SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI
STUDIJ BIOLOGIJE

Krke vode
(Seminarski rad)

Mentor:dr.sc.Anelka Lasi

Studenti: Ana-Marija Beli

Tomislava Bartuli
Igor Akrap

Mostar, 2016.

Sadraj:

Uvod

1.to je kr?

Kr nastaje na dijelovima Zemljine kore koji su izgraeni od vodom topljivih

stijena. Za krka podruja karakteristian je nedostatak vode na povrini, te specifino
oblikovanje reljefa. Znanstvenike koji se bave prouavanjem kra moemo podijeliti u
dvije grupe: "minimaliste" i "maksimaliste": Minimalisti smatraju da krka podruja
predstavljaju ona podruja izgraena od karbonatnih stijena (vapnenci i dolomiti).
Maksimalisti smatraju krem sva ona podruja gdje je dolo do pojave neke od zanj
karakteristine reljefne forme, nastale korozijom bez obzira na vrstu stijena. Podjela
kra mogua je po brojnim kriterijima (debljina karbonatnih stijena, klimatskim
znaajkama, pojavi oblika). Kao posljedicu toga moemo pronai brojne definicije:
Daoxian (1988): Kr kao okolini sustav: sastavljen od stijena, zemlje, atmosfere, vode,
ivota i energije.
Gams (2004): Ozemlje s krkom odvodnjom i uinkovitom korozijom, za kojeg su
karakteristini krki oblici.
esto, pojedini tipovi kra nisu u potpunosti razvijeni, a pseudokrem i parakrem
smatramo ona podruja koja u znatnoj mjeri odstupaju. Do pojave pseudokra moe
doi na podrujima koja su izgraena od soli, lesa, kvarcnih i kvarcitnih pjeenjaka. Na
podrujima gdje je dolo do izlijevanja lave i u ledenjacima esta je pojava speleolokih
objekata (pilje i jame).

2.Postanak i podjela krkih voda

Jedna od osnovnih znaajki krkih podruja je ta da se vie vode nalazi u
podzemlju, dok je njena pojava na povrini vrlo rijetka. Meutim, za vodu koja se nalazi
u podzemlju, karakteristina je njena neravnomjerna rasporeenost. Za karbonatne
stijene je znaajna velika prevlast sekundarne nad primarnom poroznou. Sekundarno
nastale pukotine u karbonatnim stijenama uslijed njihove topljivosti postupno se
poveavaju, to pospjeuje i njihovu propusnost. Kad bi pukotine bile jednako
rasporeene poroznost bi varirala od 0,5 do 3 % volumena. Meutim, mjestimino,
zbog veliine pukotina poroznost dosee i do 45% volumena. Kao posljedica toga
transport vode odvija se kroz kanale ili provodnike. Suprotno tome, najvei dio vode
ipak se nalazi u sitnim pukotinama. Najveim dijelom karbonatne stijene pripadaju
grupama propusnih stijena (vapnenci) i djelomino nepropusnih stijena (dolomiti).
Voda u krke sustave dospijeva difuzno i koncentrirano. Difuzno dospijeva u vidu
tekuica, odnosno onog njenog dijela koji se sustavom pukotina infiltrira u podzemlje,
dok se drugi dio gubi povrinskim otjecanjem ili evaporacijom. Na podruju dinarskog
kra povrinski, ponekad otjeu znatne koliine vode u kratkom vremenskom razdoblju.
To je posljedica toga to su za ovo podruje karakteristine kratkotrajne intenzivne
oborine u vidu pljuskova. Tad dolazi do brzog ispunjavanja pukotinskog sustava vodom
i otjecanja u vidu bujica. Vrijednost infiltracije na podruju dinarskog kra dosee i do
75% koliine oborina.

Slika 1. Oblici poroznosti

Koncentrirano prvenstveno dospijeva s nekarbonatnih podruja u vidu alogenih tekuica

koje nailaskom na propusnu krku podlogu poniru. U aridnim podrujima dospijeva i
kondenzacijom iz dubljih dijelova. Voda koja ponire prolazi kroz propusnu - prozranu
zonu (vadozna zona), dolazi do vodnog lica te postaje voda temeljnica (freatska zona).
U toj zoni sve su meuzrnske pore zasiene vodom, a pritisak je vii od atmosferskog.
Stijenske formacije koje pohranjuju su vodonosnici (aquiferi). Krki vodonosnici, poput
onih u drugim stijenama mogu biti: sa slobodnim vodnim licem (neomeeni aquiferi), s
uklijetenom podzemnom vodom (omeeni/confined aquifer, arteki) ili visei
vodonosnici (perched aquifer). Obzirom na cirkulaciju vode u kru razlikuju se slijedee
zone :
-raspadnuta ili epikrka zonu koja se dijeli na:
- zona tla
- subkutana zona
- nezasiena ili vadozna zonu
- poplavna ili epifreatska zonu
- zasiena ili freatska zona
-plitka zona
-duboka (batifreatska) zona
-stagnantna freatska zona
Osnovna znaajka epikrke i vadozne zone je brz gubitak vode slobodnim poniranjem, a
u zoni tla i evaporacijom. Epifreatska ili poplavna zona karakteristina je po tome to je
to zapravo zona povremenog plavljenja. Naime, za ovu zonu je karakteristina promjena
razine vodnog lica, koja moe varirati i po nekoliko desetaka metara. Takoer, za ovu
zonu je karakteristina pojava horizontalne cirkulacije vode, pri emu dolazi do irenja
kanala korozijskim i erozijskim djelovanjem.

U plitkom podruju freatske, zasiene zone prisutno je kretanje vode, za razliku od

duboke batifreatske zone gdje voda uglavnom miruje, ak do nekoliko tisua godina.
Mirovanje vode i njeno izuzetno dugotrajno zadravanje karakteristino je za
stagnantnu freatsku zonu.. Jedna od osnovnih znaajki kretanja vode u kru je njeno
kretanje kroz kanale pri emu dolazi do porasta sekundarne propusnosti. Kao posljedica
tog kretanja, ali i poloaja vodonosnika prema nepropusnim nalagama, koje imaju
funkciju hidrolokih barijera moe doi do pojave vode na povrini.

Slika 2. Kretanje vode u kru

Prema hidrogeolokim znaajkama kretanja, odnosno pojave vode, izvori na podruju
kra mogu biti: silazni, preljevni i uzlazni. Silazni izvori na podruju kra dosta su
rijetki. Nalaze se u vadoznoj zoni i samo mjestimino u podrujima plitkog kra.
Njihova pojava u sluajevima kad dolazi do stvaranja lokalne freatskezone koja je
posljedica djelomino uzdignutih vodonepropusnih naslaga ili njihovih manjih pojava.
Preljevni izvori su najei u kru. Nastaju u sluajevima kad je daljnje kretanje vode
kroz krki vodonosnik sprijeeno pojavom nepropusnim ili slabije propusnim
naslagama koje vre funkciju barijera. U obalnim podrujima ulogu barijera vri gua
morska voda, pa nastaju specifini priobalni izvori i vrulje. Zbog mijeanja slatke i
slane vode, ona postaje boata. Vrlo esto, vrulje predstavljaju postglacijalnom

ingresijom potopljene pilje i jame. Na to nam ukazuje pojava siga u njima, kao to je
sluaj s vruljm Zeicom u Velebitskom kanalu nedaleko mjesta Modri.

Slika 3. Tipova izvora u krkim podrujima

Uzlazni izvori na krkim podrujima esto su poznati i pod nazivom vrela mjesta gdje
voda vri. Nastaju na mjestima gdje su vodopropusne (karbonatne) stijene nalaze
izmeu vodonepropusnih, ali i uz rasjedne plohe. Voda koja istjee kroz vrela nalazi se
pod hidrostatskim tlakom. Kao poseba tip ovih izvora istiu se tzv. Voklika vrela. Ime
su dobili po mjestu La Fontaine de Vaucluse gdje izvire rijeka Sorgue. Ovaj izvor ima
prosjean kapacitet oko 30m3/sec, a voda izbija sa dubine od 300m (200m ispod razine
mora). Ovaj tip izvora est je i na podruju dinarskog kra (vrela Cetine, Une, Kupe,
Gacke, Ljubljanice i dr).

Slika 4. Vrulja
Prema podruju, odnosno po porijeklu vode, koja prihranjuje izvor, dijelimo ih na:
-emrgemnce (podruje od kuda voda dotjee je nepoznato)
-resurgence (voda dotjee iz poznate ponornice)
-exsurgence (voda potjee od oborina s odreenog podruja)
Prema stalnosti dijelimo ih na:
-stalne
-povremene
-potajnice ili intermitentne izvore
U dinarskom krkom podruju izvore obiljeava naglaena sezonska aktivnost.
Maksimalna izdanost izvora je tijekom hladnijeg, ali humidnijeg zimskog i proljetnog
razdoblja. Brojni izvori imaju sezonski karakter. Povremenim izvorima pripadaju
estavele koje su poznate po svojoj dvojnoj ulozi. Naime tijekom humidnih razdoblja
predstavljaju izvore, a tijekom sunih ponore.Poseban tip krkog izvora predstavljaju
potajnice izvore iz kojih voda istjee u odreenim vremenskim razmacima, od
nekoliko minuta do nekoliko sati. Njihov mehanizam se zasniva na tome da postoji
obino preljevni sifonski spremnik koji kontrolira izlijevanje vode.

Krki izvori istiu se po tome da zapravo predstavljaju i najizdanije na zemlji. Izvor

Tobio na Papui (novoj Gvineji) ima kapacitet od priblino 100 m3/sec, dok maksimalni
protjecaj na vrelu Bune (BiH) dosee oko 400 m3/sec. Velika izdanost krkih izvora je
zapravo posljedica toga da oni imaju veliku povrinu prihrane vodom. Povrinsko
otjecanje, odnosno pojava tekuica u krkim podrujima je dosta rijetka. esto, te
tekuice svoje izvorine dijelove imaju na kontaktima vodopropusnih karbonatnih
naslaga sa nekarbonatnima. Takoer, brojne tekuice dotjeu na karbonatna podruja,
odnosno predstavljaju alogene tekuice. Nailaskom na propusnu karbonatnu podlogu
mnoge od njih gube vodu u sustavima ponora. Meutim, neke tekuice, kao npr. rijeka
Krka (u Dalmaciji) zbog pojave procesa kolmacije vodu ne gube. Kolmacija je zapravo
proces, u kojem dolazi do oblaganja rijenog korita esticama gline, odnosno stvaranja
vodonepropusne obloge i spreavanja poniranja vode u propusnim karbonatnim
stijenama. U takvim sluajevima kad je razina vode u koritu iznad razine vodnog
lica u podzemlju radi se o viseim tekuicama. Slijedea znaajna pojava uz tekuice u
kru su sedrene barijere. Nastanak sedre predstavlja zapravo biodinamiki proces.
Nastaju, u podrujima umjerenih klima, na mjestima gdje u koritu tekuica postoje
pregibi koji mogu biti uvjetovani litoloki (tvre stijene) ili tektonski (rasjedni pregibi).
Prilikom nailaska na takve pregibe moe doi do izluivanja kalcita. Najee, on se
taloi lovi za biljke (mahovine sedrotvorke). Uvjeti da bi dolo do nastanka sedre su
slijedee:

-bakterioloka istoa vode

-pH vei od 8
-zasienost vode otopljenim CaCO3
-protjecaj vode vei od 0,5 a manji od 3,5 m/sec (to omoguava
prozraivanje vode bitno za opstanak mahovina)
Po svom znaenju osobito se istiu sedrene barijere Pltvikih jezera i rijeke Krke
u Hrvatskoj.
Rijeke Krka i Zrmanja primjer viseih tekuica u kru (Bonacci 1988.)

Slika 5. Sedrena barijera na Plitvikim jezerima

Jedna od osnovnih znaajki kra je nepodudarnost povrinskih i podzemnih razvodnica.

Na podruju kra znatno su ee podzemne hidrogeoloke od topografskih
razvodnica. S obzirom da povrinska razvodnica nije i podzemna (hidrogeoloka), to
znai da povrinske vode samo privremeno otjeu u smjeru, koji bi odreivala
morfologija, zatim poniru i nastavljaju podzemljem otjecati ponekad u sasvim
suprotnom smjeru. Kao posledica toga jedno od osnovnih obiljeja cirkulacije vode u
kru je pojava ponornica. Njihova osnovna znaajka je ta da se ista tekuica moe i
nekoliko puta pojavljivati na povrini. To je sluaj i satekuima napodruju dinarskog
kra u BiH. Tamo moemo pratit pojavu cijelog niza tekuica na raznim mjestima,
prvenstveno krkim poljima. Krke razvodnice esto prolaze depresijama (npr.
Kupreko polje). Razvodnice u kru najee su vezane uz povrinske ili podzemne
barijere izgraene od vodonepropusnih naslaga. S obzirom na hidrogeoloke
karakteristike krkog podzemlja esto se poloaj podzemne razvodnice mijenja, ovisno
o godinjem dobu. Podzemna razvodnica u kru prvenstveno e ovisiti o geolokoj
grai, tj. vrsti stijena i o tektonsko-strukturnim odnosima, koji mogu initi barijere
prolasku podzemnih voda. Od stijena koje mogu initi barijere to su vodonepropusne ili
djelomino nepropusne stijene (glinovite stijene, ejlovi, magmatiti, metamorfiti, lapori,
te laporoviti vapnenci, dolomiti, jedri vapnenci ...).

Rasjedi mogu igrati dvojaku ulogu. Ovisno o kretanju krila i vrsti stijena koje dovode u
kontakt mogu biti zaustave/ barijere ili pak drenae
Ponori, odnosno mjesta gdje dolazi do poniranja vode u krku unutranjost, najee su
nastali na kontaktu propusnih karbonarnih s nepropusnim naslagama. Prema aktivnosti
mogu biti stalni, i povremeni, a prema izgledu sitasti i otvoreni.
Sitasti ponori su znatno ei, osobito meu povremenim ponorima. Imaju ljevkast
izgled, duboki su svega nekoliko metara, a dno im je ispunjeno rastresitim materijalom
(blokovima i nanosima tekuica). Otvoreni ponori, u biti predstavljaju speleoloke
objekte (npr. ponor na Bunovcu).

Slika 6. Ustanovljena cirkulacija vode na podruju krkih polja u BiH

Za odreivanje kretanja vode u krkom podzemlju upotrebljavaju se razni traseri. Nekad

to je bila piljevina. Danas se upotrebljavaju boje i to zeleni fluorescein ili
uranin/dinatrijev fluorescein, spore, soli, ali i radionuklidi. Traseri se ubacuju obino u
pred poetak humidnog razdoblja. Osim podzemnih veza ponor izvor, na osnovu
vremena koliko je trebalo do pojave trasera dobiva se i priblina brzina kretanja vode u
podzemlju.

Slika 7. Ubacivanje trasera - boje u ponor

Zatita vode u krkim podrujima
Do sada se hidrologija openito, preteno orijentirala na koritenje vode, prilagoavanja
vode ovjekovim potrebama, te zatitu od vode. Zbog znaajki krke hidrologije
teenja kroz podzemne kanale, voda koja se zadrava na povrini vrlo kratko, u
podzemlju se ne moe niti kemijski (suneva svjetlost), niti mehaniki (filtracijom), niti
bioloki oistiti. Veina otopljenog tvari i lebdeeg materijala ostaje vodi nepromijenjen
od ponora do novog izvora. Uslijed toga je voda u krkim podrujima jae osjetljiva o
povrinske. Drugi razlog je taj da je voda u jednom krkom vodonosniku sva povezana
u jednu jedinstvenu cjelinu.

Ukoliko doe do oneienja i u najmanjem dijelu vodonosnika on je itav sa svim

svojim izvorima oneien. Ono to je znaajno za gospodarenje vodom na krkim
podrujima je injenica da se manje panje obraalo na pritiske koje radovi izazivaju na
okoli i vodena stanita, nego na trenutnu (i potencijalnu) materijalnu korist. Osobito se
to odnosi na kr, u kojem se javljaju posebno ranjiva stanita i rijetke ivotinjske vrste.
Stanita se najvie ugroavaju urbanizacijom i industrijalizacijom, izgradnjom krupnih
infrastrukturnih zahvata poput prometnica, akumulacija, cjevovoda, regulacija i nasipa,
neodrivim koritenjem zemljita u to spadaju monokulture, krenja uma, melioracije,
te masovnim turizmom, izgradnjom neodgovarajuih odlagalita otpada itd. Te pojave
su posebno tetne za okoli. Prirodne pojave, ak i kad su krajnje dinamine i stresne,
poput ekstremnih poplava i sua, nisu toliko pogubne za ivotne zajednice jer one imaju
spremne odgovore na njih. Kad se pojave nagle umjetno, tj. ljudskim radom izazvane
promjene, neke osjetljivije bioloke vrste propadnu ime se uzrokuju dugorone
negativne posljedice kojih ovjek esto nije svjestan barem u prvo vrijeme. Ranjivost
kra uzrokovana je ogranienim stanitima, vrlo osjetljivim podzemnim vrstama
iinjenicom brze komunikacije povrinskih voda s onima u podzemlju. Opasnost od
unitenja podzemnih stanita postoji ak i ispod razina najniih vode. ovjek svojim
radovima, posebno miniranjima i injektiranjima, moe potopiti do tada suha zatvorena
podruja koja predstavljaju nie za brojne vrste te time unititi endemske vrste koje u
njima ive. Zasigurno, to je uraeno u velikom broju sluajeva prilikom radova u kru,
ali se o tome malo zna.

Slika 8. Ponornici tekuica esto predstavljaju talonice smea