Ajdin Starevi

RAZMNOAVANJE DRVEA I GRMLJA

SEMINARSKI RAD

Univerzitet u Sarajevu
umarski fakultet - Sarajevo

Nastavni predmet: Ekoloke osnove gospodarenja uma

Mentor: MA. Subhija Hadi
Broj indexa: 4799

Sarajevo, decembar 2016.

SADRAJ
1.UVOD4
1.1 Predmet i cilj rada....4

1.2 Izvori podataka i metode prikupljanja..4

1.3 Sadraj i struktura rada.4

2.RAZMNOAVANJE SJEMENOM5
2.1 Provenijencija sjemena.5
2.2 Sakupljanje i rukovanje sjemenom...5
2.2.1 Postupak nakon sakupljanja..5
2.2.2 Mesnati plodovi i sjeme.6
2.3 uvanje sjemena6
2.4 Vitalitet sjemena7
2.5 Dormantnost sjemena....7
2.5.1 Predsjetvena priprema nedormantnog sjemena.7
2.5.2 Dormantnost zbog nepropusnosti sjemen ljuske...7
2.5.3 Dormantnost zbog embrija.8

3. RAZMNOAVANJE REZNICAMA...11
3.1 Razmnoavanje reznicama..12
3.1.1 Razmnoavanje korijenovim reznicama..13
3.1.2 Razmnoavanje polijeganjem..13
3.1.3 Razmnoavanje zelenim i poluzrelim reznicama13
3.1.4 Razmnoavanje zrelim reznicama...13
3.2 Tehnika kalemljenja.14
3.2.1 Kalemljenje kopuliranjem14
3.2.2 Kalemljenje okuliranjem..14
3.2.3 Kalemljenje dodirom...15
3.2.4 Kalemljenje posrednikom15
3.3 Poloenice.15
3.4 Margotiranje...16
3.5 In vitro metoda razmnoavanja..16
3.6 Razmnoavanje podzemnim izdancima.16

4. ZAKLJUAK..17

1. UVOD
1.1 Predmet i cilj rada

Za temu ovog seminarskog rada sam dobio ''Razmnoavanje drvea i grmlja'', tema koja je
mnogo vana, ne samo za studente nae struke ve za ovjeanstvno openito. U proteklim
desetljeima rast globalnog zagrijavanja zabrinjava sve veu populaciju ljudi i mislim da kao
jedna od mjera borbe protiv globalnog zagrijavanja treba da bude upravo razmnoavanje
drvea. Kao to znamo drvee proizvodi najvie kisika u naoj atmosferi, vie kisika znai
manje prisustvo CO2 u zraku i samim tim manju poluciju zraka i smanjivanje globalnog
zagrijavanja. Istina je da je ovo trebalo koristiti kao preventivnu mjeru ali situacija je takva
kakva jeste i moramo da mislimo kako da na ekosistem dovedemo u, to je mogue, bolje
stanje.
1.2 Izvori podataka i metode prikupljanja
Ova tema iroko je rasprostranjena, drvee se razmnoava na velikoj povrini nae zemljine
kugle i na razne naine, neko se samo razmnoava, neko uz pomo insekata i ivotinja i
openito prirode sa svim njenim iniocima, a neko razmnoava sam ovjek. Kao fokus ovog
rada sam odredio da u prouiti kako ovjekov utjecaj djeluje na razmnoavanje drvea, da
odredim koje su to metode koje se koriste i kako ih tano i pravilno treba implementirati.
1.3 Sadraj i struktura rada
O ovakvoj delikatnoj temi kao to je, 'Razmnoavanje drvea', koja predstavlja privilegiju da
se na neki nain stvori odreeni oblik ivota, nije bilo mogue povrno pisati. Trudio sam se
da u rad unesem to vie profesionalnosti i da tano i detaljno prenesem metode
razmnoavanja, moda ak u vidu nekog manjeg prirunika.
Za izvore sam koristio razne stranice, knjige, naune asopise i forume, kako domaeg
izdanja tako i stranog koje sam i naveo u literaturi.

2.RAZMNOAVANJE SJEMENOM (GENERATIVNO)

Razmnoavanje sjemenom je osnovni nain razmnoavanja za vie od 250 000 vrsta
skrivenosjemenjaa i 700 vrsta golosjemenjaa. Suvremena proizvodnja sadnica obuhvata:
sjemenske plantae, opremu za sabiranje i uvanje sjemena, postupke za savladavanje
4

dormantnosti, fungicide, herbicide, pripremu gredica, rasadniarsku mehanizaciju,

skladitenje sjemena i opremu za pakiranje.
Najvei problem u proizvodnji sadnica umskog drvea iz sjemena je varijabilnost potomstva.
Mnoge listopadne i zimzelene vrste grmlja obino se razmnoavaju sjemenom, a kod
njihovog potomstva primijeene su neznatne razlike.
2.1 Provenijencija Sjemena
Provenijencija se odnosi na geografsko porijeklo sjemena. Geografsko porijeklo sjemena
izuzetno je vano jer sjeme odreenih vrsta koje rastu u slinim uvjetima moe imati razliite
karakteristike. Rasadniari predlau uzgoj sadnica iz sjemena sakupljenog u neposrednoj
blizini. Sjemenske plantae nisu praktine uslijed uzgoja velikog broja vrsta u rasadnicima.
Sjeme je potrebno sakupljati sa zdravih, vitalnih stabala, podjednakog habitusa i lia.
2.2 Sakupljanje i rukovanje sjemenom
Prilikom sakupljanja sjemena najtee je prepoznati kada je sjeme zrelo. Sjeme je zrelo kada se
teina svjeeg (ili suhog sjemena) ne poveava. Najbolji pokazatelj zrelosti je poznavanje
prirodne veliine i vremena sazrijevanja plodova/sjemena. Naizgled zrelo sjeme (veliinom,
bojom) ima nedovoljno razvijene embrije (Ilex, Magnolia) i potrebno mu je prije klijanja due
razdoblje naknadnog dozrijevanja (obino na toplim temperaturama). Hladna stratifikacija
nema nikakav uinak ako embrio nije fizioloki spreman na klijanje. Sjemenu nekih vrsta
pogoduje sakupljanje prije zrenja i sjetva neposredno nakon sakupljanja. Kod vrsta Acer
palatum, Viburnum spp., Carpinus spp., Ostrya spp,. Tilia spp., rano sakupljanje i sjetva
smanjuju vrijeme klijanja za jednu godinu. Suhom i naboranom sjemenu treba najmanje dvije
godine da proklije.
2.2.1 Postupak nakon sakupljanja
Sjeme koje se nalazi u plodovima i kod vrsta skrivenosjemenjaa obavijeno je
perikarpom (jednim ili vie). Sjeme veine golosjemenjaa nalazi se u eerima koje je
potrebno sakupiti prije prirodnog truenja sjemena. Za otvaranje eera nekoliko vrsta borova
potrebno je provesti postupke moenja i/ili suenja. Neke vrste golosjemenjaa imaju golo
sjeme s mesnatim arilusom.

2.2.2 Mesnati plodovi i sjeme

Mesnati plodovi su oni koji imaju mesnato usploe poput vrsta iz rodova Malus, Pyrus,
Prunus, Comus, Cotoneaster, Magnolia, Euonymus. Istraivanja su dokazala postojanje
inhibitora rasta u mesnatom usplou. Vrsta Liriope muscari posijana sa usploem, isklijala je
5

u malom postotku (25% do 38%), ali kada je usploe odvojeno, prosjena klijavost bila je
90% i vie. Odvajanjem mesnatog usploa ili sjemene ljuske smanjuje se mogunost nastanka
gljiva i bakterija tijekom uvanja. Oieno sjeme moe se osuiti i tretirati odgovarajuim
fungicidom i uvati od sjetve ili stratifikacije. Sjeme se moe odvajati od usploa runo, a za
vee koliine koriste se strojevi. Stroj pomou vode odvaja i ispire usploe od sjemena. Prije
postupka odvajanja poeljno je moenje plodova ili sjemena u trajanju od 6-24 sata. Ako su
plodovi izrazito krupni potrebno ih je staviti u plastine vreice da bi omekali. Kod veine
mesnatih plodova koji imaju sjeme s tvrdom ljuskom (Cotoneaster, Chionanthus, Cornus) ono
se bez problema odvaja od usploa, za razliku od sjemena Magnolije i Euonymusa koje se
moe otetiti tijekom postupka ienja. Moenje prije ienja olakava odvajanje sjemena
od usploa. Sjeme Magnolije potrebno je istiti runo. Za odvajanje manjih koliina sjemena
moe se koristiti i runa mjealica.

2.3 uvanje sjemena

Za uvanje sjemena najvaniji uvjet je zdravo sjeme visokog vitaliteta, bez oteenja
uzrokovanih bolestima i insektima. Prosjean sadraj vlage veine vrsta treba biti od 5 do
12%. Sjeme vrste Betula papyrifera sa 0.6% vlage uvano je s jednakom uspjenou kao i
sjeme hrasta s 30%-tnim sadrajem vlage. Krupno sjeme poput sjemena hrasta, kalifornijskog
i obinog divljeg kestena obino je teko uvati tijekom dueg vremena. Nakon sakupljanja
takvo sjeme najbolje je odmah posijati. Sjeme kalifornijskog divljeg kestena i obinog divljeg
kestena sadri u prosjeku 50% vlage.
uvanje na hladnom moe produiti vitalitet sjemena. U prirodnim uvjetima sjeme bora i
smre zadrava vitalitet tokom jedne godine. Sjeme navedenih rodova uvano na niskim
temperaturama moe ostati vitalno od 6 do 10 godina.
Za uvanje sjemena koriste se plastine vreice i staklenke s poklopcem. Nakon suenja sjeme
je potrebno uvati u hermetiki zatvorenim posudama. Radi utvrivanja vitaliteta sjemena,
povremeno je poeljno provoditi testove rezanja i tetrazol-testove.
Za uspjeno uvanje sjemena najvanije je odravati: (1) stalnu temperaturu i vlagu; (2) to je
mogue niu temperaturu i sadraj vlage. Odstupanja u temperaturi i vlazi dovode do
smanjenja vitaliteta. Niske temperature i mali sadraj vlage usporavaju ili zaustavljaju
negativno djelovanje insekata i bolesti.
Najpovoljnija temperatura za uvanje sjemena je od 0.5 do 10C, a najoptimalnija ispod 5C.
Prihvatljive su i temperature ispod 0C (-4C). Sjeme nekih vrsta drvea i grmlja zamrznuto u
tekuem nitrogenu (-160C) takoer je sauvalo vitalitet.

2.4 Vitalitet sjemena

Tetrazol-testovi slue za utvrivanje vitaliteta sjemena. O tetrazol-testu i njegovoj primjeni

govore Hartmann i Kester (Hartmann & Kester's Plant Propagation:Principles and
Practices). Sjeme, cijelo ili prerezano, moi se u hemikaliji (otopina od 0.1 do 1%) u trajanju
od 2 do 24 sata. Duina moenja ovisi o vrsti sjemena. ive stanice sjemena (embrija i
endosperma) u dodiru s hemikalijom poprime crvenu boju. Za odreivanje vitaliteta sjemena
mogu se koristiti testovi odvojenih embrija (ovaj postupak relativno je spor) i radiografskog
snimanja. Najjednostavniji nain za utvrivanje zdravstvenog stanja sjemana (i vjerovatno
vitaliteta) je test rezanja. Potrebno je prerezati sjeme i pogledati bijelo/tvrdo tkivo. Ovo nije
potpuno pouzdanja metoda, ali je rasadniari ipak koriste.

2.5 Dormantnost sjemena

Dormantnost je prirodna osobina sjemena koja omoguuje mnogim biljnim vrstama
mirovanje dok se ne steknu povoljni uvjeti za klijanje sjemena. Dormantno sjeme nee
proklijati niti u uvjetima koji osiguravaju normalno klijanje sve dok se ne ostvari prekid
mirovanja. Dormantnost (mirovanje) predstavlja adaptivni mehanizam koji utjee na klijanje i
naknadni razvoj klijanaca. Ovaj fenomen ima veliko znaenje za mnoge bilje, a posebice
kontinentalne voke, jer omoguava preivljavanje sjemena tijekom hladnog zimskog
razdoblja.

2.5.1 Predsjetvena priprema nedormantnog sjemena

Sjeme mnogih vrsta drvea nije dormantno i moe se sijati odmah nakon ienja. Drugi
nain je skladitenje takvog sjemena do proljetne sjetve. Zbog kasnih proljetnih mrazeva
preporueno je sjetvu izvriti kasno u proljee.

2.5.2 Dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske

Sjeme moe imati tvrdu ljusku koja je nepropusna za vodu. Ovakvu ljusku potrebno je
omekati ili otetiti kako bi se omoguilo upijanje vode i poetak klijanja. Jedan od prvih
preduvjeta za klijanje sjemena je sposobnost upijanja vode. Radi lakeg klijanja, sjeme vrsta
Albizia sp., Gleditsia triacanthos, Gymnocladus diocus, Cytisus sp., Cladrastis lutea i
Robinia sp. potrebno je samo skarificirati.
Dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske moe savladati sljedeim postupcima: (1)
jesenskom sjetvom (preputanje prirodnim mikrobiolokim, fizikim i hemijskim uvjetima u
tlu); (2) mehanikim sredstvima poput turpije ili trenjom sjemena u bubnjevima ili
mjealicama obloenim brusnim papirom. Za vee koliine sjemena koriste se strojevi. (3)
Korisno je i moenje u vruoj vodi. Vodu je potrebno zagrijati na 88C, preliti po sjemenu i
ostaviti 6 do 12 (24) sata. Nakon toga vodu je potrebno odliti i sjeme zasijati. Nabubrenost
sjemena pokazatelj je koliine upijene vode. (4) Hemijsko tretiranje kiselinom omekava
7

sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom
potreban je poseban oprez (zatitne naoale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i
preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2.
Potrebno je vie puta promijeati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi,
isprati, prerezati na pola. Razliite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku.
Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Rairiti sjeme po papiru
i ostaviti da se osui na sobnoj temperaturi. U ovisnosti o dormantnosti, sjeme je sada
spremno za sjetvu, hladno-vlanu ili toplo-vlanu stratifikaciju. Kod dvostruko dormantnog
sjemena, skarifikacija moe u potpunosti ili djelomino zamijeniti toplu stratifikaciju.

2.5.3 Dormantnost zbog embrija

Ova vrsta dormantnosti povezana je s uvjetima u samom embriju koji onemoguuje klijanje
ak i u idealnim uvjetima. Embriju je potrebno razdoblje naknadnog dozrijevanja pomou
hladne i vlane stratifikacije nakon koje zapoinju biohemijski procesi koji omoguuju
poetak klijanja sjemena. Kod nekih vrsta radikula (primarni korijen) pojavljuje se za vrijeme
hladne stratifikacije to upuuje da je sjeme spremno za sjetvu.
Tijekom stratifikacije u sjemenu se odvijaju hemijske promjene koje e omoguiti klijanje.
Ovaj proces nazivamo naknadno dozrijevanje sjemena. Za uspjenu stratifikaciju sjeme treba
upiti vodu, biti u uvjetima odreene aeracije (dovoljno kisika) i biti na odgovarajuoj
temperaturi tijekom tano odreenog vremena. Upijanjem vode zapoinju procesi izmjene
enzima koji dovode do hidrolize tvari sadranih u sjemenu. Tijekom stratifikacije sjeme se ne
smije osuiti jer to moe sprijeiti naknadno dozrijevanje.
Kisik je potreban za izmjenu tvari. Ako nedormantno sjeme izloimo istom ugljinom
dioksidu ono postaje dormantno i ne reagira na stratifikaciju. Medij koji se koristi za
stratifikaciju sjemena ne smije biti previe vlaan jer to smanjuje sadraj kisika. Najidealnije
su plastine vreice jer zadravaju vlagu i doputaju izmjenu plinova.
Temperatura hladne stratifikacije je vana jer se proces naknadnog dozrijevanja odvija na
temperaturi izmeu 13C i 16C i prestaje na viim temperaturama. Za veinu sjemena
najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5C. Na viim temperaturama (npr. 10C)
postupak naknadnog dozrijevanja trajat e due.
Za toplu stratifikaciju najoptimalnija je promjenljiva temperatura od 20C-30C, a vie ili
manje stalna temperatura (21C-24C) imat e takoer povoljan uinak. Po zavretku
stratifikacije klijanje se najbolje odvija na temperaturama izmeu 21C i 27C.
Vrijeme stratifikacije takoer je vano jer oslobaa sjeme dormantnosti i omoguuje
ujednaenije i bre klijanje. Vrijeme je usko povezano sa temperaturom. Najkrae vrijeme
naknadnog dozrijevanja postie se na optimalnim temperaturama za hladnu stratifikaciju.
Unutar jedne partije sjemena pojedinim sjemenkama potrebno je razliito vrijeme
stratifikacije. Fordham je primijetio da sjeme vrste Cedrus deodara bez hladne stratifikacije
8

klije sporadino tijekom dva mjeseca. Dva mjeseca hladne stratifikacije rezultiraju
ravnomjernom klijavou unutar 4 do 7 dana. Ovo vrijedi za veinu vrsta. to su temperatura i
vrijeme stratifikacije blii optimumu, klijanje je ravnomjernije i bre.
Postoje brojni naini za savladavanje dormantnosti sjemena, ali najjednostavniji je sjetva u
vanjske gredice ili lijehe i preputanje prirodnim uvjetima. Mnogi veliki proizvoai sadnica
na ovaj nain postiu odline rezultate. Pojedini rasadniari siju sjeme u pijesak, a gredice
prekrivaju letvicama ili drugim prikladnim materijalom. Na ovaj nain stratifikacija se odvija
prirodnim putem. Zbog svoje jednostavnosti i uinkovitosti ova metoda prikladna je za mnoge
vrste. Klju uspjeha je u dobroj pripremi gredica, zatiti od ptica i drugih ivotinja,
odgovarajuoj gustoi i dubini sjetve, vlazi, prihrani, zatiti od insekata, bolesti i korova.
Mnogi rasadniari stvaraju ''umjetnu'' stratifikaciju stavljanjem sjemena u vlaan supstrat
poput pijeska, vermikulita, treseta, tla itd., te mijeaju sjeme sa supstratom u odreenom
omjeru. Sjeme pomijeano sa supstratom zatim se uva na hladnom (1-5C) tijekom
odgovarajueg razdoblja i sije u proljee (odnosno u neko drugo vrijeme) poetkom
vegetacije. Za male partije sjemena neki koriste vlaan, ali ne previe mokar, treset od
mahovine i plastine vreice koje obiljeavaju etiketama. Omjer medija za stratifikaciju i
sjemena je obino 4:1. Sjeme se stavi na medij i prekrije slojem debljine 1-3 promjera
sjemenke. Vreice se stavljaju u hladnjak i biljei se poetak i zavretak stratifikacije.
Postpak sa
sjemenom
Sjeme sa arilusom
Sjeme bez arilusa

Postotak
klijavosti
29*
73

76

Broj dana od sjetve do

klijanja
125
125 (2 sjemenke proklijale
nakon 60 dana)
125 (1 sjemenka proklijala
nakon 60 dana)
125

Sjeme sa arilusom, 24 sata

umoeno u vodi
Sjeme bez arilusa, 24 sata
umoeno u vodi
Sjeme sa arilusom, hladna
stratifikacija u trajanju od 3
mjeseca
Sjeme bez arilusa, hladna
stratifikacija u trajanju od 3
mjeseca

21

Nita

Prosjean

35

Tabela 1. Klijavost sjemena vrste Magnolia grandiflora.

*Postotak klijavosti ispitivan je na 5 ponavljanja sa 20 sjemenki po ponavljanju (100

sjemenki). Sjeme koje nije bilo izloeno hladnoj stratifikaciji, tretirano je na nain opisan u
tablici i zasijano 11.11. Sjeme izloeno hladnoj stratifikaciji zasijano je 11.02.

Vrijeme moenja sjemena u sumpornoj Postotak klijavosti

9

kiselini (sati)
0
2
4
8
16
32

7a*
93bc
100bc
95bc
82d
87bd

Tablica 2. Klijavost sjemena vrste Gymnocladus dioicus nakon skarifikacije kiselinom.

*Broj (postotak klijavosti) nije dobiven sa razinom signifikantnosti od 5%. Koriten je Fisherov LSD
test.

Trajanje
skarifikacije u
kiselini (min.)

Broj dana stratifikacije pri temperaturi od 5C

0

30

60

Klijavost, %.
0

1a*

0a

7a

15

1a

69b

85c

30

1a

69b

87c

60

1a

81c

88c

Tablica 3. Utjecaj skarifikacije i stratifikacije na klijavost sjemena vrste Cercis canadensis, kanadsko
judino drvo.
*Broj (postotak klijavosti) dobiven Fisherovim testom. Isti nije dobiven sa razinom signifikantnosti od
5%.

3. RAZMNOAVANJE REZNICAMA (VEGETATIVNO)

10

Razmnoavanje reznicama je moda najzanimljivija, ali ujedno i najtea metoda

razmnoavanja biljaka. Reznice koje su se prole godine zakorjenile u velikom postotku,
moda nee opstati ove godine. Brojni faktori utjeu na uspjenost razmnoavanja reznicama.
Magnolia grandiflora esto se ne zakorjenjuje u komercijalno isplativim koliinama. U
istraivanju provedenom na ovoj vrsti u amerikoj saveznoj dravi Georgia, vrijeme
uzimanja, starost biljke, hormoni, supstrat, primjena razliitih naina zalijevanja, grijana
podloga, plastenik i prskanje nisu dali nikakve rezultate. Ipak, svako istraivanje donijelo je
nove spoznaje koje su primijenjene u sljedeem istraivanju. Uspjeno zakorjenjivanje
postignuto je koritenjem grubog perlita u posudama dubine 10cm. Prskanje (2,5sec./5
minuta), plastenik, 53% zasjenjivanje platnom, bez grijanja podloge, podignuti stolovi u
stakleniku, reznice uzete tijekom jula ili augusta (Georgia) s potpuno razvijenim listovima i
vrnim pupovima (poluzrele), duina 10-15 cm sa dva do tri lista pri vrhu, vrni pup treba
ostati, umakanje 5 sekundi u 1% otopinu NAA u 50%-tnom etanolu.
Ovaj primjer pokazuje kako svaki faktor u postupku razmnoavanja reznicama moe utjecati
na rezultat.
Vegetativno razmnoavanje dakle podrazumijeva dobijanje novih biljaka putem oivljavanja
njenih pojedinih dijelova. Reznice mogu biti razliite duine, to zavisi od vrste biljke od koje
se uzimaju.
Tipovi vegetativnog razmnoavanja:
1.Reznice
2.Kalemljenje
3.Poloenice
4.Odvaljenice
5.Margotiranje
6.In vitro metoda razmnoavanja
7.Razmnoavanje podzemnim izdancima

3.1 Razmnoavanje reznicama

Reznice sa kojima se razmnoava mogu biti zelene-sone, zrele ili poluzrele. Donji rez treba
da je ispod lanka, jer je na tom mjestu koncentrisana najvea skupina hranjivih materija. Ove
reznice bi trebale da imaju dva do tri lista na sebi. Meutim, ako se radi o biljkama sa
krupnim listovima, skraujemo ih na polovinu radi transpiracije i poboljanja oivljavanja.
Ako se prilikom uzimanja reznica formirao cvjetni zametak ili pup, potrebno ga je ukloniti. U
11

sluaju ako se radi o reznicama koje u sebi imaju mlijeni sok, rez se posipa ugljenom
prainom da se sprijei isticanje soka. Za oivljavanje se koristi isti pijesak ili kombinacija
treseta i pijeska, uz prisustvo sredstava za pospjeenje oivljavanja. Pripremljene reznice se
sade u pijesak na dubini od 1 do 1,5 cm i razmaku 2-3 cm jedna od druge. Nakon toga
potrebno ih je zatiti od jakog sunca, od vlanosti zraka, potrebna joj je odreena temperatura
to zavisi od vrste biljke.
Reznice nekih vrsta biljaka se oivljavaju u vodi potrebno je da se reznice uzimaju od zdrave
biljke i zdravog habitusa.
Tipovi razmnoavanja sa reznicama:
1. Razmnoavanje lisnim reznicama
2.Razmnoavanje korijenovim reznicama
3.Razmnoavanje polijeganjem
4.Razmnoavanje reznicama od stabla
5.Razmnoavanje zelenim reznicama
6.Razmnoavanje poluzrelim reznicama
7.Razmnoavanje zrelim reznicama
8.Razmnoavanje dijeljenjem bokora
Lisne reznice se mogu uzimati od dijelova lista, cijelog lista i lista sa peteljkom. U sluaju da
uzimamo cijeli list sa dijelom peteljke, okreemo ga na nalije, nareemo nerve i taj dio
postavimo na vlaan pijesak i privrstimo kameniima. Novo korijenje e se prvo formirati
oko lisne peteljke, a zatim na listim nervima.
Mnoge zeljaste biljke se mogu razmnoavati na ovaj nain. Reznice se mogu zakorijeniti u
staklenci s vodom, a kada se otvori dosta korijena, posade se u lonac. Mogu se i odmah nakon
rezanaj zabosti u pjeskovitu zemlju sa dosta treseta. Moraju stajati na punom svjetlu, zatiene
od direktnog sunca. Da bi se postiglo bolje zakorjenjivanje danas se korsite i hormoni za
zakerjenjivanje. Plastina vreica preko lonca sa reznicom stvara efekat staklenika i veoma je
korisna. Prije njenog stavljanja reznicu je potrebno navlaiti.

12

3.1.1 Razmnoavanje korijenovim reznicama

Razmnoavanje korijenovim reznicama se najvie koristi kod perena. Ovaj metod
razmnoavanja se obavlja preko ljeta, odnosno odmah poslije cvjetanja.
Da bi se dobile dobre korijenove reznice, matine biljke se paljivo vade, iste od zemlje, a
zatim se sa najdebljih ila sijeku reznice debljine 2-3 cm. Ovako pripremljene korijenove
reznice se sade na odstojanju 2-3 cm i zaliju.
3.1.2 Razmnoavanje polijeganjem
Ovaj metod razmnoavanja se ne koristi esto, jedino u sluaju razmnoavanja puzavica.
Za ovaj metod razmnoavanja je karakteristino da se dijelovi biljaka povijaju u jamice
dubine 10 cm i zatrpavaju zemljom do vremena oivljavanja.
Puzavice relativno brzo osvoje konstrukcije za uspinjanje, tako da poslije izvjesnog vremena
izdanci slobodno padaju. Kako bi se puzavici priutilo dovoljno prostora za uspinjanje, uz
prethodnu konstrukciju moe se postaviti jo jedna dodatna, dua i ira.

3.1.3 Razmnoavanje zelenim i poluzrelim reznicama

Zelene reznice se uzimaju od ranog proljea do sredine ljeta. Prvi vrhu i osnovi su zelene
boje. Tako se razmnoavaju neke vrste i sorte niskih grmova.
Bazalne reznice su mladice koje su se formirale pri osnovi biljke i u proljee se koriste kao
zelene reznice.
Poluzrele reznice su zelene pri vrhu, a pri osnovi su djelimini odrvenjele to su obino
reznice s petom. Ovom metodom se razmoava veina grmova. Uobiajeno doba je od sredine
ljeta do rane jeseni.

3.1.4 Razmnoavanje zrelim reznicama

Mogu se koristiti za veliki broj grmova. Uzimaju se kasno u jesen. Vano je da izaberemo
dobro razvijene izboje ovogodinjeg rasta.

3.2 Tehnika kalemljenja

Uspjeh kalemljenja, pored brojnih drugih faktora, u mnogome je ovisan i o primjenjenoj
tehnici. U historijatu primjene ovog tehnolokog postupka svaki praktiar je pokuavao
pronai tehniku koja bi najbolje odgovarala postavljenom krajnjem cilju, ime bi se poveao
procentualni uspjeh proizvodnje.

13

Sve tehnike kalemljenja dijele se u etiri osnovne grupe:

1.Kalemljenje odvojenom plemkom (kopuliranje)
2.Kalemljenje odvojenim pupom (oenje ili okuliranje)
3.Kalemljenje priljubljivanjem dodirom (ablaktacija)
4.Kalemljenje sa posrednikom (dvogubo kalemljenje)
3.2.1 Kalemljenje kopuliranjem
Kalemljenje kopuliranjem je jedna on jaee koritenih tehnika kalemljenja u praktinom
voarstvu, umarstvu i hortikulturi. Plemka ili kalem granica mora imati na sebi najmanje
2, a najvie 6 pupova. U okviru ove tehnike spajanje plemke i podloge moe se izvesti na vie
naina:
-Obino i englesko spajanje (gdje su podloga i plemka iste debljine)
-Sedlasto i presedlasto spajanje
-Klinasto spajanje (kozija noga ili trangulacija)
-Spajanje na bok
-Spajanje na procjep
-Spajanje na koru
3.2.2 Kalemljenje okuliranjem
Jedna od najee koritenih metoda u kalemljenju, posebno za hortikulturne vrste, je tehnika
oenja (okuliranja ili kalemljenje pupoljkom). Dobro istrenirani kalemar ovom tehnikom
kalemi jedan kalem za jednu minutu, a esto broj kalemljenja moe biti u jednom satu do 100
ili vie. Ovom tehnikom ne tedi se samo vrijeme ve i materijal. Isto tako dobijaju se kalemi
ujednaenog visinskog i debljinskog prirasta. Prema vremenu, moe se odvijati spavajuim
pupoljom ili pupom u razvoju. U ovisnosti od fiziolokog stanja pupa i veliine transplantata
razlikujemo:
-Okuliranje spavajuim pupom
-Okuliranje na prsten ili pisak
-Okuliranje rastuim ili aktivnim pupom
-Okuliranje na prozor (freneteliranje)
-Frektovo okuliranje aktivnim pupom

14

3.2.3 Kalemljenje dodirom

Ovaj metod kalemljenja koriten je meu prvim u tehnologiji kalemljenja. Star je vie
vijekova, a provodi se kod drvenastih vrsta koje teko srastaju i imaju slabo razgranjenu
kronju, te savitljivo stablo i grane. Izvodi se na otvorenom, u cilju dekoracije. Moe se
provoditi i u stakleniku kod mladih sadnica u saksijama. U praksi ovaj metod kalemljenja
primjenjuje se u sluajevima kada se ele sauvati vrlo rijetki, stari i oteeni genotipovi. To
se deava u alejama gdje vrlo esto fizik faktori izazovu jaka oteenja na stablima i prekinu
dotoke fotosintetikih produkata iz listova u korijen. Nekada djeca, ili zlonamjerni ljudi, skinu
iri pojas kore, u vidu prstena, elei da izazovu suenje stabala. U takvim sluajevima
primjenjuje se tehnika bajpasa (premoavanja), tj. Kalemljenja na most ili na most sa
posaenim podlogama.
3.2.4 Kalemljenje posrednikom
Tehnika kalemljenja sa posrednikom predstavlja varijantu kalemljenja kada izmeu podloge i
plemke postoji genetika, fizioloka ili anatomska inkompatibilnost. Isti postupak se koristi u
sluajevima kada se ele postii efekti deblotvorca, odnosno krunotvorca. U hortikulturi,
kalemljenje sa posrednikom se provodi u rano proljee, istovremeno duplim spajanjem.
Naime, prvo se na kalem- granicu posrednika okalemi kalem granica izabrane vrste, koja
nije kompatibilna sa podlogom. Duina posrednika ovisi o cilju kalemljenja, a najmanja je 1015 cm. Nakon toga se okalemljeni posrednik spaja sa podlogom u vratu korijena ili najdalje
desetak cm inzad vrata korijena podloge. Tako je mogue u istoj godini proizvesti kaleme sa
posrednikom.

3.3 Poloenice
Razmnoavanje poloenicama najee se obavlja u proljee ili ljeto, ali nije kasno to uraditi
ni u septembru.
Metod:
Jedna, nia, grana sa matinog stabla se lagano svije i poloe na zemlju, ali tako da se ne
prelomi niti oteti. Zatim se privrsti nekom icom, tako da ne moe da se podigne, pa se taj
dio grane zatrpa zemljom. To mjesto se povremeno treba zaliti i uskoro grana pusti svoje
ilice. Za 6-8 mjeseci razvie se nov korijenov sistem, tada se grana izvadi iz zemlje, odsjee
se oiljeni dio i posadi se kao samostalna bilja na eljeno mjesto.
3.4 Margotiranje
Koristi se kod biljaka koje prebujno rastu, kao npr. juke, fikus ili aralija. To je zapravo
podmlaivanje biljke. Odjeljene dijelove treba istovremeno natjerati na zakorjenjivanje i tako
dobiti novu biljku.
Metod:

15

30-40 cm ispod vrha biljke i 1 cm ispod pazuha lista koji se tu nalazi napravi se otar rez
noem, dubine 1/3 debljine stabljike. U rez se doda hormon zakorjenjivanja, paljivo se
omota slojem movarne mahovine koja se navlai. Zatim se to mjesto omota plastinom
folijom i dobro povee. Nakon 1-2 sedmice folija se paljivo odvee i mahovina ponovo
navlai, pa opet zamota. Nakon 3-5 sedmica stvori se dosta korijenja i novi dio se odree na
mjestu zakorjenjivanja, a da se pri tome ne skida mahovina. Onda se zajedno sa korijenom
posadi u novi lonac, a na ranu stare bilje stavi se vlana i mlaka krpa.

3.5 In vitro metoda razmnoavanja

Rezultati istraivanja u oblasti biljne fiziolgije prerasli su i u novu biotehnologiju
mikropropagacije biljaka, a primjenom metoda genetikog ininjerstva, dobivene su nove
transgene biljke odreenih svojstava, to predstavlja direktnu vezu fundamentalnih
istraivanja i primjene dobivenih podataka. Znaajni su koraci uinjeni u gajenju elijskih
suspenzija (produkcija sekundarnih metabolita) i dobivanju transgenih biljaka, novih,
poboljanih osobina.
Vegetativno razmnoavanje, in vitro, za proizvodnju sadnica ekonomski znaajnih biljaka
predstavlja biotehnologiju koja zadovaljava tehnoloke i ekonomske kriterije jer omoguava
visok kvalitet i daje zdrave, bezvirusne sadnice, poveanu brzinu razmnoavanja, pa time i
produktivnost, razmnoavanje biljnih vrsta koje se klasinim postupcima teko razmnoavaju,
ekonomski isplativu biotehnologiju jer nas moe osloboditi uvoza sadnog materijala i
omoguiti izvoz usaglaavanjem sa meunarodnim standardima. Drugim rijeima, poznato je
po tome to je slino kloniranju.

3.6 Razmnoavanje podzemnim izdancima

Neke biljke daju mnogo podzemnih izdanaka. U tom sluaju, moemo jednostavno razmnoiti
takvu biljku tako to izdanke odvojimo od primarne biljke i zasadimo ih u novu saksiju.
Sami izdanci esto ve imaju formirane korijene i treba ih samo paljivo iupati i odvojiti od
majke biljke. Mlade izdanke ostaviti bar sedmicu dana da zacijele, a onda ih zasaditi u nove
saksije. U sluaju da reznica nema korijen ostavimo je da se sui sve dok se ne pojave latentni
korijeni. Prednost ovakvog razmnoavanja nad prethodnim je da majka biljka ostaje u istom
stanju kao to je bila, odnosno bez tragova oteenja. Sa druge strane, ako izdanke uzmemo sa
biljke koja se ne grana na pomenuti nain, onda emo je proruniti.

16

4. ZAKLJUAK
Ovaj rad prikazuje razne naine za razmnoavanje drvea, veliki broj vrsta zahtjeva i razliite
metode razmnoavanja, tako da nije mogue izdvojiti ni jedan od naina kao bolji od nekog
drugog.
Metode nisu jednostavne, treba i truda i rada da se one izvre korektno i da bi se dobili eljeni
rezultati. Mene su fascinirali naini razmnoavanja sa kojima sam se susreo dok sam
izraivao ovaj seminarski za koje nisam ranije uo, isto tako rezultati do kojih se moe doi sa
ovim metodama su vrlo interesantni.
I za kraj, smatram da razmnoavanje drvea ima veliki utjecaj na ekoloke ciljeve i da e se
postojee metode usavravati a moda i neke nove otkriti jer ivimo u doba tehnolokih
inovacija koja omoguavaju da se to desi.

17

LITERATURA

1. Arbury, J., Clive, I., Honour, M., Salmon, M.: The Complete Book of Plant Propagation,
Taunton press, 1997.
2. Toogood, A.: American Horticultural Society Plant Propagation, DK Publishing, 1999.
3. Bhlmann, D.: Warum Bume nicht in den Himmel wachsen, Quelle und Meyer,
Wiebelsheim, 2009.
4. Ani, I., Drvodeli, D., Orani, M.: Prirunik za razmnoavanje drvea i grmlja
(Interna skripta), Zagreb, 2005.
5. http://www.malaekosjemenarna.com/
6. http://www.svetbiljaka.com/

18