Vaillant, Andr 1950, Grammaire compare des langues slaves, Tome I:
Phontique, IAC, Lyon
Ventris, Michael & Chadwick, John 1953, Evidence for Greek Dialect
in the Mycenaean Archives, Journal of Hellenic Studies LXXIII:
84-103
Villar, Francisco 1993, The Indo-European Vowels /a/ and /o/
Revisited, u: B. Brogyanyi & R. Lipp, J. Benjamins (ur.),
Comparative-Historical Linguistics: Indo-European and FinnoUgric (Papers in Honor of Oswald Szemernyi, Vol. 3), Amsterdam:
139-160
Watkins, Calvert 1969, Indogermanische Grammatik III. 1. Geschichte
der indogermanischen Verbalflexion, Heidelberg
Whitney, William Dwight 2005, Sanskrit Grammar, Motilal
Banarsidass Publishers Private Limited, Delhi [pretisak]
289

POREDBENA FONOLOGIJA

Winter, Werner 1979, The distribution of short and long vowels in

stems of the type Lith. sti: vsti: msti and OCS jasti: vesti: mesti in
Baltic and Slavic languages, u: J. Fisiak (ur.), Recent Developments
in Historical Linguistics, Mouton, The Hague
Wood, Michael 1985, In Search of the Trojan War, Plume, New York
Zinkeviius, Zigmas 1998, The History of the Lithuanian Language,
Mokslo ir enciklopedij leidybos institutas, Vilnius

290

KAZALA

NAPOMENA UZ KAZALA

Budui da je u knjizi sadrano obilje oblika i pojmova, bilo ih je potrebno popisati tako da graa bude to pristupanija. S tom smo
namjerom pojmove popratili brojkom koja upuuje na stranu (a ne
na paragraf). Ako je brojka otisnuta debelo to e rei da se na tom
mjestu daje definicija ili ire odreenje pojma. Osim toga, brojka
moe imati argument, npr. hetitski 19F. U tom sluaju alfabetski
eksponent preciznije upuuje na pojavnicu (i) u fusnoti 19. strane.
U Kazalu rijei i oblika nalazi se velik broj razliitih jezika. S obzirom na to da filoloka sprema vie nije to je nekada bila, ne bi
bilo praktino poredati natuknice staroindijskim ili kojim drugim
nelatininim ili slogovnim redom slov. Stoga su rijei jezik koji se izvorno piu drugim pismima u kazalima poredane uobiajenim latininim poretkom slov. Ipak, originalnim slijedom slov
navodimo: 1) jezike koji se piu latinicom (albanski, eki, latinski, litavski, njemaki, turski itd.) i 2) jezike koje autor pie izvornim pismom (bugarski, (novo)frigijski, grki, macedonski, makedonski, ruski itd.).
Za sve ostale jezike u osnovi vrijedi latinini poredak slova. Vodei se grafikim mjerilom, *h1 dolazi nakon latininoga h, a *h1e
nakon he, dok, dakako, got. agkjan, tj. [akjan] dolazi ispred
ahan (iako u izgovoru nema glasa g). U ovom se simplificirajuem duhu nismo osvrtali na jo neke konvencije, poput toga da se
u hetitskim rjenicima sumerogrami piu zasebno na kraju, a da
rijei koje poinju homorganim okluzivima dolaze jedna za drugom bez obzira je li okluziv zvuan ili bezvuan (s obzirom na to
da razlike u izgovoru nije bilo) itd.
to se tie oblika u kojem se promjenjive rijei pojavljuju, veina
imena je 1) u N. jd. (het. paur, gr. , lat. acer, alb. un itd.)
ili 2) u osnovi (het. ati-, stind. bhnt-, mik. te-mi). Ova dva
oblika nisu posebno naznaena. Isto tako, nisu posebno oznaeni ni kanonski oblici glagola, koji se pojavljuju: 1) u 1. licu jd. ind.
prez. akt. (stind. bhrmi, gr. , lat. doce, arm. dizanem); 2) u
3. licu jd. ind. prez. akt. (het. zi, stind. gcchati, av. paaiti, stir.

ibid); 3) u prvom licu ili u infinitivu (lit. kal, klti, stsl. kolj, klati, got. timrjan); 4) u osnovi (het. luk(k)-, av. grab-, frig. dak-). Svi
ostali nekakonski oblici su protumaeni, a ako koji oblik ima vie
tumaenja (kao to je sluaj s epigramom iz Bazela), kazalo se priklanja autorovu razumijevanju oblik. Ako se o morfologiji jezika
ne zna dovoljno ili gotovo nita, kazalo uti (npr. kod zlatnog prstena iz Ezerova).
Kazalo glasovnih zakona i pravila sadri popis vanijih glasovnih
zakona i pravila koji imaju posebna imena, a spominju se u knjizi.
Kazalo pojmova donosi najvanije instance kljunih misli i termina. Kazalo jezika i dijalekata nabraja gdje se spominje koji jezik, i
to samo ako je tema reenice. Kazalo imena i Kazalo mjesta nisu
u strogom smislu rijei struna kazala, ali smo smatrali da nee
biti na odmet. Nasuprot tome, neophodno je Kazalo oblika iscrpan
inventar rijei iz mnogih jezika; leme su izostavljene samo u iznimnim sluajevima, a iz oitih razloga.

293

KAZALO IMENA

1. LINGVISTI
Allen, W. Sidney 231
Arapogianni, Polyxeni 43
Bartholomae, Christian 268F
Beekes, Robert S. P. 130F, 141F,
159F, 162F, 181, 204F, 244F
Benveniste, mile 148F
Broderick, George 70F
Brozovi, Dalibor 103F
Brugmann, Karl 218F, 229F, 232
Bugge, Sophus 23
Burrow, Thomas 148F, 187F
Carlton, Terence 271F
Chadwick, John 43
Collinge, Neville E. 128F
Courtenay, Jan N. J. B de 169F
Cowgill, Warren 218F
Damjanovi, Stjepan 102F
Dibo, Vladimir 197F, 207F, 234,
247, 271F, 272, 272F, 273
Dixon, Robert M. W. 126F
Edelman, D. I. 162F
Endzels, Jnis 90, 100
Gamkrelidze, Tamaz 141F, 232F
Georgijev, Vladimir 114
Gimbutas, Maria 18
Godart, Louis 43
Grassmann, Hermann G. 146F
Grimm, Jakob 137
Halle, Morris 231F
Hamm, Josip 102F
Hamp, Eric P. 141F
Havet, Louis 218F
Havlk, Antonn 202F
Hirt,Hermann 23

Holzer, Georg 91F, 94, 219F

Hopper, Paul J. 141F
Hrozn, Bedich 23, 24, 40, 43
Hbschmann, Johann H. 85
Hyllested, Adam 210F
Ilji-Sviti, Vladislav M. 272
Ivanov, Vjaeslav V. 91, 141F
Ivi, Stjepan 130F, 203F
Jakobson, Roman 145
Janhunen, Juha 186F
Jei, Mislav 31F
Kapovi, Mate 47F, 91F, 153F,
185F, 196, 199, 202F, 215F,
269, 271F
Katii, Radoslav 114
Knudtzon, Jrgen A. 23
Kortlandt, Frederik H. H. 141F,
165F, 215F, 232F, 233
Kuipers, Aert H. 231F, 232
Kumahov, V. A. 231F
Kuryowicz, Jerzy 234, 236
Labov, William 130F
Lehmann, Winfred 231
Lewis, Henry 207F
Lubotsky, Alexandar 213F, 226
Mallory, James P. 16, 17
Martinet, Andr 141F
Matasovi, Ranko 19F, 53F, 67F,
74F, 141F, 144F, 146, 156,
165F, 166, 186F, 198F, 199F,
204F, 229, 230, 232F, 233,
263F, 264, 264F, 265, 265F
Mayrhofer, Manfred 145F, 218F,
229F
McCone, Kim 62F, 197F, 250
Meillet, Antoine 90
295

KAZALA

Melchert, Craig H. 150F, 162F,

180F, 197, 216F, 220, 222, 251
Mihaljevi, Milan 130F, 255F
Minshall, Robert 192
Mller, Hermann 234
Moreno, Manuel G. 117
Morgenstierne, Georg 39
Nikolajev, Sergei L. 272, 272F
Olsen, Birgit 211F
Osthoff, Hermann 258F
Pini 32
Pedersen, Holger 141F, 155F,
207F
Perrot, Georges 22
Pinault, Georges-Jean 246F
Pulleyblank, Edwin G. 229,
232F
Rambach, Jrg 43F
Rask, Rasmus 137F
Rasmussen, Jens E. 180F, 227F
Rix, Helmut 153F, 190F, 194F,
199
Rozwadowski, Jan M. 90, 215F
Saussure, Fedinand de 234,
235, 236
Sayce, Archibald H. 22, 23F
Scherer, Anton 199F
Schleicher, August 90
Schmidt, Gernot 181F
Schrijver, Peter 178, 207F, 208F,
219F
Shintani, Toshihiro 234
Sievers, Eduard 267F
Sihler, Andrew L. 144F, 145F,
148F, 155F, 162F, 189F, 190F,
204F, 250
Snoj, Marko 182F, 257F
Stang, Christian 250F, 269F,
271F
Starostin, Sergei A. 272F
Sturtevant, Edgar H. 19, 146F
Stber, Karin 195F
Szemernyi, Oswald 159F, 162F,
229F
296

Texier, Charles F. M. 22
Thumb, Albert 199F
Thurneysen, Rudolf 218F
Toporov, Vladimir N. 91, 97
Torp, Alf 23
Ventris, Michael 43
Verner, Karl 137F
Villar, Francisco 229
Whitney, William D. 136F
Winckler, Hugo 23
Winter, Werner 233
Wright, William 22, 23F
2. OSTALI
Aasen, Ivar 83
Agamemnon 27, 41
Agni 31
Ahriman 36
Ahura Mazda 36
Alarik 73
Albrecht od Brandenburga 96,
99
Aleksandar, v. Paris
Aleksandar Makedonski 38
Alkej iz Mitilene 49
Amenofis IV. Ehnaton 23
Andronik, Livije 56
Aneirin 71
Annita 26, 27
Aristofan 49
Aristotel 67
Artakserkso 29
Artaumara 29
Artatama 29
Arunail, v. Varua
Aoka 33, 187
Atila 74
Atrej 41
Bakhilid 49
Barakovi, Juraj 218F
Bismarck, Otto E. L. von 95
Bretke, Johannes 99
Burbur, Tuone Udaina 61
Burckhardt, Johann L. 22
Busbecq, Ogier Ghiselin de 77
Buzuku, Gjon 112

KAZALO IMENA

Cezar, Gaj Julije 59, 65, 73F

Christian, Donelaitis 99
Ciceron, Mako Tulije 59, 60
iril 102F
Darije 36, 37
Dauaka, Mikolajus 99
Eck, Johann 100
Endlicher 65
Enije, Kvint 56, 57
Eshil 49
Euripid 49
Gaj, Ljudevit 104F
Gediminas 98
Gelije, Aulo 57
Glck, Ernst 101
Gring, Hermann 95F
Grunau, Simon 96, 97
Harff, Arnold von 112
Hattuili 26, 27
Hattuili III. 28, 41
Helena 40
Hera 52
Heraklit 49
Herodot iz Halikarnasa 88, 116
Hesihije iz Aleksandrije 37F, 252
Hohenzollern, Wilhelm 95
Homer 40F, 41, 49
Hoxha, Enver 113
Hus, Jan 210F
Indar, v. Indra
Indra 29, 30, 31
Indaruta 29
Indorot-, v. Indaruta
Ivan, evanelist 77
Jadwiga 98
Jagelovii 98
Jeronim 60
Jogaila 98
Klidsa 33
Karadi, Vuk Stefanovi 104
Karlo Veliki 60
Kikkuli 30

Klein, Daniel 99
Kohbaci, Eznik 85
Koneski, Blae 105
Korenski, Movses 85
Korun 85
Kras, Lucije Papirije 177
Krez 20
Kserkso 36
Kurtivaza, v. Mattiwaza (29F)
Lorentz, Friedrich 111
Luther, Martin 96, 109
MacAlpine, Kenneth 69
Macelius, Georgius 101
Maddrell, Edward Ned 70F
Manije 55
Marije, Gaj 74
Matoc, Mesrop 85
Matej, evanelist 112
Matrnge, Lek 112
Mattiwaza 29
Mavydas, Martynas 99
Metod 85, 102F
Mida 116
Mitra 29, 30, 31
Mitrail, v. Mitra
Motil 40
Murili I. 27
Murili II. 26, 27
Muwatalli 27, 28, 40
Nala 33
Nsatye 29
Naattiyanna, v. Nsatye
Nestor 40
Nevije, Gnej 56
Numerije 55
Obradovi, Dositej 104
Odoakar 74
Paris 40
Parmenid 49
Pentreath, Dolly 71
Petar I. 107
Petronije Arbiter, Gaj 59, 60
Pithana 27
Plaut, Tit Makcije 56, 57, 59,
250
297

KAZALA

Porfirogenet, Konstantin 91F

Ptolemej, Klaudije 63, 67, 97,
112
Ramm, Nikolaus 100
Ramzes II. 27, 28, 51
Rehehusen, J. G. 101
Romul Augustul 74

Tej, Harigast 74
Telipinu 26, 27
Teofan 260
Terencije Afer, Publije 56, 59,
250
Tolgsdorff, E. 101
Tudhalia IV. 28
Unhaziti 27

Salustije Krisp, Gaj 56

Sapfa 49
Scipioni 56
Simonid s Keja 49
Sofoklo 49
Sturluson, Snorri 82
Subandhu, v. ubandu
irvydas, Konstantinas 99
ubandu 29
upiluliuma 26, 27, 29
F

Tacit, Kornelije 73 , 75
Tales 49
Tarhuna 26

298

Varon, Marko Terencije 250F

Varua 29, 30, 31
Vergilije Maron, Publije 60
Vilim Osvaja 78
Vysa 33
Vytautas 98
Will, Abel 96
Wulfila 77, 85
Zaratustra 36, 249F
Zarautra, v. Zaratustra
Zeus 52
Zinov 97

KAZALO MJESTA

Afganistan 29, 37, 38, 39

sjeverni Afganistan 39
Afrika 55, 61
juna Afrika 80
sjeverna Afrika 74, 76
Albanija 61, 113F, 114, 116
Alentejo 114
Alpe 59, 63, 64, 74F
Amerika
Juna Amerika 60
Srednja Amerika 60
Amu Darja 38
Anatolija 17
Andora 61
Ankara 22
Apeninski poluotok 54, 55, 58,
114
Apulija 50, 57, 58
Aralsko jezero 38
Ararat 86F
Araratska dolina 86
Arbanasi 113F
Arkadija 49
Armenija 85F, 86F, 87, 116
Arzawa 19, 23, 27F
Austrija 65, 74F, 92F, 103, 219F
Austro-Ugarska monarhija 74F
Azerbajdan 15, 86, 87
Azija 15
Mala Azija 16, 17, 19, 21,
40, 41F, 55, 59, 63, 65, 85,
116
Babilon 27
Bagastn, v. Behistun
Baktrija 17, 38, 88F
Balkan 77, 113, 114
Baltik 17, 92, 110
Bar 61F , 113F
Baskija 116
Bath 70
Bavarska 63

Behistun 37
Belgija 80F, 81
Beneluks 114
Bihar 34
Bitola 112
Bizant 50, 91
Bjelorusija 96, 97, 98, 99, 107
Blatno jezero 102
Bliski Istok 17, 28, 29
Boaz Kale 23F
Boaz Ky 22, 23F, 29
Boka 202F
Bombaj 36
Bosna 61, 86
Botorrita 63
Boyne 67
Brazil 60
Bretanja 63, 70, 72
Britanija 63, 69, 703, 72, 78,
112, 117
Brutija 57
Budyin 109
Bugarska 16, 114, 222
Burgundija 76
Carigrad 86, 91
Chamalires 65
Chotbuz 109
Cipar 45, 48, 87, 153F
Civit Castellana 54
Coligny 65
Como 64
Cork 70
Cornwall 66, 70, 78
Crna Gora 105, 202F
Crno more 18, 37, 55, 74
eka 63, 74, 92F, 108, 110
iarija 61
Dacija 114
299

KAZALA

Dalmacija 61
Danska 73, 74, 75, 78, 83
Dekanski poluotok 34
Dubrovnik 61, 104
Dunav 73, 74, 77
Efez 40
Egipat 21, 23, 28, 51, 59
Ekbatana, v. Hamadn
Elbing 95
Engleska 67, 69, 70, 71, 78, 98F
Epir 112
Erevan 86F
Essex 78
Estonija 100
Etrurija 59
Europa 15, 17, 21, 36, 55, 63, 97
istona Europa 80, 81, 91, 92
srednja Europa17
zapadna Europa 81
Extremadura 114
Ezerovo 114
Farski otoci 82
Firenza 61
Francuska 15, 61, 63, 64, 70,
72, 81, 86, 116, 128
Frankfurt 80
Freising 103
Frigija 115, 116
Galicija 60
Galija 55, 58, 65, 74, 116
Gallehus 75
Garda 59, 64
Gardno 111
Gaskonja 116
Gdask 110
Genova 58
Gjirokastr 113
Gotland 82
Grka 28, 43, 45, 49, 50, 54, 55,
61, 67, 91F, 113, 116
Velika Grka 50, 55, 58
Grunwald-Tannenberg, v
algiris
Gruzija 38,87
Gubbio 57
Hama 22
300

Hamadn 27
Hamburg 92
Harapp 32
Hatti 21F, 23, 27
Hattua 22, 23, 26, 27, 28, 46,
51
Hetitska drava 19, 23, 27, 48,
51
Hinduku 39
Hotan 38
Hrvatska 16, 17, 44F, 61, 102,
113, 220, 222
Hunsko Carstvo 74
Iberski poluotok 55, 63
Iguvij, v. Gubbio
Ilij 40F, 42
Ilirik 55, 112, 114
Indija 17, 21, 31F, 32 , 33, 34, 36,
86, 89F
istona Indija 34
juna Indija 34, 50
sjeverozapadna Indija 187
Indokina 33
Irak 38, 87
Iran 31F, 36, 37, 382, 85, 86, 87
juni Iran 37
sjeverni Iran 37
Irska 63, 65, 66, 67, 68, 69, 71 ,
117, 153F
Island 82
Istra 58, 61, 114, 142F
Italija 54, 55, 58, 60, 65, 74, 76,
103, 113
juna Italija 16, 55, 57, 58,
74
sjeverna Italija 16, 58, 59,
61, 64, 77
Ivris 22
Izrael 45, 81, 87
Jadransko more 58, 112, 185
Japan 33
Kade 27
Kafiristan, v. Nuristan (39)
Kafkanija 42
Kalabrija 49, 57
Kalinjingrad 17, 94, 99, 101
Kalinjingradska oblast 95F

KAZALO MJESTA

Kampanija 57
Kanada 69
Kanalski otoci 78
Kane 21F, 27
Kapadokijsko Carstvo 86
Karaahr 88
Karkemi 22
Kaspijsko jezero 17, 37, 38
Katalonija 61
Kavkaz 17, 18, 21, 37, 38, 229,
231
Kazahstan 15, 37
Kent 78
Kina 33, 88, 89
Kineski Turkestan 17, 33, 38,
88
Kirena 46
Kirgistan 37
Kitera 42, 45
Klaipde 99
Knos 42
Knigsberg, v. Kalinjingrad
Kosovo 113
Koszalin 110
Kreta 43, 45, 48
Krim 17, 77
Krk 61, 202F
Ku 88
Kurdistan 38
Kurska prevlaka 95
Kuansko Carstvo 89
Kuara 27
Laba 109
Lacij 54, 55
Lakonija 49
La Manche 78
Larzac 65
Latvija 95, 97, 100, 101
Lavinij 56
Leiden 141F
Lemn 59
Letonija, v. Latvija
Lezb 41
Libija 61
Lidija 20
Ligurski zaljev 58
Litva 94, 95F, 97, 98, 99, 100,
101, 106, 107
London 78, 253F

Loyalty 141F
Lugano 64
Lukanija 57
Luther 80
Luvija 41
Luxemburg 81
ebsko 111
Macedonija 115
Madhyadea 187
Magadhi 34
Maggiore 64
Makedonija 16, 61F, 113
Man 65, 66, 69, 70
Maroko 61
Marseille 65
Mathura 34
Mecklenburg 110
Mel 46, 48
Mersija 78
Mikena 28, 42, 48, 51
Milano 66, 185
Milet 40, 41F
Mitanni 27, 29, 30
Mohendo Daro 32
Moskva 91
Mnchen 103
Munster 67
Narew 96, 97
Negau, v. Negova
Negova 16F, 74F
Nea, v. Kane
New York 80
Nil 59
Nizozemska 79
Normandija 78
Northubrija 78
Norveka 74, 82, 83F, 84
Nova Kaledonija 141F
Nova Scotia 69
Novgorod 91, 94, 106, 169, 170
Nubija 21
Nuristan 39
Njemaka 23, 73, 79, 80, 81, 92,
94, 108, 109, 110, 111
juna Njemaka 74, 75F
sjeverna Njemaka 75F, 79
301

KAZALA

Odra 110
Orkney 83
Ovji otoci 82
Pad 58, 65
Pakistan 37, 39, 89
Pal 20
Pandab 31, 32
Panonija 92F, 102F
Peloponez 45, 48, 91F, 92
Perzija 38
Petrograd 106
Piacenza 59
Picen 58
Pil 42, 51
Pireneji 116
Poljska 77, 92F, 94, 96, 98, 99,
106, 108, 110, 111F, 222
Pomesanija 95
Pompeji 57
Portugal 16, 55, 60, 63, 114
Prag 108
Preneste 55
Prikavkazje 18
Primoskovlje 97
Pruska 94, 95, 97
Pskov 169, 170
Rajna 74
Raa 114
Riga 100
Rim 54, 56, 57, 59, 64, 74, 76,
112
Rimsko Carstvo 73, 74, 76, 77
Rod 48
Rovinj 61
Rumunjska 16, 44F, 55, 61, 74,
92F, 113, 114
Rusija 18, 81, 86, 91, 92, 94, 99,
106
SAD 68, 86, 153F
Sambija 96
Sanktgallen 66
Sardinija 51, 59, 61
Satrik 56
Shetland 83
Shkumbin 113
Sicilija 51, 58, 59
Sikerevci 183
302

Sirija 20, 21, 22, 27, 28, 85F, 87

Skandinavija 77
Slovaka 108
Slovenija 65, 74F, 103
Sogdija 37
Solun 91, 101, 1022
Spreva 109F
Srbija 108F
Sredozemlje 25, 51, 61, 74
SSSR 100, 106
Sudeti 108
Sussex 78
Szczecin 110
kotska 63, 67, 69F, 71, 78, 83,
98F, 117, 156
panjolska 15, 63, 74, 77, 114,
116, 117
vedska 74, 77
vicarska 61, 64
Tadikistan 38
Tartarij 44F
Tavij 22
Teba 42
Tell el-Amarna 23, 29
Tera 45, 46, 48
Tiber 54
Tibet 33
Tibur, v. Tivoli
Tirint 42
Tivoli 56
Torino 66
Toskana 54
Trakija 114
Troada 40
Troja 40F, 41
Turfan 38, 88
Turska 15, 19, 20, 22, 38, 86F,
87, 113
Tursko Carstvo 86
Ugarit 51, 52
Ugarska 108
Ukrajina 73, 77, 92, 107
Ulster 67
Umbrija 65
Uzbekistan 37, 38
Van 21, 86

KAZALO MJESTA

Vilnius 98, 101

Visla 77, 100
Volga 81
Wales 63, 66, 70, 71, 78
Wessex 78
Wight 78
Wrzburg 66

Xn Jing, v. Kineski Turkestan

Yazlkaya 22, 28
Zadar 61F, 113
Zapadno Rimsko Carstvo 73, 74
Zagreb 59
algiris 98

303

KAZALO RIJEI I OBLIKA

1. INDOEUROPSKI PRAJEZIK
F

*atta 221
*attikos 169
*bak- 226
*bel- 139, 141
*bheh2- 241
*bher- 213, 236, 262, 263
*bheroh2, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 129, 142, 262, 263
*bherh- 166
*bhewdh- 146, 254, 255
*bhewH-, v. *bhuH*bhht- 196
*bhobh- 144F, 219
*bholyom 219
*bhr 235
*bhordheh2 143, 219
*bhoros 235
*bhowdh-, v. *bhewdh*bhoydhs- 174, 251, 252
*bhreh2tr 129, 138F, 142,
221F
h
*b tis 235
*bhudh- 268
*bhuh2- 247
*bhuH- 142

*dh3tos, ptcp. perf. pas. 244

*din- 201
*dHghos 206
*dh2tos, ptcp. perf. pas.
204
*(d)huh2 163, 201
*dm 139
*domh2-, v. dm
*doru 218, 220
*d(u)woh1 196F
*(d)widtih1 196
*dyws 170, 258
*dh- 236, 263
*dhegwh- 159, 171, 216
*dhegwhoh2 158
*dhehm 163, 223, 267
*dhhmos, G. jd. 223, 267
*dheh1- 236, 240, 263
*dheyh- 151, 163
*dhhuh2 163
*dhub-, v. *dhewb- 139
*dhugh2ter- 181F, 201, 221F,
241, 243
*dhuh2mos 143
*dhwh2tos, ptcp. perf. pas.
205
*eh2oh2 181F

*dap- 224
*deh2iwr 227F
*deh3- 242, 224, 244
*deh3r/n- 224, 233F
*de(t) 148, 163, 171, 195,
196F
*des- 139, 216
*demh2- 139
*der- 213
*derw- 268
*deywos 74F, 190, 249
*deywy, D. jd. 221
*deyws, N. mn. 221, 249

*ged- 263
*genh1- 163
*enh1esos, G. jd. 176
*genh1tr 243
*ger- 163
*gerh2nos 140, 163
*gerh2us, v. *gerh2nos
*ghladhros 144
*gholHweh2 237F
*ghostis 144, 217
*ghrebh- 144
305

KAZALA

*ghredh- 144
*ghrewd- 145F
*ghbh-, v. *ghrebh*gwen(e)h2 156, 169
*gweneh2m, A. jd. 171
*gwerh3- 158, 166
*gwerH- 156
*gwih3w(os) 168, 169, 209, 247
*gwh1tos 206
*gwtis 195
*gwsoh2 197
*gwws 156, 157, 257, 258,
269
*gwm, A. jd. 156, 269
*gwowes, N. mn. 218F
*gwriHweh2 209
*gwH*gwHi- 168
*gwHus 157
*gwhen- 158, 159, 169
*gwhenti, 3. l. jd. ind.
prez. akt. 158, 168
*gwhn-onti, 3. l. mn. ind.
prez. akt. 158
*gwherm- 159, 171, 216
*gwhermo- 158, 159
*gwhon-, v. *gwhen*gwhrendh- 157
*enh3- 238, 243
*erh2- 149
*ews- 149
*lakt 163
*neh3- 195F
*h1tos, ptcp. perf. pas.
205
*h3tos, ptcp. perf. pas.
205
*ombhos 142, 150, 163, 220
*onu 218
*ows-, v. *ews*reh2u- 166
*h2nom 150F, 206
*us-, v. *ews*heh2ns 228F
*hel- 150
*hes 151
306

*hew- 144, 150

*heym- 150, 251
*him-, v. heym*hordhos 166
*horHdhos 166
*h1don(ts) 139, 197
*h1dte/os, G. jd. 139
*h1ed- 24, 139F, 238
*h1edmi, 1. l. jd. ind.
prez. akt. 238
*h1edti, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 238
*h1edhl- 143
*h1ehero- 150F
*h1eh2(om) 181, 263
*h1eweh2 215
*h1ewos 148, 155 , 238, 263
*h1elh1n 238
*h1olh1nos, G. jd. 238
*h1ep- 216
*h1es- 142F
*h1esmi, 1. l. jd. ind. prez.
akt 124, 184, 201
*h1esi, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 124
*h1esti, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124, 170, 176, 215,
238, 262,
*h1senti, 3. l. mn. ind.
prez. akt. 245, 263
*h1esh2 180
*h1ews- 254
*h1ey- 249, 250
*h1le(n)gwhu- 158, 187, 193,
216
*h1lewdh- 245, 254
*h1lgwhu-, v. *h1le(n)gwhu*h1ne- 148, 199
*h1- 199
*h1onos 148
*h1regwos 246
*h1rowdh-, v. *h1rudhros
*h1rudhros 142, 143, 187,
188, 264
*h1su- 245
*h1widheweh2 142, 190
*h2ebl-, v. *h2ebl
*h2ebl 139, 140, 141F, 233

KAZALO RIJEI I OBLIKA

*h2e- 236
*h2eros 149, 225
*h2ekmn 165, 262, 237F,
262, 266
*h2e- 182, 239
*h2esis 173, 239
*h2elbh- 182
*h2elsno- 181
*h2eml-, v. *h2ebl
*h2enu- 150F
*h2enh1mos 243
*h2enti 170
*h2eph3l, v. *h2ebl
*h2erh3- 239
*h2erh3trom 239, 244
*h2ew- 181
*h2ewg- 257
*h2ewHl- 182
*h2ews- 174, 256
*h2ewss 173 , 177, 257
*h2eydh- 252
*h2er- 166
*h2iss- 166
*h2kewH- 169
*h2mel- 245
*h2nepts 213
*h2nr 185 246
*h2o- 149
*h2wyom 192, 221, 223,
240, 258
*h2tos, v. *h2tos
*h2tos 180, 198
*h2sawsos 174, 175, 225, 227
*h2str 245, 265
*h2sterleh2 245
*h2weh1- 245
*h2weh1nt- 171, 181, 221
*h2wes 246
*h3bhel- 245
*h3ed- 181, 233
*h3egwhi- 158
*h3ekw- 220, 239
*h3etoh1 137
*h3el(e/on)-, v. *h3el(n)*h3el(n)- 187, 215
*h3epos 218F
*h3er- 180, 215
*h3erhis 181
*h3esk- 181

*h3esteh1 178, 180, 181

*h3ewis 181, 239, 240
*h3mighleh2 144
*h3neyd- 245
*h3nogwh- 204F, 217
*h3nom 195
*h3gwh- 197
*Hneh2s 228
*Hnh2sos, G. jd. 228
*(H)oynos 251
*Hrs 149F, 222
*Hroseh2 218F
*Hros(H)- 186
*Hrowdhos 255
*Hyeh2- 194
*Hyeh3s- 193, 224
*Hyes- 193
*Hyew- 193
*Hywgst 3. l. jd. ind.
aor. akt. 266
*Hyorks 194
*HyowHs-, v. *HyuHs*Hyu- 191
*Hyugom 140, 163, 185, 193
*i- 263
*ish2ros 243, 263
*kan- 226
*kap 224, 226
*kaput- 226
*kap(y)- 163
*karkros 264
*karp- 226
*kaykos 227, 252, 253, 264
*keh2ulos 227F
*keh2w- 247
*kel- 163
*kelh2- 137
*kerp- 163
*kes- 162
*ks- 155, 171
*kewh1dos 254
*kleh2wis 136
*klem- 166
*kolh2-, v. *kelh2*koylo- 169
*krewh2s 162
*kp- 198
307

KAZALA

*ktus 138, 199

*ksowd- 174
*kuh1dos 254
*kweh2/3(t)s- 156F
*kw(t)s- 156
*-kwe 62, 154
*kwekwlos 152, 214
*kwel- 155
*kwetwores 152, 155, 171,
265
*kwi- 154, 162
*kwin- 152
*kwitis 152
*kwolo-, v. *kwekwlos
*kwoyneh2 152, 169
*kwmis 198
*ns- 155
*rd- 148, 155, 162, 163,
184, 198, 222
*dos, G. jd. 148, 184
*erh2- 166
*erh2s 163
*lem- 166
*lownis 255
*loywo- 252
*h2- 204
*tom 163, 195, 197
*okH- 182
*opos 163
*red-dheh1 148
*d-, v. *rd*h2srn 206
*wes- 156
*won- 156, 163, 219, 223
*woytsus 174
*laku- 156
*le- 216
*leh1to- 241
*leh2iwos 252
*lep- 199
*lewk-, v. *lowk*lew- 166
*leyh- 186, 187
*leyH- 187
*leykw- 153
*lih-, v. *leyh*linkw-, v. *leykw
308

*ldeh2 197
*lowk- 136, 163, 256
*lowkos 168, 171
*lowkis 168, 169
*loykwos 251
*loyseh2 173
*medhu 184
*medhyes 168
*medhyos 168, 184, 194
*meh2 181, 199, 244, 266
*meh1 222, 223
*meh1(ns)- 222, 240, 241
*meh2lom 140
*meh2tr 221F, 233F, 242
*meh2ter, A. jd. 196
*meld- 140F
*melh1- 216F
*melH- 246F
*melit 201
*mems- 216
*men- 184
*mlewH- 264
*mdus 198
*mHdho- 206
*mtis 195
*moneyoh2 219
*mori 18, 219
*morm- 217, 219
*morw- 217
*moysos 174
*mt- 189
*muHs 173, 209, 266
*nebhos 185, 216
*neh2us 248
*new 184F, 195
*new(y)os 171, 176, 185, 218
*nisdos 172, 176
*nokwts 137, 185, 220, 266
* 263, 264
*gwen- 157
*h3tos, ptcp. perf. pas.
197
*ped-, v. *pds
*pedom 220
*peh2(s)- 241, 268
*peh2w 180

KAZALO RIJEI I OBLIKA

*peh3- 140, 180, 243, 244

*pekw- 136, 262
*pekwete, 2. l. mn. ind.
prez. akt 169
*pekwoys, 2. l. jd. opt.
prez. akt. 259F
*peleus 156
*pelewom 156
*penkwe 53, 138, 153, 154,
155, 168, 170, 214, 216
*pet 146, 265
*peysk-, v. *pisk*ph2tr 135, 138F, 171, 221,
226, 244, 265 266, 270,
272
*ph2tros, G. jd. 270
*ph2ter, V. jd. 270
*ph3tos, ptcp. perf. pas. 244
*pisk- 137
*plewty- 255
*plow-, v. *plu*plu- 188, 221
*ph1nos 205
*pth2us 181, 198
*pod-, v. *pds
*pds 135, 221, 224, 266, 269
*pede/os, G. jd. 218F
*podes, N. mn. 218F
*poHim 179
*por- 149
*potis 171
*pstos 174
*pth2keh1so- 155
*sed- 233
*sedos 178
*sehoh2 176
*sehoh2, 1. l. jd. fut. I.
akt. 176
*seh1(men)- 240
*seh2ls 228
*sh2los, G. jd. 228
*sekweti, 3. l. jd. ind. prez.
akt 168
*senh2- 244
*senos 178
*sept 138, 171, 173, 175,
176, 197, 272
*serp- 178
*skaywos 253

*skor- 175
*skorm- 174, 175
*skbh- 175
*(s)ok- 175
*sme- 199
*smoru- 165, 166
*s-gwelbh- 157
*sh3nogwho- 204
*sneygwh-, v. *snoygwh*snigwh-, v. *snoygwh*snoygwh- 17, 158, 184
*snigwhos, G. jd. 184
*snuseh2 173
*snusos 176, 201
*sod- 175
*sm 204F
*srew- 176, 186, 264
*sp- 163
*(s)teg- 140
*steh2- 143F
*stewros 227
*steygh- 163, 169, 270
*steh2- 173, 242
*sth2dhlom 143
*sth2tos, ptcp. perf. pas.
244, 265
*stigh-, v. *steygh*stisteh2-, v. *steh2*stog- 137
*strebh- 264
*sth3nos 206
*suHnus 174, 247, 209
*suHnw, L. jd. 221
*suHnewom, G. mn. 214F
*suHs 176, 209
*supnos 178, 201
*swe- 175
*sweh2dus 241
*swesde 178
*sweruh2 165
*sweuros 175
*swepnos 201F
*swesr 177, 185, 243
*swl- 175
*tawros 227, 257
*tkwsom, 1. l. jd. ind. aor.
akt. 173
*temesi, L. jd. 176
*tenk- 136
309

KAZALA

*tern-, v. *tn*teys- 174

*th2us 136, 196, 201
*tod 136
*treyes 15, 186, 191, 182
*tn- 136
*ts- 178
*t 269
*uh-, v. *wehoh2
*ukwsn 184
h

*we - 188
*wehoh2 144, 151
*welh1- 188, 190
*welh2mi 216
*wemh1- 243
*werdhom 143
*wert- 153F, 188, 248
*westu- 178
*wet- 190
*weyd- 249
*widtr 189
*widtos, ptcp. perf. pas. 266
*wiHros 190, 208, 247, 216
*wi- 148, 251F
*wloyos 190
*wh2neh2 190, 206
*wkwos 154, 178, 197, 206,
272
*wkwe, V. jd. 168
*wpos 197F
*wod 24, 146, 184, 220, 233
*udnos, G. jd. 179, 184,
203
*woh-, v. *weh*wolh1-, v. *welh1*wort-, v. wert*woyd- 189
*widet, 3. l. jd. ind. aor.
akt. 190
*woy- 148, 251
*woynom 252
*wrotom 264
*wmis 198
*ws- 174
*wt-, v. wert*ya- 193, 226
*yeh1ro- 193
*ykw 193
310

*yenh2tr 191, 221F

*yewdh- 143
*yoh1ro-, v. *yeh1ro*yos 193
*yowHn- 191
*yowo- 191
*yudh- 193

2. INDOEUROPSKA ZNAENJA
bdjeti 254
biti 124, 142, 176, 201,
215, 262, 238, 245, 247,
262, 266
bob 219
bog 190, 249
bok 255
boraviti 246
boriti se 193
brada 143, 199, 219
brat 129, 138, 142, 221
brati, kositi 163
buditi 255
bukva 17
crv 198
crven 142, 255, 264
etiri 152, 265
uti 264
dah 243
dan 225
dat 244
derati 213
deset 148, 163, 171, 195,
196F, 216
desni 139, 216
devet 184F, 195, 269F
dim 143
disati 243
dobiti
dobro 245, 264
drvo 218, 220, 268
dubok 139
dg 205
dvadeset 196
gladak 144

KAZALO RIJEI I OBLIKA

glava 163
gnijezdo 172, 176
godina 193
gora 156
gorjeti 171, 216, 254
gospodar 171, 217
gost, tuinac 144, 217
govedo 156, 257, 269
govoriti 241, 264
grabiti 144
grana 182
grepsti 265
guska 227
hodanje 195
hodati 144, 270
htjeti 188
hvatati 163
i 62, 154
ii 249, 250
ime 195, 246
ja 181F, 263
jabuka 139, 140, 233
jaje 221, 223, 240, 258
jaram 140, 185, 193
jasen 181
jedan 251
jednokopitan 204
jelen 238
jesti 24, 238
jetra 193
jetrva 191, 221
jezik 163
juha 191
kamen 165, 199, 237F, 266
kaalj 242
ki 201, 221, 243
kobila 215
koljeno 149, 216, 218
konj 155, 238, 263
koraati 163
koriti 245
kosa na vratu 209
kost 181, 220
kota 152
kralj 149F, 222
kua 148

laa 248
lagan 187, 193
lakat 215
leati 251
list 218
liti 187
lizati 186
losos 18, 173
magla 144
malen 174
mama 221F
mati 221, 242
med 184, 201
medvjed 180
mek 198
meso 216
misao 195
misliti 184
mi, mii 173, 266, 209
mjesec 223, 240
mlad 191
mlijeko 163
mljeti 216F, 246F
more 18, 219
musti 245
mukarac 185, 209, 246,
247
ne 222, 223, 269
nebo 185, 258
neak 213
nepoznat 197
no 137, 185, 220, 266
noga 135, 266, 269
nokat 218
nos 227
nositi 129, 213, 236, 262
nov 171, 176, 185
obraz, brada 165
obronak 252
obrva 246F
oganj 263, 264
oko 220, 239
okretati 264
onaj 263
orati 18, 239
os 173, 239
osa 218
osam 140
ostatak 251
311

KAZALA

ostaviti 153
osveta, kazna 152
otar 239
otac 132, 171, 244, 265,
266
ovca 239
paliti 252
pas 219, 223
pastir 248
pei 136, 262
pet 53, 138, 153, 154, 155,
170, 216
pitati, iskati 166
piti 180, 268
pljuvati 247
pobijediti 244
pojas 193, 224
pokrivati 140
polje 149
popit 244
povraati 243
poznat 205
prase 149F
prati 218
ptica 221
puhati 245
pun 205
raditi, umoriti se 204
rak 264
ralo 239, 244
rasti 163, 245, 257
ravan 174
razasut 206
riba 137, 163
rije 143
roak 243
roen 205
rog 166
sada 269
san 178, 201
sedam 171, 173, 175, 176,
272
selo 251
sestra 185
sijati 240
sin 174, 209
sjajiti 256
312

sjeme 240
sjesti 233
skupljati 163, 166
sladak 241
slijep 264, 227, 252
smrad 233
smrt 189
snaga 139
snaha 173, 201
snijeg 17, 158
sol 227
srce 148, 198, 222
srednji 184, 194
srna 194
stati, stajati 173, 242
staviti 236, 240
sto 163, 195, 197
stog 137
strljen 206
suh 175, 225, 227
svet 243
svezati 254
svinja 176, 209
svjetlo 136
irok 181
tovati 193
taj 193
tama 246
tanak 136
tei 176, 186, 264
to 136, 263
topao 158, 216
tri 15, 186, 191, 192
tui, udarati 137, 247
udarati 158
udovica 142, 190
uho 184, 257
ukroen 204
umro 205
upregnuti 266
uzimati 216
velik 181, 199, 266
vidjeti 266
visok 196
vjetar 171, 223
voziti 151, 188

KAZALO RIJEI I OBLIKA

voda 24, 220, 233

voditi 236
vonj 181
voziti 188
vreti 193
vrh 174
vrtjeti 155, 188
vuk 197, 272
zapovijed 264
zasun, kuka 136
zatita 174
zec 224
zelen, ut 150
zemlja 218, 223, 267
zima 150
znalac 189
znati 189, 238, 243, 249
zora 173
zreti, star 149
zrno 150F, 206
zub 221
zubac 142
zvati 150
zvijezda 245, 265
dral 140, 163
ena 156
iv 209, 247
ivotinjska dlaka 258
3. ALBANSKI
3.1. Toskijski
ah 181
ang 150F
ari 198
asht 178, 220
at 221F
ath(t) 149
atht 239
be 252
buj, 1. l. jd. ind. prez. akt.
142
del 216
dilni 216
dit 201
djatht 139, 216

djeg 158, 216

dor 151, 223
dhmb 142, 150, 221
dhndr 243
edh 254
elb 220
sht 238
ethe 254
grua 166
gur 156
gjan 191
gjanj 158
gjarpr 178
gjind 171
gjum 178, 201
hal 181
herdh 181
je 216
jep 216
kam 163, 226
kapas 224
katr 152
koh 155, 171
koll 242
leht 158
lr 187
lis 186
mal 206
mbledh 216
mi 173, 209
miell 216F
mish 216
mjegull 144
mjekr 166
mjel 245
mjet 185
mos 223
mot 223
motr 221, 242
muaj 223
mund 184
nat 185, 220
313

KAZALA

ngah 197
ngjesh 191, 193, 224
nip 213, 216
njeri 186, 246
njoh 243
nuse 201

Alakandu 40, 41
alpa 182
anda 216, 220
Apaa 40, 41
atta() 220, 221F
auli- 182

par 207
pes 155, 170
pjek 136
plot 223

di 243
dmi 213
ekutteni, 2. l. mn. ind. prez.
akt. 24
pzi 216
ear 180
mi 124, 201, 238
i, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 124
zi, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124, 170, 238
aanzi, 3. l. mn. ind.
prez. akt. 238, 245, 267
tmi 238
ezzatteni, 2. l. mn. ind. prez.
akt. 24

qind 171
sjell 153, 155
shtat 173, 197
shum 178
ti 269
tmer 224
tre 186, 191, 192
thi 209
thom 155
ulk 197
ve 142
vesh 257
vit 216
vjedh 188, 190
vjet 190
zej 191, 193
zjarm 158, 216
zjerm 170
3.2. Gegijski
dhmb 221
dimn 150, 251
grun 150F, 206
4. ANATOLIJSKI JEZICI
4.1. Hetitski
adan(t)-, ptcp. 139
adanzi, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 238
Aiya 41
Aiyawa 41F
aku- 239
314

ganu, v. gnu
gnu 149, 216
giemi 150
gimmanza 150
anz(a) 170
aran 180
ara 216
ar- 239
artagga- 198, 267
a- 176
a()ik- 181
ati 178, 180, 182F
aterza 245, 265
URU
atti 25
uizi 246
ulana- 206
uwanza 171, 245
innarawant- 186
iukan 140, 185, 193
karwar 147F
kear 151
ki- 251
kr 148, 199

KAZALO RIJEI I OBLIKA

kiar 223
-kku 154
krimb 198
kuenzi, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 158
kunanzi, 3. l. mn. ind.
prez. akt. 158
kui- 154
kuinna 156, 158
kuwa- 154
lman 45, 195, 197, 246
Lazpa 41
linkai 216
luk(k)- 136
ma 24
mala- 140
mallai 246F
mur 222
mema- 184
Milawanda 40
Milawata 40, 41
militt- 201
nekuz 185, 266
npi 184, 216
newa- 185, 214
NINDA-an, A. 24, 25
ninikzi 148
nu 24, 269
paur 180
pa- 241
pattar 146
pdan 220
am(a)lu- 141
an- 244
arpa- 163F
ipanzakimi 25
ipta- 173
iu 170
tru- 220
Taruia 40
Tawalagawa 41
tei 240
tekan 223, 224
terijanna- 186

tu ae- 211F
tuui- 143
ulippana- 197F
walmi 216
walku(w)a- 197
wtar, A 24, 146, 220, 271
wetena, G. jd. 24
weteni, D. jd. 24
widr 216, 224, 233, 271
w(i)dati- 142
Wilua 40, 41
4.2. Hijeroglifski luvijski
azuwa 148
ka-i- 144
pat- 135
ta-ma- 139
tru- 271
tkan 267
wawa- 156
zrt- 148
4.3. Lidijski
bu(v)- 142
4.4. Likijski A
esbe 148
ti- 154
wawa- 156, 158
4.5. Likijski B
ki- 154
4.6. Luvijski
awi- 239, 240
kai- 217
ki- 265
kai- 162
-ku 154
kui- 154, 162
suwana- 209
walwa- 197
wnatti- 156, 158
zrt- 162
4.7. Palajski
amluwa- 141
315

KAZALA

5. ARMENSKI
air 185, 246
akn 220, 239
amis 240
anicem 245
anun 195F, 246
araur 239
ar 198
asen 239
ast 245
atamn 139
ateam 220
audi 181
awelum 245
bam 241, 242
berem 213
bin 156
busanim 142
cer 149
ccax 182
corkc 152, 155, 171
dz 151
dizanem 151F
dustr 201
ebayr 142
en 238
em 124
es, 2. l. jd. ind. prez. akt
124
, 3. l. jd. ind. prez. akt.
124, 238
erekc 186, 191, 192, 246
148
ewtcn 173
ganel 158
gayl 197F
ge 190
gemn 206
goy 246
hacc 136
hacci 181
hasi 148
haw 181
hayr 135, 244
hin 178
316

hing 216
hoviw 181, 239
imnam 184
inn 195
jaunem 150
jern 151
jiun 150
erm 159, 171
ju 223, 224
ur 192
keray, 1. l. jd. ind. aor.
medpas.158
kin 158
kov 156
krunk 140
kcoyr 186
lizem 186
lois 136, 256
luc 140
mard 198
mayr 221
mg 144
m 185
mi 222
muaj 240
mukn 173, 209
ner 191
nu 201
olokc 187, 215
oror 215
otn 135, 220
sirt 148, 155, 222
un 223, 224
tasn 195, 216
taun 224
terem 213, 216
tun 139
tur 224, 243
tcakn 140
tcakceay 155
tcanjr 136

KAZALO RIJEI I OBLIKA

tcaramim 178
udhe 151
u 182
unkn 257
utc 240
vetasun 178
zgest 178

6. BALTOSLAVENSKI JEZICI
6.1. Starolitavski
ausas 256
esm 124, 132, 201
es, 2. l. jd. ind. prez. akt.
124
sti, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124
e 263
liti 186
navas 185, 214
nepuotis 213, 214
snus 209
6.2. Litavski
aks 239
akmu 165, 237F, 262
alkn 187
arlis (dij.) 215
rklas 239, 244
rti 239
arilas 181
as 239
menys 165
atrs 239
atuon 240
av, v. ev
ugti 257
uksas 256
alas 182
auss 257
aur 173, 174, 256
avs 239

baidti 174
baiss 174
barzd 143, 219
budyti 255, 256
basti 255
blus 188
brlis 142
broterlis 142
bruvs 246F
bti 142
dangs 185F
dants 139
debess 185
deiv 249
der 213
dimt 148, 195, 196
dinas 139
devitas 195, 196
dti 240
divas 190, 249, 250
dieva, n. 250
dubs 139
dukt 201F
dmai 143, 209
dona 271
duons 233F
doti 224, 243
eti 249, 250
lnis 238
malas 215
erlis 215
ev 148, 215
gajs 209F
galv 271
galvs, G. jd. 271
glv, A. 271
gadas 166, 247F, 260
garas 256
grti 166
grv 140
giti 158
gr 156, 168, 208
giri 156
gvas 172, 247
glods 144
grbti 144
gribti 175F
gurkls 201
317

KAZALA

gvas 209
iesm 252
iekti 166
lgas 206
irtv 198
ilaivti 252F
junas 191
jutis 254
jvas 193
jnt 191
jnters, G. jd. 191
jngas 140, 193
jostas 224
josti 193
jra 192
j 191
kain 152, 169
kklas 153
klti 137
katrs 218F
kulas 227
klti 163
kpti 136
kerp 163
ketur 152
kirms 198, 199
krajas 246
lakas 251, 252
laika, n. 252
laivti 252
lis 18
lakas 136, 163
legvas 158
liudis 245, 254
leti 187
liti 186
lti 187
maas 174
mlti 246F
mam 221F
marnti 201
marti 171
maris, G. jd. 172
md 184
meds 184
318

mlti 245
mnuo 240, 241
migl 144
miti 184
mints 185, 195
mit, A. 205
miti 201
mirts 198
mom 221F
mt 221, 233F, 242
nag 128
nakts 185
nmas 139
nasas 185
najas 185
nti 148
nenti 238
niedti 234
nras 186
norti 186
nsis 228
n 269
obuols 139, 233
buol, A. 233
pdas 135
pts 217
pantas 205
penk 172
pemenikas 248
piemu 248
pitas 174
plaiai 255
rank 185, 271
radas 142, 255
rtas 256F
ryta 256F
sasins 224
sasas 174, 178, 227
septyn 173
sesu 186, 243
seses, G. jd. 186
skauds 174
smakr 165
smkras 165
snigas 158, 271

KAZALO RIJEI I OBLIKA

stgas 140
stti 173, 242
su- 245
sns 174, 209, 247
ak 182
pas 163
uras 165
itas 195
irds 148
iru 206
s 150F
u 163, 219, 223, 224
viess 174
ts 136
taras 227
tavs, G. jd. 215
teiss 174
tvas 136
trs 186
t 269
tkstantis 201
tugus 201
olektis 187
osti 233
vltis 260
vadas 143
vagas 198F
vamas 198F
vrna 271
vrnos, G. jd. 271
vrn, A. 271
vidas 250
veida, n. 250
veizdti 249
vmti 243
vesti 188
vtra 245
vti 188
vi- 252
vipats 251
vikas 197, 199
vlna 206
virs 174
vras 190, 203, 208, 216,
247
vti 208F

lias 150
abas 142
rdas 166
avti 150
ss 228
etas 150
ntas 243
erlikas 166
iem 150, 250
im, A. 250
inti 238, 243
rnis 206, 207
uvs 163
6.3. Starolatvijski
atras 239
vulks 197
6.4. Latvijski
amu(o)ls 215
alis 182
uss 257
desimt 195
dieva zles 249F
dieva zosis 249F
devs 249, 250
dut 224, 243, 271
dzvs 172, 209
lks 215
gribt 175F
grva 209
govs 156
it 249
ilgs 206
kals 227
kat 247
mdus 184
nss 228
nest 148
peci 171
prsts 174
319

KAZALA

roka 271
s ls 227
suss 227
smts 195
sids 148
spat 247
stt 242
trgus 201
tu 269
tumsa 201
ulekts 187
vlks 197
zint 238, 243
zoss 228
6.5. Staropruski
ains 251, 252
alkunis 215
arelis 215
ast 215
dtwei 243
dessimts 195
deyws 249
doyte 96
eg 96
eit 249
emelno 215
est 215
etbaudinnons 255
genna 125, 156, 169
giwan 172
insuwis 201
kayle 96
koyte 96
labonache 96
lindan, A. 197
meddo 184
320

newints 195
nikoyte 96
pennega, G. jd. 96
peuse 255
prsten 174
plauti 255
pomedian 95
postt 242
poyte 96
rekyse, V 96
seyr 148
spoayno 179
thewelyse, V. jd. 96
thoneaw, V. jd. 96
tsimtons, A. mn. 201
wais-pattin, A. jd. 251
wargan 198F
widdewu 142
woaltis 187
6.6. Jatvinki
ilg 206
wuks 197
6.7. (Pra)slavenski i
opeslavenski
*akitu 169
*akuna 220
*ardla 260
*atiku 169
*baba 271
*bk 256
*borno 219
*bry 246F
*drvo 268
*gardiki 202
*gardu 260
*golva 271
*golvy, G. jd. 271
*golv, A. jd. 272
*gwajzd 170
*jaw 255
*jmela 215
*jm 195F

KAZALO RIJEI I OBLIKA

*kaina 94
*karta 220
*Kibitt- 202
*kirk 170
*krv 199
*kuningu 169
*kwajtu 170
*lawku 256
*lopata 271
*melko 260
*mrtv 199
*morv 188
*olkt 215
*plt 199
*satan 220
*srdce 199
*stig 169
*stikla 202
*taga syna 219F
*vlk 199
*vorna 271
*vorny, G. jd. 271
*vorn, A. jd. 271
*wermn 260
*wixu 169
*xelmu 169
6.8. Staroslavenski
ablko 139, 233
az 181
ber 127, 142, 213, 235
bda 251, 252
bs 174
blxa 188
bljusti 254
bob 144F, 219
bolii 139
brada 143, 219
brano 219
bratr 127, 142

brg 166
buditi 146, 255, 256
buky 256
bdti 268
byti 142, 247
Cvtat 202
cl 169
cna 152, 169
crky 170
cvt 170
as 155, 171
esati 265
etyre 152, 265
rmn 198
rn 198F
rv 198
udo 250
uti 169
dar 224, 233F
dati 224, 242
der 213
dest 129, 130, 148, 195,
196, 215
desn 139, 216
devt 129, 130, 195, 196,
215
dti 240, 263
dver 227
divii 249, 254
dn 201
dlg 206
dom 139
dga 185F
dno 139
dti 201, 243
dym 143
gladk 144
gnzdo 172
goniti 158
gora 156
gospod 217
gost 144, 217
govdo 156
gradc 202
grad 166, 260
grd 144
greti 144
321

KAZALA

grst 163
igo 140, 163, 193
imela 215
iskati 166
iti 249
ie 193, 263
jaje 258
jasti 139, 238
jelen 238
jesm 124 , 132, 201
jesi, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 124
jest, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124, 176, 215, 238
jtry 191
jzyk 163, 201
jun 191-kntsa
jutro 256
juxa 191
kamy 165, 237F, 242
klati, v. kolj
klju 136
kolo 153
kolj 137
kotoryi 218F
krava 166
krv 159, 199
kn 169
kvas 156
lakt 187, 215
ldina 197
lk 251, 252
lp 222F
ls 190
lv 252
lxa 173
lik 169
liti 186
lizati 186
lgk 158
loky 156
lokve, G. jd. 156
lu 136, 169, 256
luk 256
ljudje 245, 254
322

mati 221, 233F, 242

med 184
melj 216F
meda 184
mso 216
mra 223
msc 222, 223, 240
mx 174
mgla 144
mnti 184
mr 201
mlad 140
mlko 260
mlsti 245
mlti 246F
mlz 245
monisto 30
more 18
mrtv 190, 198, 199
my 173, 209
ne 269
nebo 185
nesti 148, 199
netii 213
nevsta 215F
n- 269
nogt 204F, 218
nos 228
not 185, 220
nov 185, 189, 214
nrav 186, 246
ny-n 269
oct 170
ogn 253
oko 220, 239
okno 220
osa 218
os 239
osm 240
ostr 182, 239
otc 169, 221F
otlk 251
ovca 239
zk 150F
pamt 185, 195
pasti 241
pek 136

KAZALO RIJEI I OBLIKA

peete, 2. l. mn. ind. prez.

akt. 169
pci, 2. l. jd. imp. 259F
pero 265
peti, v. pek
pti 196
pna 179
piti 268
pn 196
ploviti 221
pln 188
plt 199
pljuta 255
pod 135, 215, 233
pojas 193
pop 220
potbga 217
pras 149F
prst 174
prv 206
ree, 3. l. jd. ind. aor. akt.
259
rosa 186, 218F
rka 170, 185
rc, L. 170
rud 255
rdr 142, 264
sam 204F
sedm 173
sestra 186
sm 240
ssti 233
sti 240
s 150F
srp 163
sren 206
skor 175
skrb 175
slab 208
slovo 187, 215F
slovese, G. jd. 215F
sng 17, 158
snxa 173, 201
sol 227
sotona 220
soxa 182
srdce 162, 163, 199
srna 166

stati 173, 242

stig 163
stklo 202
stza 169, 270
stog 137, 140
struja 176, 186, 264
sux 174
s- 245
smrt 198
sn 201
sto 195
svekry 167
svt 174
svinija 209F
svoj 175
syn 209, 247
synovi, D. jd. 214
lm 169
tix 174
tma 201
tnk 136, 196, 201, 208
to 136, 263
trije 15, 186
trn 136
tur 227
ty 269
tysti 201
uxo 174, 257
vez 144, 151
vesti, inf. 188
vdti 31, 189
vst 266
vtr 181, 245
vidti 249
vrtti 153F
vs 169, 251F
vlk 168, 197
vle, V. jd. 168
vlci, n. 259F
vlna 190, 206
voda 184, 233
voziti 188
vrag 198F
vrat 153F
vrm 260
vrtti 188
323

KAZALA

vrx 174
vdova 142, 190
vydra 132
xoditi 175
xod 175, 233
xotti 175
xram 174
xrom 175
xud 174
xtti 175
xvala 175
xvatati 175
zelen 150
zt 243
zima 150, 251
zrti 149, 166
zlato 150
znati 243
zb 142, 163
zrno 150F, 206
zvati, v. zov
zvzda 170
ena 156, 169
ti 158, 169
iv 169, 171, 209, 247
6.9. Ruski
e 260
169
123
po 201
166, 260
o 260
o 260
210
170
, L. jd. 170
cpe 199
175F
201
324

6.10. Bjeloruski
170
, L. 170
6.11. Ukrajinski
170
, L. 170
6.12. Poljski
brzeg 260
groch 260
gwiazda 170
mga 202
mleko 260
mot 260
mysz 210
szko 203
6.13. Polapski
pors 260
6.14. Pomoranski
Biaogard 260
gard 260
6.15. Staroeki
ve 169
6.16. eki
deska 203
hrch 260
kvt 170
loket 260
mhla 202
mlat 260
mluviti 264
my 210
rdlo 260
sklo 203
skora 179

KAZALO RIJEI I OBLIKA

skromn 175
vlk 129
znt(i) 238
6.17. Slovaki
jemelo 215
my 210
omelo 215
6.18. Standardni hrvatski
apotka 133
rn 187F
bjati 241
bjka 241
brjk 132
bsna 241
bdjti 268
brm 127, 235
brati 235
bti 142F
jsam, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 131F
bg 37F, 185F, 262
bga, G. 185F
bsti 189F, 267
bdem, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 189F, 267
brt 122, 127
brti 235
brijg 260
ckva 170
j 124
rapa 124
lik 124
sati, v. ati
ati 130F
etiri 131
do 254
dbar 30
dh 183
dm, 1. l. jd. ind. prez. akt.
131F
dn 123
dska 202
dti 242, 243

dsni 139
devsilj 195
dijlekat, v. dijlekt
dijlekt 132
dm 210, 211F
dv 249F
djti 240, 263
djvr 227F
dobrom, DL. jd. 122
dobrome, L. jd. 122
dobromu, D. jd. 122
drzd 123
dvo 268
dg 206
dga 185F
dh 183
dpsti 139
dv 122
glZu, I. jd. 132
glva 237F, 202
glvu, A. jd. 237F
grbiti 175F
grd 260
grdac 202
grh 183, 260
grehta 183F
grva 209
glo 201
gnj 256F
hu 131F
hr]Za 122
hrm 175F
hr]vati se 132, 181
hvla 159
mm, 1. l. jd. ind. prez. akt.
131F
imla 215
spiti 133
susa, A. 131
zbor 235
jbuka 233
jje 123, 192, 223
jl 194
jrbol 133
jsn 181
jdm 24
325

KAZALA

jla 143
jtrva 191
jzik 123
jha 181
jha 191F
jnk 191
jne 191
jtro 256F
kp 170
kplju, I. jd. 170
kalj 242
k 123
knz 169
komr 132
kra 178
ksiti 170
ken, ptcp. perf. pas.
170
Ktor 220
krsati 130F
krm, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 130
krv 263
krh 183
Lbn 260
lbd 182
lkat 260
lne 238F
ld 185F
lda, G. jd. 185F
lijk 251F
lijs 190
lijv 252
lsica 131
lkva 156
ljto 241
ljbavlju, I. jd. 132
mgla 202
mknula 131
mma 123, 221F
mti 122, 242
mter, A. 122
mdvjed 154F
mZa 184
mtar 241
msao 170
mlju, I. jd. 170
326

m 122, 209, 210

mjsc 240, 241
mlt 260
mlijko 260
mljti 132, 246F
mljete, 2. l. mn. ind.
prez. akt. 132, 246F
mnti 184
mnm 184
mgu 125, 131F
me, 2. l. jd. ind prez.
akt. 125
me, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 177
mrati 177
mrv 188, 217F
nrav 186
nk 213
nevsilj 195
nas 150F
noga 128
nkat 218F
nkta, G. jd. 218F
ns 122
nsiti 131
njh 183
brva 246F
ganj 31
ko 123
onako 131
rah 183
rati 239
os 262
sor 220
tar 239
pmt 185
psti 241
pela 122
peete, 2. l. mn. ind. prez.
akt. 130
peku, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 130
piti 63, 268
pjvati 130
pltiti 170
plen, ptcp. perf. pas
170

KAZALO RIJEI I OBLIKA

plsati 130F
plm, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 130
pltem, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 235
plt 235
pla 255
pljj, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 247
prh 183
prse 237F, 240
pr seta, G. jd. 237F
prsega 169
priszati 169
ps 203F
ph 183

stmbeni 133
stti 143F, 242
statstika 132
stropr 133
stlica 131
strh 183
stljn 206
stp 129
sh 227F
smnja 133
snce 122
stra 256F
svt 123
svijt 130
svnja 122
ljva 210

rditi 170
rZen, ptcp. perf. pas.
170
rme 207
r]Za 122, 142F
rd 185F
rda, G. jd. 185F
rpa 130, 222F
rZ 142F
rsa 272
rsu, A. 272
rv 191
rda 142, 255
rka 130, 170
rci, L. 170
r]vati se, v. hr]vati se
s v 169
sstra 122, 272
sstru, A. 272
sjati 240
sn 122, 237F
snovi, n. 237F
sjme 240
skk 175
skrman 175F
sl b 208
slh 183
smo 222F
Sln 220
sra 222 F
sp 163
stklo 202

tako 131
tanak 123
tom, DL. jd. 122
tome, L. jd. 122
tomu, D. jd. 122
topiti 259
trva 202
tr]buh 183
tg 201
tr 15, 123
trn 123
trm 123
uiti 121
ho 123
lica 182
umrati 201
v s 169
veliki 131
vidjev, v. vidjevi
vidjevi, ptcp. perf. 122
vti 208F
vjtar 181
vlda 202
vlt 260
vda 122, 146
vdila, ptcp. perf. pas. 131
vl 191
vlio, ptcp. perf. pas. 130
vosak 132
vrg 125
327

KAZALA

vre, V. jd. 125

vh 183
vrijeme 130, 260
vr]tjeti 30
vk 12, 191
vna 206

ckl 203

zpti 196
zt 243
zlo 262
zn ti 238, 243
zn o, ptcp. perf. pas. 238
zn, 2. l. jd. ind. prez.
akt 238
z no 206

fla 159
gr 183
grijta 183F

drl 123, 140F

lva 211
na 124
enam, D. mn. 121, 122
enama, DLI. mn. 121,
122
erav 140
v 209
6.19. akavski dijalekti
glv 237F
grd, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 144
dar 142F
vs 251F
zm 90F
zim, G. jd. 90F
zmu, A. jd. 90F
zme, N. mn. 90F
6.20. Kajkavski dijalekti
devar 227F
hoem, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 131F
moem, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 131F
onak 131
rde 142F
tak 131
vs 148
6.21. tokavski dijalekti
apatka 133
328

ela 122
etri 131
d x 183
dx 183

ssa, A 131
korm 132
krv 183
kje, 2. l. jd. ind. prez. akt.
247
lsca 131
mknla 131
ma, G. jd. 203F
mre, 3. l. jd. ind. prez. akt.
177
nako 131
ntijk 213
nst 131
x 183
or 183
psa, G. jd. 203F
peu, 3. l. mn. ind. prez. akt.
1302
pr v 183
px 183
rijh, 1. l. jd. ind. aor. akt.
241
skl 203
slx 183
stropl 133
stlca 131
str 183
smlja 133
tica 203

KAZALO RIJEI I OBLIKA

trbx
uit 121
vs 251F
velki 131
vdla 131
v x 183
6.22. Makedonski
135
135
, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 222F
6.23. Slovenski
m 198
jmla (dij.) 215
mti 242
omla (dij.) 215
plja 255
znti 238
zn l, ptcp. perf. pas. 238
v 209
7. GERMANSKI JEZICI
7.1. Pragermanski
*aj 239
*aydl- 252
*bk 256
*bni- 241
*kinnuz 167
*kunningaz 169
*lawka- 256
*layxwna- 251
*skermaz 174
*spwa- 247
*su- 245
*tewaz 74F
*wulfaz 178
*xawwa- 247
*xelmaz 169
7.2. Gotski
ahtau 240
ahwa- 148, 155, 238
ahwa-tundi- 148F, 271
ains 251, 252

aira-kunds 205
akrs 149
aleina 187
anabiudan 254
arjan 239
arms 207
atta 220, 221F
aukan 257
auso 257
awistr 239
baran 213
batiza, komp. 177
bauan 142
broar 138, 142, 271
brufas 217
dahtar 201F, 203, 243
distaran 213
diups 139
fadar 135, 138, 244, 271,
272
farbiudan 254
fidwor 152
fimf 138, 154
fodjan 241, 242
fotus 135, 224
gamunds 184, 195, 196
ganah 148
gaqums 195, 196
gasts 74, 144, 217
gawigan 188
graban 144
gu 150
hafjan 163
haihs 227, 252
hails 169
harto 148
hardus 138, 199
hari 74
hausjan 169, 264
hlaiw 252
hoha 182
hunda 195, 196
a 154
im, 1. l. jd. ind. prez. akt.
329

KAZALA

124
is 2. l. jd. ind. prez. akt.
124
ist 3. l. jd. ind. prez. akt.
124, 238
itan 139F, 215, 238

-steigan 163
stiur 227
sunus 209, 247
svistar 186

jer 192
juggs 191
juk 140, 193

tahswa 139
tahun 195, 196
timrjan 139
tuggo 163, 201
tulgus 206
tunus 139

karn 206, 207

karus 208
kausjan 149F
kiusan 149F
kniu 149
-kuns 205

ata 136
arnus 136
reis 186

land 197
leiht 158
leiu 187
liudan 245
liuha 136
marka 219
mena 240
menos 222, 240
midjis 184
mili 201
nahts 137, 185
naiteins 245
ne 269
nih 269
nists 172, 176
niujis 185
niun 195

war 203, 215, 247

waran 188
wait 189
ward 143
warm 198
widuwo 142
wisan 246
wulfs 154, 178, 197F, 206
wulla 206
7.3. Krimskogotski
ada 223
schnos 177
7.4. Staronordijski
arr (stisl.) 239
askR 181
austR 256
bjda (stisl.) 254

qino 156
qius 209, 247
raus 142, 255
reis 15
riqis 246

egg 239
ek 75
eldr (stisl.) 252
eta 215, 238
gunnr (stisl.) 158, 159

sibun 138, 173

sind, 3. l. mn. ind. prez. akt.
245
snaiws 17, 158, 159
speiwan 247
330

hlaun (stisl.) 255, 256

HlewagastiR 75
HoltijaR 75
horna, A 75

KAZALO RIJEI I OBLIKA

jli 182

dn 240F

kambR 142

eoh 148

mir (stisl.) 221

fisc 137

raur (stisl.) 142F

geard 166
gloian 150
grot 144F
grindan 157
hawan 247
hraw 162
hwt 154
hwol 153F
hweowol 153F
hwogol 153F
hwsan 242

stakkr (stisl.) 137, 140

tafn 224
tawido, 1. l. jd. ind. perf.
akt. 75
Twar, n. 249
unnr (stisl.) 136
ulfR 178
vargR 198F
7.5. vedski
hugga 247
jag 175F

liccian 186
lungre 158
mnan 184
melcan 245
mist 144
mdor 242
ms 209

pratar, prez. 175F

sjuk 173F
svenska 175F
tid 140
vad 154
varg 198F
vatten 24
7.6. Staroengleski
ppel 139

nefa 213
nse 228
sd 240
sar 178
snoru 177, 201
spwan 247
stondan 173
s 209
sunu 247
swti 241
tunus

bana 158, 159

bn 241
bodan 254
br 246F
ceorl 149
cran 140
c 156
dd 240

wearg 198F
wearm 159
-wiss 266
wulf 178, 197
7.7. Engleski
acre 149
anguish 135
apple 233
331

KAZALA

bad 123
bane 158
be 142
am, 1. l. jd. ind. prez.
akt. 142F
is, 3. l. jd. ind. prez. akt.
238
was, 1, 3. l. jd. ind. perf.
akt. 246
bear 213
beard 143
beech 17, 75
better 177
bid 254
book 75
brother 122, 138, 142
brow 246F

glad 144
glow 150
got 150
gown 256F
grab 144
guest 217

chin 167
choose 149F
comb 142
cook 138F, 140
corn 209
cow 156, 157
crane 123, 140

land 197
lick 186
light 136, 158
lip 187

daughter 123, 201

day 123
deed 240
deep 139
do 240F
ear 123, 257
east 73F, 256
eat 238
edge 239
egg 223F
eight 240
ell 187
ewe 239
eye 123
father 135, 138
fish 137
five 138, 154
foam 179
food 241
foot 135, 224
forbid 254
four 152
332

hard 138
hare 224
heart 148
helm 169
hornet 209
hundred 195
Ken 135
king 169
knee 149

mane 30
mare 123
marsh 18
mead 184
mean 184
mere 18
mid(dle) 184
milk 245, 260
mind 195
mist 144
molten, ptcp. perf. pas. 198
month 240
moon 240
morning 256F
mother 122, 221
mouse 122, 173, 209
murder 198
name 123
new 185
night 185
nine 129, 195
nose 122
one 251
ox 184
oxen, pl. 184

KAZALO RIJEI I OBLIKA

pen 135
penny 139
quean 156
queen 135, 156, 157
quick 209
red 142, 255
saint 1232
seed 240
seven 138, 173
sister 122, 186
sleep 209
snow 158
son 209, 247
sow 209
stand 173
star 245
steer 227
stick 140
sun 122
sweet 241
swine 122

word 143F
worm 198
wulf 152, 178, 197
year 193
yeast 193
yoke 140
young 191
7.8. Starovisokonjemaki
ahsa 239
berg 166
biotan 254
giwiss 266
ei 223
haban 226
hasan 224
havan 224
hornaz 206
houvan 247
hwaz 154

tear 213
ten 129, 135, 195
that 136
thin 123, 136, 208
think 143F
thorn 123, 136
thou 136
three 123, 186
thursh 123
tide 140F
timber 139
tomorrow 256F
tongue 123, 201
tooth 139
two 122

jesan 193

wasp 218
water 24, 122, 140F
weal 153F
weigh 188
west 73F
what 154
wheel 153F
when 153F
who 153F, 154
widow 142
wool 209

toum 143

Keisur 253
kund 205
kundig 205
lhan 251
liut 245
metu 184
ms 173
phaffo 220
rho 194
snur 201
spwan 247

7.9. Njemaki
Achse 239
acht 240
Acker 149
Apfel 139
Au 239
Bart 143
bauen 142
333

KAZALA

bewegen 188
bieten 254
bin, 1. l. jd. ind. prez. akt.
142
Bruder 138, 142
Buch 75
Buche 75
das 136
Dorn 136
drei 186
du 136
dnn 136
Ecke 239
ein 251
Elle 187
essen 238
Fu 135
fnf 138, 154
Gast 144, 217
genug 148
glhen 150
Gott 150
graben 144
hart 138
Hase 224
Helm 169
Herz 148
Hornisse 206
hundert 195
ist, 3. l. jd. ind. prez. akt
238
Jahr 193
Joch 140
jung 191
Kaiser 253
Kamm 142
keck 209
Kerl 149
Knie 149
Koch 138
kochen 140
Knig 169
334

Korn 206
Krahn 140
Kuh 156
Lachs 18
Lauch 256
lecken 186
leicht 158
Leute 245
Licht 136
Maus 173, 209
meinen 184
melken 245
Met 184
Mitte 185
Monat 240
Mond 240
Mutter 221
Nacht 185
Nebel 185
Neffe 213
neu 185
neun 195
Ohr 257
Ost 73F, 256
Pfennig 139
rot 142, 255
Sau 209
Schirm 174
Schnee 158
Schnur 177, 201
Schwein 209F
Schwester 186
sieben 138, 173
Sohn 209
Stecken 140
stehen 173
Stern 245
Stier 227
S 241
tief 139
Tochter
Tun 240F

KAZALO RIJEI I OBLIKA

Vater 135, 138

verbieten 254
vier 152
was 154
Wasser 140F
werden 188
West 73F
wissen 31
Witwe 142
Wolf 154, 178, 197
Wolle 206
Wort 143F
Wurm 198
Zahn 139
zehn 195
zehren 213
Zeit 140
Zimmer 139
zimmern 139
7.10. vicarski njemaki
Kchoch 138
7.11. Srednjonizozemski
noemen 195F
7.12. Frizijski
pall 139
8. GRKI
8.1. Mikenski
a-to-ro-qo 46
e-e-si, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 245
i-qo 148F
ko-no-so 46
ko-wo 46
pa-te 46
to-pe-za 199
tu-ka-ta-si, d. 199
wo-ro-ne-ja 199
8.2. Homerski grki
, G. jd. 176
, N. mn. 191

, N. mn. 193
(F), part. perf. 204
199
F 46
198
() 194
, N. mn. 204
201
217
242
8.3. Klasini grki
193
149, 225, 272
159
157
204
, 1. l. jd. ind. aor. akt.
246
, 3. l. jd. ind. prez. akt.
245
205
252
254
165
264
182, 239
40
227
182
198
245
186
243
186, 246
270
o, V. 270
180, 198, 267
239, 244
239
163
245, 265
190
189, 190
221F
169
182
182

178, 225
335

KAZALA

178
256
195
41, 42
226
157, 208
195, 196
, komp. 139
157, 209
140F, 198
, glag. pridjev I. 206
156
156, 157, 258
163
, G. jd. 163F
205
243
140, 163
149
149
238, 243
o 205
205
142, 163
149, 218
166
156, 157
227
224
42
40
156
148, 195, 216
139
213
217
235, 242
205
206
139
218, 271
, glag. pridjev I. 235,
244
139
224
, N. mn. 189
178
336

238
, 3. l. jd. ind. aor. akt.
190
, 1. l. jd. ind. aor. akt.
249
201
, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 176, 238
249
195
272
238
158
158, 187, 193
245
243
191
, inf. aor. akt. 148
195
138, 173, 176
246
142, 264
189
41
248 F
190, 216
- 245, 264
254
E 40
176
, 1. l. jd. fut. I. akt.
176
192
o 254
258
193
194
194
140, 185, 270
191
(F) 209, 210
191
241
142
193
158
244F, 270

KAZALO RIJEI I OBLIKA

, G. jd. 270
, N. mn. 270
241
, glag. pridjev I. 235
240
181, 201, 243
143, 211F
67
I 40
148
173
189
51, 163
K 253
58F
224
163
163, 208
148, 198
58F
264
226
205
227
150
148
137
136
207
() 46
137
, v.
138, 199
, sup. 199
, sup. 199
162, 246
254
152, 156, 187
223
, G. 223
252
156
216
, inf. prez. akt. 250
153
, 3. l. jd. ind. prez.
akt 153, 188

186
136, 163
206
187
218
270
o, G. jd. 270
, D. jd. 258
, N. mn. 270
, d. 258
210
226
221F
, V. jd. 221F
- 196
181, 244, 266
199
184
201
, G. jd. 201
184
() 184, 194
241
222
140
240
221
40
M 40
217
o 217
173, 209
248
, 3. l. jd. ind. prez. akt.
158
176, 185, 189, 270
185
, A 158
269
185
, G. jd. 185
265
265
148, 218
175
337

KAZALA

, 1. l. jd. ind. perf. akt.

189
148, 189, 251
251
239
240
144
245
195, 246
204F, 218
181
239
239
217
180, 215
181
193
, Ndu. 239
179F, 181
o 257F
, G 257F
245
158
246F
242
46, 135, 138, 244,
270, 271, 272
, G. jd. 270
, V. jd. 270
220
156
156
138, 153, 168, 216
136
, 1. l. jd. ind. prez.
medpas. 146, 254
255
181, 198
255
248
152, 169
152
204
218
o 218F
244
135F, 270
, G. jd. 135F, 270
, A. jd. 270
338

210
188
176, 186
253
175
253
195
, glag. pridjev I. 235
() 140, 179
206
176, 209
136, 208F
136
45, 227
248F
- 62 , 154
153
136
152
51
235, 240, 241
152
152
136
15, 186, 192
40
51
271
, G. jd. 203
209
201, 203
176, 209
193
, inf. aor. akt. 227
o 226
129, 142, 213
17
241, 242
158
235
129, 138, 142
218
142
142

KAZALO RIJEI I OBLIKA

150
, v.
151
144
223, 267
150
150
242
192, 223, 258
187
193
8.4. Arkadijski
196
h 196
198
8.5. Beotijski
194
8.6. Eolski
198, 199, 270
, n. 139
8.7. Dorski
241
195F
205
243
136
206
! 221F
204
135
269
241, 242
8.8. Lezbijski
196
153
243
8.9. Pamfilijski
F 188
198F
8.10. Katarevusa
o 51

o 51
8.11. Dimotiki
51
51
9. INDOIRANSKI JEZICI
9.1. Vedski
ajras 272
aratn- 188
sat- 263
yukta, 3. l. jd. ind. aor.
medpas. 192
bhrt 271
ckra- 188
ddhmi 144F
devs 273
dhita-, ptcp. perf. pas. 144F
hu- 144
is, ptcp. perf. pas 168
katars 272
k p- 198
mhi 181, 244
nvas 270
pru- 188
prs 188
ragh 158, 187, 193
r 149F
rhi 186
rih- 188
rihati 186
rikti 187
jnas- 228F
sn 270
sn, G. jd. 270
snvas, N. mn. 270
svas 272
339

KAZALA

rvas 188
vuras 272
uras- 228F
vanit 244
vantras, N. mn. 244
vijte, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 168
vikts, ptcp. perf. pas. 168
vivnara- 246
v kas 270, 273
v kasya, G. jd. 270
v ks, N. mn. 270
yjate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 168
yak t 193
ys 193
yvan- 194
yugm 270
9.2. Staroindijski
adt 266
dmi 139F, 238
ahm 181
hi- 158
jras 149, 225
ka- 173, 239
ki, Ndu. 239
niti 243
aks 218
pas 218F
rayake 32
aratn- 187, 188
ritram 239, 240
rya- 31F
sat- 239
smi 124, 201
si, 2. l. jd. ind. prez.
akt. 124
sti, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124, 170, 238
snti, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 244
sthi 178, 180, 181
am 165, 262, 237F
aman- 165
anoti 148
ris 182, 239
340

vas 148, 238

at 244
ta 207
atharva- 31
atirekas 251
avik 239
vi 239
blam 139
bhjati 227
bhakt- 227
bhrmi 129
bhrati 142, 213
bhvati 142
bhrt 129, 138, 142
bht 235,
bhts 247
bdhati 146, 254
bodhyati 255
brhmaa 32
bravti 264
bhnt- 166, 196
budh- 268
buddha- 268
-ca 62, 154, 214
cakrs 152, 187, 214
crman 174
catvras 152, 265
cyate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 152
ddmi 235, 242
ddhmi 235
dham 224
dahati 159
dkinas 139
damas 139
dts 204
dn 139
dntam, A. 139
dar- 213
dru 218, 220
darva- 268
da 148
deh 151
devr- 227
devs 74F, 190, 249
dhms 143, 210
dhvnts 205

KAZALO RIJEI I OBLIKA

dnam 201
drghs 206
dits, ptcp. perf. pas. 182,
235, 244, 265
drums 268
duhit 143, 181, 201, 243,
244
dyau 170, 258
edhas 252
ka- 30, 251
mi 249
gacchati 197
gti 195, 196
gu 156, 257, 269
go, G. jd. 258
gm, A. jd. 269
gvas, n. 218F
gyas 209F
gharms 159
ghnnti, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 158
gir- 156, 168, 208
gras 207
gn 156
grv 209
gbhti 144
ghs 166
gur 157, 208
has- 227
hnti 158, 168
hasta- 151
hvate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 150
heman 150
hemants 150
hrayam 150
hitas, ptcp. perf. pas. 235
hd 148
icchati 166
rms 206
iirs 243, 263
jmbhas 142
jni- 156
janit 243
jnu 149

jrati 149
jtas 205
jvs 209, 210, 247
jvati 168
ja- 149
jor-, v. ja
kapcchala- 226
karkaas 264
ks 214
katars 218F
kekara- 252
klam- 166
kp- 198
krav 162, 246
kmi

198
ks 197F, 198F
km 267
kuti 265
kudrs 174
lahgu (skr.) 187
lajyate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 188
lhi (skr.) 186
lih- (skr.) 188
lihati (skr.) 186
lohs 255
lhita- 188
m 222
mad- 226
mdhu 184
mdhyas 168, 184, 194
magh- 30
mhi- 266
maala 31
man- 30
manyate 184
mri 245
mrya- 30
ms 240
mat 195, 196
meghs 144
mes 174
md 198
mjti 245
mts 198
mrdhan- 206
m 173, 209
341

KAZALA

n 269
nbhas 185, 216
nak 185
nktam, A. 185
nma- 45, 195, 246
npt- 213
naptam 218F
nras 186, 246
ns, N. dv. 228
nass, G. dv. 228
naati 148
nva 30, 195, 269F
nvas 185
nidns 245
ns 172
nndati 245
n 269
jas 257
ati 254
pcati 136
pli 33
palita 30
pca 30, 53, 138, 155, 168
pt 135F, 228F
pads, G. jd. 135F, 228F
pdam, A. 228F
pti 140, 180, 243
pti 171, 217, 218F
patrm 146
phna- 179
pbati 140, 180
pingala 30
pit 135, 138, 244, 265
plu- (skr.) 188
pli- (skr.) 188
prkta, ptcp. perf. pas. 30
prtka 210
ph 181, 198
prs 188
prvs 207
rjas 246
rajyate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 188
ras 186
r 222
rikti 187
roc 168
342

rdhati 245
rhita- 188
roks 136, 168
ruc- 166
rudhirs 142, 188, 264
ruk- 166
ruant- 166
c 31
kas 198
ta- 29
sabh 241
scate, 3. l. jd. ind. prez
medpas. 168
sagarbhya- 157
sal- 227
sman 31
sahita 31, 32
sanit 244
sapt 30, 138, 173, 175, 197
snih- 158
sneha- 158
snu 173, 201
srvati 176, 186, 264
str- 245
sty- 179
sthagayati 140
sthits, ptcp. perf. pas. 235,
244, 265
strs 206
su- 245, 264
skta 31
sn 174, 209, 247
stra 32
svd 241, 242
svpnas 201F
svrati 175
svas 243
kh- 182
as- 155
ts 204
pas 163
aas 224
atm 195
te 251
iras 163, 208
loka- 188
mru- 165

KAZALO RIJEI I OBLIKA

oas 174, 175, 225

raddha  148F
ram- 166
rvas 188
ri 255
yati 225
v 156, 163
vasati 156
var- 165
vuras 175
td 136
tan 136, 208
ti (skr.) 221
ty- 179
tthmi 235
tihati 173
tryas 186, 191, 192
trys 30
t n
 am 136
ud-gras 206
dr 132
ukan- 184
upaniad 32
rdhvs 207
r 206
us 173
vadh 189
valmka- 188
vamiti 243
varms 188, 217
vrtati 30, 188
vrtate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 248
vrtman 260
vsati 246
vdate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 249
veas 251
vti 208F
vidhv 142
vilinti 187
viati- 196
vipula- 188
vrs 203, 208, 216, 247
vi- 148
vitts 266
vratm 265

v kas 168, 175F, 197

v ka, V. jd. 168
v kai, i. 258
vktt- 197F
yjati 193
yajate, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 31
yaju 31
yog- 192
yugm 140, 163, 185
y 191, 210
yuva- 191
9.3. Pali
supina- 201
9.4. Gatha-avestiki
kumnnar- 246
pitar- 135, 244
pt 135, 244
9.5. Avestiki
aiti 238
asma- 252
aiti 249
ava- 251
ahmi 201
aogah- 257
aojah- 257
apvaya- 223
ar 198
aspa 148
aa- 239
ai 239
ata 240
baodayeiti 255
baraiti 142, 213
brvat- 246F
awr 152
axra- 152
dava- 249, 249F
dantan 139
dasa 148
dain 139
dm(i) 139
dugdar- 143, 201, 243, 244
dudar-, v. dugdar343

KAZALA

fdri 244
i

ga ri- 156
gaona- 256
gu 156
grab- 144
haaiti 168
haota- 225
hapta 173, 175
hitaiti 173
hu- 245
huka 175, 225
ainti 158, 168
vaiti 168
kan 152
khrp- 198
mau- 184
maa- 144
maiya- 184
maiti- 195, 196
marzaiti 245
mrta 270
mrt 198
m 240
minyeite 184
nma 195, 246
napt- 213
nar 186
nasaiti 148
nava 185, 195
paaiti 136
pad- 135
paiti- 217
pitar- 244
pt 244
i

raza te, 2. l. mn. ind. prez.

akt. 186
rau- 158, 187
raoah- 136
raoaiti 245
satm 195
snaa- 158
sp 223
sraoni- 255
staora- 227
344

tat 136
ry 186
vta- 181, 245
vhrka- 258, 270
vhrk 197
viav 142
vis- 148
vist 266
ykar 193
yaona- 254
yar 193
y 193
zn- 243
znu 149
zaranya- 150
zta- 205
zavaiti 150
z 223
zy 150
zim, G. jd. 150
9.6. Staroperzijski
aiva- 30, 251
baga- 37F
daa- 148
dn- 243
daraniya- 150
drayavahu 36
dautar 149
stn- 37F
ya 223
ayra 36
vi- 148
9.7. Srednjoperzijski
duxt 143
9.8. Perzijski
arani- 187F
bd 123
div 249F

KAZALO RIJEI I OBLIKA

h 257
lab 187
litan 187
mm( ) 221F
9.9. Hotanski
ttura- 227
9.10. Kati
du 148
10. ITALSKI JEZICI
10.1. Starolatinski
aser 180
Castorei, D. jd. 56
duenos 214
fhefhaked, 3. l. jd. ind. perf.
akt. 55
IOVXMENTA 254
Leucesie 254
loucom, A. 254
Manios 55
med, A. jd. 55
Numasioi, D. jd. 55
oinos 251
Papisios 177
Podlouquei, D. jd. 56
Popliosio, G. jd. 56
-que 56
qurois, D. mn. 56
Valesiosio, G. 56, 177
10.2. Latinski
absarum 220
acetum 170
acis 239
acus 182, 239
aestus 252
ager 149, 225
albna 260
albus 182
alnus 181
angustum 150F
angustus 150F
animus 243
nser 144F, 227
antae 207
ante 170

ra 176
artrum 239, 244
arba 260
arbor 133, 177
arboris, G. jd. 177
arduus 207
armus 207
ar 239
Atta 221F
auge 257
auis 181, 221, 240
auris 257
aurra 177, 256
aurum 256
axis 173, 239
baculum 226
barba 143, 219
bib 140, 180
bonus 214
bs 156
caecus 252
Caesar 253
campus 58F
cancer 264
canis 156, 163, 219
can 226
capi 163, 226
capis 224
caput 226
carcer 58F
carp 163, 226
cseus 156
caulis 227
cense 155
centum 167, 171, 195
cluis 136
cluus 136
cluus 252
clnis 255
cognmen 195F
cognsc 195F
colus 153
conuentus 195
coquna 154
coqu 136
cor 148, 162
cordis, G. jd. 148
corn 166
345

KAZALA

corpus 198
crbro 206
cred 148
cruor 162

fmus 143
fund 144
fr 235
futurus, ptcp. fut. akt. 247

daps 224
datus, ptcp. perf. pas. 235,
236, 240
deambul 139
dbilis 139
decem 129, 148, 195, 196,
216
defend 158
dns 139, 197
dentis, G. jd. 139, 197
dexter 139
dingua 163
disertus 177
duus 249
domus 139
dnum 224, 242

genitor 243
gente- 171
genu 149
glaber 144
gnrus 205
(g)ntus 205
gnsc 238
gradior 144
grnum 150, 206
gravis 157
grex 163
grs 140
gustus 149

ebulus 143
ed 24, 139F, 238
eg 181F
equus 148, 156, 238
equi, G. jd. 156
excell 163
faba 144F, 219
fbula 241
factus, ptcp. perf. pas. 235,
236
fgus 17, 256
fma 241
farna 219
fascis 226
febris 159
fc, 1. l. jd. ind. perf. akt.
240
fer 127, 129, 142, 213, 235
foedus, adi. 174, 252
foedus, subst. 251, 252
foete 252
folium 218, 219
formca 188, 217, 219
formus 159
foue 218
frter 127, 129, 142, 143
frend 157
346

haba, v. faba
habilis 139
hnser, v. nser
hiems 150
hospes 217
hospitis, G. jd. 217
hostis 144, 217
humus 267, 218
ianitrix 191
ianitrcs, nav. 191
iecur 193
ignis 263
igntus 197, 224
ille 123
impne 251
inguen 157
ire 249
is 214, 263
iube 143
iugum 140, 163, 185
imentum 254
is 191, 210
iutta 191
iuuencus 191
labium 187
labor 208
lac 163
lactis, G. jd. 163F
lacus 156

KAZALO RIJEI I OBLIKA

laevus 252
lna 190, 206
lapis 199
lau 218
luir 227
leuis 159
lber 245
linqu 153
linquit, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 153, 188
lra 173
ltus 187
luor 209
lcum, A. 254
lupus 154, 197F
lx 136
lcis, G. jd. 136
made 226
magis 181F
mlum 140
mamma 221F
mare 18, 219
marg 219
mter 221
mteris 204
medius 168, 184, 194
melior, komp. 141
memin, 1. l. jd. ind. perf.
akt. 184
mns 195
mentis, G. jd. 195, 196
mnsis 222, 240
miser 177
moenia 251
molna 219
mollis 140F, 199
mone 219
mors 198
mortis, G. jd. 198
mortuus, ptcp. perf. pas.
198, 199
mulge 245
multa 218
mni 252
ms 173, 208, 266
mris, G. jd. 173
nancscor 148, 199
nris 228
Nso 228

ntus 207
nuis 248
n 269
nebula 185
neque 269
neps 213
Ner 186
ndus 172, 176
ninguit 159
nix 17, 158
niuis, G. jd. 17, 158, 159
nmen 45, 195, 246
nonenaria 195F
nouem 129, 195
nouus 176, 185, 214, 218
noctis, G. jd. 185, 266
nox 185, 266
nunc 269
nndinae 201
nurus 176, 201
oct 240
oculus 239
odium 220
odor 233
opus 218F
os 178, 220
Ostrogothi, n. 73F
ouis 239
uum 223, 240
psc 241
pater 135, 226, 244
patre(m), A. 146F
percell 137
ps 135F
pedis, G. jd. 135F
piscis 137
plnum 185F
plnus 174F
plns, D. mn. 177
proelium 251
popna 154
porcus 149F
potens 217
pti 243
potis 217
pt 180, 243, 268
pni 251
quattuor 152, 265
347

KAZALA

-que 62, 154

queror 156
qunque 53, 218
quis 154, 162
quod 154
relinqu 153
relictum, ptcp. perf. pas.
153
rx 222
rs 186
rosa 146F
ruber 142, 143, 264
rdus 144
rfus 255
sl 227
salis, G. jd. 227
Salna 220
sarp(i) 163
scaena 253
scaeuus 253
secundus 153F
sede 233
smen 240
senex 178
senior, komp. 178
sequitur, 3. l. jd. ind. prez.
pas.153F
septem 173
sist 173
somnus 201F
soror 176
spma 179
stabulum 143F
stella 245, 265
st 143F, 173
stre, inf. prez. akt. 143
status, ptcp. perf. pas.
235, 236, 244
strtus 206
suuis 241, 242
sunus 209F
sum 124
s, 2. l. jd. ind. prez. akt.
124
est, 3. l. jd. ind. prez. akt.
124, 170, 176, 238
esse, inf. prez. akt. 142F
fu, 1. l. jd. ind. perf. akt.
142
348

ss 176
tectum 174F
teg 140
temere 176
tenuis 136, 208
torre 178
tstum, ptcp. perf. pas.
178
trs 15, 186, 192
t 269
Tusc, n. 59
ueh 144, 151, 188
ux, 1. l. jd. ind. fut. akt.
221
ueni 197
-uentus 196
untus 171, 223, 245
uermis 198F
uerto 188, 248
uespa 218
uesper 189, 218
uestis 178
ucus 148, 189, 251, 252
uidua 142, 143
ugint 196
unum 252
uir 190, 208, 215, 247
us 208
Uisigoth, n. 73F
usus, ptcp. perf. pas. 249,
266
uiuus 157, 208, 247
ulna 187, 215
uncus 218
unda 184, 203
unguis 197, 204F
nus 251
uomitus 243
r 254
ursus 154F, 180, 198, 267
10.3. Faliskiki
haba 144F
Kaisiosio, G. jd. 56
neven 195
10.4. Oskiki
anamm, A. jd. 243

KAZALO RIJEI I OBLIKA

bivus 247
ftr 181F, 201
v 181F
mais 181F
niir 186, 346
patir 135
10.5. Sabinski
ausum 256
10.6. Umbrijski
alfu 182
bum, A. 156F, 157
plener, D. mn. 177
rufu 255
veir- 247
10.7. Francuski
bonbon 128
cent 167
lande 197
rose 146F
10.8. Logudorski
kentu 167

11. KELTSKI JEZICI

11.1. Keltiberski
e-Ku-a- 148
Ka-n-To-m 195, 196, 197
Ko-n-Te-Pi-a 63
-Ku-e 62, 154
Te-i-u-o- 249, 250
Te-i-u-o-re-Ki-s 63, 190
Ti-ri- 186
11.2. Galski
Arduenna silua 207
-bena 156
Brigant- 196
canto- 195, 196
Cintugntus 205
- 195, 196
duo- 249
Duorx 190
Dubno- 139
duxtir 201, 243

10.9. Portugalski
cento 167

edi, 3. l. jd. ind. prez. akt.

238
Epo 148, 155

10.10. Rumunjski
sticl 202

Iouantucarus 191
Iouincillus 191

10.11. panjolski
rbol 133
ciento 167
estadstica 132
gracias 176F
manana 256F
padre 146F
10.12. Talijanski
cento 167
guanto 135
padre 146F
piano 174F
quando 135
rosa 146F

-lnum 185F
litano- 198
materem, A. 196, 197
Mediolnum 184
Novio(dnum) 185, 214
petuar- 152
-rix 222
roudus 255
su- 245
Suadgenus 241
Suadrx 241
349

KAZALA

TARVOS 227
11.3. Lepontijski
-pe 62
TETU 216
venia 156
11.4. Ogamski staroirski
MAQI, G. jd. 154
11.5. Staroirski
ed 252
a(i)cher 239
(i)lid 194
airim 239
aiss 239
anmae 266
arathar 239, 244
ard 207
s 242
ath(a)ir 135, 244
u 257
ba, 2. l. jd. imp. 142
balc 139
b 156
ben 156
bo 209
berid 213
bligim 245
b 156
brthir 142
brad 246F
cech 252
cach 227
canid 226
ct 195, 197
ceth(a)ir 152
-ch 62, 154
clr 137
cl 136
cnim 207
cic 53
cretim 148
cride 148
cruim 198
c 223
cul 153
350

dn 224, 243
deichn 195
dess 139
dt 139, 197
da 190, 249
d 223
ech 148, 155
elit 238
riu 67
esse 238
fedb 142, 190
fn 188
fer 190, 208, 247
fertes 188
fess 266
flesc 190
giss 228
gimred 150
glan 150
gonid 158, 159
grn 206
gaire 256
asc 137
ibid 63, 140, 180
ingen 197
ingnad 197
is 238
s 135
th 191
la(i)the 241
land 197
lethan 198
ligid 186
loch 156
lach 136
maicc 154
marb 190, 198
mthir 221
m 240
man 184
mid 184
mide 185
mlith 207
moirb 220
muir 219

KAZALO RIJEI I OBLIKA

nau 248
necht 216, 214
n 269
na 213
nath, G. jd. 213
nocht 185
non 195
nl 144
nem 185
na 185
257
oac 191
ochtn 240
i 239
on 251, 252
olc 197
r 222
roboth 247
roicc 148
rad 142, 255
salann 178
scu(i)chid 175
sechtn 173
sen 178
sl 240
siur 186
smech 165, 199
snigid 158
su- 245
tanae 136, 208
tarb 227
tech 174F
t 136
tr 186, 191, 192
tromm 123
T 269
ubull 139
uillind 187
uirge 181
11.6. Srednjoirski
basc 226
cap(p) 224
cin 152
cinad, G. jd. 152

cuaille 227
laigiu 158
moirb 217
11.7. Velki
blydd 140F
byw 247
cant 195, 197
carw 166
dant 139
elfydd 182
elin 187
garan 140
halen 178
iwrch 194
klun 255
ner 246
-p 154
pedwar 152
wy 223
11.8. Srednjovelki
gwest 246
hed(d) 178
ieuanc 191
-p 62
sed(d) 178
11.9. Starokorniki
haloin 178
11.10. Bretonski
holenn 178
kant 195
12. TOHARSKI
12.1. Toharski A
re 239
knn 243
kri 148
kua 158
lew- 187
luk- 136, 171
malk 245
351

KAZALA

nokte 185
p- 241
pcar 171
psantr 241, 242
pats 171, 217
po 242
k 171
m A 171
rme 171
pt 171, 173
tsk 171
twe 143
want 171, 223
wrt- 188
12.2. Toharski B
ke 239
re 239
ek 239
ek- 148
knte 195, 197
keme 142
keu 156
knn 243
-kntsa 205
kokale 153
luk- 136, 171
lyam 187
lyuke 171
mcer 221
malk 245
mee 240
mit 184
u 171
uwe 185
okt 240
pcer 135, 171, 244
pai 135
parwne 246F
petso 171, 217, 221
352

plewe 221
po 242
ratre 142
ste, 3. l. jd. ind. prez. akt.
173
ak 171, 195
ana 156
ano, A. 171
em 216F
(t)wr 152
er 185
pne 201
ukt 171
tpp- 224
trey 186
tsk 171
warme 217
yakwe 148, 155
yal 238
yente 171, 223
13. FRAGMENTARNO
POSVJEDOENI JEZICI
13.1. Frigijski
, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 213
186, 246
- 244F
o 246
240
13.2. Luzitanski
porcom, A. 149F
tavros 227
13.3. Macedonski
F , n. 246F
252
13.4. Mesapski
benna 156

KAZALO RIJEI I OBLIKA

13.5. Novofrigijski
, A. jd. 191
193
13.6. Traki
Azerates 150F
eantilezy 115F
lta 115F
ereneatil 115F
ptamie 115F
raz 115F
razeadom 115F
rolisteneasn 115F
teanskoa 115F
13.7. Venetski
zonasto 243
14. NEINDOEUROPSKI JEZICI
14.1. Akvitanski
Andere 116
Cison 116
Nescato 116
Sahar 116
14.2. Arapski
kfir 39
nr 39
sabatun 173F
awrun 227
14.3. Baskijski
andere 116
gizon 116
neskato 116
zahar 116
14.4. Egipatski
aaiwaa 51
drdny 40
kn 42
ktr 42
lwkka 51
mkn 42
pwlisati 51
ekle 51
erden 51

tny 42
twra 51
tyekeryw 51
wyry 42
yhws 42, 51
14.5. Etrurski
mi 59
mina, G. jd. 59
mini, G. jd. 59
14.6. Finski
ainoa 251
akkuna 220
huomen 256F
huomenna 256F
kymmenen 123
14.7. Havajski
ekahi 175
14.8. Hebrejski
goyim, pl. 123
r 227
14.9. Hurijski
babru-nnu, v. papru-nnu
maka-nni 30
mani-nnu 30
marya-nnu 30
papru-nnu 30
parita-nnu 30
pinkara-nnu 30
14.10. Japanski
asa 256F
ashita 256F
chichi 167
gaijin 123
kumi 123
namae 123
shimasu 167
uma 123
14.11. Kineski
m 123
mma 123
14.12. Malgaki
vorona 123
353

KAZALA

14.13. Maorski
kotahi 175
14.14. Samoanski
tasi 175
14.15. Semitski
*sab<atum 173F
*awru(m) 227
14.16. Sumerski
dingir 25
sal 25
uru 25
14.17. Svahili
ile 123
yai 123
14.18. Tonganski
taha 175

354

14.19. Turski
arn 187F
bakkal 51
bayrak 132
ay 124
elik 124
orap 124
div 249F
istatistik 132
15. NEPOSVJEDOENI OBLICI
** (gr.) 146
**esti (ie.) 262
**F (gr.) 41
**kamn (stsl.) 237F
**komy (stsl.) 237F
**krati (hrv.) 130
**mirer (lat.) 177
**o (psl.) 173F
**plati (hrv.) 130
**taruus (lat.) 227

KAZALO GLASOVNIH ZAKONA

I PRAVILA
Bartholomaeov zakon 268
Brugmannov zakon 128F, 218
Cowgillov zakon 218
Grassmannov zakon 146, 176,
264
Grimmov zakon 137, 138, 149,
150, 153F, 154, 157, 159, 160,
271
Havlkov zakon 202
jotacija 170
grka jotacija 194
Lidnov zakon 190
Osthofov zakon 258
palatalizacija 167-172
albanska 170-171
arijska 167-168, 217
armenska 171
baltijska 172
slavenska 168-170
1. 168, 169b, 252

2. 94, 168, 169-170, 252

3. 168, 169
toharska 171
Pedersenov zakon 155
Pinaultov zakon 246
pravilo Rozwadowskoga 215
rotacizam 176-177
RUKI-pravilo 173-175
Saussureov zakon 128F
sibilarizacija, v. 2. palatalizacija
Sieversov zakon 267
Stangov zakon 269
starovisokonjemaki glasovni
pomak 138
Sturtevanov zakon 146-147
Vernerov zakon 137-138, 153F,
154, 160, 177, 242, 270, 271
Verschrfung 247
Winterov zakon 142F, 219, 230,
233, 234, 238, 239 ,244F
zakon Thurneysena i Haveta
218

355

KAZALO POJMOVA

afereza 131
aliteracijski stih 78, 80, 82
alofon 135, 144F, 172, 175, 184,
267
analogija 129, 130-131, 174,
215F, 224, 227
anaptiksa 132
anusvra 204
apokopa 131
arabica 113F
aramejsko pismo 34
arapsko pismo 38
arakidsko pismo 85
asimilacija 132-133, 154F, 204,
219, 224, 264F
brhm 34, 88, 89
crta Kalinjingrad Krim 17

glotalna teorija 141

glotalni zatvor 180, 181
gotsko pismo 77
grki alfabet 40, 77, 102, 113F,
114
hebrejsko pismo 80
Heterosilabiki poloaj 248
hiragana 25
ibersko pismo 25, 63-64, 117
ideogram 24, 45
indoeuropeistika, v. poredbeno-povijesna lingvistika
indoeuropska pradomovina 17-18
indoeuropski prajezik 15, 16, 17,
123
iota subscriptum 258
italokeltska hipoteza 53
izoglosa 126, 127

irilica 102, 104, 105, 106

determinativ 24, 25
devangar 34
189
diglosija 50-51
disimilacija 133, 152F, 153F
dopunbena razdioba 162, 184
ekskrescencija 132
epenteza 122, 132
feniko pismo 34
fonotaktika 262
gajica 104
genealoko stablo 126-127
glagoljica 102, 104
glasovni zakon 127, 128-130
356

jezgra sloga 262, 265

jezici potomci 15
jezina porodica 15, 122, 126,
127
jezini savez 53, 54
kanji 25
kharoth 34
klinopis 23, 24, 25, 36, 44, 64,
146
koda sloga 262, 266
49, 67, 91, 92, 104, 203
konsonantska mutacija 178
kretsko pismo 45
kurganska teorija 18
latinica 63, 66, 77, 81, 82, 102,
104, 113

KAZALO POJMOVA

leksika difuzija 129-130

lenicija 178
linear
linear A 44, 45, 46F
linear B 25, 40, 42F, 43, 4446, 46F, 63, 64
lingua franca 92
lomljene laringala 210-211
l-pinguis 218
lugansko pismo 59, 64, 65
metateza 132, 174, 267,
metateza laringala 268
metateza likvida 186, 187,
248, 259
ngar 34
naglasak 137, 138
slobodni naglasak 138
vezani naglasak 138
neposvjedoeni jezici 122, 124
ogamsko pismo 66, 117
pismo diska iz Festa 45
poredbenopovijesna lingvistika
16, 121, 122, 192, 203
poredbenopovijesna metoda
124, 125, 126, 127, 128
posvjedoeni jezici 122, 127
prefiks 45
prijevoj 234, 269

pristup sloga 262, 264

proteza 132, 238, 24b5, 246
psiloza 176
redukcija 219
reduplikacija 45, 152F, 180
rima 262
rune 74-75, 77
sandhi 175F, 179, 233
scriptio plena 45
semitistika 122
sinkopa 122, 131
slog 262
s-mobile 165F, 178-179, 227
sociolingvistika 130
spiritus
spiritus asper 176, 189, 192,
203
spiritus lenis 189
Stammbaumtheorie, v.
genealoko stablo
sufiks 45
supletivizam 142F
svarabhakti, v. anaptiksa
tautosilabiki poloaj 248
visarga 175F
zijev 183F

357

KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

abazinski 231
abhaski 229
abhasko-adigejski 21, 186F
afganski 39
afrazijski 128
afrikaans 80
ahejski 47, 48
akadski 21, 23F, 24, 37, 147F,
180F
akvitanski 116-117
alanski 38
albanski 15, 16, 53F, 58, 143
112-113, 144, 149, 150F, 151,
152, 155, 159, 161, 162, 166,
167, 170, 178, 180, 191, 197,
206, 216, 220, 223, 224, 225,
230, 242, 251, 252, 254, 255,
256, 257, 259
algonkijski 125
anatolijski 16, 19-28, 115, 127,
139, 140, 147, 151, 157, 159,
161, 162, 167, 180, 186, 197,
216, 220, 220F, 222, 223, 224,
225, 226, 234F, 240, 241,
252, 254, 255, 256, 257, 271
anglijski 78
arapski 128, 141, 185
araratski 86
ardhamagadhi 33
argolidski 46
arkadijski 47, 48, 153F, 196
arkadijsko-ciparski 43, 47F, 48,
153, 198
armenski 16, 85-87, 124, 136,
137, 139, 140, 142, 144, 145,
149, 150F, 151, 152, 155, 158,
159, 161, 162, 167, 171, 173F,
175, 178, 180, 181, 182, 185,
186F, 190, 193, 197, 216, 217,
220, 222, 224, 225, 226, 230,
236, 242, 245, 246, 251, 252,
255, 256, 257, 259
358

arumunjski 61, 112F

akunski 39
atiki 47, 153, 199
auktaitski 99
zapadno auktaitski 99
aurunkanski 57
austroazijski 31F
austronezijski 145F
avestiki 16, 29, 36, 142, 148,
149, 167, 168, 181, 189F, 258,
270
azerski 15
baktrijski 38
balkanski savez 53F, 92F, 105
baltijski 90, 91F, 92F, 94-101,
166, 173, 174
baltoslavenski 15, 16, 90-111,
127, 139, 140, 142F, 143,
144F, 148, 149, 155, 167, 190,
196, 199, 205, 205, 206, 207,
214, 217, 219, 221, 222, 223,
224, 225, 227, 233, 237,238,
239, 241, 242, 243,244F, 247,
248, 250, 252, 253, 254, 256,
257, 258, 269, 271
balui 38
baskijski 15, 116, 117, 121
bengalski 31
beotijski 47, 48
berberski 61
bizantijski grki, v. srednjogrki
bjeloruski 92, 106, 107, 170, 190
bokml v. riksml
bosanski, v. bonjaki
bonjaki 92, 103, 105
bretonski 62, 63, 70, 72
britski 62, 63, 70-72, 175
bugarski 53F, 92F, 93F, 105
burgundski 75
cakonski 49, 189F

KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

cincarski, v. arumunjski
ciparski 47
cisalpinski 55
cockney 143F
crkvenoslavenski 102F
crnogorski 92, 103, 105
akavski 92F, 103, 104, 190,
202F
juno akavski 103
sjeverno akavski 103
eki 15, 92F, 93F, 104F, 108,
109, 237, 238, 260
daki 16, 55, 114
dakorumunjski, v. rumunjski
dalmatski 61, 167
danski 75, 78, 81, 83F, 162F,
203F
dardski 39
delmato-panonski 114
dimotiki 50-51
donjolitavski, v. emaitski
donjoluiki 92, 108-109, 260
donjonjemaki, v. niskonjemaki
dorski 46, 47F, 48, 189, 198, 242
otoni dorski 47F
dravidski 31F, 32
ekvijski 54, 55, 57
elamski 37
elidski 47, 48
elimijski 59
engleski 15, 16, 65F, 68, 69, 71,
75, 78-79, 78, 154, 157, 167,
191, 253F
enijanijski 46
eolski 46, 47F, 48, 153, 198
epirski 46
eretrijski 177
estonski 15, 121
etolski 46
etrurski 54, 55, 59, 64
etruanski, v. etrurski
eubejski 47
faliskiki 54, 144F
farerski, v. farski
farsi, v. novoperzijski
farski 75, 81, 82

feniki, v. punski
ferojski, v. farski
finski 15, 121, 173F, 185
flamanski 80F
fokidski 46
francuski 15, 60, 61, 78F, 81,
126
frigijski 16, 85, 116, 185, 186,
193, 245, 246
novofrigijski 116
starofrigijski 116
frizijski 75, 79
furlanski 61
galicijski 60
galatski 65
galindski 94, 97
galski 16, 58, 62, 63, 64, 65, 70
gatha-avestiki 36, 180, 181
gegijski 112-113, 150F, 220, 551
gelski, v. goidelski
germanski 15, 16, 58, 73-84,
114, 131, 136, 137F, 138F,
139, 140F, 143, 144, 145, 149,
150, 152F, 154, 155, 157, 159,
160, 177, 178, 191, 196, 197,
205, 206, 207, 215, 217, 219,
220, 222, 224, 225, 233, 242,
243, 244, 247, 250, 251F,
253, 256, 257, 268, 271
goidelski 62F, 65-70, 154
gornjolitavski, v. emaitski
gornjoluiki 92, 108-109, 260
gornjonjemaki, v.
visokonjemaki
gotlandski 82
gotski 16, 75F, 77, 124, 136F,
138F, 142F, 149F, 177, 178,
182, 215, 216, 222, 224, 250,
252, 253, 255, 256, 259
grabar, v. staroarmenski
grki 15, 16, 40-52, 53F, 54, 55,
58F, 59, 62, 67, 91F, 113, 115,
116, 138F, 140F, 142, 143,
145, 146, 153, 154, 155, 156F,
157, 159, 160, 167, 173F, 175,
176, 185, 186F, 189, 192, 193,
194, 196 , 197F, 198,199,
203, 206, 207, 210, 214, 217,
218, 221, 223, 225, 226, 235,
359

KAZALA

236, 239, 241, 241, 244, 246,

249, 250, 251, 253, 254, 255,
256, 257, 258, 263, 270
grki dijalekti 48-49, 57, 153F
grekanski 50, 58
gruzijski 177, 262
guduratski 36
gutnijski, v. gotlandski
hatski 21
hausa 128
havajski 175
hebrejski 80, 128
herniki 57
hetitski 16, 19F, 21F, 23F, 24, 25,
26, 29, 30, 41, 45F, 46, 63,
64, 89, 124, 136, 139, 140,
142,143, 144, 145, 146, 147F,
167, 170, 180F, 185, 186, 216,
217, 220, 222, 224, 225, 229,
234, 236, 237, 239, 241, 245,
246, 251, 252, 254, 255, 256,
257, 259, 263
hijeroglifski hetitski 19
hijeroglifski luvijski 19, 20, 21
hindi, v. hindski
hindski 31, 34, 145F
hindustanski 34
histarski 114
horazmijski 38
hotansko sakanski, v. sakanski
hrvatski 15, 16, 90F, 92, 93F,
102F, 103, 104, 105, 108, 123,
125, 129, 190, 241, 262
hurijski 21, 30
iberski 117
ilirski 16, 55, 58, 112, 114
indijski 29, 31
indoarijski 29-35, 145F, 187
indoeuropski 15, 23, 53, 59, 86,
88, 89, 112, 114, 121, 122,
124, 125, 126, 127, 127-128,
134-135, 136, 137, 138F,
140F, 141, 142F, 143F, 144,
145F, 146, 147, 149, 151, 152,
153, 156, 164, 168, 173, 178,
185, 186, 187, 189, 191, 194,
196, 206, 207, 209, 213, 214,
217, 217F, 219F, 225, 228,
360

230, 231, 232, 233, 234, 235,

237, 262, 269
sjeverno indoeuropski 140
indohetitski 19
indoiranski 15, 16, 29, 53, 127,
142, 143, 144, 146, 148, 149,
151, 155, 167, 168, 173, 173,
174, 181, 187, 196, 214, 217,
218, 221, 223, 225, 242, 244,
246, 249, 251, 253, 254, 255,
257, 268
iranski 29, 35-39, 85, 142, 144,
148, 149, 151, 158, 175, 187,
256F
irski 62, 63, 65, 66-69, 70, 71
islandski 75, 82, 104F, 136F
istonoarmenski 87
istriotski, v. istroromanski
istromletaki 61F
istroromanski 61
italokeltski 53
italski 15, 53-61, 62, 136, 145,
146, 207, 247, 271
italski savez 177
jadertinski 61F
jagnopski 37, 38
japanski 25, 144F
jatvinki 92, 94, 96-97
jazgulamski 39, 162F
jezik Arzawskih pisama 23
jidi 80, 81
jonski 47, 176, 177
maloazijski jonski 47
otoni jonski 47
jonsko-atiki 46, 47F, 48, 189
jutski 78
junopicenski 58, 59, 114
kafirski, v. nuristanski
kajkavski 92, 103, 104
kannada 32
kantonski 15
karijski 19, 21
kartvelski 186F
kastiljski 60
kamirski 39
kaupski 92, 108, 109, 110, 260
katalonski 61
katarevusa 50-51

KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

kati 39
katomilumeni 50-51
kazaki 15
kelabitski 145F
keltiberski 25, 55, 62, 63-64,
154, 250
keltski 16, 53, 58, 62-72, 114,
136, 139, 140, 142, 143, 144,
154, 155, 157, 160, 175, 196,
207, 216, 217, 220, 222, 224,
225, 226, 242, 243, 247, 249,
252, 254, 255, 256, 257, 271
kontinentalni keltski 62, 63,
64-65
otoni keltski 62, 63, 65-72
kentski 78
kentumski 144F, 147, 149, 151,
152, 155, 157, 162, 165-167
kimriki, v. velki
kineski 88F, 122, 147F
klinopisni luvijski 19, 146, 147F
koptski 128
korejski 186F
korintski 46
korniki 62, 70, 71-72
kretski 46
krimskogotski 77
kuanski, v. toharski B
kurdski 38
kurski 94, 96, 97, 101
labeatski 61F
ladino, v. sefardski
lakonski 46
lakonsko-mesenijski, v.
lakonski, mesenijski
landsml 83-84
latgalski 100
latinski 16F, 21, 25F, 31, 46, 54
-56, 57, 59, 60, 64, 65, 70, 74,
98, 108, 112F, 122, 124, 131F,
142, 143F, 144F, 145, 152F,
153F, 156F, 157, 158, 160,
177, 191, 196, 197F, 199, 214,
217, 218, 219, 219F, 221, 223,
224, 225, 226, 235, 236, 242,
248, 253, 257, 258
afriki latinski 61
vulgarni latinski 59-60
latinsko-faliskiki 54

latvijski 90, 91, 92, 94, 97, 108,

148, 149, 151, 167, 172, 177,
215F, 224, 237F, 238, 241,
242, 250, 271
leceburki, v. luksemburki
lehitski 108, 260, 261
lepontijski 55, 58, 59, 62, 63, 64
lezbijski 47, 48, 176, 189
liburnski 114
lidijski 19, 20, 220, 222
lifu 141F
ligurski 58, 114
likijski 16, 155, 217, 220, 222
likijski A 19, 20, 21, 149,
150
likijski B 19, 20, 21
litavski 16, 90F, 91, 92, 94, 97,
98-100, 104, 108, 128F, 149,
167, 172, 174, 189F, 191, 215,
215 F, 219, 221, 223, 224,
233F, 238, 239, 241, 242,
246, 247F, 249, 250, 252,
253, 255, 256, 259, 271
livski 97
logudorski, v. sardski
lokridski 46
luksemburki 81
luvijski 16, 19, 20, 21, 23F, 26,
41, 149, 150, 151, 152, 155,
158, 162F, 180, 186, 220,
222, 225, 240
luzitanski 16, 55, 114, 117
luzitanski A 149F
juno luzitanski, v.
tartesanski
luiki 92F, 108-109
luikosrpski, v. luiki
macedonski 16, 114, 246
maarski 15, 121
magadhi 33, 187
maharatri 31, 33, 34
makedonski 16, 92, 102F, 105,
135, 169, 177
malajalamski 32
mandarinski 15
manski 62, 65, 70
maorski 175
marsijski 54, 55
marucinski 54, 57
361

KAZALA

mazovski 110
mazurski, v. mazovski
medijski 37
megarski 46
meglenorumunjski 61
mersijski 78
mesapski 54, 58, 114, 217
mesenijski 46
mikenski 25, 40, 42-44, 47F, 48,
63, 64, 153F, 176, 189, 192,
194, 196
milijski, v. likijski B
nako-dagestanski 21, 186F
navaho 141
neindoeuropski 116-117
nesijski 21F
niskonjemaki 75F, 79, 80, 81,
111, 138
nizozemski 75, 79, 80, 138,
180F, 191F
sjevernonizozemski 191F
normandski 78F
nornski 75, 83
northumbrijski 71
norveki 75, 78, 81, 83, 162F,
203F
novoanatolijski 19, 20, 21
novoarmenski 86
novogrki 50, 176, 189F, 256
novoindijski 31, 34-35
novoiranski 35, 38-39
novoirski 65, 66, 67
novokorniki 72
novoperzijski 37
nuristanski 29, 39, 148F
nynorsk v. landsml
njemaki 75, 81, 92F, 94, 101,
108, 109, 140F, 147F, 191
austrijski njemaki 138F
vicarski njemaki 138F
okcitanski 61
opeslavenski 91F
osetski 38
oskiki 16, 54, 55, 62, 177
oskiko-umbrijski 54, 153, 154,
156, 157
ostrogotski 75
362

pahlavi, v. srednjoperzijski
pajai 33
palajski 19, 20, 21, 146, 147F,
186, 220, 222
pali 31, 33, 89
pamfilijski 46, 47
pamirski 39
partski 37
pato, v. afganski
pehlevi, v. srednjeperzijski
pelazgijski 115
pelignijski 54, 57
perzijski 16, 38, 187
piktski 117
pisidijski 19, 21
polapski 92, 108, 109-110, 260
polinezijski 175, 262
poljski 92F, 97, 98, 104F, 107,
108, 109, 110, 260
malo poljski 110
veliko poljski 110
pomoranski 92, 108, 109, 110,
260
portugalski 60
pragermanski 24, 74, 75, 137F,
138F, 271
praindoiranski 167
praitalski 53, 142, 143, 144, 254
prakartvelski 232F
prakeltski 53, 141, 154, 157,
159, 161, 191, 250
prakrti, v. srednjoindijski
prapolinezijski 175
praslavenski 15, 91F, 93, 101,
190, 202, 219, 237F, 242,250,
251 F, 255, 256, 259
prastaroslavenski 102
prasunski 39
pratoharski 197, 216F, 217, 221,
224
prauralski 186F
predsamnianski 57
protosardski 59
provansalski, v. okcitanski
pruski 90
punski 59
putu, v. afganski
raguzejski 61

KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

retoromanski 61
retski 59
g-vedski 36
riksml 83-84
rodski 46
romanski 15, 55, 60, 122, 144,
167, 191, 202F
rumunjski 53F, 61, 202
rusinski 92, 107
ruski 15, 16, 92, 104, 105 , 106,
107F, 170
sjeverozapadno ruski 106
sabelijski, v. oskiko-umbrijski
sabinski 54, 55
sakanski 38
saksonski 78
sambijski 96
samnorsk 83-84
samoanski 175
samojedski 196F
sanskrt 16, 21, 29, 30, 32-33,
34, 89, 124, 142, 144, 145,
182, 187, 188, 231, 232, 236
sardski 61F, 167
sarikolski 39
saronski 46
satemski jezici 147, 148, 149,
150, 152, 155, 157, 158, 159,
162, 165-167
scots 65F, 69, 78, 79
sefardski 61
selonski 94, 101
semitski 21, 59, 122, 125, 141F,
147F
sidetski 21
sikulski 58, 59
sindhi 31
sirski 85F
sjevernopicenski 58, 59
sjeverozapadni blok 114
skitski 37F, 38
slavenski 15, 37F, 80, 90, 91F,
92F, 93, 94, 99, 106, 101-111,
125, 128F, 130, 148, 167, 168,
169, 174, 175F, 185, 191F,
202F, 215, 215 F, 217 F, 219,
220, 223, 224
istono slavenski 93F, 105-

108, 169F, 260, 261

juno slavenski 93F, 94, 101105, 169F, 260, 261
zapadno slavenski 93F, 94,
108-111, 169F, 260
slavjanosrpski 104
slovaki 92, 102F, 104, 108, 260,
261
slovenski 15, 93, 103, 104, 108,
190, 237, 238, 241, 260
slovinski 92, 111
sogdijski 37
srednjoarmenski 86, 87
srednjogrki 50, 85
srednjoindijski 31, 33-34, 144F,
158F, 188F
srednjoiranski 35, 37
srednjoirski 65, 66
srednjojunoslavenski 103-104
srednjokinseki 232F
srednjokorniki 72
srednjolatvijski 100
srednjoperzijski 36, 37
srednjovelki 71
srpski 53F, 92, 93F, 103, 104
srpskohrvatski 93
staroanatolijski 19, 21, 146, 147
staroarmenski, v. 85, 86, 87
staroasirski 26
starobjeloruski 98
starobugarski, v. staroslavenski
(102F)
staroengleski 75, 78-79, 136F
starofranaki 79, 80
starofrancuski 78
starofrizijski 75, 79
staroindijski 31-33, 36, 124,
144F, 149, 151, 158F, 173,
175, 187, 189F, 232, 235, 244,
246, 248, 249, 251, 253, 254,
258, 268
staroiranski 35
staroirski 16, 65, 66, 67F, 70,
117, 136F, 137F, 161, 190,
216, 249, 250, 252, 252F,
254, 255, 256, 257, 259
staroirski ogamski 154
staroislandski 75, 81, 82
starokineski 15, 122
starokorniki 72
363

KAZALA

starolitavski 124
staroniskofranaki 75, 80
staronizozemski 78
staronordijski 75, 81, 223F
staronorveki 75, 81
staroperzijski 29, 36, 148, 149,
249, 251, 253, 254
staropoljski 110
staropruski 91, 92, 94-96, 148,
215F
staroruski 93, 105-106, 107,
242, 252, 253, 256
staroruska redakcija 105F
starosaski 75, 79
staroslavenski 15, 82, 101-102,
105F, 106, 124, 151, 189F,
215, 221, 230, 239, 242, 244,
252, 253, 255
starovedski 75, 81
starovisokonjemaki 80, 136F,
138, 140F, 143, 255
sumerski 21, 24, 25F, 45F
auraseni 31, 33, 34
kotski 62, 63, 65, 69, 70, 79
leski 110
panjolski 60, 132, 137, 173F,
175, 176F
tokavski 92F, 93F, 103, 104,
129, 190
istono tokavski 93F
zapadno tokavski 93F, 1032
vedski 24, 75, 81, 82, 83F, 162F,
173F, 175F, 177, 191, 203F
tadiki 38
talijanski 15, 61, 112F, 1263
tamijski 100
tamilski 32
tartesanski 117
telugu 32
tesalijski 47, 48
tesalijsko-beotijski 48
tirolski 61
toharski 16, 17, 38, 88-89, 139,

140, 142, 143, 144, 152, 155,

158, 159, 161, 166, 167, 171,
197, 216, 217, 223, 224, 225,
226, 230, 231, 251, 252, 254,
255, 256, 259
toharski A 16, 88-89
toharski B 16, 88-89
tonganski 175
torlaki 92F, 103
toskanski 61
toskijski 112-113, 221
traki 16, 115, 150F
tunguski 186F
turfanski, v. toharski A
turkijski 15, 37
turski 15, 113, 123, 132, 177
ukrajinski 92, 106, 107, 170
ulsterski 70
umbrijski 16, 54, 55, 57, 62, 177
uralski 15, 97, 122, 125, 164
urartski 21
urdu 34
vahanski 39
vajgalski 39
vandalski 75
vedski 29, 31-32, 36, 46, 138F,
144F, 187, 188, 198, 270
velki 16, 62, 63, 70, 71, 140F,
157
veljotski 61
venetski 54, 55, 58, 114
veseki 78
vestinski 54, 57
visokolatvijski, v. latgalski
visokonjemaki 75F, 79, 80, 138F
vizigotski 75F
volanski 54, 55, 57, 58
zapadnoargolidski 46
zapadnoarmenski 87
zemgalski 94, 101
emaitski 99

Kazala sastavio Orsat Ligorio

364

BILJEKA O AUTORU

Mate Kapovi roen je 5. kolovoza 1981. u Zagrebu, gdje je i maturirao. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu diplomirao
je 2003. lingvistiku i kroatistiku.
Godine 2007. doktorirao je kod profesora Ranka Matasovia s tezom o rekonstrukciji baltoslavenskih osobnih zamjenica na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zadru.
Radi kao vii asistent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, gdje predaje povijesnu indoeuropsku fonologiju
i morfologiju.
Objavio je vie od dvadeset znanstvenih lanaka u domaim i inozemnim asopisima i sudjelovao na brojnim domaim i meunarodnim skupovima.
Bavi se poredbenopovijesnom lingvistikom (ponajvie slavistikom i
indoeuropeistikom), akcentologijom, dijalektologijom i sociolingvistikom.

365

KAZALO

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Pokrate i znakovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Anatolijski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Indoiranski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Indoarijski (indijski) jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Iranski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Grki jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Grki dijalekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Italski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Keltski jezici . . . . . . . . . .
Kontinentalni keltski jezici .
Otoni keltski jezici . . . . .
Britski jezici . . . . . . . .

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

62
64
65
70

Germanski jezici . . . . . . . . . . . . . . .
Istonogermanski jezici . . . . . . . . .
Zapadnogermanski jezici . . . . . . . . .
Ingveonski jezici . . . . . . . . . . . .
Istveonski jezici . . . . . . . . . . . .
Erminonski jezici . . . . . . . . . . .
Sjevernogermanski (skandinavski) jezici
Istoni sjevernogermanski jezici . . .
Zapadni sjevernogermanski jezici . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

73
77
78
78
79
80
81
81
82

Armenski jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Toharski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Baltoslavenski jezici . . . .
Baltijski jezici . . . . . .
Slavenski jezici . . . . .
Junoslavenski jezici

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

.
.
.
.

. 90
. 94
. 101
. 101

Istonoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105

Zapadnoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Albanski jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Slabo posvjedoeni jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Neindoeuropski jezici stare Europe . . . . . . . . . . . 116
POREDBENA FONOLOGIJA
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Poredbena indoeuropska fonologija . .
Indoeuropski okluzivi . . . . . .
Indoeuropski tjesnanici . . . .
Indoeuropski sonanti . . . . . .
Indoeuropski samoglasnici . . .
Indoeuropska fonotaktika . . . .
Fonoloka pravila u ie. prajeziku
Prijevoj . . . . . . . . . . . . . .
Indoeuropski naglasak . . . . .

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

.
.
.
.
.
.
.
.
.

. 134
. 135
. 172
. 183
. 213
. 262
. 266
. 269
. 270

Izgovor u pojedinim jezicima . . . . . . . . . . . . . . . . . 274

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Kazala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Biljeka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365

MATICA HRVATSKA
BIBLIOTEKA THEORIA /
Mate Kapovi
Uvod u indoeuropsku lingvistiku

Za nakladnika Igor Zidi

Likovno oblikovanje Luka Gusi
Priprema Tehnika priprema MH
Tiskanje dovreno u lipnju 2008.
u tiskari GZH, Zagreb
ISBN 978-953-150-847-6