1

CRKVENA GLAZBA
Crkva je vrlo dobro iskoristila sve mogunosti novog glazbenog stila te je naglaena
emocionalnost i velianstvenost barokne glazbe privlaila i zadivila vjernike. U to vrijeme
bilo je vrlo malo javnih koncerata, tako da je obini puk jedino u crkvi mogao sluati
umjetniku glazbu. Zapravo, glazbeni ivot gradova bio je u rukama crkvenih glazbenika.
Kantor (ravnatelj crkvene glazbe) je, uz skladanje uvijek novih skladbi za mise i slavlja,
skrbio o zboru, orguljama i vodio crkvenu kolu.
Protestantska glazba
Heinrich Schtz (1585-1672)
- uio polifoniju u Veneciji kod G. Gabrielija, a kasnije i novi stil kod Monteverdija, djelovao
je kao dvorski kaplenik u Dresdenu
- vaan za transfer novog talijanskog baroknog stila u njemaku crkvenu glazbu
Vanija djela: zbirka psalama i moteta Psalmen Davids (Davidovi psalmi) prvi put u
njemakoj duhovnoj glazbi primijenjen recitativ i instrumentalna pratnja (na talijanski nain,
uz viezborni stil po uzoru na venecijansku kolu), Symphoniae sacrae utjecaj Monteverdija
i monodije, Kleine geistliche Konzerte (Mali duhovni koncerti) za manji vokalnoinstrumentalni sastav (recesija feudalaca zbog rata), Geistliche Chormusik zbirka moteta,
primjetan spoj starog i novog stila.
Dietrich Buxtehude (1637-1707) poznati orgulja, pisao crkvene kantate koje su pretea
Bachovim kantatama, djelovao kao kantor u Lbecku, prireivao veernje koncerte
Abendmusik koje su posjeivali brojni njemaki mladi skladatelji kako bi poneto nauili (J.S.
Bach, Hndel, Telemann).
Johann Sebastian Bach rodio se 1685. u Eisenachu, a umro 1750. u Leipzigu. Rodio se u
glazbenikoj obitelji, a prvo zaposlenje je imao u Arnstadtu i Mhlhausenu. Od 1708-1717 je
bio dvorski orgulja i komorni glazbenik (violina, embalo) u Weimaru, a od 1717-1723
dvorski kapelnik u Kthenu gdje je skladao najvie svjetovne instrumentalne glazbe. Najvie
njegovih sauvanih djela, pogotovo kantata, je iz razdoblja 1723-1750. kada je bio kantor u
crkvi Sv. Tome u Leipzigu. Bach je u svojim djelima sintetizirao sve nacionalne stilove
(talijanski, francuski, njemaki) i doveo kontrapunktsku tehniku do vrhunca. Njegova djela
proeta su duhovnim misticizmom i razvijenom simbolikom (npr. glazbeni monogram B-A-CH koji nalazimo u dosta njegovih kasnih djela). Bachove skladbe je najlake pronai prema
BWV (Bach Werke Verzeihnis, popis Bachovih djela) broju za svaku skladbu.
Njegove skladbe utjecale su na sve skladatelje poslije njega, a danas je njegov opus temelj za
glazbeno obrazovanje instrumentalista, teoretiara i skladatelja.
Djela za orgulje: koralni preludiji, fuge, Passacaglia.

Skladbe za instrumente s tipkama: Preludiji i fuge (zbirka Dobro ugoeni klavir, Das
wohltemperirerte Klavier, objavljeno u 2 svezka 1722. i 1744.)1, dvoglasne invencije i
troglasne invencije (sinfonie), engleske i francuske suite, Goldberg varijacije.
Kantate: Bach je vjerojatno skladao 5 godinjih ciklusa, do danas cjelovito sauvano oko 200
kantata (veinom crkvene, nekoliko svjetovnih)
Oratoriji i pasije: Boini oratorij, Muka po Mateju i Muka po Ivanu
Orkestralna djela: Koncerti za razliite solo instrumente (violina, flauta, embalo, oboa),
Brandenburki koncerti, Orkestralne suite.
Njemaka protestantska kantata
- viestavana vokalno-instrumentalna vrsta. Izvoai: vokalni solisti, promijenjiva
instrumentalna pratnja (od continuoa do raznolikog orkestra), zbor. Bachove kantate se
najee sastoje od uvodnog stavka za orkestar i zbor, nakon toga se izmijenjuju arije,
recitativi ili vokalni ansambli (duet najee), te na kraju etveroglasna obrada korala u kojem
sudjeluju svi izvoai.

Katolika glazba
Talijanski skladatelji u slubi Crkve kroz cijelo su se 17. stoljee oslanjali na veliku
tradiciju vokalne polifonije koja je vrhunac doivjela u skladbama Givannija Pierluigija da
PALESTRINE i ORLANDA DI LASSA, no nove tehnike skladanja koje smo upoznali u
svjetovnoj glazbi (monodija i koncertantni stil) pristutni su u crkvenoj glazbi od samih
poetaka baroka. Ve 1602. je Lodovico Viadana objavio zbirku Cento concerti ecclesiastici
(Sto crkvenih koncerata) sa skladbama za 1-4 glasa uz pratnju basso continuoa. Isto tako
Monteverdijeve Veernje (Vespro della Beata Vergine) iz 1610. donose dosta novih tehnika
koje poznajemo iz njegove opere Orfej. Jedna od poznatijih skladbi u starijem Palestrininom
stilu je Miserere koju je napisao Gregorio Allegri (1582-1652). Allegri pripada rimskoj
skladateljskoj koli koja je najvre ostala vezana uz Palestrinu i stile antico.

INSTRUMENTALNA GLAZBA
Glazba za orgulje
Od ranih baroknih skladatelja za orgulje istiu se tokate, fantazije, kancone i capriccia
talijanskog skladatelja Girolama Frescobaldija (1583-1643) koji je bio orgulja u Sv. Petru u
Rimu. Gore navedena imena glazbenih vrsta odnose se na slobodne forme improvizacijskog
karaktera koje su kod Frescobaldija esto fugirane (koriste imitaciju iste teme).
1 Svaki svezak zadri 24 preludija i fuga, poredanih kromatski prema durskim i
molskim tonalitetima.

Za razvoj njemake orguljake glazbe vaani su nizozemski skladatelj Jan Pieterzszoon

Sweelinck (1562-1621) i njegov uenik Samuel Scheidt (1587-1654) koji su utjecali na
najbolje njemake barokne orguljae D. Buxtehudea i J.S. Bacha, ili pak Johanna Pachelbela
(danas najpoznatijeg po Kanonu u D-duru koji se izvodi na vjenanjima i esto obrauje za
razliite sastave). Na poetku 18. stoljea osim slobodnih formi skladatelji najee skladaju
vrste vezane uz obradu protestantskog korala: orguljski koral, koralni preludij, koralna
fantazija, koralna partita.
Solistiki koncert
Solistiki koncert se razvija u zadnjoj etvrtini 17. stoljea, prvenstveno u sjevernoj Italiji
(Bologna, Milan, Venecija) gdje se solist polako poinje odvajati od orkestra, najprije samo
kroz kratke ukrasne pasae, a kasnije poinje imati strukturnu ulogu (pravilna izmjena solista
i tuttija). Giuseppe Torelli (16581709) je 1692. objavio svoj zbirku op.5 iz koje se concerti
a quatro smatraju najranijim primjerima nove glazbene vrste, iako su jo uvijek vezani uz
stariju sonatu. Promjena se dogaa ve 1700. kad je Tomaso Albinoni objavio svoje koncerte s
rasporedom stavaka brzi-polagani-brzi (uobiajeni raspored u opernoj uvertiri), no solist jo
nije u potpunosti odvojen od ostatka ansambla.
Najvea se promjena dogaa objavom zbirke Lestro armonico op.3 (1711) Antonija
Vivaldija (1678-1741) u kojoj dobivamo novu ritornello formu, pogotovo u vanjskim
stavcima, dok spori stavak postaje sve blii vokalnom, pjevnom adagiu. Ritornello forma
donosi izmjenu nekoliko motiva u refrenu koji se izmjenjuje sa solistikim epizodama, uz
naglasak na pomno planiranom tonalitetnom planu. Njegovi koncerti mogli su se izvoditi u
raznim prilikama te su se brzo proirili Europom. Osim u devet tiskanih zbirki, Vivaldiji
koncerti sauvani su u brojnim rukopisima i prijepisima (poznate su Bachove transkripcije
Bachovih koncerata). Najpoznatiji Vivaldijevi nasljednici su Pietro Antonio Locatelli i
Giuseppe Tartini (roen u slovenskoj Istri), uz brojne imitatore pogotovo u Njemakoj
(DallAbaco, Heinichen).
Vivaldi roen u Veneciji, umro u Beu. Osim preko 500 koncerata za razliite instumente,
skladao je dosta sakralne glazbe i posebno opera koje su esto bile izvoene na sjeveru Italije.
Kroz cijeli ivot je povremenim zaposlenjem ostao vezan uz sirotite Ospedale della Piet u
Veneciji (imao je na raspolaganju utrenirani enski orkestar). U Italiji je bio poznati prije
svega kao violinist, a djela su mu tiskana diljem Europe (posebno u Amsterdamu). Njegovi
koncerti etiri godinja doba danas su dio popularne kulture.