SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI
STUDIJ BIOLOGIJE

Krke vode
(Seminarski rad)

Mentor:dr.sc.Anelka Lasi

Studenti: Ana-Marija Beli

Tomislava Bartuli
Igor Akrap

Mostar, 2016.

Sadraj
Uvod..................................................................................................................................1
1. Definicija kra...............................................................................................................2
2. Postanak i podjela krkih voda......................................................................................3
3. Tipovi krkih izvora i karakter......................................................................................6
4. Ugroenost i sadanje stanje........................................................................................11
5. Oblici krkog reljefa nastali djelovanjem korozije......................................................12
5.1. Povrinski reljefni oblici.......................................................................................14
5.1.1. Griine ili izjedline.........................................................................................14
5.1.2. ljebovi..........................................................................................................15
5.1.3. krape.............................................................................................................17
5.1.4. Krki bunari....................................................................................................18
5.1.5. Kamenice........................................................................................................19
5.1.6. Ponikve...........................................................................................................20
5.1.7. Uvale..............................................................................................................21
5.1.8. Krka polja.....................................................................................................21
Zakljuak.........................................................................................................................23
Literatura.........................................................................................................................24

Uvod

Kr je skup reljefnih oblika koji su produkt kemijskog troenja (korozije) stijena

topivih u vodi (karbonatne stijene, gips, sol). Glavnu ulogu u oblikovanju krkoga
reljefa imaju kemijski procesi. Dakako da se tu jo ukljuuju tektonika i mehaniki
procesi, ali bez kemijskih procesa ne bismo govorili o krkome reljefu. Za kr je
karakteristina slijedea pojava - mnogo vode u podzemlju, a malo na povrini, te njena
neravnomjerna rasporeenost u podzemlju. S obzirom na cirkulaciju vode razlikujemo
nekoliko zona, koje e u radu biti detaljno opisane. Prema hidrogeolokim znaajkama
kretanja, odnosno pojave vode, izvori na podruju kra mogu biti: silazni, preljevni i
uzlazni. Sustavi kanala kojima tee voda u krkom podzemlju, vrlo su sloeni. Zbog tih
podzemnih tokova ponekad je vrlo teko odrediti porjeje neke tekuice. Zbog znaajki
krke hidrologije, teenja kroz podzemne kanale, voda koja se zadrava na povrini vrlo
kratko, u podzemlju se ne moe niti kemijski, niti mehaniki, niti bioloki oistiti. Krke
vode su izloene neprestanom oneienju, i to ponajprije zbog nekontroliranog i
nesvjesnog utjecaja ovjeka.

1. Definicija kra
Kr nastaje na dijelovima Zemljine kore koji su izgraeni od vodom topljivih
stijena. Za krka podruja karakteristian je nedostatak vode na povrini, te specifino
oblikovanje reljefa. Znanstvenike koji se bave prouavanjem kra moemo podijeliti u
dvije grupe: "minimaliste" i "maksimaliste": Minimalisti smatraju da krka podruja
predstavljaju ona podruja izgraena od karbonatnih stijena (vapnenci i dolomiti).
Maksimalisti smatraju krem sva ona podruja gdje je dolo do pojave neke od znaajne
karakteristine reljefne forme, nastale korozijom bez obzira na vrstu stijena. Podjela
kra mogua je po brojnim kriterijima (debljina karbonatnih stijena, klimatskim
znaajkama, pojavi oblika). Kao posljedicu toga moemo pronai brojne definicije:
Daoxian (1988): Kr kao okolini sustav: sastavljen od stijena, zemlje, atmosfere, vode,
ivota i energije.
Gams (2004): Ozemlje s krkom odvodnjom i uinkovitom korozijom, za kojeg su
karakteristini krki oblici.
esto, pojedini tipovi kra nisu u potpunosti razvijeni, a pseudokrem i parakrem
smatramo ona podruja koja u znatnoj mjeri odstupaju. Do pojave pseudokra moe
doi na podrujima koja su izgraena od soli, lesa, kvarcnih i kvarcitnih pjeenjaka. Na
podrujima gdje je dolo do izlijevanja lave i u ledenjacima esta je pojava speleolokih
objekata (pilje i jame).

2. Postanak i podjela krkih voda

Jedna od osnovnih znaajki krkih podruja je ta da se vie vode nalazi u

podzemlju, dok je njena pojava na povrini vrlo rijetka. Meutim, za vodu koja se nalazi
u podzemlju, karakteristina je njena neravnomjerna rasporeenost. Za karbonatne
stijene je znaajna velika prevlast sekundarne nad primarnom poroznou. Sekundarno
nastale pukotine u karbonatnim stijenama uslijed njihove topljivosti postupno se
poveavaju, to pospjeuje i njihovu propusnost. Kad bi pukotine bile jednako
rasporeene poroznost bi varirala od 0,5 do 3 % volumena. Meutim, mjestimino,
zbog veliine pukotina poroznost dosee i do 45% volumena. Kao posljedica toga
transport vode odvija se kroz kanale ili provodnike. Suprotno tome, najvei dio vode
ipak se nalazi u sitnim pukotinama. Najveim dijelom karbonatne stijene pripadaju
grupama propusnih stijena (vapnenci) i djelomino nepropusnih stijena (dolomiti).
Voda u krke sustave dospijeva difuzno i koncentrirano. Difuzno dospijeva u vidu
tekuica, odnosno onog njenog dijela koji se sustavom pukotina infiltrira u podzemlje,
dok se drugi dio gubi povrinskim otjecanjem ili evaporacijom. Na podruju dinarskog
kra povrinski, ponekad otjeu znatne koliine vode u kratkom vremenskom razdoblju.
To je posljedica toga to su za ovo podruje karakteristine kratkotrajne intenzivne
oborine u vidu pljuskova. Tad dolazi do brzog ispunjavanja pukotinskog sustava vodom
i otjecanja u vidu bujica. Vrijednost infiltracije na podruju dinarskog kra dosee i do
75% koliine oborina.

Slika 1. Oblici poroznosti

Koncentrirano prvenstveno dospijeva s nekarbonatnih podruja u vidu alogenih tekuica

koje nailaskom na propusnu krku podlogu poniru. U aridnim podrujima dospijeva i
kondenzacijom iz dubljih dijelova. Voda koja ponire prolazi kroz propusnu - prozranu
zonu (vadozna zona), dolazi do vodnog lica te postaje voda temeljnica (freatska zona).
U toj zoni sve su meuzrnske pore zasiene vodom, a pritisak je vii od atmosferskog.
Stijenske formacije koje pohranjuju su vodonosnici (aquiferi). Krki vodonosnici, poput
onih u drugim stijenama mogu biti: sa slobodnim vodnim licem (neomeeni aquiferi), s
uklijetenom podzemnom vodom (omeeni/confined aquifer, arteki) ili visei
vodonosnici (perched aquifer). Obzirom na cirkulaciju vode u kru razlikuju se slijedee
zone :
-raspadnuta ili epikrka zona koja se dijeli na:
- zona tla
- subkutana zona
- nezasiena ili vadozna zona
- poplavna ili epifreatska zona
- zasiena ili freatska zona
-plitka zona
-duboka (batifreatska) zona
-stagnantna freatska zona
Osnovna znaajka epikrke i vadozne zone je brz gubitak vode slobodnim poniranjem, a
u zoni tla i evaporacijom. Epifreatska ili poplavna zona karakteristina je po tome to je
to zapravo zona povremenog plavljenja. Naime, za ovu zonu je karakteristina promjena
razine vodnog lica, koja moe varirati i po nekoliko desetaka metara. Takoer, za ovu
zonu je karakteristina pojava horizontalne cirkulacije vode, pri emu dolazi do irenja
kanala korozijskim i erozijskim djelovanjem.

U plitkom podruju freatske, zasiene zone prisutno je kretanje vode, za razliku od

duboke batifreatske zone gdje voda uglavnom miruje, ak do nekoliko tisua godina.
Mirovanje vode i njeno izuzetno dugotrajno zadravanje karakteristino je za
stagnantnu freatsku zonu. Jedna od osnovnih znaajki kretanja vode u kru je njeno
kretanje kroz kanale pri emu dolazi do porasta sekundarne propusnosti. Kao posljedica
tog kretanja, ali i poloaja vodonosnika prema nepropusnim naslagama, koje imaju
funkciju hidrolokih barijera moe doi do pojave vode na povrini.

Slika 2. Kretanje vode u kru

Za odreivanje kretanja vode u krkom podzemlju upotrebljavaju se razni traseri. Nekad
to je bila piljevina. Danas se upotrebljavaju boje i to zeleni fluorescein ili
uranin/dinatrijev fluorescein, spore, soli, ali i radionuklidi. Traseri se ubacuju obino
pred poetak humidnog razdoblja. Osim podzemnih veza ponor izvor, na osnovu
vremena koliko je trebalo do pojave trasera dobiva se i priblina brzina kretanja vode u
podzemlju.

Slika 7. Ubacivanje trasera - boje u ponor

3. Tipovi krkih izvora i karakter

Prema hidrogeolokim znaajkama kretanja, odnosno pojave vode, izvori na

podruju kra mogu biti: silazni, preljevni i uzlazni. Silazni izvori na podruju kra
dosta su rijetki. Nalaze se u vadoznoj zoni i samo mjestimino u podrujima plitkog
kra. Njihova pojava u sluajevima kad dolazi do stvaranja lokalne freatskezone koja je
posljedica djelomino uzdignutih vodonepropusnih naslaga ili njihovih manjih pojava.
Preljevni izvori su najei u kru. Nastaju u sluajevima kad je daljnje kretanje vode
kroz krki vodonosnik sprijeeno pojavom nepropusnim ili slabije propusnim
naslagama koje vre funkciju barijera. U obalnim podrujima ulogu barijera vri gua
morska voda, pa nastaju specifini priobalni izvori i vrulje. Zbog mijeanja slatke i
slane vode, ona postaje boata. Vrlo esto, vrulje predstavljaju postglacijalnom
ingresijom potopljene pilje i jame. Na to nam ukazuje pojava siga u njima, kao to je
sluaj s vruljm Zeicom u Velebitskom kanalu.

Slika 3. Tipova izvora u krkim podrujima

Uzlazni izvori na krkim podrujima esto su poznati i pod nazivom vrela mjesta gdje
voda vri. Nastaju na mjestima gdje su vodopropusne (karbonatne) stijene nalaze
izmeu vodonepropusnih, ali i uz rasjedne plohe. Voda koja istjee kroz vrela nalazi se
pod hidrostatskim tlakom. Kao poseban tip ovih izvora istiu se tzv. Voklika vrela. Ime
su dobili po mjestu La Fontaine de Vaucluse gdje izvire rijeka Sorgue. Ovaj izvor ima
prosjean kapacitet oko 30m3/sec, a voda izbija sa dubine od 300m (200m ispod razine
mora). Ovaj tip izvora est je i na podruju dinarskog kra (vrela Cetine, Une, Kupe,
Gacke, Ljubljanice i dr).

Slika 4. Vrulja
Prema podruju, odnosno po porijeklu vode, koja prihranjuje izvor, dijelimo ih na:
-emrgemnce (podruje od kuda voda dotjee je nepoznato)
-resurgence (voda dotjee iz poznate ponornice)
-exsurgence (voda potjee od oborina s odreenog podruja)
Prema stalnosti dijelimo ih na:
-stalne
-povremene
-potajnice ili intermitentne izvore
U dinarskom krkom podruju izvore obiljeava naglaena sezonska aktivnost.

Maksimalna izdanost izvora je tijekom hladnijeg, ali humidnijeg zimskog i proljetnog

razdoblja. Brojni izvori imaju sezonski karakter. Povremenim izvorima pripadaju
estavele koje su poznate po svojoj dvojnoj ulozi. Naime tijekom humidnih razdoblja
predstavljaju izvore, a tijekom sunih ponore. Poseban tip krkog izvora predstavljaju
potajnice izvore iz kojih voda istjee u odreenim vremenskim razmacima, od
nekoliko minuta do nekoliko sati. Njihov mehanizam se zasniva na tome da postoji
obino preljevni sifonski spremnik koji kontrolira izlijevanje vode. Krki izvori istiu se
po tome da zapravo predstavljaju i najizdanije na zemlji. Izvor Tobio na Papui (novoj
Gvineji) ima kapacitet od priblino 100 m3/sec, dok maksimalni protjecaj na vrelu Bune
(BiH) dosee oko 400 m3/sec. Velika izdanost krkih izvora je zapravo posljedica toga
da oni imaju veliku povrinu prihrane vodom. Povrinsko otjecanje, odnosno pojava
tekuica u krkim podrujima je dosta rijetka. esto, te tekuice svoje izvorine dijelove
imaju na kontaktima vodopropusnih karbonatnih naslaga sa nekarbonatnima. Takoer,
brojne tekuice dotjeu na karbonatna podruja, odnosno predstavljaju alogene
tekuice. Nailaskom na propusnu karbonatnu podlogu mnoge od njih gube vodu u
sustavima ponora. Meutim, neke tekuice, kao npr. rijeka Krka (u Dalmaciji) zbog
pojave procesa kolmacije vodu ne gube. Kolmacija je zapravo proces, u kojem dolazi do
oblaganja rijenog korita esticama gline, odnosno stvaranja vodonepropusne obloge i
spreavanja poniranja vode u propusnim karbonatnim stijenama. U takvim sluajevima
kad je razina vode u koritu iznad razine vodnog lica u podzemlju radi se o viseim
tekuicama. Slijedea znaajna pojava uz tekuice u kru su sedrene barijere. Nastanak
sedre predstavlja zapravo biodinamiki proces. Nastaju, u podrujima umjerenih klima,
na mjestima gdje u koritu tekuica postoje pregibi koji mogu biti uvjetovani litoloki
(tvre stijene) ili tektonski (rasjedni pregibi). Prilikom nailaska na takve pregibe moe
doi do izluivanja kalcita. Najee, on se taloi lovi za biljke (mahovine
sedrotvorke). Uvjeti da bi dolo do nastanka sedre su slijedee:
-bakterioloka istoa vode
-pH vei od 8
-zasienost vode otopljenim CaCO3
-protjecaj vode vei od 0,5 a manji od 3,5 m/sec (to omoguava prozraivanje vode
bitno za opstanak mahovina).
Po svom znaenju osobito se istiu sedrene barijere Pltvikih jezera i rijeke Krke
u Hrvatskoj.

10

Slika 5. Sedrena barijera na Plitvikim jezerima

Jedna od osnovnih znaajki kra je nepodudarnost povrinskih i podzemnih razvodnica.

Na podruju kra znatno su ee podzemne hidrogeoloke od topografskih
razvodnica. S obzirom da povrinska razvodnica nije i podzemna (hidrogeoloka), to
znai da povrinske vode samo privremeno otjeu u smjeru, koji bi odreivala
morfologija, zatim poniru i nastavljaju podzemljem otjecati ponekad u sasvim
suprotnom smjeru. Kao posledica toga jedno od osnovnih obiljeja cirkulacije vode u
kru je pojava ponornica. Njihova osnovna znaajka je ta da se ista tekuica moe i
nekoliko puta pojavljivati na povrini. To je sluaj i sa tekuicama na podruju
dinarskog kra u BiH. Tamo moemo pratit pojavu cijelog niza tekuica na raznim
mjestima, prvenstveno krkim poljima. Krke razvodnice esto prolaze depresijama
(npr. Kupreko polje). Razvodnice u kru najee su vezane uz povrinske ili
podzemne barijere izgraene od vodonepropusnih naslaga. S obzirom na hidrogeoloke
karakteristike krkog podzemlja esto se poloaj podzemne razvodnice mijenja, ovisno
o godinjem dobu. Podzemna razvodnica u kru prvenstveno e ovisiti o geolokoj
grai, tj. vrsti stijena i o tektonsko-strukturnim odnosima, koji mogu initi barijere
prolasku podzemnih voda. Od stijena koje mogu initi barijere to su vodonepropusne ili
djelomino nepropusne stijene (glinovite stijene, ejlovi, magmatiti, metamorfiti, lapori,
te laporoviti vapnenci, dolomiti, jedri vapnenci ).

Rasjedi mogu igrati dvojaku ulogu. Ovisno o kretanju krila i vrsti stijena koje dovode u
kontakt mogu biti zaustavne/ barijere ili pak drenae. Ponori, odnosno mjesta gdje
11

dolazi do poniranja vode u krku unutranjost, najee su nastali na kontaktu propusnih

karbonarnih s nepropusnim naslagama. Prema aktivnosti mogu biti stalni, i povremeni,
a prema izgledu sitasti i otvoreni.

Sitasti ponori su znatno ei, osobito meu

povremenim ponorima. Imaju ljevkast izgled, duboki su svega nekoliko metara, a dno
im je ispunjeno rastresitim materijalom (blokovima i nanosima tekuica). Otvoreni
ponori, u biti predstavljaju speleoloke objekte (npr. ponor na Bunovcu).

Slika 6. Ustanovljena cirkulacija vode na podruju krkih polja u BiH

12

4. Ugroenost i sadanje stanje

Do sada se hidrologija openito, preteno orijentirala na koritenje vode,
prilagoavanja vode ovjekovim potrebama, te zatitu od vode. Zbog znaajki krke
hidrologije teenja kroz podzemne kanale, voda koja se zadrava na povrini vrlo
kratko, u podzemlju se ne moe niti kemijski (suneva svjetlost), niti mehaniki
(filtracijom), niti bioloki oistiti. Veina otopljenog tvari i lebdeeg materijala ostaje
vodi nepromijenjen od ponora do novog izvora. Uslijed toga je voda u krkim
podrujima jae osjetljiva od povrinske. Drugi razlog je taj da je voda u jednom
krkom vodonosniku sva povezana u jednu jedinstvenu cjelinu. Ukoliko doe do
oneienja i u najmanjem dijelu vodonosnika on je itav sa svim svojim izvorima
oneien. Ono to je znaajno za gospodarenje vodom na krkim podrujima je
injenica da se manje panje obraalo na pritiske koje radovi izazivaju na okoli i
vodena stanita, nego na trenutnu (i potencijalnu) materijalnu korist. Osobito se to
odnosi na kr, u kojem se javljaju posebno ranjiva stanita i rijetke ivotinjske vrste.
Stanita se najvie ugroavaju urbanizacijom i industrijalizacijom, izgradnjom krupnih
infrastrukturnih zahvata poput prometnica, akumulacija, cjevovoda, regulacija i nasipa,
neodrivim koritenjem zemljita u to spadaju monokulture, krenja uma, melioracije,
te masovnim turizmom, izgradnjom neodgovarajuih odlagalita otpada itd. Te pojave
su posebno tetne za okoli. Prirodne pojave, ak i kad su krajnje dinamine i stresne,
poput ekstremnih poplava i sua, nisu toliko pogubne za ivotne zajednice jer one imaju
spremne odgovore na njih. Kad se pojave nagle umjetno, tj. ljudskim radom izazvane
promjene, neke osjetljivije bioloke vrste propadnu ime se uzrokuju dugorone
negativne posljedice kojih ovjek esto nije svjestan barem u prvo vrijeme. Ranjivost
kra uzrokovana je ogranienim stanitima, vrlo osjetljivim podzemnim vrstama i
injenicom brze komunikacije povrinskih voda s onima u podzemlju. Opasnost od
unitenja podzemnih stanita postoji ak i ispod razina najnie vode. ovjek svojim
radovima, posebno miniranjima i injektiranjima, moe potopiti do tada suha zatvorena
podruja koja predstavljaju nie za brojne vrste te time unititi endemske vrste koje u
njima ive. Zasigurno, to je uraeno u velikom broju sluajeva prilikom radova u kru,
ali se o tome malo zna.

13

5. Oblici krkog reljefa nastali djelovanjem korozije

Intenzitet pojave pojedinih krkih oblika, kao i njihove veliine posljedica je
utjecaja tektonskih pokreta, litolokih, strukturnih, reljefnih, pedolokih i klimatskih
osobina na djelovanje korozijskog procesa. Meutim, u novije vrijeme, u prvom redu na
pojavu odreenih tipova kra glavnu ulogu odigrao je i ovjek svojim aktivnostima.
Kod litolokih osobina stijenskog kompleksa, pri oblikovanju krkog reljefa u prvom
redu se misli na udio istog CaCO3 u sastavu stijena. Prema veliini egzokrkih, ali i
endokrkih reljefnih oblika, moe se uoiti da je do njihovog najeeg oblikovanja
dolo u naslagama gdje dominiraju vapnenci. To osobito dolazi do izraaja u naslagama
koje obiljeava dominacija vapnenaca s visokim udjelom istog CaCO3. Kod strukturne
predispozicije, u prvom redu misli se na vrstu i gustou primarnih i osobito sekundarnih
pukotina, kao i nagib slojeva. Klastine karbonatne naslage (prvenstveno Jelar naslage)
karakterizira pojava velikog broja primarno nastalih pukotina. Kod uslojenih naslaga,
esto je nagib slojeva utjecao na oblik i veliinu krkih reljefnih oblika (npr. asimetrine
ponikve), a povean nagib slojeva utjecao je na intenzivniji razvoj korozijskog procesa,
u prvom redu, du dijastroma. Tektonskim pokretima nastale su vee (paraklaze i
dijaklaze) i osobito brojne, manje (brahiklaze i leptoklaze) sekundarne pukotine. Za
nastanak krkog reljefa, odnosno veliinu pojedinih reljefnih formi, veliko znaenje ima
upravo estina i veliina sekundarnih pukotina. Naime, one omoguavaju poniranje
vode koja pri tome otapa stijene. Kao posljedica toga, jedno od osnovnih obiljeja
krkih reljefnih oblika je izduenost u pravcu pruanja pukotina. Pojava, kao i gustoa
pojedinih krkih reljefnih oblika ovisi o nagibu i vertikalnoj raslanjenosti reljefa. Krki
reljefni oblici znatno su ei na dijelovima gdje prevladavaju manji nagibi od 0 - 120.
Kao posledica toga dominira poniranje voda i "prenoenje" korozijskog procesa u
unutranjost karbonatnog stijenskog kompleksa. Suprotno tome, na dijelovima s veim
nagibima, pojava krkih reljefnih oblika je znatno rijea. U prvom redu, to je posljedica
poveanog koeficijenta povrinskog otjecanja, te na taj nain smanjenog intenziteta
djelovanja korozije. Klimatski elementi vani su s obzirom na duinu i intenzitet
korozije. Meu njima se istiu koliina oborina i temperatura. Koliina oborina s
porastom nadmorske visine raste, meutim openito je neravnomjerno rasporeena.
Due zadravanje snijega u depresijama na podrujima sa umjerenom klimom, koji je u
znatnoj mjeri naneen vjetrom i lavinama utjee na neravnomjeran intenzitet korozije.

14

Naime, na mjestima dugotrajnijeg zadravanja snijega intenzitet korozije je povean,

dok je na onim podrujima s kojih je odneen -smanjen. Za podruja s hladnijim
klimama, zbog niih temperatura i dominacije mraznih procesa, karakteristina je
dominacija krionivalnog krkog reljefa. Na preoblikovanje krkog reljefa Dinarida, ali
i drugih gorskih predjela u pojasu umjerenih klima, u znatnoj mjeri su utjecala
zahlaenja tijekom geomorfoloke prolosti. S jedne strane, dolo je do destrukcije (npr.
unitavanje krapa egzarazijom) ili njihovog preoblikovanja (npr. ponikve i uvale), a s
druge strane zbog topljenja snijega i leda na dnu udubljenja, dolo je i do oblikovanja
novih oblika (npr. speleolokih objekata koji su imali funkciju ponora). U
geomorfolokom pogledu krki reljefni oblici se dijele na dvije osnovne grupe:
egzokrke reljefne oblike koji su nastali na samoj povrini i na endokrke reljefne oblike
koji se nalaze ispod povrine Zemlje. Najrasprostranjeniji su povrinski reljefni oblici.

5.1. Povrinski reljefni oblici

5.1.1. Griine ili izjedline
Griine (ili izjedline) su najrasprostranjeniji krki oblici. Razni oblici griina javljaju
se od morskih obala, pa do visokih gorskih podruja. U podrujima sa umjerenom
klimom (npr. Dinaridima) znatno su ee i bolje razvijene u niim i sredinjim
dijelovima, dok u vrnim dijelovima prevladavaju one mlaih razvojnih faza (klimatski
uvjeti!). Jedna od osnovnih odlika griina je njihova izuzetna raznolikost oblika i naina
nastanka. Razvoj raznih tipova griina koje se javljaju, uvjetovan je nagibom padina, u
uslojenim (prvenstveno deblje uslojenim) stijenama. Njihov izgled je uvjetovan
odnosom nagiba padine prema nagibu slojeva, stupnjem pokrivenosti karbonatnih
stijena tlom i vegetacijom, odnosno stupnjem ogoljelosti karbonatne podloge, to je
uvjetovalo nain na koji je djelovala korozija, izravno atmosferskom vodom, vodom
procijeenom kroz tlo ili vodom koja je jo uvijek u tlu.

15

Slika 8. Tipovi griina

Litostratigrafske osobine stijena takoer imaju veliku vanost pri oblikovanju griina. U
tanko uslojenim naslagama one nedostaju, ili se uglavnom radi o griinama manjih
dimenzija, dok se tipine griine javljaju u deblje uslojenim naslagama. Podruja
izgraena od Jelar naslaga obiljeava izuzetna raznolikost griina, a to je prvenstveno
posljedica njihovih litolokih osobina. Na nagnutoj i goloj karbonatnoj podlozi, zbog
brzog otjecanja vode i njeno je korozijsko djelovanje krae. Vrlo esto postoje varijacije
kad se dva ili vie vrsta griina mijea, pa zbog toga postoje razni prijelazni oblici.
Promjena naina na koji je ostvarena korozija, uvjetovana ogoljavanjem padina ili
suprotno njenim obratanjem, klimatskim promjenama ili nagibom (kod karbonatnih
stijenskih blokova) vrlo esto rezultira promjenama geneze, a s tim povezano i vrstom
griina. Kao posljedica toga nastaju poligenetski tipovi griina, a ponekad moe doi i
do potpune promjene tipa griina.
Morfoloki tipovi griina prema veliini dijele se na mikrogriine (microkarren) ije
su dimenzije manje od 1 cm, griine (karren) dimenzija od 1 cm - 10 m, velike griine
(kluftkarren) veliine od 10 do 100 m, dok su vea podruja, u kojima se vrlo esto
javljaju razni tipovi griina poznata kao ljut ili ljuti kr (ljuti kr, krapari, karrenfeld).
Osnovno obiljeje mikrogriina je njihov razvoj u homogenim, fino granuliranim
stijenama, a pojedini oblici nastaju kao posljedica korozijskog djelovanja vode koja je
povuena kapilarnim tlakom. S obzirom da ove griine imaju oblik nepravilnih ljebia,
ponekad meandrirajuih, to potvruje korozijsko djelovanje vode kapilarnih tokova,
16

koja je povuena kapilarnim tlakom. Takoer, pri oblikovanju mikrogriina veliku

biokorozijsku vanost imaju bakterije, liajevi i alge. Istiu se modrozelene alge
(cianofiti) koje direktno stvaraju rupice u stijeni do dubine od 1 mm, a na njihovo
mjesto dolaze druge vrste koje zbog produkcije CO2 i organskih kiselina omoguavaju
korozijski proces. Modrozelene alge osobito su vane pri oblikovanju priobalnih krkih
mikroreljefnih oblika.
5.1.2. ljebovi
Na podruju Dinarida, lijebovi se javljaju od najniih, priobalnih dijelova, pa sve do
najviih vrhova. Rijetki su strmiji (nagiba veeg od 200), ogoljeli dijelovi karbonatnih
stijena bez njihova prisustva. Nastaju na malim kamenim blokovima (povrine svega
nekoliko dm2), a svoj maksimum razvoja dosegli su na kukovima oblikovanim u Jelar
naslagama na podruju Velebita. Na povrini najee su uoljivi lijebovi koji su
nastali ovlaivanjem nagnutih, golih povrina karbonatne stijene atmosferskom vodom
bogatom s CO2 iz zraka. Voda prilikom kontakta jako korodira golu karbonatnu
podlogu, a zbog nagiba otjee prema niim dijelovima najpogodnijim pravcem. Vrlo su
esti na karbonatnim povrinama kojima je nagib vei od 300. Iako je voda koja otjee
djelomino zasiena karbonatnom otopinom, zbog pritjecanja novih oborina u niim
dijelovima, ona je jo uvijek agresivna. Kao posljedica toga, prema niim dijelovima
dolazi do proirivanja i produbljivanja ljebova, dok se istodobno njihovi rubovi suzuju.
Uzdune pukotine nastale korozijom, koje se javljaju na stijenskoj povrini podno
lijebova takoer ukazuju na to da je voda jo uvijek agresivna. U sluajevima kad
dolazi do promjene nagiba, irina i dubina lijebova se mijenjaju. Kod poveanja nagiba
ljebovi postaju ui i dublji, a na veim nagibima poprimaju izgled "klina". To je
posljedica slabijeg lateralnog, a breg regresivnog korozijskog djelovanja vode, koje je
uvjetovano njenim brim specifinim otjecanjem i jaom koncentracijom u ljebu.

17

Slika 9. ljebovi Velebita

ljebovi nastali otjecanjem vode iz humusa esto se javljaju i pojedinano. Ove pojave
griina su poznate pod nazivom brazde humusne kiseline (humus-watergroves).
Dugotrajnije pritjecanje vode, a samim tim i vlaenje stijene pogoduje mjestimino
razvoju liajeva i mahovina u brazdama humusne kiseline. Zbog biokorozijskog
djelovanja liajeva i mahovina, dolazi do irenja bonih strana koje mogu poprimiti i
prevjesni izgled. Ispod mahovina, dno lijeba mjestimino moe biti ispunjeno finom
glinom, koja utjee na slabije djelovanje korozije. Uglavnom se pojavljuju samostalno,
a rjee u grupama. Mjestimino, na povrini se mogu uoiti i lijebovi nastali
subkutanom korozijom.
Nastali su pod pedolokim pokrovom korozijskim djelovanjem vode koja sadri
humusne kiseline, prvenstveno ugljinu kiselinu biogenog porijekla. Njihova glavna
znaajka je blaga zaobljenost bridova, plii su i iri od onih oblikovanih atmosferskom
vodom. Prema niim dijelovima slabije se ire. S obzirom da pedoloki pokrov uvjetuje
znatno sporije otjecanje vode, to rezultira njenim dugotrajnijim zadravanjem, i
ravnomjernijim vlaenjem, odnosno korozijskim djelovanjem na stijensku povrinu. No,
izgled ovih lijebova ukazuje da je i ovdje dolo do koncentriranja vode pri slijevanju,
ali u znatno manjoj mjeri nego na goloj podlozi zbog utjecaja pedolokog pokrova.
5.1.3. krape
krape su osobito este na poloajnim padinama (nagiba < 120). Prema genezi dijele se
na one oblikovane na golim stijenama i one oblikovane pod pedolokim i vegetacijskim
pokrovom. Na izgled krapa takoer su utjecale litoloke osobine stijena na kojima se
javljaju. Na podruju Velebita izuzetno su este na dijelovima koji su izgraeni od Jelar
naslaga, krednim, te gornjo i donjojurskim deblje uslojenim naslagama. Njihov razvoj
vezan je uz dijastrome, dijaklaze, brahiklaze i leptoklaze koje su usmjerile korozijski
proces. Na podrujima izgraenim od Jelar naslaga i krednih brea jakom razvoju
krapa pogodovala je izrazita raspucalost i neuslojenost naslaga, razliita veliina i
tvrdoa cementiranog krja. Za troenje ovih naslaga takoer je karakteristino da je
vezivo otpornije na troenje od fragmenata starijih stijena. Kao posljedica toga javljaju
se velike povrine krapa nepravilnih oblika. Suprotno tome, krape formirane na
uslojenim stijenama imaju pravilnije oblike. Do njihovog razvoja dolo je prvenstveno
18

na stijenama jae nagnutih slojeva, gde se korozijsko djelovanje vode odvija uz

dijastrome i sekundarno nastale pukotine. krapski kanali nastali uz dijastrome osjetno
su dui, a esto i dublji od ostalih, prvenstveno okomitih kanala. Upravo na osnovu
meusobnog odnosa kanala krape moemo podijeliti na mreaste i izduene. Mreaste
krape su karakteristine za podruja koja su izgraena od Jelar naslaga dok su izduene
krape karakteristine za podruja izgraena od srednje i deblje uslojenih vapnenaca.

Slika 10. Povrinske krape (Velebit) i subkutane krape (Sinji vrh - Slovenija)

Voda koja se cijedi niz stijenu prilikom poniranja u tlo, zbog toga to je jo uvijek
aktivna, zapravo i pojaana sa CO2 biogenog porijekla korodira karbonatnu stijensku
masu stvaraji podrezana - prevjesna udubljenja koja su najizraenija u neposrednoj
zoni kontakta. U sluajevima kad se ovakav nain korozijskog djelovanja due vrijeme
odvija oko karbonatnih stijenskih blokova koji vire iz tla dolazi do oblikovanja krkih
stolova. Naime, prevjesni dijelovi su nastali kao posljedica subkutane korozije, odnosno
njenog bonog djelovanja. Takoer je est sluaj da vode koje se slijevaju niz padinu
oblikuju vee pukotine, duine nekoliko desetaka i dubine od nekoliko metara, poznate
kao karovi i kripovi. One nastaju na mjestima gdje dolazi do korozijskog djelovanja
atmosferskih voda pri slijevanju niz pukotine, koje se na taj nain postupno produbljuju
i ire.
5.1.4. Krki bunari
Specifian oblik nastao zbog vee koncentracije vode pri poniranju su krki bunari
Najee se javljaju na mjestima gdje je dolo do polukrunog, nasuprotnog oblikovanja
19

lijebova du pukotine. S obzirom da se voda iz ljebova slijeva na vrlo malen prostor u

sredini, zbog veeg intenziteta korozije nastaje udubljenje. Dna krkih bunara ispunjena
su rezidijumom, a u nekim sluajevima zbog potpunog epljenja pukotina veim
nanosom rezidiualnih glina dolazi do povremenog ili stalnog zadravanja vode. Meu
krkim bunarima osobito se istie elinka, na podruju junog Velebita. Ovaj krki
bunar nalazi se na visini od 755 m, nedaleko od Vidakovog kuka. Dug je 1,5 m, irok
0,7 m, a dubok 4,5 m. Voda se u njemu zadrava tijekom cijele godine, a rijetko se
sputa ispod razine od 4 m. Na stranama bunara do dubine od 2,2 m nastavljaju se
ljebovi, dok su strane bunara ispod toga glatke. Dno bunara ispunjeno je finim muljem
i glinom (u kojima se nalaze i manji komad krja).

Slika 11. Krki bunar elinka (Velebit)

Analizom vode ustanovljeno je da je ona jo uvijek korozijski aktivna. To se zapaa i na
stranama samog bunara gdje su bridovi potopljenih lijebova poprimili blai zaobljeniji izgled, kao posljedica ravnomjernijeg korozijskog djelovanja vode.
5.1.5. Kamenice
Slijedei znaajan predstavnik griina dinarskog kra su kamenice. Dubina im varira od
nekoliko pa do par desetaka cm, irina i duina od nekoliko cm pa do nekoliko m.
Najveim, izuzetno rijetkim primjercima dubina dosee i preko 1 m, a irina vie od 10
m. na ravnim ili blago nagnutim stijenama nego na strmijim. Povrine na kojima nastaju
kamenice mogu biti do nagiba od 350. Kao ograniavajui faktor u oblikovanju
kamenica javlja se niska temperatura zraka, odnosno pojava leda, te zbog poveanja
volumena u njima, ih svojom kompresijom unitava (drobi). Fazu oblikovanja kamenica
20

obiljeava zadravanje atmosferske vode i njeno korozijsko djelovanje u udubljenjima s

kojih je destruiran pedoloki pokrov. irina ovih udubljenja esto je svega nekoliko cm
promjera, a dubina im je svega par mm. Postupno, zbog sniavanja razine vode
isparavanjem, a esto i njenog pojaanog biokorozijskog djelovanja, uvjetovanog
raspadanjem naneenih organskih primjesa (lie i trave, alge i liajevi) ona korozijski
djeluje prema sredinjim niim dijelovima udubljenja postupno poveavajui nagib
strana. No, kako postupno dolazi do zasienja vode otopljenim karbonatima u niim
slojevima, a vrni sloj vode apsorbira CO2 iz zraka, kamenica ima najveu irinu u
sredinjem dijelu. Sniavanje razine vode isparavanjem i otopljenim karbonatima prema
niim dijelovima smanjuju intenzitet korozije, te se prema dnu kamenica opet suuje.

Slika 12. Kamenica velebit

5.1.6. Ponikve
Ponikve predstavljaju najtipinije depresije na krim podrujima nastale korozijom. No,
zanimljivo je da u nekim krkim podrujima (hladnih i aridnih klima) nedostaju ili su
rijetke. Najee su ovalnog do blago elipsastog promjera, od svega nekoliko metara pa
do nekoliko stotina metara. Nastanak ponikava najee je posljedica korozijskog
djelovanja atmosferske vode koja ponire sustavom pukotina u epikrkoj zoni.
Istodobno, ponikve predstavljaju specifina endoreka podruja, jer svaka ponikva u
svom dnu ima (mogue je i vie!) ponora. Prema Bonacci i Roje Bonacci (2006):
nastanak ponikava zapoinje u malim i sluajnim pukotinama na povrini terena. One su
prve izloene kemijskom i mehanikom djelovanju vode. Primarni imbenici bitni za
zaetke stvaranja udubina jesu propusnost otopljivih stijena, koliina i poloaji
prihranjivanja podzemne vode, te hidrauliki gradijent. Rije je o promjeni pada u
21

odnosu na vodoravni razmak uskom podruju oko krke udubine. Sekundarni imbenici
su istoa sastava otopljivih stijena, njihova geoloka struktura, postojanje meuslojeva
stijena ili nanosa razliitih svojstava propusnosti, debljina meuslojeva itd.

Slika 13. Uruna bunarasta ponikva Mali Samogred (BiH)

5.1.7. Uvale
Ono to je zajedniko ponikvama i uvalama je to, da je voda koja se slijeva niz njihove
strane formirala ponore na njihovim dnima. Najee su to zatvoreni, sitasti ponori.
Prema istraivanjima u susjednim zemljama, sitasti ponori ponikava, sadre materijal iz
predjurske starosti, a najvjerojatnije je kod ponora na dnu ponikava i uvala Dinarskog
gorskog sustava identina situacija (Bogli, 980.). Zaepljenost ponora, prvenstveno u
ljevkastim i karliastim ponikvama, veim koliinama rezidijuma i obronanih glina u
nekim ponikvama, kao i uvalama (iako rijetko) uvjetuje povremena plavljenja (Brie
iznad Tibanj-Mandaline na Velebitu). Posebno je zanimljivo Babino jezero na Velebitu
koje je takoer nastalo na dnu vee ponikve zahvaljujui nakupini gline koja je zaepila
pukotine i sprijeava poniranje vode. Brojne lokve, na dnu ponikava i uvala nastale su
antropogenim nabijanjem glina. Otvoreni ponori znatno su rijei i uglavnom
predstavljaju vertikalne speleoloke objekte.
5.1.8. Krka polja
Krka polja su najvee depresije, karakteristine za razvijenija krka podruja.
Prvenstveno, to se odnosi na dinarski kr, kao i na neka druga mlado nabrana gorska
podruja (npr. Pelopone i Epir). Osnovni kriteriji za odreivanje krkih polja su:
-zatvorena depresija, koja se bar na jednoj strani strmo uzdie
-ravno dno ispunjeno rastresitim sedimentima
-krka drenaa vode
22

Nastanak krkih polja je poligenetski, odnosno tektonski predisponiran to je omoguilo

korozijsko djelovanje vode. Kod razvoja polja, odnosno irenja, veliko znaenje ima
bona ili rubna korzija.

Slika 14. Tipovi krkih polja

Kako je ve spomenuto, tipina krka polja moraju imati krku drenau vode, odnosno
pojavu ponornica. Tijekom vlanog razdoblja za njih su esta plavljenja i pojava
povremenih jezera. To je posljedica toga to ponori esto ne mogu primiti svu koliinu
vode. Takoer, ako je dno polja relativno nisko s obzirom na izdansku zonu, moe doi
do poplava zbog izdizanja razine vode. O trajanju poplavnog razdoblja ovise (ili su
23

ovisile) aktivnosti na dnima polja. Poplave, osobito ako je razina vode visoka mogu
stvoriti i tete. Popovo polje u BiH se istie kao primjer polja koje je nekad sezonski
plavilo. Naknadno hidromelioracijskim radovima je polje isueno, a ponornica
Trebinjica kanalizirana (betonsko korito).

Zakljuak
24

Voda znai ivot, ona je izvor ivota. Iz nje sve nastaje i sve se u nju vraa. Voda je
gospodarsko dobro, ivotni prostor za biljni i ivotinjski svijet, izvor i prenositelj
energije, sirovina kao resurs, sredstvo koje grije, hladi, isti, otapa i razrjeuje,
prijamnik i otpremnik neistoa, sredstvo za poljodjelsku i industrijsku proizvodnju,
transportne medije, ili kratko, ''multifunkcionalni'' resurs ime je jedna od najvanijih
sastavnica cjelokupnog ivota na kopnu. Opskrba vodom neminovan je preduvjet za
opstanak svake drutvene zajednice i osnovica svakoga prirodnog i kulturnog razvitka.
Upravo na kru ovjek, kamen i voda isprepleli su svoje putove u nerazmrsivo klupko i
ostavili obilne tragove u vremenu i prostoru. Zato krke vode nisu samo spomenici
prirode

ve

ujedno

znaajni

kulturno-povijesni

lokaliteti.

Zbog

velike

rasprostranjenosti kra na naim prostorima, za na ivot kao i za ivot buduih

narataja veliku vanost imat e krke vode, bez obzira u kakvom se one obliku
pojavljivale. Kao misao vodilja u svrhu zatite krkih voda neka nam bude: Zemlju i
prirodne resurse nismo naslijedili od predaka, nego smo ih posudili od potomaka.

Literatura
25

1. Perica, D.: Geografija kra-kr kao prostorni fenomen, skripta, Zadar, 2010.
2. tambuk-Giljanovi , N.: Vode Neretve i njezina porjeja, Zagreb, 2003.

26