UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: HISTORIJA

SLAVONIJA POD OSMANSKOM VLAU

(REFERAT)

Student: Lejla Deli

Mentor: mr.sc Alen Salihovi, ass

Tuzla, decembar 2016.

I SLAVONIJA POD OSMANSKOM VLAU

Nakon bitke na Kosovu 1389. te bitke kod Nikopolja 1396. Osmanlijama je otvoren
put na Balkanski poluotok. U prvoj polovici 15. stoljea Hrvatska je upoznala turski akin strelovite nalete neredovitih boraca koji su pljakom i odvoenjem naroda u ropstvo
pripremali tlo redovitoj vojsci i dravnoj vlasti sultana.Od 1437. do 1490. godine u Hrvatskoj
su smijenjene vladarske kue Habsburgovaca.
Jagelovia i Hunyadia. Na hrvatsko-ugarsko prijestolje godine 1458. dolazi Matija
Korvin(1458. 1490.) te stvara snanu, plaeniku vojsku koja se borila izvan granica drave,
a kako su nosili crne uniforme nazvani su crnim etama. U dosadanjoj se graniarskoj
historiografiji vojno-organizacijske mjere kralja Matije Korvina, kojima on pokuava izgraditi
trajan oblik organiziranog sustava obrane od Osmanlija, smatraju zametkom Vojne granice.
Nakon pada Bosne 1463. (Bosna aptom pade), koju je taj ugarsko-hrvatski kralj s pravom
drao vratima zapadnog kranstva, tj. zapadne Europe, Hrvatska se Kraljevina nala pod
neposrednim udarom osmanlijske ekspanzije.
Kralj Matija Korvin je neposredno poslije pada Bosne uspio obranu Hrvatske ojaati
osnivanjem Jajake i Srebrenike banovine te Senjske kapetanije. Jajaka i Srebrnika
banovina titile su junu Ugarsku i Slavoniju, a centralnu Hrvatsku Senjska kapetanija. Taj
sustav obrane odrao se do 1493. Jedan od prvih poraza koji je naznaio dugotrajne bitke bila
je bitka na Krbavskom polju 1493. Hrvati su kod Krbave doekali Osmanlije koji su se vraali
s ratnih pustoenja po Korukoj i Kranjskoj. Na elu Turaka bio je Jakub-paa i to je bio jedan
od najveih poraza u kojem je poginuo i ban Emerik Derenin. Bitkom na Krbavskom polju
slomljen je temelj hrvatske obrane, zemlja je postala otvorena za osmanlijske nasrtaje.
Hrvatski sabor se bezuspjeno obraa za pomo novoizabranom njemakom caru
Maksimilijanu I. Modruki biskup imun Koii na Lateranskom koncilu od 1512.-1517.
takoer uzaludno upozorava na tursku opasnost i teko stanje u Hrvatskoj. Moralnu potporu
Hrvatskom kraljevstvu u tekim vremenima prua papa Leon X. Tek je govor kneza
Bernardina Frankopana Ozaljskoga 1522. Na njemakom saboru u Nrnbergu urodio plodom:
tamo je bio dogovoren dolazak 4000 njemakih vojnika u hrvatske gradove Senj, Krupu,
Knin, Skradin, Klis i Ostrovicu. To je bilo nedovoljno. U razdoblju od Krbavske bitke (1493.)
do sisake pobjede (1593.) trajala je odluna, bespotedna borba za obranu Hrvatske od
Osmanlija. Do stvarnog raspada Hrvatskog kraljevstva doi e u 16. stoljeu.

Tada Osmanlijskim carstvom vlada sultan Sulejman II Velianstveni (1520. 1566.),

koji je jednako uspjean i naistoku i na sredozemlju kao i na treoj fronti Europi. Hrvatskougarsko kraljevstvo, oslabljeno samovoljom plemia, u doba posljednjih Jagelovia, nije
moglo biti ozbiljan protivnik Osmanlijama. Sulejman Velianstveni ne samo da je osvojio
velik dio Hrvatske, ve je i Beograd, zlatni klju Europe, pao godine 1521. te je time
Osmanlijama otvoren put u Ugarsku, tj. u itavu srednju Europu. Jaanjem Osmanskog
carstva na istoku te padom Srbije i Bosne, na udaru osmanskih osvajaa nala se i Hrvatska.
Osmanlije postupno osvajaju Slavoniju te istonu Slavoniju s Ilokom i Osijekom. Godine
1526. na Mohakom polju odigrala se velika bitka u kojoj je poraena ugarsko-hrvatska
vojska, a i sam Ludvik II Jagelovi je poginuo bjeei pred Turcima u nabujalom potoku.
Porazom Ludvika II na Mohakom polju, raspala se i personalan unija Ugarskog i
Hrvatskog kraljevstva te je budui poloaj Slavonije i veeg dijela Ugarske praktiki ve bio
rijeen. Nakon sloma hrvatskog plemstva na Krbavskom polju 1493., pogibije kralja
Ludovika II. na Mohau 1526. u Ugarskoj i Hrvatskoj uslijedila je opa kriza i borba za
prijestolje. Habsburgovac Ferdinand I (1527-1564) oslonac je dobio meu hrvatskim
velikaima koji su ga na saboru u Cetinu 1. sijenja 1527. izabrali za kralja, ali je to izazvalo
viegodinji sukobs dijelom slavonskog plemstva koje se priklonilo ugarskom favoritu Ivanu
Zapolji. Ipak, zbog pada Jajake Banovine i turskih prodora u meurjeje sklopljen je 1531.
mir, a kralj Ferdinand je u vladarski naslov Habsburgovaca trajno unio titulaciju Kraljevstva
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.
Prilikom izbora Ferdinand se obvezao hrvatskim staleima da e nepovreeno
uzdrati, potvrditi i obdravati sva prava i zakone Hrvatske te da e vojno pomagati u borbi
protiv Osmanlija. U Hrvatskoj e, za njezinu obranu, drati 1000 konjanika i 200 pjeaka o
svom troku (tj. 200 konjanika i 200 pjeaka, a 800 konjanika bit e o kraljevom troku pod
komandom pojedinih hrvatskih feudalaca).Meutim, pokazalo se da je ta zemlja postala samo
neznatan kotai u velikoj europskoj politici Habsburgovaca. Sabor u Cetingradu pokazuje da
je Hrvatska samostalna dravna zajednica, koja u sudbonosnom povijesnom trenutku postupa
potpuno neovisno o Ugarskoj, koja nije marila za teku borbu to su je Hrvati kroz toliko
godina vodili s Turcima, jer je manje stradala od osmanlijskih pohoda.

Od toga trenutka unutrano austrijske zemlje i Kraljevina Hrvatska udruile su snage

protiv zajednikog, osmanlijskog neprijatelja. Poinje razdoblje izgradnje i konsolidacije
vojno-graniarskog obrambenog sustava. Iz kraljeve obveze da pomogne obranu kraljevih i
ostalih gradova na Uni te brige austrijskog visokog plemstva da svoje zemlje u unutranjosti
zatite na granicama Hrvatske, razvila se Vojna granica. Uspostava jedinstvene granine
zatite od rijeke Save do Jadranskog mora godine 527. uzima se kao poetak organiziranog
stvaranja Vojne granice u Hrvatskoj. U to vrijeme, radi uspjenije obrane od Turaka, juna
granica Hrvatske podijeljena je na Hrvatsku (od mora do rijeke Save) i Slavonsku (od rijeke
Save do rijeke Drave i Dunava) granicu.
Bihaka kapetanija sa pet utvrenih gradova, formirana 1527., predstavljala je zaetak
Hrvatske vojne granice. Organizacija graniarske obrane u Slavoniji izvrena je kasnije.Kako
za samu Slavoniju, tako i za cjelokupnu Hrvatsku, osmanlijska su osvajanja imala
katastrofalne i dalekosene posljedice. Dugotrajna okupacija prekinula je sve ekonomske i
politike veze s ostalim dijelovima hrvatskih zemalja, koje su se u meuvremenu izborom
Ferdinanda Habsburkog za kralja nale u krugu politikih interesa austrijskog dvora. Isto
tako, opsegom se Slavonija smanjila na prostor od utoka Drave u Dunav do Bilo-gore
nazapadu, odnosno utoka Ilove u Savu, tj. teritorij koji i danas obuhvaa.