Matilda Crokovié S20 JE STRUKTURALIZAM: MODA, METODA ILI IDEOLOGIJA? Od Collage de Fransa i Sorbonne do crkve Saint Germain des Prés zaraduju danas knjizare Quartier Latina na struktu- ralizmu keo nekada na egzistencijalizm i, kao nekada Sar- tru, brie danas fanatici u seminare strukturalista. No, nisu samo francuski sociolozi, historitari i psiholozi svih po- litigkih doje, te kritigeri umjetnosti, a takoder i teolozi oni koji vide joS samo strukture. Jedna nova internacionala, koja seZe od ‘Sjedinjenih driava do Rusije, predale se strukturalizmu, srcem i perom,ali i trijeznom glavom: jer nova nauka nije ni filozofija niti pogled na svijet, nego metoda rada gotovo isto toliko komplicirana kao wu prirodni gnanostima. Zato i obeéaje drustvenim znanostima ideoloSki neutralne i gotovo toliko egzaktne rezultate kao prirodne znanosti. Univerzalne zakone i nesvjesne strukture, koje se nalaze wu osnovi svake socijalne institucije ili obiéaja, pre- zentira svojim sljedbenicima C. L. Strauss, koji je struktu- ralistigki postupak iskuSao prvi puta 1935. g.u “brazilskoj praSumi, Nakon analize primitivaih obi&aja u Mato Grossu, smatreo Je, @ 1949. g. i pubdlicirao, da je naSao “elemen— tarne strukture rodbinskih veza". Za razlik od svojih kole. ga, Strauss nije smatrao zabranu incesta koji se moze naéi U mnogim druitvenim sistemima, kao zabranu zbog bliskih rod- dinskih veza, veé se tom zabranom majka, &ké¢i ili sestra mo- gu ponuditi "kao dragocjena zamjena izvan familije i na taj natin ovom razmjenom omoguéiti najprije stvaranje drustva, a zatim i kulture. Razmjena je dakle baza koja proizlazi iz svih vrsta bratnih institucija. Ovaj princip razmjene kso univer- zalnog svodnike mogao je Strauss naci samo uz pomoé znanosti u kojoj je veé odayna bilo govora o strukturama: uz pomoé lin- gvistike, uze regeno fonologije. Opéenito .se smatra da je utemeljitelj strukturalizma u lingvistici Svicarac Ferdinand de Saussure /1857-1913/, ali se strukturalizem razgranao i zredio iz vise centara,’ Kako se polazilo iz razliéitih izvorigta, razdvajao se i uda- ljavao tako, da danas prijeti da mu samo naziv ostane zaje- dnigki. Velika su imena predratne praske fonolo’ke Skole Nikolaj Sergejevié Trubeckoj i Roman Jakob, a centralna lignost danske struje je kopenhaSki profesor Louis Hjemslev. Struja se proSirila i ‘u SAD, da bi se opet vratila u Evropu. Time Sto je jezik, kao sistem koji strukturira naS govor, de 5Saussure istreZio do osnovaih struktura, otkric je, da je je- zik samo jeden od ljudskih enakownih sistema. vUnaprijedio je dekle njegovo sistematsko istrazivanje i uveo pojam semiolo- gije. ““Jezik je sistem znakova koji izrazcvaju ideje", kaze de Saussure. Svim senioloSkim sistemima je zajedniéko da se ynjihovim sekovima mora razlikovati “avojakoss" : "ozna- Sitelj" /signifiant/ i “oznaéen" /signifié/.° De Saussure je uveo ‘raz: u pojau "jezika" i “govora” /langue i parole/. Govor je Konkretna djelatnost, to je psinofizolosid proces kojim se proizvode ‘glasovi.’ Govorni su procesi beskrajno raznoliki, a sporazumijavati se moze samo pomoéu neéega stal- nog. U raznolikosti govornoga procesa moraju dakle postojati elementi stalnosti, Koji omoguéuju sporazumijavanje time Sto se prepoznaju. Elemente stalnosti koji govoru daju ragumljivost treba, dakle, posebno poznavati. 4 upravo mi Su po de Saussureovoj nauci JEZIK. Stalnost u raznolikosti je organizacija, pa mo- Zemo reéi, da je jezik organizacija govora. Jezigni’se 2nak sastoji od dijelova, a oni od jo3 manjih sve do nedjeljivih. A vaino je Kako su oni slozeni| tj. kakvi su odnosi medu nji- ma. Polazesi i od distinkcije izmedu kolektivnog "jezika" i individualnog "govora" koja‘ pretpostavlja kao osnova lingvis- tigke metode opoziciju "socijalno" : "individualno", ovim je kategorijama de saussure uéinio uslugu socijalnim zhanostina i na nov natin naglasio znaéenje sistema veza za Sitanje 1jud- skih poruke. I Paul Ricoeur, o&troumni kritiger strukturelizma, istra- Zujuéi njegovu genezu ustanovio je, da je de Saussure isprva govorio o “sistemu". Rijeé "struktura" pojavila se prvi puta na lingvistiékom kongresu ula Hayu u formi "struktura jed- nog sistema” i oznagavala je ogranigene kombinacije koje se na ukupnom artikulacionom “i kombinatornon polju mogu una- prijed utvrditi i koje kombinacije tvore individualni oblik nekog jezika. U adjektivnoj formi, "“strukturalno" je sinonim za “sistem, a strukturalizem bi trebao oznaéavati istraziva- nja koja se .vrSe sa strukturalistiékog stanovista, kao radne hipoteze. Sto podrazumijeva pod pojmom sistem, pokvSac je u jednom intervju /1966/ objasniti Michel Foucault, najmladi filozof naie generacije /roden 1926/, sada predaveé na uni- verzitetu u Tunisu i radikalan strukturalist: "Pod "sistemom” treba shvatiti ulupnost odnosa koji se neovisno o sadraju, koji ih veZe, odrZavaju i mijenjaju." Moglo se npr. pokazati , kaze Foucault, da su bogovi i heroji rimskih, keltekih i skendinavskih mitova vrlo rezligiti, ‘ali da ipak /iako ove kulture nisu znale jedna za drugu - kako on kaze/' poredak u koji su uneseni, pa njihove hijerarhije, rivaliteti, vjero- Tomstva, ugovori’slijede isti sistem. Najuovida, otkticaa prahistoriji dozvoljavaju pretpostavki da u rasporedu peéin— skog slikanja vlada sistematska organizecija. | Zna se da kromosomi sadrie sav genetski materijal, koji biéu omoguéu- Je da se razvije u formi jedne Sifre, "jedne zatvorene poru- 6 eeke . Na pitanje tko producira ovaj sistem, Foucault je odgo- io: "To je Jedno anonimno migijenje, spomnaja bez subjekta, teoretsko, bez identiteta"™. Poslije Foucaulta i de Saussura mnogi su se istrazivacti jesika ustrugavali de jezik objagnjavaju kao organizam 6 tajnovitim Zivotom, kao Sto je to bio obitaj u seminarima germanista, nego su ga definirali kao bezvremenski, apstrak— tan i kao sistem znakova i struktura koji je sastavijen od najmanjih glasovnih elemenata, "fonema". | Ovi fonemi, “do 40 njih u svakom jezik, dovoljni su da se sve postojeée rije- 8 nekog jezika iskonstruiraju i kao elementarni di jelovi jeziéne strukture daju svakoj rijedi drugi smisao. Tako, re- cree conan "1" i "r* daju u razligitom medusobnom odnosu, u struénom Zargonu re’eno "fonoloSke opozicije";—Ove-vpozicije odreduju razligitost znaéenja kao na pr. leiten : reiten ili will: wirr. Na ovaj natin mogu linevisti~ ansttatrajuei re Yonemske odnose odgonetnuti i strukturu dosad neob- jeSnjenih jezika. Ovaj postupak je primijenio L. Strauss kao nelingvis! etnologiji. Cinilo au se | da je u pravilime braka primi- tivaih naroda prepoznao "neku vrst govora" to znaéi sklop operacija koje su odredene da izmedu individua i grupa osi guraju ‘odreden tip komunikecija. To sto ovdje “poruka" biva proslijedena preko Zena koje se razmjenjuju izmedu kiana, plemena ili familije, ne mijenja niu temu istovetnost fe~ nomena. L, Strauss iije shvatio rijed semo u uzem smislu Kao poruku éovjeka, nego je sva ispoljavanja i nadine pona- Sanja fitao kao mnakove u pripadajuéem komunikacionom siste- mu. Po uzoru na lingviste podijelio je sistem izraza rod- binskih veza u jednostavne “parove izraza" koji bi trebali da odgovaraju fonemskim opozicijama. Izudavao je moguée raz- njene medu tim izrazima i objavio svoj prvi strukturalni ze- kont razmjenu kao princip bratne institucije. Fnogi su se uéenjaci drugih digciplina izjasnili 2a stru- kturalnu antropologiju 1. Straussa. Svi oni, medu njima i pethoanalitivar Jacques Lacan, pa veé spomenuti filozof M. oucault, zatim neortodoksni marksist Louis Althusser ospo- ravaju historijeki razvoj. Historija je, kaze Lacan, ponav- ljanje istih struktura. “Svi su oni malmuli Zovjeka kojeg su ideolozi i filozofi obogotvorili iz centra svijeta, a namjesto toga Sovjeka poStuju strukture: konsumacije, distribucije 4 produkcije. Tako su po uzoru na L. Straussa’ “strukture" po- stavili kao kljué svih stvari. Unatod mnogih napada, medu ostalima i Sartra, koji je bezvremenski strukturalizam htio oboriti kso nova ideologi jay ovaj je, kako Jean Amery kaze "ozloglaieni strukturalizam krenuo u pomodarstvo svakidasnjice. Strukturalnog Govjeka propagirao je pariski profesor literature Rolend Barthes. On je po njem tip intelektualca, koji ide svojim struktu- 7wiranih neroda sligi tekuéim vodama. /Hlsdna i topla po- vijest./ Ugao promatranja historigara i etnologa po Straus- su’ je razligit. Historigar moze primijetiti promjenu ide- Ja, dogadaja, stilova ili moda. Etnolog moze najviSe nasto- jati da rekonstruira “prijainja stenja dana%njin formi". U hi- storiji vali vremenski slijed - dijahronija. U siu’aju primi- tivnih naroda istrazivaé ‘jedva mole govoriti o pravom his- torijskom razvoju, tako dase hjihove antropoloske znataj- ke mogu sinhrono’ fiksirati, najpogodnije dakle struktura— listiéki. Po Geverhoferu struktura u etnoloSkom smislu nije drugo nego "zaledena” historija /gefrorene Geschichte/. Oka- menjene forme kerakteristiéne su ukulturi primitivaih naro- da. Misljenje urodenika kerakterizira bezvremenost; otuda vrazlike izmedu procesa koji se pokazuju historigaru i struk- tura koje nalezi etnolog. Historigar izvjeSéuje o promjena— ma i razvoju, aetnolog kod arhaitnih naroda moze govoriti © stagnecijama, Kao primjer navodi bezvremenost u mitovima, Mitovi se primitivaih odrgevaju u prodlosti ne pokazujuéi bitnu promjenu. U njihovim mitovime, iako su se odcijepili jedan od drugoga, pokazuju se mala odstupanja, pokazuju se znakovi izvjesnog vremensko-prostornog stagniranje. Opéeni- to bi se moglo reéi, da su forme kulta vjerovanja, obiéaji, rodbinske veze, naéin odijevenja, nacin govora itd. mnogo vide vjerne tradiciji, mnogo vise jedinstveni ida nose tra- jan biljeg "strukture", nasuprot kulturnih obiljeZja naroda koji Zive u bujici napretka. Iz lingvistike presadena, dakle, gledigta sinhronije - u odredenim okvirima - pokazuju’se upo- trebljivima i u etnologiji. Zajednitka crta strukturalista je kvantitatimma xznan- stvena namjera. Prati je Zelja za egzaktnoSéu, pokuaj kiber- netiziranja, obrada podataka strojem. Sartre predbacuje struk- turalistima dau ime metematigkin epstrakcija prijete uni- Stenjem individualnosti, sto vise, da uniste i prototip “fi- lozofa" koji je pozvan da u ime dina prevlada strukture. Ova egzaktna logika ispoljava se najprinjetnije u nauci © knjizevnosti. Nova knjizewna kritika nestoji da knjizevno djelo ugini neovienim “od dozivljajne i druStvene pozedine ida ga promatra isto u njegovoj strukturi kao jeziénu tvo- i stilski kompleks, djelo u njegovoj autonomosti. 0 djelo je “ustrojstvo odnosa forme" ka%e Barthes, “sustav" koji ovisi o smislu medusobnih elemenata, iza ko- jin je suviSno trazZiti psiholo’ko razjainjenje ddzivijaja. Ne pita se na Sto je pisec mislio, nego kritigara zanima samo to, kakvo se matenje krije u strukturi koja je odredena kom- binacija rijeéi. Na taj natin djelo posteje sterilizirani objekt, a soba kritigara laboratorij. Sto je strukturalizam? Kako se strukturelizem odrazave na suvremeno miSljenje? Odgovor na ovo na poéetku postavije. no pitanje neravno nije i ne moze u ovom kratkom prikazu biti 10ni izdaleka potpun, jer se nije moglo krititki obuhvatiti sve refleksije strukturalizma. Ali ako je dovoljno da se stvori maker neki dojem o novoj struji i ako potakne na razgovor u ovoj prilici, svrha je ovog izlaganja time postigaut: 1