Professional Documents
Culture Documents
Zvuk Jedne Ruke
Zvuk Jedne Ruke
Smashwords
MNE izdanje
ISBN 978-994022015-0
~
Licence Notes
This book is licensed for your personal enjoyment only. It may not
be re-sold or given away to other people. Although this is a free
book, it remains the copyrighted property of the author, and may
not be reproduced, copied and distributed for commercial or noncommercial purposes.
Thank you for respecting the hard work of this author.
Sadraj
Umjesto uvoda
I dio: ivot, smrt i rezervne varijante
Dua...?
Vienja stvarnosti
ivot
Dokazi pod lupom
Kljuevi
II dio: Ja?
Poetak
Zabluda
Odgovor
III dio: ...ivjeti u jasnosti
Bez oklopa i oruja
Umjesto zakljuka
Literatura
O autoru
UMJESTO UVODA
Drevne zagonetke pod imenom koani su kineski izum, ali su ih i
japanski zen uitelji davali svojim uenicima da bi ih nauili da
zaustave, ili preduprijede lutanje uma.
Mokurai (Tiha grmljavina) je bio starjeina hrama u Keninu.
Jedan od njegovih uenika je bio i mali, dvanaestogodinji Tojo
koji je esto posmatrao starije uenike kako svakog jutra i veeri
posjeuju uitelja u njegovim odajama da bi primili pouku u vidu
san-zena, ili linog vostva. Naravno, i Tojo je imao elju da
primi san-zen, ali mu je Mokurai uvijek govorio da saeka, jer je
premlad. Ipak, Tojo je bio uporan, pa uitelj napokon pristade da
mu da koan: Zvuk dvije ruke moe da uje kad pljesne
rukama, ree Mokurai ali, ja elim da mi pokae zvuk jedne
ruke!
Tojo se nakloni i ode u svoju sobu da razmisli o problemu. Kroz
prozor se ula muzika geji. Aha! Imam ga!, obradovao se.
Sljedee veeri uitelj od njega zatrai odgovor i on poe da izvodi
muziku geji.
Ne, ne! ree Mokurai To nije zvuk jedne ruke. Nijesi
shvatio.
Tojo se vrati u svoju sobu i sjede u ugao: Zvuk jedne ruke ta bi
to moglo biti? Iznenada u kako kaplje voda. Mora da je to!
Kad je opet stao ispred uitelja Tojo poe da oponaa kapanje
vode. Mokurai se nasmija i kratko ree: Pokuaj ponovo.
Uzalud je Tojo razmiljao i pokuavao da otkrije zvuk jedne ruke.
uo je huk vjetra. ...Pogrean odgovor. uo je krik sove. Ni taj
nije valjao Skoro godinu dana je je razbijao glavu i dolazio kod
uitelja sa raznoraznim zvucima, ali bez uspjeha svi su bili
pogreni.
Na kraju je uronio u istinsku meditaciju, prestao da trai zvuke i
tako doao do pravog, neujnog odgovora na koan.
5
*
Kad sam prvi put (2002. godine) proitao ovu priu imao sam utisak da je pomalo glupava. Zapravo, nijesam mogao da prihvatim
injenicu da Tojo ne vidi neto tako oigledno: Pa, zvuk jedne
ruke je tiina! Ne moe se tiina predstavljati drugim zvucima.
Mislio sam da sam strano pametan zbog toga to sam i prije kraja
prie pogodio (tano) rjeenje zagonetke. Meutim, ono to tada
nijesam znao je da sam u stvari bio orava koka koja je nala
zrno. Jednostavno, imao sam bljesak selektivne inteligencije, ali
i dalje od jednog drveta nijesam vidio umu. Bilo je potrebno jo
dosta vremena da uvidim da sutinske razlike izmeu mene, Toja i
ostalih 99,99% stanovnika ove planete nije bilo.
Naime, tek prije nekoliko godina sam progledao i shvatio da je
opisivanje tiine potpuno normalna, tipino ljudska stvar. Na
svakodnevni ivot je zasnovan na beskonanoj prii o pojmovima
koji se ne mogu opisati, ili nita ne oznaavaju, ali je toga malo ko
svjestan.
Sigurno mislite da priam gluposti, ili da sam prolupao, zar ne? U
redu je, navikao sam na zauene i one druge poglede i opaske.
Sad ve pomalo i uivam dok gledam lica svojih sagovornika kad
im tokom razgovora o nekoj temi vezanoj za religiju ili psihologiju
postavim sljedee pitanje:
ta predstavljaju rijei vaeg imena i prezimena?
Nakon krae ta-li-sad-ovaj-ludi-'oe? pauze, slijedi oprezan
odgovor: Mene... Marko Markovi / Jovana Jovani sam JA. Zar
to nije oigledno?
Pa, recimo da jeste, a oigledno je i da se iza, ili oko tog JA/imena
i prezimena nalazi i velika koliina dodatnih informacija pa zato
svako od nas moe bez veih problema i razmiljanja napisati
krai esej na temu Ja sam....
To je neto to svako zna, jer je ta posebna, lina svijest najvanija
stvar u ivotu bilo kog pojedinca, a kau da i u smrti igra glavnu
ulogu.
Tri elje
Jednog sunanog jutra, jedne godine, jedan ovjek je pecao na
obalama jedne rijeke. Poslije vieasovnog uzaludnog zabacivanja
udice, osjetio je blagi trzaj i plovak je potonuo. Veoma se
iznenadio kad je, nakon kratke borbe, izvukao ribu kakvu do tada
nije vidio, a ni uo! Riba zlatne boje se koprcala na obali i
isputala zvuke koji su liili na psovke. Skoro da je pao na koljena
kad je riba jasno i glasno rekla:
ta je, ta si zinuo? Kao da nikad prije nijesi uo da postojim?!
Zbunjen, ovjek je promucao: Ttri e elje!?
E, to su te slagali, ne ide to tako. ree riba podrugljivo Ja
nudim tri elje, ali ti moe da izabere samo jednu.
ovjek se pobuni: Ali, nikad nije bilo tako!
Riba sad ve iznervirano uzvrati: Jesi li ti uo za onu: lau
novinari? Vi ljudi ste ba smijena bia neko vam da prst, a vi
odmah od toga napravite slona. Ponavljam, moe da izabere
jednu od tri mogunosti.
A, ta ako te ponesem kui i isprim? zaprijeti ovjek, nadajui se boljoj ponudi, ali riba mirno odgovori: Glupane, ostae i
bez te jedne elje oe da ti kaem ta imam, ili nee?
Dobro onda, priaj.
Evo ovako: prvo, moe da ivi bogato 200 godina; drugo,
moe da sazna ta se deava poslije smrti, i potonje, moe da
doivi prosvjetljenje u ovom ivotu, odnosno da sazna ko si.
ovjek sjede na zemlju i poe da razmilja:
Ona e mi rei ko sam?! Ja, eto, kao ne znam!? ta da radim...
prva je dobra, ali bilo bi dobro saznati i ovo drugo. Ih, kad bi
mogle obje. ekaj, vidi podmukle kurve zlatne! Pa, svaka religija
na svijetu govori da se ivot nastavlja poslije smrti, da je dua
besmrtna. Samo treba biti pametan i paziti da se ovjek ne ogrijei
previe. Tako je, sve to je ve neko saznao i sve je zapisano, a za
tih 200 godina ja u proitati i nauiti ono to je potrebno.
8
12
I
IVOT, SMRT I REZERVNE VARIJANTE
DUA...?
U Indiji je ve hiljadama godina u opticaju sljedei opis: Dua
se nikada ne raa, niti umire. Jednom postojea ne prestaje da
postoji. Neroena je, vjena, neumirua i prvobitna. Nije ubijena
kada je tijelo ubijeno. (Bhagavad Gita, II: 20)
Jedan od onih koji su u staroj Grkoj (dijelom) prihvatili ovaj opis
bio je i Platon. Po njemu: Dua ne samo nadivljava smrt, ve
postoji i prije roenja. Boravila je u nebrojenim tijelima, vidjela je
sve stvari i stoga posjeduje znanje o svemu Budui da je dua
privremeno smjetena u tijelu, njena vizija istine moe da bude
zamagljena i (ona moe) pogreno sebe da smatra tijelom, to vodi
nastanku straha od smrti koji optereuje veinu ljudi.
Mnogo godina kasnije, hrianski teoretiari i filozofi su odbacili
dio o nebrojenim tijelima i utvrdili da je dua po prirodi bestjelesna, nematerijalna, bez posebne lokacije; slobodna, sveprisutna, beskonana, iznad svakog zakona. Ona je dio Boga;
iva sutina inteligencije i mikrokosmiki nosilac ivota.
Ali, ta je, zapravo, dua?
Na osnovu citiranih opisa se moe zakljuiti da je rije o neemu
to je prilino teko definisati i utvrditi ta tano obuhvata, ali
ipak, veina religioznih ljudi se slae da je: Dua ivo sutastvo
(t.j. sutina ovjeka, ali ne i sam ovjek kao tjelesno bie)..., razumna je i umna (mislena)..., koristi tijelo kao orue i daje mu ivot,
uzrastanje, osjeanje..., obdarena je voljom i delanjem (energijom), stvorena je i sklona promjeni i sve je to primila od blagodati
Stvoritelja... (Jovan Damaskin, Tano izlaganje pravoslavne vjere)
Dua, dakle, nije vjena, jer je stvorena, ali postaje besmrtna po
bojoj volji. Dua moe da umre, ali ne kao tijelo. Ona, kada umire kroz grijeh, biva liena duhovne svjetlosti, radosti i blaenstva,
ali se ne raspada niti biva unitena, nego ostaje u stanju mraka,
patnje i stradanja. Isto tako, ovjekova besmrtnost nije zasnovana
(samo) na besmrtnosti due nego na vaskrsenju Hristovom i
buduem vaskrsenju tijela.
14
Novija istraivanja
U posljednjih pedesetak godina su se u zapadnom, hrianskom
svijetu (naroito u SAD) pojavili i neto drugaiji tonovi.
Objavljen je itav niz knjiga iji su autori bili doktori: Hans Holcer
(Hans Holtzer), Rejmond Mudi (Raymond Moody), Elizabet KiblerRos (Elisabeth Kbler-Ross)... U njima su opisana i komentarisana
posmrtna i vantjelesna iskustva pacijenata koji su bili kliniki
mrtvi, ali i lini kontakti sa duhovima preminulih (dr Kibler-Ros).
Glavni zakljuci ovih istraivanja su da se smrti ne treba bojati i
da nema suda ni pakla. Iako su postojala odreena loa iskustva,
velika veina ispitanika je kasnije izjavila da se vie ne boji
smrti, a zabiljeeni iskazi pokazuju da je umiranje bolno, ali da
je sama smrt spokojan dogaaj, bez bola i straha. U veini
17
19
20
VIENJA STVARNOSTI
ini se da je razvoj ljudske svijesti, da ne kaem znanja, od samog
nastanka vrste proticao u stalnom konfliktu dva suprotstavljena
naina miljenja. Jednom, olienom u ljudima koji na neki nain
dou do odreenih saznanja (ne obavezno i tanih) i onda ta
znanja konzervirana prenose sa generacije na generaciju kao
jedinu istinu; i drugom, zasnovanom na stalnoj spoznaji, kretanju,
promjeni i relativnosti.
U korjenu sukoba se naravno, nalazi dilema o nastanku svijeta i
ivota, odnosno pitanje da li je svijet/ivot nastao bojom voljom,
to jest stvaranjem (kreacionisti), ili na neki drugi nain, to jest
samostalno (evolucionisti). Od toga koji odgovor prihvatite, zavisi
va ukupni pogled na ivot, smrt i ono poslije smrti.
Meutim, neke stvari su se promijenile, pa granice izmeu ovih
naina miljenja vie nijesu toliko stabilne, a poto govorimo o
ljudima, koji su po prirodi nestabilni, nerijetko se deava da neki
igraju za oba tima. Tako, danas postoje fiziari i biolozi mistici,
naunici evolucionisti koji imaju svoje dogme, a i kreacionisti
koji, donekle koristei naunu metodologiju i odreena nauna
otkria, pokuavaju da dokau svoje religiozne stavove.
Istraivanja vezana za nastanak ove studije, tokom kojih sam
koristio literaturu i jednih i drugih (i treih), su mi pokazala da
sukobljene strane ne znaju odgovore, ali da dio pravih naunika
ipak i dalje pokuava da do njih doe.
Takoe sam shvatio da se odreeni nauni stavovi djelimino, ili u
potpunosti, slau sa izvjesnim pogledima ili uenjima nastalim
prije nekoliko hiljada godina na prostorima Kine i Indije, dok su
informacije iz Biblije ture, kontradiktorne, ili, prosto reeno,
pogrene, pa se moraju silom uklapati u nauni pogled na svijet.
Moda je zato dobro da se odmah izjasnim i tako otkrijem svoj
poetni stav: Nije problem u tome da li su svijet i ivot nastali kao
posljedica intervencije sa strane, ili ne, nego u tome to ukupni
kreacionistiki pogled na svijet nije rezultat slobodnog procesa
21
22
Programirani put
Ako u proces saznavanja i objanjavanja svemira, ivota, svijesti...
krenemo od ovjeka i njegove prosjene svijesti kao osnovnih
mjerila svih stvari, velike su anse da emo zalutati, ali se i sretno
izvui tako to emo iznenada pronai (ili je bolje rei izmisliti)
(ne)poznatog poinioca koji stoji iza svega i koga obino
nazivaju Bog. To je sasvim logina posljedica jednog naina
razmiljanja i ivljenja koji se u ogromnu veinu ljudi ubaca od
najranijeg djetinjstva.
Govore nam da je cijeli svemir stvoren zbog ovjeka i da smo mi
oi i ui svemonog boga preko nas on postaje svjestan sebe.
Ue nas da matamo i emotivno doivljavamo svijet, da sudimo,
da nam se svia, ili ne svia Od poetka nas programiraju da
vjerujemo u bajke, iskrivljujemo stvarnost i da se tako udaljavamo
od sebe, istine i znanja da gajimo iluzije i ivimo u stalnom
sukobu sa stvarnou i okolinom.
Zato pjesnici i umjetnici trae i pokuavaju da nau smisao u
svemu, pitajui se: Zato drvo raste? Zato je neto takvo kakvo
je; u emu je smisao toga? Dodajte emocije, predrasude, neznanje,
uslovljenost, matu i: bor vie nije bor, pas prestaje da bude pas
i postaje simbol neega, ili za neto Na kraju, dolazite do
zakljuka da je sve ivo (i neivo) dio nekog skrivenog, velikog
plana izraz neije volje, ili kreativnosti.
Kad posmatramo svijet pod uticajem line svijesti i osjeanja
nikad nam nije dovoljno da saznamo: elija funkcionie tako i
tako; kukavica (ptica) radi to i to Iza toga mora postojati neto
vie! I, ubrzo presuujemo da kukavica, zapravo, ne zna zato
ubaca svoja jaja u tua gnijezda to joj je zapisano ve u jajetu,
ona je tako programirana od strane bojeg uma. Odgovor koji smo
htjeli smo dobili, ali u stvari, i dalje ne znamo! Eto kako je nastao
itav niz teorija i vienja stvarnosti nazvan Vii plan. Boji
master plan!
Programiranom umu je potpuno normalno da i sve to biljke,
insekti, ivotinje, ili ljudi rade bude programirano. Svo njihovo
prilagoavanje i mijenjanje je, prema tome, samo dio, ili rezultat
24
*
Istina je da ovjek samim svojim roenjem postaje tragalac, kao
to je lijepo reeno u knjizi ovjeanstvo u potrazi za Bogom, ali
na alost, istina je i da veina ljudi postepeno gubi taj nagon, utapajui se u izdresiranu, tupu gomilu koja ne oprata iskakanja.
Moe se rei da ovjek svoju energiju nikada nije usmeravao
iskljuivo na ivotne potreptine. On oduvek traga, pipajui trai
put, tei za onim to je nedostino..., ali se mora i dodati da se ta
tvrdnja odnosi samo na izuzetne pojedince koji su oduvijek bili
zastraujua manjina u svijetu. Evo jedan primjer: Kad je Kolumbo izrazio svoje ideje panskom kralju i kraljici da li je govorio
o udnji za nepoznatim, ili je pomenuo neke materijalne koristi
koje njihova velianstva mogu imati od njegovog putovanja? Da
li su mornari koji su mu se pridruili na putu za Indiju bili eljni
da ue i saznaju, ili su imali neke druge, opipljive misli u svojim
glavama? I, napokon, kakva je bila reakcija religioznih autoriteta?
Zapitajmo se i ovo: ta su to novo (ili staro) otkrili vjernici bilo
koje religije? Da li je Isus bio obini vjernik? Ili, moda Buda?
Oni su obojica otpadnici, prvi od judaizma, a drugi od ainizma.
Vjernici nita ne mijenjaju, oni ne razbijaju iluzije i ne tragaju za
istinama upravo zato su i vjernici. Da je (bilo) po njihovom,
svijet i ivot bi se i dalje objanjavali na isti nain kao u VI, ili
XIII vijeku, a nevjernike bi i dalje muili, osuivali i spaljivali
zato to ele da saznaju. 2
Bog u koga vjeruje veina ljudi na ovoj planeti je samo maska
za neznanje. Hiljadama godina se tama u ljudskom umu zamjenjuje jo guom tamom prostim zvukom rijei koju iz navike
sluamo, ili izgovaramo sa strahopotovanjem.
2
28
TAO
(Tao je put, kosmiki put od haosa ka ureenosti. U njemu
uestvuju sve stvari. Zakone Tao-a nije uspostavio bog oni su
svojstvo same prirode, ili univerzuma.)
U julu 1998. godine sam imao izuzetnu priliku (ili moda sreu)
da sa par svojih prijatelja i suprugom posmatram nono nebo iznad
sela Suvodo koje se nalazi na oko 1400 metara nadmorske visine i
na desetak kilometara od abljaka, Crna Gora. U potpunom mraku
i tiini smo leali na vreama za spavanje i oima gutali ogroman
broj svijetlih taaka koje su bile toliko guste da ste jasno mogli
vidjeti spljoten, ili kako tada rekoh, kimenast izgled nae
galaksije.
Prizor velianstven, ali i zastraujui.
ivimo na planeti koja zajedno sa jo 7-8 drugih krui oko jedne
zvijezde koja se nalazi na periferiji jedne galaksije. U toj galaksiji
postoji (kau) vie od 100 milijardi zvijezda oko kojih se okreu
stotine i stotine milijardi planeta i ko zna kakvih sve drugih
nebeskih tijela.
Naa galaksija se nalazi u jednom neshvatljivom prostoru u kom
se (kau) takoe nalaze stotine milijardi drugih galaksija i u njima
na stotine i stotine i stotine milijardi zvijezda, planeta...
Po jednom nainu razmiljanja sve je to stvoreno za nas, za
ovjeka. Savreni red, ljepota i natimovanost svemira, uz sva
uda koja vidimo na nonom nebu, su neoboriv dokaz da smo
svjedoci remek-djela ivog, inteligentnog i svemogueg Boga.
anse da ovakav savreni svemir, a zatim i ivot na naoj planeti
(koja je sigurno i jedino takvo mjesto u univerzumu) nastanu
sluajno, sami od sebe, su nikakve, ili bar zanemarljive.
U redu. E, sad ponovo proitajte dio koji poinje sa ivimo na
planeti, a zavrava se sa zvijezda, planeta
Zar jedan savreni svemir, stvoren za ljudsku vrstu, ne bi trebalo
da izgleda ovako: Sunce, planeta Zemlja koja krui oko njega, i
moda jo Mjesec i par drugih objekata (zvijezda Sjevernjaa,
na primjer) koji su tu da bi se moreplovci i putnici orjentisali po
29
Da, tano je, Zemlja izgleda lijepo iz svemira i na njoj zaista postoje
rajski predjeli, ali kad se primaknete vidite da stvari uopte nijesu tako
ruiaste. Da li ste nekad proitali, ili uli neto o tome koliko ivotnih
vrsta je do sada, iz raznoraznih razloga, nestalo sa ove planete? Koliko
sadanjih stanovnika Zemlje ivi u pustinjama, polupustinjama, na
planinskom, neplodnom ili poluplodnom zemljitu, bez dovoljno vode i
mogunosti da se normalno hrani? Nije isto etati i uivati nekoliko dana
po planinama Crne Gore u junu i ivjeti na njima tokom cijele godine.
30
32
Jedini nain da svijet, ivot, svemir koliko-toliko skladno funkcioniu je kad sami sebe postepeno ureuju (iz ovoga ide ono, a iz
toga neto drugo...). Evolucija postoji u svemu.
Svako dirigovanje sa strane je neumitno osueno na propast, jer se
uvijek neto otrgne kontroli. Na svakodnevni ivot to najbolje
dokazuje: to je vie zakona i pravila, to je tee upravljati
dravom; to vie elite da vaspitate mlade kako vi hoete to vam
tee uspijeva, ili postiete suprotno; to se vie otimate vodenoj
struji to se lake davite
Teorija o spontanom ureivanju haosa se stalno potvruje u bilo
kojoj prirodnoj katastrofi koja se desi na Zemlji:
-
tijesna, iako su svi oni nastali iz istog zametka. Istina, vei dogaaj ima i
vei uticaj, ali je sasvim jasno da ak ni nestanak cijele galaksije Mljeni
put ne bi doveo do kolapsa svemira, ve samo do manje prekompozicije.
33
IVOT
Kao to je svaki lonac bez obzira na oblik i umjetniku izradu
samo glina, a svake makaze za nokte ili drugi eljezni alat/predmet
samo eljezo, svaki zlatni nakit samo zlato, tako je bez obzira na
ime i oblik i svako ivo bie 'od komarca do lava i ovjeka' samo
izraz ivota. (Upaniade)
Osnova ivota
Biolozi i drugi naunici su u posljednjih vijek-dva otkrili mnogo
toga o ivotu na Zemlji, ali ipak, do sad nam to nije pomoglo da
doemo i do originalnog miksa kombinacije hemijskih
elemenata i fizikih uslova koji su (uz boju pomo, ili bez nje)
proizveli ivot, ili ivu materiju. Meutim, injenica je da to se
vie otkriva o grai i funkcionisanju elije, organa, ili organizma,
to vie vidite da se sve radnje deavaju zahvaljujui hemijskim
reakcijama, da sve ono to kontrolie ili nareuje odreene radnje
ima fiziku i hemijsku realnost. Sve informacije koje se nasljeuju
takoe imaju fiziko-hemijsku realnost i korjen u nekoj drugoj
reakciji, ili sastavu. Uvijek se ono to mislimo da je osnovno
sastoji od neega jo osnovnijeg! Tako se prag direktnog bojeg
uticaja stalno pomjera gdje god odluimo da postavimo kreatora,
ispostavi se da je to mjesto ve zauzeto.
~
Svi organizmi se sastoje od elija, osnovnih jedinica ivota. A svaka od njih, bez obzira na vrstu organizma koji gradi, obavlja iste,
osnovne ivotne funkcije na potpuno isti nain. Jednoelijska bia
sama odrauju sve ono to radi i veliki organizam: hrane se, diu,
odnosno razmjenjuju energiju sa sredinom, reaguju na nju, prilagoavaju joj se, izluuju otpad, kreu se, razmnoavaju elija u
ovjekovom mozgu ne obavlja nita komplikovaniji posao od
jednoelijskog bia u moru. Razlika je samo u obliku, veliini i
zadacima koje pojedine elije obavljaju, a koji proizilaze iz
njihove specijalizacije kao dijela nekog organa, nekog organizma.
34
A, opet, ti isti ljudi obino bez ikakvih problema vjeruju u Boga, duhove, sudbinu, telekinezu...
42
Nasljeivanje
Psiholozi kau da su: instinkti impulsi koji odreuju itav stereotipan obrazac uroenog ponaanja usmjerenog ka cilju. Svi
instinkti su vezani za funkcionisanje tijela i fiziko odranje vrste
u smislu prehranjivanja, razmnoavanja, adaptabilnosti Oni su,
u stvari, poetni koraci u zadovoljavanju nagona uroenih
pobuda koje nastaju iz tjelesnih potreba, iz stanja nedostatka, ili
neravnotee.
Meutim, iako su instinkti ve dugo vremena predmet prouavanja
raznih naunika i istraivaa, i dolo se do odreenih rezultata, i
dalje postoji izvjesna zbrka o tome ta su sve instinktivne radnje,
pa se fraze kao to su uroeno znanje, ili uroeno ponaanje
previe olako koriste i to naroito u situacijama kad se aktivnosti
pojedinih vrsta ne mogu adekvatno objasniti.
Prva stvar koja se mora razjasniti je to da instinkt jeste svijest (data
genetskim putem), iako ivo bie nije i svjesno da radi odreene
radnje, odnosno ne obraa posebnu panju na te radnje one se
odvijaju same od sebe. Osnovne, vidljive radnje koje vre sva bia
radi svog opstanka su rezultat uzrono-posljedine i sinhronizovane unutranje aktivnosti raznih elija i organa. Sve to se moe
opisati i ovako: jedan broj elija u nekom organizmu nema dovoljno energije, ili hrane, i zato alje signal nadlenom organu. Taj
organ, na primjer eludac, alje signal vioj instanci, to jest
nervnom sistemu koji upoljava raspoloive radnike (oi, ui,
udove) da obezbijede potrebnu hranu kako god znaju i umiju.
Drugo, ponaanje svih ivih bia je u poetku, a kod niih vrsta i
tokom cijelog ivota, uglavnom uslovljeno osobinama ili
sposobnostima njihovih tijela, koja su, u veini sluajeva potpuno,
a u ostalim djelimino, usklaena sa okolinom. Tijela diktiraju
kako e se neka riba sakriti u pijesku, kako e zec doi do hrane,
kako e jesti, svariti pojedeno, i na kraju, izbaciti otpad. Ljudi
mogu izmiljati 169 poza u seksu i zadovoljavati elju ili nagon na
mnogo naina, ali se sve ipak, svodi samo na ono to je genetiki
mehanizam preko tijela odredio kao jedini mogui nain
razmnoavanja. U tom smislu moemo instinktivne radnje smatrati
uroenim ili programiranim, ali se ne smije zaboraviti da, u
43
Pile, koje se upravo izleglo, odmah otvara kljun, mae krilima, hoda...
Konkretnije radnje, koje imaju veze sa okolinom, kao to su kljucanje,
kopanje nogama po zemlji i sakrivanje po noi, takoe moe da odradi
smo (da ne vidi od starijih kokoaka), jer opet, jedna stvar nepogreivo
vodi drugoj: im imate kljun morate i da ga koristite, a nedostaju vam
udovi kojim bi mogli da prinosite hranu ustima. Jedine radnje koje se
mogu odraditi sa kandama na nogama su hvatanje, kopanje i eanje. Po
noi pile ne vidi i zato, im mrak pone da pada, trai neko odgovarajue
sklonite...
44
50
51
52
Ova tvrdnja je, naravno, nesporna, ali ete u daljem tekstu vidjeti da
sam otvoren i prema teoriji koja kae da u izvjesnim situacijama, osim
to emituje, mozak moe i direktno (bez uea ula) da prima modane
talase, odnosno djelove svijesti drugih ljudi.
53
54
21 gram
Prije nego se ponovo vratimo ivotu poslije smrti, evo jo nekoliko
saznanja i ideja koje e doprinijeti boljem razumijevanju stvari, ali
i posluiti kao uvod u dalju priu.
Eksperimentalnim putem je utvreno da svakoj aktivnosti mozga
prethodi ifra (ili komanda) za tu aktivnost takozvani talas
podsvjesne spremnosti. Ovaj talas (kratko energetsko pranjenje)
se registruje na aparaturi/ekranu nekoliko djelia sekunde prije
glavnog energetskog pranjenja. Takav kratki talas, odnosno ifra,
prethodi i trenutku smrti. Poslije toga, na ekranu se registruje jaa,
ili glavna energetska aktivnost.
Engleski fiziari Vilijem Kruks (William Crooks) i Oliver Lod
(Oliver Lodge) su prije ovog eksperimenta (poetkom XX vijeka)
utvrdili da se u trenutku smrti izruuje energija jednaka masi od
17 do 25 grama, koja se trenutno gubi na vagi, to e rei da je
ljudsko tijelo odmah poslije smrti lake za otprilike 21 gram.11
Danas se esto moe uti kako je time dokazano da je ljudska
dua teka oko 21 gram i da to ona u trenutku smrti izlazi iz tijela.
11
57
58
61
Pitanja i odgovori
- Ljudi koji su ozbiljno povrijeeni, ili imaju srani udar, ponekad
doive lucidna/jasna Iskustva Bliske Smrti praena Van-Tjelesnim
Iskustvima (u daljem tekstu IBS i VTI). Takoe, ljudi koji pate od
tumora u sljepoonom ili temporalnom dijelu mozga esto imaju
ive audio-vizuelne halucinacije koje su vrlo sline IBS. Zatim, u
sluajevima epilepsije javljaju se fenomeni kao to su: dea vu,
prisjeanja, osjeanja religiozne ekstaze i audio-vizuelne halucinacije. I napokon, halucinacije izazvane ketaminom i supstancom
zvanom LSD esto ukljuuju VTI i praktino se poklapaju sa IBS.
Dakle, postoji li neto to povezuje sva ova iskustva?
Postoji. Zavisno od toga kako posmatrate problem, ta karika je:
a) izlazak due/svijesti, u veem ili manjem obimu, iz
tijela., to prihvataju i promoviu zastupnici hipoteze o
posmrtnom ivotu;
b) mjesto njihovog nastanka (mozak), to prihvataju skeptici.
Istraivai iz druge grupe se slau da su desni sljepooni (temporalni) reanj, hipokampus i povezane strukture limbikog renja
bioloka podloga svih IBS, VTI i religioznih nadahnua. Direktna
elektrina stimulacija temporalnog renja e, kod jednog broja
ljudi, uvijek izazvati VTI, pregled sjeanja i druge oblike IBS.
- Meutim, oponenti iz prve grupe tvrde da je u nekim sluajevima
kod kliniki mrtvih osoba i njihov mozak bio mrtav, odnosno, na
aparatima je utvrena ravna linija. A, medicina ne moe
objasniti postojanje visoko organizovanih i lucidnih iskustava
tokom nesvjesnog stanja ili klinike smrti. (Jefry Long) ??
Pa, kao prvo, ravna EEG linija ne mora da znai i da je mozak
mrtav; a, ak ta vie, ne mora da znai ni da je pacijent u potpunosti nesvjestan to potvruje Praktini prirunik Amerikog
drutva anesteziologa. Drugo, u sluajevima sranog udara
pacijenti su obino izloeni masai grudnog koa to samo po sebi
moe dovesti do vraanja krvi u mozak i uspostavljanja kakvetakve svjesnosti, ak iako pacijent izgleda sasvim nesvjestan.
(G.M. Woerlee) Tree, osoba iji je mozak mrtav je mrtva osoba i
62
~
Vratimo se sada svjedoanstvima. Ako je samo jedno od njih
autentino, neoborivo, moglo bi se rei da je to i dovoljan dokaz za
cijelu priu o reinkarnaciji.
Tano, moe se i tako razmiljati, ali moe i ovako: da li je to to
neko ima vizije o prethodnom ivotu, istovremeno i potvrda da
ga je i ivio? Da li je to to u snovima imamo seksualne odnose,
iako nikad u ovom ivotu nijesmo bili toliko intimni sa enom, ili
mukarcem, neoboriv dokaz da smo bili u nekom ranijem?
I, napokon, da li je Budin, ili bilo iji drugo, uvid u prethodne
ivote tokom meditacije i procesa ienja svijesti mogao prije
biti posljedica kombinacije specifinog naina usredsreivanja
(bliskog autohipnozi) i tradicionalne religiozne usmjerenosti nego
stvarnog sjeanja na prole ivote, izvuenog iz podsvijesti, ili
nesvjesnog?
Jednostavno, tvrditi da je neko ko pria o prolosti zaista i ivio u
prolosti je isto kao da kaete da je neko ko pria o budunosti (i
ak pogaa redoslijed dogaaja) i ivio u budunosti! Ovo je
posebno vano zato to oni koji dokazuju reinkarnaciju iskazima
hipnotisanih zaboravljaju da kau da ti isti ljudi, ako ih tako
usmjerite, priaju i o svojim buduim ivotima! Psiholozi Vambah
(Helen Wambach) i Snou (Chet Snow) su, tako, iz jednog velikog
projekta u kom je uestvovalo 2500 ljudi (!) doli do saznanja da
e prilino umanjena ljudska vrsta ivjeti u otprilike etiri vrste
budunosti:
-
turobna, sterilna u kojoj ljudi ive na svemirskim stanicama, nose srebrna odijela i jedu sintetiku hranu;
*
Sva dosadanja nauna saznanja nedvosmisleno govore protiv
reinkarnacije na hindu ili budistiki nain. Da bi neki dio neke
osobe nastavio da ivi u novom tijelu, ta osoba mora imati direktno
potomstvo druga mogunost (kloniranje) je, valjda, jo uvijek u
eksperimentalnoj fazi. Ali, svjedoanstva su tu. Takoe sluamo i
o ljudima koji tvrde da primaju razne poruke, putem snova ili
vizija, od mrtvih ili ivih...
Zbog svega toga jedan broj istraivaa smatra da se problemu
moe i(li) mora drugaije pristupiti. Doli smo do neega to se
popularno naziva kosmika (ili univerzalna) svijest i to je za
izvjestan broj ljudi i ime za nauno otkrivenog Boga.
Ujedinjeno polje
Neki kvantni fiziari, a meu njima i Fred Alan Volf (F. A. Wolf),
vjeruju da je cijeli svemir stvoren iz apsolutnog nitavila prostornog vakuuma. Pretpostavljaju da je to prostorno nitavilo bilo
(i jeste) inteligentno, aktivno i svjesno. Tokom svih ovih milijardi
godina od Velikog praska taj poetni izvor svega, Bog, ili kako god ga zvali, transformie (svoju) svijest u materiju, to znai
da svijest i dua nijesu posljedica, ili proizvod, materije. Upravo
je obrnuto. Materijalni svijet je evoluirao iz apsolutnog prostornog
vakuuma doma due. (The Soul and Quantum Physics, int.; 2001)
Volf nas takoe uvjerava da stvarnost ne postoji dok je neko ne
zapazi, pa ak i da su sva fizika tijela u sutini 99.99% prazan
prostor nita drugo do iluzija. Meutim, izostalo je objanjenje
o tome kako Bog transformie svijest (ili tanije, sebe) u materiju,
odnosno iluziju.
Devet godina prije nego je ovaj intervju objavljen, Robert Lanca
(Robert Lanza) je napisao da smo svi efemerni oblici svijesti vee
od nas i da je svaki ljudski um ujedinjen u jednom polju uma
koje ne moe biti ogranieno prostorom i vremenom.
Ali, ak ni tada ova pria nije bila neto novo. U stvari, ona potie
od jednog starog indijskog uenja. Ono to je novo jeste sve
74
prisutnija ideja po kojoj principi utjelovljeni u kvantnoj mehanici nagovjetavaju centralnu ulogu ljudskog uma u odreivanju
same prirode svemira. I sam Volf je, na primjer, rekao: Samim
posmatranjem stvarnosti vi je mijenjate. i to je ubrzo za neke
ljude postala najvea nauna istina.
Ipak, mora se rei da je glavni razlog sve vee popularnosti
ovakvog naina miljenja iskljuivo to to takva tvrdnja lijepo
zvui! Obini ljudi, isto kao ni naunici mistici, jednostavno ne
ele da prihvate neoborivu injenicu koja kae da nita u kvantnoj
fizici ne zahtijeva ljudsku ukljuenost. Uslovljavanje postojanja
materije postojanjem uma, ili svijesti o toj materiji, ima smisla
samo ukoliko zaboravite da ona postoji i bez nae svijesti o njoj!
Isto kao i prije nego to smo se pojavili kao vrsta, tako e i poto
nestanemo sa scene materija i dalje dugo prolaziti kroz razne
promjene i kvantne dogaaje.
Materijalna stvarnost oko nas nije iluzija, niti hologram (kako se
to sada moderno kae) iluzija/hologram je naa slika o toj
stvarnosti koju smo proizveli u svojoj glavi i ta slika moe da se
mijenja kako i kad god to poelimo.
~
Pogledajmo sada ta o svijesti kao globalnoj, kosmikoj kategoriji,
odnosno o ujedinjenom polju kae Dejan Rakovi iz Beograda. U
svom radu on je iznio miljenje da je Jonosfera (gornji sloj
Zemljine atmosfere) ispunjena elektromagnetnom mikrotalasnom
i ultraniskofrekventnom jonskom energijom. Postojanje svijesti je
povezao sa tom energijom koja je ispod praga percepcije ula.
Zatim je objasnio da je: svijest suptilni unutranji displej u formi
elektromagnetne komponente akupunktrnog EM jonskog sistema...(?!), a neuroni su: kvantno-hologramska, elektrooptika
mrea. Na kraju se pridruio ezoterijskoj, mistinoj tradiciji
istoka konstatacijom da svijest postoji na razliitim strukturnim
nivoima: ivim i neivim.
Rakovi, slino kao i Lanca, ili Jansen, smatra da se nai pojedinani, lokalni modani talasi delokalizuju, ili prenose po
itavoj Jonosferi i dalje po svemiru koji je takoe ispunjen
75
~
Oba ova fenomena privlae veliku panju i odavno su predmet
mnogih eksperimenata i studija, ali su i dalje nauno neobjanjeni i
nepotvreni, to zapravo govori da ne znamo ni ta se, ni kako se,
a ni da li se uopte neto (neobino) deava. Tok i rezultati izvedenih eksperimenata se, kad ih preispitaju oni koji stoje na suprotnim
pozicijama, nekako uvijek pokau na neki nain manjkavim ili
nedefinisanim.
Ipak, u ovom trenutku je veoma vano da se razumije sljedee:
postojanje kolektivne, kosmike svijesti koja prihvata sve nae
svjesne i nesvjesne proizvode tijela, kao i postojanje nesumnjive
sposobnosti pojedinaca da se na tu svijest prikljue, moglo bi
moda dati objanjenje za izvjesne pojave koje trenutno smatramo
paranormalnim (ukljuujui i svjedoanstva o prolim ivotima),
ali je potpuno pogreno, ak i glupo poistovjeivati tu neizmjernu
gomilu informacija (u kojoj se tek ponekad sakrije i neko zrnce
stvarne mudrosti) sa Svemirskim umom, Bogom, Apsolutom, ili
nekim slinim sveznajuim i svemoguim biem.
Takoe je neophodno shvatiti da univerzalna svijest, svjedoanstva, ESP i telepatija ni na koji nain nijesu dokazi da se svjesni,
lini ivot nastavlja poslije smrti tijela. Naime, vi moete govoriti/
vjerovati da informacije koje dobijate dolaze iz vaih prethodnih
ivota; od mrtvih sa kojima nemate nikakve veze; ili od nekoga ko
je jo uvijek iv, ali sve to (ako ne postoji drugaije, konkretno
objanjenje12) bi jedino moglo predstavljati dokaz za ove dvije
stvari:
-
I nita vie! Sve ostalo je stvar subjektivnog tumaenja i mentalne gimnastike bez ikakve realne osnove.
12
77
78
KLJUEVI
Jedna od najvanijih stvari koje su se mogle proitati na prethodnim stranicama je nesporno saznanje da svako ivo bie zaeem
dobija osnovnu svijest, sadranu u kombinaciji gena. A, geni su tu
upravo da bi omoguili razvoj i funkcionisanje tijela. Tijelo se
razvija zahvaljujui osnovnoj svijesti, a svijest o sebi se razvija
najveim dijelom zahvaljujui tijelu. Jednostavno, osnovni ivotni
postulat je preivljavanje, a da bi ivotni oblik i preivio njegova
panja mora biti usmjerena ka tijelu (da bi se zadovoljile njegove
potrebe) i okolini (kao skladitu svega to je potrebno za
zadovoljavanje potreba).
Sve to insekti, ptice i druge ivotinje rade tokom svojih ivota,
rade iskljuivo zbog svog tijela, odnosno zbog sebe i da bi odrali
to sebe u ivotu, iako toga nijesu svi jednako i svjesni. Ve je
reeno da postoje razni nivoi to vrsta posjeduje sloeniji sistem
za obradu podataka/informacija, to je i njena svijest kompleksnija,
a pokazivanje emocija je jasan pokazatelj i svijesti o sebi.
ak i najmanja koliina svijesti je olienje nemira i pokreta.
Svaki spoljni uticaj, promjena u okolini e, uz sinhronizovani
odgovor iz tijela, dovesti do reakcije, a u odreenim sluajevima i
do toga da se ivo bie samo promijeni ne mutacija u striktnom
smislu te rijei, ve proizvoenje, ili gubljenje osobina! Svijest se
tako razvija i vodi promjeni, uenju, poboljanju... Ili obratno.
Za ovo drugo je dobar primjer kokoke. Ona je nekad bila (kolikotoliko) sposobna da leti, ali je nain ivota uinio tu sposobnost
nepotrebnom. Istovremeno je i njena nekadanja grabljiva,
tragalaka svijest nestala, jer za njom vie nema potrebe kokoka
ve hiljadama godina ima obezbijeen stan i hranu i zatitu.
Rezultati takvog ivota su smanjena upotreba inteligencije i fizika
degeneracija.
Slino je i sa ljudima. Ponekad se moe uti da su oni iz ranijih
vjekova bili mentalno jai od dananjih. Okolina i preivljavanje
su ih primoravali da se snalaze, do maksimuma koriste svoje
tjelesne i umne sposobnosti i da nalaze odgovore na mnoga
79
85
86
II
JA?
87
POETAK
Pokuao sam da zamislim i opiem poetak svog ivota u trenucima po izlasku iz majinog tijela. Neizvodljivo Prinuen sam
da koristim rijei, nazive organa, pojmove koji oznaavaju reakcije
tijela; stalno govorim moje, meni Ali, ja tek roena beba
nemam pojma o emu govorim ja ovjek od etrdeset i sedam
godina.
Beba gleda i neto vidi, slua i neto uje, ali u njenom umu ne
postoji nikakvo JA!
Kroz glavu mi zatim prolazi da sve to mora biti zastraujue, ali se
odmah prisjetim: Kome je zastraujue? Sigurno nije biu koje u
svom mozgu jo uvijek nema ni jednu jedinu misao o sebi, koje
zna da postoji samo preko (ne)jasnih elektrohemijskih signala
koje primaju i prenose njegovi tek nastali neuroni iji broj
vrtoglavo raste sa svakim danom njegovog ivota. U poetku,
svijest je samo jedan broj informacija koje omoguavaju tijelu da
funkcionie i proizvede buku (pla bez suza) kao reakciju na:
svjetlost, neugodnost, bol i to je sve.
Meutim, ve u roku od nekoliko sati nova svijest e poeti nezadrivo da se razvija. Tijelo je stalno izloeno brojnim uticajima iz
okoline: prisustvo ljudi, kupanje, presvlaenje, dojenje, i ula
neprekidno odrauju svoj posao hranei mozak u nastajanju.
Ne znam ta tek roena beba misli o tim prvim informacijama iz
okoline, ali je injenica da reaguje na sve to ima veze sa njenim
tijelom ono prihvata ili odbija odreene spoljne drai, to jest,
ima osjeaje prijatnosti, ili neprijatnosti. Iz toga nastaju prvi,
nejasni obrisi misli: Ovo je dobro. Ovo nije dobro. To su praoblici
svih naih kasnijih: svia mi se/ne svia mi se, ovo hou/ovo neu,
ali i osnova svih buduih emocija.
Praktino od prvog dana, naa individualna svijest se formira na
osnovu utisaka iz okoline i naeg tijela. Od prvobitne uzbuenosti,
pa zadovoljstva i nezadovoljstva, ti utisci se protokom vremena
uobliavaju u znanja o nama i onome oko nas. Postepeno se
88
Finalni slojevi
Osamnaesta godina u skoro svim kulturama predstavlja neku
zamiljenu granicu izmeu djeteta i ovjeka. Od tada se prosjeni
ego zaokruuje sa jo dva sloja: ideolokim i egzistencijalnim.
Oba se sastoje od vie tanjih podslojeva.
U ureenijim zemljama su, do tog perioda, rijei kao: tradicija,
nacija, porijeklo, religija, domovina, patriotizam, kultura, moral
ipak, samo sporedni, ili nametnuti dio odrastanja, jer imaju malo,
ili nimalo veze sa potrebama, ili eljama jednog pubertetlije. Nacionalna, ili vjerska opredijeljenost ponekad mogu biti dio uklapanja
u drutvo, prepoznavanja, ili ak mode, ali ipak nijesu neodvojivi
dio mladog ega. Tek sa pravom glasa poinjemo da se ozbiljno
vezujemo za navedene rijei, uviajui da su sva ljudska drutva,
pa i nae, zasnovana na tim veoma vanim stvarima.
Vremenom, pod uticajem porodice, sredine, obrazovanja, sopstvenog interesovanja, prihvatamo odreene ideje i saznanja i tako
postajemo: nacionalno svjesni, vjerski opredijeljeni, kulturno
potkovani, moralno izgraeni... to se vie poistovjeujemo sa
odreenom nacionalnom, religioznom, politikom, ili kulturnom
95
pripadnou, to burnije reagujemo na negiranje, ili omalovaavanje naih opredjeljenja, jer naravno, pokuavaju da negiraju i
omalovae nas, naa osjeanja.
Politiari, kulturni poslenici, novinari, popovi... nas podsjeaju na
sopstvenu tradiciju i kulturu i pozivaju nas da ih njegujemo.
Brzo shvatamo da su te rijei od vitalne vanosti za opstanak nae
nacije, drave, vjere, ili nas samih, i zato slijedimo sopstvenu
tradiciju i ponosimo se sopstvenom kulturom.
inimo upravo ono to su mali, obini ljudi od pamtivijeka inili:
klanjamo se simbolima, ili idolima, sluimo (se) pojmovima i
imenima, striktno se drimo za njihovo znaenje i tako opisujemo
sebe, ubijeeni da je to jedina istina na svijetu.
*
Egzistencijalni sloj naeg ja je neodvojiv od sljedeih rijei:
uspjeh, karijera, novac, moda, stvari, udobnost Trka koju smo
zapoeli sa est-sedam godina (moda i ranije) nastavlja se i sa
osamnaest, ili devetnaest, a zahuktava sa dvadeset i nekom. Startne
pozicije su naravno, razliite.
Plan je, najee, ovakav: zavriti fakultet, ili nai posao, upoznati
osobu svog ivota, vjenati se i dobiti djecu, kupiti kuu ili stan,
napredovati u poslu, napraviti vikendicu, kupiti jo jedan
automobil U par rijei: biti srean i uspjean.
Neko ostvari snove manje, a neko vie. Neko ih uopte ne ostvari.
Ipak, svi pokuavamo da zadovoljimo osnovne ivotne potrebe.
Idemo sa prijateljima na ljetovanje, ili bar na rotilj u oblinjoj
umi. Radimo i pravimo planove za ivot u penziji. Sve postaje
ubrzano i hronino nemamo vremena. udimo za odmorom ili
slobodnim vremenom, a kad ga dobijemo dosadno nam je i ne
znamo ta emo sa sobom. Previe pijemo, ili puimo. eca nas
ekiraju. Okruujemo se sa sve vie i vie stvari, sa sve vie i vie
udobnosti i jedina svrha ivota postaje da sve to odravamo, to
bezbjednije i sigurnije.
Godine idu Odmah po ustajanju iz kreveta, bili sami u stanu ili
ne, ukljuujemo televizor, ili radio: da bi neko bio sa nama u so96
97
ZABLUDA
ta je naa svijest o sebi? ta je naa linost?
To je jedan ogroman, manje ili vie vrsto povezan, skup misli,
ideja, sjeanja, iskustava, predstava, znanja, ubjeenja... nastalih
tokom ivota iz interakcije naeg. tijela i okoline, a nadograen je
na osnovnu (DNK) svijest koju smo dobili zaeem.
Sva ta svijest (i podsvijest) se vrti oko onoga to zovemo ja, ili
ego. Pomou nje pokuavamo da sami sebe objasnimo (sebi i
drugima), ili ak da saznamo neto o sebi.
Iako je veliki broj informacija ubaen u nae mozgove tokom
odrastanja, mi i sami stvaramo vlastito stanje uma, nezavisno od
(objektivne) stvarnosti, zajedno sa ubjeenjem da nam ostali ljudi
(ili Bog) u tome pomau i odmau. Pokuavamo da stvorimo neki
na idealni svijet i svi postajemo pomalo ludi. Stvarnost nam
nudi jedno, a mi elimo drugo i sukob se skoro uvijek rjeava
ovako: Svijet je najljepi kad ga gledamo zatvorenih oiju.14
Zato mnogi ljudi i ne ele da se probude. Njihov interes (ego,
lano ja) to ne trai od njih, jer, iako postoje razoaranja, bol i
strah, postoje i snovi, stotine stvari koje mogu da ih usree, a i
milioni ideja za koje mogu da se zakae i tako izbace loe misli.
Postoje i sedativi u obliku zabave i mnogi drugi, do savrenstva
dovedeni, oblici samozavaravanja ili uspavljivanja koji im donose
ono to ele trenutno ushienje, olakanje, ili iluziju da im je
lake i ljepe. Polako, to postaje i jedini svijet koji, po njihovom
miljenju, postoji.
Tako, ljudi trpe patnju, dobrovoljno i istrajno. ak su i puteve do
nekih svojih ciljeva (ljubav, bog, srea), a i same ciljeve,
definisali kao uzvienu patnju.
Ukratko, to se moe opisati ovako: Ide uz brdo i nosi teret. to
due ide taj teret postaje sve tei i tei, i to ne samo zato to si se
14
98
Prazne rijei
Nae ja se dakle, sastoji od mnogih slojeva koji ine ono to
zovemo identitet. Svaki od tih slojeva je predstavljen uglavnom,
jednim pojmom, ili oznakom. Svrha tih pojmova je da nas poblie
objasne, obiljee kao pripadnika odreene grupe, ili da nas
razlikuju od drugih ljudi.
- Ja se zovem Desiderio Musso, moj matini broj je... Visok sam...,
a teak Ja sam sin, unuk, otac, suprug, Rimljanin, Italijan,
Evropljanin, hrianin-katolik, inenjer, pronalaza, lan ... partije,
kulturan ovjek, moralan, neosuivan... Moj san je... Moj omiljeni
pjeva je... Moja boja je... Ja mislim... Ja osjeam... Ja znam..., ja
znam sve o sebi.
- Boe, neto me iga oko srca.
Kroz glavu mi prolazi: A, ta ako umrem veeras, za sat vremena? Ne, nije to nita, obina nervoza.
avo ne da mira. Panino ustajem, traim pogledom daljinski i
automatski skreem misli na neto to treba da uradim sjutra
ujutro. Idem u kuhinju kod ene i poinjem neobavezan razgovor.
Kakva teta... Zabio sam glavu u pijesak. A, imao sam izuzetnu
priliku da shvatim i saznam.
Zato se plaimo smrti?
Zato to nagonski elimo da ivimo i nastavimo da ivimo, a smrt
je (to i svjesno i podsvjesno znamo) kraj svega to nam je blisko.
Moda je taj opteprisutni strah i najbolji pokazatelj jaine ljudske
100
Pa, samo ono to smo sami stvorili. Kako onda, bilo ko moe da
predstavlja neiju zajedniku, vjekovima taloenu kulturu? Kakve
predstavnik ima veze sa tim? On se moda samo sluajno rodio
u toj zemlji, postao njen graanin i tokom kolovanja neto nauio
o nekom pjesniku, slikaru, graevini
Isto tako, godinama nam pune glavu priama o moralu i tradiciji i
mi sve to prihvatamo kao lino svoje, poistovjeujemo se sa
svojim precima i njihovim nainom razmiljanja. Tako, u Crnoj
Gori neko ita knjigu koja se zove Primjeri ojstva i junatva, a u
Kini 24 primjera sinovske utivosti i sigurno oba ovjeka misle:
Lijepa li je ova naa tradicija! A onda, neto kasnije, itajui
jednu drugu knjigu (Tao te ing, Lao Ce) shvate da to to se neko
(sa najboljim namjerama) potrudio da zapie primjere ojskog, ili
moralnog ponaanja bilo gdje u svijetu ipak, znai samo jedno
da takvo ponaanje tamo nije i uobiajena, normalna stvar, neto
o emu se ne govori i ne istie se, jer je obian dio svakodnevnice.
U istoj knjizi proitaju, a na osnovu ivotnog iskustva se uvjere, da
su moral, tradicija i kultura vrlo promjenjljive stvari. Neto to je
dobro ili moralno u jednoj zemlji, ne mora biti i u drugoj. Neka
tradicija moe za nekoga predstavljati svetinju, a za nekoga
najobiniju glupost, ili zaostalost. Takoe, o moralu i kulturi se
nadugo i nairoko raspreda samo u vremenima opteg nemorala,
ljudske pakosti i nekulture. Te teme postaju glavne upravo onda
kad ljudi vie nijesu prirodno, ve usiljeno, ili uslovljeno ljubazni
jedni prema drugima. Kad su odnosi u porodici i meu roacima
skladni niko ne pria o rodbinskoj privrenosti i ljubavi.
Zanimljivo je (a i istinito) da niko, nigdje u svijetu, nije zapisao
Primjere olajavanja, podlosti i gluposti.
*
Kad jednom ponemo da vjerujemo u prazne rijei, odnosno
tanije, da se poistovjeujemo sa njima, svi neosjetno postajemo
robovi koji umiljaju da imaju kontrolu nad sobom i da neto
mogu da promijene. Usta su nam puna slobode i ljubavi, ali je
injenica i sloboda i ljubav su (pre)esto samo prazne rijei. O
takvoj ljubavi i njenom uticaju na ljude je ve neto reeno. O
103
104
religije, domovine...
Meutim, prava sloboda (kao i ljubav, ili srea) uopte ne zavisi
od uslova, ispunjavanja ciljeva, i nije nikakav nedostini ideal, a
naroito ne nekakva emocija. Slobodni moemo biti i u braku, a i
u zatvoru, bilo gdje i bilo kad, jer ono to izaziva nau patnju,
odnosno elju da se oslobodimo, nalazi se u nama mi stvaramo,
ili oivljavamo uslove, elje, misli, pojmove..., a sve to nas dri u
okovima. Stalno neto dodajemo, ili oduzimamo stvarnosti oko nas
i tako dobijamo iskrivljenu sliku u mozgu koja nastavlja da
proizvodi dalja iskrivljenja, jedno za drugim i u nedogled.
Slobodu prepoznajemo kad shvatimo ta stoji iza rijei. Kad
uvidimo kolika je stvarna vrijednost neega za to mislimo da je
mnogo vano. Tako eliminiemo uzroke patnje, nesigurnosti... to
vie tereta odbacujemo, manje se poistovjeujemo i vie slobode
osvajamo.
Ipak, samo mali broj ljudi uspijeva da to i postigne. Veoma je
teko izmijeniti nain razmiljanja. Koliko je to teko moe se
naslutiti iz injenice da su nam itavog ivota priali potpuno
suprotnu priu i da zbog toga sve ovo veini normalnih ljudi
mnogo lii na neki strani, nerazumljivi jezik.
Moda je takoe, neko pomislio da mi ne moemo, ili ne smijemo
tek tako odbaciti sve pomenute rijei i njihovu organizatorsku,
definiuu ulogu u naim ivotima, jer bi se, navodno, cjelokupna
ljudska civilizacija kakvu poznajemo i gradimo raspala u
paramparad. Vjerovatno je to i istina, ali da li to neizbjeno znai
i da bi to bilo neto loe?
O tome kako bi ljudski ivoti, i svijet uopte, izgledali bez vrstog
dranja za identitet, rei u neto u treem dijelu ove knjige, a
sada se vratimo na priu o znanju.
Rijei kao to su: nacija, kultura, vjera, domovina, tradicija...
uopte nijesu problem i nizata nijesu krive. One su dio, ili rezultat
naina ivljenja koji je postepeno razvijan hiljadama godina. One,
same po sebi ne izazivaju sukobe, patnju ili ratove. Problem je
(emocijama i ubjeenjima nabildovana) predstava o tim rijeima
koju ljudi stvaraju u svojim mozgovima. Problem je i nedostatak
105
106
Majina mudrost
Sredovjeni ovjek ulazi u kuu. Pria sam sa sobom. Psuje.
Ljutito skida kaput i vie: On e meni tako...! Ma, ubiu ga!
Pogan jedna!
Stara majka polako ustade od poreta i poe da stavlja veeru na
tavulin. Ne diui pogled, upita: ta je bilo sine?
Nita majko!
Kako nita, to se onda kida toliko?!
Ma... Onaj nesoj od Mitra, reko mi je da mi je jebo mater to
sam poeka ona drva!
Stara zauena: Jesi li se zato naljutio?
Ada ta sam!?
I kad se to, veli, desilo?
Prije dva sata.
Hm... E, bogomi sine, oe niko nije dodio!
Djevojka
Dva budistika monaha, Tanzen i Ekido, su jednom zajedno
putovali blatnjavim putem. Svo vrijeme ih je pratila jaka kia.
Kad su proli krivinu, sretoe lijepu djevojku u svilenom kimonu
s pojasom nije mogla da pree na drugu stranu ulice.
Hajde djevojko! ree Tanzen. Ne premiljajui se ni trenutak,
podie je u naruje i prenese preko blata.
Ekido vie nije progovorio ni rije sve dok kasno te veeri nijesu
stigli u hram u kom je trebalo da prespavaju, a onda, poto vie
nije mogao da izdri, ree: Mi monasi ne prilazimo enama,
pogotovo ako su mlade i zgodne. To je opasno. Zato si to
uinio?
Ja sam djevojku ostavio tamo, odgovori Tanzen. Zato je ti
jo uvijek nosi?! (Zen meso, Zen kosti)
Sjetimo se i osjeanja bijesa proizalog iz reakcije na negiranje
naeg nacionalnog bia. Zamalo da se i potuemo. Ali, da li je
nae ja zaista neto osjetilo? Da li je bilo ugroeno rijeima, ili
ponaanjem tamo nekog provokatora? Naravno da nije, jer ono
ne pripada nijednoj naciji i zato nije ni moglo neto da osjeti.
Osim toga, neko drugi (ko misli isto kao i mi) bi u istoj situaciji
108
Iz istog razloga (da bi pria o ivotu poslije smrti imala smisla) se dua
nakon naputanja fizikog tijela mora nai u onom duhovnom koje, gle
uda, misli, zna, i osjea isto to i ono prethodno. A, svjedoci kau da i
izgleda isto, ili ak i bolje.
109
Spoznaja
ivimo u neurotinom svijetu iz bajke, veoma slinom onom iz
Alise u zemlji uda, a sm ivot smo zasnovali na (lanoj) vjeri u
kontinuitet i nepromjenjljivost. Takav svijet (ivot) moe izgledati
udesno stvaran i ubjedljiv sve dok smrt, ili njena uvertira, ne srui
privid i izbaci nas iz skrovita koje zovemo identitet.
Shvatamo da kad umremo ostavljamo sve za sobom ba sve, a
naroito tijelo koje smo ili voljeli, ili mrzjeli, ali na koje smo se
uvijek oslanjali i trudili se da ga odrimo u ivotu. Nema ni bogatstva, ni uspjeha, ni ubjeenja... Ni um nam ne moe biti siguran
oslonac posmatrajte ga samo nekoliko minuta, ako moete.
Vidjeete da je kao obina muva koja stalno leti tamo-amo. Misli
dolaze i odlaze bez ikakvog razloga i dublje povezanosti. Svakog
trenutka usisava ih haos, a mi postajemo rastrzane rtve nestalnosti
vlastitog uma.
Napeti smo i teko nam je da se suoimo sa smru, jer uporno
ignoriemo nestalnost kao ivotnu istinu. Praktino od roenja
110
112
ODGOVOR
Lanac raanja i smrti, odnosno reinkarnacija, kau budisti i
hindusi, moe se prekinuti kad se ovjek oslobodi ei za ivotom,
izliva strasti, kaenja Kad dua stekne apsolutno znanje da je
jedno/isto sa bogom.
Dakle, novi ivot poslije smrti, ili novo roenje, je za njih injenica, ali se to roenje nee i desiti ukoliko se ispune odreeni
uslovi. Sticanje znanja najee traje vrlo dugo, mada se moe
ostvariti i u toku jednog jedinog ivota. Sve zavisi od ovjeka i
njegovih sposobnosti.
Ali, takav pogled na stvari je neodriv, jer:
a. Novo roenje se deava, ili se ne deava. ivot poslije
smrti ili postoji, ili ne postoji. Ne moe nekad da postoji, a
nekad da ne postoji. Logiki (i praktino) gledano, ako ne
postoji, onda mi u vezi s tim ne moemo nita da uinimo.
Isto tako, ako postoji, ma ta da uradimo i saznamo ta
injenica se nee promijeniti.
b. Poiva na nedosljednosti. Naime, kao to je ve pomenuto,
ve vjekovima se u Budizmu i Hinduizmu nalazi uenje
koje kae da su sve stvari fatamorgana, zamak od oblaka,
san, privid, bez sutine (Buda) i da mi nijesmo isto to
i na um, t.j. ona Ja svijest koja se stalno kree, uzima
razne oblike. (Vivekananda) Ali, eto, istovremeno i bez ikakvih problema su svi Hindusi i Budisti vjerovali, a i dalje
vjeruju da poslije smrti jednog tijela neija lina iskustva,
emocije i sjeanja (ili drugim rijeima: Ja svijest, prividi
i iluzije) nastavljaju da ive u nekom drugom tijelu!?
c. Ne moe se potkrijepiti nijednim (poznatim) naunim
principom, ili saznanjem.
Drugo objanjenje deavanja poslije smrti, koje kae da neto
odmah, ili postepeno odlazi nazad neemu ili nekud, moe se u
osnovi prihvatiti kao tano, ali samo ako se preisti od netanih,
113
114
Ta veza se prekida, a mo line svijesti nestaje kad umremo, ili kad shvatimo da mi nijesmo naa svijest;
JA je u stvari, iluzija.
115
III
IVJETI U JASNOSTI
&
Ova pria nagovjetava posljednji dio ove knjige. U njemu emo
se, pod svijetlom saznanja do kojih smo upravo doli, baviti nekim
praktinim, vanim stvarima u naim svakodnevnim ivotima
stvarima o kojima sve znamo.
116
118
*
Nae drutvo je (kao i sva prethodna, pretpostavljam) opsjednuto
tijelom, mladou, seksom, snagom, bogatstvom i uspjehom.
Kloni se starosti, bolesti i raspadanja.
ivot je optereen glupostima, borbom, silovanjem stvarnosti...
Podreen (ne)dostinim ciljevima, ispunjen trajnim nezadovoljstvom i jurnjavom za kratkotrajnim zadovoljstvima koja neumorno
elimo da produimo, ali nekako ne uspijevamo uvijek neto
smeta, ili nedostaje.
To je istina, zar ne?
Priamo o promjeni, miru, slobodi, ljubavi, napretku, zatiti ovoga
ili onoga, ali se istovremeno i grevito drimo za svijet koji smo
naslijedili, ili pak sami stvorili, i zadovoljavamo se sitnim, kozmetikim promjenama. Glancamo svoj, ili kolektivni oklop i samo
povremeno dodajemo neki novi sloj na njemu.
I to je istina
A, onda dou izbori, ili se odnekud pojavi neki genijalni revolucionar, vizionar koji ponudi obespravljenim i ugroenim
masama neki novi svijet, slobodu i bolju budunost. Svi odu na
biralita, ili se dignu na oruje protiv mrskog neprijatelja (ta
god, i ko god da je) i, na kraju robovi su se svaali, ili tukli sa
robovima da bi i dalje ostali robovi. Stvoreni novi svijet nikad
nije i bolji, ili je to samo na kratko, jer se i on, kao i prethodni,
zasniva na istim principima i interesima. Preraspodijele se uloge i
dou novi glumci, malo se izmijene scenario i scenografija, efekti
(iluzije) su poboljani, ali reiser uvijek ostaje isti!
udnovato, zbunjujue, ali i do bola istinito: ljudi e prije poi u
rat predvoeni (iz pozadine) nekim (polu)hipnotizerom, nego
pokuati da promijene sebe i sopstveni nain miljenja. Kad im
pokaete da ive u zabludi, i kad steknu prvi uvid u vrijednost
linog i kolektivnog identiteta, prva reakcija je strah da e
drutvena stvarnost koju poznaju i grade otii do avola.
A, zato da ne ode?!
119
17
124
*
Ego je dakle, osnovni inilac koji remeti, a onda i ureuje odnose
prije svega u ljudskim, ali i lavljim, majmunskim ili pseim zajednicama, kako na individualnom, tako i na kolektivnom planu. To
to se sukobi dva ega u, na primjer, lavljoj zajednici zavravaju sa
rijetkim, ili pojedinanim rtvama, objanjava se slabijim egom,
manjom inteligencijom, vrstom hijerarhijom zasnovanoj skoro
iskljuivo na fizikim atributima (snaga, brzina, veliina...) i ogranienim (prilino malim) brojem situacija u kojim neka privilegija,
ili interes vladajue klase mogu biti ugroeni.
Meu ljudima su stvari mnogo komplikovanije inteligencija je
vea (samim tim i mogunost uenja i mijenjanja), hijerarhija je
podlonija promjeni, broj situacija u kojima se moemo osjetiti
ugroenim je ogroman. Ali, glavni uzrok sukoba, zla i nasilja je
istovjetan, i kod lavova i kod ljudi. Zove se strah. Svo zlo i nasilje
(bilo da su opravdani, ili ne) proistiu iz straha. Iz njega nastaju
nesigurnost, pohlepa, egoizam, bezobzirnost, mrnja
Odakle dolazi strah?
Osnovni strah dolazi iz svijesti da je ivot ugroen iz nekog
razloga: glad, e, fizika opasnost Ali, ljudi ine zlo ili nasilje
ak i kad nijesu fiziki ugroeni. Pogledajte bilo koje novine, ili
televizijski dnevnik raznovrsnost nasilja i zla je uasavajua:
uvrede, poniavanja, prebijanja, zloini iz koristoljublja, silovanja, ubistva, masovne nasilne demonstracije, paljenja i ruenja,
teroristike akcije, ratovi...
To je normalni svijet u kom ivimo, podvrgnuti pojedinanoj i
masovnoj hipnozi od prvog dana ivota. Programirani smo da
ivimo u strahu od drugih ljudi, drugih nacija, religija, miljenja
Smetaju nam crnci, pederi, liberali, navijai Fljamurtarija. Bojimo
se mraka, pauka, krava, otvorenih prostora, zatvorenih prostora
Mrzimo i sebe i druge.
Zato godinama oko sebe stvaramo ili nabacamo oklop, to deblji to
bolji, sa jedinim ciljem da to sebe, odnosno ono to mislimo da
smo, sauvamo od neprijatelja, opasnosti, neizbjenog ishoda
125
126
Religija
- Mama, mama, e je raj?
- Raj je tamo gdje je Bog.
- A, e je Bog?
- Bog je svuda.
- Hm Mama, a e je onda pakao?
- Sine, Bog ne voli radoznalu djecu!
~
Kau da je ovjek po imenu Demokrit, prvi koji je rekao da se
materija sastoji od atoma, govorio da su sve religije (njegovog
vremena) zle. Ipak, bie da on nije imao na umu samo religije
nego i religiozne institucije i autoritete. Iskustvo nam govori da su
ljudi uvijek (bili) ti koji kvare i unitavaju sve s im dou u dodir,
bez obzira bila to priroda, djeca, ili uenja mudrih ljudi.
Ko god je itao Budine govore, ili Lao Ceove stihove, mogao je
lako shvatiti da se sutina, ili osnovna poruka njihovih uenja vrlo
malo razlikuje od sutine Isusovog uenja. Sva ta dostignua uma,
iako su nastala iz razliitih tradicija, se dopunjavaju i poivaju na
slinim beskompromisnim principima i idejama, koja za cilj imaju
prosvjetljenje, osloboenje od patnje, ili spoznaju.
Ali, eto, u svijetu danas (isto kao i u prolosti) postoje milijarde
vjernika i desetine religija koje se meusobno ba i ne trpe.
Njihovi predstavnici ponekad govore o jednakosti, slobodi i
prevazilaenju razlika, ali su i dalje vrsto ubijeeni u ono to
misle da su, ukopani u svojim rovovima i bez ikakve namjere da
bilo ta mijenjaju. Razlozi za to su oigledni ti ljudi su profesionalci koji imaju prihode i privilegije. To su menaderi visoko
profitabilnih kompanija koje imaju interese, nekretnine, izvore
prihoda i ne mogu sebi dozvoliti luksuz da okrenu i lijevi obraz
kad dobiju amar po desnom.
Ti ljudi su takoe i nasljednici duge loze vjetih manipulatora koji
su izuzetno dobro shvatili tri stvari:
a. da su sr uenja i nain na koji se cilj postie u suprotnosti
sa svakodnevnim ivotom i nainom miljenja;
127
128
129
131
vnom vode (samo)obmani. Ali, kad shvatite zato neto radite i postanete
svjesni kolika je stvarna vrijednost neega (kao na primjer, ovjek koji
strogim gladovanjem pokuava da pobijedi teku bolest), prestajete da se
borite sa iskuenjima, oslobaate se i rtva prestaje da bude rtva.
Meutim, to vai samo za onoga koji je to shvatio i odradio znanje se
moe prenijeti informacijama, ili teorijom, ali ne i doivjeti bez prakse i
svjesnosti.
Tvrditi da je Isus svjesno sam sebe rtvovao da bi oslobodio svijet od
grijeha, znai smatrati da je bio vanredno glup ovjek, koji je zaista
mislio da e se samo zahvaljujui tom njegovom inu ljudi, pojedinano,
ili u cjelini (odmah, ili na duge staze) bez ikakvog sopstvenog truda
preobratiti u nekakve dobrice, ili svece.
Izvinjenje je najmanje to mu sljedbenici duguju.
132
&
Da bi krenuli ka istini, osloboenju..., odnosno onome to je ivo i
svjesno u nama , nijesu nam potrebne religije, vjerski objekti i
posrednici dovoljni su putokazi onih to su imali uvid u pravo
znanje i malo smisla za analizu, sintezu i otkrivanje sutine. Buda
je uvijek govorio svojim uenicima da nita ne shvataju zdravo za
gotovo, ve da u praksi provjeravaju ono to im je reeno: Istinu
uviaju mudraci i to svaki pojedinano, sam za sebe. Dakle, sami
odraujemo posao, dolazimo do odgovor i prestajemo da se
plaimo rijei, samoe, sebe, smrti. 21
Da bi bili sreni i zadovoljni ne moramo biti vjernik ili pripadnik
neke religije pogledajte malu djecu i shvatiete da je tako. Ona
uopte ne razmiljaju o bogu, ivotu poslije smrti, spasenju due...
i sasvim lijepo ive, ak i kad nemaju sve neophodne uslove za
ivot i sreu. Njihov ivot je neoptereen praznim rijeima,
sukobima i komplikovanim odnosima.
Promjena nastaje tek kad im preko vaspitanja i obrazovanja
ubacimo virus (ne)znanja i kad ponemo da ih trujemo svim i
svaim. Tada se ono to je bilo isto i dobro u djetetu polako, ali
(veinom) nepovratno preobraava u normalnu odraslu osobu,
dobro ili loe prilagoenu svijetu u kom ivi.
Da bi ponovo bili kao mala djeca, ili jo bolje, odrasli ljudi koji su
svjesni svoje nesvijesti potrebno je da shvatimo da nejednakost
meu ljudima postoji u genetici, okolnostima i mogunostima, a
ne u istorijskoj, religioznoj, ideolokoj, ili nekoj slinoj, naknadno
izmiljenoj ravni.
21
133
Kad jednom prevaziemo ogranienja svog vaspitanja i obrazovanja ugledaemo itav svijet u svoj njegovoj raznolikosti i
nesavrenosti i napokon poeti da ga (i sebe u njemu) razumijemo
otkriemo da sve to i nije vie toliko vano.
Postepeno upoznajemo sebe, mijenjamo sebe i tako mijenjamo
svijet.
Ljubav
Jedna od najvanijih rijei u ovom naem, normalnom svijetu
Vjerovatno je to i rije o kojoj se najvie prialo i pisalo tokom
svih vremena. Poistovjeivana je sa bogom, patnjom, sreom,
slobodom...
O ljubavi se, kau, sve moe nauiti i naueno se naravno, moe
pretvoriti u praksu. Uspjeh u tome je obino stvar statistike,
subjektivne procjene, a o nekim opte vidljivim rezultatima je
neto ve reeno i u ovoj knjizi. Pogledajmo sada detaljnije ta to i
kako uimo, a zatim i da li su uitelji u pravu.
Na primjer, jedna od prvih stvari koje svako dijete na naoj planeti
naui je to da ljubav izmeu roditelja i djeteta, ili ljubav ovjeka
prema prirodi, nije ista kao i ljubav mukarca i ene. Uglavnom,
zato to ljubav izmeu mukarca i ene ukljuuje seks.
Po tom uenju eto, ispada da se suprunici, koji su ve 40 godina u
braku, i oodavno nijesu upranjavali seks, vie ne vole!? Ili opet,
da se oni koji vode (!?) ljubav obavezno i vole?
Ono to bi trebalo da bude zajednika stavka u svim tim
vrstama ljubavi je upravo, ljubav. Ako je tako, onda govorimo o
jednoj istoj stvari, ali je izgleda nevolja u tome to se ve na ovom
prvom koraku jasno vidi da imamo pogrenu predstavu o tome ta
je to ljubav.
U jednom zdravom svijetu djeca bi od malih nogu uila da ne postoji vie vrsta ljubavi, nego da postoji vie vrsta odnosa: roditeljdijete, brat-sestra, uitelj-uenik, mukarac-ena, ovjek-priroda
Odnosi mogu biti razliiti po mnogo emu, ali ono zajedniko
134
Gledaju, a ne vide. Emocije su (bile) tu, ali ako svaki put ne idu na
drugo, jo ljepe mjesto, ne uivaju u okolini. Bili su zaljubljeni,
ali u stvari, ne vole prirodu. Odu kui i sve zaborave.
Osoba koja voli prirodu ponaa se sasvim suprotno: ne vie da voli
prirodu, gleda i vidi... Moda je i dvadeseti put na istom mjestu, ali
uvijek je neto razliito, drugaije ovjek je drugaiji. Kad sjedi
na vrhu neke planine ne pria, kao prosjeni ljubitelj prirode, o
politici, sportu, automobilima... Uopte ne pria. Uiva. Jedino
osjeanje u njemu je spokoj. Priroda i ovjek su na sastanku, ali
ona od njega nita ne trai. U potpunosti je slobodan, bez uslova,
elja, ili strepnje. Kad i on tako uzvrati to je to!
I, da zaokruimo, jo samo jedan primjer, u pitanju je muzika.
Ljudi mnogo vole muziku, zar ne? uju neku pjesmu na radiju i
ona ih emotivno ponese. Snime je, ili kupe CD i sluaju ga danno, no-dan, etiri, ili pet dana zaredom. Sljedee nedjelje pute
tu pjesmu jednom-dvaput. U meuvremenu uju drugu super
pjesmu, a onu prethodnu predaju zaboravu. Znai, vole muziku?!
Ne, samo su bili zaljubljeni!
Kad volite muziku sluate i ujete mnogo toga, razliitog, a opet
povezanog, skladnog i to traje. Upravo zato to ujete postajete
svjesni da neto vrijedi, a neto ne. Ljudi koji ne vole muziku ne
mogu da vas shvate kad kaete da je muzika koju upravo sluate
nastala prije trideset, ili tri stotine godina ko to jo slua?!
Ljubav mukarca prema eni i obratno je, kad postoji, istovjetna
kao i ljubav ovjeka prema prirodi, ili muzici, kao i ljubav majke
prema novoroenetu, razlika je samo u komplikovanosti
odnosa. Zato je do ljubavi meu ljudima, da tako kaem, tee doi.
Bez odnosa i interesa, a seksa pogotovo, bilo bi mnogo jednostavnije, ali je u ovom sluaju to neizbjeno. I upravo u tom dijelu
se nalazi ona nedoreenost i naivnost koju ponekad otkrivam(o) u
prii mistika, monaha i drugih, manje, ili vie prosvijetljenih ljudi.
Naime, rijetko koji od njih je bio i oenjen, imao djecu Zaista je
lako rei: Ljubav je kao cvijet, on daje svoj miris svima jednako,
ne kae: Ovom ovjeku u doputiti da osjeti moj miris, a ovom
neu!, ili narediti: Volite sve ljude!, ali kao to znate, u naem
svakodnevnom svijetu to je teko ostvarivo. Kad nemate ni
137
138
*
Koliko god da se napie, ili kae o ovoj temi, ponekad izgleda da
je malo, ali opet, istovremeno je uvijek previe, jer je istina
sljedee: kad doivimo ljubav, makar i samo na trenutak (kad
iznenada progledamo), sve e nam biti jasno i bez ijedne rijei.
Iz gore navedenog se moe zakljuiti poneto o tome ta ljubav
nije. U jednoj reenici: Ljubav nije osjeanje, ljubav je stanje
ljudskog bia. Ona proizilazi iz jasnog, niim iskrivljenog vienja,
sluanja, uvida, odnosno prirodne spoznaje stvarnosti. U njoj
nema patnje. U odnosima moe da je ima, ali u ljubavi ne.
etiri koraka
Prave ludake treba ostaviti na miru, potrebno je lijeiti normalne,
da postanu zdravi.
~
Najvee udo kom moemo prisustvovati nije kad neko moe da
pretvori vodu u vino, ili obratno, ve kad taj neko moe da se
otarasi jednog jedinog negativnog osjeanja.
U naem, normalnom svijetu, to je vrlo rijetka pojava zbog toga
to se emocije shvataju kao neto bogom dano, neto na emu
treba da budemo zahvalni, jer, kao to pie u Psihologiji za drugi
razred gimnazije: bez njih bi ivot bio dosadan?!22 One su
zatim: kruna naeg razvoja, izvor umjetnosti, a za neke ljude i
jedini dokaz da postojimo!
22
I bez rata takoe, ako ve tako razmiljate. Osim toga, autori ovog
udbenika su zanemarili sljedee:
Ko ivi za emocije? Kome su emocije pogonsko gorivo? Ko
je u neprekidnoj potrazi za inspiracijom, ispunjenjem?
Umjetnici i tinejderi.
Ko stalno osjea prazninu u sebi? Ko se najee ali na
dosadu?
Umjetnici i tinejderi.
139
140
Srea i uspjeh
Prije pet-est godina sam sa nekoliko vladinih slubenika radio na
jednom projektu. Po zavretku posla, koji je trajao desetak dana,
prireena je mala zakuska. Uz koju aicu i u oputenoj atmosferi,
razgovor se nekako okrenuo u pravcu porodinih problema.
Naime, jedna gospoa (koja ima dvoje odrasle djece, sina i ker) je
bila duboko nesrena zato to oni vode svoje ivote, a ona se
osjea zapostavljena. Na njenu priu se nadovezao gospodin koji
ima dva problematina sina i stariju neudatu ker i vrlo je
nesrean zbog toga. Ubrzo se ispostavilo da najstariji gospodin u
grupi ima tri keri, a da ena koja je vodila projekat nema djece,
iako je ve devet godina u braku. Oboje su, naravno, bili nesreni
iz oiglednih razloga.
Nijesam nita rekao.
*
Umni ljudi, mistici i prosvijetljeni iz svih djelova svijeta i civilizacija izgovaraju hiljadama godina sline rijei o srei, ivotu,
bogatstvu ali, ini se da nije ba sve u toj prii tako jednostavno
i uvijek primjenljivo. Opet, rijetko koji od njih je bio i materijalni
ovjek, u smislu da ima porodicu, da mora da radi za platu, da
143
145
Kad kupite novu bundu, koju ste dugo eljeli, radosni ste, oduevljeni Poslije izvjesnog vremena ste ravnoduni izgustirali ste je. A,
onda vidite lijepu ogrlicu. elite je. Osjeate nemir, moda i tugu Kad
je kupite, ponovo radost, oduevljenje... Emocije su tu, ali ne i srea!
147
149
UMJESTO ZAKLJUKA
U poetku stvarnost je cjelina. Rijei ne postoje.
Svijet se ogleda u oima tek roenog ljudskog bia i ivi u tom
prvom, prirodnom stanju novog ovjeka, ali na alost, to ne traje
dugo. Sa stvaranjem svijesti o sebi, sa prvom rijeju, ili uenjem
jezika, a zatim i vezivanjem za pojmove, stvari, ideje, elje mali
ovjek poinje da izlazi iz tog stanja i poinje da razbija stvarnost.
Tako ona umire.
Ipak, to je neminovnost, neophodan stadijum u ivotu koji nam
omoguuje da se ukljuimo u postojei svijet oko sebe i da postanemo kao i ostali normalni. Ona prvobitna, nemuta zauenost,
nevinost i svjeina djeteta tako polako nestaje i biva zamijenjena
informacijama, imenima, ubjeenjima rijeima iza kojih se
skrivaju praznina, dosada, neznanje.
Vjera, ljubav, sloboda, srea, svjesnost... postaju zasebni djelovi
razbijene stvarnosti i neumoljivo se pretvaraju u: dogmu, strah,
zavisnost, patnju, nesvjesnost, sljepilo i glupost.
Preko umjetnosti, filozofije, ili religije pokuavamo da promijenimo, ili uljepamo ono to ne prihvatamo kao stvarnost; da
doemo do odgovora, smisla, istine, ali se, uglavnom, tako
samo jo vie od svega toga udaljujemo, jer se od starta vozimo na
spirali neznanja, a potajno, u skladu sa svojom mazohistikom
prirodom, ni ne elimo da saznamo.
Tragedija je to to veina ljudi nikad ne izae iz normalnog
stadijuma. Proive svoj vijek nikad ne postavi svjesni svoje izvorne prirode, nikad vie ne vidjevi svijet oko sebe oima djeteta
bez iskrivljenosti, predrasuda i prosuivanja. Ljudi doive duboku
starost izgubljeni u zabludama i blokirani strahom, ivei u kavezu
koji su sami napravili, zatvorili i bacili klju. Misle da je smrt
sama po sebi uzrok straha od smrti, ne slutei da je zapravo pravi
uzrok promaen ivot (ivot zasnovan na iluzijama)!
Da bi se ivot pogodio, potrebno je iz normalnog prei u trei,
zdravi stadijum. U njemu prevazilazimo svoje ja (sve to ono
150
153
Priroda uma
20. april 2003. godine
Na vrhu Borovnika, 1935 metara nadmorske visine. Sam, potpuno
sam. Povjetarac ne tako hladan. Tvrd i suv snijeg pod nogama.
Neka ptica, ili dvije (!?), iznad, na nebu, ispod, u klekama, svuda.
Vazduh otar i ist strue kroz plua.
Planine kud god da se okrene neke sa jasnim ivicama, presijavaju se na suncu, a druge skrivene u izmaglici. Tvoje oi
pretrauju i upijaju
Zatvori ih. Osjeti sunce na svom licu. Vie nijesi umoran. Umor
uvijek nestaje na vrhu.
Iznenada i neobjanjivo potpuna tiina. Postaje je svjestan
upravo tako: iznenada i neobjanjivo!
uje tiinu.
Praznina...
Otvori oi, polako. Sve je savreno mirno. Planine su i dalje tu, ali
vie nijesu tako vane kao to su bile prije pet minuta. Jednostavno
su tu, i to je to. Ponovo uje ptice... osjea vjetar, sunce, miris,
svjeinu... Jasan i jak doivljaj, ali nekako se ne lijepi za njega
Nema misli
Tano tako, nema misli!
Produeni trenutak... nema tekoa, elja... ak ni tvoja ena i
djeca vie nijesu tvoji. Nema nita, ne treba ti nita i ne eli
nita.
Nema prolosti ne sjea se niega, dobrog ili loeg.
...Sad ve poneka misao i navrati, ali i izblijedi za tren, bez
ikakvog znaaja. Ne tjera je od sebe sama nestaje!
Nema budunosti
Idealno vrijeme za smrt, bez straha i kajanja, jer si upravo ivio.
154
Autor:
eljko (Brankov i Vinkin) Musovi, Niki, 1965. kolovao se u
Nikiu i Sarajevu. Zavrio filozofski fakultet, odsjek anglistika.
ivi i radi u Nikiu. Do sada objavio i:
-
www.Smashwords.com/profile/view/ZeljkoMussovich
e-mail: zeljko.mussovich@gmail.com
155
Literatura i izvori
Bhagavad-Gita. http://www.bhagavad-gita.org/index-english.htm
Biblija (ili celo Sveto pismo staroga i novoga zavjeta) Danii,
Karadi. Beograd, 1932
Crick, Francis and Koch, Christof. A framework for consciousness. Nature Neuroscience, volume 6 no 2, February 2003.
Dhammapada Sutta.
http://www.egreenway.com/meditation/dharmapada1.htm
De Mello, A. Buenje. Beograd: Lom, 1996.
Dumanovi, Janko. Marinkovi Dragoslav, Deni Miloje.
Genetiki renik. Beograd: Nauna knjiga, 1985.
Eri, Ljubomir. Strah od smrti. Ni: Prosveta, 2004.
Evolution and Genetics. Britannica Illustrated Science Library.
Encyclopaedia Britannica Inc., 2008.
Freud, Sigmund. Id, Psihologija Selfa. Beograd: Nolit, 1987.
From, Erich. Psychoanalysis and Religion. New Haven &
London: Yale University Press, 1950.
Gawain, Shakti. Kreativna vizualizacija. Beograd: Mono
Manana Press & Tomi Book, 2000.
Gross, Richard. Psychology (The Science of Mind and
Behaviour). London: Hadder Arnold, 2005.
Hawking, Steven. Na leima divova. Beograd: Alnari, 2006.
Human Body I & II. Britannica Illustrated Science Library.
Encyclopaedia Britannica Inc., 2008.
Is There a Creator Who Cares About You?. Watch Tower Bible
and Tract Society of Pennsylvania, 1998.
Jahi, Harun. uda stvaranja. Beograd: Centar za prirodnjake
studije, 2003.
Jansen, Karl. The Ketamine Model of the Near Death Experience:
156
http://www.ramakrishnavivekananda.info/vivekananda/volume_1
/vol_1_frame.htm
Weiss, Brian L. M.D. Many Lives, Many Masters. New York:
Simon & Schuster Inc., 1988.
Woerlee, G.M. The Unholy Legacy of Abraham.
http://www.unholylegacy.woerlee.org/
Wolf, Fred Alan. The Soul and Quantum Physics, an interview
with Dr F.A. Wolf. http://www.fredalanwolf.com
____________________________________________
Dennett, Daniel. The Magic of Consciousness. Video.
Russell, Peter. What is Consciousness; The Primacy of consciousness. Video.
159
160