UDK 792(091) Brean, I.

Primljeno: 10. senja 2011.

Prihvaeno: 31. svibnja 2011.
Izvorni znanstveni lanak

Ana Penjak, prof.

Kinezioloki fakultet Sveuilita u Splitu
Split, Hrvatska
ana.penjak@kifst.hr

POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA

HAMLETA U SELU MRDUA DONJA IVE BREANA KAO
PRIMJER POLITIKOG KAZALITA U NOVOJ POVESTI

Saetak
Politika je bila i jest nezaobilazna tema kazalita u svako
doba. Cilj uputanja u kratku pustolovinu kroz povest
politikog kazalita jest da se ukae kako ono ne pripada
samo prolosti, naprotiv: ono to je Eshila 472. pre
Krista potaklo da napie prvi sauvani komad potaknulo
je i Ivu Breana da, u novoj prolosti, napie svoj
kazalini komad. Prema sudu mnogih kritiara jedan od
najutjecajnih hrvatskih dramskih tekstova u suvremenoj
hrvatskoj knjievnosti predstavlja upravo dramski tekst Ive
Breana Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja. Drama
o licemjerju, lopovluku i oportunistima zaodjevenim
politikim frazama, bez obzira na vreme i politiko
ureenje u kojemu se prikazuje, zapravo je tekst o nama
danas, jer svjedoi o tome kako se Bukare i dalje raaju i
uspjeno vladaju.
Kljune rei: politiko kazalite; Ivo Brean; groteskna
trageda; intertekstualnost; teatar u teatru

Politika i/ili kazalite

Na francuskom thtre politique, na engleskom political theatre, na njemakom
politisches Theater, na talanskom teatro politico, na hrvatskom politiko kazalite:
navedena sintagma mogla bi navesti na pomisao da je re o kazalitu koje se
razvilo u moderno vreme, tj. da se radi o suvremenom fenomenu. Politiko

103

ADRIAS svezak 17, 2010.

je kazalite gotovo tako staro kao kazalite samo,1 tvrdi Siegfried Melchinger u
predgovoru svoje knjige Povest politikog kazalita, to ujedno opovrgava tvrdnju
da je politiko kazalite izum noveg datuma.2 Drugim reima, politika je oduvek
bila sastavni dio ovjekova ivota, jer je ovjek uvek bio i jest nevidljivo povezan
s politikim i ekonomskim imbenicima svojega vremena ili, kako je to Brecht
jednom rekao: Da zaradi ruak, svaki kineski kuli mora se baviti svjetskom
politikom.3 Politika je vana i u svako doba neodloiva kazalina tema. Politika
se na pozornici, to god pod tim podrazumevali: dravu, vladara, monika, rat,
mir ili vlasnitvo, uvek pojavljuje kao neto konkretno. Prikazujui individuume
in statu agendi, koji su u stanju birati izmeu vie mogunosti, kazalite ima priliku
prikazati akcu na dva naina: kao rezultat oitljivih motiva, ili kao proces u kojem
akca nastaje. Ono (politiko kazalite) se prikazuje publici koja njegov predmet
mora prepoznati. Povest politikog kazalita pokazala je da je ono ishodite
svojih tema uvek nalazilo upravo u aktualnostima. Meutim, s druge strane,
uzmemo li pojam politike u etimolokom smislu, doi emo do zakljuka da bi
svako kazalite nuno trebalo biti politiko, jer ono svoje protagoniste smjeta
u nekakav grad, prostor ili skupinu. No, je li uistinu ba svako kazalite nuno
politiko?
Da svako kazalite ipak ne nuno politiko, pokazuje i razlika izmeu
politikog i nepolitikog kazalita. Naime, politiko kazalite uspostavlja odreene
situace ili zbivanja koja su od vanosti mnogima, ako ne i svima, prikazujui
istovremeno obrasce ponaanja u danim situacama, apelirajui na direktnu
kritiku gledalaca. Iz toga sledi da je politiko kazalite kritiko kazalite, jer se
kritika uvek upuuje u ime druke, neutvrene opozice. Meutim, moda je
najznaajna karakteristika politikog kazalita upravo trenutak uspostavljanja
situace u kojoj se gledatelj suoava s istinom koja ga se, ali i drugih pojedinaca
ako ne i svih, neposredno tie. Trenutak suoavanja s istinom prerasta u trenutak
suoavanja s drutvenom stvarnou, tj. javnom istinom. I upravo je javna istina
cilj, ali i primarna razlika izmeu politikog i nepolitikog kazalita, politikog
kazalita kao mjesta na kojemu se o takvim procesima moe javno raspravljati.
Kazalite kao oblik umjetnosti i kao kulturna djelatnost oduvek je i sluilo
kao politiko sredstvo za postizanje nekog cilja. Ti su se ciljevi razlikovali ovisno
o vremenskom trenutku, ali i ovisno o razliitim geografskim prostorima. Tako se
moe naii na razliite ciljeve od onih koji su na pozornici eljeli prikazati mo
1

Melchinger, S., Povest politikog kazalita, Zagreb: Graki zavod Hrvatske, 1989., str. 5.

Da je politiko u najveoj mjeri bilo kazalite u Ateni, V. stoljee, govore nam djela tragediografa Eshila, Sofokla, Euripida i komediografa Aristofana. Najstari tekst koji posjedujemo,
a koji pripada upravo politikom kazalitu, Eshilova je drama (trageda) Perzanci iz 472. u:
Melchinger S., op. cit., str. 7, 21.

Piscator, E., Politiko kazalite, Zagreb: Cekade, 1985., str. 99.

104

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

uprizorenjem nekog vladara, do onih koji su htjeli prikazati nemo uprizorenjem

potlaenog individualaca ili manjine.
Politika je u svako doba bila i jest nezaobilazna tema kazalita jer ono
(politiko kazalite) pokazuje ovjekovu sposobnost da djeluje, prikazuje ljudsko
iskustvo, prolo, sadanje i ono koje e moda tek uslediti; prikazuje bitna i
presudna etika, socalna, politika, moralna i egzistencalna pitanja odreenog
vremena i prostora, a zna se da nedna druga vrsta umjetnosti ne moe tako
dobro sve to prikazati, kao to to moe kazalite. To potvruje Melchingerovu
tvrdnja da je kazalite bilo i jest objekt politike kao to je politika bila i jest objekt
kazalita: njegova tema.4 Stoga nas i ne udi da kazalite, kao umjetnost i kao
kulturna djelatnost, izravno reagira na bilo kakve promjene u drutvu, posebice
na politike i dravne.

Od Eshila i Oreste, Shakespearea i Richarda III. do Breana i

Predstave Hamleta u selu Mrdua Donja
Brojni su bili pokuaji omalovaavanja kazalita koje se bavilo politikom od
davnih dana pa sve do nove povesti. Omalovaavanje je najee rezultiralo
zabranom rada kazalita ili skidanjem odreene, neprimjerene predstave s
repertoara. Razlozi tome bili su brojni i posve raznoliki: od tvrdnje da politiko
kazalite kvari pojedinca i dravu, do onoga da kazalite radi protiv drave.
Kazalini rad zabranjivale su brojne instituce i njezini predstavnici: od crkve u
srednjem veku, do puritanske vlade 1642. godine u Engleskoj, pa ak i Kongresa
amerike revoluce 1774. godine. S druge strane, ukoliko ne bi dolo do zabrane
rada, onda bi se vrlo esto dogaalo da se vlast direktno upletala u njegov rad.
Najstari primjer upletanja vlasti u rad kazalita koje se bavilo politikom jest onaj
s kraja 5. stoljea u Ateni, kada je grad izgubio svoju slobodu dok je Akropolu
zaposjelo zapovjednitvo okupacskih snaga. Iako je politiko kazalite u najveoj
mjeri bilo izraeno upravo u Ateni, tada je zabranjeno prikazivati kazaline
komade s politikom tematikom. Naime, kazalite je u to doba u Ateni bilo polis,
a polis je, kako je poznato, znaio demokracu. I iako su ba Grci slobodu govora
smatrali temeljnom postavkom demokrace, vrlo e retko politiko kazalite i
dramatiari biti slobodni u tom smislu. To dokazuje i injenica da su upravo dvojica
tragediografa, Eshil, a se drama Oresta5 smatra jednom od najveih politikih
4

Melchinger, S., op. cit.

Radnja drame temelji se na prii o jednoj eni koja je, dok joj je mu bio u ratu, nala ljubavnika. Inae, mu joj je bio vladar. Na povratku iz rata ena i ljubavnik ubaju njezina mua
uzurpirajui, istovremeno, vlast. Budui da je zakonitost prekrena, par se odluuje latiti tirane. Ali ker i sin ubenog vladara nisu spremni prihvatiti ubojstvo oca ni novu tiranu,

105

ADRIAS svezak 17, 2010.

drama ikad napisanih, u kojoj je po prvi put na pozornici javno prikazan odnos
moi i nasilja, te Euripid, bili prisiljeni napustiti taj polis i umreti u prognanstvu.
Nadalje, 1737. godine u Engleskoj je osnovana sluba lorda komornika, ime
je i slubeno uvedena cenzura koja e tek 1968. godine biti i slubeno ukinuta.
Godina 1930. ostala je zabiljeena kao godina u kojoj je Staljin, pod krinkom da
bi socalistiki realizam trebao nadomjestiti eksperimentalni malograanski
formalizam, likvidirao revolucionarno kazalite. I Hitler je, s druge strane, u
povesti politikog kazalita linost koja je na kazalite vrila represu. Naime,
nedugo nakon Staljina, Hitler je u Njemakoj naredio glajhaltung kazalita.
Takvih je primjera repese, upletanja i omalovaavanja politikog kazalita, ali
i kazalita openito, kroz povest bilo mnogo vie nego to je navedeno. No, da
povest politikog kazalita nisu obiljeili samo prethodno navedeni mrani
trenutci, govore imena i djela autora koji su svojim radom obogatili dugu povest
politikog kazalita.
Naime, svjetska povest kazalita poinje upravo politikim kazalitem,
i to davne 472. godine u Dionizevom kazalitu, kada je prikazana prva, ve
prethodno spomenuta trageda: Eshilova Oresta. Ta e trageda probiti put
celom jednom nizu dramatiara, poput Sofokla i Euripida, koji su obiljeili
povest politikog kazalita. No, 5. stoljee pre Krista ne obiljeila samo
trageda, ve i komeda. Tolstoj je rekao da je sudbina umjetnosti da prenosi
istinu iz uma u osjeaj. Lenjin je govorio o toplom srcu Gorkoga. A Mejerhold
je alio to u politikim komadima ne nigdje prikazan ovjek koji u najteem
trenutku zrai naivnom, gotovo djejom radosti, kao primjerice Lenjin; jer, on je
bio sposoban da se smei u najteem trenutku borbe. [...] Tko razum izjednauje
s osjeajnom hladnoom, ini lo politiki teatar jer amputira ljudsku prirodu. A
to bi sve to bilo bez humora? Bez dosjetke, ale i duhovitosti? [...] ala je opi
argument. Ona se izmeu irone i groteske igra kazalinim sredstvima da bi
ismala to to se u povesti i sadanjosti pokazalo kao izvanvremensko, a moe
se predvidjeti i u budunosti: glupost.6
Komeda se, ba poput tragede, primarno bavila aktualnim politikim
temama. Meu piscima komeda najzastupljeni je Aristofan s jedanaest
sauvanih komeda, od kojih je est isto politiko kazalite. Zadatak komede
bio je pouiti grad i njegove stanovnike dobru i istini. Najboljim sredstvom
izraavanja pokazali su se upravo ruganje, grubosti, besramne ale i poalice,
te se odluuju na umorstvo majke, tj. umorstvo tiranina. No, ubojica ne moe preuzeti vlast
koja mu legalno pripada, jer su mu ruke uprljane krvlju poinjenog zloina. U tom trenutku
privatna krvna osveta postaje politikom. Sud kanjava kapitalni zloin u ime drave, dok
se krvnim srodnicima osporava pravo da sami izvre pravdu. Kraj celoga tog politikog
komada lei u formiranju pravne drave kao posljednje instance privatnih zloina.
6

Melchinger, S., op. cit., str. 511-512.

106

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

umotani u anr komede. Nadalje, barok e, s druge strane, pruiti kazalitu i

komedi zlatno razdoblje. Politiko kazalite Zlatnoga veka vie se ne dogaalo
samo na univerzalnoj razini, ve i na razini brojnih stvorenih drava i naca.
Commedia dellarte, koja je osvojila celu Europu, samo je jedan primjer toga.
Politiko je kazalite, zahvaljujui moda ponajvie upravo komedi, svladalo ne
samo granice zemalja, ve i razliku meu klasama. Nadalje, u celom tom nizu
nezaobilazan je, dakako, i Shakespeare sa svojim dramama karaktera. Naime,
ne mogu se ba svi Shakespeareovi komadi okruniti titulom politikog kazalita.
Hamlet, Macbeth, Kralj Lear, Troil i Kresida, triloga Henri VI., ali i Mjera za mjeru te
Oluja samo su dio kraljevskih, tj. povesnih drama, histories, u kojima je politika
sredinja tema. Corneille, Racine i Molire, Schiller, Nestroy, Victor Hugo i svi
oni nespomenuti, ali zbog toga ne i manje vani, samo su dio niza dramatiara
koji su svojim radom i djelima ostali zabiljeeni u povesti politikog kazalita.
Remek-djela politikog kazalita u 19. stoljeu predstavljaju Bchnerova Danteova
smrt i Woyzeck, te Gogoljev Revizor, dok e to isto u moderni predstavljati
Ibsenovo kazalite, osobito djelo Sablasti, Tolstojeva Mo tmine, te brojna druga
djela. Zasebno mjesto u novoj povesti zasigurno pripada Brechtu i Piscatoru,
inae dvojici ljudi koji su uspjeli sruiti dogmu da politici, tom prljavom poslu,
nema mjesta u umjetnosti openito, pa tako ni u kazalitu. Dok je Brecht gotovo
iskljuivo pisao politiko kazalite, Piscator je svoje mjesto u povesti politikog
kazalita zasluio, jer je upravo on postao prvim teoretiarem politikog kazalita.
S druge strane, Hrvatska je nova povest, od sredine 20. stoljea naovamo,
obiljeena nizom velikih promjena i prevrata koji su uvelike utjecali na dramsku
produkcu. U prvom redu izmenilo se na naem podruju nekoliko reima i
bili smo delom vienacionalnih dravnih tvorevina, poevi od Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, potom Kraljevine Jugoslave, nakon toga Nezavisne
Drave Hrvatske i na koncu jednopartske, totalitarne drave pod tri imena
Demokratska Federativna Jugoslava, Federativna Narodna Republika
Jugoslava i Socalistika Federativna Republika Jugoslava. Sve je to bilo
popraeno lomovima i krizama te nizom ustavnih, politikih, administrativnih
i gospodarskih reformi, kao i rastuim nacionalnim, vjerskim, ideolokim i
drutvenim antagonizmima. Svi su reimi kazalite podreivali svojim vojnim,
politikim i ideolokim interesima, a skrivenim ili otvorenim mehanizmima
cenzure branili su mu ono to se ne smjelo prikazivati. Iako bi se oekivalo da
e nakon raspada Jugoslave, pada komunistikog sustava, rata u Hrvatskoj te
naposljetku steene samostalnosti hrvatske drave i proklamirane slobode, na
scenu hrvatskoga nacionalnog kazalita napokon izai na povrinu govor o,
mnogo puta do sada, zabranjenim temama, dogodilo se neto posve neoekivano
dramski su autori zautjeli na temu politike, dok su neki ak i otili u druge

107

ADRIAS svezak 17, 2010.

dramske anrove (Nedjeljko Fabrio, Ivan Kuan) ili u prozu (Ivo Brean). Tema
ovog rada, ujedno i dio naslova, Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja, dramski je
prvenac knjievnika i dramatiara Ive Breana. S obzirom na to da ovu njegovu
dramu, napisanu 1965. godine, s punim pravom moemo oznaiti atributom
politika, pokuat emo je analizirati u kontekstu povesti politikog kazalita,
s jedne strane, i politike situace vremena u kojem je drama nastala, s druge
strane.

O emu govori Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja?

Tekst Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja7 dramski je prvenac Ive Breana,8
napisan 1965. godine, dok je denitivan oblik zadobio obogativi se iskustvom
istoimene premerne kazaline izvedbe u travnju 1971. u Teatru ITD, u rei
Boidara Violia, te je iste godine djelo tiskano u asopisu Kolo.
S obzirom na to da se kroz stude i napise o toj drami nigdje ne protee misao
o njezinoj pripadnosti pukom teatru, rade se, pri odreivanju pripadnosti
drame, koristi oznaka groteskna trageda, koja je ujedno i naslov Breanovih dvu
knjiga: Groteskne tragede (Zagreb 1979) i Nove groteskne tragede (Zagreb 1989).
Naime, Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja ne niti folklorna drama, ne
niti puki igrokaz, ne laka satira i obraun s obiljejima posebnosti nacionalna
znaenja.9 Ta groteskna trageda, kako je odreuje i sam autor, travesta je
7

U proirenoj inaici naziv Breanovog teksta glasi: Nezapamena predstava Hamleta u selu
Mrdua Donja opine Blatnik, odrana u organizaci Mjesnog aktiva Narodnog fronta, Poljoprivredne zadruge i Mjesnog aktiva Parte, uz samopregoran rad i nesebino zalaganje ovih drugova
[slede imena dramskih likova i njihove uloge odnosno funkce u predstavi], u: Senker, B.,
Hrestomata nove hrvatske drame, II. dio (1941-1995), Zagreb: DISPUT, 2001., str. 255.

Roen je u 1936. godine u Vodicama kraj ibenika. Studirao je jugoslavenske jezike i knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Diplomiravi 1960. postaje profesor u ibenskoj gimnazi. Prvi dramski tekst etiri podzemne reke objavio je 1970. u splitskom asopisu
Vidik (sv. 26/27). Ve idue godine na daskama zagrebakog Teatra ITD, a nakon petogodinjeg uzaludnog nastojanja da mu neko kazalite izvede tekst, prikazana je groteskna
trageda Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja u rei Boidara Violia. Nakon premere
predstava je izvedena u gotovo svim kazalitima u zemlji, a prevedena je i izvoena u
Poljskoj, Austri, Njemakoj, SSSR-u, Bugarskoj i vedskoj. Osim Predstave Hamleta u selu
Mrdua Donja, Brean je objavio i sljedee drame: Neastivi na Filozofskom fakultetu (1975),
Smrt predsjednika kunog savjeta (1978), Sveana veera u pogrebnom poduzeu (1979), Vienje
Isusa Krista u kasarni VP2507 (napisana 1973., objavljena 1988), Arheoloka iskapanja kod sela
Dilj (1981), Anera (1983), Hidrocentrala u Suhom dolu (1985). U suradnji s redateljem Krstom
Papiem radio je na scenarima za lmove Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja (1972),
prema istoimenoj drami, Izbavitelj (1976), i Tajna Nikole Tesle (1985). Godine 1990. tiskan je i
prvi Breanov roman Ptice nebeske.

Batui, N., Drama i pozornica. Deset godina hrvatske drame na zagrebakim pozornicama (19641974), Novi Sad 1975., str. 198.

108

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

znamenite Shakespeareove tragede Hamlet,10 obogaena mnogim primislima na

nae posleratne prilike. Temeljni postupak u Breanovoj dramaturgi situiranje
je klasine dramske prie u suvremeni kontekst, dok je estetika djela podreena
politikoj borbi do te mjere, da je Brean kazalinu formu pretvorio u pravu
idejnu raspravu, na kraju ipak zabranjenu. Sluei se upravo poznatim dramskim
predlokom, Brean je stvorio originalno djelo koje svjedoi o primitivizmu,
gluposti i pokvarenosti jednog sustava i vremena. Djelo je komponirano u dva
dela i pet slika. Radnja drame, koja se zbiva pedesetih godina ovog stoljea,
smjetena je u maloj, primitivnoj seoskoj sredini Dalmatinske zagore, Mrdui
Donjoj, opini Blatnik, u kojoj, prema frontovskom zadatku, neuki mjetani
uvjebavaju izvedbu Shakespeareovog Hamleta odnosno Amleta. U toj e izvedbi
Shakespeareov tekst biti lokaliziran na seoski kolektiv i preveden u govor
Dalmatinske zagore, tj. Parte donjemrdukog Mjesnog aktiva.
Naime, na sastanku Narodnog fronta u selu Mrdua Donja, na kojem se
raspravljalo o oivljavanju kulturne djelatnosti, seljak imurina pria kako je u
Zagrebu gledao Hamleta. Mjesnik Bukara, partski sekretar i direktor zadruge,
a je re svetinja, nareuje seoskom uitelju kuncu, koji je ujedno i jedini
obrazovan u selu, ne samo da reira istoimenu predstavu, ve i da je prilagodi
selu kako bi je mjetani mogli razumjeti, jer Amlet triba bit jedan pozitivan
drug i rukovodilac, koji se bori za prava radnog naroda. Ne moe on tute da
bude niki princ, pristolonaslidnik, ta ti ga ja znam, ki ta je ba, reemo kazti,
drug... ovaj... kralj Petar.11 Nakon kratkog uiteljevog opiranja, on ipak poinje
s uvjebavanjem predstave za koju je angairao seljake amatere kao glumce. I
umjesto Shakespeareovih stihova i jampskog pentametra, scenom se ori deseterac,
ojkanje i politika frazeologa trenutka. Meutim, scene iz probe u potpunosti
10

Prouiti sveukupnu englesku prisutnost u hrvatskoj knjievnosti znailo bi pozorno utvrditi sve tragove, spominjanja, napravljene prevode, nakladnitvo, uspjele i neuspjele predstave, kritike, zatim opisati i objasniti sve prouavanje jezika te ujedno prouiti i analogni
odnos dvaju jezika i kulture. Jedino bi se na takav nain moglo shavatiti koliko neki jezik
i/ili neka kultura, u naem interesu engleski jezik i kultura, sudjeluju u ivotu nekoga naroda, tj. odreene drutvene sredine. Naime, sve do 20. stoljea moemo govoriti o jako
malom broju izravnih veza izmeu Hrvatske i Velike Britane. Radi se o susretu dvu nesusjedskih zemalja, meu kojima ne bilo intenzivneg poznavanja. Meutim, upravo uz
pomo intertekstualnosti moemo ui u trag nazonosti engleske kulture i utjecaja u hrvatskoj knjievnosti. U 19. stoljeu i poetkom 20 stoljea dva su velika imena svjetske knjievnosti bila nazona u hrvatskim tekstovima. Radi se, naime, o Byronu i Shakespeareu i su
tragovi vidljivi u djelima Kukuljevia, Demetra, Bogovia, Maurania, Stjepana Miletia,
kod kojega je Shakespeareov utjecaj naizraeni, pa sve do pojedinih pjesamaVladimira
Nazora i lirike Frana Galovia. Oblici u kojima su elementi dvaju autora prisutni nalaze se
u anrovima, likovima, prizorima pa sve do odjeka znamenitih stihova. Meutim, u razdoblju hrvatske moderne situaca se znaajno menja. Poinje se vrlo izravno pratiti sve ono
to se u svetu trenutno pie te se prema tom modelu pokuava uiti suvremeni izraz.

11

Brean, I., Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja, Zagreb: Prolog, 1979., str. 35.

109

ADRIAS svezak 17, 2010.

odgovaraju dogaajima i odnosima meu licima iz stvarnog ivota. Naime, Bukara

je u selu partski sekretar koji, u stvari, ne nita drugo nego uzurpator i tiranin,
lani borac i pronevjeritelj, bludnik i pandura koji u predstavi navlai masku
Klauda. Puljo je poltron, Ana, unato zaljubljenosti, ostaje vjerna i posluna ki,
dok se koro, koji u predstavi glumi Hamleta, povlai, pogledom uprtim u pod,
pred silom koja mu na kraju biva kriva za ubojstvo njegovog oca. Dva Hamleta,
danski i mrduki, isprepleu se do te mjere, da sr prvog skoro prerasta u realnost
drugog. Jedina je razlika to u Mrdui nema Hamletove osvete, nema kanjenih
krivica i nema Fortinbrasa, nego se sve zavrava prizorom svetkovine, orge,
derneka na kojemu se, uz pjesmu i kolo, slave jelo i pie, seks, kocka, nasilje, nered
i sebinost, tj. slave se tjelesni uitak i nihilizam.
Poznata pria o danskom kraljeviu mitski je objektivna; naprosto je onakva
kakva jest. Poinje se odmatati klupko zbivanja dok se u tu razmotanu nit poinje
sve vie zapletati pojedinac. Kozmike dimenze klasine tragede zamenjene
su drutvenim prostorom politike groteske koje Breanov Hamlet ine okrutnim
i stvarnim.
Vano je jo naglasiti i inovativnost jezika u drami koja se oituje upravo u
bogatstvu narodnog govora sa svim njegovim grubostima, neistoama, prepunog
psovki i pukih idioma, uz puno pjesme i plesa. Da Brean u djelo uistinu unosi
autentini govor Dalmatinske zagore, potkrepila bih sljedeim primjerom:
KORO: Nisam, Ane, tako mi divice Mare! Eto, svaki
put kad ti proem ispred kue, u vas glas
zapivam ne bi li ti na ponistru izala, a tebe,
brte, nigdi pa nigdi.12
Radi se, dakle, o dramskoj strukturi koja je otvorena te je zbog toga omogueno
prodiranje raznovrsnih ivotnih sadraja, od dalekta, psovki, plesa i pjesme, koji
su karakteristini za to malo selo u Dalmatinskoj zagori. Preuzimanjem upravo
poznate prie Brean je kroz nju elio progovoriti o prii o temeljnom zlu u
ljudima, koje unitava sve ono dobro, o pokvarenosti koja unitava ideale koristei
vladajuu politiku paradigmu. Na taj je nain Brean stvorio originalno djelo
koje svjedoi o primitivizmu, gluposti i pokvarenosti jednog sustava i vremena.

Politika kao okvir za Predstavu Hamleta u selu Mrdua Donja

Po svemu sudei, upravo zbog dela publike koja je Breana doivljavala kao
pisca politikih pameta, te na indirektan nain onemoguila kazalinu recepcu
12

Ibid., str. 27.

110

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

njegovih djela u sedamdesetima, ali i u osamdesetima, ne iznenauje nas injenica

da Brean uvek nastoji u svoje komade ubaciti aktualne politike teme, i to u
kontekstu nekih vjenih ljudskih tema. Naime, on upotrebljava aktualne politike
teme kao okvir za svoje predstave, koje se inae zasnivaju na sukobu izmeu
idealizma, kojeg u Predstavi Hamleta u selu Mrdua Donja uprizoruje lokalni uitelj
Andro kunac, te lokalnog primitivizma, koji je prisutan u gotovo svim ostalim
likova u drami, osim u mladoga Joce kokia; sukobu izmeu nemogunosti
individualnog djelovanja i pokvarenosti i podlosti seoskog kolektiva.
Naime, radnja Breanove Predstave Hamleta u selu Mrdua Donja, kao to je
ve prethodno i reeno, smjetena je u pedesete godine 20. stoljea, u Drugoj
Jugoslavi ili Titovoj Jogoslavi. Pod nazivom Druga Jugoslava podrazumeva se
socalistika republika koja je obuhvaala dananje drave Slovenu, Hrvatsku,
Bosnu i Hercegovinu, Srbu, Crnu Goru, Kosovo i Makedonu, a postojala je od
1943-1991.
Od poetka postojanja pa sve do njezina kraja (slobodni izbori u Hrvatskoj
i Sloveni u travnju 1990), republika je bila pod vlau Komunistike parte
Jugoslave, na em je elu bio Josip Broz Tito. Vodea uloga Komunistike parte
bila je garantirana Ustavom iz 1946. i kasnim ustavima. Josip Broz Tito je drao
u svojim rukama sve vane poloaje u dravi sve do svoje smrti 1980., nakon
ega najvie telo vlasti u SFRJ postaje kolektivno presjednitvo od osam lanova.
Realna politika mo poinje biti koncentrirana na razini republika i pokrajina.
Drutveni i politiki sustav SFRJ razvao se, od poetka 1950-ih, pod krilaticom
jugoslavenski put u socalizam koji se temeljio na tzv. drutvenom vlasnitvu i
drutvenom, ili socalistikom, samoupravljanju. Taj su sustav karakterizirale:
decentralizaca, eksibilnost, ekonomska ekasnost i pogodni razvoj standarda
graana.13
Dakle, osim to radnja Breanove Predstave Hamleta... ne smjetena u Kraljevini
Danskoj, nego u Kraljevini Jugoslavi, ni njezin se zaplet ne odva ba u skladu s
prethodno navedenom ideologom, ve vie u skladu s pogreno i vrlo povrno
shvaenom istoimenom ideologom. Naime, odmah na poetku drame, u prvoj
slici prvoga dela, nailazimo na opis mjesta radnje koje se podudara sa slikom
idologe vremena, Drutvena prostora Narodnog fronta u Donjoj Mrdui. Na
zidovima vise zastave od papira, parole ispisane nevjetim rukopisom: iva
Narodni front, Naprid u nove pobjede, Svi u seljake radne zadruge i sl.14
13

Navedeni su podaci preuzeti sa internetske stranice www.wikipedia.org/wiki/ SFRJ#Povest.

14

Brean, I., Groteskne tragede, Zagreb: Prolog 1979., str. 11.

111

ADRIAS svezak 17, 2010.

Meutim, drama ipak predstavlja odreeni odmak od politike, to se jasno

oituje u nemogunosti individualnog djelovanja u drutvu zbog izrazito snanog
djelovanja i nadmoi politike, bilo nad individualcem, bilo nad drutvom. Prvi
primjer nalazi se ve pri poetku drame kada kunac, seoski uitelj, odba
popraviti ekspira, na to mu Bukara, koji obavlja dunost sekretara partskog
arhiva, preti govorei: Ako ti, drue uo, nee, dobro. Ne mora, brate. Nai
emo mi drugoga. Ali svete mi nedilje, nee dugo grati strinu tute kod nas.
Javit emo mi onim tvojim pretpostavljenim drugovima kako se ti stara za
prosviivanje radnog naroda tute u selu. Nee ti, drue, biti u jednoj socalistikoj
zajednici povjerenika za kulturu i prosvitu, ne, ne!15 Dakle, kuncu ne preostaje
nita drugo nego da postupi onako kako nalae Bukara, u im se rukama nalazi
njegov ivot. Meutim, ne kunac jedini koji je prisiljen postupiti protiv svoje
volje. koro, koji je u Predstavi u ulozi Hamleta, u trenutku kada dozna da su mu
oca osudili na pet godina robe, osjea nemo zbog nemogunosti djelovanja, te
za sebe kae da je: [...] skot, nitara, pas podvena repa. I umisto da grizem oko
sebe, ja od sebe pravim budalu, smem se, kreveljim, pivam, i to za njih (mislei
pri tome na vlast, op. A. P.), za njih koji su ga strpali u zatvor... Pa jesam li ja ovik,
majku mu boju?16
Vlast je u Predstavi Hamleta... uprizorena u liku Bukare, tj. Mate Bukarice,
upravitelja zadruge i sekretara Mjesnog aktiva Parte. Njemu se nitko od mjetana
ne eli suprotstaviti; svi pred njim strahuju i ne usude se ne postupiti onako kako
im je on naloio, ili kako on misli da je najbolje za odreenu situacu. To je jasno
vidljivo iz ve prethodno navedenih citata, ali u citatu koji sledi Bukara javno
istie kako se u njegovim rukama nalazi mo o kojoj ovisi cela zajednica Mrdue
Donje, te kako je samo njemu doputeno raditi sve to zamisli i kako zamisli:
PRVI SELJAK: Lipo, bogami! Vi se gore astite ki prava gospoda, a mi doli
suva grla.
DRUGI SELJAK: I to jo drugovi rukovodioci! A socalizam, a ravnopravnost.
BUKARA: Sluaj, ti ime! Je li tebi jasno da mi tute prestavljamo monarhu, a
ti zadnju rupu na svirali. I red je, brate, da se mi kripimo, a ti da brsti... Ajmo!
Di smo ono stali...
Brean, dakle, ovdje jasno daje doznanja itatelju, ali i publici, kako izmeu
15

Ibid., str. 34-35.

16

Ibid., str. 53-54.

112

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

vlasti, tj. moi (Bukare) i svih ostalih pripadnika Mrdue Donje i openito onih
ljudi koji nisu na strani moi, ravnopravnost ne postoji. Vlast e uvek biti ta
koja je gori, dok e svi ostali mali ljudi uvek biti doli. Stoga se namee
pitanje koliko uistinu vredi gajiti u sebi elju za djelovanjem, ne samo kao
pripadnik jedne ovako male drutvene zajednice kao to je Mrdua Donja, ve
i kao pripadnik puno veih i komleksnih drutava, kada je, gotovo pa uvek,
pojedinac prisiljen podviti rep i, ukoliko eli doi do odreenog cilja, mora ii u
skladu s vladajuom moi.

Intertekstualnost kao nezaobilazan element za Predstavu

Hamleta u selu Mrdua Donja
Interpretace najvjerojatne najpoznateg komada dramske knjievnosti
uope, Hamleta, brojna su i raznolika njime su se bavili mnogi, od teoretiara
i kritiara poput Harolda Blooma, Sigmunda Freuda, Michela de Montaignea,
Jana Koa, Stephena Greenblaa, Jacquesa Lacana, do nebrojenih poznatih
kazalinih umjetnika kao to su Stanislavski, Craig, Olivier, Brook, te Ostermeier,
Korunovas i drugi. Da se dananje drutvo i dalje slui Shakespeareovim tekstom
Hamleta, moe se zahvaliti injenici da taj tekst ne nuno povezan sa prvobitnim
kontekstom u kojemu je nastao. Drutvo koje se danas njime slui, primjerice
poput upravo Ive Breana, odjeljuje ga od njegovog izvornog konteksta dajui
mu novi kontekst ovog drutva te na taj nain tekst poprima novo znaenje u
novom vremenu. Velika su djela, meu kojima i Hamlet zauzima svoje mjesto,
neiscrpiva; svaki narataj ih razumeva na svoj nain, to znai da u njima itatelj
pronalazi neto ime bi razjasnio aspekt svojega iskustva. Upravo se ovdje
uklapa Breanova elja da kroz Predstavu Hamleta... ukae itatelju na probleme
u drutvu nemogunost individualnog djelovanja unutar drutva u kojemu
politika upravlja sudbinama.
No, ako tvrdimo da je Shakespeareov tekst neiscrpan, to ne znai da nema
izvornog konteksta i da autorova namjera ne kriter izvornog znaenja. Ono
to je neiscrpivo jest njegovo znaenje, njegova mjerodavnost izvan konteksta u
kojemu se pojavio. Izvaditi tekst iz njegovog knjievnog i povesnog konteksta
znai pridati mu drugu namjeru, drugog autora: itatelja; znai pretvoriti to djelo
u drugo te ga ne tumaiti na isti nain. I upravo je takav nain promatranja teksta
Hamleta omoguio Breanu da ga sagleda iz jedne druge perspektive, da mu
prida novi kontekst, novog itatelja i novo znaenje. Tvrdnja da se Svaki tekst
konstruira kao mozaik citata, svaki tekst upa i transformira drugi tekst,17 tj. [...]
17

Kristeva, J., Smitik. Recherches pour une smanalyse, Paris: d du Seuil, 1969. u: Compa-

113

ADRIAS svezak 17, 2010.

injeninom zanesenou jednog teksta u drugome, 18 idealno ocrtava spoznaju

da tekstovi ne posjeduju svoj izolirani identitet, ve da on nastaje u suodnosu s
drugim tekstovima. Fenomen intertekstualnosti,19 koji je prema tom shvaanju
kljuan za knjievnu proizvodnju i njezino razumevanje, razmotrit e se upravo
na dramskom djelu Ive Breana Predstava Hamleta.... Ono to se u Breanovom djelu
ponavlja jest sr Shakespeareovog Hamleta, tj. njegova fabula. Zaplet je, meutim,
u Predstavi Hamleta... sveden na najprizemne. Hamletov uzurpator prestolja i
kraljiine postelje kod Breana je lokalni nosilac politike moi, Bukara, koji je do
moi doao upravo lano predoenim zaslugama. Ubojica kralja u Hamletu ovdje
ne izravno prikazan. Naime, on u Predstavi Hamleta... krade zadruni novac, dok
se krivica na kraju pripie nedunom potenjaku:
KORO: Onih deset miluna koji manjkaju ja sam izda Bukari na njegovo
tranje za nabavku traktora i za nike popravke u zadruzi. To je sve tono bilo
zapisano u knjizi rashoda, i kad i za to je izdano, ali ta je knjiga nestala oni isti
dan kad je tribala doi komisa...
[...] Ali knjiga rashoda je postojala i sve je u njoj bilo ubiljegovano, a to zna i
Maak, koji je sa mnom rada u kancelari, ali Maak sada mui ki kurva i nee da
svidoi, jerbo mu je niko zaepa gubicu ili ga je podmita...20
Na kori je sada da pronae lupea i da dokae oevu nevinost. On e to na
kraju i uspjeti, ali e za njegovog oca biti prekasno, jer e se do tada otac ve ubiti.
Za takav ishod kriva je zajednica koja je pasivna i a pasivnost doputa krivcu da
izbjegne kaznu, ali i da ujedno zadri vlast.
Shakespeareov Hamlet prisutan je u Predstavi Hamleta... na nekoliko razliitih
naina:
1.

CITATI Uitelj kunca, pasivni intelektualac koji popravlja tekst

Hamleta iako smatra da je to isti kriminal,21 izgovara delove nekih

gnon, A., Demon teore, prev. M. ale, Zagreb: AGM, 2007. str. 146.
18

Genee, G., Palimpsestes. La li rature au second degr, Paris: d du Seuil, 1982. u: Compagnon, A., Demon teore, prev. M. ale, Zagreb: AGM, 2007. str. 8.

19

Intertekstualnou nazivamo onu tekstovnu interakcu koja se prizvodi unutar jednog

teksta. Za spoznajni subjekt, intertekstualnost je pojam koji upuuje na to kako neki tekst
ita povest i u nju se ukljuuje. u: Vidan, I., Engleski intertekst hrvatske knjievnosti, Zagreb:
Zavod za znanost o knjievnosti lozofskoga fakulteta u Zagrebu, 1995., str. 14. Intertekstualnost kao termin usvojila je suvremena znanost o knjievnosti ne samo na razini teore,
ve i u praksi. Naime, radi se o utjecaju odreenih tekstova na druge tekstove ukljuujui
pri tome sve oblike obrade, razrade, prilagodbe, pretvorbe, imitace, parode, dodatke,
skraivanja, suoavanja, susretanja, meanja diskursa, tj. sunazonost, najee jednog
teksta u drugom. Gerard Genea pod terminom intertekstualnost podrazumeva efektivnu nazonost jednog teksta u drugom. Naime, sm termin stvorila je Jula Kristeva
piui o shvaanjima Mihaila Bahtina o romanu.

20

Brean, I., Groteskne tragede, Zagreb: Prolog, 1979., str. 55.

21

Ibid., str. 34.

114

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

monologa uz pomo kojih itateljima, ali i samome sebi, eli dokazati

kako ne odskae previe od izvornog teksta. Meutim, i seljaci glumci
pokuavaju itati svoje uloge prema prevodu izvornog teksta, ali s
obzirom na njihovu neukost i manjkavost u artikulaci, oni zahtevaju
preinaku izvornika;
2.

kunca preraivanjem Shakespeareovog Hamleta zapravo pie

novog Hamleta koji je toliko daleko od ekspira da on moe mirno u
grobu spavati.22 Novi Hamlet je u skladu s narodnom metrikom, pisan
folklornim stihom, a ne kao u originalu jampskim pentametrom, i s
narodnim kliejima s kojima, onda, njegovi glumci nemaju problema:
Lipo je, brte, od tebe ta se toliko kida za aom...,23
Oj, Amlete, moja muka snago, ti si meni milo i drago.24

3.

Predstava koju uvjebavaju donjemrduki mjetani samo je gruba i

surova adaptaca Shakespeareovog Hamleta;

4.

Reeno je ve pre da je okvir Shakespeareovog djela prisutan i u novoj

verzi Hamleta. Meutim, neki se delovi iz izvornika, poput, primjerice,
scene miolovke, u novom Hamletu ponavljaju vie puta, tj. dvaput
(pantomimom i u prizoru s recitacom);

5.

O izvedbi Hamleta pria se jo i u druga dva izvora. Jedan izvor je

imurina koji prepriava kako je u Zagrebu iao u teatar, gdje je gledao
predstavu Omleta; drugi je izvor radio-emisa u kojoj moemo uti, na
raznim mjestima u komadu, kritiku analizu jedne zagrebake kazaline
interpretace Shakespeareovog djela Hamlet.

Osim do sada navedenih paralela izmeu dvaju djela, postoji jo jedan

element koji je jako izraen u Breanovom Hamletu. Naime, Northrop Frye sve
one slike, odnosno motive koji se u knjievnosti pojavljuju dovoljno esto da ih
moemo smatrati elementima knjievnog iskustva, naziva arhetipovima.25
Jako est motiv u knjievnosti upravo je motiv glazbe i panke. Pronalazimo
ga kod Shakespearea, Dostojevskog, Dickensa i drugih. Kod Breana taj motiv
poprima grotesknu nansu; naime, prisutan je kod njega tekom cele drame.
22

Ibid., str. 50.

23

Ibid., str. 33.

24

Ibid., str. 50.

25

Frye, N., Anatoma kritike, Zagreb: Golden marketing, 2000.

115

ADRIAS svezak 17, 2010.

Elementom glazbe i panke koriste se upravo sami izvoai Predstave Hamleta

u selu Mrdua Donja, uz pomo koje zavravaju istoimenu predstavu:
[...] ta ste tute umukli... Mi smo spremili predstavu, ujete li... To triba
proslaviti... Pisma... Kako ie ona pisma... Uivajmo brao draga, neka ie
sve do vraga... Jure... ime... Maak... Pivajte, en vam mliko Isusovo!...
BUKARA: Kolo... Dajte kolo... Oezi... Opali...
Poskoi...
..............................
KOLO: Ko-ne-pi-je-vi-na,
Ne-zna-za-ve-se-lje,
i-vi-ka-no-svi-nja,
Za-nje-ga-je-ze-lje.
Dakle, svrha intertekstualnosti u drami Ive Breana upravo je ta da se
pokae odnos njegovog teksta prema preuzetom predloku, da se stvori suodnos
izmeu dvu razliitih kultura, da se uoi na koji nain i u koliko mjeri metatekst
moe biti prisutan u samom tekstu te kakva mu je krajnja funkca u realizaci
djela.
Meutim, unato svim preinakama i paralelama koje se mogu povui izmeu
dva Hamleta, radnja Breanovog Hamleta jednako je ozbiljna za dananje drutvo
kao to je i Shakespeareov Hamlet bio za renesansno doba.

Teatar u teatru Ive Breana

Uz element intertekstualnosti, a s ciljem to boljeg razumevanja samog
koncipiranja izabranoga dramskog predloka, potrebno je razmotriti i problem
teatra u teatru. Naime, radi se o vrlo sloenom fenomenu te ga je potrebno jasno
denirati i ralaniti odreene njegove kritere poput: uloge teksta umetnutog
komada s okvirnom radnjom, uloge prostora, identiteta glumaca itd.
Breanov teatar u teatru sagraen je na poznatom klasinom predloku
Shakespeareovog Hamleta, koji mu je ujedno i jedan od najveih izvorita. No,
Shakespeareov Hamlet doivjet e u Breanovoj Predstavi Hamleta u selu Mrdua
Donja teko oteenje, tj. svojevrsno pojednostavljenje, a time i skraenje. Naime,
doi e do pojednostavljenja ne samo jezika, ve i zbivanja, odnosa, pa sve do
pojednostavljenja naziva likova (Hamlet e tako postati Amlet, dok e Ofela
postati Omela itd.).
Tako u Breanovom teatru u teatru zbilja postaje predstava, dok se istovremeno

116

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

razotkriva politiko lice, ali ujedno i sva, do tog trenutka, maskirana lica mjetana
u selu Mrdui Donjoj.
Na koji nain Breanov groteskni tekst uspeva pokazati nenaminkano
lice? Kako se lani slojevi skidaju, svlae? Upravo neoekivanim postupkom
ponovnim navlaenjem, oblaenjem.26
Meutim, kako itatelj moe razaznati kada se radi o zbiljskom liku, a kada
o liku kce? U Breanovom tekstu taj je problem reen uz pomo didaskala:
Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja:
Odlaze.
kunca ostaje sam, duboko zamiljen. Vani je ve pao sumrak. On lagano
otvara knjigu s tekstom Shakespeareovog Hamleta i nezainteresirano je
prelistava, a onda se na jednoj stranici zaustavi i udubi u tekst.
KUNCA: ita poluglasno...27
Nadalje, teatralizirajui likovi u Breanovom djelu progovaraju istinu o
zbilji koje su i sami dio, ali ipak distancirajui se u odreenoj mjeri. Primjerice,
kuncu se ini da je jedina mogunost djelovanja te mogunost da progovori
o svom poloaju unutar drutva upravo preuzimanje nove uloge u Predstavi
Hamleta, kojom on postaje redatelj, a ne vie seoski uitelj. kuncin monoloki
teatar u teatru povezan je s teatrom u teatru itave drame. On, naime, preuzima
ulogu koja u preuzetoj strukturi zauzimala istu pozicu.
Prema tome, itav tekst Predstave Hamleta..., u kojemu je vidljiv fenomen
teatra u teatru, ima sljedea karakteristina obiljeja:
1) Sudionici teatra u teatru istovremeno su i sudionici okvirnih zbivanja;
2) Tekst koji se igra preraena je verza itatelju i gledatelju ve otpre
poznatog literarnog remek-djela, koje je posluilo kao predloak i
okvirnoj igri, dakle u Breanu samom;
3) Do razdiobe prostora teatra i prostora zbilje dolazi samo na
trenutke.28
Iz svega ovoga moe se zakljuiti da zapravo svaki lik u Predstavi Hamleta...
glumi ono to on uistinu i jest.

26

ale-Feldman, L., Breanov teatar, Zagreb: Teatrologska biblioteka, 1989., str. 37.

27

Brean, I., Groteskne tragede, Zagreb: Prolog, 1979., str. 39.

28

ale-Feldman, L., op. cit., str. 44.

117

ADRIAS svezak 17, 2010.

Zakljuak
Kazalite se, kao sustav standardiziranih drutvenih vrednosti, u posljednje
vreme nalo pred velikim izazovom. Nove multimedske produkce, koje se ire
internetom, brzo konzumiranje sve veeg broja sadraja i sve breg zaboravljanja,
novi hitovi i novi proizvodi stavili su kazalite na pozicu u kojoj se do sada ne
moglo nai. Fragmentaca kazalita i njegovih vrednosti rezultat su upravo tog
procesa. Industrski nain proizvodnje kulturnih, ali i kazalinih sadraja oslanja
se na brzu medacu njezinih vrednosti posredovanu medskom prezentacom.
S druge strane, da kazalite i politika nikada nisu bili u dobrim odnosima, iako su
uvek bili isprepleteni, poznato je od davnih dana. Meutim, otkada je nastupila
kriza neoliberalnog kapitalizma, koja je kao posljedicu imala svjetski nancski
slom, taj je odnos jo napeti. Kada toj celoj prii dodamo domai, nacionalni,
kontekst nazadnosti i nedovrene tranzice, onda zasigurno ne moemo govoriti
o zadovoljavajuem rezultatu. No, to je to trulo u dravi Hrvatskoj? Kazalite je
danas, mogli bismo slobodno rei, svugdje, pa tako i u Hrvatskoj, postalo, s jedne
strane, puka ideologa ali, s druge strane, i industra koja kao da funkcionira
samo prema principima i zahtjevima trita. Politika je, dakle, neizbjena, tvrdi
Brean, jer, napokon, ne moe se ui u more i pri tome se ne smoiti, ali ona ovdje
ostaje samo pano, na kome se ispisuju vjena ljudska pitanja.29 Slobodan najder,
autor najkontroverzneg djela nove hrvatske knjievnosti, Hrvatskog Fausta, svoje
e shvaanje politikog kazalita izneti u zbirci eseja i kritika Radosna apokalipsa.
Prema njegovu miljenju, politiko je u kazalitu ono to se opire zlouporabi neke
odreene politike, da bi politiku jednostavno ukinulo: Dakle, politiko kazalite
za to da politika u teatru prestane biti potrebom? Da je ba tako kao to je prava,
duboko i zasnovana utopa u svojoj biti antiutopska. Nju se misli zato da
utopa vie ne bi bila potrebna. No, kad jednom odbacimo politiku, hoe li jo biti
kazalita, i kako li e ono izgledati, kad je ve s onim politikim isprepleteno jo
od svojega postanja? I hoe li ono u poznatim nam, ili sluenim oblicima, uope
biti mogue? Je li mogu i kako izgleda uitak s onu stranu greha?30
Ali moe li se onda nai opravdani i prihvatljivi razlog da se ne izvodi Breanova
drama Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja (koja je zahvaljujui politikim
strujanjima onda ujedno jedva doivjela i svoju premeru!), ako ne iz politikih
razloga prekrivenih, ve tako dobro nam poznatim, velom hrvatske utnje. Mene
ne zanima politika ve one vjene ljudske teme: lopovluk, pokvarenost, karerizam,
ljudski idealizam u borbi protiv toga. Te teme pokuavam staviti u kontekst jedne
29

Bobinac, M., Puk na sceni Stude o hrvatskom pukom komadu, Zagreb: Zavod za znanost o
knjievnosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 2001., str. 227.

30

najder, S., Radosna apokalipsa, Zagreb: Prometej, 2006., str. 255.

118

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

suvremene situace koja je politika pa samim tim moram dotaknuti u politiku,

ali politika za mene ne objekt promatranja.31 Posebnost je Predstave Hamleta
u selu Mrdua Donja upravo u tome to ne vie samo govor o javnoj istini, ve
ona postaje istina sama, zbilja koju je nemogue izbjei, te jedino to preostaje
njezinim malim ljudima jest prilagoditi se. Breanovi likovi kao da su uhvaeni
u mrei iskrivljenih zrcala, u kojima se neprestano odraavaju aluze na Hamleta.
Groteskno u djelu ne ukazuje na pojedinca i njegovu moguu tragedu, ve na
nekakav oblik drutvenog sporazuma koji sve gledatelje i sudionike predstave
ini sudionicima groteskne stvarnosti u kojoj ive. Naime, groteskan je celi
kolektiv, tj. temelji toga drutva koji proivljavaju evidentnu tragedu itavog
jednog razdoblja. Oigledno je da se mrduka zajednica nalazi u kritinom stanju,
da u njima nema povratka moralnim vrednostima, da u njima nema poeljne
ravnotee ivota u prikazanoj sredini, da negativci i dalje ostaju nekanjeni,
da su svi oni koji se kreu suprotnim smjerom od onog vodeeg, politikog, ve
unapred osueni na propast. Naime, dolazi se do zakljuka kako istoimena
drama zapravo i ne vie toliko obraun s politikom, koliko s mentalitetom koji
moe doi na vlast za vreme bilo koje vladajue politike.
Iako se u ovom radu o politikom kazalitu razgovaralo kao o nekom
povesnom fenomenu, nita ne upuuje na to da ono (politiko kazalite) pripada
prolosti, ve naprotiv: od prvoga sauvanog kazalinog komada, koji je kao
temu obradio upravo politiku, pa do najnove povesti, nita ne upuuje na pad i
nezainteresiranost kazalita za bavljenjem politikom, i teko da e do toga ikada i
doi, jer dok se s jedne strane nalazi politika, a s druge strane kazalite, budunost
politikog kazalita je osigurana.

Literatura
Barthes, R. (1966). Critique et vrit. Paris: Seuil [ Kritika i istina (II). U:
Stama, A., & Zuppa, V. (Ur.). (1972). Nova evropska kritika III. Split: NZ Marko Maruli].
Batui, N. (1975). Drama i pozornica. Deset godina hrvatske drame na zagrebakim
pozornicama (1964-1974), Novi Sad.
Bobinac, M.(2001). Puk na sceni Stude o hrvatskom pukom komadu.
Zagreb: Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Bonjak, B.(2007). anrovske prakse hrvatske proze. Zagreb: altaGAMA.
Bradford, G., & Gary, M. (Ur.). (2000). The Politics of Culture. New York: The New Press.
Brean, I. (1979). Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja. U: Brean, I.,
Groteskne tragede. Zagreb: Prolog.
31

Bobinac, M., op. cit., str. 227.

119

ADRIAS svezak 17, 2010.

Brook, P. (1996). The Empty Space. New York: A Touchstone Book.

Compagnon, A. (2007). Demon teore. Zagreb: AGM.
ale-Feldman, L. (1998). Breanov teatar. Zagreb: Teatrologska biblioteka.
De Marini, M. (2006). Razumevanje kazalita: obrisi nove teatrologe. Zagreb: AGM.
Donat, B. (1986). Hodoasnik u labirintu: dvanaest eseja o hrvatskoj knjievnosti i
knjievnicima. Zagreb: ITRO August Cesarec.
Frye, N. (2000). Anatoma kritike. Zagreb: Golden marketing.
Genee, G. (2007). Palimpsestes. La li rature au second degr, Paris: d du Seuil, 1982. u:
Compagnon, A., Demon teore, prev. M. ale, Zagreb: AGM.
Govedi, N. (2005). Igrom protiv reetaka: Boal, kazalino rjeavanje konikta i kultura otpora.
Zagreb: Druga strana d.o.o.
Hartnoll, P. (1986). The Concise Oxford Companion to the Theatre. New York: Oxford
University Press.
Harwood, R. (1984). All The Worlds A Stage. London: Martin Secker & Warburg Ltd.
Holderness, G. (1992). The Politcs of Theatre and Drama. London: Macmillan.
Kristeva, J. (2007). Smitik. Recherches pour une smanalyse, Paris: d du Seuil, 1969. u:
Compagnon, A., Demon teore, prev. M. ale, Zagreb: AGM.
Melchinger, S. (1989). Povest politikog kazalita. Zagreb: Graki zavod Hrvatske.
Molinari, . (1972). Istora pozorita. Beograd: Vuk Karadi.
Mrdulja, I. (1992). Suvremena povesna drama i njezine izvedbe. U: Heimovi, B. (prir.).
(1993). Krleini dani u Oseku. Hrvatska dramska knjievnost i kazalite i hrvatska povest.
Osek Zagreb: Pedagoki fakultet Osek i HAZU.
Muhoberac, M. (1997) Preobrazbe govora dvorske lude u suvremenoj hrvatskoj dramaturgi.
U: Heimovi, B., & Senker, B. (prir.). Suvremena hrvatska dramska knjievnost i kazalite od
1968./1971. do danas (Prva knjiga). Osek Zagreb: Pedagoki fakultet Osek i HAZU.
Nikevi, S. (2008). to je nama hrvatska drama danas? Zagreb: Naklada Ljevak.
Nikevi, S. (2007). Povratak politike drame. U: Govor drame/govor glume: zbornik radova
sa simpoza Dramski tekst danas u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbi (157-171).
Zagreb: Disput.
Novak, S. P. (2004). Povest hrvatske knjievnosti: suvremena knjievna republika.
Split: Marjan tisak.
Perkovi, V. (1993). Manipulirano kazalite. Split: Knjievni krug.
Piscator, E. (1985). Politiko kazalite. Zagreb: Cekade.
Pavis, P. (2004). Pojmovnik teatra. Zagreb: Biblioteka Lex.Random House Value Publishing,
Inc. (1975). The Complete Works of William
Shakespeare. New York: Gramercy Books.
Sabljak, T. (1992). Teatar XX. stoljea. Split Zagreb: Matica hrvatska.
Senker, B. (2001). Hrestomata nove hrvatske drame, II. dio (1941-1995). Zagreb: Disput.

120

Ana Penjak: POVEST POLITIKOG KAZALITA PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA...; 103-121

Senker, B. (1996). Hrvatski dramatiari u svom kazalitu. Zagreb: Hrvatski centar ITI.
najder, S. (2006). Radosna apokalipsa, Zagreb: Prometej.
Vidan, I. (1986). Intertekstualnost u dramama Ive Breana. U: Dani hvarskog kazalita: stoljea
hrvatske dramske knjievnosti i kazalita, XII. Split: Knjieni krug.
Viskovi, V. (2000). Divlje dete Krleino. U: Batui, N., & Senker, B. (prir.).
Krleini dani u Oseku 1998. Hrvatska dramska knjievnost i kazalite u europskom kontekstu,
(Druga knjiga). Osek Zagreb: Pedagoki fakultet Osek i HAZU.
Weeda, H., Suteu, C., Smithusen, C. (2005). The Arts, Politics and Change.
Amsterdam: European Cultural Foundation.

Summary
THE HISTORY OF THE POLITICAL THEATRE - IVO BREANS PLAY
PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUA DONJA AS AN EXAMPLE OF
THE RECENT POLITICAL THEATRES HISTORY

Politics was, and has always been, an inevitable theme in the theatres in every
period of history. The aim of going through a brief adventure called the history
of the political theatre is to point out the fact that the political theatre is not just a
part of the history, but on the contrary: what made Eshilus, 472 B.C., write the rst
saved play has made Ivo Brean, in the recent history, write his play. Ivo Breans
Predstava Hamleta u selu Mrdua Donja represents, according to many critics, is
one of the most inuential croatian plays in the recent Croatian literary history.
Play about hypocrisy, rascarly, and opportunists disguised in political phrases,
no maer the time and political system in which the piece is played, is actually a
play about all of us today for it witnesses that characters like Bukara are still being
born every day and that they manage to rule successfully.
Keywords: political theatre; Ivo Brean; tragedy of grotesque; intertextuality;
theatre within the theatre

121