Izvadak iz opirnog rada o Vlahi Bukovcu

Prijelaz 19. u 20. stoljee turbulentno je razdoblje velikih promjena i pretpostavki za

stvaranje modernog svijeta. Nakon historizma i neostilova u 19. stoljeu u likovnim se
umjetnostima pojavljuje itav niz novih pravaca predvoenih impresionizmom, simbolizmom
i ekspresionizmom, a brojna tehnika postignua 19. stoljea, meu njima i fotografija,
prejudicirat e novi identitet ovjeka u novome stoljeu. Opstinantno vienje svijeta i opa
patetika posebno e isplivati u knjievnosti u kojoj se pojavljuju nove teme (estetika rugobe,
ogoljela psiha, loe navike, gaenje, eksplikacija seksualnosti, negacija sakralnosti, divinacija
novog politikog poretka) i nove forme (nestrofinost, nesronost) 1. Javlja se i Baudelaire kao
prvi modernist sa svojim Cvjetovima zla koji, rugajui se, novim nadopunjava staro.
Rimbaud, kao pretea nadrealizma i iskreni nastavlja Baudelairov zabavlja se podsvjesnim,
kao to e to kasnije initi Salvador Dali. A izmeu modernizma i nadrealizma, kada na
pozornicu stupa ekspresionizam, Freud u Beu otkriva znanje budunosti. Oscilacije
ovjekove nutrine izbijaju na povrinu na posve nov nain psihoanalizom. Otkriva se da su
snovi vrlo vaan dio realiteta. Nije li to izvanredan trijumf ovjeanstva?
Kao i

ostatak Europe i Hrvatska prati umjetnike trendove zemalja Zapada. Uz

secesiju i bidermajer te procvat industrijskog graditeljstva pojavljuje se realizam predvoen

Vjekoslavom Karasom. O prilikama likovnih umjetnika u Hrvatskoj u to doba rjeito govori
injenica kako su se morali uzdravati slikajui cimere tj. natpise za prodavaonice i
obrtnike radnje. Znakovito je da je Karas ivot zavrio samoubojstvom, bacivi se u Kupu. 2
Krajolike su prikazivali Wadinger i Ferdo Kovai, a kasnije se pojavila i tzv. munchenska
kola: J. Rai, M. Kraljevi i dr. U kiparstvu nastupa najvei kipar prve polovice 20. st. i prvi
koji e pronijeti hrvatsku umjetnost u svijet Ivan Metrovi. Pojavljuje se i fotografija, gradi
se Donji grad (Novi Zagreb), a u knjievnosti nastupaju Leskovar, Gjalski i Mato kojeg esto
nazivaju hrvatskim Baudelairom.
U tom razdoblju pojavljuje se i predmet naeg rada, slikar Vlaho Bukovac koji iz
Pariza donosi duh impresionizma i posebno utjee na mlade slikare (ukljuujui i one iz
Zlatne dvorane). U ovom radu prikazat emo njegov ivotni put s posebnim naglaskom na
sliku Gunduliev san koju emo i analizirati s likovnog gledita. Takoer emo je usporediti
sa srodnim djelima iz istog razdoblja i opedrutvenom situacijom tadanje Hrvatske.

()
1
2

Usp. s http://www.marinakrleza.com/view.asp?p=52&=9
Usp. s Radovan Ivanevi: Stilovi, razdoblja i ivot II, Profil, Zagreb, 2000, str. 282.

Pristupajui umjetnosti 21. stoljea esto pristupamo u konfuzan svijet u kojem je na

prvu loptu ponekad nemogue razluiti remek-djelo od obinog unda. Nailazei na taj
paradoks, postavljamo si pitanje to sve utjee na umjetnost? Je li to prvenstveno estetika i
slikarsko umijee ili pak ideja kao pokreta moderne pop-kulture? Svatko od nas barem se
jednom zapitao bi li neka slika ve renomiranog slikara postigla isti uspjeh da ju je predstavio
nepoznati anonimac?
Apstrakcija moderne umjetnosti esto zna biti i vrlo degutantna pa tako danas
umjetnost predstavlja i autorov izmet, ispaljivanje epova iz stranjica tijekom koncerata ili
pak zaklani pijetao ili razbijeni televizor. Unato svemu tome valja zakljuiti da postmoderna
umjetnost jest takva upravo zbog drutva koje ju ini i oblikuje, tako da se danas (nesvjesno)
zgraavamo upravo nad onim to sami i jesmo.
Cilj ove nae pomalo digresivne prolegomene prvotno nije bio zamiljen kao analiza
suvremenosti u opeljudskom i kulturnom kontekstu, ali smo zakljuili da bi bilo smjelo
osvrnuti se na ove fenomene upravo zbog toga kako bismo napravili kljunu distinkciju
izmeu akademske i moderne umjetnosti. A ona lei u injenici da akademska umjetnost i
openito tradicionalna kultura svakome predstavljaju kanon i osjeaj lijepoga i da je klasino
uglavnom i sinonim za provjereno.

()
O vanosti i znaaju opusa Vlahe Bukovca svjedoe brojne osvojene nagrade te visoke
cijene koje njegova djela postiu na brojnim aukcijama. U prilog govori i injenica da e su u
rujnu 2009. otvoriti velika izloba Vlahe Bukovca u Gemeentemuseumu u Haagu, koji je
jedan od 50 najvanijih muzeja svijeta, a u svom fundusu ima najveu zbirku Mondrianovih
djela.
Meu ostalim, tema koja je zaokupljala umjetnike na prijelazu iz 19. u 20. stoljee bila
je i fantastika. Prikazavi se ovaj put kao simbolist, Vlaho Bukovac najavljuje
ekspresionistike motive djelom Fantazija iz 1906. u kojem odsjeene glave njegove ene i
etvero njegove djece, bizarno posloene jedna ispod druge simboliziraju obiteljski strah od
smrti i prolaznosti. Groteskna je i lutka koja na dnu slike opominje da e nas, kao i sve tvari,
snai jednaka sudbina.3
Vlaho Bukovac zasigurno je obiljeio svoje vrijeme i spada meu najznaajnije
hrvatske moderne umjetnike. Stvorio je preko 400 portreta i 150 razliitih slika od kojih su
3

Usp. s http://www.marinakrleza.com/view.asp?p=52&=9

mnoge antologijske. Zanimljiva je crtica da je najviu cijenu postiglo Bukovevo ulje na

platnu, poznatije pod engleskim nazivom Reclining Nude koje je na aukciji Bonhams u
Londonu postiglo cijenu od 1.030.000 kuna.4 Kao to je sluaj s mnogih hrvatskim
umjetnicima i znanstvenicima, zbog famoznog hrvatskog jala, spletki i podvala, i Bukovac je
napustio zemlju i nastavio djelovati u Pragu.
Hrvatska umjetnost time je izgubila najznaajnijeg slikara koji je trebao stvoriti nove
narataje likovnih umjetnika. Djelujui u inozemstvu kao profesor, Bukovac je napravio puno
za eku povijest umjetnosti, ali se nikad nije potpuno stopio s Pragom. Njegova dua bila je
na Jugu, u Hrvatskoj, gdje je nakon njegove nenadane smrti i prenesen njegov pepeo.
Za ivota je govorio: ...domovina se sama ne ini, to je uplja rije, mi smo domovina...!5
Danas su za nas Bukovac, kao i Tesla, Mato i jo mnogi drugi, ikone koje su
obiljeile povijest nae umjetnosti i znanosti. Da nije bilo njih, naa bi umjetnost opstala, ali
bi bila zakinuta za veliine koje zapravo i ine jednu nacionalnu umjetnost takvom kakva jest
malenom, ali znaajnim dijelom kulturnog kruga jedne vee sfere, ili kako bi to rekao
Cesari kapi koja ini slap.
Stoga danas nau umjetnost promiimo vie nego ikada jer e nam upravo kultura
osigurati mjesto u ovom globaliziranom drutvu i po njoj emo biti uvijek biti prepoznatljivi.
Sauvamo li svoj kulturni identitet, zasigurno emo ouvati i svoje nacionalno bie i dignitet.
A uspijemo li u svemu tomu, naporni naih velikana zasigurno nee biti uzaludni.

4
5

http://www.nacional.hr/clanak/42395/igor-zidic-salje-bukovca-u-haag
Grgo Gamulin, Hrvatsko slikarstvo na prijelazu iz XIX. u XX. stoljee, Naprijed, Zagreb, 1995. str. 56