Zavrni rad br.

392 / SS / 2014

Pristupi u rjeavanju problema u zdravstvenoj njezi

Jasmina Kuni, 3847/601

Varadin, kolovoz 2015. godine

Studij Sestrinstvo

Zavrni rad br. 392 / SS / 2014

Pristupi u rjeavanju problema u zdravstvenoj njezi

Student
Jasmina Kuni, 3847/601

Mentor
Damir Poljak, dipl. med. techn.

Varadin, kolovoz 2015. godine

Predgovor
Zahvala
Najveu zahvalu upuujem mentoru, dipl. med. techn. Poljak Damiru na strunoj i
nesebinoj pomoi i savjetima tijekom izrade zavrnog rada. Takoer hvala svim
profesorima, asistentima, kolegama i prijateljima na podrci. Veliko hvala i mojim
roditeljima i brai na bezuvjetnoj podrci tokom cijelog studija, a najvee hvala
mojoj keri koja je bila moja najvea motivacija.

Saetak
Sestrinska dijagnoza je naziv za probleme koje medicinska sestra samostalno
prepoznaje i tretira, a poeci sestrinskih dijagnoza povezuju se s Florence
Nightingale koja je naglaavala vanost sestrinskog opaanja i zakljuivanja, to je
osnova sestrinskog dijagnosticiranja. Definiranje problema iz podruja zdravstvene
njege, odnosno sestrinske dijagnoze, spada u prvu fazu procesa zdravstvene njege
koja se zove utvrivanje potreba za zdravstvenom njegom. Prvu fazu procesa
zdravstvene njege osim definiranja problema ine i prikupljanje podataka i analiza
prikupljenih podataka. Utvrivanje potreba za zdravstvenom njegom poinje
uzimanjem sestrinske anamneze i statusa, do kojih medicinska sestra dolazi
postupkom prikupljanja podataka. Podaci potrebni za planiranje sestrinske skrbi
moraju biti prikupljeni uz punu profesionalnu odgovornost. Procjenom pacijenta
prepoznaju se medicinski, psihiki i socijalni problemi, te se tako otvara put njihova
breg i lakeg rjeavanja Medicinska sestra prikuplja podatke o pacijentu iz
primarnih i sekundarnih izvora koristei intervju, promatranje, mjerenje i analizu
dokumentacije, te koristei prijanju dokumentaciju kao tercijarni izvor podataka.
Medicinska sestra se prilikom prikupljanja podataka slui tehnikom promatranja pri
kojoj vidnim, slunim, taktilnim i njunim osjetnim modalitetima dolazi do podataka
o razliitim aspektima pacijentovog stanja i okolinskih utjecaja. Promatranje u
procesu zdravstvene njege temelji se na strunom znanju, a vri se sustavno i
kompletno. Meu prikupljenim podacima razlikuju se subjektivni i objektivni podaci,
injenice od interpretacija te sadanji i proli podaci. Prikupljeni podaci sadrajem
moraju omoguiti tonu i cjelovitu ocjenu pacijentova stanja i prepoznavanje
problema. Analizom prikupljenih podataka medicinska sestra donosi zakljuak koji
je opis pacijentovog problema i njegovih uzroka te ini osnovu plana zdravstvene
njege. Analizom se potvruje nepostojanje, odnosno postojanje problema, to znai
ukoliko postoji problem potrebna je pomo medicinske sestre. Nakon identifikacije
problema zapoinje njegovo rjeavanje planiranjem zdravstvene njege koje
obuhvaa: Utvrivanje prioriteta, definiranje ciljeva, planiranje intervencija te izradu
plana zdravstvene njege. Plan zdravstvene njege je dio pacijentove dokumentacije
kojeg izrauje

via

medicinska sestra

te

omoguava

individualizaciju i

prilagoavanje zdravstvene njege pacijentu kao i stvaranje uvjeta za kontinuiranu

zdravstvenu skrb. Tijekom cijelog procesa rada medicinska sestra se vodi naelom
holistikog pristupa. Holizam i holistiko poimanje ovjeka jedno je od osnovnih
naela u pruanju sestrinske skrbi. To je pristup u kojemu se ovjek doivljava i
tretira kao cjelina i kao dio cjeline te uzima u obzir fizike, emocionalne, socijalne,
ekonomske i duhovne potrebe osobe; njegov ili njezin odgovor na bolest; i uinak
bolesti na sposobnost da zadovolji osobne potrebe.

Kljune rijei: problem, dijagnoza, cilj, intervencija, plan zdravstvene njege,

sestrinska dokumentacija.

Popis koritenih kratica u radu

Itd. i tako dalje
Npr. na primjer
PES problemi, etiologija, simptomi
Str. - stranica

Sadraj

1. Uvod......................................................................................................................... 1
2. Sestrinska dijagnoza = problem u zdravstvenoj njezi ............................................. 3
2.1. Prikupljanje podataka ....................................................................................... 4
2.1.1. Skupine podataka za planiranje zdravstvene njege.................................... 5
2.1.2. Izvor podataka............................................................................................ 7
2.1.3. Intervju ....................................................................................................... 8
2.1.4. Promatranje u procesu zdravstvene njege ................................................ 10
2.2. Vrste podataka ................................................................................................ 11
2.2.1. Subjektivni i objektivni podaci ................................................................ 11
2.2.2. injenice i interpretacije .......................................................................... 12
2.2.3. Podaci koji se odnose na sadanje i ranije stanje ..................................... 12
2.3. Analiza prikupljenih podataka ........................................................................ 13
2.4. Pogreke u identifikaciji problema ................................................................. 13
3. Definiranje sestrinske dijagnoze ............................................................................ 15
4. Rjeavanje problema u zdravstvenoj njezi............................................................ 17
4.1. Utvrivanje prioriteta ...................................................................................... 17
4.2. Definiranje ciljeva........................................................................................... 18
4.3. Planiranje i provoenje intervencija ............................................................... 20
4.4. Plan zdravstvene njege.................................................................................... 23
4.5. Holistiki pristup u rjeavanju problema u zdravstvenoj njezi ....................... 25
4.6. Pokazatelj kvalitete rada sestrinska dokumentacija ..................................... 28
5. Zakljuak ............................................................................................................... 31
6. Literatura 31

1. Uvod
Sestrinstvo je struka, znanstveno utemeljena disciplina koja pomae ljudima da
ostvare zdrav i produktivan ivot ili da se na najbolji mogui nain nose s
nedostacima ili oteenjima zdravlja, koristei se pritom na znanju utemeljenim
vjetinama [1].
Definiranje sestrinstva nije jednostavno. Teorije zdravstvene njege pridonose razvoju
sestrinstva kao struke. Premda nema ope prihvaene definicije sestrinstva, opis
uloge medicinske sestre koji je dala Virginia Henderson smatra se najprimjerenijom
definicijom, koja je prihvaena i od Meunarodnog savjeta sestara, a glasi:
Jedinstvena je uloga medicinske sestre pomagati pojedincu, bolesnom ili zdravom, u
obavljanju onih aktivnosti koje pridonose zdravlju, oporavku ili mirnoj smrti, a koje
bi pojedinac obavljao sam kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. To treba
initi tako da mu se pomogne postati neovisnim to je mogue prije [2].
Primjena sestrinskih mjera i postupaka koji se temelje na procjeni i analizi
korisnikovih potreba, uoenih potekoa i problema, njegovih mogunosti i
sposobnosti, te na stalnoj provjeri i ocjeni postignutih rezultata provodi se kroz
proces zdravstvene njege [2].
Proces zdravstvene njege kao pojam poinje se koristiti u amerikoj strunoj
literaturi pedesetih godina, engleskoj sedamdesetih, a u Hrvatskoj osamdesetih
godina 20. stoljea. Oznaava racionalan, logian i na znanju utemeljen pristup u
otkrivanju i rjeavanju pacijentovih problema iz podruja zdravstvene njege. Dakle,
proces zdravstvene njege je sustavna, logina i racionalna osnova za utvrivanje i
rjeavanje pacijentovih problema, a odvija se kroz etiri faze:
1. Utvrivanje potreba za zdravstvenom njegom
2. Planiranje zdravstvene njege
3. Provoenje zdravstvene njege
4. Evaluacija zdravstvene njege [3].

Glavne znaajke i svrhovitost sestrinskog procesa koje opravdavaju njegovu

upotrebljivost u praksi jesu:

Usmjeren je na korisnika i korisnik je u centru skrbi

Osigurava organiziran i sustavan nain pruanja sestrinske skrbi

Dinamian je jer zahtijeva stalno praenje i ispitivanje uspjenosti, te

odgovornosti svih koji u procesu skrbi sudjeluju

Primjenjiv je za razne korisnike, na svim razinama zdravstvene zatite i na

svakom mjestu pruanja skrbi

Zasniva se na meunarodnom odnosu medicinska sestra-korisnik

Primjenjiv je u bilo kojem modelu pruanja skrbi [3].

Osnovne osobine procesa zdravstvene njege su: sustavnost, dinaminost i

fleksibilnost [3].

2. Sestrinska dijagnoza = problem u zdravstvenoj njezi

Sestrinske dijagnoze su jedna od najznaajnijih dostignua u zdravstvenoj njezi
tijekom posljednjih desetljea. Razvijale su se na amerikom tlu te se prvi put
spominju pedesetih godina dvadesetog stoljea. Intenzivno bavljenje sestrinskim
dijagnozama poinje s prvom strunom konferencijom o sestrinskim dijagnozama
odranom 1973. godine u St. Louisu, Missouri. Europsko sestrinstvo poinje se
baviti sestrinskim dijagnozama krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljea , to
je rezultiralo odravanjem prve europske konferencije o sestrinskim dijagnozama
1993. U Copenhagenu u Danskoj. Kod nas se o sestrinskim dijagnozama poinje
raspravljati istodobno kada i o procesu sestrinske skrbi,krajem osamdesetih. Iako su
sestrinske dijagnoze novijeg datuma, poeci razvoja mogu se povezati s Florence
Nightingale koja je naglaavala vanost sestrinskog opaanja i zakljuivanja, to je
osnova sestrinskog dijagnosticiranja [4].
Sestrinska dijagnoza je naziv za probleme koje medicinska sestra samostalno
prepoznaje i tretira. Prema M. Gordon, 1982. najprihvaenija je definicija sestrinske
dijagnoze koja kae: Sestrinska dijagnoza je aktualni ili potencijalni zdravstveni
problem koji su medicinske sestre s obzirom na njihovu edukaciju i iskustvo
sposobne i ovlatene tretirati [3].
Sestrinska dijagnoza opisuje problem iz podruja zdravstvene njege kojeg tretira
medicinska sestra [5]. Definiranje problema iz podruja zdravstvene njege, odnosno
sestrinske dijagnoze, spada u prvu fazu procesa zdravstvene njege koja se zove
utvrivanje potreba za zdravstvenom njegom. Prvu fazu procesa zdravstvene njege
osim definiranja problema ine i prikupljanje podataka i analiza prikupljenih
podataka [3].
Sestrinske dijagnoze takoer se mogu definirati kao klinika prosudba onoga to su
pojedinac, obitelj ili zajednica pruili kao odgovor na aktualne ili potencijalne
zdravstvene probleme/ ivotne procese. One osiguravaju bazu za izbor intervencija
ije e provoenje u konanici dovesti do postignua cilja koji je zadala medicinska
sestra. Sestrinske dijagnoze su klju za budunost; za uspjenu, na dokazima
utemeljenu i profesionalno voenu zdravstvenu njegu kojoj je cilj to uinkovitije
zadovoljiti sve bolesnikove potrebe [6].

2.1. Prikupljanje podataka

Podaci potrebni za planiranje sestrinske skrbi moraju biti prikupljeni uz punu
profesionalnu odgovornost. Procjenom pacijenta prepoznaju se medicinski, psihiki i
socijalni problemi, te se tako otvara put njihova breg i lakeg rjeavanja [7].
Utvrivanje potreba za zdravstvenom njegom, odnosno postojanje problema u
zdravstvenoj njezi poinje uzimanjem sestrinske anamneze i statusa, do kojih
medicinska sestra dolazi prikupljanjem podataka [4].
Utvrivanje potreba inicijalni je korak u procesu zdravstvene njege [3].
Anamneza i status je skup podataka o tjelesnim, psiholokim i socijalnim aspektima
prolog i sadanjeg zdravstvenog stanja i ponaanja zdravog ili bolesnog pacijenta
koje prikuplja medicinska sestra u svrhu utvrivanja potreba za zdravstvenom
njegom [3].
Prikupljeni podaci u sestrinskoj anamnezi i statusu moraju omoguiti prepoznavanje
i dijagnosticiranje problema iz zdravstvene njege, prepoznavanje uzroka koji utjeu
na problem te prepoznavanje osobitosti koje omoguavaju prilagodbu ciljeva i
sestrinskih intervencija pacijentovim navikama, oekivanjima, iskustvu i drugim
osobitostima [4].
Vano je da medicinska sestra uzme dobru sestrinsku anamnezu i status to ovisi o
sljedeim znanjima i vjetima medicinske sestre:

Razumijevanje sadraja sestrinstva: medicinska sestra treba poznavati

definicije i teorije zdravstvene njege kao i ljudsku prirodu, ali i usvojiti
humanistiki, holistiki i individualizirani pristup

Struna znanja: iznimno je vano da medicinska sestra posjeduje odreena

struna znanja, npr. ako eli procijeniti prehranu bolesnika, mora znati mnogo
o utvrivanju prehrambenih potreba uvaavajui utjecaj razvojnih, kulturnih i
patolokih imbenika na potrebe prehrane

Razumijevanje procesa sestrinske skrbi u cjelini

Prepoznavanje vanosti podataka: medicinskoj sestri dostupni su mnogi

podaci, no ona mora odabrati one koji omoguavaju dijagnosticiranje
problema, prepoznavanje uzroka te prilagodbu ciljeva i sestrinskih
intervencija

Kvaliteta sestrinske anamneze i statusa: u velikoj mjeri ovisi o

komunikacijskim vjetinama medicinske sestre te umijeu voenja intervjua
[4].

Jasno je kako za primjenu procesa sestrinske skrbi u praksi nije dovoljno nauiti
faze procesa, ve prije sveg struku u najirem znaenju te rijei [4].
2.1.1. Skupine podataka za planiranje zdravstvene njege
Prikupljeni podaci moraju omoguiti cjelovitu i tonu procjenu pacijentovog stanja i
ponaanja

radi

utvrivanja

stupnja

samostalnosti

adekvatnosti

naina

zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba. Podatke je mogue podijeliti u tri skupine

to prikazuje tablica 2.1.1.1.

SKUPINE PODATAKA ZA PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE

Zdravstveno

OPI PODACI

stanje,

bolesti,

znanje,

socijalna podrka, uvjeti kod kue

Ime i prezime, dob, brano stanje,

IDENTIFIKACIJSKI PODACI

roditeljstvo, zanimanje, radni odnos

Uobiajeno i sadanje stanje i ponaanje

SPECIFINI PODACI

u svezi sa zadovoljavanjem osnovnih

ljudskih potreba

Tablica 2.1.1.1. Skupine podataka za planiranje zdravstvene njege [3].

Opseg i sadraj prikupljenih podataka ovisi o pacijentovom stanju, te je u veini
sluajeva za odrasle hospitalizirane bolesnike prikladan je model koji obuhvaa:

Biografske podatke

Dosadanje zdravstveno stanje i ponaanje

Sadanje zdravstveno stanje

Reakcije pacijenta i obitelji

Upuenost bolesnika i lanova obitelji

Socijalnu podrku

Uvjete kod kue

Snalaenje u bolnici

Uobiajeno i sadanje stanje i ponaanje pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih

potreba [3].

Prema M. Gordon, medicinska sestra prikuplja podatke prema sljedeem

podsjetniku:

Percepcija i odravanje vlastitog zdravstvenog stanja: ope zdravstveno

stanje, izostanci s posla, kole itd.

Prehrana-metabolizam: uobiajen nain prehrane i uzimanje tekuine, apetit i

promjene tjelesne teine, potekoe pri konzumiranju hrane, problemi sa
zubima itd.

Eliminacija: stolica i defekacija, urin i mokrenje

Aktivnosti: vjeba-vrsta, redovitost stupanj samostalnosti od 0. - 4. stupnja

Spavanje-odmor: raspored spavanja te dnevnih odmora, problemi u svezi sa

spavanjem (nesanica, rano buenje itd.)

Kognitivno-perceptivne funkcije: potekoe u sluanju, sluni aparat,

potekoe s vidom, naoale, promjene u sjeanju itd.

Percepcija samog sebe: kako bi se opisao, misli li o sebi dobro ili loe,
promjene u izgledu, kako ih doivljava itd.

Uloga i odnosi s drugima: s kim ivi, odnosi s obitelji, zavisnost s obitelji u

svezi s nekim problemom; kako obitelj reagira na bolest i hospitalizaciju

Seksualna aktivnost i reprodukcija: zadovoljstvo seksualnim odnosom,

promjene, potekoe, podaci o menstruaciji, problemi, trudnoa

Sueljavanje i tolerancija na stres: znaajni dogaaji i traume u posljednje

dvije godine, tko pomae u tekim trenucima

Vrijednosti i stavovi: ivotna htijenja, planovi za budunost, religija, nesklad

hospitalizacije i lijeenja s vjerovanjem

Fizikalni pregled: od glave do pete

Ostalo: dati pacijentu da doda ili pita to eli [3].

Odreene podatke u prikazanom modelu prikupljaju drugi lanovi tima koji sudjeluju
u zbrinjavanju pacijenta ime se smanjuje zamaranje bolesnika i poveava njegova
motivacija za suradnju. Takoer se radi o znaajnoj utedi vremena i ne zamaranju
pacijenta s postavljanjem jednakih pitanja nekoliko puta, to se moe postii dobrom
organizacijom i podjelom zaduenja u prikupljanju podataka [3].

2.1.2. Izvor podataka

Medicinska sestra prikuplja podatke o pacijentu iz primarnih i sekundarnih izvora
koristei intervju, promatranje, mjerenje i analizu dokumentacije. Meu prikupljenim
podacima razlikuju se subjektivni i objektivni podaci, injenice od interpretacija te
sadanji i proli podaci. Prikupljeni podaci sadrajem moraju omoguiti tonu i
cjelovitu ocjenu pacijentova stanja i prepoznavanje problema. S obzirom na izvor,
podaci mogu biti primarni, sekundarni i tercijarni, i prikazani su u tablici 2.1.2.1. [3]

VRSTA PODATAKA PREMA

IZVOR

IZVORU
Primarni

Izvor je pacijent osobno.

lanovi obitelji, prijatelji, susjedi,

suradnici, nastavnici; patronane sestre,

Sekundarni

fizioterapeuti, lijenici, socijalni radnici,

psiholozi; drugi bolesnici u sobi

Tercijarni

Medicinska dokumentacija.

Tablica 2.1.2.1. Prikaz podataka prema izvoru [3]

Najei izvor podataka je sam pacijent. Medicinska sestra promatrajui dobiva
podatke o pacijentovom tjelesnom stanju, stanju svijesti i ponaanju, dok intervjuom
prikuplja verbalne informacije o percepciji vlastitog zdravstvenog stanja, stavovima,

eljama i potrebama. Vrlo esto zbog potpunijeg uvida u pacijentovo stanje

medicinska sestra koristi i sekundarne izvore informacija ija je uloga sljedea:

Sekundarni izvori daju i/ili dopunjuju verbalne podatke kada pacijent to nije u
stanju ili je sklon prikrivanju istine te daje drutveno prihvatljivije odgovore

Zagovornici su pacijentovih interesa: ponekad je pacijent spremniji

priopavati svoje elje, potrebe i primjedbe posredstvom lanova obitelji,
osobito ako su lanovi obitelji zdravstveni djelatnici, obrazovaniji od njega,
vieg drutvenog statusa ili statusa u obitelji

Pomau pri tumaenju pacijentovog ponaanja i reakcija: lake uoavaju

promjene u njegovu ponaanju [3].

lanovi obitelji i pacijentu bliske osobe mogu imati i ulogu primarnog izvora
podataka. Medicinska sestra trai podatke od njih o njima, a to je potrebno iz dva
razloga: sudjelovanje u zbrinjavanju pacijenta ili proirenju skrbi s pacijenta na cijelu
obitelj. Tercijarni izvor podataka predstavljaju svi oblici medicinske dokumentacije u
kojoj medicinska sestra moe nai: ope podatke o pacijentu, medicinske dijagnoze,
podatke o ranijim hospitalizacijama i lijeenju, laboratorijske nalaze [3].
Vano je da medicinska sestra usporeuje podatke dobivene od razliitih izvora,
zbog provjere njihove tonosti. Neusklaenost istovrsnih informacija dovodi do
daljnjeg i podrobnijeg ispitivanja [3].

2.1.3. Intervju
Intervju je socijalna vjetina koja se moe definirati kao profesionalnim ciljem
usmjeren i planiran razgovor dviju osoba koje imaju meusobno komplementarne
uloge. Medicinska sestra intervju uvijek vodi s odreenim ciljem i prema odreenom
planu. Intervju treba voditi u prikladnoj prostoriji bez prisustva drugih ljudi i uz
iskljuen telefon ime se osigurava privatnost, intimna klima, a ujedno pacijentu
prua osjeaj da je u tom trenutku jedino on vaan. U bolesnikoj sobi, psiholoka
intimnost moe se postii koritenjem paravana. Uspjenost intervjua pod utjecajem
je pacijentove motivacije koja moe biti pozitivna i negativna [3].

Vie je vrsta intervjua, a kriteriji klasifikacije su cilj i strukturiranost. S obzirom na

cilj razlikuje se informativni (dijagnostiki) i terapijski intervju. Informativni je
usmjeren prikupljanju podataka od intervjuirane osobe dok se terapijskim intervjuom
eli postii neka promjena u njenom znanju, stavovima i ponaanju. Osnovni cilj
dijagnostikog

intervjua je prikupiti specifine podatke o pacijentu u svrhu

prepoznavanja problema i planiranja zdravstvene njege. [3].

Prema strukturiranosti, intervju moe biti strukturirani, nestrukturirani ili prijelazni
oblik izmeu navedena dva oblika intervjua. U strukturiranom intervjuu postoji popis
unaprijed pripremljenih pitanja, stoga su relativno brzi i od velike koristi ako je
potrebno pojanjenje pojedinih pitanja, meutim od male su koristi kada se trai
dubina odgovora [8].
Redoslijed pitanja tijekom strukturiranog intervjua ne odstupa od sastavljenih pitanja
te se dobivaju odgovori na postavljena pitanja. S druge strane, nestrukturirani
intervju je sliniji svakodnevnom razgovoru. Iako voditelj ima unaprijed pripremljen
orijentacijski plan, postoji sloboda da u sluaju potrebe od njega odustane [3].
Svaki intervju ima poetak, tijek i zavretak. Podatke prikupljene intervjuom
medicinska sestra mora zabiljeiti u pacijentovu dokumentaciju [3]. Faze intervjua
ukratko su opisane u tablici 2.1.3.1.

FAZE INTERVJUA
Najvaniji
1. POETAK

najtei dio.

meusobno

upoznavanje

Obuhvaa
sudionika,

objanjenje svrhe intervjua i stvaranje

pozitivne klime. Javlja se halo efekt.
Odreen je unaprijed pripremljenim,
manje ili vie strukturiranim planom, pri

2. TIJEK

emu

medicinska

verbalne

sestra

prikuplja

od

pacijenta,

informacije

promatra njegovo neverbalno ponaanje

te ih povezuje.
Sastoji

se

saimanja
3. ZAVRETAK

dogovorenog,

od:
do

najave
tada

davanja

zavretka,
reenog

mogunosti

pacijentu da jo neto doda ako eli,

dogovora za sljedei susret

Tablica 2.1.3.1. Kratak opis faza intervjua [3].

2.1.4. Promatranje u procesu zdravstvene njege

Medicinska sestra se prilikom prikupljanja podataka slui i tehnikom promatranja pri
kojoj vidnim, slunim, taktilnim i njunim osjetnim modalitetima dolazi do podataka
o razliitim aspektima pacijentovog stanja i okolinskih utjecaja. Procjena je pod
utjecajem objektivne situacije, osobe i okolnosti u kojima se promatra. Promatranje
u procesu zdravstvene njege temelji se na strunom znanju, a vri se sustavno i
kompletno [3].

10

Fizikalni pregled je vrsta promatranja koja ukljuuje sljedee metode:

Inspekcija: vizualno promatranje pri kojem se mogu koristiti razliite vrste

endoskopa

Auskultacija: sluno promatranje koje ukljuuje primjenu fonendoskopa

Palpacija: taktilno promatranje koje podrazumijeva sustavnije i ciljanije

taktilno promatranje kao npr. kod pregleda dojki

Perkusija: sluno promatranje koja ukljuuje sluanje posebnom tehnologijom

izazvanih zvukova [3].

Mogua su tri pristupa u promatranju koja osiguravaju sustavnu procjenu

pacijentovog stanja, a to su:

Promatranje od glave do pete: promatraju se izgled i funkcija dijelova tijela,

pri emu pregled poinje od glave i nastavlja se prema niim dijelovima
tijela. Prethodi mu ocjena opeg stanja i vitalnih znakova.

Promatranje velikih tjelesnih sustava: promatraju se izgled i funkcija dijelova

tijela pri emu se objedinjuju oni znakovi koji su u svezi s pojedinim
sustavima.

Promatranje psihofizikog funkcioniranja pojedinca: promatraju se fizioloke

i psihike funkcije te odnos pojedinca s okolinom [3].

2.2. Vrste podataka

Prikupljeni podaci razlikuju se prema sljedeim kriterijima:

Dimenzija subjektivno objektivno

injenice interpretacije

Podaci koji se odnose na sadanje i ranije stanje [3].

2.2.1. Subjektivni i objektivni podaci

Podjela podataka na subjektivne i objektivne utemeljena je na vjerojatnosti kojom e
razliite osobe koristei istu tehniku dobiti jednake podatke, to znai da sadraj i

11

vrijednost podataka ne zavise o osobi koja ih prikuplja. O objektivnim podacima se

govori kada razliite osobe koritenjem odreene tehnike prikupljanja podataka
dolaze do jednakih rezultata. Objektivne podatke u zdravstvenoj njezi mogue je
dobiti mjerenjima (npr. teine, visine itd.) te primjenom testova znanja s ponuenim
odgovorima [3].
Do subjektivnih podataka medicinska sestra dolazi promatranjem, stoga su procjene
pacijentovog stanja pod utjecajem objektivne situacije ali i osobe koja procjenjuje i
okolnosti u kojima se procjenjuje. Osobni initelji koji utjeu na percepciju su
psiholoki (motivacija, raspoloenje, znanje, iskustvo, stavovi) te fizioloki (stanje
osjetila i svijesti, hormonalna aktivnost, utjecaj alkohola i droga). Situacioni initelji
koji utjeu na percepciju ukljuuju prisustvo drugih ljudi, fizikalne uvjete i kontekst.
Adekvatnom teoretskom i praktinom izobrazbom medicinskih sestara, trajnom
provjerom njihovog znanja, zajednikim procjenjivanjem pacijentovog stanja,
meusobnim konzultacijama i koritenjem prikladnih pomagala, utjecaj situacionih i
osobnih initelja moe se ublaiti, a time smanjiti subjektivnost podataka [3].
2.2.2. injenice i interpretacije
injenice su rezultati dobiveni mjerenjem, promatranjem pacijentovog stanja ili
ponaanja i citiranje njegovih izjava, dok su interpretacije tumaenje injenica,
odnosno zakljuci iz njih izvedeni. Medicinska sestra u obrazac za anamnezu i status
upisuje injenice, to omoguava kontrolu tonosti problema u zdravstvenoj njezi
(sestrinske dijagnoze). Meutim, i u situacijama kada su injenice tono utvrene,
interpretacija (dijagnoza) moe biti netona. Kao razlog navodi se mogunost da vie
medicinskih sestara razliito protumai isti podatak, budui da su interpretacije pod
utjecajem istih initelja kao i percepcija [3].

2.2.3. Podaci koji se odnose na sadanje i ranije stanje

Prema vremenskoj dimenziji, postoje podaci koji se odnose na ranije stanje i podaci
koji se odnose na sadanje stanje. Uvidom u prijanje stanje pacijenta medicinskoj
sestri je omogueno da ocijeni to je uobiajeno i normalno ponaanje pacijenta te da
otkrije uzroke sadanjeg, trenutnog stanja pacijenta [3].

12

2.3. Analiza prikupljenih podataka

Prikupljene podatke medicinska sestra mora analizirati kako bi se utvrdili problemi
pacijenta, a analiza prikupljenih podataka ukljuuje reviziju, sreivanje i grupiranje
podataka da bi bili pogodniji za daljnju analizu, provjeru njihove usklaenosti te
provjeru zastupljenosti holistikog pristupa. Po zavrenoj reviziji podataka,
medicinska sestra ih tumai, interpretira i pri tom odgovara na pitanja:

Odstupa li utvreno stanje/ ponaanje od normalnog?

Ako odstupa, u kojem smislu?

to su uzroci odstupanja?

Kako se utvreno stanje/ ponaanje odraava na zadovoljavanje osnovnih

ljudskih potreba?

Kakve e biti posljedice ako se nita ne poduzme?

Koji subjektivni i objektivni initelji potiu (ne) zdravstveno ponaanje? [3]

Interpretacija (objanjenje) podataka zahtijeva od medicinske sestre znanje o

fiziolokim,

psiholokim

razvojnim,

socijalnim

kulturalnim

aspektima

zadovoljavanja osnovnih ljudskih potreba. Zakljuak koji proizae iz interpretacije

podataka opis je pacijentovih problema i njegovih uzroka, odnosno predstavlja
dijagnozu u procesu zdravstvene njege [3].
Posljednji korak u analizi podataka je validacija, ime se provjerava tonost
zakljuka interpretacije. Prilikom provjere tonosti medicinska sestra konzultira
pacijenta, suradnike, ali provjerava i postojeu dokumentaciju te druge izvore.
Zakljuak izveden iz analize podataka opis je pacijentovog problema i njegovih
uzroka i ini osnovu plana zdravstvene njege [4].

2.4. Pogreke u identifikaciji problema

Zakljuak koji donosi medicinska sestra nakon analize podataka opis je pacijentovog
problema i njegovih uzroka te ini osnovu plana zdravstvene njege. Analizom se
potvruje nepostojanje, odnosno postojanje problema, to znai ukoliko postoji
problem potrebna je pomo medicinske sestre. Iz navedenog je razloga vano da svi

13

podaci budu tono utvreni. Mogue su pogreke pri analizi podataka, ili prilikom
prikupljana podataka te navedene rezultiraju:

Neprepoznavanjem prisutnih problema

Proglaavanjem problema onoga to to nije

Pogrenim definiranjem problema [3].

Najei izvori pogreaka su sljedei:

Analiza na osnovi premalog broja podataka

Pogrena interpretacija

Analiza pogreno povezanih podataka

Iskljuiva usmjerenost na sadanje stanje

Iskljuiva usmjerenost na jedan problem

Prihvaanje prve hipoteze, bez provjere ostalih [3].

14

3. Definiranje sestrinske dijagnoze

Identifikacija problema pacijenta u zdravstvenoj njezi, odnosno formuliranje
sestrinskih dijagnoza, nova je vjetina kojom moraju ovladati vie medicinske sestre.
Sestrinske dijagnoze mogu se formulirati na razliite naine, a najprihvaeniji je
model PES model, kojeg je predloila Gordonova [4]. Tablica 3.1. Prikazuje PES
model.

DIJAGNOZA (PROBLEM U ZDRAVSTVENOJ NJEZI)

Problem

Etiologija (uzrok)

Simptomi

Tablica 3.1. PES model [3].

Nain formuliranja sestrinske dijagnoze prema PES modelu daje specifinu i
cjelovitu informaciju o pacijentovom stanju, iako se najee u planove zdravstvene
njege upisuje dijagnoza koja se sastoji od dva dijela: problema i uzroka. Problem u
zdravstvenoj njezi je uvijek opis onog aspekta pacijentovog zdravstvenog stanja koji
zahtijeva intervenciju medicinske sestre. Uzroci problema mogu biti raznovrsni i
ukljuuju okolinske initelje (buka), fizioloke (oteano gutanje), emocionalne
(tjeskoba), kognitivne (neupuenost), sociokulturalne (izostanak socijalne podrke)
itd [3]. Medicinska sestra nastoji otkloniti uzroke u nastanku problema kad god je to
mogue, ali esto joj preostaju samo intervencije kojima se na neki nain zaobilazi
uzrok [4].
Trei dio, simptomi, odnosi se na podatke o pacijentu na osnovu kojih se prepoznaju
problemi i njihovi uzroci. Kako bi se medicinskim sestrama olakalo formuliranje
dijagnoze, prvi dio tvrdnje uvijek se odnosi na problem (P), a drugi na etiologiju (E
uzrok). Ovaj nain formuliranja dijagnoza omoguava medicinskim sestrama da se
bre orijentiraju to je problem, a to njegov uzrok, te se na taj nain izbjegnu
pogreke u zakljuivanju to e biti cilj, a to intervencija. Iz problema proizlazi cilj
koji ini osnovu evaluacije,dok uzrok usmjerava odabir intervencija [3].

15

Po PES modelu mogu se formulirati samo aktualni problemi, odnosno onaj problem
koji je trenutno prisutan u bolesnika. Potencijalni problem je onaj koji jo nije
prisutan ali e se pojaviti ako izostanu preventivne mjere. Vjerojatni problemi su
samo razvojna faza u prepoznavanju aktualnih i potencijalnih problema. Vjerojatni
(aktualni i potencijalni) problem medicinska sestra e definirati kada ne raspolae s
dovoljno podataka na osnovi kojih bi sa sigurnou mogla konstatirati postojanje
aktualnog ili potencijalnog problema. Vjerojatni problemi uvijek zahtijevaju
prikupljanje novih podataka. Posljednja vrsta problema su oni konani (definitivni)
koje medicinska sestra na osnovu dostupnih podataka moe sa sigurnou utvrditi.
Tablica 3.2. Prikazuje kratak opis problema prema 4 kriterija [3].

SVRSTAVANJE PROBLEMA U ZDRAVSTVENOJ NJEZI

Trenutno prisutan u bolesnika. Zahtijeva
1. Aktualni problemi

intervencije

usmjerene

rjeavanju

problema.
Jo nije prisutan ali e se pojaviti ako
2. Potencijalni problemi

izostanu preventivne mjere. Zahtijeva

intervencije usmjerene prevenciji.
Definira

3. Vjerojatni problemi

se

kada

nema

dovoljno

podataka. Zahtijeva nastavak procjene

stanja pacijenta.

4. Konani problemi

Moe

se

na

osnovu

prikupljenih

podataka sa sigurnou utvrditi.

Tablica 3.2. Kratak opis problema svrstanih prema 4 kriterija [3].

16

4. Rjeavanje problema u zdravstvenoj njezi

Rjeavanje problema poinje planiranjem zdravstvene njege koje obuhvaa:

Utvrivanje prioriteta

Definiranje ciljeva

Planiranje intervencija

Izradu plana zdravstvene njege [3].

4.1. Utvrivanje prioriteta

Nakon analize podataka, medicinska sestra zakljuuje da pacijent nema problema iz
podruja zdravstvene njege, da postoji samo jedan problem, ili vie njih. Ukoliko
postoji jedan ili vie problema iz zdravstvene njege, medicinska sestra procjenjuje
vanost, ozbiljnost i teinu problema te donosi odluku o redoslijedu i hitnosti
rjeavanja [3].
Utvrditi prioritete znai odrediti redoslijed rjeavanja otkrivenih problema s obzirom
na njihovu vanost, teinu i objektivne mogunosti rjeavanja. Utvrivanje prioriteta
zajednika je aktivnost medicinske sestre i pacijenta, pri em medicinska sestra ulae
struno znanje i iskustvo, a pacijent osobno iskustvo, laiko znanje, percepciju teine
i vanosti problema te osobne elje [4].
Prioritete rjeavanja problema donosi medicinska sestra kojoj je povjerena skrb za
pacijenta zajedno s njim, po potrebi lanovima obitelji i drugim lanovima tima
ukljuenim u njegovo cjelokupno zbrinjavanje. Miljenje pacijenta o vanosti i teini
problema odluujue je pri utvrivanju prioriteta ako nije suprotno medicinskim
spoznajama i postupcima ili ga na bilo koji nain ugroava. Uvaavanje pacijentovog
miljenja u postupku utvrivanja prioriteta odraz je profesionalnosti i strunosti.
Medicinska sestra ne provodi svoju volju i ne namee svoje znanje i stavove, ve
svojim iskustvom i profesionalnim znanjem pomae pacijentu pri donoenju
pravilnih, zdravlju usmjerenih odluka. Utvreni redoslijed prioritetnih problema
mora biti usklaen s realnim mogunostima za njihova rjeavanja, to ovisi o
dostupnosti pomagala, broju i osposobljenosti osoblja [3].

17

4.2. Definiranje ciljeva

Nakon utvrivanja prioriteta, medicinska sestra u suradnji s pacijentom odreuje
ciljeve zdravstvene njege. Cilj je eljeni ali realan ishod zdravstvene njege, a
proizlazi neposredno iz problema pacijenta. Cilj proizlazi neposredno iz problema,
stoga je opis istog aspekta, ali u smjeru koji ukazuje da je uklonjen ili smanjen.
Ciljevi moraju biti:

Jasno formulirani kako bi ih pacijent i drugi lanovi tima za zdravstvenu

njegu razumjeli

Odnositi se na pacijenta (a ne na intervenciju)

Dovoljno specifini da omogue evaluaciju

Sadravati razinu i vrijeme postignua [3].

Cilj mora biti jasan i precizan opis pacijentovog stanja ili ponaanja kako bi
omoguio to objektivniju i valjaniju evaluaciju. Cilj se mora odnositi na pacijenta i
sadravati opis dogovorene i realne promjene u njegovom stanju i ponaanju, a ne
intervencije koje provodi medicinska sestra, a koje bi trebale doprinijeti ostvarenju
ciljeva. Osim to udovoljava zahtjevu da se odnosi na pacijenta, cilj mora biti jasan i
precizan opis njegovom stanja ili ponaanja kako bi omoguio to objektivniju i
valjaniju evaluaciju. Nakon to se provedu odreene intervencije, provjerava se
uspjenost ciljeva, odnosno jesu li ciljevi postignuti. Dobro formuliran cilj sadri uz
opis pacijentovog stanja i ponaanja, njegovu razinu, vrijeme postignua i prema
potrebi okolnosti u kojima e se oitovati. Stoga su dijelovi formulacije koja opisuje
cilj: subjekt, opis stanja i ponaanja, njegove razine, vrijeme postignua i po potrebi
opis okolnosti u kojima e se stanje i ponaanje oitovati. Osobine ciljeva
zdravstvene njegu jesu vremenska odreenost (kratkoroni, srednjoroni i dugoroni
ciljevi), realnost, relevantnost i usklaenost sa cjelokupnim planom zbrinjavanja.
Tablica 4.2.1. prikazuje podjelu ciljeva s obzirom na vrijeme kada cilj treba biti
postignut.

18

Treba

ih

postii

unutar

nekoliko

minuta, sati ili dana. Najee se

definiraju kod bolesnika u kritinom
KRATKORONI CILJEVI

stanju ili kada je teko predvidjeti

razvoj situacije u budunosti. Odnose
se na sadanjost i probleme koji
zahtijevaju

urno

rjeavanje.

Osiguravaju brzu povratnu informaciju

o uinkovitosti zdravstvene njege.
SREDNJORONI CILJEVI

Postiu se za nekoliko dana.

Postiu se unutar nekoliko tjedana,
mjeseci ili godina. Postavljaju se uz
probleme koje ne treba ili se ne moe

DUGORONI CILJEVI

brzo rijeiti. Predviaju maksimalnu, ali

za pojedinca realnu razinu. Prikladniji
su za pacijente koji se zbrinjavaju u
svom domu ili starakim domovima .

Tablica 4.2.1. Prikaz podjele ciljeva prema vremenskoj dimenziji [3].

Realnost ciljeva odnosi se na razinu ciljeva, sadraj i vrijeme postignua koje mora
biti usklaeno sa sposobnostima i mogunostima pacijenta, njegove obitelji,
zdravstvenog osoblja i ustanove. Usklaivanje s pacijentovim sposobnostima i
mogunostima odnosi se na uvaavanje njegovog tjelesnog i psihikog stanja,
inteligencije, razine obrazovanja, financijskih mogunosti i uvjeta kod kue. Dok
mogunosti osoblja i ustanove koje utjeu na realnost ciljeva odnose se na broj
osoblja,

njihovu

osposobljenost,

organizaciju

slube,

kapacitete

ustanove,

dostupnost, tehnologiju itd. Ako se utvrdi da su prvobitno postavljeni ciljevi nerealni,

medicinska sestra koja planira zdravstvenu njegu mora biti dovoljno fleksibilna da ih
modificira [3].

19

Relevantnost ciljeva je obiljeje koje se odnosi na edukacijske ciljeve. Ciljevi moraju

biti vani, smisleni i primjenjivi u pacijentovu ivotu. Kada je bolesnik neupuen,
cilj edukacije mora biti relevantan za njegovo zdravstveno stanje, odnosno bolesnik
mora ovladati onim sadrajima i do one razine koja mu je vana i primjenjiva u
svakodnevnom ivotu. Unutar velike koliine dostupnog znanja vano je da
medicinska sestra razlikuje to pacijent mora znati, to treba znati i to bi bilo dobro
znati [4].Ciljevi postavljeni u svezi s razliitim problemima iz podruja zdravstvene
njege i cjelokupne medicinske skrbi moraju biti usklaeni. Neusklaenost ciljeva
moe se oitovati u neujednaenosti razina i/ ili vremena postignua te sadraja. U
interesu pacijenta, potrebno je uskladiti ciljeve cjelokupne zdravstvene skrbi to se
postie dogovaranjem svih profila zdravstvenih djelatnika koji sudjeluju u njegovom
zbrinjavanju [3].

4.3. Planiranje i provoenje intervencija

Po zavretku definiranja ciljeva, medicinska sestra planira intervencije. Intervencije
iz podruja zdravstvene njege su specifine aktivnosti usmjerene ublaavanju ili
rjeavanju problema, odnosno ostvarenju ciljeva. Na osnovi stupnja samostalnosti
medicinske sestre razlikuju se samostalne intervencije, meuzavisne i zavisne
aktivnosti. Vrste intervencija opisane su u tablici 4.3.1. [3].

Intervencije za koje medicinskoj sestri

SAMOSTALNE INTERVENCIJE

nije potrebna uputa ili dogovor s drugim

profilima zdravstvenih djelatnika.

Zahtijevaju dogovor s drugim profilima

MEUZAVISNE AKTIVNOSTI

zdravstvenih djelatnika.
Medicinska sestra ih samostalno provodi

ZAVISNE AKTIVNOSTI

ali ih propisuje drugi profil zdravstvenih

djelatnika.

Tablica 4.3.1. Prikaz vrsta intervencija [3].

20

Pri planiranju intervencija medicinska sestra treba imati uvid u sve poznate naine
rjeavanja nekog problema te na osnovi odreenih kriterija izabrati najprikladnije.
Intervencije koje medicinska sestra provodi odnose se na tri vrste pomoi:

Izravna fizika pomo i osiguravanje odgovarajue fizike okoline (hraniti

bolesnika, pomoi mu pri tuiranju, promijeniti poloaj u krevetu, pomoi pri
ustajanju itd.)

Motiviranje, voenje, usmjeravanje i osiguravanje socijalne podrke (npr.

motivirati obitelj bolesnika oboljelog od eerne bolesti da uskladi ishranu s
dijabetikom dijetom itd.)

Edukacija i savjetovanje (npr. poduiti bolesnika s infarktom miokarda

pozitivnom zdravstvenom ponaanju, objasniti majci postupke sniavanja
tjelesne temperature dojeneta itd.) [4].

Osim odabira vrste intervencije, planiranje intervencija ukljuuje odluku tko e ih,
kada, kako i kojom uestalou provoditi. Izvritelj moe biti sam pacijent, lanovi
obitelji, bliske osobe, pomoni zdravstveni djelatnici u zdravstvu te medicinska
sestra se srednjom i viom strunom spremom [4]. Intervencije medicinske sestre
moraju biti utemeljene na znanju, individualizirane, usklaene s cjelokupnim planom
zbrinjavanja pacijenta, realne, atraktivne, logino rasporeene i sa to manje
neeljenih uinaka. Utemeljenost intervencija na znanju podrazumijeva postojanje
teoretske osnove kojom je mogue obrazloiti zato odreena intervencija doprinosi
rjeavanju problema i zato se mora provesti na tono odreeni nain. Odabir
postupaka mora biti rezultat provjerenih spoznaja, rezultata istraivanja te sustavno
sreenih i provjerenih iskustava. Individualizacija intervencija znai njihovo
prilagoavanje pacijentu, njegovim problemima i uzrocima problema. Jednaki
problemi ne smiju se i ne mogu se rjeavati uvijek na isti nain po uhodanom modelu
jer se teina i uzroci tih problema i osobe koje ih imaju razlikuju. Prilagoavanje
intervencija medicinska sestra postie odabirom na osnovi uzroka opisanog u
drugom dijelu dijagnoze, uvaavanjem pacijentovih slabih i jakih strana, dogovorom
s pacijentom te uvaavanjem teine problema. Takoer, sve intervencije obuhvaene
planom zdravstvene njege moraju biti usklaene meusobno i s planom cjelokupne
skrbi za pacijenta. Drugi nain prilagoavanja intervencija odnosi se na uvaavanje

21

pacijentovih slabih i jakih strana. Potpuno identine dijagnoze zahtijevati e razliite

postupke u njezi pojedinih pacijenata, ovisno o njihovom obrazovanju, inteligenciji,
motivaciji, socijalnom podrci, vjerskim opredjeljenjima, uvjetima kod kue itd.
Takoer, vano je vrstu i koliinu pomoi uskladiti s teinom pacijentovog problema.
Pacijent moe biti potpuno, djelomino ili vrlo malo zavisan o tuoj pomoi, stoga je
korisno razlikovati pet razina smanjene mogunosti brige o sebi:

Nulta: osoba je nezavisna

Prva: osobi je potreban specifian pribor i pomagala

Druga: osobi je potrebna pomo drugih

Trea: osobi je potreban specifian pribor, pomagala i pomo druge osobe

etvrta: osoba je potpuno zavisna od druge pomoi [3].

Realnost intervencija ovisi o sposobnostima i mogunostima pojedinaca i

organizacija koje sudjeluju u provoenju zdravstvene njege. Realnost intervencija
koje provode medicinske sestre ovisi o broju medicinskih sestara, osposobljenosti,
organizaciji rada, dostupnosti tehnologije itd. Od iznimne je vanosti i spremnost
pacijenta da prihvati i sudjeluje u provoenju intervencija, stoga je vano da
intervencije budu znaajne, svrsishodne i privlane pacijentu. Odabir atraktivnih
intervencija zahtjeva od medicinske sestre znanje, matovitost, kreativnost, ali i
sposobnost improvizacije i fleksibilnost te dogovor s pacijentom [3].
Veina intervencija nee u potpunosti zadovoljiti sve kriterije pa treba izabrati onu
koja udovoljava veini zahtjeva ili u odreenoj situaciji najznaajnijim zahtjevima.
Pri odabiru najprikladnijih intervencija medicinska sestra rezimira sve do tada
uinjeno, navodi sve intervencije koje bi mogle doprinjeti rjeavanju problema,
analizira svaku ponaosob te vri konaan izbor. Prvi korak u odabiru intervencija je
podsjeanje na sve otkrivene probleme i njihove uzroke te postavljene ciljeve radi
cjelovite orijentacije to planiranim intervencijama treba postii. Zatim medicinska
sestra navodi sve intervencije opisane u literaturi ili provjerene kroz vlastito iskustvo
koje doprinose ublaavanju i/ili rjeavanju odreenog problema. Nakon to je
medicinska sestra stekla uvid u sve teoretski prihvatljive i na znanju utemeljene
postupke, analizira svaki ponaosob ujedno ocjenjujui je li prilagoen pacijentu,
realan, atraktivan za pacijenta, usklaen sa cjelokupnim planom zdravstvene njege i

22

praen sa to manje neeljenih uinaka. Konani odabir intervencija koje su

prethodnom analizom ule u ui izbor vri se na osnovi slijedeih kriterija:

Mogunost rjeavanja vie problema

Mogunost kombinacije s drugim intervencijama

Ugodnost za pacijenta

Mogunost aktivnog sudjelovanja pacijenta [3].

Intervencija mora biti napisana u planu zdravstvene njege na nain koji e osigurati
provoenje zamisli osobe koja ju je planirala tono i pravodobno te ukloniti
mogunost nesporazuma, izostavljanja ili dvostrukog provoenja istog postupka.
Dobro opisana intervencija sadri jasan opis aktivnosti, odgovore na pitanja tko e,
gdje i kada provesti postupak te datum i potpis medicinske sestre koja je izradila
plan. Potpisujui plan, medicinska sestra preuzima odgovornost za napisano, a
lanovi tima i drugi zdravstveni djelatnici znaju kome se mogu obratiti u sluaju
nejasnoa. Nadalje, da bi se osiguralo ujednaeno provoenje postupaka predlae se
koritenje opisa standardiziranih postupaka koji u svako doba moraju biti svima
dostupni. Korisno je ako su opisi praeni obrazloenjima zato se odreeni postupak
ili njegov dio mora provesti na odreeni nain [3].

4.4. Plan zdravstvene njege

Plan zdravstvene njege je dio pacijentove dokumentacije, a izrauje ga via
medicinska sestra te sadri etiri osnovne skupine informacija: dijagnoze (probleme
u zdravstvenoj njezi) svrstane prema redoslijedu rjeavanja, ciljeve, planirane
intervencije i evaluaciju [3].
Planovi zdravstvene njege omoguavaju individualizaciju i prilagoavanje
zdravstvene njege pacijentu, stvaraju uvjete za kontinuiranu zdravstvenu skrb jer u
veini sluajeva pacijenta zbrinjava vie medicinskih sestara, pri em je vano da
rad medicinskih sestara bude meusobno usklaen [4].
Preporuke za izradu plana zdravstvene njege kojih bi se medicinska sestra trebala
pridravati su sljedee:

23

Na jednom formularu potrebno je navoditi samo jednu dijagnozu i

pripadajui cilj i intervencije: ostali pacijentovi problemi obrauju se na isti
nain na drugim obrascima plana zdravstvene njege. Time se omoguava
pregledno praenje promjena u njegovom stanju i razumijevanja izmjena u
planiranim intervencijama koje uvijek proizlaze iz evaluacije.

Preporuuje se stavljanje samo rednih brojeva intervencija iz prethodnih dana

koje se i dalje provode kako bi se utedjelo na vremenu.

Intervencije koje se rutinski provode, poput pravljenja kreveta, ne upisuju se

u planove zdravstvene njege.

Problemi koji se uoe i rijee tijekom jedne smjene ne zahtijevaju izradu

plana zdravstvene njege, ve se njihova pojava i nain rjeavanja evidentira u
formulare za promatranje pacijentova stanja.

Na svakom formularu plana vano je naznaiti ime i prezime pacijenta te

datum uz svaku postavljenu dijagnozu.

Svaki plan potpisuje medicinska sestra koja ga je sastavila [3].

Tri su osnovne vrste planova zdravstvene njege:

Individualizirani: rije je o praznim obrascima u koje medicinska sestra unosi

sve potrebne informacije (dijagnoze, ciljeve, intervencije i evaluaciju). Oni
osiguravaju maksimalnu prilagodbu zdravstvene njege, meutim sadre
suvine informacije i potiu kreativnost medicinske sestre. Takoer, njihova
izrada zahtijeva relativno puno vremena, a kakvoa ovisi o znanju, iskustvu i
motiviranosti medicinske sestre koja ga izrauje.

Standardizirani: izrauju se za bolesnike odreene dobi koji boluju od neke

bolesti. Pri tom se polazi od spoznaje da odreena stanja i bolesti u osoba
(priblino) jednake ivotne dobi uzrokuju jednake (ili sline) probleme iz
podruja zdravstvene njege. Takvi planovi sadre popis glavnih problema
koji u odreenoj populaciji mogu oekivati s pripadajuim im ciljevima i
teoretski predvienim intervencijama. Medicinska sestra uzima odgovarajui
obrazac plana i dogovorenim znakovima oznaava koji od oekivanih
problema jesu prisutni u pacijenta, koje ciljeve treba postii i kojim
intervencijama. Standardizirani planovi olakavaju rad i komunikaciju meu

24

medicinskim sestrama, osiguravaju najviu razinu kakvoe budui da ih

izrauju timovi vrhunskih strunjaka za odreeno podruje, prikladni su za
koritenje u teoretskoj i praktinoj nastavi studenata i medicinskih sestara.
Meutim takvi planovi ne potiu kreativnost medicinskih sestara, a
zdravstvena njega lako postaje rutinska i nedovoljno prilagoena pacijentu.

Modificirani: predstavljaju svojevrsni kompromis izmeu individualiziranih i

standardiziranih planova zdravstvene njege. Izrauju se s istim obrazloenjem
i po istim naelima kao i standardizirani ali sadre prazne prostore u koje se
mogu upisivati specifine informacije [3].

Planovi zdravstvene njege vani su za razvoj zdravstvene njege, a podaci koje

planovi sadravaju odraavaju se neposredno na kakvou zdravstvene njege.
Omoguavaju evaluaciju zdravstvene njege, evidentiranje pacijentovog stanja i
njegovih reakcija na provedene intervencije, ime se omoguava praenje uspjenosti
zdravstvene njege na individualnom planu. Takoer predstavljaju dobru osnovu za
organizaciju rada medicinskih sestara, planiranje njihove trajne izobrazbe, izradu
nastavnih planova za redovno obrazovanje medicinskih sestara te izradu standarda i
normativa [4].

4.5. Holistiki pristup u rjeavanju problema u zdravstvenoj njezi

Holistiki pristup je sustav sveobuhvatne ili ukupne skrbi za bolesnika koji uzima u
obzir fizike, emocionalne, socijalne, ekonomske i duhovne potrebe osobe; njegov ili
njezin odgovor na bolesti; i uinak bolesti na sposobnost da zadovolji osobne potrebe
[1]. Holistiki pristup je moderno sestrinstvo koje izraava filozofiju skrbi, te se
esto

naziva naelo sveobuhvatne skrbi [9]. Holizam (cjelovitost) i holistiko

poimanje ovjeka jedno je od osnovnih naela u pruanju sestrinske skrbi. To je

pristup u kojemu se ovjek doivljava i tretira kao cjelina i kao dio cjeline. Holistiki
pristup u procesu zdravstvene njege podrazumijeva shvaanje ovjeka u skladu s
njegovom prirodom [1].
Cjeloviti pristup pacijentu znai:

Obuhvaanje potreba sa svih razina prema Abrahamu Maslowu koje su

prikazane u tablici 5.1. te uvaavanje njihovog meusobnog odnosa

Shvaanje potreba kao potreba cijelog organizma

25

Uvaavanje fiziolokih, razvojnih, psiholokih, socijalnih i kulturalnih

aspekata svih potreba [3].

UTVRIVANJE PRIORITETA PREMA MASLOWU

Tenja pojedinca da iskoristi sve svoje
SAMOAKUTALIZACIJA

sposobnosti, ma kolike one bile. Potrebe

za

samoaktualizacijom

predstavljaju

vrhunac razvoja linosti.

elja da se bude uspjean, sposoban,
nezavisan od drugih ljudi. Potrebe za
SAMOPOTOVANJE

potovanjem od drugih ljudi ukljuuju

elje

za

prestiem,

statusom,

odlikovanjima,

divljenjem

prihvaenosti.
elja da se bude s drugim ljudima u
AFILIJATIVNE POTREBE

bliskim

odnosima

uzajamnoj

utemeljenima

odanosti,

na

privrenosti,

prihvaenosti, potovanju i povjerenju.

elja za postojanou, redom, poretkom,
SIGURNOST

strukturom. Nezadovoljene potrebe za

sigurnou

oituju

se

strahom,

zabrinutou, tjeskobom.
Potrebe

za

stimulacijom.

preivljavanjem
One

vezane

i
za

preivljavanje odnose se na kisik, vodu,

FIZIOLOKE POTREBE

hranu, regulaciju tjelesne temperature,

eliminaciju,

odmor.

Druga

skupina

obuhvaa: seksualne potrebe, aktivnost,

kretanje, manipulaciju, percepciju.

Tablica 5.1. Prikaz Maslowljeve hijerarhije motivacije [3].

26

Poznavanje Maslowljeve teorije motivacije pomae medicinskoj sestri

pri

razumijevanju teorije Virginije Henderson o zdravstvenoj njezi, te pri utvrivanju

prioriteta u procesu zdravstvene njege. Prema Maslowu, ovjekovo ponaanje
usmjereno je zadovoljavanju njegovih potreba.
Ljudske su potrebe brojne, ali u danom trenutku samo su neke prisutne i odreuju to
e osoba initi. Pri javljanju i redoslijedu zadovoljavanja ljudskih potreba postoji
odreena pravilnost koju Abraham Maslow objanjava hijerarhijom motiva.
Prepoznao je i opisao pet skupina potreba zajednikih svim ljudima koje su u
hijerarhijskom odnosu, a to su fizioloke potrebe, potrebe za sigurnou, zatim
afilijativne potrebe, potrebe za (samo)potovanjem i potrebe za samoaktualizacijom
koje su na samom kraju. to je neka potreba na nioj razini, to je njeno zadovoljenje
za pojedinca vanije i hitnije [3].
Svaki je pojedinac jedinstveno bio-psiho-socijalno bie i ne moe se odvajati na
pojedine dijelove bez ugroavanja njegova integriteta. Svojstva i potrebe pojedinca
uvjetovani su nasljednim i steenim biolokim, psiholokim, socijalnim i duhovnim
imbenicima nedjeljivim od uvjeta okoline u kojoj ivi. Stoga holistiki pristup
ukljuuje i sagledavanje i uvaavanje cjelokupnog okruenja ovjeka, a ponajprije
obitelji i zajednice u kojoj pojedinac ivi. Osobito znaenje ima obitelj kao imbenik
svekolike potpore- tjelesne, emocionalne i socijalne. U njoj se odvija rast i razvoj,
socijalizacija, stjeu znanja i formiraju stavovi i ponaanja. Takoer obitelj moe biti
izvor i uzroni faktor nastanka bolesti i poremeaja.
Holizam se od osobe protee i na obitelj i na stil ivljenja, socijalno-ekonomski
status, religiju, zajednicu i sve ostale imbenike koji imaju znaenje za korisnika.
Sestrinska se procjena koristi redukcionistikim pristupom ispitivanja pojedinih
dijelova osobe za identifikaciju podataka, meutim medicinske sestre uz naueno
znanje brzo steknu iskustvo da kvalitetno procijene cjelokupnu korisnikovu situaciju
jer razumiju da su svi ti pojedini dijelovi u meusobnoj vezi i zavisnosti [1].

27

4.6. Pokazatelj kvalitete rada sestrinska dokumentacija

Dobra kontinuirana zdravstvena njega ne moe se osigurati bez odgovarajue
dokumentacije koja je ujedno i pokazatelj kvalitete rada medicinskih sestara.
Sestrinska dokumentacija osim to osigurava kvalitetu i kontinuitet zdravstvene
skrbi, osigurava i cjeloviti skup podataka o pacijentovim potrebama te omoguuje:

sustavno praenje zdravstvenog stanja pacijenta tijekom lijeenja u bolnici,

procjenu zdravstvenog stanja,

dijagnosticiranje problema,

odreivanje koliine sestrinske skrbi,

poboljanje kvalitete zdravstvene njege pacijenata [10].

Takoer, analizom medicinske dokumentacije mogue je utvrditi koje su bolesti bile

najei razlozi hospitalizacije te naine i uspjenost lijeenja [4].
Meu razlozima postojanja sestrinske dokumentacije navode se:

Profesionalna odgovornost: sestrinska dokumentacija dio je odgovornosti

medicinske sestre za pruenu skrb, dovodi do unapreenja skrbi, potie
kontinuitet skrb

Pravna zatita: esto je dokaz u sudskim procesima

Standardi sestrinske prakse: sestrinska dokumentacija jedan je od standarda

sestrinske prakse

Trokovi u zdravstvu: trokovi u zdravstvenoj zatiti poveavaju svijest ne

samo o tome kakvu je zdravstvenu njegu potrebno pruiti ve i kako ju pruiti
najuinkovitije. Takoer se razmatra jesu li bile potrebne sve provedene
intervencije te jesu li provedene pravilno

Drutvene promjene: mnoge promjene u drutvu utjecale su i na zdravstvenu

skrb. Zbog bolje upuenosti u bolest i metode lijeenja, pacijent oekuje da
sestra posjeduje znanja, da je sposobna, briljiva te da prua visokokvalitetnu
zdravstvenu skrb na najuinkovitiji mogui nain. Dokumentacije je jedan od
mehanizama za evaluaciju skrbi [2].

28

Zbog svega navedenog, sestrinska dokumentacija treba biti takva da:

Osigurava cjelovit skup podataka o pacijentovim potrebama, ciljevima

sestrinske skrbi, intervencijama, postignutom napretku i rezultatima skrbi

Sadrava kronoloki pregled skrbi i postignutih rezultata te osigurava

kontinuitet skrbi

Omoguava medicinskim sestrama da udovolje sve veim oekivanjima i

zahtjevima koji se pred njih stavljaju te olakava komunikaciju meu
lanovima tima

Slui u obrazovne svrhe: pomae pri prepoznavanju najeih pacijentovih

problema i edukativnih potreba sestara koje sudjeluju u zbrinjavanju
problema

Prua pouzdane podatke za medicinsko-pravne analize

Osigurava pouzdane podatke koji se mogu rabiti u sestrinskim istraivanjima

kao doprinos sveukupnom znanju iz sestrinstva [2].

29

5. Zakljuak
Problem u zdravstvenoj njezi ili sestrinska dijagnoza naziv je za utvreno stanje
nakon prikupljanja podataka, njihove analize i zakljuka o postojanju problema u
svezi sa zadovoljavanjem osnovnih ljudskih potreba. Dijagnoze su potrebne
medicinskim sestrama jer olakavaju komunikaciju, definiraju sadraje rada
sestrinske prakse i potiu dokumentiranje zdravstvene njege, koja je ujedno i
pokazatelj kvalitete rada medicinskih sestara. Kako u suvremeno (informatiko doba)
vrijedi izreka: to nije zapisano, ne postoji, naglasila bih vanost upravo
dokumentiranja svega provedenog u sestrinskoj praksi. Podaci i informacije o
pacijentovom stanju i njegovim problemima te nainima i uspjenosti njihova
rjeavanja bivaju brzo zaboravljeni i nedostupni ako nisu pohranjeni u odgovarajuoj
dokumentaciji. Upravo se zato mnogo vea panja posveuje dokumentiranju i
vanosti podataka koji su dokumentirani. Suvremena sestrinska dokumentacija
osigurava brojne podatke vrlo vane za mogue sudske sporove o kvaliteti pruene
sestrinske i lijenike skrbi, opisuje stanje pacijenta, ali i omoguuje unapreenje
kvalitete skrbi i prua brojne podatke za sestrinska istraivanja.
Nadalje, istaknula bih vanost holistikog pristupa pacijentu, ime se pacijent
sagledava kao cjelina, a ne kao dio. Svaki je pojedinac jedinstveno bio-psihosocijalno bie i ne moe se odvajati na pojedine dijelove bez ugroavanja njegova
integriteta. Holizam (cjelovitost) i holistiko poimanje ovjeka jedno je od osnovnih
naela u pruanju sestrinske skrbi koje ujedno doprinosi kvaliteti pruene skrbi. Na
ovjeka se ne gleda kao na probleme koje treba rijeiti, ve se radi o pristupu u
kojemu se ovjek doivljava i tretira kao cjelina u skladu s njegovom prirodom,
uvaavajui fizioloke, razvojne, psiholoke, socijalne i kulturalne aspekte svih
potreba.

30

6. Literatura
[1] Mojsovi Z. i suradnici. Sestrinstvo u zajednici, prirunik za studij sestrinstva
prvi dio. Zagreb, 2004; 1-40.
[2] ukljek S. Osnove zdravstvene njege. Prirunik za studij sestrinstva. Zagreb,
2005.
[3] Fukar G. Proces zdravstvene njege. Zagreb, 1995; 20-168.
[4] Fukar G. Uvod u sestrinske dijagnoze. Zagreb, 1996.
[5] Sorrentino S. A., Gorek B. Mosby'a essentials for nursing assistants. Mosby,
2001.
[6] Kadovi M., Abou Aldan D., Babi D., Kurtovi B., Pikorjanac S., Vico M.
Sestrinske dijagnoze II. Hrvatska komora medicinskih sestara. Zagreb, 2013.
[7] Mojsovi Z. Sestrinstvo u zajednici, prirunik za studij sestrinstva-drugi dio.
Zagreb, 2006; 468.
[8] Gill P. Stewart K. Treasure E. Chadwick B. Methods of data collection in
qualitative research: interviews and focus groups. British Dental Journal. 2008.
[9] http://medical-dictionary, dostupno 12. 08. 2015.
[10] http://sestrinstvo.kbcsm.hr, dostupno 16. 09. 2015.

31