Andragoki glasnik

Vol. 16, br. 1, 2012, str. 79-82

Prikaz

UENJE I OBRAZOVANJE ODRASLIH

(Rubenson, Kjell (ur.) Adult learning and education,
Elsevier, Oxford, 2011., 313 str.)
Ognjen iljak

Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih

ognjen.ziljak@asoo

Knjiga Adult learning and education (Uenje i obrazovanje odraslih) je zbornik radova, izvorno objavljenih u The international encyclopedia of education (Meunarodna enciklopedija obrazovanja), koji predstavljaju pokuaj aktualnog pregleda cjelokupnog podruja obrazovanja odraslih. Urednik K. Rubenson istie da
je doprinos teorijskoj i empirijskoj bazi znanja obrazovanja odraslih osnovna ideja
iza ovog zbornika, te autori, selektirani na temelju ire meunarodne zastupljenosti
i reputacije, ukljuuju strunjake kao to su J. Field, P. Jarvis, P. Blanger, itd.,
koji su autori ukupno 46 lanaka. Knjiga je podijeljena u pet dijelova, i u skladu sa
sveobuhvatnim ambicijama ukljuuje teme od povijesnog razvoj podruja, preko
razliitih teorijskih utemeljenja i razliitih perspektiva implementacije obrazovanja
i uenja odraslih, do uloge, odnosno funkcije obrazovanja odraslih u drutvu.
U prvom, uvodnom, dijelu knjige, autori se obrazovanjem odraslih bave na openitoj razini. K. Rubenson opisuje razliita shvaanja i definicije obrazovanja odraslih,
pri emu naglaava napetosti koje se ovdje javljaju izmeu obrazovanja odraslih, kao
znanstvene discipline te ostalih disciplina, kao i napetosti koji se javljaju u pogledu
povezivanja teorije i prakse obrazovanja odraslih. B.J. Hake izlae povijesni razvoj
obrazovanja odraslih, pri emu naglaava tri aspekta tog razvoja institucionalni
razvoj, pregled znaajnih pojedinaca i reformatora, te pregled razvoja pojedinih incijativa. J. Field bavi se odnosom obrazovanja odraslih i cjeloivotnog uenja, te istie
kako je na podruju javnih politika, upravo cjeloivotno uenje postalo dominantan
koncept. Field opisuje kako se aktualne politike cjeloivotnog uenja razlikuje od
prethodnih inicijativa i politika usmjerenih na promociju uenja u odrasloj dobi u
nekoliko aspekta prvo, to je irina i ponekad neodreenost samog koncepta, zatim
injenica da izvorno dolazi iz podruja javnih politika, a ne obrazovanja, te dominantna ekonomska usmjerenost u njegovog primjeni. Upozorava kako ovako formuliran
pristup cjeloivotnom uenju, osim to ima tendenciju zanemarivanja uenja u kasnijoj ivotnoj dobi, moe dovesti i do daljnjeg jaanja drutvenih razlika.
79

ANDRAGOKI GLASNIK: Vol. 16, br. 1, 2012, str. 79-82

U drugom dijelu knjige autori se iz razliitih perspektiva bave uenjem i pouavanjem odraslih, kao i planiranjem obrazovanja odraslih. S.B. Merriam pokazuje
kako su pojedine perspektive utjecale na razvoj teorija obrazovanja odraslih od
perspektive usmjerene na pojedinog polaznika, unutar kojih autorica objanjava
razvoj teorija andragogije, samosumjerenog uenja i tranformacijskog uenja, perspektive koja je usmjerena na kontekst u kojem se uenje odvija, pa do najnovijih
perspektiva koje se bave ulogom emocija, ak i spiritualnosti. D. Beckett daje krai
pregled filozofskih utemeljenja razliitih teorija obrazovanja odraslih, a E.A.L. Stine-Morrow i J.M. Parisi razmatraju meusoban odnos kognitivnog razvoja odraslih osoba i obrazovanja odraslih. K. Illeris navodi razliite aspekte uenja, to jest
karakteristike ovog procesa neovisne o dobi osobe koja ui, kao i specifine karakterisitike uenja odraslih osoba te zakljuuje da veina tradicionalnih teorija
uenja i pouavanja nije primjenjiva na uenje odraslih. P. Cranton razmatra teoriju
transformacijskog uenja, a L. West govori o biografskoj perspektivi obrazovanja
odraslih, kao usmjerenosti na subjektivno iskustvo osobe koja ui, nasuprot pristupima, posebno bihevijoraslitikim, koji imaju tendenciju reduciranja osobe koja ui
na jedan apstraktni entitet. P. Mayo razmatra obrazovanje odraslih iz pozicije rada
Paula Freire, a S. Billet opisuje razliite koncepte uenja na radnom mjestu. Navodei razliita shvaanja organizacijskog uenja, kao i razliite razine na kojima se
ono moe prouavati, P.E. Ellstrm ukazuje na pojaan interes za ovaj fenomen na
tri podruja: razvoj kola i inovativne kole, razvoj ljudskih resursa, te uenje na
radnome mjestu. Analizirajui koncept informalnog uenja, P. Hodkinson u svome
lanku upozorava na potekoe do kojih dolazi zbog razliitog razvoja ovog pojma
unutar znanstvenog i politikog okvira, nesuglasja oko granica izmeu formalnog
i informalnog uenja, kao i suprotstavljenih teorija uenja openito. Istie da je za
politike i praksu u europskim zemljama najutjecajnija klasifikacija Europske unije
koja govori o formalnom, neformalnom i infromalnom uenju. A.L. Wilson i R.M.
Cervero opisuju tri glavne teorije planiranja u obrazovanju odraslih konvencionalnu, deliberativnu i radikalnu, te pretpostavke i izazove vezanu uz svaku od njih.
Trei dio knjige prikazuje razliite provoditelje i podruja obrazovanja odraslih,
sudjelovanje u obrazovanju odraslih, odnosno prepreke koje se ovdje javljaju, kao
i pitanja vezana uz financiranje obrazovanja odraslih. R. Hghielm opisuje razliita
shvaanja osnovnog obrazovanja odraslih u pojedinim zemljama, kao i promjene
do kojih dolazi zbog nastojanja za njegovim povezivanjem s potrebama trita rada.
L. Tett i R.St. Clair analiziraju promjene do kojih dolazi u opismenjavanju odraslih,
poveanim zahtjevima za procjenom ishoda ovih programa i njihove uinkovitosti,
kao i pomakom u smjeru profesionalizacije ovog podruja, prije svega u razvijenim
zemljama. D. Schugurensky se u svom tekstu bavi graanskim obrazovanjem odraslih i obrazovanjem odraslih za imigrante, dva razliita, ali srodna podrua teorije
i prakse u obrazovanju odraslih. Kako e takvi programi izgledati ovisi prije svega
na koju od etiri dimenzije graanstva (status, identitet, graanske vrline, aktivno
graanstvo) se usredotouju. K. Forrester navodi karakteristike radnikog obrazovanja, koje on izjednavaa s obrazovanjem unutar sindikata, te analizira njegovu
80

ANDRAGOKI GLASNIK: Vol. 16, br. 1, 2012, str. 79-82

ulogu unutar ireg drutvenog konteksta. Narodno obrazovanje odraslih, kako S.

Tsse pie u svome lanku, uglavnom je nastalo kao rezultat nastojanja za odmakom od instrumentalizacije, sistematizacije i institucionalizacije tradicionalnog
kolovanja. Iako ono ima razliito znaenje u razlitim sredinimama (autor navodi
primjere iz nordijskih zemalja, te Latinske i Sjeverne Amerike) mogue je izdvojiti
tri njegove dimenzije koje su svugdje prisutne: politiko-ideoloka, pedagokoparticipativna i akcijski usmjerena dimenzija. M. Slowey se u svom lanku bavi
sudjelovanjem odraslih u visokom obrazovanju, navodi razne klasifikacije odraslih
studenata, razliite tradicije u pogledu sveulinog obrazovanja odraslih, kao i aktualne promjene na ovom podruju, prije sveg pod utjecajem politika cjeloivotnog
uenja. B. Connolly analizira dimenizije obrazovanja odraslih unutar zajednice, a
R.M. Cervero i B.J.Daley bave se kontinuiranim profesionalnim obrazovanjem.
B. Kriechel pie o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju posebne kategorije
nezaposlenih osoba, koje su posao izgubile zbog zatvaranja cijelih poduzea ili
tvornica, odnosno masovnih otputanja u pojedinim sektorima, zbog ega je niz zemalja razvio posebne programe usmjerena upravo na tu skupinu nezaposlenih. R.S.
Grenier se bavi muzejima, kao mjestima gdje odrasle osobe ue, a C. Duke opisuje
koncept gradova odnosno regija koja ue, te pokazuje kako ovaj pojam ima dva
znaanja ire (sposobnost grada i regije da ui kao osoba) i ue (aktivnosti lokalnih i regionalnih vlasti usmjerene na irenje obrazovnih mogunosti). P. Jarvis pie
o obrazovanju starijih osoba, a N.Z. Haniff govori o osnaivanju kroz obrazovanje,
akivistiki usmjerenom uenju kao obliku zagovaranja ljudskih prava, na primjeru
programa koji obrauje specifinosti prijetnje HIV-a za afroameriku populaciju.
D.-B. Kwon i C.H.O. Daeyeon daju openit pregled politika cjeloivotnog uenja,
sljedei Greenovu klasifikaciju (trino voeni pristup, dravno voeni pristup, pristup voen kroz socijalno partnerstvo). . Sohlman analizira problematiku financiranja obrazovanja odraslih i cjeloivotnog uenja, pri emu se posebno fokusira na
zemelje OECD-a. P. Andersson u svom lanku i V. Klenowski u svom tekstu bave
se pitanjem procjene uenja, pri emu Andersson govori o procjeni prethodnog
uenja (PLA), a Klenowski se fokusira na koritenje portfelja u procesu procjene.
R. Desjardins sudjelovanje u obrazovanju odraslih analizira kroz tri kljuna pitanja:
kolika je ukupna razina sudjelovanja? Tko sudjeluje? Zato neki ljudi ili drutvene
skupine vie ili manje sudjeluju? K. Rubenson se takoer bavi sudjelovanjem u
obrazovanju, no u sreditu njegove pozornosti su prepreke koje se pritom javljaju
te navodi podatke iz empirijskih istraivanja, kao i razliite teorijske perspektive.
etvrti dio bavi se obrazovanjem odraslih kao znanstvenim podrujem, te daje
razliite perspektive istraivanja fenomena kao to su spol, klasa ili narodnost u
kontekstu obrazovanja odraslih. U svom tekstu T. Fenwick daje pregled istraivanja fokusiranih na uenje na radnome mjestu. J. Stalker govori o rodnoj analizi
unutar obrazovanja odraslih definira sam koncept kao teorijsku odrednicu, ali i
predmet istraivanja, te navodi koristi, odnosno izazove vezane uz ovaj vid istraivanja na podruju obrazovanja odraslih. T. Nesbit polazi od shvaanja obrazovanja
odraslih kao moralnog i politikog nastojanja te pokazuje kako se klasna analiza
81

ANDRAGOKI GLASNIK: Vol. 16, br. 1, 2012, str. 79-82

moe uklopiti u istraivanja obrazovanja odraslih. J. Johnson-Bailey i D. DrakeClark u svom lanku prikazuju razliite naine kojima se pitanju rase i etniciteta
pristupa u literaturi vezanoj uz obrazovanje odraslih u razvijenim zemljama (tzv.
Sjever), a kako u zemljama u razvoju (tzv. Jug).
Peti dio knjige posveen je ekonomskim i drutvenim aspektima obrazovanja
odraslih, kao i meusobonom odnosu pojedinih elemenata drutva i podruja obrazovanja odraslih. H.S. Olesen u svome tekstu istrauje povijesni razvoj drutvenih
funkcija obrazovanja odraslih u kontekstu procesa modernizacije fokusirajui se
na tri osnovna tipa: osnovno obrazovanje odraslih, narodno obrazovanje odraslih,
obrazovanje i osposobljavanje odraslih za posao. G. Rees analizira na koji nain
su pojedine ekonomske teorije utjecale na obrazovanje odraslih, pri emu iznosi
svoju kritiku uloge teorije ljudskog kapitala i gospodarstva temeljenog na znanju
za formiranje politika obrazovanja odraslih, odnosno politika cjeloivotnog uenja. J. Crowther i I. Martin govore o funkcijama obrazovanja odraslih s obzirom
na graansko drutvo, te pokazuju na koji nain se ovaj odnos ostvaruje unutar tri
shvaanja ovog koncepta: komunitarijanska perspektiva; perspektiva deliberativne demokracije Jrgena Habermasa; te radikalno aktivistika perspektiva Antonia
Gramscija. S. Walters pie o obrazovanju odraslih kao instrumentu izgradnje nacije, te opisujui iskustva zemalja june Afrike pokazuje kako su drutveni pokreti,
odnosno kasnije novi reimi prepoznali ulogu obrazovanja odraslih za, prvo, mobiliziaciju graana, te kasnije, pripremu graana za nove uloge i novu odgovornost
u novome drutvu. P. Blanger i M. Robitaille u svom tekstu piu u povezanosti
zdravlja i obrazovanja odraslih, te istiu da se moe govoriti o dva aspekta obrazovanje odraslih kao instrument zdravstvene politike (zdravstveno opismenjavanje,
promocija zdravlja, itd.) i kontinuirano obrazovanje medicinskog osoblja. P. Loveder istrauje koji su globalizacijski procesi te na koji nain, utjecali na nacionalne
sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, dok se M. Ahmed, takoer piui o promjeni obrazovnih paradigmi pod utjecajem globalizacije posebno koncentrira na ulogu nevladinih organizacija. T. Schuller i R. Desjardins analiziraju ire
drutvene koristi obrazovanja odraslih, kao to su smanjenje kriminala, poveanja
drutvene kohezije, utede u zdravstenoj i socijalnoj skrbi, itd., te zakljuuju da
se pozitivni uinci obrazovanja odraslih, iako u manjoj mjeri nego u sluaju inicijalnog kolovanja, mogu ustanoviti i za ove elemente. Konano, A. Ferrer i W.C.
Riddell kroz pregled empirijskih istraivanja pokazuju kakvi su ishodi pojedinih
oblika obrazovanja i osposobljavanja odraslih za pojedince (u smislu zapoljavanja
i plaa), te za poslodavce (u smislu poveanja produktivnosti) .
S obzirom na impresivan popis autora iznimne meunarodne reputacije,
sveouhvatnost zbornika, te velikog broja razliitih perspektiva iz kojih autori pristupajaju najirem skupu tema vezanih uz akutalne trendove u obrazovanju odraslih, ova knjiga je korisna i poticajna kako za istraivae zainteresane za znanstveno promiljanje obrazovanja odraslih tako i za osobe koji u obrazovanju odraslih
sudjeluju kao njegovi praktini provoditelji.
82