Professional Documents
Culture Documents
Duboko Temeljenje PDF
Duboko Temeljenje PDF
DUBOKO TEMELJENJE I
POBOLJANJE TEMELJNOG
TLA
SVEUILITE U SPLITU,
GRAEVINSKOARHITEKTONSKI FAKULTET
Split, 2008.
UVOD
2.1
2.2
2.3
2.4
2.5
2.6
2.7
3
3.1
3.2
4
4.1
4.2
5
5.1
5.2
5.3
5.4
5.5
5.6
5.7
5.8
5.9
5.10
5.11
5.12
4
7
7
10
11
11
12
PLITKO TEMELJENJE
PRODUBLJENO TEMELJENJE
DUBOKO TEMELJENJE
HIBRIDNO TEMELJENJE
TEMELJENJE NA POBOLJANOM TLU
POSEBNE VRSTE TEMELJA
PODTEMELJNE GRAEVINE
14
14
15
16
19
34
O PENITO
34
PODJELA PILOTA PREMA NAINU IZVOENJA
38
PODJELA PILOTA PREMA VRSTI MATERIJALA
39
PRIJENOS SILA
41
P RORAUNI NOSIVOSTI PILOTA
42
N EGATIVNO TRENJE
58
P ILOT OPTEREEN VODORAVNOM SILOM
60
S LIJEGANJE PILOTA
77
G RUPE PILOTA
78
P RIMJENA EUROCODE 7 U PROJEKTIRANJU PILOTA
85
POGLAVLJE 7 E UROKODA 7 PILOTI E RROR ! B OOKMARK NOT DEFINED .
V RSTE I NAINI IZVOENJA PILOTA
103
VLANI TEMELJI
7.1
7.2
7.3
O PENITO
5.2 P LITKI VLA NI TEMELJI
DUBOKI VLA NI TEMELJI
UVOD
dodirni pritisak
dubina temeljenja D
povrina tla
p
temeljna ploha
irina temelja B
Slika 1.1 Osnovni pojmovi kod temelja
Izbor naina temeljna moe se prikazati dijagramom kao na slici 1.2. Nain
temeljenja ovisan je o nizu imbenika koje je potrebno utvrditi prije projektiranja
temelja. U protivnom temeljenje moe biti ograniavajui imbenik u ostvarenju
projektirane graevine kako tehniki tako pogotovo ekonomski. Iz tog razloga
potrebno je vrlo paljivo pristupiti radnjama opisanim na slici 1.2
.
PRIKUPLJANJE PODATAKA O GRAEVINI, POJEDINOSTIMA IZ
PROJEKTA I PODATAKA O PODTEMELJNOM TLU
PODACI O GEOLOGIJI LOKACIJE
PRIKUPLJANJE PODATAKA O TEMELJENJU SUSJEDNIH GRAEVINA
PROGRAM I IZVEDBA ISTRANIH RADOVA
OCJENA PODATAKA I ODABIR NAINA TEMELJENJA
PLITKO
TEMELJENJE
DUBOKO
TEMELJENJE
HIBRIDNO
TEMELJENJE
TEMELJENJE NA
POBOLJANOM TLU
Slika 1.2 Postupak projektiranja temeljenja (Collin, 2002. i Lymon i dr. 2006.)
Collin daje izbor izmeu tri mogunosti. Njegov prijedlog mogue je i proiriti.
Tako Lymon i drugi (2006.) uvodi pojam HIBRIDNOG TEMELJENJA. Radi se o
kombinaciji pilota i ploa za potrebe temeljenja izrazito visokih zgrada. Metoda nije
1
nova, spominje se jo 1996. (El-Mossallamy), ali joj je tek Lymon dao odgovarajui
naziv.
Za odabir vrste i naina temeljenja, osim u najjednostavnijim sluajevima plitkog
temeljenja, esto je presudan izvoa i oprema s kojom isti raspolae. Nerijetko
izvoai, za vlastitu tehnologiju, nude i vlastite projekte. Kako se tehnologija i dalje
razvija tako se mogunosti temeljenja ire do nesluenih razmjera.
U posljednjih dvadesetak godina pojavilo se niz novih tehnologija u podruju
dubokog temeljenja. To se posebno odnosi na tehnologije izrade stupnjaka pilota.
Tu se moe ukazati na tehniku mlaznog injektiranja, tehniku izrade mikropilota,
tehnniku mijeanja ja licu mjesta (Mixed in place, MIP) i raznih vrsta nabijenih,
ljunanih pilota sa ili bez dodatka veziva i armatura.
Nove tehnologije izbrisale su otru granicu izmeu nosivih, vrstih tijela, pilota,
uglavnom armiranih i poboljanja temeljnog tla mikropilotima, ljunanim pilotima i
mlazno injektiranim pilotima. U tom smislu upozorava se itatelj da je na
geotehniaru vrlo ozbiljna odluka kako e tretirati neku od mjera poboljanja tla. Dok
je kod pilota djelovanje jasno, kod nekih od novih tehnologija uinci se mijeaju, to
moe biti opasno po graevinu koja se na takve temelje polae.
Tehnika mlaznog injektiranja razvila se iz injektiranja za potrebe brtvljenja pri
izgradnji velikih brana. Izgradnja velikih brana je danas gotovo zaboravljena, ali je
tehnologija injektiranja ostala, napredovala i preobrazila se u vrlo korisnu tehnologiju
za izvedbu izmeu ostalog i dubokih temelja. To naravno ne iskljuuje klasine
izvedbe pilota, ali bitno iri mogunost njihove primjene.
Tehnika izrade mikropilota razvila se iz potrebe izvedbe pilota na mjestima gdje je
teko doprijeti u tlo glomaznim strojevima, kao na pr. kod sanacije starih temelja kada
je potrebno raditi u niskim podrumima. Osim te primjene mikropiloti su u upotrebi
kao mjera poboljanja temeljnog tla. Nose razne nazive i izvode se na razne naine i
od razliitih materijala, ali se sve svodi na isto, tj. na stupove malih promjera
izvedene na licu mjesta ili zabijene u tlo. Tehnologije su vrlo razliite. Betonski
mikropiloti mogu imati armaturu u sreditu poprenog presjeka. Armatura je
obavijena malterom metodom injektiranja. Sve ostalo su varijante.
Tehnika izvedbe poboljanja tla, koju u svom dijagramu odluivanja spominje
Collin (2002.), sastoji se od niza razliitih zahvata. To moe biti poboljanje
2
temeljenje nebodera;
b)-90<<0
c) =0
d) 0<<90
e) =90
Slika 2.1 Pet razliitih mogunosti odnosa temelja i okolnog tla kao rjeenja za kut
Rjeenja za faktore nosivosti Meyerhof daje u obliku familije krivulja za kruni i
kvadratini popreni presjek, za kutove od -90 do +90 i razliite kutove
unutarnjeg trenja . Ovime je obuhvatio temeljenje na uspravnom rubu, na kosini, na
povrini terena, plitko temeljenje, produbljeno temeljenje i duboko temeljenje.
Njegovim rjeenjima se i danas koriste nai propisi za proraune nosivosti na vrh
kod dubokih temelja.
2.1
PLITKO TEMELJENJE
TLOCRT
PRESJEK A-A
PRESJEK B-B
2.2
PRODUBLJENO TEMELJENJE
To je svako ono temeljenje koje je dublje od plitkog, tj. temeljna stopa se nalazi
DUBOKO TEMELJENJE
Duboko temeljenje je svako ono temeljenje pri kojem se optereenje na tlo osim
preko dodirnog pritiska temeljne plohe na tlo, prenosi i trenjem po platu tijela
ugraenog u tlo ispod najnie kote graevine koju temelj nosi.
Iznimku ine jedino piloti koji optereenje predaju izravno na vrstu stijensku
podlogu.
Duboko temeljenje primjenjuje se kod sloenijih graevinskih zahvata, kada
temeljno tlo, na dohvatljivoj dubini koja odgovara plitkom ili produbljenom
temeljenju, nema svojstva koje mogu zadovoljiti traenu kakvou s obzirom na
dozvoljena slijeganja i /ili dozvoljenu nosivost. Duboko temeljenje primijeniti e se i
kod temeljenja u dubokoj vodi u kombinaciji sa sloenim geotehnikim zahvatima.
Upravo je temeljenje u dubokoj vodi uzrokovalo razvoj tehnologija koje danas
omoguuju radove svrstane pod naziv duboko temeljenje.
Duboko temeljenje velikim je dijelom izvodljivo zahvaljujui naglom razvoju
tehnologije. Duboki temelji se mogu podijeliti na podskupine ovisno o obliku temelja
i prijenosu sila u tlo.
2.3.1 Podjela dubokih temelja
GRAEVINA
TEMELJ
MLAZNOINJEKTIRANI
GLINA
LJUNKOVITI
PIJESAK
Slika 2.7 Duboki masivni temelj od mlazno injektiranih stupnjaka
piloti ili ralanjeni duboki temelji; koji mogu optereenje prenositi po principu
jedan pilot jedan stup (pilon) ili mogu biti s naglavnom konstrukcijom spojeni u
grupe koje prenose optereenje s graevine preko naglavne konstrukcije na pilote
pa u tlo.
POTPORNI ZID
NAGLAVNA PLOA
STUP
NAGLAVNA GREDA
PILOTI
uspravni
kosi
do 2,5 m
Ovo su samo osnovni primjeri iako nisu svi. Duboki temelji mogu se izvesti od
elemenata dijafragmi. Ovisi o tlocrtnom obliku i rasporedu panela da li e se tretirati
kao piloti izduenog tlocrta ili kao duboki masivni temelj. Na slici 2.9 prikazano je
nekoliko moguih tlocrtnih oblika ovakvih dubokih temelja.
do 2,5 m
Slika 2.9 Tlocrtni oblici dubokih temelja izvedenih od panela tehnologijom dijafragmi
i/ili mixed in place (MIP) tehnologijom
Tehnologija mixed in place takoer omoguava stvaranje odreenog tipa
dubokog temeljenja. I ovdje ovisi o obliku podzemnog tijela kako e se raunski
tretirati ovakav tip dubokog temeljenja.
Teko je povui otru crtu izmeu dubokog temeljenja i poboljanja temeljnog tla. ljunani
nabijeni piloti uglavnom slue za poboljanje temeljnog tla ali uz dodatak cementnog veziva
mogu postati nearmirani, nabijeni piloti. Mlazno injektiranje i mikropiloti mogu sluiti u obje
svrhe, pitanje je koncepta rjeenja i proraunskog tretiranja zahvata. Nove tehnologije proirile
su mogunost primjene istih tehnologija izvedbe za razliite geotehnike zahvate jer se isti
tipovi tijela izvedenih u tlu koriste i u druge svrhe, na primjer za zatitu graevnih jama.
Iz tih razloga je gornju podjelu dubokih temelje potrebno shvatiti veoma uvjetno. Na
geotehniaru je da procijeni o kakvom se zahvatu radi i da ga prorauna i dimenzionira tako da
graevina koju nosi bude sigurna i stabilna, bez obzira na to kako zahvat u tlu nazvali.
Slika 2.10 Ureaj za Mixed in place (MIP) izvedbu panela u tlu (Bauer, 2004.)
2.4
HIBRIDNO TEMELJENJE
Hibridno temeljenje nastaje kada ploa temeljena na pilotima ne lei iskljuivo na
glavama pilota ve preostalom povrinom lei i oslanja se na tlo. Javlja se kod temeljenja
nebodera. Lymon (2006.) daje za primjer temeljenja nebodera sa slike 2.8.
10
Slika 2.11 Neboderi u Frankfurtu n/M, na hibridnim temeljima (Reese i dr, 2006.,
prema El-Mossallamy i Franke, 1997)
2.5
Ovdje spadaju svi podtemeljni zahvati koji rezultiraju izvedbom plitkog temelja po
definiciji iz stavka 2.1, ali ne preuzimaju ulogu temelja. Drugim rijeima ovdje
spadaju najrazliitiji zahvati za poboljanje podtemeljnog tla u smislu njegovih
svojstava prvenstveno stiljivosti, a naravno i nosivosti.
Prema dananjem stanju tehnologije to su:
zamjena materijala sa ili bez upotrebe geotekstila;
dinamiko zbijanje tla s povrine;
dubinsko vibriranje tla;
ubrzavanje procesa konsolidacija uspravnim drenovima;
poveanje gustoe tla ugradnjom ljunanih pilota;
poboljanje svojstava tla ugradnjom ljunanih pilota uz vibriranje;
poboljanje svojstava tla mlaznim injektiranjem;
poboljanje svojstava tla sustavom mikropilota.
2.6
Posebne vrste dubokih temelja, kod kojih namjena konstrukcije zahtijeva odreenu
dubinu, mogu zadirati duboko ispod razine podzemne vode. Tada na njih ima uinak
11
uzgon, koji se ne moe zanemariti. To takoer mogu biti graevine koje se jednim
svojim dijelom nalaze potopljene u vodu (suhi dokovi, brodske prevodnice, crpne
stanice). Takve graevine zahtijevaju posebne zahvate osiguranja protiv negativnog
uinka uzgona.
Osim uzgona na temelje ponekad djeluju dovoljno velike vlane sile, koje
zahtijevaju posebne zahvate za njihovo savladavanje. To takoer zahtijeva posebne
zahvate kod temeljenja. U toj grupi prema odnosu dodirnih pritisaka i teine
graevine moemo izvriti podjelu na:
2.7
vlani temelji, koji moraju savladati vlane sile da bi graevine bila stabilna i
sigurna. Mogu biti gravitacioni, vlani piloti, geotehnika sidra i slino,
PODTEMELJNE GRAEVINE
Ove se graevine javljaju u podrujima pojave moguih proloma tla ili pojave
12
13
SVRHA
ZGRADA
Omeuje i zatvara
prostor
MOST
Savladava vee
raspone u prostoru
POTPORNA
GRAEVINA
NOSIVI SKLOP
Savladava visinske
masivni zid, ploe
razlike u terenu
Savladava denivelaciju masivni zid, ljuska,
BRANE
vode
nasip
DIMNJACI,
Dosizanje velikih
masivne, vitke
STUPOVI, PILONI,
visina (antenski,
konstrukcije, reetke
TORNJEVI
dalekovodni, iare)
Skladitenje rasutih
REZERVOARI,
kugle, valjci, saaste
tereta, tekuina i
SILOSI
elije
plinova
STAZE DIZALICA
PODOVI
(prostori s tekim
vozilima i sl)
AERODROMSKE
PISTE
KOLNICI
KOLOSJECI
14
TEMELJ
trake, sidra
trake, ploe
samci, ploe,
vlani temelji
ploe, trake,
rotilji
trake,
Kretanje dizalica
zidovi, grede na vie
kontinuirani
(nema diferencijalnog
leajeva na stupovima nosai, nosa na
slijeganja)
el. podlozi
ploe na
Oslanjanje i prevoz
ploe
elastinoj
tekih tereta
podlozi
ploni elastini
slijetanje i uzlijetanje kolnika konstrukcija
nosa na el.
zrakoplova
posebnih zahtjeva
podlozi
ploni elastini
vozila na kotaima
kolnika konstrukcija
nosa na el.
podlozi
linijski elastini
inska vozila
ine na pragovima
nosa na el.
podlozi
Vrstu temelja potrebno je prilagoditi vrsti tla te vrsti i namjeni graevine. Vrsta i
namjena graevine uvjetuju dozvoljena ukupna i diferencijalna slijeganja. Vrste
temelja ovisno o kakvoi temeljnog tla i vrsti nosive konstrukcije, mogu se podijeliti
na nain prikazan u tabeli 3.2.
Tabela 3.2 Odabir naina temeljenja prema zahtjevima konstrukcije i svojstvima tla
a) malo stiljiva tla, minimalne deformacije;
NOSIVA KONSTRUKCIJA
graevine na stupovima
graevine sa zidovima
VRSTA TEMELJA
temelji samci
temeljne trake
VRSTA TEMELJA
temeljni nosai
temeljni rotilji
temeljni rotilji
temeljne ploe
temeljni rotilji
temeljne ploe
VRSTA TEMELJA
duboko temeljenje
temeljenje na poboljanom tlu
VRSTA TEMELJA
podtemeljne graevine
15
DUBOKO TEMELJENJE
Prvi tip dubokih temelja bili su piloti (ipovi), na kojima su ljudi jo u davna
vremena temeljili nastambe, sojenice, u movarama i plitkim vodama, da bi se na taj
nain osigurali od napada neprijatelja. Taj tip dubokog temeljenja je samo slian
dananjem tipu dubokih temeljenja na pilotima, jer je dubina zabijanja tih davnih
drvenih pilota reda veliine dananjeg poimanja produbljenog temeljenja.
Razvitkom tehnologije, naroito pojavom parnog stroja, pojavili su se prvi
graevinski strojevi na parni pogon. Oni su omoguili nagli razvoj dubokog
temeljenja. Nabijai ili makare na parni pogon mogle su zabiti due i deblje pilote.
Industrija elika uvjetovala je pojavu elinih cijevi, koje su kljune u mnogim
tehnologijama dubokog temeljenja ili kao elementi temelja ili kao elementi strojeva za
izvedbu dubokih temelja. Osim cijevi pojavljuju se razliiti elini profili koji se
koriste pri izradi dubokih temelja. Pojavio se prvi kompresor i omoguio izvedbu
kesona kao tipa masivnog dubokog temelja na principu ronilakog zvona.
Kraj 19. i poetak 20. stoljea izvrili su revolucionarne promjene u tehnolokim
mogunostima koje ni danas nisu zavrile.
U ovom poglavlju razmotriti e se duboko temeljenje na dananjoj razini upotrebe.
4.1
16
mane
g) pogodni su za nastavljanje
stupova za gornju graevinu
h) relativno su jeftini
17
mane
c) mogua usporedba s
podacima istranih radova
d) nosivost je neovisna o
uvjetima izvedbe
b) koritenje ekonomski
usporedive radne snage
4.2
qf*(Ab) O qt*O*D
qf*(Ab)>>qt*O*D
q
W
W
q
f
(4.1)
gdje je:
Qv =
1
(q f * A b ) ,
Fs1
(4.2)
q tn * O n * D n
(4.3)
1
Fs2
19
sila koju takav temelj moe preuzeti trenjem po platu. Sila W je vlastita teina
temelja.
U jednadbama 4.1 do 4.3 i na slici 4.1 je:
F s - odabrani faktor sigurnosti;
q f - nosivost na vrh, na dodirnoj (vodoravnoj) plohi temelj tlo;
A b - povrina vrha pilota, dodirne plohe temelj - tlo;
n - broj slojeva sa znaajnim trenjem po platu;
q tn prosjena nosivost trenjem po platu pojedinog sloja;
(4.4)
R sk = q sik A si
1
(4.5)
R bk = q bk A b
(4.6)
ukupna sila na vrh. Pri tome je A si povrina plata u i-tom sloju, A b povrina
poprenog presjeka vrha pilota, q sik nosivost na trenje po platu i-tog sloja, q bk
nosivost na vrh. Nosivosti se prema EUROCOD 7 raunaju statistiki iz podataka koji
stoje na raspolaganju uz dodatne popravke sve da bi se ostalo na strani sigurnosti. Za
precizne proraune potrebno je raspolagati s dobrim podacima iz istranih radova ili
instrumentiranog probnog optereenja. Primjena na konkretno pilote biti e prikazana
u poglavlju o pilotima.
* koritene su identine oznake kao u EUROCODE 7
Za proraun dodirnih pritisaka duboki temelji se ponaaju kao potpuno kruti temelji.
Na slici 4.1 vidljiva je razlika utjecaja pojedinog elementa nosivosti ovisno o
obliku dubokog temelja. Pri tome je O-opseg temelja, a D-dubina na koju djeluje
20
trenje po platu. Trenje po platu mnogo je znaajnije kod pilota, pilona i bunara nego
kod dubokih masivnih temelja tipa kesoni i sanduci.
Za proraun udjela plata u prijenosu sila potrebno je dobro poznavanje raspodjele
vrsta materijala i parametara vrstoe na smicanje tih materijala po dubini do dna
temelja. Za proraun nosivosti na vrh i dodatnih naprezanja koja bi mogla izazvati
slijeganje ispod dubokih temelja, potrebno je poznavanje osobina tla na koti dna
temelja kao i na dijelu dubine ispod dodirne plohe temelj-tlo, koja je znaajna za
proraun i kontrolu slijeganja. Iako su duboki temelji teke graevine, oni zahtijevaju
i znatan iskop materijala tla, te vlastita teina iako znaajna, ne utjee bitno na
poveanje dodatnih naprezanja u tlu koja izazivaju slijeganje. Ovo se ne odnosi na
zabijene i nabijene pilote. Prilikom prorauna ukupnog tereta koji temelj prenosi na
tlo, teinu ovih temelja treba uzeti u raun.
Plat, osim to pomae pri noenju moe biti i jedini prijenosnik sile (na pr. kod
pilota malog promjera), ali moe u odreenim uvjetima doi pod utjecaj negativnog
trenja i poveati ukupnu silu koju duboki temelj mora prenijeti na vrh. Detaljnije e o
ove pojave opisati u nastavku.
Kod nekih vrsta dubokog temeljenja kao to su kesoni i bunari, koji se izvode na
nain da se potkopavaju do trenutka dok ne izazovu slom tla ispod noa uslijed
optereenja vlastitom teinom, moe trenje po platu biti nepovoljan inilac. Osim
vrstoe tla ispod noa takav temelj mora savladati i trenje po platu u trenutku
sputanja, jer ako se to ne dogodi temelj e ostati visjeti na platu. Prilikom sputanja
moe se tako oblikovati no da se oko plata temelja ostvari aktivno stanje granine
ravnotee to daje najmanju vodoravnu silu od koje ovisi trenje po platu. Za
savladavanje takvih potekoa postoji i drugi niz najrazliitijih tehnolokih rjeenja.
4.2.1 Nosivost na vrh
Duboki temelji ne mogu izazvati lom tla zbog prekoraenja vrstoe na smicanje,
koji bi se oitovao na povrini terena. Iz tih razloga trebalo je iznai odgovarajua
teorijska rjeenja koja e omoguiti proraun nosivosti dubokih temelja na vrh, na
vodoravnoj dodirnoj plohi temelj-tlo. Mnogi su se autori bavili analizom stanja
naprezanja na dubini vrha pilota. Za razne oblike plastificiranih zona oko vrha pilota
21
Slika 4.2 Oblik plastificiranih zona oko dodirne plohe temelj-tlo kod dubokih temelja
Prema modelu sa slike 4.2 a) proraun nosivosti dali su Terzaghi, Prandtl,
Reissner, Buismann i Caquot; sa sl 4.2. b) Meyerhof, Jky i de Beer; sa slike 4.2 c)
Vesi i Berezanstev. Postojei propisi u Hrvatskoj prihvaaju Meyerhof-ov model i
nain prorauna.
U ovom radu oznaka zamjenjuje umnoak *g u svim izrazima, predstavlja
prostornu teinu tla.
Meyerhof (1951.) daje rjeenje za sve mogue varijacije dubina temelja,
mijenjajui u svom izrazu za nosivost vrijednost kuta od -90do +90 (sl. 2.1). Kada
je =+90 radi se o dubokim temeljima. Koristi poznatu Terzaghi-evu jednadbu za
nosivost plitkih temelja u malo modificiranom obliku:
B
q f = cN c + 0 N q + N
(4.7)
2
0 =K 0 D f
u kojoj je za duboke temelje kada je D f /B4;
Pri tome je K 0 koeficijent tlaka mirovanja, koji Meyerhof predlae da se za pijeske
uzima sa vrijednou oko 0,5, a za gline 1,0.
22
Df
a) hrapava dodirna povrina
temelj - tlo
qf
za pravokutni
presjek
za kruni i kvadratini
presjek
1000
Nq
N
100
Nq
Nc
10
1
0
10
20
30
35
40
45
23
3
+ 1 = 5,7; N q = 1; N = 0
2
(4.8)
24
Slika 4.6 Odnos koeficijenata bonog tlaka za granina stanja ravnotee i stanje
mirovanja (Reimbert, 2001.)
Iz slike 4.6 jasno je da su deformacije u tlu, koje nastaju ugradnjom dubokih
temelja, vrlo bitne za ponaanje, odnosno veliinu bonog pritiska na plat.
4.2.2.2
Tlak mirovanja
25
Koeficijentom tlaka mirovanja, K0 bitna je veliina kod prorauna dubokih temelja koji
nose preteno trenjem po platu u nekoherentnim materijalima kada je okolno tlo malo
poremeenu. To se uglavnom odnosi na pilote koji se zabijaju, a imaju male povrine
poprenog presjeka (cijevi otvorenog vrha i razliiti elini profili). Takoer se moe
primijeniti kod prorauna kopanih dubokih temelja pod zatitom cijevi koje se ne vade.
Koeficijent bonog tlaka, K, koji povezuje veliine glavnih naprezanja nije
jednoznaan i teko ga je odrediti. Razni autori predloili su pribline vrijednosti ili
izraze za koeficijent tlaka mirovanja, K 0 . Izrazi i vrijednosti dani su u tabeli 4.2
Tabela 4.2 Koeficijent bonog tlaka mirovanja prema nekim autorima
Teorija
plastinosti
normalno konsolidirano
Tlo
Autor
1 + sin '
3
(1 sin ' )
(1 + sin ' )
1-sin'
prekonsolidirano
uklje (1979.)
normalno i
prekonsolidirano, za pilote
26
K0
(1-sin')(1+sin)
0,95-sin'
nekoherentno tlo; <0,5
koherentno tlo; >0,5
(1-sin')OCR sin
zbijeni
pijesak
komp
1
min
elastinosti
Eh
Ev
( max =0,5)
1
Tschebotarioff (1973.)
(, Poissonov koeficijent)
K0
zbijeni pijesak
0,35
rahli pijesak
0,60
0,5-0,6
1,0
3,0
Za vodoravno uslojeno tlo ovaj je odnos prikazan na slici 4.7. Javlja se ne samo u
tlu ve i u stijenskim masama u podrujima reversnih rasjeda.
(4.9)
gdje su:
q t - posmina vrstoa plat-tlo
c a - adhezija plat-tlo
n - pritisak tla okomito na plat
- kut trenja izmeu plata i tla
Ako se za homogeno tlo po dubini temeljne konstrukcije naprezanje n okomito
(normalno) na plat, izrazi preko uspravnog geostatikog naprezanja tla vo (vidi sliku
4.8.) dobije se:
n = K s vo = K s z
(4.10)
gdje su:
K S - koeficijent pritiska tla na plat temelja, (bonog tlaka);
- prostorna, jedinina teina tla,
z - dubina na kojoj promatramo naprezanja.
Uvrsti li se izraz (4.10) u izraz (4.9) moe se posminu vrstou plat-tlo prikazati:
q t = c a + K s z tg
(4.11)
QP =
1 L
O
O q t dz =
FS o
FS
[c a + K s z tg] dz
(4.12)
gdje je L debljina sloja ili visina dijela temeljne konstrukcije (D f sa slike 4.1), za koju
je trenje po platu znaajno, a F s faktor sigurnosti. Rsdpodjela naprezanja u tlu oko
plata dubokog temelja prikazana je na slici4.8.
Slika 4.8 Posmino i normalno naprezanje uz plat dubokog temelja za homogeno tlo
Ukoliko tlo, kroz koje prolazi temeljna konstrukcija, nije homogeno nego se sastoji
od vie slojeva razliitih svojstava, izraz (4.10) moe se napisati u ve navedenom
obliku u izrazu (4.3), gdje je n - broj slojeva razliitih svojstava, a q tn - prosjena
vrijednost granine nosivosti u n-tom sloju odreena za n na sredini pripadajueg
sloja.
Neki autori posminu vrstou izmeu plata i tla izraavaju preko jedininog
otpora trenjem. Prema Meyerhof-u (1957.) jedinino trenje (f s ) se izraava kao;
f s = 1.5 * c u * tg - za zabijene pilote
(4.13a)
f s = c u * tg - za buene pilote
(4.13b)
gdje su :
c u - kohezija u nedreniranim uvjetima;
- kut unutarnjeg trenja koherentnog tla u dreniranom stanju,
te je ukupna sila koja se moe prenijeti trenjem po platu u tlu s n razliitih slojeva:
29
Q P = O H n * f sn
(4.14)
elik
0-72
0-34
0-34
72-144
34-48
34-48
144-288
48-62
48-57
288
62
57
Adhezija u nedreniranim uvjetima izmeu tla i plata (c a ) ovisi o nizu uvjeta koji
ukljuuju vrstu tla, vrstu dubokog temelja (gradivo od kojeg je izraen i svojstva
povrine po platu), te nain ugradnje u tlo. U idealnim uvjetima ova vrijednost mogla
bi se odrediti probnim optereenjem, ali se u praksi najee koriste iskustvene
vrijednosti. Neke od tih vrijednosti prikazane u tablicama 4.5 i 4.6, ali se u praksi
esto koriste izrazi koji adheziju tretiraju kao postotak mobilizirane kohezije tla u
koji je temelj ugraen. Ako se u takvom proraunu izostavi analiza svojstava povrine
plata i nain postavljanja temelja u tlo, takvi izrazi postaju vrlo nepouzdani.
Tablica 4.5. Odnos adhezije (c a ) i kohezije (c u ) u nedreniranim uvjetima za pilote
zabijene u vrsto koherentno tlo prema Tomlison, 1970., (Poulos, Davis1980.)
Odnos dubine zabijanja u
vrstu glinu prema
promjeru pilota (D/d)
Uvjeti u tlu
ca / cu
< 20
> 20
1.25
0.75 - 1.25
< 20 (> 8)
> 20
0.40
0.70
30
< 20 (> 8)
> 20
0.40
0.40 - 0.90
Faktor adhezije
Vrijednost
Londonska
glina
ca / cu
0.25-0.7
Osjetljiva glina
ca / cr
1.0
Golder (1957)
ca / cu
0.5
4.2.2.4
Referenca
Tomlinson (1957)
(4.15)
odnosno izraz za ukupnu silu koja se moe prenijeti trenjem preko plata postaje:
QP =
1 L
O
O q t dz = F
Fs o
s
[K s z tg] dz
(4.16)
Vrijednost K s
beton
1.5 10 %
1.1 10 %
elik H presjek
1.6 10 %
Tablica 4.8 Vrijednosti K s i za zabijene pilote prema Broms, 1966. (iz Cernica,
1995.)
Ks
Vrsta materijala
pilota
mala relativna
gustoa tla
velika relativna
gustoa tla
elik
20
0.5
1.0
beton
3/4
1.0
2.0
drvo
2/3
1.5
4.0
Dr
< 0.35
10
0.35 - 0.65
10-25
0.65 - 0.85
25-70
> 0.85
70 - 110
4.2.2.5
32
[MN/m ]
2
(4.17)
gr. [MN/m2]
0,5
0,08
5,0
0,5
20
0,5
33
5
5.1
PILOTI
OPENITO
Piloti su duboki temelji kod kojih je duina bitno vea od poprenog presjeka.
Predstavljaju stupove koji silu s graevine prenose duboko u tlo. Mogu djelovati kao
pojedinani temelji ili u grupi, spojeni naglavnom konstrukcijom. ea je njihova
primjena u grupi. Piloti mogu u tlo prenositi i vlanu silu koja se javlja u sluaju kada
piloti djeluju kao par kod prijenosa momenata u tlo. Piloti se mogu izvoditi i kao kosi.
Naglavna konstrukcija prenosi i preraspodjeljuje optereenja od graevine na pilote.
Piloti su najstarija vrsta dubokog temeljenja.
Prema Das, (2000.) piloti se koriste u uvjetima i na nain prikazan na slici 5.1.
kolabirati ka na pr. les. Tada je temeljenje na pilotima jedino mogue rjeenje ako se
dobro nosivo tlo nalazi na razumno dohvatljivoj dubini. Na slici 5.1 (e) prikazan je
pilot koji je optereen vlanom silom. Ovakvi se piloti mogu pojaviti kod
dalekovodnih stupova, platformi za vaenje nafte, i graevina pod znaajnim
utjecajem uzgona. Na slici 5.1 (f) prikazana je primjena temeljenja na pilotima stupa
mosta kod kojeg postoji mogunost pojave erozije rijenog korita oko stupnog mjesta.
Na slici 5.2 prikazano je niz sluajeva primjene temeljenja na pilotima uz raspravu
o opravdanosti odnosno neopravdanosti primjene takvog naina temeljenja.
35
j esu l i
p il oti n un i
NE
DA
razmatre nje teh nikih u vjeta za od abir vrste pilota
u vjeti
u tl u
u vje ti
o pte re enj a
uvje ti
u tj ecaja
na
oko li
p li tko
te mel jenje
rang l ista o d gova ra jui h tipo va pilo ta prema teh ni kim p okaza teljima
ra ng lis ta od g o vara j uih ti pova pilota p rema cijen i kotan ja
rang li sta o d gova ra juih tipova pilo ta pr ema izvod ljivost i
kona n a rang l ista prema svim poka zate lji ma
PR IKAZ DOBIV ENI H POD ATAKA INVE STITO RU
S PREPO RU KOM ZA O DABIR
Dijagram toka (1) odluivanja pri odabiru vrste pilota (Prema GEO Publication No.
1/96)
Slian dijagram toka za odabir naina temeljenja preporua i Ameriki institut za
ouvanje uma (Collin 2002.). Dijagram toka dan je u nastavku.
36
poboljan j e
po dtem eljno g tla
druge vrst e
du boko g teme ljen ja
za bijen i pilot i
p litko t emeljenje
o dabit vrste
za bije nih pilota
pror aun n osivo sti
i duine
prora un p otrebn og
nabija a
NE
DA
prip rema nacrt a
i tr oko vnika
Dijagram toka (2) za odabir naina temeljenja - Ameriki institut za ouvanje uma
(Collin 2002.)
37
5.2
5.3
podzemnom vodom moraju se izvesti tako da se uvijek nalaze ispod razine podzemne vode
jer u tom sluaju ne trunu. Na slici 5.4 prikazano je temeljenje na pilotima stare jezgre
Stockholma i posljedice sputanja razine podzemne vode ispod glava pilota.
Slika 5.4 Rezultat istrane jame ispod temelja zgrade u staroj jezgri Stockholma
(Bohm i Stjerngren, 1981.)
Danas se u Europi koriste malo, ali su u SAD jo uvijek u upotrebi u znatnim
koliinama.
elini piloti mogu biti razliitih oblika i razliito utjecati na zbijanje okolnog tla.
prethodno je reeno da cijev zatvorenog vrha zbijaju okolno tlo dok ta ista cijev
otvorenog vrha, zabijena u tlo, vri vrlo mali poremeaj okolnog tla.
elini piloti se ne preporuuju kao trajna vrsta temelja zbog korozije, iako su im
sve druge osobine vrlo povoljne. Ako se primjene treba izvesti antikorozivnu zatitu
(premazi, elektroosmoza, debljina stijenki). Za sluajeve ugradnje pilota u agresivnu
sredinu, koriste se predgotovljeni, armiranobetonski piloti, koji su manje osjetljivi na
agresivno djelovanje vode.
Armirano-betonski, predgotovljeni, prednapregnuti piloti su se pojavili kao
koristiti samo onda ako piloti nije optereen na savijanje. esto se koriste u grupi kao
poboljanje temeljnog tla. Najee se izvode kao nabijeni, utisnuti i/ ili vibrirani.
Armirano-betonski piloti izvedeni na licu mjesta . Tehnologije izvedbe su
poboljanje temeljnog tla. Ovi piloti zbijaju okolno tlo, to im je i svrha. Ujedno
djeluju kao uspravni drenovi te ubrzavaju proces konsolidacije. Treba ih paljivo
primjenjivati jer u sitnozrnom tlu mogu izazvati poveanje pornih pritisaka i
smanjenje efektivnih naprezanja. Time izazivaju upravo suprotan uinak od
poboljanja uvjeta u tlu.
Piloti od kombiniranih materijala. Najee se radi o kombinaciji elika i
betona.
profila, eljeznikih ina i slino) i betonske ispune. Kod malih profila ispune je
malter ili smjese za injektiranje. Mijeani se materijali najee koriste kod
mikropilota.
Piloti od mjeavine tla i veziva. U ovu grupu spadaju mlaznoinjektirani stupnjaci
i piloti izvedeni Mix in place tehnologijom. Nastaju mijeanjem tla i veziva koje se
ubacuje razliitim postupcima. Proizvoai opreme tvrde da se u svjeu smjesu tla i
veziva moe ugraditi i armatura te teko nastaju armirane, nosive konstrukcije. Mnogo
se koriste za izvedbu zatite graevnih jama jer su ujedno i vodonepropusne ako se
ugrauju u kontinuiranu stijenku.
40
5.4
PRIJENOS SILA
Slika 5.5 Odnos veliina sila koje pilot u tlo prenosi vrhom i trenjem po platu ovisno
o kakvoi slojeva kroz koje prolazi (vodoravno rafirani dijagram je raspodjela
vrijednosti trenja po platu). Vlastita teina pilota nije ukljuena.
Slika 5.5 a) prikazuje pilot koji nosi uglavnom na vrh i neto vrlo malo trenjem po
platu. Slika 5.5 b) prikazuje nain prijenosa sila kod lebdeih pilota. Slika 5.5 c)
prikazuje prijenos sile trenjem i na vrh s dominantnom nosivou u vrstom sloju.
41
Slika 5.5 d) prikazuje poveanje ukupne sile koju pilot nosi na vrh zbog pojave
negativnog trenja.
Uobiajena je pretpostavka da se za ostvarenje punog trenja po platu treba
ostvariti pomak (slijeganje) pilota od 2,5 mm (vidi: Smith 1960. i Paikowsky i dr.
1995.). Nasuprot tome prema Bowles (1988.), potreban je pomak pilota pod
optereenjem od oko 0.1B, gdje je B promjer pilota, da bi se ostvarila nosivost na vrh.
Kod pilona i pilota velikog promjera ovo je nedopustivo velika, a i malo vjerojatna
vrijednost, pa se pretpostavlja da to vrijedi iskljuivo za pilote malog promjera, reda
veliine do 400 mm. Iz ukupnog pomaka potrebno je iskljuiti elastino deformaciju
samog pilota. U stvari, svi piloti nose na trenje vie ili manje. Tek kad je mobilizirano
puno trenje po platu moe se ostvariti nosivost na vrh. Odnos nosivosti na trenje po
platu i na vrh je ovdje od bitne vanosti, ali je jasno da se trenje po platu ne moe
izbjei. Prema istraivanjima FHWA (US Savezna administracija za autoceste,
(Paikowsky i Hart, 2000.) pokazalo se u praksi da postoji znaajno trenje po platu i
kod onih pilota koji su projektirani kao da nose samo na vrh. Za ekonomino
projektiranje pilota vano je poznavati stvarni odnos Q v /Q p . Kod pilota koji
zavravaju na vrstoj stijeni, nosivost na vrh je i pored svega toliko vea od nosivosti
po platu da zahtijeva posebno izuavanje.
Piloti dijelom izvedeni u stijeni neosporno nose trenjem po platu u dijelu koji
prolazi kroz stijenu. Trenjem po platu za ovakve sluajeve bavi se niz autora te se
podaci mogu nai u literaturi, (Serranoa, Olallab, 2004; Zertsalov, Konyukhov, 2007)
5.5
Usvoji li se jednadba (4.1) za proraun ukupne sile koju jedan pilot moe
preuzeti, openito se moe pisati, koristei rjeenje prema teoriji graninih stanja
plastine ravnotee za nosivost na vrh i Coulomb-ov zakon za trenje po platu:
Q f = A b (cN c + 0 N q + 0.5 dN ) + O (c a + zK s tg)dz W
L
(5.1)
gdje je A b -povrina poprenog presjeka vrha pilota promjera =d, O-opseg pilota a
W-vlastita teina pilota.
Za pilote izvedene u glini, uvaavajui da je 0, vrijedi da je N q =1 a N c je
konstanta, izraz (5.1) se moe pojednostavniti u slijedei oblik:
L
Q f = A b (cN c + 0 ) + O c a dz W
(5.2)
Q f = A b cN c + O c a dz
(5.3)
43
Nc
izdueni temelj
kvadratini ili kruni temelj
Craig:
5,7
6,8
5,7
Sanglerat:
Skempton:
izdueni popreni presjek (za elemente dijafragmi)
Skempton, Meyerhof:
teoretsko rjeenje, modelska ispitivanja i potvrda
terenskim ispitivanjima
Sowers, na modelima
Mohan, za ekspanzivne gline
7,5
9
5<N c <8
5,7<N c <8,2
Ladanyi, Eden:
normalne gline (prema Vesi 1967.)
osjetljive gline, laboratorij
osjetljive gline, terenski rezultati
Kanadski testovi
7,4<N c <9,3
5,7<N c <8
5,5<N c <7,5
5,71<N c <8
prosjena vrijednost
Gloucesterska glina
7,23
6,85
Delft laboratorij
5,14
N c >5 i N c <25
Q f = A b ,b 0 N q + OF zK s tgdz W
(5.4)
(5.5)
45
Jednadba
Primjedba
Izvor
Glina
f s =c u
=1,0(c u 25kPa)
=0,5(c u 70kPa)
Za meuvrijednosti koristiti linearnu
promjenu
=1,0(c u 35kPa)
=0,5(c u 80kPa)
Za meuvrijednosti koristiti linearnu
promjenu
Primjenjivo za faktor duljine pilota
L/d>50
API (1984)
c
= u
v
0 ,5
nc
0 ,5
f s =' v
Silikatni
pijesci
Nevezani
vapnenaki
pijesci
46
f s =' v
(f s >f slim )
f s =' v
cu
0 , 5
za u 1
v
0, 25
c
c c
za u > 1
= u u
v
v nc v
0,5
=(1-sin')tan' (OCR)
=0,15-0,35 (pritisak)
0,10-0,24 (vlak)
=0,44 za '=28
0,75 za '=35
1,2
za '=37
=(K/K 0 )K 0 tan(/)
/ ovisi o vrsti materijala pilota
(raspon 0,5-1,0)
K/K 0 ovisi o nainu ugradnje
(raspon 0,5-2,0)
K 0 =koeficijent tlaka mi rovanja, koji
je funkcija OCR
=0,05-0,1
Semple i Rigden
(1984.)
Stas i Kulhawy
(1984)
Poulos (1988d)
Tabela 5.3 Faktor trenja f s za proraun nosivosti po platu buenih pilota, dobivenih
iz rezultata laboratorijskih ispitivanja vrstoe (Paulos, 1989.)
Vrsta tla
Jednadba
Primjedba
Izvor
Glina
f s =c u
Skempton (1959)
Fleming i dr.
(1985.)
Fleming i dr.
(1985.)
Stas i Kulhawy
(1984.)
Meyerhof (1976.)
f s =Ktan' v
Silikatni
pijesci
=0,1 za '=33
0,2 za '=35
0,35 za '=37
=F tan('-5)
gdje je F=0,7 (pritisak) i 0,5 (vlak)
=0,05do0,8
f slim =60 do100 kPa
f s =' v
Kraft i Lyons
(1974)
Poulos (1988d)
Nevezani
f s =' v
vapnenaki (f s >f slim )
pijesci
Tabela 5.4 Korelacija izmeu trenja po platu f s i rezultata standardnog penetracijskog
pokusa (SPT) f s =+N [kPa]
sa zbijanjem tla
Zabijeni
Nain
ugradnje
Kopani
Primjedba
Izvor
Nekoherentno 0
f s =prosjena vrijednost
du plata
Meyerhof (1956.)
N-prosjean broj
udaraca SPT-a du
plata
Vrsta tla
3.3
Koherentno
10
Nekoherentno 30
Koherentno
10
Decourt (1982.)
Yamashita i dr.
(1987.);
Shioi i Fukui (1982.)
f s 150 kPa
Yamashita i dr.
(1987.);
Shioi i Fukui (1982.)
47
Nekoherentno 0
Findlay (1984.);
Shioi i Fukui (1982.)
3,3
Koherentno
Koherentno
10
3,3
Iskop pridran
bentonitom
Decourt (1982.)
Fletcher&Mizon
(1984.)
Jednadba
Primjedba
Izvor
Glina
f s =N c c ub
Skempton (1959)
Silikatni
pijesci*
f s =N q ' v
**f blim ne
vei od
graninog
=9 za L/d 3
c ub = vrijednost c u u blizini
vrha
q =40
q prikazan u odnosu na '
q ovisi o ', relativnoj
gustoi i prosjenom
efektivnom naprezanju
q kod teorije irenja
upljina kao funkcija od ' i
zapreminske stiljivosti
q =20
Tipian raspon za q =8-20
q odreen za reduciranu
vrijednost ' (tj. 18)
Nevezani
vapnenaki
pijesci
f s = N q ' v
f blim ne
vei od
graninog
API (1984.)
Berezatzev i dr.
(1961.)
Fleming i dr. (1985.)
Vesi(1972.)
Tabela 5.6 Korelacija nosivosti na vrh f b i rezultata dinamike penetracije, SPP, pri
emu je f b =K*N[MPa] (Poulos 1989.)
Vrsta
pilota
Zabijeni
piloti
Kopani s
isplakom
Vrsta tla
Primjedba
Izvor
Pijesak
0,45
N=prosjena
vrijednost SPP-a u
podruju vrha pilota
Martin i dr.
(1987.)
Pijesak
Prah, prah pjeskovit
0,40
0,35
Glacijalne naslage
krupnog do sitnog
praha
Rezidualni pjeskoviti
prah
Rezidualni glinoviti
prah
Glina
0,25
Glina
0,12
Sva tla
0,30
Decourt (1982.)
Martin i dr.
(1987.)
Thorburn i Mac
Vicar (1971)
0,25
Decourt (1982.)
0,20
Decourt (1982.)
0,20
Martin i dr.
(1987.)
Shioi i Fukui
(1982.)
Shioi i Fukui
(1982.)
Nekoherentna
Za L/d5
ako je L/d<5,
K=0,1+0,04(L/d) za
pilote punog vrha
K=0,06(L/d) za pilote
otvorenog vrha
f b =3,0 MPa
0,15
Bueni
Koherentna
Pijesak
0,1
Glina
0,15
Kreda
0,25
0,20
f b >7,5 MPa
f b =0,09(1+0,16z)
gdje je z=dubina vrha
u [m]
N<30
N>40
Shioi i Fukui
(1982.)
Yamashita i dr.
(1987.)
Yamashita i dr.
(1987.)
Shioi i Fukui
(1982.)
Shioi i Fukui
(1982.)
Hobbs (1977.)
Caquot i Kerissel (1967.), dali su svoje izraze za proraun nosivosti temelja kod
kojih je lomna ploha elipsa. Uvaavajui izraz (5.1) dobiva se slijedei izraz:
B
1
L2
Q f = A b N + c *
( N q 1) + 0 N q + 2 s 3 + O L( c + c s 4 ) W (5.6)
tg
d
2
49
N'q- crtkana
35
30
0
25
20
Nq - puna
15
10
5
0
1
10
N ; Nq ; Nq
100
1000
pri emu je N c =
Nq 1
tg
; za =0, N c =7, a =
(5.7)
100 + c 2
.
100 + 7c 2
L2
s3 ) W
d
(5.8)
Faktor nosivosti s 3 je funkcija kuta trenja izmeu tla i plata pilota koji se za
buene pilote uzima sa vrijednou =(2/3), a za zabijene sa =.
50
45
40
35
=2/3
30
s3
25
s4
20
15
10
5
0
0.1
10
s3 i s4
100
Statiki penetracijski pokus izravno daje podatak o nosivosti vrha pilota kao
vrijednost q c i podatak o sili trenja po platu preko vrijednosti F l (Roje-Bonacci,
2007.). Pomou ova dva podatka moe se proraunati ukupna granina sila noenja
jednog pilota u tlu u kojem je izvrena statika penetracija kao:
O
Qf = q c * A + Fl r
Op
(5.9)
gdje je A-povrina poprenog presjeka vrha pilota, O r -opseg pilota na dijelu koji nosi
trenjem po platu a O p -opseg penetrometra. q c i F l su podaci iz statike penetracije,
(Roje-Bonacci, 2007.). Dozvoljeno optereenje jednog pilota tada iznosi:
Na slici 5.9 dan je dijagram vrijednosti otpora trenja po platu za razne vrste pilota u
glini u odnosu na otpor vrha statikog penetrometra q c , a na slici 5.10 isto za pilote
izvedene u pijesku.
Qd =
Qf
Fs
(5.10)
pri emu je F s =2-3, faktor sigurnosti odabran u zavisnosti o tome koliko je lokacija na
kojoj se piloti izvode detaljno istraena.
51
Slika 5.9 Projektne vrijednosti trenja po platu za pilote u glini iz rezultata statike
penetracije (Poulos 1989.)
52
Tabela 5.7 Klasifikacija pilota prema vrsti (Bustamante i Gianeselli, 1982. prema
Poulos, 1989.)
Kategorija pilota
Vrsta pilota
IA
IB
IIA
IIB
IIIA
IIIB
Napomena: U gornjoj tabeli su neki engleski nazivi neprevodivi vidi izvor Poulos 1989.
5.5.3 Proraun nosivosti iz dinamikih jednadbi
1 WH
Q f =
k u s
gdje je: k u = C d 1 + 1 + e C d ;
C d = 0.75 + 0.15 Wp W ;
(5.11)
e = WHL AEs 2 ;
53
54
pomak naglavne grede ako ona slui kao nosa tereta. U donjem desnom kvadrantu
prikazana je krivulja pomaka. Nastaje tako da se na ordinatu nanesu vrijednosti
najveih pomaka glave pilota pri odreenom stupnju optereenja prikazanog na
apscisi. Na krivulji su vidljive i povratne deformacije nastale prilikom rastereenja.
55
Slika 5.13 Grafikon rezultata pokusnog ispitivanja pilota na uspravnu silu u luci Gru
u Dubrovniku
a)
optereenje
Wmax tijesak
b)
Wmax
c)
elina konstrukcija
za prenos optereenja
tijesak
Wmax
vlani piloti
Slika 5.14 Naini optereivanja pokusnog pilota, W max najvee optereenje
Slika 5.14a) prikazuje izravno nanoenje optereenja na pilot. Slika 5.14b)
prikazuje prenos sile tijeskom sa stalka za balast na pilot. Slika 5.14c) prikazuje
prijenos sile tijeskom sa konstrukcije pridrane vlanim pilotima na pokusni pilot.
Na slici 5.15 prikazan je tipian dijagram rezultata probnog optereenja pilota.
56
Slika 5.15 Grafiki prikazi pokusnog optereenja pilota prema (Caquot, Kerisel, 1967)
Prema vaeem Pravilniku, prilikom izvoenja pokusnog optereenja treba voditi
rauna o slijedeem:
lan 187.
Probno optereenje pilota na pritisak ili na zatezanje vri se na taj nain to se
reakcije tereta prenose na tlo na udaljenosti na kojoj ne utjeu bitno na tlo du pilota i to se
mjerenja vezuju. na stalnu toku van podruja deformacija koje izaziva probno optereenje.
lan 188.
Stupnjevi optereenja moraju vremenski trajati onoliko koliko je potrebno da se
mogu jasno registrirati utjecaji hidirodinamike konsolidacije i puzanja t1a.
lan 189.
Najvee optereenje mora biti u homogenom, tlu najmanje za 50% vee od
predvienog optereenja pilota, a u heterogenom tlu najmanje za 100% vee od tog
optereenja ili najmanje jednako predvienoj moi noenja pilota (optereenje za Fs=1)
Prema EUROKOD 7, pokusno optereenje pilota je metoda za odreivanje
nosivosti kojoj se daje prednost pred svim drugim nainima prorauna nosivosti i
dimenzioniranja pilota.
57
5.6
NEGATIVNO TRENJE
Kod dubokih temelja, naroito pilota, oko kojih se nalazi nekonsolidirana masa
stiljivog tla, javlja se dodatna vuna sila prema dolje zbog relativnog pomaka mase
tla u odnosu na temelj prilikom procesa konsolidacije. Ova pojava naziva se negativno
trenje. Primjer pojave negativnog trenja kod dubokih temelja koji prenose optereenje
na vrh u nestiljiv kruti sloj, prikazan je na slici 5.16.
Q
slijeganje temelja
slijeganje tla
W
qtneg.
stiljivo tlo
negativno trenje
po platu
(5.12)
Na negativno trenje osjetljivi su piloti malog promjera koji imaju malu nosivost na
vrh. Kod slabo propusnih materijala ono se razvija kroz dugo vrijeme usporedno s
konsolidacijom.
Utjecaj negativnog trenja moe se smanjiti na razne naine. Jedna od mogunosti
je da se dopusti slijeganje graevine na pilotima zajedno s pilotima i okolnim tlom.
59
Ova se teorija koristi kod prorauna nosaa na elastinoj podlozi. Kako je veoma
pogodna za proraun na raunalu, tek je njihovim razvojem dobila na znaaju. Danas
se metoda koristi za prorauna slijeganja temelja rezervoara. Metoda se sastoji u tome
da se tlo zamjeni nizom opruga. Karakteristike opruga izraavaju se modulom reakcije
podloge. Metoda se jo naziva i Winklerova metoda prema njenom autoru (Winkler,
1867.). Na slici 5.18 je prikazan Winklerov model s oprugama i greka koja nastaje
njegovim koritenjem.
60
s(x)
Winklerov model
s oprugama
nestiljiva podloga
P
stvarno stanje
u tlu
s(x)
Slika 5.18 Greka kod modela prorauna stvarnog nosaa na tlu pomou Winklerovog
koeficijenta
Postavi li se nosa u uspravan poloaj u kakvom se nalaze piloti, dobiva se nosa
na elastinoj podlozi koja se odupire deformaciji u vodoravnom smjeru. To je jedina
razlika izmeu kontinuiranog nosaa optereenog tokasto (temeljni nosa optereen
stupovima i/ili zidovima) ili pokretnim optereenjem (kranska staza) i pilota,
optereenog na glavi vodoravnom silom i/ili momentom savijanja. Na slici 5.19
prikazan je proraunski model kod kojeg je tlo zamijenjeno nizom opruga.
H
1
2
S(z)
K(z)*s(z)=q(z)
I
N
ili
probnom
ploom.Prema
raznim
autorima
postoje
veze
izmeu
p
= K gr/cm 3
s
(5.12)
62
B + 30
3
Kv = K0
kg/cm
2
B
(5.13)
[kPa]
s= s ( )
s1
s
K=
1
s1
(5.14)
s [cm]
p
= mh * z
s
(5.15)
p
=konst.
s
(5.16)
63
64
pijesak
rahla
srednja
gusta
nepotpljeni
0,2210 [N/m ]
0,6710 [N/m ]
1,7910 7 [N/m 3 ]
potopljeni
0,1310 7 [N/m 3 ]
0,4410 7 [N/m 3 ]
1,0810 7 [N/m 3 ]
konzistancija
glina
kruta
vrlo kruta
7
2,410 [N/m ]
tvrda
3
4,810 [N/m ]
9,610 7 [N/m 3 ]
(5.15a)
0,2[m ]
[N/m 3 ].
B
(5.16a)
za nekoherentne materijale, (c u ); K h = K 0 h
odnosno za koherenta tla, (c u ); K h = K 0 h
(5.17)
65
Gdje je:
s z vodoravni pomak osi tapa na udaljenosti z od povrine poluprostora;
B promjer pilota;
EI krutost elastinog tapa-pilota;
q z reakcija podloge;
p z vanjsko optereenje na dubini z.
Prema ovoj teoriji, na po volji odabranoj dubini z, kontinuiranog elastinog leaja,
pomak s z proporcionalan je reakciji podloge q z . Pri tom je koeficijent
proporcionalnosti nita drugo nego koeficijent reakcije podloge, ali u vodoravnom
smjeru K h , odnosno:
sz =
qz
Kh
(5.18)
(5.19)
Gdje je:
=4
cu * B
.
4EI
(5.20)
66
Tabela 5.9 Promjena modula reakcije podloge po dubini cu(x)/cu Prema Werneru (1970.)
x/l
0,0
0,1
0,2
0,3
0,4
0,5
0,6
0,7
0,8
0,9
1,0
0,00
0,10
0,20
0,30
0,40
0,50
0,60
0,70
0,80
0,90
1,00
0,00
0,19
0,36
0,51
0,64
0,75
0,84
0,91
0,96
0,99
1,00
0,00
0,36
0,64
0,84
0,96
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
0,00
0,64
0,96
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,0
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
1,00
216 EI
d mh
(5.21)
gdje je:
L- fiktivna duljina ukljetenja;
E- modul elastinosti pilota
I- moment inercije pilota;
d- popreni presjek pilota (u nekim izrazima oznaeno kao B, ovisno o izvoru)
67
KP KA
s
s-pomak glave pilota na razini terena
mh =
Slika 5.22 Skica raspodjele otpora tla du pilota potrebna za proraun granine
vrijednosti sile H=H u (Poulos & Davis 1980.)]
Usvoji li se sliku 5.22 kao model za proraun, moe se pisati:
zr
zr
H u = p u d dz p u d dz
68
(5.22)
zr
zr
M u = H u e = p u d z dz + p u d z dz
(5.23)
EI * w (0) * 3
w
(5.24)
gdje je:
EI krutost pilota;
w(o) dozvoljeni pomak glave;
=4
d * cu
- koeficijent ovisan o tlu, geometriji i gradivu pilota;
4 EI
w =EI*w(0).
Svi ovi prorauni daju maksimalno mogue vrijednosti vodoravne sile koju pilot moe
preuzeti u zavisnosti o kakvoi tla, bez obzira kolika pri tom nastaje deformacija (otklon)
glave pilota. Stoga je potrebno jo jednom naglasiti da je ee kritina vrijednost
dozvoljenog otklona, nego najvea mogua vodoravna sila ili moment savijanja kojeg ona
proizvede.
Teoretsko rjeenje mogue je nai u podruju teorije elastinosti. Teorija daje rjeenje za
pomak glave pilota, a to i jest stvarno potrebno odrediti. Da bi se ono moglo odrediti mora
se definirati rubne uvjete.
5.7.1.4
Rubni uvjeti
Iz gornjih razmatranja vidi se da je proraun ovisan o nizu rubnih uvjeta koje je nuno
odrediti i pojednostavniti prije oblikovanja proraunskog modela. Nastavno e se ukazati
na mogue rubne uvjete i njihove kombinacije o kojima ovise pojednostavljeni prorauni
pilota optereenih vodoravnom silom. Iza rubnih uvjeta dani su crtei i pripadna
pojednostavljena rjeenja za proraune. Podjela se moe izvriti kako slijedi:
69
a)
b)
Hu
e
Hu
e
1.5 d
f
h/2
h/2
Otklon krutog tapa
9cu d
F
Mmax
Reakcija podloge
Moment savijanja
Hu
3 dLKp
M max
Reakcija podloge
Moment savijanja
Hu
1.5 d
f
d
d
9cu d
Otklon sa plastinim zglobom
Mmax
Moment savijanja
Reakcija podloge
M max
Otklon sa plastinim zglobom
Moment savijanja
Reakcija podloge
Slika 5.23 Kruti i savitljivi pilot slobodne glave a) u glini, koherentno i b) pijesku
70
b1) Mmax
a1) M max
Hu
L
Kp =
Hu
1.5 d Mmax
L
Mmax
d
3 LdK p
9cu d
otklon
a2) Mpoputanja
Hu
1 + sin
1 sin
1.5 d Mpoputanja
otklon
b2) Mpoputanja
Hu
Mpoputanja
f
L
h
9cu d
d
3 LdK p
Mmax
1.5 d
M poput.
otklon
b3) Mpoput.
Hu
Mmax
M poput.
f
d
9cu d
otklon
otklon
3 LdK p
reakcija tlamoment savijanja
Slika 5.24 Piloti pridrane glave, razliitih duljina, u glini a) i pijesku b); 1) kratki;
2) srednji; 3) dugi (prema Broms, 1964)
Uvaavajui sve naprijed reeno Broms (1964.) je prikupio podatke pokusnih
ispitivanja pilota optereenih vodoravnom silom. Temeljem toga dao je niz praktinih
rjeenja koja slijede.
Rjeenja za lebdei pilot u beskonanom poluprostoru. Postoje dvije mogunosti:
pilot slobodne glave i pilot uklijetene glave .
71
Hu
9c u d
(5.25)
(5.26)
odnosno :
M max = 2,25 d h 2 c u
(5.27)
a kako je
L = 1,5d + f + h
(5.28)
0,5gdL3K p
e+L
(5.29)
(5.30)
a iznosi:
2
M max = H u e + f
3
(5.31)
Ako se desi da je Mmax vei od maksimalno mogueg momenta kojeg moe preuzeti
pilot zadanih dimenzija, tada se pilot ponaa kao dugi, savitljivi pilot te raun za
graninu silu treba ponoviti uvrtavajui granini moment koji pilot moe preuzeti u
jed. (5.31). U svim ovim jednadbama kao i na slici 5.23 b), K p je koeficijent koji
ovisi o kutu trenja i jednak je:
72
(5.32)
(5.33)
M maks. =H u (0,5L+0,75d)
(5.34)
(5.39)
F = ghdL2 K p H u
2
Uzme li se u obzir momente koji djeluju na glavu pilota i uvrsti li se vrijednost sile
F iz jednadbe (5.39):
M maks. =
(5.40)
Za dugi pilot sa slike 5.24 b3), gdje se maksimalni moment M pop. pojavljuje na dva
mjesta vrijedi izraz:
2
H u e + f = 2 M pop.
3
5.7.1.5
(5.41)
74
75
5.7.1.6
Zavrne napomene
Kod pilota kojima vrh lei u vrstim materijalima, a tijelo prolazi kroz meke
slojeve, preteni e dio momenta savijanja preuzeti vrh koji za takva optereenja mora
biti uklijeten u vrstu podlogu najmanje za dubinu jednaku dvostrukom promjeru
pilota. I upeti piloti se proraunski razlikuju ovisno o tome da li su dugi ili kratki.
Kod lebdeih pilota nema ove mogunosti. Moment ili vodoravna sila izazivaju
savijanje pilota na nain da se na nekoj dubini L, javlja toka u kojoj deformacija
mijenja smjer te otpor prelazi na drugu stranu pilota. Deformacija je priblino
sinusoidalna i priguuje se s dubinom. Za pilot velike duljine javiti e se nekoliko
toaka promjene smjera savijanja. Ovo je prikazano na slici 5.21.
Dananje mogunosti prorauna pilota, koji mora preuzeti vodoravnu silu, pomou
numerikih metoda, svode se na to da se pilot promatra kao greda na elastinoj
podlozi, optereena okomitom silom ili momentom na jednom rubu. U ovakvom
sustavu, leajevi mogu preuzeti tlana i vlana naprezanja simulirajui aktivno i
pasivno stanje naprezanja u tlu. Moe se primijeniti Winklerova metoda gdje je tlo
zamijenjeno nizom opruga, metoda konanih elemenata, konanih razlika i sl. Pri tom
je potrebno poznavati deformacijska svojstva tla za vodoravni smjer. Upravo ovaj
detalj pravi potekoe, jer su sve nabrojene metode monogostruko preciznije od
mogunosti odreivanja vodoravnog koeficijenta reakcije i momenta reakcije podloge
podloge.
Za brze
76
5.8
SLIJEGANJE PILOTA
Slijeganje glave pilota (prikazano na slici 5.13 i 5.15 za pokusni pilot), sastoji se od;
elastine deformacije pilota kao stupa pod tlanim optereenjem,
deformacije, koja nastaje uslijed slijeganja tla optereenog posminim silama
oko pilota koji nosi na trenje,
deformacije tla ispod vrha pilota, kao kod svakog drugog temelja.
Za pilote koji nose na vrh, u stiljivom tlu, moe se primijeniti proraun kao i za
plitke temelje. Za pilote u pijesku je Meyerhof (1959), na temelju analize veeg broja
rezultata probnog optereenja daje izraz za slijeganje s, koji vrijedi, ako ispod vrha
nema jae stiljivog sloja:
d
(5.42)
s= b
30Fs
i u koliko je korisno optereenje pilota manje od 1/3 graninog optereenja. Pri tom je:
d b - promjer vrha pilota;
F s - faktor sigurnosti (>3) za granino optereenje.
Ovo je deformacija samo vrha bez deformacije stupa. Za gline daje Focht (1967)
takoer analizom rezultata probnog optereenja takozvani koeficijent pomaka
s/s stupa koji vee na elastinu deformaciju stupa s stupa na nain:
za duge jako optereene pilote sa deformacijom stupa s stupa >8mm; s/s stupa je reda
veliine 0.5;
za krute pilote kod kojih je s stupa <8mm; s/s stupa je vei i reda veliine 1.
Elektronika su raunala omoguila vrlo raznolike i sofisticirane proraune u koje
ulaze analize naprezanja raspodijeljenih du pojedinog pilota i time izazvanih
deformacija u tlu. Za takve analize predlae se konzultirati literaturu (Bowles, J.H.
1974.) . Najpoznatije su metode:
77
5.9
GRUPE PILOTA
5.9.1 Proraun nosivosti grupe pilota
(5.43)
90m n
gdje je:
m=broj redova pilota;
n=broj pilota u redu;
=arctg d/s u stupnjevima;
d=promjer pilota;
s=osni razmak pilota.
78
(5.43a)
Grupa pilota moe djelovati kao temeljni blok na velikoj dubini. U tom sluaju,
preporua se provjeriti nosivost grupe pilota tako da se odabere manja vrijednost
nosivosti iz usporednih prorauna; a) zbrajanja nosivosti svih pilota u grupi i b)
rezultata prorauna nosivosti dubokog masivnog temelja dimenzija L g B g , tlocrt i
dubina kojega odgovara onima za promatranu grupu pilota.
Zbog utjecaja preklapanja dodatnih naprezanja koje grupa prenosi u tlo, utjecaj
grupe pilota see daleko dublje od utjecaja pojedinog pilota (slika 5.29). Iz tog
razloga potrebno je poznavati svojstva tla na veoj dubini ispod grupe pilota nego,
ispod pojedinog pilota, da ne doe do utjecaja dodatnih naprezanja u dubljim
slojevima tla, koji su slabiji od pliih, i na taj nain do nepovoljnog utjecaja grupe
pilota po slijeganje takvog temelja kao cjeline (slika 5.29).
Slika 5.29 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod pojedinog pilota i pilota u grupi
79
Slika 5.30 Dubina utjecaja dodatnih naprezanja kod grupe pilota za razliite odnose
dubine pilota D i irine temeljne plohe B (Terzaghi, Peck, 1948)
Piloti u grupi upotrebljavaju se redovito kada je potrebno preuzeti vodoravne sile
ili momente savijanja koje tvori par sila. Tada neki od pilota iz grupe preuzimaju
vlane sile kako je to prikazano na slici 5.31. Sile u grupi pilota mogu se jednostavno
odrediti metodama klasine grafostatike.
Slika 5.32 Modeli grupe pilota za proraun slijeganja: a) grupa nepovezanih glava;
b) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja ne lei na tlu;
c) grupa povezanih glava sa naglavnom konstrukcijom koja lei na tlu hibridno temeljenje
Najjednostavniji pristup proraunu predvianja slijeganja pilota u grupi zasnovan
je na pretpostavci homogenog i izotropnog poluprostora. Tlo se promatra kao
homogeno izotropno, a grupa pilota se zamjenjuje s elastinim temeljem na dubini
vrha pilota, ili kod opreznijeg pristupa problemu, na 2/3 dubine postavljanja pilota.
Dimenzija zamjenjujueg temelja odreuje se uz pretpostavku da se sila trenja
rasprostire postepeno oko pilota pod kutom /4 (vidi sliku 5.33), a dobivena povrina
zamjenjuje se s pravokutnikom dimenzija B g L g . Optereenje, p, na tako dobivenoj
povrini moe se odrediti, uz pretpostavku da je jednoliko raspodijeljeno, prema
izrazu:
p=
Q + WNG + WP * (VNG + VP )
Bg * L g
(5.44)
gdje su:
81
V NG
VP
82
(5.45)
D
gdje je =
imbenik popravka prikazan na slici 5.34.
B* L
1
0.95
0.95
0.9
0.9
0.85
0.85
0.8
0.8
L/B= 100
25
9
1
0.75
0.7
0.75
0.7
0.65
0.65
0.6
0.6
D
B*L
0.55
0.5
0.0
0.1
0.2
0.3
0.4
0.5
0.6
0.7
0.8
0.9
B*L
D
0.55
0.5
0.9
0.8
0.7
0.6
0.5
0.4
0.3
0.2
0.1
83
84
85
Eurokod promatra graevinu kao neto to ima svoj vijek trajanja. Taj vijek
trajanja je zapravo ekonomska kategorija. S GRAEVINOM SE POSTUPA KAO S
PROIZVODNOM KOJI NE TRAJE VJENO, VE ODREENO UPORABNO
VRIJEME.
Zakon o prostornom ureenju i gradnji u lanku 193. stav (4) predvia da u
glavnom projektu mora biti naznaen projektirani vijek uporabe graevine.
U skladu s predvienim ekonomski opravdanim radnim vijekom uporabe obavljaju
se: istraivanja sa svrhom da se odrede osobine tla, izbor odgovarajuih graevnih
materijala, postupak projektiranja, graenja i nadzora. Ekonomski opravdani vijek
uporabe ne moe se ni zamisliti bez prosudbe o izboru materijala.
5.10.2 Granina stanja
Krajnje granino stanje je stanje sloma ili nestabilnosti graevine (ili njezinih
dijelova) u bilo kom obliku, koje moe ugroziti sigurnost ljudi i/ili samu graevinu.
Granino stanje uporabivosti nastaje kad graevina ne moe vie sluiti predvienoj
svrsi zbog:
GEOTEHNIKI RAZRED
Eurokod 7, predvia da se prije pristupa projektiranju graevina odrede
geotehniki projektni zahtjevi. To se moe uiniti tako da se budua graevina svrsta
u pripadni GEOTEHNIKI RAZRED. Predviena su tri geotehnika razreda. Pri tom
se u obzir uzima: znaenje i veliina graevine, njen utjecaj na okolinu (rizik za
okolinu), uvjete tla i vode, seizminost i sl. Moe se dogoditi da u kasnijim fazama
projektiranja treba promijeniti poetno odabranu kategoriju, a mogue je i to da se
pojedini dijelovi iste graevine svrstaju u razliite kategorije.
Prvi geotehniki razred
Piloti ne spadaju u ovaj geotehniki razred
Drugi geotehniki razred
Najvei dio temeljenja na pilotima spada u ovaj geotehniki razred.
Trei geotehniki razred
U njega su svrstane sve graevine koje ne pripadaju u prvi i drugi razred. To su
velike i neuobiajene graevine, s velikim rizikom, te graevine u predjelima s
velikom opasnou od djelovanja potresa. Za ove graevine treba provjeriti sve
najnepovoljnije mogue projektne okolnosti.
Svrstavanjem graevine u geotehnike razrede, mogu se jednostavnije definirati
odnosi investitor-projektant-izvoa, jer su u kategorijama navedeni minimalni
zahtjevi koji uvjetuju razinu istranih (geotehnikih), projektantskih, graevinskih i
ostalih radova.
PROJEKTNE OKOLNOSTI
To su sva predvidivo mogua stanja optereenja za vrijeme izvoenja i koritenja
graevine, za koja treba dokazati da e se graevina ponaati u skladu s kriterijima za
zadano granino stanje.
Projektna okolnost mora obuhvatiti:
87
proraunom;
usvajanjem propisanih mjera;
Odabrani model mora moi dobro opisati granino stanje tla za promatrani sluaj.
Ako za takav sluaj nema provjerenog modela, u analizama ostalih graninih stanja
treba primijeniti takve faktore da, promatrani sluaj bude dovoljno malo vjerojatan.
Projektne veliine
Optereenja imaju stalan poloaj za razliite okolnosti (G) ili promjenljiv (Q i A).
Zbog svojstava tla vano je razlikovati i povremena optereenja, (primjerice vjetrom)
pri kojima tlo moe imati i poveanu vrstou i krutost; kratkotrajna, kad treba uzeti u
obzir mogunost porasta pornih tlakova i dugotrajna optereenja.
89
( 5.46)
90
( 5.47)
( 5.48)
91
(5.49)
( 5.50)
( 5.51)
( 5.52)
F d = F F k
(5.53)
X d =X k / m
( 5.54)
a d =a k a
( 5.55)
( 5.56)
pri emu je E d;S proraunska vrijednost uinka djelovanja pri graninom stanju
uporabivosti:
E d;S =E(F k , X k , a k )
( 5.57)
92
93
projektne vrijednosti svojstava tla i stijena (s obrazloenjima, ako je potrebno), proraune i rezultate provjere sigurnosti i uporabivosti graevine;
Stalna
Promjenljiva
tan
c'
cu
qua
Nepovoljna
Povoljna
Nepovoljna
Sluaj A
[1,00]
[0,95]
[1,50]
[1,1]
[1,3]
[1,2]
[1,2]
Sluaj B
[1,35]
[1,00]
[1,50]
[1,0]
[1,0]
[1,0]
[1,0]
Sluaj C
[1,00]
[1,00]
[1,30]
[1,25]
[1,6]
[1,4]
[1,4]
94
5.10.3
Poglavlje 7 piloti
Daljnje odredbe odnose se na sve vrste pilota; pilote koji nose na vrh, lebdee
pilota, vlane pilote i pilote optereene vodoravnom silom i momentom savijanja, bez
obzira na nain izvedbe odnosno ugradnje. U tekstu je dan nagflasak samo na one
dijelove koji nisu prije spomenuti a odnose se iskljuivo na pilote.
Ovaj tekst nije zamjena za EUROCODE-7 poglavlje 7, Piloti.
neprihvatljive vibracije.
5.10.3.2 Djelovanja i projektne situacije
Za proraune graninih stanja, moraju se razmotriti djelovanja koja su prethodno
propisana i mogua za ovu vrstu graevina..
Projektne se situacije mora odabrati u suglasju s prethodno danim naelima.
Potrebno je analizirati meudjelovanja konstrukcije i temeljnoga tla, radi
odreivanja onih djelovanja na konstrukcije, koja se moraju usvojiti za projektiranje
temelja na pilotima.
Kod pilota javljaju se i neka posebna djelovanja vezana na utjecaj okolnog
temeljnog tla. To su djelovanja uslijed pomaka temeljnog tla, a mogu nastati uslijed:
- moe doi do pomaka uslijed konsolidacije ili bubrenja tla,
- uslijed susjednih optereenja,
- puzanja ili klizanja tla,
-uslijed potresa.
Ove pojave su povod za stvaranje negativnoga trenja na platu, za uzdizanje,
istezanje, popreno optereenje i pomake.
Za projektiranje se mora usvojiti jedan od sljedea dva pristupa:
pomak temeljnoga tla se uzima kao djelovanje; tada se provodi analiza
meudjelovanja radi odreivanja sila, pomaka i deformacija u pilotu,
95
kao projektno se djelovanje mora uvesti gornju graninu vrijednost one sile, koju
temeljno tlo moe prenijeti u pilot; za odreivanje ove sile mora se uzeti u obzir
vrstou tla i izvor optereenja uslijed teine ili slijeganja tla, ili uslijed onog
djelovanja koje remeti tlo.
U razmatranje treba uzeti tri mogua djelovanja tla na pilot:
1) Negativno trenje;
2) Uzdizanje tla, koje nastaje bubrenjem ili iz nekih drugih razlota;
3) Optereenje uslijed bonog pomaka tla (za deralje vidi Fleming i dr., 1992.)
5.10.3.3
Projektne metode
96
F cd R cd
97
(5.58)
>2
(a)
Koeficijent za srednji R cm
[ 1,5 ]
[ 1,35 ]
[1,3 ]
(b)
Koeficijent za najmanji R cm
[ 1,5 ]
[ 1,25 ]
[1,1 ]
(5.59)
Omjer ovih komponenti moe se izvesti iz rezultata pokusnog optereenja, npr. kad
su provedena mjerenja komponenti, ili ga se moe procijeniti.
Projektnu nosivost, R cd treba izvesti iz:
R cd = R bk / b + R sk / s
(5.60)
t
[1,3]
[1,5]
[1,4]
Zabijeni piloti
[1,3]
Bueni piloti
[1,6]
[1,3]
[1,3]
[1,45]
[1,3]
Rezultati pokusno optereenja obino su prikazani kao dijagrami optereenjeslijeganje i vrijeme-slijeganje, bez razlike izmeu otpora vrha i plata, pa esto nije
98
(5.61)
gdje je:
R bd projektna otpornost vrha,
R sd projektna otpornost plata.
R bd i R sd treba popraviti kako slijedi:
R bd = R bk / b
(5.62)
R sd = R sk / s
(5.63)
R bk = q bk A b
(5.64)
i
gdje je:
R sk = q sik Asi
i =1
A si
q bk
q sik
(5.65)
gdje je:
F td
R td
Za zasebni se vlani pilot ili za skupinu vlanih pilota slom moe pojaviti
izvlaenjem klina temeljnog tla, to naroito vrijedi za pilote s proirenom osnovicom
i za one koji su uglavljeni u stijenu.
(4)P Moe se pokazati da postoji pzadovoljavajua sigurnost na slom vlano
optereenih pilota uslijed uzdizanja bloka tla koji sadri pilote, kao to je to
prikazano na slici 5.36, ako je zadovoljena sljedea nejednakost za sve sluajeve i
kombinacije optereenja za granino stanje nosivosti:
F td W d - ( U
2d
-U
1d )
+ Fd
gdje je:
F td
Wd
Fd
U ld
100
U 2d
Povrina terena
(5.66)
>2
(a)
Koeficijent za srednji R tm
[ 1,5 ]
[ 1,35 ]
[1,3 ]
(b)
Koeficijent za najmanji R tm
[ 1,5 ]
[ 1,25 ]
[1,1 ]
Ako su piloti vlano optereeni, treba obino ispitati vie od jednoga pilota. U
sluaju velikog broja vlano optereenih pilota treba ispitati najmanje 2 % ukupnog
broja pilota.
(5.67)
gdje je m = [1,6].
Za pilote u grupi treba uzeti u obzir utjecaj meudjelovanja, ako se vlana
otpornost odreuje na temelju rezultata probnog optereenja pojedinanih pilota.
101
(5.68)
gdje je:
F trd projektno popreno optereenje za granino stanje nosivosti,
R trd projektna otpornost na popreno optereenje za granino stanje nosivosti,
tako da se uzmu u obzir uinci svih tlanih i vlanih osnih optereenja.
Popreni pomaci
102
uinak skupine,
Daju se ope upute o tome na to treba obratiti panju prilikom nadzora nad
izvedbom pilota. Najvanija napomena daje se nastavno
Budui da se nedostaci, kao to su nedovoljna kakvoa betona ili debljina
betonskog zatitnog sloja, koji utjeu na dugorono ponaanje pilota, esto ne mogu
otkriti dinamikim ispitivanjem, za nadzor nad izvedbom mogu biti neophodna i neka
druga ispitivanja, kao sto su ultrazvuna ili vibracijska ispitivanja ili jezgrovanje.
Piloti se mogu izvoditi kao zabijeni, nabijeni, kopani (bueni, svrdlani), mlazno
injektirani, utisnuti i na niz raznih drugih naina (vidi tabelu .5.7)
5.11.1 Zabijeni piloti
To su su svi oni piloti, koji se kao gotovi stupovi na gradilitu zabijaju u tlo
pomou najrazliitijih vrsta nabijaa. Drveni i betonski piloti bitno zbijaju okolno tlo.
elini piloti zbijaju okolno tlo ako imaju zatvoreni vrh. Ako se zabijaju cijevi
otvorenog vrha ili razliiti elini profili drugih oblika (H, I profili, eljeznike ine),
okolno tlo se ne zbija bitno. Veliina im je ograniena mogunostima prijevoza i
strojeva na radilitu. U principu se koriste kao piloti manjih profila (do 0,5 m).
Najstarija tehnologije je runo nabijanje maljem kojeg na skeli podiu dva radnika.
Slijedei je korak malj, koji slobodno pada a podie se pomou koloture ljudskom
snagom. Ljudski je rad zatim zamijenio parni stroj, a iza njega najrazliitije vrste
strojnih nabijaa i vibronabijaa. Neki su prikazani na slici 5.37.
103
itatelju je, za proirenje znanja, dana slika 5.40 koja prikazuje opremanje glave i
vrha drvenog pilota za zatitu od oteenja prilikom zabijanja. Napominje se da neke
drave, bogate drvetom i danas masovno koriste drvene pilote. U SAD je 2002 godine
izdan prirunih za projektiranje i izvoenje drvenih pilora od strane Amerikog
instituta za zatitu drveta ((Collin, 2002.)
Slika 5.40 Okivanje glave, vrha i nastavljanje drvenih pilota (Kleiner 1891.)
Osim drvenih zabijaju se elini i armirano-betonski piloti. Na slici 5.41 prikazani
su popreni presjeci i detalji elinih pilota.
106
Na slici 5.42 prikazano je nekoliko poprenih presjeka predgotovljenih armiranobetonskih pilota i naina armiranja ovakvih pilota.
koji se zabijaju
107
Vee grupe pilota zabijaju se uvijek takvim redoslijedom da se prvo zabiju oni u
sredini a zatim se zabijaju piloti blii vanjskom rubu tlocrta. Na ovaj se nain
smanjuje utjecaj zbijanja tla koji bi oteao zabijanje pilota.
Mana predgotovljenih armirano betonskih zabijenih pilota je to imaju unaprijed
odreenu duljinu. Stoga ih je vrlo teko ili gotovo nemogue nastavljati, a i smanjenje
duine nije jednostavno. Kod elinih i drvenih pilota, nastavak i kraanje je relativno
jednostavno (kao na slikama 5.40 i 5.41).
5.11.2 Nabijeni piloti
To su piloti koji jako remete gustou tla u koje se ugrauju. Izvode se na nain da
se u tlo zabije cijev u koju se ugrauje beton ili ljunak. Moe se ugraditi i cijev sa
zatvorenim vrhom. Pri tom se, ovisno o tehnologiji, cijev vadi (sistem Franki) ili
ostavlja kao kouljica pilota (sistem Raymond), a materijal koji se ugrauje nabija
batom sa povrine. U nekim se sluajevima kao na pr. kod Franki pilota, moe u
kouljicu prije ispune betonom, ugraditi i potrebna armatura. Kod ljunanih pilota
koji slue kao uspravni drenovi, kouljica se obavezno mora izvaditi.
stijeni (kao krtica za iskop tunela), iskop svrdlom u za to pogodnim tlima i druge
tehnike.
Slika 5.47 Tehnologija izvedbe kopanih pilota sa zatitnom kolonom (Zakladani 2003.)
110
Na slikama 5.48, 5.49 i 5.50 prikazani su neki detalji strojeva i izvedbe kopanih
pilota sa zatitnom cijevi (Zakladani 2003.).
Slika 5.48 Iskop buotine za pilot pod zatitom cijevi (zatitne kolone)
111
Slika 5.49 Zatitna cijev, s krunom na dnu, lijevo i ko spreman za ugradnju u iskop,
desno
112
Slika 5.50 Vjeanje armaturnog koa na vrh zatitne cijevi, iskop svrdlom
Na slici 5.51 prikazani su piloti na gradilitu mosta preko Rijeke dubrovake. Na
slici se vide glave pilota iz kojih izlazi vezna armatura, gotovi armaturni koevi i
113
jedan pilot u tijeku izvedbe. Na koevima se vide ukrute temeljni dio armaturnog
koa o kojem ovisi promjer armaturnog koa.
Slika 5.52 Shematski prikaz izrade pilota tehnologijom dijafragme (Zakladani, 2003.)
114
115
glavne (uzdune) armature, spiralne vilice koja je neto gua na mjestu budue glave
pilota i razmaknica (distancera) koji moraju osigurati, da armaturni ko stoji u sredini
buotine, tj. moraju osigurati da se prilikom betoniranja zaista ostvari projektom
predvieni zatitni sloj betona izmeu tla i armature.
117
HIBRIDNO TEMELJENJE
6.1
OPENITO
Na slici 6.1 prikazan je sustav ploa piloti tlo i njihov meusobni utjecaj.
118
Model sa slike 6.1 odgovara modelu sa slike 5.32 c). Osnovni smisao je da se
optereenje preraspodijeli izmeu, u ravninskom modelu, naglavne grede koja lei na
tlu i pilota, a u prostornom modelu, ploe koja lei na tlu i pilota. U rjeavanju ovih
sustava klju nije u poveanju nosivosti ve u smanjenju slijeganja.
Na slici 6.2 prikazan je odnos slijeganja prema preraspodjeli optereenja izmeu
ploe i pilota u rasponu od uobiajene ploe preko hibridnog temelja do uobiajenih
pilota (El Mossallamy, 2008.). Oznake na slici znae slijedee:
L =Optereenje na pilotima/Ukupno optereenje;
s = Slijeganje hibridnog temelja/Slijeganje ploe
pri emu se ukupno optereenje ploe dobije kao:
Q plo. = (x, y ) dA ,
(6.1)
(6.2)
i =1
119
4E r t r B r 1 2
3E s L4r
(6.1)
pri emu je E r modul ploe; E s , nedrenirani modul tla; t r , debljina ploe; B r, irina
ploe; L r , duina ploe
Kp =
Ep
(6.2)
Es
Na slikama 6.4 do 6.7 se daju rezultati ovog rada, iz kojih je vidljiv znaajan
utjecaj krutosti na ovakav sustav.
Slika 6.6 Usporedba slijeganja ploa razliite krutosti i istih ploa na krutim pilotima
122
123
6.3
PRIMJER
Slika 6.8 Osnovni dijelovi temeljenja Japan centra u Frankfurtu (Maharaj, 2004.)
Iz crtea na slici 6.8 vidi se da se radi o ekscentrinom optereenju. Podzemni dio
graevine garae, izlazi jednostrano izvan gabarita tornja. Nastaje lik L oblika. Dio
temelja ispod tornja neusporedivo je vie optereen nego dio ispod garaa izvan
tornja. Smisao hibridnog temeljenja je bila izbjei dilataciju izmeu niskog i visokog
dijela graevine.
124
Literatura:
Ahner, C., Sukhov, D. (1996.), Combined Piled-Raft Foundation (CBRF) Safety
Concept , Leipzig Annual Civil Engineering Report, vol.1, str. 333-345
Babi, B., Jaarevi, I., Kvasnika, P., Prager, A., Schwabe, ., imetin, V. (1995.),
Geosintetici u graditeljstvu. HDGI, Zagreb
Bakholdin, B.V., (2003.), Piled-raft foundations, design and characteristics of
construction procedures, Soil Mechanic and Foundation Engineering, Vol.
40, No. 5, str. 185-189.
Bjerrum, L. (1973.), Problem of Soil Mechanics and Construction on Silt Clays ,
State-of-the-art Report, Eighth International Conference on Soil Mechanics
and Foundation Engineering, Vol 3, pp 111-158.
125
Bohm, H., Stjerngren, U., (1980.), Comvatting subsidence im the old town of
Stodkholm, Swedish council four building research, Stockholm, Sweden
Bowles, J.H. (1974.), Analytical and Computer Methods in Foundation Engineering
Ex-library
Bowles, J.E., (1988.), Foundation Analysis and Design , 4th ed., McGraw-Hill, Inc.,
New York.
Broms, B.B. (1964), Lateral Resistance of Piles in Cohesive Soils, J.S.M.F.D., ASCE,
vol. 90, SM2: 27-63.
Burland, J.B., (1973.), Shaft friction of piles in clay-a simple fundamental approach.
Ground Engineering 6 (3), 30-42.
Butterfield, R., Banarjee, P.K., (1971.), The problem og pile group cap interaction.
Geotechnique, Vol. 21, No. 2, str. 135-142.
Caquot, A., Kerisel, J. (1967.), Grundlagen der Bodenmechanik, Springre-Verlag,
Berlin
Cernica, J.H., (1995.), Foundation Design , John Wiley &Sons, N.Y.,
Collin, J., G.,(2002.), Timber pile, Design and Constructioj Manual , Timber Piling
Council, American Wood Preservers Institute
Craig, R.F. (1997.) Soil Mechanics, 6 th Edition , Lateral Earth Pressure , E & FN
Spon, Chapter 6, pp 179 247
Das, B.M. (2000.), Foundamentals of Geotechnical Engineering. Brookers/Cole,
Thomson Learning (www.wwpinstitute.com)
Din 4014. Bored cast-in-place piles. Formation, design and bearing capacity. Deutsche Nor.
Germany, 1980
EI-Mossallamy, Y. ((1996.), Ein Berechnungsmodell zum Tragverhalten der
kombinirten Pfahl-Plattengrndung. Dissertation, Fachberich Bauingenieurwesen der Technichen Hochschule Darmstadt.
EI-Mossallamy, Y. ((2008.), Modelling the behaviour of piled raft applying Plaxis 3D
Foundation Version 2, Plaxis Bulletin, issue 23/March 2008. str 10-13.Plaxix
BV, Delft
EI-Mossallamy, Y., and Franke, E. (1997), Pile Rafts-Numerical Modeling to Simulate
the Behavior of Pile-Raft Foundations . Published by the authors, Darmstadt,
Germany.
Fleming, W.G.K., Weltman, A.J., Randolph, M.F:, Elson, W.K., (1992.), Piling
Engineering , Blackie&Son Ltd, Glasgow and London.
126
Focht, J.A. (1967.) Discusion to paper by Coyle and Reese, J.S.M.F.D., ASCE, Vol 93,
SM1: 133-138Fox, E.N.,(1948.) The mean elastic settlement of a uniformlyloaded area at depth below the round surface . Proceedings of the 2nd
International Conference ISSMFE, Rotterdam, Vol.1. 129-132.
Focht, J.A., Koch, K.J., (1973), Rational Analysis of the Lateral Performance of
Offshore Pile Groups. PROC. 5TH Offshore Tech. Conf., Huston, Vol. 2,
paper OTC 1896: 701-708.
Frisch, H.; Simon, A. B., (1974.), Beitrag zur Ermittlung der vertikalen und horizontalen
Bettungsziffer. Bautechnik, Heft 8, 259-262
GEO (1996). Pile design and construction . GEO Publication 1/96, Geotechnical
Engineering Office, Civil Engineering Department, Hong Kong
Hain, S. J., Lee I. K. (1978) The analysis of flexible raft pile system , Geotechnique,
Vol.28, No.1 str.65-83.
http://www.haywardbaker.com/services/micropiles.htm
http://subsurfaceconstructors.com/pdfs/case/IllinoisDOT.pdf
http://tc17.poly.edu/mp.html
Jaky, J. (1944.) The Coefficient of Earth Pressure at Rest. Journal for Society of
Hungarian Architects and Engineers, October, 355-358
Kleiner, I. (1981.), Temeljenje na pilotima. (F. Veri, ur.), Autorizirana predavanja za
seminar Temeljenje, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara Zagreb
Lisac Z. (1981.), Proraun pilota. U Veri, F., Temeljenje, poglavlje 2.3, autorizirana
predavanja za seminar, Drutvo graevinskih inenjera i tehniara, Zagreb
Maharaj, D.K. (1996.) Application of Elastic and Elasto-Plastic Analysis for Piled
Raft Foundation Ph. D. Thesis, IIT, Madras, Chennai
Maharaj, D.K. (2004.), Three Dimensional Nonlinear Finite Element Analysis to
Study the Effect of Raft and Pile Stiffness on the Load-Settlement Behaviour
of Piled Raft Foundations. EJGE 2004
Mandolini, A., and Viggiani, C. (1997), Modellazione ed analisi di piastre su pali .
PhD thesis, Univ. di Napoli Federico II.
Masopust, J., (2006.), Zatovaci zkuky pilot v Dubrovniku, Zakldn 3/2006, god
XVIII, Zakldn staveb, a.s., Prag
Maslov N.N. i grupa autora (1975.), Sloeno fundiranje, stabilnost kosina i drenae.
Graevinska knjiga, Beograd
127
of
Wedge-shaped
128
Serranoa A., Olallab C., (2004) Shaft resistance of a pile embedded in rock, International
Journal of Rock Mechanics and Mining Sciences, Volume 41, Issue 1, 2135.
Shoff, A.V., Shahh, D.L. (2003) Soil mechanic and geotechnical engineering,
A.A.Balkema Publishers
Smith, E.A.L. (1960). Pile-Driving Analysis by the Wave Equation, ASCE Journal
of the Soil Mechanics and Foundations Division, Volume 86, No. SM4,
August 1960, Part 1, pp. 35-61.
Szavits-Nossan, A., Ivi, T. (1994.) EUROCODE 7 geotehnika. Graevinski
godinjak 95, Hrvatsko drutvo graevinskih inenjera, Zagreb, 153-208
Szavits-Nossan, A., Stani, B. (2002.) Geotehniko projektiranje prema Eurokodu 7.
U M. Mulabdi (ur.) Geotehnika kroz Eurokod 7, Priopenja 3. Savjetovanja
Hrvatske udruge za mehaniku tla i geotehniko inenjerstvo, 2.-5.listopad
2002., Hvar, 199-208
Terzaghi, K., (1943), Theoretical Soil Mechanic. John Wiley&Sons, New York.
Terzaghi, K. (1955), Evaluaation of Coefficient of Subgrade Reactions , Geotechnique,
Vol 4, 297-326
Terzaghi, K., Peck, R.B.,(1948), Soil Mechanic in Engineering Practice. John
Wiley&Sons, New York.
Tomlinson, M.J., (1979.), Some effects of pile driving on skin friction, Conf. on Beh.
of piles, Inst. Civ. Engrs., London: 59-66
Tomlinson, M.J., (2001.), Foundation Design and Construction , 7th ed. Prentice Hall,
London.
Vesic, A.B. (1961.a) Bending of beams resting on isotropic elastic solid . ASCE Jnl
Engineering Mech. Div. 87, EM2: 35-53.
Vesic A.B. (1961.b), Beam on Elastic Subgrade and The Wincklers Hypothesi s, Proc.
5th Int. Conf. On Soil Mechanics and Foundation Engineering, Vol.1, p.
845-850.
Vesi, A. S., (1967.), A study of bearing capacity of deep foundation , Georgia Inst.
of Technology, Atlanta.
Werner, H. (1970.) Biegemomente elastisch eingespannter Pfhle , Beton - und
Stahlbetonbau, no.2. 0.39, 1970.
Willie, D. C., 1991, Foundations on Rock, London: Chapman & Hall;
Winkler, E. (1867.). Die Lehre von Elastisitt und Festigkeit . Dominicus, Prague, pp.
182.
Zakladani staveb (2003.), Vyrobni program, Praha (www.zakladani.cz)
Zertsalov, M. G., Konyukhov, D. S., 2007 Analysis of piles in rock , Soil Mechanics
and Foundation Engineering, Vol. 44, No. 1, 2007, 9-14
http//:www.bauer-spetialtiefbau/at/dt/spetialtiefbau/bauverfahren/pdf
129
Fellenius, B. H., 1984. Negative skin friction and settlement of piles. Proceedings of
the Second International Seminar, Pile Foundations, Nanyang Technological
Institute, Singapore, 18 p.
Can. Geotech. J. 36(6): 11851194 (1999) | doi:10.1139/cgj-36-6-1185 |
1999 NRC Canada; Axial capacity of tapered piles established from model tests
M. Hesham El Naggar and Jin Qi Wei
Publisher
ISSN
Issue
Category
Geotechnical Engineering
DOI
10.1007/BF02885899
Pages
285-292
Subject Collection
Engineering
SpringerLink Date
Alawneh A.S.; Nusier O.; Husein Malkawi A.I.; Al-Kateeb M.: Axial compressive
capacity of driven piles in sand: a method including post-driving residual stresses;
Canadian Geotechnical Journal, Volume 38, Number 2, April 2001 , pp. 364-377(14);
NRC Research Press
130