Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Toplina
Toplina (heat) predstavlja energiju (u prijelazu, jer ako nema gradijenta temperature,
nema ni topline) koju emu oznaavati simbolom Q i njezinu koliinu izraavamo
mjernom jedinicom za energiju (dul). Toplinu ne moemo direktno mjeriti, no dodatnu
informaciju o toplini dobivamo kroz mjerenje potencijala topline: temperaturu.
Temperaturu mjerimo na apsolutnoj skali kelvina (K), a na relativnoj u stupnjevima
Celsiusa (C); veza imeu tih skala je
C = K 273.15
Polje temperature izraeno u C oznaavamo simbolom , a ono u K simbolom .
Koliina topline (koja se promijeni ili pronese) u jedinci vremena naziva se toplinski tok
(heat flow) i oznaava se simbolom , a predstavlja (uloenu) snagu koja se mjeri
vatima (W=J/s).
Koliina topline mjerena toplinskim tokom nije nuno ista na svim dijelovima tijela
koje promatramo, na pr. na nekim dijelovima tijela toplina ulazi kroz povrinu tijela, a
na nekima izlazi. Toplinski tok koji prolazi kroz jedinicu povrine oznaava se kao
specifini toplinski tok ili gustoa toplinskog toka (heat flow rate heat flux) i
predstavlja vektorsku veliinu koja ima isti smijer kao i normala na promatranu plohu.
Simbol gustoe toplinskog toka je q, a jedinica mjere je vat po m2 [W/m2].
Rjeavanje problema prijenosa topline sastoji se u odreivanju dvaju polja: skalarnog
polja temperature (x,y,z,t) i vektorskog polja intenziteta toplinskog toka q(x,y,z,t).
Da bismo mogli rijeiti problem trebamo uspostaviti veze izmeu traenih veliina.
Zakon ouvanja energije daje jednadbu koja opisuje energetsku ravnoteu jedininog
volumena dV
( c p )
divq +
+ = 0
t
je gustoa (kg/m3 masa po jedinici volumena), cp je specifini toplinski kapacitet
(J/(kg*K), je zadani toplinski tok (izvor topline ili upoj topline u jedinici volumena).
Temperatura predstavlja polje potencijala topline i veza izmeu temperature i topline
predstavljena je Fourierovim zakonom (jednadbom toka: gustoa toplinskog toka
proporcionalna je gradijentu temperature)
q = - grad = - grad
gdje je koeficijent toplinske vodljivosti [W/(mK)]. Negativni predznak je posljedica
konvencije da je pozitivni toplinski tok usmjeren od vie prema nioj temperaturi.
(Napomena: prisjetimo se znaenja operatora grad i div:
F
x

- gradijent skalarnog polja F

gradF = F = F
y

F z
divf = f =

f1 f 2 f 3
- divergencija vektorskog polja f).
+
+
x y z

Kombiniranjem dviju gornjih jednadbi dobivamo jednadbu pogodnu za rjeavanje

problema prijenosa topline
Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

div( grad) =

Fizika zgrade

( c p )
t

Ovo je openita jednadba nestacionarnog provoenja topline koja opisuje prelazak

topline kondukcijom. Jednadba iste forme (ali uz druge koeficijente) opisuje mnotvo
pojava u prirodi, na pr. razne vrste difuzije.

Naini prijenosa topline

Kondukcija (provoenje) nain je prijenosa topline kroz tijelo, gdje susjedni atomi
predaju toplinu (vibracije) jedan drugome. Na taj se nain toplina prenosi kroz kruta
tijela koja su meusobno u dodiru (kontaktu), a temperatura im je razliita, odnosno,
kroz vrsto tijelo iji dijelovi imaju razliite temperature (nema prijenosa topline unutar
tijela konstantne temperature).

Konvekcija (strujanje) opisuje prijenos topline koji se dogaa prijenosom grupa

molekula (koje imaju odreenu temperaturu) unutar medija. Taj je nain izraen u (iroj
ili uoj) zoni dodira fluida i vrstog tijela. Razlikujemo prirodnu i prisilnu konvekciju (i
kombinacije). U fluidima konvekcija uvijek ukljuuje kondukciju.

Radijacija (zraenje) opisuje prijenos topline koji se dogaa emitiranjem i upijanjem

elektromagnetskih valova. Sva tijela na temperaturi veoj od apsolutne nule (0K)
emitiraju elektromagnetsko zraenje. Za razliku od prethodna dva naina prijenosa
topline, ovaj ne treba medij (dakle, dogaa se i u vakumu).

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Stacionarno stanje prijenosa topline

Stacionarnim nazivamo ono stanje kod kojeg nema promjene u vremenu; nastaje kad
neka pojava dovoljno dugo traje uz nepromijenjene (rubne) uvjete. Stacionarna stanja
razmatramo kad nas ne zanima stanje (promatranog sistema) u vremenu, nego samo
konaan rezultat. U primjeru rjeavanja prijenosa topline to bi znailo da nas zanima
samo krajnji rezultat raspodjele temperature u nekom tijelu (kada je uspostavljena
ravnotea izmeu koliine topline koja ulazi u tijelo i koja izlazi iz njega), ali ne i kako
je do takove raspodjele temperature dolazilo kroz vrijeme.
Uvjet stacionarnosti izraava se preko injenice da nema promjene u vremenu, tj. da je
= 0 i vremenski lan otpada iz jednadbi topline. Imamo
t

div ( grad) =
Za sluaj dvodimenzionalnog prijenosa topline u stacionarnom stanju (bez disipacije i
izvora, odnosno upoja topline) jednadba se svodi na
2T 2T
+
=0
x 2 y 2
to je Laplaceova parcijalna diferencijalna jednadba (u dvije dimenzije).

Jednodimenzionalni sluaj prolaska topline

Jednodimenzionalni sluaj predstavlja pojednostavljenje koje koristimo kod praktine
analize prolaska topline kroz velike plohe, kao na pr. zidove.
U jednoj dimenziji Laplaceova jednadba postaje

d 2
dx 2

=0

ije je rjeenje

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

= C1x + C2
C1 i C2 su konstante integracije koje se odreuju iz rubnih uvjeta. Navedena linearna
jednadba temelj je analize toplinske provodljivosti kroz ravne tanke zidove s
konstantnim temperaturnim rubnim uvjetima.
Neka su rubni uvjeti: x=0 =sloj1, x=d =sloj2 gdje je sloj1<sloj2. Vrijednosti
, d, sloj1, sloj2 su poznate. Rezultat je linearna funkcija promjene temperature unutar
zida

sl1 sl 2
d

x + sl1 .

Gustou toplinskog toka dobivamo iz Fourireovog zakona

q = - grad =

sl1
d
= sl 2
dx
d

pri emu je smijer toplinskog toka u negativnom x smijeru (od vie prema nioj
temperaturi), a vektorski karakter veliine nema znaaja jer se radi o
jednodimenzionalnom problemu.
Ako jednadbe drugaije napiemo

q=

dobivamo izraz d/ kojeg nazivamo specifini toplinski otpor (otpor proputanju

topline) koji ima oznaku R i jedinicu [m2K/W]. Inverzna veliina /d naziva se
toplinska propustljivost i izraava se jedinicama [W/m2K], pri emu je izraz za gustou
toplinskog toka

q=

Vieslojni zidovi
U stacionarnom stanju, iz uvjeta ouvanja energije, proizilazi da intenzitet toplinskog
toka mora biti isti kroz sve slojeve (dakle konstantan), a za i-ti sloj moemo pisati

q = i

i 2 i1
di

gdje su i nepoznate temperature na granici slojeva. Izjednaavanjem gustoe q u svim

slojevima dobivamo jednadbu iz koje moemo izraunati nepoznatu gustou
toplinskog toka

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

q=

Fizika zgrade

u v
n

ii
i =1

pri emu je temperatura u vea od temperature v. Nakon to smo odredili q lako

moemo izraunati temperature izmeu slojeva (a kao to smo vidjeli, raspodjela
temperature unutar sloja je linearna).
Toplinski tok kroz zid iznosi

=qA
gdje je A povrina zida.
Na temelju upravo izvedenih jednadbi moemo rijeiti problem raspodjele temperature
unutar vieslojnog zida kada su nam poznati Dirichletovi rubni uvjeti, tj. temperature na
vanjskoj i unutranjoj plohi zida. Najee nam taj podatak nije poznat, nego znademo
temperaturu okolnog zraka (uobiajeno je mjeriti temperaturu zraka, a ne zida).
Koliinu topline koja se prenosi iz zraka na povrinu zida odreujemo iz pretpostavke
konvekcijskog prijenosa topline.

Konvekcija
Izrazi za izraun temperature zida pretpostavljaju da nam je poznata povrinska
temperatura na stranama zida, a zapravo obino znademo samo temperaturu zraka
(unutarnju u prostoriji i vanjsku temperaturu zraka). Uz te uvjete, za odreivanje
povrinske temperature zida potrebno nam je znanje kako se temperatura iz okolnog
fluida (zraka) prenosi na vrsto tijelo (zid). Taj je proces opisan Newtonovim zakonom

qc = hc (fl - t)
koji kae: konvektivna gustoa toplinskog toka qc (izmeu fluida i vrstog tijela)
proporcionalna je razlici temperature vrstog tijela i okolnog fluida. Koeficijent
proporcionalnosti hc, (convective surface film coefficient, koeficijent konvekcije mjerna jedinica [W/(m2K)], skriva u sebi vrlo sloene procese i njegovo je odreivanje
sloeno. U fizici zgrade esto uvodimo pojednostavljenja vezana uz njegovo
odreivanje. Tako je na pr. uvedena i formula

hc = a

Vrijednosti parametara a,b, L ovise da li se radi o horizontalnoj ili vertikalnoj plohi

(zidu) i o tome da li izvor topline gore ili dole. U veini propisa uvodi se jo
jednostavnija pretpostavka, a to je da je koeficijent konstantan (ponovo ovisan samo o
uzlaznom ili silaznom toku zraka).

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Kad poznajemo koeficijent konvekcije hc (koeficijent prijelaza topline iz okolnog zraka

na vrsto tijelo), lako ga moemo ukljuiti u proraun temperature slojeva zida, a da
poznajemo samo temperaturu okolonog zraka
q=

zraku zrakv
n

R zrakau + R zrakav + Ri
i =1

pri emu smo uveli izraze za specifini toplinski otpor

Rzrakau =1/hcu - otpor prelasku topline iz zraka na zid s unutranje strane
(hcu - koeficijent unutarnjeg prijelaza topline)
Rzrakav =1/hcv - otpor prelasku topline iz zraka na zid s vanjske strane
(hcv - koeficijent vanjskog prijelaza topline)
Ri = di/
- otpor proputanju topline kroz i-ti sloj zida
Nakon to smo izraunali gustou toplinskog toka , primjenom izraza

R
lako raunamo sve temperature izmeu slojeva zida.

qc = hc (fl - t)

q=

Standardne vrijednosti toplinskog otpora su:

Vertikalni zid iznutra
Horizontalna ploha iznutra (toplo gore)
Horizontalna ploha iznutra (toplo dole)
Vanjska ploha

Ivica Koar

Ri = 0.13 [(m2K)/W]
Ri = 0.10 [(m2K)/W]
Ri = 0.17 [(m2K)/W]
Ri = 0.04 [(m2K)/W]

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Koeficijent prolaska topline zidova (thermal transmittance)

Za vieslojne zidove toplinska vodljivost zida [W/(m2K)] je
U =

*
zraku vani

1
n

1
1
+ Ri +
he i =1
hi
*
pri emu je vani fiktivna temperatura.
q

U sluaju kad imamo plohu sastavljenu od vie vrsta zidova, raunamo njihovu
prosjenu vodljivost
n

AU
i

Um =

i =1
n

i =1

gdje su Ai povrine pojedinih zidova.

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Primjer izrauna raspodjele temperature na plohama vieslojnog zida

Primjer 3.slojni zid

podaci :

1. gipsana ploca
2. toplinska izolacija
3. zid od opeke

n s := 3

broj slojeva:

i := 1 .. n s

1. gipsana ploca

1 := 0.16

W/mK

d := 0.013

2. toplinska izolacija

2 := 0.025

W/mK

d := 0.05

3. zid od opeke

3 := 1.5

W/mK

d := 0.10

1
2
3

toplinski otpor priljubljenog zracnog sloja iznutra

1
Ri :=
9

m2 K/W

toplinski otpor priljubljenog zracnog sloja vani

1
Rv :=
20

m2 K/W

toplinski otpori pojedinih slojeva zida

d
R :=
i

Ruk := Ri +

ukupni toplinski otpor cijele konstrukcije:

0.081
R= 2

0.067

Ri + Rv
i

Ruk = 2.309
Izracun toplinskog toka kroz zid (iznutra prema van)
unutrasnja temperatura:

Ti := 20

stupnjeva C

vanjska temperatura:

Tv := 20

stupnjeva C

q :=

Ti Tv

Ivica Koar

Ruk

q = 17.323

W/m 2

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

temperature na granicama zidnih ploha (iznutra prema van)

unutrasnja ploha zida

T := Ti q Ri
1

granice izmedju zidova

vanjska ploha zida

i+ 1

ns + 1

T = 18.075

:= T q R
i

= 19.134

stupnjeva C

18.075

16.668 stupnjeva C

T=
17.979

stupnjeva C 19.134

Graficki prikaz raspodjele temperature

20

10

T i1

10

20

1.5

2.5

3.5

i1

Ivica Koar

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Toplinski mostovi
Pod pojmom toplinskog mosta podrazumijevamo mjesto na plohi gdje toplinski tok nije
dominantno u jednom smijeru nego se razvija u dva ili tri smijera. Primjeri takvih
mjesta na plohama su spojevi zidova i krovova, otvori u zidovima, spojevi s negrijanim
volumenima i sl. Dakle, dok toplinski tok kroz plohu moemo apriksimirati kao
jednodimenzionalni tok, na mjestima toplinskog mosta to nije sluaj. Razlikujemo dvije
vrste toplinskih mostova u praksi: geometrijski toplinski mostovi (kutevi, spojevi,
spojevi s prozorima i sl.) i konstrukcijski (strukturalni) toplinski mostovi (betonski i
elini stupovi, diskontinuiteti u toplinskoj izolaciji).

Primjer toplinskog mosta koji je

uvjetovan geometrijom problema je
prolazak topline kroz kut zgrade. Na slici
vidimo raspored temperature u kutu
zgrade izraunat programom CSTBART
(metoda konanih elemenata) za grubu i
finu mreu. Takoer vidimo i gustou
toplinskog toka (plavi vektori ija je
duljina proporcionalna intenzitetu).

Gdje god je mogue toplinske mostove treba eliminirati prekrivajui ih toplinskom

izolacijom. Potpuna eliminacija nije mogua, a sloeniji numeriki proraun (rjeavanje
parcijalne diferencijalne jednadbe) nije praktian, pa se uticaj toplinskih mostova
izraava preko linijske ili lokalne toplinske vodljivosti.

Ivica Koar

10

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Linijska toplinska vodljivost

Linijska toplinska vodljivost (oznaka , jedinica [W/(mK)]) opisuje dodatni toplinski
tok po dunom metru (po stupnju) plohe koju razmatramo. Da bi takav postupak bio
dovoljno toan, uvjeti toplinskog toka trebaju biti tono definirani.

Srednji toplinski tok kroz zid koji se sastoji od zida i prozora i dvije vrste linijskih
gubitaka rauna se
U sred =

U z Az + U p Ap
Az + Ap

1 L1 + 2 L2
Az + Ap

Prilikom raunanja s toplinskim mostovima parametar koji se uzima u obzir je tkz.

(bezdimenzionalni) temperaturni faktor
f hi =

s ,min ref ,e
ref ,i ref ,e

koji opisuje temperaturne uvjete u kojima se toplinski most nalazi jer je mogue da
njegova linijska toplinska vodljivost ovisi o temperaturi okoline u kojoj se nalazi.
Temperaturni faktor moe se dobiti direktno prilikom rjeavanja problema toplinskog
toka MKE ili MKR kad se zada razlika temperature od 1K.
Uticaj toplinskog mosta proporcionalan je linijskoj toplinskoj vodljivosti i obrnuto
proporcionalan temperaturnom faktoru: vei i nii fhi znai da toplinski most jae
privlai prainu i gljivice, na njemu se lake kondenzira vlaga, ee dolazi do pojave
pukotina jer toplinski most na sebe preuzima neproporcionalno veliki dio toplinskog
toka kroz konstruktivnu plohu.
Na tritu postoji nekoliko kataloga toplinskih mostova (i na CDovima) s pripadajuim
linijskim toplinskim vodljivostima ovisno o temperaturnim faktorima.

Ivica Koar

11

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

Toplinska radijacija
Toplinska radijacija predstavlja sasvim razliit nain prijenosa topline od kondukcije i
konvekcije, naime, toplinska radijacija je elektromagnetsko zraenje i kao takva ne
treba medij za prijenos topline. Toplinska radijacija je zraenje u infracrvenom,
vidljivom i ultraljubiastom dijelu spektra
Radio valovi < 1000 m
0.76 < <= 1000 m
0.38 < <= 0.76 m
0.01 < <= 0.38 m
X i gama zrake > 0.01 m

Infracrveno svjetlo
Vidljivo svjetlo
Ultraljubiasto svjetlo

Radijacijski intenzitet toplinskog toka koji dopire do nekog tijela dijelom se apsorbira,
dijelom reflektira, a dijelom proputa dalje (ako je tijelo barem djelomino prozirno /
transparentno).
Veliine vezane uz toplinsku radijaciju
Radijacijska toplina QR
Radijacijski toplinski tok R
Gustoa toplinskog toka qR

Intenzitet radijacije I

Osvijetljenost (luminosity) L

Koliina topline primljena ili emitirana

preko elektromagnetskog zraenja; J
Koliina topline primljena/emitirana u
jedinici vremena; W (=J/s)
Toplinski tok primljen/emitiran po jedinici
povrine (skalarna veliina jer se toplina
emitira s povrine u svim pravcima);
W/m2. Primljeni toplinski tok se oznaava
E (irradiance), emitirani toplinski tok sa
M (emitance).
Radijacijska energija emitirana u nekom
smijeru koji je odreen prostornim kutem
; vektor jedinice W/(m2*rad).
Omjer izmeu intenziteta toplinskog toka
u smijeru i prividne povrine koja se vidi
gledano iz tog istog smijera; vektor
jedinice W/(m2*rad). Osvjetljenost opisuje
odnos povrine koja emitira i povrine
koja prima radijaciju.

Emisivnost ovisi o valnoj duljini elektromagnetskog zraenja prema Planckovom

zakonu, ali uz odreene pretpostavke moemo usvojiti izraz (Stefan-Boltzmanov zakon)
M b = T 4
gdje je Stefanova (Stefan-Boltzman) konstanta (5.67*10-8 W/(m2K4)).
Gornji je izraz dobiven integracijom po svim valnim duljinama, to je sluaj kod tijela
koje jednako emitira na svim valnim duljinama, tkz. idealno crno tijelo (black body). U
stvarnosti tijela ne emitiraju jednako na svim frekvencijama, pa se to kompenzira
faktorom za emisiju i za apsorpciju (na pr. za crvenu ciglu =0.75 i =0.93). Tako
za 'sivo' tijelo imamo

Ivica Koar

12

Graevinski fakultet u Rijeci

Fizika zgrade

M = T 4

Emitirana gustoa toplinskog toka jednaka je razlici emisivnosti i apsorpcije.

Kod praktinog raunanja meusobnog utjecaja dvaju ploha uvodimo pojednostavljenja
da je = i da su plohe meusobno paralelne

q rad =

+ 1

(T

4
2

T14

Taj izraz moemo napisati u obliku slinom konvektivnom zakonu prijenosa topline
qrad = hrad (T2 T1 )
gdje je hrad radijativni koeficijent povrinskog sloja ('filma')

hrad = T22 + T12 (T2 + T1 )

koji ovisi o temperaturi T i unosi nelinearnost u diferencijalnu jednadbu toplinskog
toka.
Vidimo da se kod prorauna toplinskog toka radijativni koeficijent hrad zbraja s
konvektivnim koeficijentom hc. U fizici zgrade esto se pretpostavlja da je hrad
konstantan u promatranom rasponu temperatura (-10C do +50C) i uz pretpostavku
emisivnosti okolia =0.9 hrad se kree oko 4 W/(m2K), hc oko 19 W/(m2K) pa je ukupni
zamjenski koeficijent 23 W/(m2K); europske norme usvajaju vrijednost he = 25
W/(m2K) za vanjske zidove.

Ivica Koar

13