Orhan Pamuk

Istanbul
Grad, sjeanja
Sadr aj
Neki drugi Orhan
9
Fotografije mrane kue-muzeja
16
"Ja"
26
Tuga uru enih pa inskih konaka: otkrie ulica
Crno-bijelo
45
Otkrie Bospora
59
Mellingovi bosporski pejza i
73
Majka i otac i njihovi nestanci
89
Jedna drukija kua: Q ihangir
96
Tuga-melankolija-tristesse
103
etiri tu na, usamljena pisca
121
Baka
729
kola, trenuci dosade i u itka
135
Ejnavujlp onejnarbaz
144
'
Ahmet Rasim i svi drugi koji su sastavljali
' ^ '
pisma itatelja
148
Ne hodajte ulicom otvorenih usta!
755
U itak u slikanju
161
Zbirka informacija i udesa Re ata Ekrema Koua:
Enciklopedija Istanbula
166
Osvojenje ili pad? Turciziranje Carigrada
(Konstantinopola)
190
Vjera
196
Bogata i
209
Brodovi na Bosporu, po ari, neima tina,
preseljenja i druge katastrofe
222
Nerval u Istanbulu: etnje po Bejogluu
24224
Gautierova melankolina etnja
prigradskim etvrtima
248
25
Promatran oima zapadnjaka
259
26
Tuga medu razvalinama: Tanpinar i Jahja Kemal u prigradskim etvrtima
271
27
ivopisnost prigradskih etvrti
280
28
Moje slikanje Istanbula
291
29
Slikanje i obiteljska srea
299
'^
30
Brodski dim nad Bosporom
305
31
Flaubert u Istanbulu: Istok, Zapad i sifilis
31
32
Stariji i mladi brat: tunjave i naguravanja
33
Strana kola, stranac u koli
329
34
Nesrea je zazirati od samoga sebe i od grada
35
Prva ljubav
355
36
Brod za Zlatni rog
373
37
Jedan razgovor s majkom:
rsi strpljivost, oprez,
umjetnost
388
.;!"
Napomene prevoditelja
403
Mom ocu, Giinduzu Pamuku
(7925-2002)
321
345
Ljepota krajolika u njegovoj je melankoliji.
AHMET RASIM

ran'
o*I.
Neki drugi Orhan
Godinama, jo od ranoga djetinjstva, duboko u sebi vjerovao sam da u nekoj od ista
nbulskih ulica, u kui posvema nalik na oj, ivi neki Orhan sasvim slian meni, moj dvoj
nik, netko isti kao ja. Ne sjeam se odakle i kako mi se prvi put javila ta pomisa
o. Zacijelo je u meni nastala kao plod dugotrajna procesa sazdana od nesporazuma
, sluajnosti, igara i strahova. Da bih vam ispripovijedao to sam osjeao kad se ta m
a tarija poela javljati, priu moram otpoeti trenutkom kad sa/n je prvi put najjasnije
outio u sebi.
Kad mi je bilo pet godina, odveli su me na neko vrijeme u drugu kuu. Majka i otac
na li su se u Parizu po zavr etku jedne od svojih svaa i razdoblja odvojenog ivota, a
mene i brata -obojica smo ostala u Istanbulu - rastavili su jednog od drugoga.
Brat je ostao na Ni anta u,1 u "Apartmanu Pamuk",2 s bakom po ocu i brojnom obitelji
. Mene su pak poslali na D ihangir,3
majinoj sestri. Na jednom zidu te kue, u kojoj su me uvijek doekivali s ljubavlju i
osmijehom, visjela je u bijelom okviru slika nekog djeaia. Tetak ili tetka pokaziv
ali su mi je s vremena na vrijeme i govorili smije ei se: "Pogledaj, to si ti!"
Taj krupnooki ljupki djeak sa slike doista mi je bio nalik. I on je na glavi imao
kaket kakav sam nosio kad sam izlazio. Pa ipak, znao sam da to nije ba moja slika
. (Bija e to zapravo kiasta reprodukcija slike nekog ljupkog djeaka, donesena iz Eur
ope.) Oduvijek me je kopkalo: bi li on mogao biti taj Orhan iz druge kue?
Eto, tako sam i ja poeo ivjeti u drugoj kui. Kao da sam i sam morao otii onamo kako
bih se susreo sa svojim dvojnikom koji ivi u toj kui negdje u Istanbulu, no to me
otkrie nije nimalo usreilo. Htio sam se vratiti u "Apartman Pamuk", svome pravom d
omu. Kad god bi mi rekli da sam na toj slici na zidu ja, u glavi bi mi nastala z
brka - ja, moja slika, slika nalik
meni, moj dvojnik, neka druga kua - svi bi se ti prizori izmije ali i smjesta bih p
o elio vratiti se doma i zauvijek ostati ondje sa svojom velikom obitelji.
elja mi se naposljetku ispunila: nakon kratkog vremena vratio sam se u "Apartman
Pamuk". No ma tarija o drugom Orhanu koji ivi u Istanbulu, u nekoj drugoj kui, nikad
a me nije napustila. U djetinjstvu i ranoj mladosti ta je oaravajua pomisao uvijek
spremno ekala u nekom lako dose nom zakutku uma. Dok bih u zimske veeri hodao istan
bulskim ulicama, naas bih se naje io pri pomisli da taj Orhan ivi u nekoj od kua u ko
je sam se trudio zaviriti, kua iz kojih je dopirala naranasta svjetlost i u kojima
su - u mojoj ma ti - lagodno ivjeli sretni i spokojni ljudi. to sam bivao starijim,
ta se ma tarija pretvarala u fantaziju, a fantazija u prizore iz sna. U snovima,
u kojima sam katkada znao i vri tati jer su se pretvarali u ko mare, susretao sam se
s tim drugim Orhanom, uvijek u
10
drugoj kui; ili bismo nas dvojica, dva Orhana, zurili jedan u drugoga sa zapanjuj
uom i be utnom hladnokrvno u. Tada bih se, u polusnu, jo vr e privijao uz jastuk, jo
ao za svoj dom, ulicu, za mjesto u kojem ivim. Ali, kad bih bio nesretan, poinjao
bih ma tati o tome da se preselim u drugu kuu, u drugi ivot, onamo gdje ivi taj drugi
Orhan, i ubrzo bih pomalo povjerovao da sam ja on, pa bih se prepu tao njegovim s
novima o srei. Te bi me ma tarije toliko usreile, da vi e nisam morao ni pomi ljati na o
dlazak u drugu kuu.
Tako dodosmo do bitnoga: otkad sam se rodio, nisam napu tao kue, ulice i etvrti u ko
jima sam ivio. Pedeset godina kasnije (iako sam u meuvremenu ivio i u drugim dijelo
vima Istanbula), znam da je to to i sada stanujem u "Apartmanu Pamuk" - ondje gdj
e me majka primila u naruje i prvi put mi pokazala svijet, i gdje su snimljene mo
je prve fotografije - povezano s mi lju i utjehom da na drugom kraju Istanbula ivi
jo jedan Orhan.
Osjeam da upravo to ini moju priu posebnom za mene, pa stoga i za Istanbul: u epohi
obilje enoj velikim seobama i stvaralakom snagom doseljenika, ja sam neprestano bi

o u istome gradu i itavih pedeset godina pro ivio na istome mjestu.

"Izai malo na ulicu, poi nekamo, otputuj!", tu no bi mi govorila majka.
Ima pisaca poput Conrada, Nabokova, Naipaula, koji su pisali uspje no mijenjajui je
zik, naciju, kulturu, dr avu, kontinent, ak i civilizaciju. Onako kako je njihov st
varalaki identitet crpio snagu iz progonstva ili preseljenja, tako je i moja veza
nost za dom, ulicu, krajolik i grad odreivala mene. Vezanost za Istanbul je, dakl
e, i sudbina grada, i odlika ovjeka.
Flaubert, kojega su se, kada je stotinu i dvije godine prije mojega roenja do ao u
Istanbul, dojmili gradska vreva i arenilo, napisao je u jednome pismu kako vjeruj
e da e za stotinu godina Carigrad biti prijestolnica svijeta. Uru avanjem i nestank
om Osmanskoga Carstva ostvarilo se upravo suprotno od onoga to je prorekao. Kad s
am se ja rodio, Istanbul je, s obzirom na mjesto koje mu je u svijetu pripadalo,
pro ivljavao dane najvee bijede, siroma tva, osamljenosti i izopenosti u svojoj dvomi
lenijskoj povijesti. Otkako znam za sebe, osjeaj propasti Carstva, neima tina i tug
a koju su izazivale razvaline po cijelom gradu bili su ono to je obilje avalo Istan
bul. Borio sam se s tom tugom ili se naposljetku mirio s njom kao i svi Carigraan
i, i u tome mi je protekao ivot.
Tko god osjea potrebu da ivotu dade neki smisao, najmanje jednom u ivotu propituje
znaenje mjesta i vremena u kojem se rodio. Kakvo znaenje ima to to ste roeni u tom i
tom dijelu svijeta, tog i tog datuma? Je li nas pravino zapalo ono to dobivamo ka
o zgoditak na lutriji - ba ta obitelj, ta zemlja, taj grad, sve ono to trebamo zav
oljeti jer to od nas oekuju, i to na kraju i zavolimo svim srcem i du om? Budui da sa
m roen u Istanbulu koji je shrvan, osiroma en i skrhan tugom stario i venuo pod pep
elom i ostacima uru enog carstva, ostacima koji se i sami sve vi e uru avaju, povremen
o osjeam kao da me je zadesila zla kob. (Ipak, jedan unutarnji glas govori da je
to zapravo srea.) Ako je rije o bogatstvu, ponekad mi se ini kako sam sretan to sam
se rodio u imunoj obitelji. (Iako se katkad tvrdilo i suprotno.) Naje e prihvaam da je
Istanbul, gdje sam se rodio i proveo cijeli ivot, za mene neumitna sudbina,
iz
ba kao i moje tijelo na koje sam se naposljetku prestao aliti ("Kad bih bio malo k
rupnije grade i malo zgodniji!"), ili kao spol ("Da sam se rodio kao ena, bi li m
i spolnost priinjavala manje pote koa?"). Ova knjiga pripovijeda o toj sudbini...
Rodio sam se 7. lipnja 1952. godine ne to iza ponoi, u maloj privatnoj bolnici u is
tanbulskoj etvrti Moda.4 No, bolniki hodnici i svijet bili su mirni. Osim vatre i p
epela to ih je vulkan Stromboli u Italiji dva dana prije mojega roenja iznenada poe
o rigati, ni ta drugo nije potresalo na planet. Novine su prenijele kratke vijesti
o turskim vojnicima koji su ratovali u Sjevernoj Koreji, i neke sumnje iz ameriki
h krugova o tome da se Sjevernjaci spremaju upotrijebiti biolo ko oru je. Prave vije
sti, one koje je satima prije poroda pomno itala moja majka, jednako kao i velika
veina Carigradana, odnosile su se na "na grad": prodava tkanina juer je identificir
ao tijelo okorjelog razbojnika i potvrdio da je taj ovjek pro le godine, naoru an i u
sred bijela dana, opljakao njegov duan u naselju Harbije.5 Dvije noi prije toga, is
ti je razbojnik vien kako sa stra nom maskom na licu kroz zahodski prozor poku ava ui
u jednu kuu u etvrti Langa; nakon uline potjere u koju su krenuli uvari i "hrabri" s
tanari Studentskoga doma Konja, satjeran je u skladi te graevinskog materijala, gdj
e je ispsovao policajce i ubio se. Sudei po onome to mi je majka mnogo godina kasn
ije ispriala, s ne to ljutnje i gorine, ona je te vijesti itala sama jer se otac, smj
estiv i je u bolnicu, poeo dosaivati zbog toga to porod kasni, pa je oti ao nai se s pri
jateljima. U bolnikoj je raaonici uz nju bila jedino njezina sestra, moja tetka, k
oja je u kasnim nonim satima preskoila zid bolnikog vrta i tako uspjela ui. Kad me j
e majka prvi put ugledala, pomislila je kako sam mr aviji, slabiji i nje niji od svo
jega dvije godine starijeg brata.
Zapravo sam trebao rei "bit e da je pomislila". Pro lo vrijeme na "mi ,", koje u tursk
ome jeziku koristimo za prianje snova, bajki i svega to osobno nismo do ivjeli, i ko
jemu sam vrlo sklon, prikladnije je za pripovijedanje o onome to se dogaalo dok sm
o bili u kolijevci, u djejim kolicima, ili dok smo inili
prve korake. Jer, mnogo godina kasnije roditelji nam priaju
0 tim na im prvim iskustvima, a mi, pro eti ugodnom jezom, u ivajui slu amo te prie o sebi
kao da slu amo o nekom drugom tko izgovara prve rijei i ini prve korake. Taj slatki

osjeaj, koji ovjeka podsjea na u itak sanjanja samoga sebe, kasnije u nas usadi nava
du koja nas otruje za cijeli ivot: sklonost da od drugih uimo va nost svih stvari u
svome ivotu, ak i najskro-vitijih u itaka. Ono to nam drugi ispriaju o raznim zgodama
iz na eg ivota nakon nekog vremena ne samo da se uoblii u na u vlastitu predod bu o tim
zgodama, nego postane va nije
1 od dogaaja samih. Tako biva i s najranijim "sjeanjima" iz dojenake dobi; njih uje
mo od drugih, objeruke prigrlimo i prepriavamo uvjereni da se svega toga sami pris
jeamo. Tako i va nost grada u kojemu ivimo naje e uimo od drugih, ba kao to od drugih
va nost samoga ivota.
Kad god prie o sebi ili o Istanbulu usvojim kao vlastito sjeanje, doe mi da ponem ov
ako: "Ka u da sam neko crtao, da sam se rodio i odrastao u Istanbulu, da sam bio do
bro, radoznalo dijete i da sam s dvadeset i dvije, i ne znajui za to, poeo pisati ro
mane." Ovu sam knjigu kanio napisati u tom tonu ne samo zato to ovjek o svome ivotu
pripovijeda kao da ga je pro ivio netko drugi, nego i stoga to tada vlastiti ivot p
oistovjeuje s ugodnim snom, u kojemu su mu glas i volja oslabjeli. No budui da ivot
prikazuje kao pripremu za stvarniji i svjetliji "drugi" ivot, u kojem e se ovjek k
asnije nai kao probuen iz sna, taj bajkoviti nain pripovijedanja ne ini mi se uvjerl
jivim. Jer, taj drugi ivot, koji e kasnije moi ivjeti ljudi poput mene, nije ni ta dol
i knjiga u tvojoj ruci. Ona je prepu tena tvojoj pa nji, itatelju! Ja u prema tebi bit
i po ten, a ti prema meni budi blagonaklon.Fotografije mrane kue-muzeja
Majka, otac, brat, oeva majka, strievi, tetke, snahe, svi smo ivjeli na raznim kato
vima jedne petokatnice. Otprilike godinu dana prije moga roenja, oni su iselili i
z velikog kamenog konaka6 uz petokatnicu, u ijim su zasebnim sobama i odijeljenim
prostorijama ivjeli skupa kao velika osmanlijska porodica (konak je ustupljen ne
koj privatnoj koli). Godine 1951. na zemlji tu do konaka podignuta je "moderna" zgr
ada na ijem etvrtom katu i danas ivimo, a u skladu s onodobnom modom, iznad njezini
h ulaznih vrata s ponosom su stavili natpis "Pamuk Apt.".7 Prvih godina na svako
me od tih katova koje sam obilazio u majinu naruju bili su po jedan ili dva glasov
ira. Posljednji koji se o enio bio je stric, kojega pamtim po tome to je stalno itao
novine; ne to kasnije smjestio se sa strinom i glasovirom na prvi kat, na kojem e
pro ivjeti pola stoljea
16
gledajui prolaznike kroz prozor. Ti glasoviri, od kojih nijedan" nije svirao, bud
ili su u meni osjeaj tuge i sjete.
Mnogo to, a ne samo to to glasoviri nisu svirali, izazivalo je u meni osjeaj da pred
meti koje ispunjavaju te salone, na kojem god katu bili, nisu izlo eni radi ivota,
nego radi smrti: stalno zakljuane staklene vitrine prepune kineskog porculana, ali
ca za kavu, srebrnih servisa, zdjelica za eer, kutijica za bur-mut, kristalnih a a, b
oica za ru inu vodicu, tanjura, kadioni-ca (jednoga dana osvanuo je ondje i mali au
tomobil, igraka, skriven medu tim stvarima); stalci za knjige ure eni sedefnim inta
rzijama i zidne police za odlaganje kauka,8 koje nikome vi e nisu trebale; paravan
i iza kojih se ni ta nije skrivalo i koji su odavali utjecaj art nouveaua i japans
ke umjetnosti; uvijek zatvorena staklena vrata biblioteke u kojoj su, pokriveni
dvadesetogodi njom pra inom, bili poredani svesci medicinskih knjiga moga strica lij
enika koji je oti ao u Ameriku. (Gdjekad bi se neki trono ac ili izrezbarena krinja iz
jednog salona tajnovito popeli u salon na nekom drugom katu.)
Ponekad, kad bismo se strovalili u naslonjae ure ene sedefnim intarzijama i srebrni
m nitima, baka bi nas opomenula: "Ne sjedajte tako!" Iza potrebe da se dnevni bo
ravci urede kao mali muzeji za neke zami ljene posjetitelje, za koje se uope nije z
nalo kada bi trebali doi, a ne kao udobna mjesta gdje ukuani mogu u miru provoditi
vrijeme, sigurno se krila udnja za zapadnjakim nainom ivota. (Tko ne posti u vrijem
e ramazana, zacijelo osjea manje grizodu ja medu vitrinama i glasovirima, negoli u
kui u kojoj se a la turca sjedi na divanima i jastucima.) Nije se znalo emu korist
i to pozapadnjenje osim izbavljenju od vjerskih obveza, no obiaj da se dnevni bor
avak koristi kao prostor u kojem se - u sjetnom (katkad i poetinom) i eklektikom d
uhu - izla u simboli bogatstva i europeizacije o kojoj se vrlo malo govorilo, za p
edeset godina ra irio se ne samo u Istanbulu, nego i po cijeloj Turskoj, da bi ula
skom televizije u kue krajem sedamdesetih godina poeo padati u zaborav. Sjeam se da
sam ak i tih godina, kad je u itak okupljanja ispred televizijskog ekrana, u itak go

vorenja uglas i smijanjadok se gleda film ili prate vijesti, pretvorio te kune mu
zeje u male kinodvorane, da sam i tada susretao stare obitelji koje su televizor
smje tale u sobu nalik predsoblju, a zakljuana vrata dnevnoga boravka - muzeja otv
arale jedino o praznicima, ili samo za vrlo posebne goste.
Budui da se izmeu katova, jednako kao i izmeu odijeljenih prostorija porodinoga kona
ka, neprestance i lo gore-dolje, ulazna vrata stanova u "Apartmanu Pamuk" veinom su
bila otvorena. Kad je moj brat po ao u kolu, penjao sam se na gornji kat, ponekad
s majinim dopu tenjem, a ponekad i skupa s njom, i izjutra se, dok je baka jo bila u
postelji, igrao sam samcat na velikim i te kim sagovima u dnevnom boravku, koji j
e zbog navuenih zastora od tila i blizine zgrada na drugoj strani ulice ujutro na
likovao polumranoj antikvarnici. A kad bih klonuo od tih igara, od redanja autia d
onesenih iz Europe u besprijekoran niz, njihova parkiranja i igranja "gara e"; od
skakanja s jednog komada pokustva na drugi, pri emu sam pazio da nogom ne dotaknem
pod, ba kao to je inio i Calvi-nov Barori, koji je cijeli ivot proveo skaui s drveta
na drvo ne dotiui nogom tlo (tu sam igru nazvao "ne dodiruj tlo!" i igrao je tako t
o sam sagove koji su se pru ali i du hodnika zami ljao kao more, a naslonjae i stolove
kao otoke to se uzdi u iz njega); od sjedenja na naslonu za ruke fotelje i tjeranj
a konjske zaprege (nadahnute konjskim zapregama s Hejbeliade9); ili - e e od svega t
oga - kad bi moja ma ta posve posustala od napora da taj prostor (tu sobu, taj dne
vni boravak, tu uionicu, tu vojniku sobu, tu bolesniku sobu, taj dr avni ured) u tren
ucima dosade zami ljam kao neko drugo mjesto ( to sam inio cijeloga ivota), u beznau bi
h poinjao gledati stolce, stolove i zidove oko sebe tra ei kakvu novu zabavu, ali ne
bih opazio ni ta zanimljivije od fotografija.
U to sam vrijeme mislio da glasoviri slu e za izlaganje uokvirenih fotografija jer
su i na donjim katovima slu ili istoj svrsi. U bakinom dnevnom boravku i salonu s
ve su vodoravne plohe bile prekrivene fotografijama razliitih veliina. U jednom ku
tu, na zidu iznad kamina u kojem se nikada nije palila vatra,
18
visjele su u zasebnim okvirima dvije velike retu irane (i naknadno obojene) fotogr
afije: mojega djeda po ocu, umrlog 1934. godine, i moje bake. Po polo aju tih veli
kih fotografija, po nainu na koji baka i djed gledaju u fotografski aparat, iako
su okrenuti jedno drugome kao kraljevi i kraljice koje sam u to vrijeme viao na m
arkama nekih europskih zemalja, tko god bi u ao u taj salon - muzej shvatio bi da
pria poinje s njima.
Oboje su bili iz gradia Gordesa10 blizu Manise i potjecali iz loze koju su zvali
Pamukovi zbog vrlo svijetle puti i kose. Baka je u sebi imala krvi erkeza koji su
u osmanske hareme stoljeima otpravljali stasite i lijepe djevojke. Njezin je ota
c u vrijeme tursko-ruskoga rata I877--78. godine izbjegao u Anadoliju. Kasnije s
e obitelj nastanila u Izmiru (povremeno se govorilo o praznoj kui koju su ondje o
stavili), a odande pre la u Istanbul, gdje je moj djed studirao graevinu. Trideseti
h godina pro loga stoljea mnogo je zaradio na izgradnji eljeznice, za koju je novout
emeljena Republika Turska potro ila golema sredstva. Nakon to je na obali rijeke Go
ksu,11 koja se ulijeva u Bospor, podigao veliku tvornicu za proizvodnju potrep tin
a za su enje duhana, umro je 1934. u pedeset drugoj godini ivota, ostaviv i imetak ko
ji moj otac i stric nisu mogli dokrajiti ni dugogodi njim upu tanjima u svakojake pos
love, koji su redovito zavr avali bankrotom.
Na zidovima radne sobe, iz koje se ulazilo u salon, u besprijekorno simetrinome n
izu visjele su uokvirene velike fotografije novoga nara taja, na koje je fotograf
sklon retu iranju nanio pastelne boje: moj stric, lijenik (Ozhan) koji je studirao
medicinu, a zatim oti ao u Ameriku, i koji se zbog izbjegavanja vojne obveze nije
smio vratiti u Tursku, pru iv i tako baki priliku da ivi u trajnoj alosti, na fotograf
iji je izgledao debelo i zdravo; mlai stric Ajdin12 s prvoga kata, s naoalama; nek
o je studirao graevinu kao i moj otac, a u mladosti se bio upustio u velike graevin
ske poslove koji su ga financijski uni tili; moja tetka po ocu, koja je dugo studi
rala glasovir, nastavila studij u Parizu, a zatim se udala i napustila glazbu, iv
jela je s mu em, asistentom pravnog fakulteta, u potkrovnom stanu u koji sammnogo
godina kasnije uselio ja i u kojemu upravo pi em ovu knjigu.
Kad bih iz radne sobe pre ao u salon koji su kristalni lusteri inili jo sumornijim, i
vot bi se najednom ubrzao medu mno tvom manjih, neretu iranih, crno-bijelih fotograf
ija. To su bile zarunike i svadbene fotografije sve brae; fotografije na kojima se

poziralo pred fotografom pozvanim u nekoj posebnoj prigodi; prve fotografije u b

oji mojega strica iz Amerike; one snimljene za blagdana, kada se zajedno objedov
alo u istanbulskim parkovima, na obalama Bospora i na Taksimu;13 fotografije s n
eke od svadbi na koje smo skupa odlazili majka, otac, brat i ja; one snimljene u
vrtu stare kue pored nas, ispred djedova ili strieva automobila, te ispred ulazni
h vrata na e zgrade. Izuzmu li se posebni sluajevi, kao onaj kada je
namjesto fotografije prve ene strica iz Amerike stavljena ona njegove druge ene, n
ijedna od tih slika nije mijenjala svoje mjesto, ba kao da je izlo ena u nekom davn
o postavljenom starinskom muzeju. I premda sam svaku pojedinano gledao stotine pu
ta, kad god bih u ao u taj pretrpani salon, poinjao bih ih iznova promatrati.
Svaki novi pogled na fotografije podsjetio bi me na to koliko su va ni ivot koji up
ravo ivimo i neki trenuci otrgnuti od ivota i sauvani od protjecanja vremena, te po
sebno istaknuti stavljanjem u okvir za fotografije. Promatrati strica kako bratu
zadaje neki matematiki problem i istodobno gledati njegovu
trideset godina staru fotografiju; gledati oca koji, prelistavajui novine, prislu k
uje zbijanje ala u punoj sobi (vidjelo se to po osmijehu na njegovu licu), a isto
dobno promatrati sliku iz vremena kad je imao pet godina i kosu dugu kao u djevo
jice, ba kao neko ja - sve je to u meni budilo dojam da nam fotografije pru aju prili
ku da i sami do ivimo te posebne trenutke ivota, uhvaene na fotografiji. Kada bi bak
a, govorei o mome rano preminulom djedu kao da govori o utemeljitelju dr ave, s vre
mena na vrijeme rukom pokazala uokvirene fotografije na stolovima i zidovima, ti
me bi naglasila tu dvojnost: ivot naspram neponovljiva trenutka, spontanost naspr
am ceremonijalnosti. Iako sam smjerno shvaao znaaj i smisao tih iznimnih trenutaka
koji su se, pohranjeni u okvirima, opirali tijeku vremena i propadanju ljudi i
stvari, u neku sam ruku zbog njih osjeao i nelagodu.
U ranom djetinjstvu jako sam volio veeri kad bi se cijela velika porodica okupila
i kad bismo se alili uz objed. Silno sam volio rukove prireivane o ramazanskom i k
urbanskom bajra-mu, novogodi nje objede na kojima sam, to sam bivao stariji, svaki
put ponavljao kako "idue godine neu doi", a ipak redovito dolazio, i nakon kojih sm
o svi skupa igrali tombolu. Ti objedi s mnogo uzvanika, zadirkivanja, smijeha iz
azvana strievom rakijom ili votkom, i pivom koje bi gucnula i baka, sve bi me to
podsjetilo da je ivot izvan okvira fotografije neusporedivo zabavniji, i stvaralo
iluziju da je srea u alama, zadovoljstvu i osjeaju sigurnosti koji se dijeli s obi
telji. Naime, otkako znam za sebe, primjeivao sam kako se ti moji roaci, koji se al
e, zabavljaju i skupa objeduju za dugih bajramskih rukova, jedni prema drugima be ut
no pona aju kad bi se povremeno rasplamsale svae oko nasljedstva. Kad bismo ostali
nasamo u na em stanu, majka bi meni i bratu Ijutito obja njavala tko je naudio nama
- to jest na oj etverolanoj obitelji unutar velike familije - govorei pritom "va a tetk
a", "va stric", "va a baka". Dioba imovine, dionica tvornice konopa ili pak nekog k
ata u zgradi uvijek je izazivala duge rasprave, svae i ljutnje. Ponesen salama to
g mno tva na bakinu katu, mo da sam nakratko i za2.Oboravljao te mrane prie nalik pukotinama na fotografijama sree to su u tankim sta
klenim okvirima stajale na glasoviru, ali sam i u najranijoj dobi nasluivao da se
iza ala kriju neke aluzije i prikriveno svoenje rauna. Uvjerio sam se da i svaka o
d slu avki obitelji koje su inile na u veliku porodicu (primjerice, na a gospoda Esma)
na sebe preuzima obvezu da se s istim borbenim duhom nosi sa slu avkom druge obite
lji (npr. s Ikbal, slu avkom moje tetke po ocu).
"Jesi li uo to Ajdin ka e?", pitala bi majka sljedeeg jutra za dorukom.
" to ka e?", radoznalo bi upitao otac. Saslu av i priu, zavr io bi raspravu rijeima "Pusti
o, zaboga!", i ponovo se zadubio u novine.
ak i da iz svih tih prepirki nisam osjetio kako se polako raspada zajednica koja
je jo uvijek nosila tragove tradicionalne mnogolane osmansko-istanbulske porodice i
ji su svi lanovi ivjeli u istome drvenom konaku, naslutio bih to po stalnim oevim i
strievim bankrotima, po tome to su svako malo pokretali nov posao, te po oevim sve
e im izbivanjima iz kue. Kad bi nas majka povremeno odvela u posjet "na oj baki", tj.
svojoj majci, govorila bi joj da poslovi lo e idu dok bismo se nas dvojica zabavlj
ala u sobama kue na i liju,14 punoj svakojakih privienja. Baka bi joj tada savjetoval
a da bude pribrana te nam tako - suoena s moguno u majina povratka u roditeljski dom davala do znanja da pra njava trokatnica u kojoj ivi sama nije nimalo privlano mjes

to.
Zanemare li se njegove povremene prolazne ljutnje, otac je bio vrlo zadovoljan iv
otom, sobom, svojim izgledom, pameu i blagonaklonom sudbinom. Oboru an djetinjasto u i
privlano u koje mu nije manjkalo, on tu svoju sreu nikada nije skrivao. Sjeam se da j
e stalno zvi dukao po kui, da se samoljubivo promatrao u zrcalu, cijedio limun na d
lan i sok nanosio na kosu kao briljantin. Volio je ale, igre rijei i br-zalice, vo
lio je recitirati stihove, pokazivati koliko je pametan i odlaziti avionom na da
leka putovanja. Uope nije bio jedan od onih oeva koji kore, zabranjuju i ka njavaju.
Naroito u
2.2.
ranom djetinjstvu, drugujui i skitajui s njime, osjeao sam da je svijet zabavno mje
sto na koje ovjek dolazi da bi bio sretan. I dok je otac utke prelazio preko zla,
neprijateljstva i svega uznemirujueg, majka nas je stalno upozoravala na opasnost
i, zabranjivala, mr tila se nastojei poduzeti mjere opreza pred mranim stranama ivota
. Zbog toga je bila manje zabavna od oca, no kako nam je posveivala vi e vremena ne
go on, koji je koristio svaku priliku da pobjegne od kue, bio sam jako ovisan o n
jezinoj ljubavi i nje nosti. Neumitnost natjecanja za tu ljubav sa starijim bratom
bila je jedna od najelementarnijih istina u mome ivotu, koje sam shvatio s prvom
spoznajom o samome sebi.

Suparni tvo i estoka borba s bratom, u koju sam se upu tao da bih zadobio majinu ljuba
v, rasplamsali su se preko svake mjere zato to uope nisam osjeao oevu mo, snagu i aut
oritet koji su na mene, uostalom, mogli ostaviti trajne tetne posljedice. Jer, mo
je i bratovo suparni tvo nikad se nije - pogotovo ne na poetku - otvoreno pokazival
o, nego se uvijek doimalo kao dio igre i osjealo tijekom igre u kojoj smo zami ljal
i sebe kao nekog drugog. Sukob se obino nije vodio izmeu Orhana i evketa,15 nego iz
meu nogometa a ili junaka s kojim sam se poistovjeivao ja i nogometa a ili junaka s ko
jim se poistovjeivao brat. O ivljavajui te zami ljene ili stvarne osobe koje su se bor
ile i tukle namjesto nas, i predajui se svim svojim biem igri i tunjavi koja je zav
r avala krvlju i suzama, kao da smo zaboravljali da su ti to se bore, to se ljubomor
no ranjavaju, poni avaju i gaze jedan drugog, zapravo dva roena brata. Kako mi je g
odinama kasnije kazivao brat, koji je sve to izraunao (cijeloga ivota strastveno s
e posveivao statistikom izraunavanju uspjeha i nabrajanju svih pojedinosti trijumfa
pobjednike strane), u devedeset posto igara i ratova pobjedu je odnosio on.
Kad bi mi to dodijalo, kad bi me ophrvala tuga ili bezvolj-nost, bez rijei bih na
pu tao na stan i odlazio kat ni e poigrati se s tetkinim sinom, ili bih, e e, odlazio na
bakin kat. ("Kad si bio mali, ni jedan jedini put nisi rekao da ti je dosadno, k
ao to ine druga djeca", kazala je jednom majka.) Iako su po svojoj unutra njosti tol
iko nalikovali jedan na drugi, iako su mnogi predmeti - od pribora za jelo i nas
lonjaa do zdjelica za eer i pepeljara - bili isti, ipak mi se svaki kat inio posve z
asebnim svijetom, zasebnom zemljom. I premda je to bila turobna prostorija pretr
pana stvarima - a mo da upravo i zbog toga - volio sam odlaziti u bakin salon i on
dje se igrati, ma tati u polumraku te sobe nalik muzeju, u sjeni vaza, uokvirenih
fotografija i stalaka, i zami ljati da je to neko drugo mjesto.
U ma tariji kojoj sam se prepu tao naveer, kad bi se na istom mjestu, pod svjetiljkam
a, okupila cijela obitelj, zami ljao sam da je bakin stan zapovjedniki most na neko
m velikom brodu.
Na tom brodu koji je plovio u oluji mi smo bili ne samo kapetan i njegova posada
, nego i putnici, i na a je zabrinutost rasla to su valovi bivali vei. U tom izmi ljaj
u sazdanom od onoga o emu sam ma tao nou, le ei u postelji i oslu kujui jeku sirena s vel
kih brodova koji su plovili Bosporom, ponosnim me inio osjeaj da je sudbina broda,
sudbina svakog od nas, sviju nas, u mojim rukama.
Unato toj ma tariji, koja je prizivala u sjeanje i junake bratovih stripova, osjeao s
am - jednako kao i kad sam razmi ljao
0 Bogu - da samo zahvaljujui tome to smo bogati ne dijelimo sudbinu puana na ega grad
a. Ali, kad je u kasnijim godinama cijela porodica, a s njom i na a mala obitelj,
poela siroma iti, kad je krenula u sunovrat i propast pucajui po svim avovima
1 raspadajui se zbog oevih i strievih bankrota, dioba imetka i majinih i oevih svaa, s
vaki dolazak u bakin stan u meni je izazivao tugu. Taj osjeaj satrvenosti^ubitni tv

a i tuge, kojim je propast Osmanskoga Carstva obilje ila Istanbul, na kraju se - m

akar drugim povodom i s malim zaka njenjem - javio i u
nama.
/O':
Ja'
U trenucima sree - a moje ih je djetinjstvo bilo prepuno - nisam osjeao da postoji
m JA, nego tek da je svijet dobar, lijep, ugodan i okupan suncem. Jelo koje nisa
m volio; ru an okus; igla zabodena u ruku; bijesno gri enje drvene djeje ogradice (ne
znam za to, nazivali su je "vrtiem") u koju su me kao posve malenog zatvarali da n
e pobjegnem, ili pak - kao u jednoj od najstra nijih uspomena moga djetinjstva - s
ati i sati plaa nakon to su mi vrata strieva automobila prignjeila prst (traumatian p
osjet lijeniku koji je napravio rendgenski snimak)... Sve mi to nije pomoglo spoz
nati svoje "ja", nego je pridonijelo spoznaji opasnosti koja vreba i stvaranju p
redod be o boli. Ali, u svemu tome - u uoblienju samosvijesti, u ma tanjima i napetos
tima - polako se, kao osjeaj krivnje, u meni javljao i osjeaj da postojim i ja oso
bno, da postoji jedno "jesam".
*l li*
*l 9*
Kako je moj dvije godine stariji brat prije mene po ao u kolu, izmeu svoje etvrte i es
te godine otuio sam se od osjeaja prijateljstva i zajedni tva koji smo bili izgradil
i. Budui da ni;
.
2,6
;.
': '
- :
sam bio izlo en njegovoj snazi i suparni tvu te da su i "Apartman Pamuk" i majina nje n
ost i pa nja velik dio dana pripadali samo meni, u tim dvjema kolskim godinama, u k
ojima sam se osjeao znatno bolje, ne samo da sam otkrio to znai biti sam, nego sam
i stekao prve upeatljive uspomene, koje nikada nisam zaboravio.
".,",

Najprije bih davao bratu da mi proita tekst u oblaiima stripova, a kad bi on oti ao u
kolu, ja sam ih "itao" prisjeajui se onoga to sam od njega uo. Jednog ugodnog i toplo
g popodneva stavili su me spavati, ali nisam odmah zaspao, nego sam razgledao st
ranice asopisa Tommiks. Tog sam popodneva dakle osjetio da mi se ukrutio penis (o
no to je moja majka zvala "pi a"16). Dogodilo se to dok sam gledao crte polugolog In
dijanca. Niz prepone tog Indijanca, koji je oko pasa imao samo tanku uzicu, kao
kakva zastava visio je komad tkanine koji je trebao pokriti "pi u", a posred njega
ocrtavala se oblina.
Drugog dana, dok sam - opet u pid ami i pod pokrivaem radi popodnevnog poinka - razg
ovarao s medvjediem kojega imam otkad znam za sebe, ponovo sam osjetio isto. Ta u
godna promjena, koju sam elio sauvati od tuih pogleda i iju tajnu nisam shvaao, dogod
ila se upravo u trenutku kad sam rekao medvjediu "Pojest u te!" I kasnije, kad bih
zgrabio medu za kojeg nisam bio isuvi e vezan, i zaprijetio mu istim rijeima, pet b
i se dogodila ta neobina pojava. Reenicu "Pojest u te!" naje e sam slu ao od majke kad b
bajka koju mi je pri2.7povijedala do la do najstra nijeg trenutka. "Divovi", koji su u klasinoj iranskoj
knji evnosti braa ejtana i demona i koje su, kako sam kasnije zamijetio, jo prije etir
i stoljea crtali tu em kao niske, repate i stra ne nakaze, iz perzijskog su jezika pr
e li u istanbulski turski i u bajke, u kojima su dosegli "divovske razmjere". Pred
od bu o tome to je div stekao sam s omotnice omanjeg izbora pria iz epa Dede KorkutJ
7 Na njoj se inilo da cijelim svijetom vlada jedna polugola, sna na i pomalo odbojn
a nakaza, upravo onakva kakvima su mi se inili i Indijanci.
Reenica "Pojest u te!" u bajkama koje mi je priala majka znaila je ne samo "progutat
i", nego i "ubiti", "uni titi". Tih godina stric je kupio mali projektor. Unajmlju
jui od jednog fotografa na Ni anta u kratke desetominutne filmove (Charlie Chaplin, W
alt Disney, Stanlio i Olio), poeo ih je u vrijeme baj-ramskih i novogodi njih prazn
ika projicirati na bijeli zid iznad kamina (djedovu i bakinu fotografiju ceremon
ijalno bi skinuli) za sve lanove na e porodice. No jedan kratki Disnevjev film iz m
ale strieve zbirke zbog mene nije prikazan vi e od dva puta. U njemu neki divlji, s
laboumni, te ki i kao zgrada veliki div lovi malenog Mickvja Mausa. Micky se sakri
o u neki bunar, a kad je div jednim trzajem i upao iz zemlje taj bunar i iskapio ga

, a mi i poeo padati u njegova usta, Orhan je iz svega glasa zaplakao. Jo i sada me p

la i Goyina slika Saturn dok jede jedno od svoje djece, koju sam u muzeju Prado do i
vio kao sliku ovjeuljka kojega je div zgrabio i strpao u usta.
Jednog popodneva, dok sam u vrijeme poinka ponovo prijetio medvjediu, a pritom pre
ma njemu osjeao neku udnu nje nost, najednom su se otvorila vrata i otac me je na tr
enutak vidio kako le im spu tenih gaica i ukruenog penisa. Vrata su se zatvorila polag
anije no to su se otvorila, ali s obazrivo u koju sam ak i u toj dobi osjetio. Otac j
e inae u podnevnim stankama dolazio kui; nakon to bi objedovao i kratko otpoi-nuo, u a
o bi u moju sobu i poljubio me. Postupno me poinjala muiti misao da inim ne to pogre no
i da to - to je jo gore - inim radi u itka. Jedanput mi se isto dogodilo u kadi dok
me je kupala dadi28
.
':'"'
'
.
; ;
Ija- doveli su je da zamijeni majku koja je bila oti la od kue nakon jedne od beskr
ajnih svaa s ocem. Sjeam se da mi je ta ena glasom bez imalo samilosti kazala kako
sam "kao pas", ' iako su voda, kupanje i toplina bili ono to je u meni pobudilo
nasladu.
Ono to je sva ta moja iskustva inilo zbunjujuima i u meni izazivalo sram, nije bila
samo spoznaja da ne mogu utjecati na tu reakciju svojega tijela. Mislio sam - to
je jo gore - da je to to zovu erekcijom udo koje se dogaa samo meni. Meutim, est ili
sedam godina kasnije, kad sam u srednjoj koli18 po ao u mu ki razred i obratio pozorn
ost na djeake razgovore u stilu "digao mi se", shvatio sam da erekcija nije ne to po
emu sam poseban.
Strahujui da su erekcija i zloa svojstveni samo meni, zakljuio sam da moram tajiti
to "zlo u sebi". To je stvorilo naviku ivljenja u drugom svijetu, zatvorenom prem
a van i nedo-se nom. Osjeao sam da su, osim erekcija koje nisu bile odve este, stvarn
i izvor zloe u meni bila neprimjerena ma tanja. ivei naime u sobama stanova - muzeja,
esto bih, iz puke dosade, zami ljao da ivim negdje drugdje, da sam netko drugi. Nij
e bilo posve lako pobjei u taj drugi svijet, koji sam krio u sebi kako kakvu tajn
u. Sjedei u bakinu salonu, najednom bih poeo ma tati da sam, primjerice, u nekoj pod
mornici. Tih su me dana prvi put u ivotu odveli u kino te sam na Bejogluu,1' u Ki
nu araj koje je zaudaralo na pra inu, gledao film Dvadeset tisua milja pod morem (pr
ema Julesu Verneu), ija me je ti ina upla ila. Polutamni prizori crno-bijeloga filma
i sjenovita mjesta od kojih se kamera uope nije udaljavala podsjeali su me na na u k
uu. Budui da jo nisam mogao itati titl, mnogo sam toga propustio, no nisam li tako it
ao i bratove stripove? Zahvaljujui bogatoj ma ti, bilo mi je vrlo lako nadomjestiti
ono to nisam shvaao. (Dok itam knjigu, za mene je jo uvijek va nije sanjariti o onome
to itam, negoli to razumjeti.) Ta ma tanja, koja sam sam birao i njima upravljao ka
o da svjesno tonem u San, nisu bila ne to ime nisam mogao vladati, kao to je to "ila
"erekcija", nego su to bili svjetovi kojima sam lako mogaoupravljati. Snagom ma t
e u trenu bih izbrisao irok, sedefnim intarzijama ure en i izrezbaren stol pod veli
kim lusterom i gotovo barokni runi rad i ukrase na njemu, te zamislio da se na is
tome mjestu nalazi velika planina iz stripova koje sam "itao", i neka posebna civ
ilizacija u njezinu podno ju. Uas bi se preda mnom namjesto predmeta u sobi ukazale
planine i ja bih se pretvorio u zrakoplov koji strmoglavo juri izmeu njih.
"Ne ma i tako nogama, vrti mi se u glavi", govorila je baka, koja mi je sjedila na
suprot.
Ne bih vi e mahao, a zrakoplov iz ma te izgubio bi se u dimu cigarete "Gelind ik", koj
i bi baka otpuhnula prije no to bi ga duboko uvukla u plua. Pogled bi mi uronio u u
mu arolikih zeeva, listova, zmija i lavova koje sam netom prije razabrao u raznim
uzorcima na sagu, na kojem bih se upustio u neku pustolovinu iz stripova; podmet
nuo bih po ar, ubio nekoliko ljudi, jahao i prisjeao se kako posvud razbacujem brat
ove pe-kule dok je on u koli. Budui da sam krajikom uha oslu kivao i zvukove u zgradi,
po nainu zatvaranja vrata dizala znao sam kad bi se vratar Ismail uputio na na ka
t, ali bih se istoga asa medu polugolim Indijancima upustio u novu pustolovinu. S
vialo mi se paliti kue, zasipati ki om metaka ljude u zapaljenim kuama ili zami ljati d
a kopam podzemni hodnik i spa avam se iz kue u plamenu; svialo mi se lagano gnjeiti m
uhu prikli-je tenu izmeu prozorskog stakla i zastora koji je zaudarao na duhan i dok bi u samrtnom hropcu propadala kroz rupiastu dasku na radijatoru - volio sam
zami ljati da je to razbojnik koji je dobio zaslu eno. Do svoje etrdeset pete godine
stalno sam ubijao nekoga u onome ugodnom stanju izmeu jave i sna, jer sam znao da

mi takva ma tanja koriste. Ispriavam se svim tim ljudima od kojih su mi neki blisk
i roaci, ak i vrlo bliske osobe kao to je brat. Meu njima su i politiari, knji evnici,
obrtnici, a veinom zapravo posve izma tani likovi. Iako prema makama gajim ljubav i
prijateljsku naklonost, esto se dogaalo da u trenucima malodu nosti, u trenucima nes
ree ili unutarnje praznine, potajice udarim neku i nasmijem se, no poslije bi me
obuzeo osjeaj stida i duboke samilosti prema
30
njoj. Dvadeset pet godina kasnije, u vojsci, zami ljao sam kako cijela pukovnija p
oslije ruka sjedi, pu i i brblja, i kako svih sedamsto pedeset vojnika, koji iz dal
jine odreda nalikuju jedan drugome, imaju odsjeene glave i lagano se nji u u prostr
anoj kantini to su je krvavi grkljani i duhanski dim obojili ugodnom, prozranom pl
avom bojom. I ba u tom trenutku javio bi se neki vojnik: "Ne tresi nogama, ovjee!",
kazao bi. "Ve sam se dovoljno umorio!"
inilo se da jedino otac zna za taj moj drugi svijet, koji sam u djejoj dobi tajio
jednako kao i erekciju, i u iju sam ne kodljivost sve vi e vjerovao to sam ga vi e tajio
.
Kad god sam razmi ljao o medvjediu kojemu sam u nastupu bijesa i uznemirenosti bio
iskopao jedino oko i uinio ga mr avim izvukav i mu kroz rupu na trbuhu malo slame, il
i kad sam trei put - od prekomjerne ljubavi i uzbuenja - slomio !graku koju su mi d
vaput prije toga kupovali (nogometa veliine prsta, koji bi utnuo loptu kad mu se pr
itisne gumb na glavi), a onda zami ljao da se "ranjeno" tijelo igrake mo da trza u sa
mrtnom hropcu ondje gdje sam ga sakrio, ili kad samu strahu mislio na puhove za
koje je slu avka s na ega kata, gospoda Esma, tvrdila da hodaju po krovu tik do na eg,
i to s takvim uvjerenjem kao kad govori o Bogu, najednom bi se javio otac: "Ka i
mi na to misli , i dvadeset pet gro a je tvoje!"
Kad bih za utio dvojei da li da otkrijem o emu razmi ljam, da sve to malo izmijenim i
ka em ili da sla em, on bi s osmijehom dodao: "Pro 'o vlak, trebao si odmah rei!"
Bi li i moj otac mogao ivjeti u tom drugom svijetu? Koliko je bilo ispravno misli
ti da je to za to sam tek godinama poslije shvatio da je odavno ozakonjeno pod im
enom "ma tanje", bilo neobino i navlastito moje svojstvo? Ne samo zato to sam se uzb
uivao jedino zbog onoga to bi mi otac prigovorio, nego i stoga to sam raspolagao sp
osobno u da dobrohotno zaboravim ono to me uznemiravalo, prebrodio bih tu nedoumicu
ne postavljajui si suvi na pitanja.
Jo jedan razlog zbog kojega sam ma tanje do ivljavao kao vlastitu osebujnost i to sam
tajio ono to mi je prolazilo kroz glavu, bio je taj to me moj "drugi" svijet uope n
ije primoravao na povratak. Onako kako su mi (trebalo je samo po eljeti) pred oima
poinjali letjeti crveni svemirski brodovi dok bih, sjedei nasuprot baki, kiljio u s
uneve zrake koje su kroz zastore prodirale u sobu kao to nou prodiru radoznali refl
ektori brodova s Bospora, tako sam i svaku eljenu ma tariju gradio po svojoj volji,
a poslije je gasio kao netko tko gasi svjetiljku izlazei iz sobe (jedna od naje ih r
eenica moga djetinjstva bila je "Ugasi svjetlo!") i mirno se vraao u normalni svij
et.
Razlika izmeu ovjeka koji neprestano ma ta da je Napo-leon i ovjeka koji misli da je
Napoleon ujedno je i razlika izmeu sretnoga sanjara i nesretnog shizofreniara. Vrl
o dobro razumijem "shizofreninu" osobu koja ne mo e ivjeti bez fantazija o nekom dru
gom svijetu i bez utjecanja drugom identitetu; no budui da robuju tom drugom svij
etu i nemaju sretnog i vrstog "stvarnog" svijeta u koji se mogu vratiti, shizofre
niare sa alijevam i omalova avam ih (makar kriomice). Ono to me gonilo u taj "drugi" s
vijet, ili me tjeralo na pomisao da u nekoj kui u Istanbulu ivi drugi Orhan ije u mj
esto zauzeti, nije
proizlazilo iz moje nesree, nego iz injenice da su ivot, saloni i hodnici kue - muze
ja, sagovi (mrski su mi sagovi) i gomila pozitivistiki nastrojenih mu karaca koji g
aje strast prema matematici i kri aljkama, bili neizmjerno dosadni; da je oko nas
bilo isuvi e znakova neduhovnosti, odsutnosti ljubavi, slikarstva i knji evnosti (ba
jkovitosti, no to su u starosti zanijekali), te da je kua bila pretrpana stvarima
, mrana i melankolina.
U djetinjstvu, posebice u dvjema godinama pred polazak u kolu, osjeao sam se vrlo
sretnim.

Kazat u podsmje ljivo: bio sam mirno i pametno dijete,

kje su samo u obitelji - ne medu poznanicima - smatrali vrlo
dra esnim" i "umiljatim", i koje su neprestano ljubili i nosa11 u naruju. Ti poljupci, pohvale, lijepe rijei, jabuka koju bi
B"nafe "S
mi poklonio prodava voa ("Ne jedi je neopranu!", kazala bi odmah mati), suhe smokv
e koje bi mi davao trgovac kavom ("Pojest e ih nakon objeda!", kazala bi majka pri
jazno mu se osmjehujui) i bomboni roakinje koju susretnemo na ulici ("Reci hvala!"
, kazala bi majka), ba kao i mno tvo drugih stvari, dali su mi naslutiti da strahot
u, neobinost i nesklad tog "drugog" svijeta u svojoj glavi moram uvati za sebe.
Na djetinjstvo se mogu po aliti jer nisam mogao gledati preko zidova, jer s prozor
a nisam mogao baciti pogled na ulicu, ak ni vidjeti zgradu preko puta, ve jedino n
ebo, jer u smrdljivoj mesnici odmah preko puta policijske postaje (nakon nekog v
remena zaboravljao bih taj zadah sve do izlaska na ulicu, na svje i zrak), u koju
sam odlazio s majkom, nisam mogao gledati kako ovjek na drvenom postolju re e meso
no evima du im od moje noge, jer nisam mogao zaviriti u krinju sa sladoledom niti vid
jeti to ima na tezgama i stolovima i jer nisam bio u stanju dosegnuti gumb dizala
ili zvono na ulaznim vratima. Kad bi se na ulici dogodila prometna nezgoda, ili
kad bih iznenada vidio da prolaze policajci na konjima, neki bi odrastao ovjek s
tao ispred mene te bih propustio pola onoga to se dogaalo. Kad bi na utakmicama, n
a koje nas je u djetinjstvu vodio otac, najednom postalo napeto, svi bi u redu i
spred nas poskakali na noge pa ne bih vidio kako zabijaju golove. Ali, budui da n
a utakmicama moja pozornost nije bila usmjerena na loptu, nego na ono to nam je o
tac kupovao, na lepinje sa sirom, tost s ka arom20 i okolade umotane u zlatnu folij
u, nisam tugovao koliko brat. Najodbojnije mi je bilo osjetiti se prignjeenim i z
arobljenim medu nogama gomile mu karaca koji su se nakon utakmice gurali prema izl
azu, te cijeli svijet do ivjeti kao mranu i zagu ljivu umu mu kih nogu, sazdanu od izgu va
nih hlaa i blatnjavih cipela. Izuzev i lijepe ene poput moje majke, ne mogu rei da sa
m odrasle odve volio. Bili su ru ni, maljavi i priprosti. Isuvi e nezgrapni, prete ki,
prestvarni. Neko su spoznali da postoji i skriveni drugi svijet, ali su izgubili
sposobnost uenja i ma tanja. Svialo mi se to to su me smatrali umiljatim, to su neprest
ano ponavljali kako sam Ijubak, to
34
su se milo smije ili kad bi me ugledali, to su me razmazili darovima, ali mi je sme
talo to to me svako malo ljube. Odbijao me duhanski zadah odraslih ili neki zagu lj
ivi miris parfema, bockale su me dlake brade na njihovim licima. Osjeao sam odboj
nost prema maljama na gornjem dijelu mu kih prstiju i na vratu, prema dlakama to im
bujaju iz u iju i nosnica, dr ao sam da su mu karci lo ija i banalnija stvorenja. Te mo
je opaske o djetinjstvu usmjeravaju priu prema ivotu izvan kue, prema ulicama i Ist
anbulu.
35
Tuga uru enih pa inskih konaka: otkrie ulica
"Apartman Pamuk" sagraen je na Ni anta u, na rubu prostrane graevinske parcele koja je
neko bila vrt velikoga pa inskog konaka. Ni anta svoje ime duguje kamenju pobodenom u
zemlju da bi oznailo mjesto gdje su stajali prazni glineni vrevi. Njih su krajem
18. i poetkom 19. stoljea gaali reformistiki i prozapadno orijentirani vladari (Seli
m III. i Mahmut II.) oda-pinjui strijele prema pustim brdima, a ponekad i pucajui
iz pu aka, sporta ili zabave radi (na kamenju su bila uklesana i dva-tri stiha pos
veena tome). Kad su osmanski vladari napustili palau Topkapi21 elei si priu titi zapad
njaku udobnost i promjenu, a i iz straha od tuberkuloze, i kad su se smjestili u
nove dvorce to su ih dali sagraditi u Dolmabaheu22 i Jildizu23, veziri, veliki vez
iri i prinevi podigli su velike drvene konake na brdu Ni anta u, koje se uzdizalo ned
aleko od tih dvoraca.
Osnovnu kolu poeo sam pohaati u konaku ehzade Ju-sufa Izzeddin-pa e (sada Gimnazija I ik
), a nastavio u konaku velikoga vezira Halila Rifat-pa e ( i li Terakki). Oba su konak
a izgorjela jo dok sam u njima pohaao kolu i u njihovim dvori tima igrao nogomet. Zgr
ada preko puta podignuta je na razvalinama konaka Mabejind i Faik-bega.24 Jedini s
auvani stari konak u okolici bila je kamena graevina podignuta krajem 19. stoljea,
u kojoj su boravili nekada nji veliki veziri i koja je, kad se Osmansko Carstvo ur

u ilo, a prijestolnica premje tena u An-karu, dopala u ruke namjesnicima. Na cijeplj

enje protiv ospica vodili su me u konak nekog drugog osmanskog pa e, koji je slu io
kao zgrada okru nog naelni tva. Stambene zgrade jo nisu bile zamijenile Konak Ministar
stva vanjskih poslova, u kojemu su neko ugo avali zapadne uzvanike osmanske dr ave,
36
ni konake Abdulhamidovih25 keri ili izgorjele ostatke drugih konaka - zidove od c
igle, razbijena stakla, dvije-tri uru ene drvene stube, paprat i smokvina stabla sve to u meni jo i sada izaziva duboku tugu i pomisao na djetinjstvo.
Konak iji ostaci le e meu empresima i lipama, u vrtu na koji gledaju stra nji prozori n
a e zgrade na Bulevaru Te viki-je, dao je sagraditi Tuni anin Hajrettin-pa a, koji je u
vrijeme osmansko-ruskoga rata 1877-78. godine nakratko bio veliki vezir. Tog Pa u,
erkeza s Kavkaza, tridesetih godina 19. stoljea - deset godina prije no to je Flau
bert napisao da se eli "nastaniti u Istanbulu i tu si kupiti jednoga roba" - u dj
eakoj su dobi prodali kao roba u Istanbul, a odatle je dospio u ruke tuniskoga nam
jesnika. Mladost je proveo u Francuskoj. Odgajan u arapskoj i perzijskoj kulturi
, u Tunisu se prikljuio vojsci i brzo napredovao u hijerarhiji; obna ao je najvi e du n
osti i slu be - bio je zapovjednik* namjesnik, diplomat i financijski strunjak... P
retkraj ivota nastanio se u Parizu. Sultan Abdulhamid je pa u, koji je tada imao ezd
esetak godina, pozvao u Istanbul (opet na nagovor ejha Zafirija, koji je i sam bi
o Tuni anin), i imenovao ga velikim vezirom nakon to mu je nakratko bio povjerio na
dzor nad financijama. Pozvan iz jedne zapadne zemlje (ijim je dijelom i sam bio)
da spasi Carstvo u dugovima, kao jedan od prvih uzoritih financijskih du nosnika spasitelja s reformistikim vizijama u Turskoj (i drugim siroma nim zemljama), pa a j
e probudio velike nade zato to je - kao i svi potonji slini njemu - bio nedovoljno
Osmanlija, domai Turin, i zato to je imao um zapadnjaka, da bi ga kasnije iz istih
razloga - jer nije bio dovoljno Turin i domai ovjek - zbrisali s lica zemlje. Glas
ine govore da je Tuni anin Hajrettin-pa a na povratku s razgovora u araju, u fijakeru
obiavao praviti bilje ke na arapskome, a zatim ih davati svome francuskom tajniku
da ih prevede na francuski. Glasine da nedovoljno vlada turskim jezikom, koje su
potjecale njegovih protivnika, te dojava da potajice planira osnovati arapsku d
r avu (Abdulhamid je ozbiljno uzimao i dojave koje su mu se inile malo vjerojatnim)
, stajale su ga polo aja velikog
37
vezira. Budui da bi povratak u inozemstvo jednog osmanskog velikog vezira, koji j
e silno volio Francusku i koji je, usto, pao u nemilost, bila osjetljiva stvar,
preostali dio svoga poluzatvore-nikog i tugom ispunjenog ivota proveo je zimujui u
konaku u ijem emo vrtu kasnije mi podii svoju zajedniku zgradu, a ljetujui na obalama
Bospora, u mjestu Kurue me. Odande je Abdulhamidu pisao izvje taje, ondje se dao i n
a pisanje svojih memoara na francuskom. Te memoare, koji su na turskome objavlje
ni tek sedamdeset godina poslije, i koji su potvrdili da je pa a imao razvijeniji
osjeaj za du nost negoli za humor, posvetio je svojim sinovima. Kada je dvadeset go
dina nakon toga jedan od njegovih sinova pogubljen s obrazlo enjem da je bio umije a
n u atentat na Mahmuta evket-pa u, konak je ve bio kupio sultan Abdulhamid i pokloni
o ga svojoj keri, sultaniji adiji.
Ti izgorjeli i uru eni konaci to ih u mislima povezujem s nekim ludim princem, s dv
oraninom koji je u ivao opijum, djetetom zatoenim na tavanu, sa sultanovom keri koju
su izdali, s protjeranim ili ubijenim pa om te s uru avanjem i propa u Osmanskoga Cars
tva, u na oj se zgradi nikada nisu spominjali. Mi smo na Ni anta stigli tridesetih go
dina pro loga stoljea,
nakon to je Republika pomela osmanske pa e, prineve i dostojanstvenike, a konaci, to
dvorsko edo, zbog zapu tenosti se poeli prazniti, uru avati ili nestajali u po arima.
S druge strane, posvuda se osjeala tuga te umirue kulture i propadajueg Carstva. Te n
ja pozapadnjenju vi e mi je sliila na u urbano nastojanje da se to prije odbace predme
ti preostali iza propaloga Carstva, koji bude sjetne i bolne uspomene, negoli ka
o elja za modernizacijom. Bilo je to poput grozniavog bacanja odjee, nakita, predme
ta i fotografija lijepe i drage ene koja je nenadano umrla. A kako se nisu mogli
nadomjestiti neim monim, sna nim i novim, kako se nije mogao stvori jedan suvremen s
vijet, bio on zapadni ili domai, sva su ta nastojanja jo vi e pridonijela zaboravlja

nju pro losti i otvorila Put propadanju konaka, osiroma enju i zatomljivanju tradici
je te ureenju stanova kao muzeja jedne nepro ivljene kulture. ^vu tu neobinost i tug
u, koja e godinama kasnije utjecati na
39mene, u djetinjstvu sam do ivljavao kao tjeskobu i neraspolo enje. Osjeaj tuge, koj
i se uvukao u grad i nikako ga nije napu tao, podsjeao me na to da moram sanjariti
ako se elim othrvati ubitanoj tjeskobi, onako kao to sam ponekad bje ao u svijet ma te
kad bi baka slu ala muziku a la turca, pritom nesvjesno podi ui vrh papue u njezinu ri
tmu.
Moje etnje s majkom gradskim ulicama bile su jo jedan nain da pobjegnem od tuge i t
jeskobe. Budui da u ono vrijeme nisu obiavali izvoditi djecu u parkove, vrtove ili
bilo kamo da udahnu zraka, dani kad me je majka vodila u etnju imali su za mene
posebno znaenje. "Sutra idem van!", ponosno sam govorio tri godine mlaem sinu svoj
e tetke. Vijugajui bismo si li spiralnim stubi tem, a pred prozoriem vratareva stana ko
ji je veim dijelom bio u podrumu (prozor gleda prema vratima kako bi se vidjelo t
ko dolazi i odlazi) zadnji put bi mi pregledala odjeu i gumbe na njoj. Iza av i, ushie
no bih pro aptao: "Ulica!"
Sunce, svje zrak, svjetlost... Kua je ponekad bila toliko mrana da bi me sunce zasl
ijepilo kad bih stupio na ulicu, isto kao i kad bi u Ijetnjem danu razmaknuli za
store. Isprva sam jako u ivao hodati po kaldrmi. Majka me je dr ala za ruku, a ja sa
m gledao izloge trgovina. Poistovjeivao sam ciklame u cvje-arevu zamagljenu izlogu
sa arenim vukovima dugih nju aka, pogledom slijedio skrivene vezice na cipeli s po
tpeticom, koja je visjela u izlogu jedne postolarske radnje, a kad sam u izlogu
papirnice ugledao ud benik Na razred, onakav kakav je imao moj brat, poeo sam nasluiv
ati da nam ulice odaju tragove koji nas vode spoznaji da i drugi ljudi ive onako
kako mi ivimo u svojoj zgradi. Osnovna kola koju je polazio brat i u koju u godinu
dana poslije poi i ja, bila je uz d amiju Te vikije, iz koje su kretale sve pogrebne
povorke. Budui da je brat kod kue odu evljeno govorio o svome uitelju, mislio sam da
svaki uenik ima osobnog uitelja, ba kao to svako dijete ima svoju dadilju. Kada sam
godinu dana kasnije po ao u istu kolu, spoznaja da na trideset dva aka u pretrpanoj
uionici dolazi jedan
uitelj pridodala je tuzi rastanka od kue i majke razoaravaju-u spoznaju da sam tek z
rnce u mno tvu.
Drugo mjesto u koje smo povremeno svraali, i koje je kao i cvjearnica mirisalo na
paru, bila je praonica u kojoj su se prale, krobile i glaale oeve ko ulje. Kad bi maj
ka u la u Poslovnu banku, ja bih se, iz razloga koji nikada nisam spomenuo, uspeo
uz samo est stuba i odatle ne bih i ao dalje k njoj do blagajne jer bih svaki put d
o ao na pomisao da u propasti kroz pukotine medu drvenim stubama. "Za to ne doe ?", ogla a
vala bi se majka odozgo, ekajui u redu pred blagajnom. Ne bih joj odgovorio; uznem
iren pomi lju da joj nisam kadar objasniti to me mui i da bi me zbog toga mogla smat
rati udakom, neko bih vrijeme zami ljao da sam netko drugi i prepu tao se ma ti pogleda
jui s vremena na vrijeme prema majci. To se mjesto pretvaralo u dvorac, ili u dno
kakve jame... Ako bismo krenuli prema etvrtima Osmanbej i Harbije, u tim bi se m
a tanjima na ao i letei konj koji je prekrivao cijelu bonu stranu zgrade
bezinske crpke Mobil. U mislima su mi bila otvorena usta i nozdrve konja, razjap
ljene eljusti i nozdrve vukova i stra nih stvorenja, mislio sam da u propasti kroz n
eki od tih otvora i nestati.
40
Bila je tu zatim i postarija Grkinja koja je krpala najlonske arape i prodavala g
umbe i remene. Ona bi iz lakirane ladice jedno po jedno vadila "domaa jaja" kao d
a vadi drago kamenje i prodavala ih kao da su ne to posebno. Crvene ribice to su se
lagano njihale u malom akvariju u njezinu duanu ustrajno su i s tupo u koja mi se s
viala otvarale siu na, no ipak zastra ujua usta, da mi pojedu prst koji sam dr ao prislon
jen na staklo. Jo jedno od mjesta na koja smo usput svraali bila je mala prodavaon
ica duhana, novina i pisaeg pribora, koju su vodili Jakup i Vasil, toliko malena
da se naje e nije ni moglo ui jer bismo se unutra tiskali. Kad bi u pr ionici kave (zva
li su je "Arapinovom" jer je svaki od aice crnaca u Istanbulu bio "Arapin", ba kao t
o su neko u Latinskoj Americi svi Arapi bili "Turci") zatutnjao i zatresao se pop
ut perilice u na oj kui golemi mlin za mljevenje kave, pokretan remenom, malo bih s
e odmaknuo od njega i osjetio da se i "Arapin" blagonaklono smije mome strahu. G

odinama kasnije brat i ja smo znali nabrajati (vi e kao vje bu pamenja, a manje iz no
stalgije) mijene u etrdesetogodi njoj povijesti tih duana, koji su se u kasnijim god
inama zbog promjena ukusa ili prolaznog zanosa nekom novotarijom jedan po jedan
zatvarali, da bi se namjesto njih otvorili novi, pa se i oni opet zatvorili. Pri
mjerice, evo kroz kakve je promjene prolazio i to je sve bio jedan "problematian"
duan preko puta Veernje enske gimnazije: i. Slastiarnica Madam Grkinje; 2.. cvjearnic
a; 3. prodavaonica torbi; 4. urar-ska radnja; 5. neko vrijeme sportska kladionic
a; 6. galerija slika i knji ara; 7. ljekarna.
Onako kako bih naumio prije no to uronim u piljsku tamu Aladinova malog duana "Duha
n-igrake-novine-pisai pribor", koji je ve pedeset godina stajao na istome mjestu, z
atra io bih od majke da mi kupi zvi daljku, ili nekoliko pekula, ili bojanku, ili yoyo. im bi dar nestao u njezinoj torbi, osjetio bih elju da se vratimo kui.
"Od etajmo do parka!", rekla bi majka.
Najednom bi mi se u nogama i u cijelome tijelu javila neka udna bol i obuzimala b
i me bezvoljnost. Kad sam mnogo go42dina poslije svoju ker iste dobi izveo u etnju istim ulicama, i uo da se tu i na isto
, te o tome porazgovarao s lijenikom, uznastojao sam samoga sebe uvjeriti da su t
aj nasljedni umor i neraspolo enje neki osjeaj izmeu boli u nogama u doba odrastanja
i obinog umora. Kad bi me posve svladali umor i neraspolo enje, ulice i izlozi, ko
je vi e nisam ni gledao, izgubili bi
43svoju ivopisnost i ja bih grad poeo do ivljavati kao nekakvo crno-bijelo mjesto.
"Mama, nosi me!"
"Poimo pje ice do Make", 2 uzvratila bi majka, "a odande
emo tramvajem."
Volio sam tramvaj koji od 1914. godine prometuje na om ulicom i spaja etvrti Maka i
Ni anta s trgom Taksim, Tunelom27 i Mostom Galata28, u ono vrijeme siroma nim, starim
i povijesnim dijelovima grada. Volio sam kloparanje to je do mene dopirale kao t
u na glazba u noima kad bih rano oti ao na spavanje, njegovu drvom oblo enu unutra njost,
indigoplavo staklo na vratima sa zasunom, koja su odvajala vozaevo mjesto od sje
dala za putnike, a volio sam i vozaa koji mi je na zadnjoj stanici, dok smo majka
i ja ekali da tramvaj krene, dopu tao da se igram eljeznom polugom. Na povratku su
mi se ulice, zgrade, ak i stabla, inili crno-bijelima.
44
Crno-bijelo
Istanbul svojega djetinjstva do ivljavao sam kao crno-bijele fotografije, kao polu
mrano, olovno mjesto u dvije osnovne boje, a takvog ga se i danas sjeam. Iako sam
odrastao u polutami sumorne kue-muzeja, i takvo je okru enje pridonijelo mojoj sklo
nosti ivljenju izmeu etiri zida. Ulice, avenije i udaljene etvrti inile su mi se opas
nim mjestima, kao u crno-bijelim kriminalistikim filmovima. Oduvijek sam vi e volio
istanbulsku zimu nego ljeto. Volim promatrati spu|tanje ranih zimskih veeri, ogo
ljelo drvee to drhturi na sjevercu, ljude koji se u danima smjene jeseni i zime, o
djeveni u duge i kratke crne kapute, polumranim ulicama urno vraaju kuama. I zidovi
starih zgrada i sru enih drvenih konaka, koji su, zapu teni i neolieni, poprimili pos
ebnu, istanbulsku boju, bude u meni sjetu koju
45volim i u itak gledanja. Crno-bijela boja ljudi koji u zimske dane, nakon to se r
ano smrai, hitaju kuama, izaziva u meni osjeaj da pripadam tom gradu i da dijelim n
e to s tim ljudima. Imam dojam da e nona tama prekriti siroma tvo ivota, ulica i stvari
, i da emo se svi mi, dok di emo u kuama, sobama i posteljama, zbli iti sa snovima i m
a tanjima satkanima od starog i pradavnog bogatstva Istanbula, njegovih izgubljeni
h zdanja i legendi. Tamu hladnih zimskih veeri, koja se, unato prigu enoj svjetlosti
ulinih svjetiljki, kao poezija spu ta na pusta prigradska naselja, volim i zbog to
ga to smo u njoj daleko od pogleda zapadnih oiju i to prekriva siroma tvo koje s osjea
jem stida elimo sakriti.
Ponekad se sjetim fotografije Are Gulera,29 koja betonske zgrade i drvene kue u p
ustim sporednim ulicama prikazuje onakvima kakve pamtim iz djetinjstva (poslije
su te drvene kue postupno sru ili, ali zgrade podignute u istoj ulici i na istome m
jestu na neki su nain njihov nastavak i u meni pobuuju isti osjeaj) jer na njoj pri

gu ena svjetlost ulinih svjetiljki ni ta

ne osvjetljava i jer izvrsno predoava "predveernji crno-bijeli ugoaj" koji je za me
ne Istanbul inio Istanbulom. Ono to me ve e za tu fotografiju koliko i za ostale stv
ari iz moga djetinjstva - kamene ploe i arnautsku kaldrmu na ulici, eljezne re etke
46
na prozorima i ispra njene drvene, posve dotrajale kue, jest vivot na ulici u kasni
m popodnevnim satima (prije no to se smrai) i dojam da to dvoje ljudi to se vraaju k
ui praeni svojim sjenama u Istanbul donose no.
Pedesetih i ezdesetih godina pro loga stoljea, na svakom sam uglu nailazio na male "
filmske ekipe" koje su inili parkirani minibus filmske kompanije, dva velika refl
ektora prikljuena na generatore, "sufler" (francuska rije za aptaa) koji je vikao iz
petnih ila da bi nadjaao buku generatora i pomogao, prejako na minkanoj eni i zgodno
m mladiu koji nikako nisu mogli zapamtiti svoje uloge, te redari koji su rukama i
nogama udarali radoznalu gomilu i djecu tjerajui ih iz vidokruga kamere. I ja bi
h, kao i svi drugi, zastao i dugo ih gledao. etrdeset godina kasnije, kad je turs
ka filmska industrija do ivjela propast, i to ponajvi e zbog nesposobnosti domaih sce
narista, glumaca i redatelja, a pomalo i zbog monoga Hollywooda jer ga zbog nedos
tatka novca nije mogla opona ati, na televizijskim kanalima iznova su poeli prikazi
vati te crno-bijele filmove. Ponekad, dok sam u crno-bijeloj tehnici gledao neka
da nje vrtove, bosporske obale i sru ene konake i zgrade, onakve kakvima sam ih do ivl
javao i kakvima ih jo uvijek pamtim, obuzimao bi me osjeaj da to to promatram nije
film, nego moje uspomene, i ta bi me spoznaja na trenutak omamila.
Neodvojivi dio tog crno-bijelog tkiva grada jesu poploene ulice, koje me uzbude s
vaki put kad ih vidim u starim filmovima. Zami ljajui da sam impresionistiki slikar
istanbulskih ulica, s petnaest sam godina u ivao upinjui se nacrtati svaku od tih p
loa. Prije no to su ih revnosni opinari bez imalo samilosti pokrili asfaltom, vozai
dolmu a30 i taksija neprestano su se alili na te poploene ulice tvrdei da im brzo uni t
e automobile. Svojim su se mu terijama uvijek tu ili i na stalno bu enje i raskopavanj
e ulica radi popravaka kanalizacije ili elektrinih vodova. S velikim u itkom gledao
sam kako se kamene ploe, jedna po jedna, di u radi nekog takvog zahvata, i s jo veim
kako ih radnici, s meni nedokuivim manuelnim umijeem, pola u natrag kao kakav sag k
ad bi napokon zavr ili
47, 4 tff
kopanje (ponekad bi nabasali i na neki bizantski hodnik) koje se doimalo beskraj
nim.
Grad su mi crno-bijelim inili i drveni konaci iz moga djetinjstva i stare, uru ene
drvene kue koje se, unato veliini, ne mogu nazvati konacima. Zbog neima tine i nemara
nijedna od tih kua nije bila oliena pa im je drvenarija vremenom pocrnjela od hla
dnoe, vlage, prljav tine i starosti. Budui da sam u zabaenim etvrtima jedne pored drug
ih viao mnogo takvih kua koje su imale tu posebnu boju i taj tjeskobni, ali nekako
zastra ujue lijep crno-bijeli kolorit, kao dijete mislio sam da je to njihova prav
a boja. Mo da neke od tih kua nikada nisu ni bile oliene nakon to su izgraene u siroma n
im etvrtima, pa su od samoga poetka imale tu crno-bijelu nijansu, koja je mjestimi
ce prelazila u smeu. Meutim, ono to su zabilje ili zapadni putopisci pristigli u Ista
nbul sredinom 19. stoljea ili ranije, svjedoi da su ponajprije boje i blje tavo ozraj
e bogatih konaka davali gradu sna nu, punu i rasko nu ljepotu. I ja sam u djetinjstv
u ponekad ma tao o tome da sve te drvene graevine budu obojene, ali sada, kad su ne
stale iz moga grada i moga
ivota, sa sjetom eznem za posve osobitom teksturom stare, pocrnjele drvenarije i z
a ugoajem to ga je stvarala. Drvenarija tih starih kua, koja bi za ljetnih dana, po
stav i suha kao barut, poprimila tamnosmedu boju kave ili mutnu boju krede, i po ij
em se pucketanju dalo osjetiti da bi uas mogla planuti kao lu i izgorjeti, zimi bi
, nakon dugih hladnoa, snijega i ki a, irila osobit zadah vlage i plijesni. I drvene
tekije u kojima se, zbog zakonskih odredaba Republike, vi e nisu odr avali vjerski
obredi (veina ih je bila ispra njena) i u koje godinama nije zalazio nitko osim raz
uzdane djece, vampira i tragaa za starinama, pobuivale su u meni osjeaj straha, rad
oznalosti i privlanosti, pa bih s jezom i udnjom gledao ta zdanja ija su se razbije
na stakla nazirala preko polusru enih vrtnih zidova i izmeu mokrih stabala.

U ivao sam gledati crte e u ugljenu koje su radili strastveni putnici na Istok poput
Le Corbusiera i itati romane s crno-bijelim ilustracijama ija se radnja dogaa u Istanbulu, jer oni bi me ponijeli u t
aj crno-bijeli ugoaj grada. (Tintinova istanbulska pustolovina - u djetinjstvu sa
m godinama i ekivao da je nacrta njegov tvorac Herge - nikada nije nacrtana, ali je
prvi film o Tintinu snimljen u Istanbulu. Postoji jedna crno--bijela epizoda na
slovljena Tintin u Istanbulu, to ju je izradio jedan kreativan piratski izdava iz
Istanbula, koji je presnimio neke sekvence tog neuspje nog filma snimljenog 1962.
godine, 1 montirao ih s dijelovima izrezanim iz drugih Tintinovih pustolovina.)
I vijesti o zloinima, samoubojstvima i pljakama u starim novinama (sve su bile crn
o-bijele) itao sam, jednako
48
49
kao i u djetinjstvu, vi e s tugom i e njom za prohujalim vre-fmenima, negoli sa strah
om.
J Sporednim ulicama u naseljima Tepeba i,31 D ihangir, Gala-'ta, Fatih32 i Zejrek,33
po nekim bosporskim naseljima i na Usku-jdaru34 jo uvijek tumara taj crno-bijeli
duh o kojemu govorim. , Maglovita, mutna jutra, ki ne i vjetrovite noi, jata galeb
ova na .d amijskim kupolama, zagaen zrak, unci koji kao topovske
cijevi izviruju iz kua na ulice i bljuju aavi dim, zahrale kante za smee, u zimskim danima opustjeli i zapu teni parkovi i vrtovi i urba ljudi koj
i se u zimske veeri po snijegu i blatu vraaju kuama, sve to priziva taj osjeaj crnobijelog, koji u meni treperi kao srea i tuga. Polomljene stare esme iz kojih ve sto
ljeima ne tee voda; sklepani duani koji niu sami od sebe uokolo starih d amija u zabaen
im etvrtima ili uz velike d amije koje vi e nitko i ne primjeuje; gomile osnovaca u cr
nim kutama s bijelim ovratnicima, koje se u trenu raspr e po ulicama; umorni stari
kamioni natovareni ugljenom; male prodavaonice ive nih namirnica, iznutra potamnje
le od starosti, slabog prometa i pra ine; kavanice po etvrtima, pune tu nih ljudi bez
posla; grbava, nakrivljena i prljava kaldrma; empresi koji su meni crni, a ne ta
mnozeleni; stara groblja rasuta po brdima; uru ene gradske zidine nalik okomitim p
oploenim ulicama; ulazi u kinodvorane, koji nakon nekog vremena svi nekako slie je
dan na drugi; mlijeni restorani; ljudi to na ulicama prodaju novine; ulice kojima
se u pono smucaju pijanci; bljedunjave uline svjetiljke; brodovi to plove na gradskim linijama; dim koji
kulja iz njihovih dimnjaka i snje ni prizori grada, sve mi se to uvijek inilo zname
njem nepromjenjiva crno-bijeloga ugoaja.
Snijeg je neodvojiv dio Istanbula mojega djetinjstva. Kao to neka djeca nestrplji
vo i ekuju ljetne praznike da bi otputovala, tako sam i ja u djetinjstvu i ekivao da p
one snije iti. Ne zato to sam elio izai na ulicu i igrati se na snijegu, nego stoga to
mi se grad pod njim inio "ljep im". Pod "lijepim" razumijevam ozraje u urbanosti, ak i
katastrofinosti, koje snijeg donosi gradu, vi e negoli osjeaj novog i zbunjujueg kad
snijeg prekrije gradsko blato, prljav tinu, napukline i zapu tena mjesta. Iako je sv
ake godine padao etiri-pet dana, iako je grad
samo desetak dana bio pod njim, snijeg bi svaki put zatekao Carigradane nespremn
ima, kao da je prvi put pao; promet bi stao, pred pekarnicama bi se odmah stvori
li redovi kao u vrijeme rata ili kakve nepogode i, to je najva nije, cijeli grad bi
se s osjeajem zajedni tva ujedinio oko jedne teme - snijega. Budui da su se grad i n
jegovi ljudi, zabavljeni svojim te koama, zatvarali u sebe kidajui veze s ostatkom s
vijeta, u snje nim zimskim danima Istanbul mi se inio i pustijim i malo bli im prohuj
alim bajkovitim danima.
Jo jedno od klimatskih uda koje pamtim iz djetinjstva (ujedinilo bi stanovnike gra
da i godinama bi se prialo o njemu) bio je led koji bi, spu tajui se sa sjevera, Dun

avom doplovio do Crnoga mora i dalje, do Bospora. I danas ima ljudi koji, poslij
e
5253
gama o sveanim obrezanjima prineva - ne kao mjesto na kojem se odvija svakodnevni i
vot, nego kao prizor neke sveane povorke ili kao va an kut koji pokriva jedna kamer
a to je u cijelom filmu usmjerena na istu toku.
I tako, kad bi za novine, asopise i kolske knjige, i za milijune onih koji su katk
ad osjetili u itak skupljanja fotografija i razglednica, zatrebali prizori starog
Istanbula, koristile bi se gravire zapadnih putopisaca i slikara, naknadno otisn
ute u crno-bijeloj tehnici. Kao to u kasnije pokazati na primjeru Mellinga, najsre
tnija razdoblja grada prikazana su u prigu enim nijansama gva a, ali Carigradani nis
u iskusili zadovoljstvo gledanja svoje sretne pro losti ak ni u tim bojama, pa su i
z tehnikih razloga koji nisu izazivali prekomjerno negodovanje jer su prihvaani ka
o sudbina, svoj grad uvijek do ivljavali u tom crno-bijelom ozraju.
Noi mojega djetinjstva bile su lijepe jer su, ba kao i snijeg, prekrivale i poetino
m inile kaotinu i zamornu atmosferu u koju je grad siroma ei sve vi e zapadao. Istanbul
ska no mojega djetinjstva nije se kao kakva golema ploha uvlaila u kue, medu stabla
i grane, u ljetna kina, na balkone i kroz otvorene prozore, nego se s prikladno
m graciozno u zavlaila u zamr enu strukturu grada i penjala se na padine i brda. Volim
graviru

Thomasa Alloma, izraenu 1839. godine za jedan putopis, jer tamu prikazuje kao taj
novitu sastavnicu bajke. Slikar je pun mjesec, koji spa ava no od gluhe pomrine, i o
nu kulturu mjeseine koju dijeli cijeli Istanbul, a ponajvi e tajanstvenu snagu noi p
rikazao kao izvor zla, i zato volim taj mjesec dopola zaklonjen oblacima, blijed
u mjeseinu koja se na graviri jedva probija kroz oblake ba kao svjetlost svjetiljk
e koje netko prigu i da bi poinio zloin.
Budui da no ini grad bajkovitim i nalik snu, te da je ujedno i izvorom tajanstvenog
a zla, ona osna uje crno-bijeli duh Istanbula. Stav zapadnoga putopisca da je no ne t
o to stvara i prikriva misterij, to skriva nedokuivu neobinost grada i svojom tamom
omoguuje da se poine novi zloini, slina je stavu Carigradana prema njima nerazumljiv
im dvorskim spletkama i urotama.
Prie koje vole i prepriavaju putopisca i Carigradani govore o tome kako su tijelo
neke u dvorcu pogubljene haremske prile nice, ili nekog okrivljenika, iznijeli izv
an dvorskih zidina kroz vrata to izlaze na Zlatni rog, te ga s amca bacili u more.
Pria o zloinu u Salad aku, poinjenom u ljeto 1958., prije no to sam nauio itati, a koja
je graena po sliome obrascu: no, amac, bosporske vode (za svaku od tih rijei vezan sa
m na poseban nain), ne samo da je u mome sjeanju obogatila crno--bijelu predod bu bo
sporskih voda, nego je cijeli ivot ivjela u meni kao stra na fantazija. Junak tog do
gaaja, za koji sam saznao ponajprije iz obiteljskih razgovora, i koji su sve ista
nbul-ske novine, na iroko pi ui o njemu, pretvorile u legendu, bio je jedan mladi, si
roma ni i pijani ribar. Da bi silovao enu koja se, po av i na izlet s djecom, ukrcala u
njegov amac, bacio je u more njezino dvoje djece i njihova prijatelja. Zbog tog
u asnog zloina "Monstruma iz Salad aka" neko nam je vrijeme bilo uskraeno ne samo u ivat
i u boravku u ljetnikovcu na Hejbe-"adi i odlaziti s ribarima na more da bace mr
e e, nego nismo srr>jeli ni etati vrtom na e kue sami. Prizor kako se djeca to 'n je ri
bar bacio u nemirno more grevito bore prstima i nokti-"tta uhvatiti za rub amca, m
ajka vri ti, a ribar djecu i majku
57udara veslom po glavi, i godinama nakon tog dogaaja iskrsne mi pred oima kao nek
a crno-bijela slika svaki put kad u istan-bulskim novinama proitam vijest o tome
da se dogodio zloin ( to inae rijetko inim).
6.
Otkrie Bospora
Poslije zloina na Salad aku nikada vi e nisam s majkom i bratom oti ao voziti se amcem p
o Bosporu. Meutim, prethodne zime brat i ja smo svakodnevno odlazili onamo jer sm
o obojica imali veliki ka alj. Prvo se razbolio brat, a deset dana poslije i ja. B
olest je imala i dobru stranu: majka je bila dobra prema meni, govorila mi je nj
e ne rijei koje sam toliko volio i kupovala igrake koje sam tra io. Bol to sam je trpio

manje je potjecala od bolesti, a vi e od toga to nisarntnogao prisustvovati objedi

ma i veerama koje smo svi zajedno prireivali na na em ili na katu iznad, i to nisam m
ogao radoznalo slu ati razgovore za stolom, zveckanje vilica, no eva i tanjura, i sm
ijeh.
Budui da su prve noi protekle u vruici, pedijatar Alber (bojali smo se svega njegov
og, od torbe do brkova) rekao je da brata i mene neko vrijeme svakodnevno treba
voditi na Bospor, na ist zrak. Tako su mi se u glavi pobrkali osnovno znaenje turs
ke rijei bogaz36 i "udisanje svje eg zraka". Kad sam saznao
59da se Tarabja37 zvala Therapia ("pobolj anje") dok jo nije postala poznato odmara
li te s restoranima i hotelima za turiste, kao to je to danas, nego je bila mirno g
rko ribarsko selo u kojem je prije jednoga stoljea djetinjstvo proveo glasoviti pj
esnik Kavafi, mo da me to i nije odve iznenadilo. Na mene je Bospor uvijek dobro dj
elovao mo da upravo zbog toga to mi se njegovo ime u glavi mije alo s predod bom o lijee
nju.
Za razliku od grada koji su iznutra razjedali poraz, propadanje, osjeaj shrvanost
i, tuga i neima tina, Bospor je duboko u meni prizivao osjeaj ivota, ivotne radosti i
sree. Duh i snaga Istanbula dolaze s Bospora. Meutim, grad mu isprva nije pridava
o veliku va nost, nego ga je do ivljavao kao lijep krajolik i, u zadnja dva stoljea,
kao prostor za podizanje ljetnih rezidencija i vila.
Otkako su u 18. stoljeu osmanski dostojanstvenici poeli ljetovati u vilama na Bosp
oru, na ijim obalama dotad nije ivio nitko osim grkih ribara iz nekoliko sela, oko
naselja Goksu, Kuuksu,^ Bebek,39 Kandilli," Kanlid a" i Rumelihisar," i ondje se ra
zvila jedna prema van zatvorena kultura, koja je pripadala Istanbulu i osmanskoj
civilizaciji. Vile to su ih podigli i u njima ivjeli osmanski pa e, dostojanstvenic
i i bogata i posljednjega stoljea Carstva, kasnije su, u dvadesetome stoljeu, ponese
ni Republikom i turskim nacionalizmom, isticali kao primjer tursko-osmanskoga id
entiteta i arhitekture. Ipak, "moderne" graevine uskih i visokih prozora, sa irokim strehama, uskim dimnjacima i er
kerima, i njihove Dlaice koje je kao primjer tih graevina Sedad Hakki Eldem naveo
u svojoj knjizi Uspomene s Bospora (u njoj je sabrao stare fotografije ljetnikov
aca i gravire i planove koje su izradili slikari poput Mellinga), samo su sjene
te uni tene i i ezle kulture.
Pedesetih godina pro loga stoljea autobusna linija Taksim--Emirgan43 prolazila je i
preko Ni anta a. Kad smo odlazili na Bospor, ukrcavao sam se s majkom na postaji is
pred zgrade. Svakoga dana poslije duge etnje obalom Bebeka, koji nam je
60
61bio zadnja stanica ako smo i li tramvajem, ukrcali bismo se u amac koji nas je eka
o uvijek na istome mjestu. Ploviti zaljevom Bebek izmeu brodica, koarica i brodova
to plove na gradskim linijama, izmeu plutaa prekrivenih dagnjama i svjetionika, ot
isnuti se daleko od obale i osjetititi snagu bospor-ske struje, osjetiti da se am
ac nji e na valovima to ih podi u brodovi prolazei mimo nas, sve je to u meni pobuivalo
toliki u itak da sam pri eljkivao da izlet nikada ne zavr i.
U itak u plovidbi Bosporom potjee i otud to u sebi, dok se kreete velikim, povijesnim
i zapu tenim gradom, osjetite slobodu i snagu dubokog, sna nog i nemirnog mora. Put
nik koji brzo napreduje kroz bosporske vode pune morskih struja osjea da usred pr
ljav tine, dima i jednog prenapuenog grada
na njega prelazi snaga mora, te da u svoj toj vrevi, sred povijesti i graevina, j
o uvijek mo e biti sam i slobodan. Taj dio mora koji spaja dva dijela grada ne da s
e usporediti s amsterdamskim ili venecijanskim kanalima, ili pak s rijekama koje
Pariz i Rim dijele na dva dijela. On ima morsku struju, vjetrovit je, valovit,
dubok i mraan. Kad ostavite za sobom struju, ili kad vas ona ponese pa njome, pos
trance kao rak, poete prema brodovima to plove na gradskim linijama, pred vama pol
ako poinje promicati Istanbul: postarije gospoe koje na balkonima piju aj i promatr

aju vas; stambeni blokovi; ljetnikovci; obli nje pristani te i natkrivena kavana; dj
eca koja se kupaju na mjestima gdje se kanalizacijske vode izlijevaju u more, a
potom lije u na asfalt da se ugriju; ribari na obali; ljudi koji drijemaju u svoji
m koaricama; aci to se s torbama u rukama obalom vraaju iz kole; putnici koji u zagu en
om prometu kroz prozore autobusa gledaju more; make to na pristani tima ekaju ribare;
platane iju visinu tek tada zamijetite; konaci u vrtovima koje mo ete opaziti samo
s mora jer se s obale ne mogu vidjeti; padine, brda iza padina i visoke zgrade
u daljini; rijeju, sva ta zbrka d amija, udaljenih naselja, mostova, minareta, kula
, vrto-va i novih visokih graevina koje svakodnevno niu. Plovidba
63\
Bosporom brodom, motornim amcem ili pak (kao u djetinjstvu) sandolinom, pru a ovjeku
u itak razgledanja Istanbula i izbliza, kuu po kuu, etvrt po etvrt, i izdaleka, kao o
bris ili prikazu koja se stalno mijenja.
Vidjeti ostatke jedne bogate epohe u kojoj su neko osmanska civilizacija i kultur
a bile pod zapadnim utjecajem, ali nikada nisu izgubile samosvojnost i snagu, bi
o je jedan od istinskih bosporskih u itaka koje sam osjeao i u djetinjstvu kad bism
o automobilom odlazili na zajednike izlete. Po rasko nim e- , Ijeznim vratima jedne
velike vile, s kojih se ogulila boja, po vrstoi debelih i visokih, mahovinom obras
lih zidova druge, po prozorskim kapcima i majstorskoj obradi drvenarije vile koj
a jo nije bila izgorjela, ili po vrtovima koji su se, zamraeni dubokim sjenama jor
govana, bosporskih borova i stogodi njih platana, pru ali do vrha visokog brda iznad
nekih od tih graevina, nasluivao sam tragove jedne rasko ne, zgasle
i prohujale civilizacije i osjeao da su tu neko jednim posve drukijim ivotom ivjeli n
eki nama pomalo slini ljudi, no da su ta vremena odavno pro la i da smo i mi pomalo
drukiji od tih ljudi - da smo od njih siroma niji, krhkiji, poti teniji i provincija
lniji.
Dok su staru jezgru Istanbula, koja je povijesni poluotok, od sredine 19. stoljea
vidno uni tavali neima tina, trule , porast stanovni tva, uzastopni ratni porazi i mode
rna osmanska birokracija na koju su utjecale zapadne ideje, isti su ti birokrati
, bogata i i pa e u vilama koje su dali podii na Bosporu, kamo su se ljeti sklanjali
od ege, stvarali jednu kulturu izoliranu od vanjskoga svijeta. Budui da isprva nij
e bilo kopnenih puteva, da ta obalna podruja jo nisu bila pravim dijelom Istanbula
unato brodskom prometu i pristani tima koja postoje od druge polovice 19. stoljea,
te da Osmanlije koji su tada ivjeli u vilama nisu ostavili nikakva zapisa o tim m
jestima u koja stranci nisu zalazili i o svojoj izoliranoj kulturi, moje se znan
je o njoj ponajvi e temelji na uspomenama koje je s e njom zapisivao drugi i trei nara t
aj.
Najizvrsniji medu tim piscima memoara bio je Abdulhak Sinasi Hisar (i887.-i963.)
. On je Proustov senzibilitet i dugu reenicu prenio na taj prostor koji je nazvao
"bosporskom civilizacijom". Hisar, koji je djetinjstvo proveo u jednoj vili na
Kutnelihisaru, a dio mladosti u Parizu, i koji je sa svojim pri-, pjesnikom Jahj
om Kemalom^ (i884.-i958.), studirao
64politike znanosti i otkrio u itak itanja francuskih pisaca, osjetio je potrebu da
u svojim knjigama Bogazifi Mebtaplan (Mjeseina nad Bosporom) i Bogazifi Yahlan (V
ile na Bosporu) "s najveom moguom pa njom i pomnjom iluminatora iz starih vremena pr
edoi taj osebujan svijet i njegovu kulturu, kako bi ih jo neko vrijeme odr ao ivima".
Volim povremeno otvoriti i iznova proitati "poglavlje o ti ini" iz knjige Mjeseina n
ad Bosporom; u njemu pisac na istanan i njemu svojstven ceremonijalan nain pripovijeda kako su ve od jutra poinjale pri
preme za nono isplovljavanje amcima na mjeseinom obasjan Bospor kako bi se u njima
slu ala glazba s neke udaljene brodice i u ivalo u mjeseini i njezinom srebrnom poigr
avanju na vodi. Potom opisuje cijeli taj dan i dugu no, ti inu, ljubavi i navike ti
h ljudi. Volim to povremeno proitati i rastu iti se nad izgubljenim svijetom u koji
ne mogu zaviriti, i ljutiti se zbog toga to pisac, obuzet e njom za prohujalim vrem
enima, hini da u tom nestalom svijetu ne vidi odvratnost, ljudsku slabost, ono to

je izgraeno na moi i vlasti i to je neizmjerno podlo i nisko.

"I kad ne bi nimalo puhalo, povr ina vode prelijevala bi se u raznim bojama uslije
d lagana drhtaja koji kao da je dopirao iz nje same." Tako je A. . Hisar opisao t
renutke nakon to bi utihnula glazba koju su u mjeseinom obasjanim noima slu ali u bro
dicama na mirnome moru, i zavladala nona ti ina.
Vozei se amcem s majkom, inilo mi se da boje koje do66
.
s bosporskih brda nisu odsjaj svjetlosti koja dolazi izvana.
Mislio sam: neka se slaba na svjetlost prosipa s krovova, s platai jorgovana, s krila galebova koji nas strelovito prelijeu, i iz
apola sru enih zidova spremi ta za amce. ak i u najvrelijim ljetnim danima, kad siroma n
a djeca s cesta uz obalu skau u more, sunce na Bosporu ne vlada posve klimom i kr
ajolikom. I u ljetna predveerja volim promatrati onu jedinstvenu svjetlost koja n
astaje mije anjem zagonetne tame Bospora i crvenila neba, volim se truditi da u nj
u proniknem. Volim gledati vodu koja, tekui zapjenu ano i divlje, neobuzdano nosi b
rodice koje joj se nadu na putu, a samo dva koraka dalje, na mjestu kamo zaueno ba
cam pogled, mijenja boju lagano se zibajui kao u Monetovu jezercu s lokvanjima.
Sredinom ezdesetih godina, kao uenik Robert-Collegea,45 volio sam iz autobusa koji
su rano izjutra kretali od Be ikta- a46 do Sarijera,4? stojei u gomili putnika, gled
ati kako se iza azijskih brda na drugoj obali Istanbula rada sunce i kako vode B
ospora, koje se nji u poput kakva mrana i tajnovita mora, mijenjaju boju i postaju
svjetlije. Kad bi neki tu ni ovjek, koji dugo sam hoda bosporskom obalom oslu kujui sa
mo svoje korake, neoekivano izbio na neki rt, primjerice na Akintiburnu ili pak p
red svjetionik ispred groblja A ijan, i zauo zastra ujuu huku morske struje koja se u
ti ini najednom prolomi svom svojom silinom, i kad bi prestravljen vidio da mlijeno
bijela pjena blje ti na svjetlosti koju voda dobiva tko zna otkud, zapanjeno bi po
mislio, kako neko ja, kao i A. . Hisar, da Bospor ima osebujnu du u.
67
tr-Govorim o boji empresa i mranih gajeva u dolinama, o boji opustjelih i zapu tenih
vila i tro nih i zahrdalih brodova koji prevoze tko zna to; o poeziji bosporskih b
rodova i vila, koju mogu razumjeti samo oni koji su ivot proveli na tim obalama;
o otkriu u itka ivljenja medu razvalinama neko velike civilizacije, koja je izgradila
posve samosvojan stil; o volji jednog djeteta (koje nije pridavalo nikakvu va nos
t povijesti i civilizacijama) da bude sretno, da se zabavlja i i iskreno spozna
svijet oko sebe, te o nedoumicama i gorinama pedesetogodi njeg pisca i u icima i isku
stvima koja mu ivot znae. Kad god
ponem govoriti o ljepoti ili poeziji Bospora i mranih istan-bulskih ulica, unutarn
ji me glas opomene da ne smijem preuveliavati ljepote grada u kojem ivim kako bih
od samoga sebe sakrio nedostatke toga ivljenja, kao to su inili pisci starijih nara t
aja. Ako nam se grad ini lijepim i arobnim, i ivot bi nam morao biti takav. Kad god
su brojni pisci starijih nara taja pisali da ih je grad osvojio svojom ljepotom,
oarali bi me atmosferom svojih pria i svoga jezika, ali i podsjetili da ni tada ni
su ivjeli u velikome gradu o kojem govore, da su ve tada vi e voljeli suvremenu udob
nost pozapadnjenog Istanbula. Od njih sam nauio: pravo da neodmjereno i lirski us
hieno hvali Istanbul mo e imati samo ako vi e ne ivi u njemu, ili ako izvana promatra
o se smatra "lijepim". Pisac koji osjeti grizodu je jer nije ispunio taj uvjet mor
ao bi, dok raspreda
razvalinama i tuzi grada, progovoriti i o tajnovitoj svjetlosti koju te razvalin
e i ta tuga bacaju na njegov ivot. Kad ga ponesu ljepote grada i Bospora, morao b
i se prisjetiti bijede vlastita ivota i toga da se on sam ni po emu ne uklapa u on
o pobjedniko i sretno ozraje prohujalih vremena.
Kad bi izletu brodicom, na koji sam odlazio s majkom, do ao kraj nakon nekoliko "o
pasnosti" - dva-tri puta ponijela bi nas struja i zanjihali valovi broda koji je
plovio Bosporom - ladar bi nas iskrcao na A ijanu prije rta Rumelihisar, gdje se
morska struja jako pribli ava obali, pa bismo pje ice oti li na Rumelihisar, na tu naj
u u toku Bospora. Brat i ja zabavljali bismo se topovima iz vremena sultana Fatiha,
48 smje tenim u vanjsko dvori te Rumelihisara kao ukras, slutei po krhotinama stakla,
prljav tini, komadima lima i opu cima u tim dvjema velikim cilindrinim kulama, u koj

ima su spavali pijanci i beskunici, da je velika povijesna ostav tina Istanbula" i

Bospora za ljude koji tu ive ne to mrano, zagonetno i nerazumljivo.
Kad bismo stigli na Rumelihisar, majka bi nam pokazala malo mjesto odmah preko p
uta pristani ta (prostor dopola pokriven poploenom stazom, a otpola kaldrmom), na k
ojemu je bila kavanica. "Ondje se neko nalazio drveni ljetnikovac", podsjetila bi
nas. "Kad sam bila djevojica, tamo nas je vodio
68
69va djed." Prva, za mene nezaboravna pria o tom ljetnikovcu koji sam svaki put za
mi ljao kao zastra ujuu, staru, dotrajalu graevinu, kao ru evinu koja zaslu uje da izgori
ili bude sru ena, vezana je za ubojstvo vlasnice, pa ine keri, koja je stanovala na g
ornjem katu i koju su tih godina, sredinom tridesetih pro loga stoljea, na nerasvij
etljen nain ubili provalnici. Kad bi vidjela da se silno zanimam za mranu stranu t
e prie, majka bi, pokazujui nam tragove spremi ta za amce nepostojeeg ljetnikovca, pre
lazila na drugu, pa bi nam s tu nim osmijehom pripovijedala o tome kako je djed, k
ad mu se jednom nije svidjelo bakino varivo od bamije,49 u napadu bijesa to jelo
skupa s loncem bacio kroz prozor u duboke i brze vode Bospora.
Jedan daljnji roak, kod kojeg je majka boravila u vrijeme svaa s ocem, imao je u n
aselju Istinje50 ljetnikovac s pogledom na brodogradili te. Sjeam se da se i on kas
nije pretvorio u ru evinu. U mome djetinjstvu bosporske vile nisu bile nimalo
privlane novepoenim bogata ima i istanbulskim bur ujima koji su polako osvajali tr i te. T
e stare graevine nisu pru ale utoi te od sjeverca i zimske studeni. I samo zagrijavanj
e njihovih prostorija bilo je te ko i iziskivalo je velike tro kove. Budui da nisu bi
li imuni kao osmanski pa e, te da su se vi e osjeali zapadnjacima ako su stanovali u et
vrtima oko Taksi-ma, u stambenim zgradama koje izdaleka gledaju na Bospor,
ovopeeni bogata i iz razdoblja Republike nisu ni kupovali tare bosporske ljetnikovc
e od osmanskih obitelji koje su ostale bez moi i vlasti, ili od osiroma enih pa inski
h nasljednika i njihovih roaka, dakle od ljudi kakav je bio i A. . Hisar. Dok sam
bio dijete, negdje do sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, kada se grad naglo
poeo iriti, veina je velikih drvenih konaka i ljetnikovaca na Bosporu nestala skupa
s umobolnim dvorjanima i pa inskim unucima koji su se sporili oko diobe imetka. N
asljednici su ih izmeu sebe dijelili kat po kat, ak sobu po sobu, zatim iznajmljiv
ali, a konaci su trunuli jer im se od zapu tenosti gulila boja, a drvenarija crnje
la od hladnoe i vlage. Katkad su ih podmuklo palili nadajui se da e na njihovu mjes
tu biti izgraene stambene zgrade.
Krajem pedesetih godina pro loga stoljea odlazak u jutarnju etnju na Bospor automobi
lom marke Dodge, model iz 1952.., kojim je upravljao otac ili stric, bio jejedan
od neizbje nih obiteljskih rituala. Ako smo malo i tugovali zbog te nestale osman
ske kulture, u nama je, novopeenim bogata ima Republike, "bosporska civilizacija" b
udila osjeaj ponosa i utjehe to smo nastavljai jedne velike civilizacije, i taj je
osjeaj bio jai od osjeaja gubitka i tuge. Za svakog odlaska na Bospor neizostavno b
ismo navraali u Emirgan, jeli lisnatu halvu51 negdje na Bebeku ili Emirganu, u ka
vani "Pod platanom", etali obalom i gledali brodove kako plove Bosporom. Usput bi
majka zaustavila automobil i kupila lonac za cvijee ili dvije velike strijele.52
Sjeam se: kako sam odrastao, tako mi je taj obiteljski izlet - majka, otac i dva
sina - bivao sve dosadniji i tjeskobniji. Zov Bospora zatrovale su sitne obitelj
ske razmirice, igre s bratom koje su uvijek prerastale u jako suparni tvo i svau te
pojedinane nesree lanova obitelji koja bi se potrpala u automobil i odlazila potra i
ti novi predah izvan ivota u etiri zida. No ipak sam svaki put odlazio na te male
nedjeljne izlete. Kad god hh, u kasnijim godinama, u nekim drugim automobilima n
a bosporskim cestama vidio neke druge nesretne, svadljive i bune obitelji kako id
u na nedjeljni izlet, kao neko i mi, taj bi
70
-71l
me prizor podsjetio ne samo na to da mi ivot nije bio ne to posebno, nego bi mi dao
i naslutiti da je Bospor za istanbulske obitelji mo da jedini izvor sree.
I dok je mnogo onoga to je Bospor moga djetinjstva inilo posebnim mjestom polako n
estajalo, poput ljetnikovaca to su ih jedan za drugim gutali po ari, odlasci na Bos
por poeli su mi pru ati u itak sjeanja. Sad ve i ja volim priati o nestanku starih koa,

tome kako mi je otac obja njavao da je koa vrsta mre ne zamke za ribe, o voarima koji
su amcima plovili od obale do obale i prodavali voe, o pla ama na koje sam odlazio
s majkom, o u itku kupanja u Bosporu, o bosporskim pristani tima koja su jedno po je
dno zatvarali i napu tali, da bi ih kasnije pretvorili u luksuzne restorane, o rib
arima koji pored tih pristani ta izvlae barke na kopno te o tome kako se u njihovim
barkama ne mo e otisnuti na more, na mali izlet. Ali, ono to za mene Bospor ini Bos
porom isto je kao i u djetinjstvu: on je taj neiscrpni izvor dobrote i vedrine k
oji lijei i ozdravljuje ovjeka i koji grad i ivot u njemu dr i na nogama.
" ivot ne mo e biti toliko lo ", ponekad pomislim. "Ako ni ta drugo, ovjek uvijek mo e pro e
ati Bosporom."
Mellingovi bosporski pejza i
Od svih zapadnih slikara koji su crtali bosporske krajolike, Mel-ling je taj koj
i mi je priredio najvei u itak gledanja i koji je najuvjerljiviji. Moj tetak, izdav
a i pjesnik evket Rado, izdao je 1969. godine u upola manjem formatu reprint njego
ve knjige Voyage pittoresgue de Constantinople et des rives du Bosphore ( ivopisno
putovanje po Istanbulu i obalama Bospora) iz 1819. godine, iji mi je ak i naslov
poetian, i darovao nam ga u vrijeme dok je u meni plamtjela strast za slikanjem.
Te slike, iji u svaki detalj satima pozorno razgledati, budile su u meni osjeaj da
je upravo to onaj savr eni osmanski Istanbul iz minulih stoljea. Ta slatka samoobma
na javljala se u meni dok sam gledao crno--bijele linije gravira koje su s tih s
lika nainjene pod Mellin-govim nadzorom, vi e negoli u trenucima dok sam promatrao
njegove radove u akvarelu i gva u, koji su vrvjeli pojedinostima to ih je ucrtavao
s pomnjom arhitekta i matematiara. Ako ni ta drugo, kad god sam po elio samoga sebe u
vjeriti da je pro lost bila predivna - a prekomjerna izlo enost snazi zapadne knji evn
osti i umjetnosti ponekad ovjeka mo e odvesti u takav "istanbulski lokalpatriotizam
" - razgledanje Mellingovih gravira pru alo mi je utjehu. Tu utjehu prati tu an osjea
j da te ljepote, kao i veine tih graevina, vi e nema. No s druge strane, logika me u
trenucima prekomjerna uzbuenja podsjea na to da upravo taj osjeaj gubitka ini Melli
ngove slike lijepima. Mo da ih i gledam kako bih se malo rastu io.
Antoine-Ignace Melling, roen 1763. godine, bio je u pravom smislu rijei Europljani
n - Nijemac koji je imao talijanske i francuske krvi. Nakon to je uz oca, kipara
na dvoru nadvojvode Karla Friedricha u Karlsruheu, izuio kiparstvo, u Strasbour73
lff
gu je kod strica studirao slikarstvo, arhitekturu i matematiku. U Istanbul ga je
vjerojatno dovelo putovanje na koje je krenuo pod utjecajem "romantiarskog zanos
a Istokom" to je, kad je Melling imao devetnaest godina, bio u laganom usponu. On
oga dana kad je stigao u grad vjerojatno nije ni slutio da e u njemu ostati osamn
aest godina. U vrtovima Pere,53 koja je u Istanbulu pru ala prebivali te postupno ra
stuem stanovni tvu, i na kojoj je izniknuo dana nji Bejoglu, Melling je najprije poeo
davati poduku u krugovima diplomatskih izaslanstava koja su prva poela ivjeti kozm
opolitskim ivotom visokih dru tvenih slojeva. Kad je sultanija Hatid e, mlada sestra
sultana Selima III., vidjela vrt ljetnikovca koji je u Bujukdereu54 dao sagradit
i baron de Hiibsch, biv i otpravnik poslova Danskoga veleposlanstva u Istanbulu, i
kad je i za sebe po eljela jedan takav, preporuili su joj Mellinga. On je sultanov
oj sestri, koja je kao i sam vladar bila otvorena prema novotarijama sa Zapada,
najprije dao napraviti vrt u zapadnome stilu, u obliku labirinta
od ru a, akacija i jorgovana. Kasnije je sultanija Hatid e dala podii malenu vilu uz
dvorac na Defterdarburnuu (danas je to prostor izmeu Ortakoja i Kurue me).55 Romanop
isac Ahmet Hamdi Tanpinar56 (i9Oi.-i962.) pi e da se ta neoklasicistika graevina sa
stupovima, podignuta u europskom stilu (znamo je samo s Mellingovih slika jer vi e
ne postoji), uklapala u sliku Bospora, te da je ak i pridonijela stvaranju onoga
to on naziva "mije anim ukusom". Melling je i za dvorac na Be ikta u - ljetnikovac Sel
ima III. - projektirao dodatne graevine i unutarnju dekoraciju koje se, iako u is
tome, neoklasicistikom stilu, posve uklapaju u atmosferu Bospora.
Melling je bio i sultanijin - dana njim jezikom kazano -"umjetniki savjetnik", tj.
radio je na poslovima "unutarnjeg ureenja". Za nju je kupovao posude za cvijee, na
dgledao obradu bisera na izvezenim ubrusima, a nedjeljom je izvodio supruge dipl
omatskih izaslanika u etnju ofcalom ili pripremao rnrc e za komarce.

Sve to saznajemo iz pisama to su ih njih dvoje pisali jedno drugome i koja se dan
as uvaju u jednoj privatnoj zbirci. Mel-ling i sultanija Hatid e imali su svojevrst
an intelektualni izum: u tim su pismima poeli koristiti tursku latinicu stotinu t
rideset godina prije Ataturkove "jezine revolucije" iz 192.8. godine.57 Zahvaljuj
ui toj prepisci danas znamo kako je otprilike govorila sestra jednoga sultana iz
Istanbula, u kojem se u to vrijeme nisu pisali memoari i romani:
"Majstore Melling, kada e stii mre a za komarce? Molim te, ve sutra! Odmah se daj na
posao, poka i se... Vrlo udna slika no a... Otpravljena je natrag ona slika Istanbula
, ne uklapa se... Stolac ne elim, ne svia mi se. Hou pozlaene stolce... S malo svile
i mnogo srebrnih i zlatnih niti. Vidjela sam nacrt srebrne krinjice za nakit, al
i nemoj je dati izraditi, sauvaj prija nji nacrt, ne kvari ga... Novac u ti isplatit
i u utorak (Martedi)..." i si.
U vrijeme kad je sultanija Hatid e pisala Mellingu pisma iz kojih se razaznaje da
je osim latinice svladala i ne to talijanskoga, jo nije bila navr ila tridesetu. Njez
in mu Sejid Pa a, erzurumski namjesnik, uglavnom je izbivao iz Istanbula. Kad je u
Istanbul stigla vijest o Napoleonovu pohodu na Egipat, i kad se u dvorskim krugo
vima javio bijes prema Francuzima, Melling se o enio jednom enovljankom. Tih je dan
a, kako se vidi i iz tu nih pisama to ih je upuivao sultaniji Hatid e, iz nekog razlog
a pao u nemilost:
76
"Gospodarice, Va je sluga pokorni u subotu poslao svoga lakeja da uzme plau... no
reeno je da plae vi e nema... Budui da mi je moja Gospodarica uinila toliko dobra, nis
am mogao vjerovati da je Ona izvoljela dati takvu preporuku... Mislim da su ta g
ovorkanja plod ljubomore, ljudi vide da moja Gospodarica voli svoga roba pokorno
g... Uskoro dolazi zima, preselit u na Bejoglu, ali kako? Nemam ni gro a. Gazda tra i
najamninu, trebam ugljen, drva, namirnice, usto mi je i ki oboljela od kozica, l
ijenik tra i pedeset gro a, otkud mi sve to? Koliko sam Vas puta preklinjao, koliko s
am novca potro io na putovanje i prijevoz amcem, a nikakve koristi od toga... U d epu
nemam ni jednog jedinog gro a, preklinjem Vas..."
Ne dobiv i od sultanije Hatid e nikakav odgovor, Melling se, otpoinjui pripreme za pov
ratak u Europu, istodobno dao i na poslove koji su mu trebali donijeti zaradu. U
to vrijeme razradio je ideju da svoje velike slike s mno tvom detalja, na kojima
je mnogo prije toga poeo raditi zbog bliskih odnosa sa sultanom, skupi i tiska u
jednoj knjizi, te je i uz pomo glasovitog orijentalista Pierrea Rufina, otpravnik
a poslova u Francuskom veleposlanstvu u Istanbulu, poeo prepisku s Parizom. Od Me
llingova odlaska u Pariz 1802. godine do objavljivanja knjige proi e sedamnaest go
dina (tada mu je bilo ve pedeset est), a ve u pripremnim etapama stvaranja knjige n
a kojoj e raditi najuveniji pari ki graveri toga doba bilo je bjelodano da je slikar
veliki majstor u realistinom prikazivanju najsitnijih pojedinosti.
Prvi dojmovi koji se u nama danas javljaju kad gledamo tih etrdeset osam velikih
gravira iz njegove knjige jesu ta slikareva privr enost realistinim detaljima i odl
unost. Osjeaj autentinosti za kojom svjesno traga razum da bi, uranjajui u prizore ^
gubljenog svijeta, u miru mogao u ivati u ljepotama Bospora 1 Istanbula, Melling p
osti e izo trenim fokusiranjem na arhitektonski detalj i majstorskim poigravanjem ra
zigrano u perspektive. ak i najimaginarnija od tih etrdeset osam gravira, ona koja pr
ikazuje unutra njost sultanova harema, i kod samih Cari77
graanina stvara dojam sna ne realistinosti i ozbiljnosti zbog arhitektonskoga reza,
kori tenja "gotskih" mogunosti perspektive i stoga to su haremske prile nice prikazane
dostojanstvenima i profinjenima, to se poprilino razlikovalo od zapadnih erotskih
fantazija o haremu. Akademsku i ozbiljnu atmosferu svojih slika Melling uravnot
e uje detaljima s prikazima ljudi, koje smije ta na rubne dijelove slika ili u kutov
e. Na ulazu u harem vidimo dvije prile nice koje su se, stojei postrance, s ljubavl
ju privile jedna uz drugu prinosei usne jedna drugoj, ali, za razliku od drugih z
apadnih slikara toga doba, koji su pokazivali veliko zanimanje za takve pojedino
sti, Melling tom paru ne pridaje vee znaenje niti ga stavlja u sredi te slike da bi
time dramatizirao njihovu bliskost.
Mellingovi istanbulski pejza i kao da nemaju sredi ta. Mo da je to drugi razlog (nakon
ozbiljnosti detalja) zbog kojeg osjeam toliku bliskost s njegovim Istanbulom. Na

jednom zemljol
V"?',f .
-,,. M
";
>*>
.H"" Tg-j
v > '
--^-;;"
'du na kraju knjige on je s topografskom precizno u obilje io kojega je kraja Istanbu
la i pod kojim kutom nacrtao svaku od 'h etrdeset osam slika, ali one kod mene bu
de dojam da taj kadar nema sredi ta ni kraja, ba kao to ga nema ni na kine-kim svici
ma ili kod pokretne kamere u nekim sinemaskop-fil-movima. Budui da slikar u sredi t
e svoje slike nikada nije stavio dramatine ljudske figure, kad god otvorim knjigu
i kad se preda mnom ukazu crno-bijeli krajolici, u meni se, poput neke bajke iz
djetinjstva, javi osjeaj da Istanbul nema ni sredi ta ni kraja, osjeaj kakav se jav
ljao kada bi mi se iza jednog zaljeva ukazao drugi dok sam kao dijete etao Bospor
om, ili kad bi se na zavoju nekog puta to krivuda obalom iznenada promijenio kraj
olik zbog zbunjujueg kuta gledanja.
Mellingovi bosporski pejza i pru aju mi ne samo arobnu mogunost povratka u krajolike m
oga djetinjstva, ne samo mogunost da ponovo vidim doline i gole padine i brda nad
Bosporom (gola su bila i u mome djetinjstvu, ali sam vremenom!; zaboravio da su ih
u proteklih etrdeset godina prekrili ru ni
stambeni blokovi), nego nas, bili mi tu n
i ili sretni, navode i na pomisao kako se iza ljepota Bospora, koje se raskrilju
ju stranicu za stranicom to dalje idemo unatrag kroz vrijeme, krije rajska ; pro lo
st, te da je i moj ivot sazdan od nekih uspomena, nekih.: krajolika i mjesta iz t
oga davnoga raja. Spoznaja da u toj toki l gdje se spajaju tuga i srea odolijevaju
vremenu neke pojedino- j sti to ih mogu prepoznati samo oni koji izbliza poznaju
Bospor, u meni stvara dojam da su te slike iza le iz bezvremenoga; raja i u le u mo
j sada nji ivot. Da, ka em samome sebi, im izae iz zaljeva Tarabja, mirno se more najed
nom ustalasa poi naletom sjeveroistonjaka s Crnoga mora, i na leima brzih i s nervo
znih valova uka e se Ijutita i nestrpljiva pjena - upravoj ovako kako je to nacrta
o Melling! Da, gajevi na padinama ~ beka u predveerja postaju dublji zbog one ose
bujne tame I izvire iz njih samih, i koju mo e osjetiti samo netko tko je | tim pr
edjelima proveo desetljea, kao ja, kao Melling. Da,'
"' ':':
80
sporski borovi i empresi ukorijenjeni su u istanbulski pejza s istom tom elegancij
om i snagom.
I empresi, nezaobilazni junaci tradicionalnog muslimanskog vrta i raja s islamski
h minijatura, smje teni su na Mel-lingovim slikama Bospora kao istanane i dostojans
tvene crne mrlje koje, ba kao na perzijskim minijaturama, krajoliku daju poetinu h
armoniju. ak i kad crta grbave i krive bosporske borove, Melling, za razliku od d
rugih zapadnih slikara Bospora i Istanbula, usmjerava pogled meu grane i ne juri
za nekim dramatinim uzbuenjem ili dojmom koji bi trebao ostaviti na ljude oko sebe
. U tome slii na minijaturiste: jednako kao i stabla, on izdaleka vidi i ljude, p
a ak i u trenucima kad ih svladaju osjeaji. To to s majstorskim umijeem ne crta pokr
ete ljudskoga tijela, to se - mo da i zbog toga - uope ne bavi gestama, ili to katkad
nevjesto na bosporske vode postavi amce "! lae (pogotovo ako idu ravno na nas) i t
o graevine i ljude, Usprkos tolikoj pomnji, ponekad nacrta nerazmjerno, kao to crt
aju djeca, sve ga to ini slikarem s kojim se, pridajui nje81govim slikama odreenu poetinost, jedan Carigradanin lak e mo e poistovjetiti. U tome
to Melling sve, pa i najraznolikije : enske figure u araju sultanije Hatid e, ili u
sultanovu haremu, crta sa slinim licem, kao da su sestre, ima neke prostodu nosti k
oja promatrau izmamljuje smije ak.
Ono to Mellinga ini dojmljivim jest to to je spomenutu prostodu nost, koja kao da je
iza la iz najboljih islamskih minijatura i iz djetinjstva zlatnoga doba Istanbula,
istanano sjedinio s arhitektonskim, topografskim i drugim pojedinostima iz svako

dnevnog ivota, a takvo to ni jednom istonom umjetniku nije po lo za rukom. Onodobni p

ogled s Pere na Djevojaku kulu58 i Uskudar, ili pak panorama Topkapija s prozora
jedne kavane na padinama Tophanea59 iz koje je slikao (Melling je na zemljovidu
ucrtao kut gledanja), to jest s mjesta udaljenog stotinjak koraka od moje rad- j
ne sobe na D ihangiru, u kojoj pi em ove retke, ili pak pogled na"> Istanbul s padi
na Ejuba,60 to su ne samo svevremeni, nama dobro znani, nego i rajski pejza i. Taj
raj pada u vrijeme kad Bospor
za osmanski dvor nije bio samo niz grkih ribarskih sela, nego i prostor na kojemu
je mogue naseliti se, odnosno u vrijeme kad osmanska arhitektura, spoznav i privlan
ost Zapada, odustaje od svoje jednostavnosti. Zbog Mellinga mi se razdoblje prij
e Selima III. ini vrlo dalekim.
Kao to je neko radila i Marguerite Vourcenar prouavajui gravire Rima i Venecije, na
kojima je Piranesi poeo raditi trideset godina prije Mellinga, i ja istinski u ivam
u tome da u ruke uzmem povealo i na Mellingovim prizorima Istanbula promatram Ca
rigradane u pokretu. Primjerice, na slici koja prikazuje trg i esmu u etvrti Topha
ne, u koju je Melling ulo io mnogo truda da bi centimetar po centimetar nacrtao sv
e pojedinosti, u ivam pozorno promatrati prodavaa dinja i lubenica
u lijevom kutu (tezga i nain na koji kupcu pru a lubenicu i danas su isti), ili, dr
ugi put, nain na koji na niskome stolcu sjedi drugi lubeniar u donjem srednjem dij
elu slike. Ta esma, kojoj je Melling medu istanbulskim spomenicima posvetio tolik
o slikarskog truda i pa nje zbog njezine profinjenosti i koja je, kako vidimo na s
lici, bila uzdignuta, danas je u udubljenju zato to su ulice oko nje kasnije uzdi
gnute poploavanjem i nano enjem mnogih slojeva asfalta. Veliki u itak pru a mi ponovno
otkrivanje mno tva sitnih pojedinosti koje sam u meuvremenu zaboravio: djecu koja d
r e majku za ruku i koju je na slikar volio vidjeti na svakom uglu grada, u svakom
vrtu (kao to e Pedeset godina kasnije zamijetiti Theophile Gautier, razlog je tomu
to majka s djetetom u iva vee po tovanje nego ena Koja seta sama, i to je s djetetom ni
tko nee uznemiravati);
uline prodavae koji, kao i danas, na svakom uglu Istanbula nude raznovrsnu odjeu, s
toliice i hranu, i na ijim se licima ita bezvoljnost; mladia koji s pristani ta na Be ik
ta u u mirno more zabacuje udicu (Mellinga toliko volim da se ne usudim kazati kak
o na obali Be ikta a more nikada ne mo e biti tako mirno); dva zagonetna ovjeka koji st
oje jedan pored drugog udaljeni petnaest koraka od tog mladia (stavio sam ih na n
a-slovnicu jednog od turskih izdanja Bijelog zamka; ovjeka koji na vrhu Kandillij
a tjera medvjeda da ple e i njegova pomonika koji udara u def; ovjeka koji na Trgu s
ultana Ahmeta (za Mellinga je to hipodrom) tromo koraa uz natovarena konja
84
ne zamjeujui svu tu gu vu u centru i ta zdanja oko sebe, kao i svaki pravi Carigraani
n; prodavaa pereca koji, okrenut leima svjetini, u jednom kutu iste slike sjedi na
trono cu (ba kao u mome djetinjstvu) i prodaje perece.
Za razliku od Carigradana na Piranesijevim slikama, one na Mellingovima ne gu e ar
hitektura i priroda ma gdje se nalazili ~ u okru enju kakvih god graevina ili kakvo
g god dojmljivog krajolika. Iako je Melling poput Piranesija sklon perspektivi,
n)egove slike nisu dramatine (nisu to ak ni slike vlasnika brodica koji su na obal
i Tophanea zametnuli "svau ladara"!). lranesijeva ru ilaka i dramatina arhitektura, k
oja ovjekagu i i gura ga u kli ej kakve nakaze, prosjaka, bogalja i udaka, okomita je.
Kod Mellinga pak zamjeujemo vodoravni pokret koji ne zapinje ni za to i koji se s
vom irinom vidnog polja slobodna ovjeka prostire u jednom udesnom i sretnom svijetu
. To su Mellingu omoguili zemljopisni polo aj Istanbula i njegova arhitektura, vi e n
egoli njegovo slikarsko umijee ili elegancija. No da bi to mogao osjetiti, morao
je u Istanbulu provesti osamnaest godina.
Kad je Melling napustio grad, polovicu ivota bio je pro ivio u Istanbulu. Tih osamn
aest godina nije bilo razdoblje u kojem se kolovao, nego razdoblje u kojem je stj
ecao temeljne predod be o ivotu, vodio borbu za egzistenciju, radio i stvorio prva
djela. Zbog toga su mu zapali za oi detalji i materijal
koji zamijete samo oni koji stalno ive u Istanbulu. Mellinga uope nije zanimala on
a arobna i egzotina atmosfera koju su etrdesetak godina nakon njega u Istanbulu tra i
li sjajni slikari i graveri kao William Henry Bartlett (The Beauties ofBosphorus

, jgie.), Thomas Allom (Constantinople and the Scenerj ofthe Se-ven Churcbes ofA
sia Minor, 1839.) i Eugene Flandin (L'orient, jg".). Budui da ga nisu uzbuivale ni
predod be koje su za kratko vrijeme postale opa mjesta, a koje su proistekle iz pr
ia iz Tisuu ijedne noi i romantiarskog zanosa Istokom, koji je tih godina, posebice
u Francuskoj, bio u usponu, Melling na svojim slikama ne poku ava na promatrae osta
viti dojam igrama svjetlosti i sjena, koje toliko prilie imaginarnoj atmosferi, i
li izmaglicom i oblacima, niti pak grad i njegove stanovnike
crtati zaobljenijima, puna nijima, arabesknijima ili poti teni- !| jima nego to jesu.
Mellingov nain gledanja proistjee iz samoga grada. Ali, kako u to vrijeme stanovni
ci Istanbula nisu znali slikati sebe i svoj grad i kako se za to nisu ni zanimal
i, slikarstvo koje je on donio sa Zapada njegovim slikama, radenima bez preduvje
re-nja, daje aureolu neeg stranog. Budui da je grad vidio kao Ca-rigradanin, a sli
kao ga kao stranac bez predrasuda, Mellingov je Istanbul istodobno i poznato mje
sto, kao uspomene i d amije, ali i svijet kojemu nema slina, jedinstven i stoga izn
iman.
Kad god bacim pogled na te slike obuzme me shvatljiva tuga zbog tog nestalog svi
jeta. Ali, svako ponovno otvaranje Mel-linga - gotovo jedinog "pouzdanog" vizual
nog svjedoka toga svijeta izgubljenog u pro losti - uvjeri me da moj Istanbul nije
bio ezgotian, "aroban" ili neobian, nego da zapravo jo uvijek ima mnogo toga od Bos
pora moga djetinjstva, da je on sam po sebi nesvakida nji - i to mi pru i utjehu.
m
8.
Majka i otac i njihovi nestanci
S vremena na vrijeme otac bi odlazio nekamo daleko i dugo ga ne bismo vidjeli. U
poetku se na neki udan nain nastojalo da ne osjetimo tu njegovu odsutnost. A kad b
ismo je posve i bolno postali svjesni, kao to nakon nekog vremena shvatimo da nam
nema bicikla ili da je ukraden, ili da neki prijatelj iz razreda vi e ne dolazi n
a nastavu, osjetili bismo i to da smo se ve odavno naviknuli na njegovu odsutnost
. O tome za to nema oca, i kada e njegovu izbivanju doi kraj, nisu nam davali nikakv
a obja njenja. Brat i ja osjeali smo da ne trebamo postavljati takva pitanja i lako
smo se prilagodavali opoj atmosferi u kui. To to smo u jednoj velikoj zgradi ivjeli
svi skupa - strievi, oeve sestre, baka, kuhari i slu kinje - olak avalo nam je da tu
prazninu prebrodimo, ali ne i zaboravimo. Ponekad bismo
Postali svjesni tuge koju smo zaboravili, i to po iznimno suutnom zagrljaju na e sl
u avke, gospode Esme, po tome to nam je bakin kuhar Bekir u svemu bespogovorno udov
oljavao, ili po Pretjeranoj spremnosti strica Ajdina da nas nedjeljom svojim Ddge
om 52 odveze na Bospor.
Nekad sam nasluivao da je stanje lo e i po tome to bi majka lzjutra sjela kraj telef
ona i dugo razgovarala sa svojim sestrama
89
i prijateljicama i sa svojom majkom. Na sebi je imala dugi jutarnji ogrta krem bo
je s karanfilima. Kako je sjedila na stolici prebaciv i nogu preko noge, iz prorez
a tog ogrtaa koji je klizio niz njezino tijelo zbunjujui me raznolikim naborima, u
kazivali su se spavaica lijepa kao njezina put i njezin lijepi vrat; i dok je tak
o razgovarala, obuzimala me elja da joj se popnem u krilo, stisnem se uz nju i ta
ko se pribli im onom lijepom dijelu tijela koji ine njezina kosa, vrat i grudi. I g
odinama kasnije u ivao sam u toj katastrofinoj atmosferi koju su na nas i na kuu pre
nosile majine i oeve svae, to mi je ona, nakon jedne estoke svae s ocem za stolom, i s
ama bijesno sasula u lice.
I ekujui trenutak kad e se majka poeti zanimati za mene,: sjedao bih za njezin toaletn
i stoli prekriven boicama parfema, pudrijerama, ru evima za usne, lakovima za nokte,
kolonjskim vodama, ru inom vodicom i bademovim uljem; sa zadovoljstvom bih premet
ao njezine ladice, zabavljao se kojekakvim pincetama, karama, ra picama za nokte, o
lovkama za obrve, etkicama u obliku olovke, obinim e ljevima i drugim priborom sa za il
jenim vrhom; gledao bih svoje i bratove fotografije dok smo bili bebe, ugurane p
od staklo koje je prekrivalo stol (na njima mi majka u istoj kunoj haljini daje lii
cu "papice" dok sjedim na stolici za hranjenje; oboje se smijemo s takvom rado u na
licima kakva se mo e vidjeti samo na reklamama za djeju hranu); razmi ljao bih o tom

e kako se moglo dogoditi da se na fotografijama ne vidi i radostan uzvik koji sa

m u tom trenutku ispustio.
Da bih se rije io dosade i poti tenosti koja bi me poinjala obuzimati, pribjegavao bi
h jednoj igri iju u inaicu, nisam to tada ni slutio, mnogo godina poslije ponoviti
u svojim romanima. Stavio bih tono na sredinu stola predmete koji su stajali s ob
iju strana zrcala na toaletnom stoliu: boice, etke za kosu i srebrnu, uvijek zakljua
nu krinjicu s ugraviranim cvijeem - i namjestio glavu posred zrcala u sredini; i k
ad bih naglo rastvorio oba njegova krila, i to tako da i dalje budem u sredini,
ugledao bih na tisue Orhana koji se miu u dubok
90
hladnom i staklastom beskraju koji proizvode ogledala umna-tf
^j se sama u sebi.
Kad bih bacio pogled na najbli e i najvee dra e svoga lika, iznenadio bi me meni pos
ve nepoznat zati-] k jajolika zaobljenost glave i neobine u i, od kojih je jedno kle
mpavije od drugog, ba kao u oca. Jo zanimljivije od toga bilo je vidjeti svoj zati
ljak, koji u meni jo uvijek budi jezu pri nomisli da godinama sa sobom vuem nekog
stranca mislei da nosim svoje vlastito tijelo. Ispunjavalo me ponosom i radovalo
i to to su jedan jedini pokret moje ruke istoga trena ropski opona ali ne samo moj
profil u trima zrcalima, nego i desetine i stotine meusobno razliitih Orhana, od k
ojih se svaki mijenjao pod malim kutom i postupno smanjivao. Tjerao bih ih da pr
ave razne pokrete sve dok se ne bih uvjerio da je svaki od njih savr en rob. Ponek
ad bih se trudio u zelenkastome beskraju stakla pronai najudaljenijeg Orhana. Nek
ad sam vjerovao da sam u stanju vidjeti kako moji opona ateljsjd odrazi u zrcalu n
e ponavljaju istoga trena pokrete moje glave i ruke, nego malo kasnije. Najveu je
zu izazvao bi neki obian, nehotian pokret moje ruke ili prstiju na koje sam zabora
vljao u igri napuhivanja obraza, mr tenja ili pla enja jezika, ili dok sam u kutu zr
cala pratio devetoricu ili desetoricu od stotine Orhana nanizanih u ogledalima;
a kako je i desetak ili petnaestak Orhana smje tenih negdje u zelenkastim dubinama
mora od zrcala ponavljalo taj moj spontani pokret, kojeg ni sam nisam bio svjes
tan, ponekad me obuzimala jeza pri pomisli da se nekolicina tih najudaljenijih m
alenih Orhana u dogovoru poela pomicati sama od sebe. Najprije bih se naje io, a ka
d bi dio moga uma koji ne zna za alu prihvatio da je i to samo iluzija, nastavlja
o bih igru ne bih li opet do ivio isti strah. Poslije sam, pomiui zrcala za samo jed
an prst, mijenjao kutove, pa bih se suoavao s posve drukijim nizom Orhana. Volio s
am beznadno (kao da gledam kroz objektiv fotografskog aparata u potrazi za fokusiranim predmetom to se na trenutak izgubio iz vida) tragati Za mjestom na kojemu
je prvi i najbli i odraz moga lica u tom novom, beskrajnom nizu Orhana, ili pak z
a svojim stvarnim m)estom (kao da sam tobo e i njega bio izgubio).Za vrijeme cijel
e te "igre nestajanja", koju sam igrao s majkom i bratom i koja me je zabavljala
dobar dio dana, jedan dio mojega uma povremeno bi majstorski odstranjivao ono to
nisam bio kadar podnijeti, te krajnje selektivno primao informacije o majinim te
lefonskim razgovorima, o tome gdje je otac i kad bi se mogao vratiti, i hoe li i
majka jednoga dana nestati.
Jer, dogaalo se da i majka nestane. Ali, kad god bi do toga do lo, davali bi nam ne
ko obrazlo enje, na primjer: "Majka vam je bolesna, odmara se kod tetke Neriman."
Sjeam se da sam ta obja njenja smatrao razboritima, kao to sam dobrohotno, makar i n
akratko, dopu tao da me obmanu odrazi moga lika u zrcalu. U pratnji bakinog kuhara
, ili Ismail-efendije, odlazili smo brodom ili autobusom posjetiti majku koja je
boravila u nekoj kui na drugome kraju Istanbula, na primjer u kui jednog roaka na
Erenkoju,61 ili kod nekog drugog, u etvrti Istinje. Od tih izleta u sjeanju mi je
ostao vi e neki pustolovan u itak, negoli tuga. titio me neodreeni osjeaj povjerenja u
brata koji je bio sa mnom i koji bi se prije mene morao suoiti s opasnostima. Bli i
i daljnji majini roaci u ije smo kue i vile odlazili, postarije, drage i nje ne tete
i zastra ujui maljavi strievi, pomazili bi nas i potom nam pokazivali neobine stvari
koje bi nam privukle pa nju: raspjevanog kanarinca, njemaki
barometar - mislio sam da ga imaju sve "zapadnjake" kue u Istanbulu (par u bavarsk
oj no nji ulazi u kuu ili izlazi iz nje, ovisno o tome kakvo e biti vrijeme), ili pa
k sat s kukavicom; svojom besprijekornom tono u izluivao je kanarinca u krletci koji
se upinjao da mu svakih pola sata uzvrati cvrkutom. Poslije toga povukli bismo s
e u majinu sobu.

Nakon to bih se nadivio irini i prostranosti sobe, ljepoti svjetlosti i mora koje
se vidjelo kroz otvoren prozor (mo da sam i zbog toga uvijek volio Matisseove kraj
olike s juga, koji se isto tako vide kroz prozor), obuzimale bi me tuga i osjeaj
otuenosti zbog toga to se majka nalazi u tako lijepoj i nepoznatoj sobi. Ipak, ne to
poznatog kozmetikog pribora na stoiima - iste pincete i boice parfema, etka za kosu
s ijeg se hrbata ogulio lak i majin jedinstven miris koji je ispunjavao sobu - vra
tilo bi mi samopouzdanje. Sjeam se do u najmanju
JI
.7

Pojedinost kako je majka grlila, ljubila i milovala mene i brata, jednog po jedn
og. Bratu je davala mnogo uputa o tome to treba uiniti, to kazati, kako se dr ati i p
ona ati i, primjerice, 12 kojeg e ormara uzeti koje stvari i donijeti ih kad drugi
put budemo dolazili (savjete je uvijek voljela davati). A sa mnom,koji sam gleda
o kroz prozor ne slu ajui sve to, alila se i zabavljala kad bi na mene do ao red.
Za vrijeme drugog majinog izbivanja iz kue, otac je jednoga dana doveo dadilju. Br
atu i meni nije se svidjela ta ena vrlo bijele puti, niska rasta, nimalo lijepa,
okruglasta i uvijek nasmijana, koja nam je, razmeui se svojim iskustvom, dijelila
savjete da ne to uvijek tako i tako napravimo, da se smije imo kao ona, i koja nas j
e razoarala i stoga to je, za razliku od odgajateljica nekih poznatih nam obitelji
, bila Turkinja. Ubrzo je nestala i ta ena koja nam, za razliku od nama poznatih
odgajateljica protestantskog duha (veina ih je bila njemakog podrijetla), nikako n
ije uspijevala nametnuti svoj "autoritet" i ije smo rijei "Molim vas, samo mirno,
samo lijepo!" i nain na koji ih je izgovarala kad bi joj zasmetalo na e naguravanje
po kui, opona ali i tako nasmijavali i oca. U kasnijim godinama, kad god bi se maj
ka, posustala od oevih "nestanaka" i moga i bratova hrvanja "na smrt", rasrdila i
zdvojno kazala da e se "pokupiti i otii", ili da e se "baciti kroz prozor" (jedanp
ut je ak svoju lijepu nogu stavila na rub prozora) te da e se otac "tada o eniti ono
m enom", pred oima mi kao nova majka ne bi iskrsnuo lik jedne od ena ije je ime Ijut
ita majka znala izlanuti, a koje naje e uope nije spominjala, nego ona bljedoputa, ok
ruglasta, dobrohotna i smetena dadilja.
Kako smo svi ivjeli u istoj zgradi, u istim sobama i ulicama, i kako smo svi, izu
zmu li se neke manje razlike (kasnije u se uvjeriti da je tako u svakoj normalnoj
obitelji), ivjeli ivotom u kojem su se vodili slini razgovori i jela slina jela (po
navljanje je izvor, jamstvo i smrt sree!), ti su me "nestanci", za koje se nikada
nije znalo kada e nas i s koje strane zadesiti, vi e Spa avali od sivila ivota, dosad
nih dana i trenutaka, nego to su me rastu ivali; bili su poput zanimljivog, zbunjuj
ueg, otrovnog cvijea koje te najednom odnese u neki drugi svijet (kao zrcala na ma
jinom toaletnom stoliu). Zbog tih "nestanaka", obiteljskih katastrofa i svaa koje s
u se obraale mranoj strani moje du e, koje su me zabavljale i nagonile da jo jae osjet
im
vlastito postojanje i samou koju sam htio zaboraviti, prolio sam vrlo malo suza.
Te su svae naje e poinjale za stolom. Automobil koji je otac kupio nekoliko godina kas
nije (Opel Record, model iz
,Q ) pru io je jo vi e pogodnosti za svau jer posvaanim ljudima nije ba jednostavno izai
iz jureeg automobila koliko je jednostavno ustati od stola. Kad bi jo u prvim minu
tama planiranog izleta automobilom ili obinog nedjeljnog izleta na Bospor planula
svaa, brat i ja bismo se kladili: hoe li otac sna no zakoiti nakon prvog mosta ili p
ak nakon prve benzinske crpke, smotati volan i krenuti natrag, istovariti nas pr
ed kuom kao kapetan koji dovezeni teret Ijutito istovari na istome pristani tu na k
ojem ga je i utovario, a onda se sam odvesti drugamo.
Jedne veeri na Hejbeliadi, u jednoj od svaa iz mojih ranih godina, koje su me vi e p
ogaale i koje su imale poetiniju i otmjeniju stranu, majka i otac prekinuli su obj
ed i ustali od stola (bilo mi je drago jer sam tada, kao i svako drugo dijete, m
ogao jesti ne kako majka zahtijeva, nego kako sam hou). Na katu iznad nas iz sveg
su glasa vikali jedno na drugo, a brat i ja smo, odsjediv i neko vrijeme za stolo
m utke i pogleda uperenih preda se, nagonski krenuli gore, k njima. (Kad mi je na
gonski sinulo da na ovome mjestu opet otvorim zagradu, shvatio sam da se nipo to n
e elim sjeati te prie.) Kad je majka vidjela da smo se i mi poeli ko kati, hitro nas j
e uvela u jednu sobu i zatvorila vrata. Soba je bila mrana, no iz druge prostorij

e, od koje su nas dijelila vrata s dvama velikim matiranim staklima, prodirao je

jak snop svjetlosti. Na oslikanim (stil art nouveau), matiranim i osvijetljenim
staklima vrata brat i ja smo netremice gledali kako se, u provali galame i vike
, majina i oeva sjena pribli avaju jedna drugoj, udaljavaju, odskau jedna od druge ka
d se dotaknu, a potom se opet stope. Od estine te igre sjena koja je tjerala suze
na oi povremeno bi se zatresao zastor (vrata s matiranim staklima) i sve je bilo
crno-bijelo, ba kao i u kazali tu sjena. f
95Jedna drukija kua: D ihangir
Povremeno se dogaalo da majka i otac zajedno nekamo nestanu. Jednom takvom prilik
om, u zimu 1957. godine, brata su ' na neko vrijeme odveli tetki i tetku, dva ka
ta iznad nas. Mene" je u svoj stan na D ihangiru odvela majina sestra, koja je jed^ noga dana predveer do la na Ni anta . Sjeam se da je prema l meni bila jako dobra kako
se ne bih rastu io i da je ve u prvoj* minuti vo nje automobilom rekla: "Veeras u posl
ati etinal da ti kupi jogurt", ali mene se nije dojmio jogurt, nego to stoj su im
ali svoga vozaa. Ipak, velika zgrada koju je podigao moj djed i u kojoj u mnogo go
dina kasnije i sam ivjeti, izazvala je u meni razoaranje - nije imala dizalo ni ce
ntralno grijanje, a i stanovi u njoj bili su maleni. I dok sam se sljedeeg dana s
tugom privikavao na ivot u novoj kui, obukli su mi pid amu i uz najljep e me rijei sta
vili na popodnevni poinak. Probu-div i se, po navici iz "Apartmana Pamuk" pozvao sa
m slu avku:; "Gospodo Emiiiine, digni me i obuci!", no ta moja naredba i neoekivana
nabusitost iznenadili su i mene samoga.

96
Mo da sam se ba zbog toga bio uzoholio tih dana koje sam
veo s njima, pa sam se malo pravio va an. Jednoga dana, za
cerom, dok me je s kiaste reprodukcije u bijelome okviru
ornatrao dra estan, meni vrlo slian djeak s kaketom na
lavi, rekao sam da je predsjednik Adnan Menderes62 moj stric,
e pridajui svojim rijeima odve veliku va nost. Za stolom su
bili tetka, njezin mu , novinar, pjesnik i izdava evket Rado
(izdava reprinta Mellingova putopisa) i moj dvanaestogodi nji
brati Mehmet, sedam godina stariji od mene. Ali, namjesto
da budu primljene s po tovanjem, kako sam oekivao, moje su
rijei izazvale podsmijeh i posprdna pitanja, pa sam osjetio da
mi je uinjena nepravda. Jer, najiskrenije sam vjerovao da mi je
stric predsjednik.
No to je uvjerenje bilo posljedica zbrke u mojoj glavi. Imena moga strica Ozhana
i predsjednika Adnana - oba imaju pet slova i isti zavr etak; to to je tada predsj
ednik Adnan bio u Americi, u kojoj je godinama ivio moj stric; fotografije obojic
e, koje sam viao mnogo puta na dan (prvog u novinama, drugoga svagdje po bakinu s
alonu) i njihova velika meusobna slinost na nekim fotografijama, stvorili su kod m
ene tu iluziju. Od takvih me je navika vrlo malo po tedjela i spoznaja da sam slini
m mentalnim mehanizmom i kasnije u ivotu razvijao i stjecao mnoga uvjerenja, idej
e, prosudbe, preduvjerenja, znanja i estetske sklonosti. "Pouzdano" vjerujem u n
eke stvari, kao sto neki Amerikanci vjeruju u to da postoji veza izmeu Turske i p
urice;63 vjerujem da dvije osobe istih, pa ak i slinih imena, PO naravi nalikuju j
edna drugoj; da su dvije meni nepoznate njeci, bile turske ili strane, znaenjski
bliske s meni poznatom n)eju ako slino zvue; da u du i ene s jamicama na obrazima 'ma
ne to od du e meni poznate ene s istim takvim jamicama a obrazima; da debeli ljudi nal
ikuju jedni na druge; da medu siroma nima postoji neko meni nepoznato zajedni tvo, t
e da 'znieu rijei "Brazil" i "gra ak"64 ima neka veza (na brazilskoj 'e Zastavi ogro
mno zrno gra ka). Usto, kao to dr im da e u mojoj ma ti uvijek postojati toka u kojoj e s
kri ati predsjed-llc i moj stric, tako i jednim dijelom uma vjerujem u to da
97
jedan moj daljnji roak kojeg sam, primjerice u nekom restoranu, jednom prigodom v
idio da jede jaja sa pinatom (ljepota Istanbula moga djetinjstva bila je u stalni
m susretima na ulicama i u duanima s poznanicima i rodbinom), da taj moj daljnji
roak i sada, pedeset godina poslije, u istom tom (ve odavno zatvorenom) restoranu
jo uvijek jede jaja sa pinatom.

To to me zbog tih samoobmana koje olak avaju ivot pre-taui ga u poeziju nisu uzimali z
a ozbiljno, dovelo je dotle dal sam se u novoj kui, koju nisam osjeao kao svoj dom
, upustio ul jo smjelije pothvate. Izjutra, kad bi moj brati oti ao u Njemaki licej,6
5 uzimao sam njegovu veliku, debelu i rasko nu knjigu (mislim da je to bio jedan o
d svezaka Brockhausa), otvarao je i za stolom kopirao retke iz nje. Kako nisam z
nao njemaki, niti sam znao itati i pisati, taj se posao, koji sam radio uope ne raz
umijevajui tekst, mo e vi e usporediti s crtanjem negoli s pisanjem. Precrtavao sam r
etke i reenice. Precrtav i neku rije napisanu goticom (neka su mi slova zadavala vel
iku muku, npr. g i k), dizao bih glavu s crte a kao safavidski iluminator koji na
velikoj platani jedan po jedan crta tisue i tisue listova, i odmarao oi gledajui kro
z prozor prema Bosporu koji se nazirao izmeu zgrada i praznih parcela na bre uljcim
a to su se, ulicu po ulicu, spu tali k moru kojim su plovili brodovi.
'^P|
98
Najprije sam na D ihangiru, kamo emo kasnije i mi (zbog stupnog siroma enja) preselit
i, nauio da se u Istanbulu ivot dvija u etvrtima, da grad nije mjesto u kojem nitko
nikoga poznaje, da to nije kaos stanova u zgradama iji zidovi razdvajaju ivote i
u kojima oni koji umiru i oni koji svetkuju ne znaju jedni za druge, nego da je
to arhipelag gradskih etvrti u kojima svatko svakoga manje-vi e poznaje. Gledajui kr
oz prozor, vidio sam ne samo more koje se ukazuje medu zgradama i brodove na gra
dskim linijama koje sam polako upoznavao, nego i kue, vrtove izmeu njih, neporu ene
stare konake, stare zidine i djecu kako se igraju meu njima. Kao kod veine istan-b
ulskih kua okrenutih Bosporu, i ispred na e zgrade spu tala se prema moru krivudava,
kamenom poploena staza. U snje nim veerima i ja bih se s tetkinim sinom i djecom koj
oj sam, makar izdaleka, prilazio, spu tao niz tu strminu na sanjkama, Ijestvama i
komadima daske uz vrisku i galamu u kojoj je sudjelovala cijela etvrt.
99U to se vrijeme na Bejogluu, u Ulici Je ilam,66 nalazilo sjedi te turske filmske in
dustrije koja se, proizvodei godi nje gotovo sedamsto naslova, hvalila da je po pro
izvodnji filmova druga u svijetu (nakon Indije), Budui da je taj centar bio deset
ak minuta udaljen od nas, na D ihangiru su stanovali mnogi glumci, pa su ulice bil
e pune vreme nih glumaca i uvelih i na minkanih J glumica; oni su u filmovima igrali
uvijek iste i uvijek sporedne uloge. Kad bi ih ugledala, djeca bi trala za njima
prisjeajui se smije nih i poni avajuih uloga koje su igrali ti umorni glumci (na primj
er, Vahi Oz67 glumio je debelog i ostarjelog enskara koji neprestano tri za mladim
slu kinjama). Na vrhu strmoga brda (na koje su se za ki nih dana te kom mukom uspinja
li automobili i kamioni iji su kotai proklizavali po poploenim ulicama) za sunanih d
ana najednom bi iskrsnuo neki minibus, iz njega bi izjurili glumci, majstori ras
vjete i "filmska ekipa", u svega deset minuta snimili neku ljubavnu scenu i - ne
stali. Kad bih mnogo godina kasnije sluajno na televiziji gledao neki od tih crno
-bijelih filmova i prizora, shvatio bih da je Bospor koji se vidio u pozadini bi
o va an koliko i ljubavni prizor ili scena
svae.
Na D ihangiru sam, gledajui izmeu zgrada prema Bosporu, nauio i to da u ivotu etvrti mo
ra postojati i neko sredi te (naje e je to duan) u kojem se glasine skupljaju, komentir
aju, preispituju i ire dalje. To sredi te je na D ihangiru bio duan pod na om zgradom. A
ko si elio ne to kupiti od trgovca Ligora, koji je bio Grk kao i veina susjeda u zgr
adi, s gornjih
, . mu katova spu tao ko aru privezanu konopcem, a potom bi 'uci nabrajao to sve eli . U
kasnijim godinama, kad smo i
preselili u istu zgradu, majka je u ko aricu koja je bila otjenija od ko arica drugih susjeda stavljala popis potrep tina . :e dr ala da joj ne do
likuje od trgovca na sav glas tra iti jaja i kruh. A zloesti bi tetkin sin otvario
prozor da odozgo pljuje automobile koji su se s te kom mukom penjali uzbrdicom, il
i da na njih baci petardu majstorski omotanu avlima i icom. I danas, kad ugledam n
eki vrlo visok prozor okrenut ulici, i nehotice pomislim kako se mo e pljuvati na
prolaznike.
Nakon mladenakih godina koje su mu pro le u neuspje nom pisanju pjesama, moj tetak evk

et Rado bavio se novinarstvom i izdava tvom te je izdavao Hajat, u to vrijeme najit

aniji tjednik u Turskoj. Meutim, u dobi od pet godina nije me zanimao ni njegov p
osao ni to to je bio poznanik, prijatelj i kolega mnogih pjesnika i pisaca koji s
u u meni probudili zanimanje za Istanbul - poev od Jahje Kemala i Tanpinara do Ke
malettina Tugd ua,68 autora melodramatskih pria za djecu u Dickenso-vu stilu, u koj
ima se zrcalio grad i njegovo siroma tvo. Stotine djejih knjiga koje je tetak objav
io, a tetka nam ih poklanjala kad smo nauili itati, i koje sam neprestano itajui bio
nauio naizust, same po sebi izazivale su u meni veliko uzbuenje (izbor iz Tisuu ij
edne noi, svesci o Brai Dogan, Andersenove bajke, Enciklopedija otkria i izuma}.
Jedanput na tjedan tetka me je vodila kui na Ni anta da vidim brata. Brat bi mi, hva
lei se do neba, priao koliko je sretan u "Apartmanu Pamuk"; kako za doruak jedu inun
e; kako se naveer smiju i igraju i u krugu obitelji rade sve ono to sam tako bio p
o elio; kako s tetkom igra nogomet; kako nedjeljom svi skupa strievim automobilom o
dlaze na Bospor, a naveer nikada ne propu taju sportski sat i drame na radiju. A on
da bi mi kazao: "Nemoj ii, ostani ve jednom ovdje!"
Kad bi se pribli io povratak na D ihangir, bilo mi je te ko odvojiti se od brata i od
na ega stana, koji me je rastu ivao jer )e bio zakljuan. Sjeam se da sam se pri jednom
rastanku svom Snagorn uhvatio za cijev radijatora kraj vrata ridajui na sav
100
IOIglas; da su se svi okupili oko mene nastojei me lijepim rijeima, a pomalo i sil
om, odvojiti od te cijevi te da, unato velikom stidu koji me obuzimao zbog svega t
o inim, dugo nisam pustio cijev, kao junaci iz crtanih romana koji se u zadnjem t
renu J uhvate za granu da se ne bi sunovratili u ponor.
Je li to vezanost za dom? Mo da. Jer, pedeset godina kasnije ja jo uvijek stanujem
u istoj zgradi. Dom je za mene va an zbog toga to je sredi te moga unutarnjeg svijeta
, a ne zbog ljepote prostorije i stvari u njoj. Ali, iza moje tuge dadu se na ne
ki posredan, zbrkan i djeji nain naslutiti i roditeljske svae, iro- > ma tvo koje se b
li ilo zbog oevih i strievih stalnih bankrota i \ velike obiteljske razmirice oko di
obe nasljedstva. Namjesto da i zrelo i dokraja osvijestim tu du evnu bol, da se su
oim s njom, da makar izbacim iz sebe tu bolnu gorinu govorei izravno!
0 njoj, ja sam je, udnim promjenama fokusa u svome umu ti igrama samoobmane i za
borava, doveo do stanja mistinoga; do ivljaja.
\
Taj se do ivljaj sjedinio s mojim drugim, unutarnjim svije-; tom i s osjeajem krivn
je. Nazovimo to zbrkano stanje tugom. < Budui da nije posve transparentna, nego j
e ne to to - upra-' vo zbog tog svojstva - prikriva stvarnost i omoguava mi da s ; n
jome mirnije ivim, usporedimo tu tugu s parom koja u hlad-; nom zimskom danu izla
zi iz ajnika na pregrijanu tednjaku j
1 hvata se na prozorskim staklima. Izabrao sam taj primjer jer i zamagljena sta
kla bude u meni tugu. Jo uvijek u ivam najprije j samo gledati takvo staklo; onda u
stanem i prstom koje ta pi-j em i crtam na njemu. Jer, pria o tuzi ima i tu stranu.
Crtajui; i pi ui prstom po zamagljenu staklu ne samo da odagnavarn tugu i zabavljam
se, nego to aranje i pisanje na koncu obri e; paru sa stakla pa mogu vidjeti i kraj
olik vani. Ali, i krajolik i na koncu ovjeku ini tu nim. Moramo donekle razumjeti os
jeaj koji je, ini se, sudbina cijeloga grada.
IO2.
Tuga-mefanitolija-tristesse
Arapska rije huzun& tuga, susree se u dvama kuranskim aje-tima u znaenju bliskom up
orabi te rijei u suvremenome turskom jeziku, te u jo trima ajetima u obliku hazen.
injenica da se godina u kojoj su umrli Hatid a, ena Bo jega poslanika Muhameda, i nje
gov stric Abu Talib, naziva "godinom tuge" (senet al-huzn), svjedoi da se tom rij
eju opisuje te ko du evno stanje izazvano nekim gubitkom. Sve to sam o tome proitao dad
e naslutiti da je znaenje te rijei (osjeaj gubitka i du evne boli i tuge koju on izaz
iva) u povijesti islama izazvalo razila enja u mi ljenju i da su se u vezi s tumaenje
m osjeaja tuge pojavila dva osnovna gledi ta.
Prvo gledi te, koje aludira na to da je osjeaj koji nazivam tugom posljedica prekom
jerna vezivanja za ovozemaljski svijet, materijalnu dobit i u itke, ka e nam sljedee:
"Da nisi bio odve opsjednut ovim prolaznim svijetom, da si naime bio dobar, prav
i musliman, ne bi te previ e ni zanimali ovozemaljski gubici." Drugo gledi te, koje
vue korijene iz islamskoga misticizma, pozitivnije i razumnije tumai znaenje te rij

ei i mjesta osjeaja gubitka i bola u ovjekovu ivotu. Po tumaenju mistika, tuga izvire
iz osjeaja nepotpunosti zbog nemogunosti da se dostatno pribli imo Bogu, i zbog tog
a to na ovome svijetu ne inimo dovoljno za Njega. Sudei po tome to jedan istinski mi
stik ne mari za ovozemaljske stvari kao to su probitak i 'metak, pa ak i smrt, ini
se da osjeaj siroma tva, gubitka i ne-Potpunosti, koji mu nanosi bol, zapravo prois
tjee iz nemogu-nosti da se pribli i Allahu, odnosno da se posve preda svome duhovnom
ivotu. Stoga se nedostatkom ne smatra tuga, nego odsutnost osjeaja tuge. To gledi t
e, koje do kraja slijedi logiku
103da je neosjeanje tuge dostatan razlog za tugu, i koje zagovara] tugovanje kad
se dostatno ne tuguje, priskrbilo je tuzi trajno I po tovanje u islamskoj kulturi.
I ra irena uporaba te rijei u proteklim dvama stoljeima u istanbulskoj kulturi, pje
sni tvu i; svakodnevnome ivotu, kao i dominacija tog osjeaja u glazbi,; jamano su pov
ezani s tim po tovanjem.
Ipak, injenica da je tuga najsna niji i najtrajniji osjeaj koji l su u proteklih sto
godina uzajamno prenosili Istanbul na svo-j je stanovnike i stanovnici na svoj
grad, ne mo e se objasniti| samo sa stanovi ta islamskoga misticizma. Jednako tako,
ni sama povijest rijei "tuga" i po tovanje prema njoj ne poma u nam shvatiti za to ona
kao du evno stanje prevladava u istanbulskoj glazbi minuloga stoljea, ili za to u suv
remenome turskom pjesni tvu zauzima sredi nje mjesto i kao poetski kli ej (jednako kao
dosjetka u divanskoj70 knji evnosti), i kao osjeaj, i kao pojam kojim se opisuju iv
otni neuspjeh, malodu nost i povlaenje u sebe. Da bi se otkrili izvori jakog osjeaja
tuge koji u meni budi Istanbul moga djetinjstva, potrebno je slijediti ne samo
povijest i posljedice propasti Osmanskoga Carstva, nego i nain na koji se ta povi
jest odrazila na "lijepe" prizore grada i na ljude. Tuga je u Istanbulu ne samo
va no obilje je glazbe i kljuna rije pjesni tva, nego i pogled na ivot, du evno stanje i s
pstancija koja grad ini gradom. A budui da istodobno sadr ava sva ta svojstva, tuga
je i odraz duha koji je grad s ponosom prihvatio, ili pak hini da ga prihvaa. Upr
avo stoga smatraju jej i negativnim, i pozitivnim osjeajem.
Da bismo dokuili razliita znaenja na koja upuuje ta rije, vratimo se onima koji tugu
smatraju bole u, a ne po tovanja vrijednom i poetinom rijeju i osjeajem. Prema al-Kindij
u,71 rije "tuga" ne vezuje se samo uz smrt osobe koju smo silno voljeli, ili na n
eki gubitak, nego i na mnoga bolesna du evna stanja kao to su bijes, ljubav, mr nja i
hipohondrija. Budui da istome pitanju pristupa jednako iroko, i filozof i lijenik
Ibn Sina72 predla e metodu prepoznavanja tuge kako bi se dijagnosticirala bolest b
eznadno zaljubljena mladia: praenje
104
rkucaja njegova bila u trenutku kad se izgovori ime djevoj-, u koju je zaljublje
n. Takav pristup navodi nas na pomisao ia usporedimo metode klasinih islamskih mi
slilaca s idejama Roberta Burtona, oksfordskog profesora koji je poetkom 17. stol
jea napisao Anatomiju melankolije, neobinu, ali zabavnu knjigu od tisuu i pol stran
ica (dok je Ibn Sinino djelo Fi al-huznn kratka rasprava). Budui da su u oba djel
a kao uzrok te "crne patnje" enciklopedijski pobrojane brojne i razliite stvari strah od smrti, ljubav, poraz, spletke, hrana, pie - te da njezinu lijeenju autor
i prilaze iroko, trudei se spojiti medicinu i filozofiju i predla ui razne mogunosti k
ao to su logika, rad, pomirenost s time da sve najednom mo e krenuti po zlu, udoree,
disciplina, dijeta i ostalo, razvidna je meusobna bliskost tih tekstova za koje b
i se moglo pomisliti da su plodovi vrlo razliitih kultura.
Mi ljenje da je kara sevda74 glavni izvor tuge, te rije melankolija (melas + khole,
"crna u"), koja potjee jo iz Aristotelova doba, upuuju ne samo na dobro poznatu boju
tog osjeaja, nego i na to da su se rijei tuga i melankolija (upravo kao i rije dep
resija danas) neko odnosile na "crnu bol", koja se granala u vrlo iroku lepezu. Os
novna razlika u upotrebi tih dviju rijei vidi se u tome to Burton, koji se i sam p
onosi time to je me-lankolik, povremeno radosno prihvaa melankoliju jer mu ona otv
ara put u sretnu samou i osna uje mu imaginaciju, kao i u tome to samou, bila ona uzr
okom ili posljedicom tog mranog osjeaja, smje ta u samo srce te boli. Meutim, tuga je
i u islamskome misticizmu (zbog udaljenosti od Boga kojemu svi te imo) i kod al-K
indija, koji je smatra bole u, ne to to se u klasinoj islamskoj misli mjeri s vrijednos
tima zajednice, to se odobrava jer mo e koristiti povratku u okrilje zajednice te u krajnjemu ishodu - ne to to proturjei zajednici i ostvarenju zajednikoga cilja.
Moja polazna toka bio je osjeaj to se javlja kod djeteta ^)e gleda kroz zamagljen pr

ozor. Sad smo do li do onoga to tugu dijeli od melankolije. Ne pribli ujemo se melank
oliji koju
105osjea pojedinac, nego tuzi i onom mranom osjeaju koji sebi nose milijuni ljudi.
Poku avam govoriti o tuzi jednog ije log grada - tuzi Istanbula.
Prije no to se potrudim dokuiti taj jedinstveni osjeaj koji sjedinjuje grad i njego
ve stanovnike, podsjetimo na to da je s osnovna tema slike nekog krajolika sam t
aj krajolik, ali i osjeaj i koji on pobuuje u nama. Ta se misao esto ponavljala sre
di-1 nom 19. stoljea, napose medu romantiarima. Govorei da je melankolija najdojmlj
ivije svojstvo slika Eugenea Delacroixa, Baudelaire je tu rije rabio u njezinu po
sve afirmativnom znav ju, Kao pohvalu, jednako kao i romantiari i, kasnije, sljedbenici dekadencije.
Njegov prijatelj i kritiar Theophile Gauti-koji je u Istanbul stigao est godina na
kon to je Baudelaire 1846- godine stavio na papir svoje misli o Delacroixu, u svo
joj je knjizi Constantinople, koja e mnogo godina poslije utjecati na istanbulske
pisce kao to su Jahja Kemal i Tanpinar, koristi istu rije u afirmativnom znaenju d
r ei da su neki prizori grada odve melankolini.
Ali, sada ne poku avam govoriti o melankoliji Istanbula, nego o tuzi koja slii tom
osjeaju koji gordo uvamo u sebi i dijelimo s drugima u zajednici. O tome to znai moi
uoiti mjesta i trenutke u kojima se pro imaju tuga kao takva i ozraje koji navodi gr
ad da je osjeti. Govorim o ranim zimskim veerima, o oevima koji se pod svjetlom ul
inih svjetiljki u zabaenim etvrtima vraaju kuama s vreicama u rukama. Govorim o ostarj
elim knji arima koji zbog stalnih gospodarskih kriza po cijeli dan ekaju mu teriju cv
okoui od studeni u svojim knji arama; o brijaima koji se jadaju zbog toga to se ljudi
zbog oskudice sve rjee briju; o pomorcima koji s vjedrom u ruci peru oronule bosp
orske lae usidrene na praznim pristani tima, bacajui pritom pogled na mali crno-bije
li televizor podalje od njih, i koji e nedugo zatim na svojoj lai utonuti u san; o
djeci koja na poploenim uskim ulicama, medu auto106
107mobilima, igraju nogomet; o utljivim enama s maramama na glavama i plastinim vrei
cama u rukama, koje na zabaenim autobusnim stajali tima ekaju autobus to nikako ne do
lazi; o napu tenim spremi tima za amce pored starih ljetnikovaca; o ajanama prepunim l
judi bez posla; o strpljivim svodnicima koji u ljetna predveerja na najveem gradsk
om trgu etkaju u nadi da e naii na nekog pijanog turista; o svjetini koja za zimski
h veeri uri da stigne na brod; o enama koje naveer razmiu zastore i gledaju na ulicu
i ekujui mu eve koji nikako da se vrate kui; o starcima s kapicama na glavama, koji u d a
mijskim dvori tima prodaju vjerske bro ure, brojanice i had ijsko ulje;75 o ulazima de
setaka tisua zgrada, koji posve nalikuju jedan na drugi; o drvenim graevinama koje
su neko bile dvorska eda, a sad su opinske zgrade ije daske kripe pri svakom koraku;
o pokvarenim klackalicama u pustim par-

kovima; o brodskim sirenama u magli; o ru evnim gradskim bedemima iz bizantskih vr

emena; o tr nicama koje predveer opuste; o starim tekijama koje su se pretvorile u
razvaline; o tisuama zgrada ija su proelja posivjela od prljav tine, ai i pra ine; o gal
bovima koji na ki i nepomino stoje na hra-vim plutaama prekrivenim dagnjama i algama;
o golemim stogodi njim konacima iz ijih dimnjaka i u najhladnijem danu u godini iz
lazi tanak, jedva vidljiv dim; o gomilama mu karaca
108
".'
V
,
na Mostu Galata pecaju ribu; o nezagrijanim itaonicama knji nica; u ulinim fotograf
ima; o zadahu mjesta koja su neko bila glasovite kinodvorane pozlaenih stropova, a
sada su rno-kina u ^Qja mu karcj ulaze sa stidom; o ulicama koje po zalasku sunca
ne mo e vidjeti nijedna ena; o mno tvu koje se kad oju i, okuplja pred vratima javnih
kua pod opinskim nadzorom; o mladim enama to u redovima ekaju pred vratima duana u koj
ima se prodaje meso po sni enim cijenama; o rnirkavim lampicama svjetleih ukrasa raz
apetih izmeu d a-mijskih minareta za vjerskih blagdana; o razderanim i i aranim plaka
tima; o umornim amerikim automobilima iz pedesetih godina, koje bi u nekom zapadn
om gradu otpremili u muzej i koji, stenjui na prljavim ulicama i uz strme padine,
slu e kao dolmu i; o gu vi koja vlada u pretrpanim autobusima; o d amijama s kojih redo

vito kradu olovne oplate i

lijebove; o

8rbljirna i empresima koji u gradu postoje kao neki zaseban SVlJet; o prigu enim svj
etlima koja u veernjim satima mirkaju u brodovima to plove izmeu Kadikoja i Karakoja
;76 o djeci
109koja na ulicama svakom prolazniku nude papirnate rupie; o sahat-kulama77 za koj
e nitko ne skrbi; o osmanskim pobjedama o kojima djeca ue iz povijesnih knjiga, i
o batinama to ih naveer dobivaju kod kue; o tjeskobnom i ekivanju "slu benih osoba" u v
rijeme zabrana izlaska na ulice, to ih svako malo obznanjuju pod izgovorom da pop
isuju birae ili stanovnike, ili pak tra e teroriste; o pismima itatelja koja nitko n
e ita, otisnutim u kutu kakvih novina i napisanim u stilu "ru i se kupola te i te,
tristo sedamdeset i ne to godina stare d amije u na oj etvrti, a dr ava i ne haje za to";
o tome da je rub svake stube u pothodnicima i na nadzemnim prijelazima najprome
tnijih dijelova grada o teen na drukiji nain; o ovjeku koji etrdeset godina na istome mjestu prodaje razglednice Istanbula;
0 prosjacima koji nas presretnu na posve neoekivanom uglu,
1 onima koji nam svakoga dana na istome uglu upuuju uvijek iste rijei; o u asnom zad
ahu javnih nu nika koji nas najednom zapahne na zakrenim ulicama, u brodovima, prol
azima i pothodnicima; o mladim djevojkama koje u listu Hurrijet1* itaju rubriku "
Povjerljivi razgovori"; o zalascima sunca koji prozore na Uskudaru oboje u crven
kasto-naranasto; o onim ranim jutarnjim satima kad spavaju svi osim ribara koji i
splovljavaju na puinu; o dvjema kozama i trima makama to se dosauju u kavezima na mj
estu koje se nipo to ne bi smjelo zvati zoolo kim vrtom parka Gulhane;79 o treerazred
nim pjevaima koji opona aju amerike pjevae i zvijezde turske pop-muzike, i izvrsnim p
jevaima; o acima koji se dosauju na beskonanim
no
satima engleskog jezika, na kojima za est godina nitko ne naui ni ta osim "yes" i "n
o"; o imigrantima koji ekaju na pristani tu Galata; o ostacima povra i voa, smeu, papi
ru, plastinim vreicama, vreama, kutijama i sanducima rasutim po tr nicama to ih u zims
ke veeri zatvaraju i iste; o lijepim zabraenim enama koje se stidljivo cjenjkaju na
tr nicama; o mladim majkama koje se s po troje djece te ko kreu ulicama; o tome kako
izgleda Zlatni rog kad se s Mosta Galata pogleda prema Ejubu; o prodavaima pereca
zanesenima krajolikom dok na pristanini
tu ekaju kupce; o brodskim sirenama koje se s puine oglase kad se grad jednom godi nj
e zaustavi kako bi minutom utnje odao poast Ataturku; o stoljetnim javnim esmama s
kojih su pokradene pipe pa sada nalikuju hrpama mramora (neko se do njih penjalo
stubama, a danas su dijelom pod zemljom jer su
112
, mene ploe oko njih vi e puta pokrivane slojevima asfalta); mladim djevojkama koj
e za najni u nadnicu u gradu rade do
nua kako bi zgotovile narud be na prekapacitiranim stro-' ima na gumb, sada naguran
im u stanove u sporednim ulicama, u kojima su u mome djetinjstvu obitelji srednj
ega sloja _ Rjenici, odvjetnici i nastavnici sa enama i djecom - naveer slu ali radio
; o tome da je sve polomljeno, odvaljeno, ostarjelo; da cijeli grad promatra rod
e kad u ranu jesen prelijeu Bospor i Prinevske otoke na putu od Balkana i istone i
sjeverne Europe prema jugu, te o gomilama mu karaca koji se pu ei vraaju kuama poslije
nogometnih utakmica na e reprezentacije, koje su u mome djetinjstvu redovito zavr av
ale porazom.
Kad sna no osjetimo tu tugu i krajolike, gradske uglove i ljude koji je prenose na
grad, i kad nas na njoj odgoje, ona u jednom trenutku - iz kojega god kuta prom
atrali grad - postane toliko vidljivom da se mo e razaznati u krajolicima i na lju
dima, ba kao i izmaglica koja nje no zaleluja nad bosporskim vodama kad se u hladna
zimska jutra najednom probije sunce.
Po tome se tuga prilino udaljava od melankolije, kojom se opisuje du evno stanje je
dne osobe, a pribli ava znaenju rijei koju Claude Levi-Strauss koristi u djelu Trist
es Tropiques (Tu ni tropi). Pa i ako Istanbul, smje ten na etrdeset prvoj paraleli, p

o klimi, zemljopisnome polo aju i uvjetima te koga siroma tva i ne mo emo usporediti s t
ropskim gradovima, on po svojoj udaljenosti od zapadnih sredi ta, po "tajnovitome
ozraju" i osjeaju tuge koji e jedan zapadnjak u odnosima medu ljudima te ko dokuiti, b
udi asocijacije na ono to neki opisuju rjeju tristesse,80 i to u znaenju u kojem je
koristi Levi-Strauss. Jednako kao i tristesse, i "tuga" je vrlo pogodna rije za
razgovor o jednoj kulturi, sredini i osjeaju koji dijele milijuni ljudi, a ne teg
obi pojedinca, koja se mo e smatrati bole u.
Stvarna razlika izmeu tih dviju rijei i dvaju osjeaja nije u tome to je Istanbul bog
atiji od Delhija ili Sao Paola (kad se ode u zabaene etvrti, gradovi i naini na koj
i su ljudi siroma ni nalikuju jedni na druge), nego u tome to je sve u Istanbulu Vr
ernenski vrlo blisko: izvojevane pobjede, povijest civilizacija
113i njihovi ostaci. Koliko god bile zapu tene, prepu tene samima sebi i zatrpane sl
ojevima betona, ne samo velike, monumentalne d amije i povijesne graevine, nego i m
ali, zabaeni lukovi, esme i mesd idi81 u gradu, za milijune su ljudi bolan podsjetni
k na to da su i oni i svi ti spomenici oko njih ostaci jednoga velikog carstva.
U Istanbulu povijesni spomenici nisu ne to to se uva i izla e u muzeju, i ime se ljudi
ponosito hvale, kao u velikim gradovima na Zapadu, koji su pre ivjeli propast veli
kih carstava. Ovdje se ivi medu tim spomenicima, a to se jako dopalo nekim putopi
scima i putnicima sa Zapada. Ali, ticala grada podsjeaju na to da su za njegove o
sjeajne stanovnike zajedno s tom kulturom i ezli i mo i bogatstvo minulih vremena, te
da je sada njost toliko siroma na i konfuzna da ju je nemogue usporediti s pro lo u. Okru
ne prljav tinom, pra inom i blatom, te graevine su zbog svoje zapu tenosti "uklopljene
u okoli " i ne pru aju nam u itak da se ponosimo njima, jednako kao ni konaci koji su
u mome djetinjstvu jedan za drugim nestajali u plamenu.
Taj je osjeaj usporediv s iskustvom Dostojevskog: za svoga boravka u vicarskoj on
nikako nije mogao shvatiti silnu ljubav stanovnika eneve prema svome gradu. U jed
nom pismu taj se gnjevni nacionalist ljuti na Zapad: "Oni najobinije stvari, ak i
stupove na ulici, do ivljavaju kao ne to jako lijepo, prelijepo." ak i kad vam obja nja
vaju kako stii na neku obinu adresu, enevljani se ponose povijesnim ambijentom u ko
jem ive, pa ka u: "To vam je iza one velebne i vrlo graciozne bronane fontane." Neki
bi Carigradanin meutim u slinoj situaciji kazao: "Skreni kod one presahle esme i n
astavi ulicom du zgari ta", usto jo i s nelagodom zbog svega ega e se stranac nagledat
i u tim sirotinjskim ulicama. Jedan nasumce izabran primjer potjee iz prie Remek-d
jelo i lijepa Helena (Bedia ve Giizel Ele-ni) Ahmeta Rasima, jednog od najveih is
tanbulskih pisaca, o kojemu u govoriti kasnije: "Proite pored Ibrahim-pa ina ha-mama
. Produ ite jo malo i na desnoj strani vidjet ete tro nu kuu koja gleda na ru evine hamam
a na poetku ulice."
|
114
Dobrohotni]! Carigradanin, a mo da i svatko drugi, objasnio hi kako stii na tu adre
su s pomou orijentira kao to su male trgovine i kavane, koje su najvee bogatstvo Is
tanbula. Jer, najbr i nain da ovjek prestane jadikovati nad tim to je samo ostatak ne
ko monoga carstva jest da se uope ne zanima za povijesne spomenike i da ne obraa pa nj
u na arhitektonska obilje ja po kojima se ti spomenici razlikuju jedan od drugoga.
Tako postupaju Carigradani, potpomognuti siroma tvom i neznanjem: nimalo ne haju
za "povijest", pona aju se kao da su ta zdanja danas podignuta, te iz gradskih bed
ema odvaljuju kamenje da bi ga iskoristili za svoje graevine, ili pak te bedeme k
ane restaurirati betonom. Paljenje i ru enje stare graevine kako bi se na istome mj
estu izgradio "zapadnjaki, moderni" stambeni blok takoer je jedan od naina zaborava
. Sav taj nemar
115i ru enje na koncu poveavaju tugu pridodajui joj i nijansu i uzaludnosti i ubo tine
. Osjeaj tuge to ga uveavaju propast, l gubitak i sirotinjska patnja, priprema Cari
gradane za nove po- l ra e i drugaije siroma tvo.
Ono to u tom pogledu razluuje hiiziin (tugu) od tristesse posve je jasno: tristess
e, osjeaj o kojem Claude Levi-Strauss pi e u | svojoj nenadma noj knjizi, jest osjeaj
koji u jednome zapadnjaku pobuuju tropi i svi oni siroma ni i veliki gradovi, beznae
l i ljudske mase u njima. On ne govori o stanju duha tih gradova l i ljudi koji
u njima ive, nego o grizodu ju jednoga zapadnjaka koji je onamo dospio, o njegovoj
odlunosti da odbaci predrasude i kli eje, te o krajnje ljudskoj boli, pomije anoj s
osjeajem sa aljenja. Huziin je pak reakcija Carigradanina na vlastito stanje, a ne

reakcija nekoga izvana. "Klasina" osmanska glazba, turski pop i glazba nastala u
osamdesetim godinama, poznata pod imenom "arabeska", neprekidno izra avaju taj osj
eaj, koji u razliitim nijansama i stupnjevima varira izmeu samosa a-Ijenja i alovanja.
Zapadnjak koji izvana stigne u grad veinom ne osjea ni "tugu" ni melankoliju. ak s
e i Gerard de Nerval, koji je bio toliko melankolian da je na koncu smogao snage
da se "uspje no" ubije, u Istanbulu zabavljao ponesen bojama, ivotom, arom i rituali
ma grada, pa je ak i na grobljima znao uti enski smijeh. Mo da njegova zapa anja i ne p
otjeu od toga to se u godinama njegova boravka u Istanbulu nije jasno utio osjeaj po
stupnoga propadanja i gubitni tva i to je Osmansko Carstvo jo uvijek bilo na nogama,
nego stoga to je Nerval debelu knjigu Voyage en Orient (Put na Istok) zapravo i
pisao da bi zaboravio svoju melankoliju, koristei pritom kli e-jizirane boje zapadn
jakih ma tanja o Istoku.
Budui da sam ve kazao kako istanbulska tuga izvire iz siroma tva, poraza i gubitnikog
osjeaja, vraam se na znaenje rijei huziin u Kur'anu. Istanbul nosi tugu kao vlastit
i izbor, a ne kao nekakvu "prolaznu bolest", neku "bol koja nas je zadesila i ko
je se treba osloboditi". Ako se to posebno znaenje rijei huziin i pribli uje melanko
liji Roberta Burtona ("Sva druga u ivanja isprazna su. Nijedno od njih nije slatko
koliko melanko116
liia", pi e on)> u usporedbi s nainom na koji se Istanbul nosi svojom tugom Burtono
v humor i ismijavanje samoga sebe nalikuju uobra avanju, pa i oholom razmetanju. I
suvremeno tursko pjesni tvo Republike prilazi tuzi s istim uvjerenjem: ono je obj
eruke prihvaa kao neumitnu sudbinu, kao osjeaj koji spa ava ovjekovu du u i daje joj dub
inu. Taj osjeaj istodobno slii na kakav zamagljen prozor koji razdvaja pjesnika i i
vot. ivot je tu na projekcija, za pjesnika privlanija i od samoga ivota. I Carigradan
i se zbog svoga siroma tva i osjeaja da su prega eni na slian nain povlae u sebe. Dok po
ovanje koje "tuga" (huziin} u iva u sufijskoj knji evnosti82 s jedne strane donosi k
orist osjeaju svjesnog povlaenja u sebe pred ivotom, s druge se pak strane ini kako
je upravo ta "tuga" svjesno i gordo odabran razlog neuspje nosti, neodlunosti, gubi
tnikog mentaliteta i siroma tva stanovnika grada. Tako pojmljena, tuga se mo e predoit
i ne samo kao posljedica oskudice i velikih gubitaka u ivotu, nego - to je jo va nije
- kao stvarni uzrok svega toga. Junaci turskih filmova iz moga djetinjstva i ml
adosti, kao i junaci mnogih stvarnih pria kojima sam tih godina bio svjedokom ili
sam o njima itao, nisu pokazivali zanimanje za svoje bli nje, novac i uspjeh, upra
vo zbog osjeaja tuge to su ga od roenja "nosili u sebi". Tuga ne samo da paralizira
Carigradanina, ona je i isprika za njegovu paraliziranost.
Strast prema uspjehu, koju Balzac odobrava posredstvom svojih junaka poput Rasti
gnaca, i koju smje ta u samo srce grada, daleko je od tuge kao svijesti o tome da
si kao pojedinac suprotstavljen zajednici. Tuga Carigraana otupljuje njihov stvar
alaki odnos prema ustaljenim dru tvenim vrijednostima i nainu pona anja, i podr ava mora
l koji nala e da pojedinac bude zadovoljan malim, da ni po emu ne odskae od drugih i
da bude samozatajan. Tuga koja po tuje osjeaj solidarnosti nu ne kako bi se pre ivjelo
u vremenima neima tine i bijede otvara mogunost da se ivot i grad i itavaju i unatrag.
Budui da poraz i neima tinu ne prihvaa kao posljedicu ivota, nego kao asno polazi te s
kojega se kree u sam ivot, takav stav Maziva po tovanje, ali istodobno i zbunjuje. N
eima tina, zbu117
njenost i dominacija crno-bijelog, dakle ono to se u istanbul-ski ivot uvuklo kao
nesavladiva i neizljeiva bolest i to je na koncu i prihvaeno kao sudbina, na taj se
nain do ivljava kao kakva poast, a ne kao neuspjeh ili nesposobnost.
Takav stav posve odudara od stava Montaignea (mnogo godina kasnije i Flauberta),
koji je vjerovao u ideje racionalizma i individualizma. Govorei o pojmu tristess
e jo 1580 i neke godine, Montaigne je, iako i sam melankolik, ustvrdio da mu je t
aj osjeaj vrlo dalek. Ciljajui na to da je netono rije tristesse tumaiti rijeima Mudro
st, Vrlina i Savjest (neki su ih pisali velikim slovima), Montaigne izra ava svoje
simpatije za to to Talijani rijei tristezza pripisuju znaenje jedne vrste tetne i m
ahnite pakosti.
Za Montaignea je tuga (isti stav ima i o smrti) ne to to intelektualac koji ivi sa s
vojim knjigama nastoji pobijediti razumom. Istanbul pak ivi tako da se kao veliki
grad prema tuzi odnosi pozitivno. Pridajui va nost tom osjeaju, prisvajajui ga s pon

osom i uzdi ui ga do trijumfa, suvremena turska knji evnost, poezija i glazba istanbu
lske provenijencije promiu tugu u sredi te koje grad odreuje kao zajednicu i ujedinj
uje
118
Junaci romana Huzur (Spokojstvo), najveeg od svih roma-posveenih Istanbulu, osueni
su na gubitak volje i poraz zbog tuge koju u njima izaziva povijest grada i osjea
j propasti gubitni tva. Zbog tuge se ni ljubav ne mo e mirno okonati. Ljubavna pria u
istanbulskim crno-bijelim filmovima, koja nam se ini stvarnom i koja nas najvi e po
gaa, zavr ava melo-dramatski jer je mladi zapravo od samoga poetka gubitnik, i od roen
ja "tu an".
im se poistovjetimo s tu nim junacima iz veine tih crno--bijelih filmova, odnosno s
junacima Tanpinarova romana Huzur, koji ne mogu biti sretni zato to su se povukli
u sebe, to im nedostaje odlunosti i poduzetnosti te to su pokleknuli pred zahtjevi
ma koje pred njih stavlja povijest i njihova sredina, tada i istanbulski krajoli
ci, koliko god nam u filmskim prizorima bili "lijepi", neusporedivi, ivopisni ili
poznati, poinju vibrira-ti istom tugom. Kad ponekad, mijenjajui televizijske kana
le, sluajno naiem na crno-bijele uline prizore iz tih filmova i nastavim gledati po
vr no i od sredine filma, stane me kopkati jedna misao. Kad naime vidim poploene ul
ice i junaka koji, zami ljajui svoju dragu kako se udaje za drugoga, koraa pogleda u
perena u osvijetljene prozore drvene kue u zabaenoj etvrti, ili kad vidim crno-bije
lu panoramu Bospora i u nju zagledana junaka koji je, iz prkosa prema bogatom i
monom tvorniaru, svoju samozatajnost pretvorio u demonstraciju ponosa i volje, raz
mi ljam o tome kako tuga to mu slama volju ne izvire iz alobne prie o njemu samome, i
li iz nemogunosti da ostvari ljubav, nego naprosto iz krajolika, ulica i prizora
Istanbula. Tad mi kroz glavu proleti misao da u, promatrajui samo krajolik, samo f
ilmske prizore sporednih ulica, shvatiti )unakovu priu i moi razumjeti njegovu tug
u. I likovi Tanpinarova romana Huzur, koji u odnosu na te popularne filmove Pnpa
da neusporedivo "vi oj umjetnosti", tuguju na isti nain: kad odnosi meu njima skrenu
u slijepu ulicu, kad odu etati Bosporom, ili dok u sporednim istanbulskim ulicam
a proma-traju ru evine starih graevina. ' roblem istanbulskih pisaca i pjesnika koj
i, s jedne strane,
119if U
*
"
iii
"
M>'|(
'=""" '
dijele s gradom tugu i osjeaj propasti i gubitni tva, a s druge pak u ivaju u itanju (
kao Tanpinar, autor romana Huzur), i koji osjeaju odu evljenje zapadnom kulturom i e
lju da budu suvremeni, jo je zamr eniji i alosniji. Takvi su u procjepu izmeu osjeaja
zajedni tva koji im omoguuje da se naslauju tugom, i racionalistike ili emotivne samoe
jednog Mon-taignea ili Thorea, na koje upuuju knjige sa Zapada. Otkrie nove predo
d be Istanbula, koju su neki od tih pisaca razvili kao rje enje tog problema, ve je p
ostalo dijelom moje pripovijesti i dijelom Istanbula. Ovu sam knjigu napisao raz
govarajui i raspravljajui s djelima etvorice tu nih istanbulskih pisaca koji su, zahv
aljujui velikome trudu, itanju, etnjama i spletu sluajnosti, otkrili i razradili tu
predod bu o svome gradu.
12.0
II.
etiri tu na, usamljena pisca
U djetinjstvu sam vrlo malo znao o njima. Bio sam proitao tek ne to malo svima pozn
atih pjesama jednoga od njih - velikog, debelog pjesnika Jahje Kemala. Pozornost
su mi najprije privukle ilustracije koje su tiskali uz novinske lanke jednog dru
gog ovjeka od pera - popularnog povjesniara Re ata Ekre-ma Koua, koje su prikazivale
osmanlijske metode muenja. Jo kao desetogodi njak sve sam ih znao poimence nabrojiti
jer je njegove knjige moj otac imao u svojoj knji nici. Ali, u to vrijeme one jo u
vijek nisu utjecale na moju predod bu o Istanbulu, koja je tek nastajala. Kad sam
se rodio, sva etvorica su bili ivi i stanovali su u Istanbulu, svega pola sata hod
a udaljeni od mene. A kad sam navr io desetu, svi osim jednog ve su bili mrtvi, a n
ijednoga nisam vidio za njegova ivota.
U kasnijim godinama, dok sam stvarao sliku Istanbula svoga djetinjstva, crno-bij
ele slike iz mojih sjeanja pobrkale su se s onim to su njih etvorica pisali o Istan
bulu, te bez njih vi e nisam mogao razmi ljati o svome Istanbulu. Neko vrijeme

121- imao sam tada oko trideset pet godina i ma tao o tome da u stilu Ulyssesa nap
i em veliki roman o Istanbulu - prepu tao sam se u ivanju zami ljajui kako ta etvorica tu n
h pisaca e-taju ulicama kojima sam i ja u djetinjstvu etao. Zami ljao sam, J primjer
ice, kako debeli pjesnik objeduje u restoranu Abdul-lah-efendije na Bejogluu, ka
mo je redovito odlazio (i gdje je neko vrijeme i moja baka po majci objedovala j
ednom tjedno), a onda, mrzovoljan, jadikuje zbog obilja hrane koju je pojeo. Zam
i ljao sam kako e, dok glasoviti pjesnik bude ruao, ispred restorana proi povjesniar K
ou u potrazi za gradom za svoju Enciklopediju Istanbula. Potom, da e taj novinar i
povjesniar, koji je volio lijepe mladie, u jednoj od sporednih ulica Bejo-glua od
nekog lijepog djeaka, prodavaa novina, kupiti dnevni list u kojem je objavljen lan
ak romanopisca Tanpinara. U isto bi se vrijeme oniski memoarist Abdulhak inasi Hi
sar,83 koji-| je, opsjednut istoom, nosio bijele rukavice i rijetko izlazio iz kue,
trebao posvaati s prodavaem iznutrica zato to mu nije umotao u ist papir jetrica ko
ja je kupio. Zami ljao sam kako ta etiri junaka ponekad etaju u isto vrijeme, nekad
po istoj ki i, nekad na istome uglu ili uzbrdici, te kako im se u toj etnji putevi
kri aju.
Raskrilio bih pred sobom karte Bejoglua, Taksima, D ihangi-ra i Galate, koje je iz
radio glasoviti hrvatski kartograf Perviti,84 i kreui se njima ulicu po ulicu, zgra
du po zgradu, utvrivao bih mar rutu kojom bi morali proi moji junaci. Provjeravajui p
amenje, u ma ti sam si potanko predoivao u kojoj bi se cvje-arnici, kavani, gostionic
i ili mlijenom restoranu mogli susresti. Mirisi jela u tim zalogajnicama, retci n
ovina pohabanih od stalnog itanja, zidni plakati koji po meni grad ine gradom, ulin
i prodavai, reklame na autobusima i mnoge druge sline stvari, primjerice, poruke i
spisane pokretnim slovima od arulja, neko smje tene na vrh jedne velike (u meuvremenu
sru ene) zgrade na rubu Taksima, sve su to bile toke koje bi privukle pozornost te
etvorice tu nih junaka. Kad god mi padnu na um ti pisci, pomislim: ono to grad ini o
sobitim nije samo njegova topografija, nisu samo njegove zgrade i ljudi, odnosno
12.2.
l'ke koje su naje e proizvod niza sluajnosti; mora postojati . oravi trenutak kad se
dogode sve te dokuive i nedokuive sluajnosti, na kojima ljudi (koji poput mene ve pe
deset godina vjve u istim ulicama) grade uspomene, mora postojati trenutak kad s
e meusobno slo e sva slova, boje i ma tarije. Tad u ma ti sebi utvaram da sam se u djet
injstvu i mogao susresti s tom etvoricom tu nih pisaca.
Sigurno sam se, kad me je majka prvi put odvela na Bejoglu, susreo s romanopisce
m Tanpinarom, koji mi je od njih bio najbli i. I rni smo poput njega navraali u knj
i aru Hachette kraj Tunela. Romanopisac s nadimkom Kirtipifa zapravo je i ivio u je
dnoj sobici pansiona Narmanli, odmah preko puta te knji are. I "Apartman Ongan" na
Ajazpa i,8"5 u koji se me odnijeli nakon to sam se rodio jer su gradili "Apartman
Pumuk", nalazio se nasuprot Hotela Park, u kojem je posljednje godine svoga ivota
proveo pjesnik Jahja Kemal, Tanpinarov iteor i uitelj. Nije li tih godina romano
pisac Tanpinar sveeri navraao u Hotel Park vidjeti pjesnika Jahju Kemala? Kad smo
se kasnije preselili na Ni anta , mogue je da sam ih viao i u slastiarnici hotela, u ko
ju je majka esto odlazila kupiti kolae. I Abdulhak inasi Hisar, kojega spominjem ka
o pisca memoara, esto je odlazio na Bejoglu u kupnju ili na objed, isto kao i poz
nati povjesniar Kou. Sigurno sam se i s njima susreo.
Zamjeujem da se pona am kao svi pravi obo avatelji: u prostoru omeenom neva nim detaljim
a iz filmova i ivota glasovitih filmskih zvijezda, i vlastitim ivotom, oni love sl
uajne susrete sa svojim idolima. Ali, pjesme, romani, prie, lanci, uspomene i encik
lopedije te etvorice junaka, o kojima u povremeno govoriti i raspravljati u ovoj k
njizi, pripremili su me za duh grada u kojem ivim. Svojim kaotinim i stvaralakim st
avom prema pro losti i sada njosti ili, kako to zapadnjaci vole rei, prema Istoku i Z
apadu, ta su mi etiri pisca dala naslutiti kako s knjigama koje volim, i s u ivanje
m u suvremenoj umjetnosti, mogu uspostaviti vezu izmeu ivota grada i njegove kultu
re.
Oi svakoga od tih ljudi od pera u nekom je razdoblju za"
123
bljesnuo sjaj zapadne, ponajvi e francuske knji evnosti i umjetnosti. Pjesnik Jahja
Kemal u mladosti je proveo devet godina u Parizu, i ondje se upoznao s Verlaineo

vim i Mallarmeovirn pjesni tvom i s idejom "iste poezije", za koju e kasnije tra iti "
odgovarajui nacionalni naziv". I Tanpinar, koji je Jahju Ke-mala pamtio kao "neku
vrstu oca", zanosio se istim pjesnicima i Valeryjem. Na elu francuskih pisaca ko
jih se sva trojica, skupa s memoaristom A. . Hisarom, nipo to nisu htjeli odrei, i o
kojima su bili ovisni, nalazio se Andre Gide. Tanpinar je od Theophilea Gautier
a, kojemu se divio i Jahja Kemal, nauio rijeima predoiti krajolik.
Veliko divljenje francuskoj knji evnosti i zapadnoj kulturi, koje je u njihovoj ml
adosti ponekad bilo gotovo ravno djejem zanosu, nepovratno ih je pouilo da u svoji
m djelima moraju biti suvremeni, dakle imati prozapadne nazore. eljeli su pisati
kao Francuzi, u to nema nikakve sumnje. Ali, znali su i to da, budu li pisali ka
o zapadnjaci, nee biti originalni poput njih. Francuska je kultura naime u njih n
epovratno usadila i ideje autentinosti, izvornosti i nepatvorenosti, zajedno s id
ejom suvremene knji evnosti. Proturjenost koju su osjeali izmeu zahtjeva da moraju bi
ti prozapadnjaki raspolo eni i istodobno "autentini" muila je te stvaraoce ponajvi e u
godinama kad su "vlastitim glasom" poeli stvarati svoja prva djela.
Drugo to su htjeli pomiriti s idejom originalnosti i autentinosti bili su pojmovi
"umjetnost radi umjetnosti" i "ista poezija", koje su nauili od pisaca poput Gauti
era i Mallarmea. I na druge prozaiste i pjesnike njihova nara taja utjecali su nek
i francuski pisci, koje su i oni itali s istim zanosom, ali se nisu time optereiva
li budui da je sve to su nauili bilo vi e vodeno porivom "da budu korisni" i da poduav
aju, negoli eljom da budu autentini. Dok su se ti pisci, krenuv i putem iji je jedan
smjer vodio k didaktikoj knji evnosti, a drugi te io dnevnoj politici, zanimali za uz
ore poput Hugoa ili Zole, dotle su Jahja Kemal, Tanpinar ili Abdulhak inasi Hisar
razmi ljali to e s Verlaineom, Mallarmeom i Proustom. Jo pone to ih je muilo: najprije
propast Osmanskoga Carstva i opasnost da p~
12.4
' ,
: ; .
stanu kolonija Zapada, a kasnije i turski nacionalizam, koji je bio upori te tursk
e Republike.
U elji da, vodeni svojom estetskom intuicijom, budu to dalje od didaktike i politi
ke, na li su se pod pritiskom zahtjeva koje je pred njih stavljao nacionalizam. Os
jeali su i to da se, zbog estetskih nazora koje su usvojili u Francuskoj i u Turs
koj, nikada nee moi oglasiti sna no i autentino kao Mallarme ili Proust. Ipak, ono za
ime su tragali prona li su u neemu to je bilo i autentino i poetino - u propasti Osman
skoga Carstva, u kojem su se rodili i odrasli kao dio jedne velike civilizacije.
Duboko svjesni injenice da je osmanska civilizacija nepovratno propala, ti su pi
sci izgradili poetski stav koji im je omoguavao da o pro losti govore ne zapadajui u
zamku plitke nostalgije, hvalisanja povije u ili pak agresivnog nacionalizma i kol
ektivizma, ijom su rtvom bili mnogi njihovi suvremenici. Istanbul, u kojem su trag
ovi velikoga gubitka nastavili postojati kao ru evine, bio je njihov grad. Znali s
u da e progovoriti autentinim glasom samo ako se predaju tu noj poeziji pada i propa
sti.
U glasovitome tekstu pod naslovom "Filozofija kompozicije" Edgar Allan Poe veli
da mu je u vrijeme pisanja poeme "Gavran" jedna od najveih pote koa bila kako napisa
ti pjesmu melankolinog prizvuka. Voden onom istom hladnokrvnom logikom koju je pr
euzeo od Coleridgea, Poe zakljuuje da je smrt najme-'ankolinija tema. Kasnije se p
ita kada tema melankoline smrti Postaje i poetina, te na to pitanje odgovara logik
om in enjera: Kad se dovede u najtje nju vezu sa smru!" Zbog toga je, ka e, Sfedi te svoj
e poeme smjestio umrlu ljepoticu.
125',1
Posve je sigurno da spomenuta etiri pisca (utvarao sam si da sam ih u djetinjstvu
mogao susresti) hotimice nisu slijedila Poe-ovu logiku, ali su sva etvorica osjea
la da e progovoriti svojim autentinim glasom jedino ako pro losti Istanbula priu s tu
L-', nom spoznajom da je ta kultura mrtva, da se nikada nee vratiti i i da je zau
vijek nestala. To to im se, dok su promatrali ljepotu f minulih vremena i ivot sta
roga Istanbula, pogled povremeno l zaustavljao na odbaenom tijelu mrtve ljepotice
, odnosno grad-] skim razvalinama, priskrbljivalo je pro losti dostojanstvo i po-S
etinost. Taj poetski i izbirljiv pogled, koji bih mogao nazvati "tugom nad razva
linama", ne samo da je te pisce uinio onim to je jedna nasilna dr ava i htjela - nac

ionalistima, nego ih je i sauvao od poslu ni tva i podinjavanja, kojima su se priklanj

ali neki njihovi suvremenici zaljubljeni u povijest, i iji je jedan krak uvijek v
odio u otvoreno nasilje. Ono to nam dopu ta da nepomuena uma u ivamo u uspomenama Nabo
kova, u besprijekornosti i bogatstvu njegove aristokratske porodice, jest to to p
isac, koji nam se obraa s drugoga kontinenta i na drugome jeziku, na poetku svoje
knjige otvoreno ka e da je taj svijet odavno nestao, skonao, da se nepovratno istro i
o. Igre vremena i pamenja, koje odgovaraju bergsonovskom duhu razdoblja (i kojima
su pribjegavala i etvorica tu nih pisaca), poput nekog estetskog u itka samo o ivljava
ju prolaznu iluziju da bi pro lost jo i sada mogla biti iva, kao to danas " ive" razval
ine Istanbula.
I kod etvorice mojih tu nih pisaca ta iluzija opstaje zahvaljujui igri, tuzi koja na
stupi nakon svr etka igre i ideji o nera-skidivoj povezanosti smrti i ljepote. No
ideja da ljepota nestale civilizacije do ivljava svoj konaan kraj, ishodi na je toka s
vega ostalog.
Dok Abdulhak inasi Hisar s nostalgijom i tugom govori o onome to naziva "bosporsko
m civilizacijom", najednom pre~ kida pripovijedanje i, kao da mu je ta misao sin
ula ba tog trena, dodaje: "Civilizacije su, kao i ljudi, prolazne. Znamo da se on
e koje su pro ivjele svoje doba nee vratiti, jednako kao ni ljudi."

etvoricu pisaca povezuje to to su tu spoznaju i tugu koju izaziva gubitniki osjeaj p

retoili u poeziju. A da bi tu tugu osjetili, trebali su se samo osvrnuti na dob^i
u kojem ive, a ne na pro lost Istanbula. I kad su to uinili, vidjeli su da pro lost iv
i u ru evinama, u Istanbulu njihova vremena.
Nakon Prvoga svjetskog rata, pjesnik Jahja Kemal i romanopisac Tanpinar itali su
djela zapadnih putopisaca kako bi stvorili predod bu ne samo tu nog, nego i "turskoosmanskog" Istanbula; a kad su se otisnuli u etnje medu razvalinama u rubnim dije
lovima grada, Istanbul je imao tek ne to vi e od pola milijuna stanovnika. U mome dj
etinjstvu, krajem pedesetih, imao ih je oko milijun, a ve poetkom zooo. godine u n
jemu je ivjelo oko deset milijuna ljudi. Ostavimo li po strani Bospor, Peru i sta
ri grad, stanovni tvo dana njega Istanbula uvealo se deset puta u odnosu na grad koji
su vidjeli ti pisci.
Pa ipak, najra irenija slika Carigradana o vlastitome gradu onakva je kakvom su je
stvorila ta etvorica pisaca. Razlog le i u tome to su stanovnici neko prigradskih na
selja, koja su u Minulih pedeset godina pripojena gradu, vrlo malo pridonijeli
C1 novoga Istanbula (iznimka su stanovnici Bospora, povije-fnga poluotoka i stari
h gradskih jezgri). Tomu je pogodovalo )s ne to: kako pokazuju ankete, ti se ljudi
ne osjeaju Carigraan
ima jer ive u udaljenim naseljima u kojima - tako se ka e
127s be utnom objektivno u - "ima desetogodi nje djece koja jo nisu vidjela Bospor". Budu
da je razapet izmeu tradicionalne i zapadne kulture, izmeu silno bogate manjine i
prigradskih naselja u kojima ive milijuni siromaha, budui da je] otvoren za nepre
kidan priljev novih stanovnika i podijeljen na! dva dijela, Istanbul ve pedeset g
odina nitko istinski ne osjea | svojim domom.
etvoricu tu nih pisaca, koje u jo spominjati u ovoj knjizi, ponekad su nazivali "natr
a nim" jer su se u prvih etrdeset godina Republike u svojim djelima vi e bavili ostac
ima pro losti i osmanskim nainom ivota, negoli ma tanjima i utopijama o pozapadnjenju.
Meutim, ivei u gradu, oni su se samo eljeli nadahnuti dvjema velikim kulturama, dvam
a temeljnim vrelima koja novinari grubo nazivaju "Istokom" i "Zapadom". Osjeaj u
gradu sveprisutnoga zajedni tva dijelili su s ostalima zbog tuge koju su iskreno ut
jeli, ali su, promatrajui grad oima zapadnjaka, istra ivali ljepotu to je osjeaj tuge
daje krajoliku i djelu. Nagonski nain samoza tite kojoj su pribjegavala sva etiri ca
rigradska pisca radi ouvanja nu ne samoe sastojao se u tome da se pona aju suprotno od
onoga na emu su ustrajavale dr ava, javne institucije i razna udru enja: da se pona aj
u kao "zapadnjaci" onda kad se od njih tra ilo da budu "istonjaci", i kao "istonjaci
" kad su drugi ustrajavali da se pona aju kao "zapadnjaci".
Pisac memoara Abdulhak inasi Hisar, pjesnik Jahja Kemal, koji je o svome prijatel
ju inasiju napisao knjigu, njegov uenik i kasnije blizak prijatelj, romanopisac Ah
met Hamdi Tanpi-nar, i novinar i povjesniar Re at Ekrem Kou... Ta etiri tu na ovjeka od
pera svoje su ivote pre ivjeli sami, ne enei se. Sami su i umrli. Izuzev i Jahju Kemala

, svi su na samrti osjeali tugu zbog toga to svoje djelo nisu priveli kraju onako
kako su eljeli, to su im knjige ostale nedovr ene, ili zbog toga sto nisu mogli dopr
ijeti do itatelja. A najvei i najutjecajni pje' snik Istanbula, Jahja Kemal, ionak
o je za ivota odbijao objaviti knjigu."">
'(>"
>'
':*"A
--*V> .
12.
Baka
Kad bi je pitali, odgovarala bi kako vjeruje u ataturkovski zanos europeizacijom
, ali zapravo nije marila ni za Zapad ni za Istok, kao ni svi drugi koji ive u Is
tanbulu. Zapravo, iz kue je izlazila vrlo rijetko. Nije se zanimala ni za spomeni
ke, ni za povijest, ni za "ljepote" Istanbula, kao ni veina stanovnika koji svoj
grad naprosto do ivljavaju kao svoj dom. Meutim, u uiteljskoj je koli uila povijest. U
Istanbulu, onom iz dvadesetih godina pro loga stoljea, uinila je ne te vrlo odva no: pr
ije no to se zaruila s mojim djedom i udala za njega, na la se s njim vani, sama sam
cata, i oti la u restoran. Zami ljam da je to bio neki restoran-kasino na Peri, budui
da su za stolom sjedili jedno naspram drugom i da su ondje poslu ivali alkohol; a
kad ju je moj djed upitao to e popiti (mislei na aj, limunadu i si.), baka je, misl
ei da joj nudi alkoholna pia, odvratila strogim glasom:
"Ne pijem alkohol, gospodine."
Kad bi, etrdeset godina kasnije, s brojnim lanovima porodice popila a u piva uz prazn
ini ili novogodi nji objed, pa se oraspolo ila, dugo bi se grohotom smijala ispriav i tu
, svima dobro znanu priu. Ako je baka u nekom posve obinom danu sjedila u svojoj o
miljenoj fotelji u salonu, smijeh koji je iz nje Provaljivao nakon te prie pretva
rao se u suze zbog prerane smrti "tog iznimnog ovjeka", moga djeda, kojeg sam vid
io tek na nekoliko fotografija. Dok je plakala, trudio sam se zamisliti kako je
i baka neko radosno etala gradskim ulicama. No to je "o te ko, onoliko koliko mi je
bilo te ko zaobljenu i spokojnu enu na Renoirovu platnu zamisliti kao vitku, visok
u i nervoz-nu enu s Modiglianijeve slike.Djedova neoekivana i prerana smrt od leuk
emije, nakon to se dobro obogatio, uinila je baku "glavom" na e velike porodice. Kad
bi se kuhar Bekir, koji je bio neka vrsta bakinog ivotnog prijatelja, umorio od
njezinih beskrajnih zapovijedi i prigovora, uzvraao bi joj polu aljivim tonom: "U r
edu, gazdarice!" Meutim, bakino gazdovanje i gospodarenje vrijedilo je
samo u kui, po kojoj je hodala s velikim sve njem kljueva u ruci. Otac i stric su jo
kao mladi ljudi preuzeli od nje tvornicu preostalu iza djeda, potom se upustili
u velike graevinske poslove i, suoeni sa stalnim bankrotima koji su bili posljedic
a pogre nih ulaganja, tjerali svoju majku da prodaje jednu za drugom zgrade, katov
e i imetak koji su naslijedili od oca, a baka, koja uope nije izlazila iz kue, sam
o bi malo otplakala i posavjetovala ih da idui put budu oprezniji.
Jutra je provodila pod svojim velikim, debelim pokrivaem, naslonjena na goleme pe
rjane jastuke naslagane jedan na drugi-Na jastui koji je stavljala na pokriva svako
g bi jutra kuhar Bekir bri no spu tao veliki pladanj, na kojemu su bila meko kuhana
jaja, masline, masni bijeli sir i prepeenac (prizor su kvarile jedino stare novin
e, stavljene izmeu jastuia s cvjetnim uzorkom i pladnja), i baka bi dugo dorukovala i
tajui
130
ovine u postelji ili primajui prve jutarnje posjetitelje. (Od je sam nauio u ivati u
ispijanju zaslaena aja s komadiem rvrdog bijelog sira u ustima.) Svakoga jutra nav
raao joj je stric; nije mogao otii na posao a da ne poljubi i pomiluje majku. Tetk
a je, isprativ i mu a na posao, svraala s torbom u ruci. Kako bih prije polaska u kolu
nauio itati i pisati, i ja sam se, kao i brat dvije godine ranije, svakoga jutra
uvlaio pod bakin pokriva s bilje nicom u ruci, trudei se od nje nauiti tajnu slova. Te
k kasnije, u koli, otkrio sam da mi je uenje od drugih dosadno te da, kad pred sob
om ugledam prazan list papira, dobivam elju ne da pi em, nego da aram i vrljam po nje
mu.
Tono usred tih sati opismenjavanja u sobu je ulazio kuhar Bekir i svakoga jutra i
stim rijeima postavljao isto pitanje:
" to emo im danas ponuditi?"
To se pitanje postavljalo vrlo ozbiljno, kao da se donosi odluka o tome to e se to

ga dana spremati u^ kuhinji neke velike bolnice ili vojarne. Baka i kuhar nabraj
ali su tko e iz na ega "apartmana" doi na ruak i veeru i to e se kuhati, i dok su se tr
dili pronai nadahnue u "dnevnome meniju" otisnutom na listu kalendara "Prosvjete"
za taj dan (meni je uvijek bio pri dnu stranice prepune raznoraznih udnih obavije
sti), ja sam promatrao gavrana koji je oblijetao grane empresa u stra njem dvori tu.
Kuhar Bekir, koji - unato te kome poslu - nikada nije gubio smisao za alu, svakome j
e od nas, bakinih unuka koji smo se smucali po prenapuenoj kui, bio nadjenuo po je
dno ime. Moje je bilo "Vrana". Kad sam ga mnogo godina kasnije pitao za to je odab
rao ba to ime, kazao mi je da sam stalno gledao vrane na susjednom krovu, i da sa
m bio vrlo mr av. Moj brat, koji se nikada nije odvajao od svoga medvjedia jer je u
z njega bio jako vezan, nosio je nadimak "Dadilja"; jednog mog bratia prilino kosi
h oiju zvao je "Japanac", drugoga pak "Koza" )er je bio tvrdoglav; jednoga je - j
er je bio nedono e - zvao estomjeseni". Godinama su nas u kui zvali tim nadimcima, u k
ojima sam uvijek osjeao nje nost.
Kao u majinoj sobi, i u bakinoj se nalazio jedan zgodni toa131letni stoli, u kojem bi nestajao moj odraz kad bih raskrilio stranice njegovih
zrcala i uvukao se medu njih, no bilo mi je zabranjeno dirati ga. Jer baka, koj
a je prvu polovicu dana provodila u krevetu, taj toaletni stoli nije koristila za
minkanje, nego ga je tako namjestila da iz kreveta mo e u zrcalima vidjeti sve to s
e nalazi u dugom hodniku - "vrata za poslugu", predsoblje i drugi kraj hodnika,
sve do prozora koji su gledali na ulicu, te je tako mogla nadzirati cijelu kuu, o
ne koji ulaze i izlaze, one koji u nekom kutu razgovaraju, ili unuke koji se tuk
u. A kako je u ogledalu toaletnog stolia bilo te ko razabrati tko se kree udaljenim
dijelom uvijek mrane kue, baka bi, kad ne prepozna tko je pro ao drugim krajem hodni
ka, na primjer pored stola ure enog sedefnim intarzijama, iz svoga kreveta glasno
dozivala Bekira, a on bi smjesta dojurio k njoj i izvijestio je o tome tko je on
dje i to radi.
Osim to je itala novine i povremeno vezla cvjetne uzorke na jastunicama, baka je vei
nu popodneva provodila pu ei i igrajui bezik87 s gospoama s Ni anta a, svojim vr njakinjam
. Sjeam se da su ponekad igrale i poker. Volio sam sjesti sa strane i razgledati
razne kovanice (izbu ene, nazubljene, neke sa sultanskom tugrom) propaloga Carstva
, koje su ispadale iz sve nja karata i vreice od mekog, jarko crvenog bar una.
Jedna od tih gospoda za karta kim stolom potjecala je iz harema koji je bio zatvor
en jer je obitelj osmanskih vladara - ne usuujem se kazati osmanska dinastija - n
akon propasti Carstva morala napustiti Istanbul. Po izlasku iz harema udala se z
a jednog djedovog poslovnog prijatelja. Iako su baka i ta gospoda, iji smo pretje
rano otmjen nain izra avanja brat i ja opona ali, bile prijateljice, oslovljavale su
jedna drugu s "gospodo" i "po tovana gospodo", a istodobno su, vidno sretne, halap
ljivo jele masne oreke88 i kri ke kruha prelivene rastopljenim masnim sirom, koje j
e kuhar donosio iz penice. Obje su bile debele, ali neoptereene time jer su ivjele
u vremenu i kulturi koja od toga nije pravila problem. Kad bi moja debela baka "
jednom u sto godina" po eljela izai ili otii na neki prijem, u zavr noj etapi priprema
za izlazak, koje bi trajale dani132 ,
iz prizemlja su pozivali gospodu Kamer, vratarevu enu, da m snagom zategne vezice
na njezinu korzetu. Nepomian,
ratio sam natezanja i rasprave iza bakina paravana, povike "lak e, keri" i dugi pri
zor stezanja korzeta. I gospoda mani-kirka-pedikirka, koju bi pozvali nekoliko d
ana ranije i koja je
bakom provodila sate, oarala me svojim uokolo poredanim zdjelicama, sapunastim vo
dicama, etkama i brojnim drugim priborom; ali, dok bi tue ruke lakom "vatrogasnocr
vene" boje premazivale nokte na puna nim nogama moje bake, kojoj je u mojim mislim
a pripadalo posve drukije mjesto, smotuljci pamuka utisnuti medu njezine no ne prst
e izazivali su u meni i radoznalost i gaenje.
Dvadeset godina poslije ivjeli smo u drugim stanovima i drugim dijelovima Istanbu
la, no svaki put kad bih do ao u posjet baki u "Apartman Pamuk", zatekao bih je ka
ko izjutra le i u istome krevetu, medu istim torbama* novinama, jastucima i sjenam
a. Soba je odisala onom jedinstvenom mje avinom mirisa sapuna, kolonjske vode, pra i
ne i drva. Jedna od stvari od kojih se baka nikada nije odvajala bila je ukoriena
debela bilje nica, u koju je svaki dan pone to zapisivala. Ta bilje nica, u koju je u

nosila raune, sjeanja, popise jela, rashode, planove i meteorolo ke podatke, bio je
u neku ruku i njezin "protokol". injenica da je svaki od bakinih unuka dobivao im
e po nekome od vladara iz pobjedonosnih godina utemeljenja Osmanskoga Carstva, p
roizlazila je i iz njezine naklonosti prema Osmanlija-ma, i iz tog "protokola" z
bog kojega je - mo da i stoga to je uila povijest - u ophoenju s drugima katkada kori
stila nekakav podsmje ljivi "kurtoazni" jezik. Pri svakom susretu s njom poljubio
bih joj ruku i radosno i bez imalo srama stavio u d ep papirnatu novanicu koju bi m
i dala. Potom bih joj podrobno 'spriao to rade majka, otac i brat, a ona bi mi tad
a proitala sto je tom prigodom zapisala u svoju bilje nicu:
Posjetio me unuk Orhan. Iznimno je pametan, iznimno mio. Studira arhitekturu. Da
la sam mu deset lira. In allah, jed-nga e dana biti vrlo uspje an te kao i njegov djed
asno pridonijeti da se prouje ime obitelji Pamuk."
133Proitav i zabilje ku, uputila bi mi zagonetan i vragolast po-, gled preko naoala ko
je su njezine od mrene oboljele oi inile j jo udnijima, a ja bih se trudio uzvratiti
joj istim osmijehom! ne shvaajui to se krije iza tog obje enja tva: ala na vlastiti: ra
n ili pak konana spoznaja da je ivot besmislen.
13kola, trenuci dosade i u itka
Prvo to sam nauio u koli bilo je to da su neki ljudi glupi; drugo, da su neki jo glu
plji. Budui da u toj dobi nisam shvaao da je stvar zrelosti, profinjenosti i gospo
dskoga dr anja pretvarati se da ne zamjeuje tu temeljnu i odredujuu razliku u ivotu, j
ednako kao to se pretvara da ne vidi vjerske, rasne, spolne, klasne, imovinske ili
(ovom popisu zadnje pridodane) kulturne razlike, na svako uiteljiino pitanje uspla
hireno sam dizao dva prsta kako bih pokazao da znarrvtoan odgovor.
U kasnijim mjesecima i godinama to mi je pre lo u naviku. I uiteljica i razred done
kle su shvatili da sam dobar i pametan uenik, ali ja sam opet dizao dva prsta kak
o bih im dokazao da imam odgovor na svako pitanje. Uiteljica mi je rijetko davala
rije; naje e bi pokazala neki drugi prst u zraku kako bi i drugi dai dobili priliku o
dgovarati. Nakon nekoga vremena prst mi se sam od sebe dizao u zrak, bez obzira
na to jesam li znao odgovor na postavljeno pitanje, ili ne. U tome je bilo svoje
vrsnog divljenja prema uiteljici i elje da suraujem s njom, kao i elje za samoistica
njem, koja je nalikovala na uznemirenost osobe koja - ak i kad odjene obinu odjeu stavljanjem nekog skupocjenog nakita ili kravate eli drugima dati do znanja da j
e imuna.
Druga stvar koju sam rado prihvatio bila je uiteljiina mo, koja se oitovala kao "aut
oritet". U "Apartmanu Pamuk" vladalo je kaotino stanje, u vrijeme objeda svi bi g
ovorili uglas. Dlanovi porodice kao da su sami od sebe bili vezani navikama i Pr
avilima o kojima nitko nije raspravljao, a u koja su se ubrajali ljubav jednih p
rema drugima, potreba za prijateljstvom, dru-Zenjem i razgovorom, te vrijeme za
zajednike objede i slu a134
135nje radija. U na oj kui otac uope nije bio sredi te autoriteta i moi; rijetko se poj
avljivao, a povremeno je i nestajao. I to je bilo va nije, mene i brata ba nikada ni
je grdio; ne bi se ak ni namr tio kad bismo uinili ne to to mu nije bilo po volji. Dois
ta je s pravom mogao rei "To su moja dva mlada brata", to je u kasnijim godinama i
obiavao initi predstavljajui nas svojim prijateljima. Zbog toga sam u kui samo majk
u prihvatio kao "autoritet". Ali, i njezina mo nada mnom proistjecala je vi e iz elj
e da budem voljen i ma en, elje koja je izvirala iz mene, a ne stoga to je majka bil
a neko strano "sredi te moi" izvan mene samoga. Zbog toga me i zanimala mo uitelja na
d razredom koji je brojio dvadeset pet uenika.
Osjeao sam beskrajnu elju da se doka em kod uiteljice, mo da i stoga to sam je poistovje
vao s majkom. Nisam elio samo dati odgovor na svako pitanje, nego i dobro napisat
i zadae, biti ljubimac, izgledati drukije i pametno. "Prekri ite ruke i ne razgovara
jte!", rekla bi uiteljica i ja bih, ruku prekri enih na prsima, strpljivo presjedio
cijeli kolski sat. Ali, polako se poeo gasiti u itak u tome da odgovaram na svako p
itanje, da prije svih drugih rije im neki aritmetiki zadatak ili da dobivam najbolj
e ocjene, pa su satovi postali beskrajno dugi i vrijeme je ponekad nevjerojatno
sporo protjecalo.
Odvajao bih oi od priglupog, debelog aka koji se upinjao ne to napisati na ploi, ili
od djevojice koja je uiteljici, acima, podvorniku, cijelom svijetu upuivala iste dob

roudne i dobrohotne, nasmijane i zdrave poglede, i bacao pogled kroz prozor, na g

ornje grane kestena koji se vidio izmeu zgrada. Na njih bi se spustila vrana, i j
a bih je pozorno promatrao. Jedini oblak na nebu, koji se ukazivao iza grane i i
za ptice ije sam tijelo vidio odozdo, promijenio bi oblik i mjesto. Usporeivao bih
ga s nju kom i glavom lisice, potom s psom. elio sam da vi e ne mijenja psei izgled,
da kao pas nastavi svoje putovanje, ali on bi se ubrzo pretvorio u neku od srebr
nih eernica s no icama iz bifea bakine vitrine, koji nikada nisu otvarali, i ja bih
po elio da sam kod kue. I dok su mi mislima prolazili sjenovita ti ina doma i sag koj
i mi je pru ao sigurnost, najed136

nom bi se - ba kao u snu - iz te sjene pojavio otac i mi bismo svi skupa krenuli
automobilom na nedjeljni izlet na Bospor. Upravo tada otvorio bi se prozor na zg
radi preko puta; neka bi slu avka istresla krpu za pra inu, a potom, duhom odsutna k
ao i ja, promatrala ulicu koju nisam mogao vidjeti s mjesta na kojemu sam sjedio
. ega sve ima na ulici? uo bih kloparanje konjske zaprege na poploenoj ulici i prom
ukli glas kako izvikuje "staretinaaaar!" Slu avka bi pogledom ispratila staretinar
a i nestala s prozora, a ja bih pored tog prozora to ga je zatvorila ugledao jo je
dan oblak, koji se kretao istom brzinom kao i Prvi, samo u suprotnom smjeru. I d
ok je taj oblak nastavljao svojim putem zrcalei se i na susjednom prozoru, pitao
sam se nije li to onaj maloprija nji, koji se mijenjao u lisicu, psa i e-cernicu. U
to bi se razred uskome ao; vidio bih podignute ruke Pa bih i ja, usplahiren, digao
prst u zrak iako nisam znao to uiteljica pita, te u stavu koji je odavao veu sigur
nost negoli kad sam doista znao odgovor, ekao da me prozove. U prvim trenucima, d
ok po odgovorima uenika jo uvijek nisam mo137gao razabrati to uiteljica pita, ak bih gajio jalovu nadu da vrlo dobro znam odg
ovor.
Ono to je razrede u kojima smo godinama sjedili dvoje po dvoje inilo zabavnijim od
stvari to sam ih uio i podr ke koju sam dobivao od uiteljice, bilo je zadovoljstvo p
ojedinanoga upoznavanja kolega iz razreda i zauujua, zadivljujua, pomalo i suutna spoz
naja koliko su drukiji od mene. Primjerice, bilo je ondje ono tu no dijete koje je,
itajui ne to na satu turskoga jezika, preskakale po dva retka i nastavljao itati, i
kojemu unato svoj pa nji nikako nije polazilo za rukom ispraviti pogre ku kojoj se sm
ijao cijeli razred. U prvom razredu osnovne kole sa mnom je neko vrijeme sjedila
djevojica koja je svoju dugu crvenu kosu vezivala u rep. Imala je neurednu torbu
u kojoj je bilo naetih jabuka, pereca, rasutog sezama, olovaka i vrpca za kosu, n
o ugodan miris lavande koji su irili ona i njezina torba vezivao me za nju, divio
sam joj se jer je o svemu mogla govoriti posve otvoreno i smjelo, pa mi je nedo
stajala preko vikenda. Jedno dijete imalo je glavu kakve je moja baka nazivala "
tikvom"; oaravala me preosjetljivost i nje nost jedne druge, sitne i krhke djevojice
; udio sam se to trea, ne tajei ni ta, pria o svemu to se dogaa u njezinoj kui i pita
kako je to mogue. Kako je mogue da prva, itajui pjesme o Ataturku, zapravo plae? Kako
je mogue da druga la e iako zna da svi znaju da la e, i kako to da kolska torba, bilj
e nica, kuta, kosa, rijei, sve to pripada onoj treoj, mo e biti toliko besprijekorno?
Kao to sam prednje dijelove automobila na ulici - svjetla, branike, haubu i predn
ja stakla - spontano usporeivao s neim, tako sam i djecu u razredu usporeivao s nek
im ivotinjama. Tako sam onoga sa iljatim nosom usporeivao s lisicom, onog krupnog zapravo su to inili i svi ostali - s medvjedom, onog nakostrije ene kose s je om...
Sjeam se da je jedna idovska djevojica po imenu Mari nadugo priala o Blagdanu beskva
snog kruha, te o tome kako njezina baka nekih dana ne gasi ak ni svjetlo u kui. A
druga je djevojica rekla kako je vidjela sjenu anela kad se jedne veeri u svojoj so
bi hitro
138
krenula, i to mi se sa strahom urezalo u pamenje. Kad je na
lu benom pUtu, na koji ga je srdano ispratio premijer Adnan Menderes, u zrakoplovno
j nesrei poginuo ministar, otac djeoiice koja je na duge noge navlaila vrlo duge arape i uvijek zgledala kao da e svakog
a trena briznuti u pla, umi ljao sam kako je djevojica slutila da e joj otac poginuti
i da je zato plakala. Mnoga su djeca, kao i ja, imala problema sa zubima, pa su
neka nosila aparatie. Govorkalo se da negdje na gornjim katovima susjedne zgrade

u kojoj su bile kolske spavaonice i sportske dvorane, negdje pored stacionara, i

ma neki zubar, pa bi uiteljica, kad bi se razljutila, prijetila da e nemirnog aka p
oslati k njemu. Manja kazna sastojala se u tome da ka nje-nik, lea okrenutih razred
u, stoji u kutu izmeu vrata i zida na kojemu je kolska ploa. Ta je kazna mogla biti
preinaena u kaznu "stajanja na jednoj nozi", ali nije se primjenjivala zato to bi
cijeli razred pratio koliko ka njenimenik mo e izdr ati na jednoj nozi, a ne nastavu.
I kad ne bi stajali na jednoj nozi, nevaljalci otjerani u kut uionice radili bi k
oje ta to je u meni budilo prije ljubomoru i bijes, negoli divljenje - pljuvali bi
u ko za otpatke i kriomice namigivali razredu.
Uiteljica je grdila lijenine, nevaljalce, glupane i bezobraznike, ka njavala ih i tu
kla, i to me je - unato duhu zajedni tva i solidarnosti, u koji u kasnije iskreno vj
erovati - katkada usreivalo. Bila je tu, na primjer, i jedna brbljava djevojica, k
oja je sa svakim bila krajnje prisna. U kolu ju je automobilom dovozio voza, a kad
bi to uiteljica od nje zatra ila, iza la bi presretna pred plou i koketno zapjevala n
a engleskom "Jin-gle bells, jingle bells, jingle ali the way". Iako je bila dobr
a s uiteljicom, nisam osjeao nelagodu kad su je omalova avali 1 zadirkivali zato to u
porno nije pisala domae zadae. Uope mi nije bilo jasno zbog ega su neki uenici tijeko
m provjere zadaa uvijek hinili da su ih napisali, ali da ba tu stranicu ne tngu pro
nai u svojoj bilje nici, iako uiteljica nije nasjedala na te trikove. "Sad ga ne mog
u pronai, uiteljice!", govorili Su' no izricanje takve la i iz trenutane uspanienosti
ili stra-a dgodilo bi kaznu za samo nekoliko sekundi i prouzroilo
139jau pljusku ili jae potezanje za uho. Batine kojima su se slu ili u osmanskim kola
ma, iba kojom je uitelj udarao aka ne di ui se s mjesta, falake8? o kojima je pisao Ah
met Rasirn (i865.-i93z.) u svojim sjeanjima na djetinjstvo i kolske dane - u djeli
ma Falaka i Moje noi (Gecelerim), sve su to u na im ud benicima prikazivali kao zlo i
z vremena prije Republike i Ataturka. Meutim, da je jedan dio promjena nazvanih m
odernizacijom znaio i obnovu zlostavljanja nemonih, slutili su, mislim, i stari i
opaki profesori osmanskoga kova, koji su ak i u privatnoj Gimnaziji I ik? na bogatom
e Ni anta u namjesto falaka ili ibe koristili francuska ravnala, rubova ojaanih tankim
i tvrdim liskunom.
Uenika koji uporno nije pisao zadae i zbog ijih bi nesta- luka uitelj izgubio strpljen
je, izvodili su pred cijeli razred da bi ga izvrgnuli javnoj poruzi, a kad bi poe
lo bolno batinanje i poni avanje, srce bi mi zalupalo, a u glavi bi mi nastala pom
utnja. Te ceremonije ka njavanja, koje su uestale kad smo porasli i iz ruku dragih
i majinski nam sklonih uiteljica dopali u ruke postarijih, smrknutih nastavnika um
ornih od ivota, kakvi su bili nastavnici tjelesnog, vjeronauka i glazbenog odgoja
, najprije su u meni izazivale zadovoljstvo jer bi usred dosadnog kolskog sata pr
u ile nekoliko minuta zabave. Ako bi uenik gledao preda se pokajniki, kao maka koja j
e prolila mlijeko, ako bi priznao prijestup i tome dodao nekoliko rijei isprike,
dobivao bi lak u kaznu. A od uenika koji bi se nadugo i na iroko poinjali opravdavati,
koji nisu bili kadri smisliti neki izgovor, makar i la an, koji su htjeli batine
jer im je bilo mrsko ak i izmisliti izgovor, koji su namigivanjem nasmijavali cij
eli razred dok ih je uitelj ka njavao, koji su, s jedne strane, nevjesto lagali, a
s druge se pak iskreno zaklinjali "da nikada vi e nee lagati", koji su - poput ivoti
nje satjerane u zamku - nehotice pravili novu pogre ku koja im je donosila dodatno
muenje iako su od batina i poni enja ve bili znojni i krvavi, od sviju njih nauio sa
m va nije stvari o ovjenosti i ivotu negoli iz svih ud benika iz poznavanja prirode, il
i iz asopis* Razredna zajednica.
os
Katkad sam pri eljkivao da neka uenica, prema kojoj sam jjeao naklonost jer je bila
uredna, prijazna ili nje na, bude po teena kad bi u trenucima poni enja ili ispriavanja
pocr-venjela do u iju, a oi joj se napunile suzama. A kad bih vidio da onaj rii, deb
eli uenik, koji je i mene gnjavio pod odmorom, zapada u sve veu nevolju to vi e govor
i, te da dobiva sve vi e batina to vi e zapada u nevolju, pratio sam njegovo ka njavanj
e s u ivanjem i bez trunke suuti. Kad ne bih mogao odgonetnuti zbog ega se jedno kr lj
avo, povueno i gordo dijete, koje sam bio povr no ocijenio kao beznadno glupo i neo
sjetljivo, toliko joguni da izluuje uiteljicu, umorio bih se dajui za pravo i uplak
anom djetetu, i uiteljici. Koliko god da
m

su neki nastavnici vi e u ivali u neznanju i poni avaju uenika prozvanog pred plou, nego
li u ispitivanju, i neki su se uenici pona ali kao da vi e u ivaju u tome da budu poni av
ani, negoli da zagospodare situacijom i izvuku se iz kripca. Neki su nastavnici d
obivali napadaje bijesa kad bi vidjeli da je bilje nica urnotana u papir pogre ne bo
je; neki su pak najmanji apat, na koji se u drugim prilikama uope nisu obazirali,
ka njavali P|)uskom. Neki bi se uenici skamenili na kakvo jednostavno P'tanje na ko
je su znali odgovor, pa bi stajali ukopani kao zec
141kad ga zaslijepe automobilska svjetla, a neki bi - takve sam naj- l vi e cijeni
o - prostodu no govorili ono to znaju, ak i kad nisu znali odgovor.
U tim stra nim trenucima, koji su znali poeti grdnjom ili bacanjem bilje nica i knjig
a, i u kojima se u cijeloj uionici nije uo ni najmanji um, zahvaljivao sam Bogu to p
ripadam sretnicima koji nisu izlo eni takvim poni enjima. Jedna treina razreda u ivala
je tu povlasticu. Za razliku od nekih dr avnih kola, u kojima su u istome razredu s
jedili i siroma ni i bogati, nevidljiva crta koja je u na oj privatnoj koli razdvajal
a stalno poni avane od onih koje nikada nisu zlostavljali, nije imala nikakve veze
s bogatstvom ili siroma tvom. Tu sam nevidljivu crtu odbacivao svim svojim srcem
i, ponesen djetinjim osjeajem bratske privr enosti, s rado u sam zaboravljao na nju do
k sam trao i igrao se s drugom djecom za vrijeme odmora. No ona bi se najednom po
javila kad bi nastavnik kao kakav spomenik moi sjeo na svoje mjesto za katedrom i
ja bih, kad bi poela nova ka njavanja i poni avanja, s posve obinom, ali jakom radozn
alo u sam sebe pitao kako neki u razredu mogu biti bez dostojanstva, toliko lijeni,
bezvoljni, be utni, ogranieni, ili, naprosto, "takvi". Ali, na to pitanje upueno mran
im stranama ivota i uenicima iz razreda, nisu pru ali odgovor ni crtani romani koje
sam u to vrijeme poinjao itati, i u kojima su svi negativci imali kriva usta, ni d
jeja intuicija, pa bih ga vremenom zaboravljao. Iz svega toga zakljuio sam da mjes
to koje nazivaju kolom ne daje odgovore na osnovna pitanja, ve nam samo poma e da ih
prihvatimo kao ivotne istine. Zbog toga sam se sve do gimnazijskih godina trudio
podignuti ruku i tako se prebaciti na mirniju i spokojniju stranu crte.
A opet, nasluivao sam kako osnovna stvar koju sam nauio u koli nije ta da ovjek prih
vati neupitne ivotne "istine", nego da njima bude fasciniran. U prvim razredima ui
teljica bi, izgovarajui se na sve mogue naine, usred sata zatra ila od nas da zapjeva
mo neku pjesmicu, i ja bih, hinei da pjevam te pjesme koje nisam volio i iji engle
ski ili francuski tekst nisam razumio, u ivao gledajui prijatelje u razredu. (Pjeva
li su pjesmu
142
" ;; je tekst na turskom glasio bekfi baba, bekfi baba, bayram eldi duduk fal.91)
Niski, debelju kasti djeak koji je pola sata nrije lio suze jer je kod kue opet zabo
ravio bilje nicu, pjevao ;e sretan, iroko otvarajui usta. Djevojica koja je svako mal
o stavljala svoju dugu kosu za u i, pravila je iste pokrete. Jedan od debelih razb
ojnika koji su me pod odmorom jurili po hodnicima i njegov podliji i inteligentn
iji savjetodavac, toliko oprezan da je, unato svoj pokvarenosti, bio s moje stran
e crte, s aneoskim bi izrazom lica utonuli u svijet glazbe. Uredna djevojica jo jed
nom je usred pjesme provjerila gdje su joj pernica i bilje nice; marljiva i inteli
gentna djevojica pretvarala se u uho kako bi jo bolje nauila pjesmu (ona koja bi me
utke primila za ruku kad god bih je na putu iz dvori ta u uionicu, koji smo prelazi
li u redu po dvoje, pitao hoe li se udati za mene); krti debeljko koji se - da na
testovima ne bi prepisivali od njega -toliko nadnosio nad papir da se inilo kao d
a doji dijete, dr ao se kao da pokazuje svoje tijelo, koje inae nikome nije pokaziv
ao. A kad smo djevojica s crvenim repom i ja zamijetili da se pjesmi razdragano p
rikljuio i jedan od onih nesretnih blesana koji svaki dan dobivaju batine, da jed
no prase upa za kosu djevojicu ispred sebe i da djevojica koja svako malo bri ne u pl
a usredotoeno pjeva gledajui kroz prozor, na i su se pogledi na tren sreli, i mi smo
se nasmije ili jedno drugom. Kad bi pjesma iji tekst nisam razumio do la do refrena l
aj la laj la laj laj laj, i ja bih zapjevao veseo i, kao i svi ostali, glasno. P
otom bih, gledajui kroz prozor, sanjario o tome kako e se ubrzo, vrlo ubrzo, oglas
iti zvono, a uenici dii graju grabei kapute i torbe. Razmi ljao sam o tome kako u na p
ovratku iz kole torbu nositi u jednoj ruci, dok e druga biti u krupnoj aci vratara
koji je mene i brata vodio kui tri minute udaljenoj od kole, i kako u, iako umoran
od arolikog mno tva iz razreda, ubrzati korak radostan to u vidjeti majku.
14314.

Ejnavujlp onejnarbaz
im sam svladao itanje i pisanje, u moj svijet ma te u le su i galaktike slova. Taj nov
i svijet nije se sastojao od smislenih ma tarija i sliica koje su pripovijedale nek
u priu, nego samo od slova i zvukova koji su se iza njih krili. Spontano sam itao
sve natpise na kojima bi mi se zaustavio pogled: imena tvrtki na pepeljarama, pl
akate, novinske vijesti, promid bene poruke, sve natpise na trgovinama, restoranim
a, kamionima, ambala i, prometnim znakovima, natpise na paketiu cimeta na stolu, na
kutiji za maslac u kuhinji i na sapunima i bakinim cigaretama i lijekovima. Nis
am morao znati znaenja tih rijei koje sam ponekad i naglas ponavljao. Kao da mi se
u mozgu, negdje izmeu centra za vid i centra za odgonetanje znaenja, nalazio neki
stroj koji je sva slova pretvarao u slogove i glasove. Ta je naprava, kao ukljue
ni radio koji nitko ne slu a u bunoj kavani, neprestano emitirala program na koji k
atkada ni ja nisam obraao pozornost.
Iako sam na povratku iz kole bio vrlo umoran, oi su mi same od sebe pronalazile sl
ova pa bi i stroj u mojoj glavi proradio: ZA SIGURNOST VA EGA NOVCA I ZA VA U BUDUNOS
T, Oglasio bi Se. GPP.92 STAJALI TE PO POTREBI. TURSKE KOBASICE APIKOGLU. APARTMAN
PAMUK.
U kui bi mi se pogled zaustavljao na naslovima bakinih novina: NA CIPRU ILI PODJE
LA ILI SMRT, PRVA TURSKA BALETNA
KOLA, AMERIKANAC KOJI SE NA ULICI LJUBIO S TURKINJOM JEDVA IZBJEGAO LIN, NA ULICAM
A NA EGA GRADA ZABRANJENO IGRATI HULAHOP.
Katkad bi me udan poredak slova u nekom natpisu kao arolijom podsjetio na dane kad
sam tek sricao abecedu. Tako
144
s naredbom ispisanom na kamenim kockama kaldrme ko Guvernerove rezidencije na Ni a
nta u, udaljene tri minute
hoda od na e kue. Kad sam s majkom i bratom i ao s Ni an- a prema Takismu i Bejogluu, ta
sam slova, razdvojena po
'ednom praznom kockom, itao unatrag skakuui po praznim
kockama kao u igri kolice:
EJNAVUJLP ONEJNARBAZ
Ta je tajnovita naredba u meni odmah budila elju da pljunem na ulicu, ali bih sa
zebnjom pomislio da je natpis na mjestu koje nadgledaju policajci zadu eni za osig
uranje Guvernerove rezidencije, udaljene svega nekoliko koraka od nas. U tim sam
se trenucima pla io da bi mi iz otvorenih usta sluajno mogla izletjeti pljuvaka. Za
pravo, znao sam da po ulici pljuju odrasli ljudi istoga kova kao i oni tupavi i
bezvoljni nevaljalci, koji u razredu svaki as dobivaju batine od uitejjice. Da, do
gaalo se da vidim ljude koji svako malo pijunu na ulici, koji se ak i useknjuju ia
ko nemaju rupi, ali to u Istanbulu ipak nije bio tako est prijestup da bi zaslu ivao
zabranu ispisanu na ulici. Kad sam u kasnijim godinama doznao vi e o uvenim kineski
m pljuvanicama, o raznim narodima koji su navikli svaki as pljuvati oko sebe, pita
o sam se zbog ega mi se u pamenje tako sna no urezala naredba koja Istanbulu i nije
bila prijeko potrebna. (Kad god se spomene Boris Vian, padne mi na um lo a knjiga
tog francuskog pisca Pljuvat u vam na grobove, a ne njegovi najuspje niji romani.)
Mjeseci kad je u mojoj glavi spontano proradio stroj za itanje podudarili su se s
razdobljem kad nas je majka intenzivno pouavala to smijemo ili ne smijemo raditi
izvan kue, to jest meu nepoznatim ljudima, pa je to mo da bio stvarni razlog zbog ko
jega mi se u pamenje urezala naredba s kaldrme na Ni anta u. Tih je dana majka posadi
la brata i mene preda se i Pcela nas zasipati savjetima poput onih da nipo to ne ku
puje-mo i ne jedemo hranu koju prodaju neuredni ulini prodavai, e da u restoranu z
apravo i ne bismo trebali jesti evapie jer ih spravljaju od najlo ijeg, najmasnijeg i
najustajalijeg mljevenog
L45mesa. Ti su se savjeti brkali s natpisima koje je stroj u mojoj glavi sam od
sebe itao i bilje io: MESO DR IMO u HLADNJAKU Drugom prigodom majka nas je jo jednom o
pomenula da se na ulici dr imo podalje od nepoznatih ljudi. ZABRANJEN ULAZ MLAIMA O
D 18 GODINA, oglasio bi se tada stroj u mojoj glavi. A
to se tie natpisa ZABRANJENO JE i OPASNO PO IVOT VJE ATI SE o TRAMVAJE, on u mojoj gl
avi nije prouzroio ba nikakvu zbrku jer to je bila obznanjena slu bena naredba koju

je podr avala i majka, a i sama pomisao da se netko zakvai za tramvaj i besplatno v

ozi, bila mi je jako strana. Slina je bila i zabrana ispisana na brodovima koji s
u vozili na gradskim linijama: ZABRANJENO JE i OPASNO PRIBLI AVATI SE VIJKU BRODA.
I dok se majina zabrana bacanja otpadaka na ulicu podudarala s dr avnim glasom koj
i je izvikivao ZABRANJENO BACATI SMEE, zbunjivao me je neslu beni natpis ispisan ne
vje tim rukopisom na jednome zidu: JEBO JA MATER ONOME TKO OVDJE BACA SMEE! Kad bi
nam majka govorila da nikom ivom osim na ih baka ne ljubimo ruku, odmah bi mi pao n
a pamet natpis na tubi inuna: PROIZVOD JE STROJNO PRIPRAVLJEN. Mo da postoji i neka
veza izmeu natpisa NE TRGAJTE CVIJEE! i ZABRANJENO DIRATI RUKAMA!, i opomene
"NE POKAZUJ PRSTOMJ", koju mi je majka tih dana ponavljala dok smo etali ulicama.
Ali, kako sam mogao shvatiti natpis NE PIJTE VODU iz BAZENA;, koji je stajao kr
aj bazena u ' - "*r"1
146
nikada nije bilo vode, ili natpis NE GAZITE TRAVU; u blatnjavim parkovima, u koj
ima vi e nije bilo ni jedne jedine travice?
Da bismo bolje razumjeli "uljudbenu" logiku tih natpisa koji su grad pretvarali
u umu opomena, prijetnji i grdnji, bacimo pogled na ono o emu su pisali kolumnisti
istanbulskih novina i njihovi duhovni oevi - "gradski pismopisci" iliti osobe ko
je su pisale pisma itatelja.
147
15Ahmet Rasim i svi drugi koji su sastavljali pisma itatelja
Jednoga dana 1880 i neke godine, na poetku tridesettrogodi -nje Abdulhamidove repre
sije i razdoblja poznatog pod nazivom istibdat (apsolutizam), "naglo" se otvori e
vrata sobe mladog dvadesetpetogodi njeg novinara, koji je od ranoga jutra radio u
prostorijama niskotira nog lista Saadet (Srea) u Ulici Babiali," i novinaru se s pr
aga obrati povisok i neobian mlad ovjek s crvenim fesom na glavi, "odjeven u neku
vrstu kratkog vojnikog kaputa" s crvenim ohanim rukavima.
sr-sMt1'. VW.
^
148
i ovamo!", ree. Mladi novinar ustade sa strahom. "Stavi fes na glavu i kreni!"
Mladi novinar i ovjek u vojnikom kaputu u li su u koiju koia ih je ekala pred vratima
i krenuli. Prevezli su se preko osta ne prozboriv i ni rijei. Tek na sredini puta o
ni i, simpatini novinar usudi se pitati kamo idu.
"Komorniku sultanova dvora. Nalo io mi je da vas dovedem."
Po to su ga neko vrijeme ostavili da eka u araju, mladog su novinara odveli srditom,
jarosnom ovjeku prosijede brade, koji je sjedio za stolom. "Pridi!", zagrmio je o
vjek. Bijesno pokazujui otvorenu stranicu novina Sabah (Jutro) koje su le ale na st
olu, on upita: " to to znai?" I prije no to je mladi novinar mogao i razabrati to mu
to pokazuje, ovjek se prodera: "Glave vam treba stui u havanu, izdajnici, nezahval
nici!" Shvativ i da je provalu bijesa izazvala pjesma jednog mrtvog pjesnika, u ko
joj se ponavlja refren "Zar nee stii proljee, zar nee stii proljee", mladi pjesnik pok
u a objasniti o emu se radi, iako se osjeao manjim od makova zrna: "Gospodine..." "G
le ti njega, jo i govori! Van!", prodera se na njega dvorski komornik. Nakon petn
aestak minuta koje je proveo na hodniku tresui se od straha, ponovo su ga uveli u
sobu. Ali, kad god bi zaustio kazati da to nije njegova pjesma, komornik bi ga
obasuo pogrdama i prijetnjama:
"Neodgojeni drznici, izrodi, bestidnici, podlaci, psi, proklet-nici... Sve vas t
reba povje ati!"
Shvativ i da nee dobiti priliku da govori, mladi novinar sku-PI hrabrost, izvadi iz
d epa svoj peat i stavi ga na sol. Proitav i 'me na njemu, komornik odmah shvati da j
e posrijedi zabuna. "Kako se zove ?", upita. "Ahmet Rasim", odgovori novinar.
etrdeset godina kasnije, Ahmet Rasim opisao je taj dogaaj
u knjizi Muhanir, air, Edip (Urednik, pjesnik, pisac), u kojoj je
abrao svoje spisateljske uspomene. ivotnom rado u koju je
ernogue odvojiti od njegova istananog humora i smisla za
Pojedinosti iz svakodnevnog ivota, on pripovijeda kako mu je
149Abdulhamidov komornik, shvativ i da su mu priveli pogre n osobu, rekao: "Sjedni,
pa ti si mi kao dijete!". Zatim je otvori ladicu stola, pokretom ruke pozvao ga

da prie, pru io mu pet lira i otpustio ga rekav i mu: "Oprosti mi zbog svega, i nikom
e ne govori o ovome!"
Ta ivotna radost, osjeaj za komino i u itak pisanja uinili su Ahmeta Rasima jednim od
najveih istanbulskih pisaca. Svojom neiscrpnom energijom, optimizmom i rado u on je
znao uravnote iti i odagnati tugu u koju su zbog "propasti Carstva" znali zapasti
romanopisac Tanpinar, pjesnik Jahja Kemal ili pisac memoara Abdulhak inasi Hisar.
Iako se, kao i svi drugi knji evnici zaljubljeni u Istanbul, zanimao za povijest
i pisao i povijesne knjige, Ahmet Rasim nije tragao za "izgubljenim zlatnim dobo
m" u pro losti jer je znao nai ravnote u izmeu tuge i gubitnikog osjeaja. Za njega pro lo
t Carstva nije bila sveta riznica u kojoj bi nalazio snagu nu nu za pisanje veliki
h djela u zapadnome stilu, odnosno ishodi te jednoga autentinog glasa, ve naprosto o
bina "zemlja", zabavna i smije na koliko i sam grad i njegovi stanovnici, o kojima
je iz dana u dan volio pisati.
Ahmeta Rasima, jednako kao ni Carigradane zaokupljene svakodnevnim brigama, nije
previ e zanimala tema Istok-Zapad ili "smjena civilizacija". Za njega je "pozapad
njenje" bilo privlana tema zbog njegove odve prijetvorne provedbe i skorojevia koje
je mogao ismijavati. U mladosti je pisao pjesme i romane s literarnim ambicijam
a, a kad je do ivio neuspjeh, preostali su mu skepsa, fini humor i cinizam prema s
vemu prijetvornom i preuzetnom. Rasimovo ismijavanje naina na koji su prijetvorni
istanbulski pjesnici, opona atelji francuskih parnasovaca ili dekadenata, recitir
ali svoju poeziju, izrugivanje navadi tih ljudi da na ulici presreu prolaznike i i
taju im stihove, i njihovoj sposobnosti da temu zaas skrenu na svoju karijeru ili
poeziju, pokazuju nam koliko se taj pisac bio odijelio od kulture pro-zapadno o
rijentiranih "izabranika", koji su veinom bili inovnici Visoke Porte,94 kao neko i
on sam.
Meutim, ono to je u bitnome odredilo nazore i postupke
150
Rasima bila je to to je bio novinar, kolumnist ili, ka-ano jezikom Francuske toga
doba, feuilletoniste koji je ivio d svoga pisanja. Politika ga nije previ e uzbuiva
la izuzmu H se prolazne ljutnje i veze s njom, a budui da je to ionako bila opasn
a i zabranjena tema zbog dr avne represije i cenzure (On vedro pripovijeda kako su
mu stupci teksta znali ostati prazni kad bi cenzori pone to izrezali i izbacili),
svu svoju snagu s u itkom je preusmjerio na grad u kojem je ivio. ("Ako zbog polit
ikih zabrana i uskogrudosti ne mo e pronai temu za pisanje, pi i o komunalnim problemim
a i ivotu u gradu, jer to e se uvijek itati!" To je savjet jednog istanbulskog kolu
mnista od prije sto trideset godina.)
Tako je Ahmet Rasim pola stoljea pisao o svemu u Istanbulu: o pijancima i ulinim p
rodavaima u zabaenim etvrtima; o trgovcima na malo, o maioniarima, glazbenicima i
prosjacima; o ljepoti bosporskih etvrti i o krmama; o svako-dnevnim dogaanjima i tr n
icama; o mjestima za razonodu travnjacima, parkovima i bazarima; o ljepotama god
i njih doba i gu vama na ulici; o grudanju i sanjkanju i o povijesti tiska; o spletk
ama i o jelovnicima u restoranima. Odu evljavao se popisima i klasifikacijama, bio
je vje t u pronala enju razlika meu naravima, osobnostima i osobinama. Suoenog sa arol
iko u grada koji je uslijed pozapadnjenja, priljeva stanovni tva i hirova povijesti s
vakoga dana proizvodio neku novotariju, udo, katastrofu ili glupost, i njega je o
buzimalo uzbuenje kakvo osjeti botaniar suoen s raznovrsno u i bogatstvom biljaka u umi
. Mladim je novinarima savjetovao da u etnji gradom "uza se uvijek imaju bilje nicu
".
Bilje ke iz gradskoga ivota, najljep e od onih koje je od 1895. do 1903. godine objav
io u novinama, tiskao je Ahmet Rasim u knjizi s naslovom ehir Mektublan (Pisma iz
Grada). Pod pseudonimom "gradski pismopisac", koji si je nadjenuo sa sebi svojs
tvenom ironijom, pisao je o komunalnim pritu bama to ih je pratio iz dana u dan, o
crticama iz svakodnevnog ivota, oslu kujui pritom bilo ulice. Bila je to zapravo nav
ada preuzeta iz francuske knji evnosti i novina jo iz ezdesetih godina 19. stoljea. N
amik Kemal,?5 na kojega su utjecali ne samo drame i pjesni tvo Victora Hugoa, nego
i njegovo romantiarsko i borbeno dr anje, pisao je 1867. godine "Ramazanska pisma"
za novine Tasvir-i Efkar, i time osmanskome itatelju pokazao da "otvoreno pismo"
nije forma koju koriste samo dr avnici i ljubavni parovi kako bi otkrili svoje ta

jne ili prijetili jedni drugima, nego da se njime pisac mo e obratiti i stanovnici
ma grada, onako kako se obraa i nekom bliskom. Ta pisma Namika Kemala, koja zadir
u i u pojedinosti ivota Istanbula u vrijeme ramazanskoga posta, nisu bila samo pr
va otvorena pisma, kakva e kasnije sastavljati i mnogi drugi pisci; kao tradicion
alna epistolarna forma koja priziva asocijacije na uzajamno povjerenje, diskreci
ju i zajedni tvo, ona su istodobno pridonijela tome da se Carigradani ponu osjeati k
ao zatvorena zajednica graana, kao ljubavnici, roaci i bli nji koji se dopisuju prek
o
152
I
vina. Uz Ahmeta Rasima, jedan od najpomnijih carigradskih " isrnopisaca" koji su
, iako bez ikakva smisla za humor, davali
zne savjete u vezi s gradskom svakodnevicom, i koji su od toga napravili posao i
opsesiju, bio je tu i Ali-efendija, poznat kao Basireti Ali-efendija jer su se n
jegove novine zvale Basiret (kasnije se potpisivao i kao Basiretsiz Ali-efendija
, kad su te iste novine, tiskane uz novanu potporu dvora, zabranjene zbog nekog la
nka objavljenog pukom nepa njom).96 Dok itatelj u dnevnim napisima Ahmeta Rasima, k
oji je imao glazbenog ukusa, a i sam je skladao, mo e osjetiti glasove Istanbula, i
tatelji pisama Basireti Ali-efendije imaju dojam da gledaju crno--bijeli film koj
i se odvija na carigradskim ulicama sedamdesetih godina 19. stoljea.
U takvim, graanima i gradu posveenim tekstovima, cijelo su se dvadeseto stoljee oku a
vali mnogi kolumnisti, od Ahmeta Ha ima do Burhana Feleka, iako se pritoiji nisu s
lu ili nazivom "pisma iz grada". No osim nakane da se u njih unesu boje, mirisi i
zvui Istanbula te pi ev humor i narav, ti su tekstovi imali jo jedan cilj: poduiti Car
igradane kako se pona ati na ulicama, u parkovima i gradskim vrtovima, prodavaonic
ama i mjestima za razonodu, na brodovima, mostovima i trgovima. Budui da je bilo
nemogue kritizirati sultana, dr avu, vladu, policiju, vojsku i vjerske poglavare, a
ponekad ak ni opinu,
153pismena je elita mogla bljuvati vatru gnjeva i kritike samo na neza tiene i anon
imne ljude, Carigradane koji su hodali gradskim ulicama, etali ili obavljali svoj
e poslove. Spoznaju o tome to su na i sugraani, koji nisu bili obrazovani koliko itat
elji i autori kolumni, radili na ulicama u proteklih stotinu trideset godina, to
su jeli, o emu su razgovarali i kakvu su buku stvarali, dugujemo opsesiji autora
tih "gradskih pisama", koji su puane grdili ponekad s ljutnjom, ponekad suutno, a
naje e s prezirom.
Kad god se, etrdeset pet godina nakon to sam nauio itati i pisati, susretnem s kakvo
m kolumnom, s grdnjama i savjetima koji se nekad pozivaju na po tivanje zapadnih,
a nekad tradicionalnih vrijednosti, obradovan, zaujem majin glas kako mi govori: N
E POKAZUJ PRSTOM!
154
16.
Me hodajte ulicom otvorenih usta!
Podastirem vam izbor nasumce odabranih savjeta, zapa anja, bisera i pritu bi iz nepr
egledne ostav tine anonimnih i potpisanih pisama itatelja koji su napisali najzabav
nije stranice u sto etrdeset godina dugoj povijesti istanbulskoga novinstva:
"Nadahnuti francuskim omnibusima, na i dolmu i s konjskom zapregom zbog lo ih ulica sk
akuu s kamena na kamen kao jarebice." (1894.)
"Dosta nam je vode koja nakon svake ki e preplavi gradske trgove. Neka se napokon
netko pozabavi time!" (1946.)
"Zbog poveanja poreza, najamnina za trgovine i neprestanog priljeva novih stanovn
ika u na grad, nakon prodavaa Zl|eta, pereca, dagnji, papirnatih rupia, papua, pribor
a za Jel> sitne galanterije, igraaka, vode i osvje avajuih napitaka, u brodove su nag
rnuli i prodavai mlijenih proizvoda, kuku-ru*a, slatki a i donera." ^ (1949.)
155"Reeno je da e koija i dobiti odore kako bi grad bio ljep i. Kako bi sve izgledalo o
tmjenije da se ta zamisao provede u djelo!" (1897.)
"Jedna od dobrih strana izvanrednog stanja jest i to da se dol-mu i mogu zaustavlj
ati samo na propisanim stajali tima. Gdje li je ona dobra, stara anarhija!" (1971.
)

"Opravdana je odluka da prodavai sokova ne smiju vi e prodavati osvje avajua pia ako opi
nske vlasti ne znaju od kojeg ih voa prave i kakvu im boju dodaju." (192.7.)
"Kad na ulici vidite lijepu enu, ne gledajte je s pohotom ili s izrazom kao da je
elite ubiti. Ako vam se pogledi susretnu, prijazno joj se nasmije ite, a onda skre
nite pogled i produ ite."
(i974.)
"Nadahnuti lankom iz glasovitih pari kih novina Matin o tome kako hodati gradom, po
dsjetimo i mi ljude koji ne znaju ii Istanbulom kako treba: Ne hodajte ulicom otv
orenih usta!
(I92-4-)
"Nadamo se da e sada i vozai i putnici ukljuivati nove
taksimetre, koje je vojna uprava nalo ila ugraditi u taksije, te da u na em gradu vi e
nee biti pogaanja u stilu 'daj kol'ko da .,
156
da i privoenja u policijsku postaju, kao to se to dogaalo je dvadeset godina, u vrij
eme starih taksimetara." (1983.) "Prodavai slanutka i ele-bombona prodaju djeci sv
oje proi-ode ne za novac, nego za komad olova, a to ne samo da potie djecu na kra
du, nego je i razlog zbog kojega ona upaju slavine istanbulskih esmi i odlamaju ol
ovne ploe s kupola, mauzoleja i s d amija." (1929-)
"Razglasi na kamionima s bocama plina, krumpirom i rajicama i kre tavi glasovi prod
avaa ovaj su grad pretvorili u pakao." (i9i2-)
"Poletno smo krenuli u akciju da se rije imo ulinih pasa. Da smo jo koji dan ustraja
li na tome istim tempom, da su svi psi prevezeni na Hajirsizadu98 i da su razbij
eni svi njihovi opori, mo da bi te ivotinje posve nestale iz grada... No sad se opet
ne mo e proi ulicom od njihovog rezanja." (1911.)
"Kirija i" su opet zaboravili na milosre: jia konje tovare teret te i no to mogu ponij
eti, pa usred grada tuku jadne ivotinje." (1875.)
I dan-danas zatvarati oi pred konjskim zapregama koje zalaze u najluksuznije dije
love grada, "pod izgovorom da su one 'sirotinjske nave', znai osuditi Istanbul na
prizore koje on niim nije zaslu io." (1956.)
"Budui da je zavladala pomama da se bude prvi putnik koji se iskrca s broda ili i
zae iz kojeg drugog prijevoznog sredstva,

157ne mo ete sprijeiti ljude da iskau na kopno prije no to brod pristane u Hajdarpa i10
0, pa ak ni ako viete Tko se prvi iskrca magarac bio!" (1910.)
"Da bi povisile nakladu, neke su novine ukljuile svoje itatelje u 'Kartu za zrakop
lov' (nagradna igra), pa se na dan izvlaenja nagrade pred redakcijama novina stva
raju ru ni redovi i velike gu ve." (1928.)
"Zlatni rog nije ono to je neko bio - pretvorio se u prljav bazen okru en tvornicama
, radionicama i klaonicama. Uni tili smo ga olupinama brodova, tvornikim kiselinama
, katranom iz radionica i otpadnim vodama." (1968.)
"Va emu piscu 'gradskih pisama' sti u pritu be da noni uvari tr nica i gradskih etvrti dri
emaju u kavanama namjesto da obilaze ulice, te da se u mnogim naseljima ne uje ud
aranje njihove palice."101 (1879.)
"Vele da je poznati francuski pisac Victor Hugo obilazio Pariz uzdu i poprijeko,
i to uglavnom na gornjem katu omnibu-sa s konjskom zapregom, te da je pritom pro
matrao svoje sugraane. Juer sam i ja uinio isto i utvrdio da se velika veina na ih sug
raana kree vrlo neobazrivo te da se sudaraju jedni s drugima, da na ulicu bacaju k
arte, omote sladoleda i kukuruzne klipove, da pje aci hodaju posred ulice, kolniko
m, te da se ljudi u cijelom gradu odijevaju vrlo lo e, ne zbog siroma tva, nego zbog
lijenosti i neznanja." (1952.)
"Iz ovoga prometnog kaosa na ulicama i trgovima spasit emo se samo vozei uz po tivan
je prometnih pravila, kao to to ine na Zapadu, a ne kako nam padne na pamet ili ka
ko nam se prohtije. No pitate li koliko u ovome gradu ima ljudi koji poznaju pro
metna pravila, e, to je ve drugi problem." (i949-) "Poput svih javnih satova u gr
adu, i veliki satovi s obiju strana mosta na Karakoju imaju opruge koje se pomiu
po zakonu sluajnosti. Tako mnogima pru aju nadu, dok drugima zadaju glavobolju. Na
jednoj strani mosta putnici misle da je brod, koji jo uvijek eka na pristani tu na d
rugoj obali, odavno krL~ , nuo prema njima, a na drugoj pak strani ekaju brod koj

i je odavno isplovio." (1929.)

158

"Stigla je sezona ki a, ki obrani su se rastvorili - kakve li ljepote! - ali... Znam

o li hodati ne kopajui jedni drugima oi vrhovima otvorenih ki obrana, ne sudarajui se
(kao automobili u zabavnim parkovima) s prolaznicima koji i sami imaju ki obrane,
ne nalijeui poput plutajuih rnina as na jednog, as na drugog prolaznika zato to je na
m ki obran zaklonio vidik?" (1953.)
"Kakva teta to se vi e ne mo e ni priviriti na Bejoglu od 'vruih' filmova, gu ve, ispu nih
plinova autobusa i automobila!" (1981.)
"Bukne li u Istanbulu kakva zaraza, na i opinari po obiaju u nekoliko obli njih prljav
ih i zapu tenih ulica tu i tamo pospu vapno, no smee i otpad i dalje ostave le ati u
gomilama." (1910.)
"Kao to je svima poznato, opinari su iz Istanbula trebali posve ukloniti pse i mag
arce, a policija prosjake i beskunike. Ali, ne samo da se to nije dogodilo, nego
se ovdje sada epuri i banda lazova." (1914.)
"Zbog juera njeg snijega ljudi nisu mogli mogli ui u tramvaj na prednja vrata, niti
su se prema starijima ophodili s po tovanjem. Svakodnevno smo svjedoci da je, na alo
st, gradska kultura posve zaboravljena." (1927.)
Kad sam saznao koliko ko taju vatrometne rakete koje ovoga leta iz veeri u veer ispa
ljuju kao ludi, pomislio sam da bi taj 1 ni novac, koji se razmetljivo rasipa za
zabavu, bilo bolje utro159siti na kolovanje siroma ne djece na ega desetomilijunskog grada, te da bi se na i s
ugraani tome vi e veselili." (1997.)
"Zgrade u 'europskome stilu', prema kojima svi europski umjetnici dobrog ukusa o
sjeaju neopisivu odvratnost, osobito u zadnje vrijeme sve vi e uni tavaju istanbulski
krajolik kao moljci lijepo sukno. Nastavi li se tako, cijeli e se Istanbul, kao
Juksekkaldirim102 i Bejoglu, pretvoriti u gomilu ru nih graevina. Razlog tome ne tr
eba tra iti samo u po arima, siroma tvu i nemoi, nego pomalo i u na oj sklonosti novotari
jama." (1912.)
160
17U itak u slikanju
Nedugo nakon polaska u kolu otkrio sam da silno u ivam u crtanju. Ali, glagol "otkr
iti" na ovome mjestu mo e navesti na pogre an put jer se tom rijeju oznauje i otkrie nee
ga to je otprije postojalo, a to do nekog trenutka nismo zamjeivali, ba kao to je to
otkrie Amerike. U meni su dakle bili skriveni dar i osjeaj za slikanje, no ja to j
o nisam bio dokuio kad sam krenuo u kolu. Ipak, tonije je kazati ovako: to to mi je s
likanje bilo zabavno i uzbudljivo, zapravo je bi|o proizvedeno. Ali, i to bi mor
ao biti proizvod nekog osobnog du evnog stanja i umijea koje nazivamo "darovitost",
a takvo to kod mene nije postojalo.
Ili je postojalo, no nije bilo va no. Osjetio sam da mi slikanje pru a u itak i ta me
spoznaja uinila vrlo sretnim. To je va nije od svega ostalog.
Jedne veeri, mnogo godina kasnije, upitao sam oca po emu su zakljuili da sam nadare
n za crtanje. "Nacrtao si drvo", rekao je otac, "a na jednoj njegovoj grani vran
u. Majka i ja smo se pogledali. Jer, vrana na crte u stajala je na grani ba kao pra
va pravcata vrana."
Sve i da nije tono prenio to se zapravo dogodilo, da je ne to i izmislio, ja sam tu
priu zavolio i odmah u nju povjerovao. L>rvo i vrana koje sam nacrtao sa sedam go
dina najvjerojatnije nisu bili ni ta iznimno. Magina strana prie koju mi je otac lsP
nao bilo je to to ih se vrana dojmila i to su oboje, i majka i n' namah zakljuili da
sam "nadaren za slikarstvo". U tome je J s konkretniju ulogu odigrala sposobnost
moga dobrohotnog dve samopouzdanog oca da iskreno vjeruje kako je sve to
e njegovi sinovi naprosto izvrsno. Dakako, tada nisam tako
161mislio. I ja sam, kao i oni, povjerovao u to da sam u slikanju obilje en nekom
posebno u i da je ta posebnost ne to to e kasnije svi drugi nazvati talentom.
Kad god bih izradio neki crte i pokazao ga drugima, pohvalili bi me, upuivali mi l
ijepe rijei, pa ak i izra avali divljenje koje mi se inilo posve iskrenim. Time kao d

a su mi u ruke dali stroj koji mi je omoguavao da budem voljen, ljubljen, hvaljen

, uva avan. Kad bih osjetio dosadu, samo bih ga dotaknuo i crtao. Kupovali su mi p
apir, boje i olovke, a ja sam crtao bez predaha i crte e naje e pokazivao ocu. On bi r
eagirao upravo onako kako sam elio - svaki put bi gledao crte s uenjem i divljenjem
koje me iznenaivalo, a zatim bi ga tumaio. "Kako si lijepo nacrtao tog ovjeka to lov
i ribu", govorio je. "More je tamno jer mu je sve to dodijalo. A taj kraj njega,
to mu je sin, zar ne? A ptice ekaju ribu. Vrlo pametno."
Odmah bih odjurio u sobu i nacrtao ne to novo. Pored ovjeka koji lovi ribu zapravo
nije stajao sin, nego prijatelj, ali je izgledao kao sin jer sam ga gre kom nacrta
o malo manjim. No, iako malen, imao sam nekog iskustva u tome kako reagirati na
pohvale. Bilo mi je va no samo to da me oeve rijei usree. A kad sam kasnije crte pokaz
ao majci, rekao sam joj ovako: "Pogledaj, kako ti se svia? Ribi i njegov sin." "Br
avo, du o, jako lijepo!", odgovorila je majka. "A kad bi usto malo i uio?"
Kad sam jednoga dana i u koli izradio jedan crte , cijeli se razred okupio oko mene
, svi su ga do li pogledati. Uitelj razmaknutih zuba objesio ga je na zid. Osjeao sa
m se kao da mi iz d epova same od sebe frcaju okolade, igrake. Sve to sam trebao uinit
i bilo je to da poput maioniara, koji ni iz ega stvori zeeve i golubove, nacrtam ta u
da i poka em ih, a potom primam pohvale.
Uza sve to, moja se darovitost polako poela pretvarati u zaslu eno majstorstvo. Jer
, neprestano crtajui za svoju du u, uznapredovao sam. Pozorno sam razgledao kako su
u strip0" vima, novinskim karikaturama i na jednostavnim crte ima iz kolskih asopis
a i knjiga nacrtani kua, drvo, ovjek koji stoji162
fsl'sam crtao gledajui prirodu, predmete, ulice; crtao sam po Ojoj zamisli. Da bi
mi neka slika ostala u glavi i da bi me adahnula, morala je biti jednostavna ka
o u stripovima, na ka-'katurama ili u kolskim ud benicima. Slike izraene uljanim boi
ama i fotografije bile su kao sam ivot, pa ak i zamr enije <j njega. Osim to nisam ra
zumio kako se izrauju, one u meni nisu izazivale ni elju da crtam, ni u itak u crtan
ju. Volio sam bojanke; s majkom bih odlazio Aladinu pa bismo kod njega kupili jo
koju novu, ali ne da bojim crte e, nego da ih precrtavam gledajui u bojanku. Kua, st
ablo ili ulica koju sam precrtavao ostali bi mi u glavi.
Volio sam crtati drvee. Izraivao sam crte e na kojima je bilo samo drvo, samo ono i
ni ta drugo. Brzo sam crtao grane i li e. Crtao sam planine koje se kroz grane i li e vi
de u pozadini. I jo dvije vee planine, dalje, u pozadini. Kasnije, nadahnut japans
kim crte ima koje sam vidio, najudaljeniju sam crtao kao najvi u i najdojmljiviju. M
oja je ruka ve vrlo dobro znala kako e ih nacrtati. Oblaci i ptice koje sam crtao
stajali su na papiru kao ptice i oblaci koje sam vidio na japanskim crte ima. Crta
o sam prisjeajui se tih crte a, no to su bili moji crte i, i stabla, planine i oblaci
na njima izgledali su kao stvarni. Crtanje se zavr avalo trenutkom najveeg u itka: is
crtavanjem snijega na vrhu najvi e planine, koja je u daljini nadvisivala sve drug
e.
Dizao sam crte sa stola, malo ga udaljavao od oiju i s u itkom promatrao to sam nacrt
ao. Gledajui ga, pomicao sam glavu lijevo-desno; nekad bih ga naslonio na ne to, ud
aljavao se od njega i malo ga promatrao s udaljenosti. Da, to je to, lijepo je.
to je moje djelo. Da, nije savr eno, no ja sam ga nacrtao, pa je lijepo. Bilo je k
rasno dovr iti crte , a zatim ga gledati kao da kroz prozor gledam -van, gledati ga
kao da je tu.
Ali, promatrajui vlastiti crte tuim oima, katkad bih na
njemu osjetio pokoji nedostatak. Ili bi me obuzelo nekakvo
zbuenje pa bih po elio nastaviti raditi i iznova do ivjeti one
neponovljive trenutke u itka koji sam osjeao crtajui. Najbr i
acm da se to ostvari bio je dodati crte u jo jedan oblak, nekolik ptica i listova.
<<" U kasnijim godi
nama znao sam pomisliti kako ti mali dodaci kvare crte . Ali, budui da sam vrlo dob
ro znao da su upravo oni najkrai put do ponovnog u itka to me obuzima pri crtanju, n
isam se mogao suspregnuti. A ponekad bih se, osjeajui da svim srcem jo jednom elim o
kusiti nasladu crtanja, odmah predao radu na novoj slici.
Kakav je bio taj u itak? Na ovom e mjestu pisac koji bilje i vlastita sjeanja svoj nain
pripovijedanja malo udaljiti od spoznaje maloga djeteta i pribli iti se spoznaji
pedesetogodi njeg pisca koji dr i da e, govorei o tom malom djetetu, moi ne to kazati i o

samome sobi.
1. Naslaivanje moguno u da jednom stvorim udesno djelo, te da ga i moja okolina prihva
ti kao takvo, zacijelo je ishodi te moje ushienosti slikanjem. Znam da e netko drugi
vidjeti taj crte i da e mu se svidjeti, da e moje djelo biti hvaljeno i voljeno; i
jo dok ga crtam, duboko u du i osjeam da me ti u ici nee mimoii. Postupno rastui, to bi
se i ekivanje spojilo s trenutkom crtanja, a potom bi osjeajem sree preplavilo trenut
ke u kojima olovka klizi po papiru.
2. Kako sam neprestano crtao i pomno razgledao tue crte e, i ruka mi se na kraju iz
vje tila, ba kao i glava. I dok sam s tako steenim umijeem crtao drvo, kao da se ruka
sama od sebe pomicala. Bilo je zabavno s divljenjem promatrati liniju koju je i
scrtavala moja ruka dok je olovka brzo klizila po papiru. Kao da se u mene uvuka
o netko drugi i crtao namjesto mene. Ta druga osoba imala je u sebi ne to intelige
ntno i privlano, ne to to me je silno kopkalo. S divljenjem sam elio vjerovati u to d
a mogu biti sjajan i privlaan koliko i ta osoba. ak i u trenucima toga divljenja,
krajikom uma nadgledao sam iskrivljena stabla, polo aj planina i cijeli crte , i spoz
naja da na praznome papiru ni iz ega stvaram ne to, ulijevala mi je samopouzdanje.
Usredotoen na vrh olovke, moj mozak ne samo da je radio ne znajui to ja inim, nego j
e i nadzirao ono to u odmah zatim uiniti. Taj drugi trenutak, trenutak svjesne kont
role, bilo je nekako zabavan, poput kritike. Ali, stvarni u itak poinjao je kad bi
olovka krenula sama od sebe i kad bi mali
164
likar, pratei pokrete svoje ruke, otkrivao vlastitu slobodu i mjelost. Iza ao bih i
z sebe, susreo se s osobom koja se uvukla i mene, pretvorio se u crtu te olovkom
klizio po papiru kao to Hijete na saonicama klizi po snijegu.
2. Izmeu tog razdvajanja mozga i ruke - to jest osjeaja da se ruka odvojila od moz
ga i da se pokree sama od sebe - i toga da mi je glava u trenu mogla uroniti u sv
ijet ma te, postojala je zamjetna slinost. Usto, za razliku od udnih svjetova koji s
u nastajali u mojoj glavi, nisam tajio ono to je stvarala moja ruka, nego sam to
svakome pokazivao i oekivao pohvalu, i ponosio se kad bih je dobio. Crtati je uje
dno znailo posjedovati jedan drugi svijet, zbog kojega me nije muilo grizodu je.
4. Koliko god da je ono to sam crtao - neka kua, stablo ili oblak - bilo imaginar
no, imalo je i svoju tvarnu stranu. To mi se svialo. Kua koju bih nacrtao kao da j
e postajala moja. Osjeao sam da sve to mogu nacrtati postaje moje. Istra ivati, post
ojati u nekome stablu ili krajoliku koji crtam... Sve me to spa avalo od tjeskobe
trenutka u kojem sam ivio prenosei me u neki drugi svijet, neki drugi, pritom na n
eki nain i realan svijet, budui da sam ga mogao pokazati i drugima.
5. Volio sam miris papira, olovke, crtanke, miris kutija za boje i drugog pribo
ra, volio sam svega toga imati u izobilju. S iskrenom sam ljubavlju milovao praz
ne listove za crtanje. uvao sam dovr ene crte e u ivajui u njihovim tvarnim, opipljivim
svojstvima.
6. Postupno otkrivanje svih tih malih navika i u itaka, kao i pohvale koje sam dob
ivao, uvjeravali su me da sam osebujan i razliit. Nisam se oholio govorei to drugi
ma, ali sam pri eljkivao da oni to osjete. Crtanje je obogaivalo moj ivot, onoliko k
oliko i "drugi" svijet u mojoj glavi; ono je sposobnost kontroliranog napu tanja p
ra njavog i polumranog "prvog" (stvarnog) svijeta inilo zaslu enim dijelom moje osobno
sti, koji su Prihvaali i moji bli nji.
165Zbirka informacija i udesa Re ata Ekrema Koua: Enciklopedija Istanbula
Tek sam bio nauio itati kad sam u bakinu salonu, u pra njavom ormaru za knjige ija su
se staklena vrata sa zasunom vrlo rijetko otvarala, meu svescima enciklopedije H
ajat ( ivot), po utjelim ljubavnim romanima i medicinskim knjigama strica iz Amerike
, prona ao jednu knjigu veliine novina. Zvala se Od Gazi Osmana do Ataturka,W3 a u
podnaslovu je stajalo: est stoljea osmanske povijesti. Odmah mi se jako dopala, ka
ko zbog izbora tema, tako i zbog brojnih i udnih crte a u njoj. Kad bi na na em katu
prali rublje, kad ne bih oti ao u kolu izgovarajui se da sam bolestan, ili bih jedno
stavno markirao, popeo bih se na bakin kat, na strievom pisaem stolu raskrilio tu
knjigu i uvijek iznova pomno i itavao svaki njezin redak. I
166
kasnijim godinama, kad smo ivjeli u unajmljenim stanovima itao bih je za svakog po
sjeta baki.

Ono to je tu knjigu - osim njezinih crno-bijelih crte a - inilo toliko neodoljivom d

a je se nisam mogao nagledati, bio je nain na koji je u njoj prikazana osmanska p
ovijest: ne kao zbroj mnogih ratova, pobjeda, poraza i mirovnih sporazuma o koji
ma su pisali gordim i nacionalistikim jezikom (kao u kolskim ud benicima), nego kao
niz udesa, neobinih dogaaja i ljudi, |cao "mimohod" dojmljivih, jezovitih, zastra ujui
h, pa i odbojnih crte a. U tome je nalikovala osmanskim sumarnama*04 u kojima su p
rikazivana cehovska bratstva kako u sveanoj povorci mimohode pred sultanom izvodei
svakojaka uda ne bi li ga zabavili. Kao to se dade zakljuiti i po minijaturama koj
e ukra avaju sumarne, ini nam se kao da mi, "suvremeni" itatelji te udne knjige, sjed
imo na mjestu s kojega je sultan (prozor graevine na ijem je mjestu danas Ibrahimp
a ina rezidencija, na Trgu sultana Ahmeta) s u itkom promatrao silno bogatstvo, boje
i udesa Carstva i mimohod toliko raznolikog svijeta u cehovskim odorama. Budui da
smo nakon utemeljenja Republike i "pozapadnjenja" sami sebe uvjerili kako smo s
e zaodjenuli aureolom jedne "racionalnije i znanstvenije" civilizacije, u itak je
s udaljenosti i s na ega "suvremenog prozora" promatrati tu neobinost i otuenost Osm
anlija, koju jamano smatramo pro lo u, i njihovu ljudskost, koja neoekivano izbija iz n
jih.
Stoga sam i ja pozorno itao o tome kako je u 18. stoljeu, na sveanosti povodom obre
zanja princa Mustafe, sina sultana Ahmeta III., jedan akrobat pre ao Zlatni rog ba
lansirajui na u etu pa ljivo razapetom izmeu brodskih jarbola, te sam s u itkom promatra
o crno-bijelu ilustraciju toga prizora. Saznao sam da je za krvnike, iji je posao
bilo smaknue ljudi za plau, bilo podignuto "krvniko groblje" na Ejubu, u mjestu Ka
rjagdi "ajir, jer su na i "oevi" smatrali neprilinim da ih pokapaju Pored drugih lju
di. Proitao sam da je 1621. godine, u vrijeme ^srnana II., zima bila toliko o tra d
a se Zlatni rog posve za-'edio, a voda u Bosporu samo na nekim mjestima. Beskajn
o sam u ivao promatrajui brojne pojedinosti na crte u koji je
167prikazivao amce postavljene na saonice i bosporske lae okovane ledom, ne pomisl
iv i ni na tren kako je ta ilustracija, kao i velika veina drugih u knjizi, zapravo
plod crtaeve ma te. Jo jedna neobinost u kojoj sam uvijek iznova u ivao bili su crte i d
voje glasovitih luaka iz vremena Abdulhamida II. Prvi je bio mu karac po imenu Osma
n, uvijek je hodao gol (ilustrator ga je nacrtao kako "skriva stidna mjesta", ka
o i svi nagi ljudi koji se srame ljudi to ih gledaju); druga je luda bila ena koja
je na sebe navlaila sve to stigne, zvali su je Madam Upola. Kako veli na pisac, te
su se dvije lude sukobljavale svaki put kad bi se srele, pa ih narod nije pu tao
na "Most". (U to vrijeme nije bilo mostova na Bosporu, pa ni dana njih etiriju most
ova preko Zlatnoga roga, ve samo drveni most na Galati izmeu Karakoja i Eminonua;1
05 podignut 1845. godine, do kraja 20. stoljea triput je obnavljan. Carigradani s
u ga jednostavno zvali "Most".) Najednom bi mi za oko zapao crte ovjeka s velikom
ko arom na leima i uzetom oko vrata, iji je jedan kraj bio privezan za drvo, pa bih
proitao da je Husejin-beg, jedan od biv ih carigradskih upravitelja, dao namjesto k
onja ondje privezati jednog ulinog prodavaa kruha kao kaznu zbog toga to je muio ned
u nu ivotinju, jednog natovarenog konja to ga je privezao za drvo i oti ao u kavanu ka
rtati se.
Koliko su takva uda bila istinita? Medu izvorima o njima navodile su se i "onodob
ne novine". Primjerice, zaista su nakon dugih pregovora s pobunjenicima odrubili
glavu Kara Mehmet-pa i, koji je ivio u 15. stoljeu, da bi tako smirili pobunu spahi
ja u Istanbulu. Mo da su odsjeenu glavu predali pobunjenicima da bi ih tim inom umir
ili, mo da su se spahije malo i poigrale tom glavom da na njoj iskale bijes prema
pogubljenom veziru, kao to su to u slinim prigodama inili i drugi. No mogu h se na
ilustraciji u knjizi spahije prikazati kao igrai koji jure za loptom na nogometno
j utakmici? Gledao sam crte e ne postavljajui sebi suvi na pitanja, nerijetko bih zna
o proitati i popratni tekst, i to upravo zbog ilustracije na kojoj bi mi se zaust
avio pogled. Primjerice, tekst o tome kako je u 16. stoljecu ubijena Ester Kira:
tu skupljaicu poreza, za koju se govorilo
168
j je "ruka za primanje mita" sultanije Sanje, raskomadali su u
dnoj pobuni spah
ija, a dijelove tijela prikovali na vrata onih l'ui koji su joj davali mito. Poma
lo ustra en nakon itanja, ledao bih crno-bijeli crte ruke prikovane na vrata. Posebn
a i nehinjena pozornost koju je Kou pridavao takvim jezovitim i udnim pojedinostim
a bila je usmjerena i na jednu drugu temu, omiljenu i stranim putopiscima - na m

etode muenja i pogubljenja u Istanbulu. itao sam da je na Eminonuu bilo podignuto

strati te za muenje osuenika na smrt - tu su metodu nazivali "engele"106 - te da su n
a tom strati tu posve gole osuenike vezivali, vitlom ih dizali u zrak i nabijali na
o tre kuke. Neki je janjiar oteo mladu enu jednoga imama, o i ao je i vodao je sa sobom
gradom, preru enu u mu karca. Kad su ga uhvatili, najprije su mu prebili ruke i nog
e, a onda ga ugurali u topovsku cijev nabijenu nauljenim krpama i barutom i ispa
lili topovski hitac. Jo jedna metoda, poznata kao "jezovit nain pogubljenja", sast
ojala se u tome da "za opomenu" pro-nesu gradom posve golog osuenika razapetog na
kri , i to tako da mu lice bude okrenuto kri u, a tijelo osvijetljeno svijeama zabij
enim u duboke rane na ramenima i debelom mesu. Dok sam gledao crte nagog, kao od
majke roenog, osuenika na mukama, osjeao sam kako me pro ima sladostra e. Spoznaja da je
pro lost Istanbula povezana s tako zastra ujuim osjeajem umiranja, s crno-bijelim, bo
gato osjenenim ilustracijama i s nizom uda, budila je u meni nasladu.
Taj je svezak djelo poznatog povjesniara Re ata Ekrema Ko-cua, jednog od istanbulsk
ih ljudi od pera, koje sam spominjao kao "etvoricu tu nih pisca". Svezak isprva nij
e bio zami ljen kao knjiga. Nastao je uvezivanjem dodataka od po etiri strani-ce> k
oji su 1954. godine objavljivani u novinama D umhurijet. (Budui da je zadnja strani
ca bila predviena za "uda i neobinosti iz na e povijesti", taj meni vrlo omiljeni dio
pronalazio sam na jednoj od etiriju stranica svakoga dodatka.) To zapravo mje bi
o prvi put da se Re at Ekrem Kou potrudio navesti Iju-ue da itaju i zavole tu osobit
u smjesu neobinih pria, uda, Povijesnih i enciklopedijskih podataka i crno-bijelih
ilustracija.
169Njegov prvi takav poku aj, deset godina ranije, bila je Enciklopedija Istanbula
koju je poeo izdavati 1944. godine, i koju je zbog novane oskudice morao zavr iti 1
951., na tisuitoj stranici, etvrtome svesku i slovu B.
Sedam godina nakon to je prestao raditi na Enciklopediji Istanbula, kojom se s pr
avom ponosio kao "prvom enciklopedijom posveenom jednome gradu", Kou je odluio jo je
dnom poeti, opet iznova, od slova A. Pla ei se da bi njegova jedinstvena enciklopedi
ja ponovo mogla ostati nedovr ena jer su mu bile ve pedeset tri godine, naumio je s
voje djelo zaokru iti na petnaest svezaka, a tekstove u njima uiniti "popularnijim"
. Tada je imao vi e samopouzdanja nego ranije i manje se sramio zbog intimnih veza
, budui da ih je napokon smatrao ljudskim i obinim, te nije vidio ni ta zazorno u to
me da u svoju enciklopediju umetne vlastite u itke, interese i strasti. To drugo i
zdanje Enciklopedije Istanbula Re ata Ekrema Koua, koje je poelo izlaziti 1958., a p
restalo 1973. godine na n. svesku, dospjev i tek do slova G, pripada u najudnije i
najsjajnije i - po svojoj formi, teksturi i ozraju - duhu Istanbula najprimjereni
je tekstove napisane o tom gradu u 20. stoljeu.
Najprije morate upoznati Re ata Ekrema Koua da biste mogli razumjeti tu neobinu enci
klopediju, koja je za aicu Carigraana zaljubljenih u svoj grad i u knji evnost postal
a "kultna knjiga", i koju i ja volim itati birajui nasumce neki od njezinih svezak
a.
Re at Ekrem Kou jedna je od onih osebujnih du a koje je poetkom 20. stoljea grad povrij
edio svojom tugom, no koje su i same stvarale tu nu, ali nedovr enu sliku grada. Tug
a je osjeaj koji je obilje io cijeli njegov ivot, stvorio skrivenu logiku njegova dj
ela i predodredio njegov pogled na ivot i njegov zadnji poraz, no taj se osjeaj u
njegovim knjigama i tekstovima - za razliku od tekstova drugih, njemu slinih pisa
ca - nikada posebno ne zamjeuje, niti se o njemu razmi lja. Zbog toga nam se, kad r
azmi ljamo o Kouovoj tuzi, u prvi mah uim zaudnim ustvrditi kako on taj osjeaj crpi iz
povijesti, obitel)1 i, naravno, najvi e iz Istanbula. Jer, poput svih njegovih os
jeca)170
nih junaka koje je grad povrijedio, i Re at Ekrem Kou dr ao je da tuga u najmanju ruk
u dolazi s roenjem i da proistjee iz same naravi, te da ga je upravo ona oblikoval
a. Padalo mu je na um da to povlaenje u sebe i osjeaj pomirenosti sa ivotnim porazo
m nije pre ao s Istanbula na njega, nego - upravo obratno! - da mu je Istanbul, ak
o ni ta drugo, onda barem utjeha.
Va no je znati da je Re at Ekrem Kou do ao na svijet 1905. godine u Istanbulu, kao dije
te inovnika i uiteljice. Majka mu ]e bila pa ina ki, a otac dugogodi nji novinar. Kou je
pro ivio sye sto i ostali tu ni, njemu slini Carigradani njegove dobi. Bijelo mu je

djetinjstvo bilo obilje eno ratovima, porazima i sebama, dogaajima koji su dokrajili
Osmansko Carstvo i osudili Istanbul na siroma tvo od kojega se desetljeima nije Pora
vio. Ti e dogaaji u kasnijim godinama biti esta tema )egovih knjiga i lanaka, ba kao
i sve drugo to je pamtio
d)etinjstva: posljednji veliki po ari, vatrogasci, uline prepir171ke i ivot u gradskim etvrtima. U nekim svojim tekstovima pi e da mu je jedan dio
djetinjstva protekao u vili na Bosporu koja je kasnije izgorjela. Kad mu je bilo
dvadeset godina, njegov je otac na Goztepeu107 kupio drveni ljetnikovac, pa je
Re at Ekrem veliki dio ivota proveo u tom mjestu, gdje je bio svjedokom ga enja tradi
cije ivljenja u drvenim ljetnikovcima i raspada velikih porodinih zajednica. Kad j
e taj drveni ljetnikovac prodan zbog neprestana siroma enja i porodinih svaa ( to se d
ogodilo svim takvim velikim porodicama), Kou nije napustio svoju sredinu, nego je
nastavio ivjeti u stambenoj zgradi na Goztepeu. Dvije odluke (obje su prema vanj
skome svijetu otvorile njegovu tu nu i u pro lost zagledanu du u) bile su presudne u n
jegovu ivotu: prva, da studira povijest u Istanbulu, u vrijeme neumitna kraja Osm
anskoga Carstva, kad se sve to je imalo veze s osmanlijskom pro lo u "utiskivalo" u ut
emelji-vaku ideologiju Republike Turske, ili guralo pod tepih, i kad su na Osmanl
ije gledali s omalova avanjem i nepovjerenjem; druga, to to je, zavr iv i studij, poeo r
aditi kao asistent svojega dragoga profesora, povjesniara Ahmeta Refika.
Profesor Ahmet Refik, prvi suvremeni i popularni povjesniar Istanbula, roen je u t
om gradu 1880. godine. Od Koua je bio stariji dvadeset pet godina, a proslavio se
nizom knjiga ivot Osmanlija u minulim stoljeima, koje je, isto kao i Kou svoju enc
iklopediju, objavljivao u svescima. Dr ei nastavu na sveuili tu, a istodobno "kopajui p
o pra ini" razbacanih osmanskih arhiva koje su u to doba nazivali "hazine-i evrak"
(riznica listina), tragao je za spisima i obilazio osmanske knji nice da bi proita
o zanimljive i neobine rukopise osmanskih kroniara. Na temelju te brzo i lako prik
upljene grae, zahvaljujui svome spisateljskom daru objavljivao je i novinske lanke
i popularne knjige. (Knji evnog dara imao je i Kou, no njegov je profesor istodobno
bio i omiljeni pjesnik i pisac tekstova za pjesme.) Godine 1933. Koua je do ivio v
eliki udarac jer je, zbog reformi na sveuili tu koje se tada nazivalo Darulfiinun,
s posla udaljen njegov profesor Ahmet Refik, ovjek osebujan po tome to je ujedinio
povijest i knji evnost, tragao u arhivima za zanimlj1'
172
i neobinim dokumentima i objavljivao ih u asopisima 1. novinama, koji je bio bi
bliofil i obilazio knji are, nastojao
isati povijest razumljivim jezikom i koji je, uza sve to, svake noi uz pie vodio b
eskrajno duge razgovore. Kad je u toj "reformi" s posla izbaen profesor Ahmet Ref
ik zbog toga to
ne|<o vrijeme bio u oporbi prema Ataturku i blizak stranci tiurri
jet ve Itilaf,10* i to je prema osmanskoj povijesti i kulturi gajio strastvenu na
klonost, namje tenje je skupa s njim izgubio i njegov suradnik Re at Ekrem Kou (u toj
je "reformi" s pravnog fakulteta izbaen i moj pradjed po majci).
Vi e od gubitka slu be, Koua je ojadilo to to je profesor koji mu je bio uzor pao u ne
milost dr ave i Ataturka, te to je nakon petogodi nje borbe s oskudicom, samoom i ravn
odu no u ljudi oko sebe, umirao u bijedi raspredajui knjige iz svoje knji nice da bi kup
io lijekove. Usto, dogodilo se upravo ono to e etrdeset godina kasnije zadesiti j s
amoga Koua: kad je Ahmet Refik umro, u prodaji se vi e nije mogla nai veina od devede
set knjiga koje je napisao.
Pi ui u jednom vrlo tu nom lanku o preminulome profesoru Ahmetu Refiku, o tome da su g
a jo za ivota zaboravili kao pisca, Re at Ekrem Kou s nehinjenom se poetino u vraa u ra
djetinjstvo. "Na pristani tu ispred na e vile na Bosporu", pripovijeda Kou, "u godina
ma bezbri na djetinjstva, u kojem sam se najednom zatekao kao udica u moru, i brzo
iza ao iz njega kao kad se riba prekrivena sjajnim krlju tima prane iz duboke vode..
." Zapoinjui pripovijest o tome da je u danima bezbri na djetinjstva to ga je proveo
u vili na Bosporu, s jedanaest godina, prvi put itao Ahmeta Refika, Kou otkriva jo
ne to: kako su se uzajamno hranili sjeanja na sretno djetinjstvo provedeno meu ljetn
ikovcima i vilama (u djetinjstvu i mladosti gledao sam kako ih, jednu po jednu,
gutaju po ari), osmanska Povijest i osjeaj tuge, sna an koliko i sam Istanbul. Ali, i
zuzev Pnianjkanja italakog zanimanja za njegovo djelo i za sam stanbul, postojao je
jo jedan jak razlog zbog kojega je Re at
krem Kou bio nesretan u jednoj siroma noj zemlji: bio je ho-

oseksualac u Istanbulu, u prvoj polovici dvadesetoga stoljea.

Ve i sam pogled na teme njegovih popularnih romana i njihovo ivopisno ozraje obilje e
no nasiljem i spolno u, a napose prelistavanje Enciklopedije Istanbula, pokazuju da
se Re at Ekrem Kou u izno enju svojih seksualnih strasti, u itaka i opsesija jo pedeset
ih godina pro loga stoljea pona ao znatno odva nije od svih drugih, njemu slinih istanbu
lskih pisaca njegova doba. Enciklopedija Istanbula prepuna je rijei kojima je u s
vakoj prigodi iskazivao divljenje ljepoti mladia i tek stasalih djeaka. To divljen
je, zamjetno u prvome svesku, narasta iz sveska u svezak Enciklopedije. Primjeri
ce, Miralem Ahmet-aga, jedan od pa eva sultana Sulejmana Velianstvenog, opisan je k
ao "zmaj od ovjeka", kao "krepak mladac iji su mi ii na rukama poput grana platane"..
. Za brijaa D afera Kou veli da je bio "tek stasali mladi, neko nadaleko uven po svojoj
ljepoti" jer ga je u 16. stoljeu spominjao pjesnik Ulvi elebi, hvalei u svome ehren
gizu109 ljepotane medu istanbul-skim obrtnicima. "Eskid iguzeli Jetim Ahmet", 110
kojemu je posveena druga enciklopedijska natuknica, opisan je kao tek stasali pet
naestogodi nji junak istoimene istanbulske zgode. U natuknici pi e: "Bio je to boson
og djeak u alvarama sa stotinu zakrpa, i poderanoj ko ulji, kroz koju se vidjelo tij
elo. No bio
174
nedoljiv kao kap vode, obrva nalik tugri na beratu,111 kose l o u ubastog drala,
tamne i zlataste puti, pogleda zavodlj'i-maznog glasa i visokog i vitkog stasa.
" Vjernim ilustrato-. a svoje enciklopedije Kou daje izraditi po jedan crte tih
' ma tanih bosonogih junaka, pa se tako u natuknicama prvih vezaka priklanja spome
nutim knji evnim navadama i igrama, put dvorskih pjesnika koji su bez imalo zazora
uzdizali ljepotu mladia. U natuknici "Mladi janjiar" velia odnos izmeu
mladih, golobradih mladia koji stupaju u janjiarske odrede i "prekaljenih janjiarsk
ih ratnika", koji ih uzimaju u za titu. U natuknici "D ivan" obja njava kako je "ljepo
ta koju opjeva dvorska knji evnost zapravo ljepota golobradih mladia", te s u itkom p
odrobno analizira podrijetlo te rijei koja, kako veli, oznauje "tek stasala mladia"
. U prvim svescima Enciklopedije Kou te prie oprezno i majstorski protura medu pov
ijesne, knji evne i kulturolo ke podatke, no u kasnijim se svescima to susprezanje p
romee u slobodan govor o lijepim mladii-ma, i to svakom prigodom. Iz natuknice "Mo
rnar Dobrilovi" saznajemo da je taj "vrlo pristali" hrvatski mladi bio mornar na b
rodu "Dobrotvorno dru tvo" ( irketi Hajrije), da mu je n)egov brod, pristajui 18. pro
sinca 1864. godine u pristani te
ata , prignjeio (jedan od strahova svih Carigradana) i otki-u nogu zajedno s izmom, da
su i noga i izma pale u more,
~ )e u tom trenutku mladi rekao: "Ode mi izma!", i ni ta
175
i davi e. Da bi u prvim svescima svoje Enciklopedije mogao pisati o pristalim mlad
iima, tek stasalim momcima i lijepim bosonogim djeacima, Kou je morao pretra ivati os
manske povijesti ehrengize, popularne epove, zaboravljene rukopise u bibliotekama
u koje nitko vi e nije zalazio, pjesnike zbirke, neobine knjige o osmanskoj i istan
bulskoj kulturi, knjige o proricanju i sveanim obrezanjima prineva i novine iz 19.
stoljea, prema kojima je gajio naroitu strast (u njima se susreo i s pristalim hr
vatskim mornarom).
U posljednjim godinama ivota, ve star, uvidio je, ojaen i srdit, da njegova enciklo
pedija nee moi stati u petnaest svezaka i da nikada nee biti zavr ena, pa vi e nije ni
smatrao potrebnim istra ivati pisana vrela kako bi ostao dosljedan svojim opsesija
ma. Pod raznim je izlikama u natuknice poeo ubacivati svakojake mladie i djeake s k
ojima se u raznim prigodama upoznavao na istanbulskim ulicama, u gostionicama, k
avanama, kockarnicama i na mostovima, djeake koji su prodavali novine i koji su g
a - svaki na svoj nain - posebno zanimali, te uenike koji su se isticali ljepotom
i uredno u, i koji su o praznicima prodavali znake Turske zrakoplovne tvrtke. Primje
rice, na 4767. stranici devetoga sveska, koji je poeo izlaziti kad je Kou imao ezde
set tri godine, on je jednu natuknicu posvetio "darovitom akrobatu od petnaestak
godina, djeaku s kojim se upoznao 1955. ili 1956. godine". Kou pripovijeda kako g
a je jedne noi gledao na Goztepeu, u etvrti u kojoj je proveo vei dio svoga ivota, n
a pozornici ljetnoga kina And. "Imao je na sebi bijele cipele, bijele hlae i bije
lu potko ulju s mjesecom i zvijezdom na prsima, a potom, kad se razodjenuo i iza ao

na pozornicu, kratke, bijele sportske hlaice. Svojom pojavom, posve neporonim, ugo
dnim licem, gospodskim dr anjem, pona anjem i odgojem odmah je pokazao da ni po emu n
e zaostaje za akrobatima iz zapadnih zemalja." Iz natuknice dalje doznajemo da s
e autor Enciklopedije rastu io nad tim to je djeak po zavr etku programa sa zdjelicom
u ruci skupljao novac. Ipak, nije tugovao zbog toga to djeai nije prikupio vise
176
a unato burnome pljesku gledatelja jer je, kako veli, i sam
L.- sretan vidjev i da se mali akrobat ne pona a ni napadno,
. usiljeno. Kou s tugom nastavlja da su se petnaestogodi nji
krobat, koji je nekim gledateljima dijelio posjetnice, i on, peHesetjednogodi nji pisac, upoznali, da su se u dvanaest godina
koje su protekle izmeu prvoga susreta u kinodvorani i pisanja
enciklopedijske natuknice prekinule sve veze s tim djeakom,
iako je pisao i njemu i njegovoj obitelji, da mu, na alost, nisu
odgovarali na pisma te da zbog toga u Enciklopediji nee moi
napisati ime se djeak bavio u kasnijim godinama.
Radoznali i strpljivi itatelj koji je ezdesetih godina pro loga stoljea nastavio kupo
vati sveske Kouove enciklopedije, itao ih je kao asopis koji donosi zanimljive, zab
avne, udne i egzotine prie i neke aktualne dogaaje, vi e negoli kao opse an izvor koji s
istematizira podatke o Istanbulu.
Sjeam se da sam tih godina u nekim carigradskim kua-ma viao te enciklopedijske sves
ke u kutovima gdje se odla u tjednici. Kou je pak bio neusporedivo manje poznat od
svoga
)Lla, koje se prodavalo u trafikama kao asopis. Smatrati njegovu enciklopediju mn
o tvom zabilje aka u kojima se govori o
PSesijama, strastima, tugama i eljama usamljenih stanovnikaf
177suvremenoga grada, tu no vezanih za Istanbul i svaki podatak o njemu, nije bilo
mogue u Istanbulu ezdesetih godina pro loga stoljea. Prvo izdanje i prvi svesci drug
oga izdanja Enciklopedije Istanbula mogu se smatrati "znanstvenim" ili "ozbiljni
m" vrelom zahvaljujui potpori velikog broja pisaca i profesora koji su dijelili i
stu ljubav prema tom gradu, te nara taju suradnika koji su se, suoeni s pozapadnjen
jem i ru enjem starina, usprotivili pusto enju grada. Ali, kad god krenem prelistava
ti zadnje sveske, u ivam u njima kao neki imaginarni putnik koji se otisnuo na neo
baveznu etnju kroz pro lost i sada njost Istanbula. Taj osjeaj u itka posljedica je post
upnog osipanja suradnika i stoga to je Kou stavljao u prvi plan vlastite opsesije
i strasti.
Ponekad i sam osjeam Kouovu tugu i ljubav skrivenu iza tog velikog pothvata kojemu
je posvetio ivot; i kad razmi ljam o razlozima, vi e me kopka osobna, mrana strana dj
etinjstva to ga je proveo u ljetnikovcima i vilama, negoli povijesni dogaaji poput
ru enja Osmanlija i pada Istanbula u nemilost. Na ega se enciklopedista mo e usporedi
ti s tu nim, istinskim kolekcionarima koji, duboko povrijeeni, dignu ruke od ljubav
i i ljudi i nagonski ponu bilo to skupljati i gomilati posvetiv i cijeli svoj ivot sa
mo tome. Samo to Kou nije skupljao predmete, kao "klasini" kolekcionari koji se ve u
za opipljive stvari, nego istanbulske bizarnosti. Poput kolekcionara na Zapadu,
koji se iz najiskrenijih pobuda prepuste skupljanju predmeta ne razmi ljajui o tome
da e na kraju njihova zbirka prerasti u muzej, tako je i Kou, samo iz unutarnjega
poriva, gomilao grau o neobinim dogaajima vezanim za grad, svakojake pojedinosti i
osobne uspomene, ne mislei da e ih jednoga dana iskoristiti za enciklopediju.
Kad je naslutio da bi mu zbirka mogla postati ogromna, i njemu je, kao i svakome
kolekcionaru koji ma ta o tome da utemelji muzej, sinula kreativna ideja da bi ta
j neobini materijal mogao iskoristiti za enciklopediju Istanbula, te je, vjerojat
no od toga trena, poeo osjeati i opipljivu stranu tog mno tva podataka. Profesor Sem
avi Ejid e,112 strunjak za povijest bizantske i osmanske umjetnosti, koji se s Kouom
upoznao
178
v T944- godine i s njim od samoga poetka suraivao na En-'klopediji, i koji je, ust
o, autor mnogih natuknica, pisao je u kstovima objavljenim povodom Kouove smrti o
njegovoj elikoj knji nici, o "natuknicama" koje je godinama dr ao u kuvertama, o is

jecima iz novina, zbirci fotografija i crte a, o (danas izgubljenim) bilje nicama pun
im izvoda koje je godinama strpljivo ispisivao itajui istanbulske novine iz 19. st
oljea i o fasciklima. Meni je pri jednom susretu rekao kako je Kou skupio jo jednu
golemu zbirku tekstova o velikim, neobinim i nerasvijetljenim istanbulskim zloinim
a iz pro losti.
Pretkraj ivota, kad je sa aljenjem uvidio da Enciklopediju nee stii zavr iti, Kou je u
jednom napadu bijesa i udljivosti kazao svome prijatelju Semaviju Ejid eu da e u vrt
u spaliti gomilu podataka, svu grau o Istanbulu, cijelu zbirku u koju je ugradio i
vot. No budui da je Enciklopedija Istanbula, iji su svesci bivali sve rjei i rjei, 1
973. godine ionako prestala izlaziti, taj je nehinjeni kolekcionarski napad bije
sa bio suvi an. (Podsjeao je na bijes sakupljaa Utza, koji je u takvu raspolo enju por
azbijao svoju zbirku porculanskih predmeta. Utz je fikcionalni junak romanopisca
Brucea Chatwina, koji je neko radio u Sotherbvju.) Dvije godine prije toga - u n
apadu razdra"* W^;s?(wajr!S(%"
179 ljivosti - Kou se posvaao sa svojim bogatim ortakom, koji ga je kritizirao zbog
toga to je, podlije ui opsesijama, enciklo pediju opteretio dugim i nepotrebnim natu
knicama. A kad su mu zatvorili i radne prostorije na Babialiju, on je cijelu zbi
rku sve zabilje ke, novinske isjeke i fotografije prenio u svoj stan 'na Goztepeu.
Kao svaki kolekcionar opsjednut Istanbulom, kao istinski sakuplja optereen tu nom pr
o lo u i zbirkom koju nikako ne mo e smjestiti u muzej, i Kou je posljednje godine ivota
proveo sam u stanu zatrpanom hrpama papira i fotografija.
Drvena obiteljska kua, koju je podigao njegov otac, prodana je nakon smrti njegov
e sestre, ali Kou nije htio napustiti svoju etvrt. Jedina bliska osoba bio mu je d
jeak po imenu Mehmet, s kojim se upoznao sasvim sluajno (ba kao i s ostalim djeacima
iz natuknica njegove enciklopedije), posvojio ga i postavio na elo izdavake kue to
ju je sam osnovao.
Imao je, dakako, stotinu "prijatelja" - povjesniara, pisaca i strunjaka za knji evno
st (veina ih je bila poput Semavija Ejid ea) - koji su trideset godina bez ikakva h
onorara pisali za Enciklopediju Istanbula. Od tih ljudi, koje je vezivala zajedn
ika ljubav prema Istanbulu, suradnici stare generacije poumirali su ve u vrijeme i
zlaska prvih svezaka. To su, primjerice, Sermet Muhtar Alus, koji je pisao uspom
ene i humoristine romane o istanbulskim mahalama, linostima, konacima i razuzdanosti pa a u 19. stoljeu, ili Osman Nuri Ergin, koji je napisao opse nu povijest Istanb
ula i glasoviti vodi kroz grad, tiskan 1934., i koji je utemeljio Istanbulsku gra
dsku knji nicu113 da-rovav i joj sve svoje knjige. Budui da su suradnici novoga nara ta
ja napu tali Koua "zbog njegove udljivosti" (Ejid eove rijei), svake je godine sve manj
e ljudi sudjelovalo u razgovorima koji su bili neodvojiv dio enciklopedijskoga p
othvata, te u zajednikim odlascima u krme po njihovu zavr etku. No Kou je samo imao n
arav kolekcionara, koju su kasnije opisan psiholozi poput Melanie Klein. Ta je p
sihologinja vrlo dobro analizirala djetinjstvo osoba koje se opsesivno ve u za pre
dmete koliko i za ljude.
180
Dugo vremena (I950.-I97O.) naveer bi se okupljali suradnici pndklopedije u radnim
prostorijama i nakon vrlo dugih razgovora odlazili u jednu krmu na Sirked iju.114
Ti, u ono doba glasoviti ljudi od pera, koji u dru tvo nikada nisu primali ene, i k
oji su, poput dvorskih pjesnika, ivjeli u jednom krajnje an-drocentrinom svijetu,
bili su posljednji izdanci dvorske knji evnosti, tradicije voenja dugih prijateljsk
ih razgovora i osobite osmanske androcentrine kulture. Na svakoj stranici enciklo
pedije osjea se ta tradicionalna "mu ka kultura", koja kli eji-ziranim jezikom govori
o enama kao da su mitska bia, koja se ljubavlju bavi samo kao knji evnom temom, a s
polnost povezuje s neim nesvakida njim, s grijehom, prljav tinom, him-beno u, preljubom,
poni avanjem, slabo u, sramotom, krivnjom i strahom. U trideset godina izla enja, za E
nciklopediju Istanbula samo je jedanput ili dvaput natuknicu napisala ena. Jedan
od razloga bio je i taj to su o izboru novih natuknica i o tome tko e ih napisati
odluivali i sam Kou, i mu ko dru tvo okupljeno oko izdavaa ili u krmama u koje su skupa
odlazili. Kasnije je taj svakodnevni veernji razgovor u krmi postao tako neraskidi
v dio same Enciklopedije (od pisanja natuknica do izlaska pojedinog sveska) da j
e Kou u natuknici s naslovom "Ak amd iluk",115 s istim uzbuenjem s kojim nabraja pjesn

ike koji su utjecali na povjesniare knji evnosti, spomenuo osmanske pjesnike koji,
kao ni on sam, nisu mogli odoljeti a da svaki dan ne odu u krmu. Nakon to je nekim
povodom skrenuo na temu na lijepe mladie, emu nije mogao odoljeti ni u mnogim dru
gim natuknicama, Kou se s u itkom latio pera da opi e no nju, ljepotu, uglaenost i profi
njenost mladaca koji u krmama gostima poslu uju vino, a potom nastavio pisati o ist
inskom "ak amd iji"116 meu piscima, kojega je uvijek spominjao s najveim po tovanjem - o
Ahmetu Rasimu, o kojem sam ve govorio u poglavlju o "gradskim pismima".
Re at Ekrem Kou divio se Ahmetu Rasimu onoliko koliko i svojem uitelju Ahmetu Refiku
, kojega je cijeloga ivota slijedio. Divio se Rasimovoj ljubavi prema Istanbulu,
kojoj su retorika i pretjerivanje bili strani; njegovoj sposobnosti da izae
181 ; :
A . r
'.
' na istanbulske ulice i od svega to vidi i uj
e stvori ivopisne slike, opise krajolika i priice; snazi s kojom je svoja sjeanja z
apisivao ne kao intimne ispovijesti, nego kao ne to zaudno iz pro losti grada u kojem
je ivio; sposobnost da se prisjea svih mijena u navikama, obiajima, tradiciji, mod
i i poletu grada, te navadi da te mijene klasificira.
Na Koua su utjecale i prie Ahmeta Rasima o ljubavi, zavoenju i raskala enosti, koje s
e listom zbivaju u Istanbulu, i u kojima se dadu naslutiti i primjese spletkaren
ja i zloe, i egzotino i romantino ozraje. Taj se utjecaj osjea ne samo u natuknicama
Enciklopedije Istanbula, kojih je veliku veinu napisao upravo Kou, nego i u mnogim
njegovim tekstovima "zasnovanim na dokumentima", koje je, kao i njegov uitelj, o
bjavljivao u nastavcima u tisku. (Najzornije se to vidi po tekstovima to se dogaal
o u Istanbulu zbog ljubavi, Istanbulske krme i plesai^ u njima i Mu ke djevojke.) Bu
dui da mu je ezdesetih godina pro loga stoljea na ruku i ao blagi turski zakon o autors
kim pravima, Kou je svakom prigodom za svoju Enciklopediju izda no preuzimao teksto
ve svoga uitelja, te se nije osjeao nimalo nelagodno to ih je, izrezane iz novina i
li kopirane, nosao u torbi ili uvao u fasciklima i kuvertama (kolekcionarska samo
obmana koju ne treba osuivati) - mo da i zbog toga to je poslije mnogo godina mislio
da su njegovi vlastiti.
Glavna razlika izmeu Ahmeta Rasima i Re ata Ekrema Koua, te dvojice najveih i najudnij
ih pisaca Istanbula, le i u njihovoj reakciji na filozofiju pisanja koja im je sti
gla sa Zapada. U etrdeset godina koje razdvajaju njihove datume roenja (1865. i 19
05.) u gradu se dogodilo mnogo toga: izlazak prvih novina; sna no nastojanje da se
zemlju europeizira i Abdulharni-dova represivna vladavina; otvaranje sveuili ta; m
ladoturska opozicija i objavljena djela Mladoturaka; ushienost zapadnom knji evno u, p
rvi turski romani, po ari. Ahmet Rasim, koji se pod utjecajem zapadne knji evnosti d
ao na pisanje romana i poezije, ali je ve na poetku do ivio neuspjeh, poeo je gledati
na pretjerani utjecaj Zapada kao na neku vrstu "opona anja , lakomislenosti i "pr
odaje pu eva u muslimanskoj mahali
i8z
v 0 je va nije, ideje originalnosti, besmrtnosti i obo avanja ietnika uinile su mu se
isuvi e "zapadnim" i stranim, te
nrihvatio opu teniju i samozatajniju filozofiju pi
sanja na A rvi ki nain. Pisao je svoje novinske tekstove da bi se prehranio, onako
kako je htio i elio, crpei snagu iz beskrajne ''vosti Istanbula, ne ula ui previ e trud
a, ne muei se nekom rarno "neprolazno u" i "umjetno u" i ne tlaei samoga sebe. Kou se
ikako nije mogao osloboditi zapadnih knji evnih formi i klasifikacija, kao ni idej
e znanstvenosti i "veliine" u knji evnosti. Iako vezan za teme koje je volio, za ne
svakida nje pojave, za skrovite opsesije i uda, upinjao se svim silama u svojoj gla
vi pomiriti Zapad s predod bom o "zapadnome" nainu pisanja. Budui da je ivio u Istanb
ulu, udio u tome imalo je i njegovo nedovoljno poznavanje romantinih, odbaenih i z
abludjelih djela zapadne knji evnosti. A da ih je i poznavao, kultura u kojoj je iv
io i koja je nosila osmanlijski peat, nije od jednoga pisca, uitelja ili izdavaa oek
ivala da na dru tvenoj margini, u "podzemlju", tra i neko "i a eno" mjesto za svoje tekst
ove, nego da se upusti u pedago ki dijalog sa samim sredi tem dru tva, s centrima njeg
ove moi i kulture, te da se tom sredi tu i obraa. I Kou je najprije htio biti profeso
r, a kad je izbaen sa sveuili ta, po elio je objaviti jednu veliku enciklopediju. Slut
io je da e mu ustanove koje vladaju znanjem, klasificiraju ga i koriste kao sreds
tvo moi, koristiti na jedan drugi nain: da legalizira "neobinost" koja je spontano
izvirala iz njega samoga, te da je za titi aureolom autoriteta i "znanstvenosti".
Meutim, pjesnik osmanskoga razdoblja, koji je u sebi osjeao istu tu neobinost i ist
u ljubav prema gradu i prema lije-Pim, tek stasalim mladiima, uope nije osjeao potr

ebu tititi se- U sehrengizima, poetskoj formi vrlo estoj u 17. i 18. stoljeu, osman
ski pjesnici (isto ini i Kou) nabrajaju odlike nekoga grada i ljepote, a istodobno
mnoge stihove posveuju najpo-Znatijim lijepim mladiima toga grada. Usto, stihove
posveee tim ljepotanima uope nisu stidljivo skrivali medu gradske 2narnenitosti i poseb
nosti. tovi e, ehrengize iz kojih Kou
183preuzima tako mnogo stihova za svoju enciklopediju izumili su "pjesnici ispos
nike udi" (Kouove rijei), kako bi, pola u ali, pola u zbilji, pohvalili vodee ljepotan
e nekoga grada. ak i kad povr no prelistamo Putopis Evlije elebija, zanemarujui "sa ima
nja" teksta to ih je provela suvremena turska dr ava i prikrivena cenzura, zamijeti
t emo da i taj "najklasiniji" osmanski putopisac, kad opisuje bilo koji grad, osim
kua, d amija, zraka, vode i neobinih pria, svaki put spomene i njegove lijepe mladie.
Zamijetiv i da je nastojanje (koje je sa sobom nosila modernizacija i europeizaci
ja) da sve bude centralizirano, ujednaeno, dovedeno u red i stavljeno pod nadzor,
onemoguavalo istanbulskoga pisca da izrazi svoje nesvakida nje sklonosti, opsesivn
e ideje i "seksualne opsesije koje je obiteljsko udoree srednje klase odbacivalo",
Re at Ekrem Kou dao se na izdavanje enciklopedije posveene Istanbulu.
Iza te odva nosti, koja u meni budi iskreno po tovanje, jamano se krije i Kouova izraz
ito prostodu na i djetinjasta predod ba o enciklopediji kao kulturnoj i civilizacijs
koj steevini. Na jednome mjestu u knjizi Od Gazi Osmana do Ataturka, koju je obja
vio nakon to je prvo izdanje napola dovr ene Enciklopedije Istanbula prestalo izlaz
iti, Kou veli kako je djelo udna stvorenja (Acaibu-i-Mahlukat) Zekerije Kazvinskog
, prevedeno u 15. stoljeu s arapskoga na turski jezik, "vrsta enciklopedije". Te
rijei pokazuju da je, poveden nacionalizmom, nastojao dokazati da su Osmanlije ne
ko, i prije no to su potpali pod zapadni utjecaj, imali ne to slino enciklopediji, ka
o i to da je za njega enciklopedija neka vrsta antologije ustrojene abecednim re
doslijedom. Kao da mu nikada nije palo na pamet da izmeu podataka ili "pripovijes
ti" mora postojati logina hijerarhija koja upuuje na njihovu usklaenost i va nost, te
na bit civilizacije i nain na koji ona funkcionira; da su zbog zbog toga neke en
ciklopedijske natuknice kratke, neke duge, a neke pak - slijedimo li istu logiku
- nepotrebne, te da on ne mora slu iti povijesti, nego povijest njemu. U tom je s
mislu Kocua mogue usporediti s "iznemoglim" povjesniarem, o kojemu govori Nietzsch
e u svome djelu O koristi i tetnosti historije zA
/
'":" '.'
184
". t ; koji, zaveden pojedinostima iz pro losti, povijest svoga grada pretvara u
povijest svojega Ja.
Jedan od razloga te "iznemoglosti" bio je i taj to se Kou za ciieli ivot emotivno v
ezao uz pripovijesti to ih je godinama orikupljao iz stvarnoga ivota, iz novina, k
nji nica i osmanskih rukopisa, onako kako se kolekcionari ve u za prikupljene predme
te pa njihovu vrijednost procjenjuju prema svojim osjeajima, a ne prema stvarnoj
tr i noj vrijednosti svoje zbirke. No sretni kolekcionar (naje e je to mu karac, zapadnjak
) - iz vrlo osobnoga razloga, ili pak prema unaprijed smi ljenom loginom planu - zb
irku kojoj je posvetio cijeli ivot mo e slo iti u osmi ljen logini sustav koji sve stvar
i klasificira i dovodi u vezu jednu s drugom (ba kao i u enciklopediji). Takve se
ustanove nazivaju muzejima, a za Kouova ivota u Istanbulu nije postojao nijedan m
uzej u kojemu je bila izlo ena neka privatna zbirka (ini se da ga ni danas nema). A
ko^se na velike muzeje s vi estoljetnom povije u, i na enciklopedije koje nastaju u s
linom sakupljakom naporu, gleda kao na ne to to logikom skupljanja, klasificiranja i
izlaganja osmi ljava i dovodi u red predmete i podatke, umjesno je tada Kouovu Enci
klopediju Istanbula usporediti prije s "vitrinama uda", preteama prvih muzeja, neg
oli s pravim muzejom. Gledano suvremenim oima, prelistavanje Enciklopedije Istanb
ula podsjea na razgledanje morskih koljaka, kostiju udnih ivotinja i minerala izlo eni
h u "vitrinama uda", koje su medu europskim prinevima i umjetnicima bile obljublje
ne poglavito izmeu 16. i 18. stoljea. I to na razgledanje s uenjem i s osmijehom!
Ljubitelji knjige moga nara taja prihvatili su Enciklopediju Istanbula upravo s ti
m osmijehom. U njemu jamano ima prikrivena negodovanja zbog toga to je jedan stari
ji nara taj, koji se hvalio da je "europskiji" i "moderniji" od Koua, jednako kao i
onaj pola stoljea mlai, to udno djelo nazivao "enciklopedijom". Ima u tom osmijehu
i samilosti i razumijevanja
a prostodu nost i dobrohotnost sadr anu u elji da se na brzu ruku i nasumce preuzme t

aj koncept, koji je zapadna civiliza-C1)a razvijala stoljeima. Ali, iza svega tog
a krije se i osjeaj sre185
e pri pomisli da i Carigradani imaju knjigu koja po svemu odgovara nesistematizir
anoj i neukrotivoj zbrci, anarhiji, zaud-nosti i neobinosti Istanbula podijeljenog
izmeu suvremene i osmanske civilizacije. I to u jedanaest golemih knjiga, kojih
nema u prodaji!
Ponekad susretnem nekoga tko je morao proitati svih tih jedanaest svezaka. Primje
rice, jedan moj prijatelj, povjesniar umjetnosti, koji je pisao o poru enim istanbu
lskim tekijama, ili drugi, koji je u izvorima tragao za hamamima koje nitko vi e n
e pamti... S istim onim tu nim osmijehom na licu, obojica tada osjeamo neodoljivu el
ju rei koju rije i o Enciklopediji Istanbula. Pitam prijatelja znanstvenika je li
znao da je pred vratima mu koga odjela starih istanbulskih hamama bio krpac obue, k
oji je posjetiteljima krpao cipele i druge stvari dok su se oni kupali u hamamu.
Prijatelj mi, aludirajui na natuknicu Eyyubsultan Turbe Erigi iz istoga sveska,
uzvraa pitanjem znam li zbog ega se ta vrsta istanbulske ljive naziva turbe erigtJ3
9 Prelistavajui svezak na stolu, postavljam mu novo pitanje: zna li tko je mornar
Ferhat? (Odgovor: Hrabri marinac koji je jednoga Ijetnjeg dana 1958. godine skoi
o s broda to je plovio na
Prinevske otoke i spasio sedamnaestogodi njeg mladia koji je toe broda bio pao u mor
e.) Onda se sa smije kom prisjetimo kli eja koji se esto koristio, poglavito u zadnji
m svescima enciklopedije: "U vrijeme sastavljanja ove natuknice nismo provjerili
kakva je najnovija situacija na ulici". Prisjeamo se naina na koji je Arnaut D afer
, kriminalac s Bejoglua, 1961. godine dao ubiti tjelesnog uvara svoga beskrupuloz
nog takmaca (natuknica Zloin na Dolapdereu120}, ili pak natuknice posveene Kavani
kod igraa domina, gdje su se neko okupljali zaljubljenici u tu igru, osobito omilj
enu meu pripadnicima grke, idovske i armenske manjine u Istanbulu. U takvim trenuci
ma razgovor mo e skrenuti na uspomene i zadobiti nostalgian prizvuk; primjerice, ka
d ispriam da smo, kad sam bio dijete, i u na em domu igrali tu igru i da su neko pro
davai igraaka, duhana ili uredskoga pribora na Ni anta u i Bejogluu prodavali i domine
. Ponekad spomenemo "estetski obrezanog" Don Adama (natuknica), koji je, "putujui
zemljom uzdu i poprijeko, iznajmljivao svojih pet keri (i njega i njegove keri dob
ro su poznavali anadolijski trgovci), ili Hotel Imperijal na Bejogluu, koji je s
redinom 19. stoljea bio omiljen meu zapadnim turistima, ili se pak upustimo u razg
ovor o tome kako su se i s kojom logikom mijenjala imena istanbulskih prodavaoni
ca, o emu se op irno govori i u natuknici "Trgovina".
I dok tako razgovaramo, iz na ih se osmijeha najednom poinje razabirati da su nam u
zbuenje i simpatije usmjereni prema Re atu Ekremu Kouu, iako razgovaramo o Enciklope
diji Istanbula. Pa ipak, tuga koja najednom pone rasti u nama probudi slutnju da
temom na ega razgovora nisu ni Kou ni Enciklopedija Istanbula, nego spoznaja da "zn
anstvene" klasifikacije i tumaenja ne pridonose razumijevanju istanbulskoga kaosa
. Jedan od razloga zacijelo je i to to se Istanbul razlikuje d zapadnih gradova, to
je u mnogoemu udan i to u njemu vladaju mete , bezvla e i nered koji se opiru ustaljeni
m klasifikacijama. No to ozraje jadikovanja nad "nesvakida njo u", neusporedivo u i poseb
no u Istanbula u jednom trenutku
186
187prerasta u samohvalu. I to nas zapravo navodi na slutnju da su zaljubljenici
u Kouovu enciklopediju svojevrsni "istanbulskj lokalpatrioti", koje je on i volio
.
,
I kad pomislim - da se i sam ne bih drugima inio neobinim hvalei se neobinosti
ma Istanbula - da razlog ga enja enciklopedije i Kouovog "neuspjeha" treba tra iti u
tome to na "tu ni" pisac nije mogao dovoljno ovladati metodama zapadnoga mi ljenja i k
lasifikacije, i to nije dovoljno bio zapadnjak, prisjetim se da ga upravo zbog to
ga i volim, zbog te njegove "neuspje nosti". I upravo zbog toga to njihovi autori n
isu mogli "dokraja" postati zapadnjacima, i Enciklopedija Istanbula i djela etvor
ice tu nih pisaca ostali su nedovr eni, i ti ljudi od pera do ivjeli su neuspjeh. No i
pak su se bili pone to i udaljili od svoga tradicionalnog identiteta, toliko da mo
gu i drukijim oima baciti pogled na Istanbul i njegove krajolike. Tako su se - hti
jui postati zapadnjacima - odva ili otisnuti na put bez povratka, na kojemu su napo

sljetku ostali negdje na sredini - izmeu Istoka i Zapada. "Najljep e" i najumnije s
tranice Kouovih i djela ostale trojice tu nih pisaca upravo su one koje su ostale u
procjepu izmeu ta dva svijeta koji su im zauzvrat pru ili samou, a nagradili ih ori
ginalno u.
188
Kad god bih u godinama nakon Kouove smrti, negdje sredinom sedamdesetih, oti ao na
Kapaliar iju, svratio bih na Trg prodavaa knjiga121 kraj Bajazitove d amije. Ondje sam
viao neuvezane sveske Enciklopedije Istanbula i knjige koje je Kou pretkraj ivota
tiskao svojim novcem, kako stoje izlo ene skupa s po utjelim, izblijedjelim, vla nim i
jeftinim starim knjigama, l^oji poznanici knji ari kazivali su mi kako za te sves
ke, koje sam neko otkrio u bakinoj knji nici i itao ih, uope nema zainteresiranih kup
aca iako ih nude na kilograme, kao stari papir.
18919Osvojenje ili pad? - Turciziranje Carigrada (Koristan tinopola)
Poput veine Turaka iz Istanbula, i ja sam se u djetinjstvu pomalo zanimao za Biza
nt. Kad sam bio dijete, pri svakom spomenu Bizanta pred oima bi mi iskrsnule zast
ra ujue odore i brade grkih sveenika, bizantske arkade i akvadukti, stare crkve od cr
vene opeke i Aja Sofija. Sve to potjee iz toliko drevnih vremena, da za njih ne m
oramo ni znati. ak su mi se i Osmanlije, koji su osvojili Bizant i uni tili ga, inil
i jako dalekim. Mi smo bili prvi nara taj "nove civilizacije" koja je nakon njih d
o la u Istanbul. Ako ni ta, Osmanlije, o ijim nam udnim navadama pripovijeda Re at Ekrem
Kou, imali su imena slina na ima. Bizantinci su pak nestali zauzeem Istanbula. Njiho
vi daleki potomci vlasnici su trgovina, slastiarnica i prodavaonica obue na Bejogl
uu. Jedna od omiljenih zabava moga djetinjstva bila je odlazak s majkom na Bejog
lu, u kupovinu i obilazak duana koje su dr ali turski Grci. U nekim prodavaonicama

190
,
jne radile su cijele obitelji - otac, majka i keri - i kad bi ika oti la onam
o izabrati tkaninu za zastore ili bar un za
m
tunice, poinjali bi meusobno brzo govoriti grki. Kasnije m kod kue opona ao taj udni je
ik i uzbuene pokrete dje-jaka za pultom i njihova oca. Zanimanje to ga je izazival
o
moje opona anje, nain na koji su Grke spominjali u novinama i povremeni prijekori "
neka govore turski" dali su mi naslutiti da ni oni nisu "uva ene" osobe, kao ni gr
adski siromasi i stanovnici prigradskih potleu ica. Mislio sam da u tome ima udjel
a i sultan Fatih, koji je osvojio Istanbul i preoteo ga od njih. Petstota obljet
nica zauzea Istanbula, koje katkad nazivaju i "udom", proslavljena je godinu dana
nakon to sam se rodio, 1953. godine, ali moju pozornost u vezi s njom privukla je
jedino serija po tanskih maraka izdana tom prigodom. Na tim su se markama smjenji
vali prizori prevo enja brodova preko kopna, Fatihov portret (naslikao ga je Belli
ni) i svi ostali "sveti" prizori vezani za pad Carigrada, kao to je zauzee Rumelih
i-sara i drugi.
l o tome kako se nazivaju neki dogaaji mo emo zakljuiti
8dje srno na ovome svijetu - na Istoku ili na Zapadu. Ono to
Se Dogodilo 29. svibnja 1453. godine za zapadnjake je "pad Ca'grada", a za istonjake "osvojenje". Ukratko: "pad" ili "osvo-jenje". Budui da je
moja ena, koja je studirala na Sveuili tu Columbia u New Yorku, mnogo godina kasnije
u jednom svom seminarskom radu upotrijebila rije "osvojenje", ameriki profesor ju
je optu io za "nacionalizam". Meutim, moju enu koja je na taj povijesni dogaaj gleda
la kroz naoale turskog obrazovnog sustava jer se kolovala u Turskoj, i koja je po
majci Ruskinja, srce je pomalo vuklo na pravoslavnu stranu. I mo da za nju taj dog
aaj nije bio ni osvojenje ni pad, ali nije imala drugog izbora jer se nalazila u
procjepu izmeu dvaju svjetova, poput nesretnih ratnih zarobljenika koji nisu imal
i drugog izbora nego biti ili kr ani ili muslimani.
Zahvaljujui prozapadnjakom raspolo enju i turskom nacionalizmu, Carigradani su poetko
m 20. stoljea nauili proslavljati taj povijesni dogaaj kao "osvojenje". Na poetku pr

o loga stoljea polovica istanbulskog stanovni tva nije bila muslimanska, a veinu nemus
limana inili su Grci, koji su bili pre itak Bizantskoga carstva. U mome djetinjstvu
i ranoj mladosti djelovao je jedan sna an turski nacionalistiki pokret koji se pro
tivio uporabi naziva Konstantinopol, smatrajui da se njime predmnijeva kako grad
ne pripada Turcima, i kako bi se njegovi prija nji stanovnici jednoga dana mogli v
ratiti i protjerati nas Turke, petstogodi nje okupatore, ili nas u najmanju ruku p
retvoriti u graane drugoga reda. Oni su pridavali znaaj pojmu "osvojenje". Meutim,
i Osmanlije su taj grad katkada nazivali Konstantinopolom.
Turci koji prihvaaju zapadni svjetonazor zaziru od uporabe rijei "osvojenje". Unat
o dugogodi njim pripremama za proslavu petstote obljetnice "osvojenja" Istanbula obilje ena je 1953. godine - sudjelovanje u sveanostima u zadnjem su trenutku otkaz
ali predsjednik republike D elal Bajar i premijer Adnan Menderes, kako ne bi nalju
tili zapadne prijatelje i Grke. Prvih godina hladnoga rata, Turska, lanica NATO s
aveza, nije eljela podsjeati svijet na "osvojenje". No dvije godine kasnije, 1955.
, mase ljudi koje je Turska vlada hu kala na prosvjede izmakle su svakom nadzoru i
opljakale imovinu Grka i drugih pripadnika manjina u Istanbulu. Ti dogaaji, u koj
ima su
192
, e crkve i ubijani sveenici, slie na pljaka ke pohode i
,
tne postupke o kojima govore zapadni istra ivai "pada"
nbula. Zbog pogre aka Turske i Grke, koje su nakon utelienja nacionalnih dr ava prema svojim manjinama postule kao prema "taocima", vi e je turskih Grka u posljednjih edeset godina napustilo
Istanbul nego to ih je izbjeglo iz grada u pedeset godina nakon njegova pada 145
3. godine.
Godine 1955-, kad su se Englezi povlaili s Cipra, a Grka se vlada pripremala u cij
elosti preuzeti otok, jedan je agent Turske obavje tajne slu be bacio bombu na Atatu
rkovu rodnu kuu u Solunu. Kad se u gradu za to saznalo iz novina koje su u svojim
izvanrednim izdanjima preuveliale dogaaj, na Taksimu se okupila svjetina neprijat
eljski raspolo ena prema nemusliman-skim manjinama i uni tila, popalila i opljakala n
ajprije sve duane na Bejogluu, u koje sam odlazio s majkom, a potom, do zore, i u
cijelome Istanbulu.
fc
Budui da su pljaka ke ete, koje su svojim nasilnikim pona anjem u etvrtima s visokim pos
otkom turskih Grka sijale u as, pljakale i pusto ile male i uboge grke prodavaonice ive n
ih namirnica, palile trgovine mlijenih proizvoda, upadale u kue i silovale Grkinje
i Armenke, mo e se rei da su se pljaka i pona ali jednako bezdu no kao i vojnici sultana
Mehmeda Osvajaa, koji su nakon zauzea poharali Istanbul. Kasnije se pokazalo: da b
i pokrenuli pljaka e koji su dva dana gradom sijali stravu i Istanbul pretvorili u
mjesto strahotnije i od naju asnijih orijentalnih mora kr ana i zapadnjaka, organizat
ori nereda, koje je poticala dr ava, kazali su da je pljaka dopu tena.
Nakon burne noi, u kojoj je svakom nemuslimanu prijetila opasnost da ga linuju, Be
joglu i Avenija Istiklal osvanuli su prekriveni porazbijanim i polomljenim stvar
ima koje se nisu rngle odnijeti iz opljakanih prodavaonica razbijenih izloga i Pro
valjenih vrata. Na rolama raznovrsnih arenih tkanina, na ^govima i razbacanoj odj
ei le ali su hladnjaci, radio-aparati Perilice rublja - stvari koje su se u Turskoj
tek poinjale kuvati; ulica je bila prekrivena komadiima razbijenih porcu193
lanskih servisa, igrakama (najbolje trgovine igraaka u to su vrijeme bile na Bejog
luu), kuhinjskim priborom i krhotinama lustera i akvarija, koji su tada bili u m
odi. Tu i tamo mogli su se vidjeti bicikli, prevrnuti ili izgorjeli automobili,
raskomadan klavir, polomljene lutke koje su pobacane iz izloga velike prodavaoni
ce tekstila na ulicu prekrivenu tkaninama, i ondje le ale oiju uprtih u nebo, te te
nkovi koji su, makar i sa zaka njenjem, pristigli da smire izgrede.
Budui da su se u kasnijim godinama ti dogaaji nadugo i na iroko prepriavali u kui, u m
ojoj su glavi ivo prisutni sa svim pojedinostima, kao da sam ih i sam do ivio. I do
k su kr anske obitelji dovodile u red svoje kue i trgovine, u na em se domu govorilo o
tome kako su stric i baka trali od jednog do drugo? prozora i uzbueno promatrali t
o se vani zbiva, dok su nasilni" ke i pljaka ke horde krstarile ulicom ispred na e zgr
ade, raz-

194
,.- |e izloge trgovina i izvikivale slogane protiv Grka, kr ana i , "ata a. A kako je
brat, koji je nekoliko dana prije nereda po-, jjo imati platnenu tursku zastavi
cu, kupio jednu i izvjesio je automobilu (tih su se dana zbog rasplamsalog tursk
og nacio-nalizma poele prodavati i u Aladinovu duanu), striev Dodge nisu prevrnuli,
niti mu razbili stakla na prozorima.
195ZO.
Vjera
Do desete godine imao sam vrlo jasnu predod bu boga. Bio je u liku iznimno dostoja
nstvene, vrlo stare ene nerazaznatljiva lica, s bijelom koprenom na sebi. Iako je
nalikovao ljudskom biu, taj lik mi nije dolazio pred oi onako kako su mi se u ma ti
znali pojaviti drugi ljudi, kao bilo tko s kim sam se mogao susresti na ulici.
Jer, pojavljivao se glave okrenute nadolje, i malo postrance. Kad bi mi se, poma
lo radoznalom, a pomalo i skru enom, ukazala ta slika, sve druge prikaze u mojoj g
lavi ustuknule bi pred njom. Lik bi se dva-tri puta ljupko okrenuo oko sebe (kao
glumci u najavama za novi film ili na filmskoj pici) postajui ne to jasnijim i vi im
jer se penjao u visine, meu oblake, gdje mu je i mjesto. Nabori koprene izgledali
su savr eno, kao na kipovima koje sam viao na slikama u povijesnim knjigama. Kad g
od bi mi pred oima iskrsnula ta prikaza, ije se ruke, prsti i koprenom prekriveno
tijelo nisu mogli vidjeti, znao bih da je to jedno silno mono, po tovano i u svemu
nadmono bie, no nisam ga se odve pla io. Ne zbog toga to sam vjerovao kako nemam grije
ha i kako sam ist kao suza, nego stoga to sam osjeao da tu daleku i va nu prikazu uope
ne zanimaju moje luckaste ma tarije i grijesi. Ne pamtim ni da sam je ikada pozva
o u pomo, da sam je za ne to molio. Jef; dobro sam shvaao kako je ne zanimamo ja i m
eni slini ljudi, nego ubogi i siroma ni.
U na em su se "Apartmanu" za tu prikazu zanimali sarno slu kinje i kuhari. Zapravo,
pomalo sam utio da moj bog ne pripada samo siromasima, nego i svim drugim stanari
ma "Apartmana", da bi makar u teoriji moralo biti tako, no da sm imali sreu to nam
ne treba. On je skrbio za nevoljnike, sir~
196
he koji nisu mogli kolovati djecu, uline prosjake na ijim usnama uvijek italo njegov
o ime, za prostodu ne i dobre r de zapale u nevolju. Zbog toga bi majka, kad bi na
radiju ; - vijesti o snijegom zametenim selima i cestama koje vode . njih,
ili o stradalnicima koji su u potresu ostali bez krova ad glavom, govorila: "Nek
' im je Bog na pomoi!" ovjek te iiei izgovori da bi ubla io osjeaj praznine koji se ja
vi kad ne mo e pomoi postradalima, no u njima je manje elje da molba bude usli ana, a
vi e prolaznog osjeaja krivnje zbog toga to on sam nije pretrpio nikakvu tetu.
Zapravo, matematika mi je logika govorila da se ta prikaza iz moje ma te, to vreme no
i mekano bie obavijeno bijelom koprenom, nee oglu iti na na e elje, i stoga ni ta nismo
nili za njega. Meutim, kuhari i slu kinje iz "Apartmana", kao svi nama poznati siro
masi, revnosno su koristili svaku prigodu da uspostave odnos s Bogom, postei mjes
ec ,dana u godini. Na a slu kinja Esma u slobodno je vrijeme u svojem sobiku prostira
la molitveni sag i klanjala, a Njegovo bi ime, mrmljajui ne to, spomenula u mnogim
prigodama: u trenucima radosti, poti tenosti, sree, straha i ljutnje, ponekad ak i d
ok bi otvarala i zatvarala vrata, te na poetku ili na kraju kakva posla.
Mene i moje ukuane nije odve uznemiravala ta vrsta veza koju su siroma ni i bespomoni
ljudi uspostavili s Bogom, bar ne dok nas je podsjeala na to da im je potrebna po
mo. Moglo se ak rei da nam je donosila olak anje jer su se ti ljudi pouzdavali u jo ne
kog osim nas, i jer je postojala i druga sila "koja mo e ponijeti njihov teret". M
eutim, isti taj spokoj znao nas je i uznemiriti kad bismo pomislili kako bi ti lj
udi, kojima nismo pripadali, svoju pobo nost jednoga dana mogli preokrenuti u snag
u protiv nas ili, u najmanju ruku, u izvor na e zavisti.
Sjeam se kako sam, vi e iz znati elje negoli iz dosade, neKoliko puta pozorno promatrao staru slu avku dok je klanjala
narnaz>122 i da me obuzimala slina nelagoda. Lagano saginja)e i podizanje gospoe Esme na prostirci koja je, u odnosu
mene koji sam virio kroz od krinuta vrata, bila nako ena i
renuta nani e (ba kao i bog u mojoj predod bi), nain na
197koji je spu tala elo na tu prostirku, naglo usporavanje pokreta pri saginjanju i
uspravljanju, sve mi je to izgledalo kao da se moli meni, kao kretnja nekog tko

je svjestan svoje ogranienosti, i izazivalo je u meni ljutnju i nemir iji razlog

nisam mogao dokuiti. Klanjala je kad u kui nije bilo nikoga, ili kad se ni ta nije r
adilo, pa me je ivcirala i ti ina koja bi u to vrijeme zavladala mranom sobicom i ko
ju bi svako malo naru io apat molitve. Pogled bi mi se zaustavio na muhi koja se tr
omo vukla po prozorskom staklu, a potom pala na leda. Kad bi se zujanje njezinih
poluprozirnih krila, dok se nastojala osoviti na noge, pomije alo sa apatom gospod
e Esme, po elio bih prekinuti tu razdra ujuu igru, pa bih potegnuo enu za rubac.
Iz prija njeg iskustva sam znao da mogu "pokvariti" molitvu ako se umije am u nju. I
dok bi sirota ena nastavljala klanjati kao da se ni ta nije dogodilo, upinjui se sv
im silama da zavr i molitvu prije no to je "pokvarim", postajao bih svjestan da je
to to ini zapravo usiljeno i da prerasta u igru (jer je sada samo hinila da klanja
), a istodobno bih bio ozlojeen njezinom odluno u da svu svoju duhovnu snagu usmjeri
na ono to ini. Medu nama bi zapoela "borba izdr ljivosti". Uznemira-valo me je to to s
e izmeu mene i gospode Esme isprijeio "bog" (kao to su i cijelu porodicu uznemirava
li fanatini vjernici), jer ona me je jako voljela, uvijek me grlila me i mazila,
a nepoznatim ljudima na ulici, koji su me smatrali "dra esnim djetetom", predstavl
jala kao unuka. A opet, osjeao sam po tovanje prema njezinoj odlunosti da nastavi molitvu, ali i nerni i strah zbog toga t
o se vezala za nekog izvan na e obitelji. Stra
198
ii sam utio nije bio strah od Boga, od kojega je strepila tur-. [aicistika bur oazij
a, nego strah od bijesa onih koji fanatino vjeruju u Boga.
Dok bi se gospoda Esma molila, dogaalo se da je majka zov-e jer joj je ne to ustreb
alo, ili da zazvoni telefon. Du nost mi
bila smjesta odjuriti majci i rei da gospod
a Esma klanja. Nekad sam to inio laka srca, a nekad ne, obuzet osjeajem onog udnog
nemira, elje da nekome naudim i ljubomore, pa bih i ekivao da vidim to e se zbiti. Bil
o je u tome elje da zaratim sa svijetom u koji je slu kinja uranjala, i iz kojega s
e ponekad vraala s Ijutitim prijetnjama, kako bih odmjerio kome je pri-vr enija, na
ma ili Bogu.
"Bude li me vukao za rubac dok klanjam, ruka e ti se skameniti!", prijetila bi mi.
Ja sam je i dalje vukao, no od "skame-njivanja ruke" ni traga. Poput odraslih k
oji ni u to ne vjeruju, no ipak - zlu ne trebalo! - ne zanemaruju oprez, i ja bih
u jednom trenutku prekinuo tu igru. Ako se sada nisam skamenio, ne znai da jedno
m neu, mislio sam. Kao i svi drugi "umjereni" stanovnici "Apartmana", i ja bih se
na neko vrijeme prestajao ignorantski i podsmje ljivo odnositi prema vjeri. Ali,
tada ne samo da bih bez razumijevanja pre ao preko vjernikova straha od Boga, nego
bih, ne zadr avajui se previ e na toj ideji, dovodio u vezu njihova uvjerenja i vjer
ske navike s njihovim siroma tvom.
inilo mi se da svako malo spominju Boga upravo zato to su siroma ni. Ali, po nainu na
koji su moji ukuani govorili o tome da je netko vjernik i da klanja pet puta na
dan - napola s nevjericom, napola s omalova avanjem, kao da se ude nekome tko je do a
o sa sela - mogao sam zakljuiti i suprotno: da su m" da osiroma ili ba zato to vjeruju
u Boga.
Budui da mi nitko u kui nije davao vjersku poduku, ni-Sarn i u stanju podrobnije raz
raditi svoju predod bu po tong i u bijelu koprenu umotanog "boga", i moja je veza s l ostala na odluci da ne e
prkam isuvi e po tome, iz nekog
.v redenog straha i opreza. Mo da i zbog toga to o vjeri moji a nisu znali. Nikoga
iz na e velike porodice nisam vidio da
199u "Apartmanu" klanja, posti ili mrmlja neku molitvu. U tOlt, su se pogledu mo
ji roaci bili podosta udaljili od vjere, ali Su nastavili ivjeti ivotom francuske b
ur oazije, koja je ustuknula pred tim da se konano razrauna s njom.
Prazninu koju nije popunila vjera, a koja se mogla initi kao svojevrsna nedosljed
nost, cinizam ili bezbo ni tvo, laicistiki je polet ataturkovske Republike prikazao u
posve drukijem svjetlu, kao zanos modernizacijom i pozapadnjenjem. Tako je na a du
hovna lijenost bljesnula plamenom "idealizma" koji bismo kad god bi ustrebalo, p
onosno isticali. No kako ni ta ne mo e zamijeniti vjeru, duhovni krajolik obitelji b
io je pust kao tu ne, u paprat zarasle parcele na kojima le e ostaci bezdu no popaljen
ih i poru enih drvenih ljetnikovaca.

Tu moju prazninu i radoznalost (jer za to bi postojale tolike d amije?) ispunila su

i zadovoljila vjerska uvjerenja i navike na e posluge. Iz svega to sam uo ("ako me d
otakne , okame-nit e se"; "zanijemio je"; "na zemlju je si ao aneo i odveo ga sa sobom
na nebo"; "ne krei lijevom nogom") nije mi bilo te ko zakljuiti kako je religija svo
jevrsno praznovjerje ili pak "slijepo vjerovanje". Krpice koje ljudi vje aju na tu
rbeta ejho-va,123 svijee koje pale Sofu Babi124 na D ihangiru, "narodni ljekarije" to
ih slu kinje spravljaju u kuhinjama umjesto da odu lijeniku, poslovice, idiomi, pr
ijetnje i savjeti koji su i/ vi estoljetne povijesti tekija i sljedbi preko jezika
u le u na e "prorepublikanski" i "prozapadno" orijentirane kue - sve nam je to ivot p
retvorilo u zabavnu djeju igru " kolice", iji se neki kvadratii i elipse ponekad mora
ju preskoiti. Kako je taj nain hoda za mene postao nekom vrstom vjere, dok idem tr
gom, hodnikom ili poploenom ulicom i sada nehotice ponem skakutati da ne bih nagaz
io na crni kvadrati ili crtu koja razdvaja dvije ploe na ulici.
Mno tvo takvih praznovjerica i "zakona" koji nadomje taju vjeru ponekad bi mi se u g
lavi pobrkalo s majinim savjetima od one vrste "ne pokazuj prstom!" A zbog majine
opomene da "ne otvaramo vrata i prozor jer nastaje propuh", dugo sam
zoo
Mo da postoji nekakav Propuh Baba posve nalik Sofu Babi, te da ga ne treba izazi
vati.
Svoenje vjere s Bo jeg postojanja (posvjedoenog njegovim , jjgama, propisima i posla
nicima) na neobine i ponekad zabavne naloge kojih se pridr avaju samo ni i slojevi je
r nemaju 'zbora, olak avalo nam je prihvaanje svakodnevnice, koju smo
neobinu glazbu i logiku ivjeli izmeu Istoka i Zapada. Ni baka ni nara taj nakon nje strievi, strine, otac i majka - nitko nije postio ni jedan jedini dan, no u vrij
eme ramazana i ekivali su objed jednako gladni kao i vjernici koji poste. U zimskim
danima, kad se rano smrkava, baka je, igrajui s go ama poker ili bezik, pretvarala
iftar125 u vrstu zakuske s ajem i kruhom peenim u penici, a postarije, vesele dame,
koje su uz kartanje neprestano ne to grickale, prestajale bi jesti kako se bli ilo
vrijeme iftara. Uza stol za igranje posluga bi postavila iftarsku trpezu kakva s
e via samo u kuama bogobojaznih bogata a, s mno tvom raznih vrsta sireva, maslina, bur
eka, kobasica i slatka od voa. I dok je na radiju svirao nej126 najavljujui skori
poetak iftara, baka i njezine uzvanice bi, kao da jo od jutra gladuju, nestrpljivo
zapitkivale "koliko jo ima". Kad bi se oglasio top,127 poekale bi malo da kuhar n
e to pojede u kuhinji, a onda bi se i one pohlepno dale na jelo. I danas osjetim z
azubice kad god na radiju ujem nej.
2OIKad su me prvi put odveli u d amiju, taj posjet potvrdio je moje kljune predrasu
de o vjeri i islamu. Nije to bio "slu beni posjet". Jednog popodneva, kad kod kue n
ije bilo nikoga, na a me slu kinja, gospoda Esma, na svoju ruku odvela u d amiju i to
ne radi molitve, nego zbog toga to se dosaivala u kui. U d amiji Te vikije, u ozraju koj
i je vi e nalikovalo neobaveznu razgovoru i prijateljskom susretu, negoli molitvi,
posjedala je na ilime skupina od tridesetak slu kinja, kuhara i vratara koji su ra
dili kod bogata a s Ni anta a, s njima i vlasnici malih duana u sporednim ulicama, i u i ekivanju molitve - apatom ogovarala. Sjeam se da sam se, dok su klanjali, etkao iz
meu njih, trkarao po mranim kutovima d amije i ondje se igrao, da me nitko u tome nij
e sprjeavao ni grdio, te da su mi se mnogi ljudi iz d emata128 ak i ljubazno smije ili
( to mi se stalno dogaalo u djetinjstvu). Jo jednom sam se uvjerio da vjera pripada
siromasima, ali i zakljuio da su vjernici bezazleni ljudi, za razliku od onoga to
su sugrerirale karikature u novinama i republikansko ozraje u kui.
Ipak, sudei po tome to je omalova avajui duh u kui povremeno prerastao u autoritarnu l
jutnju, shvaao sam da izmeu prostodu nosti i dobrih strana tih ljudi, i onoga u to on
i vjeruju, postoji neko proturjeje, te da to proturjeje koi velike projekte kao to s
u modernizacija, europeizacija i razvoj. Bili smo ne samo vlasnici pokretne i ne
pokretne imovine, nego i "pozapadnjeni" i "pozitivisti", i stoga smo se trebali e
stoko oduprijeti tome da se ti "neuki" ljudi, o kojima smo imali pravo prosuivati
, odvi e ve u za svoja neobina uvjerenja, ne samo radi na ega osobnog probitka, nego i
radi interesa dr ave. I s djejom pameu shvaao sam sljedee: kad bi saznala da je elektr
iar koji je trebao dovr iti neki posao oti ao na molitvu, bakine su se zajedljive rij
ei vi e odnosile na tradiciju i navike zbog kojih "zaostajemo", negoli na nedovr eni
mali popravak.

Po ataturkovskim napisima u novinama, karikaturama ena u crnim koprenama i reakci

onarnih tipova s okruglim bradicama i brojanicama u rukama, te po kolskim komemor
acijama junaku revolucije Kubilaju,129 osjeao sam da bi privlana
202
tih siromaha mogla poprimiti zastra ujue razmjere koje
u na tetiti i nama, i dr avi, i domovini koja je ipak bila
.v na a negoli njihova, ali sam istodobno nasluivao da nam
njihova uvjerenja i daju za pravo da budemo vladajua klasa. -, koncu bih zakljuio
da se u polo aju "gospodara" i nalazimo zbog toga to smo postali zapadnjaci i moder
nizirali se, a stoga to smo stekli imetak predav i se porodinome duhu financijskog i
n enjeringa. To je pak u meni stvaralo osjeaj nipoda tavanja prema obiteljima koje su
, dodu e, bile bogate koliko i mi, ali ne i pozapadnjene poput nas. Kad je u kasni
jim godinama demokracija jo malo ojaala, a drugi domai bogata i pristigli iz unutra njo
sti u Istanbul i poeli se "pokazivati" u dru tvu, u porodici se javio osjeaj razoaran
ja i bijesa jer smo osiroma ili zbog oevih i strievih neprestanih bankrota, i to ima
ljudi kudikamo bogatijih od nas, iako ih zapadna kultura i laicizam nisu ni dota
knuli. Ako smo polagaji pravo na sve to nam je izmicalo iz ruku - cjelokupan imet
ak, povlastice i komfor - samo zato to smo prihvatili zapadne vrijednosti, kako s
mo mogli dokuiti odakle toliko bogatstvo ljudima koji su o mnogim duhovnim temama
razmi ljali kao vozai i kuhari (tad jo ni ta nisam znao o Mevlani, ni o profinjenosti
islamskoga misticizma, niti o velikoj perzijskoj kulturi), i koje su neki ljevia
ri, elei izazvati vojni udar, nazivali "had i-agama".130 Po-zapadnjena istanbulska b
ur oazija zadnjih je etrdeset godina podupirala vojne udare planirane u Ankari i mi
je anje vojske u politiku ne zato da bi sprijeila prodor ljevice (u Turskoj se nika
da nije ni stvorio jak lijevi pokret), nego iz straha da bi jednoga dana ni e klas
e i bogate prido lice iz unutra njosti mogli istaknuti religiju kao zastavu i ujedin
iti se protiv njihova naina ivota. Bojim se da bih, namjesto u svijet vjere, neopa e
no mogao zaci u svijet politikoga islama i vojnih udara, koji je s vjerom mnogo m
anje povezan no to se misli, te tako pokvariti skrivenu ravnote u ove knjige.
Glavni problem vjere za mene je bio osjeaj krivnje. Osjeao am )e zbog toga to kao d
ijete nisam dovoljno strepio od zami -Jene autoritarne ene u bijeloj kopreni - nje
bih se u djetinj203stvu sjetio tek tu i tamo - i to u nju nisam valjano ni vjerovao utio sam krivn
ju i stoga to sam se samome sebi inio posebnim u odnosu na ljude koji vjeruju. A p
onekad sam se, pak sna no priklanjao tom osjeaju krivnje, voden nekim naivnim poriv
om slinim nemiru koji me je du evno obogaivao i ivot mi inio zanimljivijim, kao to sam
se katkad prepu tao svijetu ma te bez ikakva napora ili otpora. Iako sam zbog tog ne
mira naje e bio nesretan, upravo zahvaljujui njemu zavolio sam protekli ivot, i to ne
u vrijeme dok sam ga ivio, nego kasnije, dok sam ga se prisjeao. Zami ljao sam kako
onog drugog, sretnog Orhana, koji takoer ivi negdje u Istanbulu, i o kojemu sam est
o ma tao, ne mue strah zbog nedostatka vjere i osjeaj krivnje. Kad bih se umorio od
zahtjeva koje su preda me postavljali vjera i osjeaj krivnje, po elio bih potra iti t
og Orhana koji je u mojoj ma ti radije odlazio u kino, negoli gubio vrijeme muei se
tim pitanjima.
Unato svemu, u djetinjstvu mi se dogaalo i da se pokorim nalozima vjere. U zavr nom
razredu osnovne kole131 imao sam uiteljicu kojoj sam se jako elio svidjeti, iji me s
amo jedan osmijeh znao usreiti, a podignuta obrva ojaditi, a koje se danas sjeam k
ao vrlo nemile i autoritarne osobe. Ta postarija, sijeda i natmurena ena ushieno j
e tumaila "ljepote na e vjere", i to s motri ta racionalistikog i utilitaristikog prist
upa, a ne kao pitanje vjerovanja, unutarnjeg uvjerenja i samozatajnosti, kako sa
m je ja do ivljavao i od nje strepio. Po njezinim rijeima, poslanik Muhamed nije pr
idavao toliku va nost postu samo zato to je postei ovladavao samim sobom, nego i sto
ga sto je post "dijeta" dobra za zdravlje. Stoljeima nakon Poslanika, suvremene z
apadne ene, koje dr e do lijepog izgleda, iznova otkrivaju ivotnu va nost dijete. A kl
anjanje je zapravo jedna vrsta tjelovje be kojom se pobolj ava cirkulacija i tijelo
odr ava krepkim. Svakoga dana milijuni Japanaca na zvuk sirene prL" kidaju rad u u
redima i tvornicama, gimnasticiraju pet minuta (to je kao da klanjaju namaz), a
potom se opet vrate poslu. Ka se to utilitaristiko i racionalno tumaenje islama po
dudarilo s naklono u prema unutarnjoj vjeri u duhu samopo rtvovanja,
204

je osjeaje kriomice pothranjivao mali pozitivist u meni, i

sam jednog ramazansko
g dana odluio poeti postiti.
Odluku da postim donio sam pod utjecajem uiteljice, a i da ujh je odobrovoljio, n
o to joj nisam rekao. Kad sam obavije-tio majku, vidio sam da se malo iznenadila
, malo obradovala, rnalo i zabrinula. Iako nije imala nikakvih vjerskih navika,
majka je vi e nego drugi lanovi porodice bila od onih koji vjeruju "zlu ne trebalo"
, no opet, znala je da ljudi koji prihvate zapadnjaki nain ivota nemaju naviku post
iti. O svojoj odluci nisam razgovarao ni s ocem, ni s bratom. Ali, i prije no to
sam poeo postiti, ljubav prema vjeri, koju sam najednom outio u sebi, preobrazila
se u osjeaj stida, u ne to to treba zatajiti. Tako je i pozitivistika retorika o vjer
skim obvezama, koju sam preuzeo od svoje vreme ne uiteljice, do ivjela propast pred i
stananim, skeptinim i ironinim stavom o pitanjima klasnih simbola u na oj porodici. P
ostio sam kriomice, ne razmeui se i ne oekujui ni od koga rijei pohvale. Mo da mi je ma
jka trebala rei da jedanaestogodi nje dijete ne mora postiti. Ona se pak brinula da
mi za iftar pripremi pone to posebno, kolaie od biskvitnog tijesta ili ro ie s inunima,
koje sam jako volio. Iz pogleda sam joj itao da je zadovoljna time to joj je sin o
sjetio neki strah pred Bogom; ipak, brinulo ju je ima li u mojoj naravi neeg dest
ruktivnog i - u odnosu na druge - ne to vee sklonosti du evnoj boli i patnji.
U na oj porodici najoitiji primjer tog dvojakog stava prema vjeri bili su kurban-ba
jrami.132 Kako to prilii svakom imunom muslimanu, i nama bi uoi bajrama u mali vrt
iza "Apartmana Pamuk" doveli ovna i privezali ga. Na bajramsko jutro zaklao bi g
a mesar iz etvrti, a potom bi meso bilo razdijeljeno 30 kurban". Kako nisam poseb
no volio ovce i janjad, srce mi m)e pucalo od boli kad bih uo meketanje ovna koje
mu se bli i ra)> PO tome sam se i razlikovao od djeaka "zlatnoga srca" iz e ih stri
pova. tovi e, radovao sam se to emo se uskoro oslo-... Ul te ru ne, glupe i smrdljive iv
otinje. I dok su sirotinji 'je ili meso zaklane ivotinje, u kui bi se okupili svi l
anovi velike porodice. Ve i sama injenica da pijuckamo pivo,
205 to nam vjera brani, i jedemo drugo meso, iz mesnice, jer on od netom zaklane iv
otinje neugodno vonja, podsjetila bi m na to da nitko iz moje porodice ne do ivlja
va duhovnost ka stalnu strepnju i grizodu je, onako kako je ja do ivljavam T dok je
bit kurbana u tome da se umjesto vlastitog sina rtvuje ivotinja, kako bi se tim ino
m posvjedoila odanost Bogu i nadvladao osjeaj krivnje, mi smo postupali upravo sup
rotno-jedui bolje meso, kupljeno od mesara, umjesto mesa rtvovane ivotinje, iznova
smo inili ne to zbog ega smo morali osjeati grizodu je.
Ali, ivio sam u kui u kojoj se utke prelazilo i preko znatno veih duhovnih proturjeja
i nedosljednosti. Pomanjkanje duhovnosti, koje sam vrlo esto viao u pozapadnjenim
, laikim i bogatim istanbulskim obiteljima, zapravo se jasnije oitovalo u tim utnja
ma, negoli u zanemarivanju vjere: dok su se teme vezane za matematiku, uspjeh u k
oli, nogomet i zabavu pretresale do u najmanju pojedinost, svi bi najednom ustuk
nuli i povukli se u otu nu osamu kad bi se poveo razgovor o va nim stvarima kao to su
ljubav, milosre, vjera, smisao ivota, jal i mr nja. A kad bi i po eljeli o tome ne to k
azati kako bi poveli razgovor, uprazno bi mahali rukama ne prozboriv i ni jednu je
dinu rije, kao da su gluhonijemi. Potom bi se, uz cigaretu i glazbu s radija, neuj
no povlaili u svoj svijet. U takvoj sam ti ini i ja prebrodio post koji sam zapoeo i
z jake naklonosti prema vjeri. Budui da je tmurni zimski dan ionako kratak, glad
me nije odve muila. A opet, sladei se ro iima s inunima, kavijarom i majonezom, tim jel
ma koja mi je spremala majka i koja nisu sliila na tradicionalna iftarska jela s
maslinama i su-d ukom,133 osjeao sam zadovoljstvo i unutarnji mir. Taj osjeaj u itka z
bog toga to sam uspje no polo io ispit koji sam bio zadao samome sebi bio je vei od os
jeaja da sam ne to uinio iz ljubavi prema Bogu. Obilno i s u itkom napuniv i eludac, te s
am veeri niz hladne ulice odjurio do kina "Konak"; ondje sam, zaboraviv i sve dvojb
e, pogledao jedan holivudski film* nakon toga post mi vi e nikada nije pao na pame
t.
Meutim, ta moja neuspjela veza s vjerom nije me udalji a
206
. eligijskih i metafizikih tema. Iako u Boga nisam vjerovao
ko kako sam elio, ne to mi je govorilo da On - ako je, kako
i sveznajui - mora biti vrlo pametan, da e razumjeti za to
'kako nisam mogao povjerovati da postoji, i da e mi oproRazmi ljao sam: ako Ga svojim nevjerovanjem ne budem

azivao, ako to nevjerovanje ne budem smi ljeno koristio proV njega, Bog e to razumjeti pa se, prihvaajui kao olakotnu
okolnost moje grizodu je i muke zbog pomanjkanja vjere, nee
previ e obazirati na dijete kao to sam ja.
|a dodu e nisam strepio od Boga, nego od srd be koju bi veliki vjernici mogli osjeti
ti prema ljudima poput mene. Drugi razlog mojemu strahu bila je ogranienost tih f
anatika ija se inteligencija - oprosti Bo e! - nikako ne mo e dovesti u vezu s Allaho
m, u kojega predano vjeruju. Godinama me progonio strah da bih mogao biti ka njen
zato to nisam "kao oni", i taj je strah u ranoj mladosti utjecao na jaanje moje na
klonosti prema lijevim idejama vi e negoli teorijska djela koja sam itao. U kasniji
m godinama iznenadilo me to to mnogi prozapadno raspolo eni Carigradani, laicistiki
orijentirani "poluvjernici", ne osjeaju nelagodu zbog svoje podvojenosti. Stalno
sam zami ljao prizor u kojem ti ljudi u nekom te kom trenutku svoga ivota, recimo u s
ekundama koje prethode prometnoj nesrei, ili u bolnikoj sobi, sklapaju tajni spora
zum s Allahom iako se nikad do tada nisu pridr avali ni jednog jedinog vjerskog pr
opisa (ak su i nipoda tavali vjernike koji to ine), onako kako takozvani "modernistik
i" snobovi nipoda tavaju umjetnike i kulturne sklonosti ni e klase.
Sjeam se da sam o tim temama pod odmorom, makar i neumjesno, razgovarao s jednim k
olskim prijateljem kojemu sam se divio zbog toga to taj sporazum nije bio sklopio
. Kad bi taj eran iz vrlo bogate poduzetnike obitelji (koji je jahao u pro-strano
m perivoju prelijepih kua na padinama Bospora, i na Meunarodnim jahakim natjecanjim
a predstavljao Tursku) u m trenutku na e metafizike rasprave vidio da se, upla en, eba
rn, najednom bi podigao pogled k nebu i rekao: "Ako 8 Postoji, neka me odmah ubi
je!", a potom bi, s meni ne207l
pojmljivom samouvjereno u, dodao: "Eto vidi , jo sam ivt" Osjeao sam gri nju savjesti ne
amo zato to nisam hrabar ka on, nego i stoga to sam mu kriomice odobravao, ali mi
se t moja zbunjenost sviala iako toga ni sam nisam bio svjestan
Kompleks krivnje, koji je proistjecao iz osjeaja nepripadanja zajednici vjernika
grada, vi e negoli iz osjeaja udaljenosti od Boga, do ivljavao sam kao ne to osobno. Ka
d je nakon dvanaeste godine moga ivota tu metafiziku napetost izmeu "vjerovati" i "
pripadati" zamijenio osjeaj radoznalosti i krivnje zbog spolnosti, oslabjeli su i
vjerski strahovi i zebnje. Pa ipak, kad god u gu vi, na nekom brodu ili mostu, na
iem na postariju enu s bijelom koprenom, osjetim kako me pro ima jeza.
i.. ',*!,.
v t, m
21.
208
Bogata i
Sredinom ezdesetih godina majka je svake nedjelje kupovala novine Ak am. Te novine
nisu bile od onih koje svakodnevno sti u u kuu, te je po njih svakoga nedjeljnog ju
tra trebalo ii trafikantu. Budui da je otac znao da ih majka ita zbog traeva iz viso
kog dru tva, koje je netko, pod pseudonimom Vila Ru- ica,13A objavljivao u rubrici s
naslovom "Jeste li uli?", svaki je put, ale radi, oko toga stvarao probleme. Po n
jegovim alama i zadirkivanjima nasluivao sam da se zanimanje za traeve iz visokog d
ru tva ubraja u ljudske slabosti iz dvaju razloga, i to, prvo, jer su novinari, ko
ji su pod pseudonimima objavljivali takve vijesti, naje e zavidljivo podbadali "boga
ta e" i izmi ljali svakojake la i o tom sloju ljudi u koji smo se i mi ubrajali, ili s
mo htjeli vjerovati da nas jo uvijek ubrajaju. Drugi je razlog to to se ionako nem
a zbog ega biti ljubomoran na ivot bogata a koji su toliko nesposobni da na koncu do
spiju na stupce traerskih novina, ma koliko one lagale. No unato tomu, i otac i ma
jka itali su te traeve i uzimali ih za ozbiljno.
"U kuu Fejzije Madend i, u etvrti Bebek, provalio je lopov, a>i se ne zna je li to uk
rao. Ta provala je prilino zagonetna i vidjet emo hoe li je policija moi razrije iti.
Fejzije Madend i elimo da je to prije zaboravi."
Ajsel Madra pro le godine nije i la na more zbog operacije mandula. Ove je godine bi
la na otoku Kurue me sretna, Pomalo i nervozna. Ne pitajte za to..."
Muazzez Ipar otputovala u Rim! Ova otmjena dama
anbulskog visokog dru tva dosad ni na jednome putovanju
)e bila tako vesela. Zbog ega, pitaju se mnogi, je li to mo da

8 gospodina u njezinoj pratnji?"

209
no
z
"Semiramis Sariaj, koja ljetne mjesece provodi na Bujukadi Us napokon se vraa kui
na Kapri. Odande nastavlja za Pariz, aA\ e otvoriti nekoliko izlo bi slika. Kada e b
iti izlo ba skulptn ra?"
"Netko je urekao istanbulsko visoko dru tvo! Osobe koje esto spominjemo u ovoj rubr
ici razboljevaju se jedna za drugom i odlaze na operacije. Zadnja je Harika Gurs
oj, koja je nedavno bila izvrsno raspolo ena na nonoj zabavi na amlid i,U6 u kui pokojn
oga Ru ena E refa."
"Ah, i Harika je dala operirati mandule!", komentirala bi primjerice, majka ne to
kasnije.
"Neka najprije dade operirati made e na licu!", grubo bi kazao otac ne udubljujui s
e isuvi e u temu.
Iz tih sam razgovora razaznavao da su neke osobe "iz visokoga dru tva", koje su an
onimni novinski traeri katkad poimence spominjali, a katkad samo aludirali na nji
h ne navodei im imena, zapravo na i poznanici, te da majka ipak zavidi tim ljudima,
zasigurno bogatijima od nas. Ponekad bi svoju nesno ljivost prema njihovu bogatst
vu iskazala reenicom "Dospjeli su u novine". Kao to se mo e i zakljuiti po izrazu "do
spjeti u novine", medu Carigradanima je bilo uvrije eno mi ljenje da se bogata osoba
ne pojavljuje tako esto u javnosti, te da ne treba vjerovati gradskim novinama,
koje objavljuju gomile la i.
Sjeam se da su jo u mom djetinjstvu i ranoj mladosti ne samo majka, nego i mnogi c
arigradski bogata i, dodu e e e aluzijom negoli izrijekom, znali rei kako bogati ljudi mo
raju zatajiti svoj identitet, imetak i mo, ako je imaju. Ta posebnost nekada njih i
stanbulskih bogata a nipo to nije bila plod samozatajna odgoja kojim se trebalo pono
siti, ili pak radne i skup-Ijake etike, kakva je protestantska; ona je proizlazil
a jedino iz straha od dr ave. Osmanski sultani i dr ava stoljeima su svakoga tko se s
ilno obogati - a takvi su veinom bili pa e koji su imali i politiku mo - do ivljavali k
ao prijetnju, pa su tra ili povod da ga smaknu i zaplijene mu imovinu. A to se tie Z
idova, koji su u zadnjim stoljeima osmanlijske vlasti bili tolik0 ojaali da se i d
r ava mogla zadu ivati kod njih, te Armenaca i
zio
koji su se izviestili u trgovini na malo i u obrtu, dakako
d,
'.,...
.
.
..,.,.
. u svi om bih uznemireni prisjeajui se imovine i tvornica , su im Zakonom o imovi
ni (donesenim u vrijeme Drugoga
ietskog rata) bile oduzete, a i divljake pljake svojih duana u nemirima 6. i 7- ruj
na 1955. godine."/
Zbog toga su krupni zemljoposjednici, pristigli iz unutra njosti u Istanbul, ili b
ogati provincijski industrijalci drugog nara taja, bili odva niji od carigradskih bo
gata a u pokazivanju svoga pokretnog i nepokretnog imetka, i razmetanju njime. Nar
avno da su im se carigradske obitelji, koje su izgubile mir strahujui od dr ave, il
i ije bogatstvo, zbog njihove nesposobnosti, nije trajalo du e od jednoga nara taja,
rugale i nazivale ih "skorojeviima". Mogue je da je Sakip Saband i, glava druge naji
munije turske obitelji, potomak drugoga koljena bogata a koji su iz Adane pristigli
u Istanbul, postao osobom koju svi ismijavaju (iako novinari o tome ne pi u i$ st
raha da bi Saband i prestao u njihovim listovima objavljivati reklamne poruke) i z
bog toga to je - zahvaljujui i svom nesvakida njem izgledu - svoj unutarnji mir, koj
i carigradski bogata i omalova avaju kao "skorojeviki", izdigao na razinu uznemirujue
neobinosti. Pa ipak, zahvaljujui svojoj provincijalnoj odva nosti da ne krije koliko
je bogat, jedino je on nakon 1990. godine u svojoj kui uspio utemeljiti najbolji
privatni muzej u Istanbulu, kao to je to i Frick uinio u New Yorku.
Drugi razlog zbog kojega su carigradski bogata i iz moga djetinjstva krili svoje b
ogatstvo u zidu ili za vratima, i nikome ga nisu pokazivali, niti su stvarali zb
irke i osnivali muzeje, bio je opravdani strah da e im to "okaljati" imetak. Budui
da su dr ava i njezina birokracija rado gurali nos svagdje gdje se proizvodilo, t
e da je bez sprege s politiarima bilo nemogue postati "truli" bogata , svatko je mog

ao pretpostaviti da
j otac ni)e se samo
a je godinama morao
Koova sina, kojeg
vo-

i "najbezazleniji" bogata krije mrane strane svoje pro losti. Mo

zlurado rugao provincijalnom naglasku Vehbija ^-ca, kod kojeg
raditi kad je ponestalo ovca naslijeena od djeda, ili gluposti
po Pameti nije smatrao ravnim ocu, nego je u nastupu bijesa go

211rio i to da se iza Koova imetka kriju redovi ljudi i neima tina iz vremena Drugo
g svjetskog rata.
Istanbulski bogata i iz moga djetinjstva i mladosti obogatili su se zahvaljujui svo
joj domi ljatosti ili trgovakoj poduzetnosti. Stoga su se naoko doimali manje kao s
amopouzdane osobe koje istom logikom nastavljaju stjecati dobit, a vi e kao ljudi
koji su se na brzu ruku obogatili iskoristiv i priliku koja im se ukazala, i korup
ciona ke veze s dr avom i birokracijom, i koji preostali dio ivota nastoje to bogatst
vo sakriti (nakon devedesetih taj se strah smanjio), za tititi ga i ponajprije opr
avdati pred drugima. A budui da se iza njihova bogatstva nije krila promuurnost, t
i se ljudi nisu previ e zanimali za knjige, itanje ili, recimo, igranje aha. Osmansk
o razdoblje, u kojemu je pojedinac, stekav i dobru naobrazbu, mogao napredovati u
dr avnoj hijerarhiji i postati bogati pa a, nakon utemeljenja Republike odbaeno je sk
upa s njegovom sufijskom kulturom, pozatvaranim tekijama i knjigama koje nitko v
i e nije itao. Tako je ta profinjena kultura, za koju se dr alo da e nakon reforme pis
ma sama od sebe ustuknuti pred europskom, bila prepu tena zaboravu.
Pretjerano pla ljivi i bezidejni novopeeni carigradski bogata i, koji su s pravom zaz
irali od dr ave, a steeni imetak naje e nisu bili kadri prenijeti na svoje potomke, mog
li su uiniti samo jednu stvar da bi svome imetku priskrbili zakonitost i tako se
dobro osjeali - praviti se veim Europljanima no sto su doista bili. U tu svrhu kor
istili su sve to su mogli kupiti u Europi: odjeu, razne predmete i najnovije prona
laske zapadne tehnologije (od aparata za cijeenje narani do elektrinog aparata za b
rijanje), pokazivali jedni drugima to su kupili i bili sretni. Mo da bi i sljedei pr
imjer mogao pokazati koje je zaudne razmjere moglo poprimiti nastojanje da se bud
e zapadnjak: neke obitelji, koje su dugo ivjele u Istanbulu i stekle veliki imeta
k u unosnu poslu, najednom su prodale tvrtku i svu steenu imovinu (to je uinio i j
edan poznati kolumnist i vlasnik novina, blizak prijatelj moje tetke po ocu), ia
ko ih dr ava i njezini zakoni nisu vi e ni pla ili ni zabrinjavali, i nastanile se
2.12.
Londonu, u nekoj nasumce odabranoj etvrti, dr ei da su ivot ondje i buljenje u zid zg
rade preko puta, ili u televizor, iako engleski nisu dobro razumjeli, privlaniji
od ivota u Istanbulu i pogleda na Bospor. Drugi primjer podsjea na ne to to su svojed
obno radili i ruski aristokrati: doveli bi iz Europe dadilju da djecu poduava str
anim jezicima, a gospodar kue upustio bi se u tajnu ljubavnu vezu s njom, kao to s
e dogodilo u Ani Karenjinoj, a zadesilo je i mnoge obitelji koje smo poznavali.
To to osmanska dr ava nije imala "plemstvo po krvi" nagnalo je istanbulske bogata e d
a se osjeaju "najautentinijima", "nekako drukijima", "posebnima". A to to su tek osa
mdesetih godina poeli skupljati predmete ("antikvitete") iz osmanskoga doba, koji
h je veina ve bila izgorjela skupa s ljetnikovcima, znailo je da su tada napokon sh
vatili kako skupljanje simbola osmanske kulture ne proturjei zapadnjakome nainu ivot
a. U na oj su se kui sa smijehom i u ivanjem prepriavale prie o udima i navikama istanbu
lskih bogata a, a ponajprije prie o tome kako su se obogatili. (Najvi e mi se sviala o
na o ovjeku koji je preko noi stekao golem imetak dopremiv i u vrijeme Prvoga svjets
kog rata brod pun eera, i koji je do kraja ivota u ivao u bogatstvu to ga je stekao u
tom poslu.) Mo da su me ba takve pripovijesti, kao i spoznaja da smo i mi neko bili
bogati, i da su nas i u to vrijeme smatrali takvima, spreavale da bogata e do ivim ka
o "tajanstvene osobe", kakvima su se inili nekim drugim ljudima. No budui da su ih
osjeaj prolaznosti ' praznine, koji se raao iz nejasne predod be o tome to mogu uinit
i s tim novcem, kao i pomanjkanje duha i kulture, povremeno doista inili posebnim
a, svaki put kad bih se susreo s njima (neki su bili na i daleki roaci, poznanici i
li majini i oevi prijatelji iz djetinjstva i rane mladosti, neki su stanovali a Ni an
ta u, a neki se pak spominjali u rubrici "Jeste li uli?"), ispitivao bih se kako ive
.
Medu njima je tako bio neki oev prijatelj iz mladosti, ot-m)eni postariji gospodi
n za kojega nisam mogao dokuiti hvali

se> ni se mo da ali to "cijeloga ivota nije morao raditi" jer imetak naslijeen od oca,
inae pa e koji je na zalasku
u
213Carstva bio vezir, donosio dobru rentu ( to dokazuje da je u to vrijeme pojedin
ac u Istanbulu mogao biti bogat). Dane je uglavnom provodio ne radei ni ta, ili itaj
ui novine i promatrajui prolaznike s prozora svoga stana na Ni anta u, a popodne bi od
jenuo najelegantniju odjeu iz Pariza ili Milana, obrijao se i bri ljivo poe ljao brkov
e, te oti ao popiti aj i posjediti dva sata u predvorju ili slastiarnici Hotela Hilt
on, to mu je bio jedini posao toga dana. "Jedino se ondje osjeam kao u Europi", re
kao je jednom prigodom mome ocu mr tei se kao da mu odaje neku vrlo osobnu tajnu, i
s tu nim izrazom lica kao da tra i razumijevanje za tu veliku du evnu bol. Jedna vrlo
bogata i debela gospoa istih godina, ovaj put majina prijateljica, koju smo brat
i ja opona ali jer se svakome obraala s "Kako si, majmune?" iako je zapravo sama sl
iila na majmunicu, cijeloga ivota odbijala je prosce jer nisu bili dovoljno Europl
jani i dovoljno profinjeni. Budui da je cijeli ivot bila zaljubljena u otmjene i b
ogate mu karce koji se nikada ne bi o enili njome jer nije bila dovoljno lijepa, oko
pedesete se udala za jednog policajca, "d entlmena i jako uglaena ovjeka", a kad je
nedugo zatim taj brak propao, preostali dio ivota posvetila je tome da mlade dje
vojke iz svoga stale a uvjeri kako im budui mu evi moraju biti bogati koliko i one sa
me.
Ti ljudi, kojima je manje-vi e bila bliska i zapadna i tradicionalna kultura, jer
su potjecali od prozapadno usmjerenih osmanskih bogata a i posljednje generacije p
a a, nisu bili sposobni svoj obiteljski imetak pretvoriti u kapital, a bogatstvo u
dio brzorastueg i divljeg trgovakog i industrijskog kapitala Istanbula. Naime, ti
ljudi staroga kova odbijali su i samu pomisao da bi s "neotesanim trgovcima", s
klonim be utnim podvalama i obmanama (s kojima su tobo e dijelili "autentino i iskreno
" prijateljstvo i kulturu zajednikog ivljenja), mogli sjesti za isti stol i popiti
aj, a kamoli s njima proizvoditi robu i trgovati. Kad god smo te stare bogata e po
sjeivali u njihovim konacima ili vilama na Bosporu (naje e nisu primjeivali da ih vara
ju ak i odvjetnici unajmljeni da im uvaju imetak i vode brigu o najamninama), cije
nio sam posebnu naklonost ko|U
214
okazivali prema meni, jer sam vrlo dobro znao da veina ... vjje voli make i pse, n
ego ljude. Svialo mi se to to ive kru eni stalcima za knjige, divanima, stolovima ukr
a enim se-. fnjm intarzijama, uljanim slikama, levhama,138 starim pu ka-povijesnim s
abljama svojih predaka, odlijima, golemim atovima i mnogim drugim predmetima koji
e se, petnaestak eodina kasnije, nai u antikvarnici Raffija Portakala. Svialo j se
to to svaki od tih ljudi, unato velikom imetku kojim je osim vile i stvari u njoj
, raspolagao, ivi svojevrsnim sirotinjskim ivotom u vili koja e kasnijih godina (ak
o nije izgorjela do temelja) stajati pravo bogatstvo. U njihovim glavama vrzmale
su se opsesije koje su potvrivale da je njihova veza sa stvarno u - izuzev i s bospor
skom obalom i vilama - upitna. Jedan od njih, suhonjav i ko at starac koji se kreta
o uz pomo tapa, odvukao bi mog oca ustranu i pokazao mu najprije sat, a potom i zb
irku oru ja, i to u nekom tajanstvenom ozraju, kao da pokazuje sliku gole ene. Jedna
postarija "teta" objasnila bi nam jo jednom, i to uvijek istim rijeima, kako se m
o emo spustiti do spremi ta za amce zaobilazei uru eni zidi koji je, i kad smo dolazili p
rije pet godina, bio "jako opasan"; druga bi aptala da je ne uju slu kinje, a neka t
rea, nastojei saznati odakle mi je djed, uvijek iznova bi mi neuljudno postavljala
pitanje kojim bi si majka kasnije razbijala glavu. A jedan od debelih ogora, koj
i je gostima obiavao pokazivati kuu kao da pokazuje kakav muzej, prepriao bi svaki
put neku kratku vijest o korupciji i mitu, koju je prije sedam godina proitao u n
ovinama, i to tako kao da ju je ba tog jutra proitao u Hurnjetu, i kao da se i udava
nad razmjerima bestidnosti koja se nadvila nad gradom. Dok bi nas usred svih tih
pria i propitkivanja za zdravlje majka pogledala krajikom oka provjeravajui radimo
1 kakvu nepodop tinu, ja bih zakljuio da mi tim "bogata ima" nisrn toliko va ni koliko
se oni trude pokazati, pa bih po elio a sto Prije napustimo vilu ili rezidenciju i
vratimo se kui. Tu ' neravnopravnost osjetio po netono izgovorenom oevom enu, il
i po tome to je netko pomislio da mi je djed bio ze-joradnik iz provincije; ili p
ak - viao sam to kod mnogih, u
215sebe povuenih, starih bogata a - po tome to bi neki neznatan propust, jedan posve

sluajan i banalan detalj iz svakodnevnog ivota, Ijutito i opsesivno preuveliali (p

rimjerice, kad netko namjesto eera u kockama donese sitni eer, slu kinja nazuje arape n
eodgovarajue boje, ili kad neki gliser projuri u neposrednoj blizini obale), pa b
i takav "propust" poprimao razmjere neke vrlo va ne i beskrajno duge diskusije zbo
g koje bi posve zaboravili na nas. A i njihov sin, ili unuk, ili bilo koji drugi
djeak mojih godina, kojeg bih zatekao u njihovoj kui (i od njega se oekivalo da se
poigra sa mnom), obino je bio "te ke naravi", toliko te ke da je znao otii u mjesnu k
avanu posvaati se s ribarima, ili u grad nasrnuti na sveenika u nekoj francuskoj ko
li, ili, mnogo godina kasnije, poiniti samoubojstvo, ako ga prije toga ne bi zatv
orili u neku vicarsku ludnicu.
Budui da su, poput moje porodice iz "Apartmana Pamuk", bili vezani za svoj imetak
, za svoje svae i opsesije, toliko da su se jedni s drugima sporili na sudovima,
pronalazio sam neke slinosti izmeu tih ljudi i "na ih". Iako su godinama ivjeli u ist
om, velikom konaku, ti su ljudi, koji se na sudu spore zbog nasljedstva, a kasni
je skupa veeraju uz smijeh i alu (kao moj otac, strievi i tetke), ponekad znali bit
i tako ozbiljno povrijeeni i ljutiti da su prestajali govoriti jedni s drugima, p
a vi e nisu mogli podnijeti ni pomisao da se susreu u istome konaku. Znam i one koj
i su cijeli ljetnikovac, poev i od najvee sobe s visokim stropom, izbaenim zastakljen
im balkonom i pogledom na Bospor, pregraivali ru nim gipsanim zidom kako se vi e ne b
i mogli susretati, ali su cijeli dan uli jedni druge kako ka lju, hodaju... Poslije
toga bili su zadovoljni, ali ne zato to su se u podijeljenom ljetnikovcu osjeali
ugodno, nego stoga to su omra enim najbli im roacima uni tili svaku komociju. A pamtim i
one koji su svakojakim pravnim zavrzlamama jedni drugima zapreavali prolaz do vr
ta.
Poslije sam vidio da se i u novijim nara tajima dogaaju sline obiteljske svae oko nas
ljedstva, i to me je navelo na pomisao da je takva vrsta obiteljske nesno ljivosti
zapravo posebnost carigradskih bogata a. Potomci jedne obitelji koja se, kao i rn
o)
2.16
.. < obogatila u ranom radoblju Republike, nastanili su se na Mi anta u, nedaleko od
na e Avenije Te vikije, podijeliv i graevinsko zemlji te koje je njihov otac kupio od ne
kog Abdulha-midovog pa e. Najprije je jedan brat na svojoj polovici parcele nodiga
o kuu koja je bila sagraena u skladu s opinskim pro-nisima, uvuena i malo odmaknuta
od nogostupa. Nekoliko godina kasnije i drugi je brat na svojoj polovici, uz prv
u kuu, dao podii svoju, no pomaknuo ju je tri metra unaprijed, i tako hotimice zat
vorio pogled mlaem bratu. Na to je mladi brat - za tu priu zna cijeli Ni anta - dao s
agraditi zid visok pet katova, samo da starijem bratu zakloni pogled s bonih proz
ora.
Budui da su se obitelji pristigle u Istanbul iz provincije solidarizirale jedna s
drugom i meusobno podupirale kako bi opstale u gradu, takve obiteljske svae rijet
ke su meu Cari-graanima do ljacima. Kad se nakon 1960. godine udvostruio broj stanovn
ika Istanbula, a cijene graevinsjcog zemlji ta preko noi skoile, svakoga tko je bio s
tarosjedilac u tom gradu i tko je ranije uspio kupiti pokoju parcelu, zaprepasti
le su cijene zemlji ta i koliina novca koji kao da je najednom poeo padati s neba. P
rvo to su ti ljudi uinili kako bi potvrdili svoje starosjedilako i bogata ko podrijet
lo bila je, dakako, posvaati se oko diobe imetka. Mo da je poetkom ezdesetih godina m
lai od dvojice brae koji su bili vlasnici neplodnih brda iza Ba-kirkoja, i koji su
preko noi stekli basnoslovno bogatstvo kada se grad poeo iriti, upravo zbog novca
potegao pi tolj i ubio starijega. Novine koje sam pa ljivo itao ciljale su na to da s
e iza bratoubilakog ina krije ljubavna veza izmeu starijega i ene mlaega brata. Budui
da je bratoubojiin zelenooki sin lsao sa mnom u isti razred osnovne kole Terakki n
a i liju, 'zbliza sam pratio taj "bogata ki" zloin, koji me jako potresao.
k su se novine na svojim udarnim stranicama naslaivale
'edlnostima zloina poinjenog radi novca i ene, ubojiin S^J oputi' crvenokosi sin dol
azio je u kolu u kratkom bavar-, .m kaputiu i hlaama (uvijek je to imao na sebi), i
u razredu s prPlakao cijeli dan s rupiem u ruci, ne pu tajui glasa od
e- lako je od tada pro lo etrdeset godina, kad god proemkroz istanbulsku etvrt koja s
e zove kao i moj kolski prijate]' u bavarskoj no nji, i u kojoj danas ivi dvjesto pe
deset tisu' ljudi, ili kad ujem ime te etvrti koja je ve postala malim era dom i ko
ju poznaje cijeli Istanbul, sjetim se njegovih crvenih oiju i toga kako je iskren

o neprestano plakao,
Brodovlasnike obitelji, koje su potjecale s crnomorske obale nisu obiavale rje avati
obiteljske nesuglasice kao mi, na sudu nego na realistiniji nain - oru jem. Veina ti
h ljudi isprva je prevozila robu brodicama, a onda se meu njima razvilo suparni tvo
u pediterskim poslovima koje je raspisivala dr ava. Kad bi se povremeno umorili, a
li ne od zapadnog izuma zvanog "konkurencija" nego od toga da svojim bandama zas
tra uju jedni druge i meusobno se ubijaju, razmijenili bi keri kao kakvi srednjovjek
ovni prinevi, i enili se njima. Nakon toga pre ivjeli bi kratko razdoblje mira, a ka
d bi se poslije ponovno krenuli ubijati, najvi e bi zlostavljali svoje ene, koje su
s njima bile u dvostrukom srodstvu. Ti ljudi, koji uza sve to nikada nisu gubil
i smisao za alu, poinjali bi kao mali prijevoznici; potom bi prelazili na trgovinu
voem i povrem, onda na prijevoz robe manjim teglenicama, da bi na koncu netko od
njih udao ker za sina predsjednika republike. Tako su im se imena na la u rubrici "
Jeste li uli?", a oni su poeli prireivati "rasko ne" prijeme i zabave na kojima se kako se onda govorilo - "slu io kavijar i pjenu ac".
Na fotografijama koje su paparazzi snimali na tim prijemima, svadbama ili balovi
ma (na njih su odlazili majka i otac, ponekad i strievi i baka), i koje su iste n
oi dono ene kui i stavljane na komodu da bi na njoj ostale koji dan, prepoznavao sam
poznanike koji su nas posjeivali, ili dva-tri bogata a ije sam fotografije viao u no
vinama, i politiara u njihovom dru tvu, koji se "po obiaju" dobro slagao s njima. Ka
snije, prl" slu kujui telefonske razgovore to ih je majka vodila s tetkom koja je te
zabave posjeivala e e nego ona, trudio sam se dokuiti kakva je atmosfera vladala na t
oj svadbi. Za razliku o zabava kakve prireuju nakon devedesetih - na njih poziva)
0 televiziju, novine i manekenke, a vatrometom ih obznanju)u
218
cijelome Istanbulu - svadbe i balovi iz onoga vremena prireivali su se vi e radi to
ga da se bogata i susretnu i nakratko zaborave svoje strepnje i strahove, a manje
iz potrebe da ostatku Istanbula poka u koliko su bogati. I ja sam se osjeao posebno
sretnim meu njima kad god bih oti ao na takvu svadbu ili prijem, unato svoj zbrci k
oja bi mi nastala u glavi. Tu sreu opa ao sam i u majinim sjajnim oima kad bi, nakon
cjelodnevnog spremanja i ureivanja, krenula iz kue. No ona nije bila sretna zbog t
oga to ide na zabavu, ili to e se tamo lijepo provesti, dobro jesti i zabaviti se,
nego zbog toga to e biti s tim ljudima, bogata ima, i to e je oni iz nekog razloga sma
trati jednom od svojih.
Ulazei u veliki, dobro osvijetljeni salon, ili etajui izmeu
"jepo postavljenih stolova, platnenih nadstre nica, posuda za
cvijee, sluga i konobara na ljetnom svadbenom piru u vrtu,
pod otvorenim nebom, osjeao sam da su bogata i zapravo vrlo
voljni t'me to se susreu, te da im dru enje s drugim ponatim bogata ima podi e samopouzdanje. Opa ao sam da oni,
Poput moje majke, promatraju uzvanike kako bi vidjeli tko je
sa'te da se vesele kad vide osobe s kojima vole biti pozvani
lstu zabavu. Iza bogatstva mnogih od tih ljudi nije stajalo
n)e> kreativnost ili radi nost, nego puka srea ili prijevara
219koju su eljeli zaboraviti. Zbog toga su se vi e pouzdavali u o mile novca kojim
raspola u, negoli u svoje sposobnosti. Sn znaj a da su u dru tvu drugih bogata a, koji
su - kao i oni sam' - postali netko samo zahvaljujui silnom novcu, ne samo da ih
je opu tala, nego im je i vraala samopouzdanje.
Ubrzo nakon prvih susreta, mene bi najednom obuzelo neko udno raspolo enje, pa bih
se u tom okru enju poeo osjeat' strancem. Ponestalo bi mi ushienja kad bih opazio ne to
to mi nemamo, neku vrstu luksuza koji mi je bio nepoznat (primjerice, elektrini n
o za rezanje mesa), ili bih se uznemirio vidjev i koliko su otac i majka prisni s t
im ljudima kojima se iza leda smiju spominjui bruku i skandal ili prijevaru na ko
joj se temelji bogatstvo svakoga od njih. Kasnije bih otkrio da majka (koja je b
ila iskreno sretna zbog susreta s tim ljudima) i otac (koji je mo da oijukao s neko
m od svojih tajnih ljubavnica) zapravo nisu bili zaboravili ogovaranja i bizarne
prie o tim ljudima, koje su doma prepriavali, nego su samo hinili da ni ta takvoga
nisu uli. Zar tako nisu postupali i drugi bogata i? Mo da "biti bogat" zapravo i znai
"pona ati se prijetvorno"? Primjerice, na mnogim sam prijemima slu ao kako se carigr

adski bogata i ale na objed koji su im poslu ili u zrakoplovu tijekom zadnjeg leta, k
ao da se radi o zabrinjavajuoj ili vrlo va noj temi, i kao da ti ljudi najvei dio sv
oga ivota ne jedu osrednja, na brzinu pripravljena jela. Ponekad sam strepio pri
pomisli da bi na mene mogla lo e utjecati spoznaja da su ti ljudi odahnuli spremiv i
svoje du e na daleko, nepristupano i sigurno mjesto, kao to su spremili ("pro vercali
", kazala bi majka) i svoj novac u vicarske banke.
S vremena na vrijeme poneka oeva rije pomogla bi mi da shvatim kako nam du e tih lju
di ipak nisu tako daleke. Kad sam s dvadesetak godina poeo estoko kritizirati - do
du e, mo da ne ba ovim rijeima - praznoglavost istanbulskin bo gata a, odsutnost duha, p
rijetvornost kojom se slu e da bi & drugima inili veim "zapadnjacima" nego to jesu, n
jihov f ja ljiv i bezlian nain ivota, u kome nema elje da uterne) kakvu zbirku ili otv
ore muzej, niti ikakve opsesije ili strasti,
220
, ^ bih se svojim o trim jezikom okomio i na porodine prijatelje, oeve i majine prij
atelje iz djetinjstva i mladosti, ili oeve
majke nekih svojih prijatelja, otac bi me obazrivo prekinuo i
- to mi je tek kasnije palo na um - mo da zato to se bojao da u ivotu neu imati sree,
a i s namjerom da me upozori - odmah dometnuo kako je ta i ta (vrlo lijepa) gosp
oica, koju sam spomenuo, "u biti vrlo dobronamjerna djevojka" i kako bih se, da
upoznamo, jako dobro slagao s njom.
se
>,
H l . l
3fe.lv?'
* * (mORHAN PAMUK
GKR Ogranak Su ak
PAMUK
O
Grad, sjeanja.
Djeak iz dobre obitelji sanjari o tome da postane slikar i luta predgraima rodnoga
grada oslu kujui prie napu tenih kua.
Njegova majka opravdano strahuje da e djeak postati boem, to u Istanbulu nije tako
bajkovit poziv kao u Parizu. Naposljetku djeak pospremi kistove i boje i objavi m
ajci da e postati pisac.
Ovo je njegova knjiga. Njegovo ime je Orhan Pamuk.
GRAD, SJEANJA
SJECANJA'
rhan Pamuk
S turskoga preveo Ekrem au evic
Fotografija Selahattin Giz Dizajn Boris Runji
VUKOVI&RUNJI
ISBN 953-6791-81-1
"789536"79181 1"
2.2..
Brodovi na Bosporu, po ari, neima tina, preseljenja i druge katastrofe
Stalni neuspjesi koje su otac i stric do ivljavali u poslu, bankroti, oeve i majine
prepirke, sukobi izmeu na e etverolane obitelji i velike porodice okupljene oko bake,
sve me je to postupno uilo da se ivot ne sastoji samo od zabavnih dogaaja, novih u i
taka (slikanje, spolnost, prijateljstvo, spavanje, osjeaj da si voljen, jelo, igr
a, promatranje) i beskonanih mogunosti da se bude sretan, nego i od malih i veliki
h, va nih i manje va nih nesrea koje se dogode u najneoekivanijem trenu, rasplamsaju s
e i poprime velike razmjere. Na koncu sam nauio da se nesree pojavljuju najednom i
posve neoekivano, kao plutajue mine o kojima sam u djetinjstvu slu ao u "Izvje taju z
a pomorce" (emitiranom nakon vijesti i prognoze vremena), u kojem su vrlo ozbilj
nim glasom upozoravali i pomorce i sve Carigradane da su na izlazu iz Crnoga mor
a, na toj i toj geografskoj du ini i irini, primijeene plutajue mine.

U svakom trenutku mogla je izbiti neoekivana prepirka izmeu majke i oca, ili na ka
tu iznad nas buknuti svaa oko nasljedstva, a mogao je i brat, koji bi planuo zbog
sitnice, odluiti da mi "oita lekciju". Moglo se dogoditi i to da se otac vrati kui
i, s mirnoom s kakvom nas je obavje tavao da odlazi na put, ka e da je stan prodan,
da je nad njim izvr ena ovrha i da se moramo preseliti drugamo.
Tih godina promijenili smo mnogo stanova. Pri svakoj seli"' bi, u kui je rasla na
petost, a kako bi majin nadzor nad nama oslabio jer bi nadgledala pakiranje namje t
aja i umotavan)" svake staklene zdjelice u stari novinski papir, brat i ja bismo
se, osjetiv i slobodu, stali igrati i juriti kroz kuu. I dok bi nosac
222
icali i odnosili komode, ormare i stolove za koje smo miri' da su neodvojiv i ne
promjenljiv dio kunog ambijenta, dok aznila kua u kojoj smo godinama ivjeli, obuzel
a bi me ka tuga. No utjehu sam nalazio u davno zaboravljenim pred-etima koji su
iskrsavali ispod odnesenih komoda - poneka lovka, pikula ili izgubljeni auti, vrl
o va na uspomena. Mo da nekima od tih novih stanova nismo prona li udobnost i toplinu
koju smo osjeali u "Apartmanu Pamuk" na Ni atna u, no kako se iz stanova na D ihangiru
i Be ikta u vrlo dobro vidio Bospor, nisam bio nesretan zbog preseljenja onamo, pa m
i na e postupno siroma enje nije ni upadalo u oi.
U "priuvi" sam uvijek imao neke mjere opreza, koje sam sam smislio i uvao za sluaj
malih nevolja. Brojanje brodova koji plove Bosporom bila je jedna od tih mjera k
oje su se temeljile na logici simbolikog po tivanja strogih pravila, njihova sklada
ili ponavljanja (ne nagaziti na crtu, nikada dokraja ne zatvoriti vrata), ili n
a posve suprotnom postupanju (susresti se s onim drugim Orhanom, pobjei u svoj sv
ijet, crtati ili se posvaati s bratom i tako sam izazvati nesreu).
Zapravo, otkako znam za sebe brojim brodove koji u oba smjera plove Bosporom. Br
ojim rumunjske tankere, sovjetske krstarice, ribarske brodice iz Trabzona, bugar
ske putnike brodove, brodove Dr avne pomorske kompanije dok isplovljavaju prema Crn
om moru, sovjetske promatrake brodove, otmjeni talijanski transatlantik, brodove
za prijevoz ugljena, teretne brodice iz Varne, neobojene, neugledne, zahrale brod
ove i mrane, dotrajale brodove nepoznata podrijetla i zastava pod kojima plove. N
o ne brojim ba sve. Ne brojim motorne amce koji s jedne na drugu obalu Istanbula p
revoze inovnike i kuanice koje se, s cekerima u rukama, vraaju s tr nice; brodove na
gradskim linijama (koje sad i ja prepoznajem kao neko moj Otv sto s kraja na kraj
Istanbula prevoze duhom odsutne i po-lstene putnike s cigaretama i a icama aja u ru
kama.
Brodove sam brojio s nekom zebnjom, ponekad tugujui,
Pnekad u urbano, a naje e i ne primjeujui da ih brojim.
sam tako brojio brodove koji plove Bosporom, imao sam
223dojam da inim ne to to titi ravnote u moga ivota. Jer stajao sam brojiti kad god bih,
kao dijete, u trenucima velik ljutnje ili tuge, pobjegao od samoga sebe, od kole
i ivota ' osjeajui se slobodnim, izgubio se u istanbulskim ulicarn Osjeao sam tada
da udim za nesreom, po arom, jednim dru gim ivotom i onim drugim Orhanom.
Ako vam ispriam kako sam poeo brojiti brodove, mo da ete bolje razumjeti tu moju opse
siju. U to vrijeme, poetkom ezdesetih, majka, otac, brat i ja stanovali smo u malo
m stanu na D ihangiru, koji je sagradio moj djed. Stan je bio okrenut moru. Pohaao
sam zavr ni razred osnovne kole, to znai da sam imao jedanaest godina.139 Jedanput mj
eseno, naveer bih pred spavanje navijao budilicu (imala je nacrtano zvono) da mi z
azvoni nekoliko sati prije izlaska sunca. Budio sam se prije svanua, u ti ini i tam
i. Kako u to doba nisam mogao sam potpaliti vatru u pei, katkad bih oti ao u praznu
slu avkinu sobu i uvlaio se u njezin krevet da u zimskoj noi ne bih drhtao kao prut
. Uzeo bih knjigu u ruke i stao predano ponavljati stihove koje sam do poetka nas
tave morao nauiti:
Zastavo, zastavo na nebesima, najslavnija zastavo to se vijori !
Poznato nam je: kad moramo naizust nauiti neki tekst, molitvu ili pjesmu, u trenu
cima naprezanja da nam se ne to ureze u pamenje ne pridajemo isuvi e pozornosti onome
to vidimo oima. U tim trenucima - ako se tako mo e kazati - na e duhovne oi usmjerene
su na ono to vidimo u ma ti, kako bi nam bilo lak e uiti. I tako, dok uimo ne to naizust,
na e oi ne slu aju mozak; one kao da promatraju svijet iskljuivo radi svoga u itka. I d
ok sam u mrana zimska jutra, drhtei od hladnoe, naizust uio stihove, gledao sam tamu
Bospora, koji se kroz okno jedva nazirao.

Danju se Bospor mogao vidjeti izmeu vi ekatnica, krovova i dimnjaka dotrajalih drve
nih kua koje e u sljedeih deseta^ godina, jedna za drugom, nestati u po arima, i izmeu
minare ta d ihangirskih d amija. No kako u te rane sate ne prometu)0
224
dovi na gradskim linijama, nije bio osvijetljen reflektorima 'etiljkarna, nego o
bavijen gustim mrakom. Tu bi pomrainu xas razbile svjetiljke starih dizalica koje
su iskrcavale teret azijskoj obali grada, na Hajdarpa i, svjetiljke teretnog bro, k0ji be umno klizi Bosporom, a povremeno i sasvim slaba ieseina ili pak svjetlo
usamljenog motornog amca. A kad u' svjetlo bljesnule, naas bi se ukazale plutae na
lik na divove pokrivene koljkama, hrdom i algama, ribarski amac koji
pOSve sam p
o ao u ribolov i bjelina Djevojake kule nalik na utvaru. Ali, more je naje e bilo pokri
veno tajnovitom tamom. ak i kad bi s azijske strane, mnogo prije izlaska sunca, posve blijeda svjet
lost pala na zgrade i brda prekrivena grobljima s kojih su se uzdizali empresi, B
ospor je izgledao mraan, a meni se inilo da e i njegove vode zauvijek ostati crne.
Dok mi je mozak u nonoj tmini bio zaokupljen tajnovitim 'grama uenja, ponavljanja
i pamenja, pogled bi mi se povremeno zaustavio na neemu to sporo plovi nemirnim bos
por-skim vodama - na nekom neobinom brodu, ili na ribarskoj rdici koja se u ranu z
oru otisnula na more. Iako tome nisam Pr'davao va nost, iako mi je mozak bio "iskl
juen", pogled bi 1 se> po nekoj navici, zaustavio na svakom plovilu, kao da ga ak
ratko ispituje, a kad bi prepoznao da se radi o poznatom
2.2.5plovilu, propustio bi ga da proe Bosporom. Da, to je neki ter ni brod, govor
io sam samome sebi; da, ono je ribarska brodica uga enom svjetiljkom; da, to je mo
torni brodi koji prve jutar nje putnike prevozi iz Azije u Europu; da, ono je sta
ri kosterMo koji putuje u neku daleku sovjetsku luku...
Jednog hladnog jutra dok sam, skutren pod poplunom, ui0 stihove naizust, moj zapr
epa teni pogled najednom se zaustavio na neemu to moje oi nikad dotad nisu bile vidje
le. Sjearn se da sam, skamenjen, posve zaboravio na knjigu u ruci. Bio je to goro
stas koji je u tami izrastao iz mora i postajao sve irim i irim, i to se vi e irio, ka
o da se sve vi e pribli avao meni, koji sam ga gledao s najbli eg brda; veliinom i obli
kom sliio je na utvaru iz snova. Bio je to sovjetski ratni brod! Divovska pluta-j
ua tvrava koja je najednom izronila iz izmaglice i tame, kao da izranja iz kakve p
rie! Klizila je tiho, s usporenim motorima, no opet je bila tako mona da su ak i od
tog usporenog plova za kripati prozori, vrata i sva drvenarija u kui, zazveketao j
e naopako obje en ara pei i lonci i d ezve u mranoj kuhinji i zatresla se stakla na proz
orima toplih soba u kojima su spavali majka, otac i brat. Brod je - polako i iz
dubine, kao da nastupa lagani potres - uzdrmao poploenu padinu koja se spu tala k m
oru, kante za smee ispred kua i cijelu etvrt, koja je u ranim jutarnjim satima izgl
edala prilino sumorno. Znai, bila je istina ono o emu su Carigradani u kali u godinama
hladnoga rata: u sitne sate ruski ratni brodovi neujno su prolazili kroz Bospors
ki tjesnac.
Najednom me obuzeo nemir zbog osjeaja odgovornosti. Cijeli grad spava, ja sam jed
ini vidio divovski sovjetski brod koji plovi da bi, tko zna gdje, uinio neko zlo.
Moram upozoriti i uzbuniti Istanbul, cijeli svijet! Situacija je usto nalikoval
a onima koje sam u djetinjstvu viao u stripovima, i u kojima srana, hrabra djeca uv
aju usnuli grad od poplave, bujice i'1 neprijateljske vojske. Ipak. nipo to nisam
kanio napustiti toplu postelju, koju sam s mnogo muke bio zagrijao.
Tako uspanien, ipak sam prona ao drugo rje enje, ono koje e mi s vremenom prijei u navi
ku: posve sabrana uma priprav"
uenje naizust, brojao sam sovjetske brodove! to sam,
avo htio rei? To da sam bilje io - ali u glavi! - obilje ja
dova koji su plovili Bosporom, ba kao to su to inili i lendarni ameriki pijuni, za koje se govorilo da iz kue na
hu brda snimaju sve komunistike brodove to plove kroz tje(jo jedna, vjerojatno tona, istanbulska legenda iz godina
hladnoga rata). U ma ti sam dovodio u vezu brod koji je upravo
lovio s drugim brodovima koji su tuda ranije pro li, s bospor-skirn strujama, a be
zmalo i s okretanjem Zemljine kugle: brojio sam, i time divovski brod pretvarao
u ne to svakida nje. Dobro sam znao da samo neprebrojani i neubilje eni brodovi, te on

i nepoznatih svojstava, mogu izazvati katastrofe. Brojei ne samo ogromne sovjetsk

e brodove, nego i sve ostale koji su prolazili Bosporom i bili vrijedni "bilje enj
a", poeo sam uspostavljati nadzor nad poretkom svijeta i nad vlastitom sreom. Imal
i su pravo svi koji su nas tijekom cijelog kolovanja poduavali da su Bospor i Dard
aneli klju za ovladavanje itavim svijetom, da su geopolitiko srce svijeta, i da nam
zato svi drugi narodi i vojske, a ponajprije Rusi, ele oteti na dragi Bospor.
Kad je djetinjstvo pro lo, obiavao sam sjediti na brdu s kojega se, pa makar i izda
leka, izmeu zgrada, kupola i bre uljaka mogao vidjeti i nadgledati Bospor. Zbog duh
ovnog znaenja koje se pripisuje pogledu na Bospor, pa bio taj pogled i iz daljine
, prozoru okrenutom moru u istanbulskim kuama pripada ono mjesto koje u d amiji ima
mihrab,141 u crkvi oltar, a u sinagogi aron hakode . Stoga se u dnevnim boravcima
fotelje, divani, stolice i stol za objedovanje uvijek postavljaju na mjesto s k
ojega se vidi tjesnac. Ta strastvena elja Carigradana za pogledom na Bospor ima j
o jednu posljedicu: s broda koji iz Mramornog mora uplovljava u Bospor Istanbul n
alikuje milijunima pohlepnih prozora koji se otimaju za vidik i grevito 8uraju je
dan ispred drugoga samo da bi se s njih mogao vidjeti
ospor i taj brod to upravo uplovljava. BrO)anje brodova na Bosporu nije bilo samo
moja neobina
avada; kad sam tu svoju naviku i bojazan poeo dijeliti s druma> saznao sam da je to dio naravi mnogih, meni slinih Cari-graana svih dobi, da m
nogi od nas s prozora i balkona bacaju pogled na Bospor i prebrojavaju brodove n
a njemu kako bi pf(> cijenili prijeti li njihovu svakodnevnom ivotu smrtna opasno
st ili veliki preokret. Imali smo, tako, jednog dalekog roaka u Ulici Serend ebej n
a Be ikta u, kamo emo i mi mnogo godina
kasnije preseliti. ivio je u kui koja je s brda gledala na more, pa je bri ljivo - k
ao da mu je to du nost! - upisivao u bilje nicu brodove koji su plovili u oba smjera
. I u razredu sam imao prijatelja koji je tvrdio da svaki brod koji mu se ini sum
njivim - malo stariji, zahrdao, dotrajao ili nepoznata podrijetla, dolazi iz Sov
jetskoga Saveza i da krijumari oru je za pobunjenike u ne znam kojoj zemlji, ili da
e naftom koju prevozi uzdrmati meunarodno tr i te.
Ta se opsesija mo e promatrati i kao proizvod jedne pred-televizijske kulture, u k
ojoj je zabavljanje gledanjem kroz prozor bilo va an nain prekraivanja vremena. Mogue
ju je protumaiti i kao usputni proizvod beskrajnog u itka to ga ovjek osjea promatraj
ui bosporski krajolik. Meutim, iza moje strasti prema brojanju brodova, jednako ka
o i iza slinih opse ija mnogih mojih poznanika, krije se jedan drugi strah, koji s
e uvukao u sve stanovnike prenapuenog Istanbula. Preobrazba gradova koji su neko t
ro ili i cjelo bogatstvo Bliskoga istoka u
228
v na> siroma na i otu na mjesta, preobrazba do koje je do-v. erozijom i laganim umir
anjem Osmanskoga Carstva zbog
Inih ratova sa zapadnim zemljama i Rusijom, Carigradane
. oretvorila u sebe zatvorenu, nacionalistiku zajednicu koja
restano sumnja u sve to dolazi izvana, izdaleka, sa Zapada,
apravo u svaku novotariju, u sve to na sebi nosi strani trag.
A ponajprije zbog toga to se Carigradani iz istih razloga - to
sam osjeao i kao dijete - ve sto pedeset godina ne uspijevaju
osloboditi straha da se u njihovom gradu svakoga trena mo e
dogoditi neka katastrofa, i da bi ih mogli sustii novi porazi i
stradanja.
Kad otputujem iz Istanbula, ponekad mislim da se elim to prije vratiti kako bih na
stavio brojiti brodove. A ponekad mi se uini da e me, ne budem li ih brojio, br e op
hrvati osjeaj izgubljenosti i tuga koju grad iri. Mo da je tuga neizbje na sudbina ovje
ka koji svoj vijek pro ivi u Ista/ibulu, i to u godinama u kojima sam i ja ondje iv
io. Ipak, odlunost da se ne to poduzme protiv tuge va na je i zbog toga to dokonom nad
gledanju Bospora s prozora kue ili stana daje privid obveze.
Na samome vrhu nesrea na koje nas je grad neprestance podsjeao, i u koje mnogi nis
u bili spremni vjerovati, bili su, dakako, brodolomi. Njih se pro ivljavalo sa sna n
im osjeajem zajedni tva, koji bi ujedinio cijeli grad. Budui da sam osjeao kako u tim
trenucima ne vrijede uobiajena ivotna pravila, a da nam se na koncu nee ni ta dogodi

ti, potajno sam u ivao u nesreama, iako me zbog toga muilo grizodu je.
Bilo mi je tek sedam godina kada se, po snazi eksplozije i PO plamenu i dimu koj
i je zamraio zvjezdano nebo, moglo zakljuiti da su se nasred Bospora sudarila dva
tankera puna naite, i da su nakon velike eksplozije oba planula. Ipak, vi e
e )e uzbudila mogunost da promatram taj prizor, nego to
e upla ila sama nesrea. Kasnije smo iz telefonskih razgovora saznali da su eksplodirala i okolna skladi ta nafte i da je u
P amenu zapravo cijeli Bospor, svako, ba svako mjesto. Kako
iva u golemim po arima koji zaslu uju da ih se gleda i o
ma pise, najprije su neki ljudi vidjeli plamen i dim, kasnije
229je veina ula la ne glasine, a nakon svega toga, i unato pr tivljenju majki i tetak
a, nismo se mogli oduprijeti neodoljivo' privlanosti promatranja tog prizora.
Stric nas je smjesta probudio, potrpao u automobil i s brda u zaleu Bospora odvez
ao u Tarabju. Sjeam se da me je, ist0 koliko i po ar, rastu ila i uznemirila spoznaja
da je prolaz priobalnom cestom ispred velikog hotela zaprijeila policija. Kasnij
e sam osjetio zavist saznav i da je jedan moj kolski prijatelj pro ao tu policijsku z
apreku s ocem koji je razmetljivo pokazao novinarsku propusnicu i rekao: "Tisak!
" Tako sam jedne jesenje noi 1960. godine, negdje pred zoru, u mno tvu Carigraana ko
ji su izjurili na ulice u spavaicama, pid amama, na brzinu navuenim hlaama i papuama,
s malom djecom u naruju i torbama i vreicama u rukama, ushieno promatrao kako Bospo
r gori. U kasnijim godinama - u to sam se uvjerio gledajui velianstvene prizore bo
sporskih po ara na moru, obali i na brodovima - odmah nakon to izbije po ar pristigli
bi prodavai halve, pereca, vode, ko tica, evapa i vonih sokova, ni danas mi nije jas
no otkud, te bi u toj gu vi poinjali prodavati svoju robu.
Tanker Petar Zorani, koji je iz sovjetske luke Tuapse krenuo za Jugoslaviju prevo
zei deset tisua tona kerozina i koji je, kako su kasnije pisale novine, plovio pog
re nom rutom, sudario se s grkim tankerom World Harmony, koji je plovio u Sovjetski
Savez da bi utovario gorivo. Nakon toga je kerozin, iscurivsi iz jugoslavenskog
tankera, eksplodirao tako sna no da se ulo u cijelome Istanbulu. A kako su lanovi p
osada poskakali u more, ili su stradali u po aru, brodovima nije imao tko upravlja
ti, pa su - no eni jakim i tajnovitim bosporskim strujama i vrtlozirna as na jednu,
as na drugu stranu - kao vatrene kugle poeli ugro avati etvrti s obiju bosporskih ob
ala, Emirgan, obale Jenikoja,142 Kanlid u, skladi ta nafte i benzina na ubukluu i oba
le Bejkoza,143 na kojima su se nalazile drvene kue. Tako
su krajevi koje je Melling neko slikao kao raj, i koje je
A. S.
Hisar nazivao sredi tem "bosporske civilizacije", do li pod uda razbuktale nafte i b
ili obavijeni crnim dimom.
Z30

Kamo god bi brodovi krenuli i kojoj se god obali pribli ili, uspanieni ljudi napu tal
i bi drvene kue na obali, istravali na ulice i, s pokrivaima i djecom u naruju, bje al
i s obale. Struja je jugoslavenski tanker s azijske strane najprije ponijela k e
uropskoj, gdje je udario u putniki brod Tarsus, usidren ispred Istinje. Nedugo za
tim i taj brod je planuo. Kad su zapaljeni brodovi stigli pred Bejkoz, ljudi su,
u ki nim kabanicama navuenim preko pid ama i spavaica, i s pokrivaima u rukama, krenul
i put brda. Prekriveno plamenom, more je bilo blje tavo i jarko uto. Dimnjaci, jarbo
li i kapetanske promatranice brodova pretvorenih u usijane gomile eljeza, bili su
iskrivljeni od previsoke temperature. Nebo je bilo osvijetljeno jarkocrvenom svj
etlo u, koja kao da je isijavala iz brodskih utroba. Povremeno su se ule eksplozije.
U more su letjeli komadi lima veliki kao deke, gorei kao da su od papira. S obal
e i s brda uli su se Vlka i zapomaganje, a izmeu eksplozija i pla djece.
to mo e biti pounije od tog prizora? Krajolici kojima se
e c irio miris proljetnoga cvijea, jorgovana i kozje krvi;
!voji koji su neko pod dudovim stabalima spavali rajskim
m; Predjeli koji su vidjeli srebrne kapljice kako klize s vesala
231 to se lagano di u i spu taju, da bi se amac kroz mno tvo nen minih unova, na moru svje
lucavom poput svile, obasjanom ljetnom mjeseinom, pribli io onome s kojega dopire g
lazb vrtovi i gajevi obrasli empresima i borovima; veliki, najstari" ljetnikovci,
koje po ar jo nije bio progutao... Sva su ta mjesta bila okru ena vatrom i prepuna u

plakanih ljudi, koji su u pi_ d amama i spavaicama pobjegli iz kua i od u arena neba.
Kasnije sam shvatio da se sve to dogodilo zbog toga to nisam brojio brodove. No o
sjeaj grizodu ja zbog nesrea nije u meni budio elju da bje im od njih, nego, naprotiv,
poriv da se naem na licu mjesta i budem njihovim oevicem. Budui da sam ih zapravo p
ri eljkivao, s vremenom je u meni, kao i u mnogim drugim Carigradanima, jaao osjeaj
grizodu ja kad god bi se dogodilo ne to stra no. No elja da svjedoim nesrei, da se naem o
dje gdje se dogaa, bila je jaa od grizodu ja.
Tanpinar je cijeloga ivota patio zbog toga to su ostaci osmanske kulture propadali
pod udarcima modernizacije, oskudice i, jo vi e, zbog neprosvijeenosti i nemoi Carig
ra-dana, te je tu temu duboko i psiholo ki istanaano obradio u svojim romanima. Pa
ipak, u knjizi Pet gradova (u poglavlju Istanbul) on ak priznaje da u iva gledati k
ako gore stari konaci (i on je, kao Gautier, usporedio taj u itak s Neronovim).
232
aivi e udi to to se Tanpinar samo nekoliko stranica prije iskreno jada zbog tog prop
adanja: "Jedno za drugim, ta torska djela nestaju pred na im oima kao grumen soli k
ad ,
u vodu, a iza njih ostaju samo hrpe pepela i zemlje." I stana u etvrti D ih
angir, na padini Tavuk umaz - u njoj je desetih godina pro loga stoljea djed podigao
zgradu iz koje brojio sovjetske ratne brodove - Tanpinar je mogao pro-atrati ka
ko gori drveno zdanje Akademije lijepih umjetnosti, kojem je i sam predavao, i k
oje je neko bilo ljetnikovac sul-tanije Sabihe, a kasnije osmanlijsko Vijee narodn
ih poslanika. S jedne strane, pisac s u itkom opisuje po ar koji je trajao du e od sat
a, "stupove vatre i dima koji u tom nesvakida njem sudnjem danu na trenutak suknu
u nebo i odmah se povuku", i eksplozije od koji se vatromet iskri raspr i na sve s
trane. S druge pak strane - mo da i elei uspostaviti ravnote u izmeu u ivanja u prizoru i
tuge zbog propasti jedne od^najljep ih drvenih graevina iz doba Mahmuda II., s koj
om su zauvijek nestale mnoge uspomene i vrijedna djela pohranjena u njoj (u po aru
su izgubljeni kolekcija i pi tolji najveeg arhivista osmanskoga graditeljstva, arh
itekta Sedada Hakkija Eldema), Tanpinar pripovijeda i o osmanskim pa ama koji su u i
vali gledati po are. S udnim osjeajem neiste savjesti on pojedinano navodi sve one koj
i su, im bi uli da je negdje izbio po ar, uprezali konje u kola i odlazili onamo gdj
e gori, i one koji su, da se ne prehlade, sa sobom nosili deke i krzna, a mo da i
hranu i pribor za kuhanje kave, za sluaj da po ar potraje.
Po are u starom Istanbulu nisu odlazili gledati samo pa e, pljaka i, lopovi i, dakako,
djeca i radoznalci; oni su bili velika i dobro posjeena zabava i za zapadne putop
isce, koji su od sredine 19. stoljea poinjali pristizati u Istanbul, i koji su osj
eali a moraju prisustvovati tim dogaajima i opisati ih. Theophile autier, koji je
ovamo stigao 1852. godine, s u itkom opisuje 1 d pet po ara koje je do ivio za dvomjesen
a boravka u S adu (tada je spavao na groblju etvrti Bejoglu, i ondje pisao "I ^me
). Oni koji u ivaju gledati vatru jamano vi e vole none are. Po ar u tvornici boja na ob
ali Zlatnoga roga - gorjela
233je arenim platnenim jezicima koji su se izvijali u nebo - r utier je opisao ka
o "velianstven prizor". Opisujui ga, on sv "slikarski pogled" usmjerava i na sjene
brodova usidrenih Zlatnome rogu, kome anje svjetine to promatra po ar, te n pucketan
je drvenih kua koje guta plamen. Vrativ i se ne t kasnije, Gautier ondje zatjee stotin
e obitelji koje se upinju na staviti ivjeti u skloni tima koja su u samo dva dana p
odigli od tepiha, madraca, jastuka i drugih stvari spa enih iz po ara, te njihovo mi
renje sa "sudbinom" nastoji objasniti "tursko-rnusli-manskom" posebno u.
Po ari su, meutim, bili toliko neraskidiv dio petstogodi nje povijesti osmanskoga Ist
anbula da su Carigradani unaprijed bili spremni na te katastrofe u kojima je, po
najvi e od druge polovice devetnaestoga stoljea, nestajao grad. Za Osmanlije koji s
u u 19. stoljeu ivjeli u uskim ulicama i drvenim kuama, po ar je bio i vi e od nesree ne to kao neumitan kraj za
234
P
u se ve bili pripremili. ak i da nije propalo, Osmansko
rvo izgubilo bi veliki dio kolektivnog pamenja i moi u
* rima koji su se poetkom dvadesetog stoljea nizali jedan drugim, i koji su u jed
nome naletu gutali na tisue kua, na

. g,.^ gradskih etvrti te ogromne dijelove grada, i desetke ti-/ ljudi ostavlj
ali bez krova nad glavom, u bijedi i beznau. Za ljude poput mene, koji su pedeset
ih i ezdesetih godina ro loga stoljea svojim oima gledali kako u plamenu nestaju Ijed
nji drveni ljetnikovci, rezidencije i ru evne drvene kue, oromatranje tih po ara nije
sa sobom nosilo samo u itak, nego i peat tjeskobe koja se razlikuje od tjeskobe os
manskih pa a, usredotoenih ponajprije na u itak gledanja. Kako bismo prigrlili drugor
azrednu, uvelu i mizernu patvorinu zapadne civilizacije, eljeli smo, iako s osjeaj
em krivnje, shrvanosti i zavisti, da to prije nestanu i zadnji tragovi jedne veli
ke kulture i civilizacije, ijim stvarnim ba tinicima zapravo nismo ni mogli biti.
Kad god bi, u mome djetinjstvu ili ranoj mladosti, planuo neki od drvenih ljetni
kovaca na bosporskoj obali, na objema obalama okupila bi se radoznala gomila da
gleda taj uzbudljivi prizor, a motorni amci i amci na vesla onih radoznalaca koji
su po ar htjeli vidjeti izbliza, pribli ili bi se goruem ljetnikovcu. Svaki put kad b
i u mojoj ranoj mladosti na Bosporu buknuo takav po ar, mi, prijatelji, dojavljiva
li smo to jedni drugima telefonom, uskakali u automobile i zajedno odlazili, pri
mjerice, na Emirgan. U vozilima koja bismo parkirali na obali, jedno uz drugo, s
najmodernijeg magnetofona slu ali bismo Creedence t-leanvater Revival, jeli prepee
nac iz obli nje ajane, pili aj i prvo i promatrali udesne plamene jezike na ljetnikov
cu koji je gorio na drugoj obali, u Maloj Aziji.
rornatrajui nesreu, ljudi su razgovarali o raznim stvarima;
0 tome kako se za davnih po ara dogaalo da usijani avli pod
e
lm pritiskom tako sna no frcaju iz drvenih zidova da preoospor i zapale neku drvenu kuu na europskoj strani. Poad se prialo i o posljednjoj ljubavi, politikim spletkama,
gornetnirn utakmicama i nerazumnim postupcima oeva i
' ' 1> sto je najva nije, nitko ne bi ni prstom mrdnuo kad
235bi ispred kue promaknula tamna silueta tankera, jer - nesr ' se ionako ve dogod
ila. Kad bi se plamen dokraja razbukt kad bi strahota nesree dosegnula vrhunac, u
automobilima h' zavladala ti ina, a prijatelji bi zamuknuli. Slutio sam: gledaju"
vatru, razmi ljali smo o nesrei koja bi u budunosti i nas sam mogla zadesiti.
Ponekad i u snu utim strah od nove nesree, taj strah koji vreba s Bospora i koji s
vi Carigradani osjeaju i pro ivljavaju Izmeu ponoi i jutra budi me brodska sirena. Ka
d se u nonoj ti ini jo jednom dugo oglasi - njezino duboko i sna no zavijanje odzvanja
okolnim brdima - znam da je Bospor u magli. U maglovitim noima u jednakim se raz
macima ogla ava i sirena svjetionika Ahirkapi,144 podignutog na mjestu gdje se Bos
por spaja s Mramornim morem. Tako mi se, dok le im u polusnu, u glavi pomalja slik
a velikog broda, koji u brzim vodama Bospora utonulog u maglu poku ava pronai put.
iji je to brod, koliki je, to prevozi? Bog zna to je upla ilo pilota i njegove pomonik
e u kapetanskoj promatranici? Da ih nije uhvatila i ponijela neka bosporska struj
a? Mo da su u magli opazili neki obris, ili se ogla avaju iz opreza, shvativ i da su s
krenuli s rute i da plove u pogre nom smjeru? Kad god do Carigradana koji u polusn
u le e u posteljama dopre zavijanje brodske sirene, koje im se svakim trenom ini sv
e alobnijim i beznadnijim, oni osjete suut prema mornarima i strepnju od nesree, i
taj im se osjeaj javlja u onom stanju svijesti izmeu ko marnog sna i zabrinutosti zb
og neeg to se dogaa ondje, na Bosporu. Majka bi za olujnih dana govorila: "Neka je
Bog na pomoi svima koji se po ovakvom vremenu otisnu na more! S druge strane, za
one koji se bude usred noi, najbolji lijek protiv nesanice jest osjeaj da se negdj
e blizu, ali i dovoljno daleko da im ne naudi, dogaa neka nesrea, nekakav u as. Stog
a se i napola budni Carigradanin, odbrojavajui koliko se puta oglasila brodska si
rena, umotava u pokriva i nastavlja spavati-Mo da e sanjati da se i on sam nalazi na
brodu zalutalom u magli, na samom pragu opasnosti.
Bilo da su to sanjali ili ne, veina Carigradana nee se u)
236
. s:et;iti da su ih usred noi probudile sirene, kao to nee tro ni J
.
T-"
i i -i
! /
'ti ni svoj san. Brodskih sirena u magli prisjeaju se samo
P. jli djetinjasti ljudi. Tako e netko u posve obinoj pri-' ,. 'primjerice u po ti,
dok eka u redu, ili za objedom, rei sugovorniku:
"Sino su me probudile brodske sirene."
Tada mi se uini da za maglovitih noi sanjam isti san skupa milijunima Carigradana

koji, otkad znam za sebe, ive na brdima iznad Bospora.

Opisom jedne nesree koja mi se, kao i po ari na tankerima, duboko urezala u pamenje,
elim vam predoiti jo jedan strah koji je postao nonom morom ljudi koji ive u ljetnik
ovcima na bosporskoj obali. U jednoj takvoj maglovitoj noi - mogu navesti i datum
: 4. rujna 1963. godine, u etiri sata ujutro, teglenica Arhangelsk, te ka 5500 brut
o registarskih tona, koja je iz ruske luke Novorosijsk prevozila vojnu"opremu za
Kubu, nasukala se u Baltalimanu deset metara na kopno jer je plovila unato tomu t
o vidljivost nije bila vea od deset metara. Pritom je smrskala dva ljetnikovca ko
ja su joj se na la na putu i usmrtila troje ljudi.
"Probudio nas je stra an udarac. Pomislili smo da je grom, jer se kua uz tresak ras
cijepila nadvoje. Imali smo veliku sreu sto smo se na li na strani koja se nije sru i
la. Kad smo se pribrali, ugledali smo tik pred nosom, u dnevnom boravku smje tenom
na treem katu, ogromnu teglenicu."
Novine su objavile izjave pre ivjelih lanova obitelji i fotografije broda koji se z
abio u dnevni boravak drvene ladanjske kue. Na njoj su se vidjeli djedova fotogra
fija na zidu (bio je pasa), gro e u tanjuru na komodi, sag iji je jedan kraj - budui
da druge polovice sobe nije bilo - visio u zraku nji ui se na letru kao zastor, kom
ode, stolii, uokvirene pozlaene levhe i
a iji se ubojiti pramac vidio iza prevrnutog divana. Ne to
e 'otografije inilo neizmjerno zastra ujuima i privlanima:
jestaj u koji se brod zabio sijui oko sebe smrt nalikovao
a onaj u na oj u kui. Na fotografijama su se vidjele meni
ate fotelje, komode, trono ci, paravani, stolice, stolovi i
Z37divan. itajui ponovo novine od prije trideset godina, sje sam se da se lijepa s
rednjo kolka, koja je te kobne noi pogin la, kratko prije nesree bila zaruila. Sjetio
sam se razgovorav su ih no uoi tragedije vodili ljudi koji su stradali u nesre" i
oni koji su je pre ivjeli; boli mladia iz iste etvrti, kad se ru evinama na ao pred tij
elom svoje zarunice, kao i toga da o tragediji danima prialo u Istanbulu.
U to vrijeme Istanbul nije imao deset milijuna stanovnika kao danas, nego miliju
n. Stoga nesreu na Bosporu nisu do ivljavali samo kao jednu od mnogih u prenapuenu g
radu, u ijem se mno tvu ovjek naprosto izgubi, nego kao priu koja se usmenom predajom
prenosi gradskim etvrtima, poprimajui razmjere legende. Mene je pak zapanjilo to t
o su mnogi moji poznanici, saznav i da pi em o Istanbulu, eznutljivo i gotovo suznih
oiju (kao da se prisjeaju starih, dobrih vremena) govorili o davnim nesreama na Bos
poru ustrajavajui na tome da pi em o njima.
Pa kad je tako, neizostavno moram spomenuti i to da se negdje izmeu Jenikoj a i B
ejkoza, vjerojatno u srpnju 1966. godine, motorni amac s izletnicima - lanovima Dr
u tva tursko--njemakog prijateljstva - sudario s brodicom koja se, natovarena drven
om gradom, spu tala prema Mramornom moru, te da je trinaest putnika zauvijek nesta
lo u mranim dubinama Bospora.
Moram spomenuti i to da je rumunjski tanker Ploiesti pred oima jednog mog poznani
ka, koji je s balkona svoje vile bla eno brojio brodove, u jednom naletu prepolovi
o i potopio ribarsku brodicu.
Ne smijem zaboraviti ni ovo: mnogo godina kasnije, negdje na otvorenom moru ispr
ed Hajdarpa e, jedan se rumunjski tanker (Independenta] sudario s grkom teglenicom
(Eurjalih a kad se gorivo izlilo u more i zapalilo, tanker je tako sna no eksplodi
rao da nas je to sve probudilo. I danas se sjeam: iako s nesrea dogodila desecima
kilometara daleko od nas, popuca su stakla na polovici kua na e etvrti, pa su ulice
bile prekri ne krhotinama.
238
bih smio zaboraviti ni havariju broda koji je s ovcama na dno Bospora. Brod Rabu
nion, koji je plovio pod ^u onskom zastavom, dana 15. studenoga 1991. godine,
prola-1 '' Bosporskim tjesnacem s vi e od dvadeset tisua ovaca uto-Z
nih u Rumun
jskoj, sudario se s filipinskim teretnim bro-Mfldonna Lili, koji je iz New Orlea
nsa prevozio p enicu u iiu te je potonuo skupa s ovcama. Ono malo ivotinja koje skoi
le s broda i zaplivale izvukli su iz vode Carigraani koji u kavanicama na obali p
ili kavu i itali novine, no dvadeset 'suca nesretnih ovaca jo uvijek eka da ih netk
o izvue iz morskih dubina. Ta se nesrea dogodila tono ispod drugog bospor-skoe most
a, koji se zove Fatihovim. No ovdje nipo to ne kanim govoriti o najveem otkriu Carig
radana nakon sedamdesetih godina pro loga stoljea, o samoubojstvima skokom upravo s

tog mosta, koje je postalo vrlo ra irenom gradskom navadom. Jer, vijest pronaena u
starim novinama k^oje sam, pi ui ovu knjigu, poeo itati s navikom i u ivanjem iz djeti
njstva, a koja je objavljena onih dana kad sam se rodio, podsjetila me na to da
osim skakanja s mostova postoji jo jedan nain da se pogine na Bosporu. Evo dokaza:
"Kod Rumelihisara je jedan automobil sletio u more. Unato juera njoj potrazi (24. sv
ibnja 1952.) nisu pronaeni ni vozilo, ni putnici. Dok je automobil padao u more,
voza je otvorio vrata i pozvao u pomo, no iz nekog ih je razloga ponovo zatvorio i
skupa s automobilom survao se u more. Pretpostavlja se da ga je morska struja o
dvukla u jo veu dubinu."
A sljedea je vijest u istanbulskim novinama objavljena etrdeset pet godina kasnije
, 3. studenog 1997. godine:
Automobil s devet putnika koji su se na povratku sa svadbe voz'l> prema turbetu Tellibabe,1" gdje su kanili ostaviti zavjetni
ar' s'etio je u Tarabji u more jer je pijani voza izgubio nadzor
njim. U nesrei je ivot izgubila majka dvoje djece." \c i 'i
'ko sam puta u proteklim godinama uo, proitao i vidio )e automobil sletio u Bospor
i da su putnici nestali u dubi239ponama iz kojih nema povratka! Kad automobil padne u Voj ne potone odmah kao kamen
, nego koji trenutak pluta na vr ini. Tako je i s automobilima u kojima vri te djeca
; u koji se svaaju ljubavnici; u kojima se pijanci zafrkavaju na sva'" raun; u koji
ma mu evi hitaju kuama; s onim tek kupljenim na kojima mladi isku avaju konice; s auto
mobilima zamisli nih vozaa i oajnika opsjednutih samoubojstvom. Tako je ' s automo
bilima postarijih ljudi koji ne vide dobro u mraku-s automobilima rastresenih lj
udi i njihovih prijatelja, koji na obali popiju aj i potom pomaknu mjenja unaprije
d umjesto unatrag; s automobilima onih koji nikada nee shvatiti kako se nesrea tak
o neoekivano dogodila; s automobilom biv eg financijskog du nosnika efika i njegove ta
jnice; policajaca koji su u vo nji brojili brodove i gledali Bospor; s automobilom
neiskusna vozaa koji je neovla teno uzeo tvorniko vozilo i s obitelji krenuo na izl
et; s automobilom proizvoaa najlonskih arapa, poznanika va eg daljeg roaka; s automobi
lom oca i sina, koji su na sebi imali kabanice iste boje; s automobilom uvenog kr
iminalca s Bejoglua i njegove ljubavnice, te s automobilom jedne obitelji iz Kon
je, koja je prvi put vidjela most na Bosporu. Ako se nesrea dogodi danju, ili pri
svjetlosti ulinih svjetiljki ili lampiona iz restorana, oni koji se zateknu na "v
rstoj" strani Bospora naas opaze u as na licima ljudi koji, ne svojom voljom, putuj
u na njegovu drugu, "duboku" stranu. Koji trenutak kasnije, automobil polako poin
je tonuti u mrane, brze i duboke bosporske vode.
One koji u automobilu tonu u bosporske dubine elim podsjetiti da se vrata ne mogu
otvoriti jer to prijei tlak vode koja navire unutra. Jedne suptilnije novine iz
vremena kad su mnogi automobili slijetali u more, povukle su prilino pametan pote
z kako bi prosvijetlile svoje itatelje - objavile su mali ilustrirani podsjetnik
na ono to im je initi ako im se dogodi takva nesrea:
240
Kako izai iz automobila koji padne u Bospor?
jvle paniarite! Zatvorite prozore i priekajte da voda ude u au-mobil. Otkljuajte vr
ata. Neka se nitko ne pomie s mjesta. i Ako struja ponese automobil u dubinu, pov
ucite runu konicu.
Kad voda gotovo posve prodre u automobil, duboko udahnite ono malo preostalog zr
aka sabijenog pod strop, polako otvorite vrata i bez panike napustite vozilo."
Ja sam htio dodati jo jedan paragraf: 4. Ako Bog da, nee vam se u zadnji as ki na kab
anica zakvaiti za runu konicu, i vi ete isplivati na povr inu. Ako znate plivati i isp
livate gore, na povr inu mora, odmah ete, unato svoj tuzi grada, primijetiti koliko
je Bospor lijep i kako je lijepo ivjeti.
' * " <; , .*>?:
2412.3.
Nerval u Istanbulu: etnje po Bejogluu
Pojedinosti nekih Mellingovih slika izazivaju u meni jezu. Taj je slikar naslika
o neka istanbulska brda, na kojima e tek kasnije izniknuti ulice, ceste, kue i etvr
ti u kojima sam proveo djetinjstvo i svoj cijeli ivot, i to u vrijeme dok ondje j

o nikoga nije bilo, dok na njima nije bilo ni jedne jedine graevine. To
to na Mellingovim slikama mogu vidjeti mjesta koja e tek kasnije dobiti imena Jild
iz, Maka, Te vikije, to, s povealom u ruci, na njihovim rubovima mogu razaznati nenas
eljena brda prekrivena topolama, platanama i vrtovima, budi u meni osjeaj nalik n
a bol koju utim dok gledam po ari ta, vrtove izgorjelih konaka, poru ene zidove, svodov
e i razvaline, bol kakvu osjeaju i Carigradani koji su neko ivjeli na tim mjestima.
Vidjeti da donedavno, stoljee prije no to smo se rodili, nisu ni postojala mjesta
koja ovjek u djetinjstvu prihvati kao sredi te svoga ivota i svijeta, i koja su sto
ga ishodi te svih njegovi spoznaja, neizdr ivo je uzbudljivo i potresno, kao kad bis
m poslije smrti mogli vidjeti svijet koji smo napustili. To je drht) svih ivotnih
iskustava i pomno sabranih ljudskih veza i odnos suoenih s prolazno u vremena.
Istu jezu osjetim itajui poglavlje Istanbul u knjizi Putovanje na Istok Gerarda de
Nervala. Taj francuski pjesnik, koji je u Istanbul do ao 1843. godine, dakle pola
stpljea nakon to je Melling naslikao svoje slike, u tom poglavlju opisuje etnju od
mjesta koje e pedeset godina kasnije postati Tunel - od mev-levijske tekije na G
alati - do dana njega Taksima, dakle, rutu koju u i ja, sto petnaest godina poslije
, prelaziti dr ei majku za ruku. Glavna ulica - Grand rue de Pera, koju danas zovem
o Bejoglu (nakon uspostave Republike preimenovat e je u Aveniju Nezavisnosti146),
1843. godine izgledala je manje-vi e kao danas. U dijelu poslije mevlevijske teki
je, Nerval tu ulicu usporeuje s Parizom: sline trgovine modne odjee i rublja, zlata
rnice, blje tavi izlozi, slastiarnice, engleski i francuski hoteli, kavane, velepos
lanstva... Meutim, iza graevine koju pjesnik naziva Francuskom bolnicom (danas je
to Francuski kulturni centar), grad zavr ava na zapanjujui, potresan, za mene ak zas
tra ujui nain. Naime, mjesto na kojemu je danas Taksim y.. djetinjstva je on za mene
najvei trg i sredi te svijeta, u C1)] blizini ivim - Nerval opisuje kao nenaseljenu
ledinu, )) su zapre na kola i zafrkantski raspolo eni prodavai nin valju aka, lubenica i
ribe. Nerval govori i o ravnici to ere pred njim, o grobljima koja se na rubnim d
ijelovima )aju s ledinom i gradom, i koja e u sljedeih stotinu godina
243nestati s lica zemlje. Ipak, jedna Nervalova reenica - nik H neu zaboraviti - d
otie se ravnica na kojima u provesti c" r svoj ivot, a za koje sam mislio da su na
njima oduvijek h'l prastare stambene zgrade. Ona glasi: "To je ogromna, beskra"
zaravan, pro arana sjenama borova i orahovih stabala!"
Kad je Nerval doputovao u Istanbul, bilo mu je trideset n godina. Dvije godine p
rije toga bio je prebrodio prvu od svojih melankolinih depresija, zbog kojih e se
dvanaest godina DO slije objesiti u Parizu, tako da je neko vrijeme proveo u lud
nici. Kazali na glumica Jenny Colon (neuzvraena ljubav prema njoj predoredit e cijel
i Nervalov ivot) umrla je est mjeseci prije njegova odlaska na Istok. Na svoje Put
ovanje na Istok, koje e ga voditi kroz Egipat, Kairo, Aleksandriju, Siriju, Cipar
Rodos, Izmir i Istanbul, Nerval je po ao s tom boli i, dakako pod utjecajem roman
tiarskih snova o Istoku, koji su, s Chate-aubriandom, Lamartineom i Hugoom, posta
jali tradicijom u francuskoj knji evnosti. Imamo li na umu da je, poput drugih pis
aca prije njega, kanio pone to napisati o Istoku, te da se u francuskoj knji evnosti
bio poistovjetio s melaknolijom, mo emo pretpostaviti kako je sve to je pjesnik vi
dio u Istanbulu bilo nesvakida nje i vrlo znaajno.
U Istanbulu 1843. godine Nerval pak nije zaokupljen svojom melankolijom, nego on
im to e mu pomoi da na nju zaboravi. Na svoje istono putovanje zapravo se i otisnuo
s tom namjerom: svladati du evnu bol ili je, u najmanju ruku, sakriti od sebe i sv
oje okoline. U pismu ocu pi e da e svojim putovanjem na Istok "dokazati ljudima" ka
ko je epizoda s ludilom i ludnicom dvije godine prije posljedica obine "nesree" ko
ja se nee ponoviti, te samopouzdano dodaje da je vrlo dobrog zdravlja-Mo emo pretpo
staviti da Istanbul, kojemu poraz i neima tina te nemo spram Zapada jo nisu bili zad
ali udarac, nije pru ao dovoljno prizora koji bi pothranjivali pjesnikov osjeaj tug
e- N zaboravimo da je tuga osjeaj koji se u stanovnicima grada javl tek poslije p
oraza. Nerval u putopisu, odnosno svojoj glasovi ) pjesmi zapisanoj u njemu, iz
rijekom ka e da se crno sunce lankolije ponegdje vidi na Istoku, no kao primjer na
vodi o
244
r T Istanbulu se on pak, godine 1843., na najbogatijim, naj-

^ll&* *-^
.
.v
...
.
vi
1-l 'niiin1 i najegzoticmjim mjestima, pona a kao nestrpljivi Prl . af j^ji juri za
temama o kojima e pisati.
,
toga je u Grad i stigao u mjesecu ramazanu. Mogue ime da mu se to doba god
ine inilo slinim karnevalu u / eciji jer zapisuje da je ramazan istodobno i "pos
t" i "karne-1" Za ramazanskih noi Nerval promatra izvoae Karado-147 i gradske predj
ele obasjane svjetiljkama, odlazi u kavanu i l sa prie pukih pripovjedaa. No uslije
d prodora suvremene tehnologije, europeizacije i osiroma enja, Carigradani su ispr
va naprosto zaboravili i njegova i zapa anja drugih zapadnih putopisaca o tim dogaa
njima, da bi se ne to kasnije pojavili memoari i knjige gotovo istog ili slinog nas
lova ("Ramazanske noi i zabave u pro lim vremenima"), ovoga puta iz pera istanbulsk
ih autora. Iza te knji evnosti, koju sam u djetinjstvu oaran gutao, eznui za minulim
vremenim^, i koja me je pripremila za onaj dan kad sam sam od sebe poeo postiti,
skriva se predod ba "turistikog Istanbula", koju su Nerval i mnogi njemu slini zapad
ni putopisci "zasladili", uinili egzotinom i izgradili tako to su se jedni nadahnji
vali tekstovima drugih. Iako ismijava Engleze koji dou u Istanbul, "u tri dana" o
biu sva turistika mjesta i odmah o tome napisu knjigu, i Nerval, poput njih, odlaz
i u tekije gledati dervi ke obrede, pred sarajem eka da se pojavi padi ah kako bi ga
izdaleka vidio (tvrdi da su im se pogledi sreli te da je i sultan Abdulmed id njeg
a zamijetio) te, odlazei u duge etnje po grobljima, zapisuje zapa anja ' prosudbe o
turskoj no nji, obiajima i tradiciji.
Kad ga je odbila ena u koju je bio zaljubljen, Nerval u svojoj
jezovitoj i nenadma noj autobiografskoj \3\\\uAurelia ili ivot i
an ^sarn je usporeuje s Danteovim Novim ivotom], kojoj su se
'stmski divili nadrealisti Andre Breton, Paul Eluard i Antonin
U(l, i ije je stranice imao u d epu kad se objesio, pi e da
u u^ ivotu nije preostalo vi e ni ta osim "neukusnih zabava",
po teno priznaje da je putovao svijetom i glupo se zabavljao
Jarna i udnim obiajima dalekih naroda. Svjestan povr ' ezvrijednosti i nedoraenosti svojih zapa anja, izree2-45nih u novinarskom stilu, o obiajima, krajolicima, istonjakim enama ili pak ramaz
anskim noima, on je u svoju knjigu Pu. tovanje na Istok - poput pisaca koji, kad
im poinje slabjeti prj. povjedaki ritam, osjete da u tekst moraju ubaciti neku nov
u nepatvorenu priu - unosio duge pripovijesti, veinu kojih je sam izmislio. (U jed
nom podu em tekstu o godi njim dobirna u gradu, objavljenom u knjizi Istanbul, koju
je priredio s Jah-jom Kemalom i A. . Hisarom, Tanpinar pi e da je istra ivao podrijet
lo tih pria jer ga je zanimalo jesu li izmi ljene, ili pak tradicionalne osmanske.)
Medu tim pripovijestima, koje vi e
Z46
ju Nervalovom svijetu ma te i koje nemaju mnogo veze s P bulom, zapa anja o gradu im
aju ulogu okvirne prie po-one o eherezadi. Zapravo, kad god osjeti da mu opisi i "
... njsu dovoljno sna ni, Nerval nastoji obmanuti itatelja restanim podsjeanjem na t
o da je sve kao u "Tisuu i je-,
noi". Privodei kraju svoju putopisnu etnju Istanbulo
m 'lecima da su drugi o sarajima, d amijama i hamamima toliko mnogo pisali da nema
potrebe da i on sam to ini, Nerval iznosi zapa anje koje e stoljee poslije neprestan
o imati na umu istanbulski pisci poput Jahje Kemala i Tanpinara, a koje e zapadni
putopisci koristiti kao najobiniju floskulu: da su neke gradske etvrti bijedne, a
neke prljave, i da po tome Istanbul, grad s najljep im pogledom na svijetu, nalik
uje kazali nom dekoru koji ovjek treba gledati iz dvorane, ne zalazei medu kulise. in
i se da su Jahja Kemal i Tanpinar, koji e kasnije svojim tekstovima i pjesmama st
voriti predqd bu Istanbula po mjeri njegovih stanovnika, zahvaljujui Nervalu i dokui
li da im to mo e poi za rukom samo ako sjedine ljepotu krajolika i bijedu "kulisa".
Ali, da biste razumjeli predod bu te dvojice najveih istanbulskih pisaca i pjesnik
a (obojica su bila ushiena Nervalom), koju je sljedei nara taj pojednostavio i pro iri
o, i koja se temelji vi e na siroma enju i povijesnom tkanju, negoli na lijepim priz
orima grada, moramo zaviriti i u knjige jednog drugog pisca, koji je u Istanbul
do ao poslije Nervala.
2.47Gautierova melankolina etnja prigradskim etvrtima

Pisac, novinar, pjesnik, kritiar i romanopisac Theophile Gau-tier bio je Nervalov

gimnazijski prijatelj. Zajedno su pre ivjeli mladost. Obojica su se divila Hugoov
om romantizmu, neko vrijeme bili su bliski u Parizu, i nikada nisu prekinuli svo
ju vezu. Nekoliko dana prije samoubojstva Nerval je tra io Gau-tiera. Nakon to se N
erval ubio objesiv i se o jednu ulinu svjetiljku, Gautier je o svome prijatelju nap
isao dirljiv tekst.
Dvije godine prije toga (odnosno, devet godina nakon Ner-valova putovanja na Ist
ok i tono stoljee prije moga roenja), 1852. godine, neki dogaaji doveli su do zbli ava
nja Engleske, Francuske i Osmanskoga Carstva protiv Rusije, to e kasnije izazvati
Krimski rat. Zbog tih dogaaja Putovanje na Istok ponovo je pobudilo zanimanje fra
ncuskih itatelja. Tih dana, dok je Nerval ma tao o drugom putovanju na Istok, u Ist
anbul je stigao Gautier. Zahvaljujui brzini parobroda, putovanje do Istanbula tra
jalo je svega jedanaest dana. Gautier je u gradu ostao sedamdeset dana, a dojmov
e o svom boravku objavio je u nastavcima koji su izlazili u novinama za koje je
neko radio. Iste je tekstove nedugo zatim tiskao i u knjizi Constanttnople. Ta po
deblja knjiga, koja je prevedena na mnoge jezike i postala popularnom, jedan je
od najboljih putopisa o Istanbulu u !? stoljeu. Od nje je bolja samo knjiga Consta
ntinopol, koju je dvadeset pet godina poslije u Milanu objavio talijanski pisac
Edmondo de Amicis.
U usporedbi s Nervalovim djelom, Gautierove putopisn zabilje ke znatno su pouzdani
je, sreenije i lak e se itaju, je stoga to je Gautier bio feuilletonist, to je za novi
ne P1S priloge o umjetnosti i kulturi, objavljivao feljtone (na jedno
2.48
-" usnoreu e sebe sa eherezadom, koja svake noi mora i usp
.' \ v
....
.
liti novu priu), sto je pisao brzinom novinara svjesnog da
koga dana mora sastaviti nov tekst za svoj list, i to ga je sve
zabavljalo. (Flaubert ga je zbog toga kritizirao.) Meutim, zamarimo li neizbje ne kli eje o sultanu, enama i grobljima,
oravo su te novinarske slabosti pridonijele da njegova knjiga
Istanbulu postane reporta om o jednom velikom gradu. U
oima ljudi kao to su Jahja Kemal i Tanpinar, koji e poslije za Carigraane uobliiti pr
edod bu o Istanbulu, ta je reporta a bila va na i zbog toga to se Gautier s jedne stran
e pona ao kao uspje an novinar, a s druge je pak, prihvativ i savjet prijatelja Nerval
a, prvi put itatelje odveo meu gradske "kulise", u prigradske etvrti, mrane i prljav
e ulice i u obilazak razvalina, navodei ihjda osjete kako su i ti dijelovi grada
jednako va ni 1 turistiki prizori siroma noga i njima dalekog Istanbula. z Poglavlja
o putovanju dade se razabrati i to da je Gautier U IStanbul mislio a prijatelja N
ervala. Plovei pored
.
n:ltnire> napominje da je ondje Nerval vidio vje ala i na a tfuplo, umota
no u vo tano platno. (Trei prijatelj, Bau249delaire, kojega su ta dvojica, od kojih e jedan i sam zavr iti n vje alima, jako v
oljela, preuzeo je tu sliku iz Putovanja na Istok' upotrijebio je u svojoj pjesm
i Putovanje na Kithiru.) U Istanbulu Gautier, ba kao i Nerval, oblai "muslimansku
odjeu" kak bi se lak e kretao gradom. Poput Nervala, i on u Istanbul sti e u vrijeme
ramazana, te na sva usta hvali zabave u ramazanskim veerima. Slijedei svoga prijat
elja, i Gautier prelazi na drugu stranu obale, u Uskudar, prisustvuje obredima d
ervi a rufaij-ske sljedbe, seta grobljima (medu nadgrobnim spomenicima vidi zaigra
nu djecu!), gleda igrokaz Karadoza, zalazi u duane, s u itkom i zanimanjem obilazi
bazare148 i ar ije usredotoen ponajprije na ljude te, ba kao i Nerval, petkom nastoji
vidjeti sultana Abdulmed ida na njegovu putu do d amije. Poput veine zapadnih putopi
saca, i Gautier navodi opa mjesta o muslimankama (mogao ih je vidjeti samo ovla i
izdaleka), njihovoj pokrivenosti, nedodirljivosti i tajnovitosti. ("Nipo to ne pit
ajte mu eve kakve su im ene!", opominje.) No po teno ka e da ene ipak etaju gradskim ulic
ama, iako ne same. Nadugo i na iroko pi e i o palai Topkapi, d amijama i Hipodromu, koj
e Nerval, dr ei ih odve "turistikima", i ne spominje. Budui da su zapadni putopisci to
ga doba osjeali kako moraju govoriti o takvim mjestima i temama, mo da Nervalovim d
ojmovima o

rikim" mjestima ne treba ni pridavati preveliku pa nju.

v
Gautierovu knjigu ini vrlo itkom jesu njegovo samodanje, dar zapa anja i smisao za alu, kao i sposobnost da,
h aliujui iskustvu zrela ovjeka koji je to ta pro ao u ivookrene na alu unato sklonosti zapadnjakih novinara
ema svemu zaudnom i neobinom.
Theophile Gautier je sanjao da postane slikar sve dok s de-etnaest godina nije p
roitao Hugoove pjesme u Orientalesu. Smatrali su ga briljantnim likovnim kritiarem
. Govorei o istanbulskim krajolicima i prizorima, koristio je bogat slikarski rjen
ik, kojim se prije njega nije slu io nijedan pisac. Obrisi Zlatnoga roga i Istanbu
la neko su se vidjeli sa zaravni gdje se nalazila mevlevijska tekija na Galati, a
danas je Trg Tunel. (Ondje smo ulazili u tramvaj koji je vozio na liniji Maka-Tu
-nel. Tunel je pak bio krajnje odredi te na e etnje Bejogluom, o kojoj je devet godin
a prije Gautiera pisao Nerval, i kamo sam neko s majkom odlazio u etnju.) Govorei d
akle o obrisu Zlatnoga roga i Istanbula, koji se neko vidio sa te zaravni, Gautie
r zamjeuje kako je "krajolik toliko lijep da djeluje nestvarno", te - s u itkom sli
kara koji suvereno vlada najfinijim pojedinostima prizora koji slika, i sa samop
ouzdanjem umjetnika koji zna to radi - opisuje igru svjetlosti izmeu minareta i ku
pola, Aja Sofije, Bajazitove, Sulejmanove i d amije sultana Ahmeta, medu oblacima,
na vodama Zlatnoga roga, medu vrtovima na Sarajburnuu14? pokrivenim empresima, i
na "nezamislivo nje nom i sedefnoplavom nebu" iza njih, i to ini tako dobro da i <
-itatelj koji nikada nije vidio slian prizor osjeti u itak. Gauti-erov )ezik i spos
obnost opa anja znatno su utjecali na Ahmeda amdija Tanpinara, istanbulskog pisca
koji je imao najizo tre-"<Je oko za krajolike i "mno tvo igara svjetlosti", zbog koj
ih se a uvijek doima drukijim. U jednom lanku, napisanom n)eme Drugog svjetskog
rata, Tanpinar usporeuje turske anopisce (njihovo pomanjkanje volje da vide i opi u
svi-o sebe) sa zapadnima. Podastirui primjere, on podsjea ^atelje na to koliko su
Stendhal, Balzac i Zola srasli sa slikar-m>" na to da je Gautier bio i slikar.i
Sposobnost da igru svjetlosti, detalj i svekoliku ljepotu nr' ra prenese u jez
ik, da ga artikulira kao osjeaj, Gautier je isk0 stio tako to je svoje etnje istanb
ulskim "kulisama", sporedn' gradskim ulicama i "siroma nim i prigradskim Istanbulo
m" (t kasniji poetski izraz potjee od Jahje Kemala, koji je Gautie dobro razumio
i volio) pretoio u briljantan tekst. Gautier do du e, spominje da su ga prijatelji
koji su posjetili Istanbul prij njega upozorili na to da velianstveni gradski kra
jolici uistinu podsjeaju na "kazali ne kulise" koje se moraju gledati osvijetljene
i pod odreenim kutom, no da gube privlanost kad im se ovjek pribli i. Ono to se izdale
ka ini zadivljujuim krajolikom, zapravo su "svjetlosnom paletom boja obojene" zbij
ene, uske, strme i posve obine ulice, te mno tvo stije njenih kua i stabala.
U prljavom i neureenom okoli u Gautier je vidio i ljepotu i tugu. Uz nu an ironini otk
lon, i on je osjeao istinsko uzbuenje koje je romantiarska knji evnost gajila prema g
rkim i rimskim ru evinama i ostacima propalih civilizacija. U mladosti, dok je sanj
ao o tome da postane slikar, na mjeseini su mu se inile silno romantinima ru evine cr
kve Saint-Thomas-du--Louvre i napu tenih kua u slijepoj uliici Dovenne blizu Lo-uvre
a, u kojoj je stanovao kao Nervalov susjed, a koje je Balzac usporeivao s groblje
m.
Spustiv i se iz svoga hotela na dana njem Bejogluu, odnosno s vrha Galate na obalu i
Zlatni rog, i pre av i most iz 1853. godine, za koji veli da je "napravljen od amaca
", Gautier je sa svojim francuskim vodiem krenuo na sjeverozapad, prema Unka-panu
,150 i uronio u gradske etvrti. Taj trenutak opisuje dojmljivom reenicom "Uronili
smo u labirint". Zapisao je kako je osjeaj samoe u njima bivao sve jai to su dalje o
dmican, te da su psi i li za njima re ei. Kad god sam proitao da su nais i na ru evne, o
guljene i pocrnjele drvene kue, na polomljene presahle esme i zapu tena turbeta uru en
ih krovova, pornis i sam: mjesta koja sam neko, kao dijete, obilazio na izletima
koje smo i li oevim automobilom, izgledala su isto kao i mjesta od prije stotinu go
dina, izuzmemo li poploene sta
2.52
budui da su se i njemu, ba kao i meni, uinile lijepima, Gautier je zamijetio ru evne,
drvene i pocrnjele kue, kamene zidove, prazne ulice i emprese koji nadopunjuju gr

oblja. Umorili su ga ti prizori s kojima u se i ja, stoljee kasnije, susretati u n

eeuropeiziranim" i siroma nim etvrtima (kao mladi i ao ]e sam u obilaske grada) i koje
e, uslijed po ara i betonira-n)a, nestati u trideset godina, emu u, s boli, i ja svj
edoiti. Umorili su ga ti krajevi, ali je nastavio dalje, "iz jedne ulice u rugu,
od jednog trga do drugog". inilo mu se - kao i meni ad sam bio dijete - da se eza
n^i u tim etvrtima ogla ava samo )epim, gluhim i nijemim kuama koje se tiho uru avaju"
. pri)eCailma kakvi prilie tom krajoliku, promatrao je rijetke nj.a^mke' neku stari
cu, gu tera koji bi mugnuo medu kame-es
Vv-tn ^eteta kako ubacuju kamenie u korito
presahle
koji 'e^0111110 SC ka da SU si H S akvarela slikara Du Campa, vije godine prije tog
a s Flaubertom boravio u Istanbu2-53
lu. Kad je ogladnio, vidio je da na drugoj obali grada152 nema zalogajnica i duan
a, pa je brao i jeo dudinje sa stabala koja i
danas, sto pedeset godina poslije, dok pi em ovu knjigu, u avaju sporedne ulice una
to nastojanju da se svaki pedal) z
2-54
onira. Slino zanimanje za ivu stranu grada, za ivot u
v nim prigradskim etvrtima, pokazao je i u grkoj Samatji
f-'-A vskoj etvrti Balat, koju naziva "getom". Zakljuio je kako
'
oelja kua u Balatu "leprozna", a uliice prljave i blatnjada su grke etvrti na Feneru153 urednije. I kad god bi mu
tim dugini etnjama, izmeu uliica, kua i stabala ukazao
,. antski bedem, ili ostaci nekog velikog akvadukta, pomislio
bi koliko su kamen i opeka trajniji od drva.
Najdojmljivija strana tih Gautierovih zamornih, potresnih etnji i njegove knjige
jesu osjeaji koji ga obuzimaju dok obilazi daleke i zabaene gradske etvrti i bedeme
iz bizantskoga
WlPpSp"3plijl|^^Mj
doba. On s itateljima "dijeli" sve to vidi: debljinu i vrstou bizantskih zidina; nji
hovu uru enost, pukotine i spoznaju da ih vrijeme polako nagriza i "tro i"; napuknua
du jednog tor-n)a (pla ila su me kad sam bio dijete) i odlomljene, uz njega
2-55
polegnute kamene blokove (izmeu Gautiera i mene dogodio se potres, 1894. godine,
koji je znatno o tetio zidine); dojmlji-vost trave izrasle iz pukotina, i smokvini
h stabala izniknulih na vrhovima tornjeva; pusto predjela to se prote u cijelom du ino
m polusru enih zidina; ti inu koja vlada u siroma nim etvrtima prigradskih dijelova gra
da. "Te ko je povjerovati da iza tih mrtvih zidova le i jedan ivi grad!", zapisao je
u svom
256
opisu
isu. Na kraju tih dugih etnji rubnim dijelovima grada
f . orna nim i zabitim etvrtima, Gautier zapisuje i ovo: "Ni-na svijetu nema tako m
elankoline rute kao to je ovaj od tri i pol milje, s ije su jedne strane ru evine, a
s druge groblja."
,. t
_
Za to sam sretan kad i od drugih ujem da je Istanbul tu a grad? Za to se toliko upinjem
itateljima dokazati da je uprav tuga osjeaj koji u meni budi moj grad, u kojem sa
m pro ivi cijeli ivot?
Zato to uope ne sumnjam u to da je tuga temeljni osjeaj koji vlada Istanbulom ve sto
ljee i pol (1850x2.000.), i koji je zahvatio cijeli grad. elio sam govoriti o otkr
iu tog osjeaja kao ideje, o njegovu izricanju u jeziku i samim jezikom, te o injeni
ci da su sve to prvi uspjeli uiniti cijenjeni francuski pjesnici - Gautier i njeg

ov melankolini prijatelj Nerval. Ip^ ostaje pitanje zbog ega su razmi ljanja zapadnj
aka (koje poistovjeujem s Gautierom) o mome gradu, o ivotu u Istanbulu, o posebnos
tima tog ivota, toliko va na za mene, za moj grad?
258
Z5.
Promatran oima zapadnjaka
S i smo mi, i kao pojedinci i kao zajednica, donekle zabrinuti bos onoga to stran
ci, ljudi koje ne poznajemo, misle o nama. Ako ta zabrinutost postane tolika da
nam nanosi bol, remeti osjeaj za stvarnost ili nam postane va nijom od same stvarno
sti to ve znai da imamo problem. Moj odnos, kao i odnos mnogih drugih Carigraana, p
rema onome to su oi zapadnjaka vidjele u mojem gradu problematian je, pa stoga i u
mojoj glavi, ba kao i u glavama ostalih pisaca koji jednim okom pogledaju k Zapad
u, povremeno zavlada zbrka.
Ahmet Hamdi Tanpinar, koji je s Jahjom Kemalom razvio knji evnost i predod bu o Ista
nbulu, koju e zahvaljujui novinama i asopisima prihvatiti i Carigradani, vrlo je po
mno (kao i Jahja Kemal) prouio Nervalove i Gautierove putopisne zabilje- ke o na em g
radu. Poglavlje o Istanbulu u Tanpinarovoj knjizi Pet gradova najva niji je tekst
koji je u dvadesetom stoljeu o Carigradu napisao jedan Carigradanin. Moglo bi se
rei da je on djelomice i nastao tako to je pisac razgovarao, katkad i raspravljao,
s Nervalovim i Gautierovim zabilje kama. U tom se tekstu Tanpinar osvre na njihovu
opasku da je francuski pisac 1 politiar Lamartine u Istanbulu izradio "vrlo vjer
an" portret sultana Abdulmed ida, te da je Lamartineova Povijest Turske
ozda napisana uz Abdulmed idovu novanu potporu (u dje) knji nici imali smo luksuzan primjerak u osam svezaka),
a Potom svoje itatelje podsjea na to je Nervalovo i Gautierovo
,lrnan)e za Abdulmed ida bilo kudikamo povr nije te da su a, kao novinari, morali udo
voljiti oekivanjima zapadnih
a
!? ptereenih preduvjerenjima. Tanpinar
canim" Gaut
smatra otricrove ma tarije o enama iz sultanova harema i
2-59hvalisanje da je sultan u prolazu bacio pogled na Talija L njegovoj pratnji
(isto vrijedi i za bilo kojeg drugog potopi
^ Zapada, koji bi poinjao s takv
im priama odmah po dol u* u Istanbul), ali domee da se zbog toga ne smijemo ljut
it' Gautiera jer je harem "uistinu postojao".
U tom kratkom zapisu i upozorenju sadr ane su sve dv ' be obrazovana Carigradanina
, odve zabrinuta zbog onoga sr zapadni promatra vidi u njegovu gradu. S jedne stra
ne, zb europeizacije su istanbulskom itatelju vrijednosti i prosudbe zapadnog pis
ca postale iznimno va nima; s druge pak strane istanbulskog itatelja, koji se hvali
da poznaje tog zapadnog pisca i kulturu koju on predstavlja, upravo stoga i pog
odi u srce kad zapadni promatra pretjera u nekoj prosudbi. Makar nije ba jasno to b
i to znailo "pretjerati". Kako bilo, obino se zaboravlja kako se sve to uobliuje kar
akter nekoga grada, a isto tako i ljudi, sastoji od "pretjerivanja", ili pak od
"odve pozornog promatranja", koje se dogodi kad vanjski promatra izgubi svaki osjea
j za mjeru. Navest u primjer: Po mome mi ljenju, zapadni promatra u Istanbulu pretje
ruje kad govori o "ulozi grobalja u svakodnevnom ivotu grada". Ali, kao to je zami
jetio i Flaubert, to je doista bilo jedno od bitnih obilje ja Istanbula toga doba,
koje e vremenom nestati pod utjecajem europeizacije.
Porast turskoga nacionalizma tekao je naporedo s europei-zacijom, to je ta dva pr
ocesa dovelo u vrlo zamr en odnos. Ne to od onoga to je bilo nezaobilaznom temom zapa
dnih promatraa koji su pristigli u Istanbul u drugoj polovini 18. i u 19. stoljeu,
kritizirali su i pozapadnjeni Turci: harem; tr nice robova (Mark Twain je ironino
govorio kako e "sorte" i d)e ne erkeskih i gruzijskih djevojaka, "pobranih u zadnj
oj etvi i izlo enih na tr nici robova, biti objavljeni medu burzovni indeksima veliki
h amerikih novina); potom prosjaci; nevje^ jatno velik teret na leima nosaa (uznemi
ravalo nas je to europski turisti fotografiraju nosae koje sam kao dijete v na Mo
stu Galata s vi emetarskim kulama limenih posu leima, i kojih sam se bojao, no kad
bi se istim prizorom V"
260

zabavio i neki istanbulski fotograf, primjerice, Hilmi ehenk, nitko se zbog toga
nije uzrujavao); dervi ke tekije (jedan pa a kojega je Nerval upoznao govorio je svo
me francuskom gostu da su dervi i rufaijske sljedbe, koji se probadaju iglama, "lu
di", i savjetovao mu da ne ide zalud onamo); takoer, pokrivanje ena. Ali, kad bi o
svemu tome progovorio neki glasoviti putopisac sa Zapada, naje e bi njegov tekst iz
azvao neoekivanu povrijeenost i nacionalistiki obojene reakcije.
Jedan od razloga zbog kojih se uope ne nazire kraj toj sprezi ljubavi i odbojnost
i jest fanatino nastojanje prozapadnih intelektualaca da sa Zapada dobiju glas po
dr ke, da od najprobra-mjin pera i izdavaa uju da su poput zapadnjaka. Meutim, .
ni pisci poput Pierrea Lotija uope ne skrivaju da Istanbul urke vole zapravo iz p
osve oprenog razloga: zato to ne sli-.vna zapadnjake, jer su istonjaci, i jer su ouv
ali svoje "egzo-ne strane. U vrijeme kad je Pierre Loti kritizirao Carigraa-og to
ga to su se poeli europeizirati i gubiti tradicionalna )ez)a, itatelji koji su ga u
Turskoj voljeli i itali pripadali Pravo toj europeiziranoj manjini. Ipak, kad go
d iskrsne meunarodni politiki spor, svijet prilino "sladunjavih" '" egzotinih romana
i tekstova, i svijet europeiziranih
261carigradskih itatelja, spajaju se u vrlo va noj toki zvano' " kofilstvo".
t
Ur~
U uspomenama Andrea Gidea s putovanja u Tursku i godine, pak, nema "turkofilije"
, tog lijeka za sve. On tovi e k znanjuje kako mu se Turci uope ne sviaju, i pritom n
e ko '
rije "nacija", nego "rasa", koja je u ono doba polako ulaz'l u modu. Gide
veli: "Ta rasa zaslu uje groznu odjeu koju im na sebi!" Hvali se da ga je putovanj
e u Tursku podsjetilo na koliko je zapadna civilizacija, pa i sama Francuska, na
drnon Kad su Gideove uspomene objavljene, u popularnom turskom \ tisku, novinam
a i asopisima nije se pojavila nijedna reakcija na te rijei (danas su druga vremen
a!), koje su silno povrijedile vodee turske pisce onoga doba, poev od Jahje Kemala
, jer su carigradski intelektualci te uvrede skrivali od naroda kao kakvu tajnu
i zbog njih patili u sebi. Jamano je razlog njihove utnje bilo i to to su europeizi
rani turski intelektualci Gideu pre utno davali za pravo. Godinu dana nakon to je G
ide objavio knjigu u kojoj je sabrao omalova avajue tekstove o turskoj no nji, reform
ator Ataturk izveo je "revoluciju u odijevanju" i zabranio no enje odjee koja nije
zapadna.
l ja sam po elio proitati taj tekst zapadnoga promatraa, u kojem on tako estoko napad
a i poni ava Grad, i dati mu za pravo, jer je takvo tivo zanimljivije od tekstova p
isaca kakav je Pierre Loti, koji neprestano ponavlja koliko je Istanbul lijep, n
eobian, udesan, poseban... No, problem naje e nije u tome jesu li neko mjesto ili neki
prizor lijepi, jesu li ljudi susretljivi, pa ak ni u po tovanju to se ukazuje putni
ku sa Zapada, nego u onome to itatelj oekuje od teksta o Istanbulu. Od sredine 19.
stoljea javlja se u francuskoj i engleskoj knji evnosti predod ba Istanbula koja vrvi
uvijek istim temama i motivi ma: dervi kim tekijama, po arima, ljepotom grobalja, s
araje i haremima, prosjacima, ulinim psima, zabranom alkono > skrivanjem ena, mist
erijem grada, plovidbom Bosporom, J potom krajolika i obrisima grada... Zapadni
putopisci, koji pri izboru i obradi tih tema utjecali jedni na druge, poneka bor
avili u istim mjestima i imali iste vodie, nisu bili ra o
Istanbulu su nalazili sve ono o emu su ranije itali. Taj
1'
ra taj putnika sa Zapada, koji je poinjao nasluivati da
n
mansko Carstvo uru ava i da zaostaje za Europom, nisu
SC l >;|e teme koje su stoljeima prije njih izazivale zanimanje
moi osmanlijske vojske, nepoznate pojedinosti o dr avaparatu), nego su uili kako grad i njegove ljude do ivjeti
eobian, zabavan i turistiki nain, umjesto da ih smatraju
akvima kakvi su neko bili - zastra ujuim, nedostupnim
neshvatljivim. Zapravo, ve samu injenicu da su stigli do
Istanbula smatrali su dovoljnim uspjehom i zabavom, i budui
i jm se vrhuncem njihova putovanja inilo to to u Istanbulu
mogu vidjeti i opisati sve ono to su i drugi zapadni putopisci
prije njih vidjeli i opisali, ni jedan od njih nije ni bio spreman
na razoaranje.
Zahvaljujui tome to su parabrodi i eljeznica pribli ili Istanbul Zapadu, ljudi su seb

i mogli priu titi luksuz i u itak da zapadnog putnika, koji se na ao na istanbulskim u

licama, upitaju zbog ega je do ao, te da samome sebi postave pitanje to stranac tra i
na tako groznom mjestu. U toj toki, u kojoj se kri aju snobizam i ignorancija s jed
ne, te stvaralaka smjelost i po tenje s druge strane, "kulturni" putnici poput Andr
ea Gidea otkrili su da se u Istanbulu mogu zabavljati, besposliariti i biti sretn
i, umjesto da se trude shvatiti kulturne razlike, udne obiaje i tradiciju, ili pak
strukturna obilje ja zemlje i kulture. Onodobni turistiki pisci bili su toliko sam
osvjesni da bi, ako o Istanbulu ne ka u ne to zanimljivo, dosadnim i nezanimljivim p
roglasili Istanbul, a ne same sebe. To potvruje da su vojne 1 gospodarske pobjede
zapadne civilizacije i "najkritinijim" zapadnim intelektualcima ulijevale toliko
gordosti i samopo-z anja da to nisu mogli zatajiti, te da su i oni sami iskreno
l rovah kako je Zapad "mjera" za cijelo ovjeanstvo. , j1 Su se Pisci, kao i dru
gi poslije njih, pojavili u vremenu Je zanimanje za Istanbul bilo prilino splasnu
lo. Razlog toj mteresiranosti bili su nestanak mnogih turistikih zanim-z h
A
em> dervi ka tekija, sultan) uslijed europeizacije i a 12 doba Ataturkovih re
volucionarnih promjena, nesta163nak starih drvenih konaka, kao i to to je Osmansko Carstv smijenila mala Repub
lika Turska, koja je opona ala Zapad. M kraju tog razdoblja, u kome nitko nije dol
azio u Istanbul i 0 njemu pisao, u kome su mjesni novinari intervjuirali svakog
stranca koji bi odsjeo u Hotelu Hilton, Josif Brodski, ameriki pjesnik ruskoga po
drijetla, objavio je 1985. godine u asopisu Netv Vorker veliki lanak naslovljen "B
ijeg iz Bizanta". Nadahnut jednim podrugljivim i u svakom pogledu omalova ava-juim l
ankom pjesnika Audena o Islandu, Brodski svoj tekst zapoinje dugim popisom opravd
anja za dolazak u Istanbul (zrakoplovom), kao da se zbog toga ispriava. U tom tek
stu, koji me je svojim ironijskim nabojem pogodio u srce jer sam tada boravio da
leko od Istanbula i o njemu sam elio uti ne to lijepo, ipak mi se vrlo svidjelo jedn
o zapa anje: "Sve je ovdje tako dotrajalo!", veli Brodski. "Ne staro, ne oronulo,
ne drevno, ak ne ni staromodno, nego - dotrajalo", ustrajava pjesnik, i to s prav
om! Kad se Osmansko Carstvo uru ilo i nestalo, a Republika Turska izgubila vezu s
ostatkom svijeta ne pronalazei ni ta osim vlastita "turkijstva", koje ni sama nije
mogla definirati, Istanbul je od neko mnogojezinog, pobjednikog i pompoznog grada p
ostao prazan, crno-bijel, jednoglasan i jednojezian grad, u kojemu je sve polako
dotrajavalo i pustjelo.
anbul moga djetinjstva i mladosti bio je mjesto u kojem je ano nestajala kozmopo
litska struktura grada. Poput mno-., tranaca, i Gautier i85Z. godine zamjeuje d
a se tada, stolje-'
riie no to sam se rodio, na istanbulskim ulicama istodobno
turski, grki, armenski, talijanski, francuski i engleski (na- esto zadnja dva pr
ije bi trebalo spomenuti ladino) i da u toj "Babilonskoj kuli" mnogi ljudi znaju
vi e jezika, te da se poma-1 srami toga to, kao i mnogi Francuzi, govori samo fra
ncuski. Nastavak "osvajanja" Istanbula poslije uspostave Republike, jaanje proces
a turciziranja grada i svojevrsno etniko i enje to ga je u njemu provela dr ava, iskorij
enili su te jezike. Jedan vid tog kulturnog istunstva, koji mi je ostao u sjeanju,
sastojao se u u utkivanju i prekorijevanju onih koji su na ulicama govorili grki,
armenski (Kurdi se zapravo nisu jezino isticali): "Zemljae, govori turski!" Posvud
a su se mogli vidjeti i natpisi s tom porukom.
"
Moje zanimanje za putopise zapadnih putnika, u koje se ovjek ne mo e uvijek pouzdat
i, nije potjecalo samo iz tog pomije anog osjeaja ljubavi i odbojnosti, patnje i elj
e za zabavom. Ostavimo li po strani aicu gradskih "pismopisaca" koji su kritiziral
i Carigradane zbog neprimjerena pona anja na ulici, kao i opse ne dr avne dokumente, C
arigradani su do poetka zo. stoljea malo toga zapisali o svome gradu. Za tekstove
o Istanbulu, koji su mogli nastati samo kao knji evni tekstovi, zaslu ni su zapadni
putopisci iz proteklih stoljea; njima dugujemo opise gradskih ulica, ozraja i poje
dinosti svakida njeg ivota, te svakodnevne bilje ke o tome kako grad di e i kako miri i.
Kao sto mram pogledati gravire zapadnih slikara ili Du Campove otografije elim li
vidjeti kako su istanbulske ulice izgledale " 5 ' neke, i kakva se odjea nosila, t
ako jedino na stranicama su ln lspisali putnici sa Zapada (ako ne kanim izgubiti
godi-u 'abirintima osmanskih arhiva) mogu proitati to se prije lr>u, dvjesto, etir
isto godina dogaalo na ulicama u kojima Proveo ivot, koji je trg neko bio samo pust

opoljina, na J )e praznoj ledini neko bio trg s kolonadama, i kako se

264
Vna ovim prostorima ranije ivjelo. A pozornost veine tih H' usmjerena je upravo na
ono to je egzotino i ivopisno Predstavljajui knjigu Franza Hessela etnje Berlinom,
Benjamin u tekstu "Flaneurov povratak" ka e: "Ako dosada
' opise gradova razvrstamo prema pi evu rodnom mjestu 0 '
koji su pisali o rodnome gradu bit e u manjini." Po Benj minovu mi ljenju, ljude ko
ji doputuju u neki grad veinom uzbuuju egzotini i ivopisni prizori, dok je zanimanje
mje tana za njihovo rodno mjesto uvijek pomije ano s osobnim uspomenama.
Zbog pozapadnjenja grada, moj se polo aj ne razlikuje od ni po emu iznimnog polo aja
ljudi koji ive u drugim velikim svjetskim gradovima, izuzmemo li one zapadne (to
je takoer zbog pozapadnjenja koje je, mo da, neizbje no za cijeli svijet): ljudi koji
su zabilje ili kako je nara tajima prije mene izgledao grad u kojem ivim, koji su vo
dili dnevnike i pisali uspomene
0 ivotu u Istanbulu, bili su stranci.
Mo da zbog toga ponekad i itani zapise zapadnih putopisaca o Istanbulu kao da su mo
ja vlastita sjeanja, a ne kao egzotian san koji je odsanjao netko drugi. Posebno m
i se dopada kad zapadni promatra osjeti i zapi e ne to to sam i sam znao, ali nisam zn
ao da to znam, budui da to nitko dotad nije spominjao. Tako je, primjerice, kada
Knut Hamsun zamijeti da se Most Galata, onaj koji pamtim iz djetinjstva, lagano
nji e pod teretom zato to le i na plutaama, ili kad Hans Christian Andersen napi e da su
empresi na grobljima "mrani". Promatrati Istanbul oima stranca za mene je uvijek b
ilo u ivanje
1 navika nadasve nu na da bi se nadi ao osjeaj zajedni tva i nacionalizam. Ponekad su
mi realni opisi harema ili odjee obiaja toliko daleki da mi se, ak i kad ne bih zna
o da je sve o emu autor pripovijeda samo san, ine kao pro lost neci) g tueg, a ne mog
a grada. Pozapadnjenje je meni i milijun1 Carigradana pru ilo u itak da vlastitu pro l
ost do ivimo "egzotinu".
Tje im se kako mogunost da svoj grad vidim uvijek iz gog i drukijeg kuta ini vezu izm
eu mene i njega posto)
166
Katkada sebi prigovorim da nisam maknuo nikamo dalje ' A kue, da zapravo nisam kr
enuo ni u potragu za onim druim Orhanom, koji me nestrpljivo oekuje negdje u Istanbulu, pomislim kako e me to o
tupiti, i kako e toliko sna na priadnost jednome gradu ubiti u meni elju da se njime bavim. U tim se trenucima miri
m sa sobom dr ei da u nainu na koji promatram grad ima nekog osjeaja otuenosti, koji s
am usvojio stalnim itanjem djela zapadnih putopisaca. Ponekad mi se pak uini da sv
e to proitam u djelima stranih putnika o nekim va nim gradskim ulicama, koje i danas
izgledaju kao prije, o sporednim uliicama, ru evnim drvenim kuama, ulinim prodavaima,
nenaseljenim gradskim povr inama i tuzi, da su sve to moje uspomene.
Na to zacijelo utjee injenica da se broj stanovnika Istanbula za moga ivota udesete
rostruio, i da neke ulice i trgovi, zbog gu ve koja na njima vlada, izgledaju kao p
osve druga mjesta, iako se zapravo nisu promijenili. eznem za vremenima kad je gr
ad bio prazan i pust.
(^
'
"" ^^ ^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^"
' angrac*ane nema meg neprihvatljivog u tome to zaPucini >
*"*
A
'
~o~ ----------- -"~
Istoku
:P1SC1 Padove svoje uobrazilje ili svoja ma tanja o P"pisuju Istanbulu, b
udui da grad nikada nije bio za267padnom kolonijom. Primjerice, ako kod Gautiera i pro' da Turci ne plau kad ih p
ogodi velik po ar, te da se, za ra i'U od Francuza koji u takvim prigodama mnogo plau
, poria ' mirno i dostojanstveno, i to zato to su fatalisti, ne pomislim A je jako
nepravedan prema nama, pa ak ni kad mu ne dam pravo. No osjeam da francuski itatel
ji, koji e razumski u povjerovati, nikada nee shvatiti zbog ega se Carigradani v '
stotinu pedeset godina ne mogu osloboditi osjeaja tuge.
Ako ima neeg bolnog u pisanju zapadnih putnika o Istanbulu, tada je to spoznaja d

a je mnogo onoga to su ti ljudi bilo je medu njima i briljantnih pisaca - uzdizal

i kao posebnost Istanbula i Carigraana, za kratko vrijeme nestalo s lica zemlje Z
apadni su putopisci voljeli promatrati i opisivati "egzotine" stvari, a prozapadn
i pokret, koji je nastojao zavladati gradom ubrzo nakon toga uni tio bi te posebno
sti, ustanove i tradicije "jer su zapreka na putu k Zapadu". Evo kako je to tekl
o.
Najprije su raspu teni janjiarski odredi, jedna od posebnosti o kojoj su do 19. sto
ljea zapadni putopisci najvi e pisali. I Tr nica robova, koja je kod jednog drugog za
padnog putnika pobudila veliko zanimanje, nestala je s lica zemlje nakon to se o
njoj mnogo pisalo. S dolaskom Republike, zabranjene su me-vlevijske tekije i dje
lovanje rufaijskih dervi a koje su zapadni promatrai jako voljeli, i koji su se pri
obredu probadali o trim predmetima. I osmanska odjea, koju su tako esto slikali zap
adni slikari, odbaena je ubrzo nakon to se Andre Gide nepovoljno o njoj izrazio. N
i harema, jedne od od obljubljenih tema zapadnih putnika, danas vi e nema. Sedamde
set pet godina nakon to je Flaubert obeao svojoj ljubavi da e kaligranrna dati napi
sati njezino ime, Turska je s arapskog pisma pre la na latinicu, te je zgasnuo i t
aj egzotini u itak. Ipak, mislim da je za Carigraane najte i od svih gubitaka bio taj t
o su, u ime pozapadnjenja, premjestili grobove i groblja srasla s vrtovirn > trg
ovima i svakodnevnim ivotom, na stra na mjesta bez e presa, stabala i vidika, okru ena
visokim zidovima nalik zatv skim. Ubrzo nakon to je o njima mnogo toga napisano,
nes su i ulini nosai, koje su i u vrijeme Republike turisti srna
2.68
jmljivima, a i ezli su i oni stari ameriki automobili, koje e zapazio Jsif Brodski.
Ipak, dvije su stvari uspjele opstati unato toj vezi izmeu "zapadnog promatraa i ne
stanka". Prva su opori pasa, koji
269jo uvijek vladaju sporednim ulicama Istanbula. Naime H
* ^"u.?:!
meta Mahmuda II., koji je uni tio janjiare jer se nisu h i-podvrgnuti zapadnoj vo
jnoj stezi, bili su opori pasa, ali u t pothvatu sultan nije imao uspjeha. Zahval
jujui jednom d gom "reformskom" pothvatu, koji je izveden poslije uspost parlamen
tarne monarhije, i u kojem su sudjelovali i Ciga ' psi su pohvatani i prebaeni na
Sivriadu,154 ali su se odand' uspjeli pobjedonosno vratiti u grad. Jedan od raz
loga mogao i biti i taj to se Francuzima, koji su opore ulinih pasa srnatral' egzot
inima, njihovo prebacivanje na Sivriadu uinilo jo ezgo-tinijim, pa su napisali podos
ta zajedljivih tekstova na tu temu ak se i Sartre mnogo godina kasnije u romanu D
oba zrelosti na alio na raun tog dogaaja.
Max Fruchtermann, istanbulski fotograf koji je izraivao razglednice, i koji je bi
o svjestan te egzotine posebnosti grada, u jednoj seriji razglednica s prizorima
iz Istanbula, objavljenoj na razmeu 19. i zo. stoljea, ulinim psima posveuje jednaku
pozornost kao i dervi ima, grobljima i d amijama.
270
Tuga medu razvalinama: Tanpinar ijahja Kemal u prigradskim etvrtima
Tanpinar ijahja Kemal skupa su odlazili u duge etnje zabae-im dalekim i siroma nim et
vrtima Istanbula. Tanpinar, koji se u jednu takvu etnju "prostranim i sirotinjski
m etvrtima izmeu Kod amustafapa e155 i gradskih bedema" zaputio sam (bilo je to za vri
jeme Drugoga svjetskog rata), pripovijeda o tome koliko su ta mjesta za njega po
una. To su etvrti koje je 1853. obi ao i Gautier, i u kojima je osjetio tugu grada.
Tanpinar i Jahja Kemal krenuli su u zajednike etnje tim predjelima u "vrijeme prim
irja". Bilo je proteklo sedamdeset godina od Ner-valova i Gautierova dolaska u g
rad do etnji dvojice najveih turskih pisaca koji su, pa ljivo proitav i putopise i sve
drugo to su Francuzi napisali o Istanbulu, bili zadivljeni djelima tih autora. U
tom razdoblju zbili su se sljedei dogaaji: neprestano se smanjujui, Osmansko Carstv
o je na koncu nestalo s lica zemlje izgubiv i teritorije na Balkanu i Bliskom isto
ku; presa-hli su izvori prihoda koji su hranili grad; iako su u Istanbul hrlile
muslimanske izbjeglice bje ei pred etnikim i enjem koje su provodile ponajprije novoutem
eljene balkanske dr ave, broj stanovnika i bogatstvo grada nisu porasli jer su u P
rvom svjetskom ratu poginule stotine tisua ljudi. tovi e, dok su u "h sedamdeset god
ina Europa i Zapad prolazili kroz razdoblje ^ ikog tehnolo kog napretka i bogaenja,

Istanbul je siroma-> 'zgubiv i snagu i privlanost u svijetu, postao umali pro-jalni

grad. Pro ivio sam djetinjstvo s osjeajem da ivim m velikom i siroma nom provincijskom
centru, a ne u Vellk"j metropoli.
aripmarovu djelu etnja prigradskim etvrtima, a jo vi e
2.71u sjeanjima na etnje na koje je, kako veli, odlazio s Tah' Kemalom, razabire s
e da se on psihiki pripremao ne sam odlazak u rubne etvrti siroma nog i prigradskog
Istanh l nego i za spoznaju da su Istanbul i Turska siroma ni i zabav ' ni predjel
i svijeta. Otkrie predgraa kao svojevrsnog krajol't povezano je tako sa spoznajom
da su i Turska i Istanbul perjf rija svijeta. Tanpinar govori o onome to sam i ja
u djetinjstv tako esto viao: o po ari tima, uni tenim graevinama, pOru enim zidovima. Po
om svu pozornost usmjerava na siroma nu
i ru evnu etvrt i enske glasove (po staroj navici, pisac koristi izraz "haremski cvr
kut") koji dopiru iz "velikog, drvenog ko272
iz Hamidova156 doba, koji se nekako odr ao", no ipak,
03
u skladu s kulturno-politikim programom koji je proA'o onodobni tisak, on obja njava da ti glasovi ne potjeu
. Qsrnanlijki, nego od siroma nih graanki "koje 'suvremeno'
,
^crnici arapa ili za tkalakim razbojem". Tanpinar veli
, -e ta etvrt "mjesto koje svi znamo od djetinjstva"; podsjea
273nas na to da se s njom susreemo na svakoj stranici djela k evnika Ahmeta Rasima
, te je opisuje kao "prigradsku '' s malom esmom nadsvodenom vinovom lozom ili o
kot' gro a, s rubljem na suncu, djecom, makama, psima, mesdv-dom i grobljem". Melank
oliju koju je, proitav i Nervala i r utiera, prepoznao u zabitirrKgradskim etvrtima,
ru evinam potleu icama i dojmljivom izgledu gradskih zidina, Tanpin pretvara u "dom
au" tugu, a potom je majstorski prenosi n domai krajolik i ivot suvremenih, zaposle
nih ena.
Z74
o erno znati koliko je Tanpinar bio svjestan va nosti
v
Ljnis no on je svjesno nastojao pripisati neku posebnu
znaenje zabaenim etvrtima, gradskim ru evinama,
u vljenim pustim ulicama, izgorjelim ili sru enim kuama, za :cama, skladi tima i drve
nim konacima koji su se uru a-ra . ,sve ^ naziva "izbama"). U istom tekstu ka e i ov
o: "Do, v;<tme koje su pregrmjele te ru evne etvrti do ivljavam o kao simbol. Koliko je vre
mena moralo protei, koliko se A adaja moralo zbiti da bi samo jedna gradska etvrt
ovako
gledala? Koliko je osvajanja, poraza i seoba moralo proi da bi ti ljudi do li
ovamo, i koliko je ru enja i ponovnih gradnji uinilo da te etvrti izgledaju ovako k
ao danas?"
Sada mo emo odgovoriti i na pitanje koje mo da mui i itatelja: Za to osjeaj melankolije i
tuge, izazvan svim tim velikim gubicima - uru avanjem Osmanskoga Carstva i time to
je Istanbul gubio identitet u odnosu prema Zaoadu, i istodobno siroma io - za to, d
akle, taj osjeaj melankolije i tuge nije tu dvojicu velikih pisaca, toliko vezani
h za svoj grad, nagnao da se, poput Nervala, povuku u sebe, i za to se u njima nij
e javila elja da krenu u potragu za "istom poezijom" kao nadomjes-tkom za taj bije
g u sebe? U Nervalovoj Aureliji vidimo da je melankolija, potaknuta ljubavnim gu
bitkom, bila razlogom zbog kojega je sve ime se pjesnik u ivotu bavio bilo svedeno
na razinu "neukusne zabave". Nerval je do ao u Istanbul da tu melankoliju zaborav
i. (I ne zamijetiv i, prenio ju je na Gautierov do ivljaj grada.) etajui tim zabaenim g
radskim etvrtima, jinja Kemal i Tanpinar, najvei pjesnik i najvei romanopisac tursk
e knji evnosti dvadesetoga stoljea, kao da su eljeli jo lasnije outjeti u sebi tu mela
nkoliju i sve ono to su u meuvremenu izgubili. Za to?
" ato to su imali jedan politiki cilj: htjeli su u istanbulskim
sevinama otkriti tursku naciju i turski nacionalizam, i poa i da je velika Osmanska carevina sru ena, no da je turski
sk h
'1 'C stvor'tu carevinu jo uvijek na nogama, makar i

ugom (u tom su zanosu bili spremni - zajedno s Repu2-75blikom Turskom - zaboraviti Grke, Armence, idove V
, ,
..
,
' KUrde j
druge manjine).
Spoznav i da trebaju biti nacionalisti, ushtjeli su tu id
ostvariti pomou "ljepote"
koja bi iskljuila zapovijed i s-i za razliku od ideologa nacionalistike turske dr a
ve, koji su ' slu ili autoritarnom retorikom li enom svake ljepote. Jahja K mal pr
oveo je deset godina u Parizu, upoznav i se ondje s fra cuskom knji evno u. Stoga je zn
ao da je turski nacionalizam mogu samo ako se razmi lja na "zapadni nain", ako se "u
ljen- a" zapadnom slikom, prilagoenom tom nacionalizmu.
Onodobni dogaaji potaknuli su Jahju Kemala i Tanpinara da postanu turski nacional
isti: poraz Osmanskoga Carstva u Prvom svjetskom ratu; injenica da je Istanbul bi
o "zarobljeni grad" (izraz preuzet iz Tanpinarova romana Ljudi iza pozornice); e
ngleske i francuske oklopnjae, usidrene na Bosporu, ispred sultanove rezidencije
Dolmabahe, te razliite politike zamisli, koje u budunosti Istanbula i Anadolije nisu
na prvo mjesto stavljali turski identitet. (Uspostaviv i bolje odnose s dr avom, u
kasnijim godinama nisu se bunili protiv "neminovnosti" koja e ih dovesti na polo aj
konzula, odnosno zastupnika u turskom parlamentu, protiv vlastitog nacionalizma
i utnje s kojom su promatrali protukr ansko i protuzapadno nasilje na etnikoj osnovi
i dogaaje od 6. i 7. rujna.157) Jahja Kemal, koji ba i nije volio rat, politiku i
vojsku, nije oti ao u Ankaru dok se u Anadoliji ratovalo protiv Grka, nego je, na
to Tanpinar i aludira naslovom svoga romana Ljudi iza pozornice, ostao iza pozor
nice" pi ui stihove o velikim turskim pobjedama u pro losti i lativ i se zadae da pro iri
sliku o "turskome Istanbulu". Literarni cilj tog politikog programa, koji je Jahj
a Keffia uspje no priveo kraju, bio je spojiti melodiju govornog turskog jezika s
tradicionalnim pjesnikim formama i metrikom nas jedenom iz perzijske knji evnosti,
i prikazati Turke kao ve naciju koja je izvojevala velike pobjede i dala velika
djela, njegova nastojanja da Istanbul predstavi kao najvee djelo raka krila su se
dva cilja: podsjetiti kolonijaliste na to kako grad (ako po zavr etku Prvog svjet
skog rata postane zapa
: :
176
kolonijom) nije mjesto poznato samo po Aja Sofiji i crkvama, nego da se mora vod
iti rauna i o njegovom^turskom identitetu. Osim toga, kad je zavr io Oslobodilaki ra
t i utemeljena Republika Turska, Jahja Kemal je isticao "turkijstvo Istanbula" j
er se tada radilo "na stvaranju nove nacije". Oba pisca objavila su duge lanke po
d naslovom "Turski Istanbul", koji zanemaruju kozmopolitsku, vi ejezinu i multikonf
esionalnu stranu Istanbula, a ideolo ki podr avaju njegovo "turciziranje".
U jednom lanku, objavljenom godinama kasnije, Tanpinar podsjea na to vrijeme: "Kak
o smo se u gorkim godinama primirja hvatali za svoje spomenike iz pro losti!" I Ja
hja Kemal, u lanku naslovljenom "Na bedemima Istanbula", pripovijeda a se tih god
ina sa studentima vozio tramvajem za Topkapi te ^ su, "idui du bedema koji se pru ao
unedogled, od tornja
do Zl"1'*5 d US'Cka d US)eka"' P)e aili od Mramornog mora grad i^f0?* rSa' odmarajui se
na "polegnutim gromadama nju k* l Zidma"' Ta dva Pisca bila su svjesna da se u
dokaziva-gradaV"'C IStanbul "turski rad" ne mSu zadovoljiti obrisima to jest k ^ ^
iStkali "turistiki" nastrjeni zapadni promatrai,
^rnost^h1'4"13 d ami)a ' crkvi- Silueta kla )e "zavala posiera jer
ZaPadnih posjetitelja od Lamartinea do Le Corbunjorne dominira Aja Sofija, odra ava kozmopolitsku
277ljepotu, a ne "nacionalni imid " oko kojega se mogao oku '
"turski Istanbul". N
acionalistiki orijentiranim Carigraani poput Jahje Kemala i Tanpinara bila je potr
ebna tu na ljerxv ta, koja mo e istaknuti muslimansko stanovni tvo pora eno shrvanog i s
iroma nog Istanbula, koja mo e dokazati da je ono prisutno i da u tom gradu jo uvijek
ivi ne gubei svoj identitet, i koja je kadra izraziti osjeaj gubitni tva i poraza. Zbog toga su po li u etnj
e prigradskim etvrtima, i ondje se dali u potragu za lijepim prizorima, u kojima
se stanovnici grada i stare graevine, ru evine i pro lost stapaju u jedno. Tako su ot
krili

z78
no i itali) melankoline krajolike prigradskih etvrti,
'' *Z u sedamdeset godina prije njih otkrili putnici poput GauI Jnato svom nacionalizmu, Tanpinar je oima zapadnoC'
rnika sagledao sliku tradicionalne, neiskvarene i izvana
L
kjjute prigradske etvrti (katkad je naziva "pitoreskom",
, j "pejza em"), napisav i da je "oronula, siroma na i jadali ivi svojim ivotom i nainom"
.
Trudio sam se ispripovijedati priu o tome kako su dvojica Pari anina, knji evnika, ut
jecala na dvojicu carigradskih prijalia i knji evnika u godinama propasti Osmanskoga Carstva ' utemeljenja Republike T
urske. Trudio sam se postupno razrije iti tu pripovijest satkanu od niti kao to su
nacionalizam, propast, pozapadnjenje, pjesni tvo, krajolici. Na kraju te prie, koju
sam se upinjao ispriati prepleui (ne uvijek hotimice) te niti, isplivala je jedna
misao, jedna vizija koju e Carigraani kasnije usvojiti i pronijeti na sve strane.
Nazovemo li tu viziju, koja se prvi put javlja u opustjelim i sirotinjskim etvrti
ma du gradskih bedema i oko njih, "tugom ru evina", tada se i gradske prizore, u ko
jima se ta tuga najvi e osjea - promatramo li ih oima stranca (Tanpinarov sluaj) - mo e
nazvati pitoresknim. Tuga, koja je najprije u slikovitom krajoliku otkrivena ka
o ljepota, bila je protute a tuzi koju e Carigraani pro ivljavati jo jedno stoljee zbog
gubitni tva i neprestana siroma enja.
1792-7ivopisnost prigradskih etvrti
Razmatrajui pitoresknu ljepotu u poglavlju "Sjeanje" svoi knjige The Seven Lamps o
f Architecture (Sedam svjetiljki arhi tekture), engleski povjesniar umjetnosti i
pisac John Ruskin veli da je "sluajnost" jedna od posebnosti po kojima se ta vrst
a arhitektonske ljepote razlikuje od ciljane i planirane klasine ljepote. Otud "p
itoresknost" (od pittoresco "kao slika, poput slike") dolazi do izra aja u arhitek
turnoj panorami, na mjestu udaljenu od graevina i od razloga iz kojih su one zami l
jene i projektirane kao lijepe. Zbog toga se za Ruskina pitoreskna
280
javlja nekoliko stoljea nakon to je zdanje sagraeno,
j
br ljan, trava i raslinje oko njega stope s drugim Ijeporirodnoga okru enja (to mogu biti valovi, more, stijene,
13 ' blaci)- Govorimo, dakle, o onoj "sluajnoj" ljepoti, koja
P
kad promatramo neku graevinu ne u njezinu prvotnom
r ne onako kako se to oekuje od nas, nego iz posve druk-stanp, i"....
. ... .
"
kuta, iz nove perspektive koju nam rasknljuje povijest, i na posve drukiji nain
.
Prema tome, u itak koji osjeam dok promatram Sulejma-novu d amiju, dok osjeam i gledam
njezine linije, graciozno irenje unutarnjeg prostora od svoda kupole nadolje, uk
lo-nljenost bonih kupolica u prostornu cjelinu, suodnos zidova i praznog prostora
, zvukove to ih zajedniki stvaraju statiki tornjevi i mali lukovi (kao u glazbenom
djelu), polo aj graevine na vrhu brda i uklopljenost u prostor na kojem je podignut
a, te samozatajnost i jednostavnost njezine bjeline i olova na njezinim kupolama
- sve to nije u ivanje u pitoresknom prizoru. Jer, ja Sulejmaniju, pa bilo to i et
iri stoljea nakon to je podignuta, jo uvijek vidim u njezinu prvotnom obliku, onako
kako je graditelj i htio da bude viena. Snaga panoramskog pogleda na Istanbul, a
ne samo njegove siluete, proizlazi iz toga to vrlo stare i mone graevine u srcu gr
ada, poznate kao "sultanske d amije" (to su uz Sulejmaniju Aja Sofija, D amija sulta
na Selima i Bajazitova d amija), jo uvijek nose taj bljesak ljepote iz vremena kad
su podignute. Pa ipak, pitoresknom Ije2.81
potom mo emo nazvati nasladu koja nas obuzme kad se nad morem okupanim razigranom
svjetlo u, izmeu zgrada u ulici, ili s padine pokrivene smokvinim stablima, uka e neka

od tih graevina.
Ljepota koju pak prigradska etvrt nudi stanovniku Istanbula jest ljepota trave, z
elenila, br ljana, ak i stabala izniknulih na poru enim gradskim zidinama ili - kao n
eko, dok sam bio dijete - na bedemima i kulama Anadolske i Rumelijske utvrde.U8
Ta ljepota naje e se javlja sluajno - ondje gdje br ljani i platane srastu s polomljeno
m esmom u prigradskoj etvrti; s uru enim starim konakom s kojega se ogulila boja; s
ostacima stogodi nje plinare, ili s napola sru enim d amijskim zidovima i tro nim, pocrn
jelim zidovima drvenih kua. Kad sam bio dijete, tu vrstu "pitoreskne" ljepote (u o
vjeku budi elju da zastane i promatra je kao sliku) nudila je svaka etnja prigrads
kim naseljima, i to tako izda no da ju je neprimjereno nazivati "sluajnom". Ti tu ni
ostaci, od kojih su mnogi danas i eznuh, u mom su djetinjstvu bili "du a" Istanbula.
Ali, spoznaja da je mnogo godina kasnije "otkriveno" ne to to je, kako rekoh, neko b
ilo "du a grada", i da se to "ne to" mo e nazvati "li)e~ pim" i "temeljnim", dolazila
je vrlo zaobilaznim putem, iju s prohodnost ote avale mnoge sluajnosti i otpori.
Na prvi pogled reklo bi se da ovjek mora biti stranac u etvrti, u tom siroma nom mje
stu punom razvalina, ka ^ mogao u ivati u "sluajnoj" ljepoti prigradskih naselja, r
us
282
bala, trave i prirode. Sru eni zid; zbog zabrane dervi kih n3' a opustjela i zapu tena
drvena tekija; presahla esma; radi-16 Va stara osamdeset godina, u kojoj se vi e n
i ta ne proizvodi; u tene kue, iz kojih su nacionalisti protjerali Grke, Armen-i idove
; tro ne graevine; kue, blago nako ene svaka na oju stranu (ili, kako neki karikaturis
ti vole crtati, jedna na drugu oslonjene), koje kao da prkose perspektivi; zgrad
e zakovanih mansardi, balkona i prozora; sve to u tamo njim stanovnicima ne budi o
sjeaj postojanosti i ljepote, nego neima tine, nemoi da se ne to uini, beznaa i zapostav
ljenosti. Svi drugi posjetitelji - ljudi koji u ivaju u tim sirotinjskim prizorima
prigradskih naselja, u sluajnoj "ljepoti" koju nude zapu teni povijesni zakutci, i
li ljudi u kojima razvaline izazivaju "pitoresknu" nasladu - svi oni na takva mj
esta dolaze izvana. (Poput ljudi iz sjeverne Europe, koji u ivaju u rimskim ru evina
ma i fotografiraju ih, dok su sami Rimljani prema njima ravnodu ni.) Jahja Kemal i
Tanpinar hvale "sirotinjski, prigradski Istanbul" i tradicionalni ivot kakav se
punim pluima ivi u zabaenim ulicama; alosti ih to to ta "nepatvorena" kultura nestaje
pod naletom europeizacije i u ivaju u "lijepim" prizorima iz tih etvrti.
283
I dok su se trudili pro iriti ideju o "precima" koji su u istim etvrtima ivjeli po p
ravilima cehovskog morala i odgoja koji je veliao rad, obojica su ivjela na ugodni
jem Bejogluu, u Peri, koju je Jahja Kemal prozvao "etvrt bez ezana", a Tanpinar s
pominjao s omalova avanjem koje granii s odbojno u. Podsjetimo da je Walter Benjamin r
ekao kako se ljudi koji dou izvana zanimaju za ono egzotino i slikovito u gradu, t
e da su na a dva nacionalistiki raspolo ena pisca "ljepotu" grada mogla pronai samo na
mjestima koja su im se inila stranim. 1 se mo e usporediti i sa stavom velikog japa
nskog romanopis^ Tanizakija, koji u svojoj knjizi Pohvala sjeni potanko obrazla
kakav mora biti japanski dom i kako ga sauvati, te eni iz svo) prie ka e da u takvoj
kui, dakle onoj u kojoj nema zapadn komfora, on sam nikada ne bi elio ivjeti. Onako
kako je
284
v
stav inio i Tanpinara i Jahju Kemala Carigradanima e
om smislu rijei, tako
ni ljudi koji su u gradu prona-U T itoresknu ljepotu nisu bili iskljuivo do ljaci
. Najdoj-..
osobitost Istanbula jest ta da ga i njegovi stanovnici j " katkad kr
oz zapadne, a katkad kroz istone naoale. &
hulski tisak poeo je pisati o povije
sti Istanbula tek po to
put objavljene "zaudnosti" (Francuzi ih nazivaju bizar- % ko
jima je, primjerice, bio sklon Richard Burton, engle-t' nrevoditelj Tisuu ijedne
noi, ili Nerval. Jamano je Kou ,. najuspje niji medu piscima koji su na povijest Is
tanbula eledali kroz njegove "neobinosti", kao da gledaju na povijest neke druge
civilizacije. ak i dok sam bio dijete - tada je Istanbul bio posve odsjeen od svij
eta - Carigradani su svoj grad donekle osjeali stranim. Po njima, grad im se pone
kad inio odve istonjakim, ponekad pak previ e zapadnjakim, pa ih je uznemiravalo i brin
ulo to to nisu prispjeli ni na jednu, ni na drugu stranu.
Lijepi, "nacionalni", tu ni i pitoreskni prizori to su ih Jahja Kemal i Tanpinar, k

oji su ivjeli u jednome dijelu Istanbula (Pera, pozapadnjeni dio grada), otkrili
u drugom (prigradske etvrti staroga grada), postali su "slikom" koju su prihvatil
i svi Carigradani i irili je dalje kad su htjeli razumjeti same sebe, ili stvorit
i kolektivnu predod bu o gradu u kojem ive. Takva "predo ba o prigradskoj etvrti" pona
jprije se irila preko preti-saka djela zapadnih slikara (strahovito lo ih od silnog
pretiskavanja), koje su tridesetih i etrdesetih godina pro loga stoljea cesto objav
ljivale konzervativne novine i asopisi. Tim pretis-cima (itateljima se pre uivalo tko
je, kada i gdje naslikao e s 'ke, kao i to da su one zapravo "pitoreskni san" z
apadnih mjetnika) pridru ivali su istanbulske autore, odnosno njihove Mele skice p
redgraa i crte e sporednih ulica, izraene 8 jenu. Istinski sam u ivao u reprodukcijama
(crte ima u ^g jenu, objavljivanim u to vrijeme u novinama) slikara Hod e njji
.lze> *oji je tradicionalne, siroma ne etvrti prikazivao s lm najizvornijim i najeg
zotinijim obilje jima.
285
^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^^Hpm^^pip^
^^^^*^W*SI^SJH^^^H
f^^^^^^^^^^^^s
teb
Js=-**^
f?W
Na prijelazu iz 19. u 20. stoljee slikar Hod a Ali Riza n|je pokazao zanimanje za v
elianstvenu siluetu Istanbula (turisti je zamijete prije svega drugog) i za trepe
renje svjetlosti na povr ini mora koje razdvaja d amiju i promatraa, nego za "nepozap
adnjene", ili tek napola "modernizirane" (pa zaboravljene) ulice, koje je kasnij
e Ara Guler ovjekovjeio na svojim fotografijama. Na njima se razabire da Istanbul
, unato te nji pozapadnjenju, ivi tradicionalnim ivotom, te da se staro i novo sjedin
juju u harmoniji istro enosti, neima tine i samoza-tajnosti. Gulerove crno-bijele fo
tografije, na kojima su ljudska lica, jednako kao i prizori grada, prikazana kao
"mjesta tuge", s pjesnikom senzibilno u otkrivaju i onu osobitu teksturu koja je iz
a la na vidjelo kad je, osobito pedesetih i ezdesetih godina, poeo tamnjeti sjaj pro l
osti, i kad su se poprilino dotrajala drvena zdanja banaka, hanova i dr avnih ustan
ova iz vremena osmanlijskog pozapadnjenja, ve naveliko gulila i propadala. Izvrsn
e fotografije, koje je Ara Guler objavio u albumu Kayip Istanbul (Nestali Istanb
ul), spojile su Bejoglu i Istanbul moga djetinjstva sa ivopisno u prigradskih etvrti,
istiui pritom tramvaje, poploene ulice, uline oglase, kao i umor, staros tugu grada
u crno-bijelom ozraju.
Tu predod bu o crno-bijelim, tro nim, oronulim, zabac nim, "siroma nim, ali dostojanst
venim" prigradskim e tima "koje nisu izgubile identitet" Carigradani su pnhva zah
valjujui i novinama koje su, osobito tijekom rarna
286
objavljivale napise s povijesnom tematikom, te stare gravire i crno-bijele fotog
rafije Istanbula, ija je kvaliteta od silnoga pre-tiskivanja bivala sve slabija.
Majstor u tom poslu bio je Re at Ekrem Kou. U svojoj Enciklopediji Istanbula, odnos
no u rubrici "povijesni kutak", koju je pisao za novine, Kou nije objavljivao rep
rodukcije gravira umjetnika ija imena nije navodio, nego skice nastale precrtavan
jem tih gravira (kvalitetno tiskati jednu zahtjevnu graviru bilo je i skupo, i t
ehniki te ko izvedi-vo). No, budui da su se i gravire povremeno izraivale prema slika
ma zapadnih slikara, ispod Kouovih crte a prigradskih naselja, nastalih precrtavanj
em crno-bijelih gravira izraenih PO koloriranim slikama, i lo e otisnutim na najgor
em papiru,
')e stajalo ime slikara koji je izradio original ili kopiju, nego
samo napomena "preuzeto s jedne gravire". A kako se mislilo
Prigradska etvrt "uva nacionalni identitet", njezino sirov. yne samo da nije izazivalo stid, nego se, tovi e, smatralo
-.,
cirne se gotovo treba ponositi. Budui da se uklapala u
"
V san "nacionalnom identitetu", takva slika prigradske
a le obljubljena i kod napola europeizirane istanbul287ske bur oazije, koja se vi e bavila itanjem novina i negoli grubom zbiljom sirotin
jskog ivota grada. Na to ' i takvoj predod bi o "staroj gradskoj etvrti" nastala je
k "^ nost koja nije predstavljala samo "prigradske" slojeve ne V jeli grad (izuz
ev njegove siluete), kojemu je na neki nain daT i posebno znaenje.
Konzervativni pisci, koji su htjeli naglasiti i europeizir i izvorno tursko i mu

slimansko obilje je prigradske etv ' smjestili su u nju osmanski raj. U tom raju nij
e se sudilo ' pa i ni pa aluku, nego se isticala privr enost njegove obitelji' svite t
radiciji i moralnim naelima (dakako da su to skromnost pokornost i umjerenost). E
lementi osmanske kulture - harem (nije bio po ukusu pozapadnjene i prorepublikan
ske srednje klase), pa ina druga ili trea ena, mo, robinje - sve je to bilo "ubla eno",
"pripitomljeno", a pa a i njegova djeca prikazivani su modernijima no to su to bil
i (Samiha Ajverdi). Stavljajui u sredi te svoga popularnog igrokaza Na uglu jednu p
rigradsku kavanu (nadahnut Rustempa inom mahalom, jednim od najstarijih dijelova I
stanbula), pisac Ahmet Kutsi Ted er slika jednu istanbulsku ulicu, u kojoj se svi
gradski tipovi meusobno sukobljavaju kako bi nas nasmijali, i gdje se svaka napet
a situacija razrje uje u duhu zajedni tva. Romanopisac i pripovjeda Orhan Kemal, koji
je neko ivio u jednoj sporednoj ulici na D ibaliju159 ( ena mu je radila u tvornici d
uhana), opisao je te zabaene ulice kao mjesta gdje se, zbog borbe za pre ivljavanje
, sukobljuju siroma tvo i prijateljstvo. Ja sam pak na radiju svake veeri slu ao krat
ke epizode "Obitelji Srekovi", koja je san o "prigradskoj etvrti" pretvarala u ma tan
je o suvremenoj i velikoj porodici poput na e (k tome, i o mirnoj i velikoj porodi
ci, kakva na a nije bila), i koja je, s druge strane, bila spremna udomiti i jednu
"slu avku Arapkinju".160
Sliku "zabaene ulice", iza koje se skriva propadanje i tug > kao ni sliku ivopisni
h, sirotinjskih i rubnih naselja, istanb pisci nikada nisu spojili s opasnim, mr
anim i podmuklim
^ vima iz svoje podsvijesti. Jer, ono to se smatralo "naciona
^ ^ i "tradicionalnim", u isto je vrijeme moralo biti i "bezgr
z88
melodf3 n Za dm"' Ka desetgdi njak volio sam itati
srca iz brT^ PriC Kemalettina Tugd ua o siroiima dobra
dbro0 i
lh P"8radskih etvrti, u kojima je taj djeji pisac
PlSa Istanbul. Tugd u je svima nama, koji smo polakosiroma ili, pripovijedao o tome k
ako i ovjek iz najzabiti' jela grada jednoga dana mo e dosegnuti sreu ako je ma l" '
moralan. (Vrelo svih nacionalnih i moralnih vrijednosti z
' vo je naje e bila p
rigradska etvrt.)
Ruskin nam u svojoj knjizi daje naslutiti da se "pitoresk " zdanja i prizori n
e mogu za tititi jer oni su "sluajno" takv' doista, razlog zbog kojega je neki priz
or lijep ne le i u na e nastojanju da bude lijep, nego upravo u na em nemaru prem njem
u. Predod ba "o lijepom Istanbulu", koju su svi Carigrada ni prigrlili, zavoljeli
i nadaleko pronijeli, mora u sebi sadr avati mnogo od ozraja "tu nih razvalina". To u
jedno obja njava i zbog ega Carigradane ne privlae posve obnovljeni i rasko no obojeni
drveni konaci, s kojih su najprije ostrugani crnilo i dotrajala boja za drvo, d
a bi na koncu izgledali kao neko, kao u doba kad su podignuti, ili kao u 18. stol
jeu, kad je grad bio ovjenan pobjedama i bogatstvom. Predod ba o gradu, koju su Cari
gradani - s ljubavlju ili s odbojno u - naposljetku prihvatili, nosi u sebi mnogo o
d siroma tva, poraza i propasti. Kad sam s petnaestak godina spontano poeo slikati
grad, a posebno njegove "sporedne ulice", osjetio sam da se ta tuga i na mene poi
nje obru avati.
,1:
l
Moje slikanje Istanbula
Od svoje petnaeste godine opsesivno sam slikao istanbulske krajolike. Nisam te s
like izraivao iz neke posebne ljubavi prema Istanbulu, nego stoga to zapravo nisam
ni znao ni volio crtati mrtvu prirodu ili ljudsko tijelo. Ostali dio svijeta, d
akle sve to sam mogao vidjeti na ulici ili s prozora, ionako je bio Istanbul.
Izraivao sam dvije vrste slika Grada:
i. Slike na kojima su bosporski predjeli, obzor na kojemu se grad i more stapaju
u jedno, obrise grada. Njihovo su ishodi te bili prizori Istanbula, koje su zapad
ni putopisci - pristigli u Grad uglavnom u zadnja dva stoljea - smatrali "oaravajui
m". S prozora stana na D ihangiru, izmeu zgrada, vidjeli su se Bospor, Djevojaka kul
a, Findikli^i i Uskudar. Iz stana na Be ikta u, u Ulici Serend ebej, u koji smo kasnij
e preselili i koji
290

291je s brda gledao na Bospor, imao sam panoramski poel ulaz u Bospor te na Sara
jburnu, Topkapi i siluetu staroga pa sam sve te krajolike mogao slikati ne izlaz
ei iz kue 1]
^ mi se stalno motala misao kako je to to upravo slikam gla
*! "
istanbulski prizor". Budui da je ljepota slike sadr avala l'
' tu stvarnog i li
jepog krajolika, koji je svima bio poznat, rii l sam se pitao to to zapravo ini m
oju sliku lijepom. Kad bi sl'l bila gotova, a ja bli njima i samome sebi postavio
pitanja k ' u i kasnije desecima tisua puta ponoviti ("Je li lijepa?" "i li lijepo
ispala?"), zapravo sam znao da sam, zbog prizora ko" sam odabrao, blizu potvrdn
og odgovora.
Pouzdavajui se donekle u to da e slika, ve zbog odabira motiva, biti progla ena lijep
om, slikao sam po nadahnuu, ne silei se slikati kao bilo koji zapadni umjetnik. Ni
sam upadljivo opona ao ni jednog zapadnog slikara, ali sam u mnogim nezamjetljivim
pojedinostima koristio ono to sam od njih nauio. Valove na Bosporu crtao sam "dje
tinjasto", kao Dufy, oblake kao Matisse, a sitne pojedinosti, u koje se nisam mo
gao upu tati, pokrivao sam tokastim nanosima boje, "poput impresionista". Ponekad s
am se slu io razglednicama Istanbula, ili pak prizorima iz kalendara. Ono to sam na
slikao opona ajui impresioniste, pedesetak godina nakon to su se pojavili u Francusk
oj, nije se razlikovalo od djela turskih impresionista, koji su na platno prenij
eli sve glasovite i lijepe krajolike Istanbula. Svi su dr ali da je istanbulski kr
ajolik ve po sebi lijep, i ta mi je spoznaja donosila olak anje jer me je po tedjela
truda da sebe i druge uvjeravam kako je slika lijepa. esto se dogaalo da se, voden
sna nim i dubokim porivom, latim papira i olovke, i stanem pred platno, uzmem boj
e i kistove koji su me treba i odnijeti u moj svijet - ali da nemam ideju to bih
slikao, kako moj problem nije bio u motivu, nego u zadovoljenju ze) za slikanjem
, poletno bih se dao na izradu jo jednog "krajo s razglednice", koji se mogao vid
jeti s prozora stana, l u y mi nije bilo mrsko to to po stoti put slikam isti mot
iv i s sliku! Va no je bilo to prije uroniti u detalje i tako foo] svijeta svakodne
vice. Po tujui pravila perspektive, truu
krajolik na platnu uklopiti brod koji plovi Tjesnacem (po-se muka za sve pejza ist
e Bospora, od Mellinga naovamo); ^ ustiti se detaljima na silueti d amije u pozadi
ni; dopadljivo P i emprese i trajekt; tomu le erno dodati kupole, svjetiol
nacr
-r
i-ii-ii-i i
Sarajburnuu i naposljetku ljude koji pecaju na obali, jer
nA mi se inilo da sam i ja unutra, u krajoliku koji slikam.
j tako sam, slikajui, dr ao da sam i sam dio slike. U naj-.. "im trenucima slikanja
, dok bi se platno uspje no primicalo kraju imaginarni svijet u mojoj glavi najedn
om bi postao poe vjerodostojan, dobio bi neku tvarnu kakvou, i od udnog ushienja i zadovoljstva to
g do ivljaja zavrtjelo bi mi se u glavi. inilo mi se da sam na platno prenio velians
tven prizor iz svoje ma te, a ne bosporski i istanbulski krajolik koji su svi Ca-r
igradani poznavali i voljeli. Dok se rad na slici bli io kraju, u meni se javljala
ustreptala elja da je dodirnem, da zagrlim sve to je u vezi s njom, da je ak stavi
m u usta, zagrizem, pojedem. Ipak, ta djetinjastost i zaigranost neiskvarene unu
tarnje istoe i sklada ponekad bi nai li na zapreku; poinjao bih naime osjeati da se ne
mogu svim svojim biem predati slikanju, da me ne to tjera van iz svijeta ma te za vr
ijeme igre kojoj se elim prepustiti (taj je osjeaj postupno jaao), pa bi me obuzima
la elja da masturbiram.
Taj prvi nain slikanja mogao bi se nazvati "naivnim", u znaenju u kojem Schiller t
u rije koristi za pjesnike. Motiv i, to )e va nije, zadovoljenje unutarnjeg poriva z
a slikanjem, bili su mi kudikamo va niji od toga kako slikam i od stila i slikarsk
ih tehnika koje koristim.
2- Meutim, djeji, ivopisni, veseli i bezbri ni svijet tih slika S vrernenom se i meni
poeo initi "prostodu nim", pa je i u i-u slikanju poeo slabjeti. Kao to mi neke igrake
i e nisu ovoljne da zaboravim samoga sebe i tjeskobu atmosfere 01 'autii koje sam n
eko bri ljivo parkirao na rubovima
& va, kaubojski pi tolji ili tranice i vagoni koje mi je otac ..lz ^rancuske), tako
me ni ivopisno, prostodu no slika-nis mglo spasiti od gnjava e svakodnevnog ivota. Vi e
30 svima poznate gradske prizore, nego mirne, spo292

293redne ulice, zaboravljene male trgove, poploene padin se padina spu tala prema B
osporu, moglo se u daljini n
ti more, Djevojaka kula i suprotna obala) te drven
e ku' *" zastakljenim balkonima. Neke sam slike izraivao na na ' * u crno-bije
loj tehnici, neke pak na kartonu ili platnu, kor' ' ci uljane boje - bijelu u
izobilju i vrlo malo pigmenta; OH h' jednog ili drugog naina ovisio je o dvama ra
zliitim izvor' nadahnua. Pod dojmom crno-bijelih fotografija sporedn'h uliica, koje
su sve e e objavljivali u povijesnim rubrikam dnevnih novina i asopisa, istinski sam
zavolio poetinost za muklih i tu nih prigradskih etvrti. Slikao sam njihove male me
sd ide, uru ene zidove, bizantske lukove iji se samo jedan kraj vidi na slici, drvene
kue s isturenim zastakljenim balkonima i, koristei perspektivu koju sam tek bio o
tkrio i u kojoj sam u ivao, skromne kue to su se, nanizane jedna uz drugu, u dugoj u
lici inile sve manjim i manjim. Druga moja inspiracija bio je Utrillo, ije sam sli
ke upoznao preko reprodukcija, i iju sam melodramatski romansiranu ivotnu priu bio
proitao. Kad god bih po elio naslikati neku sliku u Utrillovu stilu, odabrao bih pogled iz neke od zabaenih ulica na Bejogluu, 'a
laba iju162 i D ihangiru, jer se u pozadini nisu previ e
isticale
d amije i minareti. Tumarajui s tim ciljem ulicama, u tim s etvrtima snimio na stoti
ne fotografija, od kojih neke objav) jem u ovoj knjizi. Kad bi me iznova obuzela
elja za slikan]6' poeo bih s neke crno-bijele fotografije preslikavati kraj ^ B
ejoglua, te bih - kao da je to Pariz - dodavao rebreni
prozore zgrada, iako ih se u Istanbulu rijetko mo e vidjeti. U trenucima uzbuenja k
oje me obuzimalo dok sam dovr avao sliku sve rjee sam razmi ljao o tome kako je krajo
lik koji sam naslikao zapravo i plod moje ma te, i ujedno stvaran, te da sam i sam
dio poznatog, no ipak lijepog svijeta s platna. Namje2-94
295sto da se prostodu no poistovjetim s motivom i svijetom k
slikam, elju da pobjegn
em od samoga sebe, da samoga s K* nadma im ( to je za slikanje nu no), ostvario sam sl
o eni" i "lukavijim" pomakom - poistovjeivanjem s Utrillom k -je neko u Parizu slika
o takva platna. Dakako, nije to bilo p svema nje poistovjeenje; samo jednim malim d
ijelom svojeg bia vjerovao sam da sam Utrillo, kao to sam neko, slikaju^,
osjetio bih u itak i samopouzdanje. Tuga prigradskih
i soorednih ulica pobjedonosno bi me ispunila. Ipak, i ^F
bosporske krajolike, samo krajikom uma vjerovao da sam dio svijeta koji slikam. T
om poistovjeenju s Utrillom naje e sam se utjecao kad bih, radei na nekoj slici, posum
njao u vrijednost svojega platna, u to da bi ga netko mogao smatrati "lijepim" i
li "va nim", te, naje e, u trenucima nesigurnosti u sebe, nesigurnosti kojoj razlog ni
sam mogao dokuiti. Osjetio bih da me prejako vezivanje za tu ma tariju sputava. Sli
ka na kojoj sam radio povremeno bi se otela mojem nadzoru (to mi se i ne to kasnij
e znalo dogaati, dok bih vodio ljubav); ushieno bi me zgrabila i s u itkom ponijela
uvis, a kad bi se ti osjeaji raspr i i kao val kad udari o obalu, i kad bih se oslo
bodio tuge i zbunje nosti, malo bih se odmorio od svega.
Jo vla nu sliku, nastalu precrtavanjem neke od mojih crn -bijelih fotografija, stav
ljao bih u kut sobe, u razini oiju (a bih je objesio na zid), i trudio se promotr
iti je tuim oi Ako bi mi se na prvi pogled svidjela ta, na brzu ruku izfa
tv
.,.,,..
v
.
.
..
., "e bi me obuzeo osjea) da slici ne to nedostaje, da je nea Naginjui glavu lijevo-desno, mijenjajui kut gledadaljavajui se od slike i prilazei joj, katkada i beznadno j ' ui koji detal
j na nju, trudio bih se da mi se ipak svidi.
Huci da zbog snage koju sam osjetio tijekom slikanja vi e nisam utvarao da sam Utr
illo, ili da u meni ima neeg njegovog,
buzela bi me tuga (kao i nakon voenja ljubavi), no ovoga puta ne zbog krajolika,
nego zbog neuspjele slike. Nisam bio ni Utrillo, ni bilo tko drugi; bio sam samo
netko tko je naslikao sliku to podsjea na Utrillove.
Budui da e u kasnijim godinama postajati sve jai, taj osjeaj tuge pretvorit e moju lj

ubav prema slikanju u bol. Pa ipak, naposljetku e posve i iliti prije no to se pretvo
ri u stid, i prije no to postanem svjestan da sam kadar slikati samo ako se osjeam
kao netko drugi. utio sam neki neodreen ponos zbog toga to opona am (tu rije nikada n
isam koristio) slikara koji je imao poseban stil, osebujan do ivljaj svijeta i nain
slikanja, ili, kako sam onda mislio, zbog toga to sam pomalo bio i netko drugi.
Tako sam prvi put poeo osjeati ne to to e me u kasnijim godinama zaokupiti - istinu da
samo opona anjem drugih mo emo izgraditi vlastitu osobnost, a to je ono samo po seb
i proturjeno stanje koje zapadnjaci nazivaju
paradoksom". Muke koje sam podnosio zato to sam bio pod utjecajem drugog slikara
olak avao sam isprikama da sam u to vrijeme bio dijete i da su slike koje sam nasl
ikao tek dio igre zvane slikanje. Iako je utje nije bilo misliti da je grad koji s
am s !kao, da je Istanbul koji sam fotografirao, sna nije utjecao na mene od samog
a slikarstva.
ac, koji je ponekad znao naglo ui u sobu dok sam slikao
jen u svoj svijet, s po tovanjem se ophodio prema meni
slikarskom zanosu (kao i onda kad me, jo malenoga,
f a se igram penisom), te mi se, s vremena na vrijeme, "p , tonm u kojem n
ije bilo ni trunke omalova avanja:
0 si, Utrillo?", upitao bi. aljivi prizvuk njegovog pita296
297nja oitovao se u nainu na koji je bilo postavljeno, i podsjea me na to da sam jo
uvijek u dobi kad smijem opona ati druge Tada mi je bilo esnaest godina. Majka, koj
oj je bila poznata moja ustrajna elja da slikam, dala mi je klju djedova stana u k
ojem su se nalazile mnoge njezine i bakine stvari, kako bih ga koristio kao atel
je. Vikendom, ponekad i po zavr etku nastave
u Robert-Collegeu, navraao bih u taj prazni i mrani stan. Na-lo iv i vatru i dobro se
ugrijav i, odabrao bih svoje dvije-tri fotografije i, gledajui ih, u nekoliko potez
a naslikao dvije velike slike. Potom bih se vratio kui umoran i s osjeajem neobine
tuge.
z98
29.
Slikanje i obiteljska srea
Prvo to sam morao uiniti u djedovu stanu na D ihangiru, iji i je klju davala majka da
bih ondje slikao, bilo je te kom mukom upaliti vatru u plinskoj pei. (U itak potpalji
vanja vatre u vrijeme dok smo ondje stanovali - bilo mi je jedanaest godina - us
reivao je piromana u meni, no jednoga je dana i taj, kao i mnogi slini u ici iz djet
injstva, i eznuo neprimjetno i bez pozdrava, to sam mnogo kasnije primijetio.) Meutim
, moj slikarski polet slabio je pred spoznajom da pdmah, ili u naredna dva-tri d
ana, nikome ne mogu pokazati nove slike Istanbula, na koje bih se strastveno i p
osve predano bacio (pogotovo ako dugo nisam slikao) kad bi se stan s visokim str
opom toliko zagrijao da mi ruke vi e ne zebu, i kad bih odjenuo zgu vanu i svakojaki
m bojama zamazanu odjeu. Stan na D ihangiru, ije sam zidove postupno prekrio slikars
kim platnima, bio se pretvorio u malu galeriju, ali onamo nisu svraali ni otac, n
i majka, niti bilo tko drugi, pa mi nitko nije mogao rei da izvrsno slikam. Slika
jui, u tom sam stanu otkrio da elim ne samo da mi slike budu viene, nego i da, dok
slikam, osjetim oko sebe ')ude koji e te slike ne to kasnije vidjeti, da osjetim kr
etanje sretne obitelji, korake ili druge umove u kui. Pa ipak, vi e od toga rastu ival
o me slikanje istanbulskih krajolika u nezagrija-1 surnornom stanu, punom starih
stvari koje su zaudarale na Pra inu i vlagu
p.
O
anas bih silno volio imati neke od tih - veinom izgublje-s , *a, koje sam naslika
o u kui kad mi je bilo esnaestv, naest godina, i koje, izrazim li se Tolstojevim omiljenim
k C'?1!' pnl<azuju "sretnu obitelj". Kako se mo e razabrati i
Zene fotografije koju je, kad sam imao sedam godina, u
299na oj kui snimio profesionalni fotograf, za mene te slike ima' iznimnu va nost zbo
g toga to mi je katkad te ko padalo gl^. miti "sretnu obitelj". Ta zagubljena platn
a nisu slike sporednih istanbulskih ulica, ili bosporskih krajolika, nego prikaz
obj. nog, svakodnevnog ivota majke i oca, svih nas u kui. Njih bih u jednom potezu

naslikao onda kad se izmeu majke i Oca nije osjeala napetost, kad nisu jedno drug
o podbadali, i kad se
300
sv;
nona ao opu teno; slikao sam dok je na radiju u kutu, magnetofonu, svirala glazba, a
slu kinja u kuhinji dovr-J' i ruak ili veeru, ili pak prije izleta ili putovanja na
koje 53 vijek skupa odlazili, i kad sam osjeao da smo svi, ako ne
Stil
^
'
,
l .
.
. .
y .
.
onda barem zadovoljni svojim ivotima.
Otac je naje e le ao opru en na divanu. Veinu vremena
, 'j provodio je le ei na tom divanu, itajui novine, aso-i knjige (u mladosti je umjes
to beletristike itao knjige o brid u), ili Pak zami ljeno i tu no gledajui u strop. Kad
je bio , kro raspolo en, ustajao bi s divana da ravna zami ljenim orkestrom koji je
na magnetofonu izvodio neku skladbu, Brahm-sovu Prvu simfoniju na primjer, i ruk
ama opona ao pokrete dirigenta orkestra, koji su mi se inili Ijutitim i strastvenim
. Majka, koja je uvijek sjedila u naslonjau do divana, smjesta bi podigla pogled
s novina ili pletiva i ocu uputila osmijeh koji mi se inio mje avinom samilosti i l
jubavi.
,
Ponekad bi mi taj privid obiteljske sree privukao pa nju iako nije bilo nikakva pos
ebnog razloga (pokreta ili rijei), naje e mo da upravo zbog toga. Tada, napola stidljiv
o, a napola uzbueno, kao da govorim o divu koji je u ao u me, pro aptao bih da u crtat
i, te odjurio u svoju sobu po pribor - komplet uljanih boja ili kutiju sa stotin
u dvadeset masnih pastelnih boja marke Guitar, koje mi je otac donio iz Engleske
, i nekoliko papira za crtanje marke Scholer, koji mi je u raznim veliinama tetka
poklanjala za roendan. Donio bih sve to i stavio na stol tako da oboje mogu vidj
eti, a onda bih brzo poinjao crtati unutra njost kue.
Kako za to vrijeme ni majka ni otac mo da ne bi progovorili
ni n)ec, i kako su moje neodoljivo nadahnue da crtam prihvaca ' kao ne to prirodno, inilo mi se kao da je Bog radi mene
ratko zaustavio vrijeme. (Unato svoj svojoj nezainteresira'' katkad sam, kad bi mi ustrebalo, vjerovao da On za mene
J Posebno zanimanje i da kod Njega imam protekciju.) A a su mi se otac i majka in
ili sretnim ba zbog toga to ni
CM niSU razovarali- Ono to zovemo "obitelj" sve e e mi kao zajednica u kojoj svatko hi
ni da je sretan, privre301meno tajei i u utkujui d ine i ejtane u sebi, kako bi n
vao da je voljen, osjeao se spokojno, opu teno i signrn
r" ....
/
i
i
&uino. {(aj
to mnjenje sree, koja se zbog neprestana opona anja m uiniti stvarnom, i koju je ota
c naje e koristio kad mu
* * drugo ne bi preostalo, nakon nekog vremena vi e ne bi m
l* umiriti demone i ejtane u njemu, dizao bi oi s redaka ko'
itao (majka je s i
stom strpljivo u nastavljala plesti) i, nOei . uperena kroz prozor, u daljinu, pre
ma Bosporu, sanjario ne m rei isuvi e za ljepotu njegovih krajolika. Sedamdesetih g
odin pro loga stoljea poela se u Turskoj iriti televizija, te je stigla' u na dom. Tak
o je zabavna privlanost programa koji su majka i otac uvijek gledali skupa i s ma
lim osjeajem stida, potisnula neobinu obiteljsku sreu ili udnu egzistencijalnu bol k
oju su ini mi se, oboje istodobno osjeali uslijed zagonetne utnje i ti ine koja je vl
adala u dnevnom boravku zbog njihova nepominog i nijemog sjedenja. Poslije toga v
i e nikada nisam dobio nadahnue da ih crtam. Jer, srea je za mene mo da bila u tome da
mi bli nji, koji me vole, potiskujui d ine i ejtane u sebi, omogue da pustim na volju
svojem ushienju i zaigranosti.
Dogaalo se i da razmijene pokoju rije stojei preda mnom nepomino, kao da poziraju pr
ed fotografskim aparatom, dok sam se ja, sve br im zamasima ruke, upinjao zavr iti c
rte sretne obitelji. Jedno bi isprialo to je proitalo u novinama, drugo bi nakon pod
u e utnje prokomentiralo tu vijest, a ponekad se ne bi ni oglasilo. Nekom drugom pr
igodom, dok bismo majka i ja razgovarali, umije ao bi se i otac, iako se inilo da s
a svoga le aja uope i ne mari za nas, dodav i pokoju rije i pokazav i time da i on ima m
i ljenje o temi o kojoj upravo razgovaramo. Duge utnje prekidane su turim reenicama o

zastra ujuem sovjetskom brodu s udnim radarom, koji je pro ao Bosporo (kua u Ulici Ser
end ebej na Be ikta u licem je bila okrenuta moru), ili o dolasku proljea i rodama koje
na povratku
...
/
i"^ NO
Afrike u Europu lete upravo iznad nas ("Rode prelijeu. ; dok smo svi sjedili u dne
vnom boravku, bilo mi je jasno
l osjeaj spokoja i sree koji mi te utnje pru aju p
rolazan, ^ i one daju naslutiti koliko se duboko svatko od nas p"v a
302.
"et I dok bi se moja ruka to je hitrije mogla usmjeravala
sV'
v
detalje crte a, s nelagodom bih - samo zato to ih fia t&*
"
-v
-V
zamjeivao neke pojedinosti na majinom i oevom
C i
^ koie dotad kao da uope nisam obraao pozornost, tijelu, na KUJC
f
,.
malo optimistinim i pomalo sretnim izrazom lica, i na-v lama na nosu, majka je pl
ela, a vunena nit, koja je klizila s
l u njezinim rukama, padala joj je u krilo i iz krila se spul dalje, podno nogu, sjedinjavajui se s klupkom u plasti-"
vreici. Kako bih
je to bolje nacrtao, dugo bih promatrao majinu nogu kraj prozirne plastine vreice,
koja se u papui nije pomicala ni dok bi majka razgovarala s ocem, ni kad bi u ini
slima nekamo odlutala, te bih na koncu osjetio udnu jezu: na e ruke, noge, ake, ak i
glave, imaju ne to "predmetno", ne to po emu nalikuju malim trono cima, keramikim tanjur
ima iz Iznika, obje enim na zid, ili vazama u koje je majka stavljala struke kamili
ce ili bo ikovine. Iako smo uspje no hinili da smo sretna obitelj, iako sam uspj'e no
potiskivao sumnju u istinitost toga do ivljaja (kao u kazali tu), ve po tome to je sva
tko od nas boravio u svome kutu dnevnog boravka, bili smo nalik nekim stvarima i
z bakinog pretrpanog "muzejskog" salona.
U rijetkim prigodama volio sam tu ti inu, kao onda kad bismo zajedno igrali neku i
gru (karte ili novogodi nju tombolu), pa bih na brzinu izradio crte , gotovo u strah
u da ne propustim te lijepe trenutke. Trudei se opona ati poneki detalj s Matisseov
ih slika (inilo mi se da je slikao ustrim pokretima) i Bonnardovih interijera, pop
unjavao sam sagove i zastore ma-im zarezima i orijentalnim ornamentima. Slikajui,
ponekad zamijetio kako se vani smrkava i kako svjetiljka pored oca aca Jau svjet
lost. Kad bi se jako smrailo, a nebo poprimilo nu' neodoljivu boju indiga, kroz v
elike prozore okrenute sporu vi e se ne bi vidjeli krajolik, trajekti, brod to vozi
na esikta - Uskudar i stupovi dima iz brodskog dimnjaka, svj
Sam unutra njst na ega
stana, koja se pri naranastoj ' sobne svjetiljke odra avala na prozorskim oknima.
anas, dok naveer etam ulicama ili gledam kroz pro303meno tajei i u utkujui d ine i ejtane u sebi, kako bi n
vao da je voljen, osjeao se spokojno, opu teno i sienrn
i " ....
/
i
i
6uino. La i
to mnjenje sree, koja se zbog neprestana opona anja m uiniti stvarnom, i koju je ota
c naje e koristio kad mu
" 3 drugo ne bi preostalo, nakon nekog vremena vi e ne bi m
umiriti demone i ejtane u njemu, dizao bi oi s redaka ko'
itao (majka je s istom s
trpljivo u nastavljala plesti) i, pO2i . uperena kroz prozor, u daljinu, prema Bos
poru, sanjario ne m rei isuvi e za ljepotu njegovih krajolika. Sedamdesetih godin p
ro loga stoljea poela se u Turskoj iriti televizija, te je stigla' u na dom. Tako je z
abavna privlanost programa koji su majka i otac uvijek gledali skupa i s malim os
jeajem stida, potisnula neobinu obiteljsku sreu ili udnu egzistencijalnu bol koju su
ini mi se, oboje istodobno osjeali uslijed zagonetne utnje i ti ine koja je vladala
u dnevnom boravku zbog njihova nepominog i nijemog sjedenja. Poslije toga vi e nika
da nisam dobio nadahnue da ih crtam. Jer, srea je za mene mo da bila u tome da mi bl
i nji, koji me vole, potiskujui d ine i ejtane u sebi, omogue da pustim na volju svojem
ushienju i zaigranosti.
Dogaalo se i da razmijene pokoju rije stojei preda mnom nepomino, kao da poziraju pr
ed fotografskim aparatom, dok sam se ja, sve br im zamasima ruke, upinjao zavr iti c
rte sretne obitelji. Jedno bi isprialo to je proitalo u novinama, drugo bi nakon pod
u e utnje prokomentiralo tu vijest, a ponekad se ne bi ni oglasilo. Nekom drugom pr
igodom, dok bismo majka i ja razgovarali, umije ao bi se i otac, iako se inilo da s
a svoga le aja uope i ne mari za nas, dodav i pokoju rije i pokazav i time da i on ima m

i ljenje o temi o kojoj upravo razgovaramo. Duge utnje prekidane su turim reenicama o
zastra ujuem sovjetskom brodu s udnim radarom, koji je pro ao Bosporo (kua u Ulici Ser
end ebej na Be ikta u licem je bila okrenu ta moru), ili o dolasku proljea i rodama koj
e na povratku Afrike u Europu lete upravo iznad nas ("Rode prelijeu. ) dok smo svi
sjedili u dnevnom boravku, bilo mi je jasno osjeaj spokoja i sree koji mi te utnje
pru aju prolazan, ^ i one daju naslutiti koliko se duboko svatko od nas pvl
302
"et I dok bi se moja ruka to je hitrije mogla usmjeravala
sV'
v
detalje crte a, s nelagodom bih - samo zato to ih na z&v
^
-v>
-v
zamjeivao neke pojedinosti na majinom i oevom
C l
na koje dotad kao da uope nisam obraao pozornost.
malo optimistinim i pomalo sretnim izrazom lica, i na, - ma na nosu, majka je plela, a vunena nit, koja je klizila s
j u njezinim rukama, padala joj je u krilo i iz krila se spu-v l dalje,
podno nogu, sjedinjavajui se s klupkom u plastii vreici. Kako bih je to bolje nacrtao, dugo bih promatrao maiinu nogu kraj proz
irne plastine vreice, koja se u papui
ije pomicala ni dok bi majka razgovarala s ocem, ni kad bi u mislima nekamo odlu
tala, te bih na koncu osjetio udnu jezu: na e ruke, noge, ake, ak i glave, imaju ne to
"predmetno", ne to po emu nalikuju malim trono cima, keramikim tanjurima iz Iznika, ob
je enim na zid, ili vazama u koje je majka stavljala struke kamilice ili bo ikovine.
Iako smo uspje no hinili da smo sretna obitelj, iako sam uspje no potiskivao sumnju
u istinitost toga do ivljaja (kao u kazali tu), ve po tome to je svatko od nas boravio
u svome kutu dnevnog boravka, bili smo nalik nekim stvarima iz bakinog pretrpan
og "muzejskog" salona.
U rijetkim prigodama volio sam tu ti inu, kao onda kad bismo zajedno igrali neku i
gru (karte ili novogodi nju tombolu), pa bih na brzinu izradio crte , gotovo u strah
u da ne propustim te lijepe trenutke. Trudei se opona ati poneki detalj s Matisseov
ih slika (inilo mi se da je slikao ustrim pokretima) i Bonnardovih interijera, pop
unjavao sam sagove i zastore ma-Im zarezima i orijentalnim ornamentima. Slikajui,
ponekad zamijetio kako se vani smrkava i kako svjetiljka pored oca Ca jacu svje
tlost. Kad bi se jako smrailo, a nebo poprimilo u> neodoljivu boju indiga, kroz v
elike prozore okrenute sporu vi e se ne bi vidjeli krajolik, trajekti, brod to vozi
na esikta - Uskudar i stupovi dima iz brodskog dimnjaka, svj
Sam unutra njst na ega
stana, koja se pri naranastoj i sobne svjetiljke odra avala na prozorskim oknima.
anas, dok naveer etam ulicama ili gledam kroz pro303zor, volim zaviriti kroz prozore obasjane naranastom
sv)etlou. Ponekad ugledam neku enu kako sama sjedi za st i'~""~ sla e karte, ba kao to je neko
majka u dugim zimskim
' ' ma, kad se otac nije vraao doma, satima strpljivo red
ala
jans neprekidno pu ei. Ponekad vidim neku obitelj kak cera (svi govore ugla
s) u malom, skromnom prizemnom st pod naranastim svjetlom kakvo je bilo i na e, te
- povode' za tim prizorom - naivno zakljuim kako su ti ljudi sretni N strani putni
ci u Istanbulu naje e moraju zaboraviti da un tra njost domova i interijeri nekih zatv
orenih mjesta grad in gradom jednako koliko i njegov vanjski izgled.
304
3O.
Brodski dim nad Bosporom
Uvoenjem parobroda u iroku uporabu i kori tenjem tog rometnog sredstva u Sredozemnom
moru, poetkom druge nolovice devetnaestog stoljea smanjila se udaljenost izmeu Ist
anbula i europskih centara. To je imalo dvije posljedice: dolazak mno tva putnika
sa Zapada, koji bi u Istanbulu boravili kratko, pone to zapisali na brzu ruku i s
tako pripravljenom literarnom graom doprinosili stvaranju predo be o Istanbulu, koj
u e poslije razraditi carigradski pisci, te rieoekivanu promjenu gradskoga krajoli
ka. Naime, osnivanjem kompanije koja
prvotno zvala Dobrotvorno dru tvo,163 a koju su ljudi kasnije
,.
enovali u Gradske linije, izgradnjom pristani ta u malim
na Bosporu i pu tanjem parobroda u promet, nije se

35promijenio samo bosporski, nego i krajolik cijeloga Ista w (A kad smo ve ukazali
na dva vida tih promjena, podsi t'
3 na to da se rije parobrod, koja u "franak
om" oznaava
' u obliku "vapur" uspje no udomaila u istanbulskorn gov
svakodne
vnom ivotu grada). Kad ka em promjena, ne m' T ' samo na trgove koji su poeli nicati
oko pristani ta i na brzi sela na Bosporu i Zlatnome rogu, sela koja su zbog paro
brod skog prometa ubrzo postala dijelovima grada. (Prije pristani" i parabroda d
o mnogih bosporskih sela nije bilo ni ceste.)
Kad je poeo prevoziti putnike Bosporom, svaki od tih bro dova postajao je poznat
u cijelome gradu, ba kao i Djevojaka
.. s0fija, Rumelihisar ili Most Galata. A budui da su
' l va ni i u svakodnevnom ivotu, pretvarali su se, svaki
,
u zastavu, u simbol koji je Carigraanima obznanjivao
23
' skupa ive u jednom velikom gradu. I kao to su Veneciuji; vezani sa svoje vaperotte (rije znai brodi), te prema
' "h vu izgledu i modelima pokazivali posebnu naklonost i pa" '
tako su se i Carigradani vezivali za brodove koji su vozili
gradskim linijama, gajili ljubav prema njima i objavljivali ,
pUne njihovih fotog
rafija. Gautier pi e da na zidu svake brijanice visi fotografija broda. Moj otac pr
epoznavao je izdaleka po silueti, svaki od tih (u svoje doba) rasko nih brodova ko
ji su pu teni u promet u njegovu djetinjstvu i ranoj mladosti pa bi mi katkad odma
h, a katkad nakon kraeg oklijevanja, pobrojio linije i imena brodova, koja mi jo u
vijek zvue kao pjesmica: pedeset tri In irah, ezdeset sedam Kalender, etrdeset sedam
Tarz-i Nevin, pedeset devet Kamer... "
Na moj upit, otac bi nabrojio po emu se vanj tinom razlikuju ti brodovi, koji su sv
i nalikovali jedan drugome. Ta je zapa anja iznosio ponekad u automobilu, dok smo
se vozili na Bospor, a ponekad u dnevnom boravku kue na Be ikta u, s kojega se mo e nad
zirati sav promet Bosporom. Zahvaljujui njima, nauio sam opa ati neke posebnosti tih
brodova: to da je jedan povijen, da drugi ima vrlo visok dimnjak, da je treemu p
ramac izdu en kao kljun, a etvrtome krma zaobljena, i da se - ponese li ga struja svaki na svoj nain lagano nagne na stranu; pa ipak, nisam ih mogao razlikovati.
Birajui izme-u Bodova ija su imena zavr avala rijeju bahe (Fenerbahe,
olmabahe) - svi su bili konstruirani u Engleskoj, a izgraeni all)i, u Tarantu, one
godine kad sam se rodio (1952.) - napo-, u sam ' Ja za svoj sretni brod izabrao
njihova treeg brata, . asabahe, koji sam, jednako kao i otac, prepoznavao (a v Pa
z')!vim zagledanjem) po tome to mu je dimnjak bio na en' J^' sadase istinski ozari
m (poput ovjeka koji naie dne 'Sfetr" k(tm)' ^ kad d> odsutno hodajui gradom za svako
-"eko Ps'm>s padine s koje se naas uka e more, ili pak s 8 prozra, ugledam svoj sretni
brod.
307Dimom koji suklja iz njihovih dimnjaka bosporski brod umnogome pridonose pano
rami Istanbula. Bosporskim kr ' ' licima sa svojih slika volio sam dodati taj cr
ni dim nastao iz ranjem ugljena. On se mijenjao prema mjestu i vrsti broda h spo
rskoj struji i, naravno, ponajvi e prema vjetru. Prije no "
bih kistom dobro umoenim u boju nacrtao dim kako suklja iz brodskih dimnjaka, sli
ka je morala biti posve zavr ena, pa ak i - makar djelomice - suha. Dim mi je izgle
dao kao kakav poseban peat koji brod smje ta u neki zavr en i okonan svijet, kao to je
to bio i moj potpis koji sam malo zatim upisivao u kut slike pridajui sebi time p
osebnu va nost. Kad god bi stup dima postao deblji i od njega se stvorio oblak, uin
ilo bi mi se da se smrauje moj svijet u Istanbulu, ili da se nad njim gomilaju te k
i oblaci. etajui bosporskom obalom ili vozei se brodom, volim prolaziti ispod oblak
a ili debelih stupova dima koji suklja iz dimnjaka nekog broda, osjetiti na licu
(ovisno smjeru vjetra) jedva zamjetnu "ki u ai" (osjeaj kao kad dotakne tanana pauko
va mre a), udahnuti nagorjeli, met miris dima to su ga tvorili milijuni crnih zrnac
a ai, te p
l *
rtlU"
matrati kako se stupovi dima, koji istodobno kuljaju iz dim ) ka brodova usidren
ih jedan uz drugi kraj Mosta Galata i njega, raspr uju na nebu iznad grada.
' ''..
'
308
.

Budui da sam slike, koje sam ushieno zavr avao, vrlo esto znao okruniti dimom koji ku
lja iz brodskih dimnjaka, te da mi je on uvijek priinjavao pote koe (prevelikim dimo
m znao sam i pokvariti sliku), pamtio sam oblike koje je poprimao
309uvijajui se, rasplinjujui i nestajui, kako bih ga to ' prenio na sliku. Pri zad
njim potezima kista na platnu V
^
^11 Sti
meni uvijek izazivali uzbuenje, bio bih toliko usredotov samu sliku da bih na kra
ju zaboravljao prizore koje sam 'j-* i realistine oblike to su ih poprimali ti d
imni oblaci N -" mi se sviao "savr eni dimni prizor" na vrlo laganu povjet kad bi se
dim malo podigao pod kutom od oko 45 stupnj
' a onda ostao u zraku ne raspr uj
ui se, prote ui se paralel s morem, i kad bi se potom poeo rasplinjavati ocrtavaj "
gracioznu liniju koja je pokazivala smjer kretanja broda. Im neeg tu nog u tankom,
ali kao ugljen crnom stupu dima to ga u danu bez vjetra izbaci brod to eka u prista
ni tu, jednako kao i u tankom stupu dima to se izvija iz malog dimnjaka sirotinjske
kue. Volim i kada stup dima, iza av i iz dimnjaka zbog jedva zamjetne promjene smjer
a broda i vjetra pone nad
310
orom iscrtavati are nalik arapskim slovima, krivudajui vijajui se u lukove. Ali, ka
ko je dim to ga brod Gradskih
i savija; linija
se u lukove. Ali, kako je dim to ga brod Gradskih -scrtava u bosporskome krajolik
u najva nija pojedinost
'' 'stie tugu krajolika i slike, uznemiravao me taj njegov veli . siuajni oblik. Pr
izor koji se najrjee mo e vidjeti dogaa dana bez da ka vjetra, kada brod, rigajui sna an,
crn dim, .
jj bosporskim vodama ostavljajui za sobom tu ni trag, ; jo dugo stoji
na nebu pokazujui krivudavu rutu broda. <; 'dalo mi se i kad bi se crni, gusti di
m (kao na Turnerovim slikama) spojio s niskim, prijeteim oblacima na obzoru. Pa i
pak, zavr avajui neku sliku, crtao sam oblak ili oblake dima (ako je bilo vi e brodov
a) prizivajui u sjeanje radove impresioni-stikih slikara, Moneta, Sisleva i Pisarro
a, plaviasti oblak na Monetovoj slici Kolodvor sv. Lazara, ili pak razdragane, lo
ptaste oblake nalik kuglama sladoleda, kakve je volio Dufy, slikar koji je pripa
dao svijetu toliko razliitom od njihovog.
Volim Flauberta zato to se zanimao za oblike koje su poprimali oblaci brodskoga d
ima (koristio sam ih za dovr avanje slika) i to ih je opisao u prvoj reenici svoga r
omana Sentimentalni odgoj (a volim ga i iz drugih razloga). Ova reenica, koju sam
napisao kako bih pre ao na jednu posve drugu i drukiju temu,
311u klasinoj osmanskoj glazbi zvala bi se ara taksitn (izvodio solo). Budui da ri
je taksim znai i "dijeljenje", "razdioba^ "mjesto gdje se vodotok rava", Carigradan
i su visoku zarav na kojoj se Nerval zabavljao promatrajui krajolik, prodavae i gr
oblja, poeli zvati Taksim prema centru za distribuciju pitfc vode, sagraenom deset
godina prije njegova dolaska,. To mjesto (trg), u blizini kojega sam proveo cij
eli svoj ivot, i danas tako zovu. Meutim, prije no to je nazvan Taksimom, njime je,
poput Nervala, pro ao i Flaubert.
312
31u Istanbulu: Istok, Zapad i sifilis
("ustave Flaubert stigao je u Istanbul sedam godina nakon Nervala u listopadu 18
50. godine, sa sifilisom to ga je tek bio zaradio u Bejrutu, i sa svojim prijatel
jem, fotografom i piscem Maximeom du Campom, te je u njemu ostao oko pet tjedana
. U pismu koje je iz Atene poslao prijatelju Louisu Bouilhetu stoji da "ovjek u I
stanbulu mora ostati est mjeseci", no te njegove rijei ne treba uzimati ozbiljno.
Flaubert je bio ovjek koji je eznuo za svim to je ostavljao. Kao to se. vidi i iz nj
egovih pisama, koje je datirao s naznakom mjesta odakle pi e (Con-stantinople), od
polaska na put najvi e je eznuo za svojom kuom u Rouenu, radnom sobom i dragom majic
om koja je dugo plakala opra tajui se od njega, i elio je to prije vratiti se doma.
I Flaubert se, kao i Nerval, na putovanju na Istok najprije uputio u Egipat i Ka
iro, a potom u Jeruzalem i Libanon. A kako je bio umoran i sit grubih, zastra ujuih

, ru nih, mistinih i egzotinih istonjakih prizora koje je, kao i Nerval, vidio u tim d
ijelovima svijeta, a i vlastitih iluzija i, vi e od iluzija,
orijentalne" zbilje, Istanbul ga nije odve zanimao. (Isprva je u Istanbulu kanio
ostati tri mjeseca.) Jedan od razloga Flauberve nezainteresiranosti bilo je i to to Istanbul nije bio onaj .S za kojim je traga
o. U pismu Louisu Bouilhetu, poslanom ... stanula, pi e kako je na proputovanju zap
adnom Anado')otn promatrao krajolike i mislio na Lorda Bvrona. "Turski
v . _J' )e zanimao Bvrona bio je Istok bode a, arnautske
Fl u6 ' Prozora s re etkama, s kojega se vidjelo modro more.
st- Afertu 'e P3^ bi dra i "Istok beduina, pustinja, unutra njoA'"ke, krokodila, deva i irafa".
313Povrh toga, na putovanju Istokom, posebice Egiptom mi (dvadesetdevetogodi nji)
pisac ve je bio skupio mno tvo 'H ' koje e u sebi nositi cijeli ivot. Kao to se vidi i
iz pi am v ih je pisao majci i Bouilhetu, ve tada je bio zaokupljen l novima za
budunost i knjigama koje je namjeravao napi"
(Na putovanju je ma tao kako e jednog
a dana, izmeu ostarv. napisati roman Gospodin Haral, u kojemu e jedan civili ira ' z
apadnjak i jedan barbarski orijentalac postajati sve sliniji i dan drugome, da bi
na koncu i zamijenili zemlje.) Pisma to ih je poslao majci ve tada sadr avaju razrae
nu gradu koja e stvoriti mit o Flaubertu, koji kasnije ni ta osim svoje umjetnosti
nije uzimao zaozbiljno, i koji je osjeao odvratnost prema obinom graanskom ivotu, br
aku i zaposlenju. Ponekad mi na um padne kako su sljedee rijei, koje e stoljee nakon
to ih je Flaubert napisao postati temeljem etikih normi cjelokupne moderne, zapra
vo domi ljene i stavljene na papir stotinu i dvije godine prije moga roenja, na uli
cama na kojima sam proveo ivot:
sanjao. Eto, takav sam." (iz Flaubertova pisma majci,
7a to me toliko zanima ono to su putnici sa Zapada govo-... jstanbulu, to su u njemu
radili, o emu su razmi ljali i li svojim majkama? Djelomice zato to sam se povremen
o
istovjeivao s nekima od njih (Nerval, Flaubert, de Amicis) i , sam u kasnijim raz
dobljima ivota izgraivao samoga sebe adahnjujui se njihovim djelima i sukobljavajui
se s njima, ba kao to sam se neko morao poistovjetiti s Utrillom da bih mogao slika
ti Istanbul. I zbog toga to su mi putnici sa Zapada omoguili kudikamo bolji pogled
na stare istanbulske krajolike i svakodnevicu negoli carigradski pisci, koji se
uope nisu zanimali za svoj grad.
U glavama sviju nas postoji djelomice skriven, djelomice itljiv tekst (recimo, ne
tona spoznaja, ili neka ma tarija, ili ak ideologija staroga kova) koji obja njava sve
jsto u ivotu uinimo. Tako i u tkanju teksta koji tumai moj ivot va no mjesto zauzima
ono to ka u zapadni promatrai. Za ljude poput
"Dru tvo me ni najmanje ne zanima, ne zanima me ni e o meni rei budunost, neki posve
drugi ljudi, bilo koja stitucija, ne zanima me niti knji evna slava, o kojoj sam r
' KOJI u Istanbulu ive s jednom nogom u jednoj kulturi, ugom u nekom drugom svije
tu, taj "zapadni promatra" netko stvaran; katkad on mo e biti i plod moje ma te,
315izmi ljaj, pa ak i samoobmana. A budui da moj ra u
tekstove o tradicionalnom ivotu ne mo e prihvatiti kao ' A- ^
i
i
/ v
i
v- .
l^dinp
potreban mi je stranac koji e ivot kojim ivim protu
v-'
novim tekstom, lankom, slikom, filmom. Kad ne osje
' sebi pogled zapadnjaka
, ja samome sebi postajem zapadn' LBudui da Istanbul nikada nije bio kolonija zapadnjaka k -su o njemu pisali, koji
su ga slikali i o njemu snimali film ve, nikada me nije uznemiravalo i alostilo t
o to se njee pro lost i povijest zapadnim putnicima inila "egzotinom" s istim uzbuenje
m i ja iste te putnike, njihove strepnje i izm' ljaje o meni do ivljavam kao ezgotin
e i esto ih itam ne da bih se zabavio, ne to saznao ili pak vidio kako je njihovim k
istom obojen grad, nego i da bih se srodio s njihovim svijetom Usto, oni su zbog
svojih snova, opsesija, zbog ekspanzije svojih dr ava ili radi isku avanja vlastiti
h mogunosti stigli onamo gdje sam ja doma i zabilje ili sve to su vidjeli, te je tak
o moj svijet u ao u njihove knjige i slike. itajui tekstove zapadnih putnika koji su
u 19. stoljeu posjetili Istanbul, najprije shvatim

,-; i rlvoibi u vezi sa samim sobom i gradom kojemu pnfJjlVOStl luvuj

p
j
r
A m Kao to sam se godinama poistovjeivao sa zapadnim
P
'ma koji su obrise Istanbula promatrali iz kuta iz kojega
S' i ja godinama promatram - s Galate i D ihangira, gdje uprai ern ove retke - tako se i danas, itajui ono to zapadnjaci
" o Istanbulu, s vremena na vrijeme postovjetim s njihovim
"leima koji uoavaju detalje, broje ih, va u, klasificiraju i
osuuju, i u kojima se esto odra avaju njihova ma ta, ogra-ienja i elje. I sve te moje dv
ojbe, koje me ine i sudionikom
objektom zapadnoga promatranja, i koje se smjenjuj
u ovisno o tome promatram li grad "iznutra" ili "izvana", svaki me put navedu na
skliske, kolebljive i meusobno proturjene misli, kakve mi ponekad navru i dok, du
hom odsutan, hodam ulicama grada: ovdje nisam ni ovda nji, ni stranac. Istu tu mis
ao o pripadnosti gradu ve stotinu pedeset godina dijele i Carigra-dani.
"
Da bih reeno potkrijepio primjerom, pozabavit u se Flau-bertovim penisom, koji mu
je tih dana bio najvei problem. U
da grad koji nazivam "svojim" i nije posve moj, i to zato ) oni pisali, bilje ili,
usporeivali i ma tali znatno vi e od m i znatno razumljivijim jezikom. Ne zazirem od
te svoje
Pismu to na
a 'e napisao drugoga dana po dolasku u Istanbul,
-SaC priPviieda Louisu Bouilhetu kako mu se ji je "zaradio" u Bejrutu na penisu o
tvorilo sedam
316
317ranica (chancre), te kako su se kasnije sve spojile u j
"
jadni penis ujutro i naveer ma em ljekovitim mastima'" V' Flaubert iz Istanbula. N
ajprije misli da ga je zarazila jed ' A ronitkinja, a mo da i mlada Turkinja. "Il
i kr anka, ili
3
manka164", veli on i nastavlja aljivim tonom: "Eto inJ
j '
J
l^drip
boji nice Istonoga pitanja, o kojem Revue des Deux M (Revija dvaju svjetova) ni ne
sanja!" Tih dana alje majci nj u kojima joj pi e kako se nikada nee eniti. Ipak, razl
og to nije bila bolest.
I dok je bio zaokupljen sifilisom zbog kojega mu je ko ubrzo poela ispadati, i ko
ji ga je toliko promijenio da ga n kraju ni majka nije prepoznala, Flaubert i u
Istanbulu zalazi u javne kue. Njegov tuma, prevoditelj i vodi, koji je svim do ljacim
a sa Zapada pokazivao ista mjesta, odvodi ga u jedan tako "prljav" bordel na Gal
ati, medu "toliko odvratne" ene da Flaubert smjesta eli van. Kako pi e, tada je vlas
nica kue, "madam", francuskome gostu ponudila svoju ker - djevojku od esnaest-sedam
naest godina, koja mu se jako svidjela. No, ona s Flaubertom ne eli ostati nasamo
. Ukuani djevojku prisiljavaju da to uini (ovjeka mo e zanimati to je pisac radio dok
su je na to tjerali), a kad su naposljetku ostali sami, djevojka na svom talijan
skom tra i od Flauberta da joj poka e penis, kako bi se uvjerila da nije bolestan. "
Pobojav i se da e mi vidjeti ranu", pi e Flaubert, "napustio sam bordel rekav i da me j
e uvrijedila."
Meutim, na poetku svojega putovanja, u Kairu, on je pozorno zagledao bolesnike koj
i su u jednoj bolnici, na lijenikov mig, spustili hlae i zapadnom promatrau pokazal
i sifihsticne rane, te svoja zapa anja unio u bilje nicu s u itkom ovjeka koji na Istok
u zamijeti ne to novo i nesvakida nje, neku groz tu ili medicinski sluaj, s istim oni
m u itkom s kojim je P' vao tjelesnu gradu i odjeu patuljka u dvori tu palae Topkap
Fla
ubert je do ao na Istok ne samo da bi vidio lijepe i nLZ ravne krajolike i ponio s
a sobom lijepe uspomene, neg
^ bi vidio bolest i neobinost drugih ljudi; no inei
to, mp nije kanio pokazati drugima vlastitu bolest i vlastite biza
318
d said u svojoj briljantnoj knjizi Orijentalizam (koju Ijuvalost, itaju da bi pothranili svoje nacionalistike osje-

' 'os jednom povjerovali u to da bi Istok bio velianstven ca'

^1 bilo zap
adnjaka) s velikim razumijevanjem spominje
i Flauberta i upuuje na epizodu iz bolnice u Kairu, ne ne spominje prizor iz bor
dela u Istanbulu, koji tu
du upotpunjuje. Mo da i zbog toga to Istanbul nikada bio europska kolonija. No b
udui da su i nacionalistiki
polo eni Turci, jednako kao i putnici sa Zapada, tu bolest rioisivali drugim civil
izacijama (dr i se da se iz Amerike ra irila po cijelome svijetu), nazvali su \efren
gi.^ I emsettin Sami, podrijetlom Albanac, koji je pedeset godina nakon Flauberto
va posjeta Istanbulu u istome gradu objavio prvi turski rjenik, pi e da "nam je sif
ilis do ao iz Europe". U svome Rjeniku uvrije enih mnijenja Flaubert pak daje odgovor
na pitanje "Tko je koga zarazio?", pitanje zarazno koliko i sam bolest, ne okreui
ga ni toliko godina kasnije na alu o Istoku i Zapadu: sifilisom je manje-vi e svatk
o zara en.
Zbog naklonosti prema svemu nesvakida njem, zastra ujuem, prljavom i udnom, inae vrlo o
tvoreni i neposredni Flaubert u svojim pismima spominje i "grobljanske prostitut
ke", koje se nou na grobljima sastaju s vojnicima, te napu tena gnijezda roda, hlad
nou u gradu, vjetrove s Crnoga mora, koji Istanbul pretvaraju u Sibir, i velike g
u ve u gradu. Osim Cari319graanina, Flaubert je napisao najdirljivije retke o grobljima> Q kojima je inae
svatko pisao. Kao da je prije svih zamijetio da nadgrobni spomenici, kako stare
, sve vi e tonu u zemlju i nestaju ba kao i uspomene na mrtve, koje za na ega ivota po
lako odlaze u zaborav.
320
32.
Stariji i mlai brat: tunjave i naguravanja
I medu moje este i esnaeste godine, brat i ja neprestano smo sva(Jali, pa sam od n
jega dobivao sve e e i e e batine. On je bio kudikamo sna niji od mene. Razmirice, svae
unjavu izmeu brae koju dijeli samo osamnaest mjeseci, u Istanbulu su tada (a mo da je
tako i danas) smatrali neim uobiajenim, ak i zdravim, pa nije ni bilo volje da se
stane na kraj nevoljama koje su me snalazile. A budui da sam batine koje sam dobi
vao i sam do ivljavao kao osobni neuspjeh*i posljedicu vlastite nemoi i nesposobnos
ti, da sam, posebno u mladim godinama, u trenucima bijesa i poni enja ponekad upra
vo ja postajao nasilnim te, s vremena na vrijeme, negdje u sebi vjerovao da zasl
u ujem batine, dakako da nisam mogao ukazati na rje enje zasnovano na principu nenas
ilja. Kad bi medu nama izbila tunjava, kad bismo u kui razbili prozor ili a e, kad bi
h po cijelome tijelu zaradio modrice, pa ak i kad bi me sveg oblila krv, pristiza
la bi majka i jadikovala ne zbog toga to smo sna no udarali jedan drugog i to sam na
koncu ja izvukao deblji kraj, nego zbog toga to remetimo kuni red i to ne to opet ni
smo mogli izmeu sebe podijeliti ili zato to se susjedi ale na buku.
ad god bih, godinama kasnije, pred bratom i majkom spouo sve ^ svae i nasilje, ponijeli bi se prema meni kao da
0 nije bilo ni ta, kao da - kao i uvijek dotad - izmi ljam ne.
ojrnljivu i melodramatsku pro lost kako bih mogao napra neSt zarurmJivo-I bili su tako iskreni da sam im davao za
ivo o"
'' k"a ' uv')ek> da na mene vi e utjee ma ta negoli
(ja
^S3 C1tatelj koji ita ove stranice mora imati na umu
e ad pretjerujem, a da se ponekad i ne mogu osloboditi
3Zisvojih ma tarija, kao to se tu ni paranoik, iako svjestan h
ne mo e osloboditi svojih samoobmana. No slikaru nij
vStl'
stvarni izgled onoga to slika, nego stil; romanopiscu nije k- ^
slijed dogaaja, nego odnos medu njima, a piscu koii ni*P i ^ ..
v
. .
.
,
' r "c Knij.
gu uspomena nije va na istinitost onoga sto se dogodilo
sklad meu dijelovima koji ine pro lost.
Stoga je itatelj, koji je zamijetio da govorim o sebi kad
povijedam o Istanbul
u, a da se, pripovijedajui o Istanbul trudim govoriti o sebi, odavno shvatio da s
u te djeje, okrut svae bile priprema za ne to drugo. Doista, u prvim nagurava njima

i sukobima izmeu brata i mene nije bilo odvi e "prirodnosti" djece koja se upinju nagonskom estinom izraziti svoja neslaganja. Do deset
e, odnosno dvanaeste godine ivota, brat i ja smo ivjeli u svome svijetu, prema van
zatvorenom. Osim u koli, nismo se esto viali s drugom djecom. Igrali smo se raznih
igara. Veinu smo sami izmislili, ili smo pak one nauene prilagodili novim pravili
ma i tako ih uinili sivojima. polumranoj kui igrali smo se zastra ivanja, skrivaa, lov
ic > zmije, ribara i kapetana, kolice, potapanja brodova, pogaa j imena gradova, o
gledali se u dami i ahu, u stolnom nogom na sklopivom stolu koji je bio nainjen za
djecu, a za ve i stolom u blagovaonici igrali smo stolni tenis i mnoge igre. Od
svakojakih materijala, ukljuujui i zgu vane no izraivali smo lopte raznih veliina i,
za majine "ds
i
kui do iznemoglosti igrali nogomet, zbog kojega bi izbiJale svade'
A se smo godine utro ili na "utakmice sa pekulama", u
a smo mu ki svijet nogometa pret
varali u igru sa svim im dru tvenim pojavama i mitovima. Igrali smo je s po A aest
kolutia table,166 a u ivali smo u njoj i zato to se ' pravilima igre, razmje taju igraa
na terenu i napadakoj brarnbenoj taktici, temeljila na nogometu, i to je ovisila
o " sjeaju u prstu", koji se s vremenom izo travao, a malo i o 'nteligenciji i "tak
tici". Dvije protivnike momadi od po jedanaest kolutia table (ili pekula), razmje tene
jedna naspram drugoj na terenu od saga, upinjale su se zabiti loptu u mre u proti
vnikih vratnica koje nam je izradio stolar, i sve to prema pravilima koja smo, na
kon stotina svaa i prepirki, podrobno razradili kako bismo u igru uveli red. pekul
e su imale imena, posuena od poznatih igraa onoga doba, a nji smo ih razlikovali n
a prvi pogled, kao to neki ljudi razlikuju arene make jednu od druge. Brat bi utakm
icu prenosio imaginarnim slu- ateljskim masama opona ajui Halita Kivana, koji je tada
na Radio Istanbulu u ivo prenosio nogometne susrete, a kad bi pao gol, derao bi se
"goool!", ba kao i gledatelji na tribinama navijaa te momadi, a potom i negodujui z
avijao. Po svr etku tih utakmica pekulama, u kojima smo uspje no glumili i nogometni
savez, i igrae, i tisak, i navijae, samo ne suca, zabo323ravili bismo da je to samo igra, i poinjali se zdu no pren' tui dok ne ozlijedimo
ili izmrcvarimo jedan drugoga k
v'' vatreni navijai potegnu no eve jedni na dru
ge zaboravi' ' -da je nogomet samo igra.
Cl
Osjeaj koji je obilje avao te prve svae, koje bi naje e l nule zbog poraza, zavisti, ne
po tivanja pravila igre i pretjer ruganja, bilo je suparni tvo. No ono se vi e oitovalo
kao notv da umijea, snage, znanja i inteligencije, a manje kao nadmetanje u etino
sti, samozatajnosti ili dobrom odgoju. Suparni tv medu nama bilo je sazdano od nak
ane da to prije svladam pravila svijeta ili igre, i od elje da ovladamo svojim umo
m i sposobnostima. U njemu su imali udjela i matematiki problemi sroeni kao zagone
tke (postavljao ih je stric kad bi nas susreo u "Apartmanu"), polu aljiva zadirkiv
anja zbog toga to svaki kat navija za drugu nogometnu momad, kao i kultura koju su
postupno gradili kolski ud benici (u njima su osmanske i turske vojne pobjede uzdi
zane do neba) ili darovi kao to je bila Enciklopedija otkria i izuma.
Na em je suparni tvu zacijelo pridonijela i majina navada da svako malo obznanjuje ne
ko natjecanje, kako bi sebi olak ala ivot. "Tko prije obue pid amu i legne u krevet, n
jemu poljubac!", kazala bi. "Onome tko pregrmi zimu bez prehlade i bolesti, kupi
t u poklon!" Ili: "Onoga tko prvi pojede ni ta ne prosuv i, vi e u voljeti!" No takva ma
jinska podbadanja nisu bila ni ta drugo doli elja da se dvojica djeaka uine "kreposnijima", "razboritijima" i "prilagoenijima".
Meutim, iza na ih svaa krila se pretenciozna i natjecateljska crta, usmjerena na to
da postignemo uspjeh i da, poput junaka s kojima smo se poistovjeivali, vladamo i
pobjeujem Nastojei poraziti i uni titi jedan drugoga (mislili smo da isto inimo i ka
d na satu dignemo prst i poka emo to znamo, postanemo najbolji uenici u razredu i sa
mouvjereno se iz nemo iznad drugih "glupana"), mora da smo obojica u ni du e sanja
li o tome da umaknemo osjeaju propasti i koji je bio neumitna sudbina Istanbula.
Jer, ukrsti li se su grada s njegovim vlastitim usudom, svaki Carigraanin
... jgbj poinje slutiti da ga eka neka tuga preru ena u Z
zatajnost i osjeajno
st, a naje e u neku malu sreu. S R at je u koli uvijek bio uspje niji od mene. Pamtio je
sve j
c brojeve i telefone, urezivao ih u pamenje s nekom skri-melodijom, kao

matematike formule (kad bismo zajedno nekamo i li, ja bih razgledao izloge, gledao
u nebo i pro-o sve to mi zapne za oko, dok bi se on zanimao za broe i nazive zgrada). Uzbuen, mogao je kao iz rukava istresti ogornetna pravila,
rezultate utakmica, glavne gradove, marke
automobila i kategorije atletskih natjecanja, a etrdeset godina kasnije znao je i
sto tako nabrojiti sve nestrunosti suparnikih profesora, ili pak ogranienja indeksa
citatnosti (meunarodna znanstvena bibliografija). Zasigurno su i moja predanost
slikanju i potreba da ostanem nasamo s papirom i olovkom djelomino posljedica tog
a to se brat za to ni najmanje nije zanimao. Kad ne bih prona ao sreu ni u vi esatnom
slikanju, kad bi me tama, koju su u kui stvarali te ki zastori i namje taj, poinjala p
ritiskati kao tuga, i kad bih tra io ivotnu priliku koja e me preacem odvesti do pobj
ede, o emu je sanjao cijeli Istanbul, ili bar natjecateljsku igru koja bi je mogl
a nadomjestiti, oti ao bih k bratu i izdaleka ga poinjao navoditi na to da se jo mal
o ogledamo u igri koja nam je tih dana bila najomiljenija
- u pekulama, ahu ili nekoj mozgalici.
Brat bi podigao glavu s knjige i rekao: " to je, opet te svrbe leda?", ciljajui na
pobjede koje je postizao u veini takvih 'gata, vi e negoli na svae koje bi izbile po
njihovu zavr etku 1 batine to sam ih poslije dobivao. "Pora enome nikad dosta
a- , kazao bi podsjeajui me na svoju pobjedu u zadnjoj 'gr". Potom bi se vratio kn
jizi dodav i: "Kasnije, pusti me da "ci m jo jedan sat."
ivi..
oliko god je njegov radni stol bio uredan, i svaka stvar na
e m)estu, toliko je moj bio nesreen i razbacan, kao poslije potresa.
da
v.
're' i na^e najranije svae pomagale su nam
bati UC'mo ^votna pravila. Kasnije, kad smo porasli, a nasilje,
Porazi poeli na meni ostavljati tragove, osjetio sam
^
3*5
'
' '''-'
.
"
da se ta ivotna pravila poigravaju s nama. Pod ki om savjeta i na oku bri ne majke, k
oja se upinjala nadomjestiti prazninu nastalu zbog oevih estih izbivanja, i koja s
e pona ala kao da tuga Grada nee ui u na dom bude li hinila da te nestanke ne zamjeuje
, nas dvojica zdru ene brae preobraala smo se u zrele, samosvjesne mu karce, odlune izg
raditi vlastite svjetove. "Pravo" i pravila koja smo godinama razraivali kako u i
gri i zajednikom ivotu u kui ne bi izbijale svae (tko e prvi kamo sjesti, koji dio or
mara kome pripada, ija je ne a knjiga, tko e i koliko dugo sjediti do oca u automo
bilu, tko c i za to ugasiti svjetiljku u kuhinji ili zatvoriti vrata sobe na o to n
aveer legnemo, tko e prvi itati asopis Tanh) pola postajali uzrokom novih svaa. Mno tv
problema koje ni mogli rije iti durenjem, zadirkivanjem, prijetnjama, Pm ^ ma "ne
diraj moje stvari!", "pripazi, moglo bi lose zavr
. okonavali smo uvrtanjem
ruke, udarcima akom, pl)us
326
Tem Da bih se obranio, kao ma sam koristio sve to bi mi
vi pOd ruku: drvenu vje alicu, ara pei ili dr ak metle.
A da bude jo gore, svae koje su zbog povrijeenog ponosa * ti izbijale po zavr etku ut
akmica sa pekulama (opona ali
o za nas ivotno va nu igru - pravu nogometnu utakmicu),
,
-je (jj planule zbog istinskog, ivotnog osjeaja asti i poObojica smo vrlo dobro znali slabe toke onog drugog,
bismo u tom nesvakida njem suparni tvu podbadali jedan drugoga ondje gdje smo bili n
ajosjetljiviji.
Jednom prilikom, kad sam brata uspio neim povrijediti, priprijetio mi je: "Premla
tit u te kad majka i otac veeras odu u kino!" Da sam im za veerom i rekao da ne idu
u kino jer mi brat prijeti, oni bi, kako je to ve bivalo u slinim prigodama, oti li
mislei da je spor izglaen, a protivnike strane izmirene.
Usred tih estih obrauna koji su se dogaali kad u kui nije bilo nikoga, i u koje smo
unosili toliko snjge da nam je odjea znala biti mokra od znoja, ponekad bi se zaul
o kucanje na vratima. Mi bismo se istoga trena pribrali, kao supru nici koje susje
di zateknu u svai, te bismo nezvana gosta ili susjeda koji nam je prekinuo vatren
u zabavu, uljudnim rijeima i s obveznim "gospodine" ili "gospoo", pozvali da ue ("M
olim vas, samo izvolite!"). Vedro namigujui jedan drugome, posjetitelju bismo kaz
ali da majka samo to nije stigla; a kad bismo ponovo ostali sami, vraali smo se sv

ojim svakodnevnim obvezama, sretni i nepribrani, za razliku od pravih supru nika k

oji ne mogu bez svae. Ponekad bih, izvukav i deblji kraj, gorko plakao kao djeca ko
ja, duboko povrijeena, zami ljaju vlastiti sprovod, pa "ih tako i zaspao na sagu u
sobi. Moj brat, ija ovjenost i obrota nikada nisu bili manji od moje, sa alio bi se n
a mene n to bi nakratko radio za svojim stolom, pa bi me budio govorio mi da moram
obui pid amu i otii na spavanje, no
ni )e bilo dra e baciti se odjeven u postelju i spavati dok on l ' i ui. U Sebi sam
otkrivao neko mrano raspolo enje izme-u samosa aljenja i tuge.
"v v 'eca' tuge, poraza, slomljenosti i poni enja (najprije bih se da me sustigne,
a na kraju bih ga i "zaslu io"), spa avao
32.7me svih pravila koja sam morao nauiti, matematikih z H ka to sam ih morao rje ava
ti, svih odredaba Karlovakog
*"
koje sam morao znati naizust, i svih ivotnih briga - ",
3
&
v^ sam to mogao zanemariti. Nakon batina i poni enja osjeao
se slobodnim. A budui da sam se osjeao toliko slobodn' da sve mogu poslati k vragu
, ponekad sam pri eljkivao batin iako sam se u sebi tome protivio. To je nasluivao
i brat, k '' je govorio kako je bolje "da me leda ne svrbe". Ponekad sam svim si
lama upinjao boriti se s njim jer je slutio o emu se rad' i jer je imao i pamet i
mo, pa bih na koncu i dobio svoje.
Nakon svakog dobivenog udarca obuzelo bi me neko mrano raspolo enje, a u glavi bi m
i se neprestance smjenjivale misli da sam zloest, nesposoban, kriv ili lijen. "Zl
oest sam, pa to onda?!", javio bi se neki glas u meni. Taj odgovor, koji bi me smj
esta oslobodio osjeaja krvinje, raskrilio bi preda mnom nove svjetove. Shvaao sam:
ako se posve pomirim s tim da sam zloest, moi u slikati, zapustiti kolu ili spavati
odjeven kad god po elim. S druge pak strane, na nekakav udan nain u ivao sam u toj sv
ojoj pora enosti, dotuenosti, potlaenosti, u tome da mi ruke i noge budu prekrivene
modricama, ponekad i usna razbijena, a nos krvav, da sam izudaran po tijelu i, to
je jo gore - tomu se nisam mogao oduprijeti - da budem zgnjeen i poni en, a moje sa
mopo tovanje dokrajeno. Mo da su me u tim trenucima oaravali blje tavilo i uvjerljivost
snova koje sam s u itkom budan sanjao, i sna nog poriva (nosio me iznutra, poput vje
tra) da jednoga dana postignem ne to veliko. Sva ta estina, ponos i ma tanja imali su
snagu i vitalnost koja se nipo to nije mogla dovesti u vezu sa zloom ili s neim pop
ut naravi. Moj unutarnji svijet, koji mi je obeavao istinsku sreu i novi ivot, bio
je usto neusporedivo ivlji i privlacniji jer se hranio grubo u trenutka. U takvim ra
spolo enjima, na gonski i sluajno, otkrio bih i outio tugu grada. I kad god ^' se s
tom tugom latio olovke i papira, crte bi mi bio privlac ji, a mrana strana osjeaja
tuge, zahvaljujui toj igri, po bi blijedjela i nestajala omoguujui mi da u ivam u abo
svijeta oko sebe.
328
f f
if
33Strana kola, stranac u koli
U Robert-Collegeu pohaao sam etiri razreda gimnazije, ukljuujui i pripremnu godinu ue
nja engleskog. Pre av i u gimnaziju, shvatio sam da je moje djetinjstvo zavr eno, da j
e svijet slo eniji no to sam to mislio kao dijete, te ko uhvatljiv i toliko beskrajan
da ovjeku nanosi bol. Cijelo djetinjstvo proveo sam na mjestu koje su za mene ini
li majka, otac, brat, kua, ulica i na a etvrt, i koje je bilo sredi te moga svijeta. ko
lovanje do gimnazije proteklo mi je u nastojanju da taj svoj osobni, "zemljopisn
i" svijet uinim sredi tem svoga ivota, i da samoga sebe uvjerim u to da je on mjeril
o i za ostatak svijeta. U gimnaziji sam polako shvaao da to mjesto nije ni sredi te
svijeta, a ni mjera svih stvari (druga spoznaja bila mi je bolnija). Otkrie da s
u moj svijet, znanje i uvjerenja krhki i da je stvarni svijet beskrajno velik (v
olio sam se zavui u labirinte knji nice koju su utemeljili laicistiki ameriki profeso
ri Koled a, ijim se prostorijama s niskim stropovima irio ugodan miris staroga papir
a, te satima prelistavati knjige), stvaralo je u meni osjeaj samoe i nemoi, koji do
tad nisam bio iskusio.
Osjeaju osamljenosti dijelom je pridonosila i bratova odsutnost. Kad mi je bilo es
naest godina, on je oti ao u Ameriku, , 3 veuili te Vale. Iako sam se neprestano suko
bljavao s njim, )e u mome poimanju stvari imao va nije mjesto od oca i
ma)'ke. On

mi je pomogao da mnoge stvari poslo im, prosui.

,
---J~ fv^inv^av/ \j.a lllliug^ aLVdll plJ31UZ
,lllI, plUSU"
m ih i pohranim u neki centar mozga. Budui da je njegova rasPirua m"ju ma tu i sklo
nost dangubljenju, te me -a napasti da se svako malo natjeem, budem poni a-* ostavl
jan, na samou se nisam odve alio. Pa ipak, ne329dostajao mi je, posebno u te kim vremenima, kad bi m posve ophrvala.
a
inilo mi se da pote koe potjeu od toga to se u m
spada neki centar, no nisam mogao odgonetnuti to ie t " 3
r
j v- , i
,
,
' tocno
taj centar u mojoj glavi i u dusi. l kao da se zbog tog ras
nisam mogao posve posvetiti uenju, radu ili ivotu. Pon i^ , me alostila spoznaja da
vi e nisam najbolji uenik u razr d to sam neko postizao bez naroita truda, i na to sam
se h'' posve navikao. Pa ipak, kao da se ni zbog ega nisam rnoga dovoljno ra alost
iti, niti se iemu istinski obradovati. ivot djetinjstvu koje je, kako sam ja "odlui
o", proteklo sretno inio se poput zabavne i zanimljive prie, usto i bajkovite i nj
e ne poput bar una. No nakon trinaeste ili etrnaeste godine, ta se jedinstvena pria ra
spala na djelie i izblijedjela. Povremeno bih, uzbuen, povjerovao u neki od tih dj
elia, zaricao se da u ga neko vrijeme slijediti do kraja (kao to bih se na poetku kol
ske godine zarekao biti najbolji u razredu, a onda to ne bih ispunio), ali bih s
e, tko zna za to, rasplinuo u svemu tome. Katkad mi se inilo da se svijet udaljava
od mene, i to upravo dok mu, s velikim arom, svim svojim tijelom, umom i ticalima
, hrlim u susret.
Seksualne ma tarije, koje nisu prestajale ni u posvema njoj zbrci to mi je vladala u
glavi, podsjeale su me na to da postoji svijet u kojemu se uvijek mo e nai pribje i te.
Spolnost sam poznavao ne kao ne to to se s nekim dijeli, nego kao samotm-ko ma tanje.
Kao to je u danima kad sam tek nauio itati i pisati u mojoj glavi neprestance radio
stroj za slovkanje, tako mi je, u svim moguim bojama i sa zapanjujuom ustrajnoscu
, u glavi proradio novi stroj koji je sve pretvarao u seksualnu ma stariju i mog
unost naslade. Kad bih - a ni ta mi nije bilo sve - osobe iz svoje blizine, i fotog
rafije iz novina i asopisa, pomo zami ljene naredbe ut and paste preoblikovao u neo l
jive seksualne ma tarije, zatvarao bih se u svoju sobu.
Sjeanje na jedan razgovor iz osmogodi nje kole, sto ga vodio s dvojicom prijatelja i
z razreda - s jednim pred i jednim koji je mucao - budilo je nakon takvog ina os]
330
n meni. "Radi li ti ikada ono?", pitao me je mucavac napre ui. Da, radio sam to i u
osnovnoj koli, ali sam, '
-Am nromrsio odgovor koji nije bio ni "ne", ni "da".
"Da
nOSUuc"' r
.
.....
v
ni poku ao! , kazao je mucavac, koji je takvo sto smatrao
"edolinim za jednog pametnog, razboritog i marljivog djeapoput mene, a lice mu je postajalo sve crvenije i crvenije od
orna mucanja. "Masturbiranje je u asna navika. Pone li, vi e ne mo e bez toga." Uto me je
pogledao i debeli prijatelj (kad god ga se sjetim, njegov mi se pogled ini sve t
u nijim);
i^ mi je apatom savjetovao da se dr im podalje od svijeta masturbacije, lic
e mu je poprimilo izraz ovisnika koji vi e ne mo e bez narkotika to mu je razorio ivot
, i koji tu stra nu istinu - jednako kao i debljinu - prihvaa skru eno, uzdajui se u B
oga.
Jo jedna navika koja se preplee s uspomenama na te godine i s kojom sam, uz isti o
sjeaj krivnje i osajnljenosti, nastavio i kasnije, dok sam studirao na Tehnikom sv
euili tu, bilo je bje anje s nastave. S tom sam navadom otpoeo davno, jo kao puko kolac.
U poetku sam bje ao s nastave zato to sam se dosaivao, zato to sam se sramio zbog neko
g nedostatka koji nitko nije zamjeivao, ili pak zato to sam znao da e nas toga dana
cijepiti. Bje ao sam i iz razloga koji sa kolom nisu imali ba nikakve veze: zbog sv
ae izmeu oca i majke, zbog najobinije lijenosti i neodgovornosti ili pak stoga to bi
h nakon duge bolesti, tijekom koje su me beskrajno pazili i mazili, izgubio navi
ku odlaziti u kolu. Povod za bje anje s nastave mogla je biti i pjesmica koju je tr
ebalo nauiti napamet, maltretiranje nekog nasilnika u ma'oj gimnaziji,!"? s kojim

se te ko izlazilo nakraj, dosada ili Pak jednostavno egzistencijalna kriza. Ponek

ad sam bje ao iz 5 'e i zato to sam bio "kuna maka". Bje ao sam i stoga to
ostajao nasamo s majkom dok je brat bio u koli, to sam
' mogao raditi to mi je volja i to sam zapravo od samog
oetka shvatio da nikada neu biti dobar uenik kao brat. No
1 )e razlog bio skriven negdje jo dublje, na nekom mjestu s tugom.S nastave sam p
oeo bje ati u zimu. Potro iv i sav nov slijeen od djeda, otac je s majkom uoi zime oti ao
en gdje je bio na ao posao, a baka, koja se prihvatila briee n n
'
o
^
3-IT13
nije mogla izai nakraj sa mnom. Kad bi vratar Ismail ko" ' svakoga jutra mene i br
ata odvodio u kolu, pozvonio na v
ma, brat bi iza ao na hodnik s torbom u ruci,
a ja, tada osm godi njak, poeo bih se motati po kui tra ei neki izgovor d ostanem. Pret
varao bih se da jo nisam stigao spremiti knjige torbu, da mi je u zadnji tren ne to
palo na pamet, tra io bih od bake liru, bolio bi me trbuh, cipele bi mi bile mokr
e, htio bih promijeniti ko ulju... Brat je nasluivao to smjeram, i kako nikako nije
volio kasniti u kolu, rekao bi: "Hajdemo, Ismaile! Kasnije doi po Orhana i odvedi
ga u kolu!"
Gimnazija I ik u koju nas je vratar odvodio, i pred kojom nas je saekivao poslije n
astave, bila je udaljena etiri minute hoda. Dok bi Ismail otpratio brata i vratio
se po mene, nastava samo to nije bila poela. Zadr ao bih se jo neko vrijeme u kui, pr
etvarao se da za sve to nedostaje, ili to nije spremno, krivim druge, ili bih pust
io vratara da eka pred vratima hinei da zbog bolova u trbuhu nisam uo zvonce. Svim
tim la ima, podvalama i glumatanjima pribjegavao sam i zbog toga to bi me doista po
malo zabolio trbuh od mlijeka koje me je nadimalo, a koje sam svakog jutra pio s
gaenjem, osjeajui u nosu njegovu pjenu avu vrelinu i odvratan miris. Ne to kasnije pro
radilo bi bakino osjeajno srce:
"Dobro, Ismaile, ionako je ve kasno. kolsko zvono odavno se oglasilo, neka ni dana
s ne ide u kolu." Potom bi se, namr tena, obratila meni: "Slu aj, sutra e morati u kolu,
jel' ti jasno. Inae u pozvati policiju. A napisat u i pismo majci i ocu.
Godinama kasnije, u gimnaziji, bje anje s nastave posta je zabavnije zato to nitko
nije znao za tu moju navadu. grizodu je je svaki moj korak ulicom inilo dragocjeni)
!"1'^ samo zato to sam ga plaao tim osjeajem, nego i stog sam - nemajui u glavi nika
kve druge primisli osim marKi - tumarao ulicama obraajui pa nju na stvari koje vi '
onaj tko besciljno luta, neki dokoliar ili skitnica: iroki
e ira neke ene; opekline na licu prosjaka (nisam ih do tada opazio iako sam svaki da
n prolazio pored njega); egrte i brijae koji svaki dan itaju novine u svojim radnja
ma; djevojku na reklami za konzerve, postavljenoj na boni zid suprotne zgrade; un
utra njost sata u obliku ka ice na Trgu Taksim (samo ako pobjegne iz kole i u to doba
doe onamo, mo e vidjeti kako ga popravljaju); prazne zalogajnice u kojima se prodaju
pljeskavice; kljuare, staretinare, tapetare i sitne trgovce u sporednim ulicama Bejoglua
; kolekcionare po tanskih maraka, duane glazbenih potrep tina, starih knjiga, peata il
i starih pisaih strojeva na uzbrdici Yuksekkaldirima. Svaka ta pojedinost postaja
la stvarna, privlana i toliko zanimljiva da sam dobivao elju a je dotaknem (to nis
am osjeao u drugim prigodama, pri-m)erice, dok sam kao dijete etao s majkom, ili o
nuda prolazio Pri)ateljirna). Od ulinih prodavaa kupovao sam sve to bih Po elio: pere
ce, pr ene dagnje, pilav,168 kestenje, mesne okru-^e' Sfdele u pogaici, biskvit, aj
ran,169 vone sokove...
a trenutke me obuzimala beskrajna srea kad bih na ne-j
8'u, s osvje avajuim p
iem u ruci, zastao i promatrao le 'r
'Sra)u ulini nogomet (jesu li i oni mar
kirali iz kole uope ne pohaaju?), ili dok bih se spu tao niz neku
33^
333meni posve nepoznatu padinu, ali na trenutke me obuzima! ' grizodu je i dubok
a tuga kad bih, pogledajui na sat, pomisli na ono to se upravo dogaa u koli.
Bje ei s nastave u gimnazijskoj dobi, otkrio sam Bebe J^. baene ulice Ortakoja; brda
Rumelihisara; pristani ta ^^ hisar, Emirgan i Istinje (veina njih jo i tad se koris
tila)^> ske kavane oko njih; mjesta gdje su amce izvlaili na
^ mjesta na koja
se odande moglo otploviti brodom; uz

334
plovidbi Bosporom; sela na bosporskoj obali; postarije gospode to drijemaju uz br
odski prozor; sretne majce i zabaene ulice u kojima se jo uvijek mogu vidjeti stare
grke kue ija se vrata ne zakljuavaju.
Nakon svih poinjenih grijeha donosio sam odluke koje su me trebale izvesti na pra
vi put: bit u bolji uenik; vi e u se posvetiti slikanju; otii u u Ameriku na studij sli
karstva; neu dodijavati amerikim profesorima koji su se od pretjerane susretljivos
ti naprosto pretvorili u karikature, ni turskim profesorima, koji, mrzovoljni i
zlonamjerni, ne rade ni ta drugo nego kinje uenike; neu dopustiti da me izbace sa sa
ta. Tjeran osjeajem krivnje, nakratko sam se prometnuo u ambicioznog idealista".
S tim sam idealizmom bez trunke oklijevanja "su-10 zrelim ljudima i profesorima
koji su lagali, ljenarili, bili volini ili se razmetali pred drugima. Tih sam godi
na dr ao da naje i i najgori grijeh odraslih to to nisu dovoljno estiti, ostojni, samosv
ojni ili iskreni. To da su odrasli u svakom u ivota dvolini - poev od tobo njeg zanim
anja za su-rnikovo zdravlje, pa do prijetnji nama, uenicima, od pri-jed '
U U nabavku, Pa do politikih razgovora koje vode
on v
ru8lrna ~ tjerali su me na razmi ljanje o tome kako je nazivamo ivotnim i
skustvom (a za to su neprestano
335isticali da mi nedostaje) zapravo sposobnost ljudi da u ivotnoj dobi bez ikakv
a zazora ponu izvoditi te dvolin ' ' te da se, nakon svega, pona aju kao da sve to
nema ba nik t,C veze sa zrelo u. Da se razumijemo: i ja sam se slu io svak ' kim prije
varama, pona ao se dvolino i lagao koliko i dru"' r osjeaj krivnje koji me muio nak
on toga, strah da u biti uh en i du evni lomovi u meni bivali su tako estoki da se ne
k vrijeme ne bih osjeao uravnote enim i "normalnim", pa u-u tako plaao veu cijenu za
licemjerje ili za la koju sam izrekao Trudio sam se ne slagati ponovo i ne pona ati
se dvolino ne zato to je to odbijala moja savjest, ili zato to su i jedno i drugo
zapravo jedno te isto, nego stoga to me ta neobina potresenost, koja bi uslijedila
nakon la i i licemjerja, silno zamarala.
Ti potresi u du i, koji su postupno rasli i postajali e i, mogli su nastupiti svakoga
trena, a ne samo nakon izreene la i i prijetvorna pona anja. Dok bih se alio s nekim o
d prijatelja, stajao u redu za ulaznicu pred kinom na Bejogluu ili stiskao ruku
neke lijepe djevojke upoznajui se s njom, kao da bi najednom iz mene izletjelo ne
ko oko, zaustavilo se u zraku nedaleko od nas i, poput filmske kamere, poinjalo p
omno nadzirati svaki moj pokret (upravo pru am novac za ulaznicu eni na blagajni; s
tisnuv i djevojinu ruku, oajniki se upinjem pronai temu za razgovor) i banalne, dvoline
, glupave rijei koje izlaze iz mene (molim vas, jednu ulaznicu za S ljubavlju iz
Rusije, parket, negdje u sredini - jeste li i vi prvi put na ovakvim projekcijam
a?). Smjesta bih se na ao u ulogama i redatelja i glumca u nekom filmu, u polo aju p
romatraa koji i ivi svoj ivot, i s ironijskim odmakom promatra ivot koji ivi. Poslije
toga - samo koji trenutak kasnije mogao sam se opet pona a kao da je sve "normaln
o" - osjetio bih sna an udarac, ona) z kani osjeaj stida, straha, u asa i usplahireno
sti da bih se mog doimati neobinim. inilo mi se kao da mi se du a srnanj poput papir
a koji zbog neprestana presavijanja postaje sve nji iako se i sam tome opire, do
k bi se svaki dio moga uje > moji unutarnji organi, poinjali tresti u nastupu tak
ve K Znao sam: jedini izlaz iz takva stanja bio je otii u s
i- * ti se i biti sam. Ondje sam iznova mislio na trenutak koji
., . Q m'sam mogao podnijeti, i koji me tako duboko potreiznova sam ga nastojao pro ivjeti, ponekad i samome sebi
'avljati banalne rijei koje su me tako jako posramile. Ako
K'h uzeo papir i olovku i ne to pisao, crtao ili rkao, bilo bi mi
ije ubrzo bih se vratio u "normalno" stanje i bio spreman
izai medu ljude.
I kad ne bih uinio ni ta banalno, dvolino ili prijetvorno, onekad bih imao dojam da
sam jako usiljen. Samome sebi 'zaledao sam odve stvarnim, sirovim i nepodno ljivim
kada bih idui ulicom, na staklenoj povr ini kakva izloga ugledao vlastiti odraz, il
i svoj lik u zrcalu nekog bifea, u ijem bih kutu, poslije kina subotom naveer, jeo
sendvi s hrenovkama i pio ajran (na Bejogluu su tih godina jedna za drugom nical
e za-logajnice sa sendviima i pljeskavicama). A kako mi je taj trenutak bio nepod
no ljiv, po elio bih umrijeti, ali bih, udei za patnjom, nastavljao jesti promatrajui s

voj lik. Usporeivao bih se s divom koji na Govinoj slici jede vlastitog sina. Odr
az u zrcalu podsjetio bi me na moje krivnje, grijehove, na to da sam lo momak. Ta
ko sam se osjeao ne samo zbog toga to su saloni javnih kua u zabaenim ulicama Bejogl
ua u to doba imali ogromna zrcala u istim takvim okvirima, nego i stoga to je sve
oko mene bilo odve zapu teno, obino i ru no - gola arulja nada mnom, prljavi zid, ank z
a kojim sam sjedio, unutra njost zalogajnice... Kao da preda mnom nije bio ivot koj
i obeava sreu, radost i pobjedu, nego dugo i dosadno razdoblje koje je trebalo pre
broditi bez suvi na zadr avanja, pa sam se os)ecao kao da ubijam to vrijeme, koje je
ionako trebalo ubiti e pridajui mu posebnu va nost i ne osvrui se na trenutke kji upr
avo pretjeu.
'jepim i smislenim ivotom mogli su ivjeti sretni Americi m Europljani iz holivudsk
og filma koji sam netom bio g eoao; svi drugi ljudi, koji su inili veliku veinu sv
ijeta i be
vSam ' 'a Pripadao, imali su pred sobom drugorazredan, i u .. ca'
an ' zapu ten ivot koji nije izazivao niije zanimanje Je u dotrajalim, neprepoznatlj
ivim, lo e olienim, poha336
337
banim i jeftinim prostorima ekao na njih. I ja sam se n l navikavao na pomisao da
se pripremam za takav ivot R H -da se u Istanbulu lagodnim ivotom moglo ivjeti s
amo
U ' govima bogata a, a da su mi oni izgledali nepodno ljivo n " tvornima i
be ivotnima, u meni je polako rasla ljubav nr zabaenim gradskim ulicama i tu nim kraj
olicima; ondje tim ulicama i u kinima, petkom i subotom naveer zabavi' bih se pos
ve sam.
Stekao sam i neke tobo nje prijatelje, no njih uope nisam mije ao u ivot u kojemu sam,
itajui knjige koje ni s kim ni sam dijelio i slikajui, nastojao otkriti skriveno l
ice grada. U ao sam u "dru tvo" mladia iji su oevi bili tvorniari, proizvoai tekstila i
asnici rudnika. Bili su stariji od mene, ali odreda nerazboriti. U Robert-Colleg
e dolazili su mercedesima svojih oeva. Na povratku iz kole usporili bi opaziv i na a
venijama i lija i Bebeka lijepe djevojke, i pozivali ih da udu, a kad bi one prihva
tile taj poziv koji su zvali "kutlaa" i sjele u automobil, ma tali bi o tome da s n
jima dozive ne to puteno. I vikendom su kretali u "lov kutlaom". Stalno kru ei automob
ilima oko Make, Ni anta a, Taksima i Harbije, tragali su za curama koje poput njih po
haaju strane kole, zimi odlaze na desetodnevno skijanje na Uludag,170 a ljetne pra
znike provode u Suadije171 i Erenkoju. U tim sam pohodima i ja ponekad sudjelova
o, i udio se tome kako neke djevojke na prvi pogled procijene da smo i mi, poput
njih, bezazlena djeca i odmah, bez imalo zazora, udu u automobil. Jedanput su u le
dvije djevojke, a mi smo, kao da je ui u luksuzni automobil na cesti najnormalni
ja stvar
'
vi
na svijetu, zapodjenuli s njima obian razgovor, skupa oti li u neki klub, osvje ili s
e limunadom i Coca-Colom, i potom razi li. Osim tih mojih prijatelja, koji su kao
i ja stanovali na Ni anta u, i s kojima sam se esto nalazio i igrao poker, i sam i pr
ijatelje s kojima sam se povremeno viao da bismo ig li ah ili stolni tenis, ili ra
zgovarali o slikanju i umjetnosti. J nikada nisam upoznao jedne s drugima, nit
i sam dopus se susretnu.
^
Za svaki od ta dva kruga prijatelja imao sam zasebnu
338
nost, humor, glas ili moral. To moje pona anje, koje se kame-leonski mijenjalo ovi
sno o dru tvu, nije bilo isplanirano, podlo ili podmuklo. Naje e sam neki od tih svoji
h identiteta prihvaao spontano, kad bi se poveo razgovor s prijateljima, ili kad
bi me ponijela tema o kojoj raspravljamo. Mislim da me je ta opu tenost, zahvaljuj
ui kojoj sam s dobrima mogao biti dobar, s opakima opak, a s udacima udak, spasila
od toga da nakon dvadesete budem cinian i odve podrugljiv, to se dogodilo mnogim mo
jim prijateljima. U dubini du e vjerovao sam u sve to me zanimalo, i prepu tao sam se
tome posve iskreno.
Meutim, to me nije sprjeavalo da se ponekad satima smijem bez prestanka! Gdjekad b
ih se satima alio, zafrkavao, hi-hotao i smijao. To se naje e dogaalo u Robert-College
u, kad bi mi na dosadnim satovima popustio neki zavrtanj u glavi. Naprosto bi me

ponijelo kad bih opazio da sam zbog upadica i ala koje sam zbijao poluglasno, ta
ko da me cijeli razred uje, postao "pripovjedaem" kojeg svi uenici slu aju pozoroda ne8lipredavaa' Pa bih ^oje duhovite strelice poinjao pred'"'311 ' na dosadne Pr
ofesore. Uznemireni zbog toga to spoiT na ameriko> koli' neki od n)'ih izmedu ^aka s
u nam kazu^A da mCdU Uenicima ima "dojavljivaa" koji ih pot-lacion vmevrikancirna'
a neki su pak dr ali krute proturske, jedni i d^1^ govore' no u odnosu na amerike
profesore, i &> Osie'"f blh SU beZ trunke ara' umorni, ostarjeli i siti sve-da ne
vole ni nas, ni same sebe, pa ni vlastite
339 i. ivote. Veina uenika gajila je odbojnost prema tim bir t skim profesorima jer
su se od svojih amerikih kolega ra r l-vali po tome to im je najpree bilo ka njavati
uenike i t' ih da trebaju gradivo.
'
Ameriki profesori, veinom mladi od turskih, svim 'l ma su se upinjali poduiti tur
ske uenike udesima zanad civilizacije, i to tako dobrohotno i prostodu no da je njih
pedago ka prilje nost poprimala gotovo fanatine razmjere ' povremeno nas navodila na
dvojbu zaslu uje li taj trud smijeh ili naprosto suut. Neki su u Tursku do li svojom
voljom, kane' ci poduavati djecu iz dalekih i siroma nih zemalja zaostaloga "treeg"
svijeta; ipak, veina tih lijevo orijentiranih profesora roenih etrdesetih godina p
ro loga stoljea, predavala nam je Brechta, Ijeviarski tumaila Shakespearea i, itajui kn
ji evne tekstove, nastojala pokazati kako izvor svih zala le i u "lo im" dru tvenim ureen
jima koja dobre ljude skreu s pravoga puta. Profesoru koji nam je, tumaei knji evni t
ekst, ponavljao "you are pushed", elei time rei kako dru tvo marginalizira vrijedne l
jude koji se ne daju pokoriti, neki aljivci iz razreda stalno su uzvraali "yes sir
you are pushed". Kako profesor nije znao da se zadnja rije izgovara gotovo istov
jetno kao jedna turska uvreda,1?2 na taj su mu nain ne samo upuivali psovku koju n
ije razumijevao i koja je kriomice uveseljavala cijeli razred, nego su istodobno
prema amerikim profesorima izra avali bijes koji su mnogi uenici nosili duboko u se
bi. Zatomljeno neprijateljstvo prema Amerikancima, koje se podudaralo i s nacion
alistikim i s Ijeviarskim duhom toga vremena, u na oj je koli najvi e zaokupljalo izvrs
ne uenike podrijetlom iz Anadolije, koji su imali stipendije. Stekav i pravo pohaanj
a amerike kole, ti su siroma ni i veinom doista bistri i m ljivi uenici iz provincije
ma tali o tome da odu u Atnen upoznaju ameriku kulturu, ideju slobode i, to je jo vaz
n zavr e neki fakultet i ostanu ivjeti ondje, ali su, s druge str prema Amerikancim
a povremeno osjeali i neobuzdan medu ostalim i zbog rata u Vijetnamu. No djeca iz
irn
.^ ili dobrostojeih istanbulskih obitelji, kao ni moji prij"te '
340
bogata kih obitelji, nisu znali za taj problem: dr ali su da je kolovanje na Robert-C
ollegeu tek prvi korak u ostvarenju nauma da se zaposle u nekoj velikoj tvrtki k
oju bi kasnije vodili kao njezini vlasnici ili direktori, ili da u Turskoj otvor
e i vode predstavni tvo kakve velike strane kompanije.
Ja, dodu e, nisam tono znao to elim postati, ali sam kasnije na takvo pitanje smjesta
odgovarao da neu napu tati Istanbul
^acu studirati arhitekturu. To sam zapravo odavno bio odluda s't0 u6 Sam)3' negi d'da Prodica> jednoglasno. Budui SI"/1" "racionalan" kao djed
, otac i stric, trebao sam se no kak"' ^ m en]'era na ^hnikom sveuili tu u Istanbulu,
Varao bi Sam.lmao i izra enu sklonost prema slikarstvu, odgo-i kao' mi ' StUdi) arhi
tekture na istom sveuili tu. I ja sam Srodi0 s8'mnaz'Jalac Prihvatio tu jednostavnu
logiku i posve se
1 ^ekao^N(tm)' mada SC nlSam S'ea0 tk )e prvi SVC t0 smislio
Zato to mi 1)C mi bll nl nakra) Pameti otid iz toanbula. Ne
1 Je grad bio silno prirastao srcu, to sam ga svjesno
341ili strastveno volio, ili iz kakvog slinog razloga, nego sto
v sam nagonski
osjeao da sam jedan od onih koji se te ko od 'v navika i mjesta gdje ive, i koji su
krajnje lijeni kad se r H" " promjeni grada, okoline, etvrti, kue... Jo tada sam poi
n' otkrivati da pripadam onima koji su kadri svakoga dana no ' istu odjeu, jesti
ista jela i, prepu tajui se neobuzdanoj mav
ivjeti stotinama godina ni na tren ne os
jetiv i dosadu.
O va nim temama - to u postati, to je zapravo smisao i' vota i to bi zapravo trebao bi

ti, otac i ja smo razgovarali onih godina kad smo, nas dvojica sami, nedjeljom u
jutro automobilom odlazili na izlet. Otac me je svake nedjelje vodio sa sobom iz
govarajui se da mora provjeriti kako napreduje gradnja nekog skladi ta ili punionic
e koju je tvrtka Ajgaz, iji je direktor bio, gradila nedaleko od Bujukekmed ea, u Am
barliju,i73 odnosno, da ide pro etati Bosporom, ne to kupiti ili svratiti do bake, s
voje majke. U automobilu (Ford Taunus, model iz 1966.) ukljuio bi radio i pritisn
uo gas.
I dok bi automobil odmicao kroz etvrti u koje nikada do nismo za li, klizio niz ave
nije i ulice Istanbula koji je kra) ezdesetih i poetkom sedamdesetih godina nedjel
jom iz) bio pust, a na radiju svirala popularna zapadna glazba ^e
..L Sylvie
Vartan, Tom Jones), otac bi mi govorio kako je na)
e ovjek pona a onako kako eli, da novac nije cilj, nego vo koje, ustreba li, valja k
oristiti da se postigne srea, ili je
.v
0 tome kako je, neko, napustiv i nas, u sobi nekog pa"kog hotela pisao pjesme i prevodio Valervja na turski, i kako
mu lopovi mnogo godina kasnije, na jednom od putovanja
Ameriku, ukrali putnu torbu punu pjesama i prijevoda. Znao
da nikada neu zaboraviti ono o emu govori skaui s
e na temu ( to je odgovaralo promjenama glazbe, nizanju
gradskih ulica ili tijeku same prie) - o tome kako je pedesetih godina na pari kim ulicama esto viao Jean-Paula Sartrea,
kako je izgraen "Apartman Pamuk" i kako se dogodio jedan
od njegovih prvih poslovnih slomova. Slu ajui te prie (otac ih
je prekidao ukazujui mi katkad na ljepotu krajolika, a katkad
na lijepe ene na plonicima), kao i poune savjete o ivotu,
koje je dijelio opu teno i bez pretjerana zadr avanja na njima,
promatrao sam predjele koji su u siva zimska jutra promicali
ispred vjetrobrana automobila. Gledajui vozila kako prelaze
Most Galata, promatrajui rubne etvrti grada, okru ene tada
jo neporu enim drvenim kuama, uske ulice, gomile ljudi
kako idu na nogometnu utakmicu ili teglenicu uskog, izdu enog dimljaka dok napreduje Bosporom vukui amce natovarene ugljenom, pa ljivo sam slu ao oeve mudre savjete o ivotu
(primjerice, kako ovjek mora slijediti svoje nagone, zamisli i

342.
343opsesije) i razmi ljanja o tome da vrijeme zapravo brzo pr0]
da je jako dobro a
ko netko zna to eli napraviti u ivotu t H' ovjek zapravo samo pi ui, crtajui i slikaju
o e dosee ti ivotnu dubinu. Slu ajui to, osjeao sam da mi se u e] prizori i rijei stapa
u u jedno - glazba na radiju, istanbulsf krajolici to promiu pred mojim oima, ozraje
nekih uskih poploenih ulica u koje bi otac skrenuo ("Da skrenemo i on ' mo?", pi
tao bi sa smije kom), i ja bih, zbog svega toga, poinjao slutiti kako nikada neemo n
ai odgovore na najva nija pitanja u ivotu, no da je ipak dobro to ih postavljamo; kak
o su ivotni cilj i srea na nekom mjestu koje ne mo emo, ili ne elimo tono odrediti, te
da ipak postoji i ne to drugo, va no koliko i sve te na e muke - krajolici koji nam s
e ukazuju iz automobila, iz kue ili s broda dok si razbijamo glavu tim problemima
, ili dok trimo za u itkom ili duhovno u. Jer, sve mi je govorilo da e se s vremenom i i
vot, sa svim svojim usponima i padovima, primaknuti kraju, jednako kao i glazba,
slikanje ili pripovijedanje, ali da e, unato svemu, gradski krajolici to promiu pre
d na im oima jo mnogo, mnogo godina ivjeti s nama kao uspomene koje najednom iskrsnu
iz snova.
34Nesrefaj$ zazirati od samoga sebe i od grada
Ponekad se grad prometne u neko sasvim drukije mjesto. Najednom nestanu boje ulic
a, koje ovjeku pru aju osjeaj da je kod kue, i najednom shvatim kako se gomile ljudi
koji mi se, kad god ih ugledam, uine zagonetnim, zapravo ve stoljeima besciljno kreu
ulicama. I najednom se svi parkovi pretvore u blatnjava i neprivlana mjesta, trg
ovi prekriveni elektrinim stupovima i reklamnim panoima u betonski u as, a grad, ba

kao i moja du a, u posve pusto mjesto. Prlj'av tina i zapu tenost sporednih ulica, zad
ah koji se iz otvorenih kanta za smee iri gradom, ulice i plonici s beskrajnim mno tv
om rupa, udublje-nja i ispupenja i sve ono guranje po ulicama, nered i kaos koji
Istanbul ine Istanbulom, pobude u meni osjeaj da je moj ivot gori i jadniji i od sa
moga grada. Uini mi se da je taj grad kazna koju zaslu ujem, a ja netko tko njega z
agauje. I dok s grada na mene, a s mene na grad, prelaze te ka poti tenost i tuga, os
jeam da ni od mene ni od njega nema ni ta... Da sam, poput njega, ivi mrtvac, truplo
koje di e, bijednik osuen na poraz i prljav tinu, to mi i ulice i plonici dadu nasluti
ti. U ly
u raspolo enju ne pomogne mi ni Bospor kad se, kao rup-Clc na vjetru,
uka e izmeu novih i ru nih betonskih zgrada )e rm, svaka svojom te inom, nalegnu na du u.
I kao to za J senjih veeri svaki iskusni Carigraanin po mirisu algi i mora Se Pocne
iriti ulicama osjeti da se pribli ava olujno jugo, 'ja naslutim da mi se iz nevidl
jivih ulica u daljini pribli a-.
^ o jo gore - onaj razorni i ubitani osjeaj stv
arne tuge, kat
'm SC ^urn'm koracima vratiti doma, poput ljudi koji ;
a n
smrt, potres ili oluju ele pregrmjeti u svojoj kui,
"e na ulici
344Ali, im shvatim da se pribli ava mrak tuge i nesree, mo' lumrani i skroviti kutak
u kui poinje se udaljavati od m a alosne i ru ne ulice, neuredni, dosadni plonici i lj
ucj: i .! kao da su tajno prisegnuli sliiti jedan drugome i da me prihvatiti je
r su naslutili siroma tvo u meni, poinju se besk ' no i zastra ujue umna ati.
Ne volim proljetna popodneva, kad najednom bljesne jak sunce i nemilice obasja s
iroma ne, zapu tene i uni tene dijel ve gradskih ulica. Ne volim Aveniju Halaskargazi,
koja se prote e od Taksima do Med idije, prolazei kroz etvrti Harbiie i i li (majka mi j
e - kao da pria o izgubljenoj zemlji bajki - pripovijedala o dudovima iz tog dije
la grada, u kojem je provela djetinjstvo). Avenija je s obiju strana uokvirena s
tambenim zgradama sagraenim ezdesetih i sedamdesetih godina "u svjetskom stilu", o
d kojih neke imaju ravne krovove i ogromne prozore. Neke sporedne ulice (Pangalt
i na i liju, Topagad i na Ni anta u, Talimhane na Taksimu) bude u meni nagon da to prije p
objegnem odatle. Ti prostori bez imalo zelenila, s kojih se ne mo e vidjeti Bospor
, ti bre uljci i udoline naikane naherenim zdanjima podignutim na maju nim parcelama (
usitnjenim zbog obiteljskih svaa i trvenja izazvanih diobama malog imetka) ine se
tako tjeskobnim i be ivotnim da, idui ulicama, nasluujem kako neprijazne postarije en
e na prozorima i stari, brkati mu karci osjeaju odvratnost prema meni te da u tome
i imaju pravo. Osjeam odbojnost i prema ulicama koje su zaposjeli konfekcionari (
sporedne ulice izmeu Nisantasa i i lija), prodavai lustera i svjetiljki (neke ulice i
zmeu etvrti Galata i Tepeba i) i prodavai rezervnih automobilskih dije o-va, kao neko
oko Taksima i Talimhane. (U najneozbiljne"11 razdoblju svoga ivota, kad su, zabav
ljajui se, rasipali dje imetak na najrazliitije trgovake pothvate koji jedan s drug
nisu imali nikakve veze, otac i stric su, uza sve druge po na tom mjestu otvori
li i jednu takvu prodavaonicu, a i bavili drugim stvarima vi e negoli prodajom dij
elova, poslu itelje nudili sokom od rajice, koji su pripravlja" za ^ h tursku tvor
nicu konzervi, toliko zapaprenim da bi im
346
, -je suze na oi.) Osjeam odbojnost i prema ulicama oko leirnanije zbog nezakoni
to podignutih radionica iz kojih dozaglu ujui bat ekia i tutnjava pre a, te prema u
licama krenim automobilima i kamionetima koji te radionice op-lu uju. U takvim tren
ucima, kad osjetim da u meni sve vi e ste odbojnost prema gradu i prema samome seb
i, sve reklame ulicama, sva ta arena i raznolika slova gospode koja se upinju vel
ikim slovima obznaniti svoja imena, posao, zanimanje i uspjehe, izazovu u meni v
eu ljutnju prema samome sebi, negoli prema njima. Svi ti profesori, doktori, kiru
rzi, ovla teni financijski savjetnici, odvjetnici registrirani u odvjetnikim komora
ma, prodavai donera, duani nazvani " ivot", tr nice ive nih namirnica "Crno more" i imena
banaka, osiguravajuih kua, deterd enata i novina, zidni plakati i reklame za kina,
cigarete, traperice i osvje avajua pia, reklamne poruke ispisane razmetljivim, velik
im slovima na kioscima u kojima se prodaju listii sportske prognoze i lutrije, vo
da i butan, sve mi je to govorilo da je cijeli Istanbul, ba kao i ja sam, zbrkan
i nesretan, i podsjealo me na to da se moram povui u mrani kutak, u svoj sobiak, pri
je no to me ugu e gradska buka i sva ta slova na reklamama.
Ali, kasno! Prije no to sam uspio pobjei s gradskih ulica i doepati se ugodne svje in
e zgrade, brujanje koje su mi u glavi izazvali reklamni panoi, zidni natpisi, og

lasi i slova, sve ono to grad pretvara u meni odve poznato i prisno, klaustrofobino
, na e" i zagu ujue mjesto, ve su bili pokrenuli stroj za itanje u mJj glavi.
AKBANKADONERSABAHJAMACOPREMEPIJTESVAKIDANSAPUNIKAODR GIKAMENULKERSATNURIBAJARODV
JETNIKSOBRONIMPLAANJEM
a kraju sam ipak umaknuo zastra ujuoj gradskoj gu vi,
rajnom mete u i podnevnom suncu koje razotkriva svu ru . . y8ra"a, i tako se spasio. Ipak, u trenucima umora, utuenoto
Stl Str' Za ^tan)e u mojoj glavi ustrajno ponavlja sve
ovla proitao na ulici, kao kakvu pjesmu o zlu usudu.
347PROLJETNOSNI ENJESELAMIBUFETJAVNITELEFONSTARBILJE N v UREDBEJOGLUTJESTENINAPEHART
R NICAANKARASHOWFRIZER RADNJAZDRAVLJEAPTRADIOITRANZISTORI
Le ei, razmi ljam o tome kako su vreva, dotrajalost i ljav tina grada ono to me najvi e in
nesretnim. injen' da je sve u Istanbulu do ivjelo propast i ostavljeno nedovr nim,
pretvorila je taj grad u mjesto puno nedostataka. Proc pozapadnjenja, na koji up
uuju plakati na zidovima i nazivi trgovina, asopisa i tvrtki, veinom preuzeti iz en
gleskog i fran. cuskog jezika, uope nije zahvatio grad onoliko koliko on o tome g
ovori. Grad ne ivi ni tradiciju koju obilje avaju d amije, mno tvo minareta, ezani i po
vijest. Sve je uinjeno napola nedostatno, manjkavo.
ILETIPOSJETITEUPAUZIZARUAKOVLA TENATRGOVINAPHILIP
SLIJENIKSKLADI TESAGOVAUKRASNIPREDMETIODSTAKLAOD
VJETNIKFAHIR
Pomisao da je grad uzrokom tuge naas me navede na sanjarenje o njegovoj prvotnoj
jednostavnosti. Pripisujem mu zlatno doba, trenutak nepatvorenosti i autentinosti
, kad je bio "posve svoj", "lijepa, zaokru ena cjelina". Ali, bolno sam svjestan t
oga da sam du om i umom stran Istanbulu s kraja 17. i poetka 18. stoljea, onom koji
je slikao Melling, i koji su opisivali puto-pisci poput Nervala, Gautiera ili Am
icisa. Usto, logika koja se "ukljuuje" u kui govori mi da grad volim ne zato to je
jednostavan, nego zato to je kaotian, to izgleda kao gomila napola dovr enih i oronul
ih graevina. No ona dobrohotna stra moje naravi, koja te i tome da se oslobodim man
a i pogresa govori mi i to da se moram osloboditi tuge koju grad na m prenosi. B
uka gradskih ulica jo mi odzvanja u glavi:
ULICABUDUNOSTIVA EGNOVCAOSIGURANJEBUFETSUNCEPOZ ESATOVIOVAREZERVNIDIJELOVIARTINARAPE
IZNIMNEMAR
: A mo da i osjeam krivnju zbog toga to ne pripada
F" ovome gradu. Dok bi se ci
jela porodica nakon prazninog
34"
likera i piva alila i smijala u bakinu stanu, dok bih s nekim A rijatelja i bogat
a kih sinova iz Robert-Collegea u ki ovit 'mski dan jurio po gradu automobilom njego
va oca, ili lutao r ma za proljetnih popodneva, osjetio bih sve nepodno lji-.. rni
sao, ne misao, nego ne to posve drugo, osjetio bih ivo- 'niski nagon koji mi je dava
o do znanja da sam beznaajan, nikamo ne pripadam, da sam, dakle, pogre ka te da sto
ga loram pobjei od tih ljudi i zavui se u neki kut. I budui da je nagon istodobno z
naio i bijeg od osjeaja zajedni tva koje
je pru ao grad, bijeg od duha bratstva i solidarnosti, bijeg od
pogleda sveznajueg i milostivog Boga i povlaenje u samou,
muio me je jak osjeaj krivnje. Nakon upisa u gimnaziju dr ao sam da je samoa prolazno
stanje; jo nisam bio toliko zreo da je prihvatim kao usud.
(Nada je djetinjasta, ona je svojeglavost ma tanja.) Ma tao sam
0 tome kako u jednoga dana imati nekog & kim u odlaziti u kino (tako se u pauzama
ne bih uzrujavao to sam do ao sam
1 to nemam prijatelja). Ma tao sam o tome kako u jednoga dana upoznati ljude s kojim
a u nehinjeno i u ivajui moi razgovarati o knjigama koje proitam ili slikama koje nasl
ikam. Sanjario sam kako u jednoga dana imati lijepu prijateljicu, s kojom u moi dij
eliti u itak igranja penisom ili nekim drugim dijelom tijela, to inim otkako znam za
sebe, i s kojom u dijeliti uzbuenje upu tanja u ne to tajnovito, zabranjeno 1 puno u it
ka. Mo da sam ve i bio zreo za ta iskustva, ali sam osjeao stid zato to sam to elio od
sveg srca, a psihiki nisam bio spreman prihvatiti potrebe koje su me pla ile.
U to vrijeme dr ao sam da nemo znai osjeati da ne pripaa mjestu u kojem ivi , kui, obitelji, a najvi e gradu. Nekako
m se bio otrgnuo od onog nogometnog duha zajedni tva u

v)ern svi postajemo "mi", a svatko svakome "brat", i koji svom

nom obuzme i ponese svakoga tko ivi u gradu. Osjeao
a) lom u du i, bio uznemiren zbog samoe koja se bliPo
.Sam> strahujui da bi mrak u koji sam zapadao mogao
$a
nacinom ivota, odluivao pona ati se kao i svi drugi.
rnnaest-osamnaest godina uspio sam se nametnuti kao
349dru tven ovjek, kao osoba koja svakoga nasmijava, u svale ' prigodi ali i prema s
vakom ophodi prijateljski, pa i lakovie
C Neprestano sam se alio. Poput ovjeka
koji u mraku fuk bi prikrio nepodop tinu koju samo to nije poinio, i ja Sa stalno alio
, priao viceve i nasmijavao razred opona ajui' satu profesora iza njegovih leda, a n
a porodinim okupljani; moje su se ale, kao kakva predaja, uvijek iznova prepriaval
Kad bih u toj igri pretjerao, osjeao bih se poput diplomat koji ula e silan napor k
ako bi prikrio svu prljav tinu onoga t zastupa. Kad bi ta igra zavr ila i ja se povuk
ao u osamu sobe jedino to me je odmah moglo izvui iz prijetvornosti i bijede sveko
likog svijeta i iz vlastite dvolinosti bilo je masturbiranje Zbog ega sam se poinja
o pona ati usiljeno i prijetvorno sklapajui prijateljstva koja je svatko drugi, bio
raspolo en ili ljutit, veseo ili suosjeajan, mogao sklopiti prirodno i opu teno? Za to
sam morao stisnuti zube i muiti se da inim ne to posve obino i svakodnevno, to drugi
obave bez prevelika razmi ljanja, mo da uope i ne razmi ljajui, i za to sam se nakon toga
morao gnu ati samoga sebe zbog tog "prenemaganja"? Katkad bih se tako "manino" u ivio
u neku ulogu da bih posve izgubio osjeaj da upravo glumim, te bih u ivao u osjeaju
da sam ne samo kao svi drugi, nego da, zahvaljujui svojoj glumi i ovijal-nosti, mo
gu biti i zabavniji od drugih. I dok bih tako, okru en drugim ljudima, mislio kako
sam se konano oslobodio muke zbog toga to samoga sebe smatram licemjerom i prevar
antom, najednom bi me, usred sveg tog zanosa, pomeo nekakav tu ni vjetar i ja bih,
uuren u kutu, outio elju da se vratim kuci, u svoju sobu, u svoj vlastiti mrak. Budui
da sam bio skupa sa svim tim ljudima, i da sam se toliko upinjao ostati u njiho
v dru tvu, najprije bih osjetio odbojnost prema samome sebi.
> kad god bih - ka
ko to u takvim sluajevima biva - prema s uperio omalova avajue poglede, oni bi skren
uli i prema o ni, prema mno tvu roaka koje sam ve tada, silei se, na porodicom (majka
, otac, brat i rodbina), prema prijate ji kole, ostalim poznanicima i cijelome gr
adu.
v . ,Slutio sam da je Istanbul ono to me dovodi u polo aj
350
dna J licemjerna ovjeka. Za to sigurno nisu bile krive d amije, koje sam jako volio
, gradski bedemi, mali trgovi, Bospor i brodovi, kao i noi, svjetla i gomile ljud
i koje su mi se uvijek inili isuvi e poznatima. Postojalo je, meutim, ne to drugo to je
ujedinjavalo stanovnike grada, to im je olak avalo komunikaciju, trgovanje, proizvodnju, ivljenje i pre ivljavanje,
i emu se, inilo mi se, nisam mogao prilagoditi. Bilo mi je
sve te e postii sklad izmeu "svoga ja" i onoga to jest "na
svijet" pun po tovanja prema tradicijama, precima, starijima,
povijesti i legendama, "svijet" u kojem svatko poznaje svakog,
svatko zna svaiju tajnu i svi ele nalikovati jedni drugima, i u
kojemu se samozatajnost odista uva ava. U gomili, u okru enju
Pr'jatelja, u obitelji, u koli, ja nisam mogao biti "ja". U bilo
akvoj gomili u kojoj su oekivali da budem glumac, a ne proatrac, primjerice, na roendanskom slavlju, nakon nekog vrea poeo bih, ba kao u snu, izvana pijunirati samoga sebe.
bih zbijao ale s nekim od prisutnih pitajui ga "Kak' smo,
Pa- , a drugoga tap ao po leima hinei da sam s njime
na jedan posve osobit, iskren i nehinjen nain - zapravo
freh r uPn'atel)stva> veze i najobiniji susreti meu kolegama
m nekako tako "spontani" - cijelo bih vrijeme s uda-Ijenosti budno motrio samoga
sebe razmi ljajui o torne t u ih sve obmanjujem.

Vrativ i se u sobu i osamiv i se u njoj neko vrijeme ("7 " stalno zakljuava vrata?", p
oela je zapitkivati majka), na i ' bih da licemjerje i pogre ka nisu samo u meni, n
ego i u koleb' nom duhu koji odreuje ljudske odnose, u tom "mi" govo u "gradskoj

ideologiji" koju ovjek mo e sagledati sarno kad stane sa strane i na nju baci pogle
d izvana.
No ti pojmovi ipak su rijei pedesetogodi njeg pisca, koji nakon mnogih godina prisj
ea svega to se dogaalo u njegovoj du i i trudi se sve to pretoiti u smislenu i zabavnu
pripovijest S osamnaestak godina smatrao sam odve zamornim i dosadnim ne samo se
be, nego i istanbulsko okru enje i kulturu u kojoj sam ivio, slu beni i poluslu beni po
litiki govor koji nam je tumaio to se oko nas dogaa, naslovnice novina, nastojanje g
rada i graana da se prika u drukijima no to jesu i, zapravo, elju da sebe same nikada
ne upoznaju; smatrao sam dosadnim slova i natpise koji bi mi na ulici poeli bubnj
ati u glavi i reklamne panoe, te bih zbog toga poinjao prezirati povr nost koja je
pritiskala grad i mene samoga. A mo da je problem bio
i u tome to nakon petnaeste godine ivota vi e nisam m g udovoljiti zahtjevima svoga
"drugog", unutarnjeg svijeta, je mome djetinjstvu neko pru ao sreu punu boja i t*
^ dubinu. Htio sam slikati i ivjeti poput francuskih sli
352
'ima sam itao knjige, no nisam imao snage da takav svijet orim u Istanbulu, niti
je Istanbul imao i ta ime ga se moglo ispodobiti tom svijetu. U ivao sam ak i u najlo ij
im pejza i-turskih impresionista, koji su prikazivali d amije, Bospor, Hrvene ljetni
kovce i ulice pokrivene snijegom. Ali, ne zbog toga v
su to bile slike, nego
zbog Istanbula koji je bio na njima. Ako je moja, ili bilo ija slika vjerno prika
zivala Istanbul, onda nije bila dobra; a ako je bila dobra, tada nije odra avala I
stanbul onoliko koliko sam elio. A mo da sam morao prestati promatrati grad kao sli
ku, kao pejza .
Sa esnaest-sedamnaest godina, kao radikalni prista a poza-padnjenja, elio sam da gra
d i ja u svemu budemo "Zapad", a opet, elio sam i pripadati Istanbulu koji sam vo
lio i kojemu su bili usmjereni svi moji porivi, navike i uspomene. Kako su godin
e prolazile, izgubio sam djeju sposobnost da u dvama razliitim centrima mozga uvam
te dvije elje (dijete bez pote koa istodobno mo e sanjariti o tome kako e jednoga dana
biti skitnica i kako e postati veliki znanstvenik), to me je polako pretvaralo u t
u na ovjeka. Bez nade, shvaao sam da Istanbul nije dovoljno suvremen, i da e protei jo
prilino vremena dok se ne izvue iz siroma tva i bijede i oslobodi osjeaja poraza i gu
bitni tva, te se mo e rei da sam tugovao i
353nad svojim ivotom, i nad gradom. Kako sam postajao starijim tako je i moju du u
obuzimala tuga koju je cijeli Istanbul gordo prihvaao kao Bo ju volju. Ali, je li t
o ista tuga? Ili je to tuga zbog prepu tanja tuzi grada?
Pa ipak, mo da stvarni razlog tom mom raspolo enju nije bilo ni siroma tvo grada, ni o
sjeaj tuge koji ga je pritiskao kao kakvo razorno breme. Mo da je iz mene samoga, a
ne izvana, dolazila sve e a elja da se s vremena na vrijeme kao ranjena ivotinja na s
amrti povuem u kut i budem sam. Pa to je onda bilo to to sam izgubio, i nad ijim sam
gubitkom toliko tugovao?
l
35Prva ljubav
Budui da je ovo knjiga sjeanja, moram zatajiti kako se zvala. Dadem li i naslutiti
trag koji vodi k mojoj tajnoj ljubavi, kao to su neko inili dvorski pjesnici, to b
i ime, jednako kao i ljubavna pria koju poinjem pripovijedati, moglo navesti na po
gre an put. Ime joj na perzijskom znai "crna ru a", ali mi se inilo da to nisu znali n
i kupai na kejovima s kojih je veselo skakala u more, ni uenici Francuske kole, koj
u je pohaala. Jer, njezina duga, sjajna kosa nije bila crna,>nego kestenjasta, a
oi za nijansu tamnije od boje kave. Kad sam joj to rekao pravei se pametan, skupil
a je obrve (kao i uvijek kad bi se najednom uozbiljila) i napuila usne boje tre nje
- dakako da zna to joj ime znai, majka joj ga je nadjenula po svojoj majci, njezi
noj baki, koja je bila Albanka.
Po onome to je moja majka priala, bit e da se "ta ena", njezina majka, udala vrlo ml
ada. Jer, onih zimskih jutara kad je brata i mene (on je imao pet, a ja tri godi
ne) vodila s Ni an-tasa u park na Maki, viala je i "Crnu ru u" kako drijema u velikim
djejim kolicima koja je ljuljala "jedna mlada djevojka - njezina majka. Majka mi
je jedanput kazala i to da joj je a Albanka potjecala iz harema jednog pa e koji z

avrjeuje Prezir zato to je u danima okupacije Istanbula poinio ne to ecasno, ili Se u

sprotivio Ataturku, no ja se tih godina nimalo
varn zanimao za prie o starim konacima koji su nestajali u
anrna i starim istanbulskim obiteljima, pa stoga ni ne pamse
"!
^tac m' 'e re'cao - i to bez trunke netrpeljivosti - da
c male Crne ru e" preko noi obogatio kupiv i pravo na
Panje nekih nizozemskih i amerikih tvrtki uz svesrdnu
354
355pomo "za titnika" svojih utjecajnih roaka, kojega je n U Drugog svjetskog rata up
oznao u Vladi.
Osam godina poslije djejih susreta u parku, poeo sa
viati u istonoj istanbulskoj e
tvrti Bajramoglu, gdje srno '
bili kupili kuu; ovoga puta bila je na biciklu,
koji je ezdes t'V, i sedamdesetih godina neko vrijeme bio u modi meu tam v njim bo
gata ima. U dobrim vremenima te etvrti, kada je u n' ' vladao mir, povazdan sam se
kupao u moru, odlazio na pec nje, malom barkom i ao loviti sku e i arune i igrao nogo
met nakon esnaeste naveer i plesao s djevojkama. Kad sam zavr io gimnaziju i poeo stu
dirati arhitekturu, u prizemlju na e kue sam slikao i itao. Koliko je u tome bilo elj
e da se udaljim od prijatelja, bogata ke djece koja su svakoga tko je itao bilo to o
sim kolskih ud benika smatrala "intelektualcem", a samim tim i sumnjivom i "iskompl
eksiranom" osobom? Mo da su i mene nipoda tavali prijatelji iz djetinjstva, koji su
rije "iskom-pleksiran" upotrebljavali za svakoga tko se iz egzistencijalnih ili d
u evnih razloga inio imalo zabrinutim. Budui da sam osjeao strah i kao "osoba neprija
teljski raspolo ena prema bogata ima" - i to se znaenje pripisivalo rijei "intelektual
ac", kojom su me poeli nazivati jo u ranim godinama - rekao sam im da knjige itam i
z istoga zadovoljstva (Woolf, Freud, Sar-tre, Mann, Faulkner), nakog ega su me pit
ali zbog ega onda podvlaim neke reenice u njima.
Ipak, na izmaku jednog ljeta upravo je taj lo glas pobudio zanimanje "Crne ru e" za
mene. Inae, nismo primjeivali jedno drugo cijelo to ljeto, kao ni sva druga koja
su mu prethodila, i za kojih sam se jo e e viao s prijateljima. Jedno za drugo nismo m
arili ni tijekom zajednikih zabava: u ponone sa odlazili smo u Istanbul, udaljen p
ola sata od nas, u Aveni] Bagdad (prireivali smo utrke mercedesa, mustanga i BMWa, ponekad smo se znali i sudarati), gdje smo plesali u disko ma; lovakim pu kama g
aali smo prazne boce od vina i
^ va, poredane na gole grebene do kojih smo s
tizali gliser1 potom smo smirivali djevojke koje su vri tale; igrah srn Y"
i monopol uz glazbu Boba Dylana i Beatlesa.
356
Kada se buna gomila mladia i djevojaka krajem ljeta postu-o razi la, a olujno jugo,
koje poetkom rujna neizbje no uni-"
jva-tri amca i ugrozi jahte i glisere, utihnulo
donijev i ki u, darnnaestogodi nja "Crna ru a" poela je svraati u prize-ije u "atelje" u k
ojem sam slikao precjenjujui samoga sebe. Kako su svi moji prijatelji povremeno n
avraali k meni, mojim bojama i kistovima pone to arali na papiru i sumnjiavo ko-nali
P knjigama, njezin se dolazak nije morao smatrati neim iznimnim. Uostalom, poput d
rugih svojih vr njaka - bili bogati ili siroma ni, mladii ili djevojke - i ona je osj
eala potrebu brbljati s nekim kako bi ispunila dan i prekratila vrijeme.
Sjeam se da smo isprva razgovarali o temama koje tih ljetnih mjeseci nisam pozorn
o pratio - o ogovaranjima i glasinama tek minuloga ljeta, o tome tko je u koga z
aljubljen, tko na koga ljubomoran. Kako su mi ruke bile umazane, ponekad mi je p
omagala otvoriti poklopac tube s bojgm ili skuhati aj, a potom bi se opet vratila
na svoje mjesto u kutu, izula cipele, opru ila se na divanu i stavila ruku pod gl
avu. Jednoga dana nainio sam njezin crte olovkom, ne govorei joj za to vrijeme to ra
dim. Primijetiv i da joj se dopada, ponovio sam to i sljedei put. Kad sam joj drugo
m prigodom rekao da u je naslikati, pitala je kako da sjedne, ujedno i zadovoljna
i neodluna to uiniti s rukama, kao da je filmska glumica koja prvi put izlazi pred
kamere.
Imala je dug, tanak nos, malena usta na kojima se ukazao jedva zamjetan osmijeh
kad sam se zagledao u njih kako bih ih sto bolje nacrtao, iroko elo, visok stas i
duge noge potamnjele d sunca. Kako je, meutim, svaki put na sebi imala dugu, elega
ntnu suknju bez proreza, koju je neko nosila njezina majka, v* 10 sam joj samo ma
la, pravilna stopala. Kad god bih, slikaju-' ao pogled na njezine male grudi i ne
obino bijelu ko u sPd vrlo duga vrata, lice bi joj oblilo lagano rumenilo, i H ^Ce sm

puno govorili, ona vi e od mene. Zamijetiv i tu* ^"t tU^U na n)ezmu ncu> rekao sam j
oj: "Ne gledaj tako js . ' ^"edajui me ravno u oi, s iznenaujuom iskreno u a mi je sve
o majinim i oevim svaama, stalnim meu357sobnim naguravanjima etvorice mlae brae, o tome d 'u ponekad titi od oevih kazni
, a zauzvrat i sama biva kazni (zabrana izlazaka, uskraivanje vo nje gliserom, poko
ja n\' ska), da tje i majku, nesretnu zbog toga to otac tri za dru ' enama, i da zna
da isto ini i moj otac jer se njezina i m ' majka, prijateljice s brid a, jedna dru
goj jadaju.
Meutim, polako smo postajali sve utljiviji. Kao i uvijek d tad, sjela bi na svoje
mjesto, ponekad pozirala za sliku na koio' sam radio pod jakim utjecajem Bonnard
a, ili bi uzela neku od knjiga koje su bile posvud uokolo i i itala je na divanu
zauzimajui razliite poze. Kasnije je znala banuti dok sam radio u ateljeu razmi ljaj
ui hou li je opet portretirati, opru iti se na divan bez suvi nih obja njenja, i itati ne
ku knjigu. itajui ponekad bi pogledom pratila kako nastaje slika, ili me krajikom o
ka promatrala dok slikam. Sjeam se da sam svako jutro poinjao raditi i ekujui da se ub
rzo pojavi, a ona bi, ne pu tajui me dugo ekati, uskoro do la i legla na svoje mjesto
s onim pomalo srame ljivim osmijehom na licu, gotovo kao da
se ispriava.
Jedna od tema na ih sve rjeih razgovora bila je i budunost. Po njezinu mi ljenju, bio
sam vrlo nadaren i marljiv, i trebao sam postati jedan od najpoznatijih svjetski
h (mo da je rekla i turskih, ne sjeam se) slikara, a ona e sa svojim francuskim prij
ateljima doi na iznimno posjeeno otvaranje moje izlo be u Parizu i hvaliti se time d
a smo "prijatelji iz djetinjstva".
Pod izgovorom da idemo gledati blje tavi krajolik poslije ki e i - s drugog kraja po
luotoka - dugu koja se ukazala na nebu, jednog smo predveerja iza li iz moga mranog
ateljea i p1^1 put skupa dugo etali ulicama na e etvrti. Sjeam se da uof*-nismo razgo
varali, da su nas uznemiravali pogledi nekolici poznanika i mogunost da nas u etvr
ti, koja je po svr etku ) ve bila poluprazna, susretnu na e majke. Ali, sve to ni) ra
zlog zbog kojega je etnja bila "neuspje na"; razlog neusp)e nije bila ni duga koja
je nestala prije no to smo stigli n nego napetost koja se osjeala meu nama. Tada sa
m p zamijetio koliko je visoka i kako ima skladan i lijep n
358
posljednje subotnje veeri odluili smo skupa otii nekamo, srno se sastali samo nas d
voje, ne otkriv i plan ni jednome
d nekolicine znati eljnih i neva nih prijatelja koji su, kao i
jo uvijek boravili u etvrti. Od oca sam uzeo automobil. Bio sam napet. Bila je odj
evena u kratku suknju, na minkana i namirisana ugodnim parfemom koji se u automobi
lu osjeao dugo nakon na ega susreta. Meutim, prije no to smo stigli do diskoteke, osj
etili smo da se meu nama ponovo isprijeilo ono "ne to", to nas naprosto ini "neuspje nim
a". U polupra-znoj, ali vrlo bunoj diskoteci ulovili smo se kako bez uspjeha nast
ojimo razgovarati kao da smo u mome ateljeu, i prepustiti se onim istim, dugim i
smirujuim utnjama koje su, zamijetili smo tek tada, bile tako duboke.
Pa ipak, kad je zasvirala lagana glazba, zaplesali smo. Najprije sam je vrsto obg
rlio, jer sam vidio da to i drugi ine; potom sam se spontano priljubio uz nju i z
amijetio da joj kosa miri i na badem. Svialo mi kako jede - jedva primjetno otvaraj
ui usta - i to u trenucima radoznalosti gleda kao plaha vjeverica.
Prije no to sam je na povratku dovezao do kue, upitao sam je eli li da je slikam, n
aru iv i tako ti inu koja je vladala u automobilu. Pristala je prilino mirno, no kad sm
o, prolazei mranim vrtom (dr ao sam je za ruku) ugledali svjetlo u ateljeu (je li ne
tko bio unutra?), odustala je.
U sljedea tri dana ponovo je dolazila. Ne dajui glasa od sebe, sjedila bi na divan
u i gledala kako slikam, razgledala stranice nekakve knjige i promatrala nemirno
, uspjenu ano more, a na kraju oti la bez velikih rijei na rastanku.
U listopadu mi nije ni palo na pamet da je potra im u Istanbulu. Okru en knjigama ko
je sam predano itao, slikama koje arn s"kao, prijateljima sklonim radikalnim poli
tikim opcijaa i marksistima, nacionalistima i policajcima, koji su se po v .u tetskim hodnic
ima meusobno ubijali, stidio sam se Ije v l Prijatelja i svega to je imalo veze s
bogata kom etvrti, Cl|pm.su "lazu stajale barikade i stra ari. ^.. 'Pak, nazvao sam j
e jedne hladne veeri u studenom - ra-1 su ve poeli grijati - a kad se javila njezin

a majka, sputona
359stio sam slu alicu i nastavio ivjeti kao da se ni ta nije dogod'l Sutradan sam se
pitao to mi je trebao taj glupi poziv. Ne sam da jo nisam bio otkrio da sam zaljub
ljen, nego nisam ni sh ao da u i u svim buduim ljubavnim vezama biti onaj k "
klei.
Tjedan kasnije - bilo je to opet jedne hladne i mrane vee ' - nazvao sam ponovo. J
avila se ona. Iz mene su potekle reeni koje sam otprije bio smislio, i koje sam,
ne zamjeujui to n' sam, izgovorio kao da su mi ba tog trena pale na pamet. Kod mene
je jedna njezina nezavr ena slika, sjea li se, a kako bih je htio dovr iti, bi li mi
jednog popodneva mogla pozirati?
"U istoj odjei?", upitala je. Nisam ni pomislio na to. "U istoj odjei", odgovorio
sam.
ekajui je jedne srijede na vratima gimnazije Dame de Sion, koju je neko pohaala i mo
ja majka, vidio sam da mladi zavodnici poput mene, koji pred vratima ekaju djevoj
ke, stoje podalje od mno tva majki, oeva, kuhara i slu kinja, te da se kriju iza obli n
jih stabala i iza vrata u predvorju. Kad se pojavila medu stotinama uenica francu
ske katolike kole, odjevenima u modre suknje i bijele ko ulje, uinila mi se ni om nego
ranije. Kosa joj je bila skupljena, u ruci je dr ala knjige i plastinu vreicu u kojo
j je bila ljetna odjea za poziranje.
uv i da ne idemo na oj kui, gdje bi je moja majka poastila ajem i kolaima, nego na D iha
r, u moj radni prostor-atelje pretrpan starim namje tajem, u kojem sam s majinim do
pu tenjem slikao, uznemirila se. No kad sam u stanu nalo io vatru, a ona, sjedei na d
ivanu kakav smo imali i u ljetnikovcu, vidjela da sam i ja "ozbiljan", osjetila
je olak anje, te se u zakutku u kojem je nisam mogao vidjeti presvukla u dugu l)et
n haljinu i opru ila na divanu.
Na a veza, koja ni do tada nije izgledala kao ljubavna, i ko) je iznova poela kao o
dnos devetnaestogodi njeg mladog kara i njegova jo mlaeg modela, kao da se time nast
avi blagozvuju neobine glazbe iju melodiju ni mi sami razumijevali. U poetku je u st
an na D ihangiru dolazila J
^ put u dva tjedna, a kasnije svakog tjedna. Poeo s
am izra
360
eke njezine druge slike u slinim pozama (mlada djevojka divanu). Razgovarali s
mo manje negoli zadnjih dana ljeta.
S orne lijepom i tu nom modelu nisam govorio o problemima la ei se da bih mogao oskrn
aviti istou svog unutarnjeg svita koji je bio otvoren i prema stvarnome ivotu, prepunom tvari poput studija arh
itekture, knjiga i planova da postanem likar. Ne zato to to ne bi razumjela, nego
stoga da ne mije am
ta dva svijeta, koja sam elio dr ati odvojenima. elio sam se udaljiti od prijatelja
s ljetovanja, otii iz svijeta svojih gimnazijskih prijatelja koji su se spremali
preuzeti tvornice svojih oeva, no mogunost da "Crnu ru u" viam jednom tjedno inila me
jako sretnim, i to vi e nisam mogao ni samome sebi zatajiti.
Za ki nih dana ponekad se moglo uti kako na poploenoj mokroj ulici proklizavaju i st
ru u kotai kamioneta i amerikih automobila uspinjui se uz padinu Tavuk Umaz (to sam vi
dio i kao dijete, kad sam u istome stanu ostajao kod tetke), a mi bismo oslu kival
i taj zvuk. Dogaalo se da nam se pogledi susretnu u intervalima ti ine koji su, dok
sam slikao, postajali sve du i, i koji mi, unato tome, nimalo nisu smetali. Najpri
je bi se nasmije ila samo zbog toga to su nam se pogledi susreli, i to je bila dijet
e koju takvo to mo e usreiti. A onda bi, pla ei se da bi osmijeh mogao pokvariti pozira
nje, namjestila usne u prija nji polo aj i krupnim tamnosmedim oima dugo me i nijemo
gledala ravno u oi. Pred kraj tih neobinih i vrlo dugih utnji osjetio bih da je se
dojmio izraz moga lica i oiju koje su s velikom pozorno u gledale u nju. I dok bih j
e, ne skidajui pogled, nastavljao gledati ravno u oi, po novom osmijehu koji bi se
poeo ukazivati na krajevima njezinih usana, i koji Vlse nije mogla suspregnuti,
shvatio bih da je ustrajnost moga Pgleda usreuje. Kad sam joj na taj donekle sreta
n, a donekle omljen osmijeh jedanput uzvratio rjeitim osmijehom (kist eodluno kliz
io po paleti), moj lijepi model osjetio je potre-a mi, gotovo se ispriavajui, obja
sni za to se osmjehuje i *V1TI POZU u kojoj je slikam:
^ako volim kad me tako gleda ", rekla je.

Je zapravo otkrivalo ne samo za to se smije i, nego i zbog

361ega jednom tjedno u popodnevnim satima dolazi u pra n'
stan na D ihangiru. Kad s
am nekoliko tjedana kasnije u kut
ma njezinih usana opet zamijetio isti osmije
h, spustio sam k'
boje, pri ao joj, sjeo na rub divana i odva no je stao ljubiti o
ko kako sam to zadnjih nekoliko tjedana inio u svojoj mast' Budui da smo se osjeal
i opu teno zbog veernje tame i e stog mraka u sobi, ta jako zaka njela oluja nosila n
as je svojim tokom, nimalo nas ne ograniavajui. S divana na kojemu srn le ali vidjel
o se radoznalo poigravanje svjetlosti brodskih refle ktora na mranim vodama Bospo
ra i zidovima sobe.
Nastavili smo se viati ne mijenjajui stare navike. Bio sam jako sretan sa svojom l
jepoticom, no za to sam joj uskraivao slatke ljubavne rijei, ljubomorna bdijenja, ne
mire, nespretnosti i sline osjeaje, kojima sam kasnije, u istim situacijama, obasi
pao druge ene? Nije to zato to nisam imao nadahnua... Mo da je to bilo zbog toga to je
veza izmeu modela i slikara, koja nam je pomogla da otkrijemo jedno drugo, i koj
a nas je spojila, zahtijevala da medu nama vlada ti ina... A mo da i stoga to sam, po
stiden, negdje duboko u sebi djetinjasto mislio da u, o enim li se njome, u budunost
i morati biti tvorniar, a ne slikar.
Nakon devet velianstvenih srijeda slikanja i voenja ljubavi u ti ini, izmeu sretnog s
likara i njegova modela isprijeilo se ne to kudikamo prizemnije od tih zebnji. Majk
a, koja nije mogla izdr ati bez povremena nadziranja svojih sinova, s nekom je izl
ikom oti la na D ihangir, u la u moj atelje, koji se koristio i kao odlagali te starih s
tvari, vidjela slike i, unato sna nom utjecaju Bonnarda, prepoznala slikarev lijepi
model. Budui je sada postojao kategorian i potvrdan odgovor na pitanje Kj me je zn
alo povrijediti, a koje bi mi moja svjetlosmea ')eP a uputila nakon svake zavr ene s
like: "Nalikuje li meni-nije va no", pametovao bih), to to je majka prepoznala rn po
mojim slikama vjerojatno nas je oboje obradovalo, ali i F ilo jer je ona smjest
a telefonirala njezinoj majci i sva sre ispriala koliko su im djeca bliska. A maj
ka "Crne ru e
da joj ki srijedom popodne pohaa teaj glume u Francu-kom konzulatu. O bijesu njezi
na oca da i ne govorim.
Smjesta smo se prestali viati srijedom. Nedugo zatim poeli smo se sastajati drugim
danima, i to popodne, kad bi ranije iza la iz kole, a ponekad i ujutro, kad bi zbo
g mene pobjegla s nastave. Nismo vi e odlazili u stan na D ihangiru jer je majka i d
alje znala banuti (za poziranje i slikanje u ti ini ionako nismo imali vremena), i
jer sam jednom kolskom prijatelju, koji je uporno tvrdio kako policija iz politik
ih razloga traga za njim, dopustio da se na neko vrijeme skloni onamo. etali smo
istanbulskim ulicama^ ali smo se dr ali podalje od Ni anta a, Bejoglua i Taksima, mjes
ta kamo su zalazili na i zajedniki prijatelji (to jest "svatko", kako smo obiavali r
ei). Na li bismo se na Taksimu, do kojega nam je trebalo po etiri minute hoda (meni
s fakulteta na Ta ki li,174 njoj od Francuske enske kole u naselju Harbije), a potom u l
i u autobus i vozili se do udaljenih dijelova grada.
Ondje sam joj najprije pokazao Bajazitov trg, Kavanu pod platanama, koja je i u
to doba odisala onim starim ozrajem (konobar uope nije gubio djeju stalo enost ni kad
su poeli politiki okr aji na ulazu u Istanbulsko sveuili te), Dr avnu knji nicu na Bajazi
u ("U njoj se uva po jedan primjerak svake knjige objavljene u Turskoj", hvastao
sam se pokazujui joj zdanje), sjenoviti Trg prodavaa knjiga, stare knji are koji, ka
d zahladi, sjede u duanima uz svoje elektrine i plinske pei, drvene konake oguljeni
h zidova, ru evine iz bizantskoga doba i uske ulice naselja Vezned iler, obrubljene
smokvinim stabli-ma,i75 bozad ijski lokal Vefa,176 kamo nas je za zimskih veeri f'o
jim automobilom odvozio stric, te uokvirenu i na zid obje-nu asu iz koje je Atatu
rk pio bozu. Nisam previ e uzimao Sfcu to to je na moj lijepi model, na moju "europ
eiziranu" gatu curu s Ni anta a, koja je znala sve nove modne butike
estorar>e na Be
beku i Taksimu, od mno tva stvari koje sam . P azao s onu stranu Zlatnoga roga, u
tu nim, siroma nim lstanbulskim ulicama, najjai dojam ostavila jedna ne362
363oprana a a za bozu koju takvom uvaju ve trideset pet g0cj-na. Jer, bio sam posve z
adovoljan suputnicom koja poput rnen voli ustro hodati s rukama u d epovima kaputa,
a i sama "' njenica da joj pokazujem mjesta to sam ih i sam prije dvije-t ' godi
ne bio otkrio, vezivala me za nju praena nekim udnim osjeajem boli u trbuhu, koji t
ada jo nisam dovodio u vezu ljubavnom boli.

Kao i ja neko, i ona se najprije upla ila tro nog izgleda stoljetnih drvenih kua u spo
rednim ulicama Sulejmanije i Zei-reka, njihova siroma na i jadna stanja - inilo se
kao da e se sru iti pri prvom potresu. Oaravalo ju je to to u Muzeju slika i skulptur
a, do kojega smo sa stajali ta naspram kole stizali taksijem za pet minuta, nije bi
lo ni jednog posjetitelja. Presahle esme prigradskih etvrti; bjelobradi starci s k
apicama na glavama, koji danonono iz kavane motre ulicu; ene koje u maniri trgovac
a robljem s prozora pomno zagledaju svakog nepoznatog prolaznika; mje tani koji gl
asno razmjenjuju komentare kako bismo ih i mi u prolazu mogli uti (- Tko li su ov
i? - Brat i sestra, ovjee, zar ne vidi da su zalutali?) - sve je to i u njoj i u me
ni izazivalo tugu i stid. Za nama su skakutala djeca koja su nam htjela prodati
suvenire ili jednostavno razgovarati (Turist turist, what is your name?), ali ni
ona ni ja nismo se ljutili to su mislili da smo stranci. No ipak, izbegavali smo
mjesta poput Kapaliar ije i Nurosmanije. Kad bi uzajamna tjelesna privlanost postal
a nesno ljivom (nije htjela da idemo na D ihangir i slikamo), mi bismo se s Be ikta a, s
kojega smo esto kretali za D ihangir, ukrcali na bilo koji brod (primjerice, br. 5
4, In irah), i s njega, koliko nam je to vrijeme dopu talo, gledali Bospor, ogoljele
gajeve ujesen, more koje - kao da se je i - zatrepe ispred obale kad god zapu e sje
verac, brze vode to rmjen) ju boju kad vjetar potjera oblake na nebu, te obalu po
kriven borovom umom. Kad sam se, mnogo godina kasnije, up za to se u svim tim etnjam
a i izletima nismo dr ali za do ao sam do nekoliko moguih odgovora, koji skrivaju P i
stinu - moju srame ljivost: i) nas dvoje upla ene djece
^ smo u Istanbul da pr
ikrijemo ljubav, a ne da je obznan
364
dr anje za ruku navika je sretnih ljubavnika koji ele pokazati da su sretni, a ja s
am se, koliko god da smo bili sretni, pribojavao kako sam odve povr an da bih to od
govorno primio; 3) takva gesta sree znaila bi da na siroma ne i konzervativne prigra
dske etvrti prepune ru evnih zdanja gledam oima turista koji se zabavlja i ni ta od to
ga ne prima odve k srcu; 4) tuga prigradskih etvrti i siroma nog i tro nog Istanbula z
apravo nas je oboje ve bila obuzela.
Kad god bi me posve ophrvala takva tuga, po elio bih nacrtati sliku s prizorima ko
je sam upravo vidio pa bih, i ne znajui kako bi uope trebala izgledati, smjesta od
jurio u stan na D i-hangiru. No kad sam saznao da moj lijepi model, koji je odbio
pridru iti mi se u slikanju, ima posve drukiji lijek protiv tuge, razoarao sam se.
"Danas sam jako lo e volje", rekla je kad smo se sreli na Tak-simu. "Molim te, mo em
o li otii u Hotel Hilton na aj? One siroma ne etvrti jo bi mi vi e pokvarile raspolo enje
Ionako nemamo puno vremena."
I ao sam polako, nogu pred nogu, no na koncu smo stigli do hotela. Na sebi sam ima
o vojniku vjetrovku kakvu su u to vrijeme nosili Ijevari i bio neobrijan. Ako me i
puste u Hilton, mislio sam, imam li uza se novca za aj? U lobiju me prepoznao je
dan poznanik, oev prijatelj, koji je zami ljao da je u Europi ako ondje svaki dan p
opije aj; teatralno stisnuv i ruku mojoj tu noj ljubavi, apnuo mi je na uho: "Prijatel
ju, kako ti je lijepa mademoiselle!", ali smo oboje mislili na druge stvari.
Otac me eli ispisati iz kole i poslati u vicarsku", rekla je mja ljepotica ne to kasni
je, a dvije suze kliznu e joj iz krupnih Ociju prema alici aja koju je dr ala u ruci.
tt"-7
v
'ft
/-asto?"
Otkrili su nas. Jesam li pitao tko smo "mi"? Je li bijesni i Iju-rnorni otac "Cr
ne ru e" pridavao toliku va nost i njezinim " )asn)lrn ljubavima? Za to sam ja toliko
va an? Ne sjeam se 1 jesam li joj postavio ta pitanja. Jer, ne to neodreeno apola sam
o ivo, napola ustra eno - bilo mi je otupilo osjea-esmiljeno se uvukav i u mene. Ne sam
o da mi nije bilo ni
365nakraj pameti koliko u silno patiti izgubim li je, nego sam K' ojaen zbog toga t
o mi, zapla ena, vi e nee pozirati na div i voditi ljubav sa mnom.
"U srijedu emo na miru razgovarati o tome", rekao s "Nuri je iselio, stan je praz
an."
Meutim, susret nakon tog razgovora opet nam je proteka u Muzeju slika i skulptura
. Ve nam je bilo pre lo u navik svraati onamo jer se dolmu om od njezine kole do muzei
moglo vrlo brzo stii, i jer smo se mogli ljubiti u prostorijama s mnogo slika, a
bez ijednog posjetitelja. Usto, bje ei od tuee grada i hladnoe koja je postajala sve

jaa, u njemu smo nalazili utoi te. No ubrzo su prazan muzej i same slike, kojih je
veina bila lo a, poeli u nama izazivati jo veu tugu. Uza sve to, zbog uvara koji su nas
ve bili upoznali, i koji su nas poeli slijediti iz prostorije u prostoriju, te zb
og napetosti to je rasla izmeu mene i mojega modela, i ondje smo se prestali ljubi
ti.
Meutim, za kratko vrijeme u muzeju smo stekli navike kojih se nismo odrekli ni u
kasnijim neveselim danima. Dvojici staraca koji su nas - kao i svi uvari malobroj
nih istanbulskih muzeja - gledali kiselo, s izrazom lica na kojemu se italo pitan
je "Za to ste do li?", pokazali bismo ake iskaznice i s hinjenom ih vedrinom svaki put
pitali za zdravlje. Ulazei potom u prostorije u kojima su bili izlo eni po jedan m
ali Bonnard i Matisse u vlasni tvu muzeja, s dubokim po tovanjem pro apta-li bismo nji
hova imena i projurili pored jadnih platna mnogih akademski kolovanih turskih sli
kara oskudna nadahnua, sipajui kao iz rukava imena europskih majstora koje su oni
opona ali: Cezanne, Leger, Picasso... Razoaranje u nama ni)L izazivala spoznaja da
su na veinu tih slikara iz vojnikih obi lji, koje su bili poslali u Europu, utjeca
li zapadni slikari, neg spoznaja da su njihove slike, nastale pod tim utjecajem,
neznatno odra avale ozraje, teksturu i du u na e ljubavi i g da iz kojeg smo promrzli
stizali.
,
Pa ipak, u odaje koje su neko bile radne prostorije pres ^ nasljednikove rezidenc
ije Dolmabahe - pomisao da se )u ^ ^ samo dva koraka od sobe u kojoj je umro Atat
urk izazi
366
nama jezu - navraali smo radi slike koju smo oboje voljeli, a ne zbog toga to su b
ile prazne i za nas prikladne, ne radi rasko i s kraja osmanskoga razdoblja, koja
bi nam mogla biti protute a zamornom siroma tvu Istanbula, ili radi visokih stropova
, prekrasne balkonske ograde i visokih prozora koji gledaju na bosporski krajoli
k, ljep i od slika obje enih na zidu uz balkon. Bila je to Halil-pa ina slika " ena koja
le i". Kad smo se susreli prvi put nakon razgovora u Hotelu Hilton, uope se nismo
zadr avali u prostorijama muzeja, ve smo smjesta odjurili pred tu sliku: mlada ena,
opru ena na plavoj sofi, bosonoga (kao i moj ozareni lijepi model, koji se zaprepa
stio kad je prvi put ugledao tu sliku), tu no gleda slikara (mu a?) nasloniv i glavu n
a ruku (onako kako je to esto inila i moja ljepotica). Za tu
ali
ve za Kad k
ali "f vala nas )'e neobina slinost slikareva i mog modela,
mak' bna Prostori)'a' u k)j )'e M* izlo ena, prvg Posjeta pokazala prikladnom za ljublj
enje. PUCvketan)e Parketa najavilo da sti e jedan od sta-UVara' Prestali bismo se D
ubiti i poinjali vrlo arad' Tak Sm uPznali sve Pojedinosti na sli-Sm ih Pro irili i pod
acima o Halil-pa i, koje sam u enciklopedijama.
ci
367"Mislim da su djevojci promrzle noge na hladnoi", reL
sam.
"Imam ja i drugih lo ih vijesti", uzvratila je moja draga k
mi se pri svakom pogle
du inila slinijom Halil-pa inom delu. "Majka me eli pokazati provodad inici."
"Pristaje li na to?"
"To mi je smije no. ovjek je iz neke tamo obitelji, stud' rao je u Americi." Podrug
ljivo je pro aptala prezime bogata ke obitelji.
"Tvoj je otac deset puta bogatiji od njih."
"Zar ne shvaa ? ele me odvojiti od tebe."
"Hoe li izai pred provodad inicu i ponuditi je kavom?"
"To nije va no. Ne elim probleme u kui."
"Hajdemo na D ihangir! elim te naslikati kao ' enu koja le i'. elim te ljubiti do besvij
esti."
Preuv i taj prijedlog, moja ljepotica, koja je poela nasluivati to me zaokuplja i pla il
a se tih mojih primisli, poku ala je odgovoriti na pitanje koje se oboma vrzmalo p
o glavi: "Ocu je trn u oku to to eli postati slikar", kazala je. "Bit e siroma ni slika
r sklon piu, a ja tvoj goli model. Eto, toga se boji."
Poku ala se nasmije iti, ali neuspje no. Po usporenom, ali jakom pucketanju parketa zn
ali smo da se pribli ava uvar pa smo se, iako se nismo ljubili, po navici okrenuli

" eni koja le i" promijeniv i temu razgovora. A htio sam je pitati mora li njezin otac
znati ime se bavi svaki mladi koji "izlazi" s njom (glagol "izlaziti" tada se tek
poeo koristiti u turskom jeziku), i kada e se o eniti njegovom keri? (Pa ipak, i ja
sam, poput nekih mojih prijatelja koji su se zaljubljivali u svaku djevojku s ko
jom jednom otple u, negdje duboko u sebi poeo mast
0 braku s njom.) Htio sam joj rei i ovo: "Ka i ocu da studiram arhitekturu!" (No to
bi znailo ne samo da se trudim odaslao odgovor njezinom ocu, nego i da prihvaani
ubudue bi i kend-slikarom".) Kad god je odbila prijedlog da odemo na n hangir a ve su bili protekli mnogi tjedni - ja sam, na
za svau budui da ve neko vrijeme nisam mogao hladn
v
*
i
...
"^re2als
1 logino rasuivati, kanio postaviti i ovo pitanje:
a u tome da postanem slikar?" Ali, puste prostorije prvog
kos muzeja slika i skulptura, neko prestolonasljednikovih
ko nih odaja, kao i mizeran broj alosnih slika na zidovima,
K'H su ve dostatan odgovor. Usto, tek sam bio proitao kako
e Halil-pa a> profesionalni vojnik, koji nije prodao ni jednu ju Suku, sa svojom t
u nom enom, koja mu je bila model, u
tarosti hranio u jeftinim menzama vojnih domova.
Trudei se svim srcem da je oraspolo im i nasmijem, sljedei put sam joj pokazao ozbil
jne slike princa Abdulmed ida _ "Goethe u haremu" i "Beethoven u haremu", a onda j
e, kao iz vedra neba, upitao hoemo li na D ihangir. Samome sebi bio sam se zakleo d
a je to nikada vi e neu upitati, no ipak... Kad me je uzela za ruku, dugo nismo pro
govorili ni rijei. "Moram li te izgubiti?", upitao sam je u maniri junaka iz film
ova moje mladosti.
Budui da su joj ograniili telefoniranje, sljedei sastanak bilo je kudikamo te e dogov
oriti, a kad smo se susreli u muzeju, pred " enom koja le i", moj tu na ljepotica plaui
mi je ispriala kako njezin otac dodu e nemilice ka njava sinove, ali da je boleivo vez
an uz nju, svoju ker, da je zbog toga ljubomoran na svakoga, te da ga se ona jako
boji. I jo je rekla da i ona njega silno voli, no da joj je tek sada jasno kako
vi e voli mene, nakon ega smo se sedam sekundi, koliko je potrebno da se pred na im v
ratima zauju koraci koji su najavili da je stari muzejski uvar u ao u hodnik, ljubil
i bespomono i sa stra u kakvu nikada dotad nismo osjetili. Ljubei se, rukama smo dr ali
jedno drugom glavu, kao da dr imo krhki porcu-'anski ukras.
Nakon toga okrenuli smo se prema Halil-pa inoj eni, koja nas )e cijelo vrijeme tu no
gledala s rasko no uokvirene slike. ^ad se na vratima ukazao uvar, moja se ljepotic
a oglasila. Otmi me!" ""i
j
redu!", odgovorio sam. Imao sam bankovni raun na koji
Pnje mnogo godina stavio novac to mi ga je baka davala
eparac, etvrtinu duana u Aveniji Rumeli (prepisan je na
nakon svaa izmeu oca i majke) i ne to dionica (tada
368taj osjeaj (ili kad bih previ e pu io), te ko bih disao, na u-inilo da u tom posve ob
inom ivotu gubim dah i gu im Tada bi me spopadala elja da naudim sebi, a ako mi se ni
to bi svidjelo, da bje im iz kole i s nastave.
Pa ipak, povremeno sam odlazio u atelje i slikao trudei svim silama zaboraviti sv
oj model koji je mirisao na bade ili, upravo suprotno: upinjui se svim silama da
ga dozovem u sjeanje. No tim je slikama ipak ne to nedostajalo. Mo da sam grije io u to
me to sam elio da mi slikanje pru i ono nekada nje djetinje zadovoljstvo, iako je djet
injstvo odavno bilo iza mene. Razmi ljao sam o tome to bi napola dovr ena slika mogla
predstavljati i prestajao raditi na njoj, dr ei da nije dovoljno dobra. Ta me je n
eodlunost uvjeravala da - elim li osjetiti sreu kakva me obuzimala u djetinjstvu najprije moram dobro razmisliti o slici prije no to ponem slikati. Pa ipak, nisam
znao kako razraditi ideju o slici koju elim naslikati. Nisam shvaao da, na kraju k
rajeva, mo da moram i patiti zbog slikanja jer me je ono dotad usreivalo, te da sam
o s osjeajem te patnje mogu razviti svoje slikarsko umijee.
Pla ila me i spoznaja da su sva ta unutarnja nezadovoljstva "zarazna". Shvatio sam
naime da e se za nekoliko godina i s "umjetno u arhitekture" dogoditi ono to mi se d
ogodilo sa slikanjem. Usto, izuzmem li izradu maketa od kocki eera i drvenih kocki
, srea moga djetinjstva ni na koji nain nije bila povezana s arhitekturom. Ni prof
esori Tehnikog sveuili ta - a veina ih je bila posve obina i "tehniki nastrojena" - nis

u osjeali nikakvu zaigranost ni kreativan u itak u arhitekturi. Fakultet mi se tako

poinjao initi kao prostor u kojem gubim vrijeme potrebno za ne to drugo to moram uini
ti, i za ne i "stvarni" ivot koji svakako moram pro ivjeti. Kad bi me obu zeo takav
osjeaj, najednom bi sve o emu se govori na sa > zvono koje eljno i ekujem, profesor
ovo predavanje, pnja l koji pod odmorima pu e i zafrkavaju se, sve bi se to pret
vo u odraz neega to je neko bilo i nestalo, a ja bih, buduc mi nikako nije uspijeva
lo pobjei iz tog besciljnog, pogre i tjeskobnog svijeta, osjetio da nipoda tavam sa
moga se >
bih poinjao gubiti zrak i gu iti se. Da bih pobjegao iz tog tje-kobnog svijeta (u k
ojemu je, ba kao u nekim snovima, vrijeme brzo prolazilo, a ja nikako nisam stiza
o onamo gdje sam neizostavno morao biti), pod satom bih ne to pisao i zavr enim teks
tovima dometao crte e. Bili su to krokiji profesora i kolega meni okrenutih leima,
nacrtani grafitnom olovkom, parodije i pasti i na predavanje i dogaaje oko nas te "
pjesme" s banalnim rimama... Unato svom tom spisateljsko-ilustratorskom trudu, un
ato maloj grupi itatelja okupljenih oko mene, koji su eljno i ekivali sve to u predavao
nici napi em i nacrtam, i smijali se itajui i gledajui moje uratke, to sam i elio, osje
j da vrijeme brzo protjee i da mi ivot prolazi uzalud bivao je katkad toliko sna an
da bih samo sat po dolasku u zgradu Arhitektonskog fakulteta na Ta ki li, gdje sam t
rebao provesti cijeli dan, izjurio van kao da se radi o ivotu i smrti (ne pazei pr
itom hou li stati na crte koje razdvajaj^ ploice u prizemlju) i nestajao na istanb
ulskim ulicama.
Tih dana obi ao sam zabaene ulice izmeu Taksima i etvrti Tepeba i te - prije nego to su
poru ene - etvrti na Peri, majstorsko djelo armenskih graditelja s kraja 19. stoljea
, kojima smo se majka i ja neko vozili dolmu om na povratku s Gala-tasaraja kui, i k
oje su mi se, kao estogodi njaku, inile poput dalekih predjela iz bajke. S Arhitekto
nskog fakulteta penjao sam se katkad na Taksim, potom sjedao u bilo koji autobus
i odlazio kamo elim, ili kamo su me noge same nosile. Besciljno
374
375sam lutao uskim i siroma nim ulicama Kasimpa e; razgledao stare kue na Balatu, koj
e su me isprva podsjeale na kazali ne kulise; prolazio kroz stare grke i idovske etvrt
i, koje su zbog zadnjih seoba i neima tine dobile neku neobinu teksturu, te kroz po
sve muslimanske, svjetlom okupane sporedne ulice Uskudara, u kojima je sve do os
amdesetih godina pro loga stoljea bilo mno tvo drvenih kua. Prolazio sam starim, zastr
a ujuim, meni gotovo zlokobnim ulicama etvrti Kod amustafa-pa a, koje su ubrzano nagrival
i betonskim zdanjima; razgledao udesno dvori te Fatihove d amije, koje bi me se svaki put dojmilo, te Balikli i n
jegovu okolicu; prolazio kroz naselja na Kurtulu u i Feritkoju, koja su mi se, kak
o su siroma ila, svaki put inila sve starijima, i koja ovjeka navedu na pomisao da u
njima neprestano, tisuljeima (a zapravo tek pedeset godina), ivi srednji sloj koji
- pod prinudom dr ave - stalno rmjenj vjeru, rasu i jezik. Zatim bih produ io prema
naseljima KO) postaju sve bjednijima to se ovjek vi e spu ta niz padinu kojoj su smje t
ena (kao i u etvrtima D ihangir, Tarlabasi i anta ). Te etvrti, u koje sam prvi put kroi
o bje ei iz SKO > nastave i - poinjao sam nasluivati - od pomisli da bih) ga dana mog
ao imati posao, ured i radni stol, neizbrisivo se urezale u pamenje u bojama to ih
izazivaju zloa i
376
ljutnje i tuge, duboko skriven u meni. Na ta lutanja polazio sam tragajui za neim,
u ivajui pritom u vlastitoj besciljnosti i dokonosti i slutei duboko u sebi da u s t
im gradom, koji sam upoznavao zid po zid, ulicu po ulicu, jednoga dana ne to stvor
iti. No, ta su lutanja istodobno u meni ostavljala dubok emotivan trag, i kad bi
h kasnije, iz posve obina razloga i s najobinijim osjeajima, radi kakva posla ili n
a neiji poziv, za ao u te ulice, isprva ne bih dokuio da su ta mjesta zapravo oni po
sebni krajolici, koji se u meni stapaju s tu nim uspomenama
377Ipak, ugledav i u nekoj etvrti oronulu staru esmu, ili sru e ' zid kakve bizantske
crkve (Pantokrator, Mala Aja Sofija) k0-je u meuvremenu jo vi e propala, ili - s kak
ve padine - Zlat ' rog, koji bi se naas ukazao izmeu d amije i kakve ru ne zgr de ravn
a krova, prisjetio bi se toga i shvatio za to sam poti te i uznemiren kao neko, kad s

am prvi put do ao onamo, i za t mi se krajolik, koji sam neko promatrao s istoga mjes
ta i ;z iste toke, sada ini toliko drukijim. Razlog tomu nije bilo izblijedjelo sjea
nje, nego to to sam isti krajolik promatrao s posve drukijim osjeajima. Promatrati
gradske krajolike znai spojiti prizore s osjeajima koje u nama budi Istanbul dok h
odamo ulicama i vozimo se brodom. Nije to samo ono obino razgledanje grada za etnj
i, nego i sposobnost da svoje du evno stanje spojimo s prizorima koje nam nudi gra
d. Uinimo li to umje no i iskreno, spojit emo u glavi prizore grada s najdubljim i n
ajiskrenijim osjeajima, s boli, poti teno u i tugom, a katkad i sa sreom, rado u ivljenj
optimizmom.
Ako nauimo tako gledati na grad, ako smo u istome gradu ivjeli toliko dugo da pred
jele mo emo povezati s najiskrenijim i najdubljim osjeajima, poslije nekog vremena
ulice, slike i krajolici na ega grada poet e u nama buditi posve odreene osjeaje i ras
polo enja, ba kao to neke pjesme u nama prizivaju stare ljubavi, osobe koje smo volj
eli i razoaranja. Mo da mi se Istanbul i ini toliko tu nim zato to sam, izgubiv i ljublje
nu koja je mirisala na badem i poev i bje ati s nastave, tih dana prvi put za ao u mnog
e gradske etvrti i sporedne uliice i otkrio nesvakida nju panoramu grada, koja se mo e
vidjeti
samo s brda.
Prvih dana, shvativ i da vi e nemam modela za kojim o\ trao i koji bi mi pozirao, bje a
o sam svako malo s nastav besciljno lutao gradom. Pri jednom takvom bijegu otkri
o s ne to to se podudarilo s mojom opsjednuto u vremeno . to je kasnije naselilo moje
snove posve banalnim i k i ranim simbolima (puni mjesec pretvara se u brojani
^ Jednoga dana u o ujku i9?z. godine, oko podneva, sjeo^
^ dolmu na Taksimu
(kao neko s "Crnom ru om") i izasa
dje gdje sam htio (tada se moglo tako) - na Mostu Galata. Nebo nad gradom bilo j
e nisko, mrano, sivkastomodro. inilo se da e snijeg svakoga trena poeti padati. Na m
ostu nije bilo ive du e. Na strani okrenutoj Zlatnom rogu opazio sam drveno stubi te,
koje je s mosta vodilo nani e. Spustio sam se njime.
Dolje sam ugledao usidren brodi koji je vozio na gradskim linijama. Cijela posada
- kapetan, strojar, momak koji vezuje brodsko u e na pristani tu - svi su stajali n
a obali pored u eta kojim je brodi bio zavezan za molo i - kao da su posada kakvog
velikog glisera - doekivali rijetke putnike razgovarajui jedan s drugim uz cigaret
e i aj. Prilagoavajui se takvom
"goaju, i ja sam ih na ulazu pozdravio, a kad sam se ondje, u suoio s umornim putn
icima koji su sjedili i ekali po' s
ko 71 Wi tt
u izblijedjelim kaputima, s kapicama i rupcima i Cekerima u rukama> najednom mi
se uinilo da ih Pzna'em ' da s njima, u tom brodiu to plovi pre-F0ga' svakga dana odl
azim na posao i vraam se brod' be umno zaplovio, taj neponovljivi osjeaj Za'ednici '
srcu rada tako me sna no obuzeo, da )0^ne t0: da se mi dolje nalazimo u nekom stari-m
utijem i usporenijem vremenu dok gore, na mostu
378
379i gradskim prometnicama, na kojima upravo vidim trolejbu t trole i reklame ba
naka, u istome trenu protjee jedno podn o ujku 1972.. godine. Spustiv i se niza stube
koje vode na prist ni te Zlatni rog, a koje su mi sluajno zapele za oko, kao da sa
se vratio trideset godina unatrag, u vrijeme kad je Istanbul bi jo izopeniji od s
vijeta, jo siroma niji i tu niji.
Ispred podrhtavajuih prozora stra njega salona na prvoj r>a lubi brodia poela su pola
ko promicati pristani ta na Zlatnome rogu, drvenim zdanjima prekrivena brda starog
a Istanbula groblja obrasla empresima... Potom, u beskrajnu nizu, male tvornice,
radionice, dimnjaci, skladi ta duhana, uru ene bizantske crkve, kuerci na obali, uske
ulice i najrasko nije osmanske d amije, padine, mrana brda, brodogradili ta, zahrale br
odske olupine, siroma ne etvrti... Zbog zamagljenosti i podrhtavanja brodskih prozo
ra, Crkva Pantokrator na Zejreku, velika skladi ta duhana na D ibaliju, pa ak i obris
i Fatihove d amije daleko u pozadini, doimali su se poput krajolika koje sam viao n
a po utjelim i o teenim filmovima, i inilo mi se kao da ih gledam nou, iako sam plovio
usred bijela dana. Kad bi se brodi pribli io nekom pristani tu, utihnula bi buka moto

ra koja je podsjeala na zvuk majina ivaeg stroja. A kako se prozori vi e nisu tresli,
mirne vode Zlatnoga roga, koko i i pjevci
380
__________
------- WW"W*.K9
nedaleko od pristani ta Fener, ene to se s ko arama ukrcavaju na brod, uske ulice star
e grke etvrti ft pozadini, radionice, skladi ta, bave, stare automobilske gume, konjs
ke zaprege koje su se jo i tada mogle vidjeti u gradu, sve se to doimalo crno-bij
elim i s vrstim i jasnim linijama, poput prizora na sto godina starim razglednica
ma.A kad bi brod ponovo zaplovio napredujui prema drugoj, grobljima prekrivenoj o
bali Zlatnoga roga, prozori bi se opet zatresli, a zbog crnoga dima koji bi poku
ljao iz brodskog dimnjaka krajolik bi se inio jo tu nijim, i kao sa slike. Katkad se
nebo znalo posve smraiti, ali bi odmah nakon toga bljesnula hladna, snje na bjelin
a, kao na filmu kad se celuloidna vrpca na nekom mjestu zagrije i progori.
Je li misterij Istanbula u tome to njegovo siroma tvo traje
usporedno s njegovom velikom pro lo u? U tome to grad,
unato otvorenosti za vanjske utjecaje, i dalje ivi kao zajednica
atvorena u sebe, i to se iza njegovih prirodnih i spomenikih
J pota, okrenutih vanjskome svijetu, svakodnevni ivot odvija
napuklim i lomnim ljudskim odnosima? Ali, svaki govor o
jstvirna nekog grada, njegovu duhu ili pravoj prirodi, prese u posredan govor o
vlastitu ivotu, pa i vi e od toga
govor o vlastitom du evnom stanju. Jer, grad nema sredi ta ZVan nas samih. to je bio s
misao moga tako sna nog poistovjeivanja s Ca-rigradanima u o ujku 1972. godine, onih
dana kad sam bje ao s nastave i sa Zlatnoga roga brodom odlazio na Ejup? Jesam li
mo da, samoga sebe elio uvjeriti u to da su ljubavna pria koja mi je slomila srce, i
zgasnue u itka u slikanju, kojemu sam kanio posvetiti cijeli ivot, bili neva ni spram
tuge grada? Moglo bi se rei da sam, gledajui Istanbul, koji je bio kudikamo jadniji, izmueniji i
tu niji od mene, htio zaboraviti navlastitu bol. Ali, za razliku od filmskih junak
a turskih melodrama, od samoga poeka shrvanih tugom, pa stoga i programiranih da
"u
382
ljubavi i ivotu" neprestano gube, ja u tuzi grada nisam tra io ispriku za svoju tug
u.
Jer, zbog posebnosti svojeg stanja, tu tugu ni s kim nisam elio dijeliti. Ta se p
osebnost zrcalila u injenici da moja obitelj i bli a okolina nisu ozbiljno prihvaali
moju nakanu da postanem pjesnik i slikar. A pogledi svih drugih istanbulskih sl
ikara i pjesnika bili su upereni samo prema Zapadu, tako da nisu bili kadri vidj
eti vlastiti grad. Oni su se iz petnih ila upinjali biti suvremeni, pripadati dob
u trolejbusa i reklama banaka, odnosno vremenu koje je protjecalo iznad Mosta Ga
lata. Ja pak nisam bio naviknut na tugu, kojom sam plaao cijenu upoznavanja s gra
dom, a zbog zaigranog i sretnog djeteta koje se krilo u meni, u Istanbulu mo da i
nije bilo osobe kojoj je tuga bila toliko daleka. Nisam se htio priviknuti na ta
j osjeaj, nisam ga prihvaao kad bih ga outio. Uznemiren, jurio sam na sve strane tr
a ei utoi te samo u ljepotama Istanbula. No, za to bi ljepota nekog grada, bogatstvo nje
gove povijesti i tajnovito ozraje bili lijek za na e du evne patnje? Mo da svoj grad (b
a kao i svoju obitelj) volimo samo zato to nemamo izbora? Kako god, svakako moramo
otkriti to u njemu volimo, i za to.
Unato tuzi i posvema njoj zbrci u glavi, u brodu koji se od Zlatnoga roga pribli avao
Haskoju nasluivao sam da me Istanbul ve e uza se i stoga to mi pru a dublje spoznaje
i veu utjehu nego sve ono emu su nas poduavali na predavanjima. Kroz brodske prozor
e koji su podrhtavali ukazivali su se palaca Topkapi, d amija Sulejmanija, istanbu
lska brda, d amije i crkve - silueta koja se, skupa sa starim i ru evnim drvenim kuam
a, djelomice napu tenim grkim naseljima na Feneru (opustjelim zbog ustrajne dr avne r
epresije), i ru evnim zdanjima uokolo, nasluivala kroz crne oblake inei se u tim tren
ucima ) tajnovitijom.

l o posve osobito pro imanje povijesti i ru evina, ru evina i

'vota, ivota i povijesti, ti ostaci stare teksture grada, sazdane
^ rva i kamena, i u itak koji mi je pru ao odlazak u udaljeetvrti, sve je to nalikovalo onom mom "drugom svijetu",
J' spreman za mene, samo to nije postao nadomjestkom
383za u itak u slikanju koji je, postupno gasnuci, u meni izazivao nemir. elio sam
biti u toj neobaveznoj, poetinoj zbrci! Kad god bi mi dodijao studij arhitekture,
nestao bih u Istanbulu onako kako sam neko, u djetinjstvu, u bakinoj kui, ili na
dosadnim satovima, nestajao u svom "drugom" svijetu - svijetu

ma te. Moglo bi se rei da sam htio to prije dosegnuti tugu, tu neizbje nu sudbinu kojo
m sam plaao ivot u Istanbulu, a potom osjetiti olak anje.
U mjestima koja sam obilazio uvijek bih pone to pojeo, a u "normalni" svijet, to j
est kui, vraao bih se donosei sa sobom poneki predmet. Mogao je to biti telefonski e
ton nazublje-nih rubova, povuen iz uporabe; okrhnut komad opeke koji )L otpao s t
isuljetnog zida i koji sam, smijui se, pokazivao pn-jateljima "kao licu za cipele i
otvara za boce"; stare papirna*6 novanice, koje su neko obilato nudili u svim ista
nbulsk1 antikvarnicama; ig tvrtke koja je propala prije trideset go na; utege za
vagu iz mjesnih trgovina; stare, jeftine knjige k) sam kupovao na Trgu prodavaa kn
jiga, kamo su me na duga lutanja noge naje e same nosile... Tu tvarnu, op'P l
384
stranu grada utio sam ne samo po predmetima, kameniima, voznim kartama i knjigama k
oje sam skupljao, nego i po tome to sam uvao i svaki zapisani podatak o gradu, pro
gram, cjenik i tomu slino, dr ei kako su te stvari zanimljive i "va ne". Bio sam donek
le svjestan kako te prikupljene predmete neu moi vjeno uvati, da u se nakratko pozaba
viti njima, a onda ih zaboraviti. Po tome sam osjeao da nikada neu postati opsesiv
ni kolekcionar, ili skuplja podataka poput Koua. No u trenutku kad bi mi do li pod r
uku, samome sebi govorio sam kako e ti podaci jednoga dana postati dio nekog veli
kog projekta - velike slike ili serije slika, romana poput onih to su ih napisali
Tol-stoj, Dostojevski ili Mann, koje sam upravo itao, ili ni sam ne znam ega jo . K
od god sam, skupa s neizbje nom tugom, osjetio poetinost istanbulske teksture, koja
se sastojala od svakovrsnih udesa i starina, carske veliine i mrvica povijesti, u
mi ljao sam da se posve osobita zagonetka te teksture i poetinost grada ukazuju sam
o i iskljuivo meni. Prihvaajui tugu i kao ne to strano mome sretnom i privilegiranom i
votu, i kao osjeaj koji e neizbje no s grada prijei na mene, samome sebi ponosito sam
govorio kako sve to vidim kroz prozore broda za Zlatni rog nitko poput mene dota
d nije vidio!
Kad god bih na stvari oko sebe gledao iz tog pjesnikog kuta, svaki podatak o grad
u primao bih uzbueno, kao da se upravo suoavam s dijeliem neega to je vrlo va no i to u
ravo nastaje - s kakvom pjesmom, slikom, umjetnikim djelom ili muzejem. Usto, kao
da je sve to to bih s takvim senzibilitetom dotaknuo, moralo postati umjetniko dj
elo... Ponesen tim uzbuenjem, elim vam podastrijeti i podatke druge vrste - priu o
brodu iji su prozori podrhtavali.
Zvao se Kod ata . On i njegov brat blizanac Sarijer izgraeni su J937- godine u Zlatno
m rogu, u brodogradili tu Ha koj. U ba broda ugraeni su motori iz 1913. godine, skinut
i s jahte
"netullah, koja je bila vlasni tvo egipatskog valije178 Abbasa
"mi-pa e. Je H jako podrhtavanje brodskih prozora upuivalo a to da motor nije bio d
obro nalegao u le i te? Osjeao sam
graaninom Istanbula zato to sam volio takve pojedinosti,
385a taj osjeaj inio je moju tugu i strah od ivota jo dubljim ' stvarnijim. Brodi Kod a
ta oti ao je u mirovinu 1984. godin dvanaest godina nakon to sam se s njega iskrcao
na Ejup.
Poneki predmet koji sam s besciljnih etnji i "nestanaka" do-nosio sa sobom, nekol
iko starih knjiga, neka posjetnica, star razglednica ili nesvakida nji izvor podat
aka o gradu, koji bih prigrlio kao staru dragocjenost, sve mi se to inilo dokazom
da su moji obilasci grada "stvarni". Mislio sam da e se moji snovi o gradu ostva
riti uz pomo tih beskorisnih starudija i jo besko-risnijih podataka. Kao Coleridge
ovu junaku, koji se probudio s odsanjanom ru om u ruci, i meni su ti predmeti i kn
jige dali naslutiti da Istanbul nije ma tarija slina onoj o mojem "drugom, unutarnj

em" svijetu, kojim sam lutao u djetinjstvu i koji me usreivao, nego stvarnost bli
ska toj uobrazilji.
Moja muka s Ejupom, na koji me je dovezao brod Kod ata , bila je u tome to mi se to m
alo i savr eno naselje na kraju Zlatnoga roga nije inilo stvarnim, nego izma tanim. K
ao u sebe zatvorena, "istonjaka", tajnovita, bogobojazna, ivopisna i mistina fantazi
ja, Ejup je bio tako savr en da mi se ba on inio "snom o Istoku" (za druge je to bio
Istanbul), nekom vrstom tursko-istonjako-muslimanskog Disnevlanda u samome Istanb
ulu. to je bio razlog tomu? Njegova izmje tenost izvan gradskih zidina, zbog koje j
e bio po teen bizantskog utjecaja i posvema njeg kaosa Istanbula? To to se njegova lij
epa groblja, drvee i kue stapaju u jedno? Veeri koje se, zbog visokih brda, ranije
spu taju? Mo da udovolji svakome s "romantinim" snovima o Istoku Ejup duguje okolnos
ti da je udaljen od sredi ta grada, birokracije, dr avnih institucija i zdanja, dakl
e od svega onoga to je bilo izlo eno stalnom pozapadnjenju, to je preuzimalo i prisv
ajalo zapadnu gradu i obnavljalo samo sebe. Ta] fantastini san o Istoku, koji je
Pierre Loti volio zbog njegove iskonske istoe, i zbog kojega je sebi u Istanbulu k
upio kuu nastanio se u njoj, uvijek mi se inio odbojnim zbog svoje be prijekorne s
avr enosti. Zbog toga je odlazak na Ejup toga da za mene znaio kraj tuge koju sam,
sretan, utio gledajui Zlatni rog, sazdan od ru evina i povijesti. Polako sam shva
386
da Istanbul volim i zbog toga to gubi ru evine, tugu i sve ono lio je neko imao. Uda
ljio sam se odande kako bih se obogatio drugim dojmovima i vidio ru evine koje su
me usreivale, te sam krenuo u druge dijelove grada.
te387
37Jedan razgovor $ majkom: strpljivost, oprez, umjetnost
Godinama je majka naveer sama sjedila u dnevnom boravku i ekala oca. On bi odlazio
u bridge-club, potom drugamo, a kui bi se vraao prilino kasno, naje e kad bi majci ve
ozlogrdilo ekanje, pa bi oti la spavati. Poslije veere, koju bismo majka i ja pojeli
za stolom, jedno naspram drugog ("Jako sam zauzet, neu stii, samo vi jedite!", te
lefonirao bi otac), majka bi sjela za stol i na stolnjaku krem boje, kojim bi pr
ekrila stol, razdijelila karte i poinjala gatati. Logika te igre - presijeku se d
va pila od po pedeset dvije karte, te se karte ni u po brojevima, vrijednosti i boj
ama (pri emu se smjenjuju crvena i crna)
- zapravo je vi e u tome da se isku a igraevo strpljenje, negoli
- kao u pravome gatanju - da se prorekne budunosti ili da se, iz poruka i itanih iz
karata, izmisli pria o ivotu koji je pred nama. Kad bih koji put usred te igre, ko
ja se zbog toga i naziva pasijansom (patience "strpljenje"), iz svoje sobe do ao u
dnevni boravak i upitao majku to joj kazuju karte, ona bi uvijek dala isti odgov
or:
"Ne gatam, du o, samo hou prekratiti vrijeme. Koliko je sati? Prevrnut u jo jednom ka
rte, pa na spavanje."
Govorei to, bacila bi pogled na udaljeni crno-bijeli televizor, kakav se u Tursko
j tek bio pojavio, i na kojemu se prikazivao neki stari film, ili vodio razgovor
o tome to se neko dogaalo za ramazana (ionako je postojao samo jedan kanal, koji ]
promicao dr avnu politiku), i rekla: "Ne gledam to, iskljui g ako hoe ."
No ovaj put ja bih neko vrijeme gledao crno-bijele ulice sv ga djetinjstva, ili
kakvu utakmicu. Nije mi bio cilj prekr*
388
vrijeme gledanjem televizije, nego nakratko izai iz sobe (vrata bih zatvorio smet
eno, Ijutito i neodluno) u kojoj sam bio sam, i malo porazgovarati s majkom, kao t
o smo i obiavali tih veeri, a malo i prodiskutirati o kojeemu.
Neke od tih rasprava znale su prerasti u vrlo o tre svae. Kasnije bih se pokajao zb
og toga, povlaio se u sobu, zatvarao vrata i itao do zore. A ponekad sam nakon svae
s majkom izlazio u hladnu istanbulsku no i s cigaretom u ruci besciljno kru io Bej
ogluom i oko Taksima, tumarao mranim sporednim ulicama dok ne promrznem, i vraao s
e kui kad bi cijeli grad, i majka, utonuli u san. Polako mi je prelazilo u naviku
ne to to e potrajati punih dvadeset godina: na poinak odlaziti u etiri ujutro, a usta
jati u podne.
Razgovori i diskusije koje sam tih dana vodio s majkom odnosili su se samo na je

dnu temu, spomenuli je mi ili ne: u zimu 1972. godine, usred druge godine studij
a arhitekture, naprasno sam prestao pohaati nastavu. Izuzev nekoliko predavanja n
a koja sam odlazio da ne izgubim pravo na studij, vi e uope nisam navraao na Arhitek
tonski fakultet na Ta ki li.
Ponekad sam, pokoleban, mislio: "Ako i ne zavr im arhitekturu, ipak u imat nekakvu
fakultetsku diplomu." Isto su esto ponavljali otac i moji prijatelji, a budui da j
e i to ponavljanje utjecalo na mene, inilo se da u najmanju ruku samo majka nema
jasnu predod bu o situaciji. I ja sam, meutim, izdaleka nasluivao da neu zavr iti arhit
ekturu. Da bude jo gore, osjeao sam da i u itak koji mi je priinjavalo slikanje umire
, ostavljajui u meni jo bolniju prazninu. Budui da sam znao da nagonsko bje anje u sv
ijet ma te neu moi odagnati itanjem knjiga i romana do zore i nonim tumaranjima od Tak
sima do Bejoglua i Be ikta em, moja je malodu nost vremenom prerasla u brigu, pa bih n
ajednom ustao od stola i nastojao pridobiti ma)ku da se pomiri s takvim stanjem
stvari. A kako ni meni samome nije bilo posve jasno za to to inim i to je zapravo to
a sto "ih je morao pridobiti, na i su se razgovori pretvarali u svojevrsnu zbrku
i pometnju.
ja sam u mladosti bila poput tebe", kazala bi, primjeri389e, majka, mo da i da me razdra i (kako sam, kasnije, mislio) "Bje ala sam od ivota, k
ao i ti. Dok su tvoje tetke bile na sve uili tu, medu intelektualcima, ili se zabav
ljale na balovima ' prijemima, ja bih ostajala u kui i satima glupo buljila u sta
re brojeve djedova asopisa Illustration." Potom bi povukla dim cigarete elei vidjet
i kakav su dojam njezine rijei izazvale kod mene. "Bila sam stidljiva, bojala sam
se ivota."
Dok je to govorila, neprestano sam mislio na njezinu usporedbu "kao ti", i trudi
o se suspregnuti ljutnju koja me sve vi e obuzimala. Ponavljao sam u sebi da to ma
jka govori "za moje dobro", ili radi neeg to smatra takvim. Meutim, u tim rijeima kr
ila se dublja poruka, koja me je i ojadivala zbog toga to se na la tu, i koja me mo d
a i tjerala na prepirku i borbu s majkom. Razmi ljajui o poruci koja je u meni izaz
vala ljutnju, skrenuo bih pogled s ekrana i uperio ga prema reflektorima brodova
koji su, plovei na gradskim linijama, amo-tamo lagano klizili Bosporom.
Tu poruku ("Ovdje ionako ni ta ne valja"), koju mi majka nije htjela otvoreno rei,
u trenucima pesimizma i drskosti esto su ponavljali lijeni carigradski bur uji i pi
sci novinskih ko-lumni, koji su razmi ljali kao oni.
Taj pesimizam bio je povezan s tugom koja je cijeli grad inila bezvoljnim. No bud
ui da su se iza bezvoljnosti krili gu-bitni tvo i neima tina, za to su tu poruku tako es
to ponavljali i istanbulski bogata i? Mo da zato to su se igrom sluaja obogatili? A mo d
a i zbog toga to nisu bili kadri proizvesti ni ta slino sjajnim proizvodima zapadne
civilizacije, koju su htjeli opona ati da bi prikrili sluajno bogatstvo, te da bi s
av svoj neuspjeh svalili na jednu pesimistinu i tu nu kulturu, iji su tvorci i sudio
nici i sami bili.
No u pesimizmu majke, koja je tijekom ivota preuzela rnn go od ru ilakog i sumnjiavog
jezika srednjega sloja, bilo ) i neeg to joj je davalo za pravo. Nedugo nakon to s
e ua i rodila brata i mene, otac joj je nemilice poeo nanositi Uvijek sam osjeao k
ako su oeva izbivanja iz kue (na ta
390
razvoj dogaaja nije ni pomi ljala kad se za njega udavala) i siroma enje cijele porod
ice natjerali majku da prema ivotu zauzme vrst obramben stav. Kao djeca, brat i ja
smo s njome i li u kupovinu, etali Bejogluom ili odlazili u kino ili park, i kad g
od bih na njoj osjetio pogled nekog mu karca, na licu bih joj opazio oprez i obzir
koji su titili njezinu obitelj i nju samu od vanjskoga svijeta. Ili bih, kad bis
mo se brat i ja na ulici poeli prepirati i naguravati, na majci primijetio ljutnj
u i bezvoljnost, ali i za titniki nagon.
Taj majin za titniki nagon, koji sam esto znao osjetiti, govorio nam je da "budemo no
malni, obini, poput drugih", i da "ne privlaimo pozornost na sebe". Takav svjetona
zor, koji je zagovarao samozatajnost i zadovoljavanje malim, nosio je u sebi mno
go od tradicionalne moralnosti i sufijskog odgoja koji je obilje io cijelu kulturu
, te se uope nije mogao pomiriti s tim da bi ovjek, utuviv i si ne to u glavu, Mo kada
r prekinuti studij i prestati odlaziti na predavanja. Majka kao da mi je uvijek
iznova ponavljala kako sebi ne smijem pridavati toliku va nost; kako svoje moralne
i intelektualne opsesije ne smijem shvaati preozbiljno; ako sam ve stra an, da tu s

trast iskoristim za marljivost, po tenje i dobrotu, i za to da se ne razlikujem od

drugih; da Europljani slikarstvo, umjetnost, stvarala tvo i tome slino imaju pravo
smatrati vrlo ozbiljnim; da svi mi koji u drugoj polovini 2.0. stoljea ivimo u Is
tanbulu, pripadamo kulturi koja nije bogata kao neko, koja je osiroma ila, oslabjel
a i izgubila svaku volju i elju; da od samoga poetka ne smijem smetati s uma stav
"Ovdje ionako od mene ni ta nee biti", te da kasnije nemam pravo na tugovanje.
Da bi me navela na dalji razgovor, majka bi mi drugom prigodom ispriala kako je o
na osobno medu imenima osmanskih sultana izabrala za mene ime sultana Orhana jer
ga je najvi e
jela. P njezinim rjeima, razlog je bio taj to sultan Orhan Pce nije udio za velikim d
jelima, nije se isticao, ni u emu 'Je pretjerivao u svome obinom ivotu, te to su pov
ijesne
I'ge s po tovanjem govorile o tom drugom osmanskom sul391
tanu, ne zadr avajui se ipak odve na njemu. Majka je htjel da i ja shvatim smisao i
znaenje tog njezina izbora, o kojem ' govorila s osmijehom.
Kad god bih tih veeri, kad je majka i ekivala oev dolazak napustio svoju sobu i u dne
vnome boravku poeo raspravljati s njom, znao sam da u se tvrdoglavo suprotstaviti
banalnoj ivotnoj prii koju mi je namijenila, jednako kao i istro enom tu nom i skromno
m ivotu koji mi je nudio Istanbul. Ponekad sam se pitao za to uope s njom razgovaram
o tome, a kad na to pitanje ne bih prona ao zadovoljavajui i pravi odgovor, osjeti
o bih kako mi se u du i odigravaju zamr eni procesi, ije znaenje ni meni samome nije b
ilo jasno.
"I prije si bje ao iz kole", rekla je majka hitro redajui karte. "Pronalazio si razn
e izgovore: da si bolestan, da te boli trbuh, da ima vruicu... Neko vrijeme, dok s
mo bili na D ihangiru, to ti je bilo pre lo u naviku. Jednoga jutra kad si rekao da
si bolestan i da nee ii u kolu, ja sam se izvikala na tebe: 'Dosta mi je toga!', gal
amila sam. 'Bio bolestan ili ne bio, smjesta u kolu! Ne elim te vidjeti u kui!'"
Na tom mjestu esto ponavljane prie majka bi se najprije nasmijala, mo da i zbog toga
to je itekako dobro znala da me naljutila; onda bi za utjela, povukla dim pa bi, i
ne pogledav i me, uvijek s istim zadovoljstvom brzo dodala: "Poslije toga nikada
vi e nisi rekao da si bolestan i da nee u kolu."
"Ako je tako, sad ti to velim!", najednom sam rekao s gnjevom. "Nikada vi e neu otii
na Arhitektonski fakultet." "U redu, a to e raditi? Hoe li, kao ja, stalno biti u kui
? U meni je polako rasla elja da se posvaam s majkom, zalupim vratima i u nonoj tam
i, sam, s cigaretom u ruci, dugo tumaram sporednim ulicama Bejoglua kao neki nap
ola pijan, napola lud ovjek, uvjeren da mu se sve i svatko gadi. Za vri jeme takv
ih tumaranja, koja su tih godina ponekad trajaa satima, idui kud me noge nose zag
ledao sam izloge, restor ne, polumrane kavane, mostove, ulaze u kina, plakate, io
prljav tinu, blato, ki ne kapi to padaju u mrane lokvice nogostupu, neonske svjetiljke
, automobilska svjetla i pse
392.
u oporima ru e kante za smee, i u tim trenucima, u naju oj i najtu nijoj uliici najzabiti
je etvrtr", spopadala me elja da se trkom vratim kui i napi em ne to o tim prizorima gr
ada, o njegovoj mranoj du i, o tom njegovom posve zbrkanom, tajnovitom i umornom li
cu. To je nalikovalo elji za slikanjem, koja je postajala neizdr ivom kad bi, neko,
najednom zatre-perila u meni kao osjeaj satkan od sree, radosti i strasti, no ja n
isam tono ni znao to mi je u tom trenu initi. "uje li se to dizalo?", upitala je maj
ka. Oboje smo pa ljivo osluhnuli, ali nismo uli dizalo iji je motor prozvodio buku n
alik stenjanju. To nije bio otac. Kad se majka vratila pasijansu, opet s posve n
ovim, za mene iznenaujuom strpljivo u, neko sam je vrijeme promatrao. Njezine ake i ru
ke imale su ne to to sam kao dijete stalno i svakodnevno gledao, to me je vezivalo z
a nju i nanosilo mi stra nu bol ako mi ne pru i nje nost, no iz njezinih gesta i kretn
ji nikako nisam uspijevao dokuiti to je to. Osjeao sam da prema njoj gajim nekakvu
prekomjernu ljubav ili prekomjernu ljutnju, etiri mjeseca prije toga, nakon duge
potrage, otkrila je stan a.
ed idijekoju, u kojem se otac kriomice sastajao s
Ijuba-lcorn- Vje to je od vratara izmamila klju, a kad je u la u v u njemu nije bilo
nikog), suoila se s prizorom koji mi je

393
kasnije pribrano opisala: oeva pid ama, ista onakva kakvu je imao kod kue, le ala je n
a uzglavlju, a na komodi uz krevet, isto kao i u na oj kui, stajala je hrpa knjiga
o brid u, koje je otac u to vrijeme itao.
Dugo vremena majka nikome nije povjerila to je ondje vidjela. Nekoliko mjeseci ka
snije uo sam cijelu priu. Ispripovijedala ju je posve neoekivano, jedne veeri dok je
, pu ei i pogledavajui na televizor, strpljivo slagala pasijans, a ja, kao i obino, s
jedio u dnevnom boravku i razgovarao s njom. Kad god bih se prisjetio te prie, ko
ju je majka skratila shvativ i da je nerado slu am, spoznaja da je otac imao i drugu
kuu, kamo je odlazio svakoga dana i u njoj neko vrijeme boravio, budi a je u men
i neki jezovit metafiziki osjeaj: inilo mi se kao je ostvario ne to to meni nije po lo z
a rukom, da je u gra prona ao nekog slinog sebi, svoga dvojnika, te da se svakog da
na nalazio s njim, a ne s ljubavnicom. Ta iluzija s vrennen2
394
vrijeme stvarala je u meni osjeaj da sam u ivotu i du i zakinut za ne to.
"Na kraju krajeva, mora zavr iti neki fakultet", rekla je majka sla ui karte. "Budui da
nee moi ivjeti od slikarstva, radit e . Ni mi vi e nismo bogati kao neko."
"To nije tono", odgovorio sam. "Jer, odavno sam izraunad da bi mi imetak koji ste
stekli dostajao za cijeli ivot ak i kad ne bih ni ta radio."
"Zar doista misli da bi mogao ivjeti od slikanja?" Majino nervozno ga enje cigarete u
pepeljari, pomalo posprdni, a pomalo omalova avajui prizvuk u njezinu glasu i obiaj
da ravnodu no sla e pasijans dok raspravljamo o (za mene) va nim temama, budili su u
meni osjeaj da e se na razgovor "uspje no" i brzo prometnuti u svau izmeu majke i sina,
koja je redovito izbijala naveer.
"Ovo je Istanbul, a ne Pariz!", nastavila je majka gotovo sretna. "Da si i najbo
lji na svijetu, opet te nitko ne bi ljivio! Bio bi posve sam. Nitko ne bi razumio
tvoju elju da sve ostavi i postane slikar, kad ve pred sobom ima lijep ivot. Da ivimo
u bogatom dru tvu koje po tuje umjetnost i slikarstvo, pa jo i nekako! Ali, ak i u Eur
opi znaju da su Van Gogh i Gauguin zapravo bili malo trknuti."
Zacijelo su i do majinih u iju doprle legende egzistencijalistike knji evnosti, koju j
e otac gutao pedesetih godina. Da bih provjerio je li to tono, potrudio sam se bi
ti ironian upuujui na jedan enciklopedijski rjenik izlizanih korica i po utjelih listo
va, koji je majka esto uzimala u ruke:
Pi e li u tvom Petit Larousseu da su svi umjetnici ludi?" Ne znam, sine. Ako je ovj
ek vrlo nadaren i marljiv umje-tn'k, pa jo i roen pod sretnom zvijezdom, u Europi
vjerojatno mo e uspjeti. U Turskoj e te sigurno smatrati luakom. e zarnjeri mi i ne
uzimaj mi za zlo, sve ti to velim da poslije ne bi za alio."
lvei bijes u meni izazivalo je to to je sve te rijei, koje su uboko pogaale, sipala
olako i bez mnogo razmi ljanja, slaze Pasijans.
395"A to bih ti mogao uzeti za zlo?", upitao sam, mo da i s eljom da me povrijedi ne
ka njezina jo te a rije.
"Ne elim da itko misli da ima psihike probleme", kazala ie majka, "pa zato i ne gov
orim prijateljima da ne ide na fakultet Ne bi mogli razumjeti kako netko poput te
be mo e napustiti fakultet da bi postao slikar. Mislili bi da si skrenuo pameu ogov
arali bi te."
"Reci im to god hoe ", uzvratio sam. "Zapravo elim sve napustiti da ne budem budalast
kao oni."
"Ne, nee ", usprotivila se majka. "I kao dijete bi na kraju uzeo torbu i oti ao u kolu
."
"Na koncu sam shvatio da ne elim biti arhitekt." "Studiraj jo dvije godine i stekn
i fakultetsku diplomu, sine, pa budi to ti je volja, ili arhitekt ili slikar." "N
e."
"Zna li to Nurd ihan misli o tom tvom prekidu studija?" U majinu pitanju jasno sam os
jeao elju da me kinji. "Nurd ihan veli da si toliko kivan jer te potresaju svae izmeu
oca i mene, i da ne ide u kolu zbog oevih izvanbranih pustolovina."
"Ne zanima me to o meni misle tvoji slaboumni prijatelji iz visokog dru tva!", reka
o sam izbezumljen od bijesa. Najudnije u svemu tome bilo je ovo: iako svjestan da
majka voli upotrijebiti rije koja e me izbaciti iz takta, ja bih se uvijek iznova
upecao na nju na kraju igre u koju sam se sam upu tao, i tako se gubio u pravoj l
jutnji.

"Vrlo si ponosan", rekla je majka. "A to mi se svia. U ivotu nije va na umjetnost, z

apravo je va an ponos. Mnogi ljudi u Europi postaju umjetnici zato to su ponosni i
samouvjereni-Jer, ondje se prema umjetniku ophode kao prema nekome vrlo posebnom
, a ne kao prema vodoinstalateru ili obrtniku. NO hoe li ti ovdje moi biti i slikar
, i toliko ponosan ovjek? L> bi svoje slike nametnuo ljudima koji se nimalo ne ra
zunii]u slikarstvo, da bi ih mogao prodati, ovdje e se morati ulagiva dr avi, bogata i
ma i, to je jo gore, novinarskim neznalica Hoe li to moi?"
396
U ljutnji i bijesu osjetio sam vrtoglavu ivotnu snagu zbog koje sam bio izvan seb
e; utio sam gnjev (jo uvijek me udi koliko je bio dubok) i elju da izletim iz kue i p
ojurim niz ulice. Istodobno sam znao da u se jo nekoliko minuta svaati s majkom, s u
dnom odluno u da je uni tim, da se pobunim, nanesem joj bol i da sam trpim bol, te da u
ne to kasnije, izrekav i naj e e rijei, zalupiti vratima i izjuriti u zagaenu, mranu no
ei put zabaenih ulica. Noge e me same odnijeti

uske i tu ne ulice sa zgaslim ili tinjavim svjetiljkama, po-dotrajalom kaldrmom il

i kamenim ploama. Dugo u s nastranim osjeajem sree to pripadam tim tu nim, irn i siroma
im predjelima, ispunjen snovima i nepoko-s om dluno u da jednoga dana postignem ne to ve
liko. os)ecajem sree zbog toga to u biti siroma an, ali ispunjen
397stvaralakom stra u, to u gledati slike, uobrazilje i snove koji e, kao da ple u, prom
cati pred mojim oima.
Pozorno prevrui karte, majka je nastavila govoriti napola nje nim, a napola omalova av
ajuim tonom, koji me je jo vi e ljutio: "I Flaubert je cijeli ivot proveo s majkom! N
o ja ne elim da ti svoj provede sa mnom, tavorei u ovoj kui. Ovo nije Francuska. Kad
tamo ka u da je netko veliki umjetnik, onda je tu kraj prii. A ovdje... Slikar koj
i ovdje zanemari kolovanje i cijeli svoj ivot ostane uz majku, na koncu je ili za
ludnicu ili za krmu. Ako bude htio biti samo slikar, bit e nesretan to i sam zna . Bud
e li imao zanimanje, posao koji e ti pru ati sigurnost i donositi novac, vjeruj mi,
u ivat e vi e negoli u slikanju."
Zbog ega sam volio ma tati o tome kako u u pono, u trenucima nesree, ljutnje i tuge, l
utati gradskim ulicama? Zbog ega sam volio polumrane, zabaene ulice, predveerja, hla
^Hpjmpi
T^^M^P
HP^T
?si!^!dpf

398
dne zimske noi, jedva zamjetne ljudske siluete pod blijedim ulinim svjetiljkama, p
ogled na poploene ulice, koje ve svatko polako zaboravlja, i pusta mjesta, a ne on
e suncem obasjane istanbulske krajolike, koje turisti toliko vole i koji se vide
na razglednicama?
"Ako ne bude arhitekt, ako ne pokrene neki posao i ne zaradi novac, bit e iskompleksi
ran i nespokojan kao i svi jadni turski umjetnici koji ive od milostinje bogatih
i monih, shvaa li? I sam zna da nitko u ovoj zemlji ne mo e ivjeti od svojih slika. ivo
arit e , bit e omalova avan i poni avan, cijelog ivota muit e te kompleksi, nemir i pre
ljivost. Prilii li to ovjeku poput tebe, pametnom, lijepom i punom ivota?"
Kad se spustim niz Be ikta , namjesto da se ukrcam u dol-mu , pje ait u do stadiona du zid
palae Dolmabahe, planirao sam u sebi. Volio sam nou hodati iza platana, du pocrnjel
og, debelog i starog zida palae, mjestimice prekrivenog mahovinom, i visokog najm
anje dvadeset metara. Ako na Dolmabaheu osjetim energiju koja u meni nabrekne kao
ila kucavica kad u trenucima ljutnje pone udarati u sljepoonici, za dvanaest minut
a popet u se na Taksim, govorio sam samome sebi.
"Bio si - pa ak i za na ih najlo ijih dana - uvijek nasmijano, veselo, drago dijete.
Nasmije io bi ti se svatko tko te vidi. Ne samo zato to si bio mio, nego i zato to n
isi znao za zlou i mrzovolju, i jer si bio pun ivota, dijete koje se nikada ne dos
auje i koje i u najte e vrijeme znade samo ma tati i igrati se. Da takav netko postan
e nesretan i ojaen umjetnik koji i ekuje bogata ku milostinju, na to ne bih pristala i
da ti nisam majka. Zbog toga elim da moje rijei ne prima k srcu, i da me pa ljivo sa
slu a ."
Penjui se na Taksim, bacit u pogled na osvijetljenu, no !pak polumranu Galatu, a on
da se uspeti na Bejoglu i zadr ati e nekoliko minuta kraj tezgi s knjigama na ulaz
u u Aveniju stiKlal. Potom u u nekoj od pivnica, u kojima televizor tre ti Ogla avajui

se sa amorom brojnih gostiju, otpuhivati dive cigarete kao i svi oko mene i pijuckati pivo pomije ano s
399
votkom (i pritom se osvrtati oko sebe ne bih li ugledao nekog poznatog pjesnika,
pisca, umjetnika). A kad u toj gomili brkatih mu karaca osjetim da privlaim pa nju s
vojim izgledom zabrinuta i usamljena mladia djejeg lica, izai u iz pivnice i nestati
u noi. Nakon kraeg pje aenja glavnom ulicom, za-stajkivat u u sporednim ulicama Bejog
lua, na ukurd umi, Galati i D ihangiru, i promatrati na mokroj kaldrmi odsjaj ulinih s
vjetiljki i televizora, a onda u, razgledajui izlog jedne staretinarnice, staklena
vrata hladnjaka koji je vlasnik maloga duana koristio kao izlog, ili izlog ljeka
rne u kojem je jo uvijek stajala lutka iz moga djetinjstva, shvatiti koliko sam z
apravo sretan. Omamljujua, ugodna i prostodu na ljutnja koju ovoga trena osjeam dok
slu am majku, za sat e se, na sporednim ulicama Bejoglua (ili da se zaputim u zabaen
e ulice Uskuda-ra ili Fatiha?), dok budem tumarao na hadnoi, preobraziti u stvara
laku strast koja e svojim bljeskom osvijetliti budunost preda mnom. U tom trenutku
osjetit u kako prljave, mrane i tu ne gradske ulice poigravaju u mojoj (od piva i du
ga hoda nja) lagano omamljenoj glavi, kao kakav star, meni drag n'01' i ta e me s
poznaja toliko usreiti da u po eljeti s tih pustl ulica smjesta krenuti kui, sjesti z
a stol i ne to od toga zapis i nacrtati, kako bih uvrstio i sauvao te velianstvene tr
enut
400
Taj je osjeaj nalikovao onome kad sam neko omiljeno voe, ili pak malu pekulu, stavl
jao u usta i satima je u njima dr ao.
"Tu sliku na zidu poklonili su nam Nerminini kad smo se tvoj otac i ja uzeli. Ka
d su se oni vjenali, oti li smo jednom slikaru, htijui da i mi njima darujemo sliku.
Da si vidio kako se najpoznatiji turski slikar obradovao to mu je napokon na vra
ta pozvonio neki kupac, kakve je sve poze zauzimao da prikrije tu radost i kako
nam se ponizno klanjao do zemlje kad smo izlazili sa slikom u rukama, ne bi u ov
oj zemlji po elio biti ni slikar, ni umjetnik, ni i ta slino. Zbog toga skrivam od ti
h ljudi da mi sin bje i s fakulteta kako bi postao slikar. Ako ti ljudi, koje smat
ra praznoglavima, doznaju da si napustio fakultet i tako uni tio budunost i cijeli s
voj ivot samo zato da bi mogao izraivati slike koje e oni jednoga dana kupovati, ku
pit e od tebe
401dva-tri platna, kao da ti daju napojnicu, kako bi si priu tili u itak poni avanja t
vojih roditelja, a mo da se i smiluju, pa ti dadnu vi e novca. Ali, jednome umjetnik
u nikada nee dati svoju ker. to misli , za to je otac one ljepotice koju si portretirao
im je doznao da mu je ki zaljubljena u tebe, djevojku smjesta navrat-nanos, otpra
vio u vicarsku? Da bi u ovoj siroma noj zemlji, medu ovim bezvoljnim, slabim i neuk
im ljudima mogao ivjeti da te drugi ne ugnjetavaju, to i zaslu uje , i da bi mogao hod
ati uzdignute glave, mora imati posao i imetak. Ne napu taj arhitekturu, sine, bit e
teta po tebe. Vele da je i onaj Le Corbusier, kojeg svako malo spominje , elio post
ati slikar, ali je zavr io i arhitekturu."
Dok sam osjeao krivnju i elju da pobjegnem, u glavi su mi, poput neonskih svjetilj
ki, bljeskale ulice i mrani uglovi Bejo-glua. Sve te polumrane, poluodbojne, prlja
ve i turobne gradske ulice, koje sam tako silno volio, odavno su bile zamijenile
onaj moj "drugi svijet", koji je, kako mi se inilo u trenucima ljutnje i prekomj
erne ranjivosti, trebao biti moje utoi te. Znao sam da te noi nee izbiti svaa izmeu maj
ke i mene, da u za koji trenutak otvoriti vrata i izjuriti na ulice koje e me utje i
ti, te da u se, nakon duge etnje, oko ponoi vratiti kui i sjesti za stol kako bih na
papir prenio pone to od ozraja i duha tih ulica.
"Neu biti slikar", rekao sam. "Bit u pisac."
2O02.-Z0034<DZ
O fotografijama
Uzbuenja i nedoumice koje su pratile pisanje ove knjige iznova sam pro ivljavao bir
ajui fotografije za nju. Kad god sam se, radei na Bejogluu, u kui koja je ujedno i
fotografski studio i arhiv i muzej, i u kojoj je Ara Guler (Ara Guler) proveo na
jvei dio svoga ivota, suoio s nekim prizorom iz djetinj-

stva, prizorom koji mi je svojedobno bio vrlo drag, no koji sam bio zaboravio (p
rimjerice, teglenica spu tenog dimnjaka plovi ispod mosta, fotografija na str. 311
), osjetio bih se zateenim izmeu osjeaja e nje za pro lo u i uenja pred time koliko je
la neobina. Ponekad bi me obuzela uznemirenost pri pomisli da moram zapisati i sau
vati svako sjeanje nalik snu; dogaalo se to u trenucima dok sam gledao udesni prizo
r nauk davnoj uspomeni koja mi esto iskrsne pred oima (Most Salata pokriven snijeg
om na str. 344). Nevjerojatan arhiv Are ulera, koji u meni budi ushit gledanja i
opijenost sjeanjima, 1 l1 se ini neiscrpnim vrelom, najpotpunije je svjedoanstvo
403
Istanbula od 1950. godine do danas, ivota u gradu i njegovih prizora.
Fotografije Are Gulera u ovoj se knjizi nalaze na sljedeim stranicama-.io, n, 39,
41, 46, 50, 51 (gornja), 53 (gornja), 54, 61 (gornja), 63, 64 (gornja desna), 1
06 (obje), 107,109, no, m (donja), 112,115,118,121,127,157,194, 201, 225, 246, 2
54 (gornja), z55 (gornja), 272 (donja), 274, 277, 278 (donja), 282, 283, 284, 28
7, 289, 306, 308, 309 (gornja), 310, 311, 320, 335, 344, 351, 352, 353, 376, 377
, 379, 38o, 382 (obje), 384, 393, 397, 400, 401.
Rad u zbirci fotografija koje je Selahattin Giz, roen 1912. godine, poeo snimati n
a ulicama Bejoglua jo dok je bio uenik gimnazije na Galatasaraju, i koje je tijeko
m sljedee etrdeset dvije godine snimao za list D umburijet (Cumhurivet), iz nekog je
razloga budio u meni i divljenje, i osjeaj da nazoim neem zabranjenom. Mo da zbog to
ga to je Giz, kao i ja, volio puste ulice i prizore Istanbula pokrivenog snijegom
. Njegove fotografije nalaze se na ovim stranicama: 38, 43, 45, 51 (donja), 52 (
gornja), 60, 62 (donja), 64 (gornja desna), 67, 69, 70, 98,108, 125,146,155,156,
159,160 (obje), 190,191, 232, 234, 264, 267, 269. Zahvaljujem Poglavarstvu Istan
bulu, koje uva fotografije jo jednog novinara i fotografa - Hilmija ahenka (Hilmi a
henk), i koje mi je dopustilo da ih objavim u ovoj knjizi. One su na sljedeim str
anicama: 48,52 (donja), 53 (donja), ni (gornja), 231, 261, 309 (donja), 334, 343
, 375, 381.
Fotografiju Aja Sofije na stranici 250. snimio je James Robert-son 1853. godine.
Na stranicama 249, 253 i 256 (gore) koristio sam fotografije Brae Abdullah, koja
su krajem 19. stoljea u Istanbulu otvorila fotografski studio.
Pripremajui ovu knjigu, ustanovio sam da je i Max Fruch-termann, autor razglednic
a s prizorima Istanbula, koristio fotografije Brae Abdullah. Fotografije na stran
icama 59, 61 (donja), 66, 68, 254 (donja), 255 (donja), 256 (donja), 270, 280, 2
81, kao i one na stranicama 314-317 (litografija s pet razglednica i panoramska
snimka, kakve su neko bila u modi), preuzeo sam s razglednica Maxa Fruchtermanna.
404
Ne znam kome pripadaju stare fotografije na stranicama 148, 151,153,171,174, 243
, 257 i 279. Do mene su do le iz druge ruke, a vlasnike im, unato potrazi, nisam us
pio pronai.
Zakladi Le Corbusier zahvaljujem na Le Corbusierovoj fotografiji na 49. stranici
.
Gravira s 56. stranice djelo je Thomasa Alloma. Hod a Ali Riza (Hoca Ali Riza) aut
or je slike na 286. stranici, dok je ena koja le i na 367. stranici Halil-pa ino djel
o.
Slike na stranicama 74-87, kao i uveani detalj na 242. stranici, naslikao je Mell
ing.
Preostale obiteljske fotografije potjeu iz moje privatne kolekcije. Veinu je vjero
jatno snimio otac, a svega dvije-tri majka ili stic. Moju fotografiju na naslovn
ici snimio je Mehmet Rado, a fotografiju u ovome tekstu Murat Kartolgu (Kartoglu
).
Kao to sam i napisao u 28. poglavlju, fotografije D ihangira i Be ikta a na stranicama
294-298 snimio sam ja osobno. Pomisao da sam s petnaest godina s D ihangira fotogr
afirao padinu poploenu kamenim kockama (strana 99) budi u meni osjeaj ugode.
Esri Akd an (Esra Akcan) i Emreu Ajvazu (Emre Ayvaz) zahvalan sam za pa ljivo itanje
knjige i korisne sugestije.
405
Napomene prevoditelja
1
Tur. Nianta$t, dio povijesne jezgre Istanbula

2
Za razliku od njezina znaenja u hrvatskome, francuska rije appartement u tu
rskom jeziku oznaava stambenu zgradu. O "apartmanu" u kulturolo kom smislu ne to kasn
ije govori i sam pisac.
3
Tur. Cibangir, naselje u europskom dijelu Istanbula
4
Mondeno naselje na maloazijskoj obali Istanbula
5
Tur. Harbiye, naselje u europskom dijelu Istanbula
6
Tur. konak: prenoi te; rezidencija; upravna zgrada u vlasni tvu dr ave; veliko i
luksuzno zdanje, vila; stambena zgrada
7
Vidi bilje ku br. 2
8
Tur. kavuk, kapa omotana platnom (almom)
9
Tur. Heybeliada, drugi po veliini u skupini Prinevskih otoka u Mramornome m
oru, nedaleko od Istanbula
10
Tur. Gordes, antiki Gordion
11
Tur. Goksu, jedna od dviju maloazijskih rijeka koje se ulijevaju u Bospor
, ujedno i ime naselja
12
Tur. Aydm
13
Najpoznatiji istanbulski trg
14
ili, dio grada u europskom dijelu Istanbula
15
Tur. evket
16
U turskom bibi
17
Glasoviti turski ep
18
Tada razdoblje od estog do osmog razreda
19
Tur. Beyoglu, stara gradska jezgra na europskoj obali Bospora, neko najkoz
mopolitskiji i najotmjeniji dio Istanbula. Poznat je po Aveniji Istiklal (Istikl
al Caddesi), koju pisac esto spominje u ovoj knjizi.
406
i
l
20 21
22 23
24 25
26
28
29
30
31 32 33
34
35
36
37
Vrsta masnog, okruglog sira od ovjeg mlijeka
Tur. Topkapi Sarayt, jedna od najpoznatijih
rezidencija osmanskih sultana, danas muzej u
kojemu se uva neprocjenjivo nacionalno blago
Tur. Dolmabahfe, mjesto na europskoj obali Bospora,
poznato po sultanskoj palai Dolmabake-saraj
Tur. Yildtz (zvijezda), palaa sultana Adbulhamida II. Sve
sultanske palae, pa i ta, nalaze se na europskoj obali Bospora.
Tur. mabeyind: visoki dvorski slu benik, dvorski komornik
Sultan Abdulhamid II. (i876.-i9O9.); za republikanski
orijentirane Turke njegovo je ime postalo simbolom
orijentalne despocije. God. 1878. stavio je izvan snage
prvi turski ustav iz 1876., utemeljio zloglasnu tajnu
policiju i uveo cenzuru tiska. Godine 1909., nakon
tridesetogodi nje vladavine, svrgnuli su ga Mladoturci.
Tur. Mafka, luksuzni dio grada na europskoj
obali Bospora, poznat po rasko nim vilama
Tur. Tunel, vrsta podzemne uspinjae. Sagraena je
1874. godine u tunelu dugom 555 metara. Visinska
razlika od Karakoja (Karakov, dio grada) do najpoznatije

istanbukke Avenije Istiklal (Istiklal Caddesi), do koje

uspinjaa vodi, ne to je manja od 62 metra.
Poznati most preko Zlatnoga roga, koji se nalazi
u istoimenom dijelu povijesne jezgre.
Ara Guler, turski fotograf svjetskoga glasa
Jeftino prijevozno sredstvo koje vozi odreenom
rutom i usput skuplja putnike.
Tur. Tepebat, nalazi se u europskom dijelu Istanbula
Tur. Fatih, naselje u europskom dijelu
Tur. Zeyrek, naselje u europskom dijelu
Tur. Uskitdar (neko Skutari), dio grada na
maloazijskoj obali, ujedno i pristani te
Tur. Matrakfi Nasuh, glasoviti osmanski
iluminator i matematiar iz 16. stoljea
Tur. bogaz: grlo; tjesnac; Bogazifi "Bospor"
Tur. Tarabya, dio grada na europskoj obali Bospora,
poznat po rasko nim vilama i pla ama
407

..

38
Tur. Kiifiiksu, jedna od dviju maloazijskih rijeka koje se ulijevaju u Bos
por, ujedno i ime naselja
39
Bebek, elitno naselje na europskoj obali Istanbula
40
Tur. Kandilli, naselje u maloazijskom dijelu Istanbula
41
Tur. Kanltca, naselje u maloazijskom dijelu
42
Rumelihisar(t), mjesto i bizantska utvrda podignuta 1452. na europskoj str
ani Bospora radi obrane od Turaka
43
Tur. Emirgdn, naselje u europskom dijelu Istanbula. U njemu se nalazi jeda
n od najljep ih gradskih parkova.
44
Tur. Yahya Kemal
45
Robert-College, tur. Robert Kolej, koled koji je 1863. godine utemeljio Ame
rikanac Ch. R. Robert. Iz njega je kasnije nastao Bogazifi Universitesi (Bospors
ko sveuili te), jedno od najpoznatijih turskih sveuili ta.
46
Tur. Beikta, naselje u europskom dijelu Istanbula
47
Tur. Sanyer, ribarsko naselje na europskoj obali Bospora, danas dio Istanb
ula
48
Sultan Mehmed Fatih (Osvaja, I45i.-i48i.)
49
Tur. bamya, jednogodi nja biljka iz porodice sljezova
50
Tur. lstinye, istanbulsko naselje na europskoj obali Bospora
51
Tur. helva, orijentalna slastica od bra na, masla, meda, eera i raznih dodata
ka.
52
Riba Temnodon saltator
53
Pera, elitni dio staroga Istanbula, gdje su se neko nalazile rezidencije e
uropskih izaslanstava. S Bejogluom (Bevoglu) danas je Pera dio naju e povijesne je
zgre.
54
Tur. Biiyiikdere, rubno naselje na europskoj strani Istanbula
55
Tur. Defterdarburnu, Ortakoy, Kurufe^me, naselja u europskom dijelu grada
56
Tur. Ahmet Hamdi Tanpinar
57
Te je godine u Turskoj ukinuto arapsko, a uvedeno latinino pismo.
58
Tur. Kizkulesi, nadaleko poznata kula u blizini Uskudara (Uskiidar), sagr
aena u moru. Uz nju je vezana legenda po kojoj je dobila ime "Djevojaka kula".
59
Naselje u europskom dijelu Istanbula
60
Tur. Eyiip, naselje na kraju Zlatnoga roga. Poznato
408
je po Ejubovu turbetu ili mauzoleju, vrlo starom groblju i d amiji u kojoj su osma
nski sultani na ceremoniji ustolienja opasivali "Ejubovu sablju".
61
Tur. Erenkoy, dio Istanbula na maloazijskoj obali.
62
Adnan Menderes (i899.-i96i.), predsjednik turske vlade nakon prvih slobodn
ih izbora. Na tom polo aju ostao je deset godina (i950.-i96o.). U vojnom prevratu
izvedenom u svibnju 1960. uhien je i pod optu bom da je odstupio
{ od temeljnih principa postataturkovske politike pogubljen na otoku Imraliju.

Rehabilitiran je 1990. godine, a njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Istanbul

.
63
Igra rijei: Turkey (Turska) i turkey (purica)
64
Turci Brazil nazivaju Brezilya, a gra ak bezelje
65
Strani liceji, u kojima se nastava odr ava na engleskom, njemakom, francusko
m i talijanskom jeziku, imaju u Turskoj dugu tradiciju.
66
Tur. Yeilfam
"
67
Tur. Vabi Oz
68
Tur. Kemalettin Tugcu
69
U arapskom ta rije glasi buzn; Pamuk je navodi prema turskom izgovoru.
70
Klasina osmanska knji evnost (13.-19. st.), koja se u poetici, izrazu i jezik
u razvila pod velikim utjecajem arapske i perzijske knji evnosti.
71
Glasoviti arapski filozofi uenjak iz 9. stoljea, smatra se utemeljiteljem a
rapske filozofije.
72
Glasoviti arapski filozof (98o.-i037.), u Europi poznat kao Avicenna
73
"O tuzi"
74
Tur. kara sevda: neuzvraena ljubav; melankolija, depresija. Ta je sintagma
vjerojatno kalk grke slo enice melankolija.
75
Mirisno ulje koje su koristili hodoasnici u Meku.
76
Tur. Kadikoy, dio Istanbula na maloaloazijskoj obali. Karakay je dio Galat
e, naju e gradske jezgre uz Most Galata.
77
Toranj orijentalne gradnje sa satom
78
Tur. Hurrijet, poznate turske dnevne novine
79
Tur. Giilhane Parki, gradski park
40980
Fr. "tuga, sjeta"
81
Tur. mescit, manja islamska bogomolja bez minareta, u kojoj se molitva ne
obavlja petkom i na bajram.
82
Sufi: islamski mistik; sufizam: islamski misticizam; sufijski: koji se odn
osi na islamski misticizam ili je s njim u vezi
83
Tur. Abdulhak inasi Hisar
84
Po narud bi osiguravajuih dru tava izraivao karte grada kako bi vatrogasci mogli
to br e stii do po ari ta.
85
U argonu ta rije znai "bezvrijedan, neva an, jadan, mizeran".!
86
Tur. Ayazpa$a, etvrt i ulica nedaleko od Trga Taksim
87
Fr. besigue, karta ka igra sa 96 karata
88
Tur. fdrek, pecivo slino kroasanu
89
Sprava za muenje
90
Tur. lik
91
Pjesma Old McDonald's had afarm
92
Gradsko prometno poduzee
93
Danas je to Avenija Ankare (Ankara Caddesi).
94
Osmanski Bdb-i ali, Visoka Porta, diplomatski naziv za vladu u Osmanskom C
arstvu
95
Tur. Namik Kemal, poznati turski pisac
96
Igra rijei: basiretfi "onaj koji pi e (vodi, ureduje i si.) list Basiret", ba
siretsiz, "onaj koji je ostao bez lista Basiret". A budui da je izgubio list zato
to je previdio ne to va no, basirestiz
se mo e shvatiti i u znaenju "onaj k. previda, neoprezan".
97
Tur. doner <kebap>, gr. gyros.
98
Tur. Hayirsizada, puki naziv otoka Sivriada, v. bilj. 154.
99
Prijevoznik koji teret prevozi na konju ili konjskom zapregom.
100 Tur. Haydarpaa, dio grada na maloazijskoj strani i pristani te na izlazu iz B
ospora
101
Ulini uvari reda lupali su palicom o kaldrmu kako bi zapla ili prijestupnike
i kako bi se znalo kuda se nou kreu
102 Tur. Vuksekkaldmm, naziv vrlo strme ulice koja vodi od Galate prema Bejogl
uu (Peri)
103 Osman Gazi, utemeljitelj Osmanskoga Carstva krajem 13. i poetkom 14. st., r
odonaelnik Osmanske (Osmanlijske) dinastije
104 Ilustrirane knjige o ceremonijalnom obrezanju osmanskih prineva

105 Tur. Eminonu, dio u e gradske jezgre, ujedno naziv pristani ta

106 Tur. fengel: kuka
107 Tur. Goztepe, naselje na maloazijskoj obali grada
108 Tur. Hiirrijet ve Ihtilaf, dosl. sloboda i oporba
109 Pjesma karakteristina za dvorsku poeziju, u kojoj pjesnik hvali neki grad i
lijepe mladie koji ue za majstore
no Tur. eskicigiizeli: ljepotan medu staretinarima (kramarima), yetim: dijete
bez oca. Imenice koje oznauju zanimanje ili dru tveni polo aj esto su bile dio osobnih
imena.
ni Tugra je sultanov znak, a berat sultanov ukaz
112
Tur. Semavi Eyice
113
Istanbul Beledije Kutiiphanesi
114
Tur. Sirkeci, europski dio grada
115
Veernje sijelo s prijateljima uz pie i zakusku
116
Ljubitelj veernjih sijela uz pie i zakusku
117
Tur. fOfek: plesa u enskoj odjei
118
Tj. kao na naviku uvezenu sa Zapada jer je u islamskim zemljama nije obiaj
jesti pu eve
119
" ljiva s Ejubova turbeta", poznata i kao "crvena ljiva"
120 Tur. Dolapdere, naselje u europskom dijelu grada
121
Tur. Sahaflar far$tsi, poznato mjesto na Bajazitovu trgu, na kojem se nal
aze knji are i antikvarnice. Neko su se ondje prodavali i stari rukopisi.
122 Tur. namaz: obredna molitva koju muslimani obavljaju pet puta na dan
123 Turbe: mauzolej, ejb: voda neke od islamskih mistikih sljedbi. Puka religiozn
ost pripisivala je tim ljudima posebne "moi", pa su se uz takve graevine ostavljal
i i zavjetni darovi
124 Tur. baba: ejh ili poglavar mistike sljedbe
125 Ramazanska veera u prvi sumrak, kojom se prekida post
126 Nej, tr ano puhako glazbalo
!2-7 Topovski hitac oznaio bi da je zavr en dnevni post 128 Pripadnici muslimanske
vjerske opine !2-9 Priuvni asnik kojeg je u mjestu Menemenu 1930. godine ubila sku
pina fanatika predvoena izvjesnim
410
411Mehmetom, samozvanim mesijom. Kubilaja i danas slave kao heroja i "republikan
skog muenika".
130
Age su krupni zemljoposjednici. Nakon utemeljenja Ataturkove Republike na
zivom had ija pripisivana im je uz zemljoposjedniku, tj. feudalnu, i ideolo ka "zaos
talost".
131
Peti razred na e osmogodi nje kole
132 Tur. kurban bajramt, od kurban: rtva i bajram: blagdan. Na kurban-bajram ob
redno se kolju ivotinje (ovce, koze, telad), a meso se dijeli siroma nima. Kurban-b
ajram i ramazanski bajram dva su najvea muslimanska blagdana.
133 Vrsta govee kobasice
134 Tur. Gul-Peri
135
Tur. Biiyukada, jedan od Prinevskih otoka u Mramornome moru, nedaleko od I
stanbula
136 Tur. Camlica, omiljeno izleti te Carigradana na maloazijskoj obali grada
137 V. devetnaesto poglavlje knjige.
138 Tur. levha, kaligrafski napisani i uokvireni citati iz Kur'ana, kojima se
ukra avaju zidovi.
139 Odgovara petom razredu na e osmogodi nje kole
140 Engl. coster, brod na obalnim linijama
141 Tur. mihrap, zidna ni a u d amiji, okrenuta prema Kabi. U mihrabu klanja imam
kao predvodnik vjernika na zajednikoj molitvi.
142 Tur. Yenikoy, dio grada na europskoj obali Istanbula
143 Tur. Cubuklu, Beykoz, naselja na maloazijskoj obali Istanbula
144 ^t.Ahtrkapi
145 Tur. Tellibaba. Turbe se nalazi na europskoj obali Istanbula, u blizini na
selja Sanyer. Poznato je po tome to mladi parovi poslije vjenanja ondje ostavljaju
zavjetne darove.

146 Tur. tstiklal Caddesi. V. i bilj. 19 i 27.

147 Tur. karagoz, poznato kazali te sjena i ime glavnoga lika tog pukog igrokaza
148 Bazar, zidana i natkrivena tr nica u orijentalnom stilu
149 Tur. Sarajburnu (< araj: dvorac, palaa, burun: rt, greben), greben ispod pal
ae Topkapi
150 Tur. Unkapan, dio grada na Zlatnom rogu, ime je dobio " ' $<** po grad
skoj vagi na kojoj se neko vagalo bra no
<* '., (;*i<
151
Poziv na molitvu s d amijskog minareta
152
Istanbul je jedini grad na svijetu koji se prostire na dvama kontinentima
, a Bospor ga dijeli na europski i azijski dio
*&<>*
153
Tur. Fener < gr. phanar ("svjetionik"), dio grada na Zlatnome rogu, ujedn
o sjedi te pravoslavne Patrijar ije. Po grkom izgovoru te rijei njegovi su stanovnici
prozvani fanariotima.
154 Sivriada, ranije Oxia, jedan od najmanjih Prinevskih otoka u Mramornome mor
u. Nije nastanjen. Carigradani za njega koriste i imena Vassiada i Hayirsizada.
155
Tur. Kocamustafapa$a, naselje u europskom dijelu grada
156 Misli se na sultana Abdulhamida I. (I774.-I789-)
157 V. devetnaesto poglavlje knjige.
158
Anadolijska utvrda, Anadolu hisar(t), naselje i utvrda na maloaloazijskoj
obali Bospora. Dao ju je sagraditi sultan Bajazit I. (i389.-i403.) poslije 1390
.*godine. Podignuta
je preko puta Rumelijske utvrde, v. bilj. 42.
159 Tur. Gibali, naselje u europskom dijelu Istanbula
160 Tur. Arap: Arapin, Arapkinja i baci: sestra; ejhova ena; pripadnica dervi ke s
ljedbe. itelji ruralnih krajeva Turske rije baci koriste i u prisnijem oslovljavan
ju enske osobe, dok se u gradskim sredinama ista rije koristi uz osobno ime starij
e slu kinje ili kuharice. To to je slu kinja usto i Arapkinja (vjerojatno iz pogranini
h dijelova Turske) pisac koristi kao dodatni kvalifikativ da bi suelio dva svjeto
nazora - moderni ili proeuropski i tradicionalni, vjerski.
161
Tur. Fmdiklt, europski dio grada izmeu Tophane i Kabata a, prije se zvao Sah
pazan
162 Tur. Tarlabai, naselje u europskom dijelu grada
163 Tur. irket-i Hayriye
164 Maroniti su pripadnici katolike zajednice u Libiji i Siriji. U citiranom Fl
aubertovom pismu ne stoji rije muslimanka nego Turkinja (Tiirk), jer je taj etnon
im za zapadnjake gotovo bio sinonim za muslimane.
'65 Izvedenica iz arhaine rijei Frenk (< perz. Freng < srlat. Francus ~ Franak, F
rancuz): Saksonac, German ili Latin; Europljanin
412
413166 Tur. tabla < tal. < lat., igra slina dami
167 U vrijeme Pamukova kolovanja osnovna kola trajala je od prvog do petog razre
da, a srednja (neko tzv. mala gimnazija u nas) od estog do osmog razreda
168 Tur. pilav, posebno pripravljena ri a
169 Vrlo rijetko i posoljeno kiselo mlijeko
170 Tur. Uludag, planina i skijali te u blizini Burse
171
Tur. Suadije, dio Istanbula na azijskoj obali
172 Tur. put: pasivni homoseksualac
173 Tur. Bujukfekmece i Ambarli, rubna naselja u europskom dijelu grada, blizu
jezera Kiifukfekmece
174 Tur. Takila, naselje i avenija u europskom dijelu grada
175 Tur. Vezneciler, etvrt u europskom dijelu grada, nedaleko od Istanbulskog s
veuili ta i Bajazitova trga
176 Boza je osvje avajue pie kiselkasta okusa.
; Spravlja se od kukuruz
nog bra na.
'. 177 Rije garsonijera (tur. garsonijer < ft. garfonniere) u turskom jeziku oznaav
a jednosoban stan koji o enjeni mu karci koriste za izvanbrane veze
178 Sultanov namjesnik, upravitelj pokrajine (pov. vilajeta) u Osmanskom Carst
vu
O autoru
Orhan Pamuk, roen u Istambulu 1952., najistaknutiji je suvremeni turski romanopis

ac, autor sedam romana, a djela su mu prevedena na vi e od dvadeset jezika. Bijeli

zamah (1985.), njegov trei roman, dobio je Independentovu nagradu za stranu knji e
vnost i time mu otvorio put k meunarodnoj afirmaciji. Uslijedili su Crna knjiga (
1990.) i Novi ivot (1994.), najvei turski bestseler do tada, no roman Zovem se Crv
ena (1998.) uskoro je s prodanih 160-000 primjeraka nadma io Novi ivot. Zovem se Cr
vena Pamuku je priskrbio i uglednu meunarodnu knji evnu nagradu IMPAC Dublin za 200
3. godinu. Potom je objavio kontroverzni roman Snijeg te Istanbul: grad, sjeanja,
knjigu o vlastitom djetinjstvu i mladosti u rodnome gradu 5O-ih godina.