GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Hasan-aga Beirovi Peki

legenda sa ljute krajine,
suborac Husein-kapetana
Gradaevia
Sadik ehi

Pod bajrakom Hasan-age

Pekog
Priaju da je neki sultan pozvao nekoliko krajikih prvaka u Stambol i naredio da
svaki sa sobom ponese po torbu krajike zemlje. Naredio je da tu zemlju prospu po jednoj odaji i prekriju ilimom. Sjedei u drugoj
odaji vijeao je s Krajinicima o prilikama
na Krajini, pa kako je u to doba vladao mir
s Austrijom, savjetovao im je da i oni budu
mirni i da ne upadaju preko granice i ne haraju. Krajinici su prihvatili savjet sultanov
i vrsto obeali da e se drati sklopljenog
mira. Onda ih sultan prevede u onu odaju po
kojoj je bila razasuta krajika zemlja i poasti
ih ibukom i kahvom. im su sjeli na krajiku zemlju, odmah se uzjogunie i otkazae
posluh. Razjaren sultan uvidi da je s ovim
svojeglavim ljudima suvino svako savjetovanje i otpusti ih.1
1

Husein A. ehi, Hasanaga Peki i druge pripovjetke, Narodni univerzitet, Gradaac, 1975., 7

Ovaj zapis o ljutim krajinicima i prilikama na krajini govori o odnosima krajikih

prvaka prema zvaninoj turskoj vlasti i sultanu iz vremena 1739. godine i narednih godina. U to vrijeme krajinom je vladala prividna pokornost sultanu i veziru u Travniku,
ali i nesloga meu kapetanima i neposlunost prema zvaninoj vlasti u Bosni.
O Hasan-agi Pekom svoje zapise ostavili su mnogi ugledni historiari i knjievnici meu kojima i Ranke, Kunibert, Batini, Bamogi itd. Milorad apanin je napisao pripovijetku Hasan-aga, dok je Milenko Vukovi u romantinoj biografiji pod naslovom Hasan-aga - Krajinik i Znameniti Srbi Muhamedanci, ovog bonjakog junaka tretirao kao velikog srpskog junaka
Muhamedove vjere2.
Hamdija Kreevljakovi u svojim spisima
daje znaajno mjesto Hasan-agi Beireviu
Pekom kao suborcu Husein-kapetana Gradaevia Zmaja od Bosne. U Krajini su
uvene srpske porodice vjere muhamedanske. Tamo su silni bezi Filipovii, tamo Kulenovii, tamo je i porodica Krupa-kapetana.
2 Milenko, Vukievi: Znameniti Srbi Muhamedanci,

Beograd, 1901., 7

87

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Najposlije tamo u Krajini bosanskoj, preko

Une, gotovo do suve granice nalazi se i malo
mjestae sa tvravicom, koja se zove Pe
Tu je stanovao ponos junatva od strane muhamedanaca; tu je do 1832. godine iveo uveni i slavni Hasanaga Krajinik.1
Krajinik i zemljak Hasan-agin, knjievnik Husein Ahmeda ehi, u Kronici s onu
stranu Vojne Krajine, do sada je dao najljepu literarnu viziju Hasan-age Pekog, koju je
kompletirao izvjetajima francuskog konzula
Davida u Travniku, da bi je konano literarno uobliio u pripovijetci, objavljenoj u sarajevskom ivotu, 1978. godine.2
U svojim istraivanjima o Hasan-agi Beireviu Pekom, od svih historiara, najdalje je otiao prof. dr. Galib ljivo. Kao
izrazito pozitivnu bonjaku historijsku linost, ire ga se dotie i dr. Ahmed S. Alii
u svojoj knjizi Pokret za autonomiju Bosne
od 1831. do 1832. god.3 Njihovi izvori daju
obilje fakata o povijesnim dogaajima, vezanim za ovu historijsku bonjaku linost.

Gnijezdo ljutih Krajinika

Krajiki kapetani svojim ponaanjem prema zvaninoj Turskoj Carevini i u meusobnim zaevicama i obraunima, djelovali su
kao razvaljeno gnijezdo ljutih strljenova.
Kapetani su po ustrojstvu i turskoj strategiji bili najistureniji ljudi Bosanskog ejaleta u
razdoblju 1813. - 1826. godine. Oni su drali odbranu zemlje, a najvei broj ih je bio u
Bosanskoj krajini. Bili su svjesni da je odbrana najugroenije provincije Turskog Carstva
u njihovim rukama, a istovremeno znali da
time brane svoju postojbinu. Prema izvjeta-

1 Hamdija Kreevljakovi: Hasan-aga Beirevi

2

Peki, Pravda (kal.) 1/1920., 35/38

Husein Ahmeda ehi: Kronika s onu stranu Vojne Krajine, Glasnik Vrhovnog islamskog starjeinstva, br. 9-10., str. 403 409 i
br. 11 -12, Sarajevo, 1968., 512-519; asopis ivot, br. 7, Sarajevo, 1978. god.

3 Prof. dr. Galib ljivo: Bosna i Hercegovina 1788.

-1812.; Bosna i Hercegovina 1813. -1826., Banjaluka, 1991. i 1992.; Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od 1831. do 1832. god., Sarajevo
1996.

88

jima austrijskih konzula i pograninih vojnih vlasti, kapetani su se dijelili na one koji
su ispunjavali svoje dunosti u skladu s naredbama Porte i njenih namjesnika u Bosanskom ejaletu i one koji su omoguavali protuhama i razbojnicima da radi pljake upadaju na susjednu austrijsku teritoriju, istie
dr. Galib ljivo, i dalje navodi: Nepovoljna slika koju daju austrijski izvjetaji o krajikim kapetanima, a posebno o Hasan-agi
Pekom, svakako je pretjerana, a ponekad i
zlonamjerna, ali je ipak injenica da je u Bosanskoj krajini bilo ljudi, na primjer Hasanaga Peki, koji su dugo djelovali ne samo kao
izazivai nereda nego i kao odmetnici od
svog gospodara sultana i njegovog namjesnika u Travniku. Ovo se moe prihvatiti
kao injenica i zato to su austrijski izvjetai
i sami priznavali da je bilo mnogo onih koji
su s podruja hrvatske Vojne krajine dezertirali i prelazili na tursku stranu, a zatim se
odavali pljakanju.Takoe se ne moe porei
i zakljuak koji proistie iz austrijskih izvjetaja da su bosansko-hercegovaki kapetani
bili meusobno nesloni i da su zajedniki
djelovali samo u izuzetnim sluajevima kad
su im to diktirali interesi. Zbog toga treba
istai da je njihovo ponaanje umnogome zavisilo od politike bosanskih namjesnika koji
su povlaivanjem ili strogou pridobivali
jedne, a odbijali druge, ali u svemu tome nije
bilo trajnosti da bi se stvorio pokret bosansko-hercegovakih prvaka, bilo u saglasnosti s politikom Porte, bilo protiv nje. Gotovo
ne postoje vijesti da su se bosansko-hercegovaki kapetani ili drugi pripadnici feudalnog sloja sukobljavali meu sobom oko imanja i kmetova. Takve vijesti potiu jedino iz
Hercegovine, gdje je zabiljeeno da je bilo
otimanja oko podruja plodne zemlje.4 Po
svemu sudei, istie dr. ljivo, da je do sukoba dolazilo zbog linog prestia i meusobne netrpeljivosti, tenji za ugledom, mjestom
u unutranjoj hijerarhiji, porodinim odnosima i lina netrpeljivost.
4 Prof. dr. Galib ljivo, Bosna i Hercegovina 1813,-

1826., knjiga II, Banjaluka 1990., 296

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Ko su bili bosanki kapetani

Prema povjesniaru Hamdiji Kreevljakoviu, kapetanije su bile manji, tano ogranieni teritoriji u prvo doba njihova opstanka
samo du onih granica bosansko-hercegovakih, koje su dijelile Tursko carstvo od hrvatskih zemalja, to stajahu pod vlau bekog cara i mletakog duda, a od 18. stoljea
bilo ih je i u unutranjosti i to uz glavne drumove to su vodili s periferije u srednju Bosnu. One su bile na vojniku organizovane.
Od kapetana do prostog vojnika svak je bio
plaen za svoju slubu. Sve slube u kapetaniji bile su nasljedne. U svakoj je kapetaniji
bio bar jedan grad i jedna kula, a u nekim je
bio jo i pokoji ardak.
Kapetanije su uspostavljane s ciljem da
uvaju granicu od neprijatelja, a puteve od
hajduka i razbojnka - danju i nou. Ova je
institucija postojala u naim zemljama od
polovine 16. stoljea do 1835. godine. Prve
kapetanije, krajem 16. stoljea, osnovane su
u Gradiki, Krupi, Bihau, Klisu i Gabeli.
Treba jo istai da su se kapetanije slubeno zvale po imenu glavnog grada (utvrde) na
svojoj teritoriji. Prema tvrdnji Hamdije Kreeljakovia, zna se da je 1829. godine bilo 39
kapetanija na prostoru Bosne i Hercegovine.
U koju kapetaniju smjestiti Hasan-agu
Pekog?
Hasan-aga Peki nije zauzimao poloaj kapetana. On je bio samo bogati posjednik imanja aga, koji je ivio od svoga rada
i svoga imanja. Imao je malu kulu i ardak,
oko koje se okupljala krajina i krajiki prvaci. Ova harizmatina linost nae povijesti
do sada je vie privlaila knjievnike i pjesnike, nego povjesniare. O njemu knjievnici govore i piu romantino i inspirativno,
nadahnuto i poetino, dok povjesniari obavjetavaju suhoparno, fragmentarno, tek toliko da se nae u povijesnim listinama, kako
bi se ukazivalo na stanje i odnose s onu stranu Vojne krajine.
Hasan-aga Peki je veoma zanimljiva i
znaajna linost nae povijesti, posebno kada
se pie i govori o stanju i odnosima na suhoj mei izmeu dvije carevine Austrije i
Turske u razdoblju od 1739. do 1832. godi-

ne.ak je Porta tvrdila da je i pokret Husein-bega Gradaevia Zmaja od Bosne,

koji je voen za autonomiju Bosne, ugaen i
ustanak okonan onog momenta kada je Hasan-aga Peki uhvaen kao posljednji uticajni i moni bosanski prvak i uesnik tog pokreta. Krajinici su bili odluni nastaviti borbu kako ne bi dozvolili centralnoj vlasti da
zavede svoju vlast bez Bonjaka. Historiar
Ahmed S. Alii istie: Ovakav stav Krajinika je sasvim razumljiv, zapravo realan,
jer Porta je zbog svoje politike prema Austriji ila izravno protiv Krajine. Prema Aliiu, nesuglasice izmeu Austrije i Porte bile
su gotovo iskljuivo zbog Krajine i granice
koja je na tom podruju bila stalno nemirna
zbog toga to su sami Krajinici odluivali o
tim odnosima.
Hasan-aga nije bio nikakav nasilnik ni
zulumar kako ga prikazuju povjesniari Srbi i Hrvati, te neki Bonjaci prosrpske
orijentacije.1 Bio je jedan od najuglednijih i
najutjecajnijih bonjakih prvaka na Krajini.
On je bio olienje Bonjaka Krajinika, koji
je, kako zapaa Ahmed S.Alii, sve mjerio interesom Bosne i Bonjaka, a ne voljom
sultana, pogotovu ako je sultan radio na tetu Bosne, a to je radio vrlo esto. 2
Kako je ve reeno, Krajinici su s Hasanagom bili spremni nastaviti Pokret za samostalnost Bosne do krajnjih mogunosti. Na
Porti su mogli biti sigurni da je Pokret Bonjaka skren onog momenta kada je stigla vijest da se Hasan-aga Peki predao Kara Mahmud Hamdijinoj vojsci, poto je bio doveden u situaciju da se vie nije mogao odupirati. Njegov Peigrad bio je razoren, a svi njegovi branioci izginuli. Nakon toga bilo mu
je svejedno - ostao iv ili poginuo, bio je u
poodmakloj ivotnoj dobi, teko se kretao jer
je bio gojazan. Iz izgnanstva se nije vratio.
Umro je 1833. godine u istoj kasarni u kojoj se je bio zatoen i mladi voa Pokreta za
autonomiju Bosne Husein-beg Gradaevi.
Ne zna se ni gdje je pokopan.
1 Ahmed S. Alii, Pokret za autonomiju Bosne od

1831. do 1832. god., Sarajevo 1996.

2 Ahmed S. Alii, nav. djelo

89

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Krajiki gorostas, kojeg su

se bojali i carski i sultanovi
namjesnici

pripada Tebi Gospodaru, koji nas opkoli Tvojom

svjetlou, svjetlou istine sa svih strana, hvaljen da si, o moj dobri Stvoritelju! O moj dobri
Stvoritelju neka je hvala Tebi! Skrueno molim
te Gospodru da stignem do cilja putem istine.
O moj Gospodaru, sakupio si slavu Kurana i
meni si dao ast da prenosim svijetlost istine to
sam Ti uvijek zahvalan!1
Hasan-aga Peki je bio neobino visokog
rasta, goleme fizike snage, to su veoma respektovali i njegovi prijatelji i neprijatelji. U

Tvravica Hasan-age Beirevia Pekog nalazila se uz suhu granicu, prema Austrijskom Carstvu, u malom mjestacu Pe
(igrad), u kojem je ivio sve do 1832. godine, kada je zatoen, a godinu dana kasnije
pogubljen na dvoru Sultan Mahmuda II u
Istambulu.
Rodio se negdje tridesetih godina osamnaestog stoljea. Svojim
porijeklom ne bijae vlastelin bosanski, ni iz begovskog roda i poroda. Hasan-aga Peki, kako su ga
Turci u svojim defterima zabiljeili Behi Hasan, za itavog ivota (a doivio je preko 88 godina) zadavao je golemu nevolju bosanskim valijama i austrijskim carskim konzulima.
S druge strane, bio je veliki
vjernik, do krajnosti odan svojoj
muslimanskoj vjeri, nije isputao
ni jedan vakat namaza. Sve svoje poslove obavljao je u ime Allaha Dobroinitelja Milostivog. I na
njegovom bajraku ispisani su poklii i molbe Uzvienom.
Prvi puta pred naunu i iru javnost, objavljujemo tekst sa bajraka
Hasan-age Pekog, preveden sa
arapskog na bosanski jezik:
U ime Allaha dobroinitelja
milostivog,
Poinjem u ime Allaha mog najmilijeg i od njega traim uputstvo da
me usmjeri na put istine i ono to je
tajna na tom putu!
Donosim Sallavat na moga vrijednog i dobrog Poslanika Muhameda a.s. koji je unitio pogrijean put
(stranputicu) istinom.
Faksimil teksta sa bajraka Hasan-age Pekog (bajrak se uva u
Gospodaru moj, kunem Ti se u zaviajnom muzeju Prijedor)
Tvoje ime: traim od Uzvienog imena Tvoga, Gospodaru, podari mi Tvojim nurom 1 Bajrak Hasan-age Pekog pronaao rahm. prof.
Hasan kapur, vii kustos Muzeja u Prijedoru.
(svjetlou), udjeli mi ast u molbi prema Tebi
Tekst je preveo Muhamedi Jakub-efendija imam
i ivot moga srca okrui Tvojim nurom, hvala
Demata Albanaca u Damiji Mnchen.

90

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

svakodnevnom komuniciranju sa prijateljima bio je odmjeren, pravian, lukav i mudar.

Pravinost i rodoljublje, kao i odanost prema
vjeri muslimanskoj, cijenio je kao posebnu
vrlinu ljutih Krajinika. U odreenim prilikama, u otporu prema Turcima ili Austrijancima znao je pod svoj bajrak okupiti preko
12.000 ljudi, to je u ono vrijeme bila velika
sila. Glavna vodilja Hasan-age Pekog bila
je tenja za samostalnou Bosne. On gledae kako da Herceg-Bosna do slobode i samostalnosti doe, a da ne padne ni u kande
Portine, ni u zamke vabske.1

Nemiri, strah i uasi u dui

bonjakih prvaka, begova i aga
Najvei nemiri, strah i uas useli se u due
bosansko-hercegovakih prvaka, begova,
aga i kapetana godine 1827., kada u Bosnu iz
Beograda za vezira stie Abdurahman-paa.
On se domognu prvo Zvornika i tu prijevarom domami sedam uglednih Bonjaka iz
Sarajeva i poodsjeca im glave. Ova strogost
od strane Abdurhaman-pae uticala je na
ostale prvake Bosne, te se povukoe i drae
to dalje od tog ukletog vezira.
Kako stoji u zapisima iz tog doba, vezir
se najvie okomi protiv Mostara i Travnika. Mostar je nazivan hajduijem i buntovnikijem gnijezdom, te vezir u tom mjestu
poodsjeca 300 uglednih glava, a u Travniku
preko 200. Tako je Bosnom zavladao strah,
uas i nespokoj. Od svih bosanskih prvaka
toga doba najmudriji i najlukaviji bijae Hasan-aga Peki, koji se izuzetno vjeto provlaio kroz sva ta burna vremena. Svoje lukavstvo posebno je iskazao kada je sa svojim pobratimom ostroakim kapetanom Husejnbegom Beireviem i kapetanom iz Krupe
uspio ukloniti krvopiju sa vezirstva, te tako,
1828. godine, za novog vezira Bosne stie
Namik Ali-paa Moralija (porijeklom Grk),
koji bijae mnogo obazriviji od svoga prethodnika. Meutim, kada taj Grk odlui zatraiti da se u Bosni zavedu Sultan Mehmedove reforme, ponovo se uzbuni cijela Bosna
1 Prof. dr. Galib ljivo, nav. djelo, 296

i Hercegovina.
U toj Bosanskoj guvi najbolje se snalazio Hasan-aga Peki, koji do svoje smrti nije
mirovao.
Posljednjeg dana Ramazana, 1224. godine (novembra 1809.), Porta je uputila ferman
Halim Ibrahim-pai, bosanskim kadijama,
mubairu, kapidabai Abdullah-begu, muftiji, ulemi, ajanima i kapetanima u kojem ih
je obavijestila da je Turska, po izbijanju rata
izmeu Francuske i Austrije ostala neutralna
i da austrijski dvor ima povjerenje u Portu.
Zato su granice izmeu dva carstva morale
biti neometane. Ali te su zahtjeve i dogovore
ubrzo prekrili ostroaki kapetan Beirevi
i Hasan-aga Peki, koji vre nasilje na granici, napadaju, a potom i zaposjedaju Cetin-grad, Drenik i Vaganac. Opunomoeni
austrijski ministar, internucij baron tirmer,
je traio od Porte da se ovi krajevi odmah
vrate, a krivci nereda kazne. Od tada se dalje umnoavaju izgredi i ozbiljno kre odredbe mirovnih ugovora iz 1739. godine, kojima
se Porta obavezala da e odravati mir i red
na granici. Zato je energino zahtijevala da
Bosanci vrate zauzeto austrijsko podruje, te
da se na takav nain ne rjeavaju pogranini sporovi.
I poetkom ljeta 1814. godine nastala su
komeanja u Bosanskoj krajini. U Bihau su
se nali na okupu bihaki kapetan Rustembeg, zatim Mustaj-beg Bajbud, Topal-kapetan Kulenovi iz Vakufa i Hasan-aga iz Peigrada, s ciljem da organizuju otpor protiv
bosanskog valije koji je od njih zahtijevao da
se ukljue u guenje pobune u Mostaru.
Kada se valija uvjerio da se neto na Krajini kuha, rijeio je da se s neposlunim krajikim prvacima energino obrauna. Da bi
izbjegao krvoprolie, prvo je pokuao da ih
razjedini. Iskoristivi priliku dok je Hasanaga Peki bio odsutan iz Peigrada, uputio
je Rustembegu jednog mubaira (glasnika) sa 150 ljudi i predloio mu da se odrekne saradnje sa pekim Hasan-agom, a on
e mu, zauzvrat, oprostiti dosadanje ponaanje. Pokuaj valije da meu krajike prvake
ubaci razdor nije uspio. Odbili su njegov poziv da se 14. juna 1815. godine pridrue tur-

91

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Panoramski pogled na staru kulu Peigrad

skim trupama i jer nisu htjeli da se ukljue u

guenje srpskog ustanka, uz poruku: da ne
mogu ratovati, jer im je zemlja u tekom stanju uslijed gladi, a glad je posljedica dugogodinjih ratovanja. Zemlja je iscrpljena, ostala
je bez stanovnitva, njena odbrambena snaga
je opala. Takve izgovore valija nije prihvatio, pa je nastavio slati prijetnje na Krajinu.

Okupljanje kapetana na
granici prema Austriji
Da bi se suprotstavili valiji, izloeni sve
eim njegovim pozivima i prijetnjama,
krajiki kapetani su poeli da se okupljaju na
granici prema Austriji. U tome su se posebno isticali Rustembeg iz Bihaa, Kulenovi
iz Vakufa, Beirevii iz Ostroca, i Hasan_
aga iz Peigrada. Oni su pisali i susjednim
kapetanima i traili njihovu podrku, obraali su se i Salihbegu u Gradiku sa zahtjevom da pridobije i novskog kapetana Ceria.
U to vrijeme u Bosanskom ejaletu problemi su se umnoavali iz dana u dan. Izmeu ostalih, kuga je po Bosni harala na sve
strane, a uz to je dugo trajala. Pojavila se
1813., a proirila 1814. i 1815. godine, da bi
tek u proljee 1815. godine poela jenjavati i

92

nestajati.
Od svih tih nevolja po Bosni, posebno u Bosanskoj krajini, najveu glavobolju i
kugu za Tursku i Austriju zadavao je Hasan-aga Peki. Da bi se ovaj krajiki gazija
doveo u red i pamet, razmjenjivana su mnoga
pisma, protesti, fermani, diplomatske note i
pregovori izmeu predstavnika dva susjedna carstva. Na svaki protest, na svaku diplomatsku notu austrijskog konzula u Travniku,
bosanski valija je uzalud upuivao mubaire
u ljutu Krajinu sa zadatkom da Hasan-agu
vezanog sprovedu u Travnik.
U svojoj diplomatskoj noti od 20. januara 1816.godine austrijski Prokonzul Paulii
jo jednom zahtijeva od valije u Travniku da
intervenie na granici i tamo uspostavi red
i mir, a izgrede Hasan-age Pekog konano
jednom kazni. Na sve to valija odgovara Pauliu da dobro poznaje i prilike na granici i
Hasan-agu, zna da je Porta vie puta traila
od valije i kajmakama (zastupnik vezira) da
kazne Hasan-aginu drskost, ali sve do sada
nije nita uinjeno. Na granicu je ponovo bio
upuen jedan mubair (glasnik, izaslanik),
ali ni on, kao ni prethodni, nije imao uspjeha. Valija je dobro znao da Hasan-aga ve
dvadeset godina nekanjeno rovari. Dao je

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

neku utjehu Pauliu da e i u ovom sluaju

postupiti po Portinoj naredbi: Hasan-agu i
njegove drugove udaljie sa granice!
I dok se pitanje nemira na austrijsko-turskoj granici nalazilo u fazi rjeavanja, iskrsli
su novi problemi na drugim graninim dijelovima. Od posebnog znaaja bili su granini sporovi u zoni Duvna i Poitelja. Zapovjednici tih graninih utvrda, pod prijetnjom smrtne kazne, zabranili su osmanskim
podanicima da dolaze na granine pazare i
da prodaju stoku za klanje. U vezi s tim sporovima, u svom pismu od 15. februara 1816.
godine, splitski general trai da kod turskih
vlasti intervenie prokonzul Paulia. Konzulova intervencija, vjerovatno, nije uspjela,
dok su se granini nesporazumi i dalje gomilali. Tako su iste godine, 20. maja, austrijski
podanici nasilno zauzeli selo inice i iz njega protjerali turske podanike. Na to selo, ranije je, dok je postojala, svoje pravo polagala i
Dubrovaka Republika, ali je ono ipak ostalo
u granicama Bosanskog ejaleta.
I dalmatinski namjesnik, general Tomai, pisao je bosanskom valiji da je u dalmatinskim krajevima koji granie s Bosnom otkriveno da austrijski pogranini komandanti
i zemljoposjednici veoma priljeno i na svakojake naine pokuavaju da nagovore dalmatinsko stanovnitvo na iseljavanje. ak
se takva propaganda irila i meu vojnicima Austrijskog Carstva. Posebni emisari,
snabdjeveni prilinom svotom novca, nudili
su bogate darove, kako bi pridobili to vei
broj porodica za iseljavanje, a esto napadali
i predstavnike austrijskih vlasti kao i pogranine organe. To se kosilo s nastojanjem dva
velika carstva da sauvaju dobrosusjedske
odnose, koji su, inae, bili stabilni na cijelom
graninom podruju. Izuzetak je bio jedino
nepokoreni Hasan-aga Peki, kako je stajalo u jednom izvjetaju upuenom valiji.1 Hasan-aga Peki je bio tvrd kamen mea i za
Austriju i za bosanskog namjesnika u Travniku. esto je upadao na austrijsko podruje i prihvatao austrijske dezertere, pruao im
zatitu i utoite, a oni su, zauzvrat, izvra-

vali njegova nareenja. To im nije bilo teko

jer su dobro poznavali teren, austrijsku vlast
i stanje na graninom koridoru. Tako je Pauli pisao 30. juna 1816. godine da bosanski
valija nije nita preduzeo protiv Hasan-age,
iako mu je Porta uputila vie pisama u vezi sa
njim; tavie, on se ponaao jo drskije. I kad
je Sulejman-paa, kako pie dr. Galib ljivo,
naredio kapetanu Beireviu i Rustem-begu
da mu dovedu Hasan-agu ivog ili mrtvog u
Travnik, Hasan-aga je na to podrugljivo odgovorio da valija ipak eli vidjeti onoga ko
je sposoban da za njega neto uini.2 Nakon
toga Pauli je zakljuio da i bosanska vlada
moda eli odrati stanje koje odraava Hasan-aga. Na bosanskoj strani procjenjivalo se
da bi taj vjeiti buntovnik sa svojim pristaama mogao igrati vanu ulogu, ukoliko bi
dolo do rata izmeu Austrije i Turske
Da bi pokazao svoju mo i snagu, Hasan-aga je, u martu 1816. godine, upao na
austrijsko podruje i orobio 30 grla krupne
i sitne stoke. Stradala su, pritom, i dva uvara granice: jedan je ubijen, a drugi smrtno
ranjen. Prokonzul Pauli je protestovao kod
valije i zahtijevao da se vrati ukradena stoka
i da se Hasan-aga konano ve jednom udalji sa granice. Na to mu je valija odgovorio da
on prijateljski suosjea sa njim, uz napomenu
da su stvari u Bosni mnogo sloenije, te da
ih on ne moe sam rijeiti. Ipak je obeao da
e preduzeti sve to moe kako bi osigurao
mir. Kao dokaz te svoje spremnosti naveo je
injenicu da na zidinama grada ve visi pet
glava onih koji su izazivali nerede na granici. Bila je istina da je Kaftan-aga prije petnaest dana otiao u Ostroac i Biha, pa se
moglo oekivati da e poslije njegove istrage
biti novih pet glava nataknuto na kolac. Ali
Hasan-aga nije mario za sve to. U septembru 1816. godine, on je sa svojom druinom
ponovo harao na austrijskoj teritoriji i sve je
dalje bilo kao i ranije: Pauli je protestovao,
a valija uvjeravao u Portine dobre elje da se
odre dobrosusjedski odnosi i prijetio Hasan-agi i njegovoj druini.

1 Dr. Galib ljivo, nav. djelo, 79 - 85

2 Dr. Galib ljivo, nav. djelo, 86

93

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Valija alje mubaire na Krajinu

Na sve prijetnje, na sve poruke i molbe koje je valija slao na Krajinu i krajikim
kapetanima, a posebno Hasan-agi Pekom,
krajiki kapetani su vezirske bujurldije esto
vraali po tatarinu, na sredini probuene da
im se jazija ne oteti, uz poruku: Eto, dobro
smo je prouili i vraamo je svijetlom veziru
uplju da je bez bihuzurluka natakne na neku
stvar! I Austrijski konzul u Travniku Pauli u jednom svom pismu kae: naredbe vezirove i moje protestne note vraali su nazad
uz pogrdne poruke i prijetnje.
Pauli je vjerovao valiji i zahvalio mu na
spremnosti da okona Hasan-agino bezvlae na granici, a vladi u Be je pisao da valija od svog dolaska u Bosnu neprestano preduzima mjere da zavede red. Uvijek je primao austrijske proteste i traio od predstavnika vlasti, na ijem se terenu dogodio izgred, da udovolji zahtjevima iz protesta, te
slao mubaire na mjesto dogaaja. U svom
pismu od 30. septembra 1816. godine Pauli
o tome pie: Ja i sam vidim u kakvo je alosno stanje krajnje nedisciplinovanosti odnedavno ponovo zapao itav ovostrani distrikt
izmeu Vrbasa i nae granice. Prilikom svake moje albe upuene njemu (valiji) bilo za
hvatanje Hasnage Pekog ili naih dezertera
koji su se kod njega sklonili i njihovog izruenja nama, za vraanje ili nadoknadu dobara otetih od naih podanika u toj zemlji, on
je dosad uvijek upuivao mubaira za mubairom sa bespogovornim strogim zapovjetima i prijetnjama, a uz njih je slao dotinim
kapetanima i moje sopstvene albe koje sam
mu u vezi s tim dostavljao. Ali ti buntovnici,
nezadovoljni time, otkazali su dunu poslunost i njemu kao i svim njegovim prethodnicima dosad, mubairima koji su dolazili
kod njih, cijepali su njegove naredbe i moje
protestne note, pa ih tjerali nazad uz pogrdne rijei i prijetnje: sada ak javno pokazuju
da e podii otvorenu pobunu protiv njega i
pri tom sasvim glasno prijete da e i njega i
njegove sinove protjerati iz Bosne, a potom i
mene. to se tie tih prijetnji, ja ih neu uzimati k srcu ma koliko one bile uvredljive i za
moj previnji dvor i za mene. To su prijetnje

94

nerazumnih ljudi, pa u sluaju da se ti buntovnici ipak toliko zaborave i da neoekivano

odista dou u Travnik, paa e umjeti da me
zatiti od njih, ili da me za svaki sluaj prije toga skloni na sigurno mjesto. Uostalom,
on je o svim tim prilikama opirno obavijestio svoj dvor i sada oekuje sultanove naredbe: da li e mu biti dozvoljeno da upotrijebi
trupe protiv tih pobunjenika da bi ih silom
primorao na predaju i potom kaznio po zasluzi. Ukoliko mu stigne takva jedna naredba, kakvu on eli i kakvoj se nada, on e veoma lahko uspjeti da te buntovnike natjera
na bjekstvo i time svome imenu na obje strane ovdje na strah, kod nas na ljubav i panju prema sebi umjeti da ostavi sjeanje
koje se nee brzo ugasiti. Dotle pak ne moe
nita uiniti i zasad mora ostati strpljiv. Povjeravajui mi to prijateljski da bi me bar donekle umirilo, u isti mah me je srdano zamolio da svoj dvor previnji dvor i sa svoje
strane navede Visoku Portu da te buntovnike primjerno kazni. Neophodno je preduzimati sve to je moguno da se postignu eljeni mir i red na tim granicama. Potrebno
je da jo osobito napomenem da su kapetan
Beirevi u Ostrocu, potom Kulenovi i kapetan Ceri u Novom, sada najugledniji pobunjenici i naruioci mira koji naroito podravaju Hasan-agu Pekog u njegovim izgredima, a naim dezerterima i razbojnicima sa obje strane pruaju sklonite i posebnu
zatitu. Nasuprot njima hou sada s potovanjem da pomenem Rustem-bega u Bihau,
poto je on prije izvjesnog vremena sasvim
promjenio svoje dranje i upravo zbog tog se
sada nalazi u krvnom neprijateljstvu sa onim
drugima. Uostalom, on (valija) me moli da
vodim rauna o tome da ono to mi je otkrio
u prijateljskom povjerenju ne doe prije vremena do uiju buntovnika, pa stoga treba sve
uvati u najveoj tajnosti.1
U vremenu sukoba nastao je veliki razdor
izmeu bihakog kapetana s jedne strane i
kapetana Ostroca s kapetanom iz Ostrovice-Vakufa sa druge. Naime, kad su kapetani nedavno (KADA) dobili valijin nalog
1 Dr. Galib ljivo, Nav. djelo, 87

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

Ruine kule Hasan-age Pekog

da moraju postupiti po sultanovom fermanu

i predati valiji Hasan-agu Pekog, ivog ili
mrtvog, njegovu druinu pohvatati, austrijske dezertere predati austrijskim vlastima, a
turske podanike udaljiti sa granice, oni su se
podijelili i estoko potukli. Bihaki kapetan
se nije dvoumio u tome da li e ispuniti valijin nalog, ali su ga druga dvojica kapetana sprijeila, zbog ega je dolo do oruane
borbe: okraj je bio tako krvav da je na obje
strane izginulo 500 ljudi. Valija nije mogao
intervenisati, jer nije imao dovoljno snaga, a
Pauli se nadao da e se oni u meusobnim
krvavim obraunima iscrpsti i da e valiji biti
potom lake da ih pokori. Valija je obavijestio Portu o tim dogaajima, oekujui dalja uputstva.
U ovom periodu nemiri su se pojavili i na
drugim stranama Bosanskog ejaleta. Usljed
meusobnih sukoba, u septembru 1816. godine, gotovo cijeli juni i zapadni dio Bosne,
tj. predio izmeu Vrbasa i Neretve i austrijske granice, bio je pod orujem. Bosna je bila
krajnje podijeljena. U tom smislu, izdvojile
su se tri grupe. U prvoj grupi vodila se borba izmeu bihakog kapetana Rustem-bega
s jedne i Kulenovia, Beirevia i Ceria (tj.
kapetana iz Ostroca, Ostovice-Vakufa i

Novog) s druge strane. Jedni drugim palili su imanja, unitavali imovinu, napadali na
ivot. U drugoj grupi dolo je do sukoba izmeu ajana iz Duvna i Poitelja s jedne i stolakog ajana druge strane. Uvuena u sukob,
na tom prostoru spaljena su 42 sela i naselja.
Ratna srea u ovom sukobu bila je naklonjena stolakom ajanu. U treoj grupi bili su sukobi u Banjaluci, koji su najvie pogaali Sulejman-pau, jer je u njih bio umjean njegov
sin. U sukobu su bili banjaluki kapetan i banjaluki muselim Muhamed-beg, valijin sin.
Na stranu banjalukog kapetana stavio se
Hasan-aga Peki i poslao mu u pomo odred
od 100 ljudi, koje je predvodio njegov sin. U
pohodu prema Banja Luci, Hasan-agini ljudi
pljakali su imanja valijinih pristalica. Muselim se zatvorio u tvravu branei se tekom artiljerijom. Kad je 28. septembra 1826.
uvee stigla vijest o tome u Travnik, valija je
naredio ehaji Mustafa-pai, svom najstarijem sinu, da odmah pohita u pomo svom
bratu muselimu sa 100 ljudi i da ga milom ili
silom oslobodi opsade. ehaja je uspio da izvri oevu zapovijest, sredio je stanje u Banjaluci, uglavnom zahvaljujui injenici to u
sukob nisu uli kozaraki, prijedorski i dubiki kapetani, koji nisu eljeli da budu na

95

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

strani razularene vojske, sastavljene od pristalica Hasan-age Pekog i kapetana Beirevia, Kulenovia i Ceria. Meutim, valijini
protivnici su se surovo obraunali s valijinim
pristalicama: ubili su petoricu najbogatijih
banjalukih begova, a ostalima opljakali
kue i razvukli imovinu. Tada su stigli kapetani iz Kozarca, Prijedora i Dubice, sprijeili dalje krvoprolie i posluili kao posrednici
meu zavaenim stranama. Vojnici su udaljeni iz Krajine, a muselim (zastupnik pae),
poto je osloboen, 6. oktobra 1816. godine
stie u Travnik. Tako su obje strane vjerovale da su izvojevale pobjedu: valija zato to
je spasio sina, a banjaluki kapetan zato to
nije priznao vlast nad sobom, posebno ne iz
valijine kue.

Sultan izdaje ferman o

kanjavanju Hasan-age Pekog
U tim meusobnim borbama bosanskih,
posebno krajikih kapetana i prvaka, iscrpljivala se snaga Bosanskog ejaleta. Sulejmanpaa nije uspijevao da provinciju dovede u
red, a Porta nije nalazila za potrebu da ga
smijeni. Takvi odnosi valije na jednoj i kapetana i ostalih prvaka u Bosni na drugoj strani, silno su zabrinjavali i uznemiravali Austriju. Zbog toga je austrijski konzul Simben, posebnom notom od 9. 12. 1817. godine, pokuao da dobije pismenu potvrdu od
valije u kojoj bi priznao da nije u stanju uspostaviti red u Bosni. U toj noti naveo je ponaanje i prijestupe Hasan-age Pekog, koji
je titio austrijske bjegunce, zloince svih vrsta, pljakae i falsifikatore. Poto je za njega
Porta ve izdala ferman o kanjavanju, Simben je od valije traio pismeno izjanjenje
o svojim daljim namjerama kako bi se navodno i sam opravdao kod svoje vlade. Valija je uoio da Simben suvie naglaava njegovu odgovornost u svemu to se deava na
granici, pa mu je odgovorio da i on smatra
Hasan-agu Pekog krivim, ali ne samo zato
to je to Porta zakljuila ili to je austrijski
konzul neposredno upuivao albe na njega, nego prvenstveno zato to je sam uvjeren u to. Konzul je naglasio da Hasan-aga

96

uiva podrku ostrokog kapetana Beirevia, koji se takoe smatra odmetnikom, da se

Hasan-agin sin nalazi u Ostrocu, da za vrijeme Sulejman-pae uprave, (pa i uprave njegovih prethodnika) Beirevi nije nijednom
doao na vijeanje kapetana, da kod naroda
razvija duh otpora prema pretpostavljenima,
da podstrekava pogranine izgrede itd.
I Austrijska strana je doprinosila da se sporovi umnoavaju. Jedan glasnik austrijskog
konzulata iz Travnika obavijestio je konzula
da se u ostrokoj kapetaniji dogodio vei broj
ispada, na to je austrijska strana odgovorila
odmazdom. Glasnik je o tom dogaaju saznao u Banjaluci, a konzulu objasnio da je
Hasan-aga opet upao na hrvatsku teritoriju,
da je njegova banda zapalila nekoliko sela,
pa je zato i uslijedio austrijski protivudar: hrvatski graniari su napali Hasan-agu u njegovom ardaku. Kako je ta vijest brzo prola u Travniku, Simben je pokuao da se u
tome raspita na bosanskom divhanu. Poslao
je autanta Atanackovia, kojem je reeno
da ih kozaraki kapetan Mustaj-beg jo nije
izvijestio o dogaaju, iako mu je to bila dunost, te prema tome ni oni ne znaju o emu
se radi. Bosanska strana je odmah prijavila
kajmakamu ovaj sluaj. Prema Prijavi, u noi
izmeu 25. i 26. februara 1818. godine, graniarski vojnici, koji su se nalazili u rovovima, (a komandovao im je pukovnik Vinji),
poeli su na znak trube pucati iz puke i topova bez povoda s turske strane. Tom prilikom su poginuli Mustaj-beg, buljubaa i
etiri muslimana, a ranjeno je dvadeset lica.
Graniari su tjerali Bosance sve do Zavalje,
do potoka Klokot i oteli im 20 konja, vie od
100 komada sitne stoke, 100 tovara kukuruza i ak poskidali i odjeu sa poginulih.
Meutim, taj su dogaaj neto drukije
opisale pogranine vlasti Vojne krajine. Sukob se, prema, njima, odigrao 2. marta 1818.
na pazaru u Zavalji, a izazvali su ga Turci koji su doli na Pazar, naoruani i osioni, ometali trgovinu i ponaali se izazivaki. Na to je austrijski zapovjednik, pukovnik
Ljubibrati dao znak doboaru da zabubnja
na uzbunu, na to se sakupila vojska. Turci
su odmah zapucali i u toj pucnjavi ubili jed-

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

nog austrijskog doasnika (serean), a dvojicu vojnika ranili. Potom je pukovnik pozvao
bihakog kapetana na razgovor da bi zajedniki izgladili spor, na to je bihaki kapetan
pristao, mada je u poetku odbio. On je izjavio pukovniku da je ovaj neprijateljski in izvren bez njegovog znanja, pa je obeao da e
izvriti uviaj. S obzirom na to da je graniarska vojska krenula u potjeru za Krajinicima, kada je opljakano 10 - 20 komada stoke. Austrijska strana je uvidjela teinu spora i tete, a turska uveavala, tvrdei da je
opljakano stotinu komada stoke.

Narod u Bosni nije bio

zadovoljan ni s jednim vezirom
Valija u Travniku za stvaranje ovih izgreda na granici ne prihvata prigovor kapetana koji su okrivljeni, nego ih naziva grubim
Bonjacima, a konzularnom autantu Atanackoviu obeaje da e se to rjeavati 23.
juna 1818., na skuptini kapetana koje je pozvao u Travnik, uz strogu naredbu da moraju
doi. Na skuptinu je pozvao i Simbena, austrijskog konzula. Od bosanskog valije konzul je traio slijedee:
1. Da se sa granice udalje svi koji naruavaju sigurnost i red, posebno Hasan-aga Peki; 2. da se podmiri teta uinjena u Krukovai; 3. da se nadoknadi teta koju je poinio
banjaluki kapetan austrijskim podanicima
kad su pravili patau (rakiju patoku) i to da
se namiri iz kapetanove zaostavtine; 4. da
se ispita napad na carinski ured u Vojniu i
namiri teta. Potom je konzul predoio valiji sve fermane, bujurldije i tahirate koji se
odnose na spomenute predmete, a koje mu
je ostavio Sulejman-paa. Vezir je izjavio da
ne moe ulaziti u sve pojedinosti, da e se,
inae, starati za red i mir na granici, ali da
nee preuzeti nerijeene predmete iz vremena prethodnog vezira. On zna da narod u
Bosni nije bio zadovoljan nijednim vezirom
do sada, ali to njega nee sprijeiti da ne rjeava sporove po pravdi.
U to vrijeme su se pogorali meunarodni
odnosi, pa su u vezi s tim kolale razne vijesti.
Izmeu ostalog, govorilo se da su se pogora-

li odnosi izmeu Rusije i Turske, te da je austrijski dvor stao na rusku stranu, pa je jedan
korpus na turskoj granici stavljen u pripravnost. Ove vijesti su uznemiravale krajiko
stanovnitvo i poveavale nezadovoljstvo nezadovoljstvo prema susjednoj Carevini. Stoga je Mustafa-paa odrao u Novom (Bos.
Novom) sastanak sa krajikim kapetanima,
na kojem se vijealo o prilikama na granici.
Na veliko iznenaenje prisutnih, na tom sastanku pojavio se i uveni Hasan-aga Peki,
sa druinom od 500 ljutih Krajinika, muslimana i kranjana, kojeg je, bez obzira na
sve, u Novi pozvao Mustafa-paa. Na tom
skupu Hasan-agi nije prijetila nikakva opasnost, jer je imao veu druinu od Mustafa-paine, koji se na tom skupu osjeao kao
zarobljenik Hasan-aginih ljudi, te u Novom
nije mogao ostvariti planove koje je ostvario
u Prijedoru i Starom Majdanu. Odluio je da
ode u Biha, da tamo sredi stanje, a Hasanagi odobrio da se vrati u Pe (igrad), s tim da
mu se, svakako, pridrui u Bihau, 19. avgusta 1820. godine.
Na sve diplomatske note i proteste upuivane Mustafa-pai od strane austrijskog konzula Simbena, da se Vojna krajina oslobodi
od pljakaa i svih drugih zlikovaca, (kao
i da se uklone njihovi zatitnici Hasan-aga
Peki, Suljo Rizvi i Mahmut-aga ati), on
je sam sebe tjeio rijeima: Turci imaju obiaj da gone Hasan-agu kolima (bez urbe), a
on je ve u mojim kolima!
Meutim, izmeu javnih izjava i stvarnog stanja bila je velika razlika. Naime, konzul je preko svojih uhoda koji su se nalazili u Mustafa-painom krugu bio obavijeten
da nema ni govora o likvidiranju ili hapenju turskih monika, nego samo o tome da
ih Mustafa-paa udalji sa granice to bezbolnije. Na primjer, Hasan-agu e pokuati
da udalji sa granice tako to e mu predloiti da bude kod njega buljubaa, i dati mu
ifluk sa 20 podanika u kraju oko Skoplja.
Ali ni taj pokuaj nee biti izvodljiv zato to
Hasan-aga ne smatra da je bilo za to kriv.
Koje su to moje grijeke, ko su zloinci, ko
su tuitelji, neka dou i kau mi u lice, neka
pokau svjedoanstva kojima mogu dokaza-

97

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

ti moju krivicu, neka se nae bilo ko da bi

mogao potvrditi da sam uestvovao u pljakanju aura, siktao je Hasan-aga Peki pred
Mustafa-paom.
U tako buntovnoj i hirovitoj Bosni, krajiki kapetani su se sjedinjavali, svaali i meusobno optuivali, pa ak, (kako smo istakli),
meusobno vodili prave male ratove. To je
slabilo njihovu mo i inilo ih lahkim plijenom i valije i austrijskih uhoda. Tek na poziv
Delal-pae, Mustafa-paa je uspio da skupi
i opremi vojsku i krene na Crnu Goru, 26.
novembra 1820. godine, sa dvije hiljade ljudi, uglavnom spahijske vojske iz svog sandaka, kojoj se prikljuio i Hasan-aga Peki.
Za uspjeno ratovanje i iskazanu veliku hrabrost u Crnoj Gori, kako se ulo, Hasan-aga
Peki je posebno odlikovan ukrasnim orujem. Govorilo se da e bosanski valija odobriti Hasan-agi Pekom napad na Cetingrad
i da e dobiti rang pae. Ostvarile su se tvrdnje hrvatskih graniara da se Hasan-aga, po
povratku iz Crne Gore, ponaao na granici
kako je htio, zato to je imao podrku svih
valija: on je mogao biti veoma koristan ukoliko doe do rata!
Ni jedan krajiki kapetan ni na kakve valijine nagovore nije elio imati Hasan-agu
Pekog za svoga neprijatelja. Posebno je isticana njegova hrabrost i odvanost u boju sa
Crnogorcima. ak su kapetani Krajine obeali veziru dati po 20 kesa ako obustavi sve
napade na Hasan-agu koje je poduzimao na
zahtjev konzula Simbena. to se tie Hasan-age, on zaista nije mario za optube koje
su protiv njega podnoene. vrsto prijateljstvo sa bihakim kapetanom i agama pet
tvrava: Pei, turlia, Velike Kladue, Todorova i Podzvizda davali su mu moralnu i
materijalnu podrku. Oholost ovih aga bila
je sada na vrhuncu, pa su o Porti govorili s
potpunim omalovaavanjem.
Svoj davnanji plan da osvoji Cetingrad,
Hasan-aga Peki ostvario je uz pomo kapetana Bihaa, Vakufa, Kljua, Dubice, Prijedora i Buima. I dok su austrijski konzuli protestovali, a vezir obeavao da e srediti
stanje na granici, dotle je Hasan-aga Peki
bezobzirno upadao na susjedna podruja.

98

Hasan-aga Peki u ustanku

Husein-bega Gradaevia
Buntovna, razjedinjena i ljuta kao razvaljeno gnijezdo strljenova - Krajina uini
granicu izmeu Turske i Austrije jo nesigurnijom. Buntovni i nemirni Hasa-aga Peki bio je za Austrijance trn u oku, te su od
Porte traili da sami uhvate i kazne tog nemirnog starca, koji je u tim vremenima nemirne Bosne predstavljao pravu tiraniju svojim protivnicima. Porta u sutini nije marila
za buntovno dranje bosanskih kapetana, ali
je njen tadanji stav proizlazio iz stalnih tubi austrijskog internuncija.
U tim hirovitim i nemirnim bosanskim
vremenima poeo je i uveni bosanski ustanak protiv Turskog Carstva, pokret za samostalnost Bosne i Hercegovine. Na sastanku u Tuzli bosanski prvaci izabrae za vou
ustanka mlaanog kapetana od pitomog
grada Gradaca u ravnoj Posavini Husein-bega Gradaevia. Po Bosni se razlijetae glasnici da se sakuplja bosanska vojska
pod bajrak Zmaja od Bosne.U tu bosansku
gungulu i bunu ue i starina Hasan-aga.
im je voa pokreta, gradaaki kapetan
Husein-beg, poslao svoga glasnika starom
Hasan-agi, ovaj stari i iskusni ratnik. u dubokoj ivotnoj dobi podigao je svoje Krajinike i na svome konju. uvenom Lastavici sa
dvadeset hiljada ljutih Krajinika otiao pod
bajrak Zmaja od Bosne. I kao to se nekad
hrabro borio protiv Austrijanaca, tako je i
sada svojom sabljom razgonio Turkue. Starac je mislio da e se sada konano ostvariti njegov san o bosanskoj samostalnosti. Radovala ga je golema hrabrost mladog Husein-bega Gradaevia, koji je besprimjernom
hrabrou vodio bosanske ustanike.
Ali i pored golemog poraza turske vojske,
stara bosanska nesloga i zavist bosanskih i
posebno hercegovakih begova i aga upropastie i te bosanske ideale. Lukave Osmanlije, svojim spletkama, rastoie bosansko jedinstvo, raspri se bosanska vojska, a mladi
voa Pokreta povrati se nakon poraza kod
Sarajeva u svoju ravnu Posavinu da predahne u svome orlovskom zamku u Gradacu jo

GRAANIKI GLASNIK BROJ 23, 2007.

koji dan, a onda ode tuno u Kaure preko

Save da vie nikada ne sjedne na Seir-ardak svoje bijele kule i pogleda uz svoju ravnu Posavinu.
Stari Hasan-aga, skrhan stvarnou i
ogoren porazom, vrati se u svoj Peigrad i
vrsto opasa kulu vjernim Krajinicima, kunui hercegovake prvake i tuzlanskog kapetana zbog izdaje. I tako Hasan-aga Peki, uz
pratnju turskih askera stie u Stambol, gdje
mu u hanu na Atmejdanu odredie odaju. U
drugom malo daljem hanu, bio je smjeten
Zmaj od Bosne Husein-kapetan Gradaevi. Strae turskog askera starale se da ne
doznaju jedan za drugog.
Veliki vezir je poelio da ga vidi. I jednog
dana odvedoe ga Velikom veziru. Vezir mu
ukaza posebnu poast. Nakon ibuka i kahve
rastade se s njim prijateljski. Idui od hana
pozli Hasan-agi i stari gorostas pade u odaji
hana da se vie nikada ne podigne.1
Hasan-aga Peki je prkosni i ponosni
Krajinik, koji je iskazivao prkos prema svemu to je strano, a osobito prema vlasti okupatora, bilo turskog ili austrijskog, silan ponos naeg ovjeka, koji samo Boga na nebesima tuje, koji mu daje osjeaj u vlastitu snagu i pravinost, to se da zakljuiti iz poruka
sa bajraka Hasanage Pekog.
Trule Otomanske Imperije, koja u agoniji zavodi reformatorske mjere, ne bi li se
spasilo to se spasiti moe, natjerala je Bonjake Krajinike, begovskog roda i sirotinju
da na svoju ruku vodi ratove i bune, okreui se protiv propisa sultanova namjesnika u
Travniku. Vezir jednakom mrnjom mrzi
1 Husein A. ehi, Kronika s onu stranu Vojne Kra-

jine, Glasnik XI-XII, Sarajevo,1968., 512 - 519

i ovu zemlju i njene ljude kako je to ostalo

u zapamenjima i povijesnim listinama travnikog vezira Ibrahim Hilmi-pae.
Sve su to Krajinici pod bajrakom Hasanage Pekog inili iz uvjerenja da su svoji na
svome, a da su turkue obini doljaci, dakle osvajai. Prema tome, ljuti Krajinici nisu
htjeli ni Turke ni Austrijance. Oni su traili
svoju vlast. Njihova je tragika u njihovoj neslozi i u maloj moi, koja pada pod noge konjice i tirana koje alje sultan da smire Bosnu, te uljive Bosance to se busaju u prsa o
svome junatvu.
Hasan-aga Peki i njegovi Krajinici izlijevali su silnu ljubav prema Bosni, prema
njenoj samostalnosti. To je na najljepi nain
iskazao Husein Ahmeda ehi u istoimenoj
pjesmi, koju je napisao 1934. godine.
ume zlatna ita niz dolove tihe,
Hrastove ume miriu svjeinom,
Po brijeju divnom drumovi se niu
I nestaju tamo za steom planinom.
Serhat bajni uti, niz drum eta ide,
A pred etom junak, stasit ko hrast stari,
Vilen mu je konjic, dolama mu zlatna,
A za pasom ree puka i handari.
Poznaju ga gora i dolovi ravni,
U palanci svakoj o njemu se zbori,
I padiah moni u Stambolu uti
Kad kuburom ljutom na Krajini zbori.
O veziru tamo u Travniku ravnu
Nije htio uti sa Krajine aga,
apatom su svuda zborili Krajinom:
- Eto drumom ide gordi Hasan-aga! -

99