PRVA

PROLETERSKA
BRIGADA

NARODNA K N J I G A I S I POBJEDA
Beograd Titograd

Urednici
dr Pero Damjanovi
Vidak Peri

Recenzent
dr Pero Damjanovi

Redaktor

Slobodan Brajovi

Omot
Zoran Vuksanovi

Preporuku za objavljivanje ove knjige dao je i Odbor sekcije

boraca Prve proleterske NOU brigade

Milo Vuksanovi

PRVA
PROLETERSKA
BRIGADA

BEOGRAD

Palim drugovima borcima

Prve proleterske
narodnooslobodilake
udarne brigade

PREDGOVOR

0 Prvoj proleterskoj brigadi pisane su knjige i lanci, ali

ne toliko koliko je ona zasluila svojim doprinosom NOB-u
1 revoluciji. Prole su gotovo etiri decenije od osnivanja
Prve proleterske brigade, a istorio grafija nam nije dala ni
neto priblino, a kamoli monografiju o prvoj regularnoj jedinici
Narodnooslobodilake
vojske
Jugoslavije.
Ovom knjigom nastojao sam da kaem dio nereenog o
brigadi,
da
doprinesem
kompleksnijem
sagledavanju
njenog
dugog ratnog puta, njenog iskustva, ivota, uenja, rada, meusobnih odnosa u njoj, aio tome kako ju je narod sa ljubavlju
srijetao i ispraao. Zbog toga i moja metodologija nije uobiajena, nije onakva kakvom se slue pisci monografija ratnih
jedinica. Trudio sam se da tekst bude zasnovan na dokumentima i da, u isti mah, brigada bude predstavljena sa svim
njenim osobenostima po kojima je prepoznatljiva i kada joj
se ne pomene ime.
Ipak, i pored sveg truda, znam da je ostalo dosta nedovoljno osvijetljenih dijelova u ovoj biografskoj gradi brigade.
Sigurno da nema brigade sa tako bogatim i intenzivnim partijskim radom, a da je o tome sauvano nevjerovatno malo
dokumenata. Stoga u ovoj knjizi o tom radu, koji je bio
pokretaka snaga ivljenja i uspjeha u brigadi, nema dovoljno
dokumentarnih ilustracija. Takode je, iz istih razloga, slabije
obraen i rad SKOJ-a i kultumo-prosvetni rad.
U analizi o kadrovima obuhvatio sam uglavnom borce
iz prvog sastava iz stroja u Rudom, a kroz brigadu je
prolo vie nego deset puta toliko. Oni su sa uspjehom
nastavili djelo
prvog sastava,
razvijali
ga i usavravali.
0 njima gotovo da nema dokumenata i neophodna su posebna
istraivanja.
Piui knjigu koristio sam se arhivom Vojnoistorijskog
instituta,
Arhivom
CK SKJ,
Istorijskim
arhivom Beograda
1 obimnom bibliografskom graom. Iz obilja tog materijala
nastojao sam da podaci sami kazuju o brigadi, da zakljuci
proizilaze iz prikaza dogaaja, da ih itaoci sami otkrivaju.

Smatrao bih uspjehom ako knjiga bude izazov da se o

Prvoj brigadi napisu nove studije, da o njoj piu stratezi,
istoriari, knjievnici, sociolozi, i drugi. Ukoliko se i to napie
siguran sam da ni tada nee moi biti sve reeno o ulozi
koju je Prva proleterska imala u naoj revoluciji.
Prvu
verziju rukopisa zavrio sam prije tri godine.
Nju su itali Koa Popovi, Danilo Leki, Boo Boovi,
Vuksan Ljumovi, Batri Jovaovi, Blagoje Bogavac, Gajo
Vojvodi, Ljubivoje Pajovi, Jovan Pejkovi, Radonja Veovi,
Duan
Kari,
Drago
Matkovi,
Mikan
Milievi,
Radomir
Ljaka Vujoevi, Slobodan Brajovi i jo oko 20 drugova iz
Prve proleterske. Svi su primjedbama i dopunama pomogli
da rukopis bude sadrajniji i kvalitetniji, na emu sam im
veoma
zahvalan.
Recenzentu, dr Peri Damjanoviu, direktoru Instituta za
savremenu istoriju, posebno sam zahvalan na korisnim sugestijama i znatnom doprinosu za izdavanje ovog djela.
Milo Vuksanovi

OSNIVANJE BRIGADE

Vojnopolitika situacija krajem 1941. godine

Krajem 1941. godine gotovo itav svijet 96 posto njegovog
stanovnitva i teritorije bio je na neki nain obuhvaen drugim
svjetskim ratom zapoetim u septembru 1939. godine. Vodile su
se teke bitke u Evropi, na Dalekom istoku i u sjevernoj Africi;
na kopnu, na moru i u vazduhu.
Neto ranije, k r a j e m septembra 1941. godine, stvorena je na
Moskovskoj konferenciji Antifaistika koalicija Velike Britanije,
Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza, kojoj su odmah
pristupile mnoge zemlje i izbjegle vlade porobljenih drava. Ta
koalicija je predstavljala snaan inilac za dalju uspjenu borbu
protiv udruenih sila Osovine Njemake, Italije i Japana.
Jaala je i nadu porobljenog i slobodoljubivog ovjeanstva da e
faistike armije sila Osovine, koje su pole u osvajaki pohod,
ipak biti pobijeene.
Sile Osovine su bile, gledano u cjelini, jo uvijek u ofanzivi.
Istina, na glavnom ratitu, na Istonom frontu, Crvena armija je
uspjela da zaustavi njemake a r m i j e gotovo na itavom frontu,
da ih odbaci 200 km od Moskve i tako uini jasnim da su propale
sve njemake teorije i elje da se munjevitim ratom ostvari
brza pobjeda nad Crvenom armijom. Ipak, njemaka armija je
bila jo uvijek duboko na sovjetskoj teritoriji i imala je dovoljno
snaga da nastavi proljenu ofanzivu pa je i dalje stravino prijetila
Hitlerova zapovijest: Natjerati ruske armije da izvravaju naa
nareenja.
Na ratitima Azije i Tihog okeana Japan je imao prevlast
na kopnu, moru i u vazduhu i zadavao snane udarce armijama
i flotama SAD, Kine i V. Britanije. Njemake i italijanske armije
su imale inicijativu i u sjevernoj Africi. Ozbiljno su prijetile
probojem ka Bliskom istoku i osvajanjem bogatih izvora nafte,
neophodne brodovima, avionima, motorizovanim i oklopnim jedinicama. Njemake podmornice, bojni brodovi i avijacija nanosili
su velike gubitke saveznikim brodovima na Atlantskom okeanu.
Narodi Jugoslavije su te 1941. godine vodili dva rata. Prvi,
aprilski, izgubili su za kratko vrijeme nesposobni politiari i loe
voena vojska. Vojska je kapitulirala, vlada pobjegla iz zemlje,
Profaistiki a i neki drugi graanski politiari priklonili su se

okupatorima. I kada je okupatorima izgledalo da e raskomadanu

Jugoslaviju, njene ljudske i materijalne potencijale, upregnuti u
svoje ratne napore, narodi Jugoslavije su poeli svoj drugi rat,
koji e im, pod vodstvom K P J , ponovo donijeti novu slobodu,
a i vie od toga.
Taj drugi rat, zapoet julskim ustankom, brzo se irio,
zahvatao sve vea prostranstva, i sve vie ljudi, tako da je ve
k r a j e m 1941. godine ustankom bilo obuhvaeno oko 100 000 km 2
ili 40 posto teritorije bive Jugoslavije. Ustanika vojska, organiizovana u to vrijeme u 48 velikih partizanskih odreda, 11
samostalnih bataljona i vie eta i m a n j i h samostalnih partizanskih
grupa, vezivala je za sebe 17 italijanskih i 6 njemakih divizija,
dva njemaka samostalna puka i 12 pukova za osiguranje, dvije
kompletne bugarske divizije i djelove dvije druge, tri bugarske
granine i jednu konjiku brigadu i jedan puk za vezu, dj elove
tri maarske brigade, 6 pjeadijskih divizija marionetske Nezavisne
Drave Hrvatske (NDH) i 6 njenih samostalnih andarmerijskih
pukova, odrede srpskog kvislinga Nedia, druge kvislinke snage
i etnike. 1
Ustanak se razvijao gotovo u svim krajevima Jugoslavije, a
naroito u zapadnoj Srbiji i Crnoj Gori u kojima su postojale i
velike slobodne teritorije. U zapadnoj Srbiji borilo se tada 12
partizanskih odreda, sa oko 15 000 boraca, a u Crnoj Gori etiri
jaka odreda.
Razumljivo, okupator je bio potpuno iznenaen ustankom.
Nijemci su bili naroito uznemireni uspjehom ustanka u Srbiji
i saznanjem da se njihove akcije p r e t v a r a j u u pravi r a t koji
Nijemcima ugroava najosetljivije, administrativne centre i n a j bogatije rejone. Zbog toga je njemaka Vrhovna komanda naredila
16. septembra komandantu jugoistoka, feldmaralu V. Listu, da
uniti ustaniki pokret na prostoru jugoistoka i da, prije svega
u Srbiji, osigura komunikacije i objekte vane za njemaku ratnu
privredu. U isto vrijeme naelnik Vrhovne komande feldmaral
V. Kajtel naredio je da se zavede zastraujui teror i da se za
jednog poginulog njemakog vojnika strelja 100, a za ranjenog
50 Srba.
Za rukovoenje operacijama radi unitenja ustanika u Srbiji
formirana je komanda 18. korpusa. 2 Ona je n a j p r i j e procijenila
da se raspoloivim snagama ne moe izvriti dobijeni zadatak, tj.
ne moe oistiti zapadnu Srbiju od partizana. Zato je njemaka
Vrhovna komanda uputila u Srbiju dobro opremljenu, operativnu
113. diviziju. Ta divizija, popunjena i odmorna, bila je izuzetno
pojaanje njemakim snagama u Srbiji,
Za operacije protiv partizana u zapadnoj Srbiji Nijemci su
koncetrisali vrlo jake snage: 113. i 342. operativnu diviziju, 704,
1
Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, Vojnoistorijski institut, Beograd
1964. Oslobodilaki rat, II izdanje, knj. I, str. 176.
2 Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom ratu jugoslavenskih naroda Zbarnik, tom I, knj. 1, dokument br. 158, str. 427.

714. i 717, kao i djelove 718. posadne divizije i 125. pjeadijski

puk. Angaovali su i kvislinke snage Nedia, Ljotia i Peanca.
Raspolaui tolikim snagama, k o m a n d a n t 18. korpusa odluio
je da izvede zavrnu operaciju o s v a j a n j a slobodne teritorije u
zapadnoj Srbiji, sa centrom u Uicu, nanosei glavne u d a r e 342.
divizijom pravcem ValjevoUice, a 113. divizijom pravcem
KraljevoCaakUice, uz sadjejstvo drugih navedenih jedinic|a.
Operacija je poela 25. novembra. 3
Vrhovni tab Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) oekivao je da e n e p r i j a t e l j preduzeti operacije
jakim snagama protiv slobodne teritorije i ulagao je velike napore
da se ona ouva i odbrani. Nastojao je da organizaciono sredi i
ojaa partizanske odrede u Srbiji, da se pravovremeno snabdiju
municijom i opremom, podsticao rasplamsavanje ustanka u Sandaku
i nastojao da se neposredno spoje slobodna teritorija u zapadnoj
Srbiji sa slobodnom teritorij om u Crnoj Gori.
Vrhovni tab je jo 3. oktobra traio od Glavnog taba za
Crnu Goru da uputi nekoliko bataljona u Srbiju. T a j z a h t j e v je
ponovio 22. oktobra, a 2. novembra je urgirao da traene snage
dou to prije u Srbiju. 4 to pokazuje njegovu n a m j e r u da brani
slobodnu teritoriju u zapadnoj Srbiji. No snage koje su branile
tu teritoriju ve su bile dosta iscrpljene dvomjesenim borbama
sa okupatorom, nedievcima i etnicima, a bile su rasporeene
na mnogo pravaca p r e m a Kraljevu, Kragujevcu, Valjevu. Ni
Crnogorski odred za operacije u Sandaku, kako se zvanino zvao,
nije bio stigao n a d o m a k Srbije. U takvoj situaciji njemake
divizije su, podravane artiljerijom, tenkovima i avijacijom, energino nastupale i brzo lomile otpor partizanskih odreda i ve
29. novembra ule u Uice i nastavile prodor ka jugu.
Partizanski odredi su pruali snaan otpor, ali su bili prinueni na odstupanje. Tada je dolo i do djeliminog osipanja
jedinica. Osipale su se, neto pod u t i c a j e m etnike propagande
i njihove krilatice jo nije v r i j e m e za borbu, a neto i zbog
demoralizacije dijela ljudstva izloenog jakim udarima n e p r i j a t e l j a
i perspektivom n a p u t a n j a svoje teritorije. Ali je njihovo jezgro,
sastavljeno od komunista (lanova K P J ili SKOJ-a) i drugih
odlunih bonaca, bilo dovoljno snano da izdri ta teka iskuenja.
Povlaei se ka Sandaku, pod neposrednom komandom Vrhovnog
taba, a pod veoma nepovoljnim uslovima stalne borbe sa
neprijateljem, izdaja etnika, velika hladnoa, itd., odredi su se
uspjeno povukli preko Uvea u Sandak. Jedinice su ostale kompaktne, sposobne za borbu.
3
Zapovijest njemakog komandanta u Srbiji, Arhiv Vojraoistorijskog
instituta A-VII, fond njemake dokumentacije, film NAV-N-T 501-250/
/1218-1223.
J. Marjanovti, Ustanak i NOR u Srbiji, Beograd 1963, str. 379380.
4
Nareenje Vrhovnog taba i izvjetaji Glavnog taba za Crnu Goru,
Zbornik, t. III, knj. 1, str. 69, 137, 140, 157, 163, 176 i 268.
Oslobodilaki rat, knj. I, str. 135.

Njemake divizije stale su na rijeci Uvcu, na demarkacionoj

liniji sa Italijanima, smatrajui da su izvrile svoj zadatak. 5
Italijani tada nijesu imali snaga da saekaju na Uvcu partizane,
koji su odstupali iz Srbije, j e r su bili angaovani u borbi za
Pljevlja koju su dobili, ali su strijepili od novih napada crnogorskih
i sandakih partizana na njihove druge garnizone u Sandaku.
Vrhovni tab je uspjeno iskoristio takvu situaciju da okupi, sredi
i odmori jedinice koje su se povukle iz Srbije i pripremi ih za
nove borbe.
U vrijeme dok je u zapadnoj Srbiji bjesnjela borba, Crnogorski odred za operacije u Sandaku, sastavljen od 3 690 dobrovoljaca iz svih partizanskih odreda u Crnoj Gori, nastupao je ka
Pljevljima. To je u ono vrijeme, i pod onim uslovima, bila impozantna partizanska snaga. Odred je 1. decembra pokuao da uniti
neprijateljski garnizon u Pljevljima, u emu nije uspio. Uz to,
imao je velike gubitke: oko 15 posto izbaenih iz stroja. Poslije
bitke na Pljevljima dio odreda se zadrao u Sandaku, gdje je
nastavio da vodi borbe, a dio se vratio u Crnu Goru.

Formiranje brigade
Jo na savjetovanju u Glavnom tabu NOPO Jugoslavije u Stolicama, 26. septembra 1941. godine, utvrene su osnovne smjernice
za dalje jaanje partizanskih odreda, njihovo organizovanje za
k r u p n i j e poduhvate, a i njihova jedinstvena formacija. Izuzetno
jaka neprijateljska ofanziva na osloboenu teritoriju zapadne Srbije,
uz upotrebu veih operativnih jedinica intenzivno podravanih avijacijom, artiljerijom i tenkovima, kojima je relativno brzo slomljen
otpor partizanskih odreda, ponovo je potvrdila da je neophodno
stvaranje jo organizovanijih partizanskih vojnih jedinica, sposobniijiih za borbu sa neprijateljem od dotadanjih odreda.
I postupci etnika su upozoravali da se m o r a j u stvarati vrste
vojne jedinice. etnici su stvarali svoju organizaciju, formirali
svoje oruane snage, ali ne za borbu protiv okupatora. Oni su bili
eksponenti onih snaga u zemlji i inostranstvu koje su raunale da
e, poslije poraza sila Osovine, ponovo uspostaviti stari buroaski
poredak, sa monarhijom na elu. Velika Srbija trebalo je da ponovo
bude nosilac i provoditelj te ideje. Zato etnici i nijesu bili za
borbu protiv okupatora. Zato su pokuavali da narod odvrate od
borbe.
Nasuprot tome, Komunistika partija Jugoslavije je uporno
nastojala da se ouva jedinstvo naroda Jugoslavije u borbi protiv
okupatora, da se rat za osloboenje zemlje vodi na najiroj nacionalnoj osnovi, jer je to bio i najvaniji zadatak, sudbonosan za
budunost Jugoslavije. Sa tih pozicija je i nastojala da doe do
5 Izvjetaj taba 342. njemake divizije, A-VII,
mentacije, film NAV-N-T-315, 213/220-26, 282-303.

fond njemake doku-

U tom smislu je i data direktiva Pokrao 0 r a z u m a sa etnicima.

^nskom komitetu za Srbiju, okrunim komitetima i komandantima
nartizanskih odreda da pokuaju da se sporazume ju sa etnikim
k o m a n d a m a o zajednikoj borbi protiv okupatora. Cak je i vrhovni
k o m a n d a n t NOPOJ, Josip Broz Tito, dva puta o tome pregovarao
sa vrhovnim komandantom etnikih jedinica Draom Mihailoviem.
Meutim, sama oslobodilaka borba, koja je podrazumijevala i
borbu za drugaiji ekonomski, politiki i nacionalni poloaj radnih
l j u d i i naroda koji ive u Jugoslaviji, dovela je etnike, kao nosioce
borbe za povratak stare Jugoslavije, u situaciju da svoju m r n j u
prema partizanima, u kojima su vidjeli glavnu prepreku za ostvarivanje takvih svojih ideja, pretvore u otvoreno neprijateljstvo
prema partizanima i u saradnju sa okupatorima.
Poetkom novembra 1941. etnici su napustili poloaje koje su
drali prema okupatorskim garnizonima, Kraljevu i drugim, i muki
napali partizanske jedinice. Dolo je do krvavih sukoba koje vie
niko nije mogao zaustaviti. etnici su u okupatorima vidjeli, traili
i nali, makar i privremeno, ratnog saveznika (to je potrajalo sve
vrijeme rata) protiv narodnooslobodilakog pokreta.
Sa snagama koje su se povukle iz zapadne Srbije u Sandak
povukao se i Vrhovni tab. Situacija je bila puna neizvjesnosti.
Redovne veze sa nacionalnim rukovodstvima ustanka u drugim
krajevima zemlje, osim Crne Gore i istone Bosne, nije bilo. Nije
bilo ni potrebnih obavjetenja o neprijatelju i njegovim n a m j e rama. Ohrabrujue je bilo to to su Kragujevaki, Kraljevaki,
Caanski, Sumadijski, Uiki i Posavski odred, prolazei kroz teka
iskuenja, sauvali glavninu svojih snaga. Oni su, kao i dio Crnogorskog odreda za operacije u Sandaku, koji je ostao na toj
teritoriji, ouvali svoju borbenu sposobnost i bili spremni da nastave borbu sa neprijateljem.
U takvoj situaciji odrana je sjednica Politbiroa CK KPJ,
7. decembra 1941. godine, u Drenovi. I pored trenutno nepovoljne
situacije Politbiro je optimistiki ocijenio optu situaciju. Poetak
zimske ofanzive Crvene armije i ulazak Sjedinjenih Amerikih
Drava u rat upuivali su na takvu procjenu. Politbiro je doao
do zakljuka da e uskoro doi do sloma faizma, to se vidi iz
pisma upuenog Pokrajinskom komitetu Srbije, u kojem se kae:
Pobedama Crvene armije na Istonom f r o n t u je itavom
svetu jasno da je Hitlerov vojniki i politiki slom neminovan i blizak. 6
U tako procijenjenoj optoj situaciji, Politbiro i Vrhovni tab
su sagledali i situaciju u zemlji i perspektivu borbe. Sudbina ustanka
nije bila rijeena gubitkom slobodne teritorije u Srbiji. Trebalo
je ustanak dalje razvijati u novim krajevima, s uvjerenou da e
se on i u Srbiji ponovo razbuktati.
Kako je bilo neophodno da se brzo odlui i o tome ta da
se radi sa jakim partizanskim snagama koje su se tada nalazile u
Sandaku, Politbiro je odluio da se od nekih partizanskih odreda
iz Srbije i Crnogorskog odreda za operacije u Sandaku osnuje
Zbornik t. I, knj. 2, . 84, str. 158.

Prva proleterska udarna brigada. Tako je ostvarena ideja koja se

rodila odmah poslije savjetovanja u Stolicama. To je vrhovni komandant Josip Broz Tito saoptio borcima Kraljevakog partizanskog odreda nekoliko dana prije formiranja brigade. 7
Centralni komitet i Vrhovni tab su odmah poslije sjednice
izdali uputstva, odnosno nareenja za pripremu jedinica za t a j in.
Crnogorskom odredu je nareeno da brzo oslobodi Rudo, u kojemu
su bili etnici. Djelovi bataljona 18. oktobar uli su u Rudo
17. decembra bez borbe. Lovenski bataljon i Komska eta stigli
su 19. decembra. Kragujevakom i 1. umadijskom odredu nareeno
je da r a s t j e r a j u etnike u okolini Pribojske Banje i da zauzmu
Banju. Uslijed velikog nevremena i tekog terena odredi su zakasnili, a i dobili su obavjetenje da se u Banji nalazi oko 200 Italijana
pa su odustali od napada, produili sjeverno od Priboja i pored
Ua nastavili ka varoici Rudo. U Miou su se sreli sa djelovima
crnogorskog bataljona Bijeli Pavle. Kraljevaki odred, koji je bio
u Novoj Varoi, stigao je u Rudo 19. decembra sa kolonom Vrhovnog taba.
U Rudom je 21. decembra bio tmuran, pravi zimski dan. Varoica puna partizana razliito odjevenih i naoruanih, uglavnom
mladih. Svi su ve znali da se formira brigada, da e postati njeni
proleteri. Znali su da brigada znai neto novo. Ali teko da je
iko, osim njenog osnivaa, tada mogao pretpostaviti kakvu e ulogu
ona odigrati u daljem razvoju narodnooslobodilake borbe.
Borci su bili u stroju i iekivali veliki trenutak. Onda je
odjeknula odsjena komanda Mirno. Uslijedio je kratak raport
Filipa Kljajia-Fie, prvog politikog komesara nae Prve proleterske brigade, koja se tog trenutka rodila i ula u istori ju. Vrhovni
komandant Josip Broz Tito je primio raport, a onda je Fia proitao Naredbu o osnivanju brigade:
Centralni komitet Komunistike partije Jugoslavije u sporazumu sa Vrhovnim tabom Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije reio je da se formira 1. proleterska
narodnooslobodilaka udarna brigada u borbi za osloboenje
naroda Jugoslavije od okupatora i svih narodnih izdajica.
U sastav 1. proleterske narodnooslobodilake udarne brigade za sada ulaze sledee partizanske jedinice:
1) Prvi i 2. crnogorski partizanski bataljon, u ijem sastavu
se nalaze sledee partizanske jedinice: 1. i 2. cetinjska eta i
Komska eta (1. bataljon); 1. piperska eta, 2. kuka eta i 3.
bjelopavlika eta (2. bataljon);
2) Kragujevaki bataljon u sastavu tri ete;
3) Kraljevaki bataljon u sastavu etiri ete;
4) Sumadijski bataljon od dve ete u iji sastav ulazi i 3.
uika eta.
Ova brigada nosi naziv 1. proleterska narodnooslobodilaka
udarna brigada. Formiranje ove brigade mora biti zavreno do
7
Broz Josip Tito, Borba i razvoj
Beograd 1978, str. 65 i 66.

KPJ

izmeu dva rata,

Komunist

22. X I I 1941. g o d i n e . K o m a n d u n a d b r i g a d o m i m a p r i v r e m e n o
Vrhovni tab Narodnooslobodilakih partizanskih odreda Jugoslavije.
Za politikog k o m e s a r a 1. proleterske narodnooslobodilake
u d a r n e b r i g a d e i m e n o v a n j e d r u g Fia.
P r a v i l a z a o v u b r i g a d u i z r a d i e s e d o 28. X I I 1941. g o d i n e
i n a r e u j e se k o m a n d a n t i m a i k o m a n d i r i m a o v e b r i g a d e da se
borci temeljito upoznaju sa vojnikim pravilima ove brigade.
Brigada dobija zastavu. Zastava je crvena i na sredini
p o l j a n a l a z i se p e t o k r a k a z v e z d a sa s r p o m i e k i e m , a na
rubu, k r a j koplja, izvezeni su inicijali brigade.
21. X I I 1941. g.
Centralni komitet Komunistike
partije Jugoslavije
Vrhovni tab
Narodnooslobodilakih partizanskih
odreda Jugoslavije
Tito

Zatim je p o s t r o j e n i m jedinicama, od toga asa proleterskim, govorio

v r h o v n i k o m a n d a n t Tito. R e k a o i m j e d a e b i t i p o t i n j e n i V r h o v nom tabu i da je brigada vojska Partije, n j e n borbeni odred, i
da zato t r e b a da visoko nose p r o l e t e r s k u zastavu. Borie se irom
n a e z e m l j e , g d j e god t o b u d e t r e b a l o ; o n a e n o s i t i z a s t a v u b r a t s t v a i j e d i n s t v a n a i h n a r o d a i b i e kola k a d r o v a ; s v o j o m e
* Vrhovni komandant, Josip Broz Tito je donio 17. decembra 1947.
godine Naredbu o ustanovljenju Dana Jugoslovenske armije 22. decembra,
kao dana kada je osnovana 1. proleterska brigada. Ta Naredba je izazvala
mnogo pitanja u pogledu dana osnivano a 1. proleterske briigade, naroito
kod boraca koj.i su tom inu prisustvovali i jo ga imali u svjeem sjeanju.
Neizvjesnost je bila jo vea kada je drug Tito u izvjetaju na V kongresu
KPJ citirao Naredbu koju je pred strojem u Rudom proitao politiki komesar
1. proleterske brigade, u kojoj stoji da je brigada osnovana 21. decembra 1941.
Ta Naredba je sauvana i nalazi se u Vojnoistorijskom institutu. Osim toga
pronaeno je vie dokumenata koji potvruju da je brigada zaiista osnovana
21. decembra. Najzad, na to pitanje je definitivno odgovorila Vojna enciklopedija u kojoti stoji da je 1. proleterska brigada osnovana 21. decembra
1941. godine .8
Od odluke CK KPJ i Vrhovnog taba 7. decembra 1941. o osnivanju
briigade, pa do njenog osnivanja, prolo je 14 dana. Bataljoni su pristizali
u Rudo poev od 17. decembra i Vrhovni komandant je mogao da ih
postroji 19. ili 20. decembra, da napie Naredbu i da im je saopti. Realno
je pretpostaviti da je osnivanje brigjade namjerno izvreno 21. decembra, na
dan roenja J. V. Staljina. To je bilo u duhu ondanje situacije.
8 Naredba o osnivanju 1. proleterske narodnooslobodilake brigade, A-VII,
kutija (k.) 1, fascikla (f.) 1, dokument (d.) 12.
Vojna enciklopedija, II izdanje, VIZ, Beograd 1971. do 1975, knj. II,
str. 15 i knj. VII, str. 369.
Peti kongres, stenografske bjeleke, Beograd, 1948, str. 113.
D. Jaukovi, Nekoliko podataka o osnivanju 1. proleterske brigade
Vojnoistorij ski glasnik VIG 1957/1.

borbom onemoguiti povratak na staro, buroasko, ugnjetavako

drutvo i bie oslonac nae nove vlasti, vlasti radnika i seljaka.**
Nije Vrhovni komandant obeavtao svojim proleterima ni lak
put, ni brzu pobjedu. Naprotiv, rekao im je da ih oekuje mnogo
borbi i napora, ali i da ima povjerenja u n j i h da e sve to uspjeno
savladati.
Rijei Vrhovnog komandanta uzbudile su, uz sveani in raan j a prve proleterske jedinice, borce u stroju. Izgledali su kao da
se zaklinju da e biti dostojni imena proletera.
Govor Vrhovnog komandanta zavrio se tako to se jednostavno
prelio u pjesmu. Borci Kraljevakog odreda, tada ve borci 4. bataljona 1. proleterske brigade, zapjevali su himnu svih proletera
svijeta Internaoionalu. Zapjevao je cio stroj. Bila je to poruka
kakva se rijetko srijee, poruka narodu, poruka vjernosti i odlunosti da se u borbi istraje, poruka n e p r i j a t e l j u da e se borba
voditi na ivot i smrt.
Poslije toga zaigralo je kolo.

Organizacija brigade
Ubrzo poslije formiranja brigade Vrhovni tab je zamijenio naredbu koja je proitana pred strojem u Rudom, novom, kojom je
predvieno da u sastav brigade treba da uu jo neki bataljoni.
Prema novoj naredbi u sastav brigade uao je jo i Beogradski
bataljon Posavskog NOPO, kao 6. bataljon, a trebalo je i jedan
bosanski bataljon, sastavljen iz nekoliko bosanskih NOPO, kao
7. bataljon. P r e m a toj naredbi bilo je predvieno da se u najskorije vrijeme formira jo nekoliko bataljona i ukljui u brigadu.* 9
U stroju u Rudom bilo je samo pet bataljona. Nedostajao je
6. beogradski, koji je napadao na Sjenicu 22. decembra, i Posavska
eta. Posavska eta je stigla u sastav brigade 30. decembra, a
bataljon 13.januara 1942. godine kod Prae.
U 1. crnogorskom bataljonu bilo je ukupno 159 boraca 94
iz Lovenskog i 55 iz Komskog odreda i 10 iz drugih jedinica
Crnogorskog odreda za operacije u Sandaku. Borci njegove 1. i
2. ete uestvovali su 13. jula u ustanku i tukli Italijane u borbama na evu, Virpazaru, Koelama, Sozini i na drugim mjestima.
No, najtea njihova borba bila je u Pljevljima. Lovenski bataljon
je upao u grad i zauzeo nekoliko vanih objekata u kojima se
** Govor Vrhovnog komandanta na dan osnivanja 1. proleterske brigade nije sauvan. To je jedini takav sluaj u toku rata. Zato ga i dajem
ovako na osnovu sjeanja uesnika.
* Bataljon sastavljen od boraoa bosanskih partizanskih jedinica nikada
nije uao u sastav 1. proleterske brigade. Udarni bataljoni iz istone Bosne
upotrijebljeni su, po odobrenju Vrhovnog taba, kao jezgro za osnivanje
6. istonobosanske brigade.
Naredba o osnivanju 1. proleterske brigade
Vrhovnog taba br. 1213, Zbornik, t. II, knj. 1, str. 113.

objavljena

Biltenu

Pravci

dolaska

partizanskih

jedinica

u Rudo

zadrao itav dan. Iz grada je uspio da se pod borbom izvue u

toku noi, odbijajui mnoge neprijateljske jurie. Pri tome je imao
150 mrtvih i r a n j e n i h boraca. Do dolaska u Rudo bataljon je
vodio nekoliko borbi izmeu Pljevalja i Rudog. Treu etu su
inili 55 boraca Komskog bataljona (sa teritorije Vasojevia, Kolaina i Morae), uesnika u bici na Pljevljima. Oni su uestvovali
u osloboenju Andrijevice, Kolaina i Berana u prvim danima
ustanka i tukli se sa italijanskom divizijom Venecija, koja je
nastupala od Podgorice radi ponovnog osvajanja tog terena. 10
U 2. crnogorskom bataljonu od 189 boraca 1. i 2. etu sainjavali su borci bataljona 18. oktobar, sa teritorije podgorikog
sreza, a 3. etu borci bataljona Bijeli Pavle, uglavnom sa teritorije sreza danilovgradskog. Borci prve dvije ete kalili su se u
borbama oko Podgorice i u napadu na italijansku kolonu, 18.
oktobra, na cesti Podgorica Kolain, kod Jelinog duba. Bataljon
18. oktobar je u bici za Pljevlja obezbjeivao pravac od Prijepolja i iz zasjede je potukao italijansku kolonu, 18 kamiona punih
vojske, na Savinom Laktu. Poslije je vodio teke borbe sa drugom
italijanskom kolonom koja je od Prijepolja takoe krenula u pomo
garnizonu u Pljevljima. Od 408 boraca tog bataljona 135 se dobrovoljno javilo u 1. proletersku. Borci 3. ete sticali su borbena
iskustva u borbama oko Danilovgrada, na Veljem Brdu, oko ceste
Podgorica Niki i na Jelinom Dubu. Bataljon Bijeli Pavle je
u bici na Pljevljima uspio da zauzme u t v r e n j e Mali Bogievac,
ali je tom prilikom izgubio blizu 100 boraca i morao se povui.
Od preostalih uesnika bitke na Pljevljima 54 ih se dobrovoljno
javilo za 1. proletersku brigadu.
Trei Kragujevaki bataljon sainjavali su borci iz tri
bataljona Kragujevakog partizanskog odreda. Odred je osnovan
krajem jula 1941. godine i ve k r a j e m septembra je imao oko
1 200 boraca. Popunjavali su ga radnici, uenici i studenti iz K r a guj evca i seljaci iz okoline grada. Odred je stalno vodio borbe
oko Kraguj evca i prema Mladenovcu. Njegovi bataljoni unitili
su sve instalacije na pruzi L a p o v o - K r a g u j e v a c Kraljevo, prekinuli puteve koji vode ka Kragujevcu, unitili voz u kojem je
bilo mnogo avionskih motora, sruili tunel kod Vukovice, rastjerivali kvislinke organe vlasti, spreavali okupatora u sakupljanju
ita. U toku neprijateljske ofanzive u novembru 1941. odred se
snano suprotstavio njemakoj operativnoj 113. diviziji na prilazima Kragujevcu. Nijemci su uspjeli da ga razbiju na djelove,
ali ne i da ga unite. Bataljoni su se povlaili borei se, uz velike
gubitke i osipanja, preko Arilja i Zlatibora. Od 1 028 boraca u
Sandak je stiglo oko 490, od kojih je 240 snanih i za borbu n a j spremnijih ulo u 1. proletersku brigadu, kao n j e n 3. bataljon.
etvrti Kraljevaki bataljon bio je sastavljen od 207 boraca
Kralj evakog i Kopaonikog odreda. Kralj evaki odred je osnovan
k r a j e m jula, a u septembru je imao 11 eta. Njegovi borci su
uestvovali u ilegalnim akcijama u Kraljevu, u borbama za oslo10
RUDO, NIP Osloboenje, Sarajevo, 1971. Prilozi o bataljunima 1. proleterske brigade, str. 65101.

boenje Ua, Vrnjake Banje, Mataruke Banje, u mnogim diverzantskim akcijama na cestama i eleznikoj pruzi u dolini Ibra.
U toj dolini je uspostavljena prva partizanska eleznica, od Rake
do Bogutovca. Odred je dva mjeseca drao u opsadi Kraljevo i tri
puta napadao na grad. Zajedno sa dijelom Kopaonikog odreda,
koji mu je doao u pomo, vodio je teke borbe sa lijevim krilom
113. njemake divizije, koje je nastupalo pravcem Kraljevo Raka.
Odredi su, poslije tekih borbi, gubitaka i osipanja bili odsjeeni
i prinueni na odstupanje. Oko 230 boraca Kraljevakog odreda
uspjelo je da se preko Ivanjice prebaci u Novu Varo, gdje su
stigli 9. decembra. Od n j i h su 144 postali borci 4. bataljona 1.
proleterske brigade.
Kopaoniki partizanski odred bio je sastavljen uglavnom od
r u d a r a iz rudnika u dolini Ibra, a bilo je u n j e m u i seljaka i
izbjeglica sa Kosova. Odred je unitio rudnik Belo Brdo i izveo
mnoge akcije na komunikacije u dolini Ibra, dok ona nije osloboena. Uestvovao je u osloboenju Rake i u borbama sa Nijemcima na Ratini i Vrbi i oko Kraljeva. Jedna njegova eta bila
je u Uicu kao posadna jedinica. eta se povlaila sa ostalim
snagama preko Zlatibora. Od boraca te ete i dijela Kopaonikog
odreda, koji se povlaio sa Kraljevakim odredom, osnovana je
Rudarska eta 4. bataljona.
Peti umadijski bataljon sainjavali su 171 borac 1. umadijskog odreda (sa teritorije izmeu Kragujevca, Gornjeg Milanovca
i Mladenovca i nekoliko izbjeglica iz Vojvodine) i Uika eta.
Borci Sumadijskog odreda ratovali su na padinama Rudnika, oslobodili Rudnik i Gornji Milanovac i tukli nekolike kolone neprijatelja koje su u vie navrata pokuavale da ovladaju planinom
Rudnik. Imao je preko 1000 boraca. Naroito teke borbe odred
je vodio na poetku ofanzive, i to sa nedievcima, ljotievcima i
etnicima, koji su nastupali preko Gornjeg Milanovca, i sa desnom
kolonom 113. njemake divizije. Uspio je da zaustavi nedievce i
ljotievce, ali ga je kolona 113. divizije razbila, nanijela mu znatne
gubitke i natjerala ga da se po djelovima probija prema Zlatiboru.
U Sandak je stiglo svega oko 150 njegovih boraca. Od n j i h 111
osnovane su 1. i 2. eta 5. bataljona. U jednom vodu 1. ete bilo
je 19 Slovenaca. Treu etu sainjavali su omladinci iz Uica.
Prije povlaenja eta je uestvovala u odbrani Uica, a poslije se
prebacila preko Sargana, na planinu Taru. Obezbjeivala je Vrhovni
tab u Drenovi i uspjela je da vrati jednu italijansku kolonu
divizije Pusteria koja je iznenada izbila iz Prijepolja i ugrozila
Vrhovni tab. eta je, kao p r a t n j a Vrhovnog taba, iz Drenove
stigla u Rudo 19. decembra.
Sesti Beogradski bataljon bio je sastavljen od 207 boraca
1. i 2. (Beogradskog) bataljona Posavskog odreda. Odred je osnovan
k r a j e m jula. Vrlo brzo je rastao i u septembru su u n j e m u formirani
bataljoni. U bataljone su dolazili najvie zemljoradnici sa teritorije beogradske Posavine i radnici i intelektualci iz Beograda.
Drugi bataljon, koji se i u odredu nazivao Beogradski, dejstvovao
je juno od Beograda, na teritoriji od Barajeva do Stepojevca,

U oktobru je brojio 645 boraca. Izvodio jc razne akcijc: likvidirao

andarmerijske stanice, unitavao optinske uprave, njihove arhive,
itd. Kod Ostrunice je unitio dva voza nou izmeu 6. i 7. oktobra.
Bataljon je dejstvovao u blizini Beograda i esto se sukobljavao
sa neprijateljem, naroito sa svojim djelovima isturenim prema
gradu. U tekim borbama sa njemakim 125. ojaanim pjeadijskim
pukom bataljon je bio prinuen da napusti svoju teritoriju. Odstupio je ka Rudniku, gdje je stigao sa oko 260 boraca. Bataljon je
zajedno sa Kosmajskim i Sumadijskim odredom vodio borbe oko
Rudnika od 20. do 28. novembra. Zatim je odstupio sjeverno od
Uica i preko Zlatibora stigao u selo Radoinu, sa 154 borca. Tu je
reorganizovan i upuen prema Sjenici. Uestvovao je u napadu
na Sjenicu 22. decembra, gdje su mu poginula 23 borca, a 11
ranjeno. Poslije napada na Sjenicu od preostalih boraca, ukupno
98, osnovane su 1. i 2. eta bataljona. Te ete su stigle u sastav
brigade kod Prae 13. januara 1942. godine.
Treu etu ovog bataljona inio je 51 borac 1. bataljona Posavskog odreda. Ceta se odvojila od bataljona prilikom odstupanja
iz Posavine. Drala je poloaje prema Bajinoj Bati i bila u Uicu.
Uestvovala je u odbrani Uica, na Kadinjai. Povlaila se preko
Zlatibora i stigla u brigadu 6. januara 1942. godine u Podromaniji.
Do dolaska u Fou bila je u sastavu 5. bataljona.
U stroju u Rudom bilo je oko 1 000 boraca (bez 6. bataljona i
djelova ostalih bataljona koji su bili na obezbjeenju). Na dan
osnivanja brigada je imala, raunajui i 6. bataljon, ukupno 1 196
boraca 1 125 mukaraca i 71 ena.
Za komandanta brigade postavljen je Koa Popovi (stigao u
brigadu 28. decembra), a za politikog komesara Filip Kljaji-Fia.
Uz tab se nalazio brigadni sanitet, sa lekarom i 16 bolniarki
i hirurka ekipa, koja je odmah upuena u Zabljak.
I u tabovima bataljona i komandama eta postojali su samo
(osim nekoliko izuzetaka) komandanti i politiki komesari. U etama
komandir prvog voda bio je i zamjenik komandira ete. Dunost
zamjenika politikog komesara ete ustanovljena je tek u februaru
1942. godine.*
* Prvi sastav taba brigade i tabova bataljona:
Komandant brigade Koa Popovi, apsolvirao filozofiju na Sorboni,
publicista, kapetan Spanske republikanske armije, lan KPJ od 1938. godine.
Bio komandant Posavskog partizanskog odreda.
Politiki komesar brigade Filip Kljaji-Fia, obuarski radnik, profesionalni revolucionar. Hapen je i muen. Herojski se drao. Clan KPJ od 1936.
godine. Bio lan Glavnog taba za Srbiju.
Komandant 1. bataljona Pero Cetkovi, aktivni kapetan bive jugoslovenske vojske. Clan KPJ od 1941. godine. Bio komandant Lovenskog bataljona u bici na Pljevljima.
Politiki komesar Jovo Kapii, student medicine, lan KPJ od 1938.
godine. Bio politiki komesar Lovenskog bataljona u bici na Pljevljima.
Komandant 2. bataljona Radovan Vukanovi, apsolvent prava, lan
KPJ od 1926. godine. Bio zamjenik komandanta Crnogorskog odreda za operacije u Sandaku.
Politiki komesar Mojsije Mitro,vi, zemljoradnik, lan KPJ od 1935.
godine. Bio politiki komesar bataljuna 18. oktobar Crnogorskog odreda
za operacije u Sandaku.

U tabovima brigade i bataljona bilo je 11 intelektualaca,

3 radnika i 2 zemljoradnika. Svi su bili lanovi Komunistike
partije Jugoslavije, provjereni u dugogodinjoj revolucionarnoj
borbi.
Prosjena starost rukovodilaca u tabu brigade bila je 29
godina, u tabovima bataljona oko 30 godina (izuzimajui komandanta 5. bataljona, koji je imao 52 godine). Od komandanata i
komesara trojica su uestvovali u panskom graanskom ratu, jedan
je bio oficir bive jugoslovenske vojske. Svi su sluili tu bivu
vojsku, osim politikog komesara 1. bataljona. Svi komandanti
i komesari su bili lanovi KPJ, sa prosjenim partijskim staom
est godina, izuzimajui opet komandanta 5. bataljona, koji je bio
lan K P J od njenog osnivanja, tj. 21 godinu.
Komandiri i politiki komesari eta su bili neto mlai. Komandiri su imali u prosjeku po 28, a politiki komesari po 25
godina. Od 20 komandira eta samo jedan nije bio lan K P J , a
politiki komesari su imali prosjeno trogodinji partijski sta.
Samo su dva politika komesara eta primljeni u KPJ 1941. godine.
Svi komandiri eta su sluili bivu vojsku, a od politikih
komesara dvojica su, i jedna drugarica, nauili da r u k u j u orujem
tek u toku borbe.
Komandiri i politiki komesari bavili su se ranije raznim
zanimanjima. Pet komandira su bili slubenici, etiri oficiri, tri
podoficiri, tri studenti, tri radnici, dvojica su imali diplomu fakulteta. Osam politikih komesara su bili studenti, pet radnici, tri
zemljoradnici, dva diplomirani pravnici, jedan uitelj i jedan uenik
Komandant 3. bataljona Radisav-Raja Nedeljkovi, student prava, lan
KPJ od 1937. godine. Bio komandant bataljona u Kragujevakom partizanskom odredu.
Politiki komesar Sava Radoji-Fea, metalski radnik, lan KPJ od
1938. godine. Bio komesar bataljona u Kragujevakom partizanskom odredu.
Komandant 4. bataljona Pavle Jaki, profesor, lan KPJ od 1941.
godine. Bio komandant Kraljevakog partizanskog odreda.
Politiki komesar Miro Dragii, metalski radnik, lan KPJ od 1933.
godine. Bio politiki komesar Kraljevakog partizanskog odreda.
Komandant 5. bataljona Milan Ili-Cia, zemljoradnik, lan KPJ od
njenog osnivanja. Bio komandant Prvog umadijskog partizanskog odreda.
Politiki komesar Dragoslav Pavlovi-Silja, diplomirani pravnik, lan
KPJ od 1936. godine, partijski funkcioner. Bio politiki komesar Prvog umadijskog partizanskog odreda.
Komandant 6. bataljona Miladin Ivanovi, uitelj, lan KPJ od 1936.
godine. Bio komandant 2. (Beogradskog) bataljona Posavskog partizanskog
odreda.
Politiki komesar Cedomir Minderovi, profesor, knjievnik, lan KPJ
od 1941. godine. Bio politiki komesar 1. bataljona Posavskog partizanskog
odreda.
Rukovodilac brigadnog saniteta dr Borislav Boovi, lekar, asistent
na Medicinskom fakultetu u Beogradu, lan KPJ od 1941. godine. Bio lekar
u Crnogorskom odredu za operacije u Sandaku.
Sef hirurke ekipe dr ura Meterovi, lekar, panski borac, lan KPJ
od 1938. godine. Bio lekar u Valjevskom partizanskom odredu. 11
11
Prvi sastav taba brigade i tabova bataljona, iz knjige Prva proleterska, VIZ, Beograd 1963, knj. 1, str. 682747.

Komandni kadar je bio sastavljen uglavnom od Srba i Crnogoraca. Od 28 komandanata i komandira 16 su bili Srbi, 11 Crnogorci i jedan Hrvat, a od politikih komesara 17 Srbi, 10 Crnogorci i jedan Jevrejin.
Socijalni sastav brigade izgledao je ovako: 37,6 posto radnici,
25,5 posto seljaci, 14,5 posto uenici raznih kola, 11,4 posto slubenici, 7,1 posto studenti i 3,9 posto raznih drugih zanimanja. U
1. i 2. bataljonu skoro polovinu sastava inili su seljaci, 40 poste
bili su uenici i studenti, a samo oko 10 posto radnici. U bataljonima iz Srbije stanje je bilo drugaije: u 3. bataljonu 51 posto
su bili radnici, 33 posto uenici i intelektualci, a samo 12 posto
seljaci; u 4. bataljonu 60 posto radnici, 35 posto uenici i intelektualci i 5 posto seljaci; u 5. bataljonu 39 posto radnici, 31 posto
uenici i intelektualci i 25 posto seljaci i u 6. bataljonu 53 posto
radnici, 24 posto seljaci i 18 posto uenici i intelektualci.
Na dan osnivanja brigada je imala oko 450 lanova KPJ, to
znai da je gotovo svaki drugi borac bio lan Partije. Meu n j i m a
je bilo i vie onih sa preko 10 godina partijskog staa. Prosjean
partijski sta u 1. bataljonu, p r i m j e r a radi, iznosio je oko 4 godine.
Preko 260 boraca bili su lanovi SKOJ-a. Ostali vanpartijci,
gotovo bez izuzetka, bili su takoe komunistikog u v j e r e n j a . Zato
je 1. proleterska i bila prava politika vojska, vojska Komunistike partije.
Posebnu karakteristiku brigadi je davala mladost boraca. Oko
100 njih nije imalo navrenih 18 godina, 200 ih je bilo izmeu
18 i 20 godina, 450 izmeu 20 i 25 godina, a oko 200 izmeu
25 i 30, 170 je imalo izmeu 30 i 40 godina, a samo 34 vie od
40 godina (od kojih 9 vie od 50). Smatrajui sve one borce do
25 godina omladincima onda su vie od 62 posto boraca 1. proleterske bili ba to Omladinci.
Od 71 drugarice, koliko ih je bilo u brigadi na dan osnivanja,
13 su bile lanovi K P J , a 17 lanovi SKOJ-a. Pet su imale m a n j e
od 18 godina, 20 m a n j e od 20, a 23 m a n j e od 25 godina, odnosno
67 posto su bile omladinke.
Oko 40 posto boraca 1. proleterske nije sluilo bivu vojsku.
P r v u obuku u rukovanju orujem i znanja iz vojne vjetine
dobili su ili u vrijeme priprema za ustanak ili u partizanskim
odredima. No, veina njih se prekalila u dotadanjim viemjesenim
borbama sa neprijateljem, prola kroz mnoga iskuenja, od onih
koja, za mlade, donosi odvajanje od porodice i svoga kraja, do
gladovanja, usiljenih mareva po nevremenu i hladnoi, loeg smjet a j a i drugih. Ba zato su i bili uvjereni da nema tekoa koje
ne mogu savladati, ni protivnika koji ih moe pobijediti.
Sa takvim sastavom 1. proleterska brigada je poela svoj slavni
put. Vrhovni tab je uskoro izradio i Statut proleterskih narodnooslobodilakih udarnih brigada, koji je bio i prvo uputstvo za n j e n u
organizaciju i rad.
Stanovnitvo male varoice Rudo, svjedoci stvaranja prve brigade nae oslobodilake vojske bili su iznenaeni brojem boraca,
njihovim naoruanjem i njihovom mladou. I pouzdanjem koje

je iz n j i h zrailo tu u neposrednoj olizini vie neprijateljskih

garnizona.
O osnivanju brigade CK K P J i Vrhovni tab obavijestili su
Centralne komitete KP Hrvatske i Slovenije i preko n j i h PK
Srbije, a predstavnici P a r t i j a Crne Gore i Bosne nalazili su se
u Rudom. No, vijest o f o r m i r a n j u brigade brzo se pronosila u sve
krajeve nae zemlje, a zatim je prodrla i u svijet. uvi za to, srean
zbog dolaska brigade, komandant Romanijskog partizanskog odreda
je izdao proglas narodu kojim ga obavijetava da je u Rogaticu
stigla 1. proleterska narodnooslobodilaka brigada sastavljena od
1 200 najboljih boraca iz Srbije i Crne Gore. 12 Nekoliko dana
poslije osnivanja brigade, Mjesni komitet KP za Sarajevo izdao
je Proglas stanovnicima grada kojim ih obavjetava da je osnovana 1. proleterska brigada. Proglas se zavrava parolom: ivjela
naa Prva proleterska narodnooslobodilaka udarna brigada."
Glavni tab za Crnu Goru takoe je brzo obavijestio partizane i
narod da je osnovana 1. proleterska brigada. 14 To je uinio i Pokrajinski komitet za Bosnu i Hercegovinu. 15 Glavni tab partizanskih odreda Hrvatske je to uinio u Naredbi br. 4 od 13. januara
1942. godine. 16 U Sloveniji i Srbiji ta vijest je irena partijskim
i vojnim kanalima.
O osnivanju 1. proleterske brigade ubrzo je doznao i neprijatelj. Stab 3. domobranskog zbora iz Sarajeva 6. januara, a
Zapovjednitvo vojne k r a j i n e 12. januara, obavijestili su Ministarstvo domobranstva da su u Srednje stigli partizani iz Crne Gore. 17
etnici su odmah uoili kakvu opasnost za n j i h predstavlja
1. proleterska brigada. etniki komandant za istonu Bosnu, m a j o r
B. Todorovi odmah je izvijestio etniku Vrhovnu komandu o
snanoj jedinici koju su partizani doveli u istonu Bosnu. 18
Najbre su reagovali Italijani. Cim su obavijeteni da se u
Rudom p r i k u p l j a j u partizanske snage odmah su uputili svoje ete
iz Viegrada i Priboja da ih rastjeraju.

is Saoptenje Romanijskog odreda, Zbornik, t. IV, knj. 2, str. 225.

13
Proglas Mjesnog komiteta Sarajeva, Zbornik, t. IV, knj. 2. d. 93,
str. 231.
i Saoptenje Glavnog taba za Crnu Goru, Arhiv CK SKJ, br. 1942/14.
i Proglas PK za Bosnu i Hercegovinu, Arhiv CK SKJ, br. 1942/20.
i Naredba br. 4 Glavnog taba za Hrvatsku, Zbornik, t. V, knj. 3,
d. 14, str. 54.
i' Izvjetaj 3. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj. 3, d. 135,
str. 390.
is A-VII, fond etnike dokumentacije, k. 224, f. 3, d. 24.

OD OSNIVANJA BRIGADE
DO ZELENGORE

Prve borbe brigade

I na sam dan osnivanja brigada je vodila borbe sa neprijateljem.
Tako je zapoeo n j e n ivot borbama i marevima.
etnici Kamenka Jeftia, koji su pobjegli iz Rudog, izvijestili
su Italijane u Viegradu i Priboju o prikupljanju partizana u tom
mjestu. Komande tih garnizona, dijelovi divizije Pusteria, odmah
su uputile ka Rudom tri ojaane ete: ojaanu etu iz Viegrada,
preko Patan Brda, drugu od Belog Brda preko Stolova i treu
iz Priboja, preko Ua.
Vrhovni tab je pretpostavljao da e neprijatelj reagovati im
dobije obavjetenja da se partizanske jedinice koncentriu u Rudom. Zbog toga je naredio bataljonu Bijeli Pavle da ostane radi
obezbjeenja od Priboja, a odmah poslije formiranja brigade uputio n j e n e bataljone da doekaju italijanske kolone koje su nastupale
prema Rudom.
Jedinica u Miou, koja je ve bila postala 3. eta novoformiranog 2. crnogorskog bataljona, doekala je 22. decembra italijansku
kolonu koja je nastupala od Priboja. Pod borbom je morala da
odstupi prema Ustibaru, a jedan je dio ostao na desnoj obali Lima.
Ceti je iz Rudog, po nareenju Vrhovnog taba, pristigao u pomo
itav 2. bataljon.
Prema italijanskoj koloni iz pravca Belog Brda, koja se kretala preko Oskorue ka Lanitu i Stolovima, Vrhovni tab je
uputio 5. bataljon: da sprijei prodor Italijana tim pravcem i da
obezbijedi lijevi bok 2. bataljonu, kako se on ne bi naao u tekoj
situaciji u dolini Lima.
Do Stolova je 5. bataljon stigao oko podne. im je primjetio
Italijane vjeto i brzo je podiao njihovim poloajima i u juriu
ih razbio. U meuvremenu je i 2. bataljon izvrio protivnapad i
razbio Italijane u Miou.
Obje italijanske kolone su odstupile, ostavljajui nekoliko m r t vih i r a n j e n i h i neto plijena.
Tako se zavrila prva borba 1. proleterske; borba u kojoj su
se prvi put nali zajedno borci iz Srbije i Crne Gore na bojnom
polju. Prvi su sa Stolova mogli da vide, i da se raduju, kako
Crnogorci protivnapadom razbijaju i gone Italijane, a drugi da sa
zadovoljstvom posmatraju smjelo i brzo nastupanje 5. umadijskog

bataljona ka vrhu Stolova i njegov juri na neprijatelja. Tako se

poelo stvarati borbeno p o v j e r e n j e i ratno drugarstvo, koje je bilo
jedan od znaajnih inilaca uspjeha 1. proleterske brigade.
Italijanska kolona iz Viegrada stigla je 21. decembra do sela
Gaoia u neposrednu blizinu Rudog, gdje je bila samo m a n j a
patrola 3. bataljona. Prijetila je opasnost da napadne Vrhovni
Stab u Rudom ili presijee put brigadi ka Meei. Politiki komesar
brigade, Fia Kljaji, jedini tada prisutan lan taba brigade uputio
joj je u susret 3. i 4. bataljon, da je razbiju. Bataljoni su poli
preko sela Sokolovia. Bio je pao snijeg i bataljoni su se sporo
kretali.
Istureni dijelovi neprijatelja energino su napadnuti i n a t j e rani da se brzo povuku sa poloaja ka glavnini koja se nalazila
u seoskoj koli. Neprijatelj je zgradu kole organizovao za odbranu.
Nepoumljen prostor oko nje, duboki snijeg i debeli zidovi zgrade
graene od tvrdog materijala, uinili su da se Italijani u n j o j
osjeaju sigurnijim. Ali kada su bataljoni poeli da steu obru
oko kole, neprijatelj je osjetio snagu napadaa i pokuao da se
izvue. Nije uspio. Borba je postajala sve otrija, pritisak proletera
sve jai. Grupa boraca 4. bataljona uspjela je da ubaci bombe u
jednu prostoriju kole, a zatim da kroz prozor u n j u uskoi. Borba
se prenijela u samu kolu. Italijani su probili pregradni zid i kroz
rupu gaali napadae. Pucali su i kroz tavanicu. Borci 4. bataljona
su se nali u veoma tekom poloaju. U najkritinijem trenutku
pristigli su i bombai 3. bataljona. Eksplozija bombi, rafali i poklici
proletera izmijeali su se sa kricima ranjenih neprijateljskih vojnika. Italijani nijesu izdrali i predali su se. Zarobljena su 4 oficira,
4 podoficira i 116 vojnika. Zaplijenjena su dva teka i 3 laka
minobacaa sa 210 mina, 3 mitraljeza, 9 pukomitraljeza i vee
koliine municije i opreme. 1
Pobjede u Gaoiima, kod Mioa i na Stolovima veoma su
znaajne za brigadu. One su dole kao melem za velike rane, naroito za 3, 4. i 5. bataljon kojima je to prva pobjeda poslije tekih
odbrambenih borbi pri povlaenju iz Srbije. Na djelu je pokazana
snaga brigade. Ojaano je njeno naoruanje. Poveano samopouzdanje boraca. Bataljoni su ostvarili u tim borbama p r i m j e r n o
sadejstvo.
U borbi u Gaoiima 3. i 4. bataljon su imali velike gubitke.
Poginulo je 9 boraca, 13 ranjeno. Meu poginulim su otac i sin
Milorad i Dragoslav Ratinac, iz 3. bataljona. Smrt oca i sina ostala
je u uspomeni kao simbol zajednike borbe za slobodu starije i
mlae generacije.

Borbe na Romaniji i razbijanje etnika

Jo dok je bio u Sandaku Vrhovni tab je morao donijeti odluku
o daljim dejstvima brigade, odnosno o svom daljem k r e t a n j u sa
Izvjetaj taba 4. bataljona, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 46.

njom. Nije dolazilo u obzir da se ostane u Sandaku, j e r je to bila

relativno mala slobodna teritorija, ispresijecana komunikacijama
koje je drao neprijatelj. Osim toga, Centralni komitet i Vrhovni
tab trebalo je da se nalaze na teritoriji odakle e moi da rukovode borbom u svim krajevima zemlje. Pokret ka Crnoj Gori, gdje
je tada bila najvea osloboena teritorija, n a j m a n j e je to obezbjeivao. Vrhovni tab i CK K P J , s obzirom na to to nijesu
imali radio-vezu sa glavnim tabovima, nali bi se na periferiji,
udaljeni od ostalih pokrajina. 2 Ni za brigadu u Crnoj Gori n i j e
bilo povoljnih uslova za dejstva. Neprijatelj se nalazio samo u
nekoliko dobro utvrenih gradova-garnizona, a nije dolazilo u obzir
da se tek nastala brigada upotrijebi za napad na utvrene Italijane.
Dok je boravio u Sandaku, Vrhovni komandant se upoznao i
sa dva pisma komandanta Romanijskog partizanskog odreda, upuena partizanskom odredu u Metaljci, u kojima prikazuje situaciju
na teritoriji svog odreda i trai pomo Crnogoraca.
Bosanski seljak pisalo je, izmeu ostalog, u jednom od
n j i h ima veliko povjerenje u Crnogorca kao borca. Kada bi
uza se vidio makar i 10 Crnogoraca podigao bi mu se borbeni
duh, povratilo samopouzdanje, zaustavilo bi se prilaenje etnicima i mogli bismo u Bosni sprijeiti ono to se desilo u
Srbiji. 3
Komandant Romanijskog partizanskog odreda predosjeao je
tekoe koje su predstojale sa etnicima. Razdor izmeu partizana
i etnika se kao plima irio u svim krajevima zemlje gdje je bilo
etnika. Istona Bosna je prva osjetila njihovu najezdu iz Srbije.
Veliki broj oficira preao je iz Srbije u Bosnu da iri etnike
ideje, organizuje vojne, etnike formacije i t r u j e odnose sa p a r tizanima. Previranja i kolebanja meu seljakim masama razvijala
su se u njihovu korist. Akcione etnike parole o ekanju kad
za borbu doe vrijeme, o borbi samo protiv ustaa i Muslimana,
ali i protiv komunistike revolucije, a naroito propaganda da
e se istona Bosna izdvojiti iz NDH i tako izbjei ustaka klanja,
bile su u tom trenutku prihvatljive za neke seljake.
Slobodna teritorija u istonoj Bosni bila je relativno velika.
Sa osloboenim varoicama: Rogaticom, Sokolcem, Olovom, H a n -Pijeskom, Vlasenicom, Srebrenicom i Bratuncem pruala je mogunost za intenzivno politiko djelovanje i bila pogodna za organizaciju i izvoenje napada na neprijatelja. Takoe su postojale
velike mogunosti za dalje razvijanje ustanka i mobilizaciju radnika
iz Sarajeva i industrijsko-rudarskih basena u dolini Bosne i Spree.
Pored toga, Vrhovni tab i CK K P J mogli su preko kartala Mjesnog
komiteta KP za Sarajevo, uspostaviti i odravati redovnije veze
sa odgovarajuim partijskim i vojnim rukovodstvima Hrvatske,
Slovenije i Srbije.
a
M. Lekovi, Delatnost Centralnog komiteta KPJ i Vrhovnog taba
NOPOJ u decembru 1941. godine, Institut za istoriju radnikog pokreta Srbije,
Beograd, 1972, str. 3940.
* Pisma komandanta Romanijskog NOP odreda, Zbornik, t. IV, knj. 2,
d- 87 str. 213 i 89 str. 219.

Sve te okolnosti su uticale na to da Vrhovni komandant odlui

da pravac daljeg k r e t a n j a Vrhovnog taba i 1. proleterske brigade
bude istona Bosna.
Brigada je upuena u istonu Bosnu. Prva etapa njenog mara,
Rudo Meea, duga je 33 km. U prethodnici je bio 1. bataljon.
On je krio put eleznikom prugom pokrivenom snijegom, zauzeo
most na Drini i obezbijedio ga od Viegrada i od Gorada sve dok
je brigada prola. U spaljenoj Meei nije se moglo nai pogodno
mjesto za odmor. Smjestili su se u zidinama popaljenih kua da
bi se bar zaklonili od vjetra.
Mar brigade od Rudog do Meee eleznikom prugom borci
su dobro zapamtili. J e r ii prugom bilo je avolski teko. Ii prugom znai ii neravnomjernim koracima, sa eleznikog praga na
prag. To nijesu uistinu ni bili koraci ve skokovi, as dui as
krai. A skakutati pod punom ratnom opremom, odnosno napraviti
blizu 40 000 skokova-koraka u toku jednog mara, vie je nego
iscrpljujue. I kad su bataljoni stigli na cilj smjestili su se u
damiju, jedinu nezapaljenu graevinu, ali sa razbijenim prozorima.
Borci su se u n j o j jednostavno poslagali jedan pored drugoga i
zaspali.
Ve na prvom koraku u istonoj Bosni proleteri su se sreli
s tekim posledicama etnikih i ustakih zvjerstava. Muslimanske
porodice bile su pobjegle iz popaljenih sela u peine oko Drine.
Bjeali su da bi spasili goli ivot, a nijesu bili sigurni da su ga
spasili. ivjeli su u peinama gladni, promrzli, u stalnom strahu.
Nijesu se usuivali ni da pou u popaljeno selo, da ugrabe bar
malo kukuruza, jo neobranog na njivama i snijegom pokrivenog.
Brigada je poela da pristie u Rogaticu 24. decembra, m a r ujui po dubokom snijegu. U Rogatici su bile dvije komande
mjesta partizanska i etnika. udno je to bilo borcima iz
Crne Gore, koji su dosta uli o izdaji etnika u Srbiji, a teko
razumljivo srpskim proleterima kojima je k r v uzavirala pri sjeanju na podmukle etnike udarce, dok su partizani vodili teke
borbe sa 113. i 342. njemakom divizijom. Ali, brigada je dola da
se bori pod zastavom Partije, da pomogne da se organizuju sve
snage u borbu protiv okupatora, da sprijeava bratoubilaki rat.
Previranje u istonoj Bosni, odnosno prelazak boraca dotadanjih partizanskih jedinica na stranu etnika bilo je uzelo toliko
maha da ga je teko bilo zaustaviti sa onda malim partijskim snagama. Tu situaciju najjasnije prikazuje pismo Vrhovnog komandanta upueno 28. decembra delegatu Vrhovnog taba u Bosni i
Hercegovini, Svetozaru Vukmanoviu.
. . . . esto se ne moe poznati ko je etnik a ko partizan, ne
samo zbog odela ve i mentaliteta i politikog shvatanja
Prema tome bio je dvanaesti as da smo stigli ovamo, jer e
Proleterska brigada ovdje biti od ogromnog znaaja ne samo
u borbi protiv okupatora i ustaa ve i u uvrenju i politikom razvitku naih bosanskih partizanskih jedinica. 4
* Pismo Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 75 str. 129.

Drugi dan poslije dolaska u Rogaticu, Vrhovni tab je na sjednici

25. decembra procijenio situaciju i jo jednom se uvjerio da je
neophodno, s obzirom na situaciju u Bosni, da itava 1. proleterska
brigada hitno doe na t a j teren. Zato joj je i naredio da odmah
obustavi dejstva oko Rudog i krene ka Rogatici. Tada je Vrhovni
tab donio i odluku o zadacima i daljem k r e t a n j u brigade na podruju Romanije i ka Vareu. 5
Vrhovni tab je zadrao privremeno 3, 4. i 5. bataljon u Rogatici, a 1. i 2. u Podromaniji, da oiste okolna sela od pljakaa i
raznih etnikih grupica i da uz pomo partijskog aktiva
. . . uvrste nae pozicije u pozadini, koje su se u poslednje
vreme prilino poremetile zbog pojaane propagande etnikih
bandi. 6
Zadravanje u Rogatici brigada je iskoristila za poboljanje svoje
organizacije. Od orua zaplijenjenih u Gaoiima i onih koja su
imali bataljoni, k r a j e m decembra je osnovana eta prateih orua;
imala je 3 teka i 2 laka minobacaa i 8 mitraljeza. Zamiljeno je
da prua pomo bataljonima kada im bude potrebna. 7 Za naelnika
taba brigade postavljen je Stanko Poljanac.
Tih dana se u Rogatici intenzivno radilo na organizacionom
oblikovanju partijske i skojevske organizacije u brigadi. U svim
etama osnovane su partijske elije kao osnovne organizacije. Izabrani su i njihovi sekretari. Svaki tab bataljona, sa dijelovima
oko njega, imao je svoju eliju. U bataljonima su osnovani bataIjonski biroi. Njih su sainjavali sekretari etnih elija, tapske
elije i politiki komesar bataljona. Sekretar biroa je posebno odreivan, mogao je biti i borac. lanovi p a r t i j e taba brigade, sa
kuririma, sainjavali su jednu eliju. Sve ostale pritapske jedinice
brigade u poetku su bile u jednoj partijskoj eliji. Cjelokupnim
partijskim radom u brigadi rukovodio je partijski rukovodilac
brigade, koji je u februaru 1942. godine dobio i funkciju u tabu
zamjenika politikog komesara brigade.
Poetkom 1942. godine Vrhovni tab je sve vie pomjerao
brigadu ka Vareu. Poslije 1. bataljona, uputio je 6. januara i
3. bataljon preko Podromanije i Bijelih Voda, u Ivanie, gdje su
se oba povezali sa partizanskim odredom Zvijezda. Bataljoni su
zatim izbili na Okruglicu i Visoicu i orijentisali se prema Vareu,
dok je 2. bataljon bio u Srednjem i evljenoviima gdje je pored
ostalih zadataka njegova 3. eta obezbjeivala Vrhovni tab; 4.
bataljon je bio u Kneinama, a 5. bataljon u ljebovima. esti
bataljon je dobio nareenje da ulazi u sastav brigade 4. januara,
u Novoj Varoi. Tako je brigada rasporeena na irokom frontu,
kao strategijska jedinica, i svaki n j e n bataljon je gotovo samostalno dejstvovao. 8
5 Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 2, str. 125.
7 Isto, d. 78, str. 138.
P. Romac, Borbe, Matica srpska, Novi Sad, 1950, str. 75.
8 Izvjetaji taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 34, 35,
38 i 37.
Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 87, str. 169.

Vrnovni tab i CK K P J su pokuali i u istonoj Bosni da se

sporazumiju sa etnikim voama o zajednikoj borbi protiv okupatora. U tome nijesu uspjeli. etnike voe su ve nepovratno
tonule u saradnju sa okupatorom. etnike mase su se kolebale.
U poetku nijesu bile spremne da se bore protiv partizana. Ali su,
kad je dolo do otvorenog sukoba sa partizanima, masovno naputali
poloaje koje su drali prema ustakim garnizonima, napadali m u slimanska sela, ubijali i pljakali njihovu imovinu. To je uticalo
da se na savjetovanju rukovodilaca NOP-a iz istone Bosne i
Hercegovine sa CK K P J 7. i 8. j a n u a r a u Ivaniima, zauzme
odluan stav prema etnicima i donese odluka o njihovom razoruavanju.* Brigada je to odmah poela i gotovo bez otpora
izvravala t a j zadatak.
Cijelo vrijeme boravka na teritoriji Romanije, skoro mjesec
dana, brigada je djelovala uglavnom politiki. Gotovo da nema
sela u kojemu nije odrana neka konferencija, predavanje ili priredba. Bataljoni i ete su organizovali grupe agitatora za rad po
selima. Odravane su konferencije ak i sa etnicima, prije ili
poslije njihovog razoruavanja.
Brigada je u politikom radu u istonoj Bosni imala dosta
uspjeha. Cak i n j e n ljuti neprijatelj, ustae, priznavali su to. Zapovjednik Vojne krajine, na primjer, izvijestio je Ministarstvo oruanih snaga NDH:
Uvjerio sam se iz dobijenih podataka da su partizani ulagali
svu snagu kako bi sauvali njeno stanovnitvo i njihovu imovinu. Zahvaljujui n j i m a veina stanovnitva se odrala u
ivotu. 10 (Radi se o Rogatici).
Razvoj ustanka u istonoj Bosni silno je uznemirio Nezavisnu
Dravu Hrvatsku. Ona praktino nije ni imala vlast u n j o j . Jo
kada se pojavio i Nedi sa zahtjevom da se Srbiji ustupi n j e n i h
17 srezova, vlada NDH se ozbiljno zabrinula da e ostati bez te
teritorije. Ministar oruanih snaga NDH traio je od opunomoenog njemakog generala u Hrvatskoj, Gleise-Horsternaua, pomo za
uguivanje ustanka u istonoj Bosni i njeno ienje od partizana.
Hitler je krajem decembra naredio komandantu jugoistoka generalu V. Kancu, da ugui ustanak u istonoj Bosni. Za t a j zadatak dodijeljena mu je, pored njemakih, ustakih i domobranskih
posadnih jedinica, i 342. operativna divizija, koja je uestvovala
u operacijama za uguenje ustanka u zapadnoj Srbiji. Takoe mu
je naredio da trai od Italijana da i oni uestvuju u toj operaciji. 11
* Koliko se do sada moglo utvrditi, sastanku su prisustvovali lanovi
CK KPJ: J. B. Tito, E. Kardelj, A. Rankovd, S. Zujovi, S. Vukmanovi,
M. Pijade
i jo oko 35 politikih i vojnih rukovodilaca iz Bosne i Hercegovine. 9
A. Donlagi i M. Lekovi, Njemaka ofanziva na istonu Bosnu,
Beograd, VIZ, 1962, str. 58.
Z. Antoni, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni 1941, VIZ, Beograd,
1973, str. 502513.

A-VI I, fond NDH, k. 78, f. 5, d. 48.

11
Vishaupt, vii vojni arhivski savjetnik, A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 70, f. 1, d. 18.

Italijani nijesu bili za izvoenje te operacije. Smatrali su da

dubok snijeg onemoguava ienje poumljenih planinskih predjela
i da itavu akciju treba odgoditi za proljee. Osim toga, Italijani
su se izgovarali i time da n e m a j u snaga i da bi im trebalo da
ovamo prebace iz Italije diviziju Ravena. 12
Komandant jugoistoka nije mogao da eka proljee, jer mu
je 342. divizija, kao glavna snaga za izvoenje operacija stavljena
na raspolaganje samo do 31. januara. Nijemci su se nadali brzom
uspjehu, raunajui i na povoljnu okolnost to su etnici u meuvremenu donijeli odluku da im uopte ne pruaju otpor u predstojeoj operaciji. 13
Nijemci su raspolagali podacima da je u istonu Bosnu dola
grupa od oko 2 500 partizana, a i kako su te i ostale ustanike
snage rasporeene. Na osnovu toga su napravili plan o unitenju
partizana u istonoj Bosni. Predvidjeli su da iznenadnim i snanim
napadima iz Sarajeva, Viegrada, Zvornika i Kladnja probiju ustanike poloaje, a zatim brzim i koncentrinim nastupanjem ka
Sokolcu, Rogatici, Vlasenici i Olovu potisnu partizane na uzani
prostor izmeu Han-Pijeska i Olova i tu ih unite. Prema tom
planu 697. puk 342. divizije i 3. domobranski puk, sa 4 baterije
topova, nastupali su od Zvornika prema Vlasenici; 699. puk, ojaan
1. bataljonom 202. tenkovskog puka nastupao je preko Drinjae
ka Vlasenici; 698. puk, ojaan bataljonom italijanske divizije Pusteria, nastupao je iz Viegrada ka Rogatici; 738. puk 718. njemake divizije (bez 1. bataljona), pojaan 1. i 2. bataljonom 13.
domobranskog puka i dvije domobranske baterije brdskih topova,
nastupao je iz Sarajeva, kao desna kolona, pravcem Pale Rogatica, a 2. bataljon 738. puka, ojaan 1. i 2. bataljonom 15. domobranskog puka i dvije domobranske baterije haubica, pravcem
Mokro Sokolac; 750. puk te njemake divizije, ojaan 1. bataljonom 8. domobranskog puka i baterijom brdskih topova, nastupao
je od Kladnja prema Olovu; 3. i 4. bataljon Vojne krajine, 2. bataljon 7. domobranskog puka, jedan dopunski i jedan ustaki bataljon
su imali zadatak da na liniji Vijaka Vare Visoko sprijee
eventualni pokuaj proboja partizana preko rijeke Bosne. 14
Poetkom januara 1942. godine glavne partizanske snage u
istonoj Bosni sainjavale su 1. proleterska brigada i Romanijski
partizanski odred na poloajima prema Sarajevu, Biranski odred
prema Zvorniku, i Ozrenski odred prema Vareu i dolini Bosne.
Odredi su ve bili poeli da se osipaju, bili su slabe manevarske
sposobnosti, a i dosta slabo naoruani pa nijesu ni mogli pruiti
jai otpor nadmonijem neprijatelju.
Vrhovni tab je poetkom januara dobio nekoliko obavjetenja
iz Sarajeva da neprijatelj priprema ofanzivu na partizane u istonoj
12

A-VII, fond italijanske dokumentacije, k. 243, f. 3, d. 10.

Iz zaplijenjene arhive etnikog komandanta za istonu Bosnu, Zbornik, t. II, knj. 3, d. 122, str. 328.
A-VII, fond etnike dokumentacije, k. 222, f. 3, d. 25/4.
14
A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 9, f. 18, d. 11.
Oslobodilaki rat, knj. I, str. 179180.

Bosni. 51 Pouen iskustvom iz neprijateljske ofanzive u Srbiji, on

odmah preduzima m j e r e za odbranu slobodne teritorije. Jedinicama
je dao uputstva da se ne uputaju u frontalne borbe sa jakim
neprijateljskim kolonama, da p r i m j e n j u j u partizansku taktiku zadravanja neprijatelja m a n j i m snagama, dok bi mu se glavninom
zadavali udari u bokove i iz pozadine, s time da se zadravaju
na svojoj teritoriji.
Sa frontalne strane treba odreivati samo rijetki zastor, koji
se bori za dobitak u vremenu dok pristigne bona ili pozadinska grupa, a zatim se i t a j dio povlai u stranu, da bi i
on nakon p r i k u p l j a n j a pojavio se iz pozadine . .. pisao je
Vrhovni komandant. 1 6
Vrhovni tab je odustao od planiranih dejstava 1. proleterske prema
Vareu i odluio da i brigada uestvuje u odbrani slobodne teritorije u istonoj Bosni. S tim ciljem glavnina brigade, 1, 2. i 3.
bataljon, rasporeena je u rejonu Srednje Niii Okruglica, radi
dejstva na ugroenim pravcima; 4. bataljon je postavljen u centru
rasporeda brigade, u Kneini, sa jednom etom prema Rogatici;
5. je bio u Zljebovima, orijentisan prema Han-Pijesku i Vlasenici,
da sadejstvuje partizanskim odredima na toj teritoriji, a 6. bataljon, koji je 13. januara stigao u sastav brigade, zadran je na
poloajima kod Prae. 17 Vrhovni tab je nastojao da se u borbi
protiv ustaa i njemakih jedinica angauju i etnike jedinice,
koje jo nijesu bile razoruane. 18
Neprijatelj je 14. januara poeo planirane operacije. Dobro
opremljene njemake kolone sa smuarskim jedinicama, koje su
im obezbjeivale krila, napredovale su relativno brzo, ostvarujui
planirane dnevne zadatke. Partizanski odredi su pruali gotovo
simbolian otpor, dok je ono malo preostalih naoruanih etnikih
jedinica naputalo poloaje bez ikakvog otpora.
Na poetku ofanzive 1. proleterska brigada nije iekivala da
neprijatelj ispolji svoje namjere, nego je sama prela u ofanzivu.
Stab brigade je uputio 1. bataljon da napadne posade du pruge
Breza Vare, a 3. bataljon prema Vareu. Nou izmeu 16. i 17.
januara 1. bataljon je napao elezniku stanicu u Dabravinama i
Zupu. Duboki snijeg oteavao je prilaz pruzi tako da je napad
izvren kasno u no. Neprijatelj se uporno branio, iako je imao
male snage. elezniku stanicu u Dabravinama branio je samo
vod 2. ete 3. bataljona Vojne krajine. 1 9 Bataljon je uspio da
istjera posadu iz kole, koja je sluila kao kasarna. J a k otpor p r u 15 Izvjetaj Ive Lole Ribara i Edvarda Kardelja, Zbornik, t. II, knj. 2,
d. 92, str. 176 i 105, str. 217.
i Uputstvo Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 101, str. 206 i
t. IV, knj. 4, d. 5.
17
Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske, Zbornik, t. IV, knj. 3,
d. 16, str. 53.
Uputstvo Vrhovnog taba, Zbornik, t. IV, knj. 3, d. 11, str. 40 i
13, str. 44.
Predlog Romanijskog odreda o rasporedu snaga 1. proleterske brigade,
Zbornik, t. IV, knj. 3, d. 14, str. 49 i t. IV, knj. 4, d. 5, str. 25.
i Bojna relacija 7. pjeadijskog puka domobrana, A-VII, fond NDH,
k. 56, f. 4, d. 82.

en mu je iz zgrade eleznike stanice. Videi da je ne mogu

zauzeti bez artiljerije, jer su reetke onemoguavale da bombai
ubace bombe kroz prozor, Zivko Zivkovi, zamjenik komandira
3. ete, popeo se na njen krov i kroz dimnjak ubacio nekoliko
bombi. Neprijatelj je bio oamuen, ali mu je ba tada stigao u
pomo oklopni voz, sa vodom domobrana iz 2. bataljona 7. puka.
Bataljon nije imao sredstva za borbu protiv oklopnog voza i morao
se povui. Povukla se i 1. eta, koja je napadala na Zupu i tamo
zapalila andarmerijsku stanicu. 20
Trei bataljon nije uspio da prekine prugu kod Pajtov-Hana,
tako da se neprijateljev oklopni voz probio i onemoguio izvrenje
zadatka 1. bataljonu. 21 Bataljoni su se vratili bez gubitaka u
Okruglicu.
Neprijateljske kolone napredovale su bre nego se oekivalo.
Naroito brzo je napredovao 698. puk 342. divizije iz Viegrada
prema Rogatici. Svojim brzim prodorom neprijateljske kolone su
zaprijetile da okrue 1. proletersku i Vrhovni tab na vrlo uzanom
prostoru i u veoma nepovoljnim uslovima za odbranu na Romaniji, pokrivenoj debelim slojem snijega.
Vrhovni tab je 15. januara dobio obavjetenje da se radi o
ofanzivi mnogo jaoj nego je oekivano. Naroito ga je zabrinjavala iznenadna pojava jaih neprijateljskih snaga sa sjevera, odakle
nijesu oekivane. U takvoj situaciji Vrhovni tab je promijenio
raniju odluku o odbrani slobodne teritorije i odluio da sa glavninom brigade, usiljenim marem pravcem Pusto Selo Rakova
Nega Podromanija, pree rijeku Prau kod Renovice i izbije
preko Gornjih Bara na planinu Jahorinu, koja je bila izvan zahvata
neprijateljske ofanzive. Vrhovni tab je krenuo na mar 16. januara
u 21 as, poveo sa sobom 3. etu 2. bataljona, koja ga je obezbjeivala, naredivi da i ostale jedinice 2. bataljona krenu za njim
im se prikupe. Upueni su kuriri da i 5. bataljonu prenesu nareenje da ide za Vrhovnim tabom.
Kolona Vrhovnog taba je marovala 17. januara, danju i
nou, odmorila se u Podromaniji nekoliko asova, i 18. januara
pred zoru produila usiljenim marem ka Renovici. Na maru su
joj se prikljuili 4. bataljon, iz Rakove Noge i Kneine, i Uika
eta 5. bataljona, iz Podromanije. Kolona je prela prugu Sarajevo Viegrad neposredno prije nego to je juna kolona 738.
njemakog puka, koji je nastupao od Sarajeva, zatvorila obru
na njoj. Prilikom prelaska pruge kolonu Vrhovnog taba desno je
obezbjeivao 6. bataljon, u visini sela Bu i Podlonik, a lijevo
1. eta 4. bataljona i pratei vod Vrhovnog taba. Ta eta 4. bataljona vodila je 19. januara teke borbe sa kolonom 698. njemakog
puka, koja je nastupala od Rogatice ka Podromaniji. Sesti bataljon
je dobio zadatak da saeka 2. i 5. bataljon i obezbijedi im prelazak
pa da zatim i sam krene za kolonom Vrhovnog taba. Kako se
2. i 5. bataljon nijesu pojavljivali, 6. bataljon je pred zoru 19.
20
2

D. Vojvodi, Prva proleterska, knj. 1, str. 108.

Izvjetaj taba 1. proleterske, A-VII, k. 701, f. 2, d. 37.

januara sam preao prugu, kratko vrijeme prije nailaska neprijatelja.

Drugi bataljon je, im je dobio usmeno nareenje za pokret,
nastojao da to prije prikupi svoje dvije razbacane ete, a zatim
da odmah krene za Vrhovnim tabom. elo njegove kolone je izbilo
19. januara oko podne u Pedie, ali je desna kolona 738. njemakog puka ve bila izbila u Podromaniju i presjekla put ka dolini
Prae.
Petom bataljonu uopte nije stiglo nareenje za pokret i on
je ostao na poloajima prema Vlasenici. Prvi i 3. bataljon, sa
komandantom brigade, trebalo je da ostanu na teritoriji istone
Bosne i pomognu partizanskim odredima u borbi protiv neprijatelja koji je nastupao sa svih strana. 22
Odluka Vrhovnog taba da pree na Jahorinu bila je veoma
smjela. Trebalo je savladati oko 70 km puta, po dubokom snijegu
i u vrlo nepovoljnim vremenskim uslovima, raunajui pri tome da
taj pravac neprijatelj nee uspjeti da zatvori, odnosno ako se to
i dogodi morao se borbom probijati. Najvjerovatnije je da Vrhovni
komandant nije bio dobio obavjetenje koje mu je Edvard Kardelj
uputio iz Sarajeva, 15. januara, o tome da je iz pouzdanih izvora
doznao da e njemake jedinice nastupati samo du komunikacija,
obezbjeujui se lijevo i desno najvie do 8 km. K a r d e l j pie. . .
. . . Ii e samo cestom i prugom. Misle sve svriti za dve ili
najvie tri nedelje. Imaju cilj da oiste prugu i cestu. Imaju
da deluju samo 8 kilometara levo i desno od ceste. Posade
Nemci nee nigde ostavljati. 23
Dogodilo se da se njemake kolone, koje su nastupale od Sarajeva i Viegrada, nijesu spojile u dolini Prae prije prelaska
Vrhovnog taba. Desna kolona 738. njemakog puka 718. divizije,
ojaana artiljerijom i tenkovima, sporo je nastupala dolinom Prae
i Praanski partizanski bataljon ju je zaustavio kod Sjetline. S
druge strane, kolona 698. puka 342. njemake divizije, kad je 17.
januara stigla u Rogaticu, ranije nego je bilo planirano, nije krenula u susret 738. puku ka Prai nego se odmarala i ekala da
t a j puk izbije prema Rogatici, kako je bilo planirano. 24 Tako se
stvorila povoljna okolnost da ostane slobodan prostor na pruzi u
rejonu Renovice, kojim je prola kolona Vrhovnog taba, sa treinom snaga 1. proleterske brigade.
Glavnina 1. proleterske je ostala na Romaniji, u vrlo neizvjesnoj situaciji i bez veze sa Vrhovnim tabom. Stab brigade je
nastojao da to vie koncentrie bataljone. Prvi i 3. su doli iz
rejona Okruglice u Kneinu, 25 2. se zadrao u Dobrodolu i Bijelim
Vodama, isturajui patrole prema Starom Gradu i Luevniku, a
5. je, bez Uike ete, sa Posavskom etom i dijelovima Biranskog partizanskog odreda, prema ranijem nareenju Vrhovnog taba,
22 Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik,
str. 256.
23 Izvjetaj Edvarda Kardelja, Arhiv CK SKJ,
24
A. Donlagi i M. Lekovi, navedeno djelo,
25 izvjetaj taba 1. proleterske, A-VII, k. 701,

t.

II, knj. 2,

1942/19.
str. 89 i 9395.
f. 2, d. 38.

d.

128,

Igmanski

mar

Dio kolone 1. proleterske na Igmanu 28. januara

Rudo danas sa spomenikom gdje je stajao

1942.

stroj Prve proleterske brigade

drao poloaje na Ploama, prema Vlasenici, da sprijei prodor

njemakih kolona na tom pravcu. 28
Desna kolona glavnine 342. njemake divizije, 697. puk nastupala je 19. januara od Vlasenice prema Han-Pijesku. Na Ploama
su bile u zasjedi dvije ete 5. bataljona, Posavska eta i dijelovi
Biranskog odreda. Neprijatelj je otkrio zasjedu i uputio dio svojih
snaga da je obiu. Zasjeda je doekala elo neprijateljske kolone,
koja je nastupala cestom, ali se, kada je primijetila da moe biti
opkoljena, naglo povukla prema Pjenovcu. Njemaka kolona, koja
je nastupala tim pravcem, spojila se 20. januara u Sokolcu sa
kolonama 342. i 718. njemake divizije, koje su dole od Rogatice
i Podromanije. Time su njemake divizije izvrile svoj glavni zadatak. Ostalo im je jo da zauzmu Olovo. Zbog toga je dio 697. puka
21. januara poao iz Han-Pijeska, preko Pjenovca, prema Olovu.
Peti bataljon, Posavska eta i m a n j i dijelovi Romanijskog i
Biranskog odreda zanoili su 20. j a n u a r a u Pjenovcu. U j u t r o
su se dugo i nepotrebno zadrali na eleznikoj stanici. Grupom
je komandovao komandant Romanijskog odreda Slavia V a j n e r
Cia. P r i j e podne su naili iz ume njemaki skijai, a du pruge
konjica, i potpuno iznenadili partizane u Pjenovcu. Opkoljeni na
pruzi, u dubokoj jaruzi strmih i snijegom pokrivenih strana, partizani nijesu mogli uraditi gotovo nita da organizuju komandovanje
i odbranu. Iznenaenje i nepovoljan poloaj uinili su svoje. Borci
su otvarali vatru prema pravcima odakle je dopirala najjaa neprijateljska vatra. Iako iznenaeni snanim naletom neprijatelja
borci su se snali i vei broj je uspio da se probije iz okruenja.
Poginuli su komandant Romanijskog odreda, Slavia Vajner, legendarni ia Romanijski, komandant 5. bataljona, Milan Ili, Cia
umadijski, politiki komesar 5. bataljona, Dragoslav Pavlovi i
jo 61 partizan. Na eleznikoj stanici, oko pruge i u potoku, ostala
su 42 poginula borca iz 5. bataljona i Posavske ete 1. proleterske
brigade. Dijelove bataljona i ete koji su uspjeli da se spase, prihvatio je 3. bataljon kod Kneine. 27 To je prva i velika tragina
borba brigade kakva se nikada vie nije ponovila.
Pobonica lijeve kolone 738. njemakog puka i 1. bataljon 15.
pjeadijskog puka domobrana, nastupala je 20. januara kroz umu,
od Starog Grada, i u sumrak izbila u Bijele Vode. Dva voda 1. i 2.
ete 2. bataljona 1. proleterske pruili su mu m a n j i otpor na
ulazu u selo i onda se povukli u Dobrodol, gdje je bila glavnina
bataljona. Neprijatelj je produio ka selu Vraii gdje se spojio
sa glavninom kolone. Stab 2. bataljona je odmah vratio ona dva
2 M. Boji, Zapisi o mojoj eti, Beograd 1969, str. 112.
27 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1990, f. 2, d. 38.
Pismo Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 153, str. 310
i 157, str. 316.
Izvjetaj Biranskog odreda, Zbornik, t. IV, knj. 3, d. 50, str. 153.
R. Oolakovi, Zapisi iz narodno oslobodilakog rata, Zagreb 1961, str.
2124.
M. Boji, navedeno djelo, str. 112120.
A. Donlagi i M. Lekovi, navedeno djelo, str. 118130.
A-VII, fond NDH, k. 5, f. 5, d. 112 i k. 78, f. 6, d. 25.

voda u Bijele Vode. Oni su tom prilikom zarobili 14 domobrana

koji su se kad je poela borba, razbjeali po umi i odvojili od
glavnine.
Lijeva kolona 738. njemakog puka, poto se 20. j a n u a r a
spojila sa 697. pukom kod Sokolca, krenula je 21. januara da oisti
od partizana lijevu stranu puta Podromanija Sokolac. Jednim
dijelom je nastupala ka Bijelim Vodama, a drugim prema Pediima. Prva kolona, sa skijakim odjeljenjima, kretala se kroz umu
i iznenadila je vodove 2. bataljona u Bijelim Vodama. Razvila se
otra borba, na bliskom odstojanju, sa njemakim automatiarima
na skijama. Komandant 2. bataljona naredio je da se postave dva
mitraljeza na kosi kod Dobrodola, koji su svojom vatrom pomogli
ugroenim vodovima da se izvuku niz potok. Tu je 2. bataljon
izgubio 14 svojih boraca. Druga neprijateljska kolona brzo je potisnula dio 1. ete 2. bataljona iz Pedia ka Dobrodolu, gdje je
zaustavljena. Pred mrak se 2. bataljon povukao prema ahbegoviima. 28
Veliki gubici na Pjenovcu i Bijelim Vodama i uspjeh neprijatelja koji je povratio ranije izgubljene gradove i ovladao svim komunikacijama na teritoriji istone Bosne, doveli su glavninu 1.
proleterske brigade u veoma neizvjesnu situaciju. Bila je koncentrisana na malom prostoru, na sjevernim padinama Romanije, u
rejonu Pusto Selo Gajevi Rakova Noga, gdje nije bilo uslova
za dalje zadravanje. Trebalo je nai izlaz iz te situacije. tab
brigade nije imao nikakvih podataka o daljim n a m j e r a m a neprijatelja, sa kojim je prekinut svaki borbeni kontakt poslije povlaenja sa Pjenovca i Bijelih Voda, ali je pretpostavljao da e nastaviti dejstva. Ni on sigurno nije dobio ranije navedeno obavjetenje koje je uputio Edvard Kardelj, niti ma kakvu slinu obavijest od dijela Glavnog taba Bosne i Hercegovine, koji se nalazio
sa njim.
Odlazak Vrhovnog taba poveao je odgovornost taba brigade da sauva svoje bataljone od udara jakih neprijateljskih
jedinica, koje su energino nastupale prema planu, i vjeto koristile teren, vremenske uslove, i prije svega svoje tenkove, artiljeriju, avijaciju i smuarske jedinice.
Kada su se kolone 342. i 718. njemake divizije spojile kod
Sokolca, ovladale komunikacijama i raistile teren oko njih, komandant njemakih snaga, opunomoeni komandujui general u
Srbiji, general Bader, smatrao je da je izvrio zadatak i naredio je
da se operacija obustavi i da se jedinice povuku na svoje polazne
poloaje, osim 718. divizije, koja je imala zadatak da oisti od
ustanika planinu Ozren. General Bader nije usvojio prijedlog komandanta 342. divizije da se operacija nastavi jo est dana, zapadno
28

R. Vukanovi, Prva proleterska, knj. 1, str. 67.

R. Vujoevi, Prva proleterska, knj. 1, str. 116.
M. Niki, Prva proleterska, knj. 1, str. 124.
A. Donlagi i M. Lekovi, navedeno djelo, str. 19.
M. Lekovi, lanci: FRONT hr. 1, 1976, Crvena zvezda od 30 I
1952, Narodna armija od 22. XII 1951.

od ceste Sokolac Han-Pijesak, prema grupi koja je uvala p r e laze preko rijeke Bosne, odnosno preko terena na kojem se n a l a zila glavnina 1. proleterske brigade. 29

Igmanski mar
Stab 1. proleterske brigade nije pretpostavljao da e neprijatelj
prekinuti ofanzivu. S obzirom na to da su 2. i 5. bataljon pretrpjeli osjetne gubitke, a neprijatelj pokazao da raspolae jakim
snagama, tab nije elio da se uputa u nove borbe i povukao je
jedinice dalje od neprijatelja da bi dobio prostor za manevar
ukoliko on nastavi ofanzivu, a i da bi umorni bataljoni predahnuli
i sredili se. Borbena aktivnost brigade svela se na pregrupisavanje
i najnunije m j e r e neposrednog obezbjeenja.
tab je procijenio da brigadi prijeti opasnost taktikog opkoIjavanja i zbog toga je zakljuio da treba napustiti tu teritoriju
prije nego neprijatelj pone nova dejstva. Pri tome je morao voditi
rauna i kako da izvri nareenje Vrhovnog taba da sa dijelom
brigade pree na Jahorinu, ali i ta da radi sa 1. i 3. bataljonom,
za koje je bilo predvieno da ostanu na teritoriji istone Bosne.
U posve izmijenjenoj situaciji, tab brigade je procijenio da bi se
ta dva bataljona, ako tu ostanu, mogli nai u veoma tekom poloaju, jer bi protiv sebe imali, pored njemakih, ustakih i domobranskih, i narasle etnike jedinice. Ni dio Glavnog taba Bosne
i Hercegovine, koji se kretao sa tabom brigade, nije zahtijevao
da ti bataljoni ostanu u istonoj Bosni. ak je t a j dio Glavnog
taba odluio da i sam ide sa brigadom.
U traenju r j e e n j a kako da prodre sa jedinicama prema Jahorini, tabu su se nametale dvije mogunosti: ili krenuti pravcem
kojim je proao Vrhovni tab, ili pokuati pravcem zapadno od
Sarajeva. Nije dolazilo u obzir izvlaenje iz okruenja na istok
ili sjever, jer je neprijatelj ve pokazao da na tim pravcima ima
jake snage, glavnine 342. i 718. njemake divizije i nekoliko bataljona domobrana. Takoe je bilo rizino krenuti na zapad, prekorijeke Bosne, jer je neprijatelj tamo bio postavio grupu Vare,
koja je oekivala partizanske snage, ako budu odstupale tim p r a v cem, uzmiui pred udarima 342. i 718. njemake divizije. tab
je, dalje, pretpostavljao da e brigada, ukoliko krene pravcem
kojim je prola kolona Vrhovnog taba, vjerovatno naii na zasjede,
a uzeo je u obzir i to da je neprijatelj raistio puteve od snijega
i osposobio ih za k r e t a n j e motorizacije od Sarajeva ka Rogatici,
to bi mu, ukoliko doe do borbe, omoguilo da brzo i lako koncentrie jake snage i manevrie njima.
U takvoj situaciji tab je razmotrio mogunost proboja na jug,
zapadno od Sarajeva, pravcem Visovica Semizovac Osijek
Igman. Taj pravac je neto dui, dva puta sijee komunikacije
2 A-VII, fond njemake dokumentacije, film NAV-N-T-315-2130/64.

koje od Sarajeva vode ka Slavonskom Brodu i Mostaru (eleznike

pruge i ceste), trebalo je prei rijeku Bosnu, to je u to doba
godine bilo jedino mogue preko mosta kod Semizovca ili Reljeva,
put vodi preko neposredne okoline Sarajeva, pored aerodroma
Rajlovac, duinom od oko 10 km, to omoguava neprijatelju brzu
intervenciju iz Sarajeva. Meutim, tim pravcem se izbija na teritoriju Kalinovikog partizanskog odreda, u rejonu Trnova i Kalinovika odakle se moe brzo uspostaviti veza sa Vrhovnim tabom.
Pored toga tab je raunao da neprijatelj u Sarajevu ne moe imati
jake snage, one su angaovane u istonoj Bosni, a i da e postii
potpuno iznenaenje. Ukoliko neprijatelj i otkrije brigadu ne moe
pretpostaviti da se ona kree krunom putanjom oko Sarajeva pa
da je saeka na k r a j u te putanje. Najvjerovatnije bi neprijatelj
pokuao da intervenie tamo gdje se brigada ve pojavila a tada
bi mogao samo da je goni, poto bi ona ve prola kroz to mjesto.
tab brigade je pretpostavljao da e lako i brzo likvidirati male
posade na mostu na Bosni i u drugim mjestima na putu, o emu
je dobio podatke od Crnovrkog partizanskog bataljona. Sve te
okolnosti su uticale da tab donese odluku da svoje jedinice povede
iz Kneine i Imamovia na mar pravcem Pusto Selo Visovica
Grabljiva Njiva Vogoa Reljevo Osijek Igman, k. 932
Brezovica Veliko polje Presjenica, t j . preko Sarajevskog
polja, pored aerodroma u Rajlovcu, nadomak neprijateljskih kasarni u Sarajevu, i kroz mjesta u kojima su bile neprijateljske
posade.
Velika opasnost prijetila je koloni: pri prolasku pored Vogoa, u vrijeme sputanja ka Sarajevskom polju, pri prelazu preko
mosta u Reljevu i preko komunikacija Sarajevo Slavonski Brod i
Sarajevo Mostar, t j . sve dok se brigada ne dohvati planine
Igman.
Odluku taba brigade prihvatili su svi bez pogovora. Ona je,
zbog svoje neobinosti, smjelosti i pronicljivosti, izgledala lake
ostvarljiva nego to je to realno bilo. Bilo je ak i takvih optimista
koji su smatrali da se u jednom dahu moe iz sela Gajeva prei
Sarajevsko polje i planina Igman.' 0 Ali tab brigade je drugaije
cijenio. Jo jednom se konsultovao sa komandantima bataljona o
izvrenju mara, lanovi taba obilazili su bataljone i provjeravali
da li je brigada spremna da ga izvede. Komandant brigade nije
prihvatio sugestije da se mar izvede bez prekida ve je odluio
da se brigada prikupi u rejonu Crni Vrh Visovica Grabljiva
Njiva. Opreznost taba pokazala se sasvim umjesna. Jer, dogodilo
se da je 2. bataljon na maru prema Visovici, preko Ozrena, uhvatila snijena meava. Bataljon se jedva spasio. Pritekli su mu u
pomo seljaci koji su douli dozivanje iz planine. tab brigade je
tada odloio etapu mara preko Igmana za jedan dan, da bi se
ve umorne jedinice malo odmorile.
Bataljoni su se prikupili 26. j a n u a r a i pripremili za najduu
etapu mara. Borci su provjerili oruje i opremu i suili mokru
30

R. olakovi, navedeno djelo, str. 2526.

odeu. Konji su rastereeni suvinog tovara. U pripremama za

mar isticao se naroito 1. bataljon, jer je njegov komandant, Pero
Cetkovi, bivi oficir planinskih jedinica, najbolje i znao kako se
to radi. On je naredio borcima da se utopie najbolje to mogu,
da obuu namau lojem, da izvade zatvarae iz puaka i nose ih u
depovima, da se ne bi zamrzli, i dao jo mnogo korisnih savjeta.
Znaajan dio priprema odnosio se na objanjavanje borcima
kakav ih zadatak eka, koliko e napora biti potrebno da se on
izvri i kako da postupaju ako doe do borbe.
Poslije podne 27. januara bataljoni su pristigli kod potoka u
Grabljivoj Njivi i zauzeli mjesta u koloni, spremni za pokret. U
prethodnici je bio 1. bataljon, za njim 2. pa 5. i sanitet, a u zatitnici 3. bataljon. Mjesto taba brigade nije bilo odreeno. Komandant i politiki komesar su se kretali prema potrebi, sa prethodnicom, zatitnicom ili jedinicama izmeu njih.
U 16 asova kolona je oprezno prola prvo opasno mjesto,
pored Joanice, u neposrednoj blizini magacina koji je uvalo nekoliko domobrana iz 3. ete Sarajevskog dopunskog bataljona, i
krenula uz brdo Gradac, koje se odatle naglo uzdie; oko 300
metara je visinska razlika od podnoja do vrha. Zatim se spustila
niz gole, strme strane Perivoja, i zapadno od zaseoka Strane, bez
prtine i po dubokom snijegu, sila u Sarajevsko polje.
No je bila vedra, obasjana punim mjesecom. Vidjelo se kao
po danu. Borci sa zaelja, kada su se sputali niz Perivoj, mogli su
da vide elo kolone kako nastupa preko Sarajevskog polja, dok
su se oni, koji su ve bili u polju, mnogo sigurnije osjeali kada
su vidjeli kako zaelje stie i kako kolona ini cjelinu.
Most na Bosni je obezbjeivala mjetanska milicija, koja te
noi, valjda zbog velike hladnoe, nije ni postavila strau. A i inae
neprijatelj na tom dijelu nije imao jae snage. U Semizovcu se
nalazio vod 3. ete Sarajevskog dopunskog bataljona (23 domobrana) i 12 andarma. Oko 80 domobrana iz te ete bili su rasporeeni du pruge i jedan dio u Vogou i Joanici. Jedinice grupe
Vare bile su rasporeene od Podlugova prema Vareu. Zapovjednik andarmerijske stanice u Semizovcu bio je obavijeten o
pojavi vee grupe partizana i 24. januara pismeno je traio pojaanje. Tek 3. februara mu je odgovoreno da mu se pomo ne moe
uputiti. 31
Prethodnica brigade izbila je na most oko 19 asova. Naprijed
je ila desetina 1. bataljona. (Kakva je bila ta desetina moe se
zakljuiti i po tome to su dvojica od n j i h proglaeni za narodne
heroje Jugoslavije.) Ne naiavi na neprijatelja prethodnica je
postavila obezbjeenje prema Semizovcu i brigada je tiho, ali dosta
sporo prelazila preko mosta. J e d a n borac Semizovake ete stajao
je na k r a j u mosta i upuivao zaostale borce za kolonom.
Na maru ka mostu pred borcima se isprijeila neoekivana
prepreka mali potok Volujica. Bio je zaleen, ali je led popustio
poslije prelaska prvih dijelova brigade, iako je temperatura bila
veoma niska minus 30 stepeni. Zbog toga to se moralo p r e 81 A-VII, fond NDH, k. 6, f. 6, d. 28.

skakati preko potoka kolona je poela da zaostaje. Potok nije bio

mnogo irok, liio je na kanali. Mnogi su ga borci bez zaleta
preskoili, ali je bilo i onih koji su prilikom doskoka ugazili u
vodu. To je za n j i h bilo kobno. Mokra obua uskoro se pretvorila
u ledeni oklop u kojemu su se noge smrzavale. Spotakao se u
potoku i jedan konj. Jednostavno, legao je u potok. Borci su pokuali da ga izvuku, a kada u tome nijesu uspjeli skinuli su sa njega
tovar. Konj je ostao da lei u potoku i borcima je posluio za
odskok pri prelasku potoka.
Komandant brigade, Koa Popovi, uznemiren to kolona zaostaje ba kada treba naroito da uri i to prije pree most, pojavio se na prelazu kod potoka, stao na drugu obalu, objanjavao
borcima kako da preskau, nekima i pruao ruku da bi lake
doskoili. Zatim je odredio jednog komesara ete da pomae
borcima.
Dok je kolona zastajala kod potoka dogodilo se novo iznenaenje. Zahuktali mjeoviti voz, kreui se od Sarajeva ka Semizovcu, proao je kroz kolonu 2. bataljona. Munjevito je prenijeto
nareenje taba brigade da kolona stane i stala je bez ikakvog
komeanja. Voz je mogao da bude velika opasnost ako je neprijatelj
obavijeten o prelasku brigade! Ali, on je iao po redu vonje. Proao je uznemirivi u izvjesnoj mjeri nau kolonu, vjerovatno vie
nego putnike u n j e m u . Svako iz voza je, u mjesecom obasjanoj
noi, mogao vidjeti da su oko pruge vojnici, ali ako nijesu bili
obavijeteni koji, mogli su jedino da pomisle da je to ustaka ili
domobranska vojska, zastala dok voz proe. Na gotovo isti nain
je proao jo jedan voz, samo kroz zaelje kolone.
Zastoji kod potoka i pri prolasku voza usporili su k r e t a n j e
kolone, ali je nijesu prekinuli. Svaki borac je izvravao savjesno
jedno od najvanijih nareenja na maru: da se veza ni po koju
cijenu ne smije prekinuti. Ako je trebalo elo kolone je zastajalo,
a zaelje trei sustizalo kolonu.
Brigada je nastavila da hita prema Igmanu. Mraz je stezao
sve jae. Gaenje dubokog snijega, zastoji, upadanje u potok, lean j e u zasjedi onih boraca koji su kolonu obezbjeivali prema Semizovcu i Sarajevu, uinili su da na takvom mrazu neki borci ponu
promrzavati. A morali su da misle i o tome kako e sauvati i
svoje oruje. U borbama na Pjenovcu i Bijelim Vodama steeno je
gorko iskustvo da se opruga udarne igle zamrzava na velikoj hladnoi i da tada ne mogu da dejstvuju ni puke ni pukomitraljezi,
ako nijesu podmazani zimskim mazivom. Partizani nijesu imali to
zimsko mazivo pa su morali da se snalaze na drugi nain. Borci
su vadili zatvarae iz puaka i stavljali ih u depove ili njedra.
P u t od mosta kod Reljeva do podnoja Igmana, dug oko 8 km,
vodio je ravnicom pored sela Bjelugovia i Butila i kroz selo Osijek.
Kolona je hitala zamrznutom prtinom. Marevska disciplina je
bila dosta dobra. Samo se ula kripa smrznutog snijega pod nogama boraca i kopitama konja.
Prethodnica kolone je izbila u podnoje Igmana oko 22 asa.
Bilo je potrebno jo samo malo vremena da kolona zamakne u

igmanske ume i da tada prestanu sve opasnosti koje su prijetile

brigadi dok je prolazila pored neprijateljskih uporita. Cim je elo
kolone izbilo na cestu Sarajevo Blauj, 1. bataljon je isturio 2.
etu da obezbijedi pravac od Sarajeva, a dio 3. ete prema Blauju. Tada je 2. bataljon preuzeo ulogu prethodnice.
U podnoju Igmana brigada se rastala od svojih vodia
boraca Semizovake ete Crnovrkog bataljona. Stajali su pored
kolone, ponosni to su uspjeno proveli kolonu proletera tako
opasnim putem. Brigada nije vie bila u opasnosti, ali oni jesu.
Morali su se vratiti istim putem, a bilo ih je malo samo eta.
Teko bi im bilo ako se sretnu sa jaim snagama neprijatelja,
j e r njeni borci nisu imali ni dovoljno municije. Borci brigade su
im dali neko 5, neko 10 metaka, koliko je ko imao. Bio je to, u
tom trenutku, najlepi poklon proletera svojim drugovima. Tim
hrabrim vodiima brigade, dobrim poznavaocima terena, pripada
velika zasluga za uspjeh Igmanskog mara.
Brigada je krenula uz Igman. Na domaku potpunog uspjeha
naila je na novu prepreku. Put uz Igman n a j p r i j e vodi koso uz
jednu stranu, a zatim, na oko 300 m od ceste, naglo skree, gotovo
vertikalno uz brdo. Na toj strmini put je bio zaleen, a led pokriven tankim slojem novog snijega. Mnogi su se na n j e m u okliznuli,
padali i ponovo, k r a j n j i m naporom, esto puzei, savlaivali tu
prokletu poledicu. Najtee je bilo proi sa natovarenim konjima.
Njihove male, bosanske potkovice, sa ekserima ravne glave, ili
stari potkovi, vie su pomagale konjima da se kliu nego da
preu preko leda. Kolona je na tom mjestu zastajala, gomilala se,
a ono se nije moglo obii. Opasnost je rasla. Cijela kolona se,
zbijena na malom prostoru, nala na dijelu puta uz Igman i na cesti
Sarajevo Blauj. Sa ceste je bio oien snijeg i njome se mogla
pojaviti neprijateljeva motorizacija.
Komandant brigade je doao da vidi zato je kolona zastala.
Videi razlog, naredio je da se sjekirama razbije led a da se konji
rastovare. Borci su prihvatili mitraljeze, minobacae i drugu opremu, nosili je na ramenima i izvlaili konje uz tu stravinu strminu.
Ljudi su na n j o j bili izdrljiviji od konja! Komandant se zatim
vratio na zaelje kolone, na onu proienu cestu, da bi se tamo
naao ako doe do borbe, a i da pouri zaelje.
Samo ratnici znaju ta znai to kada se komandant nalazi sa
njima na najopasnijem mjestu.
Najzad, poslije dugog iekivanja, kolona se odlijepila od Sarajevskog polja i izila iz zone najvee opasnosti. Tada se ve moglo
rei da su savladane i predviene i nepredviene prepreke i da
je brigada prela uasno teak put, praktino nadmaila je i
samu sebe.
Zastoj u podnoju Igmana, na rijetko vienoj hladnoi, n a j vei je uzronik promrzavanja velikog broja boraca. Borcima je
bivalo sve hladnije. Uzalud su se sve vie utezali, cupkali u mjestu.
Nije vie ni to pomagalo. Neki borei sa zaelja kolone, koje je jo
bilo u selu, nijesu mogli podnijeti sve jau hladnou i uli su u
kue, da se ogriju. To ih je skupo kotalo. Otopio se snijeg sa

njihove obue, koja se okovala ledom ira su izili iz kua. A onim

borcima koji su na uzbrdici padali kao i onima koji su sa konja
uzimali i nosili oruje promrzli su prsti na rukama.
Mar uz Igman bio je teak. I sve tei to se dalje odmicalo.
Nanosi snijega bili su vei, a prtina dublja. Ako neki borac nije
dobro ugazio u prtinu posrtao je i padao u duboki snijeg. Odozgo,
sa Igmana, borci su gledali svijetla u Ilidi, Rajlovcu i Sarajevu.
Znali su da je tamo toplo, da je tamo neprijatelj. Ali im je bilo
drago saznanje da je t a j neprijatelj nadmudren i da e se, kad
svane, uskomeati i po prtinama cijeniti koliko je bila jaka kolona
partizana koja je prola ispred njegovog nosa.
Sto se kolona vie pela uz planinu i hladnoa je postajala
otrija. Pred zoru je stezalo najee. A kolona proletera je m a r evala ve 10 asova bez odmora, umorna od prethodnih dana, a
i gladna. Snage u borcima bilo je sve manje, a planina sve surovija i hladnija. Slabije odjeveni borci jae su osjeali stranu zimu,
iako su se kretali. Hrabrila ih je nada da e i to savladati, isto
kao to su izbjegli neprijatelja na tom tekom maru.
Kolona 1. proleterske otegla se uz Igman, ali se nije prekidala,
iako bi po koji borac za trenutak zastao da bi bolje vidio kuu
na kojoj se pui dimnjak i razgoreo ar u pei, ili rekao ta
bi najvie volio da pojede. Bile su to halucinacije koje prethode
bijeloj smrti smrzavanju.
U j u t r o oko osam asova kolona je izbila blizu Velikog polja.
Na njegovom vrhu je bila koliba za smjetaj alata. Neki borci nijesu
mogli vie izdrati i uli su u tu kolibu. Naiao je komandant
brigade i naredio: Pokret! Kolona je krenula dalje.
Celo kolone je stiglo oko 8 asova na Veliko polje. Tu je
bila povea, lijepa planinska kua na sprat. U n j o j su bili etnici
itava eta, koji su jo saraivali sa partizanima. Veoma su predusretljivo doekali brigadu, borcima dali da pojedu ono to su
imali i pomagali promrzlima da skinu obuu. Borcima koji su
ugazili u potok i onima koji su svraali u kue u podnoju Igmana
bilo je teko skinuti zamrzlu obuu. Bolniarke, nepromrzli borci
i zateeni etnici, svi bez razlike uurbano su masirali promrzle.
Politiki komesar brigade, Fia Kljaji, brinuo se, najvie to je
mogao, da se svakom borcu pomogne.
Glavnina brigadne kolone nastavila je mar i oko 11 asova
stigla u Presjenicu. Tu je zavrena poslednja etapa Igmanskog
mara, poslije 19 asova neprekidnog hoda. 32
Neprijatelj je zaista bio potpuno iznenaen i reagovao je tek
u j u t r o 28. januara. Posada iz Semizovca je izvijestila da je prola
kolona od oko 400 partizana. 33 Oko podne neprijatelj je, vjerovatno
pretpostavljajui da je kolona stigla u Presjenicu, ispalio nekoliko
granata sa poloaja u Volujici. Granate su padale daleko od brigade.
32 K. Popovi, Dnevnik, A-VII, k. 1215, f. 1, d. 1.
R. olakovi, navedeno djelo, str. 2835.
M. Boji, navedeno djelo, str. 120.
M. Lekovi, Igmanski mar, Narodna armija, 30. X 1964.
A-VII, fond NDH, k. 6, f. 6, d. 29.

Izvetaj

dr

Dejana

Popovia.

etvrti

bataljon prima zastavu

1. maja u

Ustikolini

Vrhovni komandant Josip

15. aprila 1942.

Broz

Tito

predaje

zastavu

1.

5.

bataljonu u Foi

Vrha
se ona nije
naredio.
uhvati vezu !
titi. Stab 4.
tab da se
tab je ta
Hercegovine
Brigada
dolazei pri
denim mari
ila sja,
jatelj
Igmanski
gade, zbog i
a najvie
boraca 1. prol
boraca pri)
legenda o

Aktivne
boravka
Neposredn
novikog
je bio u
tizanski
su uli
povezan
i Crnoj
da ruko
nae zemlje
voljakih,
Intend
Statut pro!
bolnica u 1
intenzivan p
proleterske
bude

str. 256.
str. 27.
Grupa
(1) i

boraca Omladinske ete 3. bataljona sa komandirom Jonanom

politikim komesarom Dimitrijem Jankoviem (2) Cici.

Pejkoviem

Vrhovni komandant Tito bio je veoma zabrinut za brigadu kada

se ona nije pojavila na Jahorini u predvieno vrijeme. Odmah je
naredio Praanskom partizanskom bataljonu da po svaku cijenu
uhvati vezu sa brigadom. 34 Meutim, bataljon je nije mogao uhvatiti. Stab 4. bataljona 1. proleterske brigade izvijestio je Vrhovni
tab da se kuriri nijesu mogli probiti prema Romaniji. 35 Vrhovni
tab je tada dao zadatak i komandantu Glavnog taba Bosne i
Hercegovine da uhvati vezu sa brigadom. 36
Brigada se uskoro pojavila sama, iz neoekivanog pravca,
dolazei preko Igmana. Vrhovni komandant je bio oduevljen izvedenim marem i pohvalio je brigadu:
. . . koja je za vreme nemako-ustake ofanzive u Bosni izvrila s j a j n e pokrete po najveoj studeni i time pokvarila neprijateljske planove opkoljavanja. 3 7
Igmanski mar je, zbog zamisli, inicijative i odlunosti taba brigade, zbog njegove procjene neprijatelja i postignutog iznenaenja,
a najvie zbog nadovjeanskih napora, izdrljivosti i discipline
boraca 1. proleterske brigade i udesnog junatva n j e n i h promrzlih
boraca prilikom tekih operacija u foanskoj bolnici, postao istinita
legenda o 1. proleterskoj brigadi i njenoj nepobjedivosti.

Aktivnost brigade u vrijeme

boravka u Foi i Goradu
Neposredno poslije prelaska preko Igmana brigada se preko Kalinovikog partizanskog odreda povezala sa Vrhovnim tabom, koji
je bio u Foi. Dolinu Drine oistili su od etnika crnogorski partizanski bataljoni Vojvoda Momilo i Bajo Pivljanin. U Fou
su uli 20. a u Gorade 23. januara. 3 8 Na toj slobodnoj teritoriji,
povezanoj sa slobodnom teritorij om u istonoj Bosni, Hercegovini
i Crnoj Gori, stvoreni su uslovi da CK K P J i Vrhovni tab mogu
da rukovode narodnooslobodilakim pokretom u svim krajevima
nae zemlje, da utiu na organizovani razvoj partizanskih i dobrovoljakih jedinica.
Intenzivno se radilo na razvoju narodne vlasti, donesen je
Statut proleterskih narodnooslobodilakih brigada, osnovana je
bolnica u Foi, ustanovljene su oznake za starjeine, a razvijan je
intenzivan politiki i kulturni rad. U Statutu je precizirano da su
proleterske brigade vojska Partije, koja e ratovati tamo gdje
bude trebalo, da ih popunjavaju samo dobrovoljci, odani ideji
sa Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. IV, knj. 3, d. 24, str. 70 i
d. 27, str. 83.
w Izvjetaj 4. bataljona, A-VII, k. 701, f. 11/1, d. 22.
Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 128,
str. 256.
Naredba Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 1, str. 145.
8 Izvjetaj taba Kalinovikog odreda, Zbornik, t. IV, knj. 4, d. 6,
str. 27.

revolucije. U Statutu su regulisani nain organizacije, komandovanje, odnosi izmeu boraca i rukovodilaca, a naglaeno je da je
disciplina u brigadama gvozdena, ali da se zasniva na svijesti
boraca. Predvieno je da starjeine nose oznake na rukavima bluze,
da svi proleteri nose na kapama petokraku zvijezdu sa srpom i
ekiem, kao i da svaka brigada i svaki bataljon ima svoju ratnu
zastavu.' 8
Cim je uspostavio vezu sa Vrhovnim tabom tab 1. brigade
organizovao je prenos premrzlih boraca u bolnicu u Foi i uputio
2. bataljon u Gorade, a 5. u Fou da se odmore i srede poslije
pretrpljenih gubitaka; a 1. i 3. bataljon su upueni da pomognu
Kalinovikom odredu u blokadi Kalinovika i sprijee eventualni
pokuaj neprijatelja da prodre prema Foi.
Dijelovi brigade (4. bataljon i 3. eta 2. bataljona) koji su
se sa Romanije prebacili sa Vrhovnim tabom na podruje Jahorine, drali su poloaje u rejonu sela Orahovice i Butkovia i
obezbjeivali slobodnu teritoriju od Prae prema Foi i Goradu.
Te jedinice su razvile intenzivan politiki rad na podruju Jahorine. Svakodnevno su odravale sastanke i priredbe po selima.
Politiki rukovodioci su se nalazili na terenu koliko i u svojim
jedinicama, ako ne i vie. Najvie su pomagali Jahorinskom odredu,
koji je narastao na preko 900 boraca. Iz bataljona i ete odabrano
je 12 boraca i privremeno upueno u odred na dunosti politikih
komesara eta i bataljona. Sem toga, iz svake ete Jahorinskog
odreda upuena su po tri odabrana borca u ete 4. bataljona i
3. etu 2. bataljona da bi se kroz praktian rad, ivjei i borei
se sa proleterima, to prije osposobili za rad u svojim jedinicama. 40
Neprijatelj iz Prae, Podgraba i Sjetline dijelovi 1. bataljona
15. puka domobrana i ustae, bio je aktivan i esto je pravio
ispade ka slobodnoj teritoriji i neprekidno je uznemiravao jedinice
i okolno stanovnitvo artiljerijskom vatrom. etvrti bataljon i
3. eta stalno su morali biti oprezni i drati snijegom pokrivene
poloaje. Komandant 4. bataljona, kao komandant sektora odluio
je da napadne i uniti neprijatelja u Sjetlini, Prai i Podgrabu.
P r e m a njegovoj zapovijesti od 14. februara 1942. godine ta mjesta
su napadale sedam eta Jahorinskog odreda, dvije ete 4. bataljona
i 3. eta 2. bataljona. 4 1 Meutim, sadejstvo tih jedinica nije bile
dobro organizovano, a nije prekinuta ni eleznika pruga kod Sjetline, pa je neprijatelju stigao u pomo oklopni voz te napad nije
uspio. etvrti bataljon i 3. eta imali su 9 poginulih i 4 r a n j e n a
borca. 42
Jo dva puta su 4. bataljon i 3. eta i dijelovi Jahorinskog
odreda napadali na Podgrab i Prau, ali bez uspjeha. Meutim,
uspjeli su da sprijee neprijatelja da pustoi okolna sela.
9 Statut proleterskih narodnooslobodilakih
t. II, knj. 1, str. 134.
4o Izvjetaj taba 4. bataljona, A-VII, k. 701,
i Zapovijest komandanta 4. bataljona, A-VII,
Izvjetaj taba 4. bataljona, A-VII, k. 701,

udarnih

brigada,

Zbornik,

f. 11/1, d. 54.
k. 701, f. 11/1, d. 2 i 3.
f. 11/1, d. 27.

esti bataljon se samo kratko vrijeme zadrao prema Prai.

Bataljon je bio malobrojan, imao je svega 98 boraca, bez Posavske
ete, a i nije se jo bio oporavio od velikih gubitaka na Sjenici.
Komandant bataljona, nezadovoljan stanjem u bataljonu, molio je
Vrhovni tab da povue bataljon sa tog siromanog terena u rejon
g d j e bi se borci mogli bolje odmoriti i nahraniti. Bataljon je odmah
povuen u Fou, gdje je od 26. januara bio posadna jedinica.
Prvi i 3. bataljon odmarali su se dva dana u Presjenici, a
onda ih je tab brigade uputio: 1. bataljon u Vlaholje, a 3. u Jeie
i Mosorie, da pomognu Kalinovikom odredu u opsadi Kalinovika,
u kojemu je bila eta 3. bataljona 55. puka italijanske divizije
Marke, sa artiljerijom i neto domobrana. Garnizon je bio jako
utvren a Italijani su se, kao i uvijek, dobro branili iz bunkera.
Ipak, gotovo svakodnevno, partizanski bataljoni su vrili po neki
prepad na njih.
Vrhovni tab je naredio 1. bataljonu da uniti neprijatelja u
Ulogu, jednu etu italijanske divizije Marke i time odsijee
Kalinovik od Nevesinja. Ulog je na lijevoj obali Neretve, a bataljon
je bio u selu Obalj, na njenoj desnoj obali. Neretva je bila nabujala
i teko ju je bilo pregaziti. Postojala je samo iara, zapravo
zategnuta ica, sa korpom u kojoj se mogao prebacivati samo po
jedan ovjek. Upornost je krunisana uspjehom. U korpi, jedan po
jedan, prebacila se veina bataljona i u noi 25. februara napala
Ulog. Sa desne obale dejstvovali su dio bataljona, koji nije preao
rijeku i minobaca, kao i neki dijelovi Durmitorskog partizanskog
odreda. Italijani su se dobro branili, doekali juri bataljona i odbili
ga jakom vatrom. Bataljon se zadrao na polaznim poloajima, u
neposrednoj blizini Uloga, i itav dan vodio borbu ne bi li stvorio
uslove da ga slijedee noi napadne. No ni drugi napad nije uspio.
Bataljon se morao povui, izgubivi 5 boraca, meu kojima i politikog komesara 2. ete, Jovana Popovia. 43
Poslije neuspjelog napada bataljon se morao to prije prebaciti
preko Neretve, jer ga je ustaka milicija, ohrabrena njegovim
neuspjehom u napadu na Ulog, stalno uznemiravala, a prijetila je
i opasnost da Italijani iz Uloga krenu u napad. Stab bataljona je
zato odluio da se pree Neretva na gazu blizu Uloga, koji su
Italijani mogli da kontroliu vatrom. Bataljon je uspjeno pregazio
Neretvu i niko se nije utopio. Zatim je bataljon dobio zadatak da
oisti Kalinoviku upu od ustake milicije. Milicija je rastjerana
i njihova sela su popaljena. Time su stvoreni uslovi da hercegovaki partizani likvidiraju opasno ustako uporite Bora. 44
Vrhovni tab je naredio 1. i 3. bataljonu da se prebace u Fou;
3. bataljon je stigao u Fou k r a j e m februara, a 1. bataljon 6. marta,
gdje se zadrao 10 dana, i onda je prebaen u Gorade. Tako je
gotovo cijela brigada dovedena u dolinu Drine, da se odmori, vojniki i politiki usavrava i politiki radi na terenu.
Za bataljone u Foi i Goradu itav februar je proao uglavnom u odmoru, sreivanju, vojnikom usavravanju i politikom
43
44

R. Veovi, Kolona i vidici, Beograd, 1971, str. 8389.

Milonja Stijovi, neobjavljeni dnevnik.

radu. Jedino su se nekoliko dana angaovali 2, 5. i 6. bataljon oko

ienja rejona elebia od etnika. Podruje Foe i Gorada relativno je bogato, naroito u vou, to je omoguavalo dosta dobru
ishranu. Nije bilo dovoljno hleba, ali su se intendanti dosjetili da
mijeaju mljevene suve kruke sa pomalo brana i od toga se
dobij ao dosta ukusan hieb.
Boravak u Foi i Goradu je iskoriten za analizu proteklih
akcija. Proleteri su bili veoma otri u iznoenju uoenih slabosti.
U 1. bataljonu je kritikovan postupak bataljona pri napadu na
Dabravine. Konstatovano je da se nije dovoljno energino napadalo
i da nije bilo dobro organizovano sadejstvo izmeu eta. Napad
na Ulog takoe je kritikovan, prvenstveno zato to je neprijatelj
bio potcijenjen. Na bataljonskoj konferenciji u 2. bataljonu otro
su kritikovani tab bataljona i komande eta zato to su dozvolili
da budu iznenaeni u borbi na Bijelim Vodama. Trei bataljon je
ozbiljno kritikovan to nije izvrio zadatak na Pajtovom-Hanu, a
otro su kritikovani tab bataljona i komande eta zbog slabe
pripreme boraca za Igmanski mar. Borci 5. bataljona su tugovali
za izgubljenim drugovima na Pjenovcu, tim vie to su bili ubijeeni da do tih rtava ne bi dolo da se bataljon nije nepotrebno
dugo zadrao na eleznikoj stanici. Sesti bataljon je izgubio veliki
broj boraca u borbi na Sjenici zbog slabe procjene snaga i mogunosti neprijatelja i slabo organizovanog napada. Bataljon se poslije
te borbe sam probijao za brigadom, to je dovelo do mnogih u n u tranjih problema. etvrti bataljon se ponosio sjajno izvedenom
akcijom na Gaoiima, ali je pokazao mnogo nedostataka u napadima na Prau i Podgrab. U tom bataljonu su se pojavili i nedrugarski odnosi, naroito nekih boraca prema tabu bataljona.
Sve te probleme trebalo je reavati. Dobro je bilo to se
poelo tako beskompromisno, otro i bez izuzetaka bilo o kome
da se radilo ili o kakvim pitanjima i problemima. Brigada je od
osnivanja poela da d j e l u j e kao jedinstvena vojnopolitika organizacija, u kojoj svaki pojedinac pred kolektivom polae rauna j
svom radu pa je tako i nastavila.
Bataljoni u Foi i Goradu su cijelo vrijeme koristili za vojni,
politiki, partijski i kulturni rad. P r i j e podne vrijeme je bilo namijenjeno vojnikom usavravanju, a poslije podne, esto do duboko
u no, odravani su razni sastanci, predavanja i priredbe. Na asovima vojnike obuke najvie panje je poklanjano upoznavanju
boraca sa orujem i njegovoj upotrebi u borbi, raznim borbenim
radnjama. Svaki borac je uio da r u k u j e pukomitraljezom ili se
usavravao, uili su kako i kada se upotrebljavaju rune bombe,
postupke pri juriu, nain zauzimanja utvrenih uporita, zatim
korienje zaklona, nianjenje, itd.
Politiki rad na terenu je bio neophodan. Prije osloboenja
Foe i Gorada etnici su tamo napravili pravi pokolj muslimanskog stanovnitva. Drina je nosila na stotine leeva, bez glava.
Most na Drini je bio krvav, j e r su na n j e m u zaklane mnoge
nevine rtve. Muslimanska sela su bila opljakana, domovi razoreni.
Tako su radili ustae sa srpskim ivljem za vrijeme svoje vlada-

vine. Brigada je uspjela da zavede red, da sprijei bratoubilaku

borbu, da vrati mnoge porodice u svoje domove, da im se vrati
opljakana imovina i da se Srbi i Muslimani nau zajedno u organima narodne vlasti. 45
Ekipe politikih radnika svakodnevno su ile u sela. To je bio
mukotrpan posao, jer su zlodjela ustaa i etnika bila pregolema.
Bilo je mnogo potekoa da se okupe seljaci da meusobno razgovaraju. Tekoe su bile i u tome to muslimanske ene nijesu
izlazile iz kua. Komandant 6. bataljona, Miladin Ivanovi, to je
lijepo objasnio kada je napisao Vrhovnom tabu, da bi se:
.. . ovde mogle odrati priredbe, ako bi u svakoj kui dali
priredbu za n j i h dvoje ili troje. 46
Pa ipak se uspijevalo. Tih dana je 5. bataljon javljao da je:
. .. Raspoloenje celog sela da se izmeaju pravoslavni i m u slimani u narodnooslobodilakom odboru i narodnoj strai. 47
Cijela brigada je bila angaovana na osnivanju i uvrenju organa
narodne vlasti.
Jedan od najvidnijih rezultata politikog rada na terenu jeste
dolazak velikog broja mladih ljudi u partizane. Od tih omladmaca
osnovane su omladinske ete pri 3. i 5. bataljonu i jedna samostalna eta. P r e m a uputstvima Vrhovnog taba sa omladincima
se intenzivno radilo, vojniki i politiki, prema pripremljenim
programima. Vrhovni tab je zabranio da se omladinci uvode u
borbu prije nego se za to potpuno osposobe. Te ete su u poetku
mnogo obeavale, ali su se kao cjeline odrale samo omladinske
ete 3. i 5. bataljona. Trei bataljon je ukljuio svoju omladinsku
etu od 53 borca-omladinca kao 4. etu, a 5. bataljon kao 3. etu.
Omladinci iz samostalne ete su se u najveem broju vratili svojim kuama, ostali su ukljueni u ete 2. bataljona. U 1. bataljon,
koji u tom periodu nije imao omladinsku etu, dolo je 18 omladinaca iz Sarajeva. Svi su bili lanovi SKOJ-a. Iz grada su izili
preko ilegalnih veza. Rasporeeni su u sve ete bataljona.
Dobro su radile i partijska i skojevska organizacija. Odrani
su brojni sastanci elija i bataljonske partijske konferencije na
kojima su, u duhu Uputstva CK KPJ o radu partijskih organizacija u bataljonu, razraeni i konkretizovani osnovni zadaci. Velika
panja je posveena i teorijskom radu; na posebnim sastancima
su proraivana pitanja iz teorije marksizma. Ti sastanci su bili,
u stvari, kola marksizma. U tom periodu izvrene su i neke organizacione izmjene: prema odluci CK KPJ sekretari etnih elija
postali su zamjenici politikih komesara, a sekretari bataljonskih
biroa zamjenici politikih komesara bataljona. U brigadi je postavljen zamjenik politikog komesara brigade, iji je osnovni zadatak
bio da rukovodi partijskom organizacijom. 48
Izvjetaj taba 5. bataljona, A-VII, k. 701, f. 12, d. 4.
izvjetaj taba 6. bataljona, A-VII, k. 701, f. 12, d. 4.
Izvjetaj taba 5. bataljona, naveden pod 45.
<8 Direktiva CK KPJ, Zbornik, t. IX, knj. 1, d. 29, str. 95.
M. Stanii, KPJ u izgradnji oruanih snaga, VIZ, Beograd 1973, str.
255258.

Lijeenje promrzlih Igmanaca

U Igmanskom maru izbaeno je iz stroja 1. proleterske b r i g a d t
158 boraca 41 teko, 109 lake promrzlih i 8 sluajeva sa promrzlim rukama, ali bez gubitaka prstiju. 4 9
Gotovo svi promrzli bili su nepokretni. Na nogama su se
pojavili plikovi kao od opekotina. Stab brigade i brigadni sanitet
brzo su organizovali prihvatanje i lijeenje promrzlih. U Presjenici
su mobilisali ljude, konje i saonice za njihovo prebacivanje. Iz kue
na Velikom Polju do Presjenice promrzli su prebaeni istog ili
sledeeg dana, na malim saonicama koje su vukli ljudi, i na konjima, a zatim dalje, na saonicama, kolima i konjima, preko Trnova
i Dobrog Polja, do Miljevine. Iz Miljevine do Foe prebaeni su
umskom eleznicom. U Foi je Vrhovni tab organizovao bolnicu
u bivoj Duvanskoj stanici. U velikim sobama bilo je prostrto tri
reda slame, prekrivene ebadima. Ubrzo su pronaeni i kreveti.
Stanovnitvo Foe je mnogo pomoglo da se bolnica dobro opremi.
Neko je dao ebe, neko jorgan, jastuk i slino. Mlade Foanke su
se istakle kao portvovane bolniarke. Igmanci, kako su nazvani
promrzli borci, bili su okrueni panjom svojih drugova proletera,
Vrhovnog taba, graana i naroda iz Foe i njene okoline.
Lekari su imali dosta posla. Makazama su skidali kou sa
plikova da se rane bolje i bre sue. Bilo je mnogo boraca kojima
je zderana koa sa nogu do koljena. Igmanci su dostojanstveno
podnosili teke rane. Pjesma se orila iz njihovih soba, kao da se
radi o momcima koji su doli na veselje, a ne o nepokretnim
bolesnicima od kojih mnogi nee vie nikada normalno hodati.
A onda se, kada je sve poteklo kako se oekivalo, situacija
iznenada pogorala. Umrlo je est Igmanaca od tetanusa! Lekari
su pretpostavljali da su se klice tetanusa nale u slami. Nabavljeno je iz Sarajeva neto antitetanusnih injekcija, ali ih nije bilo
ni za svakog petog promrzlog. Tada je rijeeno da se injekcije daju
samo onima za koje lekari kau da su najtei sluajevi, najvie
promrzli. Ekipa lekara, predvoena doktorom Borom Booviem,
ila je od jednog do drugog Igmanca, pregledala rane i na licu
mjesta rijeavala kome treba dati injekciju. Iako su svi Igmanci
bili ugroeni i smrt prijetila i onima sa manjim kao i onima sa
veim ranama, nijedan nije traio injekciju za sebe, niti se uo
ijedan glas protesta protiv odluka lekara, iako se znalo da se vie
injekcija ne moe dobiti. Neko vrijeme je vladala izvjesna potitenost, a onda se opet zaorila pjesma.
Tek to je epidemija tetanusa suzbijena nastale su nove tekoe. Rane su borcima sporo zarastale, mnogima su se i zagnojile.
Oko 60 ih je dobilo temperaturu. Bila je na pomolu nova opasnost
za ivote Igmanaca. Sastali su se lekari, razmiljali, razgovarali,
prisjeali se gdje su i ta nauili o lijeenju promrzlih. Poznata
iskustva su ih upuivala na ekanje da odumrli dijelovi sami
otpadnu. Ali to je veoma dug proces. Dr Duro Meterovi, hirurg,
io Izvjetaj dr Dejana Popovia, A-VII, k. 6/II, f. 4/1, d. 6.

koji je operisao mnoge ranjenike panske republikanske armije,

kod Madrida i na drugim bojitima, predloio je da se hirurki
odstrane promrzli dijelovi, smatrajui da e rane tada bre zalijeiti i da je m a n j a opasnost od infekcija. Nije imao podrku svojih
kolega, j e r je za hirurke zahvate potrebna narkoza. Ali je dr
Meterovi bio uporan. Znao je da ovjek jake volje moe da
izdri i najtee bolove. I prihvatio se posla. N a j p r i j e je objasnio
Igmancima da se radi o vrlo tekim bolovima, ali da ih je mogue
izdrati, i da e poslije operacije bre ozdraviti. Tada se javio
samo jedan dobrovoljac. Previjao se od bolova, kriknuo je pokoji
put, ali je izdrao. U toku noi spala mu je temperatura. I spavao
je. Led je probijen. Igmanci su redom noeni u sobu za operacije.
Dr Meterovi je makazama sjekao ivo meso i klijetima kidao
kosti. Otkinuo je 236 prsta. Deset boraca je ostalo bez svih prsti,
23 bez svih prstiju na jednoj nozi, a ostali bez po nekoliko njih.
Igmanci su izdrali bez krika i jauka. Neki su ak i pjevali
dok im je dr Meterovi kidao prste. Na k r a j u operacije Igmanci
su najee pitali: Doktore, da li u moi ii u brigadu.
Smrzotine teko zarastaju, a Igmancima je bilo teko to su
morali dugo da lee u bolnici. Ipak, duh 1. proleterske se osjeao
kao i u samoj brigadi. Organizovan je kulturni i politiki rad.
Svakodnevno su odravana predavanja, voene diskusije, itane
vijesti i sluani izvjetaji o brigadi. Najzanimljiviji su bili razgovori
sa drugovima koji su iz jedinica dolazili da posjete svoje Igmance.
Bolnica je pretvorena u kolu u kojoj je nastava tekla do
kasno u no. I t a j rad je pomagao da se bolovi i patnje lake
savladaju.
Oko 120 Igmanaca su prezdravili i vratili su se u svoje ete
i bataljone. Oni koji su ostali bez prstiju teko su hodali ali su
se i dalje kretali sa brigadom obavljajui lake poslove.
*

Period boravka u okolini Foe ostao je u sjeanju boraca 1.

proleterske brigade i po tome to su tada bataljoni dobili svoje
ratne zastave. U Foi su zastave primili: 3. bataljon 5. marta;
6. bataljon 6. marta; 1. i 5. bataljon 15. aprila; 2. bataljon je primio
zastavu 9. m a r t a u Peuriima kod Rogatice, a 4. bataljon 1. m a j a
u Ustikolini.
Prilikom predaje zastave 3. bataljonu Vrhovni komandant je,
pored ostalog, rekao:
Predajem vam ovu zastavu pod kojom su se borili pariki
komunari. Neka ona donese slobodu porobljenim selima prema
kojima idete. 50
Bili su to velianstveni trenuci, ispunjeni ponosom i radou.
Crvena zastava proletera simbol borbe i nepobjedivosti, nadahnjivala je na nova pregnua. Ostvarila se velika elja proletera
iz pjesme: Pod stegom crvenim svi emo u boj.
so Vladimir Dedijer, Dnevnik, Beograd, 1951, str. 79.

Ofanziva na etnike u istonoj Bosni

Poslije zavretka neprijateljske ofanzive u istonoj Bosni, januara
1942, etnici su se brzo snali i organizovali svoju vlast na teritoriji koju nijesu kontrolisale policija i vojska NDH, u Vlasenici,
Miliima, Drinjai, Srebrenici, Bratuncu, Borikama i na jugu do
Ustiprae. Vrhovna etnika komanda je poslala nekoliko svojih
jedinica i oficira iz Srbije (Cersku etu u Vlasenicu i grupu u
Borike) kao pomo etnicima u istonoj Bosni. Jedinice NDH su
bile: u Prai bataljon domobrana Vojne k r a j i n e i ustaka milicija;
u Rogatici 2. bataljon 13. puka domobrana i 3. bataljon domobrana
Vojne krajine; u Sokolcu 13. puk domobrana (bez 2. bataljona),
sa tri baterije; i u Han-Pijesku tri bataljona crne legije. 51
Od partizanskih jedinica na toj teritoriji nalazile su se relativno slabe snage odreda Zvijezda, na Ozrenu, Romanijski odred
oko ceste Sokolac Han-Pijesak i Biranski odred u Sekoviima.
Odredi su bili u tekoj situaciji, jer su etnici sa m a n j i h akcija
prelazili i na direktne napade na njihove jedinice, sigurni da e
ih u tome Nijemci i ustae pomagati, uveliko zainteresovani za
njihovo neprijateljstvo prema partizanima.
K r a j e m februara i poetkom marta 1942. godine Vrhovni tab
je oekivao pozitivan razvoj dogaaja na velikim frontovima drugog
svjetskog rata u korist Antihitlerovske koalicije. Zimska ofanziva
Crvene armije na Istonom frontu, naroito pod Moskvom, pothranjivala je takva oekivanja. Vrhovni tab se nadao da e, moda,
ve k r a j e m marta ili poetkom aprila sazrijeti situacija za prodor
partizana u Srbiju. 52
Imajui u vidu takvu procjenu situacije i molbu Glavnog taba
Bosne i Hercegovine da proleterska brigada ponovo doe u istonu
Bosnu, Vrhovni tab je poetkom m a r t a tamo poslao novoosnovanu
2. proletersku brigadu* i 2. bataljon 1. brigade, a 6. marta i 3. i 6.
bataljon, sa zadatkom da razbiju etnike u istonoj Bosni, pomognu
partizanskim odredima u osnivanju dobrovoljakih odreda i da u
rejonu Glasinca obezbijede slobodnu teritoriju, koja bi posluila
kao baza za prodor u Srbiju. Vrhovni tab je pisao:
. . . Za nas je Glasinac od velike vanosti. Tu treba da stvorimo vrstu bazu, sa koje bi se prebacili k r a j e m m a r t a ili
poetkom aprila ka sjeveru i u Srbiju. 54
Druga proleterska brigada, sa 2. bataljonom 1. proleterske, brzo
je razbila etnike u Borikama, zarobila ih oko 50, i to onih koji
su doli iz Srbije, i izbila na Drinu kod Starog Broda.
si Izvjetaj taba 3. domobranskog korpusa, A-VII, fond NDH, k. 57,
f. 3, d. 7.
52
Nareenje naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 3, d. 8,
etr. 20.
* Vrhovni tab je osnovao 2. proletersku narodnooslobodilaku udarnu
brigadu 1. marta 1942. godine u Cajniu. 53
3 Nareenja Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 2, d. 185, str.
378, 190, str. 389 i 202, str. 436, i knj. 3, d. 7, str. 18.
54
Nareenje Vrhovnog taba 2. proleterskoj brigadi, Zbornik, t. II,
knj. 3, d. 8, str. 20 i 15, str. 38.
Direktiva Vrhovnog komandanta 1. proleterskoj, isto, d. 21, str. 62.

Glavnina 1. brigade krenula je iz Foe i preko Ustiprae

stigla 9. m a r t a u rejon Gluvita i Peuria. Tu joj se prikljuio
i 2. bataljon. Brigada se tada rokirala na zapad, u rejon Babia
Kula Zakomo Berkovina, gdje je uspostavila vezu sa mjetanskim partizanskim jedinicama. Drugi bataljon je pomogao Kopitskoj eti da odbaci jednu etu domobrana koja je nastupala od
Sokolca prema Sokoloviima. 55 Istono od 1. brigade bili su bataljoni 2. proleterske. Zajedno su sainjavali Proletersku udarnu
grupu.*
Proleterska udarna grupa je po n a r e e n j u Vrhovnog taba
posjela poloaje u rejonu Glasinca. Grupa je bila u mogunosti da
ugroava ustae i domobrane u Rogatici, Sokolcu i Han-Pijesku,
kao i na komunikacijama izmeu tih gradova; bila je u rejonu
pogodnom za manevar i na sjever i na zapad. Bataljoni su se tu
u isto vrijeme mogli dobro odmoriti i nahraniti. Brigade su politiki
radile na terenu, pomagale partizanskim odredima u osnivanju
dobrovoljakih jedinica i narodnooslobodilakih odbora. 57
Situacija u istonoj Bosni brzo se mijenjala i postala je veoma
sloena. Komandant Glavnog taba Bosne i Hercegovine Svetozar
Vukmanovi Tempo, stigao je 13. marta sa jednim udarnim bataljonom kod Proleterske udarne grupe i predloio da grupa izvri
prodor na sjever, prema Miliima i Vlasenici, razbije etnike i
povee se sa Biranskim partizanskim odredom. tab grupe je
usvojio t a j predlog, raunajui da e, poslije razbijanja etnika,
imati slobodnu pozadinu pri napadu na ustae. Tri bataljona 1.
brigade, uz pomo Biranskog i Majevikog partizanskog odreda
i udarnog bataljona, razbili su etnike i oslobodili Milie, Vlasenicu,
Drinjau, Srebrenicu i Bratunac. etnici su na v r i j e m e osjetili
opasnost i odstupili su, tako da je brigada dola samo do manjeg
plijena. etnici iz Srbije su prebjegli preko Drine, skelom kod
Bjelovca. 58
Vrhovni komandant Tito je bio nezadovoljan tom inicijativom
taba 1. proleterske brigade, koja je razbijala etnike u trenutku
kada je ustaka crna legija ugroavala podruje Glasinca i naredio
j o j je da se odmah vrati:
. . . Mi vam nareujemo da smesta obustavite va dalji pokret
prema Vlasenici i da se vratite na prostoriju gdje ste bili. 59
Brigada se vratila preko Vlasenice i orijentisala se prema Han-Pijesku i Sokolcu. Vrhovni tab je naredio Proleterskoj udarnoj
grupi da postavlja zasjede na cesti Han-Pijesak Sokolac. Grupa
je, uz pomo Romanijskog odreda, postavila dvije zasjede: kod
Makovca i na Debeloj mei. Ali nijedna nije uspjela. Stavie,
* Poetkom marta Vrhovni tab je formirao Proletersku udarnu grupu
od 2. proleterske brigade i tri bataljona 1. proleterske (2, 3. i 6. bataljon).
Grupom je komandovao Koa Popovi, komandant 1. proleterske. 56
55 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 40.
5 Zbornik, t. II, knj. 3, d. 41, str. 119122.
57 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 39.
58 Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 44.
5 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 3, d. 51, str. 142.

ustaka crna legija iz Han-Pijeska iznenada je napala 2. bataljon

u selu Kusae i natjerala ga da se povlai kroz umu. Tada je
pristigao 3. bataljon u selo Dimrije i pomogao 2. bataljonu.
Vrhovni tab je ukorio 1. brigadu zbog neuspjeha u postavl j a n j u zasjeda. Stab brigade je objasnio da nije bilo mogue postaviti zasjede, jer se cestom nije kretala obina komora nego presjelice, komore koje su pratile jake borbene jedinice ojaane ak
i artiljerijom, i sa pobonicama da bi onemoguile iznenaenja. 0
Poetkom aprila Vrhovni tab je naredio da snage Proleterske
udarne grupe i partizanskih i dobrovoljakih bataljona oslobode
Rogaticu i dou do veeg plijena, naroito municije. On je pretpostavljao da e se garnizon u Rogatici brzo predati, jer je dugo
vremena bio odsjeen, a municiju i namirnice doturali su mu
avioni. 01 Na Rogaticu su direktno napadali 2. proleterska brigada
i Rogatiki i Drinski dobrovoljaki bataljoni; 1. proleterska je
obezbjeivala t a j napad od Sokolca. Njen 1. bataljon je bio u
rezervi, a njegovi m a n j i dijelovi su uestvovali u napadu. Napad
nije uspio. Domobrani su se uporno branili.
Sredinom aprila Proleterska udarna grupa se povukla, i po
nareenju Vrhovnog taba prebacila se na desnu obalu Prae. Na
maru od Peuria, preko Hadrovia ka Ustiprai, kod sela Duba,
dolo je 12. aprila do jaeg sukoba 2. bataljona sa etnicima. To je
ujedno bila prva borba sa etnicima u istonoj Bosni u kojoj su
oni pruili jai otpor. etnici su bili posjeli dominantne poloaje,
isprijeili se na put 1. proleterskoj i vjerovatno oekivali veliki
uspjeh. Prinudili su na odstupanje 2. bataljon, a tada mu je pristigao u pomo 3. bataljon, pa su zajednikim juriem razbili etnike. U toj borbi istakla se Omladinska eta 3. bataljona. U svom
prvom juriu razbila je etnike. Stab 3. bataljona bio je ponosan
zbog takvog dranja i uspjeha omladinaca, iako je imao na u m u
nareenje Vrhovnog taba da se omladinske ete ne upotrebljavaju
za teke zadatke, dok ne steknu vie iskustva. 62
Time se zavrio i drugi dolazak 1. proleterske brigade u istonu
Bosnu. U tom periodu ona je zadala nekoliko udara ustaama,
protjerala etnike jedinice i oficire koji su u istonu Bosnu doli
iz Srbije. Razoruala je mjetanske etnike jedinice, sprijeavano
je meusobno k l a n j e Srba i Muslimana, pomagala je u osnivanju
narodnooslobodilakih odbora i osnivanju sedam dobrovoljakih odreda, ali nije postigla nijedan pravi vei vojniki uspjeh niti nanijela neprijatelju jai udarac.
Citavo vrijeme brigada je bila u pokretu, gonila etnike ili
ustae tako da je za mjesec dana prela vie od 500 km u vrlo
nepovoljnim vremenskim uslovima, po dubokom snijegu preko planina i praena estim jakim kiama u prvim proljetnim danima.
so Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 45.
ei Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. IV, knj. 4, d. 39, str. 114.
2 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1990, f. 2, d. 38.
L. Boovi, lanak, Kragujevaki bataljon, Svetlost, Kragujevac,
1974, knj. 1, str. 164.

Stalni pokreti onemoguavali su i intenzivniji politiki r a d

u jedinicama, a i na terenu. Ni sam tab brigade nije bio zadovoljan ukupnim rezultatima koje je brigada postigla na tom terenu. 6 S

Pokuaj neprijatelja
da uniti partizane u istonoj Bosni
Komandant njemakih snaga za jugoistok, general V. Kance, bio
je veoma nezadovoljan rezultatima januarske ofanzive protiv ustanikih snaga u istonoj Bosni i u izvjetaju svojoj Vrhovnoj.,
komandi napisao i ovo:
. . . Ustanici su se veto, sa malim iznimcima, izvukli. Mora,
se raunati sa njihovim postojanjem . . . poto nije postignuto
nikakvo unitenje ve samo prolazno r a s t e r i v a n j e . .. Nema
nade da s prolea nee otpoeti ustanci veeg razmera. 64
Ve u f e b r u a r u naelnik njemake Vrhovne komande obratio se
italijanskom Generaltabu radi dogovora o zajednikoj akciji za
unitenje partizanskih snaga u Bosni, jer su one toliko ojaale
da je dola u pitanje i vlast NDH u tim krajevima. Poslije vie
pregovora odran je sastanak 2. i 3. m a r t a u Suaku, u sjeditu
komande italijanske Druge armije. Sastanku su prisustvovali komandant njemakih snaga za jugoistok, naelnik italijanskog Generaltaba i naelnik Generaltaba NDH. Na sastanku je dogovoreno
da se udruenim snagama okrue i unite partizanske snage u
istonoj Bosni i da se potom dejstva prenesu na Kozaru. Za te
operacije predviene su snage: 718. njemaka divizija iz Sarajeva i
Kladnja, dio 714. njemake divizije (koja se nalazila u Srbiji) iz
Zvornika; italijanske divizije Pusteria iz Pljevalja, Taurinenze
i Cacciatori delle Alpi iz Nevesinja; tri ustaka bataljona iz.
Han-Pijeska i Sokolca; 13. puk domobrana iz Sokolca i Rogatice,
tri bataljona Vojne krajine i bataljon 8. puka domobrana iz Kladnja. Komandant jugoistoka je predloio da njemake i italijanske
jedinice mogu u toku operacije prelaziti demarkacionu liniju. Operacija je dobila simbolian naziv TRIO (uee tri saveznika) i
trebalo je da pone 15. aprila. 65
Vrhovni tab je blagovremeno procijenio n a m j e r e neprijatelja
i odluio da povue Proletersku udarnu grupu, ne uputajui se u
jae borbe. Sa Proleterskom grupom su se povlaili Romanijski,
Drinski, Jahorinski i dio Kalinovikog odreda, dok su dva u d a r n a
bataljona, Biranski bataljon, dijelovi odreda Zvijezda i Romanijskog partizanskog odreda ostali u istonoj Bosni.
Neprijateljska ofanziva nije poela kako je planom bilo predvieno. Ustaki bataljoni su krenuli u napad 31. marta iz H a n 63
64

Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 5.

Vishaupt, A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 70, f. 1, d. 18, str.
118. prevoda.
65 Oslobodilaki rat, II izd. knj. 1, str. 206208.
Vishaupt, ka>o pcd 64, str. 140153. prevoda.

-Pijeska prema Vlasenici, Nijemci su ekali dogovoreno vrijeme,

a Italijanima se nije mnogo urilo. Naelnik Generaltaba NDH
bio je nezadovoljan prijedlogom Nijemaca da Italijani mogu prei
demarkacionu liniju i alio se lino Hitleru. alba je usvojena i
izvrene su promjene u izvoenju operacije TRIO. Za operacije
u istonoj Bosni formirana je operativna grupa Bader, koja je
obuhvatila samo njemake i ustako-domobranske snage. Ta grupa
je odmah izvrila napad, ali je udarila u prazno, jer se glavnina
partizanskih snaga izvukla na vrijeme na jug, preko Prae, prema
Goradu.
Nezadovoljni postignutim rezultatima izvedenih operacija, n j e maki, ustaki i domobranski komandanti odrali su 19. i 20. aprila
savjetovanje u tabu grupe Bader, u Sarajevu. Zakljuili su da
se operacija zavri poslije raiavanja situacije oko Rogatice i
da se predloi Italijanima da oni oiste od partizana teritoriju
juno od demarkacione linije, tj. u svojoj okupacionoj zoni. Tako
se definitivno odustalo od zajednikog izvrenja plana TRIO,
Nijemci i Italijani su izvodili operacije u svojim okupacionim
zonama. 60
Italijanima je odgovarao taj zakljuak jer su i ranije bili za
odlaganje operacije do proljea, a smatrali su da i m a j u dovoljno
snaga za ienje svoje okupacione teritorije u Bosni, Hercegovini
i Crnoj Gori. Oni su za operaciju TRIO bili angaovali m a n j e
dijelove divizije Pusteria, koji su nastupali iz Pljevalja i 24.
aprila zauzeli Cajnie, a 25. izbili na Drinu kod Gorada. Ta
divizija je samo jednim bataljonom iz Viegrada sadejstvovala sa
grupom Bader. Divizija Taurinenze je vrlo sporo napredovala
iz Sarajevskog polja, preko Trnova i Dobrog Polja, kao da nije
ni vodila rauna o sadejstvu sa grupom Bader. Divizija Cacciatori
delle Alpi nije ni mogla brzo da nastupa, jer je stalno vodila
borbe sa sjevernohercegovakim odredima od Nevesinja ka Gacku
i Kalinoviku, u koji su njeni prvi dijelovi uli tek 12. m a j a , to
je bilo isuvie kasno za saradnju sa grupom Bader.
U to vrijeme u Hercegovini su se nalazile jo tri italijanske
divizije: Murge, Marche i Messina, a u Crnoj Gori jo pet:
Venezia, Pulia, Ferara, Alpa graje i Taro.
U Mostaru je bila 6. domobranska divizija, iji su dijelovi
bili uglavnom u garnizonima na teritoriji Hercegovine. 67
Prema prvobitnom planu komandanta 1. italijanske armije,
pored navedenih divizija obuhvaenih planom TRIO, trebalo je
jo da nastupaju i divizija Ferara, od Nikia, preko Golije i
Vojnika, divizija Alpa graje ka Durmitoru, a dijelovi 383. puka
od Kolaina preko Sinjajevine, i da svi zajedno potisnu partizanske odrede preko Pive i Tare ka demarkacionoj liniji, gdje je
trebalo da ih doekaju snage grupe Bader i unite. Italijani su
mnogo raunali na pomo etnika iz Crne Gore i Hercegovine, koje
su dobro naoruali i opremili. Smatrali su ih svojim pomonim
66 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 209.
67 M. Stepani, III neprijateljska ofanziva u istonoj
Gori gledano kroz neprijateljeva dokumenta, VIG, 3/51.

Bosni

Crnoj

jedinicama." etnici su nastupali od Kamene Gore prema Tari, od

Kolaina i Mojkovca preko Sinjajevine, od Gornje Morae prema
Durmitoru, od Nikia prema Pivi i Grahovu. U Hercegovini su
etnici usmjerili svoja dejstva ka sjevernom dijelu radi spajanja,
u rejonu Golije, sa crnogorskim etnicima. Italijani su istuiali
ispred sebe etnike podravajui ih artiljerijom, minobacaima i
avionima i nastupali za njima, da bi sami nastavili ofanzivu, ukoliko etnici budu zaustavljeni.
Vrhovni tab je na vrijeme povukao glavne snage iz istone
Bosne, ali nije imao razraen plan njihove dalje upotrebe, pa je
plan buduih borbi razvijao prema situaciji. 68 Poslije povlaenja
iz istone Bosne 2. proletersku je prebacio na desnu obalu Drine,
da zajedno sa sandakim partizanima zaustavi nastupanje divizije
Pusteria, a 2. i 6. bataljon 1. proleterske brigade, Romanijski
udarni bataljon, Rogatiki, Goradanski i Praanski bataljon dobrovoljake vojske posjeli su lijevu obalu Drine, da zaustave prodor
grupe Bader od Rogatice preko Mesia i od Ustiprae prema
Goradu. Trei bataljon 1. brigade doveden je u Fou, a 4. i 5.
bataljon su privremeno stavljeni pod komandu 2. proleterske brigade. Crnogorski partizanski odredi vodili su teke borbe sa etnicima koji su nastupali od Nikia i Kolaina, a hercegovaki u
sjevernoj Hercegovini.
Grupa Bader je oprezno nastupala. Deblokirala je Rogaticu
27. aprila i poslije nekoliko dana odmora nastavila ka Goradu.
Bataljoni 1. brigade i dobrovoljake vojske uspjeli su da i dalje
usporavaju njeno nastupanje tako da je tek 4. m a j a stigla u Gorade, gdje se spojila sa dijelovima italijanske divizije Pusteria.
Drugi i 6. bataljon 1. proleterske povlaili su se od Gorada
lijevom obalom Drine, ne dozvoljavajui dijelovima grupe Bader
da brzo n a p r e d u j u ka Foi. Sa tim bataljonima nalo se poetkom
m a j a u rejonu Miljevine oko 2 000 naoruanih boraca dobrovoljake
vojske. tab 1. brigade je ocijenio da su te jedinice nedovoljno
osposobljene za teke borbe i da vie lie na zbjegove koji su se
povukli na slobodnu teritoriju dok ne proe ofanziva. 69 Zbog toga
je odluio da u brigadi ostanu oni borci koji se dobrovoljno jave,
a ostali da se okolnim putevima i kroz umu vrate na svoju t e r i toriju i tamo nastave borbu. Istovremeno je povukao i svoje
kadrove iz tih jedinica, koji su tamo bili poslani kao politiki
komesari ili komandiri, da im pomognu u organizaciji, borbi i radu.
Vrhovni tab se nije sloio sa tom odlukom taba 1. brigade.
Smatrao je da e najvei dio boraca tih jedinica biti rtve ustaa
ili etnika, i da e im posluiti za propagandu protiv narodnooslobodilake borbe. Zato je pokuao da izmijeni odluku taba
1. brigade, ali je bilo kasno, j e r su sve te jedinice ve bile otile. 70
* Italijani su etnike nazivali Milizia volontaria anticomunista
dobrovoljaka protivkomunistika milioija.
8 Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, k. 4, d. 33, str. 76
Oslobodilaki rat, knj. 1, 3tr. 212.
69 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 48.
70
Direktiva Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 40, str. 94-

U brigadi je ostalo 60 boraca iz Romanijskog i 36 iz Goradanskog

bataljona.
etvrti bataljon u sastavu 2. proleterske brigade 7 1 napadao
je Italijane na putu Cajnie Gorade, kod sela Bezujna, ali, poto
nije postigao iznenaenje, morao se povui. Bataljon je poslije toga
dobio zadatak da usporava nastupanje Italijana uz desnu obalu
Drine ka Foi. Zatim se prebacio preko Drine, u rejonu sela Trbua,
i sadejstvovao 3. bataljonu koji je ostao na desnoj obali.
Peti bataljon, takoe u sastavu 2. proleterske, nou izmeu
30. aprila i 1. maja, napadao je na Cajnie. To mu je bila prva
borba poslije Pjenovca. Tada je, sa Omladinskom etom, imao 204
borca. 72 Zatim je uestvovao u napadu na Italijane u selu Kozara,
na putu Cajnie Gorade. Italijanska posada je razbijena. Poslije
toga bataljon je marovao preko Nedajna, Pia i Krstaa i stigao
kod Vrhovnog taba u Pluinama.
Trei bataljon je 10. m a j a 1942. poslednji napustio Fou koja
je punih 100 dana bila centar znaajnih zbivanja u razvoju narodnooslobodilakog rata. Iz Foe su CK K P J i Vrhovni tab odravali
vezu sa svim dijelovima zemlje i rukovodili narodnooslobodilakom
borbom u njima. U Foi je okrijepljena i popunjena 1. proleterska
brigada i iz n j e dejstvovala u dolini Drine, u Sandaku, Crnoj
Gori i istonoj Bosni. U Foi su donijeti prvi propisi o razvoju
i radu organa nae vlasti Foanski propisi. U n j o j je poetkom
aprila odrano savjetovanje CK KPJ, jedno od najznaajnijih u
toku rata, na kojem je ukazano na neke do tada poinjene greke,
naroito u vezi lijevog skretanja. Foa je postala i kultura 1
centar itave osloboene teritorije. Tu je na djelu pokazano kako
se moe sprijeiti bratoubilaki rat. U Foi su lijeeni Igmanci,
to za 1. proletersku ima poseban znaaj. S druge strane, bogata
dolina Drine pomogla je partizanima da lake prebrode jednu
izuzetno teku zimu kakva je bila ona 1941/42. godine.
Trei bataljon je naputao Fou sa najvie sjete. Borci njegove
Omladinske ete, preteno iz Foe, odvajali su se od roditelja, od
rodnog mjesta, od kole ili radionice, od svoga djetinjstva. Trebalo je imati mnogo volje i svijesti pa da se to sve stavi u drugi
plan. Ti mladi ljudi, a djeca po uzrastu, uinili su to dostojanstveno.
U 1. proleterskoj nali su svoj novi, dragi dom, a kragujevaki
radnici postali su im najmiliji drugovi. Od ezdesetak omladinaca
samo su se trojica vratili kuama. Ostali su poli stopama proletera.
Takvo dranje foanskih omladinaca nagovijestilo je s j a j a n borbeni
p u t njihove ete.
Italijani su nekoliko puta pokuavali da prodru uz Drinu ka
epan-Polju, ali ih je 3. bataljon uz sadejstvo 4. bataljona sa
lijeve obale, svaki put onemoguio. K r a j e m m a j a 3. bataljon je
prebaen preko Drine, u Zakmur, gdje je rastjerao etnike. Taj
osloboeni teren izvanredno je posluio kasnije za koncentraciju
partizanskih jedinica na Zelengori.
'i Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 2, str. 9.
72 Izvjetaj taba 5. bataljona, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 3 i k. 701,
f. 14, d. 10.

Sredinom aprila Glavni tab Crne Gore traio je od Vrhovnog

taba da mu poalje u pomo nekoliko bataljona 1. proleterske
brigade. Vrhovni tab je 15. aprila uputio samo 1. bataljon. Bio
je upuen i 5. bataljon, ali je prije prelaza Tare vraen prema
Cajniu u pomo 2. proleterskoj brigadi i Sandakom partizanskom odredu. 73
Prvi bataljon n a j p r i j e je bio u rezervi Glavnog taba Crne
Gore, obezbjeivao pravac od Pljevi ja i obuavao Durmitorski
omladinski bataljon, a onda je upotrijebljen kao glavna snaga za
razbijanje etnika na Skari, Sancu i Veernicu, kod Mojkovca, i
kasnije na Markovom brdu, kod Kolaina. Bataljon je u svim tim
borbama razbio etnike, ali se, zbog opte situacije na tom frontu,
morao povui preko Sinjajevine u Zabljak. 74
Bataljon je zatim dobio zadatak da sprijei brzo nadiranje
etnika prema Pivi. Snanim protivnapadom u noi 2. juna, na
katun Dobri do, zajedno sa 3. bataljonom 2. brigade, iznenadio je
oko 600 etnika, razbio ih i nanio im velike gubitke, ime je na
najbolji nain izvrio osnovni zadatak da uspori njihovo nastupanje
prema Pivi. Poslije toga Vrhovni tab je odredio tab 1. bataljona
za Operativni tab Durmitorske udarne grupe, koju su, pored bataljona, sainjavali jo 3. bataljon 2. proleterske i Durmitorski i
Komski partizanski odred. Zadatak mu je bio da organizuje odbranu
cijelog sektora. 75
Poslednje borbe u Crnoj Gori 1. bataljon je vodio 14. juna,
kada je uspio da zaustavi etniki prodor ka Sutjesci, a zatim se
povukao preko Vueva i Tjentita na Zelengoru, gdje je 17. juna
doao u sastav brigade. 70 U borbama u Crnoj Gori bataljon je imao
preko 25 boraca izbaenih iz stroja.
Sa 1. bataljonom od njegovog dolaska u Crnu Goru, stalno je
bio Durmitorski omladinski bataljon. N a j p r i j e je intenzivno obuavan po utvrenom programu, a zatim je bio veoma aktivan u
borbama, naroito na Veerinovcu. Iz tog bataljona i iz Crnogorskog omladinskog bataljona, u 1. bataljon je stupilo 60 omladinaca.
Takoe je u bataljon tada dolo jo oko 20 boraca iz drugih crnogorskih jedinica.

Borbe u Hercegovini
Poslije gubitka slobodne teritorije u dolini Drine, Vrhovni tab
je smatrao da su poloaji na Pivi i u masivu Durmitora neosvojivi,
a obraun sa etnicima u Crnoj Gori relativno lak. Cijenei tako
73

Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 3, d. 148, str.

388 i 162, str. 423.
74
2. Zivkovi, lanak VIG 3/1956. i lanak Prua proleterska, knj. 1,
str. 309.
B. Jovanovi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 313.
75
Nareenje naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 94,
str. 211.

situaciju Vrhovni tab je 6. m a j a 1942. godine objavio Dnevnu

zapovijest o optoj ofanzivi partizanskih odreda. U njoj, pored
ostalog, pie:
. . . Naprijed, drugovi, u sveoptu ofanzivu protiv mrskih okupatora i njihovih slugu . . . Naprijed u borbu, zajedniki r a m e
uz rame sa herojskom Crvenom armijom, da u toku ove godine
protjeramo okupatore iz nae zemlje . . . "
Meutim, jake italijanske i etnike snage u Crnoj Gori i Hercegovini bile su u ofanzivi i nijesu dozvolile partizanskim jedinicama
da preu u protivofanzivu. Slobodna teritorija se brzo smanjivala.
Situacija se pogoravala i postala veoma teka. Vrhovni tab
je tada razmatrao gdje da upotrijebi 1. proletersku brigadu i da
sa n j o m to bitnije utie na p r o m j e n u negativnog toka dogaaja.
Najprije je odluio da je uputi u Crnu Goru, da bi pomogla crnogorskim jedinicama u razbijanju etnika, pa je glavnina brigade,
pripremajui se za t a j zadatak, 17. m a j a stigla u Mratinje. Meutim, u meuvremenu se situacija naglo pogorala u Hercegovini.
Zato je Vrhovni tab odluio da tri bataljona 1. brigade, koji su
bili stigli u Mratinje, (2, 4. i 6. bataljon) uputi u sjevernu H e r cegovinu. 78
Stab brigade je odmah preduzeo m j e r e za izvrenje tog novcg
zadatka. U Mratinju je odran zbor bataljona. Politiki komesar
brigade, Fia Kljaji, objasnio je borcima politiku situaciju i
naroito je naglasio da brigadu ekaju dugi marevi i teke borbe.
Pozvao je sve borce, koji se osjeaju zamorenim, ili iz ma kojih
drugih razloga pretpostavljaju da ne mogu izdrati predstojee
napore, da se slobodno izdvoje, bie rasporeeni u druge jedinice.
Jo komesar nije bio zavrio tu poslednju reenicu, a stroj svih
bataljona je zapjevao:
Suzama se boj ne bije,
no se vrela krvca lije!
Nijedan borac nije istupio iz stroja.
Izreene prilino otre kritike tabu 1. brigade, zbog nepoeljne inicijative u istonoj Bosni, kao i nezadovoljstvo zbog v r a anja bataljona dobrovoljake vojske iz Miljevine navele su Vrhovnog komandanta da negativno ocijeni rad taba 1. brigade. On je
u Direktivi lanovima Vrhovnog taba (Arsi i Crnom) napisao:
. . . Moje miljenje jeste, poto se to ve nekoliko puta pokazalo tano, da je tab 1. brigade nesposoban za agresivno
dejstvo protiv neprijatelja. Prema tome, bie potrebno da se
pozovu Koa i Fia u ovaj tab da ve konano rasistimo
tu stvar. 78
Uzimajui u obzir takvu ocjenu Vrhovni tab je uputio sa brigadom
svoja dva lana, Ivu Lolu Ribara i Sretena Zujovia Crnog, da
" Dnevna zapovijest
knj. 3, d. 62, str. 152.

Vrhovnog komandanta za 6. maj,

Zbornik,

t.

III,

pomognu brigadi, odnosno njenom tabu u vojnom, politikom i

drugom radu u Hercegovini. 80
Hercegovinu je u to v r i j e m e ve bio snano zahvatio etniki
pokret, emu je mnogo pomogla ofanziva jakih italijanskih snaga.
Italijanska divizija Cacciatori delle Alpi prodirala je od Nevesin ja prema Kalinoviku, spojila se sa snagama koje su nastupale
od Sarajeva, a zatim osposobila za saobraaj komunikacije prema
Foi.
Partizanske snage u Hercegovini, koje su ranije bile postigle
znatne vojnike i politike uspjehe, poele su tada da se osipaju,
i to dosta brzo. ak je bilo m a n j i h jedinica koje su kompletne
prelazile etnicima. Osjeka ustanka dola je kao posledica teke
iscrpljenosti naroda i boraca od dugog ratovanja, ugroenosti od
gladi koja je nemilosrdno kucala na inae siromana seljaka
domainstva, a i zbog krupnih politikih greaka politikog i vojnog rukovodstva i snane neprijateljske ofanzive praene dobro
smiljenom politikom propagandom. Okupator je imao jake snage
i nemilosrdno se obraunavao sa pobunjenim narodom. Ubijao je
ljude, druge zatvarao i tjerao ih u logore, pljakao imovinu, palio
kue. etnici su se, kao svaka pridvorica, trudili da to revnosnije
izvravaju zadatke koje su im odredili njihovi gospodari. Oni su
vjeto iskoriavali i sve tekoe, a naroito propuste rukovodstva
K P J u Hercegovini u lijevom skretanju.
Bataljoni 1. proleterske brigade krenuli su 18. m a j a iz Mratinja i preko Stabne i Izgora izbili na emerno. U dogovoru sa
tabom sjevernohercegovakih odreda n a j p r i j e je trebalo razbiti
etnike, onemoguiti im da organizuju vlast. Trebalo se pojaviti u
to vie sela, da bi se narod uvjerio u postojanje jakih partizanskih jedinica.
Dolazak proletera u Hercegovinu veoma je obradovao ve j a k o
oslabljene udarne ete i bataljone. U trenutku kada su oekivali
najgore izgledalo je da se sve preokrenulo. Pojavila se nova snaga,
jaki proleterski bataljoni, dobro naoruani i sa visokim borbenim
moralom. Seljaci, simpatizeri NOB-a, radovali su se tome; izgledalo
im je kao da su se nebesa otvorila i iz njih izila tolika sila.
Doekali su bataljone 1. proleterske brigade kao svoje najmilije,
kao da je dola sloboda. Narodni odbornici, predstavnici partizanske
vlasti, razleteli su se da organizuju doek proletera, da im obezbijede to bolju h r a n u i smjetaj.
Drugi i 6. bataljon su, gotovo neprekidno marujui od Mratinja, izbili u Koleko, grupu sela koja su ve izrastala u etniki
centar. Iako su bataljoni brzo nastupali, nije dolo do prave borbe,
jer su etnici jo bre odstupali. Zbog toga to su se etnici borili
zajedno sa okupatorom, donijeta je odluka da se zapale kue
etnikih voa. To su jedinice 1. proleterske uinile teka srca.
Nije to bio nain njihove borbe. Ali, eto, trenutak ponekad zahtijeva i najdrastinije m j e r e prema izdajnicima, makar kako one
izgledale tue duhu i vaspitanju proletera.

Jo dok je glavnina 1. proleterske bila na maru prema Gacku

n j e n i istureni dijelovi su opazili italijansku kolonu koja se kretala
od Gacka ka Nevesinju. Brigada je odmah pourila da je sustigne,
ali je sustigla samo n j e n u zatitnicu u visini Fojnice. Dolo je do
krae borbe. Stab brigade je pokuao da sa 6. bataljonom pretekne
tu italijansku kolonu upuujui ga da to prije izbije u Dubljevie.
Meutim, komandant italijanske kolone dobro je procijenio da bi
se u tjesnacu kod Dubljevia mogli pojaviti partizani pa nije
nastavio pokret cestom ka Nevesinju, skrenuo je na jug, ka Leskovom Dubu i tako izbjegao zasjedu. etvrti bataljon je gonio tu
italijansku kolonu du ceste i uz put oistio od etnika sela Podgrae, Grabovo i Dreanj, kroz koja je neprijateljska kolona ve
prola, i razbio organe njihove vlasti, to je ohrabrujue djelovalo
na ostatke partizanskih jedinica.
Italijanskoj koloni su od Gacka pole u susret tri kolone iz
Nevesinja, ojaane artiljerijom. Sastale su se kod sela Zovi Do
i inile grupu od oko 4000 Italijana divizije Cacciatori delle Alpi.
Njima se pridruilo jo oko 800 etnika. Italijani su produili prema
Stolcu i lako odbili pokuaje mjetanskih partizana da ih zaustave.
Ohrabreni prisustvom jakih italijanskih snaga, etnici su se
poradovali da e lako povratiti sela iz kojih su istjerani. Najprije
je oko 500 etnika izvrio napad od sela Zovi Do ka Slatu. Sesti
bataljon je odbio dva njihova napada. U meuvremenu mu je pristigao u pomo 4. bataljon. Poslije due borbe oni su uspjeli da
odbace etnike sa padina planine Gloga preko ceste Nevesinje
Stolac. Slijedeeg dana etnici su napadali ponovo. Njihovoj
grupi koja je nastupala od Zovi Dola sadejstvovala je grupa od
oko 200 etnika i nastupala preko Odaka. etvrti i 6. bataljon
su doekali obje grupe i u snanom naletu razbili ih, ubili vei
broj, a ostale natjerali da bjee ka Italijanima. 8 1
Poslije te akcije bataljona 1. proleterske brigade izgledalo
je kao da se stanje u cijeloj sjevernoj Hercegovini znatno popravilo i da etnici nee uspjeti ponovo da uspostave svoju vlast.
Brigada je uspjeno izvrila zadatak na tom terenu. Stab
brigade je onda, sa 4. i 6. bataljonom, krenuo na jugozapad. Drugi
bataljon je ranije ostavljen na podruju emerna i Bodeita, da
obezbjeuje pravac od Gacka, i da bude veza izmeu dijelova
brigade koji su otili na jug i 3. bataljona na Tjentitu, kao i sa
Vrhovnim tabom.
etvrti i 6. bataljon sa tabom brigade napredovali su veoma
brzo. Prokrstarili su t a j dio Hercegovine, nailazei na grupe etnika, koje su se, u pravom smislu, gerilski borile, tako da ih brigada nije mogla sustii, a niti pronai u hercegovakim k a m e n j a r i m a
i umarcima.
Jo dok je brigada nastupala ka jugozapadu dobila je obavjetenje da su etnici zarobili partizansku bolnicu u selu Zvijerine
i zaplijenili partizanske magacine. Bataljoni su najveom brzinom
stigli u Zvijerine, spasili r a n j e n e i bolesne drugove i povratili

plijen. etnici su pobjegli, im su uli da pristiu bataljoni 1.

brigade. 82
Vrhovni komandant je naredio 6. juna da se bataljoni 1. proleterske vrate iz srednje Hercegovine i im su to uinili uputio
ih je ka Goliji, prema granici Crne Gore, gdje su se prikupljali
crnogorski etnici. A o dejstvima 1. proleterske brigade u Hercegovini, lanovi Vrhovnog taba Sreten Zujovi i Ivo Lola Ribar,
koji su pratili rad taba brigade i akcije njenih bataljona u izvjetaju Vrhovnom tabu su napisali:
. . . Nai proleteri su i ovom prilikom pokazali uda od izdrljivosti i portvovanja u viednevnim neprekidnim marevima
i borbama. To je zaista divna vojska na koju moemo biti
ponosni. 83
Tom izvjetaju nije potreban komentar. Dovoljni su i samo goli
podaci. Bataljoni 1. brigade krenuli su iz Mratinja 18. maja. Za
15 dana preli su vie od 350 km izrazito planinskim, kamenitim
i besputnim terenom. Bili su neprekidno u akciji; u borbi ih na
politikom radu. Brigada se kretala bezvodnim predjelom. Prilo
je junsko sunce po hercegovakom kamenu i bila je nesnosna
vruina. Vode gotovo i nije bilo. Tek tu, u Hercegovini, borci su
se uvjerili kako je teko trpjeti e, a poslije povratka toliko su
bili iscrpljeni da je komandant brigade molio Vrhovni tab da im
se da bar dan odmora pred nove borbe. 84

Napad na Gat
Uspjeh brigade u Hercegovini bio je vrijedan, ali ne i pravovremen. Bilo je ve kasno da se tadanja teka situacija hitnije
preokrene nabolje. Seljaci su bili u neizvjesnosti. U partizanskim
udarnim bataljonima, koji su ranije vodili uspjene borbe, ak i
vee, ostalo je malo boraca. Jedan udarni bataljon je, na primjer,
spao na samo 30 boraca. A i one ete i bataljoni koji su se odrali,
bili su bez municije, to je, uz glad koja se ve uveliko osjeal3,
bio jedan od glavnih uzroka njihove u m a n j e n e borbenosti. 85
etnici su u to vrijeme dobro kopirali partizansku taktiku.
Uklanjali su se poslije nekoliko ispaljenih metaka, i ponovo se
vraali u sela kroz koja je brigada prola. 86 Takvu taktiku su
primjenjivali i zbog toga to su oekivali da Italijani osposobe
komunikacije i dovedu jae snage, koje bi im bile oslonac u borbi
protiv partizana. Njima je bila nezamenljiva italijanska podrka
jakom artiljerijskom i minobacakom vatrom. etnici u Herce82 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 5, d. 59,
str. 168.
sa Izvjetaj Sretena Zujovia i Ive Lole Ribara, Zbornik, t. II, knj. 4,
d. 155, str. 316319.
84 izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 18.
85 Isto

govini su budno pratili razvoj ofanzive etnika i Italijana u Crnoj

Gori i nastojali da prema n j o j prilagode i svoju aktivnost.
Poetkom juna sjevernohercegovaki etnici su preli u ofanzivu. Jedna kolona, jaine izmeu 400 i 500 etnika, krenula je
5. juna preko planine Javor ka selu Jugovii. Njima se n a j p r i j e
suprotstavila jedna mjesna partizanska eta, koju su oni brzo i
lako razbili, a zatim jedna eta 2. bataljona. Ni ona ih nije mogla
zaustaviti pa je stupio u borbu i cio 2. bataljon. Uz mnogo napora
bataljon je samo uspio da uspori nastupanje etnika.
Vrhovni komandant je brzo procijenio kakva opasnost prijeti
od te kolone pa je 6. juna uputio 5. bataljon 1. proleterske u
pomo 2. bataljonu, a slijedeeg dana i cijelu 2. proletersku brigadu,
koja je u Pluinama dobila zadatak da do k r a j a 8. j u n a izbije u
emerno i, u sadejstvu sa 2. i 5. bataljonom 1. brigade, razbije
etnike i obezbijedi tu teritoriju kao oslonac za dalje prodiranje
proleterskih jedinica u Hercegovinu. Vrhovni tab je oekivao
siguran uspjeh te grupe pa je, ak, planirao i da se obavi etva
kroz mjesec dana. 87
Drugi i 5. bataljon 1. proleterske nijesu uspjeli da zadre
etnike, koje je snano podravala italijanska artiljerija i avijacija.
Poslije tekih borbi etnici su izbili 8. juna u Zanjevice i ozbiljno
zaprijetili prodorom u pravcu Stabna Goransko. 88
Stab 1. brigade sa 6. bataljonom, izbio je 8. juna u j u t r o u
selo Mramor, i to u vrijeme kada je oko 600 etnika ulazilo u
Zanjevice. Bataljon se odmah razvio za borbu, jer se nije smjelo
dozvoliti neprijatelju da prodre ka Stabnoj. Borba je poela oko
12 asova i t r a j a l a je do noi. Sesti bataljon je, i bez pomoi 4.
bataljona, koji se takoe vraao iz Hercegovine ali nije stigao da
mu pomogne, uspio da etnicima nanese velike gubitke i primorao
ih da skrenu na jug, prema Lipiku. 89
Stab 1. proleterske brigade je procijenio da e etnici nastaviti
ka selu Dulii, gdje su ih mogle podravati dvije jake italijanske
kolone, koje su pole iz Bilee i Gackog i sastale se u selu Stepenu.
Takoe je pretpostavljao da e hercegovaki etnici nastojati da
se kod Krstaa spoje sa crnogorskim etnicima. Stab je i elio da
tako postupe jer bi se tada pruila prilika brigadi da ih odsjee
od Gata, od italijanskih kolona na cesti i uniti. Utoliko je to vie
elio to dotadanja j u r e n j a za etnicima nijesu donosila bolje
rezultate. 90
Vrhovni komandant se sloio sa procjenom taba 1. proleterske
brigade o vjerovatnom nastupanju etnika pravcem Dulii Vlatkovii Krstac i odmah formirao Operativnu grupu (1. i 2. proleterska brigada i sjevernohercegovaki bataljoni) kojoj je naredio
? Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 157, str.
323 i 158, str. 324.
88
R. Vukanovi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 286.
8 Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 18.

da se pripremi za napad na Gat. Za komandanta grupe je odreen

komandant 1. brigade, Koa Popovi. 91
U napadu na Gat trebalo je da uestvuju pet bataljona 1.
brigade, etiri bataljona 2. brigade, dva crnogorska i etiri sjevernohercegovaka udarna bataljona. Prema broju jedinica trebalo
je da to bude velika snaga. Meutim, etiri hercegovaka udarna
bataljona su imali svega oko 250 boraca (4. bataljon samo 30), a
crnogorski bataljoni su bili veoma iscrpljeni. 92
Na Gat je trebalo da n a p a d a j u neposredno bataljoni 2. brigade i 3. i 5. bataljon 1. brigade, dok su 4. i 6. bataljon imali
zadatak da odsjeku sprijee povratak na Gat onim etnicima
koji su poli prema granici sa Crnom Gorom. Drugi bataljon je
bio u rezervi.
etnici su bili posjeli poloaje u staroj tvravi na Gatu. Raunali su i na podrku italijanske artiljerije sa poloaja du ceste
Avtovac Stepen. Komandant 1. brigade tano je procijenio nam j e r e etnika, da e krenuti ka Crnoj Gori. Krenuli i jesu, ali su
se im je pao mrak, vjerovatno procijenivi da su se suvie odvojili od baze, vratili na Gat. Tako su se na Gatu koncentrisale veoma
jake etnike snage.
Napad partizanskih bataljona na Gat poeo je 12. juna, sa
zakanjenjem od dva sata koliko su neke jedinice izgubile u vremenu savlaujui veoma teak teren. Zato je napad poeo pred
zoru, to je neprijatelju davalo veliku prednost, j e r su proleterski
bataljoni nastupali preko potpuno otvorenog terena. A etnici su
imali municije u izobilju. Zbog svega toga malo je bilo izgleda
da e napad uspjeti.
Bataljoni 1. proleterske su uspjeli da oiste od etnika teren
izmeu Dulia i Kazanaca. No to je bilo suvie kasno. etnici su
se ve bili vratili na Gat, Italijani su ih podravali snanom artiljerijskom vatrom, a oko 10 asova uputili su im kamionima iz
Gackog nove grupe etnika.
Oko 11 asova poelo je povlaenje bataljona 1. i 2. brigade,
uprkos velike vjerovatnoe da e gubici biti veliki, jer je neprijatelj bio u mogunosti da dugo prati vatrom bataljone u povlaenju po otkrivenom terenu. Bataljoni su zaista imali velike gubitke.
Samo 4. bataljon 2. brigade je imao 58 izbaenih iz stroja, a 5.
bataljon 1. brigade 18, od kojih pet iz Omladinske ete. I drugi
bataljoni su imali znatne gubitke.
Napad na Gat nije uspio jer nije dobro organizovan, a i neprijatelj je bio mnogo jai nego se oekivalo. Neki su bataljoni
mnogo zakasnili, 3. bataljon nije ni stigao, a sadejstvo jedinica
koje su napadale nije bilo na visini. Crnogorski i hercegovaki
bataljoni nijesu ni uestvovali u napadu, to je olakalo etnicima
da se neprimijeeno i na vrijeme vrate i koncentriu u Gatu. 03
oi Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 161,
str. 332.
2 Izvjetaj komandanta Glavnog taba za Crnu Goru, Zbornik, t. III,
knj. 3, d. 188, str. 414.

Neuspjeh partizana u napadu na Gat predstavlja najvei uspjeh

etnika i Italijana u ovoj neprijateljskoj ofanzivi. Vrhovni tab
je tada bio prinuen da preduzme m j e r e za ouvanje ive sile
partizanskih jedinica. Crnogorske partizanske jedinice su imale
samo jo toliko snage da se povuku ispred neprijatelja prema rejonu
Izgori Zakmur. Proleterske brigade su obezbjeivale njihovo povlaenje.
Prva proleterska je posjela poloaje kod sela Ravno, da bi
sprijeila prodor etnika prema Goranskom, gdje se jo nalazila
partizanska bolnica, a 2. proleterska je obezbjeivala pravac Gacko Vrba emerno. etnici su uporno pokuavali da prodru
tim pravcem. Druga proleterska je odbila njihov prvi, snani juri
na obroncima ivnja. Italijanska artiljerija je poslije toga dugo
tukla poloaje brigade. Kada su etnici smatrali da ni ive due
nije ostalo na tim poloajima, ponovo su krenuli na juri. Doekali
su ih hrabri pukomitraljesci 2. brigade i ponovo vratili na polazne
poloaje.
Videi da ka Sutjesci ne mogu prodrijeti preko poloaja 2.
brigade, etnici su pokuali da to uine desno od puta Vrba emerno, padinama planine Lebrnika. Vjerovatno su procjenjivali
da partizani ne mogu i na tom pravcu imati tako jake snage.
Meutim, te poloaje je n a j p r i j e posjeo 2. bataljon, a zatim i
6. bataljon 1. brigade. Borci su bili upoznati da iza njihovih
poloaja prolaze kolone jedinica koje se povlae iz Crne Gore,
bolnica, zbjegovi i ostali. A i da poloaje moraju odrati itav
dugi junski dan, do noi.
Italijani su jakom artiljerijskom vatrom zasipali poloaje 2.
i 6. bataljona. Kada je ta vatra prestala etnici su krenuli na
juri. Proleteri nijesu imali dosta municije pa su nastojali da im
svaki metak bude pogodak. Putali su etnike na blisko odstoj a n j e i onda ih preciznom vatrom primoravali na odstupanje.
Poloaji 2. i 6. bataljona bili su na golim kosama Lebrnika tako
da su ih italijanski artiljerci mogli dobro osmotriti. Ali je i teren
kojim su juriali etnici isto tako bio otkriven pa su proleteri
mogli da prate svaki njihov pokret od trenutka kad krenu u napad.
Jurii etnika, uz podrku italijanske artiljerije, ponavljali su
se itavog dugog junskog dana. Najee su navaljivali na desno
krilo 2. bataljona, na brdace Plee, iznad sela Vrbe, koje je branila desetina Milije Raovia,* iz 2. ete 2. bataljona. Desetina je
izdrala pokazujui udo od junatva. Odrala se sve do noi,
kada joj je stiglo nareenje za povlaenje.
Drugi i 6. bataljon izvrili su zadatak. Poslije pada mraka
n a j p r i j e se povukao 6. bataljon, a zatim Drugi, prvo na Kuk a
onda, preko Izgora i Jabuke, na Zelengoru.
Brigada se okupila na Vitim barama i tu ostala nekoliko dana.

Na Zelengori
Po nareenju Vrhovnog taba 1. brigada se povukla iz Hercegovineu rejon J a b u k a Vite bare, da iz njega obezbjeuje jedinice na
Zelengori sa juga i od Uloga. Tu je trebalo i da se odmore njeni
umorni borci poslije velikih napora i borbi u Hercegovini. Ali t a j
poloaj je bio veoma nepodesan za odmor, i za obezbjeenje, j e r
Vite bare su u rupi, u gustoj umi, pa je samo za neposredno
obezbjeenje trebalo angaovati mnogo boraca. Zbog toga je tab
1. brigade smatrao da se treba pomjeriti u Gornje Bare, koje su
na povri i pogodne kao odbrambeni poloaj. Uskoro se i pokazalo
da su Vite bare zaista nepodesne za obezbjeenje. Kroz umu je
18. juna naila m a n j a grupa etnika, koja je ila iz Hercegovine
svojim kuama u Zagorje. 94 Kia i magla su joj pomogle da iznenadi i pokrene cijelu brigade iz Vitih bara. Po strahovitom nevremenu 2. bataljon je istrao na brdo Brego, nadmorske visine 1916
m, i posjeo poloaje za odbranu, iako se grupa etnika brzo izgubila
u nepoznatom pravcu. Od v j e t r a i kie, praenih. gradom, promrzli
su do kosti slabo odjeveni, omraveli, umorni i gladni borci. Ali
su ipak brzo izvrili zadatak. 05
Vrhovni tab je kritikovao tab 1. brigade zato to je dozvolio
da mu jedinice budu iznenaene. Istovremeno je naredio da se
brigada preko Gornjih Bara i Hravke prebaci na Luke kolibe,
gdje su se koncentrisale i ostale partizanske snage.
Sa Gornjih Bara brigada je obilaznim putem stigla na Luke
kolibe, gdje je opet, kao i ranije, obezbjeivala tu teritoriju sa
juga. Taj mar je, iako neometan od neprijatelja bio jedan od
najteih mareva 1. proleterske brigade. Iznureni borci su se, u
toku mara nou, kroz umu, po blatnjavom putu, esto klizali i
padali; prilikom odmora u dolini Hravi, gdje ih je ogrijalo sunce
svi su zaspali! tab brigade je pokazao puno razumijevanje za
umorne borce i pustio ih da se odmore vie nego je bilo predvieno.
Komandant 1. proleterske brigade otro je protestvovao protiv
nareenja naelnika Vrhovnog taba, kojim je brigadu uputio zaobilaznim i tekim putem, preko Hravke, a ne preko Kapiina
dola, pravcem koji je znatno pogodniji za mar i vie nego upola
krai, mada za to nije bilo nikakvog razloga. Pored toga to je
t a j mar stvarno bio nepotreban, na otrinu reagovanja vjerovatno
je uticala i ranije pomenuta kritika zbog iznenaenja u Vitim
barama. Komandant brigade napisao je lino Vrhovnom komandantu:
. . . Usiljeni mar po veoma tekom terenu, prema V. Kouti
shvatio sam skoro kao kaznu, koju, ako smo je mi (misli na
tab brigade M. V.) i zasluili, nismo je zasluili takvu
(fiziku), pogotovo ne nae ljudstvo . . . Mi radimo ne tedei
Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 28.
5 Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 21, d. 51.
Usmena izjava komandanta 2. bataljona Radovana Vukanovia.

svoje snage, i greimo nesumnjivo ali umesto pomoi koja

nam je potrebna isuvie se esto iskaljuje na nama Arsina*
nervoza. 96
Brigada se odmarala u Lukim i Zamrten kolibama i obezbjeivala ostale jedinice sa pravca od Vitih bara, Kapiina dola, Tisova
brda i Katunita. Borci su spavali u kolibama, kojih je bilo mnogo,
a danju su se sklanjali u umu da ih ne bi primijetila neprijateljeva avijacija. 97
Ubrzo je poelo gladovanje. U poetku je bilo neto malo mesa,
a onda je i njega nestalo. Politiki komesar brigade, Fia Kljaji
pisao je 18. juna Vrhovnom tabu:
. . . Danas smo dobili 110 ovaca, a to je oko 1000 kg mesa na
oko 800 ljudi. Hrana je pitanje daljeg odranja ljudstva. 98
U nenaseljenoj planini nije se moglo nai nita za jelo, osim
onog to je mogla da ponudi divlja priroda. A jelovnik koji je
ona mogla da ponudi izgledao je ovako: neki su Ijutili koru sa
bukava i strugali mezgru; neki su jeli mlado bukovo lie; veliki
broj boraca je kopao iz zemlje razno krtolasto korijenje; jela se
i trava srijemu, zatim ljutica, kisjelica i druge. Mogi su brali
i kuvali koprive, ali ni n j e nije bilo za sve. Sve je to bljutavo
bez soli. A onda su n a j p r i j e u 2. bataljonu zaklali konja. Slijedei
njegov p r i m j e r to su uradili i drugi. Konjsko meso je kiselasto i
neki su ga vrlo teko jeli. Ipak, od te gladi bilo je jo tee neto
drugo ona uporna, nametljiva, nezajaljiva misao o hrani, psiholoka glad.
Proleteri su i to savladali proleterski.
Predah je doao u poslednji as. Trebalo ga je iskoristiti.
U brigadi se radilo od j u t r a do noi; neprekidno, ali po planu:
vojna i politika nastava i kulturni rad. Kao u uionicama. Diskusije su esto nastavljane i nou, ponekad su bile i malo ustrije.
U tome glad nije mnogo smetala. Brigada je na okupu, to se
prvi put dogodilo, a to je stvorilo uslove da se rasiste mnogi problemi, da se efikasnije otklanjaju nedostaci. A sve to radi toga
da se jedinice pripreme za ono to ih oekuje za nove mareve
i borbe, za nove politike pobjede.
Na vojnikim asovima ponovo su analizirane sve poslednje
borbe. Bilo je mnogo pitanja zato? Zato su snage razdvajane?
Zato su ete i bataljoni postupno uvoeni u borbu? Zato je
dolo do onakve pogibije na Gatu? Zato su se tamo slabo borile
crnogorske i hercegovake jedinice itd. Iskazivana je velika vojnika zrelost. Raspravljalo se i o taktikim i o operativnim zada* Arso Jovanovi, kapetan bive jugoslovenske vojske, pristupio je
NOP-u u ustanku u Crnoj Gori. Krajem 1941. godine postavljen je za naelnika Vrhovnog taba. Prihvatio je Rezoluciju Informbiroa. Postao neprijatelj
SFRJ. Poginuo pri pokuaju begstva iz zemlje, avgusta 1948.
86
Pismo komandanta 1. proleterske brigade Vrhovnom komandantu,
A-VII, k. 701, f. 21, d. 51.
? Izvetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 20.
8 Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701,
f. 6, d. 23.

cima, a ne samo o radu eta, vodova i desetina. Kritikovani su

tabovi svih bataljona. A kada su oni doli na dnevni red nije
teko pretpostaviti da nijedno vano pitanje nije ostalo bez komentara, nijedna diskusija bez zakljuka i pouke.
O oruju se mnogo brinulo. Nastavljena je obuka u rukovan j u pukomitraljezima. Nije bilo nijednog borca koji nije bio u
stanju da se takmii u rukovanju, rasklapanju i sklapanju ma
kojeg automatskog oruja. Oruje je inae bilo besprekorno isto.
Za politike komesare, u neku ruku, dolo je pravo vrijeme da
pokau ta se i u takvoj situaciji moe uraditi. N a j p r i j e su se
morali boriti da borce ne savlada psiholoka glad. Objanjavali su
kako je dolo do situacije u kojoj su se nale nae snage, i da
se mora istrajati, jer najgore je predati se i razmiljati samo o
hrani. Proleteri su i inae poznati po spremnosti na samoodricanje,
do k r a j n j i h granica. I uspjeli su. Borci su bili aktivni na asovima, sastancima i svakom drugom radu. Politiko-partijski rad i
ive, zanimljive diskusije doprinosili su reavanju raznih problema,
uenjem se zasiivala glad za saznanjima, koja je kod proletera
uvijek bila velika.
Politiki komesari su napravili plan politikog rada, vrijeme
predavanja i diskusija. Mitra Mitrovi, lan novoosnovanog politodjela brigade, prisustvovala je mnogim sastancima i diskusijama.
Poslije rata, na osnovu svojih bjeleaka, napisala je da je bila
oduevljena ueem boraca u diskusijama o najrazliitijim temama:
. . . To nisu bili asovi za borce, to je bila kola za oficire . . .
Sve do jednoga to su nai budui oficiri. 99
Svakako, najivlje su bile diskusije na etnim konferencijama. U
poslednja dva mjeseca bilo je mnogo borbi i akcija, dugih mareva
i raznih potekoa i, naravno, propusta, a do tada nije bilo prilika
da se o svemu tome uje rije svih pojedinaca i kolektiva. Niko
nije bio poteen kritike, ali isto tako niko nije bio izostavljen a
da ne bude istaknut kao pozitivan primjer, ako je to zavrijedio.
Najotrije je kritikovan nepravilan odnos prema narodu i njegovoj
imovini. Nekoliko sluajeva uzimanja h r a n e bez dozvole, samovoljno, kritikovani su veoma otro.
Partijske organizacije i organizacije SKOJ-a u etama i bataljonima odrale su po nekoliko sastanaka. Bataljonski biroi su se
iskazali kao prava partijska rukovodstva u bataljonima. O svakom
vanom pitanju je diskutovano. Na dnevnom redu se nalo: rukovoenje, komandovanje, politiki rad, meusobni odnosi u tabovima, odnos viih prema niim komandama, i drugo. Partijska
organizacija je uticala da se u tabovima radi dogovorno i odgovorno, da ojaa odgovornost svih rukovodilaca pred Partijom. Ozbiljno su kritikovani neki rukovodioci u 3, 4. i 6. bataljonu; u
2. bataljonu je ve bio smijenjen politiki komesar. Otro je kritikovan i partijski rukovodilac brigade, to ne prua dovoljno
pomoi relativno mladoj partijskoj organizaciji u brigadi.
Intenzivno se radilo i na teorijskom uzdizanju. Na Zelengori,
gladni i stalno u nekom iekivanju, partijci 1. proleterske, u neko-

liko elija proraivali su ak i 4. glavu Istorije SKP(b), o istorijskom i dijalektikom materijalizmu. 1 0 0 Takvu volju i energiju,
u situaciji u kakvoj su bili, mogli su pokazati samo borci beskonano odani ideji za koju se bore.
I kulturno-prosvjetni rad je takoe bio intenzivan. U svim
etama i bataljonima osnovani su, ili popunjeni, raniji kulturno-prosvjetni odbori, koji su brinuli o tom radu. Izalo je nekoliko
etnih novina. Horovi su uvjebavali pjesme. Pjesma, uvijek pjesma, t a j nerazdvojni pratilac proletera na maru, na odmoru, na
zajednikim veseljima i sa narodom, orila se i ovdje na Zelengori;
borbena, revolucionarna, i nostalgina zaviajna, i vragolasta mladalaka . . . Najee u predveerje, ili u poveerje oko vatre. I
pjesmom su proleteri prkosili gladi i drugim nedaama.
Kulturno-prosvjetni odbori su se starali i o tome da se neto
drugo radi kada se ne radi prema planu nastave, da bi borci
svakog asa bili neim zauzeti da im misli ne lutaju oko h r a n e
ili drugih mirnodopskih pogodnosti.
Na Zelengori je brigada svela raune svoje estomjesene
aktivnosti. U tom periodu su n j e n e jedinice vodile 72 m a n j e ili
vee borbe; brigada je premarovala oko 3 000 km, prokrstarila
istonu Bosnu, sjevernu Hercegovinu i dio Crne Gore, put svoj
objeleila Igmanskim marem, po kii, snijegu i nevremenu gazila
planinama Romanijom, Javorom, Jahorinom, Devetakom, Sinjajevinom, Durmitorom, Volujkom i Magliem, neljubaznim, a esto
i surovim planinama u vrijeme zime.
Za est mjeseci brigada je djelovala i kao politika vojska,
razvijala ustanak svuda gdje je prola, irila ideje bratstva, spreavala ustaka i etnika klanja, sprijeila osipanje partizanskih
jedinica u istonoj Bosni, znatno doprinijela osnivanju dobrovoljakih jedinica, pruila pomo partizanskim snagama u Crnoj Gori
i Hercegovini i, u najkritinijem trenutku za njih, titila ih pri
povlaenju ka Zelengori.
Brigada je u tom periodu imala 149 poginulih i umrlih, oko
80 ranjenih, 158 promrzlih, 20 prekomandovanih u druge partizanske jedinice, jer nijesu mogli izdrati napore ili su bili slabije
boi'benosti; 9 boraca je strijeljano zbog poinjenih djela nespojivih
sa likom borca Prve proleterske.
Sedamnaestog juna 1942. godine kompletan 5. bataljon je prekomandovan u 2. proletersku brigadu. 101 Od tada mjesto 5. bataljona bie upranjeno u brigadi sve do Beograda, do novembra
1944. godine. Ostala je za njim praznina, neto kao rana koja nikako
nije mogla da bude zalijeena. A i borcima 5. bataljona teko je
pao rastanak sa Prvom proleterskom.
U tih prvih est mjeseci ivota brigade u n j u je stupilo oko
40 omladinaca iz Sarajeva i njegove okoline, oko 120 iz Foe i
Gorada, oko 100 iz Romanijskog odreda i sa Jahorine i oko 80 iz
100 Isto

Crne Gore. Ukupno, 19. juna brigada je imala 1105 boraca, oko
70 vie nego na dan osnivanja, ne raunajui 5. bataljon. 102
I naoruanje brigade je poveano iz plijena u Gaoiima, Bratuncu i Dobrom dolu. Brigada je imala oko 890 puaka, 46 pukomitraljeza, 14 mitraljeza, 3 teka i jedan laki minobaca, sa 50
mina, jedan top 65 mm, sa 20 granata, top pito, sa 47 granata,
i 406 bombi. Municije je bilo malo: u prosjeku 24 metka na puku,
oko 250 metaka na pukomitraljez i neto preko 600 na mitraljez.
Stab brigade je traio od drugih brigada pomo u minama za
bacae, ali ni one ih nijesu imale. Tako je, gledano prema naoruanju i koliini municije, udarna mo brigade neznatno porasla.
Ali, kad se uzme u obzir da su svi njeni borci ovladali do m a j storstva orujem, da su, najee, pucali u neprijatelja samo sa
malih odstojanja, da je usavrena vjetina ratovanja, poboljana
organizacija jedinica uz pokazanu masovnu hrabrost boraca, ta
njena ubojitost je narasla daleko vie.
Za est mjeseci borbe tabovi i komande su stekli veliko
iskustvo, partijske organizacije su postale snaga koja je uspjeno
cementirala moralno-politiku zbijenost brigade, a SKOJ je blagotvorno razvijao omladinsko pregalatvo i hrabrost.
Iako su bataljoni brigade esto bili udaljeni jedan od drugoga,
stalno su bili informisani jedni o drugima. Meu njima se razvijala ona ljubav i ono ratniko povjerenje koje e 1. proletersku
brigadu uiniti tako jedinstvenom da e to ostati poznato kao
duh Prve proleterske, koji e se i dalje razvijati i prenositi na sve
njene nove popune, u ratu, a i kasnije.

Usavravanje organizacije
i komandovanje brigadom
Organizacija brigade je u poetku bila dosta jednostavna.
N a j p r i j e su tab brigade sainjavali samo komandant i politiki komesar. Ubrzo se pokazalo da tako mali tab ne moe
uspjeno komandovati i rukovoditi jedinicama, pa je postepeno
poveavan. Prvo je dobio naelnika taba, a zatim zamjenika politikog komesara, Mijalka Todorovia Plavog i poetkom aprila
zamjenika komandanta brigade, Danila Lekia-Spanca. Na dan
osnivanja brigade u bataljonima su postavljeni komandanti i politiki komesari a u nekim batalj onima i zamjenici komandanata
bataljona. Zamjenici politikih komesara bataljona ustanovljeni su
u februaru 1942. godine. Sa komandama eta bilo je isto kao i
sa tabovima bataljona. Takva organizacija ostala je sve do reorganizacije provedene marta 1945. godine, tj. neposredno prije zavretka rata.
102

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 31.

Izvjetaj zamjenika politikog komesara 1. bataljona, Zbornik, t. IX
knj- 1, d. 94, str. 341.

TJ takvoj organizaciji komandi i tabova bilo je objedinjeno

rukovoenje vojnim i politikim poslovima, to je obezbjeivalo
jedinstvo vojnih i politikih ciljeva borbe. Svaki rukovodilac je
imao svoj sektor rada, ali se nastojalo da tabovi i komande,
kolektivno donose odluke.
Rad komandi eta, tabova bataljona i taba brigade stalno
je usavravan. Stab brigade je, imajui u vidu znaaj dobrog rada
tabova za uspjeno rukovoenje jedinicama, veoma studiozno prouavao probleme i analizirao iskustva iz te oblasti. Komandant
brigade u jednom izvjetaju, na primjer, o tom pitanju pie:
. . . Osnovni nedostatak je u tome to tab jo ne funkcionie
kao organizovano, jedinstveno telo, jo nema zajednikog, planskog izuavanja situacije i donoenja zajednike odluke. Svi
su se slagali sa donijetim odlukama, ali nisu uestvovali u
donoenju odluka. 103
Stab brigade se i kasnije neprekidno brinuo da unaprijedi kolektivno donoenje odluka, odnosno da se usavrava komandovanje.*
Uz tab brigade od pritapskih jedinica bio je jedino organizovan sanitet, kao najneophodniji. Imao je dosta posla ve drugog
dana poslije osnivanja brigade. Sanitet je imao jaku hirurku
ekipu i m a n j u ambulantu, za lake ranjenike i bolesnike. U bataljonima su bili referenti saniteta, sa nekoliko bolniarki, a i ete
su imale bolniarke.
Osnivanje jedinica rodova i slubi ilo je dosta sporo. U Rogatici je k r a j e m decembra osnovana eta prateih orua. Ubrzo se
pokazalo da je necjelishodno njeno postojanje, s obzirom da brigada nijednom nije dejstvovala kao cjelina. Bataljoni su dejstvovali
samostalno i morali su biti bolje opremljeni. Zato je eta rasformirana, u Foi, a u bataljonima su osnovani pratei vodovi,
koji su imali minobacae i mitraljeze.
U m a j u 1942. godine osnovan je topovski vod od dvadesetak
boraca. Imao je jedan brdski top 65 mm sa 20 granata. Takoe
u m a j u osnovan je i pionirski vod, koji je imao 13 boraca, uglavnom rudara iz 4. bataljona. Vod je bio vrlo slabo opremljen.
Organizacija veze, odnosno odravanje veza izmeu tabova
i jedinica i izmeu jedinica stalno je bio teak problem za brigadu,
gotovo uvijek u pokretu i sa razdvojenim jedinicama. Sve veze
su odravane kuririma, konjanicima ili pjeacima, kako sa Vrhovnim tabom, tako sa bataljonima i sa susjednim jedinicama. Nijesu
one bile ni efikasne ni brze, ali drugih nije bilo. Te veze su esto
bile i nesigurne, j e r su kuriri bili izloeni velikim opasnostima,
naroito kada su morali prolaziti teritorij om koju je kontrolisao
neprijatelj. Grupa kurira pri tabu brigade bila je i prva jedinica veze.
I za nain snabdjevanja brigade trebalo je nai odgovarajua
reenja. Jasno je bilo da postoje samo dva izvora snabdijevanja
- narod i neprijatelj. Narod je davao to je imao ali je bilo veoma
* Vidi uputstva taba brigade na strani 70, 83, 197, 208 i 222.
Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 51.

vano to najcjelishodnije upotrijebiti. Prvih dana postojanja brigade borci su, radi ishrane, rasporeivani po kuama. Od domaina
se trailo da nahrani borce koji su smjeteni kod njega. Takav
nain ishrane imao je mnogo nedostataka. Nije uvijek bilo sigurno
ni da e svi borci biti nahranjeni, a da se i ne govori o tome
koliko je h r a n a mogla biti neujednaena. Neki bi borci dobili
dobru hranu, neki slabiju ili vrlo slabu, to bi zavisilo od mogunosti, a i od raspoloenja domaina. Najzad takav nain ishrane
nije obezbjeivao jednovremeni, brzi pokret, to je umanjivalo
borbenu gotovost brigade. Sve je to upuivalo na neophodnost
osnivanja slube za snabdijevanje, intendantske slube.
Prvi intendanti su poeli da rade k r a j e m januara 1942. godine,
a ve u m a j u bila je razvijena intendantska sluba i u brigadi i u
bataljonima. U etama su postavljeni ekonomi. Prvi intendant
brigade bio je Mihailo Mika orevi, advokatski pripravnik, borac
3. bataljona.
Snabdijevanje ostalim potrebama, odjeom i obuom prvenstveno, bilo je vie nego oskudno i neredovno. Narod je mogao
dati neto arapa, koji al ili vuneni demper i po koje opanke.
Brigada u tom periodu nije nijednom dola do veeg plijena, pa
su odjea i obua bili dotrajali, a i municije je bilo sve manje.
Komandovanje brigadom u tom periodu pokazalo se kao jedan
od najsloenijih problema. Vrhovni tab, zadovoljan osnivanjem
brigade, elio je da sa njom mnogo uini i razmiljao je kako da
je najbolje i najcjelishodnije upotrijebi. Poslije dolaska na Romaniju neke n j e n e bataljone stavio je pod komandu partizanskih
odreda; 3. bataljon je, na primjer, bio pridodat partizanskom odredu
Zvijezda, a 5. bataljon Romanijskom odredu. To je skupo kotalo brigadu: 5. bataljon je teko stradao na Pjenovcu, izvravajui
nareenja komandanta Romanijskog odreda. Fia, politiki komesar
brigade, teko pogoen tim gubicima, govorio je, pred borcima,
da nam se to vie ne smije dogoditi. 104 Iz tih razloga, vjerovatno
pouen Pjenovcem, tab brigade i nije postupio prema nareenju
Vrhovnog taba da ostavi dva bataljona na Romaniji, nego ih je
poveo na mar preko Igmana. Ni Vrhovni tab nije nikada vie
pridavao bataljone 1. proleterske brigade partizanskim odredima.
Vrhovni tab je u prvom periodu brigadi direktno izdavao
nareenja. Brigada je faktiki bila pod njegovom neposrednom
komandom. To je bilo mogue kada je bila uz Vrhovni tab, na
Romaniji i, dijelom, u Foi. Ali im se brigada odvojila i udaljila
od Vrhovnog taba morao se promijeniti i nain komandovanja.
Umjesto svakodnevnog davanja konkretnih zadataka brigadi, Vrhovni tab joj je davao optija uputstva, ve prema tome o kakvom
se zadatku radilo, ostavljajui njenom tabu da na osnovu praenja situacije i konkretnih okolnosti sam donosi pojedine odluke.
U uputstvu tabu proleterske operativne grupe, Vrhovni komandant je napisao: . . . Jo jednom vam napominjemo da vam ostav-

ljamo potpunu slobodu rada na naznaenoj prostoriji. 10 ' 5 Time je

Vrhovni komandant dozvolio tabu brigade punu inicijativu, to
je odgovaralo ondanjoj situaciji. Meutim, im je tab brigade
prekoraio dato ovlaenje i odveo brigadu sa odreenog prostora, iako je to uinio u saglasnosti i na traenje Glavnog taba
za Bosnu i Hercegovinu, Vrhovni tab je upozorio tab brigade
da se tako ne moe koristiti data inicijativa. 106
Zanimljivo je vidjeti kako je tab brigade, osjeajui odgovornost za preduzete akcije u tom konkretnom sluaju obrazloio
Vrhovnom tabu zato je prekoraio dobijena ovlaenja:
.. . Vaa pisma od 13. i 15. ovog meseca primili smo tek
18. o.m. kada smo se ve nalazili u Vlasenici. .. Vaa nareenja da ne krenemo u pravcu prvobitno odreenom, no
saekati do daljeg pismenog nareenja, nismo stoga mogli
i z v r i t i . . . Veza sa vama je veoma spora, vae direktive, a
naroito vaa izriita nareenja stiu dockan, k a d se situacija
moda ve p r o m e n i l a . . . Mi sada idemo na prostoriju koju
ste nam odredili, tamo emo reavati konkretne zadatke, ali
nam nedostaje orijentacija, perspektiva za dalji rad. 107
tab brigade se uvjerio prilikom izvrenja zadataka da se neto
mora mijenjati u nainu komandovanja i rukovoenja. Zbog toga
komandant brigade ponovo pie 6. aprila 1942. Vrhovnom tabu:
. . . Moram da vam otvoreno kaem svoje miljenje, j e r se
radi o krupnim, neobino vanim pitanjima: o nainu i uslovima vaeg optenja sa nama. Veza izmeu vas i nas je veoma
spora, poto je spora vi ne moete na vreme da nam dostavite svoje direktive, poto je spora vi ne moete da budete
obaveteni o promenama na ovako udaljenom sektoru; poto
je tako, vae direktive treba da budu to ire i to obrazlo e n j e , da bismo se mogli udubiti u njihovu potku i mogli
samostalno da delujemo, jer na toj udaljenosti, bez samoinicijative nema stvarne i stvarajue d e l a t n o s t i . . . Zakljuak,
neophodne su nam stalne vojno-politike, iroke i obrazloene
direktive. Radi se: a) o mogunosti naeg rada kao odgovornih
rukovodilaca, o jedino moguim uslovima za nae uspeno
delovanje; b) o tome kamo treba da krenemo po likvidaciji
Rogatice. 108
tab 1. brigade se jo jednom osvrnuo na tu potrebu za irim
direktivama. Poslije razbijanja prvih etnikih grupa u Hercegovini on je pisao Vrhovnom tabu, da se postavlja pitanje naih
daljih zadataka ako ne uspijemo da stignemo etnike. 104
105 Uputstvo Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 3,
119121. i 47. str. 131.
io Uputstvo Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 3,
288293.
107 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2,
los Pismo komandanta
1. proleterske brigade Vrhovnom
A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 51.

d. 42, str.
d. 104, str.
d. 44. i 45.
komandantu,

Vrhovni tab je u principu usvojio navedene stavove taba

1. brigade, dozvoljavao joj veliku inicijativu, ali je i insistirao
na doslednom izvravanju cjeline postavljenih zadataka.
Od svoga osnivanja brigada nijednom nije za pola godine
dejstvovala kao cjelina, pa nije ni mogla ispoljiti svoju stvarnu
udarnu mo. Prvi i 4. bataljon dejstvovali su samostalno gotovo
cijelo vrijeme. Vrhovni tab je uviao loe posledice razdvajanja
jedinica pa je nekoliko puta i ukazivao brigadama, to se odnosilo i na bataljone, da vrsto dre svoje jedinice i da ih ne razd v a j a j u na m a n j e dijelove. Sredinom juna 1942. godine u pismu
tabu 2. proleterske brigade t a j stav da se ne razdvajaju jedinice,
Vrhovni tab je ovako formulisao: Nastojaemo da vie ne izdvajamo bataljone iz sastava brigade. I pored nae volje, to su diktovale borbene prilike. 110
Iznijeta prepiska izmeu Vrhovnog taba i taba 1. proleterske brigade ukazuje kako se tab brigade aktivno i odgovorno
odnosio prema svakom zadatku, koliko je brigadu kotalo to to
je bila prva, koliko je morala vlastitom praksom provjeravati
mnoge stavove, politike i vojne, pa i nain komandovanja u uslovima kada su nedostajala i najosnovnija tehnika sredstva veze.
Kroz takvu razmijenu miljenja dolazilo se do jedinstvenih stavova koji su bili od bitnog znaaja za dalji razvoj komandovanja
u naoj Narodnooslobodilakoj vojsci, obim i sadraj rada tabova,
inicijativu i odnose u vojsci koja se tek stvarala i razvijala. Neki
od tih stavova o radu tabova i inicijativi bili su cijelo vrijeme
NOB-a bitno utkani, kao osnovni elementi, u razvoj nae vojne
misli.

Partijski i politiki rad u brigadi

Brigada je morala neprekidno da usavrava svoje najubojitije
oruje politiku svijest svojih boraca. Osnovni zadatak je bio
da svi borci postanu politiki agitatori, svjesni i sposobni da ideje
i saznanja o ratu, revoluciji i stvaranju novog drutva prenesu
na druge, rade na njihovom irenju.
Partijska organizacija je poela da radi odmah poslije osnivanja brigade. Poslije pola godine borbe samo su 50 posto boraca
bili lanovi Partije. Ostali, iako su dobrovoljno stupili u brigadu,
a i prije toga uestvovali u mnogim tekim borbama, izdrali
neviene napore, svakodnevno zalagali ivot za pobjedu revolucije,
bili hrabri, disciplinovani i odluni, pa ipak nijesu bili lanovi
Partije. Teko je nai uzrok takvom stanju. Ne moe se to nazvati
sektatvom. Vjerovatno je uzrok u tome to je u brigadi bio
veliki broj starih, dobrih komunista, koji su odskakali od ostalih
pa su ta uporeenja negativno uticala na stvaranje objektivnih
kriterijuma o tome ko moe biti lan Partije.

Partijska organizacija je neprekidno usavravala svoj metod

rada. Smetalo je to to su bataljoni bili odvojeni jedan od drugoga
te nijesu mogli brzo ujednaavati iskustva, to je jedan od razloga da je rad partijskih organizacija u bataljonima bio neujednaen. Partijski rukovodilac u brigadi tada jo nije mogao stizati
da obie sve bataljone i da iskustva jednih prenosi na druge.
Partijske elije* su redovno odravale praktine i teorijske
sastanke. P r e m a uputstvima CK K P J svake sedmice odravan je
jedan praktini i dva teorijska sastanka. 111
Na praktinim sastancima raspravljana su razna pitanja, reavani razni problemi. Osnovno je bilo da se elije ne bave sitniarenjem, raspravljaju zaevice i ogovaranja i da ne reavaju probleme na pare. elije su nastojale da im dnevni red sastanaka
bude rezultat analize potreba, borbe za usavravanje jedinica, za
puniji ivot u eti i bataljonu i za vaspitanje svakog borca.
Svaki lan P a r t i j e je imao neko zaduenje i za njega je
odgovarao u eliji. Postojala su etiri sektora za rad i zaduenja
politiki, vojni, kulturno-zabavni i rad sa omladinom. Kako
se broj lanova stalno poveavao nije bilo lako svakog zaduiti
za neki zadatak a da se zaduenja ne dupliraju. elije su brinule
da pojedini lanovi P a r t i j e ne ostanu pasivni i da mlai ne ostanu
u sjenci starijih i iskusnijih.
Naj sadraj nije su elije radile kada se raspravljalo o izvoenju
akcija. Ustaljena je bila praksa da se komunisti prije borbe upoznaju sa zadacima i meusobno ih podijele, i pripreme se da utiu
i na druge da to isto urade. lanovi P a r t i j e su i polazili od toga
da je najbolji nain za postizanje odgovornosti za izvrenje zadatka
da se borci n a j p r i j e dobro upoznaju sa onim ta treba da urade.
Poslije svake borbe ili mara, ili neke druge akcije izvrena
je analiza, neka vrsta ocjene dranja komunista u n j i m a . Najee je to bio pravi kolski as, praktina obuka o tome kako
treba ratovati i kako komunisti m o r a j u da se dre u borbi.
Kritika i samokritika imale su izrazito vaspitnu ulogu. Bilo
je potrebno da one budu na takvom nivou da znae analizu slabosti, da pomau otkrivanje uzroka, sagledavanje posledica. I to
je moralo da bude neto drugarsko, proeto ljudskom toplinom i
dobronamjernou tako da vaspitava ljude, da im pomogne u
oslobaanju od loih navika, da spira sve to ne valja, tako da
se kritikovani i poslije toga osjea ponosan to je savladao, ili
pokazao da e to uiniti, neku svoju slabost.
Poznavanje teorije najveeg broja lanova P a r t i j e najee
nije bilo u skladu sa njihovom odanou Partiji i zadacima koji
su im postavljani. Zato je i odravano toliko teorijskih partijskih
sastanaka, kako bi komunisti to vie nauili i ovladali b a r minim u m o m teorije marksizma. Za t a j rad su korieni svi raspoloivi
materijali, najvie razni proglasi, lanci iz Proletera i drugi,
* Naziv elija za partijsku organizaciju u eti zadran je iz vremena
Ilegalnog rada Partije.

koji su iz Foe dostavljani jedinicama. Zatim Istorija SKP(b) i

Osnovi lenjinizma.
U prouavanju materijala primjenjivani su razni metodi. Negdje se zajedniki itao materijal, negdje zaduen referent da ga
proui i pripremi uvodno izlaganje za diskusiju, negdje je zaduivano vie koreferenata diskutanata itd. Pa ipak je sve to
ilo dosta sporo i relativno teko, nekad zbog neujednaenog nivoa
lanstva, neto zbog uslova u kojima se to radilo (zima, pokreti,
borbe) i nedovoljnog kontinuiteta, zbog promjena sastava, itd.
Diskusije su zato ponavljane ili obnavljane, pojedinci su bili zadueni da pomognu onima kojima je uenje slabije polazilo za rukom,
itd. Ipak, uprkos svim tekoama elije su uporno radile na teorijskom i vaspitnom uzdizanju svojih lanova. U prouavanju Istorije SKP(b) sve elije su dole do 4. glave, do onog poglavlja o
istorijskom i dijalektikom materijalizmu, koji je uglavnom ostajao
nesavladan i na iji su se raun proleteri mnogo puta naalili:
Tee ga savladati nego n a j t v r i bunker. Jedino su elije u
1. i 2. bataljonu ozbiljnije pokuale da savladaju i tu glavu.
Jedan od problema u partijskom radu je bio i t a j kako postii
da bataljonski biroi ne budu samo skup sekretara elija, nego
da dejstvuju kao jedinstveno tijelo, da rukovode cjelokupnim p a r tijskim radom u bataljonu, da podjela na sektore rada ne b u d e
samo formalnost, da se ne gube u reavanju sitnih pitanja, itd.
Bataljonski biroi su imali znaajnu ulogu u izgraivanju odnosa
u tabovima bataljona. Trebalo je uloiti dosta truda da se uskladi
rad komandanata i komesara, nae pravi sadraj rada i izvri
podjela posla, uspostave dobri, skladni odnosi pri rukovoenju
jedinicama, pogotovo to se najvei broj tih ljudi prvi put sreo
u tabu.
U vojnostrunom osposobljavanju vidno se napredovalo. tabovi i komande su znalaki vodili jedinice u borbama. Moda je
ponekad, naroito u poetku, nedostajalo vie inicijative u odluujuim trenucima, ali se i to popravljalo. Mitraljesci i pukomitraljesci postali su ponos brigade. Sa lakoom i virtuoznou
su dejstvovali. Nije daleko od istine ako se kae da je malo njihovih rafala otilo u prazno. Borci su brzo postajali majstori u
rukovanju orujem. A ostalo se, svi elementi borbe, savlaivalo
kroz praksu, ali najsporije ono to je bilo vezano za posebna
utvrenja.
Vojnostruna obuka je odravana kad god je za to bilo iole
mogunosti. Za vrijeme boravka u Foi, Goradu i Orahovici izvoena je prema utvrenom programu, planski, svakodnevno i intenzivno. Partijske organizacije su redovno pratile i taj rad koji
je doprinosio poveavanju ubojne moi brigade.
Politiki rad je bio jedna od osnovnih djelatnosti partijske
organizacije u brigadi. Politiki komesar, delegat Partije u jedinici, radio je prema instrukciji o radu politikih komesara 112 i u
svom radu se oslanjao na partijsku organizaciju jedinice. U praksi

tu instrukciju nije bilo lako sprovesti. Vremena i literature je

uvijek bilo malo, zatvorene prostorije bile su, po pravilu, male,
suvie skuene da bi se ljudstvo u njima moglo okupiti, pokreta
je bilo mnogo, a uz to i jedinice esto razdvojene. Moralo se
uloiti mnogo napora da se, uprkos svim tim tekoama, politiki
rad uini sadrajnijim i raznovrsnijim.
Najznaajnija forma politikog rada bile su etne konferencije. Naravno, bataljon je bilo dosta teko okupiti, a brigadu u
cjelini i nemogue. etne konferencije su odravane kad god se
za to pruila prilika. Na tim konferencijama razmatrana je aktivnost ete u cjelini, analizirane su akcije, ocjenjivano je dranje
pojedinaca, desetina i vodova, odravana su predavanja sa diskusijom, raspravljano o svakom nastalom problemu poev od ishrane,
podjele plijena i sledovanja do meusobnih odnosa, dogovaralo se
o u k l a n j a n j u nezdravih pojava, donoene su kolektivne odluke, itd.
Svaka etna konferencija je bila ozbiljan politiko-pedagoki as,
mjesto gdje je svaki borac mogao da doprinese poboljanju rada
ete i gdje se osjeao odgovornim da to i ini. Snaga kolektiva,
poznato je, ima izvanrednu mo, snaga proleterskih etnih kolektiva
izuzetnu! Ako je neko neim bio nezadovoljan znao je to
e se raspraviti na etnoj konferenciji. Borci su bili ubijeeni u
objektivnost kolektiva, imali su povjerenja u njega.
Lik borca 1. proleterske brigade vajao se ne samo u borbi,
nego i u svemu drugom. Iako su u brigadu doli izabrani, pokazalo
se da neki od n j i h nijesu bili dorasli. Prema uputstvima politikog komesara brigade takvi borci su prekomandovani u druge
jedinice ili na lake zadatke. Prvi bataljon je predloio da se
etiri borca vrate na teren, na m a n j e vane zadatke; 113 2. bataljon
je vratio dva borca ak u partizanske odrede u Crnu Goru; 3.
bataljon je predloio Vrhovnom tabu da se 9 boraca prekomand u j e u druge jedinice; 114 4. bataljon je jo na Romaniji strijeljao
jednog borca, koji se neljudski ponio prema ranjenom drugu (skinuo sa njega injel mislei da je poginuo). 1 ' 5 Iz tog bataljona
strijeljano je jo 6 boraca, zbog krae novca i nezdravih odnosa.
U 5. bataljonu se uporno radilo na ouvanju borbenog morala,
da bi se to prije zaboravio Pjenovac. I 6. bataljon je procijenio
da neki borci ele da se vrate u Srbiju i da takvi nijesu za
1. proletersku. 116 U brigadi su ostali samo oni koji su bili spremni
za izvravanje svih nareenja, u ma kom k r a j u zemlje, ali i na
nain koji je bio dostojan imena borca 1. proleterske brigade. Od
prvog dana, a tako je ostalo i do k r a j a rata, jedan od osnovnih
zadataka brigade bio je da n j e g u j e istotu lika borca 1. proleterske
brigade, drugarske meuljudske odnose, komunistiki odnos prema
narodu i njegovoj imovini, drugarstvo prema drugim jedinicama,
odreenu skromnost, koja se oitovala i u tome da se nikad ne

i Izvjetaj taba 1. bataljona, A-VII, k. 701, f. 9, d. 35.

i" Izvjetaj taba 3. bataljona, A-VII, k. 701, f. 11, d. 25.
us izvjetaj taba 4. bataljona, A-VII, k. 701, f. 6, d. 30.

istie: Mi smo 1. proleterska, u smislu nekog prvenstva ili

nedovoljnog potovanja drugih borbenih jedinica.
Na etnim konferencijama redovno je razmatrana i, kako se
to tada zvalo politika situacija. Borci su upoznavani sa dogaajima u svijetu, u naoj zemlji i na teritoriji na kojoj se brigada
naiazila. Osnovni materijal za takvo praenje politike situacije
bile su vijesti, u poetku izdavane u Vrhovnom tabu, jer je jedino
on imao radio-aparat. Umnoavane su na apirografu. Te obine
radio-vijesti imale su u to vrijeme neobino snano dejstvo. Borci
snabdjeveni n j i m a bili su jo uspjeniji agitatori. Znali su ono
to stanovnitvo nije, pogotovo seljaci, a interesovalo ih je. Pa i
za borce su one bile veoma vane. Preko n j i h su saznavali da
nijesu sami, bila im je to veza sa ostalim saborcima na ostalim
frontovima, to je pojaavalo njihovu ubijeenost u neminovnost
pobjede. Vijesti su se po svom znaaju uvrstile u red onih neophodnosti kakve su h r a n a ili municija. Brigada i bataljoni su znali
da od Vrhovnog taba ne mogu dobiti municije ili hrane, ali su
zato redovno traili vijesti. ak i lanovi Vrhovnog taba, kada
bi otili u jedinice, u izvjetajima su obavezno podsjeali: Poaljite nam vijesti. 117
Za kulturno-zabavni rad uslovi su bili vie nego teki. Sa
ono malo materijala kojim se raspolagalo, moglo se samo uz mnogo
duha i veliku upornost uiniti da ne bude suvie siromaan. Izdavane su etne, depne novine, a bataljonske je tada imao samo
6. bataljon. Peti bataljon, koji se najdue zadrao u Foi, redovno
je izdavao etne novine. U n j i m a je saraivalo 75 posto boraca.
U prvom sastavu brigade nije bilo nepismenih, ali se kasnije,
dolaskom novih boraca i t a j problem pojavio i morali su ga savlaivati.
Jedan od najeih i najzanimljivijih oblika kulturnog rada
bilo je odravanje priredbi. Svaki bataljon, pa i neke ete, davali
su priredbe za stanovnitvo i za borce. Bataljoni su davali priredbe i u Rogatici, Foi, Goradu. Na programu su najee bili
neki ske, recitacije, pjesme i, skoro obavezno, popularni Vrabac. Priredbe su obino poinjale referatom o politikoj situaciji.
Iako program na tim priredbama nije bio mnogo raznovrstan,
esto se i ponavljao, ipak je unosio raspoloenje i radost meu
borce i stanovnitvo. Mladost boraca i njihovo opte raspoloenje
traili su i zabavu, veselje, igru. Pjesma je uvijek bila prisutna,
na maru i na odmoru. Cale je odigrana i fudbalska utakmica,
18. aprila 1942. godine, izmeu 2. i 6. bataljona. Bio je to doivljaj
koji je ostao u sjeanju svih, pravi drugarski susret, ali uz strasno
navijanje za boje svog bataljona. U Foi je 3. bataljon, zajedno
sa omladinom grada, organizovao takmienje u nekoliko sportskih
disciplina, neku vrstu male olimpijade. To je prvo sportsko takmienje takve vrste u naem narodnooslobodilakom ratu.
Kada se brigada okupila stvoreni su i bolji uslovi za veu
aktivnost u svemu. Politiki komesar brigade i partijski rukovodilac

mogli su da prue vie pomoi bataljonima, da prate njihov rad,

prenose iskustva. Osnivanje politodjela brigade mnogo je koristilo
partijskim organizacijama. Politodjeli su, kao organi CK K P J , uvijek
bili na izvoritu direktiva i stavova, u stalnom kontaktu sa CK K P J .
lanovi politodjela, sve iskusni lanovi Partije, nijesu bili angaovani drugim poslovima i mogli su intenzivno da prate rad
partijskih organizacija, da sa veom irinom i dubinom analiziraju probleme, da pomau u otklanjanju nedostataka, da uoptav a j u i prenose iskustva i da utiu na veu aktivnost tapskih
elija. Prvi politodjel brigade sainjavali su: Mitra Mitrovi, Srba
Josipovi, Milosav Milosavljevi i Mile Radosavljevi.

III
OD ZELENGORE DO
OSNIVANJA PRVE
PROLETERSKE DIVIZIJE
Odluka Vrhovnog komandanta
0 maru brigada u zapadnu Bosnu
Sredina 1942. godine bila je vrlo kritina za Antihitlerovsku koaliciju. Njemake armije sa armijama Rumunije, Maarske i Italije,
jednom divizijom iz Spanije, a sa njima je bio i jedan ojaani puk
Nezavisne Drave Hrvatske, poele su dugo pripremanu i buno
reklamiranu proljenu ofanzivu. Hitale su ka Staljingradu i Kavkazu i estoko nastojale da se probiju u Moskvu i Lenjingrad.
Isto tako, njemaka armija je potiskivala 8. britansku armiju u
sjevernoj Africi. Prijetila je velika opasnost da se njemake trupe,
probijajui se preko Kavkaza i Sueca, spoje na Bliskom istoku,
ovladaju njegovim bogatim naftonosnim podrujem i nastave ka
Indiji, u susret japanskim trupama, koje su takoe uspjeno nadirale ka Indokini. Sve je zavisilo od toga da li e Crvena armija
uspjeti da zadri zahuktalu njemaku mainu i sprjeiti ostvarenje
tog paklenog plana. Neki ugledni savezniki dravnici i vojni komandanti, meu n j i m a i predsjednik britanske vlade Vinston eril
1 ameriki general Dvajt Ajzenhauer smatrali su da ona ne moe
izdrati ni do k r a j a jula, a da bi se, kada bi to mogla ostvariti do
septembra, stvorili uslovi da se onemogui ostvarenje Hitlerovog
plana. eril je ak odletio u Moskvu da ispita da li bi Staljin
pristao, ako njemake armije izbiju na Kavkaz, da Crvena armija
obrazuje, zajedno sa engleskim trupama, jedinstveni juni front
na Kavkazu. 1
I u naoj zemlji je situacija bila teka. Neprijatelj je u prolenoj ofanzivi zadao ozbiljne udarce snagama narodnooslobodilakog
pokreta. Praktino, partzanske snage su potisnute iz istone Bosne,
Sandaka, Crne Gore i Hercegovine, ali su sauvali ivu silu.
Ofanziva je prola i kroz Sloveniju, Hrvatsku i Slavoniju, a bila
je u toku i na Kozari. Ipak je u zapadnim dijelovima Bosne i
u Hrvatskoj sauvana neto vea slobodna teritorija.
Vrhovni tab je uspio, uz aktivno uee 1. i 2. proleterske
brigade, a od poetka juna i 3. sandake, da izvue dio snaga
1
Vinston Ceril, Drugi svetski rat, prevod, Presveta, Beograd,
str. 444460.

1974,

iz Crne Gore i Hercegovine 2 i od n j i h formira 4. i 5. crnogorsku

brigadu i Hercegovaki odred i da sve snage koncentrie na uskom
prostoru na tromei Crne Gore, Hercegovine i Bosne, na lijevoj
obali Sutjeske.
Neoekivano se ta grupacija sa Vrhovnim tabom NOPO i DVJ
nala na toj teritoriji u povoljnom poloaju. Koncentracijska prostorija se nalazila na demarkacionoj liniji izmeu Njemake i
Italije. 5 ' Nijemci su uspjeli da istisnu glavne partizanske jedinice
iz istone Bosne na jug i oekivali razvoj dogaaja u italijanskoj
okupacionoj zoni radi eventualne intervencije. Izmeu Italije i
NDH voeni su pregovori da Italijani napuste III i II okupacionu
zonu." Italijanska komanda za Sloveniju i Dalmaciju, jo dok su
trajali pregovori, poela je da povlai dio svojih snaga iz tih zona
pa su snage NDH bile preokupirane brigom kako da posjednu
garnizone koje su naputali Italijani. etnici iz Crne Gore i Hercegovine uspjeli su da, uz pomo Italijana, nanesu znatne gubitke
partizanskim jedinicama, da izazovu rasulo u nekim partizanskim
odredima i da preostale partizanske snage, sa obje proleterske
brigade, n a t j e r a j u na povlaenje sa te teritorije, nabacujui ih
na planinske masive Maglia, Volujka i Lebrnika. Poto su se
Italijani zabavili svojim poslovima oko povlaenja iz III i II okupacione zone, a nijesu bili voljni da podravaju etnike u akcijama
izvan svoje I okupacione zone, etnika ofanziva je naglo splasnula. Crnogorski etnici su jednostavno stali na rijeci Pivi, a
hercegovaki na emernu.
* Demarkaciona linija izmeu njemake i italijanske okupacione zone
u NDH protezala se grebenom planine Pljeevice Kravarske gorice s.
Pokupsko s. Trepe s. Cemernioa s. V. Vranovina s. Bosanska
Bojna Ljubina s. Mika Glava Strnova Razbojnik (k. 1590)
s. Kozica s. Struii Radaljica (k. 1080) s. Gustovana s. Trnovo
(k. 1502) s. Ljua s. Kopii Suhe Jele Vukovii pl. Bjelanica
pl. Jahorina Gorade Rudo.
Italijanska okupaciona teritorija u NDH podijeljena je u 3 zone:
1 zona, ili anektirana zona, obuhvatala je dio Gorskog Kotara, sva
jadranska ostrva, osim Paga, Braa i Hvara, veliki dio Hrvatskog primorja,
Dalmaciju i Boku Kotorsku;
II zona, ili demdlitarizovana zona protezala se izmeu I zone i linije:
Zdihovo Hum (k. 863) Plitviki Leskovac pl. Pljeevica Jadovnik
ator Cincar Malo van Ljubua Prenj Lisac Bjelanica
Troglav.
III zona je obuhvatala tenitoriju izmeu demilitarizavane zone i demarkacone linije.
* Zagrebaki sporazum sklopljen je izmeu vlade NDH i italijanske
Vie komande oruanih snaga Slovenija Dalmacija, 19. juna 1942. godine.
Na osnovu toga sporazuma Italijani su bili obavezni da povuku svoje trupe
iz II i dijela II okupacione zone, odnosno da se do 1. jula povuku iz Jastrebarskog, Bihaa, Glamoa, Bugojna, Prozora i Konjica, a do 10. jula iz
Drvara, Bosanskog Grahova, Livna, Duvna i Gacka, a kasnije eventualno i
iz Imotskog, Stolca, Nevesinja i Bilee.4
2 Izvjetaji komandanta Glavnog taba za Crnu Goru, Zbornik, t. III,
knj. 3, d. 186, str. 408. i 188, str. 414.
3
M. Lekovi, Ofanziva proleterskih brigada u leto 1942, Vojnoistorijski
institut,
Beograd 1965, str. 10, fusnota.
4
Sporazum vlade NDH i italijanske Vie komande oruanih snaga Slo-

Vrhovnom tabu nijesu mogle biti poznate te okolnosti. On

je bio prijatno iznenaen obrtom situacije, kako i ne bi kada je
oekivao da e neprijateljska ofanziva dostii kulminaciju i da e
biti jo dosta tekih iskuenja, umjesto toga ona je prestala.
Vrhovni tab maksimalno je iskoristio neoekivanu priliku da s r e di, organizuje i odmori jedinice. Njemu je bilo jasno da se na
toj teritoriji ne moe ostati, j e r nije bilo hrane, niti se mogla
nabaviti u blioj okolini. T a j k r a j je bio naseljen proustaki raspoloenim ivljem, koji su partizani rastjerali prilikom unitavanja ustakog uporita u Boru. Sa te teritorije nije imao ni
uslove za rukovoenje narodnooslobodilakom borbom u drugim
krajevima zemlje.
Vrhovni tab je poslije naputanja Foe i boravka na Zabljaku
traio mogunost za predah i izlaz iz neprekidnih borbi na vie
pravaca. No sada je dolo vrijeme da se mora donijeti dalekosenija odluka. U toj tekoj situaciji bila je povoljna okolnost to
je na Zelengori imao uz sebe pet brigada i Hercegovaki odred,
koji su predstavljali snanu vojniku grupaciju. Vrhovni k o m a n dant je pisao tih dana:
. . . Uvjeren sam da kada mi krenemo sa jedno 4 do 5 p r o leterskih brigada u jednom pravcu, nee biti te sile koja bi
nas zaustavila, da e opet biti osloboene teritorije. 5
Pitanje je bilo: kuda krenuti sa tolikim prikupljenim snagama?
Realno je ocijenjeno da se one mogu probiti bilo u kom pravcu.
Isto tako nije bilo teko izabrati pravac kojim je to najlake
uiniti. Meutim, trebalo je odgovoriti na neto daleko vanije,
objektivno procijeniti koji pravac vodi na teritoriju sa koje se,
poslije prodora, moe najvie doprinijeti daljem razvoju oruane
borbe i brem porastu Narodnooslobodilake vojske, odnosno koja
je to teritorija u trenutnoj vojnoj, politikoj i optoj situaciji na
jugoslovenskom ratitu koja odgovara tim uslovima.
Postojale su mogunosti proboja raznim pravcima: u istonu
Bosnu, ka Srbiji, u Crnu Goru, u junu Hercegovinu. No nijedan
od tih prodora nije davao izglede na velike i t r a j n i j e uspjehe.
Svuda su tamo koncentrisane jake neprijateljske jedinice, k o j e
su bile u zamahu uspjene borbe protiv partizanskih snaga. Osim
toga, u n j i m a je kriza ustanka bila uzela iroke razmjere, etnici
su znatno ojaali i uspostavili svoju vlast. Sela su bila ekonomski
iscrpljena, a stanovnitvo zaplaeno etnikim i okupatorskim terorom, a i trenutnom vojnom snagom koju su iskazivali. Ni politiki
etnici nijesu bili razbijeni, j e r su nastupali sa parolama o spaavanju naroda od komunistikih avanturista, koji izazivaju okupatora i nanose narodu nepotrebne rtve. Zbog toga je bila velika
vjerovatnoa da bi se relativno jaka, ali ne i dovoljno jaka, grupa
proleterskih brigada, sa 4000 do 5000 boraca, tamo ponovo nala
na udaru jaih neprijateljskih snaga, to bi je, uz uzdranost
naroda, ugrozilo da bude ak i razbijena. To se nije smjelo dogo-

diti, jer bi se teki gubici tih jedinica, sastavljenih od prekaljenih boraca, spremnih da nastave revolucionarnu borbu u svim
krajevima zemlje, kasnije vrlo teko moglo nadoknaditi.
Jedini pravac koji je obeavao uspjeh, vodio je na zapad. Na
n j e m u je neprijatelj ispoljavao najslabija dejstva, planinsko zemljite je prualo mogunosti bezbjednijeg k r e t a n j a i boljeg manevrisanja, krajevi kroz koje je vodio nijesu stradali u dotadanjim
borbama, pa su, iako siromani, obeavali bolju ishranu izgladnelom ljudstvu i, to je bilo najvanije, poslije uspjenog prodora
grupa proleterskih brigada bi se nala na domaku partizanskih
snaga i slobodne teritorije u zapadnoj Bosni. Svakako i t a j pravac
je imao svoje nalije, koje je nosilo neke neizvjesnosti. Najprije,
sijee dvije komunikacije (Foa Kalinovik Nevesinje i Saraj e v o Mostar), to neprijatelju prua mogunosti brze koncentracije snaga. A zatim relativno je uzak te bi se, ukoliko bi dolo
do jaih borbi, proleterske brigade mogle lake nai u okruenju.
Poto Vrhovnom tabu nijesu bila poznata njemako-italijanska
dogovaranja oko demarkacione linije ni Zagrebaki sporazum, razumljivo je da je na tom pravcu oekivao pojavu Nijemaca, Italijana i ustako-domobranskih snaga.
Na sjednici CK K P J , odranoj 19. juna, 6 svestrano je razmatran
nastali poloaj Vrhovnog taba i pet proleterskih brigada, sa oko
600 ranjenih i bolesnih i dosta velikim zbjegom. Na n j o j je i
odlueno da se izvri pohod na zapad, prema Bosanskoj krajini.
Vrhovni komandant, Josip Broz Tito, djelimino je saoptio odluku
o daljem pravcu k r e t a n j a u govoru koji je toga dana odrao novoformiranoj 4. crnogorskoj brigadi. 7 Vrhovni tab je odluio da
na mar krene sa etiri brigade, lako naoruane, vrlo pokretne, a
da 5. crnogorska brigada i Hercegovaki odred privremeno ostanu
sa tekim ranjenicima i zbjegom na Zelengori, s tim da dalje
postupaju prema razvoju dogaaja. Oigledno je Vrhovni tab
smatrao da na izabranom pravcu prodora moe lake manevrisati,
unititi m a n j a neprijateljska uporita, izbjei neeljene sudare sa
jaim snagama, to bi, uz smjelo i energino prodiranje bilo
dovoljno za uspjeh.
Pripreme jedinica za veliki m a r bile su temeljite. Vrhovni
tab je naredio da se ljudstvo pripremi za dugi mar, da se i
jedinice i pojedinci rasterete svih suvinih stvari, da se komore
smanje i da brigade prihvate iz bolnice svoje lake ranjenike.
Provedene su i druge obimne vojne i politike pripreme jedinica,
ukljuujui i vie konsultacija u Vrhovnom tabu sa komandantima brigada.
Vrhovni komandant je 22. juna, na dan godinjice napada
Njemake na Sovjetski Savez, izdao zapovijest za mar.
6

M. Lekovi, navedeno djelo, str. 23.

Josip Broz Tito, Sjeanje na dane oslobodilakog
Komunist, 6. IV 1961.

rata i revolucije,

ZAPOVEST*
Sekcija Gacko, Sarajevo, Konjic I : 100.000.
Pokret naih snaga otpoee 24. juna 1942. godine.
U tom cilju
NAREUJEM
1) I brigada prikupie se pred m r a k 23. tekueg meseca
oko kote 1227 i jugoistono od ove kote. Obezbeujue delove
isturiti na Veliki Rat, kao i na Kauni Sumi oko kote 1405.
P r e dolaska glavnine na naznaeni prostor potrebno je
ranije uputiti pojedine ete da rasteraju etnike zasede na
tom pravcu i obezbede izbijanje i razmetaj glavnine.
Pravac k r e t a n j a do navedene prostorije izviati. Izgleda
da bi bio najbolji pravac kretanja: Zamrten, Vide, Konjske
Vode, Olji Do, selo Jelaca. Blagovremeno putovou pronai.
2) III brigada prikupie se pozadi, juno od I brigade na
prostoriji oko kote 1151.
5) I i II brigada uspostavie patrolnu vezu preko kote
1090.
Veza sa tabom kod kote 1137, gde da nam sve brigade
upute kurire poto oni budu upoznati s mestima tabova
brigada.
6) Na mestima prenoita odnosno predanita, mogu se
loiti vatre samo za k u v a n j e jela, birajui zaklonjena mesta.
Svaki pokret vojnika ka oblinjim selima z a b r a n j u j e se.
7) Dobavku h r a n e iz zagorskih sela regulisae drug ia
Janko (Moa Pijade M. V.). Bez njegovog znanja ne sme
se od h r a n e nita dobavljati.
tabovi brigada postarae se da dobiju neto srebrnog i
zlatnog novca za kupovinu hrane.
8) P r e polaska na mar nastojati da se obezbijedi hrana,
bar u mesu, za dva dana.
9) Stanovnicima zagorske optine uputiti 22. tekueg meseca priloeni letak.
10) Sa navedene prostorije pokreti e otpoeti u 20 asova
24. tekueg meseca i to:
Desna kolona: II brigada, tab, IV brigada, pravcem urovo Brdo, Vihovac, kota 1124, Mosorovii, Vlaholje (kota 1086)
Premilovo Brdo, evojako vrelo, Vrhovina, Goenovii, u ijoj e blizini biti predanak . . .
Leva kolona: I i III brigada, pravcem kota 1120, Podkraj,
kota 1001, Mjehovina, Boanovii, Premilovo Brdo, a odavde
pravcem koji je naznaen za desnu kolonu.

Stareinskom kadru saoptavati samo jednodnevne m a r eve.

11) Kod dnevnih pokreta paziti na osmatranje iz vazduha,
pa se kretati po m a n j i m grupama (bataljoni). Jedinice treba
da se kamufliraju, a zatim i sklanjaju na pojavu aviona.
12) Pri prolasku pored Kalinovika zadrati potpunu t a j nost. Neprijateljski osmatrai sa automatskim orujem verovatno se nalaze na koti 1187, 1138, kao i na Vranjoj Glavi.
Kalinoviku posadu sainjavaju oko 300 ustakih i hrvatskih
(misli se na domobrane M. V.) vojnika.
15) Pri prelasku puta kod Kalinovika obezbediti se manjim
bonim zasedama udaljenim od mesta do 500 metara. Po prelazu kolona odeljenje e se sviti na zaelje. .. . 8

Pokret sa Zelengore
Pripreme za pokret uspjeno su obavljene. P r e d a h i odmor na
Zelengori dobro su doli za sreivanje jedinica. Pokret se oekivao
sa velikim interesovanjem i nestrpljenjem. Kada se doznalo za
pravac, borci su razumjeli da nema nita od njihove velike elje
da se ide ka Srbiji. Bilo im je jasno da je tako neto odloeno
za due vrijeme, j e r se ilo u sasvim suprotnom pravcu. Sada su
i Crnogorci, kao i njihovi drugovi iz Srbije prije pola godine,
odlazili dalje od svog rodnog k r a j a . Tako im je i to postalo zajedniko.
I poslednji dan na Zelengori iskorien je za pripreme za
mar. tabovi i komande su prouavali zadatke 9 i sa n j i m a upoznavali borce, u m j e r i u kojoj je to bilo odreeno. A to je bilo
djelimino, zbog konspiracije. Partijska organizacija i politiki komesari neumorno su objanjavali kako se treba odnositi prema
narodu u krajevima kroz koje e se prolaziti, i uopte o radu i
dranju proletera. Naglaavano je ono vjeito, da se borci m o r a j u
pravilno odnositi prema imovini seljaka, od njegove kue pa do
usjeva. Vrhovni tab je naredio da sve to je borcima potrebno,
od naroda mogu nabaviti samo za to odreeni ljudi, i to jedino
kupovinom. 10
Brigade su, kad je dolo vrijeme pourile ka koncentracijskoj
prostoriji. Klecala su koljena izgladnjelih boraca, uljali su im
ramena pukomitraljezi i torbe sa municijom. Ali se i pjesma ula.
Jedino su se nosioci pukomitraljeza ee mijenjali nego to je
bilo uobiajeno. A nosili su ih i komandiri i komesari, j e r tada
je to bilo avolski teko. Jai su priskakali u pomo fiziki sla8 Zapovijest Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 189, str.
395399.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 52.

bijima i smjenjivali ih poslije kratkog vremena. Ta mala pomo

bila je neobino velika, i ostala duboko u sjeanju boraca, j e r
tada je bilo tee nositi pukomitraljez pola sata nego u drugoj;
prilici i itav dan.
Vrhovni tab je uradio sve to se moglo uraditi da kolone
bezbjedno preu preko prve komunikacije. Poslata su pisma etnicima u kojima im je reeno da ne napadaju partizanske kolone.
Zauzvrat, nee ni one njih. Ipak etnici ne bi bili ono to jesu
kada bi pristali na neki razuman sporazum. Kod sela Jelaca doekali su iz zasjede kolonu 1. proleterske brigade. Zasjeda je bila
loe postavljena, otvorila je vatru sa velike daljine. Brigada nije
imala gubitaka. Vrhovni komandant je tada naredio da se etnici
razjure i, naravno, kazne.
Komandant 1. proleterske brigade povjerio je t a j zadatak
1, 3. i 6. bataljonu. Borci su se ve bili zaeljeli borbe, a i to
je bila prva prilika poslije Gata da etnici ponovo ponu da
plaaju za svoje zloine. Na znak za napad, neto poslije ponoi,
25. juna, bataljoni su krenuli na Jelaac sa svih strana. etnici
su panino, bez borbe, pobjegli ka Kalinoviku ili se posakrivali
po umama.
Plijen u oruju i drugom bio je neznatan. Ali nareenje da se
kazne etnike starjeine oduzimanjem h r a n e i stoke, omoguilo
je da se borci nahrane, prvi put poslije vie od mjesec dana m a r eva, borbi i gladi. Sve ono to je ostalo kao rezerva upueno je
u Vrbnicu bolnici i 5. brigadi.
Brigade su 25/26. juna prele cestu UlogKalinovikTrnovo. Juna kolna, 1. i 3. brigada, prela je cestu bez sukoba
sa neprijateljem. Meutim, kolona je bila duga i mar je trajao
10 asova. Stab brigade zato je sugerirao Vrhovnom tabu da:
ovoliki marevi sa ovolikom kolonom izgledaju veoma neekonomini i da bi trebalo ili skratiti etape, ili smanjiti kolonu
ili odrediti njenim delovima razne puteve. 11
Svakako, to je bilo dobro zapaanje i korisno iskustvo, ali na planinskom zemljitu, jo preko teritorije koju kontrolie neprijatelj,
bilo je teko birati puteve i pravce kretanja.
P r i j e prelaska ceste 1. proleterska brigada je ostavila 6. b a t a ljon u Oljem dolu, da prihvati 2. bataljon 4. brigade, koji je
potjerao oko 3 000 grla stoke i neto namirnica za bolnicu i 5.
brigadu, a poslije prelaska ceste 2. bataljon je postavljen juno od
Kalinovika, da obezbijedi vezu i prelazak 6. bataljonu. Neprijatelj
je cio dan 26. juna uznemiravao 2. bataljon na Premilovom brdu f
ispadima etnika i artiljerijskom vatrom. 12
Neprijatelj je bio iznenaen pojavom tako jakih partizanskih
snaga, pravcem njihovog kretanja, brzinom i energinou dejstva.
Komandant 3. domobranskog zbora u Sarajevu predlagao je komandantu 718. njemake divizije da pokrenu svoje jedinice p r e ma Kalinoviku; komandant 6. italijanskog korpusa iz Mostara je

obavijestio svoju pretpostavljenu Komandu za Sloveniju i Dalmaciju o pojavi jakih partizanskih grupa kod Kalinovika i, poto su
Italijani bili napustili tu zonu, nudi pomo domobranima u bombarderskoj avijaciji; ustae i andarmerija u Foi, oko 300 vojnika,
alarmirani su tek kad je kolona prola; etnici nijesu imali snaga
da napadnu partizane. U Kalinoviku je bilo samo oko 120 domobrana iz 7. ete 7. puka, sa 26 andarma i 10 Italijana, neto
dobjealih etnika, sa jednim brdskim topom. Oni su strahovali,
oekujui napad na Kalinovik, i stalno traili pomo. Tako je
praktino izostalo reagovanje neprijatelja na pojavu kolona proleterskih brigada. Jedino su italijanski avioni neprekidno izviali
i bombardovali, najjae Gvozno polje. Djelovi 3. domobranskog
zbora iz Sarajeva i oko 180 etnika iz Uloga stigli su u Kalinovik
tek kada su sve kolone ve bile prele cestu. 13
arka sa etnicima kod Jelaca poveala je neizvjesnost u
daljem k r e t a n j u kolona. Realno je bilo pretpostaviti da do slinih
sukoba moe doi i u drugim selima, kroz koja kolone treba da
prou, s obzirom na to da je u n j i m a bilo etnika ili muslimanske
milicije. Zbog toga Vrhovni tab ve poslije prvog dana mara
preispituje svoju odluku o marruti i dosledan svom stavu da se
na maru izbjegavaju arke, da se jedinice nigdje due ne zadravaju i da se to m a n j e zamaraju, mijenja mar-rutu. Umjesto
predvienim pravcem izmeu planina Visoice i Treskavice on
upuuje sve jedinice jednom stazom preko Treskavice. 14
Kolona se kretala dosta sporo, ali je zato bila bezbjednija.
Iz rejona Trnova neprijatelj je mogao da je osmatra kako prolazi, ali malim snagama, koje je tamo imao, nije mogao nita drugo
da preduzme sem da povea opreznost i da razmilja o tome kako
da se spasava ako bude napadnut.
Brigada je izbila 27. i 28. juna na vrhove Treskavice. Tu ju
je zahvatilo veliko nevrijeme. Kia noena vjetrom stalno je zasipala borce, a uz to gusta magla i no onemoguavale su pokret.
To je poveavalo opasnost da m a n j e grupe etnika ili ustake
milicije, koji su dobro poznavali teren, uznemiravaju kolonu brigada i prepadima joj nanose gubitke. Zbog svega toga moralo
se zanoiti, na nadmorskoj visini od oko 2 000 m, na gotovo golom
terenu, samo djelimino pokrivenom zakrljalom smrekom. Vjetar
je duvao velikom brzinom, a kia bila ledena. Zasipala je neza! M. Lekovi, navedeno djelo, str. 4851.
B. Jankovi, etvrta proleterska brigada, VIZ, Beograd 1975, str.
Dnevni izvjetaj komandanta 3. domobranskog zbora,
A-VII,
NDH, k. 71, f. 2, d. 14.
Izvjetaj andarmerijske stanice Jele, A-VII, fond NDH, k.
f. 5, d. 11.
Izvetaj komandira andarmerijske stanice u Kalinoviku, A-VII,
NDH, k. 146, f. 6, d. 16.
A-VII fond italijanske dokumentacije k. 421, f. 3, d. 10. i 19.
14
Izvjetaj naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 4, d.
str. 407.

78.
fond
155,
fond
195,

tiene borce sa svih strana. Bilo je ljeto i prije toga je brigada

bila skoro itav mjesec dana na toplom hercegovakom kamenjaru,
pa su borci bili pobacali injele. Hladnoa je probijala do kosti.
Ipak su uspjeli da naloe vatre i da ih slabake odravaju. Zbijali
su se jedan uz drugoga pa se zajedno ogrtali onim to su imali;
jednim atorskim krilom i po nekoliko boraca. Neki su pokuavali
da se zatite, bar od v j e t r a , granicama smreke. U 3. bataljonu
grupa boraca je iskoristila kou zaklanog vola da se ogrnu. Ta
no je ostala u sjeanju proletera kao jedna od najteih ratnih
noi. Nevrijeme je moda izgledalo i stranije nego to je bilo j e r
je udarilo na borce omravjele uslijed dugog gladovanja. Ipak
niko nije stradao, ali je ostalo: Smrzosmo se usred leta, na
Vidovdan. 15
Kolona proleterskih brigada oprezno se sputala niz strme
strane Treskavice. Znalo se da u selima izmeu Treskavice i Bjelanice ima andarma i muslimanske milicije, ali i da ne predstavljaju neku snagu. Ne elei nepotrebne arke Vrhovni tab
je naredio komandantima brigada da upute zahtjev miliciji da
pusti partizane da mirno prou. tab 1. brigade je uputio takvu
poruku po obanima, ali predstavnici seoske vlasti nijesu doli na
pregovore.*
Zandarmi i milicija malo su pripucali i onda se rasprili. Iz
sela su pobjegli ak i ene i djeca. Tek kada su se uvjerili da
im partizani ne ine nikakve neprilike, iz ume se vratilo n a j prije nekoliko staraca, a zatim ene i djeca.
Brigade su se zadrale u selima izmeu Treskavice i Bjelanice kratko vrijeme kako je i bilo predvieno. Jedinice su dobro
nahranjene, j e r su ta sela bila bogatija nego se pretpostavljalo.
Naroito je bilo u izobilju mlenih proizvoda. Bilo je seljaka koji
* Pismo taba 1. proleterske brigade.
Brao Muslimani i Srbi!
Silom prilika prolazi kroz ovaj va kraj jedan partizanski odred. Mi
nemamo nikakvih neprijateljskih namera prema vaem stanovnitvu a isto
tako ne mislimo da diramo u vaa sela, ve da proemo mirno bez svakog
sukoba sa vama. Od vas traimo da se prema naim partizanskim vojnim
jedinicama odnosite prijateljski i bratski, jer vam je sigurno poznato da
partizani nisu nikada nikome naao uinili ko nije otvoreno istupao protiv njih.
Da bi se ovde izbegao svaki nesporazum i prolevanje bratske krvi
pozivamo vas da jo u toku ove noi poaljete vau delegaciju na Trokulsko
Vrelo kod vaih katuna gde emo se o svemu bratski sporazumeti. U isto
vreme saoptirte vaim seljacima i porodicama da se ne trebaju niega
bojali, da e u nama nai svoje prijatelje koji nee nikoga dirati i uznemiravati.
Sa bratskim pozdravom
za tab partizanskog odreda
komandant
Koa Popovi1
15

18

Dnevnik Koe Popovia, kao pod br. 12.

Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 9, d. 1.
Anegdote, Prva proleterska, knj. 1, str. 370.
Pako Romac, Borbe, str. 165.
Pismo taba 1. proleterske brigade A-VII, fond NDH, k. 146,

su imali nekoliko stotina ovaca. Hrana je prikupljana organizovano.

Nita nije oduzeto seljacima bez pristanka i bez nadoknade. Bili
su iznenaeni takvim postupkom, ali su i dalje ostali nepovjerljivi.
Pojava partizanskih snaga izmeu Treskavice, Igmana i Bjelanice prilino je uznemirila neprijateljski garnizon u Sarajevu. Tada
je on sigurno znao da se radi o 34 brigade, dobro naoruane.
Doznao je i da se one nee due zadravati na tom terenu, ali ga
je zabrinjavalo to to nije mogao procijeniti njihove namjere.
Uz to, neprijatelja je zabrinula i injenica da se jaka grupa partizana pojavila ba na teritoriji koju su Italijani napustili na
osnovu Zagrebakog sporazuma i koja jo nije bila organizovana
za odbranu. Sve je to toliko zbunilo neprijatelja tako da nije
preduzimao ni ono to je mogao sa snagama sa kojima je raspolagao. Ono malo snaga to je prikupio uputio je da brane Trnovo,
to takoe govori o njegovoj potpunoj zbunjenosti. 17

Napad na prugu Sarajevo Konjic

U selu Presjenici Vrhovni tab je razmotrio 30. juna situaciju i
odluio da sa brigadama pree komunikacije (cestu i prugu) Saraj e v o Konjic i izbije na planinu Bitovnju. Planirao je da se
pruga pree na irokom frontu, sa brigadama podijeljenim u dvije
kolone. Sjeverna kolona, 2. i 4. brigada, nastupala je preko planine Igmana, a juna kolona, sastavljena od 1. i 3. brigade, preko
jugozapadnih padina planine Bjelanice. Vrhovni tab je tada p r e ao u sastav june kolone. S obzirom na to da je p u t june
kolone bio dui i vodio kroz sela puna muslimanske milicije, ona
je krenula dan ranije da bi u odreeno vrijeme izbila u odreene
rejone, kako bi obje kolone u isto vrijeme izvrile predviene
zadatke. 18
Najvie partijsko i vojno rukovodstvo, CK K P J i Vrhovni
tab, na ovom maru su direktno brinuli da se borci i jedinice
ponaaju besprekorno, da se svi pravilno odnose prema narodu
i da se i na druge naine intenzivno agitaciono i politiki radi na
terenu kojim se prolazi. Vrhovni tab je izdao naredbu o osniv a n j u vojnog suda sa ime su upoznate sve jedinice.
.. . k o j i e na licu mesta suditi svima onima koji uine takva,
za nau vojsku nedostojna dela, a kazne e se primenjivati
prema teini prekraja bilo iskljuivanjem iz nae Narodnooslobodilake vojske ili streljanjem. 1 9
Ta naredba, pored ranije preduzetih m j e r a u tom pogledu, ostavila
je snaan utisak na borce. I sam Vrhovni komandant je jednom
intervenisao da se ona dosledno sprovodi i izgrdio je konjovoce koji
su u selu Lukavcu pustili konje da pasu penicu.
17

M. Lekovi, navedeno djelo, str. 5961.

A-VII, fond NDH, k. 71, f. 2, d. 20. i k. 65, f. 1, d. 18.
i Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 4, d. 198, str. 411.

J u n a kolona lako je razgonila seosku miliciju i izbila blizu

pruge S a r a j e v o Konjic. Vrhovni k o m a n d a n t j o j je 2. jula izdao
zapovijest za n a p a d i prelaz pruge. 2 0 Osnovna ideja Vrhovnog k o m a n d a n t a bila je da dva b a t a l j o n a 1. proleterske brigade n a p a d n u
prugu kod Ratelice, a tri b a t a l j o n a na Brane, likvidiraju n e p r i jateljske posade, porue prugu, unite instalacije i objekte na n j o j ,
zgrade, magacine i druge, obezbjeujui u isto v r i j e m e kolonu
Vrhovnog taba, sa 3. brigadom, koja je nastupala grebenom Ivan-sedla p r e m a Bitovnji.
Vrhovni k o m a n d a n t je naredio da se t a j zadatak izvri brzo
i da se u toku noi, a n a j d a l j e do 3 asa u j u t r o , jedinice obavezno
prebace ka Bitovnji. Ne znajui da u a n d a r m e r i j s k o j stanici na
Ivan-sedlu ima samo 8 andarma, naredio je 3. brigadi da k a s a r n u
blokira i obezbijedi prolaz kolone.
Vrhovni tab je itav ovaj m a r vodio oprezno, brino ispitujui t e r e n i s t a n j e kod n e p r i j a t e l j a radi iznalaenja n a j p o v o l j nijih mogunosti da kolone p r o u sa to m a n j e dodira sa n e p r i j a t e l j e m ili ak bez borbe. I o v d j e je dosledno ostvarivao j e d n o
od osnovnih pravila partizanskog naina r a t o v a n j a : da prihvati
borbu samo onda kad n j e m u odgovara. Poto je v j e t o i spretno
izvukao partizanske snage iz Crne Gore i Hercegovine i reorganizovao ih, sada je nastojao da ih dovede, sa to m a n j e gubitaka,
u p r e d j e l e g d j e su bili povoljni uslovi za dalji razvoj b o r b e i
uspjenije n a p a d e na n e p r i j a t e l j a .
N e p r i j a t e l j u nikako n i j e polazilo za r u k o m da procijeni n a m j e r e g r u p e proleterskih brigada. Kada je s j e v e r n a kolona izbila
na Igman povjerovao je da e pokuati da se probije u istonu
Bosnu. Stab 718. n j e m a k e divizije naredio je 738. p u k u da organizuje odgovarajuu odbranu. T a j puk je o d m a h organizovao borbenu g r u p u i uputio je p r e m a Trnovu, suprotno od pravca k o j i m
su se kretale proleterske brigade, to je proleterima pruilo priliku
da na pruzi S a r a j e v o Konjic rade ta hoe.
P r u g u S a r a j e v o Konjic n e p r i j a t e l j je obezbjeivao veoma
malim snagama, i to slabo. Od S a r a j e v a do R a m e u o b e z b j e e n j u
su bile iskljuivo jedinice NDH, a od R a m e ka Mostaru djelovi
italijanske divizije Mure. Na dijelu p r u g e S a r a j e v o Konjic
bilo je samo 31 andarm, 20 feldandarma i nekoliko milicionara,
pa i oni razbacani du p r u g e i d r u m a . U Pazariu je bilo 18 andarma koji su obezbjeivali p r u g u do tunela. U kasarni na Ivan-sedlu bilo je 8 a n d a r m a .
Grupa proleterskih brigada k r e t a l a se du same demarkacione
linije izmeu italijanske i n j e m a k e okupacione teritorije u t o m
dijelu nae zemlje. Zato su, vjerovatno, Nijemci brinuli svoju
brigu, a Italijani svoju, odnosno i jedni i drugi su bili u iekivanju na iju e stranu g r u n u t i ta j a k a partizanska grupa. Uplaena milicija, koja je pobjegla ispred proletera, javljala je o
velikim partizanskim snagama u n a s t u p a n j u i irila paniku. andarmerijske stanice su se osjeale bespomone pred kolonama,
koje su se u s t r i j e m i l e p r e m a n j i m a i traile h i t n u pomo. Tome

se odazvao jedino komandant eljeznikog ustakog bataljona. Prikupio je 68 ustaa i rano 3. jula uputio ih vozom ka Konjicu. Uz
put ih je rasporedio: 25 u Hadiima, 12 u Tarinu, 10 u Ratelici,
10 na mostu kod Sunja i 11 u b u n k e r u kod nadvonjaka blizu
Podoraca. 21
Grupa brigada je vrlo brzo izbila na prugu. Sjeverna kolona
je napala eleznike stanice Hadie, Pazari i Tarin; juna sve
stanice od Ratelice do Konjica. Na desnom krilu 1. brigade napadali su 6. i 2. bataljon, i to samo na elezniku stanicu u Ratelici, u kojoj je bilo 10 ustaa, 8 andarma i 3 milicionara. Ustae
su se branili iz bunkera pored stanice. Glavni zadatak je imao 6.
bataljon, a 2. je napadao dijelom snaga sa sjeverne strane, i
obezbjeivao kolonu od Tarina. U trenutku kada je 6. bataljon
napao bunker i elezniku stanicu, oko 22 asa, naiao je od
Tarina njemaki oklopni voz. Zastao je u stanici i ozbiljno zaprijetio da onemogui izvrenje zadatka desne kolone 1. brigade.
Reflektori iz oklopnog voza pretraivali su okolinu i mlaz njihove
svjetlosti pratili su rafali iz mitraljeza i pokoja granata iz topia.
Komandant 1. proleterske, Koa Popovi odmah je naredio da se
privue brigadni top 65 mm, koji je imao 16 granata. Artiljerac
sa fronta u Spaniji, sam je nianio i gaao oklopni voz. Ispalio
je tri granate. Nije ga pogodio, ali je trea granata eksplodirala
sasvim blizu voza i, izgleda, dobro uplaila njemakog oficira,
komandanta voza, koji je pokupio 11 ustaa i andarma i pobjegao
ka Tarinu. Drugi bataljon nije uspio da sprijei ni dolazak ni
bjekstvo oklopnog voza, jer nije imao nikakvih sredstava da porui
prugu. Taj voz je proao i kroz raspored 2. i 4. brigade, jer ni
one nijesu uspjele da do tada porue prugu.
Poslije odlaska oklopnog voza zauzimanje bunkera i stanice
bilo je praktino rijeeno. Preostali andarmi su bili prinueni da
se predaju. Zeleznika stanica je spaljena, svi ureaji polomljeni
i pruga poruena na nekoliko mjesta. 2 2
I tri bataljona na lijevom krilu 1. proleterske uspjeno su
prili pruzi. Samo je 1. bataljon naiao na otpor muslimanske milicije u Depima. Povukli su se u jednu peinu, teko pristupanu,
naroito nou, i iz n j e davali otpor. Vjerovatno su pretpostavljali
da im tu niko nita ne moe. Ali im je 1. bataljon doskoio.
Pukomitraljezac Boko Dedeji zakivao im je ulaz u peinu,
dok su se bombai Marko Stanii, Hajrudin Mehinagi i Spiro
Lagator popeli na stijene odakle su uspjeli da ubace bombe u
peinu. Zatim su i oni upali u peinu i natjerali milicionere da
se predaju. Bataljon je zatim izbio na prugu kod Zivanice gdje
Raspored, oruanih snaga NDH na dan 26. juna 1942, A-VII, fond.
NDH, k. 11, f. 1, d. 26 i k. 206, f. 12, d. 13.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 7682.
22 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1990, f. 1/2, d. 1.
Vladimir Dedijer, Dnevnik, str. 162.
D. Pei, Prva proleterska, knj. 1, str. 379. i L. Tatar i M. Mati, Prva
proleterska, knj. 2, str. 596.

nije bilo neprijatelja. Lijevo krilo bataljona prepucavalo se sa

djelovima 1. bataljona 7. puka domobrana, koji su obezbjeivali
Konjic. Ranjena su dva borca.
etvrti bataljon je napadao na elezniku stanicu Brane.
Dok je bataljon prilazio pruzi, u stanicu je uao putniki voz u
kojemu je bilo oko 150 domobrana, sa jednim oficirom, 3 u s t a e
i 4 Italijana. Voz je ostao u stanici, jer je bilo nareeno iz Sarajeva da se svi vozovi zaustave u stanici u kojoj se zateknu u 22
asa. Samo je oko 40 domobrana iz 13 puka imalo puke, ostali
su se uglavnom vraali sa odsustva. Domobranski oficir je odmah
organizovao odbranu stanice sa onim naoruanim domobranima.
Ipak je nije dobro organizovao, jer im je 4. bataljon neopaeno
podiao stanici i iznenada je napao, ta odbrana je ispalila nekoliko
metaka i predala se. Zarobljeno je oko 120 domobrana i 3 Italijana.
Meu zarobljenima je bilo i 15 avijatiara, koji su poslije zavretka
letake obuke u Mostaru, bili odreeni da idu na Istoni front.
Poginuo je jedan borac 4. bataljona, a trojica su ranjena.
Trei bataljon je napadao na elezniku stanicu Podoraac.
Blizu stanice je bio bunker, sa 11 ustaa, i 5 andarma u selu,
koji su se razbjeali poslije prvih plotuna.
Bataljoni su poruili prugu, popalili stanice i eleznike kompozicije i unitili postrojenja. Prvi bataljon je poruio i most
na ivanici. Oko 5 asova bataljoni su krenuli prema Bitovnji.
Trea sandaka brigada, sa Vrhovnim tabom, kretala se du
grebena Ivan-sedla. Jedan n j e n bataljon zauzeo je andarmerijsku
stanicu na Ivan-sedlu. U Bradini nije bilo neprijatelja. Tako su
jedinice june kolone, sa Vrhovnim tabom, veoma lako prele
prugu.2
Vrhovni tab je rano toga dana procijenio da neprijatelj nema
jakih snaga na pruzi, te da nema razloga da se uri sa prelazom
i ostave neporueni mnogi objekti na njoj i most Luka, na kojemu
takoe nije bilo neprijateljskih snaga, pa je naredio 1. proleterskoj
da vrati 1. i 3. bataljon da nastave sa unitavanjem objekata.
Bataljoni su se vratili, 3. ka mostu Luka, a 1. u Podoraac, polomili jo neke instalacije, poruili skretnice i prugu. Sruen je i
veliki most Luka dug 52,5 metra. Njega je neprijatelj uspio da
popravi tek poslije dva mjeseca. Unitene su zupane lokomotive,
okretnica za lokomotive, vei broj vagona, sve stanine zgrade
i sva postrojenja. eleznike ine su polomljene ili iskrivljene
na duini od nekoliko stotina metara. Jedino tunel nijesu mogli
unititi, osim to su pustili dvije lokomotive iz suprotnih pravaca,
da se u punoj brzini sudare negdje u njegovoj sredini.
Napad brigada na elezniku prugu je bio viestruko znaajan. Najprije, to je p r i m j e r n a uspjena akcija partizanskog n a 23 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 1, d. 10.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 8791. i 98100.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 161162.
2. Mihailovi, Rudarska eta, str. 9698.
P. Romac, Borbe, str. 170.
Izvjetaji domobranskih jedinica, A-VII, fond NDH, k. 26, f. 4, d. 54;
k. 56, f. 2, d. 1 i 42; k. 206, f. 12, d. 13.

ina ratovanja kojom je iznenaenom neprijatelju nanijeta ogromna

teta. Prekinuta mu je najvanija saobraajnica koja spaja Hercegovinu i dio Dalmacije sa ostalom teritorijom NDH, i onemogueno
prevoenje za neprijatelja dragocjene ruda boksita. Bio je to dobar
p r i m j e r kako treba pravilno odabrati cilj, rasporediti snage i energino dejstvovati. Izvanredno je iskorien nedovoljno posjednut
meuprostor, III zona, koju su Italijani napustili, a snage NDH
nijesu stigle da posjednu. Taj uspjeh je silno ojaao samopouzd a n j e jedinica a i poboljao njihovu opremljenost. Za neprijatelja
je to bio pravi ok. Pored pretrpljenih gubitaka i ogromne materijalne tete, uvjerio se koliko je bio u zabludi kada je smatrao
da su partizanske jedinice unitene ili bar onesposobljene za vee
akcije. Postalo mu je jasno da su one jo uvijek jake i da su
dobro naoruane.
U ovom velikom borbenom zahvatu ispoljili su se, razumljivo,
i nedostaci. Na primjer, vrlo malo se znalo o neprijatelju i n j e govim snagama, sastavu, rasporedu i organizaciji odbrane. Jedinice
nijesu bile pripremljene da brzo onesposobe prugu (iskidaju ine
ili je zaprijee k a m e n j e m i drugim) pa je neprijateljev oklopni
voz prolazio od stanice do stanice, i to u toku noi, i neoteen
se vratio u Sarajevo. Zbog prevelike opreznosti pruga je brzo
naputena, mada su bataljoni ostali neto vie vremena nego im
je bilo nareeno, iako za to nije bilo razloga. Zatim bilo je nepotrebnog gomilanja jedinica, kao na p r i m j e r u Ratelici, gdje su
dva bataljona napadala na beznaajne neprijateljeve snage.- 4

Osloboenje Konjica
Napad na prugu Sarajevo Konjic silno je uznemirio Nijemce,
Italijane i Pavelievu NDH. Nijemci iz Sarajeva i Italijani iz Mostara odmah su intervenisali, ali samo avijacijom. Prvo su izviali
prugu, da utvrde ta je sa njom. Mogli su da vide samo haos:
ispresijecane kolosjeke, poruene objekte, stanine zgrade koje dogorevaju. Pusto oko pruge, a partizana nigdje. Bombe su bacili
nasumice.
Komandant 718. njemake divizije prvi je pribrano reagovao
i uputio m a n j i dio 738. puka iz Sarajeva ka Hadiima i Pazariu,
a glavne snage orijentisao da sprijee eventualno nastupanje 2. i 4.
brigade ka dolini Bosne. Komandant italijanske divizije Mure
poslao je iz Mostara jednu etu pjeadije i vod minobacaa kao
pojaanje garnizona u Jablanici i Rami. Najugroenijim su se osjeali ustae i domobrani, oruane snage NDH. Komandant 3. domobranskog zbora, poto nije raspolagao svojim snagama, molio je
2
< Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d. 38 i k. 9a,
f. 1, d. 22.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 106108.

Nijemce i Italijane da interveniu. No Italijani su ostali ravnoduni

prema t r a e n j u komandanta 6. domobranske divizije iz Mostara,
navodei kao razlog da je to III zona, koju su napustili prema sporazumu, i da tamo u n j o j ne smiju dejstvovati bez odobrenja vie
komande. Tako je garnizon u Konjicu ostao sam, samo sa snagama
koje su se u n j e m u zatekle. Stalno je traio pomo, ali je
nije dobio.25)
Vrhovni tab je, iako je vratio na prugu bataljone 1. proleterske, i dalje nastavio da ostvaruje plan mara. Junoj koloni je
dao zadatak da 5. jula krene ka Prozoru i cesti ProzorGornji
Vakuf, da bi tamo sadejstvovala sjevernoj koloni. Meutim, istoga
dana poslije podne, Vrhovni tab je na osnovu izvjetaja taba
1. proleterske i drugih obavjetenja da neprijatelj ne reaguje ni od
Sarajeva ni od Mostara, ocijenio da postoji realna mogunost da se
oslobodi Konjic. Time bi se neprijatelju zadao jo snaniji udarac,
unitili vojni objekti u Konjicu, dolo bi se do municije, opreme
i namirnica, a bio bi to i izvanredan politiki uspjeh koji bi pojaao
uticaj NOP-a u cijelom tom k r a j u .
Vrhovni komandant je usvojio prijedlog taba 1. proleterske
i naredio brigadi da napadne Konjic, uz upozorenje da se povee
sa Konjikim partizanskim odredom, da se dobro obezbjedi od
Mostara, i uputstvo da porui sve vojne objekte, a naroito specijalne instalacije za elezniki saobraaj. Trea brigada i 4. bataljon 1. brigade nastavili su mar prema Prozoru prema ranijem planu. 26 )
Posadu Konjica sainjavali su 380 domobrana 1. bataljona 7.
puka, 90 ustaa, 60 andarma i 42 vojnika iz Zeleznikog bataljona.
Pored ostalog naoruanja posada je raspolagala sa 7 mitraljeza i
4 minobacaa. Osim toga, u Konjic je pobjegla i brojna milicija
iz susjednih sela, bojei se dolaska partizana. Moe se pretpostaviti da je ona vie slabila odbranu nego to ju je pojaavala, jer
je irila paniku priama o ogromnim kolonama partizana. Komandant garnizona, komandant 1. bataljona 7. puka domobrana, rasporedio je snage u utvrene objekte u gradu i na okolnim brdima
Repovcu i Pomolu, koja su takoe bila ureena za odbranu. Uzimajui u obzir te dobro ureene poloaje, broj vojnika i naoruanje,
grad se mogao estoko braniti. Komandant garnizona je oekivao
napad u toku noi izmeu 6. i 7. jula, a kada je i ta no prola,
ponadao se da e mu stii pomo u toku 7. jula. 27 )
25 M. Lekovi, navedeno djelo, str. 101114.
Izvjetaj 718. njemake divizije, A-VII, fond njemake dokumentacije,
k. 144, f. 3, d. 18.
Izvjetaj 6. A. K., A-VII, fond italijanske dokumentacije, k. 386, f. 7,
d. 27 i 29.
Izvjetaji domobranskih jedinica, A-VII, fond NDH, k. 12, f. 1, d. 3
i k. 71, f. 2, d. 20.
26 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 9, str. 35.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 115118.
27 Izvjetaji komandanta 7. peadijskog puka, A-VII, fond NDH, k. 36,
f. 2, d. 7; k. 56, f. 2, d. 1 i k. 129, f. 5, d. 15
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 119121.

Stab prve proleterske poeo je odmah da priprema bataljone

za napad na Konjic. Borci su, iako sa malo municije i pokojom
runom bombom, poneseni i poslednjim uspjesima, oduevljeno primili nareenje za t a j napad. Zbog toga su sastanci partijskih i skojevskih organizacija imali vojniki karakter; govorilo se samo o
tome kako napadati i ta u kojoj prilici raditi.
Ipak, te noi do napada nije dolo. Stab brigade nije uspio da
prikupi sve bataljone, bili su previe udaljeni izvravajui ranije
dobijene zadatke, pa je odluio da se napad odgodi. U toku noi
su mala odjeljenja pripucavala na Konjic, toliko da bi plaili i zamarali branioce.
U toku 7. jula tab brigade je detaljno pripremio napad na
Konjic, koji je trebalo da pone 8. jula u dva asa. Za napad su
odreeni 3. 1. 6. i 2. bataljon. Trei bataljon je napadao sa istoka,
na lijevom krilu brigade, preko Zlatara; 1. bataljon desno od njega,
trebalo je da zauzme Repovicu, a zatim da upadne u grad; 6. bataljon je napadao uz desnu obalu Neretve, a 2. bataljon, na desnom
krilu, prvo je morao da pregazi Neretvu i napada uz n j e n u lijevu
obalu, na brdo Pomol koje je bilo klju odbrane Konjica. U stvari,
2. bataljon je trebalo da napada sa mostarskog pravca, otkuda su
branioci oekivali pomo.
U toku 7. jula 6. i 2. bataljon i Konjiki partizanski odred izbili su na prugu KonjicRama, razjurili m a n j a neprijateljska obezbjeenja i iskidali eleznike ine na vie mjesta. Time je garnizon
u Konjicu bio potpuno odsijeen od susjednih garnizona. Drugi bataljon je poslije podne pregazio Neretvu.
Poetak napada 2. bataljona na Pomol trebalo je da poslui
drugim jedinicama za opti napad. Meutim, i tom prilikom se dogodilo neto nepredvieno. Vrhovni tab je dobio obavjetenje da
se od Mostara, preko Jablanice i Rame, kree ka Konjicu jedna
kolona Italijana. Dosledan zamisli da se izbjegavaju sudari sa j a im snagama neprijatelja u toku mara, odmah je uputio kurire 1.
brigadi, sa nareenjem da odustane od napada. Kuriri su n a j p r i j e
stigli u 6. bataljon, preko rijeke dozvali komandanta 2. bataljona i
prenijeli mu nareenje da se vrati, j e r se odustalo od napada. 28 )
Ali nareenje nije blagovremeno stiglo do taba brigade i do 1. i 3.
bataljona, koji su izbili u odreeno vrijeme na polazne poloaje i
ekali da 2. bataljon pone napad. Stab 1. bataljona je ekao jo
oko pola asa poslije ugovorenog vremena za poetak napada, a
onda naredio etama da krenu u napad. Pretpostavljao je da 2. bataljon nije mogao pregaziti Neretvu i da e ostali bataljoni poi
u napad kad uju i vide da je to uradio 1. bataljon. Oko dva i po
asa 1. bataljon je izvrio juri na Repovicu. U prvom naletu je
naiao na snanu vatru neprijatelja, koji je ve nekoliko dana oekivao t a j napad. Tek poslije dva sata borbe bombai su na lijevom
krilu uspjeli da probiju odbranu. Taj uspjeh je uzdrmao cijelu od2 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 2001, f. 6, d. 1; k. 1985, f. 2, d. 2
i k. 1990, f. 2, d. 1.

b r a n u na Repovici; branioci su se prepali da e ih partizani jdsjei

od grada, opkoliti i ive pohvatati. Zahvatila ih je panika i nastalo
je bjeanje. Borci 1. bataljona su jurili niz stranu ne dozvoljavajui neprijatelju da se odlijepi i, u pravom smislu te rijei, na leima su mu preli most i uli u grad. Ceta domobrana u rovovima na Pomolu nije mogla da titi mitraljeskom vatrom ustae
koji su bjeali sa Repovice, j e r ovi nijesu uspjeli da zapale plastove sijena kao ugovoreni znak za povlaenje poto se nijesu mogli
odlijepiti od gonioca. Procjena taba 1. bataljona da e i ostali bataljoni krenuti u napad kad uju borbu kod susjeda, pokazala se
tana. Trei bataljon odmah se uputio, kroz ume Zlatara, na neprijateljske rovove. Domobrani su pobjegli sa Zlatara im je poela
borba. Bataljon je brzo nastavio ka gradu, likvidirao uz put dva
m a n j a uporita i izbio pred kasarnu u kojoj je bilo nekoliko domobrana. Oni su, se gotovo bez borbe, predali.
Dok su 1. i 3. bataljon uspjeno vodili borbu za grad, tabu
brigade je stiglo nareenje Vrhovnog komandanta o obustavljanju
napada i upuivanju bataljona ka Prozoru, prema ranijem nareenju. U isto vrijeme je stigao u tab brigade i komandant 6. bataljona. Stab bataljona je postupio prema n a r e e n j u i odustao od
napada, ali kad je uo borbu na Konjicu pretpostavio je da 1. i 3.
bataljon nijesu dobili to n a r e e n j e i da se mogu nai u tekoj
situaciji. Zbog toga je bataljon samoinicijativno pourio ka Konjicu
da se nae blie, ako tim bataljonima bude trebalo pomoi. Komandant 6. bataljona, Miladin Ivanovi tvrdio je tabu brigade da je
netaan podatak o n a s t u p a n j u 1 000 italijanskih vojnika od Mostara,
jer njegov bataljon dolazi iz tog pravca.
tab brigade je ocijenio situaciju kao povoljnu za nastavljanje
napada na grad i naredio 3. i 6. bataljonu da pregaze Neretvu, da
sadejstvuju 1. bataljonu u oslobaanju Konjica, obavjetavajui o
toj odluci Vrhovni tab. 29 )
Neprijatelj je prikupljao dijelove koji su bjeali sa desne obale
Nertve i jakom mitraljeskom i minobacakom vatrom sprijeavao
dalji prodor 1. bataljona. Oko 9 asova jedna eta 3. bataljona,
koja je pregazila Neretvu, sa istone strane je ugrozila bok i pozadinu neprijatelja na Pomolu. I jedna eta 6. bataljona je p r e gazila rijeku juno od grada. Pojava partizanskih snaga i sa tih
strana izazvala je paniku kod neprijatelja. Uskoro je grad bio osloboen. Veina neprijateljskih snaga iskoristila je to to se nije pojavio 2. bataljon prema Pomolu, i pobjegli su stazom prema Visu,
preko grebena planine P r e n j a .
Osloboenjem Konjica dovrena je i inae sjajna akcija proleterskih brigada na pruzi SarajevoKonjic. To je bio veliki uspjeh.
Prva brigada je zaplijenila 3 mitraljeza, jedan pukomitraljez i
oko 50 000 metaka, i znatne koliine opreme i namirnica. Zarobljeno
je 30 domobrana, koji su puteni da idu kui, i samo 6 ustaa.
Neprijatelju je nanijeta ogramna teta. Demoliran je najvaniji elezniki vor na pruzi SarajevoMostar. U Konjicu je bila
eleznika loionica i u n j o j 24 lokomotive sa zupanicima, pode-

sene za vuu uz Ivan-planinu. Dvije lokomotive su unitene, a ostale samo oteene. Eto, pokazalo se da proleteri nijesu dovoljno
struni za t a j posao. Zapaljeni su svi vojni objekti. Ovoga puta
bataljoni se nijesu urili da napuste grad. Dobro je organizovano
i ruenje objekata i evakuacija plijena. Ruenja su poela jo u
toku borbe. 30 )
Osloboenje Konjica imalo je i veliki politiki znaaj. U samom
gradu bilo je mnogo pristalica narodnooslobodilakog pokreta. Njihovo oduevljenje zaista je bilo veliko. Konjiki partizanski odred
imao je stalne veze sa stanovnitvom grada. Na dan osloboenja
u gradu je odran miting na kojemu je prisustvovao veliki broj
graana. Govorio je politiki komesar 1. proleterske Filip Kljaji
Fia.
Napad na Konjic je bio prva borba 1. brigade za vee i jae
branjeno naseljeno mjesto. Borci i rukovodioci su pokazali veliku
hrabrost i snalaljivost. Za pohvalu je, kao i obino kad se uspije,
inicijativa komandanta 1. bataljona Pera etkovia da pone napad
i komandanta 3. bataljona R a j a Nedeljkovia koji je brzo i energino dejstvovao kad je poela borba kod 1. bataljona. Takoe treba
istai drugarsku brigu i budnost 6. bataljona. Drugi bataljon je
mogao samo da zaali to je daleko odmakao i nije mogao pomoi
svojim drugovima.
Stab brigade je dobro rukovodio cijelom akcijom, i ispoljio
p r i m j e r n u inicijativu i veliku odgovornost, ocenjujui da se zadatak moe izvriti, a da se ne poremte osnovne zamisli Vrhovnog
taba. Opreznost Vrhovnog taba bila je razumljiva; nalagala ju
je opta situacija i tenja da se to sigurnije ostvari glavni cilj.
Osloboenjem Konjica ojaala je vatrena mo jedinica, ne toliko zbog zaplijenjenog naoruanja koliko brojem zaplijenjene municije i jaanjem borbenog morala.
Na alost, desilo se u Konjicu i neto to je pomutilo radost
pobjede borcima 1. batljona, kojemu pripada najvea zasluga za
oslboenje Konjica. Dva njegova borca, dva omladinca, svojevoljno su uzeli iz jedne privatne radionice jedan kaket i jedan sako.
Priznali su to. Iako su bili dobri omladinci i h r a b r i borci, i to im
bio jedini prekraj, ratni sud ih je osudio na smrt! Na strijeljanju
su klicali Komunistikoj partiji i narodnooslobodilakoj borbi. Borci
1. bataljona su teka srca, ali disciplinovano, prihvatili presudu,
svjesni da su ciljevi revolucije i zadaci Partije iznad svega. Ipak
su bili uznemireni i tuni. Politiki komesar ete u kojoj su bili
strijeljani borci, narodni heroj oko Vukievi, kad je poslije 30
godina priao o tom sluaju, nije mogao da sakrije suze.31)
s Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 23.
i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 24.
Izvjetaji predstavnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 18,
str. 57. i 19, str. 58.
Stenografske bjeleke, kao pod br. 28.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 272.
R. Neeljkovi, lanak Rodaci, Kragujevaki bataljon.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 10.
G. Vojvodi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 389.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 143.

Osloboenje Prozora
Prelaskom preko komunikacija SarajevoMostar izvren je n a j vaniji dio planiranog mara grupe proleterskih brigada na zapad,
ka Bosanskoj krajini. Vrhovni tab je odmah uoio da mu nastala
situacija prua nove mogunosti za akciju. Nijemci su bili okupirani
borbama na Istonom frontu, pa su i od Italijana traili da tamo
upute jednu novu armiju. To je doprinijelo da izostane njihova
aktivnost, jer su oni bili jedina snaga koja je mogla neto uiniti
protiv jake grupe proleterskih brigada. Sve je spalo na snage NDH.
Komandant 3. domobranskog zbora iz Sarajeva, kroz ije operativno podruje je prolazila grupa proleterskih brigada, nije
raspolagao snagama da zaustavi njihov prodor. Italijani su bili
povukli svoje jedinice iz III i II okupacione zone, a 3. domobranski
zbor nije imao snaga ni da posjedne naputene garnizone. Glavni
tabovi domobranske i ustake vojske pokuali su da pronau bar
neku jedinicu koju bi mogli izdvojiti za dejstvo u ugroenom p o d ruju. Od 10. do 12. jula iz Sarajeva je n a j p r i j e upuen jedan bataljon crne legije i jedna ustaka eta, i iz Zenice jedna polueta
i sa Ivan-planine 1. bataljon 15. puka, bez 1. ete. 32 )
Vrhovni tab je bio u povoljnijoj situaciji. Iako mu nijesu bila
poznata razmimoilaenja izmeu Italijana i NDH on je, prema
otporu, jaini neprijateljskih snaga i brzini njihovog reagovanja,
procijenio da je neprijatelj u cjelini iznenaen, zbunjen i trenutno
slab. Tih dana Vrhovni tab je dobio i obavjetenja o uspjenom
razvoju ustanka u Bosanskoj krajini, Dalmaciji i Sloveniji. U z i majui u obzir sve te elemente Vrhovni tab je naredio 2. i 4, brigadi da nastupaju u pravcu Gornjeg Vakufa, a 1. i 3. brigadu je
uputio ka Prozoru.
Poetkom jula u Prozoru je bilo svega desetak andarma. Oni
su svakodnevno dobijali izvjetaje o pribliavanju jakih partizanskih snaga i neprekidno su traili pomo. Uskoro je stigla jedna eta
20. ustakog bataljona i vod mitraljeske ete 9. pjeadijskog puka
domobrana, a 11. jula jo i 3. eta 17. ustakog bataljona. U Prozoru
se tako prikupilo oko 450 vojnika. 33 )
Vrhovni tab je dao zadatak 3. brigadi i 4. bataljonu 1. brigade
da oslobode Prozor. etvrti bataljon je napadao pravcem Gornji
VakufProzor i trebalo je da prekine vezu izmeu ta dva grada.
Dva bataljona 3. brigade napadali su sa juga i istoka, tako da je
grad bio gotovo opkoljen. 34 )
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 1, str. 7.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 122126.
Domobranska dokumenta, A-VII, fond NDH, k. 36, i. 2, d. 1.
Italijanska dokumenta, A-VII, fond italijanske dokumentacije, k. 421,
f. 3, d. 28.
32
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 141148.
Izvjetaj 3. domobranskog zbora, A-VII, fond NDH, k. 71, f. 2, d. 26. i 3B.
88
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 134.
A-VII, fond NDH, k. 56, f. 2, d. 7. i 9; k. 71, f. 2, d. 55. i k. 204,
f. 12, d. 1.

U vrijeme priprema napada 4. bataljon je nastupio u pravcu

Makljena, orijentiui se ka Prozoru. U trenutku kada se vod 3.
ete pribliavao serpentinima na putu ka Makljenu iznenada je izbila od Gornjeg Vakufa 3. eta 17. ustakog bataljona crne legije.
Vod 4. bataljona naao se izmeu ustaa te ete i onih koji su branili grad. Vjetim manevrom i prebacivanjem, pod zatitom mitraljeske vatre, proleteri su se ipak izvukli bez gubitaka.
Prva eta se povukla na Krmsku glavu, gdje je pokuala da
zaustavi nastupanje crne legije. Ustae su izvrili juri i primorali
je na povlaenje. Tom prilikom je smrtno ranjena Olga Jovii,
politiki komesar 1. ete 4. bataljona, prva ena politiki komesar
u 1. proleterskoj brigadi, predratni lan Partije, studentkinja tehnike, neustraivi borac i izvanredan drug. Proglaena je za narodnog heroja. I rudarska eta se povukla pod jakim pritiskom ustaa.
Tako je bataljon, umjesto da izbije na polazne poloaje za napad,
bio prinuen na odstupanje. Stab bataljona je procijenio da je odbrana Prozora jaa nego se oekivalo i predloio je Vrhovnom
komandantu da tamo poalje jo snaga, jer. . . teta bi bilo da
nam pobegnu i odnesu oruje. 35 )
Ni jedinice 3. sandake brigade nijesu uspjele da zauzmu
polazne poloaje za napad na grad. Neprijateljska avijacija bila je
veoma aktivna i stalno izviala i bombardovala okolna sela. Nanijela je brigadi znatne gubitke.
Prvi neuspjeh u napadu na Prozor iznenadio je Vrhovni tab.
On je bio obavijeten da u gradu ima 150200 ustaa, domobrana
i milicije i smatrao je da to nee biti teak zadatak za tri proleterska bataljona. Meutim, im je Vrhovni komandant obavijeten
0 jaini otpora neprijatelja, odluio je da se napad odloi za 24 asa
1 da cijela 3. sandaka i 4. bataljon n a j p r i j e r a s t j e r a j u neprijateljske grupe sa okolnih brda a onda, 13. jula, u zoru napadnu i na
varoicu. 36 ) On ni ovom prilikom nije bio upoznat da je u grad
stigla crna legija i da je garnizon dvostruko jai nego se pretpostavljalo.
Prema planu 4. bataljon je napadao na Kozje stijene i Debelo
brdo, a etiri bataljona 3. brigade obuhvatili su grad sa juga i jugoistoka, do sela Majdana. Peti bataljon je posjeo poloaje na
Makljenu.
Odbranu u samom Prozoru je organizovala crna legija a druge
snage su isturene na okolne visove, koji su dominirali Prozorom. 37 )
Napad na Prozor poeo je u 8 asova, sa tri asa zakanjenja.
Najprije je 5. bataljon rastjerao grupu ustaa sa Makljena, a 4.
bataljon 1. brigade zauzeo Kozje stijene i tako stvorio mogunost
za upad u Prozor. Tada su sve jedinice krenule u napad na grad.
Neprijatelj se uporno branio iz bunkera, rovova i nekih utvrenih
kua. Naroito je bila jaka odbrana Kule, iz koje je neprijatelj
dejstvovao jakom mitraljeskom i minobacakom vatrom. Proleteri
su morali da zauzimaju rov po rov. Kada je topi pito pogodio
5 izvjetaj taba 4. bataljona, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 25.
36
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 56, str. 151.

neprijateljev minobaca, nastalo je kolebanje, naroito meu ustaama 3. ete 20. bataljona, u kojoj su bili sami mladii, gotovo jo
djeca. To im je bio prvi vatreni okraj. Oko podne ustae su pobjegle iz rovova i bunkera u centar grada, a onda se organizovano
povukli u pravcu Gmia. Tako je Prozor osloboen. 38 )
Osloboenje Prozora mnogo je znailo za 3. brigadu kojoj je
to prvi vei uspjeh od kada je stalno sa 1. brigadom.

Borba za osloboenje ita

Jo dok su trajale borbe za Prozor Vrhovni tab je prebacio glavninu 1. proleterske juno od Prozora u sela Paroi, Skrobuanu i
Donju Vinjevicu. Na tom terenu brigada je bila u isto vrijeme i
lijeva pobonica cijele grupe brigada. 39 ) Na molbu komandanta 1.
brigade, Vrhovni komandant je dozvolio da se brigada odmori j e dan dan poslije zamornih mareva i borbi.
Poslije toga odmora brigada je izbila zapadno od Prozora u
sela Podbor, Kopie i it, da ih oisti od ustake milicije i pripremi se za nastupanje prema Ravnom gdje je trebalo da se sretne
sa partizanima iz Bosanske krajine.
Naselja oko Sita uglavnom su bila proustaki raspoloena.
Tome su najvie doprinijeli tri fratra, sa gvardijanom samostana.
U Situ je bilo 16 andarma. Njima i fratrima stigao je u pomo,
9. jula, vod ustake ete 17. bataljona 27 vojnika. Zajedno su
organizovali odbranu. Tvrdi zidovi trospratnog samostana, sa malim prozorima, zvonik crkve i poloaj samostana na uzviici koja
je dominirala okolinom, pruali su idealne uslove za organizaciju
odbrane. Na zvonik crkve branioci su postavili pukomitraljez iz
kojega su mogli tui svaku taku na zemljitu oko samostana. Na
ivicama sela kopani su rovovi.
U napadu na Sit uestvovali su 1, 6. i 3. bataljon. Drugi je
bio u rezervi. Oni su u zoru u snanom naletu upali u rovove, ali
su tek poslije petoasovne borbe uspjeli da istjeraju neprijatelja.
Nekoliko ustaa i andarma je ubijeno, 3 su zarobljena, neki su
uspjeli da se provuku izmeu jedinica i pobjegnu, a 4 andarma, 14
ustaa, 4 milicionera i tri f r a t r a su se zabarikadirali u samostanu.
Prema jaini vatre bilo je oigledno da se oni nee predati do
poslednjeg metka. Stab brigade je bio u dilemi ta da radi. Bezmalo sva okolna sela su katolike vjeroispovijesti pa bi paljenje
crkve i samostana vjerovatno negativno politiki djelovalo. Ipak,
ss Stenografske bjeleke, A-VII, k. 2001, f. 2, d. 2.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 274.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 193199.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 163165.
M. Dugali, Lj. Miloevd, V. Milovi, S. Varga i B. Jaki, lanci
Prva proleterska, knj. 1.

odluio je da se zabarikadirani neprijatelj gaa iz minobacaa,

jer drugog rijeenja nije bilo. Od osam mina pet su pogodile cilj:
Vatrom iz minobacaa prvo je zapaljena konjunica. Sa n j e se
vatra prenijela na crkvu. Dvojica ustaa, sa pukomitraljezom, ubijeni su u t o r n j u crkve, a ostali su se povukli u zgradu samostana
i nastavili otpor. Plamen je zahvatio i dio zgrade samostana, ali
ustae su uspjele da ga ugase. Zatim je grupa boraca 3. bataljona
ubacila u samostan zapaljene flae sa benzinom. Ustae su i tu
vatru ugasili i uporno bombama sprijeavali prilaze zgradi. U toku
noi pala je jaka kia i vidljivost se veoma smanjila. Fratri, ustae i andarmi iskoristili su pomrinu i grmljavinu i uspjeli da
se izvuku iz samostana. Pro vukli su se na spoju izmeu 1. i 3.
bataljona i pobjegli. Uhvaeni su samo gvardijan, sa pukom, jo
jedan f r a t a r i jedan andarm.
Brigada je pretrpjela velike gubitke 7 mrtvih i 10 ranjenih.
U toj borbi protiv male grupe fanatika izgubila je dva puta vie
nego u borbama na pruzi SarajevoMostar i za osloboenje Konjica i Prozora. 40 )
Na osloboenoj teritoriji oko Prozora ostali su 2. i 6. bataljon.
Dobili su zadatak da u politiki i vjerski zatrovanoj sredini obj a n j a v a j u ciljeve partizanske borbe, sprijeavaju dalje bratoubilako klanje i da organizuju etvu penice na velikom manastirskom imanju. Sela su sa neizvjesnou oekivala dolazak stranih
proletera. Strah ih je bilo i zbog toga to je iz n j i h bilo dosta
koji su ubijali i palili susjedna srpska sela Ravno i Vukovsko. Oekivali su osvetu. Umjesto osvete doekali su proletersku visoku
politiku svijest i irokogrudost. Uspjeno su objanjavali seljacima zbog ega je zapaljena crkva, i reeno im je da su f r a t r i
crkvu pretvorili u bunker, da su sa propovedaonice sipali smrt
iz pukomitraljeza, da su bili najzatrovaniji inspiratori borbe protiv partizana.
Dranje i rad proleterskih jedinica urodio je plodom. Neki
seljaci su odmah, na poziv taba brigade, predali oruje, a muslimansko selo Kopii je uglavnom prijateljski doekalo partizane.
Narod je sticao sve vie povjerenja u partizane, saraivao sa njima,
pomagao u etvi, uestvovao na priredbama, zborovima i igrankama.
I rado je prodavao svoje proizvode. Iz nekih od tih sela prijavili
su se i prvi dobrovoljci u partizane. 41 )
I neprijatelj je priznavo da su partizani dobro postupali sa
narodom i da imaju uspjeha. U izvjetaju velikog upana Plive i
Rame pie, na primjer, i ovo:
. . .Mora se priznati da su ovi banditi imali dosta odmjeren
takt prema seljakom dijelu naroda i da su ga uspjeli uglav40
Izvjetaji taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1 d. 27 i
28. i k. 3, f. 2, d. 40.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1990, f. 2, d. 1. i k. 1985, f. 2, d. 2.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 200202.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 141142.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 165.

nom neutralisati, a gradsko stanovnitvo mahom za sebe i svoju

ideologiju dobiti. 42 )
Osloboena Prozorska kotlina dobrodola je grupi proleterskih brigada da malo predahne i kao baza za dalje nastupanje i za vezu sa
Hercegovinom i Crnom Gorom. Bogata prispjela etva na velikom
samostanskom i m a n j u omoguila je dobru ishranu iznurenih jedinica i ranjenika.

Napad na Bugojno
Sredinom jula Vrhovni komandant je naredio 2. i 4. brigadi da
oslobode Bugojno. On je uputio 4. bataljon 1. proleterske u pomo
4. brigadi.
Neprijatelj je bio dovukao jaka pojaanja u ugroeno Bugojno.
U n j e m u je bilo pet ustakih eta 10. i 20. bataljona, tri ete 1.
bataljona 15. puka domobrana i neto milicionera i andarmaukupno oko 900 vojnika. Pored pjeadijskog naoruanja raspolagali su
jednim topom i jednini oklopnim automobilom. Neprijatelj se u u r bano utvrivao, iskopao je rovove i na nekim pravcima postavio
bodljikavu icu. Odbranom grada komandovao je komandant operativne zone 3. domobranskog zbora. inio je to smiljeno i znalaki, enrgino je zaveo red hapsei paniare i neke izbjeglice iz
Prozora. 43 ) Naravno 2. i 4. brigada malo ta su o tome znali.
Napad je izvren izmeu 16. i 17. jula. Bataljoni su naili na
snanu, dobro organizovanu v a t r u i bili primorani da odstupe. etvrti bataljon 1. proleterske napadao je sa dvije ete na Goricu,
koja je dominirala poljem i odbranom grada sa juga, a Rudarska
eta je zauzela centralu. Na pravcu Gorice glavnina bataljona je
doekana iz zasjede i primorana da odstupi. 44 )
Slabo organizovani napad na jaku odbranu Bugojna nije uspio,
Jedinice su se povukle na polazne poloaje. etvrti bataljon je
izgubio jednog borca a trojica su ranjeni. 45 )
Vrhovni komandant je bio veoma nezadovoljan neuspjehom 2.
i 4. brigade i otro im je zamjerio zbog toga. 46 ) Tim brigadama je
naredio 17. jula da organizuju novi napad na Bugojno, da presijeku
komunikacije od Donjeg Vakufa ili da zauzmu ili blokiraju to
Izvjetaj Velike upe Plive i Rame, A-VII, fond NDH, k. 71, f. 4, d. 50.
Kao pod br. 41.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 268.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 202210.
44
Izvjetaji domobranskih jedinica, A-VII, fond NDH, k. 56, f. 2, d. 7.
i k. 195, f. 9, d. 3.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 9, d. 11.
Izvetaj naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 5, d, 30, i
Zbornik, t. IV, knj. 6, d. 154.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 232239.
A-VII, fond NDH, k. 56, f. 2, d. 7. i 10.
4
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 31, str. 92.
43

mjesto. Za t a j napad Vrhovni komandant je pojaao svoje snage jo

sa 1. i 3. bataljonom 1. brigade.
Brigade su odmah poele sa pripremama za drugi napad na
Bugojno. Prvi i 3. bataljon 1. proleterske su 17. jula uvee pristigle, preko Gornjeg Vakufa, kod Bugojna, gdje su se nalazile ostale snage odreene za napad. Nou izmeu 18. i 19. jula 1. bataljon
4. brigade i 4. bataljon 1. brigade su preli preko rijeke Vrbas i
kod Kopia poruili prugu, presjekli cestu Donji VakufBugojno
i zauzeli poloaje sa kojih je trebalo da sprijee dolazak pojaanja
neprijatelju u Bugojno iz Donjeg Vakufa. Neprijatelj je bio svjestan
te opasnosti, pa je u toku dana potisnuo te bataljone sa komunikacije i iz Donjeg Vakufa prebacio u Bugojno jo jedan bataljon
crne legije, jednu etu 5. ustakog bataljona i jedna oklopna kola.
Sa tim snagama garnizon u Bugojnu je bio blizu dvostruko jai
nego prilikom prvog napada na njega.
Prema planu napada glavni udar je trebalo nanijeti sa sjeverozapada, a ne preko Gorice i Gradine, jako utvrenih rejona, ili
preko Vrbasa. Neobavijeten o dolasku novih neprijateljskih snaga
u Bugojno, Vrhovni komandant je 20. jula insistirao da se napad,
koji je bio pripremljen za jedan dan, izvede, smatrajui da je za
unitenje neprijatelja u Bugojnu dovoljno osam bataljona. 47 )
Napad je poeo u odreeno vrijeme. Bataljoni 2. i 4. brigade
doekani su jakom vatrom i nijesu mogli prodrijeti u grad. Prvi
bataljon 1. proleterske je bez tekoa preao preko mosta na Vrbasu
kod aulija, i preko polja upao u prve kue. Uspio je da razbije
nekoliko neprijateljskih grupa i izbije u centar kod crkve, ali je,
kada 2. i 4. brigada nijesu ule u grad, bio primoran da se povue,
izgubivi tri borca. Jedna desetina tog bataljona bila je odsijeena
i ostala u gradu, u jednoj upi, gdje je pritajena provela dan i u
toku slijedee noi se izvukla.
Ni 3. bataljon 1. brigade, koji je takoe napadao preko Vrbasa,
nije imao uspjeha. Bataljon je pregazio Vrbas, dospio do prvih kua,
gdje je doekan jakom vatrom i primoran da se vrati preko rijeke.
U zoru 22. jula napad je obustavljen. Napad nije uspio jer su
brigade oklijevale, nije bilo dobro organizovano ni sadejstvo izmeu
bataljona a, nadasve, zbog toga to su podcijenjene neprijateljske
snage, odnosno to podaci o n j i m a nijesu bili ni priblino tani.
P o m a n j k a n j e obavjetajnih i drugih podataka, ne prvi put, odluujue je uticalo da se doivi neuspjeh. 48 ) Treba rei i to da je
neprijatelj pravovremeno uvidio opasnost koja mu prijeti i doveo
jake snage, da je umjeno organizovao odbranu i da se uporno branio.

str.

Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5,

Izvjetaj naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj.
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5,
Primjedbe predstavnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II,

109.

Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 276.

M. Lekovi, navedeno djelo, str. 265272.
B. Jankovi, 4. proleterska brigada, str. 9093.

d. 38, str. 107.

5, d. 39.
d. 38, stir. 107.
knj. 5, d. 40,

Osloboenje Duvna
Osloboenje Prozora i Scita oznailo je s p a j a n j e grupe proleterskih
brigada sa krajikim partizanima. Time je praktino zavren pohod
brigada prema Bosanskoj krajini. Stvoreni su povoljni uslovi za
nova ofanzivna dejstva, u sadejstvu sa krajikim jedinicama, za
vru vezu sa partizanskim odredima u Hrvatskoj i Sloveniji, za
iri politiki rad i za stvaranje nove slobodne teritorije.
Prva proleterska i 3. sandaka su poslije osloboenja Sita
bile spremne da prodiru dalje, ali neuspjeh kod Bugojna znatno
je pogorao uslove za njihovo dejstvo. Nagomilane neprijateljske
snage u dolini Vrbasa predstavljale su ozbiljnu opasnost. tab 1.
proleterske brigade, iako je dobio zadatak da nastupa prema Duvnu,
kad je u Vukovskom doznao da neprijatelj potiskuje 4. crnogorsku
brigadu ka Gornjem Vakufu, pitao je Vrhovni tab, da li da se
vrati i pomogne 4. brigadi ili da ide na izvrenje predvienog
zadatka. 49 )
Prema dobijenim nareenjima 1. i 3. brigada su krenule ka
ujici i Duvnu, dok su se 2. i 4. brigada zadrale na poloajima
prema Kupresu, Bugojnu i Rami.
Trea brigada je lako oslobodila ujicu i ostala na poloajima
u Donjem Malovanu, na komunikaciji Kupresujica.
Prva proleterska je urila prema Duvnu. Preko mjetanskih
jedinica dobila je podatke o neprijatelju i skicu odbrane grada. U
Duvnu je bilo oko 70 domobrana, 40 ustaa, 30 milicionera i 7
andarma. 50 ) Meu njima su bili i 11 ustaa koji su pobjegli iz
ita, a koji su, uplaeni, paniarski djelovali na posadu. Komandant garnizona je traio pomo iz Livna i Posuja. Komandant
garnizona u Livnu mu je obeao da e poslati pomo, to je i ulivalo malo nade snagama u Duvnu.
tab 1. proleterske je ocijenio da je posada u Duvnu malobrojna i da je moe lako unititi. Zbog toga nije ekao no izmeu
27. i 28 jula kada je bilo predvieno da izvri napad, nego je to
uinio 25. jula. Ipak tab brigade nije poticijenio neprijatelja i u
napad je poslao tri bataljona. Sa sjevera i zapada su napadali 2. i 3.
bataljon, a 6. bataljon sa istoka, preko polja, da bi s te strane
iznenadio neprijatelja, a i da bi mu onemoguio bjeanje prema
Posuju.
Drugi i 3. bataljon su u nastupanju odbacili m a n j e neprijateljske snage iz Mokronoga i Eminova Sela i izbili pred grad 2. bataljon ispred sela Blauja, a 3. ispred Gradine, odakle su doekani
jakom vatrom. Bataljoni su prilegli, prepucavali se gotovo cio dan
sa neprijateljem, uvali borce i ekali da padne no.
Neprijatelj u Duvnu bio je zadovoljan to je u toku dana
uspio da odbije napad partizana, nadajui se obeanoj pomoi iz
Livna. No pomo nije stizala. Jo kada je primijetio partizanske
4 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 41.

kolone preko Kova-planine (bio je to na 4. bataljon) prema Stipaniima, na putu LivnoDuvno, iz sela Sarajlija du ivice Duvanjskog polja prema putu za Posuje, komandant garnizona je uvidio da e uskoro biti obuhvaeni kao u klijetima, pa je, im je
poelo da se smrkava, izvukao ljudstvo i pobjegao prema Prisoju i
Posuju.
Bataljoni 1. proleterske nijesu na vrijeme primijetili povlaenje
neprijatelja sa poloaja i napali su u prazno. Poslije ulaska u grad
bataljoni su priredili manifestacije, a zatim su upueni da gone
neprijatelja. U toku noi oistili su od ustake milicije sva sela oko
Duvanjskog polja. 51
Mada brigada nije uspjela da uniti neprijatelja, cijela akcija
je izvedena smjelo, taktiki je bila dobro zamiljena i, to je n a j vanije, Duvno je osloboeno bez gubitaka. Vrhovni komandant je
bio zadovoljan i u nareenju tabu 1. brigade to je priznao slijedeim rijeima:

.. .Za pohvalu

je vaa

brzina kojom

ste ovoga

puta dej-

stvovali. 52
Politiki rad brigade u narodu bio je nerazdvojni dio cjelokupne
njene aktivnosti, pa je i t a j rad u n j e n i m izvjetajima redovno pominjan. Pored podataka o marevima i borbama, uvijek su iznoena
i zapaanja o tome kako narod doekuje partizanske jedinice. U
Konjicu: . . . n a r o d nas je sa simpatijama doekao; na maru ka
Prozoru i u nekim selima oko ita: .. .narod nas je dobro primio; u Ravnom i Vukovskom: .. .narod nas je doekao sa oduevljenjem; u nekim selima oko Duvna: .. .takoe smo oduevljeno
doekani od naroda; u selu Prisoju: ...seljaci su bili proustaki
raspoloeni, ali su ipak primili nae borce. Razumljivo je to su
Ravno, Vukovsko i neka sela oko Duvna oduevljeno doekali brigadu. Ta sela su pretrpjela strani ustaki teror, klanja, ubijanja,
pljake i paljenja. Preivjelo stanovnitvo je stalno strahovalo od
ustakog garnizona u Kupresu i od nekih proustakih sela. Stanovnici popaljenih sela nijesu u proleterskim brigadama vidjeli samo
svoju zatitu, nego su doivjeli da vide pozitivne promjene u dran j u stanovnitva u dotadanjim proustakim selima, to je uveliko
bio rezultat pojave i politikog rada proleterskih jedinica.
Nailazei na popaljena sela, unitene domove i jame pune
leeva, i. proleterska se ponovo nala u situaciji slinoj onoj oko
Foe i u istonoj Bosni: da sprijeava bratoubilako unitavanje,
da razbija vjeto raspirivanu m r n j u meu ljudima raznih nacionalnosti ili v j e r a i da se bori za ideje bratstva i zajednike borbe
protiv zajednikog neprijatelja. Mnoga ustaka zlodjela nametala
su obavezu da se intenzivno i bez prekida radi na tom terenu.
si Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 30.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 2, i k. 1990, f. 2, d. 1.
Oslobodilaki rat, knj. 1, 3tr. 277.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 291297.
A-VII, fond NDH, k. 56, f. 2, d. 8. i 9, i k. 140, f. 4, d. 3.
Izvjetaj 9. pjeadijskog puka domobrana, Zbornik, t. IV, knj. 7, d.
180, str. 377392.

Borbe oko ujice i Duvna

Pad Duvna je zaplaio i ustako domobranske posade u Posuju
i Livnu. Komandant 9. puka domobrana u Livnu, na osnovu izvjetaja izbjeglica procijenio je da je Duvno napadalo preko 3000
partizana. 53 ) U Posuju je vladala panika i uznemireni domobrani
vie su se spremali da bjee nego da se bore kada se pojave p a r tizani. Paniku su poveavali ustae i domobrani, koji su pobjegli iz
Duvna, i mnogobrojne izbjeglice iz sela oko Duvanjskog polja. Ali
1. proleterska nije nastavila gonjenje prema Posuju, j e r je ve
imala nareenje da se priprema za napad na Livno.
P r o t j e r i v a n j e m ustaa i domobrana iz Sujice i Duvna proirena
je teritorija koju su 1. i 3. brigada oslobodile i povezale sa slobodnom teritorij om u zapadnoj Bosni i Dalmaciji. Na toj slobodnoj t e ritoriji ostali su dva jaka neprijateljeva uporita, ustaki garnizoni
u Kupresu i Livnu. Bilo ih je neophodno likvidirati. Ukoliko bi se
u tome uspjelo lake bi se mogla braniti slobodna teritorija, na
planini Dinari, i stvorili bi se povoljni uslovi za nastupanje prema
dolini Vrbasa.
Na toj teritoriji Vrhovni komandant je stavio pod svoju neposrednu komandu i jedinice 4. operativne zone Hrvatske i partizanske odrede u Bosanskoj k r a j i n i i time znatno pojaao grupu proleterskih brigada. On je odmah poslije uspostavljanja veze sa
tabom 4. operativne zone na planini Cincaru i sa komandama k r a jikih jedinica, naredio, 26. jula, da 3. sandaka brigada, dva
bataljona 4. operativne zone i 5. krajiki partizanski odred napadnu
Livno nou 30. jula. 64) Napad je iz pravca Posuja obezbjeivala 1.
proleterska brigada, koja je dio snaga orijentisala prema Prologu,
iz pravca Bosanskog Grahova jedinice 4. operativne zone i prema
Kupresu 2. proleterska i 3. krajiki odred. Meutim, od tog napada
se odustalo j e r su se od Kupresa iznenada pojavile jake neprijateljske snage.
Poslije pada ujice i Duvna neprijatelj u Livnu naao se odsijeen. Komandant garnizona u Livnu uporno je traio pomo, ak
i od glavnog taba u Zagrebu. esta divizija domobrana, kojoj se
komanda nalazila u Mostaru, u ije operativno podruje je spadalo
i Livno, nije mu mogla uputiti pomo, j e r je za tako neto morala
da trai odobrenje od Italijana. A oni nijesu bili voljni da odobre
slanje takve pomoi, osim u avijaciji, za izvianje i bombardovanje.
Livnu je pomo obeao jedino komandant 3. zbora domobrana,
dijela snaga koje su se nalazile u dolini Vrbasa.
Iz Bugojna je ka ujici 25. jula krenuo bataljon crne legije, sa
vodom oklopnih kola, ne nailazei na otpor, j e r su se partizanske
jednice bile povukle sa tog terena. Manji otpor su mu pruili dijelovi 3. sandake brigade kod Donjeg Malovana. T a j bataljon je

sa Izvjetaj 9. pjeadijskog puka, kao pod br. 51.

28. jula stigao u ujicu. 55 ) Jedan kamion ustaa, sa vodom oklopnih

kola, krenuo je iz ujice ka Duvnu. Dijelovi 4. i 6. bataljona 1. proleterske bili su potpuno iznenaeni. Nijesu oekivali neprijatelja
sa te strane, j e r je tamo bila 3. sandaka, a prema Kupresu i 2. proleterska brigada i 3. krajiki partizanski odred. Ipak su se bataljoni
na vrijeme sklonili sa ceste i uspjeli da izbjegnu vatru oklopnih
automobila. Svega dva borca su lake ranjeni. 5 6
t a b 1. proleterske brigade, poslije tog neugodnog iznenaenja,
brzo je usmjerio jedinice p r e m a Duvnu. Jo u toku noi upueni
su dijelovi 4. i 6. bataljona da izvide jainu neprijatelja u Duvnu.
Jedno odjeljenje 6. bataljona posluilo se lukavstvom. Gonei poljem stado ovaca uli su u grad i uspjeli da otete jedan oklopni
automobil. I dijelovi 4. bataljona uli su u Blauj, ali su naili na
oklopne automobile i vratili se, iako je u selu bilo samo 17 ustaa. 57 )
Brigada nije odmah napala dosta male snage u Duvnu jer nije
imala sredstva za borbu protiv oklopnih automobila, ak ni flae
sa benzinom. Zato je tab brigade i bio vrlo oprezan, uvao je borce.
Vrhovnom komandantu je napisao:
. . . Poto nemamo odgovarajua oruja ne moemo da povedemo uspenu borbu protiv 6 tenkova koji krstare izmeu
Duvna i sela Blaiuja. 58
Neprijatelj je i dalje bio veoma aktivan. Jedna njegova kolona je
pola iz Livna ka Borovoj glavi, u susret snagama koje su nastupale
od Kup resa prema Duvnu. Nju je doekao bataljon Vojin Zirojevi i prisilio da se vrati u grad. Komandant Livna je procijenio da
su partizanske snage oko Livna jake i da nema dovoljno snaga da
se sam probija ka nekom od susjednih garnizona. Zato se orijentisao na organizaciju odbrane oekujui da e u meuvremenu snage
spolja uspjeti da razbiju obru oko grada.
Prodor ustakih snaga iz Kupresa ka Duvnu uticao je na Vrhovni tab da promijeni pripremljeni plan za napad na Livno i da ga
odloi na neodreeno vrijeme. Glavna panja je poklonjena uniten j u neprijateljske kolone koja je prodrla u Duvno. Druga proleterska brigada i 3. krajiki odred bili su vrlo aktivni i napadali su
neprijatelja na pravcu Zloselo-Kupres i pokuavali da presijeku
cestu Bugojno-Kupres kod Velikih i Malih vrata. 59 ) Trea sandaka
brigada spreavala je nadiranje snaga iz Kupresa ka Sujici, a 1.
proleterska je stalno tukla neprijateljske snage koje su se kretale
izmeu ujice i Duvna.
Neprijatelj je ipak postigao uspjeh na duvanjskom pravcu
S obzirom na to da je komandant garnizona u Livnu stalno traio
ss Izvjetaj domobranskih jedinica, A-VII, fond NDH, k. 56,
i k. 71, f. 3, d. 11.
Izvjetaj orunikog krila Sarajevo, Zbornik, t. IV, knj.
str. 317.
5 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 13.
57 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 2, d.

58 Isto.

f. 2, d. 7
6, d.
49.
49.

137

pomo, komandanti ustakih i domobranskih jedinica iz Bugojna

rijeili su da deblokiraju Livno, doture garnizonu municiju i namirnice i svojim dolaskom ojaaju borbeni moral njegovoj posadi.
Nepotpuni bataljon crne legije, praen oklopnim automobilima i
uz podrku artiljerije i avijacije, prodro je 29. jula preko Borove
glave u Livno. Partizanski bataljon Vojin Zirojevi nije mogao
da ga zaustavi. Drugi bataljon 1. proleterske nalazio se na planini Ivoviku i nije stigao da pomogne bataljonu Vojin Zirojevi.
On je itav dan i sam trpio jaku artiljerijsku vatru i avionska bombardovanja. Borce je iznurivala i strahovita e na bezvodnim i
golim brdima Ivovika. Prvi bataljon 1. proleterske i 4. bataljon
3. sandake, koji su bili blizu Suhovrha, takoe nijesu napali tu
ustaku kolonu koja je nastupala ka Borovoj glavi. Nijesu to
uinili jer im je bilo daleko vanije da sigurno obezbijede Vrhovni
tab, koji se nalazio na planini Cincaru.
Brzi pad Borove glave doveo je glavninu 1. proleterske brigade
u vrlo nepovoljan poloaj. Nala se na malom prostoru izmeu
cesta Duvno Kola Livno i Duvno Sujica Livno. Bilo je
rizino zadrati se na tom prostoru oivienom cestama sa kojih je
neprijatelj svakog trenutka mogao preduzeti napad. tab brigade
nije imao dovoljno podataka za iole sigurniju procjenu njegovih
snaga i n a m j e r a pa je odluio da se u toku noi probije preko
komunikacije ujica Livno i na planini Cincaru povee sa 3.
brigadom i Vrhovnim tabom. 00
U toku priprema za proboj tab 1. proleterske je dobio nareenje Vrhovnog komandanta da napadne neprijatelja u Duvnu.
Nareenje je primljeno kasno jer su jedinice ve nastupale ka
cesti u j i c a L i v n o i nije ih bilo mogue vratiti i u toku noi
napasti Duvno. Zato je tab odluio da napad pripremi za iduu
no. Vrhovni komandant se sloio sa tom odlukom. U to vrijeme
2. proleterska je snano napadala prema Zloselu i Kupresu, to je
znatno doprinijelo slabljenju aktivnosti neprijateljskih snaga prema
Livnu i Duvnu. 61
Vrhovni tab je ocijenio da je neophodno unititi neprijateljske snage na Borovoj glavi, sa ijih su dominantnih poloaja mogle
ometati sve trenutne planove proleterskih jedinica, a naroito u
sadejstvu sa snagama u ujici. Sa juga je trebalo da n a p a d a j u
tri bataljona 1. proleterske, a sa sjevera 1. bataljon i bataljon
Vojin Zirojevi. Bataljoni 3. brigade trebalo je da napadaju
ujicu i poloaje na okolnim visovima Suhovrhu i Borku.
I neprijatelj je paljivo analizirao svoj poloaj. Komandanti
njegovih snaga u rejonu Borove glave i ujice, obavijeteni o
jakom napadu partizana na Zloselo i Kupres, ocijenili su da i
Kupres moe pasti i da bi tada njihove snage oko ujice ostale
odsijeene i opkoljene. Pad Kupresa bi potpuno poremetio sve
njihove planove u borbi protiv proleterskih brigada. Zbog toga su
donijeli odluku o povlaenju sa Borove glave prema ujici, sa
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 52.

namjerom da povuku i snage iz Sujice i ojaaju garnizon u

Kupresu.
Bataljoni 1. proleterske pripremili su se za napad u toku noi
na Borovu glavu. Nijesu bili u borbenom kontaktu sa neprijateljem, ali nijesu ni oekivali da e se on povui sa tako povoljnih
poloaja za odbranu. Trea brigada nije te noi napala na Sujicu
i okolne visove.
Neprijatelj se pokazao dovoljno vjet, iskoristio je neaktivnost
1. i 3. brigade i bez tekoa povlaio svoje snage ka Kupresu.
Ujutro 1. avgusta 1. bataljon 1. proleterske brigade, koji se
do tada nalazio na obezbjeenju Vrhovnog taba i pod komandom
3. brigade, uputio se, poto na Borovoj glavi nije bilo neprijatelja,
ka Suhovrhu, na kojem su se vidjele vatre. Kako je paljenje
vatri bio ugovoreni znak o dostignutim poloajima, tab bataljona
je pretpostavljao da se tamo nalazi 4. bataljon 3. brigade, koji je
inae imao zadatak da napadne neprijatelja na Suhovrhu. Zbog
toga se bataljon slobodnije kretao. Neprijatelj ga je primijetio i
pustio da neto dublje ue u njegov raspored, a onda otvorio
estoku vatru sa vie strana i krenuo na juri. Manje iskusna
jedinica testo da bi, tako zateena i iznenaena, izbjegla opkoljavanje i potpuno unitenje. Ali je 1. bataljon i tom prilikom pokazao
svoju borbenu sposobnost i hladnokrvnost. Brzo je zalegao i na
vatru odgovorio vatrom. Borci su i bombama zaustavljali razjarene
ustae crne legije, koji su urili da to prije unite proletere,
uz poklike Hvatajmo ih ive. Razvila se teka borba, na bliskom
odstojanju. Trajala je gotovo cijelo prije podne. Bombe su esto
sijevale, a vatra iz automatskih oruja nije prestajala. Prva i 2.
eta su pomogle 3. eti, koja je prva napala i nala se u najteem
poloaju, da se izvue, a onda su sve tri ete naizmjenino titile
jedna drugu, dok se nisu odlijepile od neprijatelja. Poslednja je
ostala 1. eta. Bataljon je imao 7 mrtvih i 5 ranjenih. Mrtve nije
mogao iznijeti i tek sjutradan su sahranjeni, kad su se ustae
povukli. Ustae su bili doli do poginulih boraca, svakom od njih
ispalili jo po koji metak u elo, izboli ih noevima i bacili niz
stijene. 62
Stab 1. brigade je, im je primijetio u kakvom se poloaju
naao 1. bataljon, odmah uputio 4. bataljon da mu pomogne. Iako
stalno tuen mitraljeskom i minobacakom vatrom, bataljon je
napao neprijatelja u rejonu Borka, zbacio ga sa kose, ali je u
protivnapadu i on bio zbaen sa nje, te nije mogao stii da
pomogne 1. bataljonu.
Jake snage na Suhovrhu i Borku bile su u stvari obezbjeenje
neprijateljskih snaga u Sujici, koje su se organizovano povlaile
ka Kupresu. Jedinice 3. brigade pokuale su da mu sprijee izvlaenje iz Sujice, ali u tome nijesu uspjele. U noi izmeu 1. i 2.
avgusta neprijatelj se povukao u Kupres. Samo je izdvojio vod
2 Izvjetaj 3. sandake brigade, Zbornik, t. IV, knj. 6, d. 78, str. 181.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 119124.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 199200.
M. Stijovi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 453.

ustaa 20. bataljona i vod domobrana i uputio ih da pojaaju

garnizon u Duvnu. Tako 1. i 3. brigada nijesu uspjele da unite
kolonu koja se bila udaljila od svojih garnizona u Kupresu i
Bugojnu. Brigade nijesu sinhronizovano dejstvovale, nijesu ni odravale stalni borbeni kontakt sa neprijateljem i sa zakanjenjem
su napale, kada se on ve izvukao. Nasuprot tome, neprijatelj se
uporno i organizovano borio, vjeto manevrisao, dobro se obezbjeivao, dobro organizovao sadejstvo pjeadije, artiljerije i avijacije. To mu je i omoguilo da izvue svoje jedinice iz neugodne
situacije u kojoj su se nale u rejonu ujice. 03 Ipak, ta njegova
kolona nije izvrila osnovni zadatak. Samo je za kratko vrijeme
odloila pad Livna.
Dok su glavnine 1. i 3. brigade vodile borbu oko ujice, 6.
bataljon 1. brigade, sa kombinovanom etom od pionirskog i topovskog voda, napao je na Duvno, koje je branila eta ustaa iz odbrambenog zdruga Jasenovac, vod 20. ustakog bataljona i vod
domobrana svega 170 vojnika. Bataljon je snanim juriem
skrio odbranu neprijatelja i natjerao ga na povlaenje ka Posuju.
U Duvnu je oslobodio iz ustakog zatvora 30 zatvorenika, koji su
bili osueni na smrt. 04

Napad na Livno
Odstupanjem jake ustake grupe prema Kupresu i ponovnim osloboenjem ujice i Duvna stvorili su se povoljniji uslovi za pripremu ranije odgoenog napada na Livno. Neuspjeh ustake grupe
pokazao je da Nezavisna Drava Hrvatska nema snaga za ofanzivna dejstva na tom terenu, da Nijemci nee da interveniu
preko demarkacione linije i da Italijani nijesu voljni da vode
ma kakvu akciju u naputenoj III okupacionoj zoni, osim avijacijom. Garnizon u Livnu je preputen sam sebi da se kako zna i
moe suprotstavi proleterskim jedinicama.
U Livnu i njegovoj okolini bilo je mnogo aktivista i simpatizera NOP-a. Bataljon Vojin Zirojevi su i sainjavali borci
sa tog terena. Vrhovni tab je imao detaljne podatke, dobijene iz
grada, o sastavu, jaini i rasporedu neprijateljskih jedinica u garnizonu, o utvrenim rejonima i objektima, pa ak i o planu vatre
za objekte koji su titili prilaze du cesta. U Livnu su bile tri
ete 13. puka domobrana i jo 70 njegovih domobrana koji su
pobjegli iz Glamoa, eta ustaa 20. bataljona, milicija i andarmi
ukupno oko 950 vojnika, sa oko 20 pukomitraljeza i mitraljeza
i 2 teka minobacaa, sa velikom koliinom municije. 05
63 M. Lekovi, navedeno djelo, str. 324361.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 4, f. 1, d. 42.
M. Ivanovi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 434.
Bojna relacija 6. divizije domobrana, A-VII, fond NDH, k. 56, f. 2,
d. 8. i 9.
5 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 5, f. 1, d. 10.

Vrhovni tab je odredio mnogo jae snage za napad na Livno

nego kada je planirao prvi napad, a i izvrio je mnogo detaljnije
pripreme. Komandantima jedinica je nareeno da obavezno izvre
izvianje pravaca napada i objekata na njima i da se bataljonske
rezerve kreu tako da onemogue neprijatelju da se probije iz grada
i izvue naoruanje.
Za napad na Livno odreeno je 10 bataljona, sa oko 1800
boraca: etiri bataljona 1. proleterske, tri bataljona 3. sandake,
5. krajiki odred i bataljon Vojin Zirojevi. To nije bio naroito povoljan odnos snaga za napadaa, pogotovu to se radilo o
napadu na vrlo utvren grad, sa nekoliko jako utvrenih objekata
koje su jo Italijani, majstori za tu vrstu posla, uredili za svoju
odbranu: kulu na Baajkovcu, samostan sa zvonikom crkve, fabriku
cementa, etiri kasarne, zgrade andarmerijske stanice, stone stanice, rasadnik i nekoliko zgrada u samom gradu. Najbolje je bila
utvrena kua doktora Mitrovia. Grad je bio djelimino opasan
bodljikavom icom, iskopani su bili i rovovi, izgraeno vie bunkera. Komanda garnizona je bila pripremila odbranu do poslednjeg
metka; potpuno odsjeena, nije oekivala pomo ni sa koje strane.
Napada je imao prednost u inicijativi, hrabrosti, samopouzdanju
i rijeenosti da grad oslobodi, uniti neprijateljske snage i doe
do vee koliine oruja, opreme i municije. I u raspolaganju detaljnim podacima o svemu to je mnogo uticalo na ishod borbe
za grad.
Zapovijest za napad na Livno izdao je 4. avgusta naelnik
Vrhovnog taba. Njega je Vrhovni komandant odredio i da rukovodi napadom. Prema zapovijesti, 1. brigada je trebalo da napada
sa istoka i juga, 3. brigada sa sjevera, preko Baajkovca, i 5.
krajiki odred sa zapada, du ceste Glamo Livno. Predvieno
je da svi bataljoni napadnu toga dana u isto vrijeme, u 20,30
asova, utanaeno je sadejstvo i obezbijeeno da garnizon bude
potpuno opkoljen. 60
Bataljoni 1. i 3. brigade posjeli su polazne poloaje za napad
na tri do pet kilometara od grada. Komandanti brigada izvrili su
izvianje sa tabovima bataljona. Na pravcima napada bataljona
1. proleterske bilo je nekoliko izrazito jakih odbrambenih objekata.
Dato je uputstvo da se ti objekti, ako ne budu zauzeti u prvom
naletu, blokiraju m a n j i m snagama, a ostale da nastave da energino prodiru dalje, u grad.
U trenutku kada su bataljoni bili spremni za napad, pokolebao se naelnik Vrhovnog taba, jer nije stigao 5. krajiki odred.
Smatrao je da bez njega nema dovoljno snaga i da napad treba
odloiti. O tome je izvijestio i Vrhovnog komandanta.
Stab 1. proleterske brigade, koji je bio izvrio izvianje sa
komandantima bataljona na brdu Velika orlovaa, u neposrednoj

blizini grada, brzo je reagovao na stav naelnika Vrhovnog taba

i otvoreno izrazio neslaganje sa odlukom o odlaganju napada.*
Uinio je to jer nije elio da se ponovi strahovanje kao ono oko
Konjica, kolebanje kao ono kod Bugojna i odugovlaenje kao ono
kod Duvna.
Takav stav prema naelniku Vrhovnog taba razlikuje se od
opteg stava svih komandi prema Vrhovnom tabu, nespojiv je sa
naelima komandovanja i sa subordinacijom u vojsci, pogotovo u
ratu. Ali, tab 1. brigade svjesno je primio tu veliku odgovornost,
spreman da pred Vrhovnim komandantom obrazloi i brani svoj
stav.
Energian stav taba 1. brigade doveo je do toga da naelnik
Vrhovnog taba preispita svoju odluku i prihvati sugestiju taba
brigade da se ne upuuju jae snage preko Baajkovca. U dogovoru sa tabom 3. brigade, kod koje se nalazio naelnik Vrhovnog
taba, jedan n j e n bataljon je pomjeren udesno, tako da je napadao
du ceste Glamo Livno, pravcem kojim je trebalo da napada
5. krajiki odred.
Zadaci drugih jedinica ostali su nepromijenjeni: 1. bataljon
1. proleterske napadao je pravcem Klanac Kula Tabija kasarne; 3. bataljon pravcem samostan cementara centar grada;
2. bataljon od sela Brine, preko istine i kroz bodljikavu icu, ka
crkvi i koli u centru grada; 4. bataljon napadao je du ceste
Sinj Livno na stonu stanicu, andarmerijsku stanicu i dalje ka
centru grada. Bataljoni su dobili izriite zadatke za meusobnu
vezu i sadejstvo. Jedinice 3. brigade napadale su pravcem Baajkovac Veis Kula kasarne i sa zapada, du ceste, na utvrenu
kuu doktora Mitrovia. Borci bataljona Vojin Zirojevi, n j i h
oko 150, dodijeljeni su bataljonima kao vodii. Jedino je jedan
kompletan vod pridat 4. bataljonu 1. proleterske.
Prva proleterska se dobro pripremila za napad. Izvreno je
izvianje, podijeljene bombe i municija, utanaeni zadaci svake
jedinice. Odrani su i kratki partijski sastanci na kojima je objan j e n vojni, politiki i ekonomski znaaj osloboenja Livna.
Neprijatelj je primijetio pribliavanje partizanskih snaga Livnu.
Bio je uputio jednu etu prema 4. bataljonu 1. brigade. Bataljon
* Odgovor taba 1. proleterske brigade ...:

2) Apsolutno smo protiv odlaganja svi mi iz taba.

3) Ne razumemo da si sada mogao da se poljulja, zamuti elu stvar.
Bar da si odluno rekao ne . . .
. . . Mi smo svi odluno za napad.
5) Ubeeni smo da e Stari (vrhovni komandant J. B. Tito prim.
M. V.) biti vrlo ljut.
Za tab brigade
Koa, Fia, Stanko
I zamjenik komandanta, Danilo Leki, koji je bio u bataljonima napisao
je slian
odgovor...: I ja sam protiv o d l a g a n j a . . . Samo odluno i bez
zebnje. 07

je pokuao da ne otkriva svoje poloaje, ali je bio primoran da

otvori vatru i odbaci je ka Livnu. I neprijateljeva avijacija je
bila aktivna, neprekidno je izviala i bombardovala pojedine poloaje oko grada. Avioni su doturili opkoljenom garnizonu municiju.
To je, izgleda, bilo sve to su mu mogli pomoi.
U vrijeme predvieno za napad sve jedinice su pole sa polaznih poloaja. Neprijatelj je pred no povukao sva isturena odjel j e n j a i patrole; iskljuivo se orijentisao na neposrednu odbranu
grada. Bataljoni su se bez smetnji pribliili ivicama grada, tu
malo zastali i izvrili poslednje pripreme. Tano u 22,30 asova
poeli su napad.
U poetku nije postignut oekivani uspjeh. Jaka vatra iz automatskog oruja i stalno osvjetljavanje terena raketama primorale
su bataljone da opreznije nastupaju. Prvi bataljon je trpio jaku
vatru iz bunkera sa Klanac Kule i Tabije, a i minobacaa. Pokuaj
grupe bombaa da uutkaju mitraljeska gnijezda nije uspio. I 3.
bataljon je zaustavljen vatrom iz mitraljeza sa t o r n j a samostanske
crkve, iz bunkera i utvrene fabrike cementa. etvrti bataljon je
uspio da se neopaeno priblii bunkerima, a onda je i on primoran da zalegne. Streljaki stroj je bio toliko blizu da ga je
neprijateljska vatra prebacivala, ali i toliko daleko da ne moe
izvriti juri na bunkere. Borci su morali da oprezno puze. I
bataljoni 3. brigade zaustavljeni su jakom vatrom: 5. bataljon pred
Veis Kulom, 1. bataljon pred kasarnama. Na desnom krilu 3.
bataljon je pokuao da uhvati vezu sa 4. bataljonom 1. brigade, ali
je tom prilikom zabunom dolo do meusobnog pukaranja. Jedino
je 2. bataljon 1. proleterske brigade izvrio zadatak. Stigao je blizu
bunkera i bodljikave ice, tu malo zastao i krenuo preko istine
ka gradu. Kretao se u skokovima, koristei trenutke kada se ugase
rakete. U nekoliko skokova bataljon je izbio ispred rovova i bodljikave ice, zaudo nebranjenih. Snani, hitri momci, prvi koji su
stigli do ice, preskoili su je penjui se uz stubove, a onda
pomagali onima koji su pristizali da je i oni bre preskoe. Ilo
je to kao na takmienju. Ubrzo se itav bataljon sruio u centar
neprijateljeve odbrane, praktino bez borbe, osim to je vod 1.
ete, na lijevom krilu, likvidirao posadu jednog betonskog bunkera.
Nijedan borac 2. bataljona nije ni ranjen.
Drugi bataljon je brzo zauzeo crkvu, kolu u kojoj je bio
magacin municije, likvidirao nekoliko bunkera, napadajui ih iz
pozadine, i zatim izbio u centar grada. Neprijatelj je bio potpuno
iznenaen. Uspjehom u centru grada 2. bataljon je poremetio cijelu
neprijateljevu odbranu. Jedna patrola 3. ete, sa komandirom voda
Milanom Raspopoviem, srela je komandanta garnizona, naoruana mainkom i sa bombom u ruci, koji je poao da obie odb r a n u i da je hrabri. Kad se naao oi u oi sa proleterima pokuao
je da upotrijebi oruje. Vodnik Raspopovi je skoio, uhvatio ga
za ruku i to mu onemoguio.
Uhvaeni bojnik m a j o r Krianec, komandant garnizona otkrio
je itav plan odbrane grada. Znao je da je upad partizana u centar
grada poremetio cjelokupnu odbranu. Cak je objanjavao i kako

se koja otporna taka moe zauzeti, a i lino je nareivao potinjenima da se predaju.

Druga grupa boraca, sa komesarom 1. ete Vuksanom Ljumoviem, obavijetena od graana, da u zatvoru ima mnogo zatvorenika, prodrla je u zatvor i oslobodila n j i h oko 40. Vjerovatno su
to bili, tog j u t r a najsreniji ljudi na svijetu. Mnogi su se odmah
prihvatili puaka, da se bore, a neki su i obavjetenjima pomogli
bataljonu.
Napad svih drugih bataljona t r a j a o je i dalje, ali bez planiranog uspjeha. Pribliavala se i zora. Nijedna druga jedinica nije
prodrla u grad. A bilo je nareeno, ako se grad ne zauzme do
zore, da se bataljoni povuku. Pred zoru se bataljon okupio na
uglu parkia kod kole nezadovoljan to treba da napusti gotovo
zauzeti grad. Onda je poela konferencija! Rijedak, nevien
primjer, i teko ponovljiv. U jeku borbe borci su raspravljali da
li e se bataljon povui kako je nareeno, ili ostati na zauzetim
poloajima u gradu. Donijeta je odluka da se ostane u gradu, da
se bataljon utvrdi u postojeim objektima pogodnim za odbranu i
da odatle pomae ostalim bataljonima kada nastave napad. Stabu
bataljona, koji je ostao u selu Brine poslani su kuriri, i zarobljenici, da ga izvijeste o odluci. Traili su samo da svi bataljoni i
dalje vre pritisak na neprijatelja kako ne bi mogao izdvojiti
vee snage protiv njih.
Kako je odlueno, tako je uinjeno. Cete su, sa vodovima,
desetinama ili grupama boraca, posjele kolu, raskrsnice, hotel i
nekoliko veih kua. Privukli su dosta municije i bombi. I vode,
jer se pretpostavljalo da treba izdrati i cio dugi letnji dan, to je
mnogo lake bez hrane nego bez vode.
Ipak je kritina taka napada na Livno bila preena. Bataljon je iz centra grada sprijeavao svaki pokuaj djelova neprijateljeve odbrane da uspostave meusobnu vezu i da se snabdijevaju
municijom. Stab 1. proleterske nije propustio da do k r a j a iskoristi
uspjeh 2. bataljona. Naredio je ostalim bataljonima da pojaaju
napad. I tab 3. brigade je postupio isto tako. U j u t a r n j i m asovima
ponovo se razbuktala borba na svim stranama. A onda je neprijatelj poeo naglo da poputa. Peti bataljon 3. brigade na juri
je zauzeo Veis Kulu i nastavio da sa njenih strmih stijena gaa
neprijateljska uporita. U isto vrijeme 1. bataljon 1. proleterske
zauzeo je Klanac Kulu i napadao Tabiju. Dok su dvije ete napadale Tabiju, trea je na svom pravcu prodrla kroz odbranu i sa
lea napala bunkere i manastir Goricu. To je znatno pomoglo
3. bataljonu, koji je bombama n a j p r i j e zauzeo samostan, a onda
fabriku cementa i bunkere kod mosta. Prilikom zauzimanja samostana, N e m a n j a Markovi, bivi prvak Jugoslavije u streljatvu,
pogodio je iz puke domobranskog podoficira, komandira mitraljeskog odjeljenja, koji je bio u zvoniku crkve i tako je uklon j e n a najopasnija vatrena taka. Borci su tada prislonili jedno
stablo uz zgradu samostana, uskoili kroz prozor i bombama likvidirali njegovu posadu. U zoru je i 4. bataljon nastavio snaan
napad. Zauzeo je nekoliko bunkera, a zatim prodro u grad i prvi

uhvatio vezu sa 2. bataljonom. Potom je 4. bataljon iz grada napao

uporita na stonoj stanici i likvidirao ih. Uporno su se branili
ustae, andarmi i milicionari u andarmerijskoj stanici. Nekoliko
pokuaja da se posada bombama likvidira nijesu uspjeli, a onda
su se borci, preko susjednih kua, prebacili na krov stanice. Tek
tada su uspjeli da slome njihov otpor.
Prodor 4. bataljona u grad bilo je veliko ohrabrenje za 2.
bataljon, koji se ve nekoliko asova sam borio u n j e m u . Kratko
vrijeme prije toga zagluujuu grmljavu iz svih orua nadjaao
je glas komandanta 1. bataljona, Pera etkovia,* koji je hrabrio
2. bataljon Drite se Crnogorci, stiemo vam u pomo. Uskoro su
i 1. i 4. bataljon 3. brigade slomili otpor neprijatelja i izbili pred
utvrenu kuu doktora Mitrovia.
U 10 asova 5. avgusta bila je uglavnom rijeena borba za
Livno. Oko podne 1. bataljon 1. proleterske primorao je i domobrane u kasarni da se predaju. Jedino je jo pruan otpor iz kue
doktora Mitrovia.
Kua doktora Mitrovia, graena od tvrdog materijala, nalazila se na obali potoka. Oko n j e je bila istina. To je onemoguavalo
bombaima da joj priu. Njena terasa na spratu bila je ograena
vreama pijeska i posluila je neprijatelju kao platforma za minobaca. Na prozorima i na tavanu, ispod krova, takoe su bile
postavljene vree s pijeskom i napravljene pukarnice. U kui je
bilo 8 Nijemaca, inenjera i tehniara rudnika u Tuini, oko 120
ustaa iz 20. bataljona i isto toliko domobrana, sa dva mitraljeza,
vie pukomitraljeza, jednim minobacaem i velikom koliinom
municije. Nijemci su zaveli red meu preplaenim ustaama i
domobranima. Kroz grad su pronijeli vijest da u podrumu kue
ima 6 000 kg eksploziva i p r e t n j u da e ga upaliti ako budu primorani na predaju.
Poto se uporite nije moglo likvidirati bombama primaknut
je top pito, ali je poslije nekoliko ispaljenih granata, koje nijesu
nakodile tvrdim zidovima zgrade, otjeran jakom vatrom branilaca.
Preko dana grad je nadlijetao avion, koji se prethodnog dana
sputao u Livno. Branioci iz kue Mitrovia su ugovorenim znacima traili pomo. Meutim, pomo nije mogla stii ni sa koje
strane. Jedinice 4. operativne zone Hrvatske presjekle su sve
puteve od Arana, Sinja i Grahova, a snage 3. domobranskog korpusa u dolini Vrbasa i kod Kupresa brinule su svoju brigu: kako
da se odbrane od 2. proleterske, 4. crnogorske i krajikih jedinica.
Italijani, kao i ranije, nijesu bili voljni ni spremni da interveniu
u III zoni, koju su po sporazumu prepustili snagama NDH. Grupa
u kui Mitrovia zaista je bila ostavljena sama sebi i u beznadenom poloaju.
Stab 1. brigade elio je da se to prije slomi otpor branilaca
u kui Mitrovia, jer je iz n j e grad neprekidno zasipan minama
iz minobacaa, nanosei ogromnu tetu. Jedna mina je 6. avgusta

Napad

na

Livno.

iirurka

ekipa

1.

proleterske

brigade

septembra

1942

Pratei vod 2. bataljona avgusta

1942. U sredini Boina Petrovi
(sa naoarima) jedan od
najhrabrijih
boraca.

pala meu borce 2. ete 2. bataljona. Poginula su dva, a ranjeno

10 boraca. Tako je 2. bataljon, koji je smjelo upao u grad bez
gubitaka, iznenada pretrpio velike gubitke.
Vrhovni tab je, pripremajui napad na Livno, naredio 5. k r a jikom odredu da iz Drvara uzme sa sobom 2 topa 76 mm, za
unitavanje otpornih taaka. Krajinici su imali samo 10 granata
i poslali su samo jedan top, koji je u Livno stigao sa zakanjenjem,
tek 6. avgusta uvee. Nou je top postavljen u borbenom rasporedu 2. bataljona iza jednog zida ograde ispred bolnice, na oko
70 m daleko od kue Mitrovia. Probijena je r u p a u ogradi i
kroz n j u uperena cijev topa na kuu. Kuu je pogodilo 5 granata,
ali je zid probila samo jedna. Od te granate poginulo je 20 ustaa
i jedan Nijemac. Nijemci i ustae su brzo reagovali minobacakom
vatrom. Jedna mina je ranila tri lana posade topa. Ali je to bio
i poslednji trzaj branilaca, ve pokolebanih prvim rtvama od
granate partizanskog topa. Uvidjeli su da n e m a j u izlaza i predali se.
Oko 9 asova 7. avgusta Livno je potpuno osloboeno. Zarobljena je gotovo cijela posada oko 400 domobrana, 250 ustaa
i 7 Nijemaca. Uspjeli su da pobjegnu samo oni dijelovi jedinica
koji su bili u objektima na periferiji grada, a nijesu se, kad je
poela borba, povukli u grad. Domobrani su puteni kuama, ustae
su strijeljani, a Nijemci su neto kasnije zamijenjeni za 49 pripadnika NOP-a, koji su se nalazili u zatvorima ili logorima neprijatelja.
Plijen je bio veliki: 2 minobacaa, sa preko 100 mina, 2 mitraljeza, 10 pukomitraljeza, veliki broj puaka i preko 100 000
metaka, 3 500 kg eksploziva, mnogo opreme, namirnica, 10 kamiona
i drugo. Urednici Borbe, lista KPJ, najvie su se obradovali vijesti
da je zaplijenjena i jedna tamparija. To je znailo, da e Borba
ponovo izlaziti. 68
68 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 47, str. 125;
54, str. 141; 58, str. 155; 60, str. 159; 67, str. 183; 71, stir. 209; 73, str. 214;
74, Str. 215; 82, str. 230; 87, str. 258; 89, str. 263. i 105, str. 307; i knj. 6,
d. 84, str. 218.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3A, f. 1, d. 11.
Pismo taba 1. proleterske brigade o dranju naelnika Vrhovnog
taba, A-VII, k. 3A, f. 1, d. 3.
Izvjetaj 4. operativne zone Hrvatske, Zbornik, t. V, knj. 6, d. 3,
str. 12. i 12, str. 49.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 2. i k. 1986, f. 3, d. 13.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 278.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 362399.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 186198.
2. Vidovi, Trea proleterska brigada, str. 6470.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 125130.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 162173.
2. Mihailovi, Rudarska eta, str. 104.
J. Vujoevi, Proleterska eta, str. 255266.
J. Boovi, Ovde Prva proleterska, str. 286.
J. Boovi, P. JakSi, J. Pejkovi, R. Popovi, V. Maslovari, D. Saban,
V. epanovi, M. Vukovi, M. Vuksainovi i 2. 2ivkovi, lanci Prva proleterska, knj. 1, str. 461487.
Bojna relacija 6. divizije domobrana, kao pod 64.
Dnevni izvetaj 3. domobranskog zbora, A-VII, k. 71, f. 3, d. 30.

Osloboenje Livna je najvei dotadanji uspjeh proleterskih

brigada. Sadejstvo jedinica bilo je mnogo bolje nego ikada ranije,
bataljoni su se p r i m j e r n o pomagali. Doli su do izraaja heroizam
boraca, umjenost i inicijativa tabova i komandi. Poslije zavrenih
borbi tab 1. brigade napisao je Vrhovnom komandantu:
. . . Predlaemo za pohvalu na 1, 2, 3. i 4. bataljon, koji su
nenadmaivom hrabrou i vojnikom sposobnou zauzeli grad
Livno. 09
Vrhovni komandant je bio zadovoljan uspjehom 1. proleterske
brigade. O tome je on napisao 7. avgusta obavjetenje delegatu
Vrhovnog taba Sretenu Zujoviu sledee:
. . . Svi bataljoni 1. brigade su se sjajno borili . . . kao m u n j e
su prodirali u varo bez obzira na isprepletenu bodljikavu
icu i utvrenja. 7 0
Napad na Livno pokazao je kako se odlunim dejstvima, dobro
zamiljenim i planiranim, mogu zauzeti i jako utvrena naseljena
mjesta. Mnoge jedinice su kasnije koristile to prvo veliko iskustvo
proleterskih brigada u zauzimanju jako utvrenih naseljenih
mjesta.
Osloboenje Livna imalo je k r u p a n vojni, politiki i ekonomski znaaj. Stvorena je, prije svega, kompaktna slobodna teritorija
u dijelu zapadne Bosne i u Dalmaciji, sa vie gradova povezanih
dobrim komunikacijama. Jedinice angaovane u borbama za Livno
mogle su da se upotrijebe na drugim pravcima za proirivanje
slobodne teritorije.
Osloboenje Livna bilo je praznik za ustaniku Bosansku
k r a j i n u i Dalmaciju. Snaga koju su u toj borbi ispoljile proleterske brigade uvjerila je i neprijatelja i skeptike, a i prijatelje
u to da narodnooslobodilaki pokret neprekidno raste i postaje
sve moniji. I partizanski odredi u krajevima oko Livna su ojaali,
mijenjalo se raspoloenje naroda, rastao je u n j e m u borbeni duh.
Borci iz Dalmacije i Bosanske krajine, bataljon Starac Vujadin
i 5. krajiki odred, sa lakoom su oistili sela u Livanjskom polju
od ustake milicije.
I u ekonomskom pogledu osloboenje Livna je takoe mnogo
znailo. Livanjsko i Duvanjsko polje su donijeli bogatu etvu,
dosta su bogati i stokom; dobri putevi su omoguili da osloboena
teritorija dobije oblike ekonomske cjeline. I bolnice su se mogle
bolje organizovati, koncentrisati, uredno snabdijevati, to je r a n j e nim i bolesnim ubrzalo izlijeenje i povratak u svoje borbene
jedinice.
Vijest o padu Livna brzo se pronijela cijelom NDH. Boljeg
demantija ustakih samohvalisanja i okupatorskih izvjetaja o unitenju partizanskih jedinica u zapadnoj Bosni nije moglo biti.
Pad Livna je veoma pogodio i Nijemce. Izgubili su strunjake
Hanza Lajhmetal, automobile, maine i ureaje, gorivo i eksploziv. Sve je palo u ruke partizana, i oni e to znati upotrijebiti.
9 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 4, f. 1, d. 42.
Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 5, d.
str. 258.

87,

Nijemce je najvie pogodila ozbiljna p r i j e t n j a da e biti obustavljena proizvodnja boksita. Osim toga, sve se to deavalo u italijanskoj okupacionoj zoni, u kojoj Nijemci nijesu mogli da interveniu, a Italijani nijesu htjeli ni da uju o pomaganju snagama
NDH, koja je samo dva mjeseca ranije uporno traila da se oni
povuku iz III okupacione zone.
Italijani su takoe bili pogoeni padom Livna. Tih su dana
napustili i Vaganj i koncentrisali se u vee garnizone du morske
obale, oekujui i tamo napade partizana.
Za etnike u zapadnoj Bosni pad Livna bio je ravan udaru
groma. U vrijeme kada se njihova organizacija poela naglo iriti,
kada su spremali nove izdajnike poduhvate, poslije uspjeha u
centralnoj Bosni i tekog stradanja naroda Krajine na Kozari,
pojavila se takva partizanska sila koja je u stanju da zauzme i
jako utvreno Livno. Vjerovatno su se pitali ta li e tek biti od
n j i h kada im proleteri dou u pohode.

Prodor Prve proleterske brigade

u Dalmaciju
U osloboenom Livnu nije bila odreena nijedna jedinica da se
stara o redu u gradu i okolini. Stab 1. brigade je skrenuo panju
Vrhovnom tabu na to, smatrajui da je to neophodno, s tim to
bi se za to uinio odgovornim tab neke brigade. Mjetanske jedinice su zaostajale u pogledu discipline i reda za proleterskim jedinicama, a kod boraca i graana, javljala se i elja za osvetom
prema ustaama, koji su ovdje poinili svakojaka nedjela, odnosno
prema njihovim porodicama. Zbog toga je u Livnu i okolini bilo
potrebno politiki djelovati, i to brzo i paljivo. Brigada se tako
ponovo nala u situaciji da tjei ucvjeljene, u r a z u m l j u j e podivljale
i podie mostove povjerenja meu stanovnitvom zavaenim vjerski
i nacionalno.
Poslije osloboenja Livna bataljoni 1. proleterske dobili su
nekoliko dana odmora. ivot je tekao prema utvrenom redu:
svakog dana rad na vojnom usavravanju, politiki rad, partijski
sastanci, svako vee priredbe, pjesma, veselje. Svakodnevni politiki rad na terenu, objanjavanje ciljeva nae borbe i njene perspektive, zadataka proleterskih brigada, raskrinkavanje ustaa i
etnika i, naroito, isticanje potrebe bratstva meu naim narodima, bili su zadaci svih boraca brigade, a ne samo njenih politikih komesara.
Vrhovni tab je 14. avgusta uputio tri bataljona 1. proleterske
(2, 4. i 6.) da pomognu dalmatinskim partizanima da razbiju ustake i domobranske jedinice na terenu oko Biokova i da, ukoliko
se ukae prilika, oslobode Posuje, a zatim da se vrate u rejon
Livna. 71 Time je ispunjena i elja biokovskih partizana, koji su
uporno molili da brigada doe na njihov teren, da zajedno r a t u j u .

tab brigade je istoga dana naredio bataljonima da u toku

noi krenu. Od bataljona Josip Jurevi ve je bio dobio obavjetenje da u Aranu ima od 25 do 30 andarma i milicionara,
u Studencima oko 50, u Posuju oko 200 ustaa, u Imotskom oko
400 Italijana; u selima je bilo samo po nekoliko milicionara. Ustae
su uglavnom bili sa te teritorije. Njih je trebalo, po mogunosti,
pohvatati ili unititi, a ne samo rastjerati.
Drugi bataljon, sa 90 boraca partizanskog bataljona Vojin
Zirojevi, poao je preko Bukove gore prema Aranu, istei uz
put sela od milicije. Zandarmi iz Arana i Vinice pobjegli su
poslije prvih ispaljenih metaka. etvrti bataljon je nastupao lijevo
od njega, preko Rokog polja, ka Viru i cesti Duvno Posuje na
koju je trebalo da izbije juno od Studenog Vrela i tu presijee
odstupnicu ustaama koji su drali poloaje kod Mesihovine. Zbog
toga je bilo planirano da 6. bataljon krene du ceste Duvno Posuje dan kasnije, da bi napao ustae kod Mesihovine tek kad im
bude prekinuta odstupnica. Meutim, patrole 6. bataljona sukobile su se sa ustakim, pojurile ih i ustae su pobjegli iz Mesihovine prije nego im je 4. bataljon presjekao odstupnicu. Ustae
su pobjegle i iz Studenog Vrela i put za Posuje bio je otvoren.
Izbijanje 1. proleterske u podruje Posuja, Imotskog i Lovrea uznemirilo je Italijane. Njihovi garnizoni u Imotskom gdje
se nalazio 3. bataljon 26. puka divizije Bergamo, Zadvarju i
Sestanovcu, u kojima je bio bataljon crnih koulja osjetili su se
ugroenim. Zbog toga je komandant 26. italijanskog puka poslao,
istog dana kada su partizani uli u Arano i Vinicu, po jednu
ojaanu etu iz Imotskog i estanovaca u pravcu Studenaca. Pratili
su ih i tenkovi. Cete su izbile u Studence, na raskrsnicu puteva
Imotski Lovre. Jedna od n j i h iznenadila je 1. etu 2. bataljona
u selu Vinice, ali je ona uspjela da se izvue bez gubitaka. Italijani su mitraljirali okolinu i tukli minama iz bacaa. Kad je pala
no vratili su se u svoje garnizone. 72 Kratki okraj kod Studenaca
bio je i prva borba sa Italijanima poslije one kod Gata u Hercegovini.
Slijedeeg dana bataljoni su nastavili dalje. Drugi bataljon je
uao u Studence, produio du ceste ka Zadvarju, izbio na brdo
Petrinovau i poruio i zaprijeio cestu na vie mjesta.7 Takoe
bez otpora izbili su na liniju Vir Vuipolje 4. i 6. bataljon. Ispred
n j i h nije bilo neprijatelja sve do Posuja.
Uporedo sa bataljonima 1. proleterske brigade nastupao je i
2. bataljon Srednjodalmatinskog odreda. Proao je kroz sva sela
du ceste Trilj Arano, ne nailazei na otpor. andarmi i milicionari su ranije pobjegli, im je 2. bataljon 1. proleterske brigade
izbio u Studence.
Komandi 6. domobranske divizije je bilo jasno da slabe snage
u Posuju, njena eta domobrana, eta ustake odbrambene brigade
Izvjetaj taba 2. bataljona, A-VII, k. 701, f. 2, d. 26.
J. Vujoevi, Proleterska eta, str. 270280.
A-VII, fond italijanske dokumentacije, k. 388, f. 1, d. 12. i 13.
78
Isto kao pod br. 72.

iz Jasenovca i jo neto ustaa, nijesu u stanju da zaustave partizanske bataljone, pa je traila pomo. Iz Sarajeva je 13. avgusta
stigao u Imotski bataljon 1. ustake brigade. Jedna njegova eta,
oko 180 ustaa, upuena je u Posuje, a druga, oko 300 ustaa,
nastupala je u pravcu Vira, prema 4. bataljonu. 7 4
Ustaka eta je im je stigla u Posuje, zajedno sa tamonjim
ustaama, domobranima i milicijom ukupno oko 400 vojnika,
krenula du puta Posuje Duvno. Ispred Klenka odbacila je
patrolu 6. bataljona i krenula dalje. Pred n j o m se na Klenku
nala samo 2. eta 6. bataljona, sa vodom prateih orua, topovskim vodom brigade i vodom bataljona Vojin Zirojevi. Male
snage da zaustave oko pet puta jaeg neprijatelja. Ali, umjesto da
se brani, eta 6. bataljona kojom je komandovao Sinia Nikolajevi,* prva je napala neprijatelja. Ustae je zbunio t a j smjeli
udar partizana, koji su im u prvom naletu nanijeli velike gubitke.
Poslije su se ustae pribrali i izvrili protivnapad. Lijevim krilom
su pokuali, idui du ceste, da obuhvate i napadnu sa lea 2. etu
na Klenku. Komandir 2. ete je bio predvidio i tu mogunost i
u tom pravcu blagovremeno uputio jedan vod, koji je saekao
ustae na bliskom odstojanju. Borba se vodila bombama i noevima. Mnogo je mrtvih ustaa ostalo na cesti i oko kua. U lijevi
bok neprijatelja je tukao mitraljez 4. bataljona. Bio je na drugoj
strani duboke jaruge, prilino daleko, vatra mu nije bila dovoljno
efikasna ali je zbunjivala ustae. Neprijatelj nije znao sa koje ga
strane tuku, pa je u gomilama poeo da bjei ka Posuju. Na
Klenku je do nogu potuen. Oko 60 mrtvih, najvie onih u crnim
kouljama, ostavio je na Klenku, a imao je i veliki broj ranjenih.
Gubici 2. ete: 3 poginula i tri ranjena borca. 75 U toj borbi je
poginuo i hrabri pukomitraljezac Milorad Zivkovi. Bio je bolestan, imao je visoku temperaturu, ali nije htio da izostane iz borbe.
Vrijedi navesti da su komandant i politiki komesar 6. bataljona u vrijeme borbe kod Klenka bili u tabu brigade, da se
upoznaju sa novim zadacima i da su stigli pri k r a j u borbe. Komanda ete i komandiri vodova tim vie su pokazali kako su
savladali vjetinu ratovanja. Vjeto su manevrisali, dobro se obezbjeivali, smjelo juriali, dobro se branili. Samo tako su i mogli
razbiti toliko brojno jaeg neprijatelja.
Poslije borbe na Klenku 6. bataljon je nastupao ka Posuju.
Posada u Posuju, uplaena onim to se dogodilo na Klenku, i
izbijanjem djelova 4. bataljona na cestu Posuje Imotski, napustila je grad im su borci 6. bataljona zapucali na ustae kod
prvih kua. Tako je 16. avgusta osloboeno Posuje.
I 2. bataljon je nastavio da napreduje. On je 17. avgusta
uao u Lovre i pribliio se moru. Drugi bataljon Srednjodalma* Sinia Nikolajevi, poginuo kao naelnik taba 17. divizije 17. jula
1943. godine. Narodni heroj.
74

Bojna relacija 6. divizije, kao i pod 64.

tinskog odreda i biokovski bataljon Josip Jurevi takoe su

pomagali proleterima u r a s t j e r i v a n j u andarma i milicije i vrili
su pritisak na Provo i Zagvozd.
Citava teritorija oko Posuja, Lovrea i Imotskog, koja je dala
dosta ustaa, nala se prekrivena partizanskim jedinicama. I oiena je relativno lako, iako se smatrala jakim ustakim uporitem.
To je bio novi, teki udarac NDH. Njene voe plaili su se da je
ugroen i Mostar.
Za dalmatinske partizane to su bili dani slavlja. Odlini borci,
eljeli su da to pokau i pred svojim drugovima proleterima.
Energino su istili sela od andarma i milicije, ali su i politiki
djelovali j e r su ovi krajevi tada prvi put osloboeni.
Uspjeh 1. brigade i dalmatinskih partizana zabrinuo je Italijane. Osjeali su se i sami ugroeni, dozvolili su, suprotno svom
ranijem stavu, da u III zonu ue bataljon od oko 600 ustaa radi
zajednike borbe protiv partizana i vraanja izgubljenih garnizona. 76 Komandant 18. italijanskog korpusa, koji je planirao ofanzivu na partizane na Biokovu, traio je dozvolu od komandanta
2. armije da prethodno suzbije napredovanje partizana sa sjevera.
Italijani su se morali odluiti za tu akciju, j e r su i Nijemci na
njih vrili pritisak da obezbijede nesmetan rad rudnika boksita u
rejonu irokog Brijega.
tab 1. proleterske brigade i tab 4. operativne zone Hrvatske
bili su zadovoljni postignutim uspjesima. Ali su i oekivali da e
se neprijatelj pokrenuti iz jakih okolnih garnizona.
Bataljoni 1. brigade potpuno su izvrili svoj zadatak i trebalo je da se na tom terenu zadre jo samo dva-tri dana, a
zatim vrate u rejon Livna, blie ostalim proleterskim brigadama. 7 7
Italijani su poli u napad iz Imotskog i Zadvarja. Po itav
dan su izviali avionima i bombardovali sela i terene gdje su
mislili da mogu biti poloaji partizana. Dva bataljona 26. puka
divizije Bergamo, ojaani vodom tenkova i artiljerijom i podrani avijacijom poli su 20. avgusta ka Posuju i prema Studencima. Ispred Italijana ili su andarmi, milicija i ustae, da im
kre put. Drugi bataljon je odbio prve napade kolone koja je
nastupala prema Studencima (1. bataljon 26. italijanskog puka i
bataljon crnih koulja). Na pravcu prema Posuju Italijani su
potisli djelove 4. bataljona, a onda su naili na 6. bataljon i 2.
etu 4. bataljona kod Grabovice. Borba je bila estoka. Italijanski
tenkovi su prodrli u Posuje, ali su se odmah vratili, plaei se
da ne budu odsijeeni. etvrti i 6. bataljon, primijetivi pred no
povlaenje tenkova iz Posuja, krenuli su za njima i gonili ih do
blizu Imotskog. U toku noi njihovi dijelovi su izvrili prepad
na Imotski i natjerali Italijane da se itavu no brane vatrom
iz topova, minobacaa i mitraljeza.
76

M. Lekovi, navedeno djelo, str. 414.

A-VII, fond NDH, k. 57, f. 3, d. 1.

Na pravcu ka Studencima 2. bataljon nije mogao da izdri

nove napade Italijana, koje je podravala artiljerija i avijacija i
pod borbom se povlaio. Poslije etvoroasovne borbe, kada su
tenkovi savladali zapreke na cesti, Italijani su uli u Arano. Toga
dana ranjeni su komandant 2. bataljona Radovan Vukanovi i jo
jedan borac.
Stab brigade nije htio da se uputa u frontalne borbe sa Italijanima i izloi jedinice jakoj neprijateljskoj vatri i avionskom
bombardovanju na golom dalmatinskom k a m e n j a r u . A kako je neprijatelj ispoljio najjae dejstvo prema Aranu, procijenio je da
vjerovatno namjerava da prodre ka Livnu, pa je, poto nije dobio
traeno pojaanje, odmah povukao 4. i 6. bataljon i uputio ih u
pomo 2. bataljonu, da zajedno zatvore pravac prema Livnu. Ali
komandant italijanske divizije Bergamo nije to planirao. Zadovoljan zauzimanjem Arana i Posuja i potiskivanjem partizanskih jedinica sa te teritorije, smatrao je da je postignut postavljeni
cilj i naredio je svojim jedinicama da se odmah vrate i otponu
ranije planiranu operaciju ienja Biokova.
Stab 2. bataljona, naravno, nije znao za to, ali nije ni pasivno
ekao dolazak druga dva bataljona. Aktivno branei pravac prema
Livnu, tab je donio odluku da bataljon, zajedno sa 2. bataljonom
Srednjodalmatinskog odreda napadne Italijane kod Arana. Napad
je uslijedio ba u vrijeme kada su Italijani poeli da se povlae.
Morali su to sada da ine pod borbom; titila ih je artiljerija,
avijacija i tenkovi. Bataljoni su ponovo oslobodili cijelu teritoriju
do blizu Imotskog.
Svoje poloaje u Dalmaciji 1. brigada je predala 10. hercegovakoj brigadi i bataljonima dalmatinskih partizanskih odreda, a
onda se, prema nareenju Vrhovnog taba, vratila kod Livna. 78
U borbama koje je vodila na toj teritoriji naroito se istakla 3.
eta 2. bataljona, koju je, u svojoj Naredbi, pohvalio Vrhovni
komandant.
Prodor tri bataljona 1. proleterske u Dalmaciju karakteristian
je p r i m j e r naina dejstva brigade: brzo nastupanje, energino dejstvo, samoinicijativa starjeina i boraca, uvanje jedinica od velikih
gubitaka. Stab brigade i tabovi bataljona dobro su procjenjivali
kada, gdje i kako treba napadati neprijatelja, vjeto manevrisali
jedinicama i izbjegavali udare neprijatelja kada su bili i odbrani,
ispravno procjenjivali kada prijei u protivnapade. Vjeto su organizovali i borbu sa neprijateljevim tenkovima. Brigada je odlino
uskladila dejstva sa partizanskim bataljonima Josip Jurevi i
2. bataljonom Srednjodalmatinskog odreda, koji su uz n j u dobili
novu snagu.
78 Nareenje naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 5, d. 112,
str. 329. i Nareenje Vrhovnog komandanta, d. 116, str. 337.
Izvjetaji taba brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 29. i k. 3A, f. 1, d. 19.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 11, 12. i 13.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 419425.
J. Vujoevi, Proleterska eta, sir. 278280.
P. Romac, Borbe, str. 190207.
2. Mihailovi, Rudarska eta, str. 105.

Boravak u okolini Livna

Dok su 2, 4. i 6. bataljon vodili borbe u Dalmaciji, 1. i 3. su bili
u okolini Sujice i Donjeg Malovana, da bi sprijeili eventualni
pokuaj ustaa iz Kupresa da prodru p r e m a Livnu i Duvnu. Bataljoni su imali dosta vremena za vojnu i politiku nastavu i k u l t u r no-zabavni rad. Cesto su i zajedno bili na asovima nastave i
razvijali ivu diskusiju. Davali su i priredbe u okolnim selima.
Drugarske veeri bile su svakodnevne, bataljoni su naizmjenino bili domaini. Oni su se i inae nazivali roacima. Njihove
drugarske veeri bile su onaj vedriji dio njihovog ratnog d r u garstva i velikog meusobnog p o v j e r e n j a . Pjevalo se, igrala kola.
Srbijanci su nauili crnogorsko kolo i skakali kao pravi sokolovi, a kad zasvira kukunjee nije se znalo ko bolje veze
nogama. lanovi taba brigade bili su gotovo svakodnevno sa
borcima. Jednoga su dana, na k r a j u Kuprekog polja, kod Donjeg
Malovana, 1. i 3. bataljon odigrali i f u d b a l s k u utakmicu. Zavrila
se rezultatom 1 : 1 . Komandant brigade je sudio. Obje strane su
ga navijaki optuivale da je namjestio rezultat. 7 9
K r a j e m avgusta vratili su se iz Dalmacije 2, 4. i 6. bataljon
i odmarali nekoliko dana u okolini Livna. Odmor je, kao i uvijek,
bio kola teorijskog ratovanja na politikom i vojnom polju.
U tom periodu intenzivno se radilo i na p r i p r e m i prve p a r tijske konferencije brigade. U svim elijama je detaljno pretresan
dotadanji rad. Na partijskim konferencijama bataljona izabrano
je po 15 delegata komandanata, politikih komesara bataljona,
sekretara bataljonskih biroa, sekretara etnih partijskih elija i
drugih, po j u n a t v u poznatih lanova P a r t i j e .
Odravanje partijske konferencije bilo je potrebno da bi se
sagledala opta vojna i politika situacija i da bi se odredili konk r e t n i zadaci organizacija. U to v r i j e m e na Istonom f r o n t u se
odvijala velika n j e m a k a ofanziva p r e m a Staljingradu. Samo oni
koji su bili ubijeeni u snagu socijalizma vjerovali su tada da e
Crvena armija slomiti n j e m a k u ofanzivu, bez obzira na to to je
t r e n u t n o bila u defanzivi. Optimistikoj procjeni situacije doprinosio
je i britansko-sovjetski sporazum od 26. m a j a , kome su se kasnije
pridruile i SAD. Snage Antihitlerovske koalicije narastale su, i
to je bio jedan od bitnih elemenata pobjede nad faizmom. Nastojei
da se u n u t a r koalicije ne izaziva ni posredno podozrenje Sovjetski
Savez, odnosno Kominterna intervenisala je i traila da se brigadama oduzme naziv proleterska, da se one, navodno u duhu
oslobodilake borbe, zovu samo udarne. CK K P J je, uglavnom,
prihvatio sugestiju Kominterne i odgovorio:
. . . Mi se slaemo sa v a m a da brigade treba nazvati samo
udarnim, a ne proleterskim. Proleterske e ostati samo 1. i
2. brigada, iji je sastav preteno od radnika. Uzgred budi

reeno naziv proleterska traili su sami borci i komandiri .. ,80

Na domaem ratitu snage NOP-a su bile u ofanzivi. Stvorena
je velika slobodna teritorija u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj.
Sama brigada je u toku jula i avgusta izvela nekoliko izvanrednih akcija, veoma znaajnih. Dola je na novu teritoriju i u
drukiju sredinu od onih u kojima je do tada ratovala, srela se
sa novim partizanskim jedinicama. Sve je to iziskivalo da se utvrde
smjernice za dalju aktivnost. Bilo je potrebno, takoe, ujednaiti
kriterijume o p r i m a n j u boraca u Partiju, o sadraju rada elija
o teorijskom uzdizanju komunista, o kritici i samokritici i daljem
razvoju i usavravanju partijske organizacije kao rukovodee snage
u jedinicama.
Konferencija je odrana nou 27/28. avgusta u Livnu. Osim
delegata i rukovodilaca konferenciji su prisustvovali predstavnici
CK KPJ i predstavnici susjednih proleterskih brigada.
Partija u brigadi je, reeno je, brinui o izvravanju zadataka, politikom obrazovanju, meusobnim odnosima, osposobljav a n j u mladih, kadrovskoj politici, razvijanju moralnog lika borca
i, uopte, o ivotu, radu i borbi brigade postala i stvarna rukovodea snaga u njoj. Istaknuto je da je partijska organizacija
uloila dosta truda u ideoloko uzdizanje lanstva, ali da se u tome
ipak sporo napredovalo, te da t a j rad valja intenzivirati. Ponovljeno je uputstvo CK K P J da se na jedan praktini odravaju
dva teorijska sastanka i da se pomogne onim drugovima koji t e e
savladavaju teoriju.
Za kritiku i samokritiku je reeno da je bila jedno od n a j monijih oruja u vaspitavanju cjelokupnog sastava brigade, ali i
to da je u njoj bilo, u kritici cjepidlaenja, a u samokritici
ispovijedanja.
P r i j e m novih lanova u Partiju ocijenjen je kao jedan od n a j veih problema. Prilikom osnivanja brigade blizu 40 posto sastava
brigade bili su lanovi Partije. Za osam mjeseci, koliko je bilo
proteklo od osnivanja brigade, u Partiju je primljeno oko 250
boraca. U tom periodu poginulo je 140 boraca koji nijesu bili
lanovi Partije. Ako se uzme u obzir to da je poginulo jo oko100 boraca koji su bili lanovi Partije, proizlazi da je broj primljenih u Partiju gotovo jednak broju poginulih, odnosno da je
borac 1. proleterske imao podjednake anse da bude primljen u
Partiju ili da pogine. To je, bez sumnje bilo veliko sektaenje.
Partijska konferencija je upozorila na prestroge k r i t e r i j u m e
za prijem novih lanova u Partiju. Reeno je da su primjenjivani
kriterijumi iz doba najstroe ilegalnosti i da oni ne mogu, i ne
treba da se formalistiki p r i m j e n j u j u u novim uslovima. Zakljuak je, ne smije se sektaiti u prijemu boraca u Partiju.
Partijska konferencija je dala snaan podstrek radu partijske
organizacije brigade. Okolnost da se tih dana brigada uglavnom.

udmarala u okolini Livna, omoguila je da zakljuci brzo dopru

do svakog borca, odnosno da se u duhu njenih zakljuaka odrede
zadaci svake elije i svakog pojedinca.

Nove borbe sa ustaama iz Kupresa

Neuspjeli pokuaj 2. proleterske, 4. crnogorske i krajikih jedinica
da oslobode Kupres donio je Vrhovnom tabu dosta problema.
Morao je privremeno da obustavi nastupanje jedinica ka Mrkonji
Gradu i Bosanskom Grahovu i jae blokira ustako-domobranske
snage u Kupresu, koje su bile stalna opasnost osloboenom Livnu
i Duvnu. S tim zadatkom je i uputio 1. proletersku brigadu prema
Kupresu. etvrti bataljon je bio u Riliima, 1. i 3. u Donjem
Malovanu, 2. na Suhovrhu, a 6. kao rezerva, kod Livna.
Neki lanovi Vrhovnog taba bili su miljenja da bi 1. proleterska mogla da oslobodi Kupres. Naelnik taba brigade napravio
je plan za takav napad. Prema n j e m u trebalo je da Kupres napadnu etiri bataljona 1. proleterske i sedam bataljona drugih
brigada. 81 Do toga napada ipak nije dolo. Vrhovni komandant je
usvojio miljenje taba 1. brigade da se Kupres ne moe zauzeti
bez tekog naoruanja i sredstava za borbu sa oklopnim vozilima.
Pravac Kupres Bujica zatvarao je 4. bataljon brigade kod
sela Rilia i Zanogline, blizu Kupresa. Poslije podne 4. septembra
sletio je jedan avion NDH na aerodrom blizu Kupresa i tu zanoio.
U bataljonu se rodila ideja da unite neprijateljev avion. Grupa
boraca Rudarske ete pola je preko polja prema avionu, ostavljenom u neposrednoj blizini grada, ali bez obezbjeenja. Neprijatelj nije oekivao takvu drskost. Borci su posuli avion benzinom i
zapalili ga. Plamen je naglo buknuo te se i grupa koja ga je
zapalila nala u tekom poloaju: blizu neprijatelja, na sasvim
.golom aerodromu, osvijetljenom velikom plamenom buktinjom, u
koju se avion pretvorio. Povlaili su se trei praeni vatrom
automatskih orua i minobacaa. Srea je bila to ih neprijatelj
nije gonio oklopnim kolima. Borci su se brzo i vjeto prebacivali,
titei se vatrom. Uspjeli su da pretre polje bez gubitaka. 82
Neprijateljske snage u Kupresu bile su vrlo jake. I esto su
pravile ispade prema Vukovskom i Riliima. Dvije jake kolone
ustaa i milicije, oko 3 000 vojnika, uz podrku tenkova, oklopnih
automobila, artiljerije i avijacije, krenule su 7. septembra prema
Riliima i Zanoglini. 83 Doekali su ih 4. bataljon 1. proleterske i
Vukovska partizanska eta, ali su poslije vieasovne borbe morali da se povuku, sa tri poginula i 10 ranjenih boraca. U toj borbi
se istakla Draginja Kati Katica, koja je titila povlaenje
svoje desetine. Desetina se izvukla i vatrom odbranila Katicu
koju su ustae pokuale da uhvate ivu.
si Plan napada na Kupres, A-VII, k. 701, f. 2/2, d. 36.
82 2. 2ivanovi, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 519.

Komandant brigade otro je ukorio komandanta 4 bataljona

to je dozvolio da doe do takve borbe. 84
Slijedeeg dana ustake kolone su nastavile da nadiru ka
Sujici. Na k r a j u Kuprekog polja, kod Donjeg Malovana, sa n j i m a
su vodili borbu jedna eta 3. bataljona i Vukovska partizanska
eta, a iznad sela Rilia 4. bataljon. Podravani tenkovima i artiljerijom ustae su uspjeli da ih odbace i uu u Sujicu, iz koje
su sjutradan krenuli ka Duvnu gdje su se povezali sa snagama
iz Imotskog. Ustae su eleli da zauzmu i Livno, ali ih Italijani
nijesu podrali, a sami se nijesu usudili da to pokuaju. 8 5 Prva
proleterska brigada je glavninom svojih snaga, koncentrisanih
zapadno od ceste Kupres Sujica Duvno, na Suhovrhu, titila
pravac prema Livnu.

Dolazak prve grupe

Dalmatinaca u brigadu
K r a j e m avgusta 1942. godine brigada je imala, po spisku, 1099
boraca 1027 mukaraca i 72 ene. Na licu mesta bilo ih je
946, odsutno 153, uglavnom u bolnici. 88 Brigada se smanjila iako
je imala jednu znaajnu popunu iz istone Bosne i Crne Gore.
tab brigade je bio veoma zabrinut zbog toga i 12. avgusta je,
pored ostalog, napisao Vrhovnom komandantu:
.. .Na pomenutom sastanku (sastanak taba brigade M. V.)
je, kao problem koji trai najhitnije reenje, konstatovano i
brzo smanjivanje, topljenje naih bataljona veliki broj
izbaenih iz stroja, bolesnih, itd. ete broje po 35 do 40
boraca, pojedini bataljoni po 100 do 150 boraca. Ako se, dakle,
eli sauvati udarna snaga brigade kao brigada, potrebno je
izvriti hitnu popunu bataljona. 87
U to vrijeme brigada je imala 827 puaka, 63 pukomitraljeza,
13 mitraljeza, 3 laka i 4 teka minobacaa, jednu pt. puku i
jedan pt. top, i dosta municije, osim za minobacae.
Vrhovnom tabu i ranije je bilo poznato to stanje brigade.
Jo u odluci o njenom osnivanju Vrhovni komandant je predvidio da se ona popunjava borcima iz raznih k r a j e v a i raznih
nacionalnosti. Sada se za to ukazala povoljna prilika. Vrhovni
komandant je naredio 4. operativnoj zoni Hrvatske da poalje u
1. proletersku brigadu 300 boraca Dalmatinaca. K r a j e m avgusta
dolo je njih 197 iz bataljona Josip Jurevi, sa Biokova. Bili
84 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 14.
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 640.
2. Mihailovi, Rudarska eta, str. 108.
B. Bogavac, M. Belojevi, 2. 2ivanovi i M. Kora, lanci Prva proleterska, knj. 1, str. 513523.
85
M. Lekovi, navedeno djelo, str. 642644.
se Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 3, d. 4.

su to iskusni ratnici, proli kroz mnoge borbe, to je za brigadu

mnogo znailo.
Susret Dalmatinaca sa borcima 1. proleterske brigade bio je
susret drugova ratnika. Prvi ih je pozdravio toplom dobrodolicom
politiki komesar brigade, Filip Kljaji Fia, a onda su uslijedili
susreti u bataljonima. Dalmatinci su naili na topao, drugarski
prijem. U 1. proleterskoj su se osjeali kao da su u svojoj staroj
jedinici. 88
Dalmatinci su ojaali bataljone, ije se brojno stanje bilo
smanjilo gotovo na polovinu onog predvienog Statutom proleterskih brigada do 300 boraca. I praksa je potvrdila da je toliko
brojno stanje bataljona najpogodnije za njihovo samostalno dejstvo
i za bolji manevar u razliitim situacijama.
U vrijeme boravka na podruju Livna dola je i prva praktina potvrda injenice da je 1. proleterska kola kadrova.
Mnogi drugovi izrasli u njenoj ratnoj koli, upueni su u druge
jedinice za komandire, politike komesare i komandante. Gotovo
kompletan tab 1. bataljona upuen je da bude tab 1. dalma
tinske brigade, koja je osnovana kod Livna.

Medu Krajinicima
Sredinom septembra Vrhovni tab je odluio da se oslobodi
Bosansko Grahovo. 80 Taj neprijateljev garnizon je svojim poloajem
zadirao u veliku osloboenu teritoriju u Bosanskoj krajini, ugroavao je. U n j e m u je bio jedan ojaani bataljon 151. italijanskog
puka divizije Sasari, dobro utvren. Grad i okolina bili su jako
uporite etnike Dinarske divizije. Likvidacijom garnizona u
Grahovu razbilo bi se opasno etniko arite u tom dijelu Bosne
i etnicima zadao teak politiki udarac, snage angaovane oko
njega bile bi osloboene za dejstva na drugim pravcima, a nijesu
bili mali ni ekonomski razlozi. U n j e m u je bilo dosta italijanske
opreme i municije, veoma potrebne naraslim partizanskim jedinicama u Dalmaciji i Bosanskoj krajini.
Za napad na Grahovo odreene su: 1. proleterska i 4. krajika
brigada, dijelovi Srednjodalmatinskog odreda i jedna ili dvije
hrvatske brigade, koje je trebalo da stignu do 20. septembra. Za
komandanta taba operativnih trupa Vrhovni tab je odredio
komandanta 1. proleterske brigade, ostavljajui mu da sam izabere
vrijeme napada.
P r i j e napada na Bosansko Grahovo bilo je neophodno oistiti
njegovu okolinu od etnika, koji su bili veoma aktivni, dosta dobro
organizovani i, zahvaljujui Italijanima, dobro naoruani. P r v a
proleterska je prebaena kamionima od Livna do Rora i 17. septembra se grupisala prema Bosanskom Grahovu. Samo je 4. bataljon
88

J. Boovi i A. Nenadi, lanci Prva proleterska, knj. 1, str. 488.

8 Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 6, d. 42, str. 109.

upuen u Mlinite da obezbeuje Vrhovni tab. Brigada je n a j p r i j e

pokuala da sa 3. i 4. bataljonom i jednim bataljonom 4. crnogorske brigade uniti etnike u rejonu Crnog Vrha, a sa 1. bataljonom one na Srnetici. etnici su vjeto izbjegavali da se sudare
sa 1. proleterskom, jer su dovoljno znali o n j o j i jednostavno su
nestajali. Vrhovni tab je naredio da se etnici unite i na
planini atoru i Staretini. 90 tab brigade je odmah uputio 1. bataljon
pravcem Veliko Tievo Peulje Grkovci, da obuhvati planinu
sa zapada i jugozapada, i 6. bataljon preko Grkovaca i Meugorja,
da je obuhvati sa istoka i sjeveroistoka. U isto vrijeme su postavljene zasjede i zatvoreni svi putevi prema Grahovu. Ni ta
akcija nije uspjela. Pokazalo se, kako je pisao tab 1. proleterske:
. . . Juriti ih (etnike M. V.) bez tanih podataka na elom
prostoru Staretina ator, izgleda nam prilino jalov posao,
jer je prostor veliki, a etnici nee sedeti na jednom mestu. 91
Komandant taba operativnih trupa za napad na Grahovo izvijestio
je Vrhovni tab 19. septembra, da su bataljoni 1. proleterske na
poloajima oko Grahova, kao i 4. krajika brigada i dalmatinski
partizani. Jedino jo nijesu bile stigle like jedinice, a bez n j i h
bi se teko uspjelo. Tu ocjenu je temeljio na tanim podacima
kojima je raspolagao: da u garnizonu ima oko 600 do 700 Italijana,
sa 4 topa, 2 minobacaa, 3 mitraljeza, a u Strmici oko 200 Italijana, sa 4 topa 75 mm. etnici su bili u svim selima oko Grahova. 92
Like brigade nijesu stigle, bile su ranije upuene na druge
zadatke. tab operativnih trupa je tada traio neku drugu jau
brigadu (na primjer 3. sandaku) da ih zamijeni. J e r 4. krajika
i tih dana formirana 2. dalmatinska brigada nijesu imale iskustva u
borbama kakve su se oekivale.
Iekivanje likih brigada produilo se gotovo dvije nedjelje
i to vrijeme je iskorieno za gonjenje etnika i za vojni i politiki rad. Cak je izvreno i jedno bojno gaanje.
U meuvremenu su jedna eta Nijemaca iz 714. divizije i
2. bataljon 10. puka domobrana prodrli iz Banjaluke u Klju.
Tim prodorom su onemoguili sakupljanje bogate ljetine iz sela u
blizini Kljua, zbog ega je Vrhovni tab i naredio 1. proleterskoj
da ponovo oslobodi t a j grad.
Boravak 1. proleterske brigade u selima oko Grahova i mar
prema Kljuu za n j u je bio rijedak doivljaj. Doekivana je ona
i ranije lijepo, sa radou, na Romaniji, u Crnoj Gori, u Hercegovini. Ali s u s r e t ' s a Krajinom prevaziao je sve te ranije susrete
i sva oekivanja. Poslije tekih borbi na Kozari proleterske brigade
dole su Krajinicima kao garancija sigurne pobjede. Narod: omladina, djeca, stariji svi su se trudili da doekaju proletere kao
najdrae goste. tab 1. proleterske, oduevljen takvim doekom,
pisao je Vrhovnom komandantu da je u Tievu, gdje je proban
jedan protivkolski top, narod doao da vidi top proletera i da su
o Nareenje Vrhovnog taba, A-VII, k. 2B, f. 3, d. 31.
i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2/1, d. 37.
izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 3, f. 4, d. 17.

ga djevojke prekrile maramama, pekirima i kouljama, koje su

spremile za svadbene poklone.
Na maru prema Kljuu brigada je prola kroz Drvar. Grad
je bio djelimino spaljen. Strali su goli zidovi i dimnjaci pilane.
Jo se osjeao zadah paljevine. Velika masa naroda je doekala
proletere. Uvee je zakazana priredba, a poslije je bila igranka.
Pjevalo se i igralo bez prestanka. Odjekivale su pjesme krajike,
srbijanske, crnogorske i dalmatinske. Proletere, mlade momke i
djevojke, te veeri je nadigrala razdragana omladina Krajine. A
kad su komandanti naredili pokret, narod je srdano ispratio
proletere; djevojke i ene su po starinskom obiaju rasplele kose
da se vojsci putevi ne zamrse.
Pokret od Drvara do Otrelja i dalje do Bravskog u otvorenim vagonima umske eleznice nije bio udoban u toj dugoj oktobarskoj noi, ali borci, ushieni doekom u Krajini i ispraajem
iz Drvara kao da to nijesu primjeivali.
Sa priredbe na put, sa puta u borbu. Nou 3. oktobra u napad
na Klju, u kojem se branio bataljon 10. puka domobrana, pola
su etiri bataljona 1. brigade i 6. krajiki partizanski odred. Napad
je podravala partizanska haubica sa poloaja kod raskrsnice blizu
Vojia. Napadalo se dosta nesinhronizovano, i ne mnogo uporno.
Dva bataljona uopte nijesu ni stigli, zalutali su u umi. 93
Napad je ponovljen izmeu 5. i 6. oktobra, sa istim snagama.
U napadu prve noi otkrivena su neprijateljska vatrena uporita.
Klju je u dubokoj jaruzi. Zbog toga je neprijatelj najjae organizovao odbranu na uzvienjima iznad grada. Na Sklopu, visokoj
stijeni, bila su ozidana dva bunkera, od kojih jedan na sprat. Njih
nije bilo mogue napasti ni sa istone ni sa june strane, a sa
ostalih je ispred n j i h bila istina, goli, brisani prostor. Bunkeri
su tako postavljeni da mogu jedan drugoga tititi vatrom.
Drugi napad na grad bio je dobro organizovan. Prvo se oglasila partizanska haubica, a zatim su bataljoni krenuli u napad.
Borba je bila otra. Bataljoni 1. brigade izbacili su neprijatelja
iz rovova i prvih kua. Drugi bataljon napao je bunkere na Sklopu.
Streljaki stroj podiao je bunkerima. U Kljuu je zaista kljualo.
Neprijatelj se uporno branio. Drugi bataljon je izgubio tri borca.
Poginuo je i politiki komesar 1. ete, Milo Boovi, na 30 m
od bunkera. Iao je sa bombaima. Njegovi drugovi nijesu ga mogli
izvui. Neprijatelj je u njegovoj torbici naao bjelenicu iz koje
se vidjelo da su ubili politikog komesara. Likovali su.
Ni ostali bataljoni nijesu imali uspjeha.
A bilo je neophodno zauzeti Klju, jer je trebalo sakupiti
bogatu ljetinu. Stab brigade je ocijenio da ima dovoljno snaga za
to, samo da neto treba promijeniti u nainu napada i njihovom
pregrupisavanju, a trebalo je pokuati da se neprijatelj neim
iznenadi. Stab brigade je odluio da se slijedee noi, bez odmora,
ponovo napadne Klju. Neprijatelj se vjerovatno nadao da e se
93
Izvjetaj operativnog taba za Bosansku krajinu, Zbornik, t. IV, knj.
7, d. 106, str. 205.

partizani odmoriti bar jednu no, kao i poslije prvog prepada. Na

lijevo krilo, prema Sklopu i Tomaevi-gradu upueni su 1. i 2.
bataljon. Nareeno im je da iz zaklona pripucavaju na bunkere,
a zatim da se pritaje, i da to ponove jo dva puta u toku noi.
Neprijatelj se branio iz svih oruja i sva tri puta bio ubijeen
da je odbio napad. ak je i dovikivao: Vidjeemo koliko ste
komesara ostavili ispod bunkera. Bataljoni su ekali zoru, da se
neprijatelj opusti, da vojnici iziu iz bunkera da potrae poginule komesare, pa da onda izvre juri. Varka je uspjela. Pukomitraljezi proletera su vatrom zatvarali pukarnice na bunkerima, pokoeni su oni koji su bili izili iz bunkera, a bombai su
brzo pretrali brisani prostor do bunkera. Napad je bio brz, silovit. U isto vrijeme su 3. i 6. bataljon, sa pravca od Mrkonji-Grada,
upali u grad, a Krajinici sa jugoistoka. Sve je bilo gotovo za kratko
vrijeme. I bez gubitaka. Dio neprijateljskih snaga uspio je da
pobjegne ispod stijena prema Vrhpolju. 64 Prema neprijateljevom
izvjetaju tu je poginuo komandant domobranskog bataljona i jedan
komandir ete a nestalo je oko 300 domobrana.

Susret Prve proleterske

i Prve poljoprivredne brigade
Prvi i 2. bataljon su odmah sa Sklopa nastavili da gone n e p r i jatelja ka Vrhpolju. Uporedo sa njima to je inila i 3. krajika
brigada. Trei i 6. bataljon preli su na desnu obalu Sane da
razbiju etnike u okolnim selima.
Operativni tab za Bosansku krajinu planirao je da oslobodi
Sitnicu, aavicu, Vrhpolje i Sanski Most.95 Ali te je planove
poremetila 714. njemaka divizija iji su dijelovi, podrani tenkovima, ponovo prodrli iz Banjaluke u Klju, a zatim nastavili
ka Sanskom Mostu. Prva proleterska brigada je tada dobila zadatak
da sprijei prodor Nijemaca iz Kljua prema Petrovcu i time
omogui berbu kukuruza u okolnim selima.
Nijemci su stalno prolazili cestom Klju Sanski Most. Brigada ih je, sa poloaja juno od ceste, takoe stalno uznemiravala
i nanosila im gubitke. Nijemci su tada, jaim snagama, uz podrku
artiljerije i tenkova, potisli 1, 2. i 3. bataljon iz Majkia i Hadia.
Sa novih poloaja oni su i dalje primoravali Nijemce da se ne
u d a l j u j u od ceste. U meuvremenu je stigao i 4. bataljon, koji
je gotovo mjesec dana proveo na Mlinitu, u obezbjeenju Vrhovnog taba.
Izvjetaj operativnog taba za Bosansku krajinu, Zbornik, t. IV, knj.
7, d. 107, str. 206.

U selima kod Kljua, koja su nosila bogatu ljetinu, tih je dana

bilo neobino. Njemake kolone prolaze cestom, proleteri im sprijeavaju da skreu s puta i povremeno se vodi borba, a omladina i dio proleterskih i krajikih jedinica tu odmah u neposrednoj
blizini fronta, ubiraju i odvoze ljetinu ka bazama i bolnicama.
Pjevalo se uz rad. Za vrijeme odmora i pred no dolinom se
oglaavala muzika 4. bataljona.
Dva njemaka kamiona su se 12. oktobra uputila cestom prema
Petrovcu. Vjerovatno su pogrijeili pravac na raskrsnici. Djelovi
2. bataljona su ih doekali i posade brzo likvidirali. U jednom
kamionu se nalazio komplet hirurkih instrumenata za bolnicu
714. njemake divizije. Neobian i vrijedan plijen kojemu su se
najvie obradovali partizanski lekari. Nijemci su vrlo brzo reagovali. Cestom je jurio tigar, tenk od 32 tone, a pratila ga je
pjeadija. Artiljerija je estoko tukla poloaje brigade. Proleteri
su saekali neprijatelja na bliskom odstojanju i zasuli ga jakom
vatrom. Grupa boraca 2. bataljona saekala je tigra kod jedne
prepreke i zasula ga bombama. Tenk je poeo da manevrie, da
trai povoljniji poloaj za otvaranje vatre na napadae i pri tome
preao ivicu puta i sletio u jarugu. Borci su priskoili i zapalili
ga. I njemaka pjeadija je primorana da odstupi. Kod tenka je
poginuo Boina Petrovi, jedan od n a j h r a b r i j i h boraca 2. bataljona.
U partiju je primljen poslije smrti.
Sanitetski materijal je odmah dostavljen bolnici. Naelnik saniteta Vrhovnog taba, dr Gojko Nikoli, zahvalio je 1. proleterskoj brigadi to je brino sauvala svaki instrument i sav materijal, i predala ih bolnici. 96
Nijemci su se 14. oktobra povukli iz Kljua. Radne brigade i
borci su neometani sakupljali i prevozili ljetinu. U sakupljanju
ljetine omladina i borci su se takmiili u radu. Radili su i danju
i nou, bez odmora. Bila je to izvanredna slika zajednitva vojske
i naroda, neobian ratni sastanak radnih brigada i 1. proleterske
brigade. Politiki komesar 1. proleterske brigade, Filip Kljaji
Fia, toplo je pozdravio omladinu i odrao govor 1. radnoj brigadi.97 Rekao im je kakvim je putevima prola 1. proleterska,
kako se borila. Pomenuo je i drugove koji su pali oko Kljua,
Boovia, Petrovia, Guberinia, Bajia i druge. Zavrio je parolom:
Sve za front, sve za pobedu.

Ponovo oko Bosanskog Grahova

U toku oktobra Nijemci i Italijani su uspjeli ponovo da zauzmu
Sitnicu, Mrkonji-Grad, Jajce, Prozor i Livno. Vrhovni tab je
ostavio m a n j e snage prema tim gradovima i prenio dejstva ka
Bosanskom Grahovu i Bihau, u namjeri da zbuni neprijatelja, omete
o Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 284.
M. Stijovi, neobjavljeni dnevnik.

97

Danilo Leki (IL koulji)

u Livnu avgusta 1942.

zamjenik

komandanta

brigade

sa

grupom

boraca

Grupa

boraca

6.

bataljona

Liv-nu

1942.

Vrhovni

komandant

Tito

sa

zastavom

Prve

proleterske

brigade

Danilo
zastave.

Leki,

komandant

brigade

predaje

zastavu

Voji

Radiu,

prvom

nosiocu

njegove namjere, razbije etnike u Kninskoj krajini i vre povee slobodnu teritoriju Bosanske krajine, Like i Dalmacije. 98
Za napad na neprijatelja u Bosanskom Grahovu i njegovoj
okolini odreene su 1. i 2. proleterska i 4. krajika brigada. Prva
proleterska se vratila iz rejona Kljua preko Drvara, Resanovca
i Pei na poloaje za napad na Bosansko Grahovo." Prema zapovijesti naelnika Vrhovnog taba 100 ona je napadala sa zapadne
i sjeverne strane; 2. proleterska sa istone i june, a 4. krajika
je obezbjeivala napad iz pravca sela Luke. Prva proleterska je
dobila i zadatak da oisti od etnika teritoriju izmeu Grahova i
Strmice i da zasjedama sprijei eventualni pokuaj Italijana da iz
Knina prodru u Grahovo.
Stab 1. brigade odredio je 4. i 6. bataljon za neposredan napad
na grad, 2. i 3. uputio da iste okolna sela od etnika i postave
zasjede prema Strmici i Kninu, a 1. bataljon zadrao u rezervi.
Napad na Bosansko Grahovo je poeo izmeu 26. i 27. oktobra.
Podravan je sa dvije haubice, koje su imale ukupno 39 granata,
i etiri brdska topa. U gradu je bilo izmeu 600 i 700 Italijana iz
151. puka divizije Sasari i nekoliko stotina etnika, sa 5 topova,
3 minobacaa i dosta automatskog oruja. 101 Osnovu neprijateljeve
odbrane inili su betonski bunkeri i utvrene kue. ak je i na
zvoniku crkve bio postavljen mitraljez. I grad i bunkeri bili su
opasani bodljikavom icom. Poloaje oko grada drali su etnici,
tako da Italijani nijesu mogli biti iznenaeni.
Na Gradinu, k. 991, najjau taku u neprijateljevoj odbrani
napadao je 6. bataljon. Borci su uspjeli da iskidaju bodljikavu
icu i bataljon je streljakim strojem izbio na Gradinu. Podiao
je bunkerima toliko da ga je v a t r a iz n j i h prebacivala. Grupa
boraca koju je vodio Zia Trnini uspjela je da se priblii velikom
bunkeru i da ga zaspe svenjevima bombi. Italijani su ginuli, ali
se nijesu predavali.
etvrti bataljon je napadao du ceste Drvar Bosansko Grahovo, razjurio etnike na koje je naiao, zauzeo prve rovove i
zidane bunkere, a onda je bio prinuen da zastane ispred betonskih bunkera. Kraljevani su doveli top na 100 m daljine i kroz
cijev nianili u bunkere, ali ni to nije pomoglo. Artiljerci su slabo
gaali, zemljite je bilo suvie meko, njiva, nepodesno za topovski
poloaj.
U zoru su se bataljoni morali povui. 102

s Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 286.

9 Nareenje vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 6, d. 103, str.
io Zapovijest naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, iknj. 6, d.
str. 285.
101
Italijanska dokumentacija, Zbornik, t. XIII, knj. 2, d. 116,
796818. i 117, str. 832.
1<>2
Izvjetaj naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 6, d.
str. 294.
Izvjetaj taba 3, bataljona, A-VII, k. 701, f. 11, d. 28.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 16.
M. Kati, lanak Prva proleterska, knj. 1, str. 635.

267.
113,
str.
118,

Ni bataljoni 2. proleterske nijesu imali mnogo uspjeha. I oni

su prodrli do prvih zgrada, gdje su naili na jak otpor Italijana
i morali se povui.
Slijedee noi napad je ponovljen, ali m a n j e energino i sa
jo m a n j e uspjeha nego prethodne noi. Brigada je imala 7 poginulih i 25 r a n j e n i h boraca. Italijani navode u izvjetaju da su
imali 16 mrtvih, meu kojima dva oficira i 59 ranjenih. 1 0 3
Drugi i 3. bataljon su razbili etnike u selima Stoite i na
brdu Cigelj. Na breuljkastom terenu, preglednom i podesnom
za organizaciju odbrane, etnici su bili napravili vie zaklona,
ak i nekoliko pokrivenih bunkera. Najjai otpor su pruili iz
bunkera na brdu Cigelj, odakle su zasuli streljaki stroj 3. bataIjona. Stevo Rogli je uhvatio jednu od tih bombi prije nego je
eksplodirala i vratio je etnicima. Ubijena su 3 etnika, a ostali
su pobjegli. 104 Bataljoni su zatim postavili zasjede prema Kninu
i Strmici.
Italijani su dobro procijenili, ili su ih o tome obavijestili etnici, gdje su postavljene zasjede, pa je njihova kolona iz Knina
prodrla preko Suhog polja, na spoju izmeu 3. bataljona i 2. proleterske brigade. N j e n prodor u Grahovo 3. bataljon nije mogao
da sprijei sa poloaja na kojima se nalazio, a nije bilo ni organizovano sadejstvo sa 2. proleterskom. Bataljon se naao u tekoj
situaciji jer su mu Italijani izbili na lijevi bok, a dijelom i pozadi
njega. Snanom artiljerijskom i minobacakom vatrom Italijani
su primorali 3. bataljon da se povue.
Neuspjeh u napadu na Bosansko Grahovo uveliko je ohrabrio
etnike Kninske krajine. Ostalo im je uporite u koje su mogli
pobjei i iz njega izvoditi akcije i djelovati na okolno stanovnitvo. Tada je tab 1. proleterske brigade odluio da razbije
etnike oko Grahova i prokrstari s brigadom podrujem koje su
kontrolisali, radi uticaja na narod toga kraja. Takvu akciju je bio
planirao jo u septembru, ali je nije sproveo j e r je po nareenju
Vrhovnog taba brigada pola da oslobodi Klju.
Tri bataljona brigade, 1, 2. i 4, prola su kroz sela oko Grahova i sjurili se ka Strmici. etnici su bjeali pred njima. U
Strmici su Italijani, uglavnom crnokouljai, pruili estok otpor.
Iz 4 topa neprekidno su tukli poloaje bataljona. etvrti bataljon
je uspio da prodre do centra Strmice, ali je ipak nije mogao zauzeti.
Drugi bataljon je zauzeo dio sela kod ciglane, zapalio je i protjerao
etnike i Italijane iz okolnih bunkera. Prvi bataljon je nastupao
kroz sela na desnom krilu.
Bataljoni su preli prugu i rijeku Bistricu i izbili u rejon
Plavna, u Liku. Nijesu uspjeli da unite etnike, jer su ili bjeali
kod Italijana ili se sakrivali u planinama.
Na toj teritoriji bataljoni 1. brigade zadrali su se kratko
vrijeme. Najvie to su postigli bilo je to to su seljaci i ostali,
los Italijanska dokumentacija, Zbornik, t. XIII, knj. 2, d. 116, str. 796.

zatrovani etnikim idejama, uplaeni od osvete, imali priliku da

se u v j e r e kako partizani postupaju i s kakvim snagama raspolau
i da to uporede sa etnikom propagandom.

Prijem zastave u Bosanskom Petrovcu

Brigada se poetkom novembra koncentrisala oko Petrovca. Kao
i uvijek vojnostruni, politiki i kulturno-prosvetni rad bili su vrlo
ivi. Novi drugovi, doli kao popuna brigadi, bili su ukljueni
u sav t a j rad i brzo su urastali u duh brigade. Tih dana CK K P J
skrenuo je panju jedinicama da organizuju proslavu dana oktobarske revolucije. Nijedno selo, nijedna jedinica ne smeju ostati
bez proslave oktobarske revolucije, pisalo je u uputstvu CK KPJ. 105
Cim je brigada stigla kod Petrovca saznala je da su formirane prve divizije i da e primiti ratnu zastavu. Brigada se pripremala za t a j znaajni i sveani trenutak. Bataljoni su jo ranije
primili svoje zastave, pod n j i m a juriali u mnogim borbama, ali
je ipak brigadna zastava znaila mnogo vie, i kao priznanje i
kao obaveza.
Petrovac je bio u prazninom raspoloenju. Sa svih strana
u njega su se slivale kolone djevojaka i djeaka koji jo nijesu
fiziki stasali za brigade, ali ve znaju to je to borba za slobodu.
Svuda se ulo: ivjeli proleteri.
Na praznik 7. novembra iz niskih oblaka sipila je sitna kia.
Bataljoni su pristizali i postrojavali se na poljani kod Petrovca,
pored puta za Biha. Pjevalo se. Najvie borbene, partizanske
pjesme.
Oko 11 asova pojavio se vrhovni komandant, Josip Broz Tito
sa pratnjom. Raport mu je predao novi komandant 1. proleterske
brigade, Danilo Leki Spanac. Vrhovni komandant je n a j p r i j e
izvrio smotru brigade, a onda joj govorio o znaaju oktobarske
revolucije, ija se 25-godinjica slavila, i uspjesima Crvene armije,
a zatim o preenom putu 1. proleterske, istiui znaaj njenog
osnivanja i njenih uspjeha za stvaranje narodnooslobodilake vojske i razvoj NOB-a, i da je pokazala svojim dosadanjim bojevima da dostojno nosi svoj veliki naziv. Vrhovni komandant je
upozorio da pred brigadom stoje mnogi teki zadaci, da su neprijatelji, okupator i domai izdajnici, jo uvijek jaki. A onda je
svojim oprobanim ratnicima rekao ono to su intimno i najvie
eljeli da uju, to su oekivali:
. . . A sutra, kad doe to vrijeme ja vas uvjeravam, d r u govi, nije daleko to vrijeme vi ete ponovo marirati u
Srbiju, u Crnu Goru, zajedno sa ostalim drugovima borcima.
Govor je Vrhovni komandant zavrio poklicima Crvenoj armiji,
Sovjetskom Savezu i naoj oslobodilakoj borbi.10 Grmljavina uzbu105 Izvjetaj Centralnog komiteta KPJ, A-VII, k. 706a, f. 3, d. 5.
los Govor vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, prilikom predaje
zastave Prvoj proleterskoj brigadi, Zbornik, t. II, knj. 6, d. 148, str. 354360.

enih glasova odjeknula je Petrovakim poljem kao pozdrav Vrhovnom komandantu.

Vrhovni komandant je predao zastavu 1. proleterskoj brigadi.
Komandant brigade, vidno uzbuen, primio je iz njegove ruke
i obeao da e je brigada dostojno nositi i da e svim srcem,
umom i proleterskom odlunou sve initi da opravda povjerenje
koje joj je ukazano. Zatim je zastavu predao prvom b a r j a k t a r u ,
Voji Radiu, metalskom radniku iz Kragujevca, dugogodinjem
lanu Partije i do tada zamjeniku komandanta 3. bataljona.
Poslije smotre i prijema zastave brigada je, sa vojnom muzikom na elu, prola paradnim korakom ispred svog Vrhovnog
komandanta, koji joj je, sa lanovima Vrhovnog taba, otpozdravljao sa balkona jedne kue u Petrovcu. Bio je to impozantan
defile. Proleteri su marirali ujednaeno i snano. Narod je oduevljeno pozdravljao brigadu i n j e n u zastavu.
Tako je te teke 1942. godine, godinjica oktobarske revolucije proslavljena i marem jedinica jedino u Moskvi i Bosanskom Petrovcu.
itav dan je Petrovac bio u prazninom raspoloenju. Uvee
je bila priredba, a onda se pjevalo i igralo do zore.
Prolo je deset mjeseci od osnivanja 1. proleterske brigade,
mjeseci borbi, mareva, iskuenja, uenja i raenja. Brigada je
za to vrijeme prela oko 5 000 km, ne raunajui u to sve one
njene manevre prilikom borbi, nastupanja, odstupanja i obilaenja.
Brigada je kao cjelina, ili njeni dijelovi vodila oko 120 m a n j i h
ili veih borbi. Kroz njih je stekla dragocjena iskustva u strunom osposobljavanju i usavravanju kadrova, u komandovanju i
organizaciji sadejstva, u izvoenju razliitih borbenih dejstava u
uslovima partizanskog ratovanja. 107
I partijska organizacija je postajala sve efikasnija. U Partiju
je primljen veliki broj novih lanova. To je pozitivno uticalo na
unutranji ivot brigade. Meusobne odnose boraca i starjeina
krasilo je pravo drugarstvo. I skromnost brigade. Disciplina je
bila uzorna, zasnivala se na svijesti i povjerenju. Tekoe borbi,
napora, mareva i slabe ishrane ublaavala je pjesma, igra i
knjiga, a najvie pobjede nad neprijateljem.
Na svom borbenom putu za tih 10 mjeseci brigada je, prema
procjeni, ubila oko 2 000 neprijateljskih vojnika, mnogo puta ga
natjerala na povlaenje, onemoguavala izvrenje njegovih planova, oduzimala mu gradove i utvrenja, unitavala ureaje, naoruanje i opremu.
Od osnivanja brigada je prola kroz mnoge k r a j e v e i svuda
irila ideju bratstva i jedinstva naih naroda. Spreavala je bratoubilake pokolje u istonoj Bosni i orgijanje etnika u Hercegovini, ublaivala sukobe Srba i Hrvata oko Duvna i Livna, znatno
doprinijela suzbijanju etnika u zapadnoj Bosni.

U brigadu je dolo oko 800 novih boraca. Iako brigada nije

znatno brojano porasla n j e n a udarna snaga bila je mnogo vea.
Bila je bolje naoruana, borci i komandni kadar postali su m a j stori u rukovanju orujem i voenju borbe. Gotovo svaki n j e n
stari borac mogao je, prema vojnikom znanju, hrabrosti, umjenosti i spretnosti u borbi, biti komandir voda ili ete.
Prva proleterska brigada prije 10 mjeseci bila je jedina brigada nae Narodnooslobodilake vojske. Na dan kada je iz r u k u
Vrhovnog komandanta u Petrovcu primila svoju ratnu zastavu
uz n j u je bilo jo 30 proleterskih i udarnih brigada i 36 partizanskih odreda NOVJ. 108

IV
U SASTAVU PRVE
PROLETERSKE DIVIZIJE

Opta situacija krajem 1942. godine

Bliio se k r a j 1942. godine, godine najznaajnijih i tekih sudara
zaraenih strana. Ni najvei optimisti nijesu jo mogli sagledati
k r a j rata. Njemake armije su vodile teke borbe za Staljingrad.
One su ve bile ovladale bogatim Kubanom, izbile na Kavkaz i
opasno prijetile da ostvare jedan od svojih najvanijih ciljeva:
da dou do zakavkaske nafte. irom Njemake je pripremana
proslava pada Staljingrada. Samo je sovjetska Vrhovna komanda
znala ta tih dana priprema njemakim armijama, dok su svi ostali
s nadom i zebnjom iekivali odgovor na pitanje da li e Crvena
armija izdrati.
Na ostalim ratitima, u Africi i na Pacifiku, saveznici su
ve postizali ohrabrujue poetne uspjehe. Britanska 8. armija
bila je u ofanzivi u sjevernoj Africi. Japanci su bili u punoj
ofanzivi 11a Pacifiku i u Aziji.
Ipak, Nijemci nijesu izgledali tako zastraujue jaki kao prije
godinu dana.
U Jugoslaviji je narodnooslobodilaki pokret nezadrivo rastao. Njegove oruane formacije brigade i odredi bile su u
ofanzivi u veem dijelu zemlje. Oruana borba se sve vie irila,
obuhvatajui gotovo sve k r a j e v e zemlje.
Na najznaajnijem dijelu jugoslovenskog ratita, u tom trenutku, u zapadnoj Bosni, Vrhovni tab je uspjeno organizovao
odbranu tamo stvorene slobodne teritorije i njeno irenje. Ostavljajui m a n j e snage prema Banjaluci, J a j c u i Livnu, glavnim
snagama oslobaa Biha, Bosansku Krupu, Veliku Kladuu, Cazin,
Slunj i presijeca neprijatelju operacijske pravce koji vode od
Zagreba ka moru. Kompaktna slobodna teritorija tada je zahvatala
prostor vei od 50 000 km 2 . Narodnooslobodilaka vojska ve je
bila narasla na oko 150 C00 boraca, grupisanih u 31 brigadu i vei
broj partizanskih odreda. Raspolagala je raznovrsnim naoruanjem,
ak i tekim, skoro svim osim aviona, i uspjeno izvodila i k r u p n i j e operacije. Narasli kvantitet u broju boraca i naoruanju, nuno
se pretvarao u novi kvalitet, u novu organizaciju (formaciju) jedinica. I do tada su brigade i odredi grupisani radi izvoenja veih
operacija; dejstvovale su, naravno, pod jedinstvenom komandom.
Novi zadaci traili su dalje usavravanje vojne organizacije, od-

nosno njeno usaglaavanje sa osnovnim strategijskim ciljevima

NOR-a. Iz toga je rezultirala odluka Vrhovnog taba o grupisanju
jedinica u vee, krupnije formacije, jedinice operativno-strategijskog karaktera divizije i korpuse.
Poetkom novembra Vrhovni tab je formirao 1. i 2. proletersku diviziju, a onda uskoro jo sedam udarnih, tako da je do
k r a j a 1942. osnovano ukupno 9 divizija. 1 Prve tri divizije Vrhovni
tab je zadrao pod svojom neposrednom komandom, a ostale su
ule u sastav novoosnovanih korpusa ili su bile pod komandom
Glavnog taba.
Nijemci, Italijani i njihovi saveznici ve su bili naisto s tim
da u Jugoslaviji postoji ratite za koje su prinueni da izdvajaju
sve vee i vee snage. U to vrijeme je na teritoriji Jugoslavije
bilo 7 njemakih divizija, jedan samostalni pjeadijski puk i 5 policijskih pukova za osiguranje; 20 italijanskih divizija i dijelovi
jo jedne, 2. obalske divizije; 5 bugarskih divizija, tri samostalne
i jedna ininjerijska brigada; dijelovi 3. maarske divizije i dva
puka za osiguranje. Pored toga na Jadranu je bilo 109 naoruanih
plovnih jedinica raznih vrsta. Ukupno su sve te snage brojile oko
580 000 vojnika. Uz njih, i sa njima, borile su se protiv NOVJ
jo i jedinice Nezavisne Drave Hrvatske, etnici i drugi kolaboracionisti, n j i h zajedno oko 300 000 vojnika.'Naredbom Vrhovnog taba, 1. novembra 1942. osnovana je
1. proleterska divizija. U n j e n sastav su ule: 1. proleterska, 3.
sandaka i 3. krajika brigada. 3
Istovremeno je dolo i do velikih promjena u komandnom
sastavu brigade, poev od taba brigade do komandi eta. Za komandanta 1. brigade postavljen je Danilo Leki panac, za politikog komesara Mijalko Todorovi Plavi, za zamjenika komandanta
Miloj e Miloj evi, a za zamjenika politikog komesara Duan Korac. 4
Oko 20 drugova iz brigade otilo je tada u dalmatinske, krajike, hrvatske i slovenake brigade. P r i m j e r a radi komandant
1. bataljona Pero etkovi, koji je bio neko vrijeme komandant
1. dalmatinske brigade, postavljen je za komandanta 3. divizije,
komandant 2. bataljona Radovan Vukanovi za komandanta 4.
crnogorske brigade, a komandant 4. bataljona Pavle Jaki za
komandanta 7. banijske divizije. Praktino, i tab brigade i tabovi bataljona i veliki broj komandi eta popunjen je novim starjeinama, bez izuzetka stasalim i izraslim u brigadi, u njenim
etama i bataljonima.
Uz tab brigade osnovan je pionirski vod i vod topova, a u
bataljonima radni vodovi, da se staraju o ishrani bataljona, o
bojnoj komori i da organizuju radionice za m a n j e opravke oruja
i opreme. Sanitet je tada znatno proiren, pa su i ete obavezno
imale bolniare.
1 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 377.
2 V. Strugar, Jugoslavija 19411945, Beograd, 1969, str. 123.
3 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 1, str. 197.
Obavetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 6, d.
str. 320.

131,

Stab brigade je, na osnovu uputstva Vrhovnog taba i taba

divizije, napravio program vojnostrune obuke, koji je obuhvatio
taktiku, organizaciju veza, kretanje, stanovanje, izvianje, obezbjeenje, napad, odbranu, borbu nou, borbu na planinskom zemljitu, borbu u naseljenom mjestu, prelaz rijeke, itd.; zatim, program za upoznavanje sa naoruanjem i izvoenjem nekih inenjerijskih radova (izrada zaklona, u k l a n j a n j e raznih prepreka i drugo).5 Sva ta uputstva, uz volju i spremnost za rad, mnogo su znaila. A radilo se od j u t r a do mraka, esto i do kasno u no.
Partijska rukovodstva su takoe napravila program rada. Data
su uputstva da se zbog poveanog broja lanova K P J partijske
organizacije ne identifikuju sa etnim konferencijama, da se izbjegne abloniziranje dnevnih redova, da se rad organizuje tako da
svaki lan Partije moe dobiti zaduenje. Od komunista se trailo
da intenzivno rade, kako se to onda govorilo, sa narodom. P a r tijsko rukovodstvo brigade upozorilo je i na to da svaki partijski
biro i svaki sekretar m o r a j u biti stalno na nogama, imati pred
oima cijelu etu sa problemima, stalno jaati partijsku disciplinu,
i to ne samo pri izvrenju krupnih zadataka, nego i u svakodnevnom radu i malim akcijama. Takoe je trebalo pomoi mladim,
novim starjeinama da sa uspjehom ponu obavljanje svoje nove
dunosti. 6

Prve borbe u sastavu divizije

napad na Sitnicu
Sredinom novembra Vrhovni tab je dao direktive 1. proleterskoj
i 3. udarnoj diviziji, da dejstva usmjere ka centralnoj Bosni, gdje
je trebalo razbiti etnike i stvoriti uporite na kojemu bi se divizije mogle due zadrati, indirektno braniti slobodnu teritoriju u
Bosanskoj krajini, politiki raditi i mobilisati to vie ljudi u
NOVJ. 7
Radi uspjenijeg politikog rada sa 1. divizijom je polo i
nekoliko iskusnih politikih radnika, uglavnom sa tog terena.
Na putu ka centralnoj Bosni trebalo je da divizije n a j p r i j e
likvidiraju neprijateljska uporita: Sitnicu, aavicu, Mrkonji-Grad i Jajce. Vrhovni tab je upozorio tab 1. divizije da ta
uporita obie, ukoliko budu suvie jaka, da ne gubi v r i j e m e
oko njih.
Stab 1. divizije je na tom, u sutini usputnom zadatku, angaovao sve tri brigade: 1. proleterskoj je naredio da razbije etnike
i napadne Sitnicu, iako mu je bilo poznato da je njena posada
jaka i da e odbranu pojaati etnici koji e se tamo skloniti
bjeei od brigada; 3. krajikoj da napadne aavicu, a 3. san5 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 3, d. 1.
Pismo politikog komesara 1. proleterske brigade, A-VII, k.
f. 3, d. 6.

706a,

dakoj Mrkonji-Grad. 8 Na pravcu nastupanja divizije nalazila

se 4. krajika brigada, u G. Ratkovu, da bi sprijeila intervenciju
neprijatelja od Banjaluke prema Sitnici.
Prva proleterska je pola 16. novembra iz Petrovca. Do Kljua
je prolazila poznatim terenom i narod je, kao i ranije, pozdravljao svoje proletere. Ali im je prola Klju naila je na teritoriju
koja je bila jae zahvaena etnikim uticajem. Ti etnici su vrlo
brzo shvatili ko su i kakve su proleterske brigade i ta mogu
oekivati u direktnom sudaru sa njima, pa su se prema tome i
ponaali. Obezbjeenja su im imala zadatak uglavnom da na vrij e m e obavijeste o pravcu k r e t a n j a brigade kako bi se glavnina
etnikih jedinica blagovremeno izvukla ispod njenih udara. Ipak
je brigada morala da se kree oprezno, uz jaa obezbjeenja i da,
na primjer, pri odravanju veza umjesto jednog kurira alje odjel j e n j e ili itav vod. Takoe je morala da uloi vee napore i u
politikom radu sa narodom.
Brigada je uz put do Sitnice oistila od etnika sela Popovie,
Juriie, Vlajie i Bosanie i zatim krenula ka Sitnici. tab brigade je usvojio sugestiju taba divizije da glavne snage uputi
sa sjevera i istoka. Taj pravac je obezbjeivao najbre izbijanje u
centar neprijateljeve odbrane. Prema zapovijesti taba brigade 2.
bataljon je napadao sa sjevera desno od ceste Banjaluka Sitnica,
pravcem Crveni kamen Vujatovii Sitnica; 4. bataljon lijevo
od puta, pravcem preko Korita zapadno od k. 753 Sitnica;
3. bataljon je u velikom luku, sjeverno od Sitnice, preao na istok
i napadao pravcem istono od k. 753 ka k. 868 i Sitnici; 6. bataljon je napadao sa jugozapada, du ceste. U rezervi je zadran
1. bataljon, u rejonu G. i D. Korita, na pravcu napada 3. bataljona; u isto je vrijeme obezbjeivao napad na Sitnicu od eventualne intervencije sa lea oko 300 etnika koji su pobjegli u
pravcu Manjae. 9
Neprijatelj je smatrao Sitnicu vanim uporitem za obezbjeenje Banjaluke, za aktivnosti prema Kljuu i Mrkonjih-Gradu, a
i kao jak centar za okupljanje etnika. Zato ju je i jako utvrdio.
Cvor odbrane predstavljala je zidina nekadanje damije sa okolnim dubokim rovovima i pokrivenim bunkerima. Na platou uzvienja postavljene su etiri haubice, a njihovi poloaji opasani
bodljikavom icom. Niz padine je bio izgraen itav sistem b u n kera i rovova, koji su bili povezani saobraajnicama djelimino
i punog profila. Mjerena od zidina damije, dubina odbrane na
nekim pravcima iznosila je od jednog do dva kilometra. Na spoljnim prilazima Sitnici bili su etnici. Njihovo je bilo da sprijee
iznenaenje, odnosno blagovremeno otkriju nastupanje partizana.
Samu posadu je sainjavalo oko 900 domobrana: 2. bataljon
petrinjskog puka, 1. i 2. eta 10. pjeadijskog puka, dva voda 8.
diviziona haubica, jedan bataljon novih vojnika regruta, i jedan
8 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 3.

vod od 38 Nijemaca. 10 Nijemci su rukovodili odbranom. Ba toga

dana iz Banjaluke je stigla i presjelica od oko 120 vojnika, ime
je uporite znatno ojaano. Takoe je bilo i etnika koji su b j e ali kod domobrana. Sa n j i m a je bio i etniki vojvoda U. Drenovi. Komanda u Banjaluci smatrala je da je Sitnica tako dobro
utvrena da je partizani ne mogu zauzeti. Zanimljivo je da su
seljaci na to upozoravali borce, ali se to nije uzimalo u obzir.
Bataljoni su poli u napad oko 14 asova sa prilino udaljenih poloaja. Snijeg je bio napadao, a i dalje je padao, i bilo je
hladno. Cim je pao m r a k bilo je jo tee. Niski oblaci uinili su
no veoma tamnom i kroz umu se sporo napredovalo. Teko je
bilo nai dobre vodie, j e r su mukarci pobjegli sa etnicima, a
i oni koji su ostali znali su da je Sitnica dobro utvrena i plaili
su se. Ipak su bataljoni stigli blagovremeno tako da je napad
poeo kada je i predvieno 19. novembra u 22 asa.
Prvi je naiao na neprijateljske predstrae 3. bataljon. To
je bio signal ostalim bataljonima da napad poinje, a neprijatelju
uzbuna za odbranu. Poela je neprekidna mitraljeska vatra, praena
stalnom grmljavinom haubica. Ipak, od te vatre bataljoni nijesu
imali gubitaka jer su bez oklijevanja duboko prodrli i podili
neprijateljskoj odbrani. U poetku, 3. bataljon je trpio najjau
neprijateljsku vatru. Na tom pravcu neprijatelj je i po dubini
imao najbolje organizovanu odbranu. Osim toga, bataljon je bio
iznenaen organizovanom odbranom na zadnjem nagibu, odakle
je neprijatelj vrio protivnapade. Poginulo je est boraca, meu
n j i m a i Miodrag Uroevi, proglaen za narodnog heroja i Dragan
Simi, komandir Omladinske ete.
etvrti bataljon je izvanredno iskoristio uspjeh 3. bataljona,
privukao se rovovima i bunkerima i juriem razbio odbranu neprijatelja. Zarobio je oko sto domobrana, bez vlastitih gubitaka.
U isto vrijeme i 6. bataljon na svom pravcu likvidirao je nekoliko
rovova i bunkera i izbio blizu centra odbrane. Tu je jakom vatrom
primoran da prilegne. Sa sjeverne strane je nastupao 2. bataljon.
Bombai su istili bunker za bunkerom i ubrzo se bataljon naao
ispred najutvrenijeg uporita, zidina damije. Iz tog uporita
neprekidno je sipala ubitana vatra, a okolni bunkeri sprjeavali
su joj prilaz. Bataljon je pokuao da juriem zauzme bunkere i
damiju, ali je odbijen uz znatne gubitke. Da ne bi dozvolio neprijatelju predah, bataljon je ubacio u borbu i svoju rezervu 2.
etu. Tada je dolo do izraaja i sadejstvo ostalih bataljona. Komandant 4. bataljona, im je vidio da je 2. bataljon zapeo kod
jakog uporita, naredio je bacakom odjeljenju da damiju zaspe
minama, a u pomo mu je uputio i etiri pukomitraljeska odjeljenja. I tab 6. bataljona je, takoe samoinicijativno, naredio svojoj
lijevokrilnoj eti da energinim dejstvom pomogne 2. bataljonu.
Sesti bataljon do tada nije imao gubitaka, ali je ta eta, sadejstvujui 2. bataljonu, izgubila 7 boraca meu kojima i politikog kome-

sara ete, Miodraga Blagojevia i njegovog zamjenika, Miloa

Mihailovia.
Osjetivi pomo 4. i 6. bataljona, 2. bataljon je koncentrisao
svu svoju vatru na damiju i okolne bunkere. Mitraljesci i pukomitraljesci vatrom su zatvorili pukarnice na neprijateljskim bunkerima i omoguili bombaima da im priu i ubace bombe u njih.
Neposredno zatim jurnuli su borci 2. bataljona, uskoili u bunkere i u damiju, zaplijenili haubice i primorali neprijatelja da
se preda. Sitnica je zauzeta. Iz 2. bataljona poginulo je 9 boraca,
meu kojima i komandir voda Milan Raspopovi. Proglaen je za
narodnog heroja. Na bojitu je ostalo oko 60 mrtvih neprijateljskih vojnika, meu kojima 16 Nijemaca; zarobljeno je 6 Nijemaca,
dva domobranska oficira i preko 350 domobrana. Ostali neprijateljski vojnici su se sjurili niz strmine i pobjegli. U Banjaluku je
stiglo oko 250, a u Sanski Most oko 150 domobrana. Vie od 100
domobrana pohvatale su krajike jedinice. Zaplijenjene su etiri
haubice sa 300 granata, tri mitraljeza, 10 pukomitraljeza, jedan
teki minobaca i vee koliine municije i razne vojnike opreme. 11
Uspjeh brigade u m a n j e n je velikim gubicima. Poginula su 22
borca i 6 ranjeno. Vrhovni tab je upozorio tab divizije da je
pobjeda na Sitnici preskupo plaena. 12 Stab 1. divizije i tab 1.
brigade nijesu raspolagali dovoljno sigurnim podacima o neprijatelju i o organizaciji njegove odbrane u Sitnici, no kada je borba
poela i neprijatelj pokazao svoju snagu, napad se vie nije mogao
obustaviti a da posledice ne budu tee.
Borba na Sitnici je prva borba 1. proleterske brigade u sastavu
divizije. Vodile su je nove starjeine, j e r kako je ve reeno,
gotovo cijeli starjeinski kadar od komandira eta do taba brigade bio je izmijenjen. Moda i u tome treba traiti neka objan j e n j a toka borbe na Sitnici. itav sastav kao da je bio zahvaen
takmienjem. Nove starjeine su, prirodno, elele da ve na prvom
koraku pokau kako su dostojna zamjena svojim prethodnicima.
U tome su ih svesrdno pomagali i borci. Junatvo je bilo kao i
uvijek, masovno. Politiki komesar brigade napisao je u izvjetaju:
. . . Akcija je od svih bataljona izvedena tano po predvienom planu. Svi bataljoni su pokazali punu inicijativu, a saradn j a meu bataljonima je u ovoj akciji dola do punog izraaja,
kao nikad do sad . . . Po mom miljenju u brigadi je ovo bila
naa najvea i najtea a k c i j a . . . 1 3
Stab 1. proleterske brigade uputio je bataljonima pismeni pozdrav,
pohvaljujui ih to su pokazali . ..:
. . . udo od proleterskog heroizma i vetine. . . . za junatvo
boraca, za hrabro i mudro rukovoenje stareina, za neustraivost i marljivost saniteta .. . u
11

Izvetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, . 3.

is Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, k. 6, d. 174, str. 426.
13
Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV,
knj. 8, d. 103, str. 200203.

Vijest o pobjedi 1. proleterske brigade na Sitnici prenijela je

Slobodna Jugoslavija.
tab 1. divizije, koji je bio u aavici, im je uo za uspjeh
na Sitnici odmah je otiao tamo. Imao je ta i da vidi: unitene
bunkere, minama i bombama razrovano zemljite. inilo se kao
da nije bilo mjesta gdje nije pala bomba, mina ili granata.
Proleteri su sahranili poginule drugove. Pored grobova su
stajali komandant i politiki komesar 1. divizije. Nijesu mogli da
zadre suze.
tab divizije je estitao brigadi na pobjedi:
. . . estitamo na velikom i znaajnom uspjehu, koji je vaa
brigada, kao i uvek, sa najveim junatvom i samopregorom
postigla. Slava palim herojima. 1 5
Pad Sitnice je uznemirio i neprijatelja u Banjaluci. Iz nje je odmah
krenuo ka Sitnici njemaki motorizovani odred, zvani grupa Tomas, uz podrku avijacije, ne bi li bar neto spasio na Sitnici.
Tenkovi su uspjeli da prou kroz zasjedu 4. krajike brigade i
dou do Sitnice. Iznenadili su 6. bataljon, koji je bio zaduen za
evakuaciju plijena, smrtno ranili zamjenika komandanta bataljona,
Ljubomira ivkovia panca i jo etiri borca. Bataljon se brzo
pribrao i tenkovi su prinueni da se vrate. 16 Takoe je i neprijateljeva avijacija bila aktivna, ali nije brigadi nanijela gubitke.

Osloboenje Jajca
i prodor u centralnu Bosnu
Brigada je samo predahnula poslije teke borbe na Sitnici. tab
divizije joj je to dozvolio, obavijestivi tab brigade da se ne mora
pridravati planiranih rokova. Meutim, situacija nije dozvoljavala
neki vei odmor jer je trebalo oistiti teren od etnika, koji su
se poslije pada Sitnice, uplaeni vrzmali po njemu. Mnogi su
pobjegli ak preko Vrbasa.
Brigada je ve 21. novembra bila na teritoriji Trijebova. tab
brigade je dao bataljonima cio jedan dan za odmor i pripremu
za napad na Jajce. I t a j dan brigada je dobila samo zato to
3. divizija nije na vrijeme stigla na polazne poloaje za napad.
Dan je iskorien za analizu borbe na Sitnici. tab brigade je
to uinio sa tabovima bataljona, tabovi bataljona sa svim komandama eta, a komande eta sa borcima. O tome se govorilo i
na partijskim sastancima. Praktino, analiziran je svaki postupak
i svaki pojedinac. To je bila masovna teorijska razrada naina
voenja borbe i n a j u v j e r l j i v i j a praktina nastava.
Dan odmora je brzo proao i brigada se nou 23/24. novembra
uputila ka Jajcu. Pripremajui se za napad na t a j grad, bataljoni
15

Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1/1, d. 1.

i k. 706a, f. 1, d. 2.

su seljacima zabranili kretanje, da bi se pokret izveo u to veoj

tajnosti.17

Prema nareenju Vrhovnog taba na J a j c e su napadale 1. i

3. divizija. Komandanti divizija, Koa Popovi i Pero etkovi,
zajedno su napravili plan napada na Jajce i izdali zapovijest za
napad. Bataljoni 1. proleterske i 3. krajike napadali su sa sjevera
i istoka, a 3. sandaka je bila u rezervi kod Mrkonji-Grada.
Trea divizija je napadala sa juga. Komandanti divizija su mnogo
oekivali od podrke haubica.
Prva proleterska je napadala na uskom pojasu od Vrbasa do
Carevog Polja. Zbog toga je tab brigade poslao u napad samo
1. i 4. bataljon. Trei bataljon je bio postavljen na pravcu 1. bataljona, a 2. i 6. bataljon su, u selu Vlasinje, zatvarali pravac od
Crne Rijeke i bili u optoj rezervi. Desno od 1. brigade napadala
je 3. krajika, a na Cusine 1. dalmatinska brigada. Prema Skeli
su napadali po jedan bataljon 5. crnogorske i 10. hercegovake
brigade 3. divizije. 18
Jajce je bilo osloboeno u septembru, ali ga je neprijatelj
ubrzo povratio angaovanjem jaih snaga od Travnika i Donjeg
Vakufa. U gradu su tada ostavljene, kao posada, jedna eta 738.
njemakog puka, 17. ustaki bataljon i jaa andarmerijska posada.
Osposobljena je elektrina centrala, proradila je fabrika sode i
karbida. Zbog pojave jaih partizanskih snaga u Sitnici i Mrkonji-Gradu neprijatelj je hitno ojaao odbranu J a j c a sa 9. i 11.
etom 9. pjeadijskog puka domobrana i baterijom topova. Ukupno
je Jajce branilo oko 800 vojnika, sa etiri topa, pet oklopnih automobila i vie automatskih orua i minobacaa. Neprijatelj je organizovao krunu odbranu, obuhvatajui Carevo Polje, Prudi i Cusine.
Oko bunkera i ispred rovova bile su prepreke od bodljikave ice.
U gradu je vie tvrdih kua organizovano za odbranu. Ispred u t v r ene zgrade banke kruili su oklopni automobili. 19
Prvi napad na grad poeo je u 20 asova 24. novembra. Poeo
je jakom artiljerijskom vatrom. Partizani su tukli iz protivkolaca
i haubica toliko snano da se komandant 3. domobranskog zbora,
u svom izvjetaju Glavnom tabu, alio da partizani imaju toliko
municije da je uopte ne tede. U vrijeme artiljerijske pripreme
jedinice su nastupale na svim pravcima. Jedinice 3. divizije imale
su vie uspjeha i u toku noi, uz dosta velike gubitke, ovladale
su jakim uporitem na Cusinama i zauzele Skelu. Na pravcima
napada 1. divizije situacija se nije povoljno odvijala. Bataljoni
3. krajike brigade uspjeli su da ovladaju prvim rovovima na
Carevom Polju, a onda su jakom vatrom iz bunkera primorani da
stanu. etvrti bataljon 1. brigade prodro je do sela Z j a j e i tu je
17
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 73
str. 132.
is Zapovijest taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 71,
str. 126.
Zapovijest taba 3. divizije, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 64, str. 116.
i Izvjetaj 5. orunike pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 236, str. 538.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 350.

zaustavljen. Tri puta je pokuavao da u juriu slomi neprijateljevu

odbranu, ali nije uspio. Takoe je i 1. bataljon sporo napredovao
uz Vrbas, preko sela Prudi. Doao je do naselja Klimenta i tu
bio zaustavljen jakom mitraljeskom vatrom. Na odsjeku napada
1. brigade bili su i poloaji baterije topova, a u bunkerima su
bili Nijemci, koji su se uporno branili. etvrti i 1. bataljon 1.
brigade, koji su bili podili neprijateljskim poloajima, trpjeli su
jaku vatru. Poto nijesu imali vezu sa desnim susjedom, 3. k r a jikom brigadom, niti su mogli da osmatraju i prate situaciju
kod jedinica 3. divizije, u zoru su odluili da se povuku na polazne
poloaje. 20 Bataljoni 3. krajike brigade vidjeli su da je 3. divizija
uspjela da zauzme Cusine, to je znatno olakavalo njihov poloaj,
i zadrali su se na dostignutoj liniji.
Rano u j u t r o tabovi obje divizije su zakljuili da se jedinice
zadre na dostignutim poloajima, predane na njima i obnove
napad im padne mrak. tab 1. divizije je naredio da se haubice
priblie gradu i poslije pada mraka otvore snanu vatru po tvravi
i bunkerima. Protivkolci su dovedeni u streljaki stroj, a minobacai su, umjesto bombaa, minama zasipali bunkere i rovove.
Takoe su i mitraljezi dovedeni u streljaki stroj, radi efikasnijeg
blokiranja pukarnica na bunkerima i utvrenim kuama. tab 3.
divizije naredio je svojim jedinicama da p r e u Plivu i da sa
lea n a p a d a j u uporita iz kojih je neprijatelj jakom vatrom zaustavljao jedinice 1. divizije. 21
Prva brigada je napadala istim pravcem. Na lijevom krilu,
gdje je napadao 1. bataljon, tab brigade je ubacio i 3. bataljon,
a umjesto 4. odmorni 6. bataljon.
Drugi napad je poeo u 19 asova. Pod zatitom vatre iz tekih
orua jedinice su energino napredovale. Nijemci su pruali veoma
snaan otpor i primorali ustae i domobrane da se i oni uporno
bore. Komandant njemake jedinice, koji je komandovao i odbranom Jajca, uhapsio je dva ustaka oficira zbog slabe borbenosti i
odstupanja prije nareenja. Nijemci su bili sigurni u dobro organizovanu odbranu, a oekivali su i pomo iz Donjeg Vakufa od
pukovske borbene grupe Anaker iz 718. divizije. Meutim, napad
naih jedinica bio je snaniji nego to su oni oekivali. Sadejstvo
bataljona 3. krajike, 1. proleterske i jedinica 3. divizije bilo je
izvanredno.
tab 1. brigade je, poslije prvih uspjeha, ubacio u napad i 2.
bataljon. Nijemci su poeli da poputaju. Poginulo ih je gotovo
treina. Posada nije izdrala.
Neprijatelja je odjednom uhvatila panika. Mnogi Nijemci, ustae i domobrani vidjeli su jedini spas u bjeanju preko mosta na
Vrbasu. Tamo su ih ekale zasjede jedinica 3. divizije i unitavale.
Videi to mnogi neprijateljski vojnici su pokuali da preplivaju
rijeku. Najvei broj ih se utopio u hladnom i nabujalom Vrbasu.
J a j c e je osloboeno. Do zore je u n j e m u potpuno uspostavljen
red. Neprijatelj je, prema njegovim podacima, izgubio preko 300
2o Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 1, d. 32.

vojnika, od kojih 80 Nijemaca. 22 Poginuli Nijemci su naeni na

pravcu napada 1. proleterske brigade. Zaplijenjene su dvije haubice
sa 300 granata, protivkolski top, mnogo automatskog oruja i
velike koliine municije i razne opreme. Pored ostalog, zaplijenjeno je i 30 vagona soli, donijete za potrebe fabrike. Automatsko
oruje, koje je zaplijenila 1. divizija, uglavnom je dato 3. krajikoj
brigadi, da bi se po vatrenoj moi pribliila 1. proleterskoj. 2 3
Jo dok se vodila borba za Jajce neprijatelj je pripremao
snage za intervenciju ka njemu. Njegova borbena grupa Anaker,
ojaani puk 718. divizije, uz podrku tenkova i oklopnog voza, stigla je na ivicu grada rano 26. novembra, kada je grad ve bio
osloboen. Blizu fabrike sode njeni dijelovi su se sukobili sa dijelovima 1. dalmatinske brigade. Dolo je do otre borbe. Tenkovi
su se iznenada pojavili ispred zgrade u kojoj je bio dio taba
1. bataljona 1. dalmatinske, sa zamjenikom komandanta bataljona
Dimitrijem Vojvodiem-Zekom, koji je na tu dunost doao iz
1. proleterske brigade. Zajedno sa m a n j o m grupom boraca tab
se upustio u borbu sa elom neprijateljske kolone. Imao je, sreom,
sanduk bombi, i nije dao Nijemcima da se priblie zgradi. A njeni
tvrdi zidovi odolijevali su mitraljeskim rafalima i granatama topova.
Borba je trajala oko 4 asa. U meuvremenu su snage 3. divizije
organizovale napad na neprijateljsku kolonu, privukle protivkolac
i primorale je na povlaenje. 24
Prva proleterska brigada se zadrala tri dana u Jajcu, kao
posadna jedinica. Prvog dana, poslije kraeg odmora, odrane su
etne konferencije i partijski sastanci, na kojima je analiziran
napad na grad. Rukovodioci i borci su direktno zakljuili da prvi
napad nije bio dovoljno energian i da nije bilo dobro organizovano
sadejstvo sa drugim jedinicama. Ali je sa zadovoljstvom konstatovano da novi borci, Dalmatinci i drugi, u ovoj borbi gotovo da
nijesu zaostajali u borbenosti za starim borcima. 25
U vrijeme boravka 1. proleterske u Jajcu, u Bihau je, 28.
novembra, odrano prvo zasijedanje AVNOJ-a. Taj znaajni politiki dogaaj otvorio je nove perspektive razvoju NOB-a. Politiki
rukovodioci brigade su na mnogim sastancima i skupovima objanjavali borcima i graanima znaaj osnivanja AVNOJ-a, kao
nosioca nove, revolucionarne vlasti u narodnooslobodilakoj borbi
i revoluciji.
U Jajcu je bio intenzivan i kulturno-zabavni ivot. Organizovane su priredbe za borce i stanovnitvo. Poslije priredbe, po
obiaju, igralo se do duboko u no. Optem raspoloenju znatno
su doprinijele i vijesti sa Istonog fronta o poetku ofanzive Crvene
armije kod Staljingrada.
22 Bojna relacija 9. pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 237, str. 539547.
23 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1/2, d. 6.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 1, d. 32.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 197.
R. Vukanovi, Borbeni put 3. divizije, VIZ, Beograd 1970, s<tr. 30.
24 Izvjetaj taba 3. divizije, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 92, str. 167170.

Spasoje

Dragovi,

politiki

komesar

ete

1. bataljonu ita vijesti, decembra 1942.

Grupa

boraca

1.

bataljona

Prnjavoru

januara

1943.

Prodor Prve proleterske u centralnu Bosnu

Brigada je u zoru 29. novembra krenula na mar. Put ju je vodio
preko Gole planine u sela Brnjie, Vukovie i Jejie, na lijevu
obalu Ugra. Prvog dana marevski cilj nije bio daleko, oko 12
km, mjereno vazdunom linijom, ali su ga visinska razlika od
oko 800 m, i p e n j a n j e od uvala do vrhova po dubokom snijegu,
bez prtine, uinili duim vie nego dvostruko. Trea krajika je
nastupala lijevo od 1. proleterske, sjeverno od Skender-Vakuf a . "
Slijedeeg dana brigada je prela Ugar, duboko usijeen kanjon sa vrlo strmim i visokim stranama, teko prohodnim i veoma
podesnim za odbranu. Oko 150 etnika posjeli su kose na desnoj
obali, smatrajui da im tu niko nita ne moe. 27 Cak su uzvikivali:
Ovuda neete proi! Ovdje je kraljeva vojska. Kod sela Prisine
4. bataljon je prijeao Ugar i izbio u selo Mramor. Iza njega je
nastupao 1. bataljon, spreman da po potrebi pojaa njegov napad.
Nije bilo potrebno, etnici su pobjegli poslije ustrog napada 4.
bataljona. Brigada je zatim mirno prela Ugar i ustremila se na
Skender Vakuf, gdje je, prema dobijenim obavjetenjima, trebalo
da se koncentriu etnici. 28 U zoru 2. decembra etiri bataljona
1. brigade opkolili su gradi sa svih strana i upali u njega, ali etnici
su se ve bili povukli. Nijesu pruili otpor ni u susjednim selima
Boraku, Radiima i Javoranima.
Skender Vakuf je bio 1941. godine jedno od arita ustanka
u tom kraju, ali su kasnije u n j e m u preovladali etnici, poslije vie
grjeaka partizana. Bilo je potrebno mnogo strpljivog politikog
rada da bi se suzbio uticaj etnika na tom terenu. 29
Neposredno poslije osloboenja Skender Vakufa, 1. proleterska
je dobila zadatak da dijelom snaga sadejstvuje sa 3. krajikom
u osloboenju Kotor-Varoa, a drugim dijelom da zatvori pravac
Banjaluka Kotor-Varo. Grad je branio jedan bataljon domdo*
vojske banjaluke brigade. To su uglavnom bili domobrani sa te
teritorije, meu kojima je bio i poneki ustaa. U selima oko grada,
Vievici, Sokolini, ibovima i Svinjarima takoe je bilo po 30
do 50 domdo vojnika. Naoruani su bili pukama i pukomitraljezima, a u Kotor-Varou su imali i mitraljeze i teke minobacae.
Ispred rovova oko grada nije bilo bodljikave ice, ni nagaznih
mina.
Stab 1. proleterske brigade uputio je 1. i 4. bataljon, ojaane
pt topom i pionirskim vodom, preko Lipovca, da u dolni Vrbanje,
kod okuke u selu Babii, postave zasjedu, porue cestu i prugu
i sprijee eventualnu intervenciju od Banjaluke, ili povlaenje
* Domdo vojsku sainjavali su domobrani sa te teritorije.
26 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 8.
Broj etnika se uzima priblino, najee prema iskazu zarobljenika
Ui kazivanjima seljaka, jer nema odgovarajuih dokumenata.
28 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 114,
27

28 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 11.

neprijateljskih dijelova iz Kotor-Varoa. Drugi i 3. bataljon su

dobili zadatak da n a j p r i j e likvidiraju neprijateljsku posadu u Vievici i Sokolini, a zatim napadnu na dio Kotor-Varoa na lijevoj
obali Vrbanje. Napad na glavni dio grada, na desnoj obali, trebalo
je da izvede 3. krajika brigada. Sesti bataljon se kretao preko
Hadrovaca, kao brigadna rezerva, da priskoi u pomo lijevoj ili
desnoj koloni. 31
Drugi i 3. bataljon su u naletu zauzeli Vievicu i Sokolinu,
u kojima je bilo oko 150 domobrana i ustaa, mjetana. U ta sela
nikada do tada nijesu dolazili partizani. Neprijatelj je pruio vrlo
slab otpor i, poslije kratkotrajnog okraja, odstupio je prema Kotor-Varou. Bataljoni su bez zaustavljanja nastavili u tom pravcu.
Trebalo je stii na vrijeme i u 20 asova, zajedno sa 3. krajikom,
napasti varoicu. Teren od Sokoline do Kotor-Varoa je teko
prohodan i ispresijecan dubokim jarugama sa strmim stranama.
Snijeg je bio napadao oko 25 cm. Borci su se klizali, padali, urili
i ipak stigli na vrijeme. U 20 asova 2. i 3. bataljon su napali
na juni dio varoice. Desno, du puta, napadao je 2. bataljon, a
3. lijevo, du pruge. Bataljoni su vrlo brzo protjerali neprijatelja
sa lijeve obale Vrbanje, ali je teite njegove odbrane bilo na n j e noj desnoj obali. Tamo je bilo vie tvrdih kua, crkva sa zvonikom,
kasarne i uzvienje na k r a j u grada, koje je prualo idealne uslove
za odbranu. Neprijatelj je najjaom vatrom branio most, da bi
onemoguio prelaz napadau sa lijeve obale.
Drugi i trei bataljon su trpjeli jaku vatru sa desne obale i
bili su primorani da zauzmu zaklone. No je prolazila, a na glavnom pravcu napada nije se ula borba. Negdje pred zoru tabovi
2. i 3. bataljona su ocijenili da 3. krajika najvjerovatnije i nee
stii da izvri napad. Onda su odluili da oslobode grad samo sa
dva bataljona. Privukli su protivkolac na samu obalu, postavili sva
automatska orua prema neprijateljskim uporitima, a iz minobacaa zasuli njegove rovove. U isto vrijeme je grupa od 50 dobrovoljaca iz oba bataljona pregazila V r b a n j u i napala neprijatelja
sa lea, odakle je trebalo da napada 3. krajika brigada. Neprijatelj
se zbunio i svu vatru usmerio prema toj grupi. To su bataljoni
iskoristili i hitro se prebacili preko mosta. Razvila se otra borba.
Trajala je do 10 asova. Neprijatelj, iako mnogobrojniji, nije izdrao i povukao se, ali dosta organizovano, ostavljajui samo desetak
mrtvih i 50 zarobljenih, kao i znatne koliine municije i opreme.
Bataljoni su izgubili jednog borca, a 5 je ranjeno. Stab brigade je
predloio tabu divizije da pohvali 2. i 3. bataljon za pokazanu
samoinicijativu i uspjeno izvrenje zadatka. 32
Prvi i 4. bataljon su takoe stalno bili u borbi. etnici su se
povlaili i tek kada su stigli blizu Nijemaca, kod Lipovca, pruili
su jai otpor. Ipak su brzo razbijeni i bataljoni su izbili u dolinu
Vrbanje. U toku noi su poruili eljezniku prugu i prekopali
3i Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 129,
str. 253.

a zatim zauzeli poloaje za odbranu prema Banjaluci i

Kotor-Varou. Topovsko odjeljenje se spustilo na 50 m daleko od
c e s t e i t u u jednom ljiviku postavilo protivkolac.
Neprijatelj je intenzivno koristio komunikaciju Banjaluka
Kotor-Varo. U toku 3. decembra jedan njemaki vod, sa tri
m a n j a tenka, proao je od Banjaluke ka Kotor-Varou, i oko 18
asova se vratio i zanoio u selu Svinjari. To je bila oigledna
demonstracija snage, pokuaj da se, ako nita drugo, uznemire
partizanske jedinice. Taj njemaki vod, kad je uo borbu kod
Kotor-Varoa nije krenuo u pomo napadnutom garnizonu nego
ka Banjaluci. Bio je iznenaen kada je naiao na prekopanu cestu
i zasjedu i kad je osjetio dejstvo protivkolca vratio se u kolu u
Svinjarima, sa n a m j e r o m da tu organizuje odbranu. 3 3
Neprijatelj je brzo reagovao i iz Banjaluke. Sa tog pravca
se pojavilo pet tenkova praenih pjeadijom. Tada su tobdije 1.
brigade okrenule cijev topa prema toj koloni. Protivkolac je dejstvovao najbre to je mogao, ali se nianilo kroz cijev to je
iziskivalo mali zastoj poslije svake ispaljene granate. U isto vrijeme
etnici su napali prema Lipovcu i time opasno ugrozili 1. i 4.
bataljon, koji su bili na cesti u kotlini. etvrti bataljon je brzo
reagovao i dijelom snaga razbio etnike. Uskoro su i Nijemci
primorani na povlaenje.
Njemaki komandant u Banjaluci, vjerovatno preko radio-stanice obavijeten o situaciji u Kotor-Varou i na cesti pored Vrbanje, poslao je u zoru ka njima jae snage iz Banjaluke. Jedan
tigar predvodio je jo 6 tenkova. Poloaj 1. i 4. bataljona postajao
je sve tei. Povela se neravnopravna borba izmeu jednog malog
protivkolca i proletera naoruanih pukomitraljezima i 7 njemakih
tenkova sa pjeadijom. Pukomitraljesci 1. i 4. bataljona nijesu
dozvolili posadama da otvaraju kupole. Tenkovi nijesu ni mogli
da manevriu na uskom prostoru i svu vatru su usmjerili na protivkolac. Poginuli su hrabri komandir topovskog odjeljenja, Mile
Maslar i niandija Mihailo Pejovi, a r a n j e n je i punilac, ali
ostala posada protivkolca nastavila je da se bori, podrava vatrom
borce 1. i 4. bataljona. Najzad je neprijatelj odstupio ka Banjaluci.
Uskoro poslije povlaenja te kolone, vod iz Svinjara ponovo
je pokuao da se probije ka Banjaluci i opet je vraen ka koli,
odakle je poao. Povoljna je okolnost za 1. i 4. bataljon bila to
obje grupe Nijemaca i etnici nijesu istovremeno napadali. To
im je i omoguilo da tuku pojedinano sve tri grupe.
Pred no 4. decembra u koli u Svinjarima naao se onaj vod
Nijemaca sa tri tenka. Tamo su pristizali i dijelovi razbijenog
domdo bataljona iz Kotor-Varoa. tab 1. brigade naredio je 6.
bataljonu, koji je bio u rezervi, da napadne neprijatelja u koli.
Prilikom prelaska bataljona preko rijeke napala ga je grupa od
oko 30 domobrana iz sela ibova. Bataljon je dijelom snaga razbio
tu grupu, a glavninom napao Nijemce u koli. Nijemci su se izvjesno vrijeme branili, ali kada su uvidjeli da napad jaa i da se
cestu,

nee moi odrati, zapalili su tenkove i kamione i povukli se ka

Donjem Celincu. 34
Stab 1. divizije 4. decembra naredio je 1. brigadi da odmah
nastavi mar ka centralnoj Bosni. Istoga dana poslije osloboenja
Kotor-Varoa i borbe u Svinjarima bataljoni su krenuli ka Skatavici, sa n a m j e r o m da ve idueg dana produe ka D. Snjegotini.
Poto su jo jednom razbili etnike kod Lipovca, 1. i 4. bataljon
su pregazili V r b a n j u i uputili se takoe ka Skatavici. Tako se
cijela brigada nala na teritoriji Bilii Skatavica Topii, tako
rei na vratima Banjaluke.
Poto su mu propala dva pokuaja da prodre cestom ka Kotor-Varou, neprijatelj je tamo krenuo sa 1. bataljonom 741. puka
714. njemake divizije, ojaanim tenkovima i artiljerijom, uz obilnu
podrku avijacije i etiri haubice sa poloaja kod D. Celinca, i
sa oko 700 do 800 etnika, ali sada od D. Celinca, preko Opsjekog
i Skatavice. Njegovom nastupanju su se suprotstavili n a j p r i j e 1.
i 4. bataljon, a zatim i 6. bataljon. Oni su 5. decembra kod Skatavice razbili oko 500 etnika i otjerali ih prema Joavki. Idueg
dana neprijatelj je napadao od D. Celinca i Joavke, podran
artiljerijom i avijacijom. Stab 1. brigade je nastojao da se zadre
posjednuti poloaji, da bi posluili za prodor ka Joavki, glavnom
etnikom uporitu u centralnoj Bosni. Borba je trajala itav dan.
U borbu su ubaeni 2. i 3. bataljon. No neprijatelj je bio uporan.
Brigada je imala 11 poginulih i 10 ranjenih. Morala se povui da
ne pretrpi vee gubitke, a i zbog premorenosti, j e r je ve nekoliko
dana vodila borbe i danju i nou, po loem vremenu i uz, isto
tako, lou ishranu.
Stab 1. brigade je ocijenio da su neprijateljske snage veoma
jake i predloio je tabu divizije da privremeno odustane od predvienih zadataka. Predlog je usvojen, privremeno je odloen prodor u centralnu Bosnu dok se ne prikupe jae snage. Stab divizije
je naredio 1. brigadi da se odlijepi od neprijatelja. 3 5 Do te odluke
tab divizije je doao na osnovu procjene da se odnos snaga na
tom sektoru izmijenio u korist neprijatelja, i to znatno. etnici,
koji su bjeali poslije borbe na Sitnici, okupili su se u svojoj bazi.
Bilo ih je oko 800. Jae su se oslonili na njemake jedinice, a i
na umovite planine Uzlomac i Skatavicu. Njemaki garnizon u
Banjaluci dobio je tih dana traenu pomo, jedan bataljon 714.
divizije, pa je mogao da odvoji jae snage za intervenciju prema
Kotor-Varou. 36
Neprijatelj je 7. decembra uao u Kotor-Varo sa jakim snagama i idueg dana produio napad ka Hrvaanima. Prvi i 4.
bataljon, koji su bili u zatitnici brigade, doekali su neprijatelja
juno od sela. etvrti bataljon je poslije dva sata borbe razbio
etu Nijemaca i gonio je do Vrbanje, gdje su je ekali tenkovi.
34 Izvjetaj tabu 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 215,
str. 454463.
Bojna relacija 2. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 253,
str. 610620.
35 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 13.

Rano u j u t r o 9. decembra jedna kolona od oko 400 Nijemaca

i bataljona domobrana, uz podrku artiljerije i avijacije, nastavila
je napad prema Hrvaanima. Vei dio sela poruile su neprijateljeva artiljerija i avijacija. Prvi napad je odbio 4. bataljon. Zatim
su se slijedeem napadu suprotstavili zajedno 1. i 4. bataljon ali
su se, poslije dueg otpora, morali povui prema Maslovarama.
Stab brigade je pohvalio 1. i 4. bataljon za tu borbu.
Brigada je nastojala da se to prije odlijepi od neprijatelja
i uputila se juno od Kruice, pritoke Vrbanje, da bi malo predahnula. Uz put su 3. i 6. bataljon oistili od etnika okolinu
Maslovara i tako omoguili bezbijedan prelaz i razmjetaj bataljona na novoj teritoriji.
U selu Borci ostali su 2, 4. i 6. bataljon; 1. bataljon je upuen
u Siprage, na dui odmor i kao zatita divizijske bolnice; 3. bataljon je rasporeen na lijevoj obali Vrbanje da sprijei neprijatelju prodor ka Sipragama. Desno od 1. brigade nalazila se 3. k r a jika i titila se sa pravca preko planine Uzlomac. 37
Predah je trajao 23 dana. To vrijeme tab 1. brigade iskoristio je da ukae bataljonima na potrebu bolje organizacije veza
i sadejstva u borbama. Jedinice su ovdje morale biti vrlo oprezne,
s obzirom na to da su etnici vrebali iz ume.
Borbe sa etnicima su zahtijevale i novu taktiku. Stab brigade
je traio od svih starjeina da pokau vie samoinicijative i smjelosti u donoenju odluka i da se brzo prilagoavaju situaciji, j e r
su se samo takvim dejstvom mogli unititi etnici. 38

Razbijanje etnika u centralnoj Bosni

Krajike jedinice su napale 11. decembra na Sanski Most. Prva
divizija im je sadejstvovala na t a j nain to je vrila pritisak
na Banjaluku, radi vezivanja neprijateljskih snaga. tab divizije
je odmah pokrenuo brigade prema Kotor-Varou. Prva proleterska
je nastupala desnom obalom Vrbanje, 3. sandaka je vrila pritisak na Kotor-Varo, a 3. krajika je orijentisana na sjeveroistok,
prema planini Uzlomac. 39 Prva i 3. krajika brigada su dobile zadatak da razbiju jaku etniku grupu u rejonu Maslovara.
Stab 1. brigade je uputio u napad 3. i 6. bataljon i 2. kao
rezervu. Bataljoni su nou 11/12. decembra preli preko eleznikog mosta, ali nijesu u toku noi nastupali ka Kotor-Varou, j e r
nijesu uspostavili vezu sa 3. krajikom, kako je bilo predvieno.
U meuvremenu je 3. sandaka brigada sama zauzela Kotor-Varo. Bataljoni su onda napali na Maslovare i Hrvaane, gdje
se nalazilo oko 800 etnika, sa jednim topom i minobacaem.
37

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 1, d. 11,

38 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 6, d. 3.

etnici su se blagovremeno povukli iz Maslovara i iz okolnih sela.

Dok je glavnina 1. brigade istila sela oko Maslovara pristigli su
1. i 4. bataljon. Tako se brigada nala na okupu kod Maslovara. 40
Stab 1. divizije je, videi da su se Nijemci povukli, ocijenio
da su se uslovi za nastavljanje prodora u centralnu Bosnu ponovo
promijenili, da je moguno razbijanje etnika i da je divizija
dovoljno jaka da vri pritisak na vane okupatorske centre Tesli,
P r n j a v o r i Banjaluku, da uniti neprijateljske posade u isturenim
garnizonima, ugroava komunikacije, organizuje narodnooslobodilaku vlast i mobilise nove snage za NOB. 41
Rano 13. decembra 1. proleterska brigada je nastupala u dvije
kolone preko Uzlomca prema D. Snjegotini. Ila je da razbije glavne
etnike snage, koje su se nalazile u Joavki, gdje im je bila i
baza. Na njenom desnom krilu, prema Srednjoj Snjegotini, nastupala je 3. krajika, a 3. sandaka je ostala na teritoriji Skender-Vakufa, Lipovca i Kotor-Varoa. 42
Desna kolona 1. brigade, 1. i 4. bataljon, nastupala je pravcem od
Zilia, preko Kovaevia ka D. Snjegotini, a lijeva, sve ostale snage,
od Hrvaana preko Uzlomca ka D. Snjegotini. Lijeva kolona je naila
n a j p r i j e na grupu od tridesetak etnika, a zatim na veu zasjedu
u umi na Matrakovoj kosi. etnici su brzo razbijeni. Duboki snijeg
je oteavao mar, ali obje kolone su stigle poslije podne u D. Snjegotinu. etnici su tano procijenili n a m j e r e divizije da prodre
u Joavku i Braneca, i zatraili su hitnu pomo od Nijemaca.
Rano u j u t r o 14. decembra kod kole pored ceste, u blizini k. 337
stigao je 1. bataljon 741. njemakog puka sa dva minobacaa.
etnici iz bataljona Petar Mrkonji i Vrbanjska eta obezbjeivali su njemaki bataljon na kosama lijevo i desno cd ceste.
Njemaka kolona je krenula ka D. Snjegotini u isto vrijeme
kada i 1. proleterska ka Joavki. Proleteri su prvi primijetili Nijemce i 1. i 4. bataljon su ih doekali u zasjedi. Iznenadnom vatrom
iz automatskog oruja bataljoni su tukli Nijemce i natjerali ih na
povlaenje. Na terenu je ostalo 11 mrtvih Nijemaca, a trojica su zarobljeni. Zaplijenjen je jedan minobaca. Potom su rastjerani etnici
i put ka Joavki, glavnom etnikom uporitu, bio je otvoren.
Stab 1. brigade uputio je 6. bataljon na lijevo krilo, prema selu
Opsjeko, da titi lijevi bok divizije i bude u vezi sa 3. sandakom
brigadom. Ostala etiri bataljona su se sruili na oko 20 zaseoka
Joavke i rekordno brzo razbili i gonili etnike, koji su pruili slab
otpor iako ih je bio veliki broj. 43 ) Brigada je ve u toku noi proistila sve zaseoke Jaovke i izbila na liniju Opsjeko Crni vrh.
etnici nijesu oekivali tako brzo nastupanje proleterskih jedinica. Komandant etnika iz Joavke, Rade Radi bio je zakazao
skup za 15. decembar i naredio: U 6,30 predati mi raport, a potom
40 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 8.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 72
str. 175.
42 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 21.

u izvriti smotru. 44 ) Umjesto pripreme za smotru etnici su bjeali itavu no, samo da budu to dalje od Joavke.
U Joavki se 1. brigada zadrala dva dana. iroko se rasporedila i obezbijedila od eventualnog pokuaja etnika da ponovo zauzmu tu teritoriju: 6, 2. i 3. bataljon posjeli su poloaje na liniji
VukoviiCrni vrh, na najosetljivijem pravcu prema Banjaluci,
1. bataljon u rejonu Kozja glava Kantar, a 4. bataljon u selu Vijaani. 45 ) Vei dio stanovnitva dobro je doekao brigadu. Politiki
rad je ivnuo. Zaplijenjeni magacini, a i bogato podruje, omoguili
su da se jedinice odmore i nahrane.
Neprijatelj nije mirovao. Njemaki bataljon 741. puka iz Donjeg
Celinca, iako ve prorijeen borbama, stalno je nastojao da odbaci
partizanske jedinice dalje od Banjaluke. Stab 1. brigade je ocijenio da je bataljone razvukao na irokom terenu Joavke toliko da
ne bi mogao uspjeno zatvoriti sve pravce u sluaju napada jaih
neprijateljskih snaga. Zbog toga se obratio tabu 3. krajike brigade
za pomo.40) On je odmah uputio dva svoja bataljona prema Celincu,
na prostor izmeu bataljona 3. sandake i 1. proleterske brigade.
Zahvaljujui dobrom sadejstvu bataljoni sve tri brigade 1. divizije
uspjeli su zajedno da suzbiju napade neprijatelja. Prva je ponovo
razjurila etnike sa Crnog vrha, a tri bataljona 3. sandake i dva
3. krajike brigade potukli su Nijemce, koji su krenuli iz Celinca,
i natjerali ih na povlaenje. 47 ) Plaei se daljeg nastupanja bataljona
3. sandake i 3. krajike brigade Nijemci su ak povukli svoju artiljeriju iz Celinca.
Poslije rastjerivanja etnika u Joavki bataljoni 1. proleterske oistili su od n j i h i sela Braneac i Hrvaane. Time je osloboena nova teritorija, koja je posluila kao dobra baza za politiki
rad, dalje razvijanje ofanzivnih dejstava i odmor i snabdijevanje
jedinica. Nekoliko politikih radnika, uglavnom porjeklom iz tog
kraja, koji su doli sa brigadom, uz njenu pomo odmah su poeli da
organizuju organe vlasti, politike, partijske, omladinske i druge
organizacije.
Poslije dva dana glavnina 1. bataljona 741. njemakog puka,
ojaana sa pet tenkova, uputila se od Klanica prema Devetinama,
a etnici i neto Nijemaca i domobrana preko Crnog vrha. Najvjerovatnije je neprijatelj elio da omogui partizanima da presijeku
cestu Banjaluka Prnjavor.
Bataljoni 1. brigade uspjeno su izvrili protivnapad na neprijateljske kolone i vratili ih na polazne poloaje. Meutim, u toku noi
22. decembra neprijatelj je uspio da potisne 3. bataljon i prodre
Nareenje etnikog komandanta R. Radia, A-VII, fond etnike
dokumentacije, k. 204, f. 7, d. 116.
izvjeStaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 17.
4 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 1, d. 17.
Pismo taba 1. proleterske brigade 3. krajikoj brigadi, A-VII, k. 701,
f. 2, d. 20.
Dogovori o sadejstvu 1. i 3. brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 193,
str. 389. i 194, str. 391.
" Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 8, d. 202,
str. 407.

do crkve u Devetinama, gdje se utvrdio i organizovao odbranu. Poto

3. bataljon idueg dana nije uspio da ga odatle izbaci to su uinili zajedno, u toku 24/25. decembra, energinim napadom 1. 2. i 3. bataljon. Neprijatelj je n a t j e r a n da se povue u Klanice. 48 ) Time je
presijeena neprijatelju vana komunikacija Banjaluka Prnjavor.

Godinjica osnivanja brigade

Prola je godina od sveanog trenutka kada je u Rudom osnovana
1. proleterska brigada. U n j o j je brigada vodila preko 160 borbi,
marevima prevalila vie od 5 000 km prolazei kroz mnoge krajeve zemlje i pod najrazliitijim uslovima i situacijama. Doivjela
je brigada mnogo radosti, zbog pobjeda i uspjeha, ali i tuge zbog
neuspjeha i, najvie zbog izgubljenih drugova.
Kada je osnovana, brigada je bila jedina regularna vojna jedinica koja je u porobljenoj Evropi, u njemakoj tvravi, vodila
borbu za slobodu svoje zemlje. Bilo je to u ono vrijeme kada su samo
najsvjesniji, najdalekovidiji i najubjeeniji u ispravnost stava da
se treba boriti vjerovali u pobjedu i revoluciju. Poslije godinu
dana situacija je bila znatno izmijenjena. Njemaka i Italija su
trpjele neuspjehe na Istonom frontu i u Africi. Njemaka 6. armija
pod Staljingradom je bila odsjeena i nalazila se pred unitenjem.
A u Jugoslaviji se borilo, umjesto jedne, sada slavljenice, vie od
30 proleterskih i udarnih brigada.
Brigada se pripremala da proslavi prvu godinjicu roenja. Ali,
neprijatelj kao da je to znao, nije je ostavio na miru. Nije mogla da
se okupi i proveseli. itavog dana svi njeni bataljoni vodili su borbu
sa etnicima, razbili ih i izbili na cestu Banjaluka Prnjavor.
Ipak je na neki nain obeleen dan osnivanja brigade, odrane
su makar i kratke sveanosti, a u 4. i 6. bataljonu organizovane su i
priredbe. Na tim sveanostima evocirane su uspomene na preeni
put i proitani estitka i pozdrav taba 1. divizije. 46 )
Uspjehe na bojnom polju pratili su i ne manji uspjesi u politikom
radu. Brigada, gdje je god dola, razvijala je plamen ustanka, uvrivala v j e r u u pobjedu. Jedan od najveih uspjeha brigade je
spreavanje bratoubilake borbe u mnogim krajevima kroz koje je
prola, i razvijanja bratstva i jedinstva meu naim narodima. Za
svoj rad i borbe brigada je vie puta pohvaljena, odato joj je priznanje. Vrhovni komandant je pohvalio i njene dvije ete3. etu
2. bataljona i Rudarsku etu 4. bataljona. 50 )
I na kulturnom polju je dala znatan udio. U njoj se u tom
pogledu neprekidno radilo, a takav je duh prenosila i na narod.
Mnogo je znailo u danima tekog ratovanja vidjeti raspjevanu
kolonu, gledati priredbu, ili sluati borbene stihove. Svuda gdje
je bila prisutna brigada je doprinosila prosvjeivanju stanovnitva.
N. uraevi, VIG, br. 3/1954.
estitka taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 3, d. 2.

Na svom dugom borbenom putu brigada je izgubila vie od

280 boraca. Gubitak svakog borca brigada je preivljavala kao gubitak lana porodice. U isto vrijeme to je bio zavjet ivima da ih
moraju osvetiti.
Brigada je u prvoj godini opravdala i zamisao Vrhovnog komandanta o njoj kao koli kadrova. Dala je vie od 50 rukovodilaca
drugim partizanskim jedinicama, a na sva rukovodea mjesta, od
komande ete do taba brigade, doli su drugi, n j e n i borci, izrasli
u njoj. Slobodno se moe rei da je ve tada svaki n j e n stari
borac bio osposobljen da bude dobar starjeina.
Svijest boraca brigade bila je na visokom nivou.
Na dan godinjice osnivanja brigada je, sa veom ubjeenou
i sigurnou nego prilikom osnivanja, mogla primiti nove obaveze
i dati novi zavjet da e sa punom odgovornou, svijeu, samopregorom i upornou izvravati zadatke koji pred n j u budu postavljeni. Njeno jednogodinje ratno iskustvo to je ubjedljivo
potvrivalo.

Nastavljanje ofanzivnih dcjstava u

centralnoj Bosni
Razbijanje etnika u centralnoj Bosni i podaci da su vei djelovi
714. njemake divizije napustili Banjaluku, navele su tab 1. divizije da zakljui da razbijeni etnici ne mogu uskoro organizovano
dejstvovati i da su primorani da bjee u neprijateljske garnizone.
Takoe i da oslabljeni garnizon u Banjaluci ne moe preduzeti
nikakve ozbiljnije ofanzivne akcije. Garnizoni u P r n j a v o r u i Teslicu,
iako jaki, nijesu ni ispoljavali neke vee ofanzivne namjere. U takvoj situaciji tab 1. divizije je naredio 1. proleterskoj brigadi da
nastavi gonjenje etnika sjeverno od komunikacije Banjaluka
Prnjavor, oslobodi P r n j a v o r i uputi se na sjever, ka Savi. 51
Ipak se procjena taba divizije zasnivala na nedovoljno provjerenim podacima. Nijemci su, zbog znaaja koji je za njih imala
komunikacija Banjaluka P r n j a v o r ponovo, 28. decembra, uputili
prema Devetinama jaku kolonu, oko 350 vojnika (dvije ete 1. bataljona 741. puka, uz podrku dva tenka i dvije haubice). Zaustavljao ih je 6. bataljon postepeno odstupajui ka Markovom hrastu.
Stab brigade je tamo uputio 3. bataljon, preko sela Dragovia. On
je, koristei ispresijecano zemljite, izbio gotovo neopaen u bok
neprijatelju. Drugi bataljon je nastupao du rijeke Turjanice i
pomagao je 6. bataljonu sa dvije ete. Neprijatelj je ipak blagovremeno uoio 3. bataljon, koji je zaprijetio da mu presijee odstupnicu, pa se brzo povukao. 52
i Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 29.

Manja neprijateljska kolona krenula je idueg dana od P r n j a vora prema Linji. Vratila se, ne uputajui se u borbu, im je
primetila partizane koji su ka njoj nastupali.
Dejstva neprijatelja su ukazivala da se jo nijesu stekli povoljni uslovi za oslobaanje Prnjavora. Osim toga tab 1. brigade dobio je obavjetenje da u P r n j a v o r u i okolnim selima ima preko
1 600 neprijateljskih vojnika, dobro naoruanih, to je znailo da
bi sama brigada teko zauzela grad. Zbog toga je tab 1. brigade
predloio tabu 1. divizije, da u napadu na grad uestvuje i 3. krajika brigada. 53
Stab divizije je, na osnovu izvjetaja taba 1. brigade, odustao
od napada na P r n j a v o r i usmjerio dejstva ka Tesliu. Trebalo je
razbiti etnike na tom podruju, koji su, inae, bili, veoma aktivni.
Cesto su napadali partizanske jedinice, pa ak i domobrane primoravali da se bore. Osim toga 1. diviziji je bilo potrebno da doe
do veeg plijena u naoruanju, municiji i opremi. Zato je odlueno
da se napadne Tesli. Zadatak je povjeren 3. krajikoj brigadi,
s tim da joj sadejstvuju tri batljona 1. proleterske. Trea sandaka i 1. i 3. bataljon 1. brigade su ostavljeni da zatvaraju pravac
od Banjaluke ka Prnjavoru. 5 4
Tri bataljona 1. proleterske krenuli su 30. decembra, preko
sela Popovia i Kulaa, prema Tesliu. Sesti bataljon je poao iz
Devetina i morao je marovati vie od 40 km. Bataljoni su ostavili
komore, osim konja sa municijom, da bi bili pokretljiviji. Idueg
dana, pred no, bataljoni su nastavili mar ka Tesliu i stigli na
poloaje sa kojih e krenuti u napad: 4. bataljon u Raete, 6. u
Osovicu, a 2. kod Dragania mlina. Na tim poloajima bataljoni su
dobili nareenje taba 1. divizije za napad na grad.
Tesli su branila dva bataljona 4. pjeadijskog puka domobrana i 22. i 23. eta 1. pjeadijskog puka ukupno oko 1250
domobrana, sa etiri haubice, dva brdska topa, etiri protivkolska
topa, dva topa pito, 16 mitraljeza i 63 pukomitraljeza. U odbrani grada uestvovalo je i oko 250 domdo vojnika i andarma
i jedan oklopni voz.55 Za odbranu grada neprijatelj je organizovao
dva pojasa. Spoljni pojas odbrane inili su bunkeri, opasani icom,
na dominantnim visovima oko grada. U u n u t r a n j e m pojasu odbrane bile su pripremljene kasarna, fabrike i nekoliko tvrdih
zgrada. Oko grada su se nalazile etnike grupe, koje su bile
aktivne i imale ulogu predstraa. 56
U napadu na grad uestvovalo je sedam bataljona etiri
iz 3. krajike i tri iz 1. proleterske. Napad je izveden sa dvije
grupe. Prvu su sainjavali 6. i 2. bataljon 1. brigade i 2. bataljon
3. brigade, pod komandom taba 1. brigade. Grupa je napadala
na grad sa sjeveroistoka i obezbjeivala napad od Dervente i
53

Izvetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 2, d. 18.

Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 31. i 32.
ss Izvjetaj 4. orunike pukovnije i ustakog doglavnika, Zbornik, t. IV,
knj. 9, d. 175, str. 383. i 176, str. 387390.

Tenja. Druga grupa, 1. i 3. bataljon 3. brigade i 4. bataljon 1.

brigade, pod komandom taba 3. brigade, napadala je sa zapadne
i jugozapadne strane, odnosno na dio grada na lijevoj obali Usore.
Za direktan napad na grad odreena su tri bataljona, a za obezbjeenja i rezervu etiri bataljona. Predvieno je da napad pone u
19 asova 1. januara 1943. godine.
Polazni poloaji bili su dosta daleko, namjerno, da bi se
postiglo iznenaenje. Prva grupa je prolazila preko ispresijecanog
zemljita, zaobilaznim putem i morala je prei Usoru, to je uinila preko mosta kod Zarkovine, 3 do 4 km istono od Teslia. Most
nije bio branjen. Na elu grupe je bio 2. bataljon 3. krajike, koji
je odmah poslije prelaska rijeke skrenuo na istok i u visini Lepog
brda organizovao poloaje radi sprijeavanja prodora neprijatelja
iz pravca Doboja, poruio prugu i cestu, ali nije likvidirao posadu
na eleznikoj stanici Vrela. Sesti batljon, bez jedne ete, napadao je sa sjeveroistoka, u pravcu naselja Paljii, a jedna njegova
eta i jedna eta 2. bataljona 1. brigade sa istoka, na naselje Stenjak. Drugi bataljon, bez jedne ete, izbio je na poloaje preko
Debelog brda na Planje i Demilovie i tu organizovao odbranu
sa pravca Tenja.
Sesti bataljon je zakasnio oko dva asa, neto zbog tekog i
blatnjavog terena i prelaska Usore, a neto i zbog slabih vodia.
No im je pristigao bataljon je izvrio napad i u prvom naletu
likvidirao bunkere u naseljima Stenjaku i Paljiima i izbio do
mosta u gradu. U 4,15 asova kada su sa druge strane izbili djelovi
4. bataljona, zajedno su savladali odbranu mosta.
U napadu na Tesli najvaniju ulogu je odigrao 4. bataljon
1. proleterske brigade. On je napadao sa zapadne strane du
ceste Kotor-Varo Tesli. Uz put je razbio etnike koji su branili most na Maloj Usori kod gornjeg Teslia. etnici su drali
dominantne poloaje i mogli su se zbaciti samo napadom s lea.
Vodnik Rudarske ete, Pero Stupar, mainovoa iz Trepe, pleata
momina koja je malo govorila, pregazio je sa vodom hladnu
rijeku i sa lea napao i razbio etnike i tako bataljonu otvorio
put ka Tesliu.
Bataljon je blagovremeno izbio na polazne poloaje i tu priekao bataljone 3. krajike brigade, a zatim, tano u 19 asova,
u naletu upao u prvu liniju neprijateljske odbrane, zaobilazei
bunkere. Domobrani su bili iznenaeni i gotovo svi su se predali.
Bataljon je brzo razoruao oko 150 domobrana i bez zadravanja
produio ka gradu. Streljaki stroj se sjurio niz strme kose ka
ivici grada. Neprijatelj je pruio otpor, ali se ubrzo predao. Bataljon je zaplijenio i njegovu artiljeriju.
Ocijenivi u meuvremenu da snage napadaa nijesu velike,
komandant neprijateljskog garnizona organizovao je protivnapad
iz rejona crkve i fabrike. Poslije tri uzastopna juria, neprijatelj
je povratio izgubljene artiljerijske i druge poloaje. Zarobljena
je bolniarka Milena oki, koja je iz zarobljenitva stalno zvala
bataljon u pomo. Bataljon se morao povui i prikupio se na ivici
grada. Poto se nijesu pojavili bataljoni 3. krajike, sam je ponovo

izvrio juri. Neprijatelj nije izdrao t a j napad bataljona i topovi

su ponovo pali u ruke proletera. Zamjenik komandanta bataljona,
Milan Antoni, artiljerac po struci, brzo je sakupio nekoliko artiljeraca iz bataljona, organizovao posade i otvaranje vatre iz zaplijenjenih haubica i topova. Poslije nekoliko minuta opalila je prva
granata u kuu u kojoj je bila komanda grada, a zatim je otvorena vatra na kasarnu i fabriku. Granate su pravile velike rupe u
zidovima. Neki domobrani su se odmah predali, a jedna povea
grupa, predvoena komandantom odbrane grada, pobjegla je prema
Tenju. 67
U trenutku kada je bataljon dovravao unitavanje garnizona
doao je neprijateljev oklopni voz. Artiljerci 4. bataljona, koji su
do tada iz haubica tukli neprijatelja, odmah su se prihvatili protivkolskog topa. No urei punilac nije primijetio da su granate
blatnjave pa se prva zaglavila u cijevi topa. Voz se pribliavao,
neprekidno sipajui vatru iz mitraljeza i topa. Borci su se blagovremeno sklonili iza kua i napali voz svenjevima bombi, ali je
on ipak uspio da se probije ka centru grada. Tada su se tobdije
4. bataljona vratili, oistili granate i cijev topa i saekali povratak
voza. Kad je voz doao na daljinu od oko 50 m oni su, brzom
paljbom, izreetali lokomotivu i vagone i potpuno unitili voz.
Posada voza je pokuala da pobjegne, ali je i ona likvidirana.
Kratko vrijeme poslije unitenja voza spojili su se 4. i 6. bataljon.
Grad je osloboen. I naa zarobljena bolniarka. Ostali su neko
vrijeme samo nekoliko bunkera iz kojih su usamljene posade domdo
vojnika ili andarma davali otpor. Ali se ni oni nijesu dugo odrali.
I 2. bataljon, koji je obezbjeivao napad od Tenja, uestvovao
je u unitavanju neprijateljske posade. Na njega je naila grupa
domobrana, koja je odstupala prema Tenju. Bataljon je zarobio
270 domobrana i pet oficira sa pukovnikom Stjepanom Binderom,
komandantom garnizona.
Trei bataljon 3. krajike brigade napadao je sa jugozapada i
likvidirao nekoliko bunkera, ali je zaustavljen jakom vatrom. Poto
nije uspostavio vezu sa 4. bataljonom 1. brigade, a prema borbi
nije procijenio kakva je situacija u gradu, u zoru se povukao na
polazne poloaje. Ponovio se sluaj Kotor-Varoa, kada su bataljoni
1. izvrili i zadatke 3. krajike brigade.
Komandant 1. divizije izvijestio je Vrhovnog komandanta:
Grad je zauzeo Kraljevaki bataljon i zasluuje svaku pohvalu. 58
Prilikom osloboenja Teslia zarobljeno je 38 oficira i preko
1 000 domobrana. Zaplijenjene su etiri haubice, jedan brdski top,
etiri protivkolska topa, dva topa pito, 12 mitraljeza, osam minobacaa, 60 pukomitraljeza, oko 1 500 puaka, preko 1 000 artiljerijskih granata, oko 1 000 mina za bacae, nekoliko stotina hiljada
metaka, veliki broj bombi i vee koliine opreme. Zaplijenjeno je
i 15 vagona vojnike opreme i 10 vagona raznih namirnica. Upravo
57 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 18.

je plijen bio toliko veliki da nije sve ni izbrojano. 59 Gubici brigade

bili su relativno mali jedan borac je poginuo a 10 ranjeno.
Neprijatelj je bio oamuen porazom u Tesliu. Komandant
4. andarmerijskog puka u izvjetaju Glavnom tabu domobranstva konstatuje da je poslije prvih napada na grad i upada partizana nastala itava zbrka i strah, jer su partizani . . . po ulasku
u grad odmah munjevitom brzinom zauzeli sva nadletva. 60 Ustaki
doglavnik iz Tenja izvijestio je da je u napadu uestvovalo oko
1 500 partizana, koji
. . . niti su imali topova niti bacaa, nego kada su osvojili
nae topove i bacae, onda su nas tukli sa tim naim topovima
i bacaima. . . Partizani su tako dobro naoruani, da je skoro
svaki trei partizan oboruan sa strojopukom ili strojosamokresom i da skoro obine puke ne upotrebljavaju u borbi,
nego samo automatsko oruje i teko oruje . . . Opremljeni su
vrlo dobro, a neobino su disciplinovani i ne smiju se n j i hove snage potcjenjivati. . . Njihova promidba je tako jaka
i opasna da je teko nae domobrane skloniti na jednu uspjenu
borbu protiv n j i h . . . Partizani su u Tesliu razdijelili narodu
hranu, isplatili tvornike radnike i nikoga nisu maltretirali
ili klali. 61
To je bio zaista veliki uspjeh koji je, eto, priznao i tako
ljuti neprijatelj kao to je ustaki doglavnik.
tab 1. divizije je odmah organizovao odbranu Teslia i evakuaciju plijena. Za odbranu iz pravca Dervente odreeni su bataljoni iz prve grupe. etvrti bataljon 1. brigade odreen je za
posadnu jedinicu, a dva bataljona 3. brigade radili su na evakuaciji
plijena. Evakuacijom je rukovodio zamjenik intendanta 1. brigade,
Doka Savievi. Za evakuaciju su iskorieni svi domobrani, osim
oficira koji su upueni u Vrhovni tab.
U gradu je 4. bataljon odmah zaveo red. ivot se brzo normalizovao. U gradu i okolini razvijan je intenzivan politiki rad.
Za graane i vojsku data je priredba. U gradu su postavljeni
zvunici tako da su graani mogli da sluaju vijesti Slobodne
Jugoslavije. Stanovnici grada i okoline bili su zadovoljni dranjem
partizana. Tih dana se javilo nekoliko dobrovoljaca u partizane,
a i poela je mobilizacija mladia, to je jo vie obavezivalo jedinice
da se zadre na toj teritoriji.
tab 1. divizije je uveo jednu novinu u postupku sa zarobljenim domobranima. Do tada su domobrani zarobljavani, razoruavani i, poslije kraeg sasluavanja, putani kui. To je sigurno
imalo snanog uticaja na dranje domobrana i oni su se veinom
bez straha predavali. Meutim, ovog puta je tab divizije postupio
drugaije: svakoj brigadi je dodijelio po 400 domobrana da se
sa njima intenzivno politiki radi i da se poslije izvjesnog vremena,
59
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 42,
str. 101107.
no Izvjetaj 4. orunike pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 175, str. 383.

oni koji se pokau najboljim mobiliu u jedinice. 62 Taj politiki

rad podrazumijevao je korektne, ak drugarske odnose boraca i
rukovodilaca prema domobranima, isti nain ishrane jednih i drugih
i razne druge postupke panje prema zarobljenicima. Na alost
uskoro je uslijedila njemaka ofanziva i to se nareenje nije
moglo ostvariti.
Komandant 718. njemake divizije iz Sarajeva bio je veoma
pogoen gubljenjem Teslia, vanog ekonomskog i politikog centra
i znaajnog uporita u odbrani strategijskog pravca Brod Sarajevo, odnosno eljeznike veze izmeu ta dva grada, koja je od
ivotne vanosti, a i za koncentraciju trupa za ofanzivno dejstvo
protiv narodnooslobodilake vojske. Zbog toga je vrlo brzo organizovao jake snage u Doboju i Tenju i uputio ih u napad na
Tesli. Te snage su podravali oklopni voz, 6. tenkova, artiljerija
i avijacija. Glavne neprijateljske snage sainjavala je borbena
grupa Sperling, 718. njemake divizije iz Doboja 738. bataljon
ojaan sa dvije baterije 668. artiljerijskog puka i bataljon domobrana. 63 Neprijatelj je nastupao u tri kolone: dvije od Doboja uz
lijevu i desnu obalu Usore i trea od Tenja.
Drugi i 6. bataljon 1. proleterske suprotstavili su se koloni
uz lijevu obalu i zaustavili je. Prema koloni od Tenja upuen
je 2. bataljon 3. krajike brigade, ali kako nije blagovremeno
stigao na odredite, tab 1. brigade je uputio 4. bataljon, koji se
nalazio u Tesliu, u susret neprijateljskoj koloni ka selu Markotii.
Neprijateljska kolona, koja je nadirala du ceste Doboj Tesli,
uspjela je da potisne dvije ete 4. bataljona preko Usore. U meuvremenu su neprijateljsku kolonu na lijevoj obali Usore razbili
2. i 6. bataljon u visini sela Kaloevia i gonili do Jelaha. Bataljoni
nijesu ni pokuali da uu u Jelah, j e r su znali da su tamo jake
neprijateljske snage sa 6 tenkova.
Prema nareenju taba 1. divizije, tri bataljona 1. brigade
trebalo je da se vrate sa podruja Teslia na teritoriju izmeu
Banjaluke i Prnjavora, jer je neprijatelj tamo bio veoma aktivan
i ugroavao je osloboenu teritoriju i divizijsku bolnicu. Trea
krajika brigada trebalo je da brani Tesli. 04 Bataljoni 1. brigade,
poslije odbijanja napada neprijateljskih kolona od Doboja, odmah
su krenuli prema Kulaima, prije nego su bataljoni 3. brigade
posjeli poloaje za odbranu. Zbog toga je neprijatelj 6. januara
uao u Tesli bez borbe. 65 Stab 1. divizije je otro kritikovao tab
1. brigade, odnosno onaj njegov dio koji je donio odluku da bataljoni napuste teren kod Teslia prije nego su jedinice 3. brigade
stigle da posjednu te poloaje.
os Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
str. 40.
03
Zapovijest komandanta 718. njemake divizije, Zbornik, t.
3, d. 3, str. 14.
64 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
str. 40.
65 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
str. 19.

9, d. 17,
XII, knj.
9, d. 17,
9,

d.

4,

U vrijeme borbe oko Teslia 1. i 3. bataljon 1. proleterske

brigade su gotovo svakodnevno vodili borbu sa neprijateljem koji
je nastupao od Banjaluke ka Devetinama i od Prnjavora. Stab 1.
brigade bio je upozoren da ti bataljoni mogu biti izloeni jakim
napadima na irokom frontu. 0 6 Zbog toga je 3. bataljon, da bi
skratio front, bio povuen duboko u rejon Markovog hrasta i
Drenika, orijentisan prema Banjaluci, a 1. bataljon u rejon Vrana
i Vijaana, orijentisan prema Prnjavoru.
Neprijatelj je mirovao samo na dan Nove godine. Ve 2. j a n u ara grupa ustaa, koja je bila dola da pojaa garnizon u Prnjavoru,
uz podrku minobacaa i dvije haubice, napravila je ispad iz
Prnjavora prema Linji. U isto vrijeme je 1. bataljon 741. n j e makog puka, uz sadejstvo neto domdo vojnika i etnika iz
Joavke, i uz podrku t r i brdska topa i etiri tenka, podijeljen u
dvije kolone, energino napredovao od Klanica prema Devetinama
i prema 3. sandakoj brigadi. Neprijatelj je dobro procijenio da
se partizani nalaze na pogodnim poloajima za odbranu pa je
pokuao da ih taktiki nadmudri. Krenuo je n a j p r i j e kolonom
od Prnjavora, oekujui da ona bude napadnuta jaim snagama,
da bi onda drugom kolonom zaao napadau sa lea i uhvatio ga
u klopku. Bataljoni nijesu upali u tu neprijateljevu zamku. Prema
koloni koja je nastupala od Prnjavora 1. bataljon je poslao samo
jedan vod, da izvia i n a t j e r a neprijatelja da se razvije za borbu.
A kada je neprijateljska kolona od Klanica poela da dejstvuje,
1. i 3. bataljon su je doekali i uspjeli da je zaustave, nanosei
joj gubitke. Meutim, neprijatelj je uporno napadao. Podravala
ga je artiljerija sa poloaja kod crkve u Devetinama. Trea sandaka brigada primorana je da odstupi usled ega je ostao otkriven lijevi bok 3. bataljona 1. proleterske. Kolona od Prnjavora
izbila je u Mravie i ugrozila s lea 1. i 3. bataljon. Bataljon 1.
brigade su bili primorani da se povuku na povoljnije poloaje na
liniji Kozja glava Kantar Vijaani, da na njima sprijee dalje
nastupanje neprijatelja i tite bolnicu i druge neborake djelove
brigade i divizije u rejonu Snjegotine.
Neprijatelj je prodro u Kokore. Nijemci su se zadrali u
crkvi, koli i drugim zgradama, a etnici su na ivicama sela
kopali rovove. etnike voe su naredili seljacima da spreme bogatu
trpezu za proslavu pravoslavnog Boia, a zakazali su i veliki
narodni zbor u Kokorima.
Poslije podne 4. januara Nijemci su se iznenada i brzo povukli ka Banjaluci. Cim je to primijeeno 1. i 3. bataljon 1. brigade i dva bataljona 3. sandake brigade su krenuli nou 4/5.
januara u napad. etnici su se estoko branili, jer su oekivali
pomo od oko 1 500 etnika sa Ozrena i Trebave. Trei bataljon
je napao frontalno, a 1. preko Civija, u bok etnika. Od Kozje
glave, preko Crnog vrha, napadali su bataljoni 3. sandake. Otpor
etnika je brzo slomljen. Pobjegli su preko Devetina kod Nijemaca
u Klanice. 67
8 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 1, d. 33.

Gonei etnike 3. bataljon je n a j p r i j e upao u Kokore, gdje

su iz susjednih sela pristizale saonice natovarene raznim akonijama, peenjem i drugim jelima, i piem spremljenim za etnike
i za oekivanu pomo sa Ozrena. U koli je bio uasan nered, a
u crkvi, u koju su Nijemci bili utjerali svoje konje, bilo je mnogo
ubreta. Proleteri su, zajedno sa seljacima, poistili kolu i crkvu.
Brigadni svjetenik je osvjetao crkvu, a zatim, prema pravoslavnim obiajima, odrao slubu boju (liturgiju). Seljake vjernike
to je mnogo obradovalo. Tako su seljaci umjesto straha, p r i j e t n j e
i prisilno pripremljenih darova doekali Boi s proleterima kao
svojim boinim gostima. Zakazani zbor u selu zaista je odran,
ali umjesto etnika na n j e m u su govorili proleteri. Uvee je data
priredba u koli. Mnogo seljaka je ostalo oko kole, jer u n u t r a
nije bilo mjesta za sve. Poslije priredbe igralo se u koli i oko
nje, po dubokom snijegu, i na mjeseini. Sa toga terena oko 140
mladia i djevojaka popunili su 3. bataljon. 6 8
Iznenadni odlazak Nijemaca iz Kokora, na osnovu telefonskog
nareenja, kako su potvrdili zarobljeni etnici, naveo je tab 1.
brigade da ispita zbog ega se to dogodilo. Na osnovu dobijenih
obavjetenja, tab je procijenio da Nijemci koncentriu snage u
Banjaluci i o tome obavijestio tab 1. divizije. tab divizije je
odmah izvijestio Vrhovni tab. 69 To je, vjerovatno, jedna od prvih
informacija koju je Vrhovni tab dobio o koncentraciji neprijateljskih snaga za pripremanje nove, velike ofanzive, koja je otpoela
ve u drugoj polovini januara 1943.

Ponovo borbe oko Teslia

Osloboenje Teslia mnogo je znailo za itav taj kraj. Zbog toga
je i tab 1. divizije bio veoma nezadovoljan to je grad olako
preputen neprijatelju, iako je nastupao sa jakim snagama. U to
vrijeme 3. divizija je bila izbila sjeverno od Zenice, na prugu
Brod Sarajevo, a neprijatelj nije pokazivao veu aktivnost iz
Banjaluke i Prnjavora. Zbog toga je tab 1. divizije smatrao da
su se stekli uslovi za ponovno osloboenje Teslia. Naredio je
10. januara 1. proleterskoj brigadi da ponovo uputi tri bataljona
prema Tesliu, da zauzmu Jelah i, po mogunosti, Teanj i tako
obezbijede napad 3. krajike brigade na Tesli. Prvoj brigadi jo
je nareeno da, ukoliko se uspjeno zavre borbe oko Teslia i
Tenja, energino nastavi nastupanje prema Doboju i ugrozi komunikacije u dolini Bosne.
tab 1. brigade je uputio ka Tesliu 1, 3. i 6. bataljon, a 2. i
4. su ostali na teritoriji izmeu Banjaluke i Prnjavora: 2. u Devetinama i Kokorima, a 4. u Vijaanima. tab brigade je time ispoljio svoju elju da svi bataljoni podjednako uestvuju u velikim

akcijama, a 2. i 4. bataljon su, pored toga, bili i najumorniji. Sa

bataljonima prema Tesliu upuena je i novoosnovana protivkolska eta.
Prvi, 3. i 6. bataljon ili su prema Jelahu preko veoma tekog
terena. Neprekidno je padao snijeg, a stari snijeg je bio smrzao.
Borci su se oprezno kretali po toj klizavici, a i vidljivost je bila
slaba. Bataljoni su ili uporedo i ve 14. januara stigli u visinu
sela Osivice i Radnja. Sa tog prostora krenuli su u sumrak, da
neprijatelj ne bi primijetio njihov pokret.
Prvi i 6. bataljon napali su na Jelah. Prvi je nastupao preko
sela Vitkovaca i Piljuia i dalje cestom do blizu Jelaha, obuhvatajui ga polukruno sa sjevera i sjeveroistoka. esti bataljon
je nastupao preko Kaloevia, gdje je preao rijeku i napao Jelah
sa june strane.
Napad je poeo u pono. Jelah je branilo oko 250 vojnika
domdo bataljona. Bataljoni su u prvom juriu razbili neprijateljevu
odbranu, zarobili 18 milicionara. Oko 40 neprijateljskih vojnika,
uglavnom ustaki raspoloenih, sa dva oficira i etiri podoficira,
povukli su se u kolu i organizovali odbranu. kola je bila od
tvrdog materijala i na pogodnom mjestu za odbranu, sa brisanim
terenom okolo. Bataljoni su nastojali da likvidiraju tu posadu sa to
manje rtava. Zapalili su zgradu eljeznike stanice, da bi osvijetlili
kolu i sigurnije gaali u njene otvore. Tada je od Doboja naiao
oklopni voz, jer 3. bataljon nije uspio da presijee prugu. Voz je
jakom vatrom pomogao posadi u koli da se odri. Bataljoni su
odstupili prema Piljuiu i Omanjskoj da bi se povezali sa 3.
bataljonom i zauzeli povoljnije poloaje za napad u toku slijedee noi.70
Trei bataljon je nastupao pravcem Vitkovci Kri O m a n j ska Siva Trnovaa, da izbije na komunikacije D o b o j T e s l i
i sprijei eventualno nadiranje neprijatelja od Doboja prema Tesliu. Bataljon je u Kriu naiao na 30 do 40 utvrenih milicionara, koji su pruili ilav otpor. Tek kada su bombai ubacili
bombe u njihove bunkere milicionari su se razbjeali. Zatim je
bataljon naiao na otpor u Sivi. Zbog toga to je morao stalno da
borbom kri sebi put, a prolazio je i veoma nepogodnim terenom
i po loem vremenu za mar, bataljon nije stigao blagovremeno
da presijee komunikacije DobojTesli. Umjesto n a j d a l j e do
ponoi, bataljon je stigao na prugu tek u zoru 15. januara i odmah
poeo da rui i zapreava komunikacije. Ipak, zakanjenje je bilo
preveliko i jedan neprijateljski oklopni voz je proao ka Jelahu,
a na drugi je otvorio vatru iz protivkolskog topa. Top je jednom
granatom probio tenk koji je bio na platformi vagona. Neprijatelj
je odstupio. Pred m r a k su naila jo dva oklopna voza iz Doboja.
Protivkolci su uspjeli da granatama probue lokomotivu i dva
vagona. Poto su vozovi imali po dvije lokomotive uspjeli su da
se vrate u Doboj.

Ni 3. krajika brigada nije izmeu 14. i 15. januara zauzela

Tesli. 71 Zbog toga tab divizije ponovo n a r e u j e 1. i 3. brigadi,
da u toku slijedee noi obnove napade na Jelah i Tesli. Njemu
je bilo poznato da se u tim garnizonima nalaze relativno male
neprijateljske snage: dva nepotpuna bataljona 1. pjeadijskog puka
domobrana i jedna ojaana eta Nijemaca, nazvana borbena grupa
Mifek. Naredio je 1. brigadi da jedan bataljon uputi na Tesli,
da sadejstvuje sa 3. krajikom brigadom. U nareenju je stajalo:
. . . Ako prvi deo vaeg zadatka (razbijanje posade u Jelahu
prim. M. V.) niste izvrili ili ne moete da izdvojite jedan
svoj bataljon, onda neka t a j va bataljon smeni neki bataljon
3. krajike brigade, a va bataljon neka krene na Tesli, poto
vai borci i m a j u vie iskustva u napadu na gradove. 72
Na alost, 1. proleterska nije mogla izvriti to nareenje. Njena
dva bataljona, odstupajui od Jelaha, orijentisali su se vie ka
Doboju i praktino se udaljili od Teslia.
Poto 3. krajika brigada sama nije uspjela ni u drugom
napadu na Tesli, tab 1. divizije, ocjenivi da 3. brigada nema
dovoljno iskustva u zauzimanju gradova, 73 odluuje da 17. januara
napadne na grad cijela 3. krajika brigada i 1. i 6. bataljon 1.
brigade. Bataljoni 1. brigade dobili su zadatak da prije napada na
Tesli zauzmu Jelah i Teanj, ali bez obzira na to kako e se
razvijati situacija oko Tenja oba bataljona su morali biti na
vrijeme na poloajima sa kojih e poi u napad na Tesli. 74
Tesli je trebalo napasti sa dvije kolone. U desnoj koloni su
bili 6. bataljon 1. brigade i dva bataljona 3. brigade, pod komandom taba 1. brigade; napadala je du ceste od Vrela ka Tesliu.
Lijeva kolona, 1. bataljon 1. brigade i dva bataljona 3. krajike,
ojaani protivkolskim topom 1. brigade, pod komandom taba 3.
krajike brigade, napadala je sa june strane. Brigadama je nareeno da se ne zadravaju oko likvidacije spoljnih utvrenja nego
da smjelo prodiru u grad i tamo dezorganizuju neprijateljevu
odbranu. 78
Bataljoni 1. brigade 1. i 6. prvo su energino napali
na Jelah. Djelovi teanjskog domdo bataljona nijesu saekali n j i hov napad ve su se povukli prema Tenju. Bataljoni su odmah
krenuli da ih gone. Nastupali su cestom, uz potrebna obezbjeenja,
da bi to prije, gonei neprijatelja, uli u Teanj. Neposredno
pred gradom bataljoni su se razvili za napad: 1. je napadao sa
zapada i jugozapada, a 6. sa sjevera, izmeu cesta koje vode ka
Jelahu i Teanjki. Napad je poeo u 4 asa. Bataljoni su brzo
7i Obovjetenje i izvetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV,
knj. 9, d. 71, str. 173, i 130, str. 296.
72 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 705, f. 1, d. 6a.
73 Obavjetenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9,
d. 71, str. 173.
74 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 47.
Izvjetaji taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 71,
str. 173. i 130, str. 296.

savladali spoljna utvrenja. Domobrani su bjeali ka centru grada,

u tvravu, na koju su bataljoni odmah koncentrisali jaku mitraljesku i minobacaku vatru. Neprijatelj je pobjegao i iz tvrave.
U 6 asova bataljoni su uli u grad. Zarobljeno je svega 23 domobrana. Gotovo sve neprijateljske snage uspjele su da pobjegnu.
Dva bataljona su ipak bili mala snaga da zatvore sve pravce.
Bataljoni nijesu imali vremena da iskoriste postignuti uspjeh,
jer su odmah krenuli ka Tesliu, da bi blagovremeno zauzeli poloaje za napad na grad. Sesti je upuen u desnu kolonu za napad
prema Kaloeviima, 1. u lijevu kolonu ka junom dijelu Teslia,
dok je 3. bataljon postavljen na liniji Jelah Jovaije, da obezbijedi pravac od Doboja.
U napad na Tesli obje kolone su krenule na vrijeme. No,
jedinice su bile ve zamorene, a i kretale su se po dubokom snijegu,
esto i bez prtine. Desna kolona, u kojoj je bio 6. bataljon, zauzela
je bunkere na Stenjaku i Paljiima, ali dalje nije mogla. Lijeva
kolona je takoe zaustavljena jakom vatrom odbrane.
Stab divizije nije oekivao tako upornu odbranu relativno
male posade u Tesliu. Cijenio je da je neprijatelj slab, uplaen
i zamoren od neprekidnih napada. Meutim, neprijatelj u Tesliu
ve je bio obavijeten radio-vezom da mu idu u pomo dvije
jake kolone Nijemaca, dva ojaana bataljona 750 puka 718. n j e make divizije, koji su nastupali od Doboja uz obje obale Usore. 78
Trei bataljon je doekao lijevu neprijateljsku kolonu i vodio je sa
njom borbu itavu no, ali je nije mogao zaustaviti. S obzirom na
to da je neprijateljska desna kolona uz lijevu obalu Usore brzo
napredovala, 3. bataljon nije uspio da se prebaci preko rijeke kod
Jelaha i morao je odstupati obilaznim putem, juno od Teslia.
tab divizije je odustao od daljih napada na Tesli. Neprijateljske
kolone su ule u t a j grad 18. januara. 7 7
Po nareenju taba 1. divizije 3. krajika brigada je ostala
na poloaju prema Tesliu, a bataljoni 1. brigade vratili su se
ka polaznim rejonima. Trei i 6. bataljon su krenuli iz rejona
Teslia 19. januara i stigli preko Kulaa na teritoriju prema
Banjaluci, a 1. bataljon je upuen u Prnjavor. Bataljoni su upozoreni da budu vrlo oprezni, da koriste svaki trenutak da se odmore
i da nose sa sobom to vie municije.

Osloboenje Prnjavora i prodor ka Savi

Odlazak njemakih jedinica k r a j e m decembra iz Banjaluke znatno je
umanjio aktivnosti neprijatelja od Klanica, kao i prema 3. sandakoj brigadi. Drugi bataljon je zatvarao pravac od Klanica, bio
stalno aktivan i razgonio etnike grupe koje su se povremeno pojavne Zapovijest komandanta 750. njemakog puka, Zbornik, t. XII, knj. 3,
d. 2, str. 48.

ljivale. U jednom napadu razbio je etnike grupe u Devetinama '

Dragoviima i izbio u Linju, blizu Prnjavora. Prema 4. bataljonu
neprijatelj iz P r n j a v o r a nije pokazivao nikakvu aktivnost, to je
ukazivalo da na tom pravcu nema njegovih snaga za ofanzivno
dejstvo.
U vrijeme nastupanja glavnine 1. proleterske divizije ka pruzi
Doboj Maglaj, sredinom januara, i u vrijeme napada na Tesli
tab 1. brigade naredio je 2. i 4. bataljonu da izvre jai demonstrativni pritisak na garnizon u P r n j a v o r u i ometu ga u eventualnom
pokuaju da intervenie prema Tesliu.
Dio taba 1. proleterske brigade, koji je bio sa 2. d 4. bataljonom,
ocijenio je da su ta dva bataljona nedovoljna za napad na Prnjavotr,
koji je branio jedan kompletan bataljon 1. pjeadijskog puka domobrana i eta legionara, zarobljenih Ukrajinaca, bivih vojnika Crvene
armije. Grad je imao organizovanu spoljnu odbranu na Ceru, Vujaku, Glogovcu i Mainom Brdu, a u samom gradu uporita su bila
u zgradi sreskog naelstva i kod crkve.
U takvoj situaciji dio taba brigade izdvojio je po jednu etu
iz 2. i 4. bataljona i formirao kombinovani bataljon kako bi se napad
na grad izveo sa tri strane. U napadu je uestvovala i grupa carevogorskih etnika, Motajikog odreda, koja je pridata 2. bataljonu.*)
Bataljonima je dato u zadatak da vre jak pritisak na garnizon i,
ako se ukae prilika, da ga zauzmu. etvrti bataljon je napadao preko
Cera, kombinovani du ceste Banjaluka P r n j a v o r i 2. bataljon, koji
je imao zadatak da likvidira glavna uporita neprijateljske odbrane
u Prnjavoru, sa sjeverne strane, preko Mainog Brda. 79 )
No je bila toliko tamna da se ni prst pred nosom nije vidio.
Padao je snijeg. Bataljoni su se ipak relativno brzo kretali. Oba su
imali ve dosta iskustva u zauzimanju gradova i smjelo su nastupali
ka gradu. etvrti bataljon je zauzeo Cer. Domobrani su pobjegli u
grad. Drugi je nastupao preko Mainog Brda i poslije dva asa povremenog pukaranja upao u grad. Odmah zatim stigao je i kombinovani bataljon. Domobrani su se, uvidjevi da su opkoljeni sa svih
strana, predali bez borbe. Zarobljeno je 350 domobrana sa tri mitraljeza, 10 pukomitraljeza i vee koliine municije. Brigada vie
nije ni brojila zaplijenjene puke. Meu zarobljenm domobranima
bilo je i onih kojima se to dogodilo drugi ili trei put. Neki su r a dosno uzvikivali pri zarobljavanju evo smjene. Jedino niko nije
* Motajiki etniki odred bio je zapravo grupa etnika koja mije priznavala komandu etnikih voa iz centralne Bosne, ni njihov sporazum sa
NDH, .ali se nijesu ni borili protiv ustaa i domobrana. Poslije prodora proleterskih jedinica u centralnu Bosnu, Motajiki odred je ponudio tabu 1.
prodeterske brigade sporazum o zajednikim akcijama. Stab 1. proleterske
brigade je to prihvatio i tako je dolo do njihovog uea u napadu na
Prnjavor.
Vrhovni tab se nije sloio aa tim sporazumom i odmah je intervenisao: Ne odobravamo saradnju. etnike razoruati, neutralisati ili potui
poesno, odmah im razbijete ustae. 78
78 Tekst sporazuma, A-VII, k. 701, f. 8, d. 3.
Depee Vrhovnog taba, A-VII, k. 6/1, f. 2, d. 5.

zarobljen iz legionarske ete. Ona je, im je ula prvi pucanj, pobjegla prema Derventi.
Umjesto demonstrativnog pritiska Prnjavor je osloboen. Sve
je bilo veliko u toj pobjedi. Uspjeh bez gubitaka, veliki plijen, ali
najvee je bilo raspoloenje stanovnitva. Taj grad je izgledao
kao da je bio sav u iekivanju partizana, a njegovi stanovnici su se
radovali kao da je dolo konano osloboenje. Na zakazanu konferenciju dolo je toliko mnogo graana da se morala odrati na otvorenom
prostoru. To je bio pravi miting na kojemu su politiki radnici
govorili, stanovnici grada, naroito omladina, aplaudirali, uzvikivali
parole i pjevali.
Intenzivan politiki i kulturno-prosvjetni rad je odmah poeo.
Zakazana je priredba i, po obiaju, pjevalo se i igralo do zore, gotovo svakog dana. Drugi bataljon, kao posadna jedinica odmah je
organizovao komandu mjesta. Nastala je navala za prijavljivanje u
partizane, pa se pred komandom mjesta stvorio red od dobrovoljaca.
Osnovama je i Omladinska eta, koja je pomagala 2. bataljonu u razoruavanju domobranskih grupa i milicionara u susjednim selima.
Kombinovani i 4. bataljon su odmah upueni kamionima ka Derventi. U Palakovcima se bila zadrala jedna grupa domobrana, a u
Bogosavcu i itav bataljon, koji je prije nekoliko dana bio poao iz
Prnjavora prema Derventi. Domobrani su pobjegli ka Derventi im
su otkrili pojavu partizanskih snaga. 80
U Smrtiima se desio zanimljiv sluaj. Motajiki etnici, koji
su uestvovali u osloboenju Prnjavora, presreli su etu domobrana,
koja je bjeala ka Derventi, i razoruali je. Razoruane domobrane
su postrojili i drali im patriotski govor. Tada su naili dijelovi
kombinovanog bataljona i razoruali etnike.
Poto nije dolo do navedenog sporazuma sa etnicima vei dio
njih stupio je u partizane, dok su se ostali razbjeali. Carevogorska
etnika eta, zajedno sa komandirom, stupila je u partizane i uvrtena
je kao etvrta eta 2. bataljona, ali je uskoro sva pobjegla u etnike.
Brigada je nastavila ienje terena od etnika i milicije. Dio 2.
bataljona prokrstario je Motajicu i razbio etnike grupe. K r a j e m
januara dijelovi 1. i 4. bataljona izbili su na Savu kod Kobaa. Komandant 1. bataljona, Savo Buri naredio je da se ispale tri mine
iz bacaa kao pozdrav slavonskim partizanima.
U bogatim selima pored Save borci su se dobro hranili. Intendant 4. bataljona, D. Moravi, organizovao je ak da se pripremi
kajgana za jedan ruak, i to za itav bataljon.

Borbe za odbranu osloboene teritorije

u centralnoj Bosni
Dalju ofanzivnu djelatnost 1. proleterske divizije u centralnoj Bosni
sprijeila je nova neprijateljska ofanziva na osloboenu teritoriju.
80

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 47.

Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1986, f. 3, d. 19.
M. Simcrvi i M. Milojevi, lanci Prva proleterska, knj. 2, str. 112

Zbog n j e se, po nareenju Vrhovnog taba, 1. proleterska divizija

koncentrisala prema Banjaluci: tri bataljona 1. brigade na prostoriji Joavka Devetine Dragovii orijentisani su prema Klanicaraa/ 1. i 4. bataljon su bili u P r n j a v o r u / ; 3. sandaka na prostoriji
Skatavice i Javorana, orijentisana prema elincu, i 3. krajika brigada prema Tesliu. 81
Stab divizije naredio je 1. proleterskoj brigadi da sprijei prodor
neprijatelja od Banjaluke prema Prnjavoru. U nareenju, pored
ostalog, pie:
. . . Treba imati spremne jedinice u sluaju da neprijatelj neto
preduzme na pravcu Klanice Prnjavor. Treba naroito voditi rauna o tome da imamo naroite obaveze prema narodu koji
nas je tako doekao i da bi bio veliki politiki gubitak ako bi se
na dolazak zavrio represalijama od strane neprijatelja prema
stanovnitvu .82
Takoe je naredio i da se jednim bataljonom izvri demonstrativni
napad prema Banjaluci, a sa dva, po mogunosti, zauzmu Klanice. 83
Stab 1. proleterske brigade je, istog dana navee, uputio jedinice da
izvre taj zadatak. Trei bataljon je nastupao najkraim putem, preko
Crnog vrha, Kremana i Trapista, da pokua da zauzme manastir i porui most na Vrbasu, a zatim da izvri demonstrativni napad na Banjaluku. Sesti i 2. bataljon su napadali na Klanice 6. bataljon,
ojaan jednom etom 2. bataljona, imao je zadatak da pokua da se
prebaci skelom preko Vrbasa, a onda da napadne Klanice sa zapadne
strane. Ukoliko mu to ne uspije trebalo je da oba bataljona na juri
zauzmu most, a onda i Klanice. 84
Zadatak je bio teak. Svi bataljoni su bili iroko razvueni, a
nije se ni raspolagalo podacima o jaini neprijatelja. Meutim, neprijatelj je obezbjeivao jakim snagama komunikaciju Banjaluka Gradika, kojom je tekao intenzivan saobraaj. Bataljoni su uspjeli da
zauzmu samo prve rovove u liniji obezbjeenja, ali su na prilazima
mostovima doekani snanom vatrom i primorani na odstupanje. Poginula su dva borca a trojica su ranjeni.
Stab 1. divizije, prema nareenju Vrhovnog taba, naredio je 1.
proleterskoj i 3. sandakoj brigadi da nou 26/27. januara ponovo
izvre jai demonstrativni napad, ali da izbjegavaju uporne borbe.
U nareenju tab divizije podvlai:
. . . Poznato nam je da su mnoge jedinice, naroito 1. brigada,
umorne zbog neprekidnih borbi i mareva, ali je naa dunost
u trenutku kada jake neprijateljske snage n a v a l j u j u na osloboenu teritoriju, da uloimo najvee napore za rastereenje onih
si Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 1, d. 7. i
Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 119, str. 274.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 103,
str. 239. i 109, str. 249.
82 Obavjetenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 94,
str. 219222.
83 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 116
str. 267.

jedinica nae vojske koje podnose pritisak neprijateljske

ofanzive. 85
Iako umorni, bataljoni 1. brigade su nastojali da izvre zadatak. Bilo
je borcima lake im su znali o emu se radi. Izvren je jak demonstrativni napad, ali bez vidnih rezultata. Neprijatelj se branio sa
utvrenih poloaja, uz podrku jake vatre iz tekih orua.
U vrijeme dok su tri bataljona stalno uznemiravali garnizon u
Banjaluci, 1. i 4. bataljon su uspjeno razbijali poslednje ostatke etnika sjeverno od Prnjavora. etvrti bataljon, ojaan etom 1. bataljona, uspio je dva puta da vrati jednu kolonu crne legije, koja je
nastupala od Dervente prema Prnjavoru. 8 6
K r a j e m januara situacija se iz osnova promijenila. Vrhovni tab
je donio odluku o protivofanzivi, kao odbrani od neprijateljske opte
ofanzive. Prva proleterska divizija morala je napustiti centralnu Bosnu, gdje je za oko dva mjeseca vodila vie od 45 m a n j i h ili veih
borbi i postigla zapaene uspjehe. tab divizije je naredio da se prije
pokreta iz haubice ispale, u toku dana i noi, sve granate zaplijenjene
u Tesliu, a onda da se haubice unite, jer se nijesu mogle dalje vui.
Mada su marevi i borbe bili gotovo neprekidni, vojnostruni i
politiki rad tekli su bez zastoja. Trebalo je, najprije, u to kraem
roku ovladati zaplijenjenim naoruanjem i nove borce osposobiti za
borbu. U tom periodu upueni su i prvi rukovodioci na kuseve za
komandni kadar koje je organizovao Vrhovni tab, to je dalo novu
perspektivu strunom obrazovanju i u s m j e r a v a j u cjelokupne vojno-strune obuke. U politikom radu, pored rada u jedinicama, trebalo
je stalno pomagati organizovanje vlasti na terenu i aktiviranje politikih organizacija, kako bi bile to uspjeniji nosioci politikog
i drtvenog ivota na terenu.
U partijskoj organizaciji brigade bilo je 560 lanova Partije i
oko 100 kanditata za lanove partije. Gotovo svi su imali veliko partijsko i borbeno iskustvo, to je doprinosilo njihovoj poveanoj
aktivnosti. 87
Reorganizacija partijske organizacije u brigadi, odnosno stvaranje elija u vodovima dalo je snaan impuls radu partijskih organizacija. Vodovi su, gotovo, uvijek bili na okupu i za vrijeme svakog
poinka mogao se odrati krai sastanak, mogla se analizirati neka
akcija, pripremiti diskusija ili prouiti neki materijal. Nedjeljno,
kako je uputstvom predvieno, odravana su bar dva sastanka, rede
samo jedan. Sastanci su bili kratki, ali sadrajni. Svaki lan P a r tije je dobio po neko konkretno zaduenje. Novi sekretari elija
ulagali su mnogo napora da se dokau na radu.
I na kulturno-prosvetnom planu se dosta radilo. Iziao je i prvi
broj brigadnog lista Prva proleterska. U bataljonima su izdavani
etni listovi. Svaki bataljon je imao svoj hor i ekipu za priredbe. Postojale su i male bataljonske biblioteke. Bez prestanka se radilo na
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 129,
str. 292295.
86 izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707,
f. 1, d. 56.

uenju nepismenih. Razbijanjem etnika, naroito u rejonu Joavke

stvoreni su izvanredni uslovi za politiki rad na terenu. Narod je
dobro doekao proleterske jedinice i veliki broj dobrovoljaca stupio
je u NOVJ. Samo sa teritorije P r n j a v o r a i ire okoline u 1. brigadu
je stupilo oko 700 boraca. tab 1. brigade se nosio milju da obnovi
5. bataljon. 8 8
Na terenu centralne Bosne, uz pomo jedinica 1. proleterske
divizije, osnovani su narodnooslobodilaki odbori, koji su dobro funkcionisali. Osnovane su partijske organizacije i Okruni komitet za
Prnjavor. Takoe, u okolini P r n j a v o r a osnovan je i partizanski odred. 89

ss Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 56.

OD CENTRALNE BOSNE
DO LIMA

Poetak neprijateljske ofanzive na

osloboenu teritoriju u zapadnoj Bosni
Prodor grupe proleterskih brigada u zapadnu Bosnu i snaan razvoj
ustanka u Bosanskoj krajini i Hrvatskoj iz temelja su potresli Nezavisnu Dravu Hrvatsku. Uznemirenost je dospjela i u samu n j e m a ku Vrhovnu komandu, jer je iz NDH nijesu mogli dobiti ni planiranu radnu snagu za njemaku industriju ni jedinice za Istoni front,
ni vane sirovine boksit, r u d u gvoa i druge. Bile su sve ugroenije i glavne komunikacije koje su ile preko nje. Na vojnom i
politikom planu njemaki saveznik NDH je bila sve bezvrednija.
Partizanska slobodna teritorija se iz dana u dan irila i postajala
drava u dravi NDH, na njemakoj okupacionoj teritoriji. Partizani su osvajali gradove, pojavili su se na domak Zagreba i ugroavali komunikacije Beograd Zagreb. Njihova udarna mo bila je
sve vea, neprekidno su unitavali ivu silu okupatora i kvislinga i
ogroman plijen prelazio je u njihove ruke. Komandant italijanske
2. armije, u izvjetaju Vrhovnoj komandi, pie: U najveem dijelu
NDH ustanici mogu da rade to hoe. 1
Ideja o unitenju partizanske drave u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj, nastala je u novembru 1942. godine u Hitlerovom Glavnom
tabu. To je jo bio period kada su njemake armije bile u ofanzivi
i kada su oekivale pad Staljingrada, a ne poetak svoje katastrofe.
Meutim, do ostvarivanja te ideje dolo je tek k r a j e m 1942. i poetkom
1943. godine, u dosta izmijenjenoj optoj strategijskoj situaciji. Potreba Sile osovine da unite partizanske snage koje operiu blizu
obala Jadrana uveana je bojaznou od mogunosti otvaranja drugog fronta na Balkanu. Komandant njemakih snaga u NDH zakljuio je u svom nareenju:
Sada je k r a j n j i trenutak da unitimo pobunu ako ne elimo
opasnost da budemo napadnuti s lea u sluaju iskrcavanja angloa m e r i k i h saveznika na Balkanu. 2
Poetkom januara 1943. godine odran je u Rimu sastanak n j e makog komandanta za jugoistok, general-pukovnika Lera i naelnika italijanske Vrhovne komande, generala Cavaliere, na kojem
su se dogovorili o razbijanju snaga NOVJ u NDH. Taj zadatak
1 Izvetaj 2. italijanske armije, Zbornik, t. V, knj. 8, d. 124, str. 42.
V. Kljakovi, VIG, br. 2/1951.

je trebalo izvriti u tri etape, nazvane Vajs (Weiss) I, II i III. 3

Detaljan plan operacija napravljen je 9. januara, na sastanku u
Zagrebu. Osnovna ideja operacije Vajs I bila je da se obuhvati
teritorija od Kupe do Neretve i brzim dejstvom njemake 7. SS
i 717. divizije, za samo dva dana, zauzme slobodna teritorija do
Petrovca, a zatim istovremenim i koncentrinim nastupanjem ostalih
jedinica, uz podrku avijacije i oklopnih jedinica, unite glavne
snage Narodnooslobodilake vojske. 4
U vrijeme poetka ofanzive neprijatelj je imao na teritoriji
Jugoslavije preko 750 000 vojnika, od kojih 135 000 Nijemaca,
290 000 Italijana, 25 000 Maara, 181 000 vojnika NDH i znatan broj
etnika. 5 Od tih snaga neprijatelj je za ofanzivu upotrijebio oko
80 000 vojnika: 35 000 Nijemaca iz 6 divizija 7. SS Princ Eugen,*
714, 717, 718, 369. i djelimino iz 187. divizije: 24 500 Italijana iz
divizije Lombardi, RE i Sasari oko 5 000 ustaa i domobrana
2. i 3. domobransku brigadu i 4 (etiri) ustaka bataljona i oko
12 500 etnika iz Crne Gore, Hercegovome i Bosne. Operaciju je
podravalo 12 avio-eskadrila: 3 njemake, 5 italijanskih i 4 NDH. 6
Neprijatelj je sve jedinice dobro pripremio i opremio za zimsko
ratovanje i dao im zadatke da proeljaju teren, da strijeljaju
svakog uhvaenog sa orujem, da sumnjive upotrijebe kao taoce
za odmazdu i da mukarce iznad 15 godina, koje ne strijeljaju,
poalju u koncentracione logore.
Vrhovni tab je doznao da neprijatelj priprema ofanzivu na
slobodnu teritoriju, ali ne i njegove cjelovite namjere, pa se, dok
to ne utvrdi, odluio da brani osloboenu teritoriju manevarskom
* 7. SS Princ Eugen njemaka divizija osnovana je marta 1942. godine
od pripadnika njemake manjine, koja je ivjela u Banatu od folksdojera.
Divizija je imala 13. i 14. pjeadijski puk, izviaki odred (jai od bataljona)
i 7. -artiljerijski puk. Starjeinski kadar sainjavali su Nijemci i zavrili su
odgovarajue vojne kole. Svi vojnici su zavrili vojnu obuku i specijalizirali
se za borbu protiv partizana.
Divizija je najprije dejstvovala u Srbiji kao policijska jedinica. Krajem 1942. godine prebaena je preko Zagreba i Karlovca i bila glavna njemaka snaga u njemakoj ofanzivi na slobodnu teritoriju u zapadnoj Bosni.
Prva proleterska brigada vodila je prve borbe protiv te divizije u
bioi na Sutjesci, zatim u istonoj Bosni, u Dalmaciji, oko Travnika, Turbeta,
Jajoa, Mrkonji-Grada, u drvarskoj operaciji, kod Prozora, na Vranii, na
Baarinac-polju, ponovo na Vranii, u durmitorskoj operaciji, u Sandaku,
kod Uica, na sremskom frontu i u zavrnim operacijama sve do kraja rata.
Kroz 7. SS diviziju je prolo preko 21 000 vojnika. Kapitulirala je
10. maja kod Celja.3
Folksdojeii iz NDH bili su u 718. njemakoj posadnoj diviziji.
3 Nareenje italijanske vrhovne komande, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 210,
str. 509513.
4 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 362.
Zapovijest komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV. knj. 9,
d. 213, str. 527537.
Nareenje 2. italijanske armije, Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 211, str.
521525.
s
T. Fabijan, IV i V ofanziva, Beograd, 1968, str. 7.
5a
A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 10, f. 1, d. 10. i 16; k. 70,
f. 2, d. 1. i 15; k. 72, f. 2, d. 1.

borbom protiv onih neprijateljskih snaga koje napadaju, a na

drugim dijelovima fronta da neprijatelju zadaje udarce i eventualno
proiruje slobodnu teritoriju na tim pravcima. Kada je, poslije
sedam dana borbi, neprijateljeva n a m j e r a postala jasna, Vrhovni
tab je donio definitivnu odluku da dijelom snaga brani slobodnu
teritoriju i usporava neprijatelj evo nadiranje, a glavnim snagama
(1, 2. i 3. divizija i neke druge jedinice) pree u protivofanzivu
u pravcu sjeverne Hercegovine i Crne Gore, s tim da n a j p r i j e
razbije neprijateljske snage u dolini Neretve, zatim da prodre kroz
sjevernu Hercegovinu do Drine, a poslije toga preko Crne Gore i
Sandaka do Lima. Te snage su imale zadatak da stvore novu
slobodnu teritoriju
u prvom redu u Crnoj Gori i Sandaku, koja bi posluila kao
siguran oslonac za prodor u Srbiju (u Toplicu i Jablanicu) 7
Predviene snage za protivofanzivu nalazile su se van teritorije na
koju je bilo usmjereno dejstvo neprijatelja prema planu Vajs I: 1.
proleterska divizija je bila na prostoru izmeu Banjaluke, P r n j a v o r a
i Teslia i ofanzivno dejstvovala prema Savi, dolini Bosne i Banjaluci,
2. proleterska u rejonu Bosanskog Grahova, Duvna i Imotskog dejstvovala je prema Drenici i Jablanici i 3. divizija na prostoru izmeu Jajca, Travnika i Donjeg Vakufa. Sve tri divizije tada su
bile van teritorije koju je zahvatio plan neprijateljske ofanzive.
Vrhovni tab je, u duhu svoje zamisli, grupisao te snage
i usmjerio ih na proboj ka Srbiji. Prvoj diviziji naredio je 27. januara
da se hitno prebaci na teritorju Jajce Turbe Donji Vakuf. tab
1. divizije je odmah naredio brigadama da se pripreme i krenu na
dugi mar. 9

Mar brigade iz centralne Bosne

do Ivan-sedla
K r a j e m januara 1943. godine 1. proleterska brigada je imala 1717
boraca od kojih 94, odnosno est posto bilo drugarica. Bataljoni su
imali u prosjeku blizu 300 boraca.
* Protivofanziva prema Srbiji je jedan od najdalekosenijih strategijskih
planova u toku NOR-a. Trebalo je sa snagama od oko 10 000 boraca, pod
nepovoljnim vremenskim uslovima, usred zime, prei branjene rijeke Neretvu,
Drinu, Taru i Lim, savladati uzastopne planinske masive Radue, Vranie,
Bitovnje, Bjelanice, Treskavice, Durmitora, Sinjajevine, Cakora, i unititi
neprijatelja u Livnu, Prozoru, Jablanici, Rami, Konjicu, Kalinoviku, Foi,
Cajniu, Kolainu, Andrijevici, Pei i drugim mjestima, odbijajui intervencije iz jakih Okolnih garnizona. Uz to sa glavnom kolonom bilo je oko 4 000
ranjenika i bolesnika, koji su usporavali kretanje i uslovljavali da se kolona
kree komunikacijama kroz navedene gradove. Osim toga Vrhovni tab nije
mogao raunati na pomo i saradnju partizanskih jedinioa sa tog terena, jer
su tamo etnici imali organizovanu svoju vlast i jedinice. Sve se to moralo
izvoditi u vrijeme kada je bijesnila tzv. etvrta neprijateljska ofanziva.

Brigada je bila dobro naoruana. Imala je 1 350 puaka, 92

pukomitraljeza, 15 tekih mitraljeza, 40 mainki, 6 minobacaa,
2 protivkolska topa, 1 top pito i preko 250 pitolja. Municije
je imala oko 500 metaka na pukomitraljez, 1 250 na svaki teki
mitraljez, 65 mina na baca i 335 granata na top. Sa takvom
popunjenou, naoruanjem i snabdevenou municijom i steenim borbenim iskustvom brigada je imala veliku udarnu mo. 10
Borci su bili dobro odjeveni i obuveni, to im je pomagalo da
lake savladaju snijeg i zimu.
Poveanje brojnog stanja i naoruanja uticalo je i na promjenu
organizacije brigade. Umjesto voda topova organizovana je protivkolska eta, a u bataljonima umjesto prateih vodova pratee ete. 11
Brigada je krenula na mar nou 30. januara. 1 2 Lako se odvojila od neprijatelja, kojega je do tada stalno napadala. Mnogo se
tee bilo rastati sa narodom. Narod je zavolio 1. proletersku, dao
joj svoje sinove, elio joj mnogo uspjeha, ali i da bude tu,
ili bar blizu, da ga titi, da mu bude utoite, da tu tue neprijatelja. Najtei je ipak bio rastanak u Prnjavoru. U tom gradu
su veselje i radost trajali 15 dana, a eto doao je as kada su
proleteri morali otii. Za grad je sjutranjica bila veoma neizvjesna.
Brigada se sakupila u Joavci, Snjegotinama i Vijaanima i
krenula u toku noi. To je bio i teak mar, jer je vodio od Donje
Snjegotine preko planine Uzlomca ka Maslovarima i Sipragama.
Snijeg je bio dubok i vlaan. Na jednom dijelu mara nije bilo
prtine, a nova se teka pravila. Na isprijesecanom zemljitu od
Joavke do Sipraga, brigada se nekoliko puta sputala na nadmorsku visinu od oko 240 m, a zatim pela do 850 m. Bilo je
predvieno da se brigada odmori u Sipragama bar jedan dan, ali
je Vrhovni tab naredio da se mar odmah nastavi. 18
Poslije prvog dijela mara i novih nareenja za ubrzavanje
pokreta, tab 1. divizije je zakljuio da bi dalje noenje tekih
ranjenika znatno usporilo pokret i dovelo u pitanje izvrenje glavnog zadatka. Zbog toga je odluio da bolnicu, sa jakom zatitom
i potrebnim sanitetskim osobljem i materijalom, ostavi na visoravni izmeu Sipraga i Ugra. Za njeno obezbjeenje ostavljen je
3. bataljon. Njegov je zadatak bio:
a) neposredna zatita bolnice jednom etom
b) saradnja sa metanskim bataljonom (Prnjavorski bataljon M. V.), koji ostaje na ovom terenu;

i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 47. i

Zbornik, t. IV, knj. 9, d. 145, str. 327329.
u Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 7,
str. 16.
12 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 1, d. 15.

c) odravanje veze sa 2. brigadom (3. sandaka koja je

upuena u pomo Centralnoj bolnici M. V.) bilo neposredno, bilo preko najblie krajike jedinice;
d) evakuacija ranjenika u najpovoljnijem pravcu u sluaju nude. 14
Brigada je nastavila mar i 2. februara prela kanjon Ugra i
stigla u Meljine. Mar je bio izuzetno teak, po dubokom snijegu
i strmim, zaleenim i klizavim putem, sa visinskom razlikom od
550 do 1200 m. Zatim je nastavila mar preko sela Vitovlja,
Gostilja, Setia i Gradine, prijela komunikaciju Travnik Donji
Vakuf zapadno od Komara, i izbila na prostor Vidrika Skakavci.
S obzirom na to da je Vrhovni tab ponovo pourivao pokret
1. divizije, 1. brigada je nastavila mar 6. februara preko ardaka
i Graanice i 7. februara stigla u arajvilie. 15 Tako je brigada
za devet dana mara prela oko 220 km preko planinskog zemljita,
ispresijecanog dubokim jarugama, nosei veliki broj pukomitraljeza
i municiju. Ipak, borcima je bilo najtee to to su uslovi za smjet a j i odmor poslije mara bili vie nego loi. Male, zaguljive sobe
trebalo je n a j p r i j e vrelom vodom oprati, jer je u tom k r a j u uvijek
bilo pjegavog tifusa, a bijela u moe da uniti vie boraca nego
tenk. Cesto su umorni borci ekali napolju dok se voda zagrije
i sobe operu. To je bilo teko izdrati ali zahvaljujui upornosti
saniteta i disciplini boraca 1. proletersku nije ni tada zahvatila
epidemija pjegavog tifusa.
Napori tog dugog i neprekidnog mara vrlo su teko pali
novim borcima. Oni se jo nijesu bili privikli na tekoe, nijesu
imali dovoljno snage, a, sem toga, udaljavali su se od svojih kua i
ili u neizvjesnost. Moda su se u nekim trenucima osjetili i
usamljenim, tek mnogi su se vratili svojim kuama. To je bila
pojava sa kojom se brigada prvi put srela, jer su u n j u dolazili
samo dobrovoljci, uglavnom mladi, puni entuzijazma i borbenosti.
Komunistima i starim borcima je teko pao takav postupak nekih
novih boraca. Ali dezerterstvo je opominjalo jedinice da neto
nije bilo u redu, da politiki rad sa novim borcima nije
bio dovoljan i da se nije obratila odgovarajua panja svakom
pojedincu.
Poslije dolaska u rejon gornjeg toka Vrbasa 1. proleterska
brigada je orijentisala 2. i 6. bataljon prema Bugojnu, a 4. prema
Travniku; 1. bataljon je bio u selu Bistrici, kao rezerva. Trea
krajika brigada zauzela je poloaje na lijevoj obali Vrbasa. Tu
su brigade saekale nova nareenja.
U Duvnu, u Vrhovnom tabu, odrano je 8. februara vojnopolitiko savjetovanje kojem su prisustvovali komandanti 1, 2. i
14
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, <t. IV, knj. 9, d. 158,
str. 350.
15
Izvjetaji i nareenja taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 14a, f. 15,
d. 36; k. 709, f. 1, d. 2. i k. 709, f. 3, d. 50.
Nareenja taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 7,
str. 16; d. 21, str. 36; d. 31, str. 55. i d. 34, str. 58.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 17,
str. 30; 36, str. 63. i 37. str. 64.

3 divizije.* Vrhovni komandant je tada saoptio svoju definitivnu

odluku o protivofanzivi i zadacima pojedinih grupacija. Prva proleterska divizija je dobila zadatak da izbije u rejon Ivan-sedla,
presijee komunikacije i obezbijedi lijevi bok glavnih snaga, koje
su nastupale prema sjevernoj Hercegovini. 17
Brigada se zadrala nekoliko dana na obezbjeenju prema
Bugojnu i Travniku. To vrijeme je iskorieno za mali predah i
sreivanje. U tabu brigade, 9. februara je odrano savjetovanje
sa tabovima bataljona i komandama samostalnih jedinica. Na
n j e m u su sasluani izvjetaji tabova bataljona, analizirane sve
aktivnosti brigade u centralnoj Bosni, poslednji mar, stanje u
jedinicama i dr. U zakljucima je naglaena vanost priprema za
predstojee akcije, za sreivanje stanja u jedinicama i potrebu
da se vie panje pokloni obavjetajnoj slubi, sanitetu i intendanturi. Naroito je naglaeno, ali je to nekako dolo sa malim
zakanjenjem, da treba pomoi novim borcima da to lake izdre
napore.
Bilo je jasno da brigadu oekuju teki zadaci, ali se na sve
to gledalo sa velikim optimizmom i sigurnou u uspjeh. Uspjesi
NOVJ irom zemlje, kao i unitenje 6. njemake armije kod Staljingrada i dalje napredovanje Crvene armije, opravdano su podgrij avali t a j optimizam. 18

Napad na komunikacije Sarajevo Konjic

Sredinom februara Vrhovni tab je nastojao da ubrza ostvarivanje
svog plana ofanzive. On je 14. februara naredio 1. diviziji da
jednom brigadom 16. februara navee presijee komunikacije na
Ivan-sedlu. Stab 1. divizije je t a j zadatak povjerio 1. proleterskoj
brigadi, koja se tada nalazila rasturena na irokom frontu prema
Bugojnu. Brigada se vrlo brzo prikupila i krenula ka Ivan-sedlu,
ali i pored velike urbe nije tamo mogla stii u odreeno vrijeme.
Od Bojske, u kojoj je bio 2. bataljon, do Ivan-sedla ima oko 45
km vazdune linije. Mar-rutu upravno sijeku jaruge i strme padine
planina Vranie, Zeca i Bitovnje, tako da je praktino bila gotovo
dvostruko dua. Brigada je pred zoru 17. februara izbila u Repovce,
gdje je zastala, prikupila podatke o neprijatelju u Bradini, Ivan* Na savetovanju, odranom 8. februara 1943. godine u Duvnu, Vrhovni
komandant je upoznao komande Prve i Druge proleterske i Tree NOU divizije sa planom za protivofanzivu i dao ima odreene zadatke:
Druga proleterska ima da nastupa osnovnim pravcem Livno Duvno
Imotski Posuje Drenica. Trea NOU osnovnim pravcem: Gornji
Vakuf Prozor Rama Ostroac Konjic;
Prva proleterska osnovnim pravcem: Gornji Vakuf Sola,kova
Kula Ivan-sedlo. 46
i Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 8, d. 23
napomena 5, str. 40.
17
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 8, d. 37, str. 69.
a Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 708, f. 1, d. 2. i 3.

-sedlu i Ratelici i pripremila se za napad izmeu 17. i 18.

februara. 1 9
Neprijatelj je relativno jakim snagama uvao komunikacije
Sarajevo Konjic. Na Ivan-sedlu je bilo oko 400, a u Ratelici oko
100 vojnika iz ustakog eleznikog batljona. Stara andarmerijska
kasarna na Ivan-sedlu bila je utvrena za odbranu. Okolo su bili
iskopani duboki rovovi i povezani saobraaj nicama sa kasarnom. Posada je bila dobro snabdjevena municijom i hranom, da bi mogla
samostalno voditi dugu borbu. Bradinu je branilo 80 Italijana i 20
andarma. Sve eljeznike stanice do Konjica branili su dijelovi italijanske divizije Mure. U Bradini Italijani su izgradili blokhaus, bunker od armiranog betona sa pukarnicama za krunu
odbranu. Oko blokhausa bila su jo 4 betonska bunkera i svi su
bili povezani rovovima. Bunkeri su bili zatieni bodljikavom icom.
Vojnici su stanovali u blokhausu i bili uvijek spremni za borbu.
Italijani su se u takvim u t v r e n j i m a izvanredno vjeto i uporno b r a nili. Bili su ubij edeni da im partizani tu nita ne mogu.
Na Ivan-sedlo su napadali 1. i 2. bataljon, ojaani o d j e l j e n j e m
topova. Po dubokom snijegu bataljoni su neujno prilazili rovovima.
No, magla i u b j e e n j e da su partizani daleko, smanjili su budnost
neprijatelja. Bataljoni su u toj borbi prvi put koristili bijele mantile
za izviae i bombae, to im je olakalo da neprimijeeni iznenadno
zaspu bombama rovove a onda je usljedio silovit juri. Borci su uskakali u rovove neposredno poslije eksplozije bombi. Iznenaenje
je bilo potpuno. Ustaka bojna (bataljon), koja se spremila za dugot r a j n u samostalnu borbu, zbunjena, nadala se u bjekstvo ostavivi
23 m r t v a i svu opremu. Prvi i 2. bataljon su je sustopice gonili i
nijesu joj dozvolili da se zaustavi ni u Ratelici. Sa tim ustaama
je pobjegla i eta iz Ratelice, prije nego su tamo izbili 1. i 2. bataljon. Zaplijenjen je jedan teki mitraljez, 80 000 metaka i vea koliina namirnica. Bataljoni su izgubili dva borca, tri su ranjena. 2 0
Na posadu u Bradini napadao je 4. bataljon, ojaan protivkolskim topom i o d j e l j e n j e m minobacaa 6. bataljona. Streljaki stroj
bataljona pribliio se na 30 m do bunkera.
Rovovi i bunkeri su zasuti jakom mitraljeskom vatrom. Top je
iz streljakog stroja gaao bunkere, ali su se granate odbijale od
njegovih tvrdih zidova. Bombai su pokuali da ubace bombe kroz
pukarnice, to nije lako uiniti u toku borbe. J a k a italijanska vatra
prebacivala je streljaki stroj bataljona. Pred zoru se glavnina bataljona povukla na oko 500 m od rovova u bolje zaklone, ostavljajui samo predstrau nedaleko od bunkera, da bi drali Italijane pod
stalnom vatrom. 2 1
U toku dana Italijani su poslali iz Konjica oklopni voz, sa kojim je uporedo nastupala pjeadija, u pomo napadnutim dijelovima
na Bradini. Tu kolonu napao je 6. bataljon, koji je bio u rezervi
i na obezbjeenju, razbio je i natjerao u bjekstvo prema Konjicu.
19
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, k. 12, d. 27,
str. 59.
2
Isto.

Gonei ih zauzeo je most Luka i elezniku stanicu Brane i nanio

neprijatelju teke gubitke.
etvrti bataljon je odmah iskoristio uspjeh 6. bataljona i zasuo
vatrom iz svih orua neprijateljske bunkere. To je omoguilo bombaima da zapale kuu koja se nalazila izmeu bunkera. Italijani
su istakli bijelu zastavu. Poginulo ih je 13, a 67 je zarobljeno.
Zaplenjeno je 9 mitraljeza i znatne koliine municije, opreme i
hrane. etvrti bataljon je izgubio dva borca, a etvorica su lake
ranjeni.
Brigada je i ovom prilikom izvrila zadatak na najbolji mogui
nain. Komandant brigade, Danilo Leki izvijestio je komandanta
divizije:
Drue komandante, izvrili smo vae nareenje. Likvidirana
su neprijateljska uporita: Ratelica, Ivan-sedlo, Bradina,
Luka i Brani. .. Sve jedinice pokazale su se velianstveno,
kako za vrijeme ovog istorijskog mara, tako i u borbama. 22
Stab brigade je bio oduevljen uspjesima. Bataljoni su odmah
poeli zapreavanje i ureivanje poloaja za odbranu. Meutim,
tab brigade je smatrao da postignuti uspjeh treba proiriti, kako
bi ,se to bolje obezbijedio lijevi bok Glavne operativne grupe.
Poto neprijatelj nije ispoljavao nikakvu aktivnost iz Sarajeva, tab
brigade je odluio da sa tri bataljona napadne Konjic. U zapovijesti
za napad tab brigade nije ispustio iz vida osnovni zadatak pa
n a r e u j e 1. bataljonu da uestvuje u napadu, ali da se to prije
vrati na poloaje prema Tarinu. 23 U isto vrijeme tab brigade je
dobio obavjetenje o dolasku 5. crnogorske brigade u blizinu
Konjica, koja je trebalo da napadne na grad, to je jo vie povealo njegovu uvjerenost u u s p j e h planiranog napada. Ipak, tab
brigade je promijenio prvobitnu odluku i 1. i 2. bataljon ostavio
prema Tarinu, j e r je smatrao da su za napad na Konjic dovoljna
dva bataljona, s obzirom na pretpostavku da e napadati i cijela
5. brigada. Moda je i odgovornost za izvrenje osnovnog zadatka
dijelom uticala na to.
Napad 4. i 6. bataljona 1. brigade poeo je 19. februara uvee
i u poetku se uspeno razvijao. P r o t j e r a n e su sve neprijateljske
snage sa desne obale Neretve. Brz i lak uspjeh ohrabrio je bataljone iako se 5. brigada nije pojavljivala i sa n j o m nije bila uopte
uspostavljena veza. Bataljoni su se ponadali potpunom uspjehu i
prebacili po jednu etu na lijevu obalu Neretve, koje su odmah
zarobile oko 80 Italijana. Posada Konjica, jedan bataljon Italijana,
milicija i neto etnika, brzo su procijenili da ih napadaju male
snage i samo sa jedne strane i koncentrisali su v a t r u iz svih orua
na dvije ete 4. i 6. bataljona. I zarobljeni Italijani su uvideli da

22 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 16.

G. Vojvodi, lanak Prva proleterska, knj. 2, str. 133.
Izvjetaj 5. orunike pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 362, str.
728729.

su ih zarobile male snage te su poeli da bjee. Bataljoni su se

morali povui izgubivi jednog borca i 14 ranjenih. 2 4
Napad na Konjic izvren je sa malo snaga i bez dovoljno
podataka o neprijatelju. Ta inicijativa je otro kritikovana od
Vrhovnog komandanta, j e r nije obezbijeeno izvrenje osnovnog
zadatka i jedinice su se nepotrebno zamorile. 25 Uskoro su dogaaji
to i potvrdili.
Neprijatelj je jo prije izbijanja 1. brigade na Ivan-sedlo
znao da se partizanske jedinice prebacuju iz centralne Bosne ka
dolini Neretve. Pored ostalih, komanda 5. andarmerijskog puka
u Travniku obavijestila je Ministarstvo u n u t r a n j i h poslova NDH
da su se jake grupe partizana pojavile u rejonu J a j c a i da nastupaju sjeveroistono od Prozora. 28 To je podsjetilo komandanta
n j e m a k i h snaga u NDH da bi mogli biti ugroeni rudnici boksita
kod Mostara. Njemaka Vrhovna komanda je vrlo brzo reagovala
i smatrala je da su stvoreni uslovi za zajedniko dejstvo njemakih
i italijanskih snaga. To je praktino znailo, da se dozvoli n j e makim snagama da preu demarkacionu liniju, t j . liniju koja
razdvaja njemaku i italijansku okupacionu zonu. Uskoro je postignuta saglasnost da njemake trupe 20. februara u podne mogu
prijei tu liniju. 27
Nijemci su vrlo brzo prikupili g r u p u Anaker* za napad u
pravcu Konjica. Dio te grupe, 7. pjeadijski puk domobrana d artiljerija, stigao je 20. februara u Tarin i odmah uputio izviaka
odjeljenja prema Ratelici. Jedno odjeljenje je zarobljeno i tako
je tab 1. brigade dobio tana obavjetenja da se neprijatelj iz
Sarajeva prebacuje u Tarin i da e 21. februara krenuti u napad
prema Ivan-sedlu. Neprekidno avio-izvianje i bombardovanje Ivan-sedla i okoline nagovjetavalo je predstojei napad. Od bombardovanja je poginulo 5 i kontuzovano 11 boraca.
Stab 1. brigade n i j e preputao inicijativu neprijatelju i naredio
je 1. i 2. bataljonu da izmeu 20. i 21. februara napadnu Tarin.
Prvi bataljon je napadao sa istoka, ukljuujui i cestu Pazari
Tarin, a 2. bataljon sa sjeverozapada i zapada, ukljuujui r i j e ku Lepenicu. Napad je poeo tek oko ponoi, jer su bataljoni bili
rasuti po poloajima. Osim toga valovito zemljite i snijeg usporavali su kretanje. Prvi bataljon je uspio da doe u neposrednu blizinu naselja i presijee komunikacije za Pazari. Drugi bataljon nije
uspio da prodre ka eljeznikoj stanici. Borci su uspjeli da priu
tako blizu rovovima na k. 798. glavnoj otpornoj taki odbrane, da ih
* Grupa Anaker imala je u svom saistavu dva bataljona 750. pjeadijskog puka 718. njemake divizije, dva bataljona 7. pjeadijskog puka
domobrana, jedan ustaki bataljon i dvije baterije brdskih topova. 28
24

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 706, f. 7, d. 5.

D. Leki, lanak Prva proleterska, knj. 2, str. 175.
28 Izvjetaj 5. orunike pukovnije i orunikog krila, Zbornik, t. IV,
knj. 10, d. 331, str. 654658. i 357, str. 716.
27
Obavjetenje i dnevni izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik,
t. IV, knj. 10, d. 216, str. 429430. i 244, str. 479480.
25

je neprijatelj prebacivao bombama. Neprijatelj se uporno branio.

Artiljerija sa poloaja kod eljeznike stanice karteom je tukla na
sve strane. Svuda se ula komanda na njemakom jeziku. Bataljoni
su se u zoru morali povui. Iz oba bataljona r a n j e n je samo jedan
borac.
Grupa Anaker krenula je u napad 21. februara. Jedna kolona
se kretala du ceste Tarin Ratelica, a druga lijevo od n j e pravcem selo Dutanovii Vjenac Mali Ivan. Nastupanju kolona
prethodila je jaka artiljerijska priprema i bombardovanje iz aviona.
Kolonu du ceste su podavali tenkovi. Neprijatelj je dobro organizovao sadejstvo. Izviaki avioni su stalno nadletali poloaje i
pravce povlaenja bataljona 1. brigade i raketama pokazivali artiljeriji i avionima otkrivene ciljeve. Pored bombardovanja avioni
su i stalno mitraljirali poloaje brigade. Neprijatelj je tog dana
upotrebio 39 aviona za podrku napada grupe Anaker. Blizina
aerodroma u Raj lovcu omoguavala je neprijatelju da stalno dri
neku eskadrilu iznad glava boraca 1. proleterske. Uz punu podrku
artiljerije, avijacije i tenkova pjeadija je napredovala, neprekidno
mitraljirajui ispred sebe. To je bila prava vatrena oluja.
Stab brigade je -ocijenio da su 1. i 2. bataljon u tekoj situaciji
i naredio im da se, pod borbom, povlae. U isto vrijeme uputio im
je u pomo 4. bataljon, koji je tada stigao od Konjica. To su ipak
bile male snage da zaustave nekoliko puta jaeg neprijatelja. Brigada se povukla na poloaje na liniji Vihor Pobratime Jasen
Zukii, izgubivi 4 borca, 12 ih je ranjeno. Meu poginulima je
i vodnik Spiro Vujovi iz 1. bataljona, koji je proglaen za narodnog heroja. 2 9
Vrlo rano sledeeg dana neprijatelj je poeo prodor od Ivan-sedla ka Bradini. Kako su bataljoni 1. brigade drali dominantne
poloaje prema Ivan-sedlu neprijatelj je uputio jake pomone kolone
prema Vihoru i selu Pobratime sa n a m j e r o m da ih potisne i obezbijedi prolaz svojih kolona komunikaoijom za Konjic. Napad Nijemaca su podravali artiljerija, minobacai i avijacija. Bataljoni 1.
brigade pustili su neprijateljski stroj da prie na 100 do 150m, a
onda su ga kosili vatrom iz automatskog oruja i natjerali na povlaenje, ne dozvoljavajui mu ni mrtve da odnese. Poslije tog neuspjeha neprijatelj je prenio teite nastupanja na lijevu kolonu, pravcem Mali Ivan Brani. Ta kolona, jedan bataljon 738. njemakog
puka i jedan bataljon 7. pjeadijskog puka domobrana, uspjela je da
potisne dijelove 3. sandake brigade i u toku dana da stigne u Konjic i znatno ojaa odbranu grada.
Neprijatelj je osjetio da proleterske jedinice raspolau velikim
brojem automatskog oruja i sa dosta municije i da smjelo dejstvuju,
pa se nije izlagao nepotrebnim gubicima i nije pokuao da odbaci
snage 1. brigade sa poloaja. On se orijentisao na neprekidno
2 Izvjetaji taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 701, f. 5, d. 1, k. 706a,
f. 5/1, d. 7. i Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 124, str. 244.
Izvjetaj italijanskog oficira za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 261,
str. 506.
Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 272,
str. 525. i 273, str. 527529.

dejstvo artiljerijom, tekim minobacaima i avijacijom. Naroito

estoko je tukao otkrivene pukomitraljeze i mitraljeze. im bi se
neki pukomitraljez oglasio odmah je na njega usmjeravana jaka
vatra. Gak su i tuke pikirale na pojedina pukomitraljeska
odeljenja. Toga dana izbaeno je iz stroja est pukomitraljezaca
1. proleterske, od kojih su etvrica poginuli. Poginuli pukomitraljezac 3. bataljona, ura Dimitrijevi, proglaen je za narodnog
heroja.
Da bi se umanjili gubici od neprijateljske vatre tab brigade
je naredio da se na poloaj isture samo m a n j a odjeljenja, a glavne
snage je rasporedio dublje i rastresitije. I pored preduzetih m j e r a
brigada je imala tih dana velike gubitke est poginulih i 14
ranjenih. Gubici bi bili znatno vei da veoma dubok snijeg nije
umanjivao efikasnost neprijateljske artiljerije i minobacaa. Neprijateljska avijacija je do temelja poruila sela Repovac i Trenjevicu,
tako da borci nijesu imali gdje da se odmore i sklone od hladnoe. 30
Prodor neprijateljske kolone u Konjic ipak nije poremetio
osnovni plan Glavne operativne grupe. Trea divizija se pripremala
za napad na Konjic izmeu 22. i 23. februara, a jedinice 1. divizije
trebalo je da razbiju neprijatelja na Ivan-sedlu i du komunikacija
Bradina Ratelica Tarin.
Stab 1. divizije izdao je zapovijest za napad 1. proleterskoj
i 3. sandakoj brigadi. Napad je trebalo izvriti u toku noi. Trea
sandaka brigada napadala je na komunikaciju sa istone strane
od sela Dragoaj do Tarina, 1. proleterska sa zapadne od Ivan-sedla do Tarina. 31
Prva brigada je napadala sa etiri bataljona. Trei, koji je
poslije 20 dana u obezbeenju bolnice stigao u sastav brigade, i 4.
bataljon dobili su zadatak da razbiju neprijatelja na Ivan-sedlu, 6.
bataljon trebalo je da napada u pravcu Ratelice, a 1. bataljon je
blokirao Bradinu sa zapadne strane. Drugi bataljon je bio u rezervi.
etvrti bataljon se smjelo probio kroz neprijateljeve rovove, prijeao cestu izmeu Ivan-sedla i Bradine i na samom Ivan-sedlu izbio
iza lea neprijatelju na samo 30 m od logora. Nijemci su sjedeli oko
vatre i drijemali. To je uglavnom bila posada artiljerijskih orua i
komora grupe Anaker. Bataljon ju je iznenadio bombama i vatrom automatskog oruja. Nijemci su u panici bjeali niz planinu.
Oko vatre su ostavili mnogo mrtvih. Ali uspjeh 4. bataljona odjednom se pretvorio u borbu za goli opstanak. Nijemci sa drugih
poloaja, poto ih niko nije napadao, a naroito oni sa Malog Ivana,
sruili su se na 4. bataljon. Bataljon je bio opkoljen sa svih strana.
Nastala je borba na ivot i smrt. Stab brigade je uputio dva bataljona 5. brigade, iz rezerve divizije, u pomo 4. bataljonu, a 1. bataljonu je naredio da izvri jai pritisak na Bradinu. etvrti bata30

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 19.

Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 173,
str. 326340.
Izvjetaj italijanskog oficira za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 274,
str. 530. i 279, str. 539.

ljon je ipak uspio da se probije, istim pravcem kojim je i doao, uz

gubitkeod 3 m r t v a i 12 r a n j e n i h boraca. Meu ranjenima bio je i
Nikola Bubalo, zamjenik politikog komesara rudarske ete, poznati junak. Njegovi drugovi su htjeli da ga iznesu po svaku cijenu i
tom prilikom pale su nove rtve. Sjutradan je umro. Proglaen je za
narodnog heroja. Tu su pored ostalih, poginuli, hrabri pukomitraljezac Milutin Kekerovi, koji je poslije smrti primljen u partiju,
i bolniarka Milena Kneevi, mlada uiteljica iz Teslia, kojoj je
to bila prva borba.
Napad na Ivan-sedlo i komunikacije, izmeu 22. i 23. februara,
nije uspio uglavnom zbog jake neprijateljeve odbrane ali i zbog
slabog sadejstva 1. i 3. brigade i samih bataljona u toku borbe.
Borci su bili premoreni, izgladnjeli, promrzli. Nijesu ni spavali nekoliko noi. A trebalo je savladati mnoge prepreke, kretati se po
dubokom snijegu i kroz umu. esti bataljon je marovao cijelu
no i tek u zoru je stigao na poloaje za napad. To je bilo isuvie
kasno. 32
Dva bataljona 5. crnogorske brigade doli su u pomo u pravom trenutku. Prva brigada ih je isturila na poloaje prema neprijatelju, da bi svojim borcima omoguila da predahnu. Bataljoni 5.
brigade ostali su na poloajima do pred no, a onda su morali da se
povuku i odu u sastav svoje jedinice da bi uestvovali u napadu
na Konjic.
Neprijatelj je 23. februara pokuao da prodre ka Repovcu ali
je zaustavljen jakom vatrom. Ipak, jedna njegova kolona, uz podrku etiri tenka, uspjela je da se probije kroz poloaje 3. brigade
ka Konjicu. Tog dana je na Ivan-sedlo kamionima prevezena iz
Sarajeva rezerva 718. njemake divizije.
Brigada je svakodnevno trpjela gubitke od nadmonijeg neprijatelja, koga je neprekidno podravala avijacija. Uprkos gubitaka
bataljoni su uporno drali poloaje. Svaku su no ak vrili demonstrativne napade i istjerivali neprijatelja sa p r e d n j i h poloaja. N a j jai pritisak brigada je izvrila izmeu 25. i 26. februara, sadejstvujui sa 3. divizijom, koja je napadala Konjic. I sam neprijatelj
je bio iznenaen upornou jedinica 1. brigade. Komandant 718.
njemake divizije gotovo u svakom dnevnom izvjetaju ponavlja:
Borba je voena prsa u prsa. 33 To je trajalo sve do 28. februara,
kada je brigada povuena na nove poloaje. 34
Desetodnevne borbe na Ivan-sedlu u februaru 1943. godine
u b r a j a j u se u najtee koje je brigada do tada vodila. Stupila je u
borbu poslije dugog mara iz centralne Bosne, a izravno poslije
dvodnevnog mara bez odmora od Gornjeg Vakufa. Brigada je sa
uspjehom izvrila prvi zadatak, ispoljavajui visoke kvalitete borbenosti, izdrljivosti, umjenosti i snagu udara. N a j v j e r o j a t n i j e
82 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 19. i
k. 706a, f. 5/1, d. 7.
M. Vukovi, lanak Prva proleterska, knj. 2, str. 149.
as Izvjetaj 718. njemake divizije, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 290, str.
556558.

brigada ne bi postigla znaajniji uspjeh ni da je ofanzivno dejstvovala prema Sarajevu, ili bolje pripremila poloaje za odbranu, j e r
je neprijatelj tu akciju ranije pripremio. To je bio nastavak neprijateljske ofanzive prema planu Vajs II.
Deset dana neprekidnih dnevnih i nonih borbi iscrpjeli su
bataljone do k r a j n j i h granica. Neprijateljeva avijacija je poruila
okolna sela i borci su se odmarali u kolibama izvan sela ili u umi,
na dubokom snijegu, u planini na visini od 1 200 m. Bez pravog odmora i uz vrlo slabu ishranu, borci su naglo malaksavali. N a j m a n j e
izdrljivi novi borci iz centralne Bosne to su najtee podnosili.
Broj dezertera se poveao. U jedinicama su preduzimane sve m j e r e
da se povea borbeni moral, aktivnost i budnost. I u takvoj situaciji odravani su partijski sastanci, analizirane akcije i razmatrane pojave dezerterstva. Sekretari elija u vodovima otro su
upozoravani na veu aktivnost i pod tim tekim uslovima.

Protivudar ka Gornjem Vakufu i Bugojnu

Trea divizija nije uspjela da zauzme Konjic. Vrhovni tab joj je
naredio da odustane od daljih napada. Divizija se povukla prema
Ostrocu. P o m j e r a n j e m 3. divizije desni bok 1. divizije ostao je
otkriven a poloaji 1. i 3. sandake brigade postali su suvie istureni. Poto se odustalo od napada na Konjic nije bilo potrebno i
dalje zadravati 1. brigadu u rejonu Ivan-sedla, pa se ona, po nareenju taba 1. divizije, povukla u rejon sela Stojkovii Gobelovina
Trenjevica Bulatovii. 35
K r a j e m februara situacija se znatno pogorala na pravcu Gornji Vakuf Prozor. U Bugojno je stigla 717. njemaka divizija, koja
je preuzela komandu nad ostalim jedinicama i odmah krenula u napad ka Prozoru. Sedma banijska divizija, 3. krajika brigada i 1.
dalmatinska brigada usporavale su nastupanje neprijatelja ka Gorn j e m Vakufu. Postojala je velika opasnost da neprijatelj probije
front i izbije u rejon Sita i u dolinu Rame i ugrozi bolnicu sa oko
4 000 ranjenih i bolesnih, kao i mnoge jedinice i neborake dijelove
nagomilane u Prozorskoj kotlini. U toj veoma tekoj situaciji na sastanku Politbiroa CK K P J i Vrhovnog taba, odranom 28. f e b r u a ra, odlueno je da se izvri protivudar ko Gornjem Vakufu, razbije
i odbaci natrag opasna neprijateljska grupacija, koja je nastupala na
tom pravcu, i tako obezbijedi odgovarajua pozadina jedinicama za
proboj preko Neretve u sjevernu Hercegovinu. 38 Vrhovni komandant
je naredio da protivudar izvre 1, 2. i 7. divizija i jedna brigada 3.
divizije. Trea divizija, bez te brigade, ostavljena je u dolini Neretve radi obezbeenja od Konjica.
ss Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 10, d. 165,
str. 312314.
3 Napomena br. 7: Zbornik, t. II, knj. 8, d. 94, str. 170.

Prva proleterska brigada stigla je 28. februara, do 6 asova,

na teritoriju Bulatovii Trenjevica obezbeujui se prema Bitovnji, Ivan-sedlu i Konjicu. Brigada je 1. m a r t a dobila nareenje
da izbije u rejon sela ip i Sipe. Poslije nekoliko asova, tab divizije joj je izdao novo nareenje: da usiljenim marem, sa teritorije oznaene prvim nareenjem, poslije kratkog odmora stigne na
teritoriju Ljubinci Kalakui Blace. 37 Istog dana Vrhovni komandant Tito lino je naredio 1. proleterskoj brigadi da forsiranim
marem produi put preko Solakove Kule na Uzdol, do sela Ljubine.
Vrhovnom komandantu je bilo poznato da je brigada bila umorna
i iscrpljena i zbog toga u nareenju upozorava:
Objasnite vaim borcima neophodnu nunost da izdre ovaj veliki napor koji se od njih trai. 38
Brigadi je bila poznata ta teka mar-ruta, jer je tim putem, petnaestak dana ranije, urila u napad na Ivan-sedlo. Stalno se ilo uzbrdo i
nizbrdo i kolona se sporo kretala.* Stab brigade je u zapovijesti za
taj mar napisao i ovo:
Po nareenju Vrhovnog taba naa brigada na gornju prostoriju
mora stii najkasnije 2. ovog mjeseca pred mrak, bez obzira
na avijaciju i zamor. 40
U svim jedinicama odrani su kratki partijski sastanci i objanjena
je situacija, a naroito ona u kojoj se nala bolnica. Potpuno je
sprovedeno nareenje Vrhovnog komandanta da se borcima objasni
nunost velikih napora. Borci su to shvatili. Na njih je veoma ohrabrujue djelovalo to Nijemci trpe poraze na Istonom i drugim saveznikim frontovima. Tih dana u jedinicama 1. brigade pominjani
su Harkov, Staljingrad ili Krivi Rog koliko i Gornji Vakuf ili Bugojno. Do boraca je dopro i Poziv Izvrnog odbora AVNOJ-a za
sveoptu borbu, u kojemu stoji da je to poslednja ofanziva.*
Izuzetan napor uinila je brigada da stigne u odreeno vrijeme
i na odreenu teritoriju.
* S obzirom da je nagib zemljita bio znatno iznad 10 posto, na svakih
300500 metara penjanja ili sputanja treba dodati jedan sat hoda vie,
a poto je to bio noni mar, onda je due trajao za jo jednu treinu.
Prema tome, za mar dug 12 km po karti trebalo je bar toliko sati da se
prijee taj dio puta. 39
* CK KPJ i Vrhovni tab stalno su imali na umu povratak u Srbiju
i da e se tamo voditi glavna vojno-politika bitka za konano osloboenje
zemlje. Vrhovni komandant Josip B.roz Tito, u svom govoru 1. proleterskoj
brigadi 7. novembra 1942, nagovijestio je odlazak u Srbiju. Vjerovatno je
Vrhovni tab, poslije unitenja njemake 6. armije pod Staljingraom, pretpostavljao da je dolo to vrijeme. Na takav zakljuak upuuje i Poziv Izvrnog vijea AVNOJ-a, u kojemu se kae, pored ostalog: . . . Vodi se poslednja
velika bitka. Jo ova ofanziva i onda vie nijedna! . . . Ova ofanziva predstavlja poslednji skok pred padom. 41
37

Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 1,

str. 7. i 2. str. 9.
36 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 8, d. 104, str. 190.
39
2. Vidovi, Trea sandaka brigada, VIZ, Beograd, 1972, str. 168.
49
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 4.

Vrhovni komandant je izdao u 4 asa 3. marta zapovijest za

protivudar, predvien za taj dan u 15 asova sa ciljem da se njemakou s t a k a grupa, koja je prodirala od Gornjeg Vakufa ka Prozoru, obuhvati manevrom sa juga i sjevera, razbije, a potom goni niz dolinu
Vrbasa.
Protivudar je izveden iz tri pravca: desno je napadala 1. proleterska divizija, bez 3. krajike brigade, optim pravcem preko sela Seferovii Dobroin drimce Vrsi K r u p a n j Sarajvili; u sredini 2. proleterska divzija, bez jedne brigade, sa 7. brigadom 7. divizije i dva bataljona 3. krajke brigade, pravcem Vilia Guvno
Kobila Podovi Pidri; i lijevo, 8. banijska brigada, 3. krajika
b r i g a d a , bez dva bataljona, i jedan bataljon 16. banijske brigade,
napadali su pravcem Oglavak Tihomilje i Planinica Graanica.
Napad su podravale 4 haubice.
Stab 1. divizije najvjerovatnije je bio upoznat sa namjerom
Vrhovnog komandanta i prije dobijene zapovijesti. U noi 3. marta
naredio je brigadama da posjednu poloaje u neposrednoj blizini neprijatelja i da budu u gotovosti da sprijee njegove eventualne pokuaje da dalje prodire. Prva proleterska brigada izbila je u rejon
sela Makare, a 3. sandaka u rejon Mejnika. Stab divizije je u nareenju naglasio:
Pred nas se postavljaju zadaci koji se moraju izvriti bre i
odlunije no ikada. Treba uloiti sve snage i svestrano zalaganje u sadanjem radu. 42
Prva proleterska brigada nastupala je pravcem Makare Sed l o Bera Skarino brdo Seoci pored sela drimce Vrsi
Bistrica. Zadatak brigade bio je da obuhvatom olaka i, po potrebi,
bonim dijelom aktivno pomogne nastupanje 3. sandake brigade
i onemogui neprijatelju da se izvue preko Sarajvilia, ka Bugojnu
ili Travniku. Trea sandaka brigada nastupala je pravcem Zastinje
Seferovii Dobroin Gornji Vakuf. 43
Brigada se ipak sporo prikupila za predvieni napad. Toga dana je
neprijateljeva avijacija stalno bombardovala n j e n u kolonu i primorala je da se sklanja tako da su tek oko 17 asova jedinice izbile na
predviene poloaje. Prva brigada je prola kroz borbeni raspored 1.
dalmatinske brigade, koja je drala poloaje prema neprijatelju, i
smjelo nastavila du lijevog boka neprijatelja, neposredno pored
njegovih poloaja kod Gornjeg Vakufa. Bila je potrebna zaista visoka svijest, snana volja i velika borbena sposobnost da se izdri itavu no na maru, stalno uz neprijateljske rovove. Kreui se ka
cilju brigada je likvidirala m a n j e neprijateljske dijelove, na koje
je naila u selima drimce, Vrsi, Bistrica i Riice i do zore glavninom izbila u rejon od sela Vrsi do Riice. U toku cijelog mara brigada je mogla samo po vatri da prati borbu drugih jedinica.

42
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 11,
str. 2325.

Pojava brigade duboko u njegovoj pozadini, u bok i iza lea,

silno je uznemirila neprijatelja. Stab 717. njemake divizije pisao
je u izvjetaju: U toku noi neprijatelj je sa nepoznatim snagama
otpoeo mar u pravcu Travnika izbjegavajui Gornji Vakuf. 44 On
je odmah reagovao i prema 1. brigadi uputio jae snage iz Gornjeg
Vakufa i Bugojna, podrane tenkovima, artiljerijom i avijacijom. Neprijateljeva avijacija estoko je bombardovala selo Vrsi i poloaje
1. brigade. Toga dana je imala 57 borbenih letova, 45 i upotrijebila
je i zapaljive bombe. Vatra je gorjela do duboko u no.
Teka borba t r a j a l a je itav dan. Bataljoni su imali znatne gubitke. Najtee je stradala omladinska eta 3. bataljona, kod sela
Bistrice. Poginuli su komandir ete i jo dva borca. Neprijateljje
mogao da koncentrie jae snage prema 1. brigadi poto 3. sandaka
nije dovoljno energino napadala na svom pravcu, prema Gornjem
Vakufu.
Moda je brigada mogla i bolje iskoristiti svoj uspean prodor
u neprijateljevu pozadinu. Meutim, u toku mara se desilo da su
tab brigade i 4. bataljon, izgubili vezu sa ostalim dijelovima kolone,
pa su bataljoni samoinicijativno dejstvovali. Pod jakim pritiskom
neprijatelja oni su se pod borbom povukli prema planinskim kosama,
nastojei da izbjegnu velike gubitke. Kad je uspostavljena veza sa
tabom brigade bataljoni su napali neprijatelja du komunikacije
Gornji Vakuf Graanica i u toku noi odbacila ga ka Vrbasu. Dijelovi 2. i 3. bataljona prodrli su do same rijeke. U toku 5. m a r t a
itava 1. proleterska vodila je teke borbe sa neprijateljem, koji je
jakim bonim osiguranjem obezbjeivao odstupnicu prema Bugojnu. 46
Uspjehom u protivudaru uglavnom je zavrena neprijateljska
ofanziva na osloboenu teritoriju. P r e m a vlastitom priznanju Nijemci
su u ofanzivi imali velike gubitke:
Okruglo 650 oficira, podoficira i vojnika potvrdilo je smru
vjernost svojoj zakletvi. 47 Italijani su imali znatno vee
gubitke. 48

44

Izvjetaj 717. njemake divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 182.

Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 11, d.
str. 350354.
4
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 5.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade. Zbornik, t. IV, knj. 12, d
str. 5986.
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12, d.
str. 305312.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 392.
N. uraevi, J. Boovi, L. Boovi, lanci, Prva proleterska,
2, str. 165. i 676.
" Izvjetaji komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV,
11, d. 312, str. 594600.
Izvjetaj 6. pjeadijske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 331, str.

182,
27.
140.
knj
knj
658.

Prelazak Neretve i borbe sa etnicima

Brigada pod komandom Druge proleterske
divizije
Vrhovni komandant je 6. m a r t a uputio 1. proletersku brigadu prema
Neretvi k Ostrocu. 49 Prva divizija, bez 1. brigade, ostala je u zatitnici Glavne operativne grupe. Naknadnim usmenim nareenjem
Vrhovnog komandanta 1. brigada je upuena prema Jablanici.
Brigada je krenula rano 7. m a r t a iz rejona Riice i Bistrice, pored Gornjeg Vakufa i preko Prozora ka Jablanici. Opet vrlo dug
mar, 60 km. Marovalo se danju. Tri prethodna dana
njemaka avijacija je stalno nadlijetala i tukla poloaje, a toga dana
nije je bilo. Neto krupno se moralo dogoditi to je Nijemce tako
umirilo.
Najvei dio mar-ute vodio je cestom. Borci su radije ili obinim, neravnim putem nego cestom. Cesta vie zamara. Kasno u no
kolona je stigla u Jablanicu. Borci su bili strahovito umorni. Vaso
Piper, borac 2. bataljona, slikovito je odgovorio komandantu divizije
kada ga je upitao da li je umoran: Drue komandante, da smo tenkovi morali bi nam ve gusenice menjati.
U toku mara brigada je n a j p r i j e prola preko bojita blizu
Gornjeg Vakufa. Gotovo svuda zemlja je bila izrovana granatama i
minama; pri vrhu Makljena snijeg je bio crn od silnih eksplozija.
To je ukazivalo na teinu borbe koja je voena na tom terenu.
Prilikom prolaska pored Prozora brigada je vidjela velike grupe
ranjenika sklonjenih u ljivicima i umarcima. Oni pokretni, svi u
zavojima, stajali su pored puta i pozdravljali drugove proletere, izraavajui im zahvalnost za pomo koju su im pruili u posljednjem
trenutku. Proleteri su odpozdravljali na te najsrdanije pozdrave
na svijetu.
U dolini Rame brigada je doivjela jo jedan srdaan susret.
Njena kolona je naila na Vrhovni tab i na mnoge poznanike koji
su uz njega ili.
Cim su stigli u Jablanicu, umorni borci su uli u poluporuene
graevine, elezniku stanicu i druge, legli i zaspali. Ipak, neki se
nijesu ni tada odmorili. Radni vodovi su poveli svoju bitku, da umornim i gladnim drugovima spreme neto za jelo. Bila bi velika nepravda ne odati im priznanje za to. S obzirom na to da je brigada
bila stalno u pokretu njeni borci u radnim vodovima morali su izvravati svoj zadatak u vrijeme kratkih zastanaka jedinica, esto se
m a n j e odmarajui od drugih. Kao i svi drugi oni su dali svoj doprinos njenim pobjedama i uspjesima. Te noi u Jablanici borci su u
polusnu pojeli mravu veeru gunajui na kuvare to su ih budili. Ali su im ipak odavali priznanje.
Stab 2. divizije pismeno je zatraio 8. i 10. m a r t a da se divizija
ojaa 1. proleterskom brigadom radi daljeg nastupanja, kako je na

sastanku reeno prilikom donoenja odluke za prodor preko Neretve. 50

Vrhovni tab je 11. marta i pismeno naredio 1. proleterskoj brigadi,
da e biti pod komandom 2. proleterske divizije. 51 Tako se 1. proleterska nala u drutvu sa starom poznanicom, 2. proleterskom brigadom i n j e n i m divizijskim saborcima 4. crnogorskom i 2. dalmatinskom.
Brigada je prela Neretvu 8. m a r t a prije podne 52 i uputila se
uz strme strane kamenitog P r e n j a . Zatim je nastavila mar preko
Krstaa i Dobrigoa. Tih dana bilo je samo m a n j i h arki sa etnikim dijelovima. 53 Na Javorku i Bunaru brigada je isturila n a j p r i j e
3. a kasnije i 2. bataljon, radi obezbjeenja od neprijatelja iz doline
Neretve ili njegovog pokuaja da je ugrozi preko planine P r e n j a .
Brigada je dalje nastavila mar, prema nareenju taba 2. divizije,
pravcem
Breza osii Majdan Bijela Medekovii Borci.
Na Pakleni i Medekoviima ostavljeni su 4. i 6. bataljon, radi obezbjeenja od Konjica. Komandant 2. divizije Peko Dapevi, smatrao
je t a j pravac vanim za obezbjeenje itave operacije.
Na lijevoj obali Neretve bile su koncentrisane glavne snage
etnika iz Hercegovine, Crne Gore, Sandaka i, dijelom, iz istone
Bosne. Vrhovna etnika komanda jo u decembru 1942. razradila
je plan za unitenje partizanskih snaga, naravno zajedno sa Italijanskim, njemakim i snagama NDH u vrijeme neprijateljske ofanzive. Ona je smatrala da je dolo vrijeme za konaan obraun i u zapovijesti povodom toga stoji: Momenat je da komunisti
budu do nogu potueni. 54
Za t a j poduhvat etnici su koncentrisali na lijevoj obali Neretve
oko 12 500 vojnika, koje su Italijani naoruali, opremili i redovno
snabdijevali municijom i hranom. Italijani su to i dalje inili iako
su Nijemci traili da se etnici razoruaju, kao potencijalni neprijatelji u sluaju da doe do iskrcavanja saveznika na Balkanu.
etnici su bili na ovim poloajima: kod Konjica Mileevski korpus, sa oko 5 500 etnika; 55 u okolini Glavatieva Kolainska, Andrijevika, Beranska i Bijelopoljska brigada, sa oko 1 900 etnika; 56 lijevo od njih 1. i 2. durmitorska i Pljevaljska brigada, sa oko 700 etnika; 57 i, prema Mostaru, Zetski odred i Nikika brigada, sa oko
so Izvjetaj taba 2. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 43,
str. 78. i 57, str. 99.
Depea Vrhovnom komandantu, A-VII, k. 731, f. 9, d. 17.
si Nareenje zamjenika naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj.
8, d. 172, str. 296.
52 R. Ignjatovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 146.
M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 276286.
53 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,
str. 59.
54
Izvjetaj etnike Vrhovne komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k. 2, f. 1, d. 17.
55 Izvjetaj Isturenog dijela vrhovne komande, A-VII, fond etnike
dokumentacije, k. 280, f. 1, d. 8.
se Depee etnike komande, A-VII, k. 293, dep. 1534.

2 200 etnika. 58 Sve te etnike jedinice stigle su i posjele navedene

poloaje prije k r a j a f e b r u a r a te su, prema tome, imale dovoljno
vremena da dobro upoznaju teren i organizuju odbranu. Osim navedenih jedinica, etnici su za ovu akciju pripremili i Limsko-sandaki
odred, koji je, ako se ukae potreba, trebalo da se prebaci preko
Cajnia, Gorada i Foe i stupi u dejstvo. 59 Sarajevska grupa etnika
bila je na padinama Bjelanice i Ivan-planine. Jedan jaki etniki odred, oko 2 800 ljudi, bio je prebaen iz Hercegovine u rejon Knina
pripravan da uestvuje u gonjenju i unitavanju partizanskih snaga.
Poslije izvrenja zadatka t a j odred trebalo je da se vrati na lijevu
obalu Neretve u sastav glavnih snaga. 60 etnicima je bio pridat
jedan bataljon Italijana, a podravala ih je italijanska avijacija sa
aerodroma u Mostaru.
Nou izmeu 6. i 7. m a r t a 2. dalmatinska brigada razbila je
etnike kod mosta na Neretvi. T a j prvi mostobran brzo su proirile
2. proleterska i 4. crnogorska brigada. U prvom naletu 2. proleterska divizija potpuno je razbila 1. i 2. durmitorsku etniku brigadu.
etnici su odmah pripremili napad na mostobran. Izvela ga je Konjika etnika grupa od oko 4 000 etnika, niz lijevu obalu Neretve. Imala je zadatak da po cenu najveih rtava presijee
mostobran. 61
Jedinice 2. proleterske divizije doekale su Konjiku etniku
grupu izmeu 11. i 12. m a r t a na liniji Paklena Bijela i razbile
je, a onda je, idueg dana, potpuno dotukle kod Borakog jezera.
Sami etnici priznaju da su u ovim borbama imali 550 mrtvih i ranjenih. 6 2
Poraz etnika na Neretvi poljuljao je itav sistem njihove
odbrane, i pokazao svu nesposobnost etnika, a i njihovog komandovanja, za borbu protiv jakih partizanskih snaga. Komandant isturenog dijela Vrhovne etnike komande, m a j o r Branko Ostoji,
izvjestio je Drau Mihajlovia, svog vrhovnog komandanta, ovako:
Jedino zbog nesposobnosti, neposlunosti i nemarnosti komandnog elementa dolo je do prodora komunista kod Jablanice
i razbacanosti snaga na junom frontu. Oseam svoju krivicu
i krivicu potinjenih mi komandanata za nepotrebno pale
rtve kod Jablanice i nepovoljan obrt situacije. Ja vas molim
da odredite specijalni vojni sud koji e izrei presudu meni,
a potom ostalima. 83
Dobro je Ostoji ocijenio svoje snage, ali nije to jedini uzrok
njihovog poraza nego i snaga i odlunost partizanske grupacije koja
je nadirala tim pravcima.
58 Izvjetaj etnike komande, A-VII,
133, f. 1, d. 33. i k. 134, f. 1, d. 27.
sa Depee etnike komande, A-VII,
299, f. 1, d. 19.
en Depee etnike komande, A-VII,
289, f. 1, d. 8 (dep. 1374).
i Zapovijest komandanta 1. etnike
kumentacije, k. 202, f. 2, d. 41.
68
Isto.

fond etnike dokumentacije, k.

fond

etnike

dokumentacije, k.

fond etnike dokumentacije, k.

kolone, A-VII, fond etnike do-

etnika komanda je bila potpuno iznenaena prelaskom partizana preko Neretve, a jo vie kada je razbijena i potuena Konjika grupa. Na te dvije nedae ipak je vrlo brzo reagovala. Kamionima je prebacivala Zetski odred i Nikiku brigadu sa svog
lijevog krila, iz rejona Mostara, u rejon ievo Lipeta Liaj.
Glavne etnike snage, Kombinovani korpus, posjele su poloaje
na liniji: Kom (k. 815) P e r i n kuk (k. 672) ievo L i p e t a
Velika okuka (k. 1456). Desno su bili ostaci razbijene Konjike
grupe, a lijevo takoe ostaci brigade razbijenih na Neretvi. Ukupno
je bilo vie od 3 500 etnika. 64
etnika komanda je, i pored toga to su njene jedinice pretrpjele teke udarce u prva dva sudara sa partizanima, ostala zauujue neobjektivna u procjeni jaine partizanskih snaga. Izgleda
nevjerojatno, ali ta procjena je bila da partizani raspolau sa oko
500 boraca. Iza takve procjene dola je i odluka o pripremi napada
za unitenje te partizanske grupe. Glavni napad trebalo je da
izvri Kombinovani korpus, pravcima ievo Borci i Liaj
Raite rano u j u t r o 15. marta. 6 5
tab 2. divizije iz iskaza zarobljenih etnika dobio je dovoljno
podataka o jaini etnikih snaga, koje nisu bile male, ali je smatrao
da, ve dva puta potuene, vie ne predstavljaju veliku opasnost
i s jedinicama u koloni kree preko Glavatieva ka cesti Kalinovik Nevesinje. Na elu se kretala 1. proleterska brigada. 66 Meutim, na osnovu podataka, tab 2. divizije procijenio je da se etnici
grupiu na Lipeti i Banjem dolu pa je tamo uputio 4. crnogorsku
i pristiglu 10. brigadu iz 3. divizije, da razbiju etnike. Glavna
kolona, 1. proleterska i 2. dalmatinska brigada, kretala se pravcem
Borci Bukovice Glavatievo. Prva brigada je dobila zadatak
da oisti teren ispred sebe od etnika. 67
Stab 1. brigade uputio je 1. bataljon da obezbjedi desni bok
kolone, sa pravca od ieva, a sa dva bataljona je nastupao prema
Glavatievu, neposredno uz obalu Neretve. Iza 1. proleterske brigade kretao se, kao rezerva, 1. bataljon 2. dalmatinske brigade.
Prvi bataljon se odvojio od kolone u Bukovici i odmah naiao
na m a n j e etnike zasjede, koje su brzo rastjerane. To su bile predstrae glavnih etnikih snaga, koje su se pripremale za napad na
tom pravcu. Oko ponoi 1. bataljon je naiao, u selu ievo, ba na
te snage. Bataljon je ve bio dobio obavijetenje od zarobljenika
da se u selu nalaze jake neprijateljske snage i blagovremeno se
razvio za borbu. Borba je bila estoka. etnici su iznenaeni. Iskakali su kroz prozore kua u kojima su se odmarali i bjeali u ume
planine Lipete. Zrobljeno je 17 etnika i vie ubijeno. Prvi bataljon je izgubio dva borca, a 4 su ranjena.
64 izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
134, f. 1, d. 5.
65 Izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
134, f. 1, d. 6.
66 Zapovijest taba 2. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 70,
str. 118121.

Okraj u Cievu pokazao je da je to samo uvod u teke borbe

sa jakim neprijateljem. Na kosama iznad Oieva, poevi od Raita do Lipete i Tjemena, nalazile su se snage ve spremne za protivnapad. To nije uplailo 1. bataljon. On se smjelo uputio u borbu
sa gotovo deset puta jaim protivnikom. Sa jednom etom napadao je na Lipetu, preko Presjeke, a sa drugom je podilazio uz same
stijene. Ta eta se naporno pentrala uz stijene da bi dospjela do
neprijateljskih poloaja. Bilo je sluajeva da se borac popeo na
rame svoga druga da bi mogao zasuti bombama neprijateljske poloaje. Neprijatelja, zaudo, to ovdje nije zbunilo. Odvratio je kiom bombi. Ta eta 1. bataljona toliko se bila popela uz stijene
da su je etnike bombe prebacivale. Pred samu zoru, 3. eta, koja
je obilazila preko Presjeke, izvrila je juri na glavne neprijateljske snage na Lipeti i natjerala ih na povlaenje. Neprijatelj je ostavio na poloajima tri teka mitraljeza, jedan minobaca i 18 mrtvih.
Glavninu tih neprijateljskih snaga sainjavale su Andrijevika i
Kolainska etnika brigada. Treu etu 1. proleterske brigade,
prilikom osnivanja brigade, sainjavali su uglavnom borci ba iz
tih krajeva. Tako su se na kosama iznad Oieva sudarili proleteri
i etnici rodom iz istog kraja. 6 8
Tek kada je svanulo etnici su shvatili da su ih potisle male
snage, pa su se prikupili i izvrili protivnapad. Prvi bataljon se naao u tekoj situaciji. Njegova 3. eta morala se povui niz stijene,
pod vrlo tekim okolnostima. Pomogle su joj u tome ostale ete,
kao i udar 10. hercegovake brigade u lijevi bok neprijatelja, pa se
sreno povukla. Naravno, eta nije mogla da nosi zaplijenjene
mitraljeze i dva je bacila niz stijene. Bataljon se povukao na kose
sjeveroistono od Cieva, izgubivi 4 borca od kojih dvojicu svojih
najboljih pukomitraljezaca, Radovana Popovia i Dragutina Lutovca. Bataljon je, prema izvjetaju taba brigade, prikazao maksimum portvovanja i hrabrosti i zasluio je svaku pohvalu. Iako
se morao povui bataljon je odigrao znaajnu ulogu, j e r je natjerao etnike da odustanu od planiranog napada i da otkriju svoje
poloaje. Pokazalo se da je neprijatelj mnogo jai nego to se pretpostavljalo i da su potrebne mnogo vee snage da bi ga razbile.
Stab brigade uputio je rezervu, bataljon 2. dalmatinske brigade u
pomo 1. bataljonu da zajedno odre poloaje u toku 15. marta. 6 "
Kolona 3. i 2. bataljona probijala se uz Neretvu, s puno povjerenja u 1. bataljon, kod kojega se ula borba, da e obezbijediti
n j e n desni bok. Nije naila na neprijatelja sve do Glavatieva.
Stab 2. divizije i tab 1. brigade oekivali su jae neprijateljske
snage u samom selu. Zbog toga je nareeno 2. bataljonu da pregazi
rijeku i napadne Glavatievo sa desne obale Neretve. Bataljon je
pokuao da pree rijeku, ali je nije mogao pregaziti i nastavio je
pokret za 3. bataljonom, koji je u zoru stigao do Glavatieva. Neprijatelj se ni tada nije pojavio. Po svemu sudei neprijatelj je
smatrao da je Glavatievo u njegovoj dubokoj pozadini i kad je
88

B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 206.

Omladinska eta, prethodica 3. bataljona, naila na straara iz etnike omladinske ete koji je mirno pitao: ko je tamo? Omladinci,
odgovorila je prethodnica i bez otpora zarobila straara. U selu nije bilo jakih etnikih snaga: tab Kalinovike brigade, etniki
ratni sud, odjeljenje za agitaciju i propagandu omladinskog etnikog komiteta i nekoliko omladinaca. Trei bataljon je zarobio omladinski komitet i nastavio prema zgradi gde je bio tab i ostali
etnici. lanovi etnikog ratnog suda pruili su otpor, i to im je
bila poslednja presuda koju su donijeli. Zgrada u kojoj su bili tab
i lanovi suda bila je od tvrdog materijala, na sprat, i na vrlo pogodnom poloaju za odbranu. Trei bataljon je nastojao da brzo
raisti situaciju. Komandir Dragoljub Boovi-Zua, bio je nesmotren i pokuao je da ue u zgradu. Poginuo je. Proglaen je za
narodnog heroja. Bataljon je onda zapalio zgradu i mala grupa
oficira iz taba, sudije i agitatori, vidjei da joj nema spasa, predala se. Zarobljenici su predati tabu 2. divizije.
Kad je 3. bataljon likvidirao neprijatelja u Glavatievu, 2.
bataljon je preao Neretvu i razbio neprijateljske snage na desnoj
obali. To su uglavnom bili sandaki etnici iz Konjike grupe i
muslimanska milicija. Razbjeali su se.
Borbe kod Cieva i Glavatieva su pokazale da etnici imaju
jake snage na tom sektoru. Stab 2. divizije uvidio je da su etnici
veoma jaki, da su to najbolje etnike jedinice iz Crne Gore i
Hercegovine i da ele da sprijee prodor partizanskih snaga u sjevernu Hercegovinu i Crnu Goru. Stab 2. divizije odmah je napravio
plan za unitenje te jake etnike grupacije, angaovanjem svojih
snaga i u sadejstvu sa nekim jedincama 3. divizije. Lijeva kolona,
2. proleterska brigada, napadala je pravcem Glavatievo Krupac
Biskup Borovi d o K r u e v l j a n i ; srednja kolona, 4. crnogorska brigada, napadala je pravcem Biskup Krsta Ravno brdo
i prema Devojakom kuku, a desna kolona, 1. proleterska brigada
bez 4. i 6. bataljona, napadala je sa dvije kolone: prvom pravcem
Glavatievo Mee Tjeme, a drugom pravcem Glavatievo k.
498 Devojaki kuk, sa zadatkom da uniti neprijatelja u rejonu
Kvanje Tjeme i sadejstvuje sa 10. hercegovakom brigadom,
koja je napadala pravcem Kula Raite. 70
I etinci su se takoe pripremali za napad. Iako su doivljavali iznenaenje za iznenaenjem i trpjeli sve tee udarce, jo
uvijek su se nadali uspjehu u konanom ishodu. Poslije izbijanja
proleterskih brigada u rejon Glavatieva etnici su na t a j pravac
uputili svoju rezervu, Nikiku brigadu, sa n a m j e r o m da na dominantnim visovima iznad Glavatieva sprijee dalji prodor partizana. Odbijanje napada 1. bataljona 1. brigade ohrabrilo je etnike
i samohvalisali su se da su dobro procijenili da partizana nema mnogo i da nijesu jaki. etnika komanda je prikupila raspoloive snage i pripremila novi napad. Ponovila se situacija od 14. marta.
Istog dana kada i tab 2. proleterske divizije i etnika komanda

je izdala zapovijest za napad. 71 etniki komandanti su planirali

napad u zoru, a i proleteri su napali tog istog dana nekoliko asova
ranije (u jedan as poslije ponoi).
Napad 2. divizije tekao je prema planu. Brigade su energino
prodirale na svojim pravcima. Stab 1. proleterske odredio je 1. i
2. bataljon da napadaju kao posebne kolone, na odvojenim pravcima. Bataljoni su se rasteretili nepotrebne opreme, da bi se lake
kretali, j e r su nastupali kozjim stazama, ali i po snijegu, a i besputicom. Uz strme stijene Devojakog kuka 2. bataljon se provukao ispred samih neprijatljevih rovova na Krstau i izbio na k.
1211. Oba bataljona su u rekordno vrijeme izbili na odreene poloaje. Sve je ilo kao da je dobro sinhronizovano iako bataljoni
nijesu imali meusobne veze u toku napada. Borci su ulagali toliko mnogo napora da je svaki bio okupan znojem, iako je okolo
bio led i snijeg. U 1,30 asova 17. marta oba bataljona su u isto
vrijeme napali neprijatelja u bok i sa lea u rejonu Kvanj Tjeme
Ivanovo brdo, gdje se branio Pjeivaki bataljon Nikike brigade
od oko 400 ljudi. Drugi bataljon je blizu Zaborana naiao na sedam
ve postavljenih minobacaa za podravanje planiranog napada.
Niandije su bili Italijini. Svi su zarobljeni. U selu esimu komandant etnikog Glavnog taba, Bajo Stanii, preskoio je preko
jedne kamene ograde i u poslednjem trenutku uspio da se spase
zarobljavanja. Prvi i 2. bataljon zauzeli su kose iznad esima.
Kratko vrijeme poslije tog uspjeha 1. i 2. bataljona poela je
borba u rejonu Krstaa, na koji je napadala 4. crnogorska, i u rejonu Lipete, gdje je napadala 10. hercegovaka brigada. Prvi i
2. bataljon 1. proleterske odmah su se usmjerili prema etnicima
koji su bili ispred 10. brigade. U zoru su bataljoni primijetili u
rejonu Lipete veliku masu etnika koja se ustremila na 10. h e r cegovaku brigadu. Sa odstojanja od oko 600 m bataljoni su otvorili
vatru na neprijatelja iz 4 mitraljeza i 28 pukomitraljeza. etnici
su opet bili iznenaeni, kako i ne bi kada su vatrom tueni iz vlastite pozadine. itavih 15 minuta etnici nijesu mogli ni da shvate
ta se to deava. Padali su kao snoplje. U isto vrijeme 10. brigada
je pojaala napad. Onda je odjednom nastalo bjeanje etnika, bez
ikakvog reda. Morali su da bjee preko strana planine Ruevae,
to ih je izloilo ubitanoj vatri pukomitraljezaca i mitraljezaca
1. i 2. bataljona. Prizor je bio stravian. Na goloj strani, pokrivenoj
debelim snijegom, ostalo je preko 100 mrtvih etnika. Zarobljeno
ih je 51. teta to je jedna duboka jaruga sprijeila da se itava ta
masa, od blizu 2000 etnika, zarobi ili uniti. Bataljoni su imali
samo jednog lake ranjenog borca. 72
Bataljoni su gonili etnike do Zimlja, a onda su jedinice 3.
divizije nastavile da ih gone prema Nevesinju. Prvoj proleterskoj
brigadi bilo je posebno drago to je tako sjajno izvrila zadatak u
sastavu 2. proleterske divizije i u sadejstvu sa 2. proleterskom,
71
Zapovijest etnike komande,
k. 134, f. 1, d. 11. i k. 302a, f. 4, d. 5.

A-VII,

fond

etnike

dokumentacije,

4. crnogorskom i 10. hercegovakom brigadom, mada je n j e n tab

smatrao da se brigada nala u tekoj situaciji, j e r ju je tab 2.
divizije uputio prema Glavatievu ne znajui ni snage ni n a m j e r e
neprijatelja.
etnici su potpuno razbijeni u rejonu Glavatieva. Italijani
su im bili pripremili kao pomo dva bataljona 55. puka divizije
Mure, sa baterijom brdskih topova i etom tenkova, ali oni nijesu stigli da uestvuju u ovim borbama. Tek kasnije oni su uestvovali u borbama koje je na tom pravcu vodila 3. divizija. 73
Evo kako su etnici izvjestili svog vrhovnog komandanta, Drau Mihajlovia, o borbama 17. marta:
U prvi m r a k prebacile su se m a n j e grupe sa mitraljezima
i bombama izmeu neposrednih prostora u pozadinu Bajovog
(Bajo Stanii M. V.) poloaja, ije posedanje nije bilo dobro
izvreno, a naroito ne nou. Kada su ovi delovi doli iza lea
i otvorili jaku vatru onda je izvren silovit napad sa fronta.
Borba je trajala celu no. ula se samo mitraljeska vatra i
eksplozije bombi. Kod naih dolazi do uzbune, straha, gubljenja
jedinica iz r u k u . . . Bajo, sav iznuren, uverava da ga napalo
n a j m a n j e 1 500 odlino naoruanih komunista i da su uspeli usljed jakog iznenaenja i jakog dejstva iz pozadine. 74
Kod Glavatieva etnici su pretrpjeli pravi poraz koji je, poslije r a nije dobijenih udaraca, znatno umanjio njihovu snagu. Neke etnike
brigade, 1. i 2. durmitorska, Foanska i 2. sarajevska, ve su ranije
bile desetkovane i demoralisane. Obavjetajni centar 1. proleterske brigade dobio je obavjetenje da su etnici iz Pive prolazei kroz
Ulog, javno rekli da nee pucati na partizane i otili kui. 75 Ali etnike komande, za koje su partizani bili glavni neprijatelji, nastojali
su i dalje da po svaku cijenu sprijee njihov prodor. 76 etniki komandanti su oekivali dolazak Limsko-sandakog odreda
i u isto vrijeme traili pomo od Italijana i Nijemaca. Oni su
ostali dosljedni svojoj politici:
Nikakvi razlozi ne mogu nas odvratiti da saraujemo sa svim
elementima koji se bore protiv komunista. 77
im je gonjenje razbijenih etnika preuzela 10. hercegovaka, 1.
proleterska brigada hitno se vratila u Glavatievo i Laanice. Tu se
odmorila jednu no, a idueg dana, u 17 asova, nastavila mar u
pravcu Kalinovika, po mar-ruti koja je predviena u zapovijesti
taba 2. divizije od 14. marta. Borbe oko ieva, Glavatieva i na
Devojakom kuku, nijesu bile predviene, pa i ako su bile tako teke
73

B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 210.

Izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 239,
str. 479.
'i Izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
162, f. 1, d. 48.
Izvjetaj centra 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 9, d. 31.
7
Nareenje Drae Mihailovia, A-VII, fond etnike dokumentacije,
k. 18, f. 6, d. 11.

ispalo je kao neto uzgredno, i brigada je nastavila mar za izvrenje glavnog zadatka.
Brigada je izmeu 18. i 19. marta nastavila mar pravcem Glavatievo Bjelimii Dindol Polje Boj ii, da to prije izbije u
rejon Kalinovika, prikupi obavjetenja o neprijatelju u gradu
i prekine saobraaj izmeu Kalinovika i Uloga. Sa 1. proleterskom
marovala je i 2. dalmatinska brigada. Kolona se, zbog tajnosti, kretala samo nou. Stab 1. brigade ocijenio je da se tee kretati u jednoj
koloni, da su slabiji uslovi za smjetaj i odmor boraca i, to je n a j vanije, da se duga kolona sporije razvija za borbu, a raunao je da
se i na tom dijelu mara moe sresti sa jaim etnikim snagama
pa je odluio da 1. proleterska nastupa pravcem Bjelimii Vrhovina
Kuta, koji je vodio preko visokih padina Treskavice i izbijao direktno na Kalinovik. Meutim, mjetani su ga obavijestili da je t a j
put neprohodan i da na n j e m u ima mnogo snenih nanosa, pa je
odustao od te odluke i uputio brigadu za 2. dalmatinskom, pravcem
Bjelimii Polje Boj ii Grajsalii.
Od prvog sudara sa jedinicama Glavne operativne grupe, etnika Vrhovna komanda planirala je da za nove borbe dovede kao
pojaanje Limsko-sandaki etniki odred. Dio tog odreda ivio je
kasarnskim ivotom u Kolainu, izvodio obuku i primao platu u italijanskim lirama. Odred je dosto dugo odlagao polazak prema Neretvi zbog nepreienih odnosa u etnikoj komandi. Najzad je prebaen u 70 italijanskih kamiona do ajnia, a odatle se pjeice uputio za Kalinovik, gdje je stigao 18. marta. 7 8 Odred je, prema itali
janskim dokumentima, brojio 2 314 etnika. 79 Sa odredom je doao u
Kalinovik i Draa Mihailovi, etniki vrhovni komandant i ministar vojske u izbeglikoj jugoslovenskoj vladi, da neposredno r u kovodi unitenjem komunista. Na teritoriji Kalinovika tada je
bilo 5 840 etnika. 80 Na mitingu u Kalinovaku etnici su svom v r h ovnom komandatu dali sveano obeanje da e tui i dotui komuniste.
Taj etniki odred nastupio je pravcem Kalinovik Odaci
Glavatievo, ravno u susret 1, proleterskoj brigadi. 81 Vrhovna etnika komanda mnogo je oekivala od njega: da odbrani rejon Kalinovika ,koji je vrlo podesan za prebacivanje snaga iz Crne Gore i
Hercegovine u Bosnu, i da sprijei prodor partizana ka Crnoj Gori
tukui proleterske brigade.
U zoru 20. m a r t a 2. dalmatinska brigada stigla je u selo Hotovlje,
a 1. proleterska u Bojie. Brigade su primijetile k r e t a n j e neprijatelja,
koji se nalazio na lijevoj obali rijeke Zavale, sa glavninom na Otrikovcu i Glou. Bataljoni 1. brigade pourili su da posjednu poloaje
na kosi Prisoje, k. 1345 i na Kovaevoj glavi. Neprijatelj je takoe

231,

'8 Izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.

f. 10, d. 23.

79 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 237.

80 izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
168, f. 1, d. 46.

primijetio kolonu 1. brigade i takoe urio da to prije zauzme povoljnije poloaje za borbu. Njegovo desno krilo brzo je napredovalo
i jakim snagama izalo na poloaje na k. 1403, Siljevac i estaljevo.
Takoe je jakim snagama posjeo visove na Treskavici na liniji Glikovac Orlov kuk.
Tada je tab 1. proleterske brigade uvidio koliko je pogrijeio
kada je olako odustao od mara preko Vrhovine. Upravo su poloaje
na tom pravcu posjeli etnici. Prva proleterska i 2. dalmatinska
nale su se u tekom poloaju. Neprijatelj je zatvorio pravac prema
Kalinoviku, grupisao jae snage na lijevi bok 1. proleterske brigade
i tukao je jakom vatrom prijetei da je obuhvati i nanese joj teke
gubitke. Dolo je tako do neoekivane borbe, i to na cijelom frontu.
etnici su vrlo rano poli u napad na cijelom sektoru. Najprije
je dolo do jakog sudara na desnom krilu. Druga dalmatinska je odbila
njihov prvi juri, nanosei im velike gubitke. etnici su brzo prenijeli teite napada na ljevo krilo 2. dalmatinske brigade. Njen 4.
bataljon nije mogao da izdri juri etnika koji je podravala italijanska artiljerija, i povukao se. Zaprijetila je opasnost da etnici
nabace bataljone 2. dalmatinske brigade u jarugu i da tu zateknu i
dijelove 1. proleterske, koja je nastupala na tom pravcu. U tom trenutku pristigao je 2. bataljon 1. brigade i iz pokreta se bacio na etnike. Na grebenu jedne kose sudarili su se etnici i proleteri. Razvila se borba prsa u prsa. U istom redu bili su bombai, mitraljesci
i strijelci. Bombai su bacili bombe. Automatsko oruje je neprekidno
sipalo sa obje strane. U streljakom stroju bio je i zamjenik komandanta 2. bataljona Vojo Gruji. Mainkom je kosio neprijatelja. etnike elitne jedinice nijesu izdrale napad proletera. Zacrnila se kosa
od mrtvih i ranjenih. Tu su ubijena 42 etnika, a veliki broj je ranjen.
Proleteri su imali 7 mrtvih i 8 ranjenih. Poginuo je i hrabri zamjenik
komandanta Vojo Gruji. 82 Proglaen je za narodnog heroja.
U pomo 2. bataljonu prvo je stigao 1, a odmah zatim i 3. bataljon. Sva tri bataljona 1. proleterske izvrili su juri na crnogorske
etnike. To je bio estok sudar. etnici su zaustavili juri proletera i
odmah uzvratili protivnapadom. Proleteri su ih doekali. etniki
komandant sa Otrikovca toliko je vikao da su proleteri uli sve n j e gove komande. etnici su u toku dana i noi est puta juriali. Bilo
ih je mnogo, preko 2 500, i u poetku se nijesu osvrtali na gubitke.
Ipak je svaki njihov novi napad bio neto slabiji od prethodnog.
Nijesu uspjeli ni za stopu da pomjere proletere. Stab 1. brigade uputio je na lijevo krilo Omladinsku etu 3. bataljona. Ona je odigrala
presudnu ulogu sprijeivi etnike da obuhvate lijevo krilo brigade.
Tada su bataljoni 1. brigade izvrili novi juri i zbacili neprijatelja
sa svih vanih poloaja na k. 1447, 1334 i 1403. Te poloaje bataljoni

82 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,

str. 59.
Obavjetenje taba 2. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d.

nijesu mogli dugo zadrati, jer su neto nii od poloaja na kojima

se neprijatelj nalazio i posve otkriveni. 88
U toku noi etnici su nastupali u pravcu Vrhovine. Prijetila
je opasnost da izbiju u Bjelimie i otuda napadnu brigadu s lea.
Stab 1. brigade nije imao vezu sa 2. dalmatinskom, koja se bila
povukla poslije prvog sudara. Bataljoni su bili vie od 24 sata
na snijegu, bez hrane i sna, u stalnoj borbi, i to poslije prethodne
noi provedene na maru. U takvoj situaciji tab brigade je odluio
da bataljone povue na desnu obalu potoka Vrhovine i zauzme
pogodnije poloaje radi sprijeavanja eventualnog prodora etnika
u pravcu Bjelimia. 84
U toku ove borbe kod Kalinovika, tab 2. divizije uvidio
je da su etnike snage mnogo jae nego se oekivalo. Znajui
da su brigade veoma umorne, zatraio je od Vrhovnog taba da
poalje dva bataljona 1. proleterske, koji su bili zadrani radi
obezbjeenja prema Konjicu, i jo jednu brigadu, kao pojaanje
jedinicama na ovom sektoru. Vrhovni tab je odmah uputio t r a ene snage i naredio tabu 2. divizije da odmori jedinice, saeka
pojaanje i onda razbije etnike u Kalinoviku i okolini. 85
U meuvremenu se situacija razvijala povoljno na pravcu
desne kolone, kod Uloga. Dva bataljona 1. brigade, 4. i 6, koje
je Vrhovni tab uputio u sastav brigade, uvee 21. marta izbili
su u Ulog, razbili dvije hercegovake etnike brigade i ovladali
komunikacijom Kalinovik Nevesinje. U isto vrijeme je 2. proleterska brigada zauzela Obalj. Stab 2. brigade je, prema vatri,
procijenio da lijeva kolona, 1. proleterska i 2. dalmatinska brigada,
vode teke borbe sa neprijateljem. Nije im poao direktno u pomo
nego je, samoinicijativno, vrlo energino prodro sa brigadom i izbio
u Jelaca, istono od Kalinovika, u pozadinu etnika. etnici su
se jo 21. marta, poslije stranog sudara sa 1. proleterskom i 2.
dalmatinskom brigadom i velikih gubitaka koje su pretrpjeli, u v j e rili da nema nita od razbijanja proleterskih jedinica i donijeli
su odluku o povlaenju. 86 Izbijanje 2. proleterske u Jelaca ubrzalo
je njihovo povlaenje tako da su u noi izmeu 22. i 23. marta
pobjegli u pravcu Foe, sa n a m j e r o m da na Drini organizuju
odbranu. Druga proleterska brigada i 4. bataljon 1. proleterske
uli su 23. m a r t a u Kalinovik bez borbe.
Sudar 1. proleterske brigade sa elitnim etnikim jedinicama
jedan je od najeih sudara sa etnicima uopte. Stab brigade
je u izvjetaju posebno istakao da:

sa Stenografske bjeteke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 5.

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,
str. 59.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 214.
84 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,
str. 59.

Borba na sektoru Kalinovika spada meu najtee borbe koje

je naa brigada imala do sada. 87
etnici su se grupisali na obali Neretve, i to u dogovoru sa
Italijanima, nadajui se da e poslije operacija Vajs I i II saekati
razbijene partizane u Bosni i, poput ljeinara, zadati im poslednji,
unitavajui udarac. Umjesto toga etnici su, kao glavne snage
kontrarevolucije, pretrpjeli svoj najvei vojniki i politiki poraz,
od kojega se vie nikada nijesu oporavili. Njihove brigade su
razbijene ili desetkovane, mnogi etnici uvidjevi u kakvoj su
zabludi, pobjegli su svojim kuama i uz put bili najbolji propagatori o snazi jedinica NOVJ.
etniko komandovanje se pokazalo nedoraslo. U n j e m u je
bilo velikih meusobnih zaevica i nepovjerenja, autoritet starjeina bio je vrlo slab, a voenje operacija bezmalo laiko, iako
su imali napretek starog oficirskog kadra, iz bive jugoslovenske
vojske. Evo ta, na primjer, i sami piu u izvjetajima:
Komunisti su se uvek postavljali u centralni poloaj i mogli
uspeno da dejstvuju po u n u t r a n j i m pravcima i to su dobro
koristili, jer nai spoljnji poloaji bili su nepovezani tako da
su se komunisti mogli provui kuda su eleli. Nai podaci o
komunistima bili su uvek netani. Oni su uvek bili jai. 88
Delegat Vrhovne etnike komande kod 6. italijanskog korpusa,
D. Jevevi, osjeajui se bijedno pred Italijanima, pie svojoj
komandi:
Po trei put u kratkom roku mi smo osramotili nae zastave i nau vojnu slavu . . . veina trupa je kurvanjski pobjegla
sa bojnoga polja ispred neprijatelja brojno slabijeg . . . osramotili se pred Talijanima i Hrvatima za sva vremena. 8 "
Slabosti etnikog komandovanja slikovito prikazuje i pismo komandanta Drinskog etnikog korpusa:
Sto je ovako stanje krivi smo svi, jer se stalno laemo
izvjetajima o nekim nevjerovatnim borbama sa ogromnim
uspjesima i najkrvavijim gubicima crvenih. Po izvjetajima
komandanata crveni su svi po pet puta oivjeli. 90
Vrhovna etnika komanda je poslije prvog sudara kod Kalinovika
uvidjela da je bitka izgubljena i izdala je nareenje za povlaenje
na obalu Drine. U isto vrijeme izvrila je i reorganizaciju svojih
jedinica i stvorila letee brigade, jaine do 400 etnika, koje
bi bile pokretne, napadale iznenada i ne bi bile vezane za odreenu teritoriju. U isto vrijeme Draa Mihailovi je naredio da iz
Srbije dou tri etnike letee brigade." 1
87 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,
str. 59.
88 Izvjetaj etnike komande, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
134, f. 1, d. 28.
8 Pismo delegata Vrhovne komande etnika, Zbornik, t. IV, k n j . 12,
d. 299, str. 299.
Izvjetaj komandanta Drinskog etnikog odreda, A-VII, fond etnike
dokumentacije, k. 165, f. 4, d. 55.

Prelazak preko Drine kod Ustikoline

Kod Kalinovika, u selima Vlaholje, Krbljine i Sivolji, brigada se
odmorila tri dana. P r e d a h je doao u pravo vrijeme, j e r za posl j e d n j i h 50 dana brigada je prela vie od 800 km, najee
po vrlo nepogodnom planinskom terenu, esto po kii, snijegu i
mrazu, vodila skoro neprekidne borbe. Borci su se vrlo slabo
hranili i vrlo malo spavali. Brigada se tukla sa Nijemcima, Italijanima, ustaama i etnicima, koji su se mjesecima pripremali
ba za te borbe.
Za poslednja dva mjeseca brojno stanje brigade smanjeno je
na 1 496 boraca, od kojih je van stroja, uglavnom u bolnici, bilo
vie od 200.92 U isto v r i j e m e u brigadu je stupilo samo oko 50
novih boraca i to uglavnom zarobljenih ili prebjeglih etnika. Na
smanjenje brojnog stanja, osim gubitaka u borbi, uticalo je i
dezerterstvo i gubici od pjegavog tifusa. Veliki broj boraca koji
su popunili n j e n e jedinice u centralnoj Bosni napustio je brigadu.
Oko 30 boraca dobilo je pjegavi tifus, od kojih je 8 umrlo.
Stab brigade je uoio da se p o j a v l j u j u m a n j i problemi u
pogledu discipline, budnosti, odnosa prema imovini i si. i odmah
je dao uputstva 9 3 kako da se ojaa disciplina, podigne odgovornost
pojedinaca, pojaa budnost na prenoitu, za vrijeme k r e t a n j a kroz
proetniki raspoloene k r a j e v e i prema moguim napadima neprijatelja uopte, kako da se na asovima vojne nastave vie ukazuje na vezu i sadejstvo jedinica u toku borbe i pokreta. Upozorio
je i na to da prema zarobljenim etnicima treba postupati uvijek
pravilno, imajui u vidu da meu n j i m a ima mnogo zavedenih
i prisilno mobilisanih.
Borci su u borbama troili mnogo municije. S obzirom na to
da su predstojale borbe sa etnicima, u kojima se troi mnogo
vie municije nego to se zaplijeni, Vrhovni tab je upozorio sve
jedinice da tede municiju i uveo norme, odnosno odredio daljine
do kojih se moe otvarati vatra iz pojedinih oruja.
Predah od tri dana dobro je doao brigadi da sva ta pitanja
razmotri na partijskim sastancima, asovima vojne obuke, sastancima omladine i etnim konferencijama. Analizirani su marevi i
dranje boraca na maru i u borbama, razvijao se drutveni ivot
u etama, preduzimane su razne higijenske mere, itd. Brigada se
trudila da otkloni uoene nedostatke i da to spremnije poe u
susret novim zadacima.
Brigada je krenula rano 26. marta. Marovala je danju, j e r
neprijateljeva avijacija nije bila tako esto u vazduhu kao u
vrijeme borbi na Neretvi, mar-ruta je vodila preko relativno
poumljenog terena, a bilo je i bojazni da bi etnici mogli nou
postavljati zasjede. Brigada je marovala n a j p r i j e u dvije kolone,
do linije Srbotina Gradac. Odatle je nastavila mar prema Usti92
Pregled brojnog stanja 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 11,
d. 159, str. 305. .

kolini u jednoj koloni, j e r nije bilo vremena za obuhvate i presijecanje odstupnice etnicima, kako je to u zapovijesti bilo naglaeno. 94
Ispred 1. brigade bilo je oko 1 500 sandakih etnika i dijelovi Drinskog etnikog korpusa. etnici su osjetili da su partizanske jedinice zastale kod Kalinovika, pa su se ponadali da e
ih zaustaviti na pogodnim poloajima ispred Drine. Cak su izvrili
i izvjesna pregrupisavanja, radi eventualnog protivnapada u pravcu
Kalinovika. 95 Ali su, umjesto toga, ve poslije prvog sudara 26.
marta poeli da se veoma brzo povlae na nove poloaje. N a j p r i j e
je 6. bataljon koji je bio u prethodnici, potisnuo neprijatelja do
linije Slaenovii G. Kremin, onda se razvio 2. bataljon i potisnuo neprijatelja sa Kreminskog brda, zatim je 4. bataljon razbio
neprijatelja na njegovim slijedeim poloajima, na brdu Kota, i
orijentisao se prema Jabuci i Previli. Onda je 3. bataljon izbio
niz Kolunsku rijeku, obezbjeujui desno krilo brigade od Foe.
etnici su panino i u gomilama bjeali ka Ustikolini, jer se, kad
god su i gdje god su pokuali da organizuju odbranu tamo pojavljivala nova kolona 1. proleterske. Kasno poslije podne 28. m a r t a
brigada je izbila u Ustikolinu. No, to je ipak bilo suvie kasno.
Stab brigade je usporio nastupanje desnog krila, plaei se da ne
upadne u zasjedu. etnici su t a j zastoj iskoristili i uspjeli da se
prebace preko Drine. 96
Odmah poslije izbijanja u Ustikolinu, tab brigade je organizovao prelazak preko rijeke, izmeu 28. i 29. marta. U Ustikolini, pored eleznike pruge i na kosi pored Kolunske rijeke, postavljeni su mitraljezi, pukomitraljezi, minobacai i protivtenkovski topovi i iz n j i h su snanom vatrom tueni neprijateljski
poloaji na desnoj obali. Trebalo je da 1. bataljon, pod zatitom
te vatre, pree Drinu. Plivai-dobrovoljci 1. bataljona, meu kojima i politiki komesar bataljona Krsto Baji, preplivali su rijeku
i pokuali da prevezu skelu na lijevu obalu. 97 Doveli su je do
sredine rijeke, ali je metak pogodio icu na kojoj se kretala
koturaa koja se na tom mjestu i zaglavila. Skela je stala i tako
je propao pokuaj forsiranja Drine iz pokreta. 98 Moralo se pristupiti sistematskim pripremama za prelaz rijeke.

Stab 1. divizije, pod iju je komandu vraena 1. proleterska

brigada, procijenio je da su snage 1. brigade nedovoljne da orga4 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 128,
str. 227. i 132, str. 233.
os Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 413.
Nareenje Vrhovne komande etnika, A-VII, fond etnike dokumentacije, k. 2, f. 1, d. 34.
06 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 27,
str. 59.
07 Nareenje taba 1. proleterske brigade. Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 144,
str. 244.
98
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 48.
S. Buri, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 198.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 220.
M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 287.

nizuju prelazak rijeke i da se obezbeuju sa pravca od Jabuke,

Gorada i Foe pa je tamo hitno uputio 7. krajiku brigadu, da
bi se 1. proleterska mogla jae angaovati u prelasku rijeke. U
isto vrijeme naredio je 3. krajikoj brigadi, koja se nalazila u
rejonu Kalinovika, da odmah krene ka Ustikolini.
Desnu obalu Drine u rejonu predvienom za prelazak 1. proleterske brigade branili su etnici Drinskog korpusa i sandaki
etnici. Ukupno je na tom sektoru bilo oko 1 660 etnika. 09 Desno i
lijevo od n j i h nalazile su se ostale etnike snage, jaine oko 4 500
ljudi. etnika komanda je htjela da po svaku cijenu sprijei prelazak partizana preko Drine. Lino je Draa Mihailovi, vrhovni
etniki komandant, naredio da se odbrana organizuje na samoj
rijeci i po dubini i da se na t i m poloajima prui odsudna odbrana. 100 On je napisao u nareenju:
Nai poloaji su takvi da se lako mogu braniti protiv duplo
jaeg neprijatelja, a zatim je komandantima naredio: Zapamtite, na desnu obalu boljevici ne smeju prei dok je i jedan
va vojnik iv.101
Zbog znaaja odbrane na Drini i Pivi etnici su traili pomo od
Italijana, koji su takoe eleli da zaustave partizane na Drini. Italijani su kamionima tamo hitno prebacili svoje snage iz Pljevalja. 102
Bataljon Intra 3. alpskog puka divizije Taurinense, ojaan artiljerijom, stigao je 1. aprila i zauzeo poloaje na Krinom brdu,
6. aprila stigla je i glavnina tog puka u rejon Ifsar Kapak, 103
a 10. aprila te snage je ojaao bataljon Exille, koji je k r a j e m
marta prebaen iz Nove Varoi u Pljevlja. 104 Tako se preko Drine,
ispred 1. proleterske brigade, nalo vie od 2 000 Italijana, sa divizionom brdskih topova i velikim brojem minobacaa i mitraljeza.
etnici su iskopali duboke rovove du obale rijeke, a Italijani su,
sa bataljonom Intra i baterijom topova, posjeli Krino brdo i
rovove koje je jo 1915. godine iskopala crnogorska vojska da bi
sprijeila prelaz austrijske vojske preko Drine. Italijani su te
stare rovove podesili prema svom naoruanju i potrebama.
tab divizije sugerisao je tabu 1. proleterske brigade da dobro
izvidi obalu i tek tada izabere najpogodnije mjesto za prijelaz. 105
tab brigade je zaista detaljno ispitao cijelu obalu 106 i ostao pri
99 Izvjetaj taba Drinskog korpusa, A-VII, fond etnike dokumentacije,
k. 165, f. 4, d. 20.
too Nareenje D. Mihailovia, A-VII, fond etnike dokumentacije, k. 2,
f. 1, d. 38.
loi Nareenja D. Mihailovia, A-VII, fond etnike dokumentacije, k.
161, f. 3, d. 53. i k. 18, f. 6, d. 4. i 6.
i2 Izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, k n j . 11, d. 311,
str. 593.
is Izvjetaji 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 172,
str. 376. i 197, str. 419.
104 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 212,
str. 445.
los Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 11, d. 155,
str. 294. i 156, str. 296.

ranijoj zamisli da rijeku jedinice preu na pravcu Ustikolina

Cvilin. Drina je bila nadola od kia. Brza i plahovita nije se
mogla pregaziti. Nikakvih plovnih sredstava nije bilo. Ali oteena
skela kod Ustikoline davala je neke nade da e se moi popraviti.
Ukoliko bi se uspjeno izvrio prelazak preko rijeke kod tr. 844
mogao bi se organizovati pogodan ui mostobran. Zatim, uspjeh
kod Ustikoline pruio bi vee mogunosti za njegovo proirivanje
i bre izbijanje na pravac ajnie Ifsar Foa. Stab brigade tada
nije znao da je neprijatelj na desnoj obali Drine ba na tom pravcu
grupisao glavne snage.
Cijela brigada je angaovana u pripremama za prelazak Drine.
N a j p r i j e su pretresene sve kue, podrumi i tale ne bi li se nala
ma kakva skrivena sredstva za prevoenje preko rijeke. Za veliko
udo u tom selu na obali rijeke, za koju je vezan svakodnevni ivot
ljudi, nije naen nijedan amac. Stab 6. bataljona predloio je da
se naprave splavovi od balvana, greda i dasaka. Svi bataljoni su
se odmah dali na posao. Cjelokupnim radom rukovodio je pionirski
vod. Graa za splavove uzeta je sa krovova, tavana i podova naputenih kua. Uostalom, sve kue u Ustikolini bile su naputene. Za
spajanje greda korieni su stari ekseri, ice i klamfe. Radilo se
vrlo sporo jer je u itavoj brigadi bio samo jedan ovjek koji je
neto znao o splavovima. Bio je rodom ba iz sela Cvilina.
Neprijatelj je bio vrlo aktivan. Italijanska avijacija je otkrila
da partizani p r i p r e m a j u splavove. 107 Njihova artiljerija i minobacai
nou su tukli mjesta najvjerovatnijeg prelaza partizana preko rijeke.
etnici su preko dana u rovovima na obali imali samo predstrae i
osmatrae, a u prvi sumrak dolazile su iz Cvilina jae snage i
posjedale sve poloaje na samoj obali rijeke.
Vrhovni tab je pourivao prelaz preko Drine jo dok su se
jedinice prikupljale. Dao je uputstva o nainu prelaza preko rijeke
i insistirao da obje kolone, 1. divizija sjeverno od Foe, a 2. divizija
juno, u isto v r i j e m e preu Drinu, 108 kao i direktivu da razbiju
etnike jedinice na desnoj obali Drine, sjeverno i juno od Foe,
ostave potrebna obezbjeenja prema etnicima, a glavninom da se
okrenu prema Foi i likvidiraju italijanski garnizon u t o m gradu. 109
Foa, sa mostom na Drini, vana raskrsnica puteva, imala je veliki
znaaj za dalji prodor Glavne operativne grupe.
U duhu direktive Vrhovnog taba, tab 1. divizije naredio je 1.
proleterskoj brigadi da pree Drinu nou 7. aprila. Dva dana prije
toga tab brigade okupio je sve tabove bataljona i komandu protivtenkovske ete na sastanku u Odacima. Detaljno su razmotrene
sve mogunosti i data uputstva o radu jedinica, grupa i pojedinaca. 110 Naglaeno je da komandni kadar, sve do komandanta bata107 Izvjetaj 3. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj.
str. 602.
Izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj.
str. 412.
los Uputstvo Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d.
109 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV,
148, str. 282.

12, d. 294,
12, d.

193,

11, str. 22.

knj. 11, d.

ljona, bude naoruan i da u sluaju potrebe starjeine mogu da se

prihvate pukomitraljeza ili, ak, da budu d bombai.
Prvi pokuaj prelaska izvren je uvee 7. aprila. Na obali su
koncentrisana sva orua i automatska oruja, radi podrke. P r e noenje splavova do obale bilo je veoma teko i sporo. Napravila
se guva, posade su se izmijeale. Prva dva spiava otisnula su se
od obale i jedan se prevrnuo, a na drugom su etnici pobili cijelu
posadu. 111 Neprijatelj je tukao jakom vatrom iz rovova na obali.
Bilo je jasno da se Drina ne moe prei prije nego se likvidira
posada na samoj obali. Oko ponoi odustalo se od daljeg pokuaja
prelaza. 112
Stab brigade bio je vrlo nezadovoljan neuspjehom. Rano 8.
aprila ponovo je okupio komandni kadar. Kritika je bila lotra.
Sastanku je prisustvovao i komandant divizije Koa Popovi. Komandantima bataljona teko je pala kritika. 113 Dobro su analizirani
svi propusti napravljeni u prvom pokuaju. Donijeta je odluka da
novi prelazak pone odmah poslije pada mraka, da se prethodno
onemogui etnikim snagama dolazak iz Cvilina i posjedanje
rovova na obali, da se iz svakog bataljona odaberu dobrovoljci
koji e prvi prijei Drinu i omoguiti prebacivanje ostalih snaga.
Vrhovni tab je ponovo traio da se ubrza prijelaz preko Drine.
Juna grupa je prela rijeku 6. aprila i bila je usamljena. Postojala
je bojazan da neprijatelj koncentrie sve svoje snage na 2. diviziju,
da ije zbaci u Drinu, ili da, ako ocijeni da je slab, pobjegne iz
Foe, a trebalo ga je presresti i unititi. 114
Sve okolnosti su bile takve da je 1. proleterska morala te
noi prei Drinu. Na brzinu su odrani partijski sastanci, komande
eta su detaljno objasnile zadatak svakom pojedincu, oruje je
prokontrolisano i oprema pritegnuta. Sve je bilo spremno.
Prva tekoa pojavila se u izboru dobrovoljaca. Gotovo svi su
htjeli da to budu. Komandiri i komesari su smatrali da oni, kao
najiskusniji, treba da budu i prvi dobrovoljci. Komandant 3. bataljona, Moma Stanojlovi, na primjer, htio je po svaku cijenu da
bude dobrovoljac. Uz mnogo napora i ubjeivanja izabrano je 60
dobrovoljaca. Nije to bilo n a d m e t a n j e ili elja za slavom. To je
bio izraz svijesti i odgovornosti proletera iji je osnovni motiv
bila elja da se izvri teak zadatak.
Komandant brigade Danilo Leki i politiki komesar Mijalko
Todorovi odrali su sastanak sa dobrovoljcima. Nije bilo potrebe
da ih neko ubjeuje. Trebalo je obaviti poslednji dogovor, ponoviti
ko, ta, kako i kada treba da uradi. Na poloajima su postavljena
dva protivkolska topa, 15 mitraljeza, 7 tekih i 7 lakih minobacaa i 50 pukomitraljeza 1, 2. i 4. bataljona. 115 Borci su, uz velike
napore, u prvi sumrak donijeli 34 napravljena spiava na samu obalu.
111

na
'is
114
44, i 28,

S. Buri, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 198.

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 48.
Ka pod 111.
Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 23, str.
str. 49.

Tano u 19 asova otisnuli su se preko rijeke u jednoj sandolini Vojo Kadijevli, hrabri momak iz doline Neretve* i pukomitraljezac Ante Rategorac. Za njima, na prvom splavu, otisnula
se g r u p a koju je vodio Janko irovi, komandir voda 3. ete 1. bataljona a zatim i ostali. Drinu su prekrili splavovi. U isto vrijeme
zagrmjela je vatra iz svih orua na obali. Na desnu obalu Drine
na etnike i Italijane ispaljeno je u prvim minutima desetine
hiljada metaka, 60 mina i 10 topovskih granata. Jeala je dolina
Drine, a od vatre mitraljeza i pukomitraljeza osvetljavana je n j e n a
lijeva obala. 116
Prvi dobrovoljci unitili su etnike predstrae i stigli na obalu
prije etnika iz Cvilina i Joanice, koji su pokuali, trei preko
polja, da zauzmu poloaje na obali. Vatra sa lijeve obale to im
je onemoguavala. Tada su ve poeli da pristiu dobrovoljci sa
prvih splavova. Zapratale su bombe. etnici koji su krenuli ka
obali prilegli su. Tada su pristigle i druge grupe dobrovoljaca i
svi su krenuli u juri ka Cvilinu. etnici su bili zbunjeni i njihova
glavnina je poslije kratke ali otre borbe, n a t j e r a n a na povlaenje.
Poslije nepunog asa borbe zauzet je Cvilin. 117
Na desnu obalu Drine prebacila se bila grupa od svega 36
dobrovoljaca. Svi su bili potpuno mokri, j e r su splavovi pod teretom
tonuli, neki splavovi su se i rasturili pa su borci, hvatajui se za
balvane, preplivali rijeku. Neke je voda zanijela i vie od 200 m
nizvodno od mjesta prijelaza. Splavari, uglavnom borci iz Dalmacije, nijesu mogli vratiti splavove, j e r ih je voda odnijela daleko.
Bilo je nuno to prije osposobiti skelu. Grupa, ve ranije odreena
za opravku skele, brzo je zamijenila koturae i dovela skelu na
lijevu obalu. Vrijeme je radunato u sekundima. Za tren oka skelu
je popunila pripremljena grupa dobrovoljaca iz 1. i 2. bataljona.
Oko 30 boraca prebaeno je na desnu obalu. To je bilo znatno
pojaanje onima koji su ve preli rijeku splavovima. 118
i m je poeo prelazak Italijani su otvorili jaku vatru. Mine
i granate padale su neprekidno po lijevoj obali Drine. Iza Krinog
brda i na Kapku izgledalo je, od s j a j a eksplozija, kao da se zora
pribliava. J e d n a mina je pogodila skelu, i ponovo je onesposobila.
U Cvilinu se grupa proletera brzo sredila d postavila obezbjeenje uskog mostobrana. Uskoro su stigli komandanti 1. i 2. bataljona i sa grupom dobrovoljaca krenuli uz Krino brdo, raunajui
da tamo ima samo 150 do 200 Italijana. Lijevo i desno ostavljeni
su po jedno pukomitraljeko o d j e l j e n j e i bombai, radi obezbjeenja krila.
* V. Kadijevd je poginuo 24. maja na Zlatnom boru.
ne Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 48.
Lj. Pajovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 214.
i" Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 48,
str. 125.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 48.
B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 220234.
R. Mrdovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 210.
us Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 48.

Ka neprijatelj evim poloajima na Krinom brdu uputilo se oko

60 boraca. Grupa nije mogla ekati pojaanje, odnosno opravku
skele. 119 Preko Drine sandolinom je svakih 10 minuta prebacivan
po jedan borac, koji je trkom hitao tamo gde se ula borba, da
pomogne drugovima.
Oko pola noi proleteri su izbili pred italijanske rovove na
Krinom brdu. Doekani su snanom vatrom iz automatskog oruja
i bombama. Prvi juri Italijani su odbili. Drugi je bio organizovaniji, j e r je otkriven neprijateljev raspored. Italijani su istjerani
iz rovova na njihovom lijevom krilu, ali su ih protivnapadom
povratili. Proleteri su povlaei se, ugrabili samo dva sanduka
bombi.
Protivnapad Italijana bio je snaan. Sa ivice rovova bacali
su bombe daleko niz brdo i primorali proletere da se povuku.
U tom kritinom t r e n u t k u n j i h je, s lijevog boka, napala brigada
sandakih etnika. etnici su vidjeli da je proletera malo, da je
vatra sve slabija i da su Italijani u protivnapadu uspjeli da ih
zaustave i vrate, pa su raunali, da je doao as da bace proletere
u Drinu. Poli su na juri. Pukomitraljesko odjeljenje, koje je
bilo postavljeno da titi lijevi bok, nije moglo da zaustavi toliku
masu etnika. Onda je komandant 1. bataljona, Savo Buri, okupio
grupu boraca, i sa n j i m a doekao etnike. Pratale su samo bombe,
one iz dva zaplijenjena italijanska sanduka. Zahvaljujui tim bombama, koje su bacane netedimice, i naravno, odlunosti komandanta Buria i 13 boraca oko njega, etnici su natjerani na
povlaenje. 120
Grupa boraca ponovo je napala na Krino brdo. Drugog izlaza
i nije bilo. Pozadi je bila Drina, a naprijed zavjesa od vatre i elika.
Na Krinom brdu bilo je nekoliko puta vie neprijateljskih
snaga nego to je oekivano. Sandolinom i nekim splavovima prebaeno je jo oko 30 boraca 1. i 2. bataljona. Oko 3 asa sakupilo
se bilo blizu 100 boraca na desnoj obali Drine. Italijani su u izvjetaju javili da se prebacilo 1 500 partizana. 121 Komandant 1. i
2. bataljona procijenili su da je neprijateljeve rovove mogue zauzeti, ali samo napadom s lea. To je bilo teko izvoljivo. Trebalo
se provui preko nekih jaruga, desno ispod samih rovova. Javio
se dobrovoljac Milija Raovi, komandir voda 2. ete 2. bataljona.
Sa odjeljenjem bombaa uspio je da izbije u pozadinu neprijatelja.
Prema ugovorenom znaku, kad je o d j e l j e n j e izbilo u pozadinu,
izvren je juri i Italijani su savladani. Krino brdo je zauzeto u
4 asa. Poginuli su Milija Raovi, Spasoje Dragovi, politiki
komesar 2. ete 1. bataljona koji su proglaeni za narodne heroje
i jo 7 proletera iz 1. i 2. bataljona. Rovovi su bili prekriveni poginulim neprijateljskim vojnicima, meu kojima je bio i komandant
italijanskog bataljona Intra.
" Isto.
120
S. Buri, lanak naveden pod br. 111.

U 5 asova opravljena je skela. Jedinice su se ubrzano prebacivale. Najprije 3, a zatim 4. i 6. bataljon. Italijani su sve m a n j e
i sve nepreciznije gaali mjesto prelaza. Pozabavili su se vlastitom odbranom. Do podne je prebaena itava 1. brigada. 122
Zauzimanjem Krinog brda obezbijeen je prelaz preko rijeke,
ali ne i siguran mostobran. Dijelovi 1. proleterske nastavili su
da gone neprijatelja prema Kapku. Neprijatelj je na Kapku bio
brojniji i jae utvren nego na Krinom brdu. Tu su bili poloaji
artiljerije i minobacaa, a ojaali su ih i dijelovi razbijenog bataljona sa Krinog brda. U toku dana i noi 9. i 10. aprila bataljoni
1. proleterske brigade etiri puta su bez uspjeha napadali na Kapak.
Svaki put su zauzimali prve rovove a zatim ih morali napustiti.
Neprijatelj se uporno branio. Komanda 6. italijanskog armijskog
korpusa izvjetavala je da je u toku 9. aprila odbijeno nekoliko
uzastopnih juria partizana. 123
Poslije pada mraka stigla je i 3. krajika brigada. Meutim,
ona nije mogla pomoi 1. brigadi, jer je ve bila dobila zadatak
da uhvati vezu sa 2. divizijom, koja je dan prije 1. brigade prela
Drinu i mogla biti ugroena. 121 Prva proleterska, uporna da izvri
zadatak do kraja, jo jednom je svim svojim snagama, i sa svih
strana, peti put po redu, izvrila juri na Kapak, na k. 1203. Trei
bataljon se probio na desnom krilu neprijatelja i napao ga s lea.
U 4 asa 10. aprila Kapak je bio u rukama upornih proletera.
Neprijatelj je ostavio mnogo mrtvih i ranjenih i veliku koliinu
opreme. Komandant bataljona Fenestelle, koji je branio Kapak,
bio se izgubio u umi i javio se svojoj komandi kroz 4 dana. 125
Zauzimanje Kapka obezbijedilo je nesmetani prelazak preko
Drine. Rovovi na Kapku odmah su pretvoreni u jake poloaje za
odbranu mostobrana. Poloaji na Kapku su u isto vrijeme mogli
da poslue i kao osnova za dalje uspjehe. 126
Odmah poslije zauzimanja Kapka komandant 1. divizije izvijestio je Vrhovni tab:
Samo k r a j n j e zalaganje i veliko junatvo dobrovoljake
grupe i boraca 1. i 2. bataljona moglo je reiti ovaj teak
zadatak. Predlaemo da se rad ovih jedinica istakne. 127
Brigada je vodila borbu 30 asova bez prekida, bez odmora i
bez hrane, zasipana susnjeicom i neprijateljskom vatrom.
122 Isto kao pod br. 112.
123 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 212,
str. 445.
124 Obavjetenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12,
d. 49, str. 128.
125 Izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. III, knj. 5, d. 145,
str. 312.
126 Izvjetaj taba brigade, kao pod 112.
Izvjetaj taba 1. divizije, kao pod 117-1,
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 413418.
J. Vukoti, VIG br. 6/1956.
R. Zogovi, Tri godine 1. proleterske divizije, str. 96.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 239247.

Poslije izbijanja jedinica 1. brigade na Kapak, sasluanja zarobljenika i izvianja, tab 1. divizije utvrdio je da su glavne
neprijateljske snage na vododjelnici Golom vrhu, Raskru,
Hunki, Ifsaru i dalje prema ajniu, a ne prema Foi, kako se
pretpostavljalo u Vrhovnom tabu. 128 Zbog toga je tab 1. divizije
predloio Vrhovnom tabu da se 3. krajika brigada angauje
prema Ifsaru, a da se preko Drine prebaci i 7. krajika brigada.
Bilo je jasno da sama 1. proleterska brigada, zamorena i prorijeena i sa nedovoljno municije, j e r ju je utroila u ogromnim
koliinama, ne moe sama likvidirati jake neprijateljske snage
ispred sebe. Stab divizije naredio je da se i. proleterska zaustavi
na dostignutoj liniji i predahne do dobijanja saglasnosti za angaovanje i drugih jedinica. 129
Vrhovni komandant je usvojio predlog taba 1. divizije i
dozvolio da 1. divizija glavne snage usmjeri prema ajniu. 130
Mada je tab 1. divizije 11. aprila u 7,30 naredio 1. proleterskoj brigadi da predahne na dostignutoj liniji, kad je dobio saglasnost Vrhovnog taba za nastupanje divizije prema ajniu, promijenio je odluku i u 12,30 naredio 1. proleterskoj i 3. krajikoj
brigadi da razbiju neprijatelja na Golom vrhu i Raskru. Stab
1. divizije morao je tako postupiti, bez obzira na umor 1. proleterske, jer bi oklijevanje koristilo neprijatelju za sreivanje i
uspostavljanje naruenog sistema odbrane.
Stab 1. brigade procijenio je da su za napad na Goli v r h
dovoljna tri bataljona i odredio je 4, 6. i 3. bataljon, a 1. i 2.
bataljon je zadrao kao rezervu u selu Crnetie, jer su oni bili
i najumorniji. Sa sjevera je Goli v r h obuhvatio 3. bataljon, sa
juga 4. i 6. bataljon napali su pravcem Kapak Goli vrh. Trea
krajika brigada imala je zadatak da udari u lijevi bok neprijatelja,
pravac Han-Soho, i presijee mu odstupnicu prema ajniu. 131
Sedma krajika brigada, koja se tada prebacivala preko Drine,
bila je u rezervi divizije.
Na poloajima na Golom vrhu, Hunki i Raskru bila je
glavnina 3. alpskog puka. Njoj su se pridruili i dijelovali bataljoni Intra i Fenestelle koji su razbijeni na Krinom brdu
i Kapku. Italijani su se branili velikim brojem mitraljeza, minobacaa, artiljerijom i ofanzivnim bombama, kojima je eksplozija
mnogo jaa nego ubojitost, a stvaraju i veliki odblesak. Zato je
i izgledalo kao da je cio Goli v r h u plamenu.
Napad je poeo u 21 as 11. aprila, Sesti i 4. bataljon poeli
su napad u odreeno vrijeme. Meutim, 3. bataljon je zakasnio,
zbog neprecizno ugovorenog znaka za poetak napada. Italijani
su koncentrisali svu vatru na 4. i 6. bataljon, jer ni 2. bataljon
3. krajike brigade nije uspio da presijee Italijanima pravac
i2 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 54,
str. 138.
12
Isto.
130 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 52, str. 76.

Han-Soha Hunka. Trei bataljon je, ipak, ubrzo stigao i poeo

napad. Puna 3 asa vodila se estoka borba. Bataljoni su uspjeli
da zauzmu prve rovove, ali su iz n j i h protivnapadom izbaeni.
tab brigade naredio je bataljonima da se povuku do prvih zaklona, na daljini od 50150 m od rovova i da budu spremni za
ponovni napad im ponu dejstva 3. krajike brigade. 132
Rano u j u t r o 12. aprila 2. bataljon 3. krajike presjekao je
neprijateljske snage na sektoru Raskre Hunka. Tada je i neprijatelj ubacio svoju rezervu, dijelove 4. alpskog puka i bataljon
Exille. Ona je napala 2. bataljon 3. brigade s lea, zbacila ga
i tako otvorila prolaz snagama sa Golog vrha, ali samo da se
povuku. Bataljoni 1. brigade odmah su preli u napad, im je
3. krajika brigada zametnula borbu. Dvije ete 3. bataljona hitno
su napravile dubok obuhvat neprijateljskog desnog krila i izbile
u rejon Raskra. etvrti i 6. bataljon i dio 3. bataljona izvrili
su snaan pritisak na svom pravcu napada. Neprijatelj koji se
ve spremao za povlaenje, bio je iznenaen pojavom dijelova
partizanskih snaga u rejonu Raskra. Zahvatila ga je panika od
straha da e biti odsjeeni i zarobljeni, pa je nastalo b j e a n j e
Italijana bez ikakvog reda. Svako se spasavao kako je umio i
mogao. Italijani su ostavili svu opremu, naoruanje i komoru. Na
Golom v r h u i Ifsaru stravina slika razbijene vojske. Mrtvi i
ranjeni su leali na putu i oko njega, ubijeni konji, ivi sa tovarom
ili bez njega, topovi zaglavljeni u blatu, baene puke, pukomitraljezi i mitraljezi, svuda rasuti sanduci, oprema i drugo. Jedna
radio-stanica davala je znake da radi i time dopunjavala sliku
totalnog poraza neprijatelja.
esti bataljon ostavljen je da sakupi ogromni materijal, a
3. i 4. bataljon nastavili su gonjenje neprijatelja, sve do Ifsara,
gdje su se zaustavili. Bilo je rizino tako malim snagama nastupati dalje, sve dok se ne ispolji dejstvo 3. krajike brigade, koja
je zastala poslije povlaenja sa Raskra, a i bataljon Exille je
organizovanom zatitnicom, uz podrku artiljerije, preprijeio put
goniocima. 133 Kada je uspostavljena veza izmeu dvije brigade,
obje su nastavile gonjenje. Ali se neprijatelj ve povlaio i iz
Cajnia prema Pljevljima. Pri povlaenju iz grada zapalio je magacine i objekte pogodne za odbranu. 134 Na bojnom polju ostavio
je preko 150 mrtvih i ranjenih, 1 3 5 7 brdskih topova, 2 teka minobacaa, 8 radio-stanica, 27 000 metaka, 1 700 ebadi, oko 30 mula
i mnotvo drugog materijala i opreme. 13 "
132 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707,
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 7.
133 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. III,
str. 312.
134 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. III,
str. 314.
135 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV,
str. 466.

f. 1, d. 48.
knj.

5,

d.

145,

knj.

5,

d.

146,

12, d.

224,

knj.

Bataljoni su nastavili gonjenje i u selu Miljeno presjekli

cestu Gorade Cajnie. Tu su doznali da je neprijatelj napustio
aj nie i da je u grad ula 3. krajika brigada. tab 1. brigade
uputio je ka ajniu 2. i 3. bataljon. Drugi bataljon je ostao u
gradu kao posadna jedinica. U a j n i u je zaplijenjeno 8 000 kg
brana, 5 000 kg makarona, 1 800 litara ulja, 3 vagona soli i druge
namirnice. To je bio plijen kakav se samo mogao poeljeti, naroito za izgladnjele u bolnicama. 137
Razbijanjem neprijatelja na Golom vrhu, Raskru i Ifsaru i
osloboenjem ajnia zavrena je borba za prelazak Drine. Prva
proleterska brigada izvrila je jedan od najteih zadataka koje je
do tada imala. U tim borbama poginulo je 29 njenih boraca, 79
je ranjeno. Preko Drine brigada je prela za relativno kratko
vrijeme, koristei dosta primitivna priruna sredstva, i to na odsjeku koji je branilo preko 5 000 neprijateljskih vojnika (etiri
puta vie nego to je 1. brigada imala boraca), sa 8 topova, 12
tekih minobacaa, 16 mitraljeza, mnogo pukomitraljeza i izobiljem municije. Osim toga, neprijatelj je imao dobro ureene
poloaje za odbranu na izvanredno pogodnom zemljitu, na samoj
rijeci i po dubini.
Vrhovni komandant je, u dnevnoj zapovijesti od aprila, izrazio
priznanje i zahvalnost 1. proleterskoj brigadi sa njenim komandantom Danilom Lekiem na elu:
U ime Vrhovnog taba izraavam priznanje i zahvalnost
borcima, komandirima i politikim komesarima 1. proleterske
brigade za sjajno izvrene zadae, za hrabrost i vrstinu u
bojevima kod Glavatieva, Kalinovika, prilikom prebacivanja
preko rijeke Drine i u borbi sa Italijanima na sektoru Drina
ajnie. U tim borbama vi ste pokazali takav heroizam,
junatvo kojim se ponosi sva naa vojska. 138
Slobodna Jugoslavija je obavijestila svijet o herojskom podvigu
1. proleterske brigade pri prelasku Drine.

Odmor u Sandaku i borbe kod Gorada

Poslije prelaska Drine 1. proleterska divizija orijentisana je na
obezbjeenje prema Goradu i Pljevljima, a i da se malo odmori.
To je prvi pravi predah poslije dva i po mjeseca od polaska iz
centralne Bosne. Prva brigada bila je na poloajima Gorade Cajnie, 3. sandake u rejonu Maoa, 3. krajika na teritoriji Boljanii Brvenica, a 7. krajika je upuena u sastav 2. divizije. 139
Brigada je rasporedila 6, 1. i 2. bataljon, sa jednim topom, u
luku od Paljike, preko Potkozare do Trebekog brda, obezbjeujui osloboenu teritoriju od Gorada. Trei bataljon bio je u
137
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 69,
str. 162.
138 Dnevna zapovijest Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 1,
str. 254.

Metaljci i Kova-planini radi obezbjeenja od Pljevalja i za vezu

sa 3. i 7. brigadom, 4. bataljon imao je ulogu slobodne jedinice
i njegove su patrole krstarile po selima, unitavale otkrivene etnike grupice i pojedince i prihvatale sa terena nove borce.
Predah je iskorien za intenzivan vojno-struni i politiki rad.
Popunjena su mjesta poginulih rukovodilaca i jedinice su organizaciono sreene. Brigada je prvi put dobila radio-stanicu i osnovano
je odjeljenje za vezu. Time su stvoreni uslovi za bolje sadejstvo
jedinica u borbi.
Poetak proljea i vie vedrih dana poveavalo je i opasnost
od napada iz vazduha. Stab brigade ponovo je upozorio sve jedinice da organizuju i uvjebavaju odjeljenja za borbu protiv neprijateljskih aviona i da se na maru i logorovanju obavezno organizuje protivavionska odbrana. S obzirom na to da je poginulo
nekoliko izvrsnih pukomitraljezaca, trebalo je osposobiti druge da
ih zamijene. Nareeno je da se svi borci u bataljonima osposobe
za rukovanje automatskim orujem . . .
Svaki borac u jedinici mora znati da r u k u j e svakim oruem koje jedinica ima.
Stab brigade je jo jednom ukazao bataljonima kako treba shvatati nareenja.
Nareenja se ne smiju samo formalno itati pogledati.
Ona se m o r a j u prouavati, studirati, ulaui sve snage ne
samo na njihovom izvravanju ve i na njihovom produbl j a v a n j u i daljem razvijanju. Nareenja su sr, sadrina odreenog zadatka. Unositi sebe u nareenje, to je sastavni dio
nae borbe. Nareenje prenositi potinjenima sa potpunom
savjesnou dugom znalaki, cijeniti gdje treba inicijativa inicijativa u nainu izvrenja nareenja, ali ne i u
promjeni nareenja. 1 4 0
Stab brigade takoe je upozoravao jedinice i na veu budnost.
Iz dokumentacije se vidi da je neprijatelj imao mnogo puta vie
podataka o brigadi nego ona o n j e m u . Italijani su, na p r i m j e r ,
doznali 5. aprila da se gradi oko 100 splavova kod Ustikoline za
prelazak Drine. 141 Brigada je imala slabu obavjetajnu slubu. Ona
nita nije znala o koncentraciji Italijana na desnoj obali Drine, kod
Kalinovika je iznenaena, a Tarin je napala ne znajui da je
neprijatelj tu doveo velike snage. Stab divizije ukazao je brigadi
na potrebu razvijanja obavjetajne slube. On je izriito naredio
tabu brigade da ljude odreene za tu slubu ne angauje ni na
kakvim drugim poslovima i da im se pomogne u radu. 142
Politiki rad je bio intenzivan. Dezerterstvo veeg broja Prnjavoraca svakako je bio ukor politikom radu uopte. Sa primljenih pedesetak etnika trebalo je ozbiljno politiki raditi.
140 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 4, d. 4.
"i Izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 193,
str. 412.
Izvjetaj 3. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 294,
str. 294.

Stanovnitvo sa teritorije na kojoj se brigada nalazila nekada

je bilo za partizane, ali se mnogo izmijenilo. Vladao je strah od
etnika. Gotovo je neshvatljivo kako su etnici uspjeli da ubijede
narod da partizani prave zvjerstva i da ga toliko zaplae. Teko
je bilo ponovo pridobiti narod. I poziv mladiima da stupaju u
partizane nije dao eljene rezultate. Tih dana brigada je bila spala
na svega 1 135 boraca u jedinicama i 330 u rashodu. 143 * Postavljalo
se ozbiljno pitanje popune jedinica sa tog terena i priprema za
nove napore i prodor u Srbiju.
tab brigade nastojao je da odmor i ishrana boraca budu to
b o l j i . . . U principu, svaki predah tabovi bataljona i komande
jedinice m o r a j u koristiti za aktivni vojno-politiki rad dajui ljudstvu mogunost odmora i dobre ishrane. 145
Brigada se odmarala nedelju dana. Onda je tab 1. divizije
traio od Vrhovnog taba dozvolu za napad na Gorade, da bi
jedinice zaplijenile municiju 7,9 mm, koja je silno utroena u
bici na Drini. Vrhovni tab to n i j e odobrio. 148 Prije prelaza Drine
brigadi je bilo izriito nareeno: Treba dobro paziti, da tim ili
drugim povodom ne doe do sukoba sa djelovima njemake vojske.147 Vrhovni tab je, vjerovatno, imao u vidu druge, ofanzivne
planove prema istoku.
Poetkom aprila u Gorade je stigao 2. bataljon 369. puka
369. legionarske divizije, zvane Vraja divizija.* Neprijatelj je

* Prezdravljeni borci u mnogo sluajeva nijesu se vraali u brigadu,

nego su ih druge jedinice rado primale za komandire ili politike komesare. 144
* 369. legionarska divizija, nazvana Vraja, osnovana je krajem 1942.
godine u Delershajmu kod Bea. Prije toga, sredinom 1941. bio je osnovan
369. puk koji je uestvovao u borbama na Istonom frontu, gdje je potuen.
U sastavu divizije bili su 369. i 370. pjeadijski puk i 369. artiljerijski puk.
U poetku, divizija je imala oko 12 hiljada vojnika. Sav starjeinski kadar,
poev od komandira eta, a negdje i komandira vodova sainjavali su Nijemci,
koji su zavrili odgovarajue vojne kole. Vojnici su bilii dobrovoljci iz NDH.
Svi su zavrili estomjesenu vojnu obuku u njemakim kasarnama. Divizija
je nekoliko puta popunjavana tako da je kroz n j u prolo vie od 20 000 vojnika. Divizija je bila opremljena i naoruana kao isto njemaka jedinica.
Dijelovi 369. legionarske divizije prvi put su se sukobili sa jedinicama
1. proleterske brigade aprila 1943. kod Gorada. Vojnici te divizije bili su
dobro uvjebani i hvalili su se da e unititi komuniste. U prvom sudaru
pretrpjeli su velike gubitke. Na Balinovcu i Miljevini kroz poloaje te divizije
1. proleterska je probila obru na Zelengori. Poslije toga 1. brigada vodila je
vie borbi protiv te divizije u istonoj Bosni, kod Travnika, Jajca i Prozora i u zavrnim operacijama od Rueva do Zagreba. Divizija je kapitulirala
na granici Austrije 12. maja. Tada je imala 160 oficira i 2 856 vojnika. 14 "*
143
Brojno stanje 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 159,
str. 344.
144 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 26.
145
Isto kao pod 140.
146 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 13, f. 8, d. 53.
i" Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 710, f. 5, d. 16.
i47a iz knjige Hrvatske jedinice u njemakoj sili, pukovnika Srama,
izdato u Njemakoj, prevod u Vojnoistarijskom institutu neobjavljen.
A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 18/1, f. 4a, d. 51. i film
NAV-N-T 895/564 6583.

doveo u Gorade oko 2 500 vojnika, 7 topova i 2 tenka. Nijemcima

je dobrodola molba naelnika italijanskog generaltaba da pomognu Italijanima u deblokaciji Foe i za sadejstvo veih razmjera
protiv partizana. 148 Obavjetajna sluba brigade nije bila u stanju
da protumai cilj koncentracije neprijateljskih snaga u Goradu.
Jake neprijateljske snage u Goradu nijesu mirovale. Rano,
20. aprila jedna ojaana eta 369. divizije, uz podrku artiljerije,
pokuala je da se probije cestom prema Potkozari. Prvi bataljon
ju je doekao na bliskom odstojanju i primorao je da se vrati
natrag.
Slijedeeg dana neprijatelj je, takoe u zoru, krenuo sa dvije
kolone prema Gradini. Vraen je poslije dvoasovne borbe. U zoru
22. aprila neprijatelj je iz Gorada doao u Zupie, odnosno na
kose iznad sela. Doekao ih je 2. bataljon na k. 450 i odbacio u
selo, gdje se nastavila otra borba. Legionari su se branili iz kua
i vonjaka, ali nijesu izdrali juri bataljona. U selu su ostala
32 ubijena vojnika. Zaplijenjen je jedan laki baca sa 75 mina,
jedan arac, 12 000 metaka, 30 mina za teki baca i mnogo
razne opreme. Bataljon je imao samo jednog ranjenog borca. 149
Nekoliko dana neprijatelj je mirovao. Onda je iznenada, 26.
aprila pred zoru, napao desno krilo brigade, 6. bataljon, na Trebekom brdu. Iznenadio je obezbjeenje 6. bataljona, ubio pukomitraljesca, a onda energino napao glavninu bataljona. Bataljon
se naao u nezavidnom poloaju ali je prihvatio borbu. im je
1. bataljon uo da 6. bataljon vodi borbu, samoinicijativno se uputio
u pravcu neprijatelja, udario mu u bok i, zajedno sa 6. bataljonom,
natjerao ga na povlaenje. Neprijatelj je ostavio 21 mrtvog, meu
kojima je bio i jedan oficir. 150
Neprijatelj je svakodnevno, ak i nou, gaao iz topova poloaje bataljona 1. brigade oko Gorada. Jednog dana granata je
pogodila k u h i n j u 1. bataljona. Oteena su 4 kazana, ali nijedan
borac nije ranjen. Ruak je zakasnio. Bilo je mnogo ala na raun
kazana. To se desilo na pravoslavni Uskrs. Kuvarima je prebacivano da ih je bog kaznio to nijesu pripremili bolji ruak.
Vijest o kazanima brzo se irila. Slino je bilo kada je poetkom m a r t a avionska bomba unitila kazane 3. bataljona, pa su borci,
poslije usiljenog mara, ostali bez ruka. Bez kazana su jednom
prilikom ostali i borci 4. bataljona, ali na kratko. Silno su se, kau,
obradovali kada su u protivnapadu, a bilo je to kod Prozora, pronali kazane, koje su im prethodnog dana ustae zaplijenile.

Sala i smijeh bili su sastavni dio ivota u brigadi.

148 Obavjetenje naelnika italijanskog Generaltaba, Zbornik, t. IV,

knj. 12, d. 220, str. 456.
i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 50. i
Zbornik, t. IV, knj. 12, d. 148, str. 322.

Razbijanje etnika u Sandaku

K r a j e m aprila 1. proletersku brigadu na poloajima kod Gorada
smijenila je 6. istonobosanska brigada. Prva je krenula na istok,
po ranije utvrenom planu, pravcem ajnie Kova-planina
J a b u k a Sahovii Ravna Rijeka. Znali su borci brigade da
dugi mar opet donosi neko izbijanje na elo kolone. Jedino su
alili to na maru m o r a j u proslaviti 1. maj, za koji su se spremali
i omladini u selima obeavali priredbu, sa nadom da je to poslednji
m a j koji e slavati u ratu. Proslave su ipak odrane, ali na maru,
za vrijeme kratkih odmora. Otpjevana je Internacionala uz nekoliko recitacija i tako upuen pozdrav 1. m a j u i svim antifaistikim borcima.
Mar-ruta brigade vodila je sjeverno od Pljevalja. Obavjetajna
sluba je opet podbacila. Pretpostavljalo se da e Italijani pobjei
iz Pljevalja. Trebalo im je presjei odstupnicu ka Prijepolju. 1 5 1
Meutim, Italijni su iz Pljevalja primijetili kolonu brigade, gaali
je iz artiljerije i obustavili k r e t a n j e svojih m a n j i h jedinica cestom
Pljevlja Prijepolje, da ne bi upale u zasjedu. Zbog toga je zasjeda brigade uzalud ekala kod Mihajlovice.
Brigada se do zore prebacila preko ceste Pljevlja Prijepolje
kod Jabuke i nastavila mar u dvije kolone. Do 18 asova kolona
1, 4. i 6. bataljona izbila je u Mataruge, a kolona 2. i 3. bataljona
na Kamenu Goru. tab divizije je, u nareenju za pokret, upozorio
brigadu da razbije etnike na svom pravcu ali da bude oprezna,
jer se etnici lako razbijaju ali i brzo p r i k u p l j a j u poslije toga,
pogotovo na svom terenu, gdje poznaju sve puteve i prolaze.
Brigada je urila da izbije u Ravnu Rijeku, gdje je bio k r a j n j i
cilj tog mara. tab brigade je bio izdao zapovijest da se mar
nastavi u tri kolone, radi breg nastupanja, a i da bi brigada razbila etnike grupe na to irem prostoru. 152 Meutim, u toku noi
seljaci su obavijestili tab brigade da su etnici potisli 3. sandaku
brigadu sa Kovrena i da nadiru prema Biskovu. Da bi pomogao
3. sandakoj brigadi tab brigade je odmah promijenio plan. Prva
proleterska se praktino bila nala na boku i u pozadini etnika.
Iako ve umorna od prethodnog mara brigada je odmah krenula
u napad. Drugi i 3. bataljon su nastupali preko Crnog vrha, Graba,
Kieva, Lise (trg. 1509) i Grnareva ka Sahoviima, da bi presjekli odstupnicu etnicima ka Bijelom Polju. Prvi, 4. i 6. bataljon
nastupali su pravcem KoziceKovren da bi to prije izbili na
Sljeme i sa lea napali etnike.
U toku mara brigada je dobila obavjetenje od taba 3. sandake brigade o napadu etnika. tab sandake brigade je traio
da 1. proleterska napada ba pravcima kojima je nastupala. Poslije
151 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 12, d.
145, str. 320. i 153, str. 329.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 12, d.
149, str. 324.

3 asa mara kolone 1. brigade ugledale su kolonu od oko 1 200

etnika, koja se dosta komotno kretala kosama Biovog groba, Gradine, Cerina i Majdanice. etnici nijesu oekivali partizane sa sjevera i kad su ugledali kolonu koja otuda nastupa smatrali su da
su to Italijani, njihovi saveznici. ak su poslali jednu desetinu da
uspostavi vezu. To je omoguilo 1. brigadi da dobije u vremenu i
da njene jedinice dou na domet efikasne vatre. Bataljoni su se
tada vrlo brzo rasporedili i otvorili snanu vatru po etnicima. Potpuno iznenaeni etnici su panino bjeali. Bataljoni su ih sustopice
gonili. Glavnina etnika se zaustavila na padinama planine Kovrena,
ali poto su jo bili oamueni od udarca na prvim poloajima nijesu
smjeli ni na tim poloajima, veoma pogodnim za odbranu, da saek a j u partizane. Trea brigada brzo je napala i razbila tu grupu
etnika. U toj borbi ubijeno je 18 etnika i 50 zarobljeno. 153 Lijeva
kolona je takoe brzo razbila etnike na svom pravcu nastupanja.
Ta kolona je naila i na oko 200 pripadnika muslimanske milicije.
Predstavnici milicije ponudili su predaju. Upueni su 3. sandakoj
brigadi, da se njoj predaju. 154
Desna kolona je nastavila da goni etnike koji vie nijesu p r u ali otpor. Tek kad je izbila u selo Babajie, etnici su otvorili
jaku vatru sa poloaja na Borovoj glavi i Kosovu (k. 1151). Tukli
su iz vie automatskih orua i jednog tekog minobacaa. P r e m a
vatri se moglo zakljuiti da to nijesu oni etnici koji su prije podne
razbijeni. To su bile druge etnike snage, meu kojima i elitna
eta Gorskog taba. Prvi i 6. bataljon razvili su se za borbu i vrlo
brzo razbili i tu grupu etnika. Bataljoni su nastavili gonjenje i
gotovo treim korakom uli u Sahovie. Lijeva kolona je sporije
napredovala, zbog ispresijecanog zemljita, ali je i ona u toku noi
izbila u Sahovie (danas Tomaevo). 155
Trea sandaka brigada ponovo je izvijestila da se etnici koncetriu u rejonu Barica. Prva proleterska je opet promijenila nam j e r a v a m pravac k r e t a n j a i pourila da sadejstvuje 3. sandakoj
brigadi. etnici su na vrijeme primijetili da im se brigada opet
p o j a v l j u j e s lea, i brzo su se izgubili, pa su brigade udarile u
prazno.
Bjeei ispred dvije proleterske brigade etnici su se najzad
zadrali na poloajima Gradac Burenj Cer Zari Pale. Mislili su da e se zadrati na tim poloajima. U kratkom, ali estokom sudaru primorani su na povlaenje i sa njih. Pred zoru 7. m a j a
brigada je izbila na predvienu liniju u blizini Bijelog Polja:
Oklade Cerovo Pale Zari Cer Lepenac Proenje.
Mar 1. proleterske sa poloaja prema Goradu do blizu Bijelog Polja, dug oko 180 km t r a j a o je 7 dana. Obilazei Pljevlja sa
sjevera, brigada je morala ii i besputicama. Ipak, je to donijelo
158 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 13, d.
37, str. 99.
Z. Vidovi, Trea sandaka brigada, str. 218.

uspjeh. Pojavila se u pravom t r e n u t k u i, u sadejstvu sa 3. sandakom brigadom, veoma lako razbila jaku grupaciju od oko 2 300
etnika Drinskog i Romanijskog korpusa, Bjelopoljske i Cajnike
brigade, dva jurina bataljona iz Vaojevia i Golijanske brigade
iz Srbije. 156 Poslije prvog sudara sa etnicima to vie nije bio mar
nego j u r e n j e etnika i t r a n j e sve do ahovia. Mar je bio toliko
naporan da je na p u t u uginulo 18 konja iz brigadne i bataljonskih
komora.
U tim borbama ubijeno je oko 40 etnika, zarobljeno je vie
od 120. Brigada je izgubila jednog borca a jedan je lake ranjen.
Zarobljeni etnici su veinom bili prisilno mobilisani. Predati su 3.
sandakoj brigadi. Takoe su joj predati i zarobljeni muslimanski
milicionari. Trea sandaka brigada se, uz pomo 1. proleterske,
pojavila kao oslobodilac teritorije sa koje potie. To joj je silno
podiglo ugled i stvorilo povljne uslove za uspjean politiki rad.

Unitenje italijanske kolone

na cesti Prijepolje Bijelo Polje
Kod Bijelog Polja brigada je ugledala Lim. To je izazvalo mnoge
asocijacije. Srbijanci su gledali preko Lima i samo ekali nareen j e da ga u skoku savladaju i priblie se svojoj Srbiji. Slino je
bilo i sa Crnogorcima. Naroito je 3. eta 1. bataljona sa velikim
uzbuenjem oekivala da doe u svoj kraj, u etniku tvravu u
Crnoj Gori, u Vaojevie, da svojim dolaskom potpuno demantuje
etniku propagandu o unitenju partizana.
Polazei od nareenja Vrhovnog taba, tab 1. divizije odredio
je nove zadatke brigadama. Na desno krilo, preko Burenja, izbila
je 3. krajika i ona je upuena da zauzme most na Limu u Ribarevinama i prekine komunikaciju Bijelo PoljeBerane; 1. proleterska da blokira Bijelo Polje sa sjevera, vri pritisak na grad i
sa jednim bataljonom presijee komunikaciju Bijelo Polje Prijepolje. 157
Bijelo Polje se nalo u klijetima 1. proleterske divizije.
Trea sandaka brigada nalazila se u rejonu J a b u k e i politiki je radila na terenu, osnivala narodnooslobodilake odbore,
partijske i druge organizacije, mobilisala nove borce i objanjavala
narodu politiku situaciju.
Bataljoni 1. proleterske brigade rasporeeni su ovako: 3. u rejonu Oklade Pape, 4. u Orahovici, orijentisan prema Bijelom
Polju, 2. u sjevernom dijelu Orahovice, da presijee komunikaciju
Bijelo Polje Prijepolje, 1. u Miou, kao rezerva 2. bataljonu, i
6. bataljon u Unitu, kao opta rezerva. 158
156

2. Vidovi, Trea sandaka brigada, str. 218.

Bataljoni su rano 11. m a j a izbili na poloaje.* Drugi bataljon

je poslao 3. etu u pravcu Bara, na obezbjeenje od Brodareva, a
glavninu je spustio na cestu prema selu Metanac. U trenutku kada
je bataljon nastupao preko Vukotikog brda, ka Radovom kru
(k. 890), pojavila se od Brodareva kolona italijanskih automobila.
Pukomitraljezac 2. ete rano je otvorio vatru. Uzbuen pojavom
kamiona nije mogao da ih mirno posmatra kako prolaze ispred n j e ga. To je bila kolona Italijana koja je prebacivala vojnu opremu
iz Prijepolja u Berane. Kolonu je pratila ojaana eta, kao
obezbjeenje. 160
Italijanska kolona 18 kamiona, obazrivo se kretala. Odstoj a n j e izmeu kamiona bilo je vee od 50 m, tako da se ispred 2.
bataljona pojavilo samo 5 kamiona, a ostali su se kretali cestom uz
klanac pored Lima. Italijani su brzo reagovali na prve pucnje,
iskoili iz kamiona i zauzeli poloaje. Njihova eta za obezbjeenje
brzo je zauzela dominantne poloaje Dobrakovo, Gornje Selo
Milov kr i otvorila snanu vatru iz mitraljeza i minobacaa. No,
kamioni svejedno nijesu mogli natrag jer je 3. eta 2. bataljona
odmah presjekla cestu kod Bara.
Drugi bataljon je odmah unitio posadu prvih pet kamiona, a
onda navalio na neprijatelja na Milovom kru. Italijani su bili
na visokim stijenama strme i teko pristupane strane. Poloaji nijesu bili utvreni, ali su zbog tee pristupanosti i preglednosti terena ispred n j i h bili vrlo pogodni za odbranu. Borci 2. bataljona
bombama su istjerali Italijane sa njih. Pred k r a j dana su uspjeli
da ih o t j e r a j u i sa drugih dominantnih poloaja i da ih odbace ka
rijeci. Na obali Lima Italijani su se branili iz nekih peina i krapa. 161 U juriu na j e d n u grupu Italijana uestvovao je i komandant
brigade Danilo Leki. Sa borcima bataljona uskoio je meu Italijane. Tu je bilo 17 Italijana, koji su se odmah predali. Bataljon je
vjeto, smjelo i uporno vodio tu borbu. Prvi i 6. bataljon su mu
pristigli u pomo kada je ve sve bilo gotovo.
U svom izvjetaju o toj borbi tab brigade pie i ovo:
II bataljon se, cjelokupan, od borca do komandanta, i ovoga
puta kao i do sada pokazao jednim od najboljih naih bataljona. . . Borci i komandno osoblje bataljona zasluuju svaku
pohvalu. 162
Borba sa italijanskom kolonom zavrena je pred mrak. Ubijen je
veliki broj neprijateljskih vojnika, a zarobljeno 70. Gotovo polovina, oko 200, uspjela je da se spase. Veinom su se sakrili u kra* Prema italijanskim i njemakim dokumentima akcija je izvedena
10. maja. 159
159 Izvjetaj komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV, knj.
13, d. 185, str. 437439.
160 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. III, knj. 5, d. 169,
str. 365.
161 izvjetaj 6. italijanskog korpusa, Zbornik, t. III, knj. 5, d. 171,
str. 358.

pama, a onda se u toku noi izvukli i pobjegli. Plijen je bio znatan:

10 pukomitraljeza, jedan teki baca sa 100 mina, oko 150 000
metaka, sanitetski materijal i mnogo vojnike opreme. Sve je to
u toku noi evakuisano ka Orahovici, a kamioni su zapaljeni. 163
Komanda italijanske divizije Taurinense n a j p r i j e je hitno
uputila bataljon Exille iz Prijepolja da pomogne napadnutoj koloni. Bataljon je stigao pred no do blizu Bara. Uskoro mu je pristigao u pomo i bataljon Aosta. Te bataljone doekali su 1. i 6.
bataljon i primorali ih na povlaenje. I divizija Venezia takoe
je uputila, kao pomo napadnutoj koloni, bataljon iz Bijelog Polja,
ojaan artiljerijom. Njega je napao 4. bataljon i primorao ga da se
vrati. Neoekivana akcija na putu Prijepolje Bijelo Polje, izvedena po svim pravilima partizanskog naina ratovanja, potpuno je
uspjela. 164
Za vrijeme napada 1. proleterske brigade na italijansku kolonu
na desnoj obali Lima, na stijenama iznad desne obale bila je jedna
brigada etnika. etnici su posmatrali ta rade partizani i uopte
nijesu reagovali iako nijesu bili udaljeni vie od 300 m. Vjerovatno
su se uplaili da e, u sluaju ako otvore vatru, partizani prei na
desnu obalu Lima, a moda je u pitanju bila demarkaciona linija,
da to nije bio njihov teren, to je m a n j e vjerovatno.
Veoma je zanimljiv dio izvetaja taba 1. brigade tabu divizije u kojem se govori o podjeli plijena:
S obzirom da smo 3. sandakoj brigadi dali 74 mine, a 3.
krajikoj 12, s obzirom da smo u toku jueranje i dananje
borbe utroili mnogo bacake municije, molimo vas da zaplij e n j e n u municiju za teke bacae ne dodjeljujete drugome.
Isto je i sa pukomitraljezima. Molimo vas da uzmete u obzir
da nai 6. i 2. bataljon ne raspolau uopte municijom kalibra
7,9 mm ida to nadoknaujemo italijanskim pukomitraljezima. 165
Brigade su se snabdijevale orujem, municijom i opremom od neprijatelja. A bilo je zlatno pravilo ponaanja da je zaplijenjeno
oruje, municija, oprema i sve do poslednje sitnice, zajedniko dobro i da se dodjeljuje onome kome je najpotrebnije, bez obzira na
to ko ga je zaplijenio. Tako je moglo biti samo u vojsci izuzetnih
moralnih kvaliteta u kojoj je borbena solidarnost jedinica neprikosnoveni nain ponaanja.

163 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 57,
str. 142.
A. Belojevi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 235.

BITKA NA SUTJESCI

1. Opta situacija pred bitku na Sutjesci

Poetkom m a j a 1943. godine Narodnooslobodilaka vojska Jugoslavije vodila je sve zamanije operacije.
U Sloveniji su formirane nove partizanske brigade. Njihove
jedinice ozbiljno su ugroavale prugu TrstLjubljanaZidani
Most Be. Italijani su bili prinueni da dovedu pojaanja da bi
sprijeili prodor partizanskih jedinica na zapad preko Soe.
U Hrvatskoj je 1. korpus povratio sve teritorije koje je neprijatelj zauzeo u ofanzivi poetkom 1943. godine; partizani su
izvodili akcije u neposrednoj blizini Zagreba, a znatno narasle
partizanske snage u Sloveniji ugroavale su vitalne komunikacije
Zagreb Beograd.
itava Bosna je bila obuhvaena borbom. Na njenoj teritoriji osnovano je pet divizija NOVJ. Poetkom m a j a osnovan je i
2. korpus.
U Crnoj Gori, poslije dolaska Glavne operativne grupe sa
Vrhovnim tabom, borbe su oivjele. Osnovana su etiri partizanska odreda, komande podruja i komande mjesta, a pet bataljona
popunilo je jedinice Glavne operativne grupe.
U Srbiji je narodnooslobodilaki pokret ojaao, uprkos stranom teroru i ogromnom broju okupatorovih, kvislinkih i etnikih
jedinica. Partizani su izvodili akcije na eljeznikim prugama, i
raznim vojnim objektima. U n j o j su djejstvovali est partizanskih
odreda, dva bataljona i nekoliko borbenih grupa. Naroito je bio
snaan pokret u junoj Srbiji.
U Makedoniji je poetkom marta formiran novi Centralni komitet KP za Makedoniju. Ustanak se dobro razvijao i bili su pripremljeni uslovi za osnivanje pet partizanskih odreda. 1
Glavna operativna grupa bila je k r a j e m aprila i poetkom m a j a
koncentrisana u Crnoj Gori na dijelu izmeu Pljevalja, Bijelog
Polja, Kolaina, Nikia i Foe. Prva proleterska divizija bila je
orijentisana prema Bijelom Polju i titila je lijevo krilo grupe od
Prijepolja i Pljevalja, 2. proleterska divizija rasporedila se prema
Kolainu, 3. divizija od Nikia do Gacka, 7. divizija prema Pljevljima, a novoformirana Drinska operativna grupa (2. proleterska
V. Strugar, Jugoslavija 19411945, Beograd, 1969, str. 154157.

brigada, bez dva bataljona, 6. istonobosanska i 1. majevika brigada) bila je u zatitnici, prema Foi i Goradu. Centralna bolnica
je bila u rejonu elebia, Zavajita i epan-Polja. Glavnina Glavne
operativne grupe bila je spremna za prodor preko Lima.
Na istonom frontu i u sjevernoj Africi Nijemci i Italijani
doivljavali su nove poraze. Poslije staljingradske bitke njemake
trupe su izbaene iz velikog dijela Ukrajine i odbaene stotine
kilometara na zapad. Strategijska inicijativa je nepovratno prela
na stranu Crvene armije. Hitler se nadao da e u ljetnoj k a m p a n j i
Nijemci postii vei uspjeh, ali su jedva uspjeli da zaustave brzo
nadiranje Crvene armije na liniji Lenjingrad Orel Kursk.
U sjevernoj Africi njemako-italijanska armija je 12. m a j a
prinuena da kapitulira. Tada je cijeli desni bok faistikih sila,
od Gibraltara do Egejskog mora, bio izloen udarima saveznika,
koji su mogli da biraju gdje da ih nanose na tom frontu irokom
2 000 km.
Sredinom m a j a rasputena je Kominterna.* To je bio rezultat
n j e n e ocjene
da bi reavanje zadataka radnikog pokreta u svakoj pojedinoj zemlji pomou snaga bilo kojeg centra nailo na nepremostive tekoe, a i da bi, u borbi protiv faizma, svaka
partija mogla da d j e l u j e u okviru sopstvene drave. 3
Bio je to potez koji je tada prvenstveno doprinosio uvrenju
antihitlerovske koalicije, jednog od osnovnih elemanata pobjede nad
faizmom. Zapadni saveznici su ocijenili rasputanje Kominterne
kao izraziti gest Sovjetskog Saveza za boljom saradnjom sa njima.
Nasuprot narastanju snaga antihitlerovske koalicije, snage sila
osovine su konstatno opadale. Prevlast saveznika u vazduhu i razorna bombardovanja njihove avijacije uinila su da Nijemci
poinju osjeati neposredne strahote rata i u vlastitoj zemlji.
U takvoj optoj vojnoj i politikoj situaciji na velikim svjetskim ratitima, ukljuujui i jugoslovensko, odrano je 8. m a j a u
Kruevu savjetovanje u Vrhovnom tabu. Stab je ocijenio situaciju
u Jugoslaviji kao vrlo povoljnu, a na savjetovanju je utvren i
plan daljeg nastupanja Glavne operativne grupe. Odlueno je da
1. proleterska divizija zauzme Bijelo Polje, a 2. proleterska divizija
Bioe, Mateevo i Andrijevicu i izbije na akor, a zatim da obje
divizije oslobode Mojkovac i Kolain, a kasnije i Berane. 4 Osloboenjem te teritorije bila bi stvorena povoljna operacijska osnova
* Kominterna, Komunistika ili Trea internacionala, meunarodna organizacija radnike klase, stvorena objedinjavanjem komunistikih i drugih
partija, organizacija i grupa radi pripreme zajednikih akcija proletera raznih
zemalja koje tee jedinstvenom cilju obaranju kapitalizma, uspostavljanju
diktature proletarijata i meunarodne sovjetske republike radi potpunog
odstranjenja klasa i za ostvarenje socijalizma prvog stadijuma komunistikog drutva (Iz Statuta Kominterne). 2
2
3

Kominterna, Vojna enciklopedija, I izdanje, knj. 4, str. 588.

Iz teksta zvaninog saoptenja o rasputanju Kominterne.

za prodor u Srbiju. Djejstva tih divizija titila bi Drinska operativna grupa, prema Foi, i 3. divizija, prema Nikiu.
Glavna operativna grupa izbila je u sjevernu Crnu Goru i
Sandak lomei i unitavajui pred sobom etnike i italijanske
jedinice poput valjka i prijetila da svom snagom uskoro udari na
vitalne komunikacije pravcem Beograd Sofija i Beograd Solun,
to bi opasno ugrozilo njemako krilo fronta na jugoistoku.
Za vrijeme bitke na Neretvi njemaki komandanti su oekivali
da e unititi Glavnu operativnu grupu, sa Vrhovnim tabom, i
time zadati teak udarac Narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije.
U toku te borbe njemaki komandant jugoistoka fon Lehr
razradio je i plan Svare (Schwarz), koji je predviao razoruanje
etnika u Hercegovini, Crnoj Gori i Sandaku, bez obzira na to
to su im sadjejstvovali u borbama protiv NOVJ, ocjenjujui ih kao
potencijalne neprijatelje, iza lea, u sluaju otvaranja drugog fronta na Balkanu. Meutim, kad je Glavna operativna grupa izbila na
Lim, njemaki komandant za jugoistok predloio je Vrhovnoj komandi da izmijeni plan Svare, tako da osnovni cilj operacije bude
unitenje Glavne operativne grupe, a razoruanje etnika da se
izvede uzgredno. Komandant njemakih trupa u Hrvatskoj, general
Liters, kojemu je povjereno rukovoenje operacijama, izdao je
6. m a j a zapovijest o pripremi i izvoenju te operacije, poznate u
nas kao bitka na Sutjesci. Pripremljena je za relativno kratko
vrijeme; bre nego ijedna druga ranije preduzimana ofanziva.
Osnovna operativna ideja njemakog komandovanja bila je da
sa krune operacijske osnovice Foa Gorade Pljevlja
Prijepolje Bijelo Polje Kolain Podgorica Niki
Gacko Kalinovik stee i stjenjava Glavnu operativnu grupu,
nanosei joj glavni udar sa istoka, da je nabaci na planinske
masive u predjelu oko donjeg toka Pive i Tare i tu uniti. 5
Za tu operaciju angaovane su: 1. brdska divizija* koja je
preko Bugarske dola sa Istonog fronta, 7. SS divizija Princ
Eugen, 118. lovaka divizija, 369. legionarska divizija, 724. puk
104. lovake divizije, dva puka bugarske vojske i tri italijanske
divizije Taurinenze, Venezia i Ferara, i 4. lovaka brigada
NDH, koja je potinjena komandi 118. njemake divizije. U rezervi
su bile 117. njemaka divizija, u dolini Neretve, 373. legionarska
divizija Tigar, u Sarajevu, i etiri italijanske divizije. Za ope* Prva brdska njemaka divizija osnovana je 1936. godine. Ratovala
je na Istonom frontu i stigla do Kavkaza, gdje je imala velike gubitke.
Vraena je, odmorena i popunjena. Dola je u Jugoslaviju aprila 1944. godine. Sainjavali su je 98. i 99. pjeadijski i artiljerijski puk. Imala je 18 000
vojnika. Njena prva borba u Jugoslaviji je sudar sa 1. proleterskom brigadom
kod Bijelog Polja na poetku bitke na Sutjesci. Poslije toga 1. proleterska
brigada borila se sa tom divizijom kod Travnika i sa njenim manjim dijelovima u zavrnim operacijama. 5 "
5 Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 178
napomena 3, str. 347.
Zapovijest komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. XII,
knj. 3, d. 60, str. 265.
sa A-VI I, fond njemake dokumentacije, k. 70, f. 2, d. 1. i k. 3a, f.
6/1, d. 7.

raciju je angaovano 12 avio-eskadrila, sa aerodroma u Sarajevu

i Mostaru. 8 Ranije njemake posadne divizije reorganizovane su
u lovake jedinice, popunjene mlaim oficirima i vojnicima i dobro
opremljene. Sve neprijateljske jedinice bile su opremljene i u v j e bane za borbu na planinskom zemljitu.
Njemako komandovanje imalo je jo jednu veliku prednost:
tano je znalo raspored jedinica glavne operativne grupe i njihove
namjere. 7 Iz italijanskih izvjetaja vidi se da su u toku borbe znali
i za kretanje pojedinih brigada Glavne operativne grupe. 8 Komandant njemakih trupa u Hrvatskoj znao je, na primjer, da se 12.
m a j a tab 1. divizije nalazio 6 km juno od Sahovia, a tab 2.
divizije 5 km sjeveroistono od Savnika." Poslije rata je utvreno
da su Nijemci otkrili ifru radio-saobraaja Vrhovnog taba i to
obilato koristili.
Za razliku od neprijatelja, Vrhovni tab, a samim tim i Glavna
operativna grupa nijesu znali da neprijatelj priprema ofanzivu.
Obavjetajna sluba bila je veoma slaba. Dobijeno je samo nekoliko podataka o tome da dolaze njemake jedinice u Prijepolje,
Berane, Sjenicu, Bijelo Polje i Kolain. Vrhovnom tabu bilo je
poznato da su Fou deblokirale njemake jedinice, iako je to italijanska okupaciona teritorija. Ali sva ta obavjetenja nijesu bila
dovoljna da se zakljui da se radi o novoj velikoj neprijateljskoj
ofanzivi.
Prva proleterska brigada, poslije uspjeno izvrene akcije na
cesti Prijepolje Bijelo Polje, zadrala se dva dana izmeu Bijelog Polja i Brodareva. 10 Brigada se dobro snabdjela pukomitraIjezima, puanom i minobacakom municijom, odijelom, veom i
obuom. Na toj teritoriji ukazale su se velike mogunosti za mobilizaciju novih boraca. Stanovnitvo je bilo ushieno silinom udara
proleterskih brigada, njihovom jainom i naoruanjem.
Brigada se uurbano pripremala ze predstojei, najavljeni prodor u Srbiju. U stroju je 15. m a j a imala 1 230 boraca, od kojih 85
drugarica, a u bolnicama 311 boraca, to znai vie nego na dan
osnivanja, a bila je i bolje naoruana, iskusnija i uvjebanija. Masovna hrabrost je u n j o j uobiajena pojava. Nije bilo potrebe da se
diskutuje o poveanju borbenosti. Brigada je bila dostigla visoki
nivo politike svijesti i borbene spremnosti. Svaki n j e n stari borac
ve je mogao biti i dobar starjeina.
Brigada je imala 84 pukomitraljeza, 24 mainke i 15 mitraljeza, sa veom koliinom municije, 7 lakih minobacaa, svaki
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 430431.
Izvjetaj komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV, knj. 13,
d. 179, str. 421. i navedena zapovijest pod 5.
7 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 432.
8 Izvjetaj italijanskog obavjetajnog oficira, Zbornik, t. IV, knj. 14,
d. 116, str. 269.
Izvjetaj komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV, knj. 13,
d. 185, str. 437.

sa po 135 mina, 6 tekih bacaa sa po 91 minom, 2 protivkolska

topa sa po 77 granata, i mali pito sa 64 granate. Po brojnom
stanju, naoruanju i opremi brigada je inila vie od 40 posto snage 1. proleterske divizije. 11

Sudar 1. proleterske i njemake

1. brdske divizije kod Bijelog Polja
Stab 1. divizije naredio je 1. brigadi da posjedne poloaje zapadno
i jugozapadno od Bijelog Polja, kako bi pomogla 3. krajikoj brigadi da ve idueg dana pree Ravnu Rijeku i razbije etnike
prema Mojkovcu. Nou izmeu 14. i 15. m a j a brigada je izbila na
poloaje i zatvorila pravac Bijelo Polje Sahovii: na desnom krilu
2. bataljonom na podruju Zari Pale, prema Slijepa-Mostu, 4.
bataljonom u Cerovu, 6. bataljonom u rejonu Modri do Oklade
i 3. bataljonom na podruju Gornjeg Sela, radi kontrole ceste Bijelo
Polje Brodarevo. Prvi bataljon bio je u selu Pape, u rezervi.
Stab 1. brigade, koji je bio u rejonu Lijeske, naredio je bataljonima:
Pokret izvriti odmah kako bi se mogli suprostaviti neprijatelju iji se pokret iz Bjelog Polja i Mojkovca oekuje. . .
ovih dana neprijatelj vri koncentraciju u Bjelom Polju i
Mojkovcu. ..
Ipak je brigada neto doznala o Njemcima ije su se jedinice koncentrisale u italijanskoj okupacionoj zoni.12
U 4 asa 15. m a j a borbene grupe njemake 1. brdske divizije
poele su napad sa poloaja du ceste Gostun Bijelo Polje Slijepa-Most. 13 Na brigade 1. proleterske divizije napali su ojaani
99. puk, odnosno pukovska borbena grupa Remold i dva bataljona
italjanske divizije Venezija. 14 Neprijateljske kolone snano su
podravali dva diviziona artiljerije, a uskoro se pojavila i avijacija.
Borba se vodila bez prestanka. Najsnaniji udar trpjelo je ljevo krilo
3. brigade, koje je bilo u pokretu radi izvravanja novih zadataka, i
desno krilo 1. brigade, n a j p r i j e 2, a kasnije 4. i 1. bataljon. U toku
dana svi bataljoni su uestvovali u borbi. Neprijatelj je metodino
i energino nastupao i osvajao kotu po kotu. Borba se vodila na itavom prostoru od ceste Bijelo PoljeSlijepa-Most do Sahovia. Bataljoni su se izmjeali sa neprijateljem tako da je neko
vrijeme bilo teko ocjeniti ko dri koji poloaj. Drugi bataljon se u
u Pregled, brojnog stanja i naoruanja 1. proleterske divizije, Zbornik,
t. IV, knj. 13, d. 74. i 75, str. 181. i 182.
is Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 2, d. 9.
Nareenje njemakog komandanta za jugoistok, Zbornik, t. XII, knj.
3, d. 54, str. 238.
a Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 204,
str. 471.
Izvjetaj 6. iialijanskog korpusa, Zbornik, t. III, knj. 5, d. 177,
str. 367.
14
Zapovijest komandanta 1. brdske njemake divizije, Zbornik, t. XII,
knj. 3, d. 64, str. 279. i 68, str. 298.

jednom trenutku naao iza lea neprijatelju. Komandant 1. divizije upozorio je tabove 1. proleterske i 3. krajike brigade da u
takvim sloenim situacijama treba doneti jasnu i prostu odluku, 15
da bi je bataljoni lake i bre izvrili.
Brojna i tehnika nadmonost njemake divizije dola je do
izraaja, i do k r a j a dana njene kolone su prele cestu Slijepa
Most Sahovii i dostigle liniju Rudine Sokolovii Obod.
P r e m a estini borbe moglo se naslutiti da su to prve m u n j e koje
nagovjetavaju dolazak oluje, odnosno poetak nove ofanzive. Stab
1. proleterske divizije, iako je sudar bio silovit, pretpostavljao je da
neprijateljske snage nijesu suvie jake i naredio je 1. i 3. brigadi da
u toku noi odbace neprijatelja na polazne poloaje i stvore uslove
za planirani prodor ka Limu. Napad su izvrili dijelovi 3. krajike
brigade i 2. bataljon 1. proleterske. Nijemci su se uporno branili i
protivnapad nije uspeo.
Jedinice njemake 1. brdske divizije, podrane artiljerijom i
avijacijom, zauzele su Sahovie 16. m a j a i utvrivale poloaje na
dostignutoj liniji. U isto vrijeme izvrile su snaniji napad i na 2.
proletersku diviziju i potisle je. i c
Vrhovni tab je jo uvijek smatrao da se ne radi o veim
neprijatelj e vim operacijama i naredio je 16. m a j a 1. i 2. proleterskoj
diviziji da izvre planirani zadatak, tj. da 2. divizija oslobodi Kolain,
a 1. divizija da ovlada komunikacijom Slijepa-MostRibarevina. 17 Razumljivo, to n a r e e n j e je ostalo neizvreno, zato to je
neprijatelj bio neuporedivo jai nego se pretpostavljalo, a imao je i
inicijativu koju nije dozvolio da mu se oduzme. Toga dana su se
pojavili i neprijateljevi tenkovi cestom Kolain Maj kova Slijepa-Most. Prva brdska divizija upotrebila je sve rodove vojske,
dobro organizovala sadjejstvo, i poslije odbijanja protivnapada
nastavila da potiskuje 1. i 2. proletersku diviziju.
Na sektoru 1. proleterske divizije, na istonim padinama planine
Burenj, razvila se 17. m a j a do tada rijetko viena borba. Neprijateljeva avijacija n a j p r i j e je izviala, zatim bombardovala poloaje 1.
i 3. brigade, a potom, kada je krenula pjeadija, bombardovala je i
mitraljirala sve prilazne puteve ka poloajima. Neprijateljeve haubice sa poloaja kod Slijepa-Mosta neprekidno su tukle poloaje 1.
i 3. brigade. Tenkovi su se kretali cestom i sa isturenih mjesta
vatrom podravali pjeadiju. Poslije takve pripreme krenula je pjeadija. Mitraljezi, pukomitraljezi i minobacai 1. proleterske oglasili
su se kao da su iz zemlje iznikli. Streljaki stroj 1. brdske divizije
morao je n a j p r i j e da se zaustavi, prilegne , a onda i da ustukne.
Njemaka 1. brdska divizija, koja se hvalila da je pobola kukasti
krst na Elbrus, najvii v r h Kavkaza, osjetila je ta znai sudar sa 1.
proleterskim brigadom. Njen komandant napisao je u izvjetaju:
15
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 73,
str. 179.
i Izvjetaj njemake 1. brdske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 218,
str. 508; 219, str. 510. i Zbornik, t. XII, knj. 3, d. 67, str. 296.

Neprijatelj se ilavo i ogoreno brani. 18 posmatrajui t a j strani

sudar, komandant 1. bataljona, Savo Buri, koji je i u najteim
trenucima bio poslovino hladnokrvan i volio da se naali, doviknuo
je komandantu 2. bataljona, Bou Booviu: Ovo ti je, Boo, planska vatra, kao da to objanjava na asu nastave.
No, opet su nadvladali tehnika, brojnost i snaga. Prva brigada
se morala povui i prepustiti neprijatelju poloaje B u r e n j C e r i
druge. Poginulo je 16 boraca. Teko je r a n j e n u nogu proslavljeni
mitraljezac 2. bataljona, Bojo Prelevi. Ni dok su mu r a n u previjali,
nije prestao da obasipa neprijatelja rafalima iz svoga mitraljeza.
Proglaen je za narodnog heroja.
Komandant 1. proleterske divizije ve trei dan je posmatrao
kako njegova divizija vodi teke borbe. On je 17. m a j a u 9,15
asova poslao depeu Vrhovnom komandantu. . . neprijateljska
akcija ima karakter ofanzive. 19 To je prva direktna informacija
Vrhovnom tabu da se radi o novoj ofanzivi. Stab divizije u isto
vrijeme moli Vrhovni tab za dozvolu da odljepi jedinice divizije
od tako jakog neprijatelja, izbjegne silinu njegovih udaraca i mogunost da nabaci snage divizije u kanjon rijeke Tare, kao i da omogui diviziji da zauzme povoljnije poloaje za odbranu.
Vrhovni komandant je odobrio 1. i 2. proleterskoj diviziji da
se povuku i zauzmu povoljnije odbrambene poloaje. Nou izmeu
18. i 19. m a j a 1. divizija se odlijepila od neprijatelja 3. krajika
i 3. sandaka brigada posjele su poloaje u rejonu planane Kova,
a 1. proleterska je upuena u sela Vrulje i Maoe, kao divizijska
rezerva.

Pokuaj proboja iz obrua prema Foi

Bilo je ve jasno da se radi o novoj velikoj neprijateljskoj ofanzivi.
Pojava jakih njemakih snaga, uz podrku avijacije i tenkova, i to
na italijanskoj okupacionoj teritoriji, svakako je upozoravala da se
radi o znaajnim operacijama. A kada je 19. m a j a stiglo nareenje
Vrhovnog taba:
Odmah u toku noi krenite 1. brigadu pravcem Celebi Zavajit Bunovi, gdje e stupiti u vezu sa tabom Drinske grupe.
Izvrenju ovog nareenja pristupite odmah, 20
komandantima i politikim komesarima nije bilo teko da borcima
objasne da je opet u pitanju teka situacija, i da 1. brigada mora
opet na dugi mar, da to prije stigne tamo gdje je oekuju nove
velike borbe. tab brigade naredio je da se odmah krene pravcem
PotpeeKakmuiMeljakPopov DoCelebi i da se u toku
i8 Zapovijest komandanta njemake 1. brdske divizije, Zbornik, t. XII,
knj. 3, d. 70, str. 302.
i Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706, f. 15, d. 1.
depea 24.
so Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 200, str. 273.

mara, dugog blizu 80 km, bataljoni odmore u umama oko Meljaka

i ljuke, ali samo toliko da se skuva neto hrane. 2 1 Teko je bilo, a
tee se nasluivalo, ali su borci mogli sve lake izdrati kaga su
znali ta se od n j i h trai. Borbeni moral raste sa spoznajom cilja
akcije.
Umjesto predaha poslije trodnevnih borbi sa njemakom 1.
brdskom divizijom, brigada je odmah krenula na dugi mar, da
bude prethodnica tamo gdje se u tom trenutku nalazila zatitnica
Glavne operativne grupe. Bataljoni su formirali odjeljenja i grupe
za borbu protiv neprijateljeve avijacije i marovali d a n j u i nou.
Neprijateljska borbena grupa, ojaani 750. puk 118. njemake
divizije i 13. puk 4. lovake brigade NDH, sa dva puka artiljerije,
napala je sa foanskog mostobrana Drinsku operativnu grupu. Sa
tih poloaja u Vrhovni tab su dolazila zabrinjavajua obavjetenja
od komandanta 2. proleterske brigade, Ljubodraga uria. Neprijatelj je direktno prijetio da sa tog pravca ugrozi i Centralnu
bolnicu i sve snage Glavne operativne grupe. Vrhovni tab je uputio
1. proletersku brigadu da pomogne Drinskoj operativnoj grupi u
sprijeavanju n a d i r a n j a neprijatelja ka Tari.
Celo kolone 1. proleterske brigade izbilo je ka tr. 1149, iznad
elebia, k r a j e m dana 21. maja. U t r e n u t k u kad se pojavila 1.
proleterska brigada, 13. pjeadijski puk 4. lovake brigade NDH
potiskivao je iz sela Borja 1. majeviku brigadu i ve je bio zarobio
n j e n u komoru i dio bolnice. T a j puk je, prema nareenju komandanta 118. njemake divizije, imao zadatak da do noi zauzme Celebi.
Prva proleterska je sa mara stupila u borbu. Nastala je prava
trka uz s t r m u stranu od Rijeke do Celebia. Trali su proleteri,
pod punom ratnofn spremom, sa prijeenih 80 km puta samo da
to prije stignu, pomognu Majevikoj brigadi i oslobode zarobljene
ranjenike. Prvi bataljon napadao je frontalno prema Borju, 2. je
hitao lijevo, u obuhvat neprijateljevog boka, u pravcu Ilijine glave,
a 6. je izvrio desni obuhvat, u pravcu Jemenita. tab brigade je
naredio da pristigli 1, 2. i 6. bataljon grupiu svoje minobacae i
koncentrinom vatrom t u k u neprijatelja. Ohrabreni, dijelovi 1.
majevike i 6. istonobosanske brigade juriali su zajedno sa
proleterima.
U prvom sukobu u 19,30 asova neprijatelj je zaustavljen i vraen
neto unatrag. U Borju su osloboene bolnica i komora. Neprijatelj
jo nije bio pobio zarobljene borce i ranjenike. Bili su sreni. U m j e sto sigurne smrti, doli su drugovi, spasili ih. Ranjenici su pozdravjali borce sa : Zdravo drugovi proleteri i 2 i vela 1. proleterska.
To je bila prekrasna drugarska zahvalnost i najljepa nagrada
borcima 1. proleterske za napore koje su uinili.
estoka borba razvila se u 21 as, kada su izvrili obuhvate
2. i 6. bataljon. Komandant 13. puka domobrana u svom izvjetaju
najslikovitije opisuje tu borbu:
Partizani su gaali iz minobacaa u s a l v a m a . . . neprijatelj je
izvrio jak vatreni napad iz svih svojih tekih orua i preao u

Bitka

na

Sutjesci.

protivnapad. Domobrani su bili obuzeti strahom i pohrlili izbezumljeni n a z a d . . . osobno sa pukom u ruci pokuao sam sprijeiti panino bjekstvo i zaposjesti prihvatni poloaj. Tekom
mukom uspjelo mi je silom zadrati 20 domobrana. 22
Taj p u k 4. lovake brigade bio je potpuno razbijen. Komandant puka
se alio to vazduhoplovstvo nije otkrilo dolazak novih snaga ka
Celebiu. P u k nije uspio da se zadri na prihvatnim poloajima. Oko
ponoi tab 1. brigade ubacio je u borbu i 3. bataljon. Bataljoni
6. istonobosanske i 1. majevike brigade, poneseni energinim
nastupanjem proletera, uporedo sa n j i m a kidisali su na neprijatelja. Razbijeni domobrani su bjeali ka Trovrhu, gdje su se
zaustavili i organizovali odbranu. U pomo im je pristigao i
jedan bataljon 7. puka 4. lovake brigade. Artiljerijske baterije
domobrana pribliene su na 3 km od Trovrha i otvorile snanu
vatru.
Trei i 6. bataljon i glavnina 1. majevike i 6. istonobosanske
brigade napali su neprijatelja na Trovrhu u zoru 22. m a j a . Oko
podne napad je obnovljen i neprijatelj je p r o t j e r a n sa Trovrha, uz
velike gubitke. Sesti bataljon i dijelovi 6. istonobosanske brigade,
koji su napadali pravcem KulatVijenacTrovrh, naili su na
duboku jarugu potoka ukavec i nijesu mogli goniti neprijatelja ka
Kumiu. Trei bataljon i dijelovi Majevike brigade pokuali su gonjenje, ali nijesu za to imali snage. Trei bataljon je bio znatno prorijeen, uslijed gubitaka i dosta velikog broja oboljelih od tifusa.
Prva majevika brigada takoe n i j e imala dovoljno snage za
gonjenje.
Neprijatelj se pribrao na Kumiu i uz snanu podrku artiljerije izvrio je protivnapad. Pred no je uspio da zbaci snage 3. i 6.
bataljona n a j p r i j e sa Trovrha, a zatim sa Vijenca. Toga dana u rejonu Trovrha neprijatelj je ispalio na ta dva bataljona 112 granata iz
brdskih topova i 19 granata iz haubica. Meutim, nije imao smjelosti da ih goni. Naprotiv, u toku noi povukao se na Trovrh i uurbano
organizovao odbranu. Partizanske snage su zanoile u umama
Korlata."
U meuvremenu, dok je 1. proleterska urila prema Foi, V r h ovni tab je ocijenio da je neprijatelj izvrio okruenje Glavne operativne grupe. Vrhovni tab je smatrao da se u tako nastaloj situaciji
ne moe sa jedinicama probiti prema Srbiji, zbog jakih neprijateljskih snaga na tom pravcu i neizvjesnosti koje bi Glavnu operativnu
grupu oekivale na tom terenu. Proboj na jug, u Crnu Goru ili ka
Albaniji, nije dolazio u obzir, j e r t a j pravac nije nudio ni vojnike,
ni politike, ni ekonomske uslove za dejstvo Glavne operativne grupe. Preostajala je jedina mogunost da se proboj izvri na sjever ili
na zapad. Vrhovni tab se odluio za proboj preko Drine, juno od
Foe, jer je t a j pravac bio najkrai, na n j e m u je bila najjaa kon22 Bojna relacija 13. pukovnije, Zbornik, t.
804815.

IV, knj. 13, d. 313, str.

centraci]a partizanskih snaga, a poslije prelaska Drine otvarale su se

velike mogunosti za manevar sa njima. 2 4
U duhu te zamisli Vrhovni tab je 21. m a j a naredio tabu 1.
proleterske divizije da n a j h i t n i j e krene ka Celebiu sa 3. krajikom
brigadom i razbije neprijateljske snage koje n a s t u p a j u od Foe, odbije ih to dalje na sjever, forsira Drinu, organizuje mostobran na
njenoj lijevoj obali i, po mogunosti, zauzme Fou. Za komandanta
Drinske operativne grupe odreen je komandant 1. proleterske divizije Koa Popovi. 25
Komandant Drinske operativne grupe odmah je organizovao
napad. Bataljone 2. proleterske brigade orijentisao je niz desnu obalu Drine i da brane prelaz kod Sepan-Polja. Jednu kolonu: 3. i 6.
bataljona 1. proleterske brigade, 6. istonobosansku i glavninu 1.
majevike brigade, uputio je desno, prema Trovrhu, drugu kolonu:
1, 2. 4. bataljon 1. proleterske i dva bataljona 1. majevike brigade,
lijevo, pravcem Plije Gradina. Trea krajika brigada, koja je
stigla tek 23. maja, upuena je izmeu prve i druge kolone ka Zeijoj glavi.
Drinska operativna grupa nastojala je svim silama da probije
neprijateljevu odbranu. Desna kolona je etiri puta izbijala do pred
sam Trovrh, ali ga nije mogla zauzeti. J e d a n bataljon 6. istonobosanske brigade zauzeo je 24. m a j a Baki. Neprijatelj je dovukao haubice na poloaje iza Trovrha, a brdske topove u prve linije odbrane.
Njemaka komanda je pridavala izuzetan znaaj tom sektoru. Komandant njemake 118. divizije iziao je na Trovrh i neposredno
komandovao odbranom. U v r i j e m e kada je 1. majevika zauzela Kore, 3. bataljon nastupao ka Trovrhu, a 6. bataljon i 6. istonobosanska brigada zauzeli Vijenac, neprijatelju je stiglo pojaanje Izviaki bataljon iz divizijske rezerve i, preko ehotine, jo jedan
bataljon 7. pjeadijskog puka 4. lovake brigade. Uz snanu podrku
artiljerije i avijacije neprijatelj je primorao desnu kolonu na povlaenje. Na tu kolonu je ispaljeno 24. i 25. m a j a 1 575 artiljerijskih
granata. 26
Lijeva kolona je takoe izvrila snaan napad. Pred n j o m se
branila ojaana pukovska borbena grupa 118. njemake divizije (dva
bataljona 750 puka), koju su podravale artiljerija i avijacija. Lijeva
kolona je uspjela da potisne neprijatelja ka Gradini. Na pomolu je
bio uspjeh, ali se neprijatelj uporno branio. U borbi se pokazalo da
to nije bila stara 718. divizija, kojoj je samo p r o m i j e n j e n broj (sada
118), nego podmlaena, popunjena sa 6 000 novih vojnika, 27 sa sposobnim kadrom i opremljena i uvjebana za borbu na planinskom zemljitu. Nijemci su organizovali odbranu po dubini. Rovove su iskopali
24

V. Terzi, lanak, Sutjeska, VIZ, Beograd, 1958, knj. 1, str. 3.

25 Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 211, sto. 289.
2 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 8.
T. Parezanovi, VIG br. 3/1953.
Bojna relacija 13. pukovnije domobrana, Zbornik, t. IV, knj. 13, d.
304, str. 761768.

na ivicama ume, u umi i na zadnjem nagibu brda. Na svim pravcima u umi postavili su zasjede.

U lijevoj koloni napadali su 1, 2. i 4. bataljon 1. proleterske,

dva bataljona 2. proleterske i dva bataljona Majevike brigade. Borba
se vodila bez prekida i bila je estoka. Jurii i protivjuirii su se smenjivali. Brigade su svim silama nastojale da se probiju p r e m a Foi.
Ali je i neprijatelj ocijenio da e mu propasti itava ofanziva ako
brigade uspiju u tome. Dolazak 3. krajike brigade znatno je pojaao
silinu udara lijeve kolone, ali je i neprijatelj takoe brzo reagovao.
Ubacivanjem rezerve p r e m a desnoj koloni i potiskivanje te kolone
ugroavao je i desni bok lijeve kolone. Njegova artiljerija neprekidno
je dejstvovala. Komandant 118. njemake divizije ubacio je poslednje
rezerve prema lijevoj koloni, alarmnu etu. Haubice iz rejona
Foe i brdski topovi i minobacai pojaali su vatru. Avioni su
bili stalno iznad glava proletera, sipali bombe i mitraljirali.
Borbe na Zlatnom boru i prema Gradini mogu se ubrojiti
u najtee borbe koje je 1. proleterska brigada vodila. Evo kako
je te borbe vidio jedan komandir ete 4. bataljona:
Na Zlatnom boru bila se strana borba, jedna od najteih.
Njemaki poloaji bili su udaljeni od naih svega pedesetak
koraka. Jedni drugima smo hvatali baene bombe i vraali
ih nazad. Rasprskavale su se u vazduhu. Otimali smo se
za svaku bukvu. Smjenjivali su se jurii i protivjurii. 2 8
Brigada je imala znatne gubitke. Poginuli su: Zivan Marii, komandant 4. bataljona,* Jovo Radulovi, komandir 2. ete 1. bataljona,
Vujadin Zogovi, komandir voda 1. bataljona, Rade Milievi, politiki komesar rudarske ete 4. bataljona (sva etvorica su proglaeni za narodne heroje), zatim hrabri Vojo Kadijevi, iz 1.
bataljona, koji je veslao u prvoj sandolini pri prelasku Drine,
komandir i politiki komesar 1. ete 2. bataljona, Vlado Ljumovi
i Petar Matovi, Vaso Carapi, komandir voda 2. bataljona i
mnogi drugi. 29
U toku borbe sa Drinskom operativnom grupom njemaki komandant je naredio 369. diviziji da pree rijeku ehotinu i nastupa
u pravcu elebia, u pozadinu snaga koje n a p a d a j u ka Foi. Dijelovi
369. divizije 24. m a j a potisli su 3. dalmatinsku brigadu i prijeli kod
sela Gradac na lijevu obalu ehotine. Komandant 1. divizije uvidio
je da je neprijatelj na pravcu napada Drinske operativne grupe veoma j a k dobro organizovan za odbranu. Obje kolone su imale znatne
gubitke, a naroito lijeva, koja je napadala na pravcu glavnog uda* Zivan Marii je bio teko ranjen i poginuo je poslije nekoliko dana
u Centralnoj bolnici.
28

M. Simovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 261.

Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 435443.
V. Terzi, Sutjeka, knj. 1, str. 1623.
M. Dugali, Z. Mihailovi, P. Bogunovi, B. Sevo i M. Simovi, lanci,
Prva proleterska, knj. 2, str. 264272.
Izvjetaj komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. II, knj. 9,
II deo, d. 14, str. 454.
Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 251,
str. 607. i 253, str. 610.
2

ra. Pojava dijelova 369. divizije ugrozila je bok i pozadinu Drinske

operativne grupe i zaprijetila da grupu odsijee i napadne s lea.
U takvoj situaciji komandant 1. divizije odustao je od daljeg napada
i 25. m a j a naredio jedinicama da se povuku i zauzmu poloaje na
padinama planine Ljubinje. P r e m a 369. diviziji, u pravcu Gradaca,
uputio je 3. krajiku brigadu. 30
Neprijatelj je sa Trovrha odmah zatim preao u napad sa etiri
kolone. Zemljite mu je omoguavalo da se kree u vie napadnih
kolona. Nije napadao od Gradine, ak je povukao jedince sa n j e
i hitno ih prebacio preko Foe u dolinu Sutjeske. 3 1 Za snage Drinske
operativne grupe bila je povoljna okolnost to je 26. i 27. m a j a
stalno padala kia. Niski oblaci i magla onemoguavali su neprijatelj evoj avijaciji da bude aktivnija, to bi 1. proleterskoj znatno
otealo situaciju, j e r su gotovo svi n j e n i poloaji bili na otkrivenim,
nepoumljenim uzvienjima. Brigada je uspjela tri dana da usporava nastupanje neprijatelja.
Vrhovni komandant je bio veoma nezadovoljan zbog neuspjelog pokuaja proboja kod Foe. Otro je zamjerio komandantu 1.
proleterske divizije zbog povlaenja i pozvao ga u Vrhovni tab u
Zabljak. 32
Probiti ise kod Foe bilo je teko, j e r su se na tom pravcu
nalazile jake neprijateljske snage glavnina 118. njemake divizije, 4. lovaka brigada NDH, artiljerijski puk i eta tenkova, kao
i 369. divizija na desnoj obali ehotine. Zatim, ispred Drinske operativne grupe nalazla se jaka prirodna prepreka, rijeka Drina, za
koju je 1. proleterska znala kako se teko prelazi, i utvreni garnizon u Foi, koji 2. divizija nije mogla zauzeti u toku duge opsade
u aprilu mjesecu, iako ga je branio samo italijanski bataljon
Aosta. Ukoliko bi neki dijelovi i uspjeli da p r e u Drinu, neprijateljeva artiljerija i avijacija bi mogle brzo unititi mjesto prelaza.
Sem toga, prostor izmeu Drine i ehotine prilino je uzak, nepodesan za manevar po frontu, kanalisan na dva otkrivena pravca
na koja bi, u sluaju proboja, bilo neminovno gr upisati snage
i izloiti ih dejstvu neprijateljske avijacije.
Vrhovni tab je naredio 1. proleterskoj diviziji da organizuje
odbranu mostobrana na Tari kod Uzlupa. Stab divizije n a r e u j e
28. maja, u 15,30 asova 1. proleterskoj brigadi da po svaku cijenu
osigura prijelaz 6. istonobosanskoj brigadi preko Tare, a potom
da se i sama prebaci preko rijeke. Ukoliko ne uspije da se prebaci
kod Uzlupa, neka se povlai uzvodno uz Taru i pree rijeku kod
Tepaea. 33 Situacija je bila kritina, ali brigada je, uprkos estokih
napada neprijatelja, uspjela da do predvienog vremena zadri mo30
Izvjetaj njemakog
str. 645.
Nareenje taba 1.
122, str. 282284.
si Nareenje taba 1.
122, str. 282284.
32 Nareenje Vrhovnog

taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 13, d. 262,

proleterske divizije, Zbornik, t.

IV, knj.

13, d.

proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj.

13, d.

komandanta, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 220, str. 301.

stobran i omogui prelaz svih jedinica preko Uzlupa na lijevu

obalu Tare, Trei bataljon je bio posljednja zatitnica. Uspjeno
je manevrisao i doekao neprijatelja n a j p r i j e na Ilijinoj Glavi, tr.
1124, a zatim u selu Hoevu, a na poloajima na V. Ravni odbranom
bez uzmaka sauvao je mostobran. 34 Jedino se 4. bataljon nije prebacio preko Tare kod Uzlupa. On je obezbjeivao bok 3. dalmatinske
brigade i bolnicu i morao se povui uzvodno od Tare, pa je kod
Tepaca preao na lijevu obalu.
Umorna, desetkovana i gladna brigada spustila se u kanjon
Tare, a zatim popela na obronke Pivske planine i ponovo se spustila
u kanjon Pive, kod Krueva, gdje je prela rijeku. iani most,
primitivno graen, sa slabo zategnutim icama, klatio se i podrhtavao. Neprijateljeva artiljerija ga je stalno gaala i na kraju,
unitila. Posljednji dijelovi brigade preli su rijeku gumenim amcima. Brigada se zatim pela uz Vuevo. To je n a j s t r m i j a staza kojom
se kolona moe kretati, strmina gotovo kao da se ovjek penje uz
merdevine. Kolona se sporo kretala. Slabiji su zaostajali. Poivalo
se na svakih 100 do 200 m. Kasno poslije podne elo kolone izbilo
je na Vuevo. Ba u to vrijeme 1. majevika brigada povlaila se
pred dijelovima njemakog 1. bataljona 738. puka 118. divizije,
koji su izbili na visoravan s namjerom da ovladaju platoom Vueva.
U tom t r e n u t k u to je bio najvaniji poloaj za obje strane. Od boraca
1. i 2. bataljona, koji su ve bili izili na plato Vueva, organizovana
je jaka eta, da pomogne 1. majevikoj i 6. istonobosanskoj brigadi
u napadu na Nijemce. Neprijatelj je razbijen i n a t j e r a n u bjekstvo.
Mnogi neprijateljski vojnici skakali su niz strme stijene Vueva,
nadajui se da e tamo nai spas. 35 Plato Vueva bio je obezbijeen
za koncentraciju partizanskih snaga za dejstva ka dolini Sutjeske.

Borbe u dolini Sutjeske

Poslije neuspjelog pokuaja proboja kod Foe, Vrhovni tab je
odluio da se proboj izvri preko Vueva, Sutjeske i Zelengore.3
Da bi se to ostvarilo prvo su grupisane jedinice 1. i 2. proleterske
divizije na Vuevu i ka dolini Sutjeske. Prva proleterska divizija,
sa 3. krajikom brigadom, branila je prelaze preko Tare i Drine,
a sa 1. proleterskom brigadom sprjeavala prodor neprijatelja na
liniji Mratinje Trnovako jezero Suha, to je trebalo da omogui koncentraciju ostalih snaga.
Poslije izbijanja na plato Vueva, 1. brigada je, prema dobijenom nareenju, uputila 2. bataljon u Mratinje, 3. ka Trnovakom
34 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 8.
T. Parezanovi, VIG br. 3/1953.
35 Izvod iz dnevnika komandanta 2. proleterske brigade, Zbornik, t. IV,
knj. 14, d. 108, str. 237255.
P. Kosori, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 273.
Izvjetaj komandanta 118. njemake divizije, Zbornik, t. XII, knj. 3,
d. 92, str. 372.

jezeru, a 6. na Suhu. Prvi bataljon je bio u rezervi na Mrkalj

kolibama, a 4. na putu od Tepaca, preko Mratinja, ka Vuevu.
Bataljoni su rasporeeni, zatvorili iroke prostore i ostavljeno im
je da samostalno d j e j s t v u j u u duhu opteg zadatka.
Na Vuevu, mada se jedinice nijesu dugo zadravale na n j e m u ,
vrijeme je iskorieno za njihovo sreivanje poslije neprekidnih
petnaestodnevnih borbi i mareva. Mjesta poginulih komandanata,
komandira i politikih komesara su popunjena. Postavljeni su i novi
komandanti 1. i 3. bataljona, j e r je Savo Buri tih dana upuen
za komandanta 5. crnogorske, a Moma Stanojlovi za zamjenika
komandanta 3. sandake brigade.
U svim jedinicama su odrani kratki partijski sastanci, etne
i bataljonske konferencije. Za razliku od ranije odravanih slinih
sastanaka m a n j e se govorilo o proteklim borbama, naporima, gubicima i gladi, a vie o onome to predstoji. Situacija je bila jasna.
Svuda okolo ule su se borbe, a neprijateljeva avijacija neprekidno
je izviala i bombardovala uoene ciljeve i poloaje. Trebalo se
samo dogovoriti i pripremiti svakog borca da bude spreman za
najtee napore i iskuenja pri izvravanju predstojeih zadataka.
Objanjenja i razgovori bili su puni optimizma, u b j e e n j a i vrste
volje da se u s t r a j e i uspije.
Sastavni dio priprema za dalje borbe bilo je i rastereenje
jedinice od svih suvinih predmeta, svega to i n a j m a n j e optereuje
borca, a nije nuno za borbu. Ostavljeni su rezervni pukomitraljezi
i mitraljezi, baeni su prekobrojni okviri za pukomitraljeze, iz
torbica je izbacivano doslovno sve, ak i rezervni ve, alovi i slino.
Stradale su i mnoge knjige. U 2. bataljonu borac Radomir Boovi
nosio je p r v u knjigu Marksovog Kapitala jo od Kotor-Varoa.
Dugo se kolebao da li da je ostavi. Najzad, kad je uvidio da to
mora uiniti uzeo je iz torbe rezervnu koulju, zamotao Kapital
i sakrio ga u rupu ispod jednog kamena. Zatvorio je rupu ploom,
a onda posmatrao sve naokolo da bi pronaao orijentire prema
kojima e ga kasnije pronai. Ali je i tada bio ubjeen da e se
jedinice probiti i da e mu Kapital opet biti potreban. Niko se
n i j e smijao tom njegovom postupku. I mnogi drugi su isto tako
mislili. Ta istina da se, i kada je najtee, teko od knjige odvojiti
meu proleterima se uvijek potvrivala. Jo tee su se osjeali
borci koji su ostavljali i sakrivali oruje. Teko da su ikada u
ivotu tako i toliko alili za neim dragim. Ostavljali su oruje
kojim su tukli neprijatelja, koje im je pomoglo da se odbrane od
njega, sa kojim su v j e r n o drugovali. Lica su im bila tuna, kao
na sahrani dragog prijatelja.
Ipak su se tu, na Vuevu, na platou od preko 1 500 m nadmorske visine, gdje je i ljeti hladno, gladni i umorni borci, okrueni
neprijateljskim snagama, poslije sastanaka i konferencija uhvatili
u kolo i zapjevali! Ta pjesma na Vuevu bila je veliko o h r a b r e n j e
i za one u kojima je bilo makar i malo straha od neizvjesnosti.
Sve jedinice Glavne operativne grupe vodile su teke bojeve
na svim pravcima.
Komandant 1. proleterske divizije, poslije tekih borbi oko
Foe procjenjujui da je neprijatelj veoma jak i uporan, predloio

je 1. j u n a Vrhovnom tabu da se to prije izvri proboj iz okruenja preko Graba, sjeverno od emerna." Vrhovni komandant
nije usvojio t a j prijedlog poto su dan ranije 4. crnogorska, 7.
krajika, 10. hercegovaka i 2. dalmatinska razbile neprijatelja na
B u d n j u i time stvorile uslove da se snage grupiu na Vuevu i
izvri proboj preko Sutjeske ka Zelengori. Tada je Vrhovni tab
hitno uputio glavninu 1. proleterske brigade u dolinu Sutjeske, u
pomo 2. proleterskoj, 6. istonobosanskoj i 1. majevikoj brigadi,
iji je zadatak bio da razbiju neprijatelja u zahvatu od Popovog
Mosta do Tjentita i izvre prodor prema Vrbnici. 38
Stab 1. proleterske brigade bio je ve uputio 6. bataljon u
rejon Suhe, da tamo smijeni bataljon 2. proleterske brigade i sprijei prodor neprijatelja niz dolinu Sutjeske. Prema Sutjesci je uputio 2. i 4. bataljon da zauzmu Borovno, vano uzvienje na putu
Drago-sedlo Popov Most, koje je zatvaralo prilaz Sutjesci kod
Tjentita. Vanost Borovna neprijatelj je dobro procijenio i odmah
poslije izbijanja u dolinu Sutjeske poslao je jednu etu 2. bataljona
734. puka da posjedne poloaje na n j e m u .
etvrti bataljon 2. proleterske bio je zbacio 1. juna neprijatelja
sa Borovna. Meutim, Nijemci su ga, uz podrku artiljerije, ponovo
zauzeli. Rano u j u t r o 3. j u n a na Borovno su napali dva bataljona 1.
proleterske: 2. sa sjevera, a 4, sa jednom etom iz 2. proleterske
brigade, sa istoka. U juriu, pod zatitom magle i kie, 2. i 4. bataljon razbili su Nijemce na Borovnu. Komandant 2. bataljona 734.
njemakog puka poslao je u pomo jedinici na Borovnu dvije ojaane ete.31* Uz snanu podrku artiljerije Nijemci su izvrili protivnapad. itav prostor na Borovnu zasule su artiljerijske granate pa
su 2. i 4. bataljon bili prinueni da se povuku prema umama na
Mitrinu usovu i Drago-sedlu. Druga proleterska brigada napadala
je tog dana na Kour, a 6. istonobosanska i 1. majevika prema
Popovom Mostu. Ni te brigade nijesu uspjele da razbiju jaku odbranu dijelova 734. i 738. puka 118. njemake divizije. Pokazalo se
da snage upuene u dolinu Sutjeske nijesu dovoljne da razbiju n j e maku odbranu i naprave prolaz ka Vrbnici. 40
Opti poloaj svih snaga glavne operativne grupe ve 3. juna
bio je vrlo teak. Vrhovnom tabu se u ve tako ozbiljnoj situaciji,
poslije neuspjelog pokuaja proboja, nametalo kao imperativ da se
to prije izvuku iz obrua snage Glavne operativne grupe i bolnica
Vrhovni tab i CK K P J obrali su 3. juna u Mratinju savjetovanje
na kome je donijeta odluka da se Glavna operativna grupa podijeli
u dvije grupe: Prva: sastavljena od 1. i 2. proleterske divizije, i
Druga od 3. i 7. divizije, s tim da se grupe probijaju u dva suprotna
pravca. Sa Prvom grupom je trebalo da se kreu pokretni ranjenici,
Knjiga depea taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706, f. 15, d. 1.
38 Nareenje i obavjetenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 9, d.
249, str. 332. i 250, str. 333.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 451.
V. Terzi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 28. i 31.
38 Izvjetaj komandanta 118. njemake divizije, Zbornik, t. XII, knj. 3,
d. 93, str. 381.
*o Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 451.

a sve teke ranjenike trebalo je posakrivati na Pivskoj planini i

Durmitoru. Podjela na grupe izvrena je tako da su snage koje su
ve bile prele Pivu otile u P r v u grupu, a one sa desne obale rijeke u Drugu. Prva grupa je takoe dobila zadatak da se probija u dva
pravca: Prva divizija, sastavljena od 1. proleterske, 3. krajike, 7,
krajike, 6. istonobosanske i 1. majevike brigade, trebalo je da se
probija pravcem Kour Vrbnica i dalje na sjever, a 2. divizija,
sa kojom je iao i Vrhovni tab, pravcem Suha Gornje Bare Konjske vode i dalje na zapad. 41
Nou izmeu 4. i 5. j u n a 1. proleterska divizija, u novom sastavu,
prikupila se u dolini Sutjeske da bi se probila prema Vrbnici. U dolini Sutjeske, na Kouru, nalazio se 3. bataljon 738. puka, kod Popovog Mosta 1. bataljon sa 668. artiljerijskim pukom i dva bataljona
750. puka du lijeve obale Sutjeske do njenog ua u Drinu. Na desnoj obali Sutjeske 2. bataljan 734. puka drao je Borovno, Mrkalje
i Popov Most. 42
Prva proleterska divizija jo u toku dana organizovala je napad svojih jedinica. Tri bataljona 1. proleterske napadali su na Borovno, 3. krajika i 1. majevika na Popov Most. U isto vrijeme 2.
proleterska i dijelovi 6. istonobosanske napadali su na Kour. 43 )
Prije zore 5. j u n a razvila se teka borba u dolini Sutjeske. Njemaka
artiljerija je neprekidno tukla, naroito prilaze Borovnu i Kouru.
Mitraljeska vatra i eksplozije bombi odjekivali su u prohladnom,
kiovitom j u t r u .
Tri bataljona 1. proleterske, 4, 2. i 3, napadali su na Borovno.
Drugi bataljon je napadao sa sjeveroistoka, ve poznatim pravcem,
a 3. bataljon lijevim krilom, uz samu rijeku, obuhvatao je Borovno
sa june strane; 4. bataljon je bio na desnom krilu. Pod zatitom
m r a k a trebalo je podii neprijatelju, zasuti ga bombama i na juri
zauzeti njegove poloaje, a onda nastaviti energino ka Sutjesci
i Popovom Mostu.
Poslije drugog zauzimanja Borovna neprijatelj je procijenio da
je i partizanskim snagama do tog poloaja posebno stalo, pa ga je
uurbano utvrivao za odbranu. Odbranu je organizovao po sistemu
otpornih taaka, koje su meusobno povezane rovovima. Sva automatska orua maskirao je i postavio tako da tuku cio prostor ispred
rovova. arce je postavio na postolja i privrstio ih da bi nou
mogli da d j e j s t v u j u bez nianjenja.
Bataljoni su poli u napad. Drugi je obuhvatio Borovno sa sjeverne strane, presjekao telefonske linije koje su ga povezivale sa
komandnim mjestom i snano napao na glavne poloaje; etvrti bataljon je nastupao desno, a 3. se probio izmeu Sutjeske i Borovna
i napao neprijatelja iz pravca odakle se on tome nije nadao. To je
bila estoka borba, dostojna velikih protivnika. Bataljoni 1. brigade,
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 453.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 463.
V. Terzi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 35.
F. Trgo, IV i V ofanziva, Beograd, 1968.
. Kladarin, Slom IV i V ofanzive, Kultura, Zagreb 1956.

iako ve znatno prorijeeni gubicima u dotadanjim borbama, imali

su vie srca, ustrine i smjelosti i u pravoj borbi prsa u prsa uspjeli
su da i s t j e r a j u Nijemce iz rovova i zauzmu Borovno. Trei bataljon je
nastavio da ih goni ka Mrkalju. Na Borovnu su ostale gomile m r t vih Nijemaca i 7 araca na postoljima, ali je teko stradala i Omladinska eta, miljenica 3. bataljona, koja je pokazala pravo herojstvo.
Poginuo je Serif Lojo, zamjenik komandira voda Omladinske ete,
j u n a k mnogih bitaka, proglaen za narodnog heroja, Boo Hadivukovi, komandir voda i drugi. Poginulo je ukupno 14 boraca Omladinske ete, tu, na domaku Foe, njihovog rodnog kraja. 4 4 Iz
2. bataljona, u toj tekoj borbi, poginulo je 8 boraca.
Nijemci su se nou izmeu 5. i 6. juna povukli sa desne obale
Sutjeske, plaei se da idueg dana ne budu uniteni. 45
Trea krajika i 1. majevika brigada uspjele su da potisnu neprijatelja sa desne obale Sutjeske, ali nijesu mogle prei na lijevu
obalu. Druga proleterska i dijelovi 6. istonobosanske, koji su napadali
na Kour, izvrili su nekoliko juria, ali su svaki put odbijeni. Neprijatelj je na Kouru bio iskopao duboke rovove i povezao ih saobraajnicama. Artiljerija Vrhovnog taba i 1. divizije sa poloaja
kod Drago-sedla tukle su Kour dosta neprecizno, neprijatelj je izdrao u rovovima i zaklonima i ilavo se branio. 40 P r v a divizija nije
uspjela da se probije preko Sutjeske.

Prodor u pravcu Zelengore

Drugi neuspjean pokuaj proboja preko Sutjeske zabrinuo je Stab
1. proleterske divizije. Njemu je bilo jasno da na dotadanji nain,
frontalnim napadom, sa prorjeenim i premorenim brigadama ne
moe slomiti snaan otpor 118. njemake divizije koja se branila
sa utvrenih poloaja. Trebalo je nai novo rjeenje.
Na Drago-sedlu, odakle su osmatrali dolinu Sutjeske, komandanti 1. i 2. proleterske divizije Koa Popovi i Peko Dapevi, diskutovali su i
o celishodnosti napada na Kour i potrebi m e n j a n j a pravca
nastupanja 1. proleterske divizije u cilju zaobilaska Koura. 47
Stab 1. divizije kasnije je razradio tu ideju i predloio Vrhovnom
komandantu da se divizija probije izmeu Koura i Ozrena do Zelengore, a onda razvije prodor na sjever. 48 Vrhovni komandant je odobrio 1. diviziji da se probije stazom, ako se tako mogla nazvati, koja
je vodila od izlaska iz kanjona Sutjeske, ispod stijena gromade Lastve,
presjecala Usoviki potok, i dalje ila pravcem k. 900Krekovi
Milinklade k. 1001 Hrava. Staza je prolazila kroz gustu umu,
a samo stotinak metara pri izlazu iz kanjona Sutjeske bila je otkrivena.
44

Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 454.

L. Boovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 676.
T. Parezanovi, VIG br. 3/1953.
45
Izvjetaj borbene grupe Gertler 118. njemake divizije,
t. XII, knj. 3, d. 93, str. 381.
40
Isto kao pod 35.
47
P. Dapevi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 81.

Zbornik,

Prva proleterska brigada krenula je na mar 6. juna, iz uma

ispod Drago-sedla. P r e m a odluci taba divizije brigada je marovala
zaobilaznom stazom Drago-sedlo uma Peruica Suha, onda niz
Sutjesku do izlaza iz kanjona, odnosno do skretanja na stazu kroz
umu ka Krekovima. Brigada se mogla spustiti niz Ravno borje i
pregaziti Sutjesku. Meutim, put niz Ravno borje bio je suvie strm
i mogao je posluiti samo u k r a j n j o j nudi, a i Sutjeska je bila nadola te teko savladiva. A kod Suhe je jo uvijek bio ouvan troni
mosti, preko kojeg je brigada i prela. 40
Prolaziti odabranom stazom bio je veliki rizik, j e r je bila
udaljena m a n j e od 500 m od neprijateljevih rovova na Kouru.
Tu, na najopasnijem mjestu, isprijeila se jedna bezimena uzviica,
koja je titila kolonu od mitraljeske vatre. Prema neprijatelju su
drali obezbjeenje dijelovi 2. proleterske i 6. istonobosanske brigade, a 7. juna stigla je i 7. krajika brigada i zamijenila 2. proletersku. Nijemci su primijetili prolazak kolone i poeli da tuku
stazu artiljerijom i minobacaima. Avioni su u talasima nadlijetali
i obasipali umu bombama. Jedino se prvih dana Nijemci nijesu
pokrenuli iz rovova na Kouru, niti pokuali da presjeku tu ivotnu
stazu, kojom su, za 1. proleterskom divizijom prole kolona Vrhovnog taba, sve jedinice Prve grupe, kao i 7. divizija sa oko 600
pokretnih ranjenika. Pedantni Nijemci grevito su drali posjednute
poloaje, jo vie ih utvrivali i oekivali novi napad i tek 9. j u n a
se sjetili da presjeku kolonu. Komandant 118. njemake divizije,
u izvjetaju priznaje:
Mi smo organizovali krunu odbranu, a trebalo je bezobzirno
prei u napad. 50
Tu na tom uzanom prostoru, neprijatelj je nadmudren i iznenaen
smjeflou i odlunou partizanskog komandovanja.
Jo 31. m a j a u rejon Suhe bio je upuen 6. bataljon, da smijeni
4. bataljon 2. proleterske brigade i sprijei prodor dijelova 7. SS
divizije niz dolinu Sutjeske. Nijemci su nastojali da se dolinom
Sutjeske probiju i spoje sa jedinicama u rejonu Tjentita i tako
potpuno zatvore obru oko Glavne operativne grupe. esti bataljon
je izvrsno izvrio t a j vaan zadatak. K a n j o n Sutjeske prema Suhi
veoma je uzan, sa strmim i po nekoliko stotina metara visokim
stijenama. Nijemci su n a j p r i j e pokuali da prodru dolinom. Bataljon im je nanio velike gubitke. Onda su pokuali nou, krei
p u t bombama. Zaustavile su ih zasjede 6. bataljona. Najzad, 4.
juna, grupa Nijemaca snabdjevena planinskom opremom, konopima,
klinovima i drugim, pokuala je, verui se uz stijene, da izbije
iza lea 6. bataljona. Borci su primijetili Nijemce, udili se
njihovoj upornosti, a onda im pokazali svoje streljake sposobnosti.
Skidali su jednog po jednog kao na vjebalitu. Nijemci su 5.
juna pokuali opet da se probiju niz Sutjesku. Bataljon je i
tog dana odrao svoje poloaje, sve dok ga nije smijenio jedan
bataljon 2. proleterske. Kada se 6. bataljon svio u kolonu brigade,
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 709, f. 2, d. 21.

iza 1. bataljona, u n j e m u je bilo 8 boraca manje. Ostali su kod

Suhe, branei je od Nijemaca. 51
U umi preko Usovikog potoka i Krekova u jednoj koloni
nala se 7. j u n a itava 1 .proleterska brigada, mada je 1. bataljon
neto ranije tuda proao kao prethodnica. To je bila povoljna okolnost, j e r je malo koja brigada tada djejstvovala kao cjelina. Nije
se tome uditi j e r je bilo mnogo pravaca kojima je neprijatelj
napadao, a koje je trebalo zatvoriti i krae ili due drati i braniti.
Kolona se kretala veoma sporo, j e r se mnogo puta morala
zaustaviti i rastresti prilikom naleta neprijateljevih aviona ili prilikom artiljerijskih bombardovanja. Od avionske bombe poginuo
je komandant 6. bataljona Milan Sarac. Proglaen je za narodnog
heroja. Tako se dogodilo da su pred odsudnu bitku za proboj svi
bataljoni 1. proleterske brigade, osim 2, imali nove komandante.
Prva brigada bila je prethodnica. U noi izmeu 7. i 8. juna
zastala je i malo se odmorila u dolini Hravi. Odmor je bio
neophodan, a nou se bez vodia nije moglo kretati kroz gustu
umu. No je bila oblana, toliko mrana da se nita nije vidjelo.
Rano 8. j u n a brigada je krenula uz Katunite prema Lukim
kolibama, a 3. krajika brigada na Boiju glavu i Javorak, da
obezbjeuje lijevi bok kolone. Put od Hrave do Lukih koliba
dug je nepunih petnaestak kilometara, ali je visinska razlika vie
od 1 000 m. Katunite je strma umovita strana uz koju i pjeaka
staza ide u cik cak. Tu stazu je 1. proleterska brigada dobro upamtila. Tano prije godinu dana ila je tim putem, gotovo isto toliko
umorna i gladna, samo to onda neprijatelj nije bio blizu. No, i
ta teka staza imala je neku malu blagodet. Uz cijelu stranu
bilo je dosta trave srijemue i drugih trava, zelenog bukovog lia,
i, do mile volje, bukove kore. Borci su upali trave i jeli. Veina
je nosila dobar sveanj srijemue. Oni koji nijesu htjeli da je jedu,
traili su kisjelicu, kopali kaune i druge trave, ili vakali mlado
bukovo lie, poneki su ljutili bukovu koru traei ispod n j e sok
prirataja, mezgru.
Tog dana kolona se veoma sporo kretala, jedva miljela uz brdo.
Stari borci su oekivali da e, kad iziu na Luke kolibe, naloiti
vatre i provesti no pod krovom, j e r ve 20 dana spavaju u umi,
pored puta ili pri zastoju kolone, stojei, naslonjeni na puku.
Prole godine tu je bilo nekoliko stotina koliba u koje su nekada
dolazili Hercegovci i provodili ljeto, napasali stoku, kupili sir i
kajmak. Sada su to bila samo zgarita. Nije bilo nijedne itave
kolibe. Borcima je bilo ao koliba kao da su njihove. Moglo se
uti: ovdje je bila naa koliba, ondje smo odravali sastanke, ondje
smo u toplom spavali, ondje smo vatre loili i pjevali, ondje s m o . . .
Ratni vihor je opustoio i t a j krasni dio Zelengore. No je provedena u umi. Ipak je vatra naloena i u kazanima je uskoro krkalo
konjsko meso. Tada su svi jeli konjsko meso. U poetku su se
mnogi nekali. Stari borci, koji su i prije godinu dana tu jeli
51
Obavjetenje taba
d. 9, str. 27.

1. proleterske divizije, Zbornik, t.

IV, knj.

14,

konjsko meso, lako su promijenili jelovnik. Objanjavali su mlaima

da to treba i oni da uine. To je isto, govorili su im, kao kod
Muslimana sa svinjskim mesom. Ne jedu ga i kada ga prvi put
p r o b a j u veini se gadi, neki i povraaju, a kasnije ga jedu kao
i svako drugo meso. Konjsko meso je kiselkasto, ima neto drugaiji
ukus, ali tada nije bila prilika da se disku tu je o ukusima.

Proboj njemakog obrua na Balinovcu

Devetog juna osvanuo je vedar dan. U zoru su bataljoni krenuli
ka Vrbnikim kolibama i Starom Katunu. Jo se sunce nije pojavilo, a doletio je izviaki avion. Duga kolona 1. brigade kretala
se preko golih panjaka Lukih koliba. Pilot je ugledao kolonu,
cilj kakav je samo poeleti mogao, i odmah se ustremio na n j u .
Borci su polegli u t r a v u i vatrom natjerali pilota da sa vee visine
baca bombe i mitraljira. Niko u koloni nije pogoen, ali je tako
rana pojava izviakog aviona nagovjetavala teku borbu dugog
junskog dana. Bilo je jasno da e poslije izviakog aviona uskoro
doletjeti bombarderi. Za m a n j e od jednog asa zapitale su sirene
tuka, prolomila se Zelengora od silnih eksplozija bombi. Nebo su
parali neprijateljevi avioni kao uznemireni roj strljena.
Onog trenutka kada je doznao da kolona partizana prolazi
preko Sutjeske izmeu Koura i Ozrena, komandant njemakih
snaga general Liters reagovao je sa n a m j e r o m da zatvori izlaz sa
Zelengore. Odmah je naredio da se kamionima najhitnije prebaci
369. legionarska divizija iz rejona elebia na komunikaciju Foa
Kalinovik. Komandant 369. divizije uputio je pukovsku borbenu
grupu Vertmiler (dva ojaana bataljona 369. puka) prema Vrbnici, a drugu borbenu grupu, nazvanu Fier (glavnina 370. puka,
sa etom tenkova) preko Kalinovika i Oljeg dola ka Konjskim
vodama, k. 1441. Njemaki komandant je imao n a m j e r u da to
prije izbije na Veliku Koutu i Luke kolibe i da zatvori izlaz
iz doline Hrave. 52
Borbena grupa Vertmiler krenula je 8. juna od Vrbnie ka
Velikoj Kouti. U visini k. 1529, na grebenu, tu grupu su doekala dva bataljona 2. proleterske brigade. Bataljoni su se nali
tamo j e r su se poslije nekoliko juria na Kour, koji nijesu mogli
zauzeti i tako otvoriti put preko Tjentita, i postavili se prema
Vrbnici da bi onemoguili Nijemcima prodor ka Lukim kolibama,
kuda su prolazile snage Glavne operativne grupe koje su se probijale iz doline Hrave. Razvila se teka borba.
Komandant 369. legionarske divizije, general Najdhold, poslije
nekoliko neuspjelih pokuaja da prodre prema Velikoj Kouti,
zakljuio je, da je nemogue prodrijeti preko k. 1529 i organizovao
je odbranu na dostignutim poloajima. Takoe je procijenio da je
prostor izmeu njegovih borbenih grupa nepokriven i da bi parti-

zani mogli proi na sjever ba tim pravcem, ali i da nema vremena

da iz Miljevine alje pojaanje, j e r je to daleko oko 8 asova brzog
hoda. Da ne bi gubio u vremenu izdvojio je 3. bataljon 369. puka
iz borbene grupe Vertmiler i najblii, 3. bataljon 370. puka sa
potrebnim pojaanjima i formirao centralnu pukovsku borbenu
grupu Hene. Grupu je uputio da to prije posjedne poloaje na
Balinovcu i Bavanu, da ih vrsto dri i onemogui prodor partizanima na sjever. U isto vrijeme general Najhold naredio je borbenoj grupi Fier da zauzme Vide, k. 1865, uhvati vezu sa
borbenom grupom Hene i vrsto stegne obru oko partizana.
Novoosnovana borbena grupa Hene pohitala je da izvri
zadatak. U j u t a r n j i m asovima 9. j u n a izbila je na Balinovac i
odmah produila na Bavan, k. 1642. General Najdhold je dobro
ocijenio da je Bavan kljuni poloaj na tom dijelu fronta. Nijemci
su izbili poslije podne na k. 1642, prije pristizanja dijelova 1.
proleterske brigade. 53
Stab 1. proleterske brigade odmah je uputio dva bataljona
prema neprijatelju na Bavanu: 2. bataljon je bio upuen prema
Videu, ali kad je neprijatelj izbio na Bavan preorijentisao se
glavninom prema njemu, 4. je napadao sa juga, direktno na k. 1642,
6. je obezbjeivao desno krilo, prema k. 1488. 3. je bio u rejonu
Crnog jezera, a 1. je n a j p r i j e bio orijentisan prema Ljubinom
grobu, a onda glavninom priskoio u pomo 2. bataljonu.
Poslije podne, 9. juna, vodila se teka borba.
etvrti bataljon se pentrao uz strme stijene i u borbi prsa u
prsa uspio da zauzme k. 1642. Pukomitraljezac Slavoljub Petrovi-Zavrzan, u toj borbi rukom je uhvatio za cijev njemakog
arca, ubacio bombu u rov i unitio neprijatelj evo mitraljesko
gnijezdo. Nekoliko minuta kasnije i sam je poginuo.
Drugi bataljon je bio u tekoj situaciji. Napadao je preko
golog terena, a neprijatelj je bio u umama Bavana. Neprijateljeva
avijacija je stalno tukla njegove poloaje. Toga dana samo njemaki
avioni imali su 96 poleta, i to uglavnom iznad Zelengore. Izviaki
avioni su napadali ak i pojedine borce.
Videi u kakvoj se situaciji nalazi 2. bataljon, glavnina 1.
bataljona pohitala mu je u pomo i udarila u desni bok neprijatelja.
I 4. bataljon je poslije izbijanja na Bavan, samoinicijativno juriao
na neprijatelja, koji je vodio borbu sa 2. bataljonom. Tako je dolo
do estokog sudara 1, 2. i 4. bataljona sa borbenom grupom Hene
369. legionarske divizije. Grupa Hene je razbijena. Povukla se
kroz guste ume Bavana. Oko 18 asova bataljoni 1. brigade ovladali
su Bavanom. To je bio veliki uspjeh, j e r su bataljoni sa istine,
iz doline, izbili na dominantne poloaje i preuzeli neprijatelju
inicijativu. 54
53
64

M. Lekovi, Front od 1, 8. d 15. juna 1973.

V. Terzi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 40. i 41.
T. Parezanovi, VIG 3/1953.
M. Novovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 305.
Rako Popovi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 152.
Rad. Popovi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 64.
B. Barjaktarevi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 132.

Na Bavanu su se borci 1. proleterske brigade mogli uvjeriti

kakva im je opasnost prijetila. Jo u toku dana primijeene su
jake neprijateljske kolone, sa tenkovima, kako izbijaju u pravcu
Konjskih voda. Pred no je 2. bataljon 738. puka 118. njemake
divizije izbio preko Zelengore na Kozje strane i Orlovac. 55 Nijemci
su ili samom ivicom grebena, tano po horizontu. Orlovac i Kozje
strane, s Nijemcima na njima, izgledali su kao do neba visoke
ograde sa bezbroj otrih iljaka. Nijemci su stalno ispaljivali rakete,
i javljali svojim susjedima dokle su stigli. Prijetili su da se kroz
sat-dva, preko Ljubina groba, srue ka Vrbnikim katunima i
napadnu 1. proletersku brigadu s lea. Komandant 1. proleterske
brigade odmah je uputio jednu etu 1. bataljona ka Ljubinom grobu,
da sprijei eventualni brzi silazak te uoene kolone. Na sjeveru,
u umama Balinovca i dalje, oekivane su takoe jake neprijateljske
snage.
Komandant 369. legionarske divizije teko je primio gubitak
Bavana. On je poslao depeu:
Ogoreni smo zbog naputanja k. 1642 i naredio borbenoj
grupi Fier da 10. juna napadne u j u t a r n j e m mraku u
rasvit, sa jednim bataljonom Vide, a borbenoj grupi Hene
da ponovo zauzme Bavan, k. 1642.56 Najavio je i dolazak pojaanja, i to da e lino doi na Balinovac. On je znao da je
teren oko Lukih i Vrbnikih koliba otvoren, bez ume, a okolni
poloaji su bili kao predodreeni da se sa n j i h unite opkoljene partizanske jedinice. General Liters je doao tih dana u
Miljevinu, da neposredno, na licu mjesta rukovodi unitavanjem
partizana. Njegovo je n a r e e n j e bilo da:
nijedan ovek sposoban za vojnu slubu ne sme iv da
napusti obru. 57
Stab 1. proleterske divizije primio je u toku borbi 9. juna dva
izvjetaja od taba 1. proleterske brigade u kojima je situacija
ocijenjena kao vrlo kritina, sa prijedlogom da se odmah ide u proboj. 58 Stab brigade je ocijenio da postoji opasnost ako brigada ostane
na tim poloajima i idueg dana mogla bi biti unitena. Stab 1. divizije
sloio se sa procjenom taba 1. brigade i, poto toga dana nije
radila radio-stanica Vrhovnog taba, u 16,30 asova izvijestio je o
tome tab 2. divizije 59 i saopio mu svoju odluku da u toku noi
jedinice 1. proleterske divizije izvre proboj. tab 1. divizije time
je preuzeo svu odgovornost na sebe. Poto nije imao vezu sa
Vrhovnim tabom, nije ni ekao na njegovu saglasnost, nego je,
55 Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj.
str. 329.
so Izvjetaj 369. legionarske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
str. 331. i t. XII, knj. 3, d. 91, str. 361.
57 Nareenje komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik,
9 II deo, d. 10, str. 457.
58 Usmena izjava Danila Lekia, komandanta 1. proleterske

14, d.

147,

14, d.

148,

t. II,

knj.

brigade.

na osnovu procjene situacije, dejstvovao odmah, ali u duhu ranije

donijetih zakljuaka o pravcu proboja. tab 1. divizije upozorio je
tab 2. divizije da obezbijedi lijevi bok svojih jedinica na pravcu
Kozje straneLjubin grob, jer e . . .
ne ekajui smenu povui svoju 3. krajiku brigadu sa
Boije glave i Javorka. 60
U isto vrijeme je molio da se omogui 7. krajikoj, 6. istonobosanskoj i 1. majevikoj brigadi da se pridrue u prodoru ostalih
jedinica 1. divizije.*
Uspjeh 1 .proleterske brigade na Bavanu jo vie je podstakao
tab 1. proleterske divizije da to prije izvri proboj kako ne bi
dao vremena neprijatjelju da se sredi. U 23 asa tab 1. divizije
poslao je izvjetaj Vrhovnom tabu:
Resili smo da sa 1. proleterskom i 3. krajikom izvrimo
prodor ka s e v e r u . . . smatramo da naim zadravanjem ovde
ne stvaramo povoljnu s i t u a c i j u . . . mi smo vam u toku dana
javili da mislimo doneti ovakvu odluku i traili smo hitne
direktive. Meutim, poto veza sa vama nemamo, smatrali smo
da treba odluiti brzo i odluku sprovesti odmah. 62
Odmah poslije izbijanja na Bavan 1. proleterska brigada pripremala
se za novi juri. Komandant brigade Danilo Leki doao je kod
1, 2. i 4. bataljona, naredio da se rasture vatre koje su borci ve
bili naloili i poeli da peku konjsko meso. Tu je poeo sa organizacijom pripreme za proboj. Prvo je poslao patrolu da vrati dio
1. bataljona koji je bio uputio prema Ljubinom grobu, 3. i 6.
bataljon bili su u rejonu Donje Luke.
Komandant brigade je objasnio situaciju i iznio zadatak brigade.
Pitao je, kao da sebe provjerava, koliko ima lanova partije u
bataljonima. Naredio je da komandiri, politiki komesari i vodnici,
koji su ranije bili pukomitraljesci, r u k u j u pukomitraljezima i da
svi, od komandanta do kurira, budu u streljakom stroju, da se
juria bez obzira na prepreke i gubitke. Naredio je, jednom rijeju
da se po svaku cijenu mora probiti obru.
* U Vrhovnom tabu se najprije smatralo da sa probojem treba priekati bar jo jedan dan. Kasnije se ispostavilo da je komandant 1. proleterske divizije pravilno procijenio situaciju i da je proboj izvren u jedino
moguem momentu. Da se saekalo jo jedan dan neprijatelj bi posjeo Balinovac, a vjerovatno i Bavan, jaim snagama koje su ve bile na maru i do
10 asova trebalo je da stignu na te poloaje. Toga dana, 9. juna, nije bilo
radio-veze sa Vrhovnim tabom, te je komandant 1. divizije poslao izvjetaj
po kuriru, tako da Nijemci, koji su bili otkrili radio-ifru Vrhovnog taba,
nijesu nita znali o pripremama za proboj. Vrhovni komandant kome nijesu
bile poznate te okolnosti, ljutio se to je 1. proleterska divizija izvrila proboj
bez saglasnosti i nagovijestio smjenjivanje komandanta 1. proleterske divizije. 61 (Ipak nije dolo do smjenjivanja).
bo Obavjetenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d.
11, str. 29; 12, str. 20. i A-VII, k. 706a, f. 5, d. 45.
Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 10, d. 3, str. 10.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 8, d. 23.
V. Terzi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 43 napomena 27.
62 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 13,
str. 32.

Odrani su kratki sastanci komunista koji su se tu zadesili.

Nije trebalo mnogo govoriti. Sve je bilo jasno. Svi su bili raspoloeni za takvu vrstu borbe. Sve je teklo bez uzbuenja. Ve
gotovo mjesec dana vodili su borci brigade teke borbe, bez zastanka
i bez odmora. Gubici su veliki i brigada je bila osjetno prorijeena,
ali ozbiljnost situacije nije dozvoljavala da se i na to misli. Dolo
je vrijeme odluke. Borci vole takve situacije u kojima nema i ne
smije biti oklijevanja.
Svaki borac se i sam pripremao za odluujui juri. Prokontrolisano je oruje i municija, napunjeni areri, bombe namjetene
tako da se brzo mogu upotrijebiti, pritegnuta je obua i utegnute
torbice, da se ne klate. Sve je bilo brzo spremno. Pomonici
pukomitraljezaca vrsto su se drali niandija, da se ne bi u
mraku razdvojili i zagubili u umi.
Prije polaska na juri, nareeno je da se ostave teki i laki
minobacai i municija za njih, mitraljezi i oruje ranjenih. Sve je
to sakriveno, zakopano ili uniteno. Ostavljeni su konji, kazani i
drugo. To je bio novi teak trenutak. Ostavljalo se oruje plaeno
najskupljom cijenom, krvlju proletera. A kako je junaku ao ostaviti
oruje ukazuju i stihovi pjesnika Njegoa, koji je kroz usta Vuka
Manduia lijepo prikazao raspoloenje borca kad se rastaje od
voljenog oruja:
Za mi ga je ka jednoga sina
Za mi ga je ka brata rodnoga.
Bilo je reeno da se konji poubijaju. Nareenje je malo ko
izvrio. Mnogi su ostavljeni ivi. Neka ive, neka pasu po toj
irokoj planini. Neka ih i vuci kolju ili neprijatelj uhvati. Samo
da borci to ne uine svojim vjernim saputnicima i sapatnicima.
Oko 22 asa kolona je krenula. Opta orijentacija je bila da
se prodire na sjever, jer se nije znalo koje je poloaje neprijatelj
posjeo, i da se nastupa sve do sudara sa neprijateljem; a ve se
znalo da do sudara mora doi. Ali je bilo vano, moda i presudno,
ko e koga prije otkriti. Pravac sjever vodio je besputicom, kroz
gustu umu. No je bila vedra, ali bez mjeseine. A u gustoj
umi, ispod drvea bogatih kroanja i danju je tamno. Nije se
vidyelo ama ba nita. Drug se drao za druga. Niz strminu su sie
borci klizali. Oborena stabla bila su prave prepreke jer ih borci
nijesu vidjeli, a imali su malo snage da ih preskoe. Na svakom
neobinom mjestu drug je iekivao druga, i tako sve od ela do
zaelja. Od Bavana do Balinovca nema ni dva kilometra vazdune
linije, ali je teren ispresijecan dubokim jarugama i strmim stranama.
Prola je itava no, a kolona jo nije izbila pred Balinovac. U
zoru je uspostavljena veza sa 3. i 6. bataljonom. Oni su neto ranije
izbili u potok D. Luke i ve su bili otkrili gdje se neprijatelj nalazi.
Komandant brigade rasporedio je bataljone. Cijela brigada se obrela
u jednom streljakom stroju, u n j e m u su bili svi, od komandanta
brigade do kurira i kuvara. Stroj je krenuo uz Balinovac, brzo,
snano, odluno. Njemaki dresirani psi su ga brzo otkrili. Zaciktali
su njemaki arci i mainke. Padali su lie i granje koeni

Komandant
1. proletrske divizije, Koa Popovi i komandant 1.
Danilo Leki poslije proboja obrua na Zelengori, juna 1943.

Filip

Kljaji

Fia

proleterske

brigade,

Borci

kidaju

Konferencija

meso

3.

sa

ubijenog

bataljona

poslije

konja juna

bitke

na

1943.

na

Sutjesci

Zelengori

mitraljeskim rafalima po stroju proletera. Kada je brigada stigla

na blisko odstojanje otvorila je vatru. Onda su proleteri krenuli
naprijed, neki preko proplanka, neki kroz umu. To nije bio obian
juri. To su bili hitri skokovi neustraivih ljudi. Zagrmjele su
bombe i zatektala automatska oruja, a u vazduh su letjeli zemlja,
trava, korijenje i dijelovi ljudskih tijela, oprema i oruje. Sve je
to nadjaavao esti pokli juri proleteri. Borci su skakali u neprijateljeve rovove, unitavali protivnika vatrom, kundakom, noem.
Juri nije dugo trajao. Nije ni mogao dugo trajati. Do takvog
juria rijetko dolazi i teko se moe ponoviti. To je bio juri
poput groma. Munja je morala nekoga spriti. Za desetak minuta
sve je bilo gotovo. Prva proleterska je probila obru i na Balinovcu
je zaleprala n j e n a crvena zastava, a u eter su se irili radio-signali
upueni Vrhovnom komandantu:
Prva proleterska je izvrila svoj zadatak.. . Predlaemo da i
vi, sa vaim snagama, krenete u naem pravcu. 63
Brigada je relativno lako osvojila Balinovac. Na n j e m u su bile
dosta slabe snage 369. legionarske divizije. Major Hene (Hhne),
komandant borbene grupe Hene, urio je da izvri nareenje
komandanta 369. divizije, da u j u t a r n j e m mraku, u zoru, zauzme
Bavan, i da mu radosno raportira, kad komandant oko 10 asova
stigne na Balinovac sa pojaanjem, da je izvrio zadatak i zatvorio
obru oko partizana. On je u 5,30 asova 10. juna izvijestio depeom
komandanta 369. divizije da je savladao ilav otpor partizana i
izbio kroz ume Bavana na kotu 1642.64
Ba u to vrijeme kada je komandant borbene grupe Hene
glavnim snagama napadao na Bavan, 1. proleterska brigada izbila
je na Balinovac. Komandant borbene grupe Hene umjesto uspjeha
i nagrade doivio je teak neuspjeh. On je odmah pokuao da se
vrati i sprijei dalji prodor partizana. To mu nije uspjelo. Brigada
mu nije dozvolila da se isprijei na dominantnim kosama Plijeu
i Mrin kolibama. etvrti bataljon obezbjeivao je lijevo krilo
brigade. Major Hene je, bojei se da mu 1. proleterska ne presijee
odstupnicu, urio ka Jeleu, gdje je bio tab 369. divizije. Tu je
smijenjen zbog neuspjeha na Balinovcu i Bavanu. 65
83

Knjiga depea taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706, f. 15, d. 1

depea od 10. juna.
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 13,
str. 32.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 8.
J. B. Tito, Peta ojanziva, Zbornik, t. II, knj. 1, str. 277.
K. Popovi, lanak, Sutjeska, knj. 1, str. 45.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 460.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 477480.
F. Trgo, IV i V ojanziva.
M. Lekovi, Front, br. od 1, 8. i 15. juna 1973.
Vie lanaka u knjizi SUTJESKA IV.
64
Izvjetaj komandanta 369. legionarske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
14, d. 156, str. 343. i t. XII, knj. 3, d. 91, str. 361.

Proboj i drugog
neprijateljskog obrua kod Miljevine
Cim je 1. proleterska brigada izvrila proboj na Balinovcu komandant
1. divizije odmah je ubacio 3. krajiku brigadu da iri n j e n uspjeh
pravcem OtiPlijeVis i Siljevac, ka selu Jeleu. P r v a proleterska je produila da goni neprijatelja preko Mrin koliba i
Jablanovog brda prema Rataju. Trea krajika izbila je na Plije
prije neprijatelja i napredovala ka Visu i iljevcu. To je onemoguilo neprijatelju da organizuje odbranu sve do Rataja.
Stab 1. divizije nije isputao zahvaenu inicijativu i planirao
je da se jo istog dana pree cesta KalinovikFoa. Zbog toga
je pourivao 1. i 3. brigadu, 7. krajiku, 1. majeviku i 6. istonobosansku koje je prikupio u toku noi, da ire postignuti uspjeh
i izbiju na komunikaciju Kalinovik Foa.
Na dan proboja 1. proleterske, 2. proleterska divizija vodila je
teke borbe, naroito sa snagama koje su sa Kozjih strana i Orlovca
nastupale prema Ljubinom grobu. Borbena grupa Fier 369. legionarske divizije iz rejona Olji do K o n j s k e vode takoe je energino napredovala prema Videu. Stab 2. divizije procjenio je da
ispred sebe ima jake neprijateljske snage, da se nee moi probiti
na zapad i odmah je predloio Vrhovnom komandantu, da se i 2.
divizija probija za 1. divizijom:
Ako mi najkasnije sutra vee ne izvrimo mar za K o o m . . .
mi emo se pod mnogo nepovoljnijim uslovima morati ponovo
probijati za Koom. 66
Desetog juna poslije podne Vrhovni komandant je odluio da odustane od ranije donijete odluke da sa 2. divizijom izvri proboj na
zapad prema Konjskim vodama, i sve snage je uputio za 1. proleterskom divizijom*.
Neprijatelj je bio iznenaen silovitou udara i izvrenim probojem 1. proleterske brigade. Utoliko neprijatnije i tee to se spremao da ba toga dana zada onaj najtei, odluujui udarac glavnini
partizanskih snaga koje su izbile u rejon Lukih i Vrbnikih koliba.
Taj teren, uglavnom nepoumljen, pruao je veoma povoljne uslove
za to. Komandant njemakih t r u p a u bici na Sutjesci bio je u Miljevini, a komandant 369. divizije poelio je da osmatra taj zavrni in
i najavio je svoj dolazak na Balinovac.
Proboj 1. proleterske pomrsio je sve n a m j e r e njemakih komandanata. Centralna borbena grupa Hene u rejonu Balinovca
razbijena je i bjeala je ka Jeleu. Lijeva borbena grupa Vertmiler
uplaila se i povukla ka Vrbnici, oslanjajui se na 118. diviziju u
* Meutim, uprkois proboju neprijateljskog obrua koji je izvrila 1.
proleterska divizija, vrhovni komandant Josip Broz Tito, jo uvijek se nije
bio odluio za brzi prodor svih jedinica Prve grupe, zbog neizvjesne situacije
kod 3. i 7. divizije. Rijeen da iscrpe sve mogunosti za prihvat Druge grupe
sa bolnicom, on -se sa 2. proleterskom divizijom 10. juna 1943. zadrao na
podruju Lukih i Vrbnikih koliba.

dolini Sutjeske. Desna borbena grupa Fier iz rejona Olji do

nije mogla pomoi grupi Hene zbog neprohodne duboke jaruge
rijeke Govze. Komandant 369. legionarske divizije, oekujui glavni
prodor u pravcu zapada, bio je poslao ka Oljem dolu i svoju rezervu.
Zbog toga je odmah intervenisao komandant njemakih trupa, da
bi zatvorio pravac kojim su nastupale jedinice 1. divizije. Kamionima
je prebacio jedan bataljon 724. puka 104. lovake divizije u rejon
Jelea. 67 U isto vrijeme je naredio da se avio-dejstva koncentriu
ispred 369. legionarske divizije. U njemakim izvjetajima uvijek
se navodi broj avio-letova, a za borbe tog dana od Balinovca do Miljevine stoji: dejstvovalo se neprekidnim borbenim naletima. 68
U zoru 11. juna 1. proleterska brigada izbila je na poloaje koji
su se protezali od sela Trebiina, gdje je bio 1. bataljon, do kose iznad
Rataja. 69 Sa tih poloaja je ispitivala mogunost prelaska preko ceste.
Na lijevom krilu, na Visu, iljevcu i prema Jeleu vodila je borbu 3.
krajika brigada. U toku dana n j u je pojaala 7. krajika brigada.
Ispred 1. proleterske, na cesti Kalinovik Foa, neprijatelj je
intenzivno saobraao. To su dolazila pojaanja 369. legionarskoj diviziji. Poslije podne neprijatelj je krenuo iz Rataja uz stranu Glavice,
k. 1001, prema 1. proleterskoj brigadi. To su bili dijelovi tek prispjelog 2. bataljona 724. njemakog puka. Nijemci su estoko navaljivali, podrani artiljerijom. Doekali su ih 2. i 6. bataljon, zaustavili
i odbacili ka Rataju.
Odmah poslije pada m r a k a 2. i 6. bataljon 1. proleterske napali su
neprijatelja na Rataju. Borba je bila otra. Nijemci su se zbili oko stare
kule. Neuporedivo su se upornije branili nego legionari. Tenkovi su
preli Bistricu i uz p r a t n j u pjeadije nou su se kretali ka poloajima
2. i 6. bataljona. Bataljoni su trpjeli jaku vatru. Nijesu mogli prii
tenkovima da ih zaspu bombama, a poto nijesu imali drugih sredstava
za borbu samo su ih s vremena na vrijeme obasipali mitraljeskom
vatrom, da bi im sprijeili otvaranje kupola i osmatranje. Njemaka
pjeadija nije smjela da se odvoji od tenkova i da n a p r e d u j e i sve
vie se povlaila ka rijeci i cesti. Pred zoru je ubaen u borbu 3. bataljon iz rezerve, a 1. bataljon je pojaao dejstvo na desnom krilu
prema Donjem Budnju. Drugi i 6. bataljon su se pripremali da se povuku, sa n a m j e r o m da organizuje odbranu. Meutim, neprijateljska
vatra bila je sve slabije a u zoru je i prestala. Neprijateljski 2. bataljon 724. puka povlaio se prema Jeleu. On je, vjerovatno, procijenio da se nee moi odrati na cesti poslije estoke borbe u toku
noi. Trei bataljon je odmah to primijetio, brzo preao rijeku i
ovladao poloajima u selu Ocrkavlju. 7 0 Drugi i 6. bataljon jo se
nijesu bili povukli pa su, umjesto toga, produili nastupanje i preli
rijeku pod vatrom. Za n j i m a su se prebacivale i ostale pridole
jedinice.
67
Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 151,
str. 336.
68
Izvjetaj njemakog komandanta za jugoistok, Zbornik, t. II, knj. 9
II deo, br. 11, str. 458.
69
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 23,
str. 55.

Odmah poslije prelaska Bistrice, 6. bataljon je preuzeo poloaje

kod Ocrkavlja od 3. bataljona i obezbjeivao lijevi bok kolone od
neprijatelja koji se zadrao na serpentinama prema Jeleu i tukao
most na rijeci. U isto vrijeme na neprijatelja u Jeleu snano su napadale 3. i 7. krajika brigada, to je znatno olakalo 1. proleterskoj
da obezbijedi lijevi bok kolone.
Poslije prelaza rijeke takoe su odmah upueni 1. i 3. bataljon
da u visini sela Budanj i na Debelom brdu obezbijede desni bok kolone sa pravca od Foe. Drugi i 4. bataljon, koji je ba tada pristigao
sa obezbjeenja kod Balinovca, nastavili su nastupanje ka Jabuci,
kao rezerva.
Prva brigada je poslije proboja tog obrua, morala postaviti
obezbjeenje na oba krila, dok ne pristignu i ostale snage 1. i 2.
divizije. Obezbjeenje je moralo biti to jae, jer je i Vrhovni tab
toga dana definitivno odustao od pokuaja proboja na zapad, prema
Teskavici, i uputio se za 1. proleterskom divizijom.
Prelazak preko Bistrice i ceste Foa Kalinovik praktino je
znaio i definitivan proboj iz neprijateljskog obrua na Zelengori.
Meutim, toga dana je predstojala jo jedna teka borba. U prvim
j u t a r n j i m asovima neprijatelj je sa tri tenka i 8 kamiona vojnika
iz 724. puka 104. lovake njemake divizije krenuo iz Foe u pomo
snagama 369. legionarske divizije. Prvi bataljon je bio zauzeo poloaj
u visini D. Budnja i otvorio je vatru na kamione. Tenkovi su se brzo
vratili ka Foi, a bataljon je unitio kamione. U toj borbi uestvovalo
je i oko 70 boraca koji su doli iz rasformirane 3. dalmatinske brigade
da popune 1. bataljon. Oni su iskusnim proleterima pokazali da su
srani borci i da e njihov dolazak znatno ojaati brigadu.
Jo 1. bataljon nije ni predahnuo od tog okraja a od Foe se
ponovo pojavio neprijatelj. Njemaki streljaki stroj je brzo napredovao. Prvi bataljon se maskirao na poloajima i ekao da mu
prie blizu. Kada su mitraljesci 1. bataljona otvorili vatru na neprijatelja, pojavio se i 3. bataljon. Njegovo lijevo krilo savilo se od
Debelog brda ka cesti i udarilo u bok i pozadinu Nijemaca, ojaanog
bataljona 724. puka. Iz Foe ga je podravao divizion haubica. Borba
je trajala gotovo osam asova. Oba bataljona 1. brigade izvrili su po
nekoliko juria. Najzad je pred no neprijatelj slomljen i n a t j e r a n
na povlaenje prema Foi.
U toku noi neprijatelj je mirovao. Rano u zoru 13. juna, uz
podrku tenkova i artiljerije i snanog bombardovanja avijacije, neprijatelj je pokuao da ovlada cestom Foa Kalinovik i spoji se sa
snagama 369. legionarske divizije kod Jelea, ime bi sprijeio prelazak partizanskih snaga preko Bistrice. Toga dana su 1. i 3. bataljon
imali priliku da pokau sve svoje visoke borbene kvalitete. Svjesni
da na tim poloajima moraju zadrati neprijatelja i obezbijediti
slobodan prolaz kolonama 2. i 7. divizije, bolnice i Vrhovnog taba,*
* Jedino nije stigla kolona 3. divizije i vei dio Centralne bolnice. One
su 10. juna prele Pivu i izbile na Vuevo. Tri bataljona 1. dalmatinske i
5. crnogorske brigade uspjeli su da zauzmu Tjentite i da se probiju za
Prvom grupom. Glavnina 3. divizije sa oko 1 200 ranjenih i bolesnih izbila
je 13. juna na Sutjesku, prela je kod Tjentita i tu naila na jake neprijateljeve snage koje su je razbile.

vodili su teku borbu i primorali neprijatelja ne samo da odustane od

svoje n a m j e r e ve i da se u neredu vrati ka Foi, uz znatne gubitke.
Ali su i bataljoni, naroito 1, imali znatne gubitke. Poginulo je 11
boraca. 71
Razbijanjem obrua i prelaskom svih snaga Prve grupe preko
komunikacije Foa Kalinovik zavrena je velika njemako-italijanska ofanziva na Glavnu operativnu grupu Vrhovnog taba. Komandant 1. divizije ocijenio je 15. juna da neprijatelj . . . oevidno nije
sposoban za krupnije ofanzivne operacije. 72 Ta ocjena je bila tana,
jer je prema nareenju komandanta njemakih trupa operacija
Schwarz prestala 16. juna. 73

Neprijatelj je uspio da sprijei prodor Glavne operativne grupe

u Srbiju, da poremeti njene planove u razvoju borbe u Crnoj Gori,
da joj nanese znatne gubitke u ljudstvu i materijalu, ali uprkos nadmonosti od 6:1 u ljudstvu i znatnoj tehnikoj nadmonosti, upotrebi
svih rodova vojske, specijalnoj pripremi za ofanzivu i potpunom iznenaenju u poetnom rasporedu na krunoj operacionoj osnovici,
nije uspio da postigne svoj osnovni cilj: da uniti do poslednjeg
vojnika Vrhovni tab i Glavnu operativnu grupu. Vrhovni tab je
znatnim dijelom snaga organizaciono ouvanim, sa 1, 2. i 7. divizijom
i dijelom bolnice uspio da se probije iz njemakog obrua. Partizanske
snage su iz bitke na Sutjesci izile i kao moralni pobjednici dokazujui svoju sposobnost da se suprotstave svakom neprijatelju i pod
najteim uslovima.
Prva proleterka brigada bila je izbila na Lim i bila u prvim
redovima snaga koje su nastupale ka Srbiji. Ona se prva sudarila sa
neprijateljem koji je krenuo u ofanzivu i snano se suprotstavila
najjaoj njemakoj diviziji, 1. brdskoj. Od toga dana pa sve do k r a j a
ofanzive 1. proleterska brigada bila je u centru zbivanja i na pravcu
gde se odluivala sudbina te bitke. Od Bijelog Polja prebaena je
na foanski pravac, sa tog pravca u dolinu Sutjeske, zatim ka Zelengori
i najzad u proboj obrua na Balinovcu i Miljevini.
Brigada je probojem na Balinovcu otvorila prolaz za sve jedinice Prve grupe i Vrhovni tab, koje su bile u okruenju. To je bio
uspjeh od presudnog znaaja za ishod cijele bitke na Sutjesci. O
djejstvima 1. proleterske brigade u bici na Sutjesci, jednostavno je,
ali cjelovito, sve reeno u depei komandanta i politikog komesara
1. proleterske divizije Vrhovnom komandantu 16. j u n a 1943. godine:
Predlaemo najviu pohvalu 1. proleterske brigade.. . ona je
izvrila sve zadatke. 74
'i T. Parezanovi, VIG br. 3/1953.
M. Novovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 305.
R. Veovi, lanak, Kolona i vidici, str. 273.
72 Knjiga depea taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 394, f. 2, d. 2
depea 29.
73
Dnevni izvjetaj njemakog taba, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 171,
str. 375.

U toku bitke na Sutjesci 1. proleterska brigada prela je preko 400

kin po vrletima Ljubinje, Pivskih planina, Vueva i Zelengore i
savladala duboke kanjone Tare, Pive i Sutjeske. Za to vrijeme brigada
je bila u borbi, napadala ili zaustavljala neprijatelja oko 270 asova,
odnosno 40 procenata ukupnog vremena provela je u borbama. Za
27 dana borci brigade nijesu uli u kuu, ni stali pod krov da se
odmore ili osue od kia koje su gotovo svakodnevno padale. Znoj
i kia mnogo puta su zajedno bili pratioci boraca. Stalni pokreti i
borbe nijesu dozvoljavali da se pripremi ni ono malo hrane to se u
poetku imalo, tako da je brigada ve od prvih dana ofanzive gladovala. Pa i pored toga nala je u sebi dovoljno snage da izdri natojeanske napore i u zavrnom uraganskom juriu izvri proboj
neprijateljskog obrua.
Prvoj proleterskoj brigadi bila je ast to joj je pripao zadartak
da izvri proboj na Balinovcu, ali je bila svjesna toga da postignuta
pobjeda nije samo njeno djelo nego rezultat zalaganja, napora i
rtava svih jedinica koje su uestvovale u bici na Sutjesci. 73
Svoj veliki uspjeh brigada je platila velikim brojem poginulih
drugova i drugarica. Poginula su 446 njena borca, odnosno gotovo
30 posto sastava brigade. Kod ahovia, u prvoj borbi, poginulo je
16 drugova, u borbama prema Foi 44, u juriima na Borovno i u dolini Sutjeske 57, u borbama na Zelengori 15, u juriu i proboju na
Balinovcu 30, i u tekim borbama na Miljevini, pri obezbjeenju
prolaza Vrhovnom tabu, ostalim jedinicama i bolnici, 30 boraca. Vie
od polovine poginulih, preko 200, izgubilo je ivot u Centralnoj bolnici, gdje su bili kao ranjenici ili bolesnici. Od ukupnog broja poginulih 326 su bili borci, 26 bolniarke, 23 desetara, 23 komandiri vodova, 17 politiki delegati vodova, 4 omladinski rukovodioci,
8 komandiri eta, 4 zamjenici komandira eta, 8 politiki komesari
eta, 5 zamjenici politikih komesara eta i 2 komandanti bataljona.
Osmorica su proglaeni za narodne heroje. 76

75

K. Popovi, lanak, Sutjeka, knj. 1, str. 59.

OFANZIVA U ISTONU BOSNU,

PRODOR U DALMACIJU,
BORBE OKO TRAVNIKA

Prelaz preko pruge Viegrad Sarajevo

Jo nijesu ni bile zavrene borbe u rejonu Miljevine, a cijela 1. proleterska divizija ve se gr upisala za ofanzivu u istonu Bosnu. Posljednje dijelove 1. brigade, na obezbjeenju prema Foi, smijenile
su snage 7. divizije 14. juna ujutro.
tab 1. proleterske divizije, uzimajui u obzir optu direktivu
Vrhovnog taba o nastupanju njegove grupe poslije proboja, naredio
je brigadama da se grupiu na padinama planine Jahorine i pripreme
za prelazak komunikacija u dolini Prae nou izmeu 17. i 18. juna
za djejstva u pravcu Romanije. 1 Meutim, poto su 2. i 7. divizija
nastupale za 1. divizijom, t a j plan je promijenjen. Vrhovni tab je
15. i 16. juna naredio divizijama da se pripreme i preu komunikacije i nastave sa ofanzivnim djejstvima u istonoj Bosni. Time je
Vrhovni tab definitivno odustao od ranije predvienog prodora sa
2. divizijom na zapad. 2
P r e m a nareenjima Vrhovnog taba komunikacije u dolini Prae
trebalo je prijei na irokom f r o n t u od Mesia do eleznike stanice
Stamboli. Prelaz na tako irokom frontu iskljuivao je mogunost koncentrinog djejstva neprijatelja, a u isto vrijeme poruie
se pruga, cesta i razni objekti na vie mjesta. Osim toga, na prelazak
komunikacija na irokom frontu upuivalo je i iskustvo sa prelaska
komunikacije u rejonu Miljevine. Ona je preena na vrlo uzanom
prostoru, ali je prelaenje trajalo dan due nego je bilo predvieno,
pa je neprijateljeva avijacija nanijela kolonama znatne gubitke.*
Stab 1. proleterske divizije smatrao je da je odsjek za prelazak
njegovih brigada pomjeren isuvie udesno i molio je Vrhovni tab
da mu dozvoli da glavnim snagama 1, 3. i 7. brigadom prijee
komunikacije zapadno od Renovice. Stab divizije je imao u vidu da
je teren izmeu Mesia i Renovice teko prohodan i da bi mu trebalo
* Komandant 1. proleterske divizije predloio je Vrhovnom t a b u . . .
prelaz druma treba izvriti na irem prostoru... da bi se svela na najmanju
meru efikasnost neprijateljske avijacije.. ,3
1

Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d.

38, str. 77.
* Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 278, str. 379.

mnogo vremena da izvri pregrupisavanje i pomjeranje brigada.

Vrhovni tab je odobrio da 1. divizija glavnim snagama pree p r u gu na sektoru Kaljani Pavlovac, ali s tim da se odmah poslije
prelaska orijentie vie na sjeveroistok, ostavljajui dovoljno prostora 2. i 7. diviziji za ofanzivna djejstva na sjever. 4
U toku 15. juna 1. proleterska brigada prikupljala se u rejonu
Kocelja i Hladnog brda, u umama istonog dijela Jahorine. Bataljoni su krenuli u toku noi, da bi prije zore izbili u ume Kocelje,
kod k. 1675. P u t je vodio uz strmu, golu stranu te je postojala opasnost od avijacije ukoliko prije zore ne stignu do vrha. Dogodilo se
tada neto neobino. Ve na prvom zastanku, im je pala komanda
za odmor, svi su borci, a i komandanti legli pored puta i zaspali.
Svjesni da je najtee prolo svi su se nekako opustili. Iznemoglost
i oputanje djelovali su udrueno. Sunce se bilo visoko podiglo kada
je kolona ponovo krenula uz brdo.
Oputanje poslije tekih borbi, napora, gladi i velike neizvjesnosti poelo je da dolazi do izraaja ve odmah poslije proboja na
Balinovcu. Gladni i do krajnosti iscrpljeni borci, im im se ukazala
mogunost da neto pojedu, nijesu proputali takvu priliku, makar
i liniju prekrili. Politiki komesar divizije, Filip Kljaji, blagovremeno je uoio mogunost takvog oputanja, slabljenja discipline
i pojave nepravilnih postupaka prema imovini seljaka, pa je jo
14. juna zakazao konferenciju sa politodjelima, politikim komesarima i sekretarima partijskih organizacija u umi Jahorine, na Hladnom brdu,
da bi pretresli probleme i moral brigade ouvali na nivou
morala Sutjeske. 5
U umama Jahorine, u rejonu Hladnog brda, 1. brigadi vie nije prijetila direktna opasnost od neprijatelja, osim od njegove avijacije.
tabovi, komande i partijska rukovodstva odmah su se dali na
posao, da r j e a v a j u probleme. Stab brigade je 14. juna naredio
da se jedinice organizaciono srede, da se popune upranjena mjesta
komandira odjeljenja, vodova, eta i politikih rukovodilaca, da
se oisti i raspodijeli oruje, municija i oprema. 6 Protivkolska
eta preformirana je u etu prateih oruja, koja je raspolagala
samo sa dva minobacaa i jednim mitraljezom. 7
Na sastancima partijskih organizacija i SKOJ-a n a j p r i j e je odata
pota poginulima, a onda je ukazano na osnovne zadatke, na potrebu
pomoi onima koje su teki napori uzdrmali, zatim na potrebu da se
objasne protekli dogaaji i upoznaju svi s najnovijom situacijom i
predstojeim zadacima. Trebalo je, praktino, dovesti bataljone u
normalno ratno stanje, pripremiti ih za izvravanje borbenih i
politikih zadataka. To je podrazumijevalo m j e r e za sprjeavanje
samovoljnog udaljavanja iz jedinica, uvanje discipline, zavoenje
4

Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 468.

5 Pismo politikog komesara 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a,
f. 10, d. 1.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 2, d. 24.

pune odgovornosti svakog pojedinca za izvravanje zadataka, razvijanje budnosti prema neprijatelju, kao i intenzivan politiki, kulturni i vojnostruni rad. 8
Moda bi se moglo postaviti pitanje zbog ega se toliko ukazivalo na probleme borcima, koji su pokazali udo od junatva, izdrali sve napore i izvrili svako nareenje. Ipak kada su jurii zavreni i zadaci izvreni, razumljivo je da su borci razmiljali i t r a ili objanjenja kako je do svega toga to se desilo dolo, jedinice
su bile suvie prorijeene; gotovo svakog treeg druga nije bilo.
Brigada je vie od mjesec dana vodila teke borbe. Ni pod krov
borci nijesu ulazili, a kamoli odijelo skidali radi odmora. Nije se
imalo vremena ni oi oprati, brijati se, ili iati. Zato je na prvom
odmoru u umama Jahorine zaista nastalo pravo istilite od
prljavtine i vaaka, a zatim se istilo i pripremalo oruje, krpljena
je odjea i obua, brijalo se i ialo. Naravno, t a j veliki posao nije
bio zamoran, u prirodi je ovjeka da ga promjena posla odmara. tabovi, komande i odgovarajui intendantski organi uloili su maksimum napora da se borci nahrane. Stab brigade naredio je da se pripremi hrana za tri dana.
Nou izmeu 16. i 17. juna 1. proleterska brigada prebacila se
iz uma Hladnog brda u rejon Butkovii Bare. Bataljonima je
nareeno, da sprijee kretanje seljaka i onemogue djelovanje neprijateljeve obavjetajne slube. etvrti bataljon, koji je izviao cestu Renovica G. Bare, u zasjedi je doekao njemaki kamion pun
namirnica, brana i konzervi. To je bio lijep plijen, jer brano je
bilo postalo mislena imenica.
Komandant njemakih trupa paljivo je pratio kretanje Glavne
operativne grupe poslije proboja kod Miljevine. Njegova je procjena
bila da se oko 4 000 partizana probilo na tom pravcu. Kad mu nije
uspjelo da ih uniti u dolini Sutjeske i na Miljevini, pripremio im
je novu barijeru na komunikacijama u dolini Prae. N a j p r i j e je prebacio 369. puk 369. legonarske divizije u Podgrad, a izviaki bataljon te divizije u Prau. Zatim je 18. juna uputio jednu borbenu
grupu (dva ojaana bataljona 738. puka i izviaki bataljon 118.
divizije) iz doline Sutjeske prema Ustikolini i Goradu. Borbena
grupa 369. divizije ojaana je tenkovima iz 202. bataljona. U Palama,
Bistrici, Podgrabu, Prai, Renovici, Barama i Orahovici nalazio se
jedan bataljon 1. ustake brigade i jedan bataljon 9. domobranskog
puka. Na prugu su upuena i dva ustako-domobranska oklopna
voza i jedan njemaki. 9
Komandant njemakih trupa nije mnogo urio sa prebacivanjem
jedinica. P r e m a njegovom miljenju operacija Svare zavrena je
15. juna te je smatrao da ima dovoljno vremena da posjedne, jakim
snagama, dolinu Prae.
Stab 1. divizije naredio je prigadama da preu komunikacije
nou 17. juna. Majevika i 6. istono bosanska brigada, koje su bile
u posebnoj koloni, prele su preko pruge istono od Mesia, 3. kra Isto

jika kod Renovice, lijevo od nje 1. proleterska, tab divizije i divizijska bolnica, a na lijevom krilu 7. krajika brigada. 10
Brigade su izbile na komunikacije im je pala no i naile na
slabog neprijatelja. Brzo je razbijen 2. bataljon 9. domobranskog
puka i jedinice su u kolonama prelazile preko ceste i pruge. Uz put
je trebalo poruiti prugu, ali to je bilo teko, jer jedinice uopte nijesu imale eksploziva i alata.
Neprijatelj je brzo reagovao na pojavu kolona kod Renovice
i iz Prae je uputio ustako-domobranski oklopni voz i sedam tenkova. Poto ni pruga ni cesta nijesu bile poruene, oklopni voz i tenkovi presjekli su kolonu 1. proleterske brigade. Oklopni voz i tenkovi bili su bez p r a t n j e pjeadije i zato su se po m r a k u vrlo oprezno
kretali. U meuvremenu lijevo krilo brigade uspjelo je da djelimino
oteti prugu i oklopni voz naao se odsjeen. Pristigao mu je u pomo njemaki oklopni voz sa grupom radnika, opravili su prugu i
oba voza su se povukla prema Prai. 11 Poslije kraeg zastoja brigada
je prela prugu i cestu. Poginula su tri borca i komandir ete Milutin
Tanasijevi, iz 6. bataljona. 12
Lijeva kolona, 2. i 7. divizija i Vrhovni tab, poslije borbe uspjela
je da pree komunikacije u dolini Prae. Time je dobijena iroka
osnovica za dalja ofanzivna djejstva.
Na komunikacije u dolini Prae stigao je samo dio snaga koje
je odredio komandant njemakih trupa i to iz 369. legionarske
divizije. Vodili su borbu sa 2. proleterskom divizijom koja ih je
razbila. Ta njemaka legionarska divizija nastavila je da strada, poslije Bavana, Balinovca i Miljevine, sada na Prai. Nijemci su bili
vie nego ogoreni to su partizani ovom prilikom bez tekoa proli. Komandant njemakog puka Branderburg, ljut zbog tog neuspjeha, smatrao je da se partizani mogu unititi jedino angaovanjem
istih njemakih snaga, aludirajui na poraze 369. legionarske divizije. A komandant 3. domobranskog zbora iz Sarajeva prigovorio
je Nijemcima, navodno lino zapovjedniku njemakih snaga u r vatskoj kako je trebalo goniti uznemirenog, gladnog i prepolovljenog
neprijatelja, uz to i bez municije i tekog naoruanja, ali koji je ipak
bio toliko jak da nanese dosta zla hrvatskim snagama u istonoj
Bosni. 13
L j u t i jedni na druge, Nijemci i snage NDH, ostali su u dolini
Prae, a brigade Glavne operativne grupe nastupale su, u vie kolona, kroz istonu Bosnu. Pet brigada 1. proleterske divizije nalo
se 20. juna sjeverno i istono od Rogatice, a snage 2. i 7. divizije na
Romaniji. Prva proleterska brigada koncentrisala se u rejonu Ra-

io Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 14, d.

44, str. 93.
Bojna relacija satnije oklopnih vozova, Zbornik, t. IV, knj. 14, d.
251, str. 556560. i A-VII, fond NDH, k. 57, f. 9, d. 9.
12
B. Boovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 399.
M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 312324.

ketnica Vjeternik Sokolovii, 14 3. krajika desno od nje, kod

sela Zakomo, a 7. krajika prema Sokolcu.
U istonoj Bosni tada su se nalazile relativno slabe neprijateljske snage, i to uglavnom jedinice NDH 1. ustaka brigada i 15.
pjeadijski puk domobrana. Komandant 3. domobranskog zbora iz Sar a j e v a obustavio je ofanzivu na partizanske odrede u istonoj Bosni
i naredio da se ustake i domobranske snage koncentriu u velikim
gradovima i pripreme za odbranu. Kako nije imao rezerve da pomogne ugroenim garnizonima traio je pomo ali pomoi niotkuda,
a pomo trae svi i svuda. 15 Videi ta ga je snalo, u isto vrijeme
kritikuje Nijemce:
Uinjena je krupna strategijska pogrijeka to za nacrtno
pregrupisanje njemakih eta prema sjeveru i istoku nijesu korieni pravci gonjenja prema sjeveru, protiv ve rastrojenog
neprijatelja i time se stvorilo opravdano u v j e r e n j e da su p a r tizani uspjeli razbiti njemaki obru. 16
Ustako-domobranske snage bile su grupisane: u Vlasenici 3. ustaki batalojn, 3. eta 22. bataljona i 15. pjeadijski puk, bez jednog
bataljona, u Han-Pijesku 28. ustaki bataljon, u Srebrenici, Drinjai
i Bratuncu 29. ustaki bataljon, u Rogatici 24. bataljon. Ustaka milicija je povuena iz m a n j i h mjesta i koncentrisana u navedenim
gradovima. 17
I etnike snage u istonoj Bosni bile su veoma slabe: oko 30
etnika u rejonu Soia, oko 200, sa etiri pukomitraljeza, u planini
Devetak, 30 do 40 u rejonu Zepa, i jo nekoliko m a n j i h grupa koje
su se skrivale. 18 Cim su doznali da dolaze proleterske brigade uklonili su se, da izbjegnu sudar sa njima.
Snage i raspored neprijatelja u istonoj Bosni bili su idealni za
ofanzivna djejstva brigada 1. proletrske divizije. Usamljeni bataljoni
ustaa bili su slabi da prue jai otpor brigadama. Osim toga, uspjenoj ofanzivi brigada znatno je pomoglo i postojanje partizanskih
odreda u Biru i na Majevici, kao i dvije vojvoanske brigade, koje
su se nalazile sjeverno od Vlasenice. Moral tih jedinica bio je na
visini, jer su uspjeno prebrodili ustako-domobransku ofanzivu protiv njih, a sada su im dole u pomo proleterske divizije, sa kojima
i dvije istonobosanske brigade 6. i Majevika.
Prva proleterska brigada zadrala se tri dana u Sokoloviima i
na junim padinama planine Devetak. Tu je dovreno sreivanje
jedinica, zapoeto na Jahorini. tab brigade je upozorio bataljone:
Na ovom sektoru zadraemo se dva do tri dana i to vrijeme sva naa vojno-politika rukovodstva m o r a j u iskoristiti za
puno sreivanje jedinica. Treba odmah regulisati dobru ishranu
ljudstva iskljuivo organizovanim putem. 10
Obavjetenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj.
d. 52, str. 109.
15
Isto kao pod 13.
Izvjetaj 3. domobranskog zbora, Z b o r n i k , I V . knj. 14, d. 241, str.
i' Izvjetaj 369. legionarske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 179, str.
is Izvjetaj obavjetajnog centra 1. proleterske divizije, A-VII, k.
f. 6, d. 8.

14,
252.
390.
706,

Razbijanje ustakih bataljona

i osloboenje Han-Pjeska i Vlasenice
Odmor brigade nije smio biti dug. Neprijateljske snage su bile slabe
i razbacane po garnizonima pa im se nije smjelo dozvoliti da se koncentriu i organizuju jai otpor. Uostalom, uspjeh je i najbolji lijek
za dobijene rane, a one kao to je reeno nijesu bile male.
Brigada je krenula u ofanzivu. Prela je Devetak i obrela se
na teritoriji Krama, Dimrija, Brestovca, a slijedeeg dana i u Mekotama, Kusai i Crnoj Rijeci. 20 Brigadi je bilo osnovno da s jedinicama pree teren koji su do tada kontrolisali etnici i ustae,
eventualno da uz put razbije ustake i etnike jedinice, zatim da
politiki d j e l u j e i da se priblii ustakom garnizonu u Han-Pijesku.
U n a s t u p a n j u brigada je bila oprezna da je ne bi iznenadile, iz uma
planine Devetak etnike ili ustake grupe. Desno i lijevo od n j e
nastupale su 3. i 7. krajika brigada.
Poslije podne 24. juna 6. bataljon je doao u dodir sa 28. ustakim bataljonom kod Han-Pijeska. im su se patrole sukobile bataljon je pourio. Za njim je nastupao 4. bataljon, kao neposredna
rezerva. Ustae su se povukle u grad i pripremale za odbranu. Tada
su na n j i h ispaljene dvije mine iz minobacaa, toliko ih je svega
1. brigada imala! Jedna je pogodila uzviicu, centar ustake odbrane,
ali su ustae i dalje iz bunkera jakom vatrom titile prilaze gradu.
Tada je 6. bataljon uputio jae odjeljenje da obie bunkere i napadne
ih s lea. im su ustae primijetile da ih partizani n a p a d a j u i sa te
strane povukli su se kroz gustu borovu umu prema Vlasenici. Han-Pijesak je osloboen ranije nego je planirano, prije nego su pristigli ostali bataljoni. Brigada je dola do znatnog plijena: nekoliko
malih bacaa, vee koliine drugog oruja i municije i punih magacina brana, makarona, marmelade i zejtina. 21
U vrijeme dok je 1. proletrska oslobaala Han-Pijesak trebalo
je da 1. i 2. vojvoanska brigada oslobode Vlasenicu. Poto to nijesu
uinile Vrhovni tab je naredio 1. diviziji da izbije u rejon Vlasenice, Srebrenice i na Drinu, i da ispita mogunost prebacivanja veih
snaga preko Drine. 22 No, dogaaji koji su uslijedili pokazali su da je
pohod u Srbiju jo uvijek samo velika elja. Stab 1. divizije odluio je da n a j p r i j e oslobodi Vlasenicu. 23 Prva proleterska brigada
napadala je sa juga, a 1. i 2. vojvoanska, prema nareenju Vrhovnog taba, 24 trebalo je da n a p a d a j u sa sjevera i da obezbijede
pravac od Zvornika.
20 Nareenje taba 1. proletesrke brigade, A-VII, k. 709, f. 2, d. 30.
M. Mitrovi Rade, lanak, Prva Proleterska, knj. 2, str. 405.
Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 9, d. 291, str. 411.
i 292, str. 412.
Direktiva zamjenika naelnika Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj.
9, d. 294, str. 414.
23 Nareenje delegata Vrhovnog taba i komandanta 1. proleterske
divizije, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 78, str. 170.
21
22

Vlasenicu je branilo oko 2 000 dobro naoruanih ustaa i domobrana 3. ustaki bataljon i dijelovi 28. bataljona, koji su stigli iz
Han-Pijeska, 15. pjeadijski p u k domobrana, bez jednog bataljona,
i bataljon milicije. Naoruani su bili jednim brdskim topom, sa 4 teka bacaa mina i velikim brojem mitraljeza i pukomitraljeza."
Grad je bio pripremljen za odbranu. Na uzvienjima Kiku i Orlovai neprijatelj je napravio bunkere.
Prva proleterska brigada imala je zadatak da sa 4. i 6. bataljonom zauzme jako uporite Orlovau, a sa 1. i 3. bataljonom Kik i da
potom prodre u grad i spoji se sa vojvoanskim bragadama. Drugi
bataljon je bio u rezervi. Najtei zadatak imali su 1. i 3. bataljon,
jer je Kik goli brijeg vrlo strmih i teko pristupanih strana.
Na vrhu brda i na kosama bilo je nekoliko bunkera i rovova.
Vatrena mo brigade bila je slabija nego ikada. Nije imala topova, ni municije za minobacae. Morala se zato vratiti na davnoprolu praksu i osloniti na svoje bombae, koji su hrabrog srca,
brzo i vjeto podilazili bunkerima i bombama rjeavali bitku.
Dobro su iskorieni i laki bacai zaplijenjeni u Han-Pijesku.
Ustae i domobrani su se uporno branili. Njihov 15. puk
bio je poznat po borbenosti i bio je pohvaljivan za uspjenu
borbu protiv partizana. Municije su imali dosta i znali su da
e im je, ako im nestane, avioni doturiti, koliko god im treba.
Minobacai i top zasipali su minama i granatama teren na kojem
su pretpostavljali da se nalaze partizani. Zora se pribliavala
i ustae i domobrani su oekivali spas. Smatrali su da e borba
pred zoru prestati. Vojvoanske brigade nijesu napadale to je
povealo njihovu nadu.
Bataljoni 1. brigade poeli su napad sa zakanjenjem. Vodii su
bili neprijateljski raspoloeni, pobjegli su i ostavili bataljone da se
orijentiu prema neprijateljskoj vatri. Do zore oni su zauzeli nekoliko
bunkera. U zoru je ubaen u borbu i 2. bataljon. On se u t r k u sjurio
niz stranu, i izmeu Orlovae i Kika juriao prema crkvi i centru
grada. U isto vrijeme su svi bataljoni izvrili nov snaan pritisak.
Nastala je paklena vatra. Ustae i domobrani 15. puka bili su iznenaeni. Umjesto oekivanog prekida borbe partizanski napad je pojaan! Ustae i domobrani trpjeli su velike gubitke. Poginulo je 15
njihovih oficira i mnogo vojnika. Rasulo u njihovoj odbrani dolo
je iznenada. Spaavao se kako je ko mogao, uglavnom bjeei
prema Zvorniku. Prva i 2. vojvoanska brigada doekivale su
ih i takoe im nanosile gubitke. Mnogi su zarobljeni, a meu njima
i komandant garnizona u Vlasenici.
O borbi za osloboenje Vlasenice najbolje govore neprijateljevi
izvjetaji. Komandant 3. domobranskog zbora izvjetava:
Dne 26. ovog mjeseca neprijatelj je sa snagama navodno
oko 10 000 partizana (stvarno je napadala samo 1. brigada sa
oko 1 000 boraca M. V.), sa sviju strana napao V l a s e n i c u . . .
oruje i streljivo u Vlasenici izgleda sve je palo neprijatelju u

ruke. 86 Od 3. i 28. razbijene ustake bojne iz Vlasenice do sada

stiglo u Zvornik 440 ustaa, a sudbina ostalih nepoznata. 27 Druga bojna ove pukovnije (bataljon 15. puka M. V.) sudjelovala
je u odbrani Vlasenice, kojom prilikom je zarobljeno odnosno
nestalo 9 asnika i 230 domobrana, meu kojima i sam zapovjednik pukovnije. 28
Najkompletniji je, ipak, izvjetaj zapovjednika andarmerijskog
voda iz Vlasenice. U n j e m u stoji:
U ovoj borbi poginulo je 15 domobranskih i ustakih asnika, a ustae i domobrani to poginulih, a to zarobljenih svakako vie od polovine brojanog stanja. 29
U Vlasenici je brigada zaplijenila znatne koliine oruja i municije,
u t r e n u t k u kada joj je i bilo najpotrebnije da pojaa svoju vatrenu
mo. Takoe je bogat bio plijen opreme i namirnica. Majstorstvo
brigade u voenju napada i sadjejstvo meu bataljonima dolo je
do punog izraaja. Brigada je izgubila 4 borca. 30
Pored Han-Pijeska i Vlasenice u to vrijeme su osloboeni i
Olovo, K l a d a n j i Srebrenica. Njih su oslobodile druge jedinice Glavne operativne grupe. Tako je stvorena relativno velika slobodna teritorija u istonoj Bosni. Svega 15 dana prije osloboenja Vlasenice
vodile su se najtee borbe u bici na Sutjesci. Sada se proleteri sasvim dobro osjeaju u gradu! Mladim ljudima brzo se vratila snaga.
Pjesma, igra, priredbe, sve je to odmah dolo na dnevni red. P r e d njaili su omladinci 3. bataljona, koji su prvi organizovali drugarsko vee. A 2. bataljon, koji je odreen da bude posadna jedinica,
ak je organizovao i fudbalsku utakmicu.
Na osloboenoj teritoriji 1. brigada srela se sa starim poznanicima, partizanima sa Romanije i iz Biranskog odreda. Veliko zadovoljstvo joj je priinio i susret sa vojvoanskim brigadama. Njihovi
borci su se divili brigadi: oslobodila je Vlasenicu, to oni nijesu bili
uspjeli.
U osloboenoj Vlasenici i intendanti su doekali svoj dan. N a j zad i za n j i h nije bilo problema oko snabdijevanja jedinica. Zaboravili su rijei nema nita. Borci su traili da im se ne kuva mnogo
mesa. eljeli su hljeba, mnogo hljeba, ili neto drugo, ali samo da
i to bude od brana. U 3. bataljonu su napravili brdo palainki
i debelo ih filovali marmeladom. Drugi bataljon je zamolio jednu
bulu da napravi urmaice. Tepsija za tepsijom urmaica je nestajala. Ne treba se uditi glad na Zelengori bila je stravina.

2
Izvjetaj 3. domobranskog zbora, A-VII, fond NDH, k. 79, f. 1/6,
d. 3. i Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 243, star. 529.
27 Izvjetaj 3. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 245, str. 540.
28 Bojna relacija 3. domobranskog zbora, Zbornik, t. IV, knj. 14, d. 250,
str. 551.
2 Izvjetaj oruanog voda, Zbornik, t. IV. knj. 14, d. 252, str. 561.
30
M. Mitrovi Rade, S. Lazi, Lj. Veselinovi, . Vojvodi, J. Popovi,
lanci, Prva proleterska, knj. 2. str. 405430.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 281.

Osloboenje Zvornika
Istog dana kad je Vlasenica osloboena tab 1. divizije, pod iju
komandu su stavljene 1. i 2. vojvoanska brigada, u duhu nareenja
Vrhovnog taba uputio je glavne snage prema Zvorniku. 31 Bataljoni
1. brigade su 28. juna uli u Drinjau i iz n j e istjerali neke dijelove
ustakih bataljona koji su tu dobjeali iz Vlasenice, andarme i dijelove 29. ustakog bataljona. Glavnina brigade, 1, 4. i 6. bataljon
izbila je na teritoriju Novo Selo Snagovo Glumine, a 2. vojvoanska u rejon Glumine Krievci Kamenice. Drugi i 3. bataljon
1. brigade, koji su ostavljeni kao posada u Vlasenici, bili su istovremeno orijentisani i prema Ploama, kao eventualna rezerva 3. krajikoj i 6. istonobosanskoj brigadi, koje su imale zadatak da sprijee prodor neprijatelja od Sokolca prema Han-Pijesku. Druga vojvoanska brigada stavljena je pod komandu 1. proleterske brigade,
a 1. vojvoanska je ostala kao rezerva u Kamenicama.
Zadatak grupe brigada bio je da pripreme napad na Zvornik.
Zamjenik komandanta 1. brigade Miloje Milojevi htio je da napadne
Zvornik sa prispjelim bataljonima, ali to nije dozvolio komandant
divizije. 32
Prva proleterska i dvije vojvoanske brigade suavale su obru
oko Zvornika, protjerale sve predstrae i patrole iz okolnih sela i
natjerale ustae u sam grad.
Garnizon u Zvorniku bio je veoma jak. Grad je branilo oko
3 000 vojnika, iz nekoliko jedinica: 21. ustaki bataljon, koji se, kompletan, odranije nalazio u Zvorniku, 33 29. ustaki bataljon, koji je
povuen iz Srebrenice da bi ojaao odbranu grada, i jedna eta domdo
vojnika. U grad su stigli i dijelovi 3. i 28. ustakog bataljona i 15.
puka domobrana koji su uspjeli da pobjegnu iz Vlasenice i Drinjae. 34
Dobjegli dijelovi potuenih jedinica bili su jako uplaeni. Ustae
su, sem toga dobjegle bez oruja i uniformi. Bjeei pred goniocima
bacali su ih uz put da bi se, ako budu zarobljeni, predstavili kao
domobrani. Njih je trebalo n a j p r i j e obui i obuti, a zatim naoruati
i organizovati za borbu.
Zvornik je bio veoma utvren. Okolna brda Mlaevac, Gaj i
Zmajevac naikana su bunkerima i uzorana rovovima. Glavni oslonac odbrane bila je Kula, stara tvrava iz 14. vijeka, koja je mnogo
puta odolijevala napadima Turaka i Austrijanaca. Ustae su smatrale
da e Kula i ovoga puta odoleti, bez obzira na jainu snaga koje su
napadale.
U gradu je bilo nekoliko hiljada izbjeglica iz susjednih sela. 55
To su seljaci koji su se jo plaili partizana, a njihov strah je uvean
si Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706, f. 5, d. 27.
sa Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 8.
33 Izvjetaj obavjetajnog centra 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706, f.
5, d. 10.
si Izvjetaj ustakog stoera U sore, Zbornik, t. IV knj. 15 d. 262, str. 530.

velikom pogibijom ustaa i domobrana u Vlasenici. Strahu se pridruilo uenje odakle sada tako jake snage, a do jue im je govoreno da su proleteri uniteni. Svakako je to doprinijelo slabljenju
morala branilaca grada.
Komandant zvornikog garnizona ipak se pribojavao, iako je
imao dosta jake snage u gradu. Traio je pomo u motorizaciji, oklopnim kolima i tenkovima, da bi mogao lake manevrisati po gradu
i intervenisati na najugroenijim mjestima. 3 6 Komandant 369. legionarske divizije uputio mu je u pomo bataljon 370. puka i dvije
ete 3. bataljona tuzlanske oblasti, sa tri tenka. Pomo je krenula
iz Caparda, ali nije stigla daleko. U visini k. 528, u Gluminama doekali su je 4. bataljon 1. proleterske i dijelovi 1. vojvoanske brigade i primorali da se vrati. 37
Garnizon je raspolagao sa vie minobacaa i velikim brojem
automatskog oruja. Blizina Caparda, gdje su se nalazile jake
snage, mogunost dobijanja pomoi iz Bijeljine i eventualna pomo
nedievaca i Nijemaca s desne obale Drine, bile su jedine nade
branilaca Zvornika.
Zapovijest za napad na Zvornik izdao je tab 1. proleterske divizije. Grad je napala 1. proleterska brigada i po jedan bataljon
iz 1. i 2. vojvoanske brigade. Ostali bataljoni vojvoanskih brigada
odreene su za obezbjeenje prema Capardima i Bijeljini. Za napad
na grad raspolagalo se sa 6 minobacaa i jednim brdskim topom
60 mm, sa 4 teka mitraljeza i preko 100 pukomitraljeza, i sa dosta
runih bombi i municije iz Han-Pijeska i Vlasenice.
Napad na Zvornik 1. proleterska brigada poela je 4. jula u 21
as, na dan kada je, dvije godine ranije, CK K P J donio odluku o
dizanju ustanka naroda Jugoslavije. Na utvreni Mlaevac napadali
su 2. i 3. bataljon, na Gaj, Kulu Grad i Zvornik 4. i 6. bataljon, du
puta Caparde Zvornik napadao je bataljon 1. vojvoanske brigade,
a sa sjevera, preko brda Zmajevca, 1. bataljon 1. proleterske i jedan
bataljon 2. vojvoanske brigade. Prvi bataljon je, koristei umu, po
danu preao cestu Caparde Zvornik kod Lisine i blagovremeno
stigao na polazni poloaj. 38
Svi bataljoni su napad poeli na vrijeme. Kako su ustae bile
daleko isturile predstrae, streljaki stroj je morao obazrivo da nastupa. Prava borba je poela tek oko 22 asa. Poto nije postignuto
iznenaenje moralo se pribjei snazi, vjetini i lukavstvu. Ono malo
minobacaa, to je brigada imala, postavljeno je na poloaje jo u
toku dana, kada su i uzeli elemente za gaanje. Pukomitraljesci su
titili bombae koji su podilazili rovovima.
Na Mlaevcu je i sluaj pomogao partizanima. Dok su bombai
podilazili rovovima, kao rukom sputena pala je mina minobacaa
u neprijateljsko mitraljesko odjeljenje. Odmah zatim u rovove su
36 izvjetaj ustakog stoera kao pod 34.
37
Lj. Pajovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 239.
Izvetaj ustakog stoera, Zbornik, t. IV, knj, 15, d. 262, str. 530.

Smotra

6.

bataljona

avgusta

1943.

na

Petrovom

polju

Grupa boraca na
Petrovom
polju

oclmoru

na

Grupa

boraca

3.

bataljona

na

zaplijenjenom

tenku

Dunja
protiv

Vlahovi vakcinie
borce
tifusci avgusta 1943.

doletjele i bombe bombaa 2. i 3. bataljona. Mnogo mrtvih u trenu

bilo je premnogo i za ustae. Uplaili su se i u panici napustili rovove.
etvrti i 6. bataljon takoe su izbacili neprijatelja iz rovova i
snano napadali Kulu Grad. Njima su pristigli u pomo 2. i 3. bataljon, koji se uopte nijesu zaustavili poslije likvidacije uporita na
Mlaevcu. I tvrava je pala zahvaljujui preciznosti niandija i
hrabrosti bombaa. Ustae su nagrnule u grad, da bi otuda nastavile
odbranu. Trei bataljon je direktno iao ka mostu na Drini, kao
da je prethodno proitao n a m j e r u neprijatelja.
U zoru su svi bataljoni bili na dobrom p u t u da izvre zadatak.
Sjeverna kolona, 1. bataljon 1. proleterske i jedan bataljon 2. vojvoanske brigade, bombama su istjerali neprijatelja iz Zmajevca i natjerali ga u grad. Neprijatelj nije oekivao napad s te strane pa je
bio iznenaen. Pritisak je jaao sa svih strana. Kad su zauzeti Mlaevac, Kula Grad i Zmajevac, Zvornik se ukazao kao na dlanu. Sa
tih poloaja mogla se uspjeno tui svaka taka u gradu. S vremena
na vrijeme oglasio bi se i jedini partizanski top, poslao poneku granatu, tek toliko da pojaa psiholoki pritisak na neprijatelja. Ustae
su gubile uporita jedno za drugim. Pukomitraljesci su zakivali
otvore na kuama iz kojih su se ustae branile.
Oko 11 asova nastala je velika pometnja u odbrani grada. Doao je onaj najtei trenutak koji se moe desiti tuenoj vojsci. Nije
vie bilo organizovane odbrane, ali ni organizovanog odstupanja. Poelo je bezglavo bjeanje da bi se iznijela glava ispred ubitane vatre, koja je stalno jaala. Jedini pravac koji je obeavao
kakav takav spas branioci su vidjeli u tome da preu preko Drine,
u zagrljaj nedievaca. Samo je rat mogao reirati tako smijenu, ali
i karakteristinu situaciju da ustae trae spas u Srbiji!
Neorganizovana r u l j a ustaa, domobrana i izbjeglica pohrlila je
ka mostu. Trei bataljon, koji je prvi izbio nadomak mosta, postavio
je sva svoja automatska oruja tako da ga tuku. Pomagali su im i
pukomitraljesci 1. i 6. bataljona, tako da je vie od 50 automatskih
oruja tuklo most iz neposredne blizine. To je neponovljiva slika.
Oni koji su se zadesili na mostu padali su kao pokoeni. Neki su, jo
ivi, skakali u Drinu, ne bi li se plivanjem spasili.
Grupa za grupom ustaa ipak je pokuala da pree most i
slika uasa se ponavljala. Mitraljesci i pukomitraljesci mijenjali su
cijevi, usijane od dugih rafala.
Na desnu obalu Drine, na kosi iznad rijeke, stigli su Nijemci iz
104. divizije sa protivkolskim topovima. I nedievci su pomagali ustaama, ali je sve to bilo uzaludno. Oko podne Zvornik je osloboen i
na tvravi su zaleprale crvene zastave 1. proleterske brigade.
Plijen je bio ogroman. Brigada je nadoknadila znatan dio izgubljenog naoruanja na Zelengori. Sada je opet imala topove i minobacae kao ranije, i mnogo automatskog oruja. Odmah je organizovana evakuacija plijena. A svi vojni objekti u gradu, i most naravno, srueni su.
Osloboenje Zvornika predstavljalo je izvanredan uspjeh, jer je
to bio veliki i jak neprijateljski garnizon. U n j e m u je do nogu potuena 1. ustaka brigada, brigada po zlu uvene crne legije, koja je

palila, ubijala i pustoila gdje je god stigla. Jedan bataljon razbijen

je kod Han-Pijeska, drugi je vie nego prepolovljen u Vlasenici, a
oba su dotuena kod Drinjae. U Zvorniku su do nogu potuena jo
dva bataljona i ostaci prethodno tuenih. Nikada se vie 1. ustaka
brigada nije mogla oporaviti od tih udara. Koliko je neprijateljskih
vojnika poginulo u Zvorniku nikada nije ustanovljeno, jer ih je mnogo odnijela plahovita Drina. Ali ih je poginulo mnogo, vie stotina,
odnosno vie od polovine brojanog stanja, kako pie u neprijateljevim izvjetajima. 3 9
Osloboenje Zvornika nije znailo i prestanak borbe oko njega.
Nijemci i nedievci stalno su otvarali v a t r u sa desne obale Drine.
J e d a n protivkolac uporno je gaao kuu u kojoj je bila jedna eta
3. bataljona. eta je izgubila dva borca i jedva je izbjegla tee
gubitke.
Neposredno poslije osloboenja Zvornika Nijemci su poslali
3 eskadrile da ga bombarduju. Grad je bio sav u plamenu i ruevinama. tab 1. divizije oekivao je to i blagovremeno je naredio:
Po likvidaciji Z v o r n i k a . . . ni jedna druga jedinica ni borac
ne smeju se zadrati u gradu. 40
Bataljoni su na vrijeme napustili grad, sem 3. bataljona, koji je
ostao da kao posadna jedinica obezbjeuje Zvornik prema Drini i da
organizuje izvlaenje plijena.

Pogibija Filipa Kljajia Fie

Jo dok je borba t r a j a l a u Zvornik je doao politiki komesar 1. divizije Filip Kljaji Fia. Po svom obiaju, naao se tamo gde su se
vodile borbe, gde je trebalo pomoi da se zavede red, da se pomogne
drugovima u r j e a v a n j u sloenih zadataka. Zajedno sa jedinicama
poao je i da se skloni iz grada. Na k r a j u samog grada, u trenutku
kada mu je trebalo jo samo koji korak pa da zae u mrtvi ugao
dolutao je metak sa desne obale Drine. Metak je imao samo toliko
snage da ue u grudni ko, prekine aortu i smrtno rani politikog
komesara 1. proleterske divizije.
Na dan osnivanja 1. proleterske brigade Filip Kljaji Fia jo
uvijek je nosio zavoj, na rani koju je zadobio u Srbiji. Prvi je tada
izgovorio rijei o brigadi, prvi joj je komandovao: Brigada mirno!
Od njega su proleteri prvi put uli naredbu Vrhovnog komandanta
3 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 473.
V. Dedijer, Dnevnik, str. 507.
R. Colakovi, Zapisi iz NOR-a, str. 511.
R. Veovi, Kolona i vidici, str. 284285.
Lj. Pajovi, M. Mati, N. Vueti, A. Milanovi i R. Vuksanovi,
lanci, Prva proleterska, knj. 2, str. 239263.
S. Rogli, lanak, Kragujevaki bataljon, knj. 2, str. 277.
Neprijateljevi dokumenti, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 185, str. 390; 262,
str. 530 i 268, str. 546.

o osnivanju Prve proleterske. Tu, u stroju u Rudom, Fia je zapjevao Internacionalu sa svojim proleterima i od tada se nijesu razdvajali.
U brigadi je Fia bio neumoran. Njegova neiscrpna energija i
volja zraile su u svakom postupku. U svakoj situaciji ubjedljivo je
djelovao. Znao se nai i tamo gdje se bije ljuti boj, i tamo gdje se
raspravlja o teoriji marksizma, i na partijskim sastancima, i na
maru, i kod ranjenika, tamo gdje se veseli, smije i pjeva. Svuda sa
svojim proleterima. Nema vee bitke ili pobjede, od Romanije i Igmana, u Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori sve do Zvornika, da se
Fia nije pojavio da sa svojim proleterima podijeli radost pobjede ili
teret napora, ili da zajedniki t u g u j u za izgubljenim drugovima. Umio
je Fia i da otro ukori, i da drugarski savjetuje, i da pohvali zaslune. Vodio je brigu o svemu. Proleteri su ga neizmjerno voljeli.
On je, jednostavno, bio srastao sa proleterima koji ga i nijesu zvali
komesarom, nego jednostavno na Fia.
Vijest o pogibiji Filipa Kljajia Fie, prvog politikog komesara
prve jedinice proletera duboko je oalostila sve njegove drugove.
alost je bila velika i opta. Tako su ga alili i drugovi iz drugih jedinica. Komandant i politiki komesar 2. proleterske divizije uputili
su telegram saouea 1. proleterskoj diviziji:
Mi alimo druga Fia zajedno sa svim borcima nae divizije.
Nestao je ratnik i drug, politiki komesar koji je bio najpotpunije
olienje te zahvalne i odgovorne vojnike, politike i partijske uloge
u jednom oslobodilakom i revolucionarnom ratu. Nestao, da ivi u
uspomeni i legendi, meu svojim drugovima i buduim generacijama,
da nadivi i sebe i vrijeme kao p r i m j e r buduim pokoljenjima.

Borbe kod Zvornika i Caparda

U istonoj Bosni 1. proleterska divizija bila je stalno u ofanzivi.
U to vrijeme osnovana je 16. vojvoanska divizija i za njenog komandanta postavljen je komandant 1. proleterske brigade Danilo
Leki.
Poslije osloboenja Zvornika 1. vojvoanska brigada obezbjeivala je pravac prema Capardima, a 2. prema Bijeljini; 1. proleterska je bila u rezervi: sa dva bataljona orijentisana prema Bijeljini,
sa dva prema Capardima i sa 3. bataljonom u Zvorniku.
Komandanta njemakih t r u p a u NDH, generala R. Litersa, inae
veoma nezadovoljnog neuspjehom na Sutjesci, i te kako je uznemiravalo zapomaganje ustako-domobranskih komandanata u istonoj
Bosni koji su u sudarima sa jedinicama Glavne operativne grupe
trpjeli poraz za porazom. Oni nijesu prestajali da prigovaraju Nijemcima da su napravili veliki propust to iznemogle partizane nijesu gonili do unitenja. K r a j e m juna general R. Liters donio je odluku da se pripremi operacija za unitavanje partizanskih snaga u
istonoj Bosni.

Sa sjevera je napadala 369. legionarska divizija, koncentrisana u Tuzli, sa pridodatim joj 2. jurinim bataljonom domobrana iz Slavonskog Broda i Tuzlanskom brigadom domobrana. 41 Sa
juga je napadala glavnina 7. SS Princ Eugen divizije. Glavnina
sjeverne grupe (ojaani 370. puk 369. legionarske divizije, sa 2. jurinim bataljonom i tenkovima) stigla je u Tuzlu 3. jula. Jurini bataljon prebaen je kamionima u Caparde neposredno pred napad
1. divizije na Zvornik. 42
tabovi 1. i 16. divizije nijesu imali podataka o pokretu jakih
neprijateljskih snaga prema Capardima, inae ne bi ni izdali zapovijest za napad na njih. Komandant 1. divizije smatrao je da e
bataljoni 1. brigade svojim energinim djejstvom povui sa sobom
i vojvoanske brigade te da e zajedniki uspjeti da likvidiraju neprijatelja u Capardima. 4 3
Za napad na Caparde tab 1. brigade odredio je 1, 2. i 4. bataljon, a 6. je ostavio u rezervi. Napad je trebalo da pone nou
6. jula. Prvom bataljonu je reeno da:
Ukoliko uspe da potisne neprijatelja i primeti da neprijatelj odstupa, a imade izgleda da se brzim djejstvom za njim
likvidiraju Caparde za vreme dana, ispalie tri rakete to e
znaiti za ostale bataljone da odmah izvre napad. 44
Nareenje za napad na Caparde, izdato bez poznavanja stvarne situacije kod neprijatelja, bez osnovnih podataka o njegovoj jaini i
rasporedu, dovelo je 1. proletersku brigadu u vrlo teak poloaj,
jedan od najteih u koji je ikada u toku rata dospjela. Predvieni
napad na Caparde nije izvren, jer je neprijatelj preduhitrio bataljone 1. brigade i prije n j i h izbio na poloaje koji su im bili
odreeni da sa n j i h krenu u napad.
Poslije prvih avionskih i nasilnih izvianja du ceste Caparde
Zvornik i prvog potiskivanja dijelova 1. vojvoanske brigade, komandant 369. legionarske divizije uputio je glavninu svojih snaga
du ceste prema Zvorniku, a dio snaga, sa lijevog krila, u obuhvat
preko Krievia. Avijacija je pratila nastupanje tih snaga i izviala
i mitraljirala poloaje na kojima su se nalazili partizani. Prvi bataljon je vodio teke borbe kod Glumina. On je, prema nareenju, pokuao da izbije na poloaje za napad, ali se uskoro naao u situaciji
da spreava brzi prodor neprijateljskih kolona prema Zvorniku. etvrti bataljon bio je juno od ceste i kretao se ka polaznim poloajima
za napad, 2. bataljon je u rejonu Planine izviao na svom pravcu
napada i odravao vezu, na lijevom krilu, sa 1. bataljonom. Komandant 1. bataljona, Savo Makovi, procijenio je neprijateljske snage na oko 3 000 ljudi (to je bila tana procjena M. V.), da nastupa
uz jaku podrku artiljerije i tenkova, i da mu se teko moe su41 Bojna relacija 2. zbornog podruja, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 268,
str. 546.
42
Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 171,
str. 367.
43 Obavjetenje komandanta 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj.
15, d. 34, str. 63.

protstaviti sa 150 boraca. Vrilac dunosti komandanta brigade, Miloje Milojevi, nije dozvolio da se bataljon povue.* Bataljon je ostao
na poloajima i prihvatio teku, neravnopravnu borbu. Nijemci su
brzo ocijenili da pred sobom n e m a j u jake snage i energino su napadali. Bataljonu je zaprijetilo potpuno unitenje. Oko 12 asova
tab bataljona donio je odluku da se probije na jug kroz neprijateljsku desnu kolonu jer se na poloajima nije mogao vie odrati. P r o bijati se kroz neprijateljsku kolonu, i jo danju, bio je veliki rizik.
No drugog prihvatljivijeg izlaza u toj situaciji nije ni bilo. Municija
se nije tedjela ni sa jedne ni sa druge strane. Prvo su se oglasili
mitraljezi i pukomitraljezi, a onda bombe, a bili su upotrebljavani
i kundaci i noevi. Bataljon je uspio da se izvue, uz velike gubitke
od 12 mrtvih i 14 teko ranjenih boraca. Poginuo je tu i Radovan
Gardaevi, daroviti i hrabri politiki komesar ete. Bolniarka Milena Ivanovi pokuala je da izvue ranjenog komesara, a kada je
nadomak sebe ugledala Nijemce aktivirala je bombu i sa njome u
zagrljaju umrla smru junaka, pored politikog komesara ete. 45
Dok se kod 1. bataljona borba rasplamsavala snage 370. puka
369. divizije pole su u irok obuhvat svojim lijevim krilom i izbile
preko Krievia u bok i pozadinu 2. bataljona, energino nastupajui
prema Zvorniku.
Stab 2. bataljona odmah je shvatio da se bataljon iznenada naao u kritinoj situaciji. Prvi bataljon je ve bio napustio poloaje
i probijao se preko ceste Caparde Zvornik, a na spoju bataljona
nadirala je jaka neprijateljska kolona. Bataljon se naao gotovo u
okruenju, na vrlo uskom prostoru. Ostala je jedina mogunost da se
pree cesta Caparde Zvornik prije nailaska tenkova, a onda
pokua uz s t r m u stranu ka Mariiima. Tamo e bataljon biti izloen
ubitanoj vatri neprijatelja ukoliko na vrijeme ne izbije na kose sjeverno od ceste, ali je tab 2. bataljona smatrao da jedino tako moe
spasiti bar dio bataljona. J e r voditi borbu u okruenju na vrlo nepovoljnom terenu znailo bi sigurnu pogibiju. Komandant bataljona,
Boo Boovi, odmah je naredio da se postave m a n j a odjeljenja prema neprijateljskim kolonama, da ih vatrom iz pukomitraljeza nat j e r a j u da zastanu, a glavnini da se najveom brzinom izvlai preko
ceste Caparde Zvornik. Prvi dijelovi, koji su izbili preko ceste,
na kose Mariia, vatrom su titili dijelove koji su za n j i m a odstupali i zatitnicu. Bataljon se izvukao iz vrlo tekog poloaja, zahvaljujui izvanrednoj snalaljivosti i energinom djejstvu komandanta
bataljona i vjetom manevrisanju zatitnih odjeljenja. Poginulo je
8. boraca, meu kojima i Vasilije Matkovi, politiki komesar 1.
ete. 46 a
etvrti i 6. bataljon nijesu nita mogli pomoi 1. bataljonu i na
vrijeme su odstupili. Trei bataljon je umalo stradao u Zvorniku.
Njemu je kasno stiglo nareenje za povlaenje iz grada. Nijemci sa
* Tri dana prije toga, Danilo Leki je postavljen za komandanta 16.
divizije.
45

R. Veovi, Kolona i vidici, str. 291.

B. Jovanovi, Moj bataljon, str. 268.

desne obale Drine sinhronizovano su djejstvovali sa napadom 369.

legionarske divizije. Snanom vatrom su zasipali grad i poloaje
3. bataljona i prebacivali se preko Drine. Bataljon je povlaio jedinice iz grada. Jedino nije mogao blagovremeno povui 2. etu, koja
je bila na obezbjeenju prema Bijeljini, u selu Karakaji, 3 do 4 kilometra sjeverno od Zvornika. Tu etu, kad je prelazila cestu, p r e sjekla je kolona neprijateljevih tenkova, koja je naila od Caparda.
etrnaest boraca ete bilo je odsjeeno. Probijajui se kroz umu i
kukuruze izbjegli su unitenje i uspjeli da se poveu sa vojvoanskim
jedinicama. Tek poslije 2 mjeseca uspjeli su da dou u sastav bataljona!
Bataljon se izvukao uz velike gubitke: 9 poginulih i 16 ranjenih.
Tako je 1. proleterska brigada u ovom protivnapadu neprijatelja
imala pet puta vie rtava nego prilikom napada i osloboenja jako
utvrenog i dobro branjenog Zvornika.
Koliko god je uspjeh u Zvorniku veselio brigadu, vee od toga
su bili neraspoloenje, l j u t n j a i prigovori poslije neuspjeha u borbi
sa kolonom ojaane 369. legionarske divizije na pravcu Caparde
Zvornik. Borce i rukovodioce ogorilo je to su poslije velikog
uspjeha doivjeli neuspjeh do kojega nije moralo doi, neuspjeh u
kojem su pretrpljeni veliki gubici a brigada je gotovo razbijena, kao
nikada do tada (a ni poslije toga M. V.). Bataljoni su se borili svaki
za sebe i veina ih se nala u tekoj situaciji. Sadjejstvo bataljona,
osnovna karakteristika djejstva brigade, ovom prilikom je potpuno
izostalo, nije ni organizovano, a neka samostalna inicijativa bataljona
u tom pogledu nije ni bila mogua zbog rasturenosti. 46
Partijska organizacija je imala mnogo posla. Detaljno je raspravljano o dranju, borbi i rezultatima svakog komuniste. Naravno,
bilo je estokih kritika. Prvi put od osnivanja brigade raspravljalo
se i o komandovanju brigadom. Partijska organizacija je otvoreno
postavila to pitanje i zamjenik politikog komesara brigade i politodjel upoznati su s raspoloenjem komunista u bataljonima i njihovim prilino tekim primjedbama na raun vrioca dunosti komandanta brigade.

Mar brigade iz istone u centralnu Bosnu

Vrhovni tab je naredio 1. diviziji 11. jula da se izvue iz daljih
tekih borbi oko Zvornika. 47
P r v a proleterska brigada upuena je na podruje Kozjak Drinjaa Drina, a 3. krajika juno od nje, prema Rogatici. Tamo se
1. brigada nije zadrala ni odmorila. Neprijateljske snage, koje su
napredovale prema Zvorniku uputile su jedan dio i prema Sekoviima, gdje je bila bolnica. Brigadi je nareeneo da izbije na cestu
Caparde Sekovii, da udari u bok i pozadinu jedinica 369. legio46
Iz referata Koe Popovia na partijskoj
(Sjeanje uesnika).

konferenciji u Bugojnu

narske divizije, koje su nastupale cestom Caparde Sekovii. 48 Brigada nije stigla da izvri t a j zadatak. Neprijatelj joj je ugrozio lijevi
bok i pozadinu pa se morala vratiti.
itava 1. divizija ponovo se nala u nezavidnoj situaciji.
Prvoj brigadi prijetilo je okruenje, jer 3. krajika nije uspjela
da zadri kolone 7. SS divizije, koje su nastupale od Sokolca i Han-Pijeska.
Neprijatelj, kao da je htio da nadoknadi proputeno, uporno je
nastojao da nanese odluujui udar Glavnoj operativnoj grupi i uniti je u istonoj Bosni.
Poslije zauzimanja Zvornika, ojaana 369. divizija, podijeljena
u vie kolona, napadala je na jug, prema Sekoviima i Vlasenici, a
7. SS divizija je, s juga, od Sokolca preko Han-Pijeska i Vlasenice,
stigla motorizovanim jedinicama do Milia. Dijelovi 7. SS divizije
izbili su ak na planinu Javor. 49
U takvoj situaciji Vrhovni tab je naredio jedinicama da izbjegavaju borbe, ak i slabije kontakte sa neprijateljem i da se izvuku
sa tog terena. 50 Radi lakeg kretanja jedinice su se, kao i dosta puta
ranije, rasteretile komora i suvinog materijala. Jedino su bile obavezne da obezbijede to vie namirnica i stoke, da se ne bi ponovo
gladovalo.
P r v a proleterska brigada iznenada se pojavila u istonoj Bosni,
zajedno sa drugim jedinicama 1. i 2. divizije, osvojila nekoliko neprijateljskih garnizona i zablistala uspjehom, ali je, ipak, morala
da je naglo napusti.
Prva divizija morala se pomjeriti ka jugu, budno pratei situaciju, ekajui povoljan trenutak da se prebaci na Romaniju ili
na Jahorinu. Dolazilo je u obzir i prebacivanje preko Drine, ukoliko
za to budu povoljne prilike ili joj neprijatelj ne dozvoli na drugu
stranu, ali je po svaku cijenu nastojala da izbjegne jai sudar sa
neprijateljem. 5 1 Prva proleterska brigada se izmeu 18. i 19. jula
probila na jug i u tri kolone izbila u sela Mislovo, Mandre i Zepu.
Trea krajika brigada uspjela je da pree Prau u pravcu J a h o rine, a 7. krajika je izbila u Sokolovie. 52
Divizija se uspjeno izvukla iz teke situacije.
Vrhovni tab je 21. jula depeom naredio:
Zorom 22. jula budite sa 1. proleterskom brigadom na prostoru selo Babine Kneine. 53
Nareenje je izdato u duhu zamisli Vrhovnog komandanta o polasku u centralnu Bosnu. 54 Brigada je dobila zadatak da obezbjeuje
Vrhovni tab na tom maru, a glavnina 1. divizije, 3. i 7. krajika
<8 Izvjetaj 369. legionarske divizije, Zbornik, t. XII, knj. 3, d. 91, str. 361.
Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 197,
411.
so Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 71,
136138.
si Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 66,
129.
52 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 83,
160. i 103, str. 200.
53 Nareenje komandanta: Zbornik, t. II. knj. 10, d. 48, str. 79 depee.
40

str.
str.
str.
str.

brigada, artiljerija i bolnica sainjavale su zasebnu manevarsku g r u pu, koja se prebacila preko Prae na Jahorinu, a zatim preko Trnova
i pruge Sarajevo Mostar ka Situ i Gornjem Vakufu. 6 5 Druga divizija je upuena prema Crnoj Gori i Hercegovini, a 7. divizija m a r ovala je u koloni Vrhovnog taba.*
Prva proleterska brigada nalazila se oko 80 km daleko od Babina
i Kneine i morala je prei komunikaciju Rogatica Sokolac
Han-Pijesak, kojom su jedinice 7. SS divizije ivo saobraale i dobro
je obezbjeivale. Brigada je na odredite stigla 24. jula pred zoru,
dva dana kasnije nego to je nareeno. Mar-ruta je vodila preko
padina planine Devetak, a trebalo je oprezno marovati, naroito
pri prelasku ceste Sokolac Han-Pijesak. Na tom terenu bilo je
nekoliko etnikih grupa, koje su mogle obavijestiti Nijemce o pravcu k r e t a n j a kolone. Predvee je brigada nastavila mar prema selu
Vladojevii, juno od Olova. 57 Tamo su borci vidjeli lanove Vrhovnog taba. Mar je odmah nastavljen. Marovalo se uglavnom nou,
radi uvanja tajnosti pokreta i onemoguavanja neprijatelja u osmat r a n j u iz vazduha. U no 25. jula stiglo se do obronaka planine Zvijezde, izmeu 26. i 27. do planine Greben, izmeu 28. i 29. do Drakovca, izmeu 29. i 30. do sela Podborja i izmeu 30. i 31. do sela
Bijele Vode. Za 10 dana brigada je prela vie od 300 km.
Kolona je prolazila uglavnom nenaseljenim predjelima, po kosama i planinama i uglavnom, kroz umu. Suma je bila neobino
gusta, kroz takvu brigada do tada nije prolazila. 58 Pa i u tom bespuu
neprijateljeva avijacija stalno je traila kolonu. Uspjela je da je
pronae u umama blizu sela Vijake i da je bombarduje. Poginula su
dva borca iz 2. bataljona. Ostalo je nerazjanjeno da li je neprijatelj
otkrio kolonu ili je nasumice bacao bombe na irokom prostoru.
Selo Vijake je, istina, bilo proustaki raspoloeno i najvjerovatnije
je da je neko iz njega obavijestio neprijatelja o prolasku partizana.
I na tom napornom maru, u stalnom pokretu kroz bespue,
poneto se vano saznavalo o dogaajima u svijetu. Dobijene su vijesti da Crvena armija nastupa zapadno od Orela, da su saveznici
zauzeli Kataniju, da je italijanski diktator Musolini zbaen. Svakako
je najznaajnije bilo to da Crvena armija napreduje, ali je najvie
radosti u tom trenutku ipak izazvao pad Musolinija. Bilo je mnogo
ala na njegov raun ali je sutinski zakljuak bio mnogo ozbiljniji:
jedan od zaetnika drugog svjetskog rata doekao je neslavan kraj,
to je nagovjetavalo pribliavanje opteg sloma faizma.
* Vrhovni tab je bio odluio, 18. jula, da formira jednu operativnu
grupu za djejstva u istonoj Bosni, ali je od toga odustao i 1. i 7. diviziju
uputio u centralnu Bosnu, a 2. diviziju prema Hercegovini i Crnoj Gori.56
55 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 15, d. 135,
str. 258261.
5 Obavjetenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 10, d. 44, str.
75 i 47, str. 78.
57 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 15, d.
127, str. 240.

Dobro raspoloenje izazvala je i prispjela poiljka hrane, upuena od saveznika. U pustoj planini malo je ega bilo za ishranu.
Borci su nauili da gladuju. Ali to malo dobijene hrane, iako
je nije bilo ni za zub, tada je znailo mnogo. Potvrivalo je,
da su zapadni saveznici najzad uvidjeli ko se bori u Jugoslaviji.
U toku mara brigada je strogo vodila rauna o bezbjednosti.
Jake prethodnice i pobonice obezbjeivale su sigurnost k r e t a n j a kolone Vrhovnog taba. Naroito se pazilo na sve seljake na koje je
kolona naila. Mala naselja u umi blokirana su, nikome nije dozvoljavano da napusti selo sve do prolaska kolone. Na vodie se strogo
pazilo, pred n j i m a se nije razgovaralo, a otputani su tek kad
kolona krene ka novom odreditu.
U zoru 31. jula brigada je izbila nadomak rijeke Bosne. etnici
su, prema sporazumu sa snagama NDH, obezbjeivali prugu i cestu,
na neto udaljenim poloajima. Njihov tab je bio u Bijelim Vodama.
Stab brigade uputio je 3. i 4. bataljon, kao lijevu kolonu, da opkole
selo i pohvataju etnike. etvrti bataljon je stigao na vrijeme, uhvatio 19 etnika, meu n j i m a i komandanta odreda Goluba Mitrovia.
I plijena je bilo dosta. Meutim, vei broj etnika uspio je da pobjegne, jer je 3. bataljon mnogo zakasnio. 50
Stab brigade izdao je zapovijest 31. jula za prelazak preko rijeke Bosne, ceste i pruge, i to na prostoru od Vranduka do Nemile.
Desna kolona, 1. i 2. bataljon, dobila je zadatak da ovlada mostovima
na Bosni i Nemili, bunkerima i andarmerijskom stanicom, da porui prugu i mostove i obezbjedi desni bok kolone Vrhovnog taba,
a lijeva kolona, 3. i 4. bataljon, da likvidira neprijatelja u Vranduku,
da porui prugu i instalacije i obezbjedi prelazak rijeke na gazu
kod sela Viegrada. Sesti bataljon je neposredno obezbjeivao kolonu Vrhovnog taba.
Desna kolona je u odreeno vrijeme napala na neprijatelja u
Nemili, gdje se branio samo jedan vod andarma. Poslije prvih plotuna andarmi su se razbjeali. Jedino su dali jai otpor iz bunkera
kod mosta na Nemili. Prvi bataljon je elio i t a j bunker da likvidira,
iako nije smetao prelaenju, ali nije uspio.
Lijeva kolona brigade zakasnila je dva asa. Za to vrijeme iz
Zenice je doao do Nemile oklopni voz, ali je odmah pobjegao natrag.
Trei i 4. bataljon nijesu blagovremeno stigli da presijeku prugu.
Kada su i oni pristigli brzo su i lako rastjerali posade,' poruili prugu
i propuste i tako obezbjedili koloni Vrhovnog taba da pregazi rijeku
i pree prugu. 00
I ranije su se deavali propusti u izvravanju zadataka. Ali su,
u posljednje vrijeme takvi sluajevi uestali, naroito od Zvornika
do ove akcije na rijeci Bosni. Bataljoni 1. brigade uvijek su samoinicijativno priskakali jedan drugome u pomo, a sada se desilo, na
primjer, da je 3. bataljon kod Bijelih Voda zakasnio est sati, i to
dok se nalazio na maru u p r a t n j i Vrhovnog taba! U napadu na
prugu cijela lijeva kolona zakasnila je dva asa. To je moglo da ot-

krije neprijatelju n a m j e r e cijele kolone. Neto nije bilo u redu i to

se moralo raspraviti na prvom zastanku.
Iz rejona Nemile i Vranduka kolona Vrhovnog taba, sa 1. proleterskom brigadom, nastavila je mar preko sela Seria ka Petrovom
Polju. U selima na lijevoj obali Bosne stanje je bilo znatno drugaije.
Najprije, kolona vie nije izbjegavala naselja, sela su bila vea i
bogatija i prijateljski su primala partizane. Nalo se krompira, boranije i druge zeleni da se skuva za jelo. Seljaci su se mnogo interesovali o situaciji. Osjeali su da se deavaju krupni dogaaji i
na konferencije su dolazili u velikom broju.
Seljaci su zapodijevali razgovore sa svakim borcem, jer su znali
da su oni upueni u zbivanja u svijetu i u nas. Istina, seljaci vole
da im se kae jednostavno. Glavno im je stanje na frontovima,
ko napreduje, a razne politike igre n j i h nijesu tada mnogo interesovale.

Na Petrovom Polju
U laganom maru 1. brigada prevalila je put do Petrovog Polja, na
sjevernim padinama Vlaia, gdje je stigla 4. avgusta. Seljaci su dovravali kosidbu i skupljali sijeno. Radosno su pozdravili dolazak
proleterskih jedinica. Tu je uspostavljena veza i sa krajikim jedinicama, sa ve slobodnom teritorijom, a bilo se i podalje od glavnih
pravaca neprijateljeve aktivnosti. Brigada je mogla malo da predahne.
Brigada je razmjetena oko Petrovog Polja, sa osnovnim zadatkom da obezbjeuje Vrhovni tab, da se odmori i da radi na svom
usavravanju. Logorovalo se van naselja, u umi, ali prvi avgustovski dani bili su topli a bilo je i dosta sijena za prostirku tako da je
to bio relativno udoban smjetaj za rad i odmor jedinica.
Stab 1. divizije bio je predloio Vrhovnom tabu da pohvali
1. proletersku brigadu za djejstva u bici na Sutjesci. 61 Ta pohvala je
izostala. Cak, tavie, umjesto pohvala prenosili su se glasovi koji su
osporavali znaaj proboja neprijateljskih obrua na Balinovcu i Miljevini. Ali su proleteri znali da stvari m o r a j u doi na svoje mjesto.
Vrhovni komandant je odao priznanje 1. brigadi na poseban nain.
On je pozvao na savjetovanje, 5. avgusta 1943, sav rukovodei kadar
brigade, od komandira i komesara eta i njihovih zamjenika i sekretara SKOJ-a do taba brigade. Savjetovanju su prisustvovali lanovi
Vrhovnog taba, komandant 1. divizije Koa Popovi i drugi. Savjetovanje je poelo uvee, u 19 asova, i trajalo je do dva asa poslije
ponoi.
Vrhovni komandant je vrlo opirno govorio o optoj politikoj situaciji, o stanju na frontovima u svijetu i u pojedinim krajevima
u naoj zemlji, o velikim uspjesima i sigurnoj pobjedi. Svi su sa zadovoljstvom sluali o snanom napredovanju Crvene armije, o padu
Katanije, o bombardovanju Njemake, a posebno su ih radovale vi-

jesti o osnivanju brigada i divizija u Sloveniji, o jaanju odreda i

brigada u Srbiji, o talasu ustanka u Makedoniji, o uspjesima u Bosni
i Hrvatskoj, gdje e brigada vjerovatno ii. Takoe je upozorio da
je neprijatelj jo jak, da daje ilav otpor, da e biti jo tekih borbi
i da nae jedinice m o r a j u biti spremne i jake da bi mu zadale zavrni udar. Zatim je naglasio znaaj politikog rada u jedinicama
i pripreme svih boraca za politiku agitaciju.
Bilo je to neobino savjetovanje. lanovi Vrhovnog taba sedjeli
su oko velike vatre i razgovarali sa svojim proleterima. Pljutala su
pitanja sa svih strana, a najvie o stanju NOP-a u pojedinim k r a j e vima nae zemlje. Bilo je odgovora koji su uzbuivali i radovali sluaoce. A bilo je i smijeha i radosti zbog uspjeha, povoljne situacije
na frontovima, sigurnosti u pobjedu i vjere u bliski k r a j rata. Sve to
je davalo savjetovanju naroiti karakter. Bilo je ono jedino savjetovanje takve vrste odrano u narodnooslobodilakom ratu. Bio je
to drugarski razgovor boraca proletera sa svojim Vrhovnim komandantom. Za brigadu je to znailo mnogo vie od svake naredbe o
pohvali. 62
Savjetovanje kod Vrhovnog komandanta imalo je neprocenjivi
znaaj za brigadu. Svi prisutni rukovodioci, n j i h oko 100, dobro su
upamtili ono to je na n j e m u reeno, i bili su nepokolebljivo spremni
da uine sve to je u njihovoj moi za dalje uspjehe brigade. Odmah
poslije povratka u ete i bataljone nastalo je nedogovoreno ali uporno takmienje, da se zakljuci i utisci sa savjetovanja to prije prenesu na jedinice, na svakog borca u brigadi.
Radilo se neprekidno, od ranog jutra do kraja dana, a dio noi
korien je za zabave, drugarske veeri, igre oko vatre ili neko predavanje iz geografije, istorije ili knjievnosti. Vojnostruna obuka
izvoena je svakodnevno. Brigada nije imala novih boraca. Posljedn j i put je popunjena, pred proboj kod Miljevine, borcima iz 3. dalmatinske brigade. To su ve bili iskusni borci. Ali trebalo je mnogo
toga dopuniti, ujednaiti i poboljati. Naroito se brinulo o ispravnosti oruja, njegovom ienju i podmazivanju. U svim bataljonima
izvrena je smotra naoruanja i opreme. Na bataljonskim i etnim
sastancima do detalja su analizirane prethodne borbe i naglaavano
koja iskustva valja koristiti u slijedeim borbama. Uoeno je bilo
da je neprijatelj pripremljen i opremljen za borbu na planinskom
zemljitu, da su njegove jedinice veinom sainjavali Nijemci i legionari 369. divizije i da se borio sa velikom upornou. Razraivana
je taktika borbe sa tako drskim i upornim protivnikom. Analizirana
je i borba protiv neprijateljevih tenkova, jer se kod Renovice i Caparda pokazalo da brigada nije za to osposobljena.
Brigadi je bilo jasno da mora mnogo uiniti da bi vratila svoju
ubojnu mo poslije p r e t r p l j e n i h gubitaka u bici na Sutjesci i oko
Zvornika. Poetkom avgusta brigada je imala 1 230 boraca od kojih
191 van stroja. 63 Raspolagala je sa 57 pukomitraljeza, 17 araca, 2
62

V. Dedijer, Dnevnik, str. 520.

M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 346.
M. Stijovd, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 488.

teka minobacaa i 29 mainki. 64 To je bila, bezmalo, samo polovina

njenog naoruanja s kojim je doekala bitku na Sutjesci, iako je
u meuvremenu zaplijenila vee koliine oruja u Vlasenici i Zvorniku.
U avgustu 1943. saoptene su prve naredbe o proizvoenju oficira i podoficira. Dotadanji komandiri i komandanti postali su porunici, kapetani ili majori. Uvoenje inova bio je samo jedan od
onih formalnih elemenata koji je potvrivao dalje narastanje i jaanje NOVJ.
tab divizije uputio je tih dana jedinicama uputstvo o u n u t r a njem redu i disciplini. 65 Uputstvo je obuhvatilo red u logoru, pripreme za mar, marovanje, ophoenje, raportiranje i smotre. tabovi bataljona i komande eta i vodova imali su dosta posla oko
usvajanja tih uputstava. Mada je bilo najlake nauiti uputstvo o
oslovljavanju i raportiranju, ono je najtee usvajano, jer je odudaralo od dotadanjeg partizanskog naina ophoenja.
Za partijski i politiki rad nikad nije bilo dosta vremena. Sada
je nastao period da se na miru sve sagleda i ocijeni. Savjetovanje
kod Vrhovnog komandanta dalo je nov impuls i sadraj politikom
radu.
Na sastancima biroa i komiteta analizirana je situacija nastala
poslije odlaska komandanta brigade Danila Lekia za komandanta
16. divizije. Veliki gubici kod Caparda izazvali su negodovanje, naroito u 1. i 3. bataljonu. Partijski rukovodilac brigade Duan Kora
i politodjel bili su upoznati sa raspoloenjem komunista i predloili
su da se za komandanta brigade postavi Boo Boovi, dotadanji
komandant 2. bataljona, koji je pokazao komandantske sposobnosti
u svim borbama bataljona, a naroito u borbi kod Caparda, kada je
izvanrednom umjenou izvukao bataljon iz vrlo teke situacije. 66
Prijedlog je usvojen. Za politikog komesara brigade, umjesto Mijalka Todorovia, koji je odreen za politikog komesara 1. divizije,
postavljen je Vlado eki, prvi zamjenik politikog komesara 1. bataljona, koji je 10 mjeseci bio zamjenik komesara 1. dalmatinske
brigade.
I kulturno-prosvjetni rad u brigadi je oivio. Svaki bataljon je
pripremao priredbe i drugarske veeri, uvjebavani su bataljonski
horovi i pripremani za nastupanje u veim mjestima. Gotovo svaki
dan poslije podne odrano je neko predavanje. Kroz rad, igru i pjesmu lake su zaboravljane prole tekoe.
Na Petrovom Polju i hrana je poboljana. Intendanti su bili
aktivni, a i seljaci su bili dareljiviji nego ikada, jer zemlja je nosila
dobar rod, a i bili su potpuno sigurni na ijoj je strani pobjeda. Tih
dana savezniki avioni spustili su neto hrane, opreme i municije na
Petrovo Polje. Iako jo relativno male, poiljke su predstavljale pomo za naoruavanje i ishranu boraca. Seljaci su se takoe radovali
to saveznici pomau partizane, pa su ih i sami zbog toga pomagali. 07
64
Naoruanje 1. proleterske brigade. A-VII, k. 708, f. 2, d. 1.
65 Uputstvo taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 16, d. 36,
str. 101106.
66
Usmena izjava Duana Koraa.

Odmor na Petrovom Polju nije dugo trajao. Vrhovni komandant

je to nagovijestio i na savjetovanju. On je poslao 1. proletersku, bez
1. bataljona, da ponovo razbije etnike u Joavki i da obezbijedi
sakupljanje i prijenos ljetine iz bogatih sela centralne Bosne. Bataljoni su poli preko Sipraga, preli planinu Uzlomac i Snjegotinu
i izbili u Joavku. Uz put je brigada nailazila na m a n j e grupe etnika, koji su poslije prvih plotuna bjeali. U Joavci je bilo koncentrisano 600700 etnika. Brigada je zauzela borbeni raspored,
ali etnici su se blagovremeno povukli. 68 U isto vrijeme na etnike
je sa sjeverne strane, preko Laevaca, napadala i 5. kozaraka brigada. 66
Brigada se na ovom terenu zadrala 12 dana. To je bio uglavnom
odmor, uz dobru ishranu. Godina je bila izvanredno rodna, penice
i kukuruza bilo je u izobilju, povra takoe, a ljive, kruke i jabuke savijale su se pod teinom plodova. Jedinice su se paljivo
odnosile prema imovini seljaka, a intendanti su, prema datim uputstvima, konfiskovali imovinu onih etnika koji su vrili zloine.
Brigada je ve jednom bila na toj teritoriji, u decembru 1942.
i januaru 1943. godine. Tada je sa brigadom poao veliki broj boraca
sa tog terena, ali dobar dio se kasnije samovoljno vratio kui. Svi
oni koji su uspjeli da se vrate, pristupili su nekoj partizanskoj jedinici i nastavili da se bore. Oigledno, to su bili omladinci odani
narodnooslobodilakoj borbi, ali nijesu svi imali snage da izdre napore kakvi se zahtijevaju od boraca u proleterskim brigadama. No,
mnogi su poginuli i kao borci brigade. Njihove porodice doekale su
proletere s tugom za njima, ali i ponosni to su imali sina koji se
hrabro borio u 1. proleterskoj brigadi.
Narod u ovom k r a j u bio je raspoloeniji nego prije 7 mjeseci.
Mnogo je m a n j e ljudi otilo u etnike i niko nije bjeao od partizana. Svaki bataljon je organizovao drugarske veeri sa priredbom.
Program je bio dosta skroman: hor, neka recitacija i ske. Dosta je
naroda dolazilo na te priredbe, osobito omladine. Poslije priredbe
dolazio je najinteresantniji dio igranka; zaplelo se kolo, djevojke
su se grabile da igraju do boraca. Bilo je veselo, i u kolu i van njega.

Brigada opet kree

prema Turbetu i Travniku

i
Odmor i gonjenje etnika po centralnoj Bosni brzo su zavreni. Ponovo je nastalo redovno stanje u brigadi dugi marevi i borbe.
Brigada je 21. avgusta krenula iz centralne Bosne, preko planine
Uzlomac i Maslovara, za Siprage, 70 da se u rejonu J a j c e Bugojno
Travnik spoji sa ostalim snagama divizije. Stabu brigade bilo je
68 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 16, d.
20, str. 55.
9 Izvjetaj 5. kozarake brigade, Zbornik, t. IV, knj. 16, d. 43, str. 120.

poznato da su sela junije od Sipraga prilino siromana i zato je intendantima nareeno da obezbjede namirnice za vie dana, da ne bi
optereivali seljake na toj teritoriji. Iako siromana, ta sela su
vie puta pljakana od neprijatelja, a hranila su i partizanske jedinice koje su mnogo puta tuda prolazile.
Brigada je marovala uglavnom nou. Istim putem kojim je prola k r a j e m januara. Dobro joj je ostao u sjeanju po p u t u koji se
stalno penjao i sputao. Ipak je sada bilo neuporedivo lake, borci
su odmorniji, toplo je i mogli su se odmoriti na svakom mjestu. Uz
put je bilo dosta ume i neprijatelju je bilo teko da izvianjem iz
vazduha otkrije mjesta odmora. etnike grupice su prelazile s brda
na brdo, osmatrale i nastojale da budu to dalje od proleterskih
jedinica.
Vrhovni tab je 24. avgusta naredio 1. diviziji da 1. proleterska
brigada izmeu 25. i 26. napadne Turbe. 71 Brigada se tada nalazila kod Sipraga i trebalo je dosta vremena da savlada padine Vlaia, visoravan Koriana i iz pokreta napadne neprijatelja u Turbetu.
Nou 24. avgusta ona je krenula preko Zlovaria, Vidovita, Velike
Vode, Dukata i Gostilja. Tu se malo odmorila i u 18 asova krenula
prema Turbetu.
U toku mara stigle su vijesti da su krajike jedinice oslobodile
J a j c e i Donji Vakuf, a 3. krajika brigada 1. divizije i 4. brigada
5. divizije Bugojno, 72 i da je stvorena tako velika slobodna teritorija
da se gotovo du cijele nae zemlje moe ii i samo po njoj. Ostao
je neosloboen Travnik, sa jakim ganizonom. Neprijatelj je iz Travnika uputio dio 1. bataljona 369. legionarske divizije da posjedne
Turbe i na t a j nain je pojaao spoljnu odbranu grada. 73 U Turbetu
je bilo jo oko 200 domobrana iz Zagrebake domobranske pukovnije iz Travnika. 74 Turbe je bilo jako utvreno, imalo je nekoliko
bunkera, utvrene su bile kasarne i eljeznika stanica i uporita
opasana sa dva reda bodljikave ice. Garnizon iz Travnika bio je
spreman da intervenie jakim snagama i pomogne odbrani Turbeta.
P r e m a zapovijesti taba 1. brigade 75 4. bataljon je obilazio T u r b e
sa juga, pravcem Varoluk Bavice, da bi izbio u selo Pirie i sa
tog pravca napao na Gradinu, k. 1769, a dijelom snaga trebalo je da
presijee prugu kod sela Turia. Drugi bataljon je napadao du ceste
J a j c e Turbe, sa zadatkom da likvidira bunker koji se nalazio
kilometar daleko od grada. Ukoliko ne zauzme bunker trebalo je da
ga dijelom snaga blokira, a sa ostalima da upadne u Turbe. Sesti bataljon je napadao sa sjevera i sjeveroistoka, a 3. bataljon je bio u
rezervi i kretao se iza 2. bataljona.
'i Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 16, d.
71., str. 198.
72
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 16, d.
92, str. 267.
'3 Izvjetaj komandanta njemakih trupa u NDH, Zbornik, t. IV, knj. 16,
d. 160, str. 422.
74 Izvjetaj 3. zbornog podruja, Zbornik, t. IV, knj. 16, d. 202, str. 509.

Napad je poeo u odreeno vrijeme, oko 22 asa. Bataljoni su

gotovo kruno obuhvatili Turbe. Neprijatelj se ogoreno branio.
P r i j e 6 dana Krajinici su bili oslobodili Turbe, bez borbe. Pobjeglo
je oko 240 domobrana, a oko 100 se predalo. Domobrani su se zatim
vratili u Turbe i sada su se, pod komandom, a jo vie pod prijetnjom
dijelova 1. bataljona 369. legionarske divizije estoko borili. Drugi
bataljon je imao protivtenkovsku puku, koju su saveznici spustili
na Petrovom Polju, i sa njom su gaali bunkere. Ni ona, ni bombai
nijesu uspjeli da razbiju odbranu iz bunkera. Pred zoru neprijatelju
je iz Travnika stiglo pojaanje sa tenkovima i bataljoni su se morali
povui. 76
Bataljoni su se povukli na polazne poloaje: 6. u elilovce,
2. kod Varoluka, a 4. u Bijelo Buje; 3. bataljon je bio u Trebeui,
kao rezerva 2. i 4. bataljonu. Bataljoni su posjeli te poloaje, da bi
sprijeili neprijatelju prodor iz Turbeta ka Jajcu. 7 7
Za novi tab brigade to nije bila ohrabrujua borba. On je bio
pogreno obavijeten da se u Turbetu nalazi oko 100 vojnika, domobrana slabe borbene vrijednosti. Brigada nije imala orua za unitavanje bunkera i nije oekivala takav otpor neprijatelja. Pretrpjela
je velike rtve, izgubila 8 boraca, a 12 ih je ranjeno.
Tih dana doao je na poloaje kod Turbeta i 1. bataljon. Borci
su se radovali to e im se uskoro pruiti prilika da pokau koliko
su nauili za vrijeme boravka na Petrovom Polju. Bataljon je tamo
najdue ostao i ve mu je bio dosadio mirnodopski ivot. Cim su
stigli u Karaulu dali su priredbu sa igrankom. Bataljon je na Petrovom Polju dobro uvjebao hor, pripremio nekoliko recitacija i dva
skea. Organizatori priredbe bili su zadovoljni, i to im je posluilo
kao iskustvo da unaprijed i m a j u pripremljeni program za priredbe.
Neprijatelj nije dozvolio bataljonima da se mirno pripremaju
za slijedei napad. Bataljon 369. divizije, uz podrku tenkova, vrlo
drsko je napadao prema 1. i 6. bataljonu. Sesti bataljon je protivtenkovskom pukom otetio 3 tenka. Prvi bataljon je nastojao da
svenjevima bombi zaustavi tenkove i mitraljeskom vatrom odvoji
pjeadiju od njih. Neprijatelj je bio uporan, tenkovi su skrenuli sa
ceste, obili prepreke i krenuli uz brdo. Bataljon se morao povui.
Ali ni neprijateljska pjeadija, tuena mitraljeskom vatrom, nije
mogla naprijed pa su se tenkovi morali vratiti.
Stab 1. brigade naredio je 1. septembra da se ponovi napad na
Turbe. U meuvremenu je dobio obavjetenje o jaini i rasporedu
neprijatelja u bunkerima, kasarni i eljeznikoj stanici. Imao je
16 automatskih orua, 6 minobacaa i oklopni voz. Stab brigade
je promijenio taktiku. Naredio je bataljonima da napadnu Turbe,
ali da bunkere likvidiraju napadajui ih s lea. Prvom i 2. bataljonu
nareeno je da f o r m i r a j u grupe za unitenje oklopnog voza, 4. da

76

M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 352.

Izvjetaj 5. orunike pukovnije, Zbornik t. IV, knj. 16, d. 208, str. 523.

sa dvije ete onesposobi komunikacije za saobraaj i sprijei dolazak

pojaanja iz Travnika. 7 8
Bataljoni su oprezno prilazili gradiu. Ipak ih je neprijatelj
opazio, jer je oekivao napad. Prvi i 2. bataljon upali su u Turbe.
Drugi je zauzeo kasarnu, 1. je likvidirao posadu jednog bunkera, a
ostale blokirao. 79 esti bataljon je izbio ispred zgrade umske uprave
i kod eljeznike stanice. etvrti bataljon je presjekao prugu i cestu
i sigurno obezbjeivao ostale bataljone od intervencije iz Travnika.
Neprijatelj se i dalje uporno branio. Bio je znatno jai nego se
pretpostavljalo. Oko 200 domobrana iz Zagrebake konjike pukovnije branilo se na ivot i smrt. Oni nijesu smjeli da popuste, jer su
bili pod komandom bataljona 369. legionarske divizije, koja im je
zaprijetila smru ukoliko se povuku. Izolovani bunkeri su se uporno
branili, iz zgrade umske uprave i eljeznike stanice sipala je neprekidna vatra. Oklopni voz se lagano kretao du pruge, koju je
osvjetljavao reflektorima, i jakom vatrom podravao branioce. Sa
poloaja iz okoline Travnika neprijateljeva artiljerija tukla je prilaze Turbetu. Preko Vilenice krenula je jedna kolona neprijatelja
iz Travnika u pomo Turbetu. Dijelovi 3. i 4. bataljona doekali
su je i odbacili natrag. Iako su neprijatelja bili dobro pritijesnili
bataljoni su se morali povui prije zore, jer je postojala opasnost
da ih neprijatelj, kad svane, tue unakrsnom vatrom iz bunkera i
nanese im velike gubitke. 80
Tako ni drugi napad na Turbe nije uspio. 81 Ponovilo se isto to
i u prvom napadu. Neprijatelj je bio mnogo jai nego to se pretpostavljalo. Bataljon 369. legionarske divizije branio se izvanredno
uporno, a oklopni voz je bio glavni elemenat odbrane. Iz bunkera,
eljeznike stanice i drugih zgrada neprijatelj je vatrom titio prilaz
vozu, a voz je stizao da podri odbranu drugih uporita.
Drugi napad na Turbe bio je mnogo bolje organizovan. Meutim, dvije protivtenkovske puke, sa koliko su bataljoni raspolagali,
mitraljeska vatra i bombe nijesu bili dovoljni da se slomi otpor iz
zidanih bunkera, utvrenih zgrada i oklopnog voza. Bataljoni su se
povukli uz vee gubitke. Poginuo je i 23-godinji komandir voda
6. bataljona Mladen Mitri. T a j hrabri mladi, koji je neko vrijeme
nosio bataljonsku zastavu, bio je teko r a n j e n u stomak, crijeva su
mu bila iskidana. Drugovi su ga prenijeli u zaklon i previli. Bio je
svjestan da umire. Negdje pri kraju, prikupio je neku udnu snagu,
pogledao drugove okolo sebe i sa osmijehom na licu pitao: Drugovi,
umirem li komunistiki?
Neprijatelj je takoe imao mnogo gubitaka. Zarobljeno je est
domobrana. Obino su domobrani poslije razoruavanja i sasluanja
78
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 17, d.
4, str. 13.
79
D. Nikoli, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 512.
so Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 9.
M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 354.
si Izvjetaj njemakog taba za vezu, Zbornik, t. IV, k n j 17, d.
157, str. 375.

Grupa

boraca

2.

bataljona

jesen

1943.

Grupa boraca 3. bataliona na obali

mora kod Splita 1943.

Borci

1.

proleterske

prevoze

se

zaplijenjenim

kamionima

putani kuama. Te domobrane je tab brigade predao Vojnom sudu,

jer su do kraja ostali vjerni okupatoru. 8 2

Ponovo u Dalmaciji . . . poslije

kapitulacije Italije
Neuspeo napad 1. brigade na Turbe upuivao je na potrebu bolje
opreme, naoruanja, poveanja brojnog stanja brigade i na bolju
obuku.
Stab 1. divizije naredio je da brigada preko Donjeg Vakufa i
Bugojna krene prema Prozoru. Od Donjeg do Gornjeg Vakufa bataljoni su prebacivani eljeznicom. Pjesma se orila cijelim putem. Bilo
je mnogo ale na raun kolone, za razliku od ranijih mareva nije
se nijednom ulo lake elo, zaostala komora, pokret i si.
U Prozoru su bili m a n j i dijelovi 7. SS divizije sa 8 tenkova.
Nijesu preduzimali nikakve ofanzivne akcije. Stab 1. brigade isturio
je prema Prozoru, na padinama Makljena, 2. i 4. bataljon a ostali
su se grupisali oko Gornjeg Vakufa, gdje su intenzivno radili vojno
i politiki. Bili su rezerva 2. i 4. bataljonu. Stab brigade je predvidio
da bataljoni naizmjenino budu na obezbjeenju prema Prozoru i
na odmoru. 88 Na tim poloajima bataljoni su se odmarali, jer i neprijatelj nije bio aktivan. Bataljonima je saopteno da e se tu zadrati 5 do 6 dana, dovoljno da dobro analiziraju neuspjeh u napadu
na Turbe, da procijene koliko im je opala udarna mo tamo gdje
se ishod borbe rjeava tehnikom, a i da jo vie poele da im se prui
prilika da se dobro naoruaju. Brigada je morala biti jaa nego to
je tada bila.
Takva prilika se ubrzo ukazala. Tek to je brigada posjela nove
poloaje kapitulirala je Italija. Radost, i to velika! Prvi bataljon
je u Bugojnu iskoio iz voza i pridruio se masi koja je klicala i
veselila se.84 Borci se nijesu mogli uzdrati da u tom veselju ne ispale
i pokoji metak u nebo. I u Gornjem V a k u f u 3. i 6. bataljon rafalima
su pozdravili kapitulaciju Italije. Ljudi su izili na ulice, grlili se i
ljubili. U tim trenucima niko nije pomiljao da to nije k r a j rata.
Ali ako i nije bio k r a j rata, sada su m a n j e ili vie svi bili ubijeeni
ko e izgubiti rat. Osovina je pukla. Izbaena je iz kolosjeka jedna
od sila koja je pripremila ovaj rat. Velikoj masi naroda i boraca u
Gornjem V a k u f u govorio je lan politodjela divizije, Radovan Zogovi Nastala je nova era. Pala je faistika Italija. 85
O kapitulaciji Italije brzo su obavijeteni 2. i 4. bataljon, koji
su bili na poloajima prema Prozoru. Zaorila se pjesma u umama
Makljena, na onim mjestima koja su prije 6 do 7 mjeseci, u bici
82 Presuda vojnog suda, A-VII, k. 708, f, 5, d. 1.
83
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj.
57, str. 126.
84
Isto kao pod 79.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 9.

17, d.

na Neretvi, Italijani neprekidno zasipali artiljerijskim granatama

i avio-bombama.
Kapitulaciju Italije oekivali su i njeni saveznici. Njemaka je
odmah poslije u k l a n j a n j a Musolinija preduzela m j e r e da nastavi rat
i bez Italije. Imala je pripremljenu g r u p u divizija, 114. lovaku diviziju u rejonu Graac Biha i 7. SS diviziju kod Mostara, i naredila im da hitno interveniu i razoruaju italijanske divizije. I
vlasti Nezavisne Drave Hrvatske pripremale su se da preuzmu italijansku okupacionu zonu.
U to vrijeme na teritoriji Jugoslavije bilo je oko 15 italijanskih
divizija i vei broj samostalnih jedinica, koje su imale silnu ratnu
opremu, mnogo naoruanja i municije i bogato snadbjevene magacine. Jedinice NOV u svim krajevima koje je Italija bila okupirala
bile su spremne da razoruaju italijanske jedinice i da im sprijee
odlazak u Italiju. Ali se u isto vrijeme trebalo boriti i onemoguiti
Nijemce i ustae da ih oni razoruaju. 8 0
P r v a brigada je ostala na poloajima kod Prozora jo pet dana,
dok se procijeni situacija i odlui gdje i koje snage treba uputiti.
Vrhovni tab je 15. septembra odluio da 1. diviziju uputi u Dalmaciju, prema Splitu, da pomogne dalmatinskim partizanima u razoruavanju italijanskih jedinica, kao i da onemogui Nijemcima i ustaama da se dokopaju italijanskog oruja i opreme. 87
Brigada se 14. septembra uputila preko Ravnog i Mokronoga i
u toku noi stigla kod Duvna, 88 koje je prije toga oslobodila 3. krajika brigada. U toku mara borci su doznali da je osloboen Split
i razoruane mnoge italijanske jedinice. U Eminovom selu kod Duvna 1. proleterska brigada dobila je 40 000 metaka i 70 mina za bacae
od 3. krajike brigade. To je bilo prvi put da je brigada dobila m u niciju od drugih jedinica.
Mar je nastavljen pred no u pravcu Arana, a onda dalje
prema Splitu. tab divizije izriito je naredio da se m a r u j e samo
nou, zbog potpuno golog terena, i da se komore smanje na n a j m a n j e
moguu mjeru, jer ih je bilo teko d a n j u maskirati od neprijateljevog izvianja iz vazduha. 89 Stab divizije upozorio je 1. i 3. brigadu da ih oekuju teke borbe sa njemakim jedinicama, a 1. proletersku posebno da se obezbijedi sa pravca od Imotskog.
Od Arana bataljoni su prebacivani kamionima prema Trilju.
Svi kamioni, sem elnog, vozili su kroz oblak praine. Ali je sve
to bilo sitnica prema osjeaju ponosa to se partizani voze slobodnom
cestom u jo okupiranoj Evropi. Trei bataljon je n a j p r i j e obezbjeivao pravac od Imotskog, a onda je i on kamionima prebaen do
Trilja.
Susret sa narodom Dalmacije bio je velianstven. Narod je toplo
srijetao borce 1. proleterske brigade. Mnogi ljudi su se prisjeali
njenog boravka na toj teritoriji prije godinu dana, kada su u nekos Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 531539.
87 Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 10, d. 136, str. 297.
ss Nareenja taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 17, d. 79,
str. 185. i 85, str. 196.

liko susreta potukli Italijane. U mnogim selima zvonila su crkvena

zvona. Dolazak proletera pozdravljen je kao veliki praznik. Grupe
seljaka doekivale su kolonu kamiona, klicale proleterskim brigadama i, ako se nijesu kod njih zadravale, poeljeli im srean put.
Susret sa narodom Dalmacije predstavljao je izuzetan doivljaj.
Malo se ko znao tako veseliti kao Dalmatinci. Njihove igre su ive,
njihove pjesme pune topline zapljuskuju kao iroki morski val, njihove ale i dosjetke iskriave su i pune duha. To je bila radost. Ali
bilo je i suza. Takve trenutke su proleteri mnogo puta doivljeli
prolazei kroz krajeve u kojima su nekada ve bili. Iz mnogo mjesta
bilo je boraca koji su otili u 1. proletersku i zauvijek ostali na nekom od njenih razbojita.
K r a j e m avgusta Dalmacija je puna groa. Zreli grozdovi izazivali su da ih neko ubere. Nije zabiljeeno da je neki borac iz
brigade preskoio zidinu da nabere groa. Seljaci su nudili, sami
govorili borcima da uu u vinograde i naberu groa koliko hoe.
A kada su vidjeli da se proleteri dre svojih principa, onda su ljudi,
ene i djeca uzimali korpe, punili ih groem i smokvama i donosili
borcima. Za vrijeme vonje kamionima, kada jedinice nijesu imale
vremena da se zaustave u nekom selu, seljaci su ubacivali korpe
groa u kamione, da se proleteri njime malo osvjee.
Poslije pristizanja jedinica u Dalmaciju, tab 1. divizije uputio
je 1. proletersku brigadu da sprijei eventualni pokuaj neprijatelja
da prodre iz Imotskog i Makarske prema Splitu, a 3. krajiku brigadu
je poslao prema Sinju, u pomo dalmatinskim partizanima, koji su
opkolili neprijatelja u Klisu i Sinju. 90 Tih dana osnovan je i tenkovski bataljon divizije. Imao je 8 tenkova i 2 oklopna automobila, zaplijenjene od Italijana. 9 1
Nijemci su nastojali da to prije povrate izgubljene velike garnizone Zadar, ibenik i Split. Ka Sinju je sa sjevera nastupala n j e maka 114. lovaka divizija. Iz Mostara je avionima prebaen u Sinj
jedan bataljon 7. SS divizije, a poslije nekoliko dana i jo jedan. Tih
dana je na teritoriju Mostar Imotski stigao i 92. njemaki motorizovani puk iz Albanije. Sve te snage odreene su da to prije ovlad a j u srednjodalmatinskom obalom i sprijee eventualno iskrcavanje
saveznikih snaga na Balkanu. 92
Neprijatelj je uputio preko Imotskog jaku motorizovanu kolonu
prema Splitu. Jedan ojaani bataljon 7. SS divizije sa 12 tenkova
probio se 16. septembra do Zadvarja, s n a m j e r o m da se probije u
Split. Kod Zadvarja kolona je naila na otpor Omike grupe partizanskih bataljona i Mosorskog bataljona. Blagovremeno su im pristigli u pomo 1, 2. i 6. bataljon 1. proleterske brigade. 93 Neprijatelj
je vjerovatno ocijenio da tim pravcem, padinama Mosora, nee uspjeti
i vratio se u Imotski. etvrti bataljon bio je upuen jo u toku
napada 1, 2. i 6. bataljona da izbije na cestu izmeu Sestanovaca i
98

Nareenje taba
1< Nareenje taba
2 Oslobodilaki rat,
a Nareenje taba

1. proleterske divizije, A-VII, k. 705, f. 1, d. 2.

IV zone, Zbornik, t. V, knj. 19, d. 95, str. 287.
knj. 1, str. 547550.
1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 5.

Zadvarja i presijee neprijatelju odstupnicu. No, Nijemci su se povukli prije nego je 4. bataljon izbio na cestu.
tab 4. operativne zone, koji je rukovodio borbama u srednjoj
Dalmaciji, pokuao je da njegove jedinice zauzmu Sinj i Klis i da
sprijee prodor neprijatelja u Split. Trebalo je unititi i ustaki garnizon u Omiu, u kojem je bilo oko 600 domobrana i 400 ustaa. 94
T a j zadatak bio je n a m i j e n j e n 1. proleterskoj brigadi. Prvi, 3. i 6.
bataljon izbili su 18. septembra u Poljice i pripremili se za napad
na Omi. 95 Drugi bataljon bio je kod Lovrea, a 4. u Aranu, radi
obezbjeenja pravca od Imotskog.
Brigada je u vrijeme dok se pripremala za napad na Omi dobila
nareenje da odustane od toga i da hitno uputi tri bataljona prema
Sinju. tab 4. operativne zone odluio je da n a j p r i j e treba unititi
neprijateljski garnizon u Sinju, koji moe posluiti kao polazna baza
za napad na Split. 90 Brigada se odmah pripremila za izvrenje tog
zadatka. Meutim, tek to je krenula prema Sinju, dobila je obavjetenje od taba 1. divizije, da je u Imotski stigla 7. SS divizija, i
nareenje da se brigada, bez 3. bataljona, orijentie prema Imotskom. 97 Prvi i 6. bataljon uurbano su marovali prema estanovcima
i Grabovcu, a 3. bataljon je kamionima upuen prema Splitu, u trobe, gde je trebalo da bude posadna jedinica. 98
tab 4. operativne zone nastojao je da se, po svaku cijenu, likvidira neprijatelj u Sinju i Klisu. Sa sjevera je pristigla 4. krajika
divizija. Trea krajika brigada je ve bila prema Sinju, kao i glavne
snage dalmatinskih jedinica. Ipak, tab zone smatrao je da su te
snage nedovoljne za likvidiranje jakog neprijateljskog garnizona u
Sinju. On je, u dogovoru sa tabom 1. divizije, ponovo odluio da
1. proleterska brigada sa tri bataljona uestvuje u napadu na Sinj.
Brigada je odmah krenula (sa 1, 2. i 6. bataljonom) pravcem Cista
Biorina Caparite," ali je u isto vrijeme izvjestila tab 4. operativne zone da bataljoni, s obzirom na veliku udaljenost od Zad v a r j a do Sinja, ne mogu stii da uestvuju u napadu na Sinj u
predvieno vrijeme. 100
Bataljoni su nou izmeu 21. i 22. septembra stigli u blizinu
Trilja. Tada je tab 1. brigade dobio obavjetenje da je neprijateljska kolona krenula iz Imotskog prema Splitu i da je ve stigla do
linije Studenci Lovre. 101 tab brigade je samoinicijativno donio
odluku da odmah vrati bataljone ka liniji Arano Cista Zadvarje, da bi sprijeio prodor neprijateljske kolone iz Imotskog.10'O tome je obavijestio tab divizije. tab 4. zone uvidio je da je ne84
Obavjetenje i nareenje taba IV zone, Hrvatske, Zbornik, t. V, knj.
19, d. 94, str. 285 i 95, str. 287.
5 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. V, knj. 19, d.
96, str. 289.
6 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 7.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 705, f. 1, d. 55.
s Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 8.
a Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 11.
100 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 26.
101
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. V, knj. 19, d.
170, str. 572.

potrebno pokrenuo glavninu 1. proleterske brigade u pravcu Splita

i naredio je svim partizanskim odredima i bataljonima na sektoru
Imotskog da se stave pod komandu taba 1. proleterske brigade radi
zadravanja neprijateljske kolone koja je krenula iz Imotskog. Da bi
pojaao odbranu, tab zone je naredio da se i 3. bataljon 1. brigade,
koji je upuen u Split, odmah vrati u sastav brigade. 103
Neprijateljska kolona, glavnina 7. SS divizije i 92. motorizovani
puk, sa 18 tenkova, nastupala je 22. septembra iz Imotskog p r e m a
Sinju. Kolonu je pratila i podravala avijacija. etvrti bataljon, koji
je bio ostavljen na tom pravcu, nije uspio da sprijei prodor te jake
neprijateljske kolone. Kada je njeno elo ulazilo u Biorinu, u isto
vrijeme tamo su pristigli i bataljoni 1. brigade, koji su se vraali
od Sinja. Prvo je stigao 2. bataljon i povezao se sa dijelovima 4. bataljona, koji su nastojali da uspore kretanje neprijatelja. Drugi i
4. bataljon napali su neprijatelja s ela i uspjeli da ga razbiju i vrate
prema Cisti. Ali kada su u Cistu pristigle glavne neprijateljske snage
uspjele su da potisnu 2. i 4. bataljon, kao i pristigle dijelove 1. i
6. bataljona, da prodru prema Trilju i spoje se sa snagama u Sinju. 104
Stab brigade uputio je tada 1. i 4. bataljon prema Aranu, da
napadnu neprijateljsku kolonu u desni bok i s lea, da bi sprijeili
prodor neprijatelja ka Aranu i onemoguili mu da ovlada irokim
prostorom oko ceste kojom kolona prodire. Ta dva bataljona vodili
su 23. septembra veoma teke borbe i uspjeli su da onemogue neprijatelju prodor u pravcu Arana. Tog dana, vatrom iz automatskog
oruja, pogoen je i oboren jedan neprijateljev izviaki avion, koji
je u niskom letu mitraljirao poloaje bataljona. Sesti bataljon se takoe postavio sjeverno od ceste Cista Trilj, u rejonu Striirepa,
i napadao je neprijateljsku kolonu na tom dijelu ceste. Drugi i 3. bataljon, sa bataljonima Omike grupe partizana, bili su na poloajima
na junoj strani ceste Imotski Trilj (Provo Lovre). Zadatak im
je bio da sprijee neprijatelju saobraaj cestom Imotski Sinj. U
tim borbama brigada je imala 11 poginulih i 8 r a n j e n i h boraca. Poginuli borci su bili iz brigadnog saniteta; n j i h je neprijatelj iznenadio kod Ciste. 105 Neprijatelj je takoe imao velike gubitke. Uniteno
mu je i 9 kamiona.
Poslije prolaska neprijateljske kolone ka Sinju, njegove snage
se nijesu pojavljivale dva dana na tom pravcu. J e d n a njegova kolona: 6 kamiona, 2 putnika automobila, 2 motocikla, 4 oklopna automobila, uputila se 25. septembra prema Lovreu. Kod Lovrea se
susrela sa 3. bataljonom koji je, iz suprotnog pravca, iao istom cestom. Trei bataljon nije oekivao neprijatelja. uli su zvuk motora
i pomislili da su to avioni. Cijela kolona se brzo uklonila lijevo i
desno od ceste, da bi izbjegla napad iz vazduha. Ali se poslije nekoliko minuta pojavila prethodnica neprijateljske kolone, a zatim i glavnina. Mada je neprijatelj nastupao dosta oprezno, ipak nije primijelos Nareenje taba IV zone, Zbornik, t. V, knj. 19, d. 124, str. 401-^103.
104
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. V, knj. 19, d.
149, str. 465.
Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 540.

tio da prolazi kroz 3. bataljon koji je bio lijevo i desno od ceste,

n a j p r i j e se snala Omladinska eta, koja je bila na zaelju kolone
bataljona. Zaustavila je neprijateljsku prethodnicu. Neprijateljska
kolona se gomilala, zaustavljalo se vozilo do vozila, i na k r a j u se
nala kao u klopci, opkoljena sa svih strana. Borba je bila kratka
i otra. Oklopnim automobilima blagovremeno je zakren put. Citava kolona je potpuno unitena. J e d a n kamion je vozio benzin u
buradima, jedan vukao haubicu od 105 mm, a 4 kamiona bila su
natovarena sanitetskim materijalom. Bataljon je pretpostavljao da
e uskoro naii i druga neprijateljska kolona, brzo je polio sva vozila
benzinom i zapalio ih. Zaplijenjeni su haubica, 3 arca i vee koliine municije i opreme. Borci su haubici dali ime Omladinka. 106
Neprijateljska kolona iz Imotskog postigla je osnovni cilj, ojaala je garnizon u Sinju, a onda jakim snagama krenula ka Splitu.
tab 4. operativne zone, videi da je neprijatelj koncentrisao jake
snage u Sinju, a da Split brane uglavnom novoformirane dalmatinske
jedinice, bez borbenog iskustva, odluio je da napusti Split. Jedinice
je povukao preko Cetine ka Dinari i dalje prema Livanjskom polju.
Neprijateljske kolone su 27. septembra ule u naputeni Split. 107
Prva proleterska brigada ostala je jo nekoliko dana na poloajima prema Imotskom, na liniji Lovre Studenci Arano
Bukova Gora da sa nijih onemogui neprijateljev saobraaj cestom.
Imotski Split i njegov eventualan pokuaj da prodre u pravcu
Karlovog Hana. Drugi bataljon je obezbjeivao pravac od Trilja, 3. i
6. od Imotskog, 4. bataljon je bio prema Karlovom Hanu, a 1. bataljon kod Arana, u rezervi.
Neprijatelju je cesta Imotski Split bila od velike vanosti.
On je takoe uporno nastojao da garnizon u Splitu povee sa garnizonima u unutranjosti, i to u prvom redu sa Mostarom, kako bi imao
povezane snage u garnizonima na obali Jadrana. Razumljivo je to
je tu komunikaciju branio jakim snagama.
Manja kolona ustaa iz Duvna pokuala je da prodre ka Aranu.
Tu kolonu doekao je 4. bataljon blizu Bukove Gore, razbio je i
vratio natrag. Drugog dana neprijatelj je pokuao da prodre od
Trilja u pravcu Ciste, ali ga je doekao 2. bataljon i natjerao da se
vrati u Trilj. 108 U isto vrijeme jedna kolona je krenula iz Splita. Na
padinama Mosora doekao ju je 3. bataljon i sa n j o m vodio borbe
nekoliko dana. K r a j e m septembra jedna jaka neprijateljska kolona
od oko 1 500 vojnika, sa 18 tenkova i velikim brojem topova, krenula
je iz Imotskog prema Lovreu a druga, jaine od oko 6 000 ljudi,
iz Ljubukog. 108 Brigada nije saekala te kolone. Po nareenju taba
divizije napustila je te poloaje i krenula prema Duvnu.
Prva proleterska brigada dola je u Dalmaciju da pomogne dalmatinskim partizanima da razoruaju to vie italijanskih jedinica
too Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. V, knj. 19, d.
170, str. 532.
Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 9.
S. Rovi, lanak, Kragujevaki bataljon, knj. 2, str. 222.
107 Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 550.
los izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1/1, d. 8.

i zahvate to vie plijena prije dolaska njemakih snaga. Svim tim

operacijama rukovodio je tab 4. operativne zone. Izgleda da je nastala situacija za njega bila isuvie sloena. Za itavo vrijeme, 12
dana, on nije naao pravi zadatak za 1. brigadu i vrtio ju je u krugu
Arano Trilj Kosatnica. Tako se desilo da jedinica najjae
udarne moi ne stigne u napad na Sinj, niti je bila na poloajima sa
kojih je mogla da tue neprijateljsku kolonu koja je nastupala od
Imotskog. Zbog svega toga rezultati brigade u Dalmaciji nijesu odgovarali n j e n i m mogunostima. U tekim borbama k r a j e m septembra brigada je, uz znatne gubitke (15 poginulih) uspjela da zaplijeni
samo 13 mitraljeza, 2 minobacaa, vee koliine puane i mitraljeske
municije i nekoliko mina za bacae i granata za topove. 110
U vrijeme borbi u Dalmaciji brigada je bila dobro snabdjevena
orujem, municijom i opremom iz zaplijenjenih italijanskih magacina i u tom periodu imala je 1 146 puaka, 72 pukomitraljeza, 22
laka mitraljeza, 23 teka mitraljeza, 32 mainke, 4 minobacaa, 4 protivtenkovske puke i 2 protivavionska topa. Za sve je imala dovoljno municije. 111 U tom periodu brigada je i znatno popunjena.
N a j p r i j e je dolo oko 200 boraca sa Kozare, zatim oko 60 iz Splitskog odreda i oko 80 iz drugih dalmatinskih odreda. U Dalmaciji je
mnogo pojedinaca dobrovoljno dolo u brigadu. Poetkom oktobra
u sastav brigade uao je i kompletan bataljon Garibaldi, od 350
Italijana, tako da je tada brojila 1 760 boraca. 112
Bataljon Garibaldi osnovan je 13. septembra 1943. godine,
uglavnom od karabinjera i dijela divizije Bergamo. Bataljon je
imao 350 boraca, naoruanih sa 1 topom 65 mm, jednim minobacaem
81 mm, jednim mitraljezom 20 mm, 8 mitraljeza breda i 18 pukomitraljeza. Rukovodstvo bataljona sainjavali su italijanski oficiri
i rasporeeni su na poloaje prema inovima koje su imali. Dva dana
poslije osnivanja bataljon je vodio borbe sa njemakom kolonom
koja je nastupala prema Splitu. To je njegova prva veoma uspjela
borba. Vratio je njemaku kolonu natrag.
Bataljon Garibaldi uao je, poetkom oktobra, u sastav 1. proleterske brigade. Kasnije je organizovan i naoruan kao i ostali bataljoni. U isto vrijeme postavljeni su, uz komandanta i komandire,
i politiki rukovodioci, komunisti iz brigade. To je bio jo jedan
primjer internacionalistikog duha i uloge brigade. 113

Povratak brigade
u Bosnu i borbe oko Travnika
Cim je tab 4. operativne zone odustao od odbrane Splita, 1. divizija
je vraena u Bosnu. Prva proleterska brigada dobila je zadatak da
o
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 706, f. 11, d. 3.
111
Naoruanje 1. proleterske brigade, A-VII, k. 710, f. 4, d. 10.
112
Brojno stanje 1. proleterske brigade, A-VII, k. 710, f. 4, d. 9.

oslobodi Duvno, a 3. krajika Livno, zajedno sa 4. divizijom i uz

podrku tenkova.
U Duvnu su bile dvije ete 5. ustake brigade. Ustae iz Livna
pobjegli su u Duvno, a kada su osjetili dolazak 1. brigade odstupili
su prema Posuju. Iz izvjetaja Velike upe Mostar vidi se koliko su
se ustae bili uplaili.
Partizani su zauzeli Livno i Duvno, nakon to je naa posada oba ova mjesta napustila . . . tvrdi se da nije u gradu pruen
nikakav otpor, te da je celokupna posada napustila Livno i Duvno, da nije ispaljen ni jedan naboj. I dalje: Pad Livna i Duvna
toliko je odjeknuo u ovim krajevima. Narod na ovaj nain gubi
v j e r u u svoju vojsku i svoju u p r a v u . . . Njemaki general Oberkamp (komandant 7. SS divizije M. V.) i pukovnik Schmithuber (komandant 14. puka 7. divizije M. V.) zgraali su se
kako je mogue da je naa posada bez borbe napustila Livno i
u bijegu napustila Livno i Duvno i povukla se do Posuja. 114
U meuvremenu je 10. krajika brigada oslobodila Kupres, uveno
ustako gnijezdo. Zloglasne kupreke ustae postrojene su doekale
tenkove, mislei da su njemaki. Brzo su se uvjerili u zabunu, kada
je na n j i h osuta vatra iz tenkova. Nepogoeni su bacili oruje da bi
lake bjeali. 115 Tehnika eta 1. brigade poruila je sve bunkere i
vee zgrade od tvrdog materijala, da ustae vie nikada Kupres ne
mogu pretvoriti u svoje uporite.
Brigada se postepeno prebacivala preko Duvna, Sujice i Kupresa i koncentrasala kod Bugojna. Ve 13. oktobra izbila je blizu
Travnika, prema Vilenici. Lijevo je bila 7. krajika, a desno 3. i
9. krajika brigada, koje su obezbjeivale pravac od Lave.
Vrhovni komandant odluio je da se oslobodi Travnik, 116 snaan
ekonomski i politiki centar, koji je duboko zalazio u slobodnu teritoriju i iz kojega su stalno ugroavani okolni osloboeni gradovi.
Pored toga njegovim zauzimanjem snage NOVJ dobile bi solidnu
bazu za napad na prugu Slavonski Brod Sarajevo i stvorili bi se
povoljni uslovi za mobilizaciju novih boraca sa vrlo irokog podruja.
Travnik su branili dva ojaana bataljona domobrana 6. zagrebake konjike pukovnije, jedna eta 369. legionarske divizije, 40
feldandarma i oko 500 ustaa dobjeglih iz Kupresa. U garnizonu je
bilo 7 topova, 4 tenka, vei broj minobacaa i mitraljeza i jedan
oklopni voz.117 U gradu je izgraeno 28 bunkera, rasporeenih u
krugu tako da su mu zatvarali sve prilaze. Bunkeri su na pojedinim
uporitima, na Vilenici, prema Turbetu i Dolcu bili povezani rovovima. Prilazi bunkerima bili su ograeni bodljikavom icom, a na
nekim pravcima postavljene su i protivpjeadijske mine. Sistem odbrane je nekoliko puta provjeravan prilikom demonstrativnih napada jedinica 10. divizije i 3. krajike brigade. Znalo se da e se voj Izvjetaj velike upe Mostar, Zbornik, t. IV, knj. 18, d. 183, str. 460.
us Izvjetaj politikog komesara 10. brigade, Zbornik, t. IV, knj. 18,
d. 24, str. 63.
ne Nareenje Vrhovnog komandanta, Zbornik, t. II, knj. 10, d. 179, str. 375.
i" Objanjenje pod br. 2: Zbornik, t. II, knj. 10, d. 179, str. 375.

nici 369. divizije i kupreke ustae boriti do poslednjeg, dok su vojnici 6. zagrebakog puka bili slabijeg borbenog morala, ali poslije
prvog neuspjeha kod Turbeta, komandu nad njima preuzeli su dijelovi 369. legionarske divizije, tako da se i t a j puk morao boriti.
Stab 1. divizije izdao je zapovijest za napad na Travnik 15. oktobra u 20 asova. U napadu su uestvovale 1. i 3. brigada 1. divizije
i 7. i 9. brigada i Travniki odred 10. divizije. Prva proleterska brigada, ojaana sa 4 topa i uz podrku 2 tenka, napadala je grad s juga,
oslanjajui se krilima na rijeku Lavu, nanosei glavni udar preko
Vilenice, 7. krajika brigada, sa 2 tenka, napadala je sa zapada,
sjeverno od komunikacije Turbe Travnik, 3. brigada sa sjeveroistoka, oslanjajui se lijevim krilom na rijeku Lavu. Dva bataljona
3. brigade obezbjeivali su napad od Zenice, a bataljon Garibaldi
i 9. brigada prema Han-Kompaniji. 1 1 8
Bataljoni 1. brigade, odmah poslije pristizanja, zauzimali su polazne poloaje. N a j p r i j e su stigli 2. i 4. bataljon iz Bugojna, 118 a 3. i
6. bataljon, iz Duvna i Kupresa, stigli su neposredno pred napad.
Napadu na Travnik prethodila je jaka artiljerijska priprema.
Sedam topova je gaalo bunkere i prepreke i krilo put tenkovima
i pjeadiji. Tenkovi su napadali du cesta od Rostova i T u r b e t a . '
Stab divizije je u nareenju naglasio:
Vrhovni komandant drug Tito je naredio da se ovom akcijom ima likvidirati neprijateljev garnizon i zauzeti grad Travnik.121
Bataljoni su napali u odreeno vrijeme. Trei i 6. nijesu imali vremena da izvre ni najpotrebnija izvianja i sa mara su preli u
napad. Trei bataljon, uz podrku 2 tenka, napadao je u pravcu
fabrike ibica, uz desnu obalu Lave. Bataljon je zauzeo bunkere
i nastupao je ka centru grada. U toku napada primijetio je da u grad
pristiu nove neprijateljske snage, koje su se probile od Zenice. 1 Bataljon je zaustavljen jakom vatrom artiljerije, minobacaa i protivtenkovskih topova, kao i pridolih tenkova. Sesti bataljon je u
juriu zauzeo spoljne rovove, a bunkere je obiao s namjerom da ih
likvidira napadom s lea. Bataljon je doekan iz grada jakom vatrom
i morao je prilei. 123 Drugi i 4. bataljon napadali su na pravcu glavnog udara, preko Vilenice; i oni su naili na neoekivano jaku vatru.
Ni bataljoni 7. krajike brigade takoe nijesu mogli da slome spoljni pojas odbrane i pretrpjeli su velike gubitke od nagaznih mina. 1 - 4
* Iz Uputstva za upotrebu tenkova: . . . Tenkove ne isturati i upuivati
za pravljenje prodora (brea), ove bree stvarati upotrebom artiljerije i
grupnim koncentrinim dejstvom bacaa. Tenkove upotrebljavati za proirenje
prodora koji su ve stvoreni dejstvom tekih orua i udarnih grupa; po
razbijanju neprijatelja u potrebite ih i za gonjenje i razbijanje, odnosno unitavanje neprijatelja u odstupanju.20
us Zapovijest taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 18, d.
64, str. 157160.
"8 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 18, d.
58, str. 142.
20 Zapovijest taba 1. proleterske divizije. Zbornik, t. IV, knj. 18, d.
64, str. 157160.
12< Isto
122 Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 12.
123 M. Boji, Zapisi o mojoj eti, str. 370.

Pokazalo se da je garnizon veoma jak i dobro organizovan za odbranu. 125

Naa artiljerijska priprema nije dala eljene rezultate. Artiljerija je gaala neprecizno, a i nije imala snage da uniti utvrenja
u spoljnoj odbrani. Praktino je vie koristila neprijatelju, jer ga
je vatrom upozorila da se priprema napad te je izostalo iznenaenje.
Cim je poeo napad neprijatelj je ugasio svijetlo u gradu, a pala je
i gusta magla, tako da se nije moglo osmatrati ni djejstvo artiljerije
ni susjednih jedinica. Dolina Lave jeala je od eksplozija i bilo se
teko orijentisati gdje se vode borbe. Osim toga, neprijatelju je
k r a j e m dana i u toku noi stiglo znatno pojaanje iz 369. legionarske
divizije preko Han-Kompanije, jer 9. brigada i bataljon Garibaldi
nijesu uspjeli da zaustave te jake snage. 128 Zbog dolaska pojaanja
garnizonu, tab 1. divizije je 16. oktobra poslije podne, po odobrenju
Vrhovnog taba, odustao od daljeg napada na Travnik i rasporedio
je jedinice na poloaje za blokiranje grada. Prva proleterska brigada zatvarala je pravac od Travnika prema jugu. 127
Vrhovni tab je naredio da se vrsto zatvore pravci koji su iz
Travnika vodili ka osloboenim gradovima u dolini Vrbasa, 128 jer je
u to vrijeme pripremano Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu. Koliki je znaaj pridavao sigurnoj odbrani te teritorije vidi se i po
tome to je sam neposredno odredio raspored brigada: 7. krajika
brigada zatvarala je pravac od Travnika ka Bugojnu i Donjem Vakufu; 9. krajika brigada dejstvovala je na komunikaciji Travnik
Lava, a 1. proleterska je bila u rezervi:
na pravcu Turbe Donji Vakuf, sa 3 bataljona na pravcu
Komar Skakavci, jednim u J a j c u i Garibaldijem oko Donjeg
Vakufa. 129
Prema nareenju taba divizije, 130 1. proleterska brigada rasporedila
je 2, 4. i 6. bataljon u rejonu Komar Skakavci, 1. bataljon je
upuen u Jajce, 3. bataljon u selo Oborci, prema Donjem Vakufu, i
bataljon Garibaldi u Donji Vakuf. Svim bataljonima je nareeno
da budu spremni da sprijee svaki neprijateljev pokuaj da prodre
ka slobodnoj teritoriji.
Brigada je provela sedam dana bez dodira sa neprijateljem.
T a j predah iskorien je za vojnostruni, politiki i kulturno-prosvjetni rad sa novim borcima sa Kozare i iz Dalmacije.
Neprijatelj je iz Travnika pokuao prodor 16. i 17. oktobra i bataljoni su morali da vode estoke borbe da bi ga zaustavili. 1 ' 1
i" Izvjetaj 7. krajike brigade, Zbornik, t. IV, knj. 18, d. 87.
123 izvjetaji orunike postaje i redarstva u Travniku, Zbornik, t. IV,
knj. 18, d. 198. i 212.
126 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 18, d.
108, str. 271.
127 Nareenje 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 18, d. 82, str.
216. i 83. str. 219.
128 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 706a, f. 7, d. 27.
12 Nareenje Vrhovnog taba, Zbornik, t. II, knj. 10, d. 187, str. 385.
is Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 18, d.
97, str. 250.

U to vrijeme je 3. bosanski korpus postigao znaajan uspjeh kod

Varea pa je neprijatelj bio primoran da povue iz Travnika dio
snaga radi pomoi sarajevskom garnizonu. Ali je i tab 1. divizije
naredio svim jedinicama da pojaaju pritisak na Travnik, da bi
neprijatelju onemoguili da izdvoji jae snage prema 3. bosanskom
korpusu. 132 Na osnovu tog nareenja 1. brigada je 25. oktobra izvrila
prepad na Travnik sa po jednom etom iz 2, 3, 4. i 6. bataljona. 133
Trei bataljon je upotrebio jae snage pravcem Pulac Bojna
Pirota. Neki dijelovi Omladinske ete uspjeli su ak da upadnu i u
sam grad. Bataljoni su isprovocirali neprijatelja da se brani itavu no.134 Djejstvovao je iz svih orua, pokazujui da je spreman
za odbranu.
Svi bataljoni 1. brigade, sem 1. koji je bio u Jajcu, izvrili su
3. novembra novi neto jai demonstrativni napad na Travnik, takoe sa po jednom etom, ali uz podrku artiljerije i minobacaa. 13 '
ete su izbile ispred same glavne linije odbrane grada. Prepad je
trajao sve do zore. Brigada je tim prepadom sadjejstvovala 3. krajikoj brigadi, koja je u to vrijeme napadala na Han-Vilu, Mounj
i Div jak.
Prepadi ili nasilna izvianja razliitog intenziteta izvoeni su
svake noi. Komandant 6. zagrebake konjike pukovnije u bojnoj
relaciji, za novembar 1943. godine, navodi podatak da je garnizon
Travnik u toku novembra 26 puta napadan jakom mitraljeskom i
artiljerijskom vatrom. 13 " To je bila dobro proraunata taktika da se
neprijatelj dri u stalnoj napetosti, da mu se nanose gubici i da mu
se onemogui preduzimanje akcija prema dolini Vrbasa.
Brigada je ostala na poloajima prema Travniku do 7. novembra, kada ju je smijenila 7. krajika. Brigada je povuena u rezervu:
1, 2. i 4. bataljon u rejon Gradine, 3. u Oborce, Garibaldi u Bugojno, a 6. bataljon upuen je u J a j c e da zamijeni 1. bataljon. 137
Prema Travniku su ostale jedinice 10. divizije. 138

Brigada u vrijeme priprema

za Drugo zasjedanje AVNOJ-a
Raspored brigade, dok je bila u rezervi, omoguio je opte sreivanje jedinica, poboljanje njihove bojne gotovosti i intenzivan vojnopolitiki i kulturni rad. U jedinicama i na terenu organizovana je
132 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV,
133, str. 328.
133 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV,
136, str. 335336.
is Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 11.
135 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709,
se Bojna relacija 6. pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 220,
137 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV,
40, str. 140.

knj.

18, d.

knj. 18, d.
f. 3, d. 24.
str. 250260.
knj. 19, d.

proslava dana oktobarske revolucije. 139 Osnovni materijal za proslavu

bio je proglas CK K P J povodom toga dana. 140 Sedmi novembar je
proslavljen u svim jedinicama, zajedno sa narodom. U mjestima u
kojima nije bilo jedinica upuene su grupe koje su organizovale velike sveanosti, sa priredbama. U programu je prva taka bio referat
0 znaaju oktobarske revolucije, koja je rodila Sovjetski Savez i
Crvenu armiju. U uputstvu o proslavi bilo je naglaeno da se ne
prave lijeva zastranjivanja prema saveznicima. To je bilo praktino
sprovoenje zakljuaka sa divizijske partijske konferencije odrane
poetkom novembra u Bugojnu.
Konferenciji u Bugojnu prisustvovalo je iz svakog bataljona po
15 lanova Partije. Pridavan joj je veliki znaaj to se vidi i iz podatka da su joj u ime CK K P J prisustvovali Edvard Kardelj, Sreten
Zujovi Crni i Andrija Hebrang. Iscrpan referat politikog komesara
divizije, Mijalka Todorovia, o politikoj situaciji i narednim zadacima, kao i referati komandanta divizije, Koe Popovia, o jaanju
ubojitosti brigada i bataljona, i sekretara divizijskog komiteta, Duana Koraa, o organizacionim pitanjima u partijskoj organizaciji,
1 jo 19 istupanja ostalih uesnika konferencije dali su jasnu sliku
trenutka i orijentaciju za dalji rad. Drugovi Kardelj i Zujovi sistematinom analizom spoljne i unutranje situacije znatno su doprinijeli t r a j n o m u s m j e r a v a n j u daljeg rada partijskih organizacija. U
izlaganju o spoljnopolitikoj situaciji nedvosmisleno su podvukli da
je antihitlerovska koalicija Sovjetskog Saveza, V. Britanije i SAD
bitan uslov pobjede nad faizmom. Time su definitivno uklonjene
sumnje u politiku V. Britanije i SAD. Na konferenciji je istaknuta
naa saradnja sa svim oslobodilakim pokretima u drugim zemljama.
Ipak su delegati n a j b u r n i j e pozdravili saoptenja o narastanju snaga
Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije i postojanju velike slobodne
teritorije na kojoj ivot tee pod parolom: Sve za front, sve za
pobjedu.
Divizijska partijska konferencija dala je snaan podsticaj partijskim organizacijama u brigadi za jo veu aktivnost. Misao izreena na konferenciji da kada znamo tako dobro da r a t u j e m o i da
radimo, moemo otkloniti postojee nedostatke pa da nam brigada
bude jo bolja, postala je pokreta cjelokupnog rada u brigadi. U
svim bataljonima odrane su partijske konferencije na kojima su
prenijeti i konkretizovani zakljuci sa divizijske partijske konferencije. Na partijskim sastancima diskutovano je o spoljnoj i u n u t r a njoj situaciji, o nunosti teorijskog uzdizanja, a pojedinano je razmatrano koji borac zasluuje da bude primljen u P a r t i j u ili SKOJ.
Zakljueno je, takoe, da se borbena gotovost mora podii na visinu
opteg ugleda brigade i da se novim borcima mora pruiti velika
vojnika i politika pomo. Govoreno je i o uvoenju oficirskih i
podoficirskih inova, o autoritetu i dranju starjeina i o odnosu
boraca prema njima i o meusobnim odnosima uopte.
13 Uputstvo taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 19, d.
20, str. 62.

Partijski sekretari imali su mnogo posla. Sastanci su odravani

esto. Planovi rada bili su preobimni, kao da se elelo da se sve to
prije savlada. Partijske organizacije su se uporno borile da se intenzivno radi, ali i za bolji kvalitet rada. 141
Zakljueno je i da se pokloni vea panja radu partijskih organizacija u samostalnim jedinicama brigade tehnikoj eti, bateriji i ambulanti. U njima je pojaan i vojnostruni, politiki i kulturni rad.
Partijski rukovodilac brigade, zajedno sa politodjelom, napravio
je plan teorijskog rada, koji je predviao teme: O Partiji teorija
Partije i organizaciona pitanja; Teorija proleterske revolucije; Strategija i taktika; Nacionalno pitanje; Seljako pitanje; O faizmu,
0 oslobodilakom ratu, O sovjetskoj vlasti diktatura proletarijata
1 izgradnja socijalizma, i Linija K P J u narodnooslobodilakoj borbi.
Za te teme pribavljen je i materijal. Teme su n a j p r i j e obraivane
na proirenom sastanku bataljonskog biroa, obino u prisustvu nekog
lana politodjela, a onda na sastancima elija. 142 Najavljen je i plan
politikog rada, sa teitem da se objasni razvoj narodnooslobodilake
borbe u pojedinim krajevima Jugoslavije (Crna Gora, Srbija, Bosna,
Hercegovina, Hrvatska), razvoj NOVJ, uloga AVNOJ-a i narodnooslobodilakih odbora, USAOJ-a i AFZ-a, znaaj NOB-a za Jugoslaviju, bratstvo i jedinstvo naih naroda, uloga K P J u narodnooslobodilakoj borbi, meunarodni znaaj NOB-a, uloga V. Maeka, biveg
voe Hrvatske seljake stranke, itd. Bila je i tema o faizmu. Meu
svim temama, za borce 1. brigade, je posebno bila zanimljiva ona
o Prvoj proleterskoj brigadi kao uvaru i provodniku linije NOB-a.
Organizacija SKOJ-a u brigadi postajala je sve brojnija. P a r t i j ska organizacija joj je pomagala da se uvrsti, to joj je bio i jedan
od osnovnih zadataka.
U novembru je u sastav 1. divizije ula 13. proleterska brigada
Rade Konar, koju su uglavnom sainjavali radnici iz Zagreba i
borci Zumberako-pokupskog odreda. Ona je postigla sjajne uspjehe
u borbama u Hrvatskoj i stizala je sve do nadomak samog Zagreba.
Brigada je u Hrvatskoj ivjela pod mnogo povoljnijim uslovima.
Hranila se relativno dobro a i uslovi smjetaja su joj bili dobri. U
poluspaljenoj Bosni sve je bilo mnogo slabije, i s m j e t a j i ishrana.
Osim toga, brigada nije bila dobro opremljena za centralizovani nain snabdijevanja. Stab divizije je preduzeo akciju da joj se pomogne davanjem porcija, opreme za kuhinje, konja i dr. 143 To je
nailo na izvanredno razumijevanje boraca 1. proleterske brigade.
Oni su, kao i uvijek bili spremni da sa drugovima dijele sve to su
imali. Bilo je mnogo sluajeva da su se po dva borca dogovorili da
jedu iz jedne porcije, a jednu da odvoje za drugove iz 13. proleterske.
Ipak je najznaajnije bilo borbeno jedinstvo. K r a j e m novembra
13. proleterska je uestvovala, u sastavu 1. divizije, u borbama oko
Travnika. Kada su njeni bataljoni uvedeni u borbu, da sprijee proIzvjetaj sekretara biroa 2. bataljona, A-VII, k.
us Izvjetaj politodjela, Arhiv CK SKJ, 1943/365.

708, f.

1, d.

15.

tivnapad neprijatelja, pokazali su da se znaju boriti, djejstvovali su

energino, odluno i uporno. To je i najvie obradovalo borce 1. proleterske brigade.
Sredinom novembra kulturno-prosvjetna ekipa brigade poela
je da priprema program za sveano vee povodom Drugog zasijedanja AVNOJ-a. Zamiljeno je bilo da to bude maksimum onoga to
brigada moe pruiti na kulturnoprosvjetnom polju. Za dvije godine
postojanja bragada je organizovala mnoge priredbe, pripremila veliki broj programa, odravala susrete, veselja, igranke i proslave.
Uvijek se nastojalo da sadraj i kvalitet programa budu to bolji.
I kao to je svaka borba i druga akcija bila analizirana, da bi se
izvukle pouke, tako je i svaka priredba stavljana na dnevni red partijskih sastanaka ili etnih i bataljonskih konferencija. Glavni akteri
su kritikovani ako priredba nije uspjela isto kao to su drugi kritikovani za neuspjeh u nekoj borbi. Mnogo puta su intervenisali tab
brigade i politodjel, u elji da se pobolja kvalitet kulturno-prosvjetnog rada. Tih dana su kritikovani organizatori priredbe u Donjem
Vakufu. Kvalitet priredbe nije bio na visini ugleda 1. proleterske
brigade, to je na neki nain upozoravalo da se u J a j c u ne smije
podbaciti. Osim toga, programi davani u selima najee su bili i
prve priredbe takve vrste u njima, bile su neto novo, do tada nevieno, neoekivano, i narod se lako oduevljavao. Ali dati priredbu
u Jajcu, pred vijenicima AVNOJ-a, pred Vrhovnim komandantom
i mnogo komandanata i politikih komesara, pred jakom glumakom
ekipom, koja je bila pri Vrhovnom tabu, pred publikom u kojoj je
i mnogo visokoobrazovanih ljudi, od kojih su mnogi imali priliku
da vide najvea ostvarenja poznatih pozorinih kua, i, konano,
pred domainima, graanima Jajca, zahtijevalo je mnogo vie napora, moralo se dati neto sadrajnije i kvalitetnije.
Teak je to bio zadatak, ali se morao izvriti. Iz svih bataljona su
izbrani najbolji pjevai i lanovi brigadnog hora i povueni u Jajce.
Glumaka grupa je pripremila dramski program, komad Hadi
Loja. Komandant 3. bataljona, Ljubia Veselinovi uvjebavao je
g r u p u boraca veba s pukom. Pripreme tek to su poele, a neki
bataljoni su povukli svoje lanove hora. Pripreman je novi napad na
Travnik, a lanovi hora su bili bombai, pukomitraljesci, komandiri
odjeljenja, vodova, ak i eta. U J a j c u su ostali samo lanovi hora
iz 3. i 4. bataljona. Njima je pritekao u pomo Oskar Danon. Danonono je uvjebavao hor. Pripremljene su Inter nacionala, Hej Sloveni i nekoliko narodnih i borbenih pjesama.
Prve noi poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, 30. novembra,
odrana je ta priredba. Hor je pjevao odlino. Solista Nemanja Markovi nije briljirao, Hadi Loja je dobro izveden. Veba s p u kom tekla je prema planu. Prije priredbe sve puke su prokontrolisane i bile su prazne. Jedan vjeba je malo zakasnio i u t r k u
je uzeo puku iz straare, umjesto svoje, i stigao sa grupom na pozornicu. Kada je u vjebi trebalo opaliti uo se pucanj. Vjeba,
omladinac oko Vukaevi, borac 3. bataljona, pogoen je u rame.
On je hladnokrvno zadrao svoju puku u zdravoj ruci, iskoio u
stranu i povukao se iza pozornice. Ljubia Veselinovi nastavio je

da odbrojava taktove. Vjeba je nastavljena bez zastoja. Gledaoci

su vjerovali da je to sve bilo prema programu i snanim aplauzom
su pozdravili vjebae.
Najuzbudljiviji dio priredbe bila je recitacija poeme pjesnika
Radovana Zogovia Pjesma o biografiji druga Tita. 144 Poema je
tada prvi put recitovana. Napisana je u ritmu juria proletera. U
njenim stihovima prepoznavao se p u t brigade, njen susret sa radnom
brigadom u dolini Sanice, to e se prva i prva susresti, njeni jurii preko Neretve i Drine, njeni zaleti preko razbojita, tragovi n j e ne borbe i djelatnosti.* Poema, do maksimuma zadojena naom
sranou, zaustavljala je dah i mamila suze radosti. 145 Priredba
je zaista uspjela.
U novembru je 1. proleterska doivjela jo jedan radostan trenutak: osnovan je 1. proleterski korpus. Rasla je NOVJ, rasla neprekidno!

Ponovo borbe oko Travnika

Neprijatelj se u Travniku uporno branio i odravao. Bio je veoma
jak i imao je snaga i da vri ispade iz grada i poduzima akcije izvianja. Nosilac svih tih ispada bili su dijelovi 369. puka 369. legionarske divizije. Skoro svakodnevno su, i to danju, po nekoliko odjeljenja, kombinovanih od vojnika 369. legionarske divizije i 6. zagrebake konjike pukovnije 146 upuivani u izvianje i za uznemiravanje
partizanskih jedinica. Obje strane su nastojale da jedna drugu to
vie iznuruju, a i o b m a n j u j u u pogledu svojih konkretnih namjera.
Neprijatelj je pravio ispade uglavnom prema Jajcu. N a j p r i j e je
jedan bataljon 369. puka 369. legionarske divizije iz Zenice preao
preko Vlaia prema Travniku, besputicom, po dubokom snijegu,
preko skoro neprohodnog terena, da bi udario u lea partizanskim
snagama koje su blokirale Travnik. Uspio je da iznenadi dva bataljona 7. krajike brigade, koji su se povukli juno od ceste Turbe
Komar. tab 1. brigade je samoinicijativno i vrlo brzo djejstvovao.
Naredio je 1. batalojnu da napadne neprijatelja to je on i uinio
u 5 asova 16. novembra, na liniji P o d k r a j elilovac. Njemu je
ubrzo stigao u pomo i 2. bataljon. Kada je situacija neprijatelju
ve postajala vrlo kritina, on se poeo povlaiti prema Turbetu, pristigla mu je pomo iz Travnika bataljon 369. legionarske divizije
sa 4 tenka i 3 oklopna automobila. Cim su se neprijateljske snage
spojile, preduzele su energian napad prema Komaru i izbile u Donju
Trebeuu. 147 U isto vrijeme jake neprijateljske snage krenule su iz
* Pjesnik je poemu posvetio: Prvog proleterskoj brigadi i njenim palim

herojima;

144
145

R. Zogovi, Pjesma o biografiji druga Tita, Beograd, 1946.

R. Veovi, Kolona i vidici, str. 317.
i Bojna relacija 6. pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 220, str. 250560.

Travnika preko Vilenice ka 7. krajikoj brigadi, obezbjedujui na t a j

nain lijevi bok kolone koja je napadala du puta Travnik Turbe
Komar. Trei bataljon 1. brigade je tada, samoinicijativno, izbio
na Komar odakle je pratio razvoj borbe kod Turbeta. Tu je, na pogodne poloaje, postavljena i divizijska baterija brdskih topova i
protivtenkovski top, a tehnika eta brigade postavila je mine na
cesti. Bataljon je bio na vrlo pogodnim poloajima i ekao je neprijateljsku kolonu koja se kretala cestom, uz jaka bona osiguranja.
Prva vozila iz kolone naila su na nagazne mine. U isto vrijeme 3.
bataljon je otvorio vatru iz svih automatskih oruja i minobacaa.
I divizijska artiljerija je uspjeno tukla kolonu. Neprijatelj je trpio
vatru kao u kotlu, ali je uporno nastojao da se probije ka prevoju
Komara. Odlino organizovana vatra 3. bataljona sprijeila ga je
u tome. Kada je neprijatelj krenuo da zbaci Omladinsku etu koja
se nalazila na desnom krilu, 1. i 2. eta su ga jakom vatrom u lea
natjerale na povlaenje. Bilo je to poslije 4 asa borbe. Neprijatelj
je odstupio, bez zadravanja, pravo u Travnik. Brigada je imala 2 poginula i 11 r a n j e n i h boraca. 148 Stab 1. brigade izvijestio je da je
uspjeh bio potpun zahvaljujui brzoj samoinicijativi i energinom
delovanju brigade. 149
Brigadi je nareeno da posjedne poloaje du ceste Turbe
Jajce: 3. bataljon u elilovcu, 1. u osiima, 2. u Krevinama i bataljon Garibaldi u Seliima. Kada je 6. bataljon doao iz J a j c a
upuen je u Gostilj, da zatvara pravce preko Vlaia, a u J a j c e je,
umjesto njega uputio 4. bataljon. 150 Brigada je sa tih poloaja trebalo
da upuuje, preko planine Vlaia, izviake grupe u podruje istono
od Travnika. 151 No od toga se odustalo, jer je put isuvie dugaak,
uslovi prebacivanja preko planine teki, vrijeme povratka tih jedinica neizvjesno, a uz sve to oekivala se i nova neprijateljska ofanziva ka Jajcu. 152 Bataljoni su stalno izviali prema Travniku da bi
blagovremeno otkrili pokrete neprijatelja. 1 5 3 Brigada je tih dana izvrila tri jaa demonstrativna napada na grad. 154
K r a j e m novembra Vrhovni tab naredio je tabu 1. proleterskog
korpusa da pojaa djejstva oko Travnika, a tab korpusa je donio
odluku da se napadne na Travnik. Obavjetajni centar 1. divizije
prikupio je podatke da se u Travniku nalazi oko 5 500 neprijateljskih
vojnika: 6. zagrebaka konjika pukovnija, 1. bataljon 369. divizije,
450 kuprekih milicionara-ustaa, 150 do 200 feldandarma. Neprijateljske snage iz Busovae bile su povuene u Travnik radi pojaanja odbrane grada. 155 To je neprijatelj uradio jer je blagovremeno
osjetio kretanje snaga 1. proleterskog korpusa i nastojao je da ojaa
Stenografske bjeleke, A-VII, k.
149 izvjetaj taba 1. proleterske
150 Nareenje taba 1. proleterske
151 Nareenje taba 1. proleterske
93, str. 315.

"a Isto

1985, f. 1, d. 9.
divizije, Zbornik, t. IV, knj. 19, d.
brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 27.
brigade, Zbornik, t. IV, knj. 19, d.

153 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 3, d. 29.

154 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 43.

odbranu garnizona. 156 U toku borbi, izvianja i preko obavjetajaca

bilo je utvreno da je grad dobro organizovan za odbranu, da su
bunkeri izgraeni od kamena i betona, da su sva vanija uporita
opasana bodljikavom icom i da su na nekim prilazima postavljene
nagazne i protivpjeadijske visee mine. Neprijatelj je i u ranijim
borbama pokazao da vjeto koristi svoje rezerve za intervenciju na
najugroenijim pravcima.
tab korpusa je smatrao da je uspjeh siguran, jer je garnizon
u Travniku bio odsjeen od ostalih neprijateljskih garnizona, a 6. i
10. divizija sigurnije su obezbjedivale pravce od Zenice i Busovae,
tako da se ne moe ponoviti ono to se dogodilo prilikom prvog napada, da neprijatelju u najkritinijem momentu stigne pojaanje
sa strane (tada iz Sarajeva). Na sam grad napadale su 1. i 3. proleterska brigada i jedan bataljon 2. like brigade 6. divizije, a u
rezervi je bila tek prispjela 13. proleterska brigada i 2. lika, bez
jednog bataljona. 157 To je bila prva borba u kojoj je uestvovao
itav 1. korpus.
tab 1. proleterske divizije izdao je zapovijest za napad na
Travnik. 158 Zapadnu kolonu sainjavala su etiri bataljona 1. proleterske brigade, sa tri protivtenkovska topa. Kolona je napadala du
ceste Turbe Travnik, desno do linije Pulac Vuje jame Bojna, a lijevo se oslanjala na planinu Vlai. Sa juga je napadala 3. krajika brigada, ojaana jednim protivtenkovskim topom, a sa sjevera
4. bataljon 2. like brigade, pravcem Bukovica Travnik. tab 1. divizije naredio je da jedinice m o r a j u odluno napasti i u napadu
istrajati do konane likvidacije garnizona. Napad su podravale tri
brdske baterije: 1. i 6. divizije i 1. korpusa.
Prva proleterska brigada je, na osnovu usmenog nareenja taba
1. divizije, rano 29. novembra, smijenila jedinice 2. like brigade.
esti bataljon je iz Mudrika usiljenim marem doao u rejon Seevo Rumii, 3. bataljon je upuen u selo Pulac, 2. u Bavice i
1. u Paklarevo. 159 To su im bili polazni poloaji za napad.
Glavni udar nanoen je pravcem Turbe Travnik: 3. bataljon
je napadao pravcem Vuje jame Zlokii Bojna, sa zadatkom da
likvidira neprijateljeva uporita na tom pravcu, da upadne u grad,
a zatim da napada na kasarne sa istone strane; 2. bataljon je napadao pravcem Bavice Mikia Brdo Pirota i poslije likvidacije neprijateljevih uporita trebalo je da napada na kasarne sa jugozapada; 1. bataljon je nastupao du ceste Turbe Travnik i poslije upada u grad, takoe je trebalo da napada na kasarne; 6. bataljon je napadao pravcem Paklarevo Ovarevo Jankovii
Ba Bunar i poslije prodora u grad trebalo je da napadne kasarne
sa sjeverne strane.
Bataljoni su bili spremni. Komandiri su u toku dana izviali
pravce napada i od komandanta bataljona dobili konkretne zadatke.
156

Izvjetaj glavnostoiernog ureda. Zbornik, t. IV, knj. 19, d. 166, str. 523.
i" Oslobodilaki rat, knj. 1, str. 611.
>5 Zapovijest taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 19, d.
132, str. 416422.

Odrani su kratki partijski sastanci. Komunisti i svi borci upoznati

su da se toga dana odrava Drugo zasjedanje AVNOJ-a, i da t a j
znaajan politiki in u s t v a r a n j u nove Jugoslavije treba pozdraviti
velikim vojnikim uspjehom, osloboenjem Travnika. Komunisti su
se obavezali da e uiniti sve to mogu da bi izvrili t a j zadatak.
Tano u vrijeme kada je otvarano Drugo zasjedanje AVNOJ-a
i kada su sa tribine upuene prve pozdravne rijei vijenicima, zagrmjeli su topovi i minobacai i poeo je napad na Travnik. Bataljoni
su u talasima jurili naprijed. Odluno i portvovano juriali su da
zauzmu neprijateljske objekte i upadnu u grad. No jedino je 3. bataljon uspio da zauzme tri bunkera, a ostali su zauzeli samo rovove
ispred bunkera. Prvi bataljon je prodro izmeu bunkera, ali je jakim protivnapadom vraen natrag. Bataljoni su pokuali da pomou
minobacaa pokidaju ianu ogradu, neutraliu minska polja i omogue prilaz bunkerima. Utroene su gotove sve raspoloive mine.
Protivtenkovski topovi su dovoeni u neposrednu blizinu bunkera,
ali su se granate odbijale od kameno-betonskih zidova i bunkeri su
ostajali kao netaknuti. Iz n j i h je neprekidno zasipala mitraljeska
vatra. Neprijatelj se uporno i ilavo branio. Iz grada je stalno slao
pojaanja na spoljnu liniju odbrane. 100
Napad na grad t r a j a o je cijele noi. U zoru, oko 6 asova, bataljoni su se povukli 500700 m od prednje linije neprijateljeve odbrane. Brigada je pretrpjela velike gubitke 13 poginulih i 32 ran j e n a borca.
Stab divizije je iz neposredne blizine pratio razvoj borbe. Ni
3. krajika brigada nije uspjela. Ona je sa mara, bez odmora krenula u napad. Njena dva bataljona naila su na minska polja i imali
su znatne gubitke. Brigada se u zoru povukla na polazne poloaje. 101
Na osnovu takve situacije tab 1. divizije ocijenio je da napad nije
uspeo i u toku noi nisu bili stvoreni uslovi da se napad povoljno
produi i u toku dana, 162 i odluio je da obustavi napad na Travnik.
Ni t a j napad na Travnik nije uspio i pored upornih nastojanja
bataljona da zadatak izvre. Neprijatelj se organizovano i odluno
branio. Odbrana mu je bila vrlo aktivna. Neprijateljevi tabovi su
puni hvale za upornost odbrane garnizona u Travniku. Braniocima
je podijeljeno 120 odlikovanja. 103
Napad na Travnik pokazao je da je dobro organizovanu odbranu
grada teko slomiti bez artiljerije veeg kalibra, koja bi ruila bunkere, i bez tekih minobacaa, koji bi minama uklanjali iane prepreke i neutralisali minska polja. Bombai, koji su osvojili mnoge
bunkere, ovdje nijesu mogli savladati minska polja i iane prepreke
i prii bunkerima da ubace svoje bombe. Tako se nije ispunila elja
proletera da zasjedanje AVNOJ-a proslave u osloboenom Travniku.
lfi0

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, .

10, str. 35.
i Izvjetaj 3. krajike proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d.
11, str.
37.
162
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d.
19, str. 62.

Poslije neuspjelog napada na Travnik, 1. proleterska divizija

ostala je na poloajima da svojim brigadama po svaku cijenu sprijei prodor neprijatelja u dolinu Vrbasa. 164 Prva proleterska brigada
zatvarala je pravac od Travnika prema Jajcu, lijevo od ceste Donji
Vakuf Turbe Travnik, a 3. krajika brigada desno od te ceste.
U rezervi je bila 13. proleterska, kod sela Oborci.
tab 1. proleterske brigade organizovao je odbranu po dubini,
grupiui glavne snage na pravcu Travnik Turbe. esti bataljon
je isturen u neposrednu blizinu Travnika, u selo Paklarevo, 1. bataljon je postavljen iza 6. bataljona, u Podkraju; 3. bataljon u Varoluku kod Turbeta, kao rezerva 6. i 1. bataljonu; 2. bataljon je
upuen u Mudrike i iavu da sprijei eventualni pokuaj neprijatelja da prodre preko planine Vlai. Bataljon Garibaldi bio je
u elilovcu, u rezervi brigade. Na tim poloajima brigada je svakodnevno vodila borbu sa manjim neprijateljskim dijelovima. Neprijatelj je nastavljao s taktikom stalnog uznemiravanja jedinica koje
su bile oko Travnika.
Borbe oko Travnika u oktobru, novembru i poetkom decembra
1943. godine spadaju meu najtee borbe koje je brigada vodila. Ona
nije uspjela u napadu na Travnik ali je izvrila osnovni zadatak: na
svom pravcu nije dozvolila neprijatelju prodor ka dolini Vrbasa. Brigada je u tim borbama pretrpjela i znatne gubitke. Izgubila je 42
borca, a ukupno je preko 100 boraca izbaeno iz stroja.

BORBE OKO TRAVNIKA,

TAJCA I MRKONJI-GRADA
KRAJEM 1943. I POETKOM
1944. GODINE
Pokuaj Nijemaca da obezbijede zalede u
sluaju iskrcavanja saveznika na obale Jadrana
K r a j e m 1943. godine NOVJ bila je ve narasla na oko 300 000 boraca. Drala je pod kontrolom ili ugroavala gotovo sve vitalne komunikacije u zemlji i okupator je s velikim naporom odravao veze
izmeu svojih garnizona u veim gradovima. U tom periodu Crvena
armija nastavila je da i dalje prodire na zapad, a u Italiji su zapadni saveznici pojaavali snage pripremajui novu ofanzivu. N j e maka je zimski period pokuala da iskoristi za organizovanje odbrane svoje Evrope. Prema procjeni njemakog vrhovnog komandovanja, predstojala je neposredna opasnost od saveznike invazije
na Balkanu i prodora Crvene armije preko R u m u n i j e u Podunavlje. 1
Zbog toga je njemaka Vrhovna komanda odluila, pored ostalog,
da u toka zime 19431944. godine razbije glavne snage NOVJ i tako
osigura svoje zalee za sluaj iskrcavanja saveznika na Balkanskom
poluostrvu. Kako to iskrcavanje nije oekivala u toku zime predvidjela je da za operacije protiv NOVJ upotrijebi divizije koje su
bile namijenjene za sprjeavanje eventualnog desanta Anglo-Amerikanaca na obale Jadranskog mora.
Pripreme za te operacije izvrene su u novembru a borbe su
poele poetkom decembra. Prvo je njemakom 5. korpusu (sastava
1. brdska, 7. SS i 187. njemaka i 369. legionarska divizija i nekoliko
samostalnih pukova), dato u zadatak da uniti partizanske snage u
istonoj Bosni i Sandaku, a 15. korpusu (sastava 14, 371. i 264. n j e maka divizija, 373. legionarska divizija i dijelovi 69. kozake divizije) da d j e j s t v u j e u Dalmaciji, na Kordunu i na Baniji. Poslije zavretka tih operacija trebalo je da oba korpusa svoja djejstva prenesu na srednju i zapadnu Bosnu i sjevernu Dalmaciju.
Vrhovni tab je pravovremeno procijenio neprijateljeve namjere.
NOVJ je u to vrijeme bila dovoljno jaka i kontrolisala je toliko
iroku teritoriju da nepriatelj nije mogao nikako okruiti ne samo
n j u u cjelini, nego ni one njene grupacije koje su mu zadavale n a j vie glavobolje, to je u nekim ranijim ofanzivama pokuavao. Sada
je i opta politika situacija bila daleko povoljnija za NOP. Saveznici su sve vie pomagali to je doprinijelo da oruane snage NOVJ
lake razbiju novu neprijateljsku ofanzivu.
1

Oslobodilaki rat, knj. 2, I izdanje, str. 7. i 8.

Vrhovni tab je pratei koncentraciju neprijateljskih snaga,

izdao direktive da krupne formacije ne budu na okupu, da se ne
p r i h v a t a j u iscrpljujue frontalne borbe, da se ne dozvoli neprijatelju
da primora jedinice da se bore na uskim prostorima, da sve jedinice
kombinuju pokret i manevar sa brzim i energinim udarima po neprijateljskim komunikacijama, kolonama, posadama, izbjegavajui
iscrpljujue odbrambene borbe.
Neprijatelj treba na svakom koraku da trpi gubitke, na svak<?m
mestu treba da nailazi na prepreke i zasede i tako e njegova
ofanzivna mo biti brzo okrnjena, a zatim unitena. 2
U novembru 1943. godine njemake jedinice posjele su vei dio dalmatinske obale i potisle snage 8. korpusa NOVJ ka Dinari. Zatim su
nastavile operacije prema Duvnu i Livnu. Od Posuja prema Duvnu
nastupali su dijelovi 118. njemake divizije i dva bataljona 5. ustake
brigade, a prema Livnu dijelovi 114. i 264. njemake divizije i 15.
pjeadijskog puka domobrana. Uz podrku tenkova, te snage su vrlo
brzo napredovale. Gotovo bez borbe, neprijateljske kolone su 6. decembra ule u Duvno i Livno. 3
tab 1. divizije, koja je bila uglavnom na poloajima prema
Travniku, uputio je 5. decembra 1. proletersku i 3. krajiku brigadu
u pomo dalmatinskim jedinicama. Brigade su prebacivane kamionima da bi to prije stigle. 4 U toku 6. decembra prebaeni su 1, 3. i
6. bataljon 1. brigade na sektor Duvna, a dijelovi 3. krajike brigade
na Borovu glavu, prema Livnu. Neprijatelj je, poto je ve bio zauzeo Duvno i Livno, isturao svoje p r e d n j e dijelove prema Kupresu.
tab 1. brigade donio je odluku da sa prispjelim snagama odmah
napadne neprijatelja u Duvnu, vie s n a m j e r o m da mu se nanesu
gubici i uniti dio njegove motorizacije nego da se zauzme grad. Prvi
bataljon je napadao preko Gradine, 6. bataljon od Eminovog Sela,
a 3. bataljon je preko S r d j a n a obiao i napao grad s june strane."'
Napad na grad poeo je u pono. U prvom naletu neprijatelj je
potisnut sa poloaja oko grada. Prvi bataljon je iznenadio strae na
Gradini, likvidirao ih i upao u grad. Neprijatelj se branio iz tvrdih
kua i vatrom obezbjeivao svoje tenkove, koji su bili veoma aktivni.
Bataljoni 1. brigade ni jesu imali sredstava za borbu protiv tenkova
i morali su se povui na poloaje oko grada, na Sarajlije, Kuk, Lug
i Mokronoge. Na tim poloajima bataljoni su ostali tri dana. Neprijatelj je vie puta pokuavao, uz podrku tenkova, da ih zbaci i prodre
prema ujici, ali bez uspjeha. Most na rijeci ujici, kod Mokronoga,
na vrijeme je poruen, a tamo je privuen i protivtenkovski top,
koji se pokazao efikasnim. Neprijatelj je 9. decembra neto energinije pokuao da prodre prema ujici. Njegova pjeadija uspjela je da
2 Nareenje taba 1. proleterskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 47,
str. 155.
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 10.
3
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 115,
str. 401.
* Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 26,
str. 82.

ue u Mokronoge. Prvi bataljon mu je iz Luga udario u desni bok,

sa suprotne strane to su uinili dijelovi 3. krajike brigade. Zajedniki su uspjeli da vrate neprijatelja u Duvno.
Stab divizije nije imao dovoljno podataka o neprijatelju, a
ocijenio je da neprijatelj nema dovoljne snage ni dovoljno stabilnosti na sadanjim isturenim pravcima. 6 Polazei od takve procjene,
a imajui u vidu zadatak divizije da zatvori pravac ka Kuprekom i
Ravanjskom polju i da ofanzivno d j e j s t v u j e na neprijatelja na sektoru Duvna i Livna, tab 1. divizije naredio je 1. i 3. brigadi: 7
Ispitajte neprijateljske snage, raspored i namjere;
iskoristite sadanju situaciju, u kojoj neprijatelj sa
manjim snagama stoji prilino isturen, nepovezan i neorganizovan na prostoriji Duvanjskog i Livanjskog polja;
drati jake poloaje za zatvaranje pravaca ka K u p rekom i Ravanjskom polju na planinskim masivima Cincara
i Pakline planine;
sa glavnim snagama ofanzivno djejstvovati u pravcu
Duvna i Livna.
Na osnovu tog nareenja 1. proleterska brigada napala je sektor
Eminovo Selo, Blauj, Duvno, Podgaj obezbjeujui se prema Stipaniima, a 3. krajika brigada dejstvovala je prema Livnu.
Tada je tab divizije dao i uputstvo kako da se angauje bataljon
Garibaldi. T a j bataljon je bio uglavnom u rezervi jer je trebalo
da savlada i organizacione i druge potekoe, posebno da se saivi sa
novom sredinom. tab divizije je smatrao da bataljon treba uvoditi
u akcije postepeno, da se kroz m a n j e osposobi za vee borbe. Brigadi
je sugerirano da po jedna eta garibaldinaca ide sa bataljonima
koji su napadali neprijatelja. Iz tih eta trebalo je po jedan vod
slati u borbe sa ostalim etama i praktino ih obuavati za partizanski nain ratovanja.
tab 1. proleterske brigade angaovao je etiri bataljona za ponovni napad na Duvno. Drugi bataljon i bataljon Garibaldi ostavljeni su u selu Gluevine, u rezervi, a i da urede te poloaje za
odbranu za sluaj da neprijatelj pokua prodor preko ujice.
Na Duvno su napali 1, 3. i 6. bataljon, istim pravcem kao i prije
tri dana. I ostalo se u svemu ponovilo. Bataljoni su uspjeli da razbiju
neprijateljeva obezbjeenja i da dou do grada. U gradu se neprijatelj uporno i energino branio. Tenkovi su prelazili sa jednog k r a j a
grada na drugi, obasipali jakom vatrom, a pjeadija ih je titila iz
tvrdih kua. Bataljoni su se morali povui.
etvrti bataljon je bio upuen ka Stipaniima. U tom selu nije
bilo neprijatelja, ali u Previli je, sa utvrenih poloaja, odbio napad
bataljona.
U borbama oko Duvna 1. brigada je izvrila osnovni zadatak;
usporila je prodor neprijatelja iz Dalmacije preko Duvna prema K u presu. Meutim, nije uspjela da ga razbije i izbaci iz Duvna. Bio
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 36,
str. 119.

je veoma jak i uz podku tenkova sigurno je drao Duvno. A brigada

nije imala sredstava za borbu protiv tenkova. U tim borbama brigada
je imala dva poginula i 17 ranjenih boraca. 8
Poslije odustajanja od daljih napada na Duvno 1. brigada je
ostala na ranijim poloajima da sa njih onemogui prodor neprijatelja ka Sujici. Ali se na njima nije zadrala. Povuena je u rejon
Bugojna, gde je bila rezerva Vrhovnog komandanta. Poloaje prema
Duvnu preuzela je 2. lika brigada 6. divizije.
Brigada se doista zamorila u viednevnim borbama oko Duvna.
A kada su se bataljoni povlaili dogodilo se i ovo. Trei bataljon se
posljednji povlaio, pa nije imao vremena da spremi hranu za borce.
U Kupresu je naiao na 6. bataljon koji se spremao da rua. Videi
da je 3. bataljon umorniji i gladniji, 6. bataljon im je ustupio ruak,
a sebi je spremio drugi.
Za vrijeme boravka u Bugojnu, u rezervi Vrhovnog komandanta,
b igada je ruila i zaprijeavala komunikacije od Kupresa ka Bugojnu, da sprijei eventualni prodor neprijatelja u dolinu Vrbasa.

orbc sa Nijemcima oko uji ce

Dijelovi 118. i 114. njemake divizije iz Duvna i Livna uporno su
nastojali da ostvare planirani prodor prema Kupresu. Obje kolone su
uspjele 12. decembra da prodru do ujice, odakle su zajedno, uz podrku tenkova i artiljerije, nastavile ka Kupresu. Njemaka komanda
je izvijestila da je savladala ilav otpor branilaca i da je od nagaznih
mina izgubila vie vozila. 10 Pred ovim snagama, u rejonu Donjeg Malovana organizovala je odbranu 3. brigada, a izmeu Kupresa i Bugojna, na Kuprekim vratima bila je 2. lika brigada 6. divizije. Odbrana je bila organizovana po dubini, na nekoliko uzastopnih poloaja.
Neprijatelj je odista preduzeo iroku ofanzivu, ali se prema dejstvu njegovih jedinica moglo ocijeniti da nema dovoljno snaga za brzo
ostvarenje planiranih ciljeva.
Nasuprot tome, tab 1. korpusa, realno sagledavajui snagu neprijatelja i mogunosti svojih jedinica, organizovao je u toku ove ofanzive takmienje meu brigadama, bataljonima i pojedinim borcima."
Takmienje je obuhvatilo: broj ubijenih i zarobljenih neprijateljskih
vojnika, zaplijenjeno naoruanje, municiju i opremu, unitene neprijateljske tenkove, ali, za prilike kakve su u ofanzivama malo i neobino, i vojniki, politiki, kulturni rad u jedinicama konferencije,
priredbe, kurseve, listove, sanitetske prilike i urednost jedinica. Po8 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 115,
str. 401408.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 107,
str. 366372.
" Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, d. 12.

bjednika brigada dobie naziv uzor-brigada 1. korpusa, najbolji bataljon uzor-bataljon 1. korpusa, a najbolji borci dobie priznanje kao
junak 1. proleterskog korpusa. Partijski komitet 1. divizije dao je
uputstva o radu partijskih organizacija u toku te ofanzive. 12
Tih dana je i tab 8. korpusa, procijenjujui neprijateljsku ofanzivu, doao do istih zakljuaka kao i tab 1. korpusa: da se neprijatelj
razvukao na irokom frontu, i da je razbacan u vie malih garnizona
(Livno, Duvno, Sujica i drugi), da su mu komunikacije vrlo osjetljive
i da je, na osnovu svega toga, povoljan trenutak za napad na njegove
pojedine dijelove. 13 Zbog toga je planirao napad u pravcu Livna, a ka
Sujici je napadala 1. proleterska divizija. Da bi uestvovala u tom
napadu 1. proleterska brigada vraena je iz Bugojna, iz rezerve
Vrhovnog komandanta, u sastav 1. divizije.
Stab 1. divizije odluio je da neprijatelja napadne sa dvije kolone. Istona kolona, 1. proleterska i 7. krajika brigada, napadale su
neprijatelja u rejonu Sujice, a zapadna, 3. krajika i 2. lika brigada,
trebalo je da napadnu neprijateljsku kolonu koja je od Sujice izbijala
prema D. Malovanu. 14 Ideja je bila da obuhvatnim manevrom obje
kolone, bonim i direktnim udarom, sa po jednom brigadom iz obje
kolone, unite glavninu neprijatelja. Prva brigada je napadala u desni
bok neprijateljske kolone koja je od Sujice nastupala ka D. Malovanu,
a 7. krajika brigada imala je zadatak da prodre izmeu Duvna i Sujice prema Borovoj glavi i sprijei neprijatelju odstupnicu.
Prva proleterska brigada prebacivala se nou izmeu 15. i 16.
decembra, jer je za nepun dan trebalo da pree gotovo 50 km preko
planine po snijegu i jakoj hladnoi da bi stigla na vrijeme za napad
16. decembra u 17 asova. Oko 10 asova 16. decembra stigla je u
rejon Brda Kute Vukovsko. Neprijatelj je bio udaljen 1525 km.
Stab brigade je glavne snage uputio prema neprijatelju u Sujici. Prvi i 6. bataljon napadali su sa sjevera, pravcem Gluevine
brdo Oki iznad Sujice Sujica; 4. bataljon sa istone strane, poto
prethodno proe kroz umu Zanogline; 2. bataljon je upuen pravcem Vukovsko Ravno Baljci Sujica; bataljon Garibaldi
bio je u rezervi i sa jednom etom trebalo je da zatvori pravac Duvno
Sujica; 3. bataljon je ostao u rejonu Bugojna, pod komandom
taba korpusa.
Sjeverna grupa, 1. i 6. bataljon, koja je imala najkrai put, stigla
je na polazne poloaje tek u 20 asova i odmah pola u napad. Sama
je vodila borbu, jer ostale snage nijesu bile stigle. Poslije teke borbe
uspjela je da potisne neprijatelja sa spoljne linije odbrane i da se
probije u Sujicu. Tu je zaplijenila 3 kamiona sa municijom. Tada
su se pojavili neprijateljski tenkovi i onemoguili da se kamioni unite. Razvila se neravnopravna borba. Neprijateljski tenkovi, pod zatitom pjeadije i uz podrku artiljerije, neprekidno su tukli iz mitraljeza i topova. Bataljoni su bili primorani da se povuku. Neprijatelj je znao da su partizani stigli preko popaljenih sela i da su
i2 Direktiva divizijskog partijskog komiteta, A-VII, k. 706a, f. 10. d. 2.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 705, f. 2, d. 37.

sigurno umorni i gladni, pa je minirao mnoge kue i ostavio zatrovanu hranu. Borci 6. bataljona naili su u jednoj kui na sve, jo
topao hljeb. Bili su disciplinovani i oprezni. Dali su maki pare hljeba. Uginula je. Tako su izbjegli nesreu. Hljeb je bio otrovan.
Tek poslije pola noi pristigao je i 2. bataljon, napao na Suciju sa jugoistone strane i pod borbom dospio do prvih kua. Nep r i j a t e l j je iz kamenih kua, davao veoma snaan otpor. Pred zoru
je tab bataljona uvidio da bataljon ne moe sam slomiti otpor neprijatelja i naredio je da se jedinice povuku na poloaje nedaleko od
Sujice. 15 etvrti bataljon nije ni stigao da uestvuje u napadu.
Prvi napad na Sujicu nije uspio. Dijelovi 118. divizije organizovano su se i uporno branili. Snage su rasporedili po dubini, obezbijedili saobraaj cestama od Duvna i Livna, postavili artiljeriju pored
tih cesta da moe podravati snage na svim pravcima, tenkove su
drali u rezervi i brzo ih upuivali na ugroene pravce. Ipak je miljenje taba 1. proleterske brigade bilo da je slaba organizacija napada bila osnovni razlog to neprijatelj nije savladan. 16 Bataljoni
1. proleterske brigade zakasnili su od 3 do 7 asova i pojedinano su
napadali, 2. lika brigada naila je prilikom nastupanja na minirane
kue i pretrpjela znatne gubitke jo prije poetka napada, a 7. krajika brigada dobila je nareenje za napad tako kasno da je krenula
prema neprijatelju ak 7 asova poslije vremena odreenog za poetak napada, 17 tako da se srela sa bataljonima 1. brigade, koji su
odstupali poslije neuspjelog napada na Sujicu. Do neuspjeha je dolo
i zbog vrlo tekih vremenskih uslova. Velika hladnoa na golom terenu oko Sujice usporavala je nastupanje bataljona, v j e t a r je prosto
brisao borce sa poloaja. Od velike hladnoe mnoga automatska orua
nijesu mogla da djejstvuju. 1 8
Neprijatelj nije isputao inicijativu. Rano idueg dana jedan
bataljon 118. divizije, uz podrku tenkova i artiljerije sa poloaja
du ceste, krenuo je iz Duvna u pomo snagama u Sujici. Ta njegova
kolona iznenadila je etu bataljona Garibaldi, koja se u neredu
povukla. To joj je omoguilo da iznenadi i 2. bataljon koji je bio u
Baljcima. Bataljon je ipak uspio da se, poslije neurednog povlaenja,
prikupi na poloajima iznad sela i tu zaustavi neprijatelja, a kasnije
ga protivnapadom odbaci. 19
Stab 1. brigade uporno je ostajao pri tome da se i pored svih
navedenih okolnosti neprijatelj u rejonu Sujice moe savladati ako
se napad dobro organizuje. Zbog toga je u 9 asova predloio tabu
1. divizije da se napad obnovi istog dana navee.
Stab 1. divizije je, na osnovu tog predloga, procjene stanja na
pravcu 2. like i 3. krajike brigade i injenice da neprijatelj nije
uspio da nastavi prodor, donio odluku da izmeu 17. i 18. decembra
ponovo organizuje napad na neprijatelja od Sujice do Donjeg Mais Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 107,
str. 366372.
i Isto.
i' Izvjetaj taba 7. krajike brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 188,
str. 663
i 8 Isto kao pod 15.

lovana. U tom smislu tab divizije izdao je i potrebne zapovijesti.

Kako je u toku dana tab 1. brigade zapazio da se odvija veoma iv
saobraaj od Duvna i Livna ka Sujici, izvijestio je o tome tab 1. divizije uz ovu napomenu:
Nae je miljenje da je izlian svaki napad na Sujicu prije
nego bi se prekinule veze Sujica Livno i Sujica Duvno, jer
neprijatelj tim pravcima intervenie bez smetnje. 20
Preko dana tab 1. brigade bio je u vezi sa tabovima bataljona. Oni
su ga izvijestili da je ljudstvo premoreno poslije dugog mara i neprekidnih, skoro dvadesetoasovnih borbi pod vrlo nepovoljnim vremenskim uslovima. Nigdje blizu nije bilo kua i borci su bili ili na
poloajima ili u kolibama u kojima je bilo hladno kao i napolju, jer
je duvao jak vjetar. Stab brigade je ponovo razmotrio svoj prijedlog
0 napadu i u 16 asova zamolio je tab divizije da se od njega odustane jer dio naih jedinica nije sposoban te noi da izvri napad.
Stab divizije naao se u tekoj situaciji, jer je ve izdao zapovijest za napad. Ba tada je doao komandant 1. korpusa. On je uvaio
procjenu komandanta 1 .proleterske brigade i naredio da se obustavi
napad. 21 Tako neto se rijetko deava, ali je p r i m j e r vrlo pouan u
pogledu uvaavanja miljenja potinjenih komandanata u procjeni
snage i spremnosti vlastite jedinice da u odreenom trenutku izvri
(ili ne izvri) zadatak.
Stab 1. divizije odmah je izdao naknadno nareenje da se odustane od napada. 22 To nareenje nije na vrijeme dobila sjeverna grupa 1. i 6. bataljon 1. brigade. Bataljoni su, iako umorni i poslije
gubitaka od prole noi, ponovo poli u napad, istim pravcem kao
1 prethodne noi. Uspjeli su da potisnu neprijatelja do kua u gradu
i ceste prema Duvnu. Tada su ponovo stigli neprijateljevi tenkovi
i bataljoni su se morali povui. 23
U borbama oko Sujice 1. proleterska brigada izgubila je 17 boraca, a ranjeno je 44. Od hladnoe je dobilo promrzotine 12 boraca.
Meu poginulima su komandir 3. ete 1. bataljona, Vuksan uki,
i komandir 3. ete 6. bataljona, Milan Munjas. Obojica su proglaeni
za narodne heroje. Stab 1. korpusa pohvalio je 1. i 6. bataljon za
primernu odlunost i junatvo pokazano u borbama na sektoru Sujice.24
Poslije obustavljanja napada na Sujicu 1. proleterska brigada
rasporeena je u rejon Zanoglina Marieve koare Brda Kuti
Vukovsko da odatle sprijeava prodor neprijatelja ka Kupresu i
da d j e j s t v u j e u bok njegove kolone, ako pokua da prodre ka Kupresu
du ceste preko Donjeg Malovana. Dva dana kasnije brigada je zatvorila i pravac od Mokronoga ka Ravnom. S obzirom na to da je sprijeavanje prodora neprijatelja u pravcu Kupresa bio osnovni za2
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, d. 51.
21 Nareenje taba 1. proleterskog korpusa, Zbornik, t. IV, knj, 20, d. 88,
str. 298.
22 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 90,
str. 303.
23 Isto kao pod 15.

datak 6. divizije, to je i 1. proleterska brigada privremeno stavljena

pod njenu komandu. 25
Neprijatelj je i dalje nastojao da prodre ka Kupresu. Protiv
kolone koja je nastupala ka Malovanu borila se 2. lika brigada,
a kolonu koja je nastupala prema Ravnom doekao je 4. bataljon 1.
brigade i primorao je da se zaustavi u Paklini planini. Meutim,
neprijatelj je prema Kupresu upotrijebio veoma jake snage i zaprijetio da prodre ka Bugojnu. Prva proleterska brigada je sa tri bataljona drala poloaje na Kuprekim vratima i zatvorila pravac
prema Bugojnu. Drugi bataljon i bataljon Garibaldi posjeli su
sama Kupreka vatra, a 6. bataljon je zadran u Alajbegovom Selu,
da se odmori, ali da bude u pripravnosti i da se brzo prikljui
bataljonu Garibaldi. Prvi i 4. bataljon i dalje su ostali na poloajima prema Sujici.-'6
Drati poloaje na Kuprekim vratima gdje je n a j m a n j a nadmorska visina iznad 1 400 m, i gdje nema nikakvih objekata u koje
bi se ljudi sklonili od nevremena, i sve to u estokoj decembarskoj
zimi, bilo je izuzetno teko. Jer je tu, na Kuprekim vratima, i ljeti
hladno.

Proslava dvogodinjice osnivanja brigade

Prole su dvije godine od dana kada je u Rudom postrojenim borcima saopteno da pripadaju 1. proleterskoj brigadi. Vjerovatno niko
u tom stroju tada nije mislio da e rat t r a j a t i jo pune dvije godine.
One su prole, a k r a j rata se tek nazirao. Borci brigade bili su optimistiki raspoloeni, sigurni da e, na kraju, slaviti pobjedu.
Za dvije godine 1. proleterska brigada prola je dug i znaajan
put. Bila je u centru velikih zbivanja: neprijateljskih ofanziva na
slobodnu teritoriju istone Bosne, Crne Gore i Hercegovine, u bici na
Neretvi i Sutjesci, u borbama u Dalmaciji i sada u borbi za sprijeavanje novog pokuaja neprijatelja da zada teke udarce NOVJ. Za
te dvije godine mnogo puta je juriala na neprijatelja, unitavala mu
ivu silu, plijenila naoruanje i opremu i kidala komunikacije. Vodila je preko 320 borbi ili okraja, od neprijatelja se do zuba naoruala i postigla veliku ubojnu mo. Za n j u su, kao uostalom i za
cijelu NOVJ, oruje i municiju a i mnogo drugog za rat p o t r e b n o j
spremali u Berlinu, Rimu i NDH.
Brigada je za dvije godine marovanja prela oko 12 000 km. Na
tom borbenom p u t u poginulo je 1 180 njenih boraca a oko 2 000 ih
je bilo izvan stroja, due ili krae, uslijed ranjavanja, bolesti ili iznemoglosti. Ipak je brojno stanje brigade rijetko kad bilo m a n j e od
onog koje je imala na dan osnivanja. N j u su popunjavali mladii
i djevojke iz svih krajeva kroz koje je prolazila.
25 Nareenje taba 1. proleterskog korpusa, A-VII, k. 705, f. 2, d. 49.

Na dvogodinjicu osnivanja brigada je na spisku imala 1 960

boraca 27 organizovanih u 6 bataljona (pet iz Rudog i Garibaldi bataljon). Sav rukovodei kadar brigade uzdizao se u n j o j od boraca,
u borbama i uenjem. Bez obzira na velike promjene ljudstva, u n j o j
je snano uvan duh 1. proleterske brigade, onaj kojim je zakoraila
pod svojom proleterskom zastavom, koji se temeljio na visokoj politikoj svijesti, velikoj borbenosti i spremnosti da se izvri svaki
zadatak, na izvanrednom drugarstvu meu borcima, na besprijekornoj disciplini, na povjerenju izmeu boraca i starjeina, na vrstom
u v j e r e n j u u pobjedu ideja za koje su se borili. Bataljoni su zadrali
svoja osnovna obeleja, ona iz vremena osnivanja brigade. Lijepo je
bilo uti Dalmatince, Bosance ili Hercegovce kad kau: ovdje Crnogorski, Kragujevaki, Kraljevaki ili Beogradski bataljon. Saivjeli
su se sa svojim bataljonom, ukljuili se u njegovu tradiciju, nastavili
da sa njom ive i da je uvaju.
Brigada je proslavila drugu godinjicu formiranja u veoma tekim uslovima, u borbama sa dijelovima 114. i 118. njemake divizije
na prostoru oko Kupresa, gdje gotovo nijedna kua nije ostala itava
poslije nekoliko uzastopnih paljenja i unitavanja od krvolonih kuprekih ustaa. Jedinice su bile u kolibama, u provizorno pokrivenim
kuama, u zemunicama sa zbjegovima, naravno one koje nijesu bile
na poloajima prema neprijatelju. Ali je dan osnivanja brigade, i pored toga proslavljen. U svakoj eti se toga dana govorilo o brigadi,
o njenom borbenom putu, o njenom politikom radu u narodu, o njenim popunama i njenim kadrovskim mogunostima. Vea proslava
odrana je u Bugojnu, zajedno sa dijelovima 3. krajike brigade.^
Toga dana, 21. decembra, uz male sveanosti, a ponegdje i manje
priredbe, u svim jedinicama proitane su estitke koje su brigadi
uputili 3. i 13. brigada, tab 1. divizije, tab 1. korpusa i CK KPJ.
U pozdravu 3. krajike brigade bile su i rijei: Dragi drugovi
brao po borbi i imenu mi smo ponosni to se u sastavu 1. proleterske divizije borimo zajedno sa vama. Stab 1. divizije estitao
joj je proslavu rijeima: Mi i itava naa 1. proleterska divizija
ponosimo se vama II, III, IV i V ofanziva Igman, Treskavica,
Neretva, Zelengora to je vaa stvarna istorija. 20 CK K P J u pozdravu, izraavajui puno povjerenje, navodi: Mi smo uvereni da
e 1. brigada i u budue pronositi svoju slavu irom nae napaene
domovine. Postalo je ponos biti borac 1. proleterske, jer je ona ponos itave nae vojske i naeg naroda. 30
Brojno stanje 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 80,
str. 259.
28 Izvjetaj 3. krajike proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 176,
str. 558.
Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a,
f. 6, d. 6.
Milonja Stijovi, neobjavljeni dnevnik.
2 Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713A,
f. 6, d. 6.

Na svoj drugi rodendan brigada je uputila Vrhovnom komandantu novi zavjet: da e istrajati u tekoj borbi do osloboenja:
Nije bilo prepreka koje nismo slomili pod proleterskom
zastavom koju smo dobili;
Rei iz Rudog oivotvorene su naom nemilosrdnom i nepokolebivom borbom;
Svuda gde je najtee moe da rauna na nas. 31
U kolibama, nadstrenicama i zemunicama orila se toga dana pjesma
proletera.

Ponovo oko Travnika

Na poloajima od Sujice do Kupresa brigada je ostala do 24. decembra. Hladnou na tom terenu borci su uporeivali sa onom na
Igmanu, januara 1942. godine. I nazivi nekih mjesta u ovom kraju,
koje im je narodna mudrost dala Pometenik, Paklina planina,
Zelivodi, Kurozeb i Smetovaa, na p r i m j e r rjeito govore kakve
zimske studeni u n j i m a steu. Zato nije bilo nita udno to su borci
bili zadovoljni to idu prema Travniku, iako su znali da ih tamo ek a j u teke borbe. Vie su voljeli tu borbu, i bili joj viniji, nego
ovu sa udima surove prirode. Brigada se n a j p r i j e okupila u rejonu
Bugojna, a zatim produila prema Travniku, da smijeni 3. krajiku
brigadu. 32
Neprijatelj je u Travniku i dalje drao jake snage, oko 2 000
ljudi, est-sedam tenkova, 15 20 tekih minobacaa i divizion topova. Glavne snage su mu bile, kao i ranije, 3. bataljon 369. puka
369. legionarske divizije i 6. zagrebaka ustako-domobranska konjika pukovnija. 3 3 Bile su i stalno aktivne. Njihovi m a n j i dijelovi
svakodnevno su vrili ispade i nasilna izvianja, artiljerija i minobacai zasipali su povremeno okolne poloaje. Ispade su vrili uglavnom dijelovi 369. divizije. 34
Brigada je poslije podueg mara od Kupresa preko Bugojna,
tako posjela poloaje da moe voditi aktivnu odbranu radi sprijeavanja prodora neprijatelja prema Donjem i Gornjem Vakufu. Bataljoni su bili rasporeeni: 3. u Margetiima i Kasapoviima, da brani
pravac prema Gornjem Vakufu, 6. u akoviima, zatvarao je pravac
od Travnika, preko Kicelja, 1. u Turiima i Glumcima, na najosjetljivijem pravcu Travnik Turbe, bataljon Garibaldi u selu P u lac, a 4. u Goleu, kao brigadna rezerva. Samo je 2. bataljon bio
odvojen od njih. Prema nareenju taba divizije, on je iz Bugojna
prebaen vozom u Jajce, odakle je marovao do Koriana, gdje je
bio zatita divizijskoj bolnici. 35 Desno od 1. brigade poloaje oko
estitka CK SKJ, Arhiv CK SKJ, br. 1943/408. i Zbornik, t. II, knj. 11,
str. 278.
32 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 20, d. 127,
str. 433.
33 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 709, f. 2, d. 8.
Bojna relacija 6. zagrebake konjike pukovnije, Zbornik, t. IV, knj.
22, d. 161, str. 592595.

Travnika drao je Travniki odred, a lijevo 13. proleterska brigada

u Paklaveru i elilovcu.
Brigada je bila organizovala odbranu po dubini. Tri bataljona
su isturena prema Travniku, a dva su zadrana u rezervi. Bataljoni
u prvoj liniji isturali su m a n j e dijelove u neposrednu blizinu odbrane Travnika i stalno je uznemiravali, a glavnina je bila neto
dalje, pripravna da po potrebi brzo i snano djejstvuje. Jedinice su
bile rastresito rasporeene, da bi se izbjegla artiljerijska i minobacaka vatra, a i da bi se borci udobnije smjestili i zatitili od
velikih mrazeva. Jedinice su upozorene da je neprijatelj organizovao
trupove koji iznenada, d a n j u i nou, napadaju.*
K r a j e m decembra 1943. i poetkom januara 1944. godine front
oko Travnika bio je relativno stabilan. I jedna i druga strana izvodile su m a n j e akcije, nijedna nije mogla da preduzme veu akciju
raspoloivim snagama. Takvo stanje je, u izvjesnom smislu, odgovaralo 1. proleterskoj diviziji, jer je u to vrijeme imala samo 1. i 13.
brigadu; 3. krajika je uestvovala u napadu na Banjaluku.
Poetkom januara 1944. tab njemake 2. oklopne armije, koji
je rukovodio zimskom ofanzivom za razbijanje glavnine NOVJ, radi
obezbjeenja zalea u sluaju saveznikog iskrcavanja na obalu J a drana, ocijenio je da su planiranim dejstvima uspjeno ostvareni postavljeni ciljevi u Sandaku, istonoj Bosni, Dalmaciji i srednjem
dijelu Hrvatske, te ih je onda usmjerio na dalja dejstva na centralnu
i, dijelom, na zapadnu Bosnu, gdje su se nalazile jedinice 1. proleterskog i 5. korpusa. Poetkom januara neprijatelj je krenuo sa linije Doboj Zepe. Pravcem Teanj Skender-Vakuf nastupala
je njegova 1. brdska divizija, sa n a m j e r o m da od Gostilja preko Karaule i komunikacija Bugojno Jajce i dalje preko J a n j a izbije
u Glamoko i Livanjsko polje i tamo se spoji sa 114. divizijom. Od
Zenice preko Travnika pravcem Bugojno Kupres Livno nastupao je 13. puk 7. SS divizije, da bi u sadejstvu sa 1. brdskom
divizijom isprijesecao snage 1. proleterske divizije i dijelove 5. korpusa i ponovo zauzeo osloboene gradove Donji Vakuf, Bugojno, K u pres i Livno. Iz Travnika i iz doline Neretve prema Prozoru nastupala je 369. legionarska divizija. Snagama 1. i 7. njemake divizije
sadejstvovale su dvije motorizovane kolone iz Banjaluke i snage iz
rejona Livna. 37
Prva proleterska divizija, bez 3. krajike brigade, nala se na
glavnom pravcu prodora 1. brdske i 7. SS njemake divizije. Snage
13. puka 7. divizije, 369. divizije i 6. zagrebake konjike pukovnije,
* Da bi se to efikasnije borio protiv jedinica NOVJ, neprijatelj je pri
svim svojim veim jedinicama formirao grupe za unitavanje bandita 'Badden
iornichtungs truppe'. Partizani su te grupe zvali trupovi. Njihov zadatak
je bio unitavanje manjih jedinica, tabova i bolnica i unoenje zabune, koristei se iznenaenjem. Trupovi su obino brojili oko 40 fiziki jakih vojnika,
naoruanih sa 6 araca, mainkama, tromblonima, pitoljima. Meu njima
je bio vei broj koji je govorio srpskohrvatski. Odijelo su imali raznoliko,
kao i partizani. Svi su savladali specijalnu obuku. Njihov osnovni nain borbe
bio je iznenadni napad, za 23 minuta napraviti pusto i onda se izgubiti.36)

poele su napad iz Travnika 7. januara u 2 asa. Neprijatelj je izabrao ba t a j dan, jer je vjerovatno pretpostavljao da e postii iznenaenje s obzirom na to da je toga dana pravoslavni Boi te da je
moguno da su partizani, uglavnom pravoslavci, angaovani oko
njegove proslave. Neprijatelj nije postigao iznenaenje. Bataljoni su
na poloajima oko Travnika bili oprezni, tim vie to su bili i upozoreni da neprijatelj priprema prodor prema J a j c u i da koncentrie
nove snage u dolini Bosne. Bilo im je nareeno da budu spremni i da
ga, u sluaju pokuaja da prodre prema Jajcu, energinim djejstvom
u tome sprijee. 38
Glavna neprijateljska kolona nastupala je iz Travnika, preko
Paklareva, ka poloajima 13. proleterske brigade, a dvije m a n j e kolone, oko 1 000 vojnika, juno od ceste Travnik Turbe, na poloaje 1. proleterske brigade. Desno od glavne kolone, preko Vlaia,
nastupao je 2. bataljon 13. puka 7. SS divizije. 3 "
Neprijateljska kolona koja se kretala ka Zlokiima uspjela je
da potisne dvije ete 4. bataljona i bataljon Garibaldi. Cete su u
toku noi izvrile protivnapad, odbacile neprijatelja i ponovo ovladale ranijim poloajima. Takoe je i 6. bataljon u protivnapadu
uspio da vrati kolonu koja je nastupala juno od ceste Travnik
Turbe. Obje te kolone bile su, u stvari, bono obezbjeenje glavne
kolone, koja je energino nastupala prema Turbetu i uspjela da potisne bataljone 13. brigade. Stab 1. brigade tano je ocijenio n a m j e r e
neprijatelja pa je naredio 6. bataljonu da napadne njegovu glavnu
kolonu u lijevi bok, prema Paklarevu, a 1. bataljonu da izvri jai
prepad na Travnik, preko Vilenice. Protivnapad je izvrila i 13. brigada. Bataljoni 1. i 13. brigade bili su meusobno i sa tabovima brigada povezani telefonskim linijama i brzo se obavjetavali i dogovarali. Zahvaljujui tome i snalaljivosti i odlunosti tabova, bataljoni obje brigade djejstvovali su izvanredno sinhronizovano. Glavna
neprijateljska kolona nala se, neoekivano, u tekoj situaciji, bila je
zbunjena takvim djejstvom brigada i primorana da se neorganizovano
povlai. Ostavila je preko 150 mrtvih. 40 Poslije te borbe komandant
7. SS divizije smijenio je komandanta kolone zbog neuspjeha i pretrpljenih velikih gubitaka. 41 Neprijateljska kolona upuena preko
Vlaia nije ni stigla da pomogne glavnoj koloni.
Stab 1. divizije ocijenio je da je ovaj jaki neprijateljev ispad
iz Travnika uvod u tee borbe. U to vrijeme bio je obavijeten i da
je 92. motorizovani njemaki puk prodro iz Banjaluke ka Jajcu. I
to je upozoravalo da neprijatelj priprema napad irih razmjera. Imajui u vidu direktivu Vrhovnog taba da izbjegava udar jakih neprijateljskih snaga, tab 1. divizije rokirao je jedinice ka sjeverozapadu kako bi se lako, u sluaju jaeg neprijateljevog napada, mogle povui na planinske terene izmeu Vlaia, Ugra i Vrbasa.
Divizijsku bolnicu evakuisao je na vrijeme iz Koriana i uputio preko
38
39

Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 1.

Operativni dnevnik 2. bataljona 13. puka 7. SS divizije, Zbornik, t. IV,
knj. 22, d. 174, str. 645658.

Fotokopija

estitke

Vrhovnog

komandanta

Fotokopija

estitke

3.

krajike

proleterske

brigade.

Vrbasa, dublje na slobodnu teritoriju. Trinaesta proleterska brigada

rokirana je ka Gostilju i Vutovlju, a 1. brigada preuzela je njene
poloaje i tako ostala sama prema Travniku. 4 2
Meutim, opasnost za 1. proletersku diviziju nije dola od Travnika nego sa sjevera, odakle je nastupila 1. njemaka brdska divizija. Ona je potisla i dijelom razbila 5. i 12. brigadu 11. divizije, iji
su se dijelovi povukli na teren 1. divizije. U isto vrijeme i 2. bataljon
13. puka 7. SS divizije pojavio se preko Vlaia, prema Mudrikama.
Tim snagama su se suprotstavili dijelovi 13. brigade, 2. bataljona
1. brigade, koji je do tada obezbijeivao bolnicu u Korianima, i dijelovi 5. brigade 11. divizije. tab 13. brigade organizovao je napad
na kolone 1. brdske divizije koje su nastupale prema Vitovlju. 43 Razvila se teka borba. Neprijatelja su neprekidno podravali artiljerija
i minobacai. Upotrijebio je i skijae. Snijeg je bio dubok te su se
jedinice teko kretale van prtina.
Jedinice 13. brigade i 2. bataljon primorali su neprijatelja da se
kree kroz umu, teim terenom i obilaznim putem. Ali je on ipak
bio mnogobrojniji i napadao je u talasima. Uspio je da, kroz poloaje
13. proleterske brigade, izbije u Gostilj. Drugi bataljon 1. brigade
odbaen je prema cesti Turbe J a j c e i odvojen od 13. brigade, a
glavnina 13. brigade povlaila se ka selu osii, gdje ju je prihvatio
1. bataljon 1. brigade. T a j bataljon je na brdu Smet izvrio protivnapad na neprijateljsku kolonu koja se kretala iz Gostilja. Tako je
uspio da je zadri i omogui glavnini 13. brigade da se izvue iz
teke situacije. 44 Bataljonom je komandovao Savo Makovi. Za smjelo i energino djejstvo i pokazanu izvanrednu hrabrost u toj borbi
tab brigade pohvalio je 1. bataljon. 4 5
Stab 1. divizije je tog dana ocijenio da je na jedinice divizije
usmjereno djejstvo glavnine njemake 1. brdske i 7. SS Princ Eugen
divizije. Da bi postigle svoje dnevne ciljeve jedinice 1. brdske divizije nastupale su ne obazirui se na rtve. Jedino su dijelovi 7. SS
divizije na pravcu Travnik Turbe, poslije poraza prije dva dana,
bili m a n j e aktivni, vjerovatno iekujui ta e uiniti 1. brdska
divizija.
Prva proleterska divizija nala se u tekoj situaciji. N j e n tab
je procijenio da 1. njemaka brdska divizija eli da nabaci 1. proletersku diviziju na Vrbas i primora je na povlaenje ka Glamokom
i Livanjskom polju, gdje su je ekale jake snage 114. njemake divizije. U tako kritinoj situaciji tab 1. proleterske divizije donio je
vrlo smjelu i vrlo riskantnu odluku: da do noi zadrava neprijateljsku kolonu sa sjevera, a onda prikupi jedinice i dijelove 11. divizije
i izvri proboj na sjever, preko ceste Turbe Jajce, koju je neprijatelj ve bio posjeo, i izbije u rejon Imljani Koriani Petrovo
42

Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 21, d. 42,

str. 144146.
Zapovijest taba 13. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 21, d. 50,
str. 165.
44
Isto kao pod 40.

Polje, u pozadinu glavne neprijateljske kolone. 46 tab 1. divizije r a unao je da e se Nijemci kruto drati svojih planova i da e produiti predvienim pravcem, to se i dogodilo.
Jedinicama je bilo potrebno prilino vremena da se prikupe i
pripreme za proboj. P r v a brigada je bila relativno daleko, naroito
n j e n i 3. i 6. bataljon, koji su bili prema Travniku. No stigla je, tako
da se moglo krenuti, ali tek u 23 asa. Ipak je ila na elu kolone,
sa 6. bataljonom u prethodnici. Kolona se kretala po dubokom snijegu, pravcem Crni v r h Karaula Gora Ukrelj Boia brijeg
Jasik Ponir i dalje ka Imljanima. Na vie mjesta, zbog blizine
neprijateljskih poloaja, kolona je morala ii besputicom kroz umu.
Jedinice su bile umorne od prethodnih borbi i mareva, kao i
od ovog mara. Ali je disciplina bila na visini i dranje boraca izvanredno. 47 Neprijatelj nije oekivao takvu drskost i kolona je gotovo
bez borbe prola kroz njegove poloaje, neposredno pored njegovih
glavnih snaga. Do prepucavanja sa neprijateljskim patrolama dolo
je samo izmeu Karaule i Boikovca.
Rano u j u t r o 10. januara izviai su opazili neprijateljsku kolonu,
komoru i jednu veu jedinicu (bio je to bataljon 99. puka), koja se
kretala od Meljina ka Meliima i Poniru. tab brigade je uputio
1. i 4. bataljon da doekaju tu kolonu. Bataljoni su neopaeno posjeli
poloaje, ali je 4. bataljon suvie rano otvorio vatru. Njemaka kolona je bila iznenaena, ali se ipak brzo snala i organizovala odbranu. Uporno se branila itava 24 asa. Borba je voena uglavnom
bombama i iz automatskog oruja. Slijedeeg dana prije podne, ba
kada su bataljoni poeli da unitavaju dvije jae neprijateljske grupe, od Gostilja su stigle jae snage 1. brdske divizije u pomo opkoljenoj koloni. Na tom pravcu je izbila i 13. brigada, ali nije mogla da
zadri tu kolonu i tako je neprijatelj uspio da spase dio opkoljenih
snaga, ostavivi ipak na snijegu oko 100 mrtvih, 4 8 i vei dio naoruanja, opreme i municije.
Brigada je u tim borbama imala 12 poginulih i 7 r a n j e n i h boraca. Poginuo je i komandir ete 1. bataljona J u r e Odak. On je od
bombaa dospio do komandira ete, ali nikada nije prestao da bude
bomba. Pogoen je u trenutku kada je ubacivao bombu u jednu
kuu u kojoj su se Nijemci bili zabunkerisali. Poginuo je i komandir
ete iz 4. bataljona, Milivoje Raki, takoe hrabar borac i dobar
komunista.
U tim borbama pokazale su veliko junatvo i snalaljivost sve
jedinice. Mitraljezac 1. bataljona, Miljan Coguri, ubio je iz mitraljeza brede 6 Nijemaca, a onda zgrabio pukomitraljez i umijeao se
meu Nijemce. Ubio ih je jo 12 i uspio da se izvue sa pukomitraljezom. Niandija na arcu, Cedo Novakovi iz 6. bataljona, privukao se blizu neprijatelja i ubio 4 Nijemca. Trei bataljon, kada je
40 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 22, d. 15,
str. 8292.
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 52.

vidio da se neprijatelj uporno brani, samoinicijativno je stupio u

borbu da bi pomogao ostalim bataljonima. 4 8
Cim se 1. proleterska nala iza lea 1. brdske divizije neprijateljska of anzi va je za n j u bila zavrena. Njemake divizije su nastavile da izvravaju planirane dnevne zadatke prema Glamou i
Livnu. Izvrile su planirane zadatke, ali su vojniki nadmudrene
smjelim manevrom 1. proleterske divizije. Komandant puka 7. SS
divizije izvijestio je da su izviake patrole u pravcu juga bez dodira sa neprijateljem, nema ni tragova. 50
Za 1. proletersku diviziju ofanziva je bila zavrena. Od njenih
jedinica jedino se u tekoj situaciji naao 2. bataljon 1. proleterske
brigade. On je u borbi kod Vitovlja odsjeen od 13. brigade i odbaen
preko ceste T u r b e J a j c e i preko Vrbasa prema J a n j u . To je pravac
kojim je neprijatelj prieljkivao da krene cijela 1. proleterska divizija da je na n j e m u sustie i unitava. Bataljon je nastojao da se
povee sa brigadom, a kada u tome nije uspio uzmicao je pred jakim
neprijateljskim kolonama, nastojei da izbjegne njihove udare. J e dinice 1. brdske divizije primijetile su 2. bataljon, gonile ga, to je
ipak usporavalo njihovo napredovanje. Tim pravcem je odstupala i
divizijska bolnica pa je i n a j m a n j e zadravanje neprijatelja za n j u
znailo mnogo. Poslije 12 dana napornog mara, borbi i velike neizvjesnosti bataljon je stigao na k r a j Glamokog polja, gdje je uhvatio
vezu sa 2. dalmatinskom brigadom, a preko n j e sa tabom 1. korpusa.
Komandant korpusa Koa Popovi doao je u bataljon, proveo s n j i m
cio dan, pomogao mu da se sredi i odmori i onda ga uputio preko
Drvara i Otrelja ka Skender-Vakufu.
Poslije 23 dana bataljon se vratio u sastav brigade.
Za napore koje je izdrao, za nastojanje da uhvati vezu sa svojom
brigadom i za tienje divizijske bolnice, odnosno za njegovu inicijativu, portvovanje i snalaenje, 51 tab 1. korpusa pohvalio je
2. bataljon.
Vie od mjesec dana t r a j a l a je neprijateljska ofanziva. Propao
je i t a j njegov pokuaj da uniti snage NOVJ u Bosni i Dalmaciji.
Jedinice NOVJ su spremno, spremnije nego ikada do tada, doekale
tu njegovu ofanzivu. Izbjegavajui neprijateljeve udare u duhu direktiva Vrhovnog taba, one su mu, aktivnom odbrnom, odlunim
protivnapadima, napadima na njegove baze, pozadinu i bokove, nanosile osjetne gubitke i gotovo uvijek zadravale inicijativu u svojim rukama. One su se, jednom rijeju, pridravale osnovnog principa partizanskog naina ratovanja da p r i m a j u borbu uglavnom
onda kada to n j i m a odgovara.
Prva proleterska brigada od poetka ofanzive neprekidno se
borila protiv jakih neprijateljskih snaga. Poslije zavretka tih borbi
politiki komesar brigade Duan Kora izvijestio je tab divizije:
Po mom miljenju, upravo naoj konstataciji, borbeni nivo
i masovni heroizam brigade sada su bolji nego i k a d a . . . T a j m a Stenografske bjeleke, A-VII, k. 1985, f. 2, . 12.
Isto kao pod 45.
50
Isto kao pod 39.

sovni heroizam je zaista masovan, da prosto ne bih mogao da

izdvojim pojedince koji su se istakli i pohvaljivati n j i h znailo
bi gr eh prema ostalima. 52
I komandant brigade Boo Boovi poslao je slian izvjetaj:
Izdrljivost i borbenost i pored tekih mareva, slabe
ishrane i hladnoe bili su na primernoj visini. 53
Na k r a j u neprijateljske ofanzive sabrani su rezultati 1. proleterskog korpusa. Prvi i jedini put 1. brigada nije bila prva! U takmienju je pobijedila 3. krajika proleterska brigada i proglaena za
uzor brigadu 1. proleterskog korpusa u 6. neprijateljskoj ofanzivi.
Za nagradu je dobila puku snajperku. 5 4 Prva se morala pomiriti sa
privremenim gubitkom prvog mjesta jer je, pored velikih uspjeha
imala i propusta. U analizi je konstatovano da je u napadu na Sujicu bilo slabo sadejstvo bataljona, 2. bataljon i bataljon Garibaldi
bili su iznenaeni, kod Travnika nije bilo veih diverzantskih akcija
i, najzad, u borbama kod Meline i Ponira nije uniten bataljon 99.
puka 1. njemake brdske divizije sa komorom. To je bilo dovoljno
da se ne dobije prvo mjesto, ali i dosta da ukae sastavu 1. brigade
na potrebu novih napora da bi brigada opet zauzela mjesto koje joj
je pripadalo.
Stab korpusa je pohvalio kao uzor bataljon 1. proleterskog
korpusa 1. bataljon 1. proleterske brigade i njegov tab, na
elu sa komandantom kapetanom Savom Makoviem, koji je u
borbama kod Sujice i na sektoru Vitovlja postigao sledee re-

zultate:

ubio: 100 neprijateljskih vojnika i oficira;

zaplenio: 20 puaka, 1 mainku, 30 uniformi;
odrao: 27 etnih konferencija, 40 vodnih i 6 bataljonskih,
30 vojnikih predavanja po etama;
izdao: 2 bataljonska lista i
nepismenost: likvidirana.
Za ove uspjehe tab korpusa nagrauje 1. bataljon 1. proleterske brigade s o v j e t s k i m a u t o m a t o m . 5 5

Borbe u centralnoj
Bosni poetkom 1944. godine
Njemake divizije su prohujale. Prva proleterska divizija ostala je
na poloajima na desnoj obali Ugra, da bi sa njih bila u mogunosti
da nanese udar 1. brdskoj diviziji, ako se vrati, da ofanzivno d j e j s t v u j e
prema Travniku, Jajcu, Kotor-Varou i etnikom gnijezdu Joavki,
52
Isto kao pod 45.
53 Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713. f. 21, d. 1.

i da sadejstvuje na sjeveru 11. diviziji oko P r n j a v o r a i drugim snagama 5. korpusa prema Mrkonji-Gradu, Travniku i Kupresu. 58
Prva proleterska brigada prela je Ugar i posjela poloaje u rejonu Zlovarii Vlatkovii Radohovo orkovii. Obezbjeivala se duboko i izviala prema Skender-Vakufu, Kotor-Varou i
ipragama. Prvi bataljon je obezbjeivao pravac s juga, preko Ugra,
od Vukovia ka k. 1089, 3. bataljon je takoe zatvarao pravac preko
Ugra, od sela Jejia, 4. bataljon je bio u rezervi, 6. bataljon u Demiima, prema ipragama, odravao je vezu sa 11. divizijom bataljon
Garibaldi izviao je ka Skender-Vakufu. 5 7
Cim je neprijatelj protutnjio glavnim snagama brigadi se ukazala mogunost za ofanzivna djejstva. Stab brigade uputio je 16. januara 3. i Garibaldi bataljon ka Jajcu, a ostale prema Kotor-Varou u kojem nije bilo jakih neprijateljskih snaga. 58
Jedinice njemakog 92. motorizovanog puka napustile su Jajce
prije nego im je dola smjena iz 7. SS divizije iz Donjeg Vakufa. T a j
nesinhronizovani postupak Nijemaca iskoristio je 3. bataljon i upao
u Jajce. Ali bataljon se nije zadovoljio samo time, nego je nastojao
da ispita ta je sa neprijateljem i u Donjem Vakufu. Na eljeznikoj
stanici sastavljena je kompozicija od tri vagona, sa lokomotivom u
sredini. U vagonima je postavljena kamena ograda, sa otvorima za
pukarnice. Tako napravljeni partizanski oklopni voz krenuo je
prema Donjem Vakufu. Blizu ulaza u Donji Vakuf srio se sa elom
njemake kolone koja je krenula prema Jajcu. Nijemci su vrlo brzo
reagovali. Cestom su uputili oklopne automobile da presijeku odstupnicu oklopnom vozu. Bili su sigurni da u vozu nema orua
koja mogu nanijeti tetu oklopnim automobilima, koji su se utrkivali
s vozom. Borci su brzo izdvojili pancirna zrna, niandije su gaale
gume na automobilima, ali ih je bilo teko pogoditi s obzirom da su
bili u pokretu i voz i automobili. Na k r a j u je t r k u dobio oklopni
voz. Cim je stigao u J a j c e za njim se pojavila motorizovana neprijateljska kolona iz Donjeg Vakufa. 5 9 Trei bataljon i Garibaldi doekali su tu kolonu i vodili borbu samo toliko da omogue povlaenje iz grada svih svojih dijelova. Poslije toga bataljoni su ostali
na poloajima na liniji Diviane Doribaba Lendii, ostavljajui
obezbjeenja u neposrednoj blizini grada da vise nad glavama neprijatelja. 6 0 K r a j e m januara 3. bataljon je postavio zasjedu na cesti
Donji Vakuf Jajce i minirao cestu. Meutim, Nijemci su se obazrivo kretali, otkrili to i uklonili mine. Tada se zasjeda nala u tekoj
situaciji i morala se izvlaiti uz strme strane pokrivene snijegom.
so Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 21, d.
str. 186.
57 Naredba taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 21, d.
str. 191. i 66, str. 207.
58 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 21, d.
str. 285.
59 Izvjetaj zamjenika komandanta 3. bataljona, Zbornik, t. IV, knj.
d. 120, str. 392.
S. Ravi, Trei kragujevaki bataljon, knj. 2, str. 383.

58,
60,
87,
21,

S obzirom na to da od Kotor-Varoa nije prijetila nikakva opasnost 6. bataljon je prebaen iz Vrbanje u rejon Gostilja Seferi
Karaula i orijentisan prema Turbetu i Travniku. Dijelovi 2. bataljona
13. puka 7. SS divizije i 6. zagrebake konjike pukovnije iz Turbeta
i Travnika, kao i ranije, svakodnevno su vrili ispade. Bio je to
dobar nain vlastitog obezbjeenja. Upravo tih dana komandant pukovnije alio se da nema dovoljno snaga i da mu je brojno stanje
smanjeno na 35 posto od formacijskog. 61 Ta pukovnija skupo je platila svoju aktivnost oko Travnika, uglavnom u borbama sa jedinicama
1. proleterske divizije.
Druga polovina januara protekla je relativno mirno i uglavnom
je iskoriena za rad u jedinicama. Neprijatelj nije bio aktivan, osim
prema 6. bataljonu. Vrijeme je najvie korieno za analizu proteklih akcija i za vojnostruno i politiko usavravanje jedinica. Jo
u decembru su dobile materijale sa Drugog zasjedanja AVNOJ-a,
referat druga Tita i Odluke, ali uslijed stalnih borbi nije bilo vremena da se temeljito proue. Politiki komesari su napravili plan
prorade tih materijala to je pomoglo borcima i rukovodiocima da
sagledaju preeni put i rezultate dotadanje borbe. Sa sadrajem odluka AVNOJ-a o osnivanju Nacionalnog komiteta, o tome da e
nova Jugoslavija biti izgraena na demokratskom, federativnom
principu, da se izbjeglikoj vladi oduzimaju prava da predstavlja
nau zemlju, da se z a b r a n j u j e povratak k r a l j u u zemlju prije zavretka rata, kao i sa velikim priznanjem NOVJ vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu, davanjem zvanja marala, morao je biti
upoznat svaki borac. Materijala je bilo dosta, za svakog komesara
ete po jedan primjerak. U brigadi je napravljen plan prorade tog
materijala i data su uputstva za rad. Bilo je preporueno, ukoliko je
to bilo mogue, da komesari bataljona odre uvodna p r e d a v a n j a pred
bataljonom. Referat vrhovnog komandanta Tita posluio je da i novi
borci brzo i to potpunije upoznaju razvoj NOB-a.
Jedinice su cio f e b r u a r ostale na ranijim poloajima i nastavile
da rade. Drugi bataljon je stigao poslije dueg lutanja, odmorio se
i ukljuio u sve te aktivnosti. Brigada je bila u stalnoj vezi sa ostalim jedinicama 1. divizije, koje su bile orijentisane prema Teslicu,
J a j c u i Mrkonji-Gradu, kao i sa dijelovima 11. i 12. divizije. U to
vrijeme praktino je voen mali rat. I neprijatelj i nae jedinice
najee su vrile nasilna izvianja, meusobno se uznemiravale i
pokuavale da iznenadnim napadima protivniku zadaju udarac. Nijemci su nekoliko puta pokuali da trupovima iznenade partizanske jedinice, ali u tome nijesu imali uspjeha. Neprijatelj je saobraao izmeu gradova vrlo rijetko. Svaki put kad bi krenuo na put
formirao bi jaku kolonu, uz p r a t n j u tenkova i oklopnih automobila,
da ne bi bio iznenaen i uniten. 62
Ipak je 3. bataljon uspio 7. februara da postavi zasjedu na p u t u
Donji Vakuf Jajce. Zasjeda je bila na vrlo pogodnom poloaju
61

str. 635.

Bojna relacija 6. zagrebake pukovnije, Zbornik, t. IV, knj. 23, . 173,

i sistematski je tukla, skoro pola asa, neprijateljsku kolonu od oko

50 kamiona. Samo su tenkovi i oklopni automobili iz J a j c a i pojaanje iz Donjeg Vakufa sprijeili unitenje te kolone.
U drugoj polovini f e b r u a r a neprijatelj je bio neto aktivniji.
Dijelovi 13. puka 7. SS divizije napravili su nekoliko m a n j i h ispada
iz Jajca. Cilj im je bio da smanje pritisak 3. i Garibaldi bataljona
na Jajce. Jae ispade napravili su 18, 21. i 27. februara. U prvom,
Nijemci su uspjeli da iznenade 3. bataljon, ali je on poslije kratkog
vremena zabacio jednu etu neprijatelju iza lea i primorao ga da
se vrati natrag. Nijemci su 27. f e b r u a r a dva puta vrili ispade, rano
u j u t r o i poslije podne. Oekivali su da e drugim ispadom, sa etiri
kolone, iznenaditi 3. bataljon. Bataljon je uspio da odbije t a j napad
i n a t j e r a neprijatelja da se vrati u grad. 63 Pred no je neprijatelj i
trei put napao i uspio da iznenadi 3. bataljon, ali ne i bataljon
Garibaldi, koji je pomogao 3. bataljonu da odbije napad. Bataljon
Garibaldi ve je pokazivao da je savladao mnoge ranije krize, da
je postao odluan i energian u akcijama i da se odnosi prema narodu kao i druge jedinice.
Neprijatelj je u f e b r u a r u bio aktivan i na sektoru kod Gostilja,
prema 6. bataljonu. Cilj mu je bio da u Gostilju popali preostale
kue kako se partizanske jedinice ne bi imale gdje skloniti od zime.
Sesti bataljon je ve bio upoznao te n a m j e r e neprijatelja i svaki put
ga sprijeio i tukao. Komandant 6. konjike pukovnije iz Travnika
priznaje da je u toku f e b r u a r a izvrio, zajedno sa njemakim jedinicama, 10 neuspjelih ispada. 64 Sesti bataljon ih je doekivao zasjedama, i to svaki put na drugom mjestu, i tako im prireivao iznenaenja, tukao ih i vraao natrag. Nijemci su morali da m i j e n j a j u taktiku. Poslali su trup preko Vlaia, Siave i Mudrika da iznenada
napadne bolnicu u Korianima. Trup je doao neopaen do blizu
bolnice. Vjeto je iskoristio visoku i teko prohodnu planinu, dubok
snijeg i maglu. U posljednjem t r e n u t k u otkrile su ga patrole 6. bataljona. Bataljon je vrlo brzo intervenisao i trup se poslije kratke
borbe izgubio preko planine. Sesti bataljon je propustio da ga odsijee, opkoli i uniti. 65
Ostali bataljoni, 1, 2. i 4. n a j p r i j e su se odmorili, a onda ih je
tab brigade uputio na etnike. Prema obavjetenjima, oko B a n j a luke bilo je oko 580 etnika a u Joavki oko 500.66 Prvi i 2. bataljon
upueni su da prokrstare Joavkom i p r o t j e r a j u etnike preko Crnog
vrha i ka Celincu. etvrti bataljon je ostavljen u Obodniku, radi veze
sa jedinicama 11. divizije, a obezbjeivao je i karavane koji su iz
Joavke prenosili namirnice za brigadu. 67
Citavo ovo vrijeme bataljoni su izvodili vojnostrunu obuku.
Veliki broj komandira i komandanata bataljona zavrio je oficirske
63 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 712a, f. 4, d. 5.
04
Isto kao pod 61.
65 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 23, d. 157,
str. 552556.
66 Izvjetaj obavjetajnog centra 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712,
f. 9, d. 2.

kole i kurseve, pa su koristili svaku priliku da steena znanja prenose na saradnike i jedinice. Najvie se razraivala taktika. Mladi
oficiri, do jue bombai, trudili su se da kroz nastavu analiziraju
konkretne akcije, dajui im potrebno teorijsko objanjenje. Sve vie
se postajalo vojska. Vojniki duh je preovlaivao. A nije bilo
sasvim jednostavno uskladiti ponaanje u novim prilikama, odnose
prema podoficirima i oficirima, i njihove meusobne odnose. Morali
su se potovati inovi, ali i sauvati topli, drugarski, proleterski
odnosi.
Radilo se prema planu izraenom u tabu brigade. Plan je obuhvatao sledee teme: napad na naseljena mjesta, borbu na ravnom,
kamenitom, brdovitom i umovitom terenu, sadejstvo sa artiljerijom,
napad na komunikacije, ienje minskih polja, izbor pravca glavnog
udara, koncentrinu vatru, glavne take odbrane, prelaz preko rijeke, izvianje, veze i njihov znaaj, mareve, odmor, disciplinu i
dr. 68 I politiki rad je takoe bio intenzivan. Gotovo potpuno nov
sastav jedinica zahtijevao je da se neke teme obnove. Tih dana je
uslijedilo upozorenje politikog komesara divizije 69 o sadraju politikog rada. Ukazao je da je politiki rad van jedinica, rad
sa narodom, znatno popustio, kao i rad sa narodnom vlau i
politikim organizacijama, da su se jedinice orijentisale na vojnostrunu nastavu, povojniile se, i da prijeti opasnost odvajanja
od naroda. Takva opasnost je zaista prijetila. Politiki komesari
su dobro shvatili upozorenje komesara divizije i uz program
politikog rada u jedinicama napravljen je program rada sa narodom.
Za razliku od rada na terenu kojim su jedinice prvi put prole, na
ovom terenu sve je bilo poznato. Ovde se trebalo boriti za jaanje
narodne vlasti, da joj se prui pomo i podrka, da joj se pomogne
da istjera na istinu one koji nijesu za narodnu vlast, da se bez sar a d n j e sa n j o m nita ne radi na terenu. Politikim komesarima je
reeno da slabosti organa vlasti treba da shvate kao svoje slabosti.
Drugi vaan vid politikog rada bio je obavjetavanje naroda, i t u maenje politike situacije. Narod je jedine vijesti o zbivanjima u
svijetu i u nas mogao dobiti od jedinica. Situacija je bilo toliko povoljna da su politiki radnici, uz informacije o stanju na ratitima,
mogli sebi dozvoliti i malo vie m a t a n j a o slobodi, koja je blizu.
Panja se pridavala i radu politikih organizacija na terenu, naroito
omladinskih, u emu se mogla angaovati veina boraca.
Veliki problem predstavljao je s m j e t a j jedinica, osobito u Pougarju. Na visini od preko 1 000 m, sa mnogo snijega, bilo je veoma
hladno. Seoske kue su neobino male i gotovo sve graene od drveta. To je vrlo pogodno za stjenice i bijele vai. Na tom terenu bilo
je i pjegavog tifusa. Jedinice su se pridravale uputstava i uporno
se branile od tih opasnih neprijatelja. Sanitetski organi su bili vrlo
aktivni. Parenje, ienje i p r a n j e bilo je redovno. Zahvaljujui tome
tifus se nije pojavio, ali od stjenica nije bilo efikasne odbrane.
Na tom terenu snijeg je bio dubok, naroito oko Ugra, to je
oteavalo saobraaj izmeu jedinica. Karavan koji je nosio opremu
68

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 12.

za 3. krajiku brigadu nije mogao proi kroz snijeg. tab 1. brigade

naredio je da mu borci prokre put, da omogue konjima da prou
i odnesu sljedovanje 3. brigadi. 70
Prolo je bilo dosta vremena a brigada nije zadobila neki vei
plijen. Poela je da dotrajava odjea i obua. Prvi su priskoili u
pomo seljaci arapama, alovima i vunenim demperima. Seoske djevojke i u okolini Travnika i na terenu gdje se brigada tada
nalazila, plele su za vojsku. K r a j e m februara dato je brigadi oko 300
pari cipela i 400 pari arapa, 71 iz kontingenta koji su naoj vojsci
uputili saveznici.
Kupus, krompir i meso dobij ani su sa terena, a itarice su dopremane iz centralne Bosne.
Brigada je naroito brinula o ranjenim i bolesnim borcima. Vrlo
brzo su rijeeni neki problemi u brigadnom sanitetu. Cim je sanitet
postao aktivniji odmah je naiao na podrku svih bataljona. tabovi
bataljona su se takmiili ko e vie svog plijena ili dijela sledovanja
dati sanitetu, ili mu pruiti neku drugu pomo. Brigadni sanitet
uspjeno je izvravao svoje zadatke. 72
Poetkom februara u brigadu je dola nova popuna od oko 380
prekomoraca. Meu njima je bilo 140 lanova KPJ, 43 kandidata
i 130 lanova SKOJ-a. 7 3 To su bili preteno Crnogorci, internirci sa
teritorije Crne Gore, Sandaka i Kosova. Prije interniranja bili su
aktivni borci ili simpatizeri NOB-a. Pohvatali su ih Italijani ili etnici, koji su ih zatim predali Italijanima. I u logorima su nastavili
da aktivno rade u partijskim ili drugim ilegalnim organizacijama.
Borili su se protiv okupatora iako su bili okrueni bodljikavom icom, bespomoni i pod svakodnevnom prijetnjom da budu fiziki m u eni ili uniteni. Za njih je dola sloboda onoga dana kada su napustili logore, a svaki dan sa pukom u ruci pruao im je nove mogunosti da iskale svoju m r n j u protiv okupatora i osvete se za
mueniku smrt svojih drugova u logorima. Zbog toga su nastojali
da se to prije vrate u svoju zemlju i uvrste u jedinice.
Ta popuna znatno je osvjeila brigadu. P r i j e dolaska u brigadu,
pristigli borci su u sastavu 1. prekomorske brigade vodili teke borbe
po ostrvima Jadrana, na kojima je palo mnogo njihovih drugova.
Na putu do brigade, po januarskoj zimi, dosta su propatili. Ali su ipak
stigli dobro naoruani i opremljeni.
K r a j e m februara komandant i politiki komesar brigade otili
su na druge dunosti. Za komandanta brigade postavljen je Jago
Zari, a za politikog komesara Mirko Jovanovi. Obojica su izrasli
u brigadi. U stroju u Rudom, sadanji komandant bio je komandir
voda u 2. bataljonu, a politiki komesar zamjenik komesara ete u
3. bataljonu. Za zamjenika komandanta postavljen je Savo Makovi,
a za naelnika taba Ljubia Veselinovi. 74
70
IzvjeStaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 22, d. 120,
str. 453.
ti Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 707, f. 1, f. 53.
72
Izvjetaj politikog komesara 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV,
knj. 21,
d. 102, str. 332.
73
Izvjetaj o popuni sa Prekomorcima, Arhiv CK SKJ, br. 1944/148

U ovom periodu u brigadi su izvrene i znatne organizacijske

promjene. U tabu brigade ojaan je vojno-obavjetajni centar, a u
tabovima bataljona osnovani takvi centri. Prolo je vie od dvije
godine ratovanja da bi se najzad sagledala i temeljitije rijeila organizacija obavjetajne slube. Mnogo puta je 1. brigada skupo platila
slabosti te svoje slube, njeno neiskustvo i neumjenost. Uz obavjetajni centar bataljona osnovane su i izviake desetine, koje je
centar koristio za obavjetajnu djelatnost. Takoe su u bataljonima
osnovana i letea odjeljenja, zapravo grupe od 5 do 10 probranih
boraca za izvravanje specijalnih zadataka. 75 U aprilu su osnovani
eta za vezu i pionirski vod. 76
I u m a r t u je brigada ostala na poloajima na kojima je bila
u februaru. Trei i Garibaldi bataljon povremeno su prepadima
uznemiravali neprijatelja u Jajcu, a 6, 10, 15, 18. i 21. m a r t a odbili
su dobro organizovane neprijateljeve ispade iz grada, koje je podravala artiljerija sa poloaja u Carevom Polju. Dva puta je 3. bataljon dozvolio da bude iznenaen kod sela Bulia i tek je poslije
tee borbe uspio da vrati neprijatelja u grad. Bataljon nije uspio da
postavi nijednu zasjedu na komunikacijama izmeu J a j c a i Donjeg
Vakufa. Nijemci su saobraali tim komunikacijama, ali su svaku
kolonu obezbjeivali tenkovima. 77
Kod 6. bataljona situacija je bila kao u februaru. U Turbe je
3. m a r t a doao 2. bataljon 13. puka 7. SS divizije i pridruio se snagama koje su do tada pravile ispade prema Gostilju i Karauli.
Bataljon je dva puta uspio da n a t j e r a u bjekstvo njemake trupove
koji su, prelazei preko Vlaia, pokuavali da unite bolnicu u Korianima. Stab brigade poslao je u pomo 6. bataljonu jednu etu iz
1. bataljona, koja je obezbjeivala bolnicu. 78
Prvi i 2. bataljon, a kasnije i dijelovi 4. bataljona, i dalje su
zadrani na teritoriji centralne Bosne. istili su od etnika teritoriju
na desnoj obali Vrbasa sve do Srbca. 79 Obezbjeivali su i 5. kozaraku brigadu, koja je preko Vrbasa upadala u Lijeve Polje, i mobilisala mladie za NOVJ. Bataljoni nijesu uspjeli da zadaju jai
udar etnicima, jer koliko god su ih brzo jurili etnici su jo bre
bjeali. etnici su imali dobro organizovanu obavjetajnu slubu i
neki seljaci su ih blagovremeno obavjetavali o pokretima i pojavi
partizana. 80 Bataljoni su iskoristili to vrijeme za politiki rad na
terenu i za raskrinkavanje etnika.
Kao i u f e b r u a r u mali rat nije donosio velike uspjehe.
Brigada je bila razvuena na vrlo irokom frontu to je oteavalo
i politiki rad. Moralo se pribjei isprobanom metodu da se teme
75
76
77
78

str. 244.
79
80

Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 712, f. 1/1, d. 3.

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 16.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 11.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 23, d. 54,

Knjiga depea 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712b, f. 12, d. 28.

Izvjetaj dijela taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 23,
d. 62, str. 266.

n a j p r i j e savladaju sa komandama eta, a one su dalje radile sa etama ili odvojenim vodovima. 81
T a j mirnodopski nain ivota ve je bio dosadio borcima. Iz
dana u dan, iz asa u as, samo predavanja i diskusije. Borci su se
ve bili zaeljeli borbe i brzih pokreta.

Borbe na teritoriji
izmeu Jajca i Mrkonji-Grada
K r a j e m aprila Vrhovni tab je uputio 3. krajiku brigadu sa poloaja prema J a j c u u rejon Livna. 82 Stab 1. divizije odredio je 1. brigadu da preuzme njene poloaje. Za prelazak na lijevu obalu Vrbasa
tehnika eta brigade je napravila iani most, ali ga je nadola voda
odmah odnijela. Onda je napravljena skela, ali se njome prelazilo
presporo. Tehnika eta je ponovo napravila most. Do 27. m a r t a cijela brigada je prela Vrbas i posjela poloaje: 1. bataljon u rejonu
sela Borci i Mile, orijentisan prema Jajcu, 2. bataljon u selima Houne i Majdan, takoe orijentisan na pravac Jezero Mrkonji-Grad, 3. bataljon je iz sela Liskovice obezbjeivao pravac prema
Manjai, etnikom uporitu, i bio veza preko Vrbasa sa 13. proleterskom brigadom, 4. bataljon je bio zapadno od Mrkonji-Grada, u
selima Rogolje i Podiljak, i obezbjeivao je vezu sa 5. bosanskim
korpusom, 6. bataljon je iz sela Kopienice saraivao sa 3. bataljonom
u kontroli pravaca od Manjae, bataljon Garibaldi je bio u Magai jdolu, kao neposredna rezerva 1. bataljonu. Drugom bataljonu su
dodijeljeni dijelovi tehnike ete radi ruenja ceste i postavljanja
mina. Protivkolska eta bila je kod bataljona Garibaldi, a korpusna artiljerija na poloajima kod sela Brdo. 83 Brigada je takvim
rasporedom najbolje obezbjeivala izvravanje osnovnog zadatka: da
sprijei prodor neprijatelja u pravcu Mlinita, obezbijedi pravac od
Manjae i sarauje sa jedinicama 5. korpusa. Bila je vrlo blizu neprijatelja i mogla ga je stalno napadati i uznemiravati.
K r a j e m m a r t a neprijatelj je bio vrlo aktivan. U Jajce su dole
jedinice 13. puka 7. SS divizije i divizijska artiljerija. Ojaani 2. bataljon toga puka napadao je preko Gostilja na 13. proletersku brigadu, koja se nalazila na desnoj obali Vrbasa. Brigada nije mogla
da zadri neprijatelja koji je nastupao uz jaku podrku artiljerije.
N j o j je zaprijetila velika opasnost, naroito bataljonu u Dnoluci. Stab
1. divizije naredio je 1. proleterskoj brigadi da joj pomogne. Prva je
odmah izvrila jak pritisak na Jajce, da bi neprijatelja privukla
k sebi. Pritisak su vrili 1. i 2. bataljon, jednovremeno i energino. 8,1
Neprijatelj se branio kao od pravog napada, djejstvovala su sva n j e Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/1, d. 9.
82 Nareenje taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 23, d. 89,
str. 357.
83 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 11.

gova orua i nije vie vrio ispade iz J a j c a prema 13. proleterskoj

brigadi.
Stab 1. brigade bio je obavijeten o koncentraciji jakih neprijateljskih snaga u Jajcu. Ocijenio je da im je n a m j e r a da prodru
prema Mrkonji-Gradu i Sipovu i dalje prema Mlinitu. Zbog toga
je hitno pregrupisao jedinice. Prvi i bataljon Garibaldi ostali su
na svojim poloajima prema Jajcu, 2. bataljon se prebacio u Ljoljie
i organizovao za odbranu pravca Jezero Sipovo, 6. bataljon je doao na poloaje 2. bataljona u Majdanu, a 3. bataljon u Houne, kao
rezerva 6. bataljonu. U isto vrijeme dolo je i nareenje Vrhovnog
komandanta da se mora sprijeiti prodor neprijatelja prema Mlinitu. 83 To je bilo upozorenje, a u isto vrijeme i zapovijest, da mu se
ne dozvoli prodor ka Drvaru, u kojem se nalazio Vrhovni tab. Ako
se brigada bila zaeljela prave borbe, sve je ukazivalo da e joj
se brzo pruiti prilika za to.
Rano ujutro 3. aprila 13. pjeadijski puk 7. SS divizije krenuo
je u napad. Glavnina puka je nastupala cestom ka Mrkonji-Gradu,
a du kosa desno od ceste tri ete njegovog 2. bataljona. Neprijatelj
je nastupao energino. Artiljerija i minobacai zasipali su poloaje
1. bataljona 1. brigade. Cestom su nastupali tenkovi sa pjeadijom.
Prvi tenk je naiao na minu. To je donekle usporilo nastupanje kolone. Neprijatelj je otvorio estoku vatru. Prvi bataljon se morao
povui. Njega je prihvatio bataljon Garibaldi, u ijem je
sastavu bila i protivtenkovska eta. Bataljon Garibaldi je pokazao
rijetko vienu umjenost i upornost u odbrani i izvanredno je sadjejstvovao 1. bataljonu. Protivtenkovski top je otetio jedan neprijateljski tenk.
I pored ove upornosti bataljoni nijesu mogli zadrati neprijateljske kolone. Oko 12 asova motorizovana kolona je ula u Mrkonji-Grad i odmah nastavila prema Rogolju, gdje ju je doekao 4.
bataljon. Poslije otre borbe i on je potisnut. Borbe su bile takve
da i sam neprijatelj priznaje da se morao boriti za svaki vis, za
svaki poloaj i da je stalno primao udarce u bokove. 86
Borbe su voene tri dana. Sukobili su se stari poznanici, 1. proleterska brigada i jedinice 7. SS Princ Eugen divizije. U estokim
borbama, uz masovnu upotrebu artiljerije i motorizacije, moralo je
biti mnogo rtava. Prva proleterska je izgubila 12 boraca, ranjeno
je 18.87 Neprijatelj nije prikazao broj poginulih, ali prema procjeni
taba 1. brigade imao je preko 200 mrtvih i ranjenih. Neprijatelju
je nanijeto mnogo gubitaka jer su pukomitraljesci saekivali njegove kolone na bliskom odstojanju. Takoe su i bombai mnogo puta
doekivali neprijateljske kolone i iz zasjeda im nanosili gubitke. Prva
brigada je imala m a n j e gubitke zahvaljujui rastresitom rasporedu,
dobrom korienju zaklona i, dijelom, dubokom snijegu, koji je ublaivao ubitano rasprskavanje neprijateljskih mina i granata.
85

str. 60.

Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 24, d. 14,

80
Operacijski dnevnik 2. bataljona 13. puka
Zbornik, t. IV, knj. 24, d. 192, str. 625635.

7. SS

njemake divizije.

Neprijatelj je 5. aprila u 4,30 asova nastavio napad prema

Trnovu i Sipovu. I na tom pravcu je morao da se bori za svaki vis.
Pred no je uspio da doe do ceste ipovo Jezero, ali se odatle,
pod zatitom noi, iznuren i sa velikim gubicima, povukao prema
Jajcu. 8 8
Stab 1. proleterske divizije bio je zadovoljan borbom bataljona
1. proleterske brigade i smatrao je da su izvrili zadatak. Stab divizije je pohvalio jedinice i borce koji su se u toj borbi istakli: 80
Bataljon Garibaldi, sa komandantom Mongilardi
Lareom, za hrabrost, sadjejstvo i pomo svom susjedu 1. bataljonu;
Omladinsku etu 3. bataljona i posebno njene borce Simu
Ropia, Duana Gakovia, L j u b u Vraevia i zamjenika komandanta bataljona Miodraga Milovia;
Iz 1. bataljona pohvaljeni su Boo Orlandi, komandir
ete, Filip Stanii, desetar, Nikola Gardaevi, pukomitraljezac;
Iz 6. bataljona pohvaljeni su Boo Kolari i Vido Mijatovi i kurir Todor Tomi, mladi od 16 godina, koji se probio
kroz neprijateljev raspored;
Iz 4. bataljona pohvaljeni su Ranko Novakovi, pomonik niandije na bredi, i Miroslav Andri, pukomitraljezac.
Pohvala je pripala uglavnom borcima i pukomitraljescima, onima
koji su je najvie zasluili. Vie od polovine pohvaljenih bili su
prekomorci iz poslednje popune, koji su zaista u toj borbi iskalili
svoj bijes nad faistima.
Neprijatelj je zadrao u Mrkonji-Gradu izviaki odred 7. SS
divizije. Idueg dana ponovo je snano napadao prema 1. brigadi.
Da bi sprijeila prodor neprijatelja prema Mlinitu brigada je ponovo
grupisala svoje snage i zauzela poloaje od Podgorja do Medne, organizujui se za odbranu na pravcima Mrkonji-Grad Mlinite
i Jezero Sipovo Mlinite. Lijevo se oslanjala na 5. korpus, a
desno na 10. diviziju. Slijedeeg dana je 2. bataljon, koji je bio na
lijevom krilu, pomjeren prema Podranici i zauzeo je poloaje u neposrednoj blizini neprijatelja. 9 0 Glavnina 1. brigade zadrana je u
rejonu sela Barai Podgorje Pecka.
Neprijatelj se neuobiajeno ponaao. Najprije je napustio Mrkonji-Grad, a ubrzo zatim dola je u grad jedna njegova jaa kolona.
Iz J a j c a su svakodnevno odlazile kolone u pravcu Donjeg Vakufa a
dolazile nove. Drugi bataljon 13. puka, na primjer, 6. aprila upuen
je u Staro Selo, kod Donjeg Vakufa, 7. aprila u Dubrave, a 8. aprila
u Jajce, 9. aprila u Donji Oraac, odakle se vratio u Jajce, a onda se
nou prebacio u Turbe, gdje je stigao 10. aprila, 11. aprila je krenuo
za Doboj, 12. aprila iz Doboja u Tesli, a 13. aprila se prebacio kamionima u Turbe, 14. aprila iz Turbeta u Jajce, 15. aprila u selo
Sibenicu kod Jajca, 16. aprila iz J a j c a u Turbe, gdje se zadrao e88 Isto kao pod 86.
89 Naredba taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 24, d. 48,
str. 153.

tiri dana, 20. aprila iz Turbeta u Jajce, 22. aprila u Mile kod Jezera,
23. aprila u Mrkonji-Grad, 24. aprila kod sela Devera, 25. aprila u
Jajce. 9 1 Vjerovatno je neprijatelj to inio da bi kamuflirao svoje
pripreme za drvarsku operaciju. Obavjetajna sluba 1. brigade p r a tila je manevre neprijatelja i ak utvrdila da se u Jajcu, u jednoj
prilici, nalo veoma malo snaga, odnosno da su njemake snage otile,
a doao je bataljon domobrana iz Travnika. To je dalo povoda za
predlog taba 1. brigade da se napadne J a j c e i neprijatelj uniti.
Stab 1. divizije je usvojio t a j prijedlog. 92 I Vrhovni tab se sloio sa
odlukom taba 1. divizije, uz napomenu da se angauje i 13. proleterska brigada. Napad je trebalo da podrava artiljerijski divizion 1.
korpusa a da s a d j e j s t v u j u dijelovi 10. divizije.
P r v a proleterska brigada odmah je krenula prema J a j c u i 11.
aprila izbila u rejon Ljoljii Borii umezlije Houne i pripremila se za napad. Stab brigade je izdao zapovijest za napad. 03
Napisana je bila tako kao da ju je sastavljao vojni profesionalac
kolovan. To je samo jedan od p r i m j e r a kako se brzo uilo kroz
praksu.
Novi obavjetajni podaci ukazivali su da su snage u Jajcu, u
meuvremenu, udvostruene, da ima preko 2 000 vojnika, 9 topova,
nekoliko tenkova i vie minobacaa. Pokuaj likvidacije tako jakog
garnizona iziskivao bi velike gubitke i teko je vjerovati da bi se
uspjelo. Jedinice su 6 dana ostale na tom terenu, ispitivale stanje kod
neprijatelja i najzad je odlueno da se odustane od napada. Brigada
se zadrala na dostignutim poloajima i organizovala odbranu. Prvi
bataljon je bio u rejonu Stupna Jezero, 2. bataljon u rejonu Mile
Borci, 3. bataljon se nalazio u selima oko Mrkonji-Grada, 4. bataljon u Podiljku, 6. bataljon u Majdanu, bataljon Garibaldi u
umezlijama. Svi su zatvarali pravac J a j c e Jezero Mrkonji-Grad i Jezero Sipovo. Bataljoni su sa tih poloaja upuivali m a n j e
dijelove da n a p a d a j u i uznemiravaju neprijatelja u Jajcu. 9 4
Vrhovni tab je odobrio 1. diviziji da prebaci 13. proletersku
brigadu na lijevu obalu Vrbasa i tako pojaa odbranu na pravcu
prema Mlinitu i Drvaru. Brigada je morala proi istim p u t e m kojim
i 1. proleterska i napraviti most na Vrbasu. Nijemci su primijetili
n j e n pokret i iznenada su napali 5. bataljon. Brigada se morala povui. Prva brigada je samoinicijativno izdvojila po jednu ojaanu
etu iz 2, 4. i 6. bataljona i uputila ih prema Vrbasu. 95 U isto vrijeme
je jaim snagama vrila pritisak prema Jajcu. Tako je 13. brigada
uz pomo 1. brigade ipak uspjela da se prebaci preko Vrbasa. Zatim
je tab divizije postavio 13. brigadu kao rezervu 1. proleterskoj, da
bi to sigurnije zatvorio pravac prema Drvaru. 90
41

Isto kao pod 87.

Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k.
a Zapovijest taba 1. proleterske brigade, A-VII, k.
94
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k.
95
Nareenja taba 1. proleterske brigade, Zbornik,
str. 298.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik,
str. 313.

712, f.
713, f.
713, f.
t. IV,

1, d. 11.
1, d. 15.
1, d. 17.
knj. 24, d. 89,

t. IV, knj. 24, d. 94,

Neprijatelj je nastavio sa svojim stalnim manevrima na liniji

Turbe Donji Vakuf J a j c e Mrkonji-Grad. Jai ispad n a p r a vio je 18. aprila. Izviaki odred 7. SS divizije uputio se 17. aprila
prema selu Mile, gdje ga je doekao 2. bataljon i poslije cjelodnevne
borbe vratio natrag. Bataljon nije imao gubitaka.
itav 13. puk 7. SS divizije i izviaki odred bili su koncentrisani u Jajcu. Uz podrku artiljerije i tenkova, krenuli su 22. aprila
prema Mrkonji-Gradu. Kretali su se sjeverno od p u t a Jajce Mrkonji-Grad u etiri kolone, stalno djejstvujui iz artiljerije. 9 7 Bataljoni
1. brigade vodili su uporne borbe, ali nijesu mogli zaustaviti prodor tih kolona prema Mrkonji-Gradu. Brigada se povukla juno od
komunikacije Jajce Mrkonji-Grad. etvrti i 6. bataljon bili su
odsjeeni i u toku noi su napravili manevar sjeverno od Mrkonji-Grada i prebacili se preko ceste Mrkonji-Grad aavica, tako da
su prije zore stigli u sastav brigade. Toga dana je 13. proleterska
zavrila prebacivanje preko Vrbasa, snage odbrane su se udvostruile i opasnost od prodora Nijemaca ka Drvaru umanjena je. Prva
brigada je sa dva bataljona zatvarala pravac Jezero Sipovo, sa
dva bataljona pravac Mrkonji-Grad Mraaj Mlinite, a dva
bataljona je drala u rejonu Majdan Trnovo Sipovo, u rezervi.
Neprijatelj je 22. aprila postigao izvjestan uspjeh, a idueg dana
je ureivao odbranu na dostignutim linijama. Stab divizije je cijenio
da neprijatelj ipak ne raspolae dovoljnim snagama kada ne koristi
uspjehe postignute prvog dana. 68 Zbog toga je naredio 1. i 13. brigadi
da ga stalno napadaju, upozoravajui ih da se jedinice 7. SS divizije
ponaaju vrlo drsko ali samo kada i m a j u inicijativu. U protivnom,
ako su iznenada napadnute, s bokova ili iz pozadine, ako im je poremeeno komandovanje, onda bezglavo bjee, kao to je to bilo
kod P a k l a r e v a . "
Jedinice 1. divizije su skoro mjesec dana zatvarale pomenute
pravce. Cjelokupna njihova djelatnost sastojala se u protivnapadima
ili demonstrativnim napadima, odnosno manje-vie u aktivnoj odbrani. Stabu 1. divizije bilo je jasno da od takvog prepucavanja
nema velikih rezultata i strahovao je da ne preovlada odbrambeni
duh u jedinicama, pa zahtijeva da i brigada ofanzivnije djeluje. 1 0 9
Stab 1. brigade je prihvatio t a j stav, ali se oigledno naao u
udnoj, neizvjesnoj situaciji. Svakodnevno je bio u kontaktu sa jakim
neprijateljskim snagama, koje su vrsto drale neke poloaje ili se
kretale oprezno i sa vrlo jakim obezbjeenjima. Stalni manevri, naputanje i povratak u Mrkonji-Grad i zastajanje na odreenim linijama, inili su neprijatelja tajanstvenim i izazivali da se to ispita.
Stab 1. brigade ipak je zakljuio da neprijatelj nema ofanzivne nam j e r e prema Mlinitu. Prema onome to se kasnije dogodilo neprijatelj je uspjeno kamuflirao svoje prave namjere.
97
98
99

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/1, d. 33.

Isto kao pod 96.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 1, d. 16.

Njemaki komandant u J a j c u bio je obavijeten o predstojeoj

drvarskoj operaciji. On je u aprilu izvijestio pretpostavljene da zbog
rdavih atmosferskih prilika nije mogua padobranska akcija. 101 Oekujui tu operaciju nije htio da ispoljava aktivnost prema Mlinitu
i kompromituje je, ali je nastojao da zadri povoljne polazne poloaje na liniji Mrkonji-Grad Jajce. U tom cilju je k r a j e m aprila
odluio da uporno dri Mrkonji-Grad i sigurno obezbijedi junu
stranu ceste J a j c e Mrkonji-Grad. Zbog toga je n a j p r i j e jakim
snagama zauzeo Majdansku kosu, vododjelnicu na planini Lisini, i
time obezbijedio polazne poloaje u rejonu Mrkonji-Grada. Isto
tako mu je bilo vano da obezbijedi cestu Jezero Mrkonji-Grad.
Zbog toga su napali na Senjakovo, k. 1098, 2. bataljon i Izviaki odred, uz podrku artiljerije. Prvi napad nije im uspio. Razbili su ga
6. i bataljon Garibaldi. Neprijatelj je onda doveo pojaanje i uspio
da zauzme Senjakovo, koje je odmah poeo da utvruje.
Na tim poloajima neprijatelj se uporno branio. Odatle je slao
dijelove u izvianje. Svakodnevno se vodila borba du svih poloaja
poev od 3. bataljona na lijevom krilu, kod Mraaja, 2. i 4. bataljona
kod ibova, 6. i Garibaldi bataljona prema Senjakovu, do 1. bataljona na pravcu prema Sipovu. Neprijatelj se koristio raznim lukavstvima. etnici sa tog terena bili su mu obavjetajci i vodii kroz
ume. Jedan njemaki trup, sa vodiima etnicima upao je 27.
aprila u ibove, iznenadio 4. bataljon, razbio mu radni vod, odveo
konje i povukao se. Stab 4. bataljona uzet je na odgovornost zbog
te neopreznosti. 102
Aktivni su bili svi bataljoni brigade, bilo da su se branili ili napadali neprijatelja. Nou izmeu 24. i 25. aprila 2. bataljon je izvrio
prepad prema Mrkonji-Gradu i uspio da doe do ceste i postavi mine.
U isto vrijeme i 6. bataljon je u blizini Jezera prodro do ceste i
postavio mine. Neprijatelj je reagovao iz svih orua, ime je jasno
stavio do znanja da eli po svaku cijenu da odri dostignute poloaje. 103
Od postavljenih mina stradao je jedan neprijateljev kamion
p u n vojnika. Takve akcije su se vie puta ponavljale. Kad god su
mineri 1. brigade postavljali mine stradalo je najvie jedno neprijateljsko vozilo. Neprijatelj je uspjeno otkrivao i neutralisao postavljene mine, 104 jer ih nije bilo lako ukopati u t v r d u cestu i dobro
maskirati. Mineri su kritikovani zbog polovinih uspjeha u postavl j a n j u mina.
Brigada je pripremila jedan vei napad k r a j e m aprila. Svakodnevna uzajamna prepucavanja donosila su samo zamor i povremene
gubitke. Prvi i 6. bataljon napali su neprijatelja na Senjakovu,
k. 1098, 2. i 4. bataljon preko Majdanske kose ka Previlu, a 4.
bataljonu dat je zadatak da . . . mora odluno, smjelo i energino
loi Izvjetaj njemakog komandanta jugoistoka, Zbornik, t. IV, knj. 24,
d. 186, str. 611.
loa Izvjetaji taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 24, d. 114,
str. 357 i 133, str. 408.
103 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 13.

Vrhovni komandant Josip Broz Tito i komandant

Koa Popovi u Jajcu septembra
1943.

1.

Hor 1. proleterske
u Jajcu

AVNOJ-a

brigade

na

priredbi

za

delegate

proleterske

divizije,

novembra

1943.

Grupa

boraca

6.

bataljona

1943.

koci

Prelaz patrole 1. proleterske brigade preko

Turbeta.

Ugra

jesen

1943.

dejstvovati i zauzeti uporite Previlu, gdje se nalazi i artiljerija.

Trei bataljon je vrio prepad na Mrkonji-Grad pravcem Podiljak Rogolje. 105
Bataljoni su poli u napad. Na desnom krilu 1. bataljon je potisnuo neprijateljske snage do linije Ladina Alinovac. Prvi i 6. bataljon takoe su potisnuli m a n j e dijelove i napali prema k. 1098, sa
koje su ih lako odbili dijelovi izviakog odreda i 2. bataljon 13. puka
7. SS divizije, koji su te poloaje bili uredili za krunu odbranu. U
toku noi neprijatelj je pojaao snage na k. 1098, a idueg dana doveo
tamo i itav 2. bataljon 13. puka.
Drugi i 4. bataljon imali su u poetku vie uspjeha. U kratkoj,
otroj borbi, razbili su etnike, koji su bili na predstrai i njemaku
jedinicu u Previli. Tu su zaplijenjeni jedan minobaca i jedan arac,
a topovi su jo prije napada, bili povueni u Mrkonji-Grad. 1 0 6 U
borbi se istakao 4. bataljon, koji je nastojao da se iskupi to je dopustio da ga njemaki trup iznenadi prije nekoliko dana u
ibovima.
Trei bataljon i jedan bataljon 13. brigade izvrili su prepad na
Mrkonji-Grad, ali neprijatelj nije reagovao kao sa Senjakova, na
osnovu ega se moglo zakljuiti da mu je stalo da po svaku cijenu
dri komunikacije J a j c e Mrkonji-Grad. Zbog toga je i koncentrisao jake snage na k. 1098.

Napad na Mrkonji-Grad
Stab 1. divizije odluio je da napadne i uniti neprijatelja u Mrkonji-Gradu, jer je zaista bio veoma drzak. Samo u aprilu napravio je 14
veih ispada i dva puta je uputio trupove kroz umu. Jedinice 1.
brigade vodile su svakodnevne borbe na vrlo irokom frontu, od Jajca
do zapadno od Mrkonji-Grada. U tim borbama poginuo je 41 borac,
a r a n j e n a su 53. To su bili veliki gubici. 107 Tih dana je odran Drugi
kongres USAOJ-a, upueni su delegati na Kongres, odrano je mnogo
sastanaka, mitinga i drugih manifestacija. Borbeno raspoloenje bilo
je na visini.
Vojno-obavjetajni centar divizije doao je do podataka da u
Mrkonji-Gradu ima od 1 000 do 1 400 vojnika iz divizije Princ
Eugen i neto etnika, 3 do 5 topova, 4 ili 5 minobacaa i
vei broj automatskog oruja. Oko grada i u gradu bilo je
nekoliko bunkera. Stab divizije je 1. m a j a izdao zapovijest 108
da Mrkonji-Grad napadnu 1. i 13. proleterska brigada. Glavnina 13. brigade napadala je pravcem Gradina k. 848
crkva u gradu, 3. bataljon 1. brigade i 1. bataljon 13. brigade
pravcem Podiljak Brdo raskrsnica u gradu, sa jugoistoka
los Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 23.
i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 4.
107 izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/1, d. 46.

su napadali 2, 4. i 6. bataljon. Drugi bataljon je napadao p r a v cem ibovi Majdanska kosa, sa zadatkom da to prije upadne
u grad. Dodijeljeno mu je i odjeljenje protivtenkovskih bacaa, za
unitavanje neprijatelj e vih bunkera i utvrenih kua, 6. bataljon je
napadao pravcem ibovi Majdanska kosa Previla Oruglo, sa
zadatkom da brzo upadne u istoni dio grada, a 4, koji je napadao
na desnom krilu, trebalo je da u sadjejstvu sa 6. bataljonom likvidira
neprijatelja u Previli i na brdu Oruglo. Poslije likvidacije tih uporita dio snaga trebalo je da se orijentie prema Jezeru. etvrtom i
6. bataljonu pridat je i protivtenkovski top radi unitavanja neprijateljskih uporita. Bataljonima je izriito nareeno da se ne zadrav a j u i ne prepucavaju sa neprijateljem nego da odluno i brzo d j e j stvuju, a za likvidaciju bunkera i drugih uporita da f o r m i r a j u
bombake grupe. Prvi i Garibaldi bataljon napadali su Senjakovo,
k. 1098.109
Napad je poeo 2. m a j a u 22 asa. Artiljerijska priprema poela
]e pola asa ranije. Kolona 13. brigade napadala je mlako i nepovezano, kolona na pravcu Podiljak Brdo dola je do prvih neprijateljskih poloaja i tu stala. Neprijatelj je osjetio da mu sa tih pravaca
ne prijeti velika opasnost pa je glavne snage, a naroito vatru iz
tekih orua, koncentrisao prema 2. i 6. bataljonu, koji su odluno
nastupali 2. bataljon uz rjeicu, a 6. bataljon preko Previle. Nep r i j a t e l j se branio iz bunkera i rovova ispred kojih su bile postavljene
iane prepreke, a djelimino i minska polja. Drugi i 6. bataljon
prodrli su do ivice grada, privezali za sebe glavne neprijateljske snage
i uporno pokuavali da prodru u grad. To prve dvije kolone nijesu
iskoristile, a mogle su da upadnu u grad i unite neprijateljski garnizon. etvrti bataljon, sa jednom etom 6. bataljona, uz pomo protivtenkovskog topa i minobacaa, zauzeo je neprijateljeve poloaje na
brdu Orugla. Iz topa i minobacaa ispaljeno je 40 granata i mina.
Neprijatelj se uplaio i pobjegao u grad. Meutim, 4. bataljon se nije
brzo organizovao za odbranu, to je neprijatelj primijetio i ubrzo protivnapadom zbacio 4. bataljon i ponovo posjeo pogodne poloaje na
tom brdu. Takoe ni grupa koja je napadala Senjakovo, k. 1098, nije
uspjela da zbaci neprijatelja. Na tim poloajima neprijatelj je organizovao jaku odbranu, iskopao duboke rovove, pokrio ih i povezao
saobraajnicama. G r u p a je ipak izvrila zadatak, jer je angaovala te
neprijateljske snage i onemoguila im da interveniu prema Mrkonji-Gradu.
Napad je t r a j a o sve do 4,30 asova idueg dana, kada su se bataljoni povukli na polazne poloaje.
Brigada je itav mjesec dana vodila iscrpljujue borbe i bila
umorna. Neuspjeh u napadu na grad jo vie je potencirao t a j umor,
pogotovo to je neuspjeh doao zbog nedovoljno odlunog djejstva
nekih kolona, odnosno slabog sadjejstva u toku napada.
Stab 1. divizije takoe je uvidio da je dotadanji nain odbrane
pravca prema Mlinitu donosio velike gubitke i zamor. Zbog toga je
promijenio taktiku i povukao glavninu 1. i 13. brigade malo dublje,
skratio front, ali sa istim ciljem, da sprijei prodor neprijatelja prema

Mlinitu. 110 Manji dijelovi bataljona istureni su prema neprijatelju sa

zadatkom da ga blagovremeno otkriju i da ga zadravaju dok se glavne
snage ne razviju za borbu. P r v a proleterska brigada posjela je poloaje u rejonu Sipovo Sokolac P o d k r a j Gerzovo, 13. brigada
zapadno od nje, na Crnom vrhu i Sjenokosu. Jedinicama je nareeno
da se ukopavaju, to se pokazalo veoma korisno. Takoe je ukazano
i na potrebu pojaane budnosti i vee odgovornosti u uvanju boraca. 111
Poslije napada na Mrkonji-Grad neprijatelj je mirovao nekoliko
dana. Meutim, ve 6. m a j a dijelovi izviakog odreda 7. SS divizije
iz Mrkonji-Grada izvrili su ispad na Majdansku kosu, prema 4. bataljonu. Koristei maglu i ispresijecan teren, neprijatelj je uspio da
ovlada tim dugim planinskim grebenom. etvrti bataljon, potpomogn u t dijelovima 2. bataljona, dva puta je vrio protivnapad, ali nije
uspio da povrati kosu. U sumrak su bataljoni obuhvatili jaim snagama neprijateljska krila, a sa f r o n t a ga napali m a n j i m dijelovima.
Neprijatelj se naao kao u klijetima i naglo se povukao ostavljajui
na grebenu 11 mrtvih. 112
U toku maja, do poetka drvarske operacije, neprijatelj je napravio jo dva jaa ispada, 8. i 16. maja. P r i j e drugog ispada posluio se lukavstvom. Kod uhvaenog (podmetnutog) etnikog kurira
pronaen je dokumenat da njemake jedinice n a p u t a j u Mrkonji-Grad. 113 Stab 1. brigade je odmah uputio jaa izviaka odjeljenja
iz 2, 4. i 6. bataljona prema Mrkonji-Gradu. A Nijemci su oekivali
da e krenuti itava 1. brigada i to bez obezbjeenja. Na osnovu
toga je dio izviakog odreda 7. SS divizije prije zore 16. m a j a
poao u susret kolonama. Izviaka odjeljenja bataljona otkrila su
nastupanje neprijatelja, zadrala ga vatrom i blagovremeno izvijestili bataljone. Bataljoni su doekali neprijateljske kolone na ureenim poloajima za odbranu, na liniji Gerzovo brdo Borik
Branite. Razvila se borba koja je t r a j a l a do 17 asova. Neprijatelj
je doekan snanom vatrom na vrlo bliskom odstojanju, iz rovova
i zaklona. Glavni teret borbe pao je na 2. bataljon. P r v a njegova eta
uspjela je da odbije tri uzastopna neprijateljska juria. U drugom
juriu eta je pustila neprijatelja da doe blizu rovova i onda ga
zasula bombama. Nijemci su uzvratili takoe bombama i primorali
1. etu da se povue u druge rovove. Tu su joj se pridruile 2. i 3.
eta pa su zajedno izvrile protivjuri. Dolo je do borbe prsa u
prsa. Neprijatelj je popustio i povukao se.114 Bataljoni su uspjeli da
razbiju neprijateljev napad i da ga n a t j e r a j u na povlaenje prema
Jezeru. 115 Za vrijeme te borbe pukomitraljezac 2. bataljona Blao
no Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 25, d. 31,
str. 137140.
111
Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 26,
d. 44, str. 183200.
"i Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 24.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 7.
113 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 27.
114
Partizanska tampa, A-VII, Prva proleterska br. 3.

Sekulovi i njegov pomonik Marija Sladi vidjeli su da neprijatelj

potiskuje dijelove 4. bataljona. Bataljon se povukao ne primjetivi
da je na poloaju ostao jedan ranjeni borac. Sekulovi je tada poao
da izvue ranjenog druga. Za to vrijeme Marija ga je neprekidno
titila vatrom iz pukomitraljeza. Sekuloviu je uspjelo da iznese
ranjenog borca. 116
Brigada se borila da preuzme inicijativu, da dri neprijatelja
u stalnoj napetosti i da ga primora da se kree sa velikom opreznou i jakim snagama. 117 Slala je odjeljenja i prema cesti Donji
Vakuf Jajce i J a j c e Mrkonji-Grad u diverzantske akcije. Dijelovi 2, 6. i Garibaldi bataljona i minersko odjeljenje izvrili su
12. m a j a jai napad na neprijateljske poloaje du ceste J a j c e
Mrkonji-Grad. Uspjeli su da izbiju na cestu i minersko odjeljenje
je postavilo protivtenkovske mine od kojih je idueg dana raznijet
jedan kamion sa vojskom. 118
Otkako je organizovala odbranu po dubini, brigada je neuporedivo m a n j e uznemiravana i mogla je da odmori ljudstvo i da razvije druge aktivnosti. N j o j nije nikada ni trebalo mnogo vremena
pa da rad oivi. Vojniki sektor je dobio nov sadraj. Mladom s t a r j e inskom kadru trebalo je pomoi da sa vie umjenosti i odgovornosti
vodi jedinice.
Partijskoj organizaciji, komandirima i politikim komesarima zadavali su veliku brigu novi borci prekomorci. Njihova m r n j a
prema neprijatelju i elja da svoju revolucionarnost na djelu pokau mnoge od n j i h odvela je u smrt. Nijesu imali dovoljno iskustva u borbama, a bilo je i sluajeva da su htjeli da se brzo dokau.
U borbama u aprilu i m a j u brigada je imala preko 150 boraca
izbaenih iz stroja, od kojih su 3/4 bili prekomorci. Kao i
uvijek brigada je ukazala punu p a n j u ranjenim borcima. Sada
je tab brigade naredio da se uvijek, kada za to postoje mogunosti, poginuli sahrane uz vojnike poasti. 119
Zimski period, ratrkancst jedinica, stalne borbe i marevi n a j vie su pogodile kulturno-zabavni rad. Bilo je priredaba, sedeljki,
veselih veeri, izdavanja etnih listova, borbi protiv nepismenosti, i
si. Ali je nedostajalo veih zajednikih skupova, velikih priredbi i
manifestacija. Za to se postarao politiki komesar divizije Vlado
Seki. U selu P o d k r a j odrana je 14. m a j a velika manifestacija, 12 "
na koju je dolo po dva bataljona iz 1. i 13. brigade i po 50 boraca
iz svih drugih bataljona 1. divizije. Prvo je izvrena smotra, a zatim
je odrana priredba, pa takmienje i opte veselje. To je bilo divno
slavlje, na kojemu su se u kolu, igri, pjesmi i veselju susreli borci
koji su mnogo puta bili zajedno u juriima, koji su mnogo puta jedan
od drugog zavisili i meusobno se pomagali. U takmienju je vladao
pravi sportski duh. Politiki komesar divizije n a j d a l j e je skoio. To
je pozdravljeno aplauzom.
no Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 7.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-Vli, k. 713, f. 2,1, d. 11.
8 isto kao pod 111.
us Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 712, f. 8, d. 8.

Politiki rad na ovom terenu bio je neophodan da bi se razbio

uticaj etnika. Proleteri se nijesu smjeli povojniiti i od n j i h se
zahtijevalo da upoznaju narod sa situacijom na bojitima i konkretno
dokazuju da su etnici u slubi okupatora i na strani koja sigurno
gubi rat. Takoe je trebalo pomoi u organizaciji i uvrenju narodne vlasti. Narodnooslobodilaki odbor je organizovao oranje i
sijanje u Sipovu i okolini. Za tu akciju su oko 120 volova, 40 konja
i plugovi dovedeni od Kupresa. Seljaci su orali i sijali, a ete 6. bataljona obezbjeivale su ih od neprijatelja. 1 2 1

Brigada je dobila prelaznu zastavu

Drugog kongresa USOJ-a

i
Prelaznu zastavu Drugog kongresa Ujedinjenog saveza antifaistike
omladine Jugoslavije USAOJ-a, dobila je 1. proleterska brigada, kao najbolja. 1 2 2 To je jo jedno veliko priznanje brigadi, a naroito njenoj omladini. Brigada je dobila mnogo pohvala i priznanja, ali
joj je priznanje omladine Jugoslavije bilo meu najdraima.
Jer, ona je od svog osnivanja, po sastavu, bila preteno omladinska. Preko 67 posto njenog prvog sastava inila je omladina do
25 godina, a onih do 20 godina bilo je 31,4 posto, odnosno gotovo
svaki trei borac. Trei bataljon je bio najmlai, sa 78 posto omladine, a onda 5. sa 76 posto, 6. sa 70 posto, 2. sa 66 posto, 4. sa 60 posto,
i na k r a j u najstariji, 1. bataljon, sa 47 posto boraca mlaih od
25 godina.
Rad SKOJ-a i rad sa omladinom poeo je odmah poslije osnivanja brigade. Centralni komitet SKOJ-a, u m a r t u 1942. godine, napisao je opirnu instrukciju o zadacima skojevskih organizacija u
jedinicama NOP i DVJ, i uputstvo politikim komesarima i sekretarima bataljonskih komiteta P a r t i j e o f o r m i r a n j u omladinskih eta. 123
P r v u popunu brigade takoe su sainjavali omladinci sa Romanije i iz Sarajeva. U rejonu Foe, Gorada i Jahorine u brigadu
je stupala gotovo iskljuivo omladina. Tada su formirane omladinske ete u 3. i 5. bataljonu i pri tabu brigade.*
* Omladinska eta 3. bataljona.
Pejkovi Jovo Keza, komandir,
Jankovi Dimiitrije Cici, politiki komesar,
Hadivukovi Boo, zamjenik komandira,
Jagodi Marija Maca, zamjenik politikog komesara,
Antunovi Mia Dabula,
Kostovi Aleksandar Pr,
Babi Milan,
Kruni Slavko,
Babi Strahinja,
ICujundi Petar Pimo,
ubri Svetozar,
Lailovi Niko,
Cebo Alija Cebica
Lojo Serif, narodni heroj,
Donli Milan,
Mandi Krsto,
Duki ore Raketa,
Mazepa Mihajlo Mijan Cigo,
Elez Vlado Crni,
Mazepa Ratko,
Hadimei Raid,
Mazepa Vladislav Disa,
Hadivukovi Blao,
Mali Jevrej,
Kelava Josip,
Mileti Vide,
Komadanovi Ranka,
Mili Neo,

Osnovni zadatak komandi i partijskih organizacija bio je da

p r i h v a t a j u te omladince, da ih osposobljavaju i vaspitavaju i od
n j i h stvore dobre lanove SKOJ-a, borce i komuniste. Za komandire i politike komesare omladinskih eta odreeni su mlai komunisti, lanovi P a r t i j e koji su i po svom uzrastu bili najblii mladima.
Za rad sa mladima izraen je odgovarajui plan i program za
njihovo vojniko osposobljavanje i politiko vaspitanje. Mladi su
slobodno vrijeme provodili u uenju, radu, igri i zabavi. I Vrhovni
tab je vodio posebnu brigu o mladima. Izriito je zabranio da se
omladinci uvode u borbu prije nego ovrsnu i steknu potrebna znan j a i iskustva. Zbog toga su u borbu uvoeni postepeno.
Prvi bataljon nije imao omladinsku etu. U bataljon je dolo
18 omladinaca, lanova SKOJ-a iz Sarajeva. Kad je bataljon upuen
u Crnu Goru uz njega se stalno nalazio Durmitorski omladinski bataljon. Prvi bataljon je izvodio nastavu sa tim omladincima, a u
borbama sa etnicima ete omladinaca napadale su uz ete proletera i tako se kalile i sticale nova borbena iskustva. Iz tog bataljona
i Crnogorskog omladinskog bataljona 60 omladinaca ulo je u sastav
1. bataljona. Tako je od juna mjeseca i 1. bataljon bio preteno
omladinski.
Organizacija SKOJ-a u brigadi bila je slina partijskoj organizaciji. U etama je postojao aktiv SKOJ-a, a u bataljonima komitet
SKOJ-a. Komitet su sainjavali sekretari aktiva SKOJ-a u etama.
Slino kao u Partiji i u SKOJ se nije moglo lako ui. Veliki broj
omladinaca nijesu bili lanovi SKOJ-a. Sektailo se jer su i u
SKOJ-u za prijem novih lanova zadrani kriterijumi iz doba ileMiireti Radovan Pop,
Starovi Vaso Uljo,
Pavkovi Sveto,
Straka Dragica Vrko,
Pejovi Bozo Bespara,
Sari Jovan,
Prodanovi Cedo,
Sari Mileva,
Radovi Milovan Bulovan,
Sari Stjepan,
Ramzo Medo,
Sekari Brane,
Rebi Ljubo Kaljuean,
Tuka Ante,
Rebi Veljko,
Vargovi Ljerka Lela,
Rustam Meho,
Vargovi Toni,
Simovi Gligor Glia,
Visocki Aleksandar Aco,
Sokolovi Nada Sunj alo,
Visocki Boro,
Spaho Tafro Fatima,
Vukovi Neo,
Starovi Brane Sabotaa,
Zii Vasilije.
Omladinska eta 5. bataljona
Batar Mihovil Milan, komandir,
Damjanovi Pero, politiki komesar.
Paukanovi Avdo, zamjenik politikog komesara,
Aimovi Milan,
Njego Javo,
Aldahari Mardehaj Grga,
Kosori Nikola,
Baruh Hela Seka,
Miljak Sveta,
Barzutovi Milorad,
Radovanovi Mira Ra,
Bosilji Zivko,
Satmokovlija Jakov,
Curkovi Milan,
Samuel Kamhi,
Daniti Luna Zara,
Starovi Branko,
Graif Arpad,
Starovi Ranko,
Graif Drago,
Tuevljak Rastko.
Heskemari Heskia,
121
Nareenje 6. bataljona 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 25.
122
Dokumenti istorije omladinskog pokreta, tom I, str. 99.
123 Uputstvo CK SKJ, Zbornik, t. II, k n j . 3, d. 142.

galstva. SKOJ se lako i brzo prilagoavao novim uslovima ivota i

borbe, novoj sredini i prijemu novih boraca, ali su se kriterijumi za
prijem teko mijenjali.
Svaki omladinac, lan SKOJ-a, bio je zaduen da radi na nekom
sektoru vojnikom, politikom, vaspitnom, kulturnom, sa omladinom na selu itd. Vojniki sektor imao je prioritet. Omladince je
trebalo nauiti da r u k u j u orujem i kako da se bore. SKOJ je u t a j
rad unosio svoj omladinski entuzijazam i takmiarski duh. Za vrijeme borbe omladinci nijesu zaostajali za starijima. Skojevci su uvijek bili meu prvima kada su traeni dobrovoljci za bombae.
Politiki rad u SKOJ-u bio je prvi uslov za pravilan razvoj omladine. Rasprave i diskusije voene su na etnim konferencijama, a
sastanci SKOJ-a ili omladine korieni su za sistematsko politiko
obrazovanje prema pripremljenim programima. Politiko obrazovan j e je obuhvatalo sve, od zajednikog itanja, do prorade partijskih
materijala i predavanja sa diskusijom o narodnooslobodilakoj borbi,
o Sovjetskom Savezu i Crvenoj armiji, o Antihitlerovskoj koaliciji,
0 domaim izdajnicima i slugama okupatora, o zadacima Partije i
SKOJ-a, o bratstvu i jedinstvu naih naroda, o meusobnim odnosima i odnosu prema omladini uopte i si.
Omladinci su slobodno diskutovali. Niko im nije uzimao za zlo
ako su neto pogreno rekli ili je to bilo protiv nekog upereno. Vladalo je veliko povjerenje.
SKOJ je uglavnom bio nosilac kulturnog rada u jedinicama.
Skojevci su pisali lanke za etne novine, borili se protiv nepismenosti, sticali su najosnovnije pojmove iz geografije i istorije, itali
knjige, vjebali u horovima, bili su najaktivniji u organizaciji i izvoenju priredbi. U zabavi i veselju bili su neumorni.
Rad SKOJ-a sa omladinom na selu bio je raznovrstan. Omladinci iz brigade u mnogim selima su udarali temelje omladinskoj
organizaciji. Rad sa omladinom davao je vidne rezultate. Sa sigurnou se moe tvrditi da nema k r a j a kroz koji je brigada prola a
da u n j u nije stupilo po nekoliko omladinaca.
Partijska organizacija je poklanjala veliku panju radu SKOJ-a
1 omladine. To je bio jedan od osnovnih sektora rada partijskih elija. U svakom sauvanom izvjetaju elija, biroa i kasnije, bataljonskih komiteta, redovno se izvjetavalo o r a d u SKOJ-a.
SKOJ u brigadi bio je u pravom smislu rezervoar iz kojega je
Partija crpjela nove snage, nove lanove. To je bio nepresuan izvor.
Mnogi skojevci primljeni u P a r t i j u ostajali su i dalje u aktivu SKOJ-a
ili su u partijskoj eliji bili zadueni za rad u SKOJ-u. To nije bilo
dupliranje rada, ali mnogo je doprinosilo da organizacija SKOJ-a
ne oslabi.
Promene u partijskoj organizaciji praene su odgovarajuim
promjenama i u SKOJ-u. Na Savjetovanju k r a j e m decembra 1942.
godine, poslije Prvog kongresa omladine postavljen je zadatak da
se u brigadama osnuju komiteti SKOJ-a. 124 Osnovan je brigadni ko124
Odluke I kongresa USAOJ-a, Arhiv CK SKJ, br. 1943/15, (ili Zbornik,
t. II, knj. 3, . 19.).

mitet SKOJ-a, koji su sainjavali sekretari bataljonskih komiteta.

Sekretar brigadnog komiteta SKOJ-a biran je na zajednikom sastanku. Svaki sekretar bataljonskog komiteta bio je kandidat za sekretara. Prvi sekretar brigadnog komiteta SKOJ-a bio je Jago
Srdanovi iz 1. bataljona. Jedan od prvih zadataka brigadnog komiteta SKOJ-a bio je da zadatke sa Prvog kongresa USAOJ-a usvoji
svaki omladinac. 125 Komitetu je pruao pomo lan politodjela brigade zaduen za rad sa omladinom. Sekretar komiteta je neko vrijeme bio na svojoj dunosti u bataljonu, a kasnije je bio uz tab
brigade, sa iskljuivim zaduenjem da radi po omladinskim pitanjima.
Brigadni komitet SKOJ-a bio je veoma aktivan. U najkritinijim
asovima na m a r u ka Ivan-seklu, u borbama na Neretvi, na Mrkalj
kladama, u bici na Sutjesci, komitet je odravao sastanke radi dogovora o pripremi omladine za borbe. Nekada se u tim aktivnostima
pretjerivalo i ispoljavala se neka vrsta avangardizma, to je kritikovao politodjel brigade.
Komiteti SKOJ-a mnogo su doprinijeli da se poslije bitke na
Sutjesci ouva duh i moralni lik omladine 1. proleterske. SKOJ je
mnogo uinio da se velika pogibija, vie od etvrtine sastava, ne
shvati tragino. Prevladalo je miljenje: da je palo i vie ostalo bi ih
ipak dosta da se dalje razvije plamen borbe, ostala bi klica, koja
bi se razvila u nove snage.*
Kako su sve popune brigade sainjavali uglavnom omladinci to
je bilo najznaajnije polje rada za SKOJ. Tu je SKOJ iskazivao sve
svoje organizacione sposobnosti, zrelost i svijest da prihvati nove
ljude, da ih uvrsti u svoje redove i da na n j i h prenese duh 1. proleterske.
Zastava Drugog kongresa USAOJ-a primljena je sa velikom
radou u brigadi. U svakoj eti, u cijeloj brigadi odrane su konferencije na kojima je govoreno o Kongresu, o rezultatima njegovog
rada, o diskusiji i pozdravu koji mu je u ime omladine brigade
izruio Marijan Vasili Mare. Zastava je obavezivala omladinu brigade na jo vee uspjehe. Delegacija omladine brigade zavjetovala
se Kongresu da e sa ponosom nositi dobijenu zastavu i svojim radom
i borbom postii jo vee uspjehe. Uskoro joj se pruila prilika da
u drvarskoj operaciji i poslije n j e u borbama i manevrima kod Mlinita, na Vranii i Baarinac polju pokae svoju visoku borbenu sposobnost i da izdri gotovo natovjeanske napore. Omladina i SKOJ
u brigadi uvijek su bili spremni za nove zadatke. Tako su i nastavili
kroz cijelo vrijeme ratovanja. 1 2 7

* Od mlaih boraca ostala su samo 433, od kojih su 303 bili lanovi

SKOJ-a. 12 ')
12
5 Izvjetaj partijskog rukovodioca 1. proleterske brigade, A-VII, k. 708,
f. 5/1, d. 1.
12
Izvjetaj o radu SKOJ-a u brigadi, Arhiv CK SKJ, film 4/255.

OD DRVARA DO SANDAKA

Brigada u drvarskoj operaciji

Njemaka Vrhovna komanda uvjerila se da uprkos mnogih ofanziva
snage NOVJ neprekidno jaaju i rastu. U situaciji kad su trupe
Crvene armije i dalje napredovale na zapad, a u Italiji saveznici potiskivali njemake trupe ka sjeveru, ona je bila svjesna da te snage
ozbiljno ugroavaju njemaki front na Balkanu i da bi, u sluaju
saveznikog iskrcavanja na ma kojem dijelu obale Balkanskog poluostrva nesigurna pozadina, sa snanom NOVJ za leima jedinica
koje brane priobalni pojas, brzo dovela do sloma junog krila n j e makog f r o n t a u Evropi. No i Vrhovna njemaka komanda i komanda jugoistoka takoe su znale da vie ne raspolau snagama ni
za ofanzivu protiv cijele NOVJ, niti za operacije unitavanja njenih
veih grupacija. Zato su pokuali da na drugi nain poboljaju svoju
situaciju - da unite najvie vojno i politiko rukovodstvo NOR-a
i na t a j nain ga obezglave i uine bezopasnim za dui period. U cent r u njihove panje bio je Vrhovni tab NOVJ. Tako je velika n j e maka vojna sila izabrala diverziju, istina velikog obima, kao nain
obrauna sa NOVJ. Time je priznala da t a j n j e n pokuaj nije izraz
njene snage i moi, kao kada je preduzimala ranije ofanzive, ve
pokuaj ugroenog protivnika da se na brzinu rijei velikih nedaa
koje je predviao.
Njemaka komanda je preko obavjetajne slube utvrdila da se
Vrhovni tab NOVJ nalazi u Drvaru i pripremila je operaciju poznatu pod imenom Konjiki skok. Prvi put su i u n j o j Nijemci
protiv snaga NOVJ upotrijebili padobranske jedinice. Planom su bili
detaljno predvieni postupci svih uesnika operacije, po vremenu,
mjestu i fazama. Nijemci su napravili ovakav redosled: prvo, snano
bombardovanje, poslije ega se sputaju padobranci i jedrilice sa
vojskom, topovima, minobacaima i mitraljezima. Njihovo je bilo da
unite Vrhovni tab i institucije oko njega, da zauzmu centar veze
i onemogue komandovanje okolnim partizanskim jedinicama.
U isto vrijeme jake njemake snage trebalo je da nastupaju od
Bosanskog Grahova, Banjaluke, Mrkonji-Grada, Jajca, Livna i Bihaa i koncentrinim napadom da prodru u Drvar, ispresijecaju
jedinice NOVJ i po dijelovima ih unitavaju. Za tu operaciju n j e maka komanda je pripremila dijelove 7. SS i 118. lovake divizije,
369. i 373. legionarske divizije, 92. motorizovani odred, 202. oklopni

bataljon i 105. izviaki odred 1. brdske divizije, zatim artiljeriju i

avijaciju za podrku. 1
P r v a proleterska divizija, na elu sa komandantom Vaom Jovanoviem i politikim komesarom Vladom ekiem nala se na jednom od najvanijih pravaca nastupanja njemakih snaga, na pravcu
7. SS Princ Eugen divizije (bez 14. puka), koja je nastojala da se
od J a j c a i Mrkonji-Grada to prije probije prema Drvaru. 2 Neposredno pred napad, njemake jedinice su prebaene sa udaljenih,
kamufliranih poloaja na polazne poloaje za napad: 3. bataljon 13.
puka u toku noi vozom iz Bugojna u Jajce, a onda kamionima do
Mrkonji-Grada, 1. bataljon kamionima iz Busovae u Vinac, 2. bataljon, sa artiljerijskim divizionom, ve je bio kod Jezera, a izviaki odred divizije u Mrkonji-Gradu.
U 5 asova 25. m a j a sve jedinice 7. SS divizije krenule su u
napad: ojaani 1. bataljon napao je pravcem Vinac izvor Plive
Mlinite, ojaani 2. bataljon pravcem Jezero Sipovo Jasenovi
Potoci, ojaani 3. bataljon du ceste Mrkonji-Grad Rogolje
Mlinite, a izviaki odred u pravcu Kljua. Komandant 7. SS divizije odredio je jedinicama zadatak za svaki dan.
P r v a proleterska divizija je sa 1. i 13. proleterskom brigadom
spremno doekala kolone 7. SS divizije na liniji Sarii Sipovo
Trnovo Gerzovo i dalje prema Peckoj. Brigade su inae bile
oprezne, jer je dan ranije obavjetajna sluba pribavila podatke da
neprijatelj priprema veu ofanzivu. Nijemci nijesu uspjeli da postignu taktiko iznenaenje, iako 1. divizija nije znala njihovu glavnu zamisao.
Nijemci su poeli napad prema planu. Avioni su u ranu zoru
izviali teren i navodili artiljeriju i jedinice na ciljeve. Ojaani 1.
bataljon 13. njemakog puka prvi je krenuo u napad. Teio je da
udarom u bok nanese gubitke 1. brigadi i olaka kolonama svog
2. i 3. bataljona, ispred kojih je bila glavnina 1. divizije, brzo napredovanje. T a j bataljon lako je potisnuo J a n j s k i partizanski odred
i m a n j i m snagama obezbijedio svoj lijevi bok prema izvoru Plive,
a glavninom se uputio preko Gorice prema Sipovu.
Patrole 6. bataljona, isturene duboko naprijed, doekale su neprijatelja istono od Gorice, neposredno poto je poeo napad. Izviaka odjeljenja, iako neznatne jaine, vatrom su n a t j e r a l a neprijatelja da se razvije za borbu, da opreznije nastupa, da otvara vatru
i tako oglaava dokle je stigao. Sesti bataljon doekao je neprijatelja
na ranije ureenim poloajima na liniji Sarii Sipovo Vraii.
Pustio ga je do ispred samih rovova i onda ga tukao. Neprijatelj je
uporno napadao. Oko podne napala je i neprijateljska kolona od
Jezera. Snanom artiljerijskom vatrom tukla je poloaje 6. bataljona.
Stab 1. brigade brzo je uputio 2. bataljon iz rezerve, iz Spiria, u
pomo 6. bataljonu, koji nije izdrao jak pritisak neprijatelja. Kad
je 2. bataljon izbio na Sokolac neprijatelj je ve bio potisnuo 6. bataljon i odmah nastavio dalje. Drugi bataljon ga je na vrijeme primi1 Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 9496.

jetio, doekao ga iz zasjede i odbacio na istone padine Sokolca.

Nijemci su bili iznenaeni otporom na poloajima kod Sipova, ali su
odmah reagovali. Ojaali su lijevo krilo i pokuali da obuhvatom
preko Pljevskih podova ugroze jedinice 1. brigade. Stab 1. brigade
ponovo je blagovremeno uoio neprijatelj e vu n a m j e r u i prebacio je
1. bataljon na svoje desno krilo. Tako su se kod Sipova nale glavne
snage 1. proleterske brigade i glavnina 13. puka njemake 7. SS
Princ Eugen divizije.
U toku noi izmeu 25. i 26. m a j a borba nije prestajala. Komandant njemake 7. SS divizije izriito je naredio naroito je. vano
da se za vrijeme mraka dodir sa neprijateljem ne izgubi. 3 U isto
vrijeme je naredio potinjenima da m o r a j u napredovati bez obzira
na gubitke.
Bataljoni 1. proleterske su, po obiaju, nastojali da nou povrate poloaje koje su izgubili preko dana. A kako je neprijatelj,
neuobiajeno za njega, ovom prilikom i u toku noi bio aktivan,
dolo je do snanog sudara koji je trajao itavu no. Prevagu je odnijela brojna i tehnika nadmonost neprijatelja i bre dovoenje
novih snaga. Prva brigada nije bila u punom sastavu. Nekoliko dana
ranije 4. bataljon je upuen kao pojaanje 13. proleterskoj brigadi, 4
a 3. je bio na obezbjeenju divizijske bolnice. Toga dana je dolo i
nareenje taba 1. proleterskog korpusa:
Najhitnije i najkraim p u t e m uputite jedan bataljon 1. proleterske brigade u Potoke. Bataljon im doe u Potoke da se javi
tabu korpusa, gdje e dobiti dalje nareenje. 5
Mada je brigadi u tom t r e n u t k u bio potreban svaki borac, ona je
tamo odmah uputila 3. bataljon, koji je bio najblii Potocima. Proleteri su upoznati da je u Potoke, poslije desanta na Drvar, doao
vrhovni komandant Tito, i bili su ponosni to im je ukazano veliko
povjerenje da u tako tekim momentima njihov bataljon neposredno
obezbjeuje Vrhovnog komandanta i najvie rukovodstvo NOB-a.
Rano u j u t r o 26. m a j a neprijatelj je produio napad. Sve tri n j e gove kolone napredovale su na svojim pravcima, svaka je bila opremljena za samostalno djejstvo, ali su i meusobno saraivale. Neprijateljska kolona koja je nastupala od Sipova preko Sokolca i P o d k r a j a
bila je najefikasnija. Uspjela je da potisne ete 6. bataljona i bataljona Garibaldi i pred no izbija na cestu Rogolje Mlinite.
Garibaldi je u prvim borbama utroio gotovo svu municiju i morao
je ekati popunu. Stab brigade nije imao na raspolaganju rezervu
da intervenie, jer su 1. i 2. bataljon bili angaovani u borbama na
desnom krilu. Zbog toga se obratio tabu 13. proleterske sa molbom
da pomogne u zaustavljanju neprijatelja makar do noi 6 dok se
6. bataljon i Garibaldi ne snabdeju municijom.
U to vrijeme 1. i 2. bataljon vodili su teke borbe na padinama
Pljevskih i Dragnia Podova. Oni su bili na dominatnim poloajima
3 Isto.
* Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/1, d. 13.
Depea 1. proleterskog korpusa, A-VII, k. 372, f. 1, d. 5.
Obavjetenje 5. korpusa, Zbornik, t. IV. knj. 25, d. 112, str. 392.
Pismo taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 6.

pogodrim za odbranu i osmatranje. Lijeva kolona 13. puka nastojala je svim silama da prodre preko Dragnia Podova, tukui neprestano iz artiljerije, minobacaa i araca poloaje 1. i 2. bataljona.
A bataljoni su ekali da njemaki streljaki stoj prie to blie. Saekivali su ga ubitanom vatrom, na isti nain nekoliko puta. Prema
procjeni taba 1. brigade tu je poginulo n a j m a n j e 300 njemakih
vojnika. Bataljoni su imali 7 poginulih i 16 ranjenih. 7 Meutim,
prodor njemake kolone prema Mlinitu zabrinuo je 1. i 2. bataljon.
Postojala je velika opasnost da ih ta kolona napadne s lea. Zato
se 1. bataljon, koji je bio na desnom krilu, povukao u ume Smiljevca, a 2. du eljeznike pruge prema Mlinitu.
Na osnovu poetnih djejstava neprijatelja, tab 1. divizije zakljuio je da se radi o napadima jaih snaga. A kada je u toku dana
dobio obavijest o neprijateljskom desantu na Drvar i kada su poele da d j e j s t v u j u neprijateljske kolone i prema 13. proleterskoj
brigadi bilo je jasno da se radi o ofanzivi veih razmjera.
Zadatak divizije da sprijei prodor neprijatelja prema Potocima
i Drvaru sada je postao imperativ za svakog borca i starjeinu. To
se moralo uiniti po svaku cijenu. Politiki komesar divizije upozorio je sve politike komesare i partijske organizacije:
Osnovno je da partijske organizacije izvre svoj zadatak,
da partijci budu na svom mjestu, da najtee situacije oni rijee,
da najvee tekoe oni snose na svojim leima i da preko svoga
linog p r i m j e r a mobiliu sve borce okolo za izvrenje zadatka. 8
Time je jasno ukazano komunistima na ozbiljnost situacije,
a oni su znali da neprijatelj ne smije proi.
Treeg dana je nastavljena borba nesmanjenom estinom. Nep r i j a t e l j je uporno nastupao du pruge prema Mlinitu i potiskivao
2. bataljon. Tog dana je stupio u borbu i 4. bataljon, znatno je
pojaao 6. bataljon i obezbjeivao sadjejstvo sa 13. proleterskom
brigadom. Poslije podne neprijatelj je, zahvaljujui izrazitoj nadmonosti, potisnuo brigadu i uao u Mlinite.
Stab 1. brigade nije mogao da procijeni neprijateljeve n a m j e r e
poslije zauzimanja Mlinita. Postojala je mogunost da krene prema
Glamou ili prema Drvaru. Za brigadu je bilo neuporedivo opasnije
ako krene ka Glamou. To bi zahtijevalo odbranu dva pravca, sa
prepolovljenim snagama. Nepovoljnost je bila i u tome to je prekinuta veza sa 1. bataljonom pa se nijesu mogla uskladiti djejstva u
buduim okrajima.
Neprijatelj je, im je zauzeo eljezniku stanicu Mlinite, nastavio prodor prema Lipovici. Sesti i 4. bataljon uporno su branili
te poloaje i onemoguili Nijemcima dalje napredovanje. Komandant
njemakog 13. puka doao je na poloaj da bi linim prisustvom pomogao izvoenju napada. 9 Odmah je pregrupisao jedinice i glavni
7

200.

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, knj. 26, d. 45, str. 183

Pismo
f. 11, d. 4.

politikog

komesara

1.

proleterske

divizije,

A-VII,

k.

721b,

udar usmjerio prema eljeznikoj stanici Lisine i Jasenovim Potocima.

Najvjerovatnije je da je neprijatelj ve bio saznao kojim pravcem se
povukao Vrhovni tab iz Drvara i tamo je usmjerio glavne snage.
Mada nije imao dovoljno snaga, tab 1. brigade je odluio da
nou izmeu 27. i 28. m a j a izvri protivnapad na neprijatelja u
rejonu Mlinite Lipovica, i to sa 1. i 2. bataljonom sa june, a sa
4. i 6. bataljonom sa sjeverozapadne strane. Drugi bataljon je sam
napadao, jer sa 1. bataljonom nije bila uspostavljena veza. Bataljon
je izbio kroz umu, preko brda ula glava, na cestu Mlinite Glamo. Neprijatelj je vjerovatno oekivao noni napad i povukao se
blagovremeno ka Mlinitu. Napad je ipak koristio. Utvreno je da
neprijatelj nije posjeo cestu Mlinite Glamo i da najvjerovatnije
nee napadati i u tom pravcu. To je za 1. brigadu bilo veoma vano
jer je mogla koncentrisati svoje snage protiv kolona koje su nastupale prema eljeznikoj stanici Lisina. etvrti i 6. bataljon takode
su izvrili protivnapad, ali je neprijatelj bio oprezan i odbio ih je.
Oigledno se neprijatelju veoma urilo, jer jedino na ovom pravcu nije uspio da prodre ka Drvaru. 1 0 On je 28. m a j a ojaao desno
krilo i centar i u zoru krenuo u napad. Glavnim snagama je nastupao
prema poloajima kod Lisine, koje su drali 4. i 6. bataljon 1. brigade i 2. bataljon 13. proleterske. tab 1. brigade ve je bio izdao
nareenje bataljonima da se
sadanji poloaji m o r a j u braniti po cijenu najveih rtava."
Ta tri bataljona vodili su u toku dana teke borbe, zaustavljali i odbijali uzastopne jurie gotovo itavog ojaanog 13. puka 7. SS divizije. vrsto su drali poloaje, iako je sve oko n j i h bilo izrovano
granatama i minama. O tim borbama tab 1. brigade izvjestio je tab
1. divizije ocenjujui da je
upornost 4. i 6. bataljona bila na zavidnoj visini i moe se
sigurno rei da nije mogla biti bolja. 12
Neprijatelj je uz mnogo rtava uspio pri k r a j u dana da zauzme
Mihaljie i odbije nekoliko protivnapada bataljona 1. i 13. proleterske brigade. 13
Lijeva neprijateljska kolona suvie je oprezno nastupala od Mlinita, jer je u prvom sudaru kod Dragnia Podova pretrpjela velike
gubitke i znatno je zaostajala za glavninom. U stvari, tu kolonu je
zaustavljao 2. bataljon.
Stab brigade je uloio mnogo napora da uspostavi vezu sa 1. bataljonom, koji se poslije povlaenja sa Dragni Podova samoinicijativno postavio da brani pravac prema Glamou. Nekoliko puta su
se kuriri vratili neobavljenog zadatka. Najzad je tab brigade oformio jaku izviaku grupu, koju je vodio kapetan Vojo Jovovi. Trebalo je da uspostavi vezu sa 1. bataljonom i prenese nareenje 1. i
2. bataljonu da to prije stupe u borbu. Grupa je uspostavila vezu.
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 101104.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1/1, d. 12.

Bataljon je stigao na poloaje prema eljeznikoj stanici Lisini i time

su snage brigade, 29. maja, u vrlo kritinom trenutku, znatno ojaane.
Neprijateljske kolone su nastavile napade i u toku noi, ali su
sporo napredovale. Dijelovi 4. i 6. bataljona vjeto su ih zaustavljali.
U zoru 29. maja, kada je neprijatelj oekivao da e konano
postii cilj, pristigli su 1. i 2. bataljon i dijelovi bataljona Garibaldi na lijevi bok njegove kolone na eljeznikoj pruzi kod Kra.
Cim su uspostavili vezu sa 6. bataljonom odmah su preli u napad
da bi olakali poloaj 4. i 6. bataljonu. Ispred stanice i du eljeznike pruge ostali su mrtvi mnogi neprijateljski vojnici. To je podstaklo 4. i 6. bataljon da izvre protivnapad i odbace neprijatelja
23 km unazad.
Kada se inilo da je neprijatelj pred potpunim unitenjem, situacija se iznenada promijenila. On je naime, prethodnog dana bio
uputio kroz umu, jednu jaku g r u p u sa etnicima kao vodiima. Ta
grupa je u najkritinijem trenutku za neprijateljske snage izbila iza
lea 1. i 2. bataljona. Neprijatelj je imao radio-vezu pa su i njegove
snage, do tada ugroene, izvrile protivnapad im je pristigla ta
grupa. Odjedanput je 1. i 2. bataljonu zaprijetila opasnost da budu
uniteni. Poto ih je neprijatelj napao s lea, nijesu se mogli povui
prema glavnini brigade. Odstupili su na jug, u ume Bukovae.
etvrti i 6. bataljon i dijelovi Garibaldija ponovo su se suprotstavili glavnini neprijateljskih snaga. Razvila se teka borba.
Neprijatelj je i po nekoliko p u t a juriao na svaki poloaj. Bataljoni
su imali dosta municije i uporno su se branili. vrstini njihove odbrane znatno je pomoglo dobro sadjejstvo sa 13. proleterskom brigadom, iji su bataljoni zaustavljali neprijateljevo desno krilo. Njen
2. bataljon nije dozvolio neprijatelju da obuhvati poloaje 4. bataljona 1. brigade. U toj tekoj borbi jo jedanput je potvrena solidarnost, sadjejstvo i veliko drugarstvo dvije proleterske brigade.
Situacija je bila veoma ozbiljna. Na poloaje 1. proleterske brigade doao je i komandant 1. korpusa, Koa Popovi. Iza tih poloaja nalazio se Vrhovni komandant, vei dio CK K P J , lanovi
AVNOJ-a i strane vojne misije. Komandant korpusa je jednostavno
pitao tab 1. brigade: Moete li odrati poloaje do noi? tab
1. brigade je poznavao situaciju i pitanje komandanta korpusa je
shvatio kao nareenje. Odgovorio je potvrdno.
tab 1. divizije je prije toga predlagao tabu korpusa da
s obzirom na jake snage neprijatelja i ponestanak municije
i nemogunost odbrane ove teritorije treba doneti hitnu odluku
o ofanzivnom dejstvu u nekom pravcu i ne biti vezan za ovu
teritoriju. 14
Meutim, situacija je zahtijevala da se t a j pravac brani po svaku
cijenu. Komandant i politiki komesar divizije doli su u toj situaciji
na komandno mjesto taba 1. brigade, da doprinesu odbrani tog
pravca.
Kod 4. i 6. bataljona borba se sve vie rasplamsavala. Brigada
je bila vrsto rijeila da preko njenih poloaja neprijatelj ne moe

proi i ugroziti Vrhovni tab. Jedan breuljak sjeverozapadno od

eljeznike stanice Lisine bio je poprite najee borbe. Nijemci su
htjeli da po svaku cijenu zauzmu tu kljunu taku odbrane, a 6. bataljon da ga isto tako po svaku cijenu odbrani. Nijemci su u prvom
juriu zbacili 6. bataljon. Onda se bataljon prikupio i u protivnapadu
bombama n a t j e r a o Nijemce da ustuknu. U ponovljenom juriu Nijemci su opet zbacili sa visa 6. bataljon, ali su im se proleteri brzo
revanirali, i ponovo ih bombama otjerali. U toj borbi upotrebljavane
su samo bombe, lako automatsko oruje i bajoneti. Borba je voena
prsa u prsa. Sesti bataljon je izdrao. Sa tog kljunog breuljka iznad Lisine odbio je jo nekoliko napada neprijatelja i ostao na njemu.
No se pribliavala, to je znailo da je zadatak izvren. U prvi sum r a k izvren je prepad na neprijatelja, vie radi upozorenja ta ga
moe snai u toku noi, a i da bi se lake odlijepili od njega. Zaista
je u toku noi neprijatelj mirovao, vjerovatno oekujui napad.
Stab 1. korpusa je donio odluku o izvlaenju jedinica 1. divizije
ispred jakih snaga 7. SS divizije. P r v a i 13. proleterska brigada,
kada su se prikupile zapadno od eljeznike stanice Lisine, upuene
su pravcem Bjelivina Kutljerovac Ubavii Tubino brdo
andarmerijska stanica Mlinite Vuja poljana. 15 Izvlaenje je bilo
vrlo teko. N a j p r i j e je prolo dosta vremena dok su se bataljoni
odlijepili od neprijatelja i prikupili, a onda je kolona ila kroz gustu
umu, po mraku, i vrlo sporo. To je bila peta neprospavana no i
peti dan tekih borbi. Oko podne brigada je dospjela u Vuje poljane i Ponor.
Odmah po izbijanju na cestu Mlinite Glamo 2, 4. i 6. bataljon rasporijeeni su na poloajima prema Mlinitu, a 1. bataljon,
zajedno sa 1. bataljonom 13. proleterske brigade, prema Glamou.
Nijemci te noi nijesu izvrili nareenje komandanta 7. SS divizije, nijesu imali kontakta sa proleterskim jedinicama. Idueg dana
u zoru Nijemci su krenuli u napad, vjerovatno rijeeni da poprave
proputeno, ali to je ve bilo kasno, jer je 1. proleterska divizija
izvrila uspjean manevar i nala se na njegovom boku i u pozadini.
Nijemci su udarili u prazno i u izvjetaju od 30. m a j a u 7 asova
i 45 m i n u t a konstatovali: Dodira sa neprijateljem nije bilo.10
Neprijatelj je bio neprijatno iznenaen manevrom 1. divizije.
U toku dana od Mlinita se uopte nijesu pojavile neprijateljske
snage, ali od Glamoa je nastupala jaka njemaka motorizovana kolona prema selu Vagan. Protivtenkovski top brigade postavljen je
blizu ceste koja je minirana. Bataljoni su ekali u zasjedi. U toj
napetosti pojavili su se savezniki avioni spitfajeri i mustanzi i okomili se na neprijateljevu motorizovanu kolonu. Borci su sa oduevljenjem gledali kako bjee njemaki tenkovi sa ceste i pokuavaju
da nau zaklon. Crni dim je obavio nekoliko vozila. Za t a j dan bilo
je gotovo sa neprijateljskim napadima.
Radost boraca brigade pomuena je bila grekama saveznikih
aviona. Tri talasa saveznikih bombi sruili su se na 6. bataljon.
Poginulo je 6 i ranjeno 13 boraca. Bila je to posljedica brze promjene
15

Isto depea od 29. maja.

borbene situacije. Prethodnog dana Vrhovni tab je traio da saveznika avijacija bombarduje neprijatelja u rejonu Mlinita, gdje se
pretpostavljalo da su koncentrisane njegove jake snage. Saveznici su
ispunili t a j zahtjev. Meutim, toga dana su, poslije manevra, u blizini Mlinita izbili bataljoni 1. brigade, o emu piloti nijesu mogli
biti na vrijeme obavijeteni. Inae, saveznici su, pored navedenog
sadjejstva, u toku cijele te borbe donosili municiju i hranu.
U drvarskoj operaciji 1. proleterska brigada vodila je teke borbe. U najkritinijem t r e n u t k u sprijeila je prodor Nijemaca prema
Drvaru, to je omoguilo Vrhovnom tabu da se izvue iz opasne
situacije. Za pet dana borbi vie od 100 boraca brigade izbaeno je
iz stroja, od kojih 60 iz 6. bataljona.
U drvarskoj operaciji prvi put je dolo do neposredne saveznike
pomoi partizanskim snagama u vrijeme borbenih dejstava. Zapadni
saveznici bombardovali su Nijemce, a partizanima sputali padobranima municiju i hranu. Zahvaljujui tome jedinice su imale dovoljno
municije, pa su mogle da se jakom vatrom suprotstave neprijatelju.

Obezbjedenje izvlaenja Vrhovnog taba

Vrhovni tab je krenuo prema planini ator, ali je u toku mara
promijenjena ta odluka i njegova kolona se vratila sa namjerom
da krene ka Kuprekom polju. Nou izmeu 31. m a j a i 1. juna kolona Vrhovnog taba marovala je preko Agia vrela prema selu
Crna Gora, preko ceste Glamo Mlinite. 17 Prva divizija je obezbjeivala Vrhovnom tabu prelaz preko ceste i dalje preko sela
Pribelja prema Kuprekom polju. 18 Bataljoni 1. brigade 2, 4, 6.
i Garibaldi zadrani su na poloajima prema Mlinitu, a 1. bataljon
1. proleterske i 1. bataljon 13. proleterske brigade prema raskrsnici
puteva od Glamoa ka Mlinitu i Drvaru, odakle su obezbjeivali
prolazak kolone Vrhovnog taba. Trea krajika i 3. bataljon 1. proleterske brigade bili su u neposrednom obezbjeenju kolone Vrhovnog taba.
Kolona Vrhovnog taba nije stigla da se nou izmeu 31. m a j a i
1. juna prebaci preko ceste Mlinite Glamo. Ona se sukobila,
u umama juno od sela Bjelenja, sa dijelom snaga 13. puka 7. SS
divizije i morala se vratiti u Police. U toku dana dijelovi 105. n j e makog izviakog bataljona neprekidno su uporno nastojali da od
Glamoa prodru prema Mlinitu. Bataljoni postavljeni prema raskrsnici puteva prema Mlinitu i Drvaru, uz pomo protivkolskog
topa i postavljenih mina, uspjeli su da odbiju neprijatelja ka Gradini
i selu Prijanima. 1 9 Otre borbe voene su i slijedeeg dana. Unitena
su dva neprijateljeva tenka. U vrijeme tih najeih borbi tab 13.
17
Izvjetaj komandanta
25, d. 111, str. 383391.

1. proleterskog

korpusa, Zbornik,

t.

IV,

knj.

proleterske brigade pitao je tab 1. proleterske da li mu treba pomo

i uputio jedan svoj bataljon. Brigade su uspjele da obezbijede prolazak kolone Vrhovnog taba prema Vuijoj poljani i Kovaevia
polju. Poslije toga je neprijatelj proao prema Mlinitu.
Komandant 7. SS njemake divizije bio je veoma iznenaen
u j u t r o 30. m a j a nestankom 1. proleterske divizije. Uputio je jedinice prema Potocima, a to je bio udar u prazno i ist gubitak vremena. Istina, to je bilo kratko vrijeme, ali dovoljno da brigade 1.
divizije malo predahnu, da prime municiju od saveznika i da borci
neto pojedu. Njemaki komandant je tek 1. juna, kad je dobio izvjetaj potinjenih da su ostali bez dodira sa neprijateljem, donio
odluku o pravcima daljeg nastupanja i gonjenja 1. divizije. 20 Ali,
suvie kasno.
Poslije prolaska Vrhovnog taba, brigade 1. divizije ostale su
na poloajima prema Mlinitu i Glamou da bi sigurnije zatvorile
pravac prema Kupresu, odnosno sprijeile n a s t u p a n j e neprijatelja za
Vrhovnim tabom. Glavnina 1. proleterske brigade 4, 6. i bataljon
Garibaldi, kojima se poslije prolaska Vrhovnog taba pridruio i
2. bataljon nalazila se na poloajima Vuje poljane ardak
Livade Presedlo i zatvarala pravac od eljeznike stanice ardaka. Dijelovi 7. SS divizije uskoro su pristigli do ardaka, 21 i poslije estoke borbe uspjeli da izbiju na Presedlo. Tu su 4. i 6. bataljon 22 u protivnapadu razbili neprijatelja i natjerali ga na povlaenje.
U vrijeme tih borbi lijevo krilo brigade ugrozila je jedna jaa neprijateljska grupa, koja je izbila na Kurozeb, i iznenadila bataljon
Garibaldi, koji je obezbjeivao prostor od Mlinita do eljeznike
stanice erdak. U to vrijeme 3. krajika brigada prelazila je preko
Vujih poljana. Stab 1. brigade zamolio je 3. krajiku brigadu da
uputi jedinice prema grebenu Kurozeba, odakle je neprijatelj ugroavao i n j e n u kolonu. Trea brigada je to odmah uradila i napala
neprijatelja. 2 3
U noi izmeu 2. i 3. juna, kada se Vrhovni tab ve bio znatno
udaljio, sve jedinice 1. divizije odlijepile su se od neprijatelja i rokirale se na istok, da bi zauzele povoljnije poloaje i sigurnije zatvarale pravce prema Kuprekom polju. 24 Prva proleterska brigada
posjela je poloaje na liniji Presedlo Gorica Iviev v r h Vri,
a m a n j e dijelove ostavila prema neprijatelju, 3. krajika na planini
J a s t r e b n j a k u i Smiljevcu, a 13. brigada je bila u Pribelju i Rupama
i obezbjeivala lijevo krilo divizije i divizijsku bolnicu.
Na poloajima su se bataljoni odmah utvrivali. Prema eljeznikoj stanici ardak i jedinicama 7. SS divizije nalazili su se 1, 4. i
Garibaldi bataljon, prema Glamou, odakle su nastupili dijelovi
njemakog 105. izviakog bataljona, 3. i 6. bataljon, a 2. bataljon
je bio u rezervi. 25
20
21
22

Isto fcao pod 9.

Izvjetaji taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 15 i 17.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 1, d. 32.
23
Izvetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 32,
str. 149166.
24
Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 705, f. 1, d. 45.

Neprijatelj je n a j p r i j e napao od ardaka. Prvi, 4. i Garibaldi

bataljon uspjeli su da ga zadre i da mu nanesu vee gubitke. U
isto vrijeme su Nijemce napadale s lea jedinice 39. divizije 5. korpusa da bi pomogle 1. proleterskoj diviziji. 26 Nijemci su vjerovatno
uvidjeli da ne mogu ni lako ni brzo prodrijeti ovim pravcima i zbog
toga su 5. juna uputili jaku motorizovanu kolonu, uz podrku artiljerije i 12 tenkova, od Glamoa prema Pribelju. Trei i 6. bataljon
i bataljoni 13. proleterske brigade doekali su tu kolonu. Drugi bataljon je takoe zauzeo poloaje za njihov prihvat, ukoliko budu
primorani na povlaenje. Dolo je do otre borbe. Ravniast i nepoumljen teren omoguavao je neprijatelj e vim tenkovima da se
kreu cijelom irinom fronta, jer nije bilo pogodnih mjesta za zapreavanje, zasjede ili postavljanje protivtenkovskih mina. Bataljoni
1. i 13. brigade saekali su neprijatelja, zadali mu udarac a onda se
povukli prema planini Vitorog, jer vie nije bilo potrebe da se na
tom terenu prua jai otpor.
Divizija je zatim angaovana da obezbijedi aerodrom na K u p r e kom polju, na kojem su savezniki avioni prihvatili Vrhovni tab
i oko 100 tekih ranjenika. P r v a brigada je sa 2. i 3. bataljonom neposredno obezbjeivala aerodrom, a sa glavninom pravac prema M.
Vitorogu, 13. brigada je obezbjeivala pravac od Pribelja, a 3. krajika je bila u Janju. 2 7 Vrhovni tab je stigao na Kupreko polje izmeu 3. i 4. juna, odakle se prebacio u Bari u Italiju.* Slijedee
noi savezniki avioni spustili su materijal, opremu i h r a n u za 1. diviziju u rejonu Pribelja.
Tako je jo jedna, dugo i briljivo pripremana, neprijateljska
ofanziva, zavrena neuspjehom kao i sve ranije.

Predah poslije drvarske operacije

Kada je i poslednja grupa ranjenika ispraena sa Kuprekog polja,
6. juna ujutro, itava 1. divizija prebacila se na poloaje Pakline planine, Radue i Velikih vrata. Stab joj je bio kod Vukovskog i Ravnog. Prva proleterska brigada je obezbjeivala tu teritoriju od Prozora i doline Rame, 3. krajika od Bugojna i Gornjeg Vakufa, a 13.
proleterska od Livna i Duvna. Blizu Gornjeg Vakufa i Prozora nalazile su se 7. i 17. brigada 10. divizije. Bataljoni 1. brigade bili su
rasporijeeni ovako: 1. na liniji Rudopolje Mekota Duge k.
1308, 4. na Riso ju i Debeloj glavi, 6. na adoru i Pandurici, 3. na
Previji Jelici k. 1306, 2. i Garibaldi u Vukovskom, kao bri* Sa Kuprekog polja sovjetski pilot Aleksandar Sergejevi Sornjikov sa
aparatom dakota prebacio je deo Vrhovnog taba i Nacionalnog komiteta, sa
Titom, za Bari, odakle su se poslije nekoliko dana prevezli na ostrvo Vis.28)
2

Izvetaj taba 39. divizije, Zbornik, t. IV, knj. 26, d. 15, str. 71.
Nareenja taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 1, d. 31. i 34.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, t. IV, knj. 26, d. 24, str. 103

27

106.

gadna rezerva. Stab brigade i pritapske jedinice iiaiazile su se u

umi kod Sokolovke. 29 Saveznici su tih dana kod Ravnog sputali
neto vie opreme, municije i hrane. Ovdje su stvoreni uslovi da se
borci odmore, nahrane i nadoknade utroenu municiju i upropatenu
opremu u borbama od 25. m a j a do 5. juna.
U borbama oko Drvara brigada je pretrpjela osjetne gubitke.
A teren na kome se sada nalazila bio je izrazito partizanska teritorija. Sve to je bilo sposobno za borbu ve je otilo u partizanske
jedinice. Zato je bio veliki problem kako popuniti bataljone novim
borcima.
*

Poslije odlaska Vrhovnog taba, sa 1. proleterskom divizijom

ostali su dijelovi prateeg bataljona Vrhovnog taba i Ininjerijska
brigada. Vrhovni tab nije dozvolio da se borcima tih jedinica popuni brigada. Nareeno je da se rasformira Ininjerijska brigada, 30
i da se od njenih boraca formira po jedan bataljon u svakoj brigadi
1. divizije. Imajui u vidu da je Ininjerijska brigada specijalna jedinica i da je u n j o j bilo mnogo boraca bez borbenog iskustva i jedan
broj boraca koji poslije r a n j a v a n j a ili bolesti nijesu mogli biti u d r u gim borbenim jedinicama, tab divizije je naredio da se n a j h i t n i j e
preduzmu m j e r e za osposobljavanje tih bataljona za borbene zadatke i naredio da se, dok se ne obue, ne uvode u borbu. To je za
brigade bila vie obaveza nego ojaanje. Brigadama je bilo neuporedivo lake da borce tih bataljona osposobe u svojim etama, uz
pomo cijelog kolektiva, kako je to raeno sa svim popunama, nego
da posebno osposobe itav bataljon.
Bataljon koji je rasporeen u 1. brigadu nazvan je 7. bataljon
i brzo je organizaciono sreen i popunjen rukovodeim kadrom. Postavljeni su novi zamjenik komandanta bataljona, jedan komandir
ete, dva zamjenika komandira, dva politika komesara eta i dva
zamjenika politikih komesara. Napravljen je i program vojnostrune obuke.
<
Dani predaha kod Vukovskog i Ravnog korieni su za organizaciono sreivanje jedinica i radilo se prema programu i planu
vojnikog usavravanja i politikog uzdizanja. P r e m a ustaljenom
pravilu detaljno su analizirane protekle borbe. Osnovno pitanje je
bilo: da li su jedinice u odbrani bile dovoljno ofanzivne, koliko, kada
i gdje je isputena inicijativa i si.
Dogaaji su zahtijevali intenzivan politiki rad. Trebalo je objasniti borcima krupna politika zbivanja. Tih dana je otvoren drugi
front, Anglo-Amerikanci su se iskrcali u Normandiji, u Francuskoj,
nezadrivo je napredovala na zapad Crvena armija, u naoj zemlji
su se rasplamsale borbe u svim krajevima, a ubrzo su poeli pregovori sa izbjeglikom jugoslovenskom vladom u Londonu i postavljalo
se pitanje na koga e se sada pozivati etnici.

Sva ta pitanja trebalo je n a j p r i j e objasniti politikim rukovodiocima. Osmog juna je odrano savjetovanje svih politikih komesara i njihovih zamjenika, taba brigade i politodjela. Savjetovanju
su prisustvovali politiki komesar divizije Vlado Seki, politiki
komesar 1. korpusa Mijalko Todorovi i lan Vrhovnog taba Sreten
Zujovi Crni. N a j p r i j e su razmotreni osnovni ciljevi rata, onako
kako su postavljeni u Moskovskoj deklaraciji i na Teheranskoj konferenciji i u svijetlu tih stavova razgovarano je o naim daljim zadacima. Dosta je raspravljano o o t v a r n j u drugog fronta. Ocijenjeno
je da je to izraz vrstine Antihitlerovske koalicije i da nagovjetava
bri k r a j faistike Njemake. Slom faizma zahtijevao je jedinstvo
i jaanje svih demokratskih snaga u svijetu.
U svijetlosti tih dogaaja razmotrena je i situacija u naoj
zemlji. Jedinstvo naroda u narodnooslobodilakoj borbi iz dana u
dan je jaalo. Razne grupe i grupacije, koje su bile neprijateljski
raspoloene prema NOP-u, pretrpjele su krah. Sve vie ljudi je prelazilo na stranu NOP-a. Pregovori sa dr Ivanom Subaiem, predsjednikom kraljevske vlade, ocijenjeni su kao izraz snage NOP-a i
njihova velika pobjeda.* Sve odluke AVNOJ-a ostale su nedirnute.
Na savjetovanju je postavljeno da se jedinice svestrano pripreme
za unitavanje njemakih jedinica na naoj teritoriji. Nijemci, iako
pred porazom, jo uvijek su se grevito borili, mijenjali taktiku, manevrisali i pojaavali snage u pojedinim krajevima. Brigadi su nagovijeteni novi zadaci i reeno joj je da treba da bude spremna za
onemoguavanje povlaenja njemakih jedinica iz nae zemlje.
Znatno su proireni i zadaci Partije. Masovno stupanje u NOVJ,
koje se oekivalo, iziskivalo je pojaani i sadrajniji politiki i partijski rad. Od partijske organizacije se zahtijevalo da to vie aktivira sve borce, da ih podstie na jo intenzivniju obuku, razvijanje
borbenog duha, za rad sa narodom, omladinom, enama. Naglaeno
je da se ne sektai u p r i j e m u boraca u Partiju, da se vie radi na
teorijskoj izgradnji i da se poveaju odgovornost i rad lanova Partije.
Savjetovanje je odrano u pravom t r e n u t k u i mnogo je znailo
za jaanje politikog rada poslije dosta dugog relativnog zastoja, kao
i za sadrajniji rad partijske organizacije. Sastanci partijskih organizacija odravani su i u vrijeme najteih borbi, ali to su bili kratki,
letei sastanci, dogovor komunista o akciji, i gotovo nita vie. Savjetovanje je objasnilo najaktuelnija pitanja i komunisti su bili pripravni za aktivnost.
Odmor je t r a j a o pet dana i sve je oivjelo. Na dobro raspoloenje
boraca uticao je i topao doek naroda popaljenih sela Vukovskog,
Rilia, Ravnog i drugih. Sve im je popaljeno, odnijeto sve to se moglo odnijeti, mnogi su zaklani u prvim danima ustake strahovlade,
mnogo je mladia i djevojaka poginulo u borbama, ali se, ipak, i
dalje ivjelo i na tim zgaritima. Tugom je bila obavijena prolost
naroda tog kraja, ali su preivjeli bili okrenuti ka budunosti, ka
slobodi, eljenijoj od svega. Svi su gubici prema n j o j bili mali.
Narod je u proleterima vidio svoju brau, sinove i drugove, dosljedne borce za slobodu. I sa n j i m a se veselio.

Pokuaj neprijatelja da uniti

1. proletersku diviziju kod Vukovskog
Nijemci su nastojali da im zalee u sluaju otvaranja fronta na J a dranu bude slobodno, a na jednom od najosjetljivijih mjesta u tom
zaleu nalazila se elitna jedinica NOVJ 1. proleterska divizija.
To je Nijemce natjeralo da svoje glavne snage orijentiu prema njoj,
a praktino obustave operacije prema jedinicama 5. korpusa. Komandant 15. njemakog korpusa uputio je prema 1. proleterskoj diviziji 7. SS diviziju, bez 14. puka, kojoj su sadjejstvovali 92. motorizovani puk i njemake jedinice iz okolnih garnizona. 31 Neprijatelj
je elio da ta operacija posve uspije i zbog toga se iskljuivo
oslanjao na njemake jedinice. 32
Komandant 7. SS divizije general Fleps imao je i druge nepreiene raune sa 1. proleterskom divizijom. Bio je ogoren jer ga je
totalno nadmudrila u prethodnim borbama i vjerovatno je elio da
joj se i za to osveti. Bio je tano obavijeten gdje se nalaze glavne
snage 1. divizije.* To mu je olakalo da organizuje pripreme za
njeno unitenje u rejonu Vukovsko Ravno. Ta teritorija je p r u ala Nijemcima znatne prednosti jer je okruena komunikacijama
to im je omoguavalo brzo prebacivanje motorizovanih jedinica.
Jedinice 1. divizije su primijetile kretanje njemakih kolona od
Bugojna preko Gornjeg Vakufa ka Prozoru. Takoe je i 10. divizija
izvijestila 9. juna da je neprijateljska kolona od 65 vozila stigla u
Gornji Vakuf. 33 Ta kolona je jo u toku dana produila ka Prozoru. 34 P r e m a n j o j su odmah upueni dijelovi 1. i 3. brigade. Trei
bataljon je u toku noi izbio u Gornji Vakuf, kroz koji je njemaka
kolona ve bila prola. Stab 1. brigade upozorio je bataljone da budu
oprezni, jer se motorizovana kolona nije zadrala u Prozoru, nego se
idueg dana dijelom vratila ka Makljenu. Bilo je jasno da neprijatelj eli da prekine vezu izmeu 1. divizije koja je bila zapadno, i
dijelova 10. divizije, koji su bili istono od komunikacije Gornji
Vakuf Prozor. 35
Rano 12. juna poela je nova teka bitka 1. proleterske divizije.
Neprijatelj je nastupao jakim kolonama od Livna i Duvna, preko Sujice, ka Ravnom i Vukovskom; od. Janja, preko Blagaja, ka Kupresu
i Vukovskom; od Bugojna prema Kupresu i od Prozora, preko Sita,
prema Ravnom. Motorizovane jedinice, podrane tenkovima i artiljerijom, drsko su jurile naprijed. Naile su na ilav otpor. Na pravcu
prema 1. brigadi prve borbe vodili su 1. i 4. bataljon. Neprijatelj ih
je potisnuo. Stab brigade im je uputio u pomo 2. bataljon, iz re- Poslije rata je utvreno da su Nijemci bili otkrili radio-ifru 1. proleterske divizije.
31
32

Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 105.

Izvjetaj odjela Ministarstva oruanih snaga NDH, Zbornik, t. IV, knj.
26, d. 136, str. 530.
33
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 30.
34
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 25.

zerve. Ta tri bataljona su pokuala da u toku noi odbace neprijatelja, ali nijesu uspjeli. Napad je bio slabo organizovan. Idueg dana
bataljoni su napali neprijatelja na liniji Jaklii Ripci Varvara.
Podravala ih je artiljerija, koja se kretala u streljakom stroju. Nep r i j a t e l j je bio prisiljen na povlaenje prema Prozoru. U tim borbama, prema ocjeni taba brigade, iz stroja je izbaeno preko 50
neprijateljskih vojnika i zaplijenjena vea koliina municije. Bataljoni su izbili na dominantne poloaje iznad Sitske kotline i drali
neprijatelja pod vatrom. S6 Nijesu mu dozvolili prodor prema Vukovskom, gdje su se nalazili neboraki dijelovi. 37 Poginula su 4 borca
a 11 je ranjeno.
Stab 1. divizije je n a j p r i j e smatrao da je neprijatelj elio da
ovlada komunikacijom Bugojno Kupres Sujica. Konsultovan je
i tab 1. korpusa.* Bilo je logino da se 1. divizija ne odvaja od 6.
divizije, koja se tada nalazila kod Glamoa, Mlinita i /Drvara, i
teko je bilo napustiti Kupreko polje koje je odlino sluilo za prihvat saveznike pomoi. Stab 1. divizije izdao je zapovijest za pokret prema 6. diviziji, preko Kuprekog polja. 38 Meutim, neprijatelj
je vrlo brzo otkrio svoju n a m j e r u da opkoli i uniti 1. diviziju. Stab
1. divizije blagovremeno je uoio da divizija moe biti opkoljena na
malom prostoru pa je odustao od n a m j e r e da sa njom pree preko
Kuprekog polja i odluio je da se to prije izvue i izbjegne okruenje. 39 U noi 13. juna izdao je zapovijest brigadama da se prije
zore odlijepe od neprijatelja i to prije prebace preko komunikacije
Bugojno Gornji Vakuf Prozor. 40
P r v a proleterska brigada vrlo brzo se prikupila na sjeverozapadnim padinama Radue i ve u 22 asa formirala je kolonu i krenula sjeverno od Vukovskog pravcem J e a n j ardak Plandite
Kobila. Prela je cestu Gornji Vakuf Makljen i uputila se
prema Crnom vrhu. Poslije izbijanja na cestu brigada je isturila 1,
4. i 6. bataljon istono od Vilia guvna, da obezbijede od Prozora
prolaz kolone itave 1. divizije. Lijevi bok kolone obezbjeivala je
7. krajika brigada. 41 Kolona se sporo, ali bez prekida, kretala itav
dan i do ponoi su svi dijelovi divizije stigli istono od ceste.
Neprijatelj je bio ponovo iznenaen manevrom 1. divizije. U j u tro 14. juna sve njegove kolone udarile su u prazno. Dijelovi kolone
koja je napadala od Prozora, im su primijetili da 1. brigada izmie,
savili su desno krilo i pokuali da izbiju na Makljen. Bataljoni 1. brigade lako su odbijali njihove napade itavog dana.
* Stab 1. proleterskog korpusa kretao se sa tabom 1. proleterske divia t e . Komandant korpusa Koa Popovi je 10. juna odletio avionom na Vis,
u Vrhovni tab.
a Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 33.
37 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 32,
str. 149166.
38 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 1, d. 38.
39
S. Zujovi, lanak, Tri godine prve proleterske divizije, Beograd 1945,
str. 114.
49
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 26, d. 54,
str. 218.

Komandant 7. SS divizije je u toku dana pregrupisao snage.

Kolonu koja je od Prozora napadala 1. brigadu uputio je da je goni.
Drugi i 3. bataljon, koji su bili u zatitnici, na zaelju divizijske
kolone, doekali su tu kolonu na Makljenu i nanijeli joj znatne gubitke, a zatim je odbacili niz strme strane Makljena, prema Prozoru.
U popodnevnim asovima stigla je motorizovana neprijateljska kolona iz Kupresa, preko Bugojna i Gornjeg Vakufa, i ponovo ovladala
komunikacijom Gornji Vakuf Prozor.

Teke borbe na planini

Vranii i na Baarinac polju
Poslije prelaska komunikacije Gornji Vakuf Prozor 1. divizija
se odluila za ofanzivna djejstva. P r v a proleterska brigada je posjela
poloaje istono od Prozora i prema dolini Rame, na liniji Blace
Duga Kranjii Donja Vas Uzdol, radi d j e j s t v a u dolini
Rame, prema Situ, Prozoru i Makljenu. Trea i 13. brigada bile su
sjeverno od 1. brigade oko izvora Vrbasa i prema Rostovu. Stab
brigade je naredio bataljonima da borce dobro nahrane i odmore.
Neprijatelj je vrlo uporno nastojao da ostvari plan definitivnog
obrauna sa 1. proleterskom divizijom. N j e m u je ilo n a r u k u to
to je 1. proleterska divizija morala da se zadri na tom terenu. Divizija nije dobila odobrenje da ga napusti pa su jedinice morale
ostati grupisane na uskom prostoru. 42
Komandant 7. SS divizije odrao je savjetovanje 16. juna u Don j e m Vakufu, sa potinjenim komandantima, na kojem je razraen
plan unitenja 1. proleterske divizije. 43 Sve njemake jedinice odreene za tu operaciju prebaene su kamionima prema Prozoru i u
Fojnicu.
Stab 1. proleterske brigade pratio je pokrete neprijatelja prema
Makljenu, Prozoru i Situ. Kada je neprijatelj 17. juna krenuo iz
Prozora cestom prema Rami, a u isto vrijeme je pristigla i kolona
od Jablanice, do sruenog mosta na Rami, i produila pjeice, tab
1. brigade je zakljuio da neprijatelj nastoji da ovlada komunikacijom Prozor Jablanica, popravi mostove i uspostavi redovan saobraaj, 44 pa je odluio da mu to ne dozvoli. Preko itavog dana 2,
4. i 6. bataljon vodili su borbu sa neprijateljem ne dozvoljavajui
mu da sastavi svoje kolone. Drugi i 4. bataljon uspjeli su da vrate
kolonu koja je dolazila od Jablanice. Uvee je tab brigade organizovao napad 2, 4. i 6. bataljona na neprijatelja u dolini Rame, u selu
Lug, a 1. bataljon je izvrio demonstrativan napad na Prozor. Trei
i Garibaldi bataljon bili su u rezervi u visini kote 1211. Divizijska
42
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 32,
str. 149166.
43
Operacijski dnevnik 2. bataljona 13. puka 7. SS divizije, Zbornik, t. IV,
knj. 26, d. 123, str. 479 493.

artiljerija pridata je 2. i 6. bataljonu. Bataljoni su lako uspjeli da

u toku noi potisnu neprijatelja iz Luga prema Situ i Prozoru. To
su bili dijelovi 1. bataljona 6. ustake brigade, koje su Nijemci tu
ostavili dok su svoje snage povukli im je pao mrak. 45
U noi izmeu 17. i 18. juna neprijatelju je stigla pomo. Kamionima su prebaeni iz Kupresa dijelovi 2. bataljona 13. puka. Oko
9 asova 18. juna neprijatelj je krenuo niz dolinu Rame, uz snanu
podrku artiljerije i tenkova. Borba je bila otra. Bataljoni 1. brigade uspjeli su da odre poloaje.
Neprijatelj je od Prozora prema selu Blace brzo nastupao pod
zatitom magle. A kada se magla podigla njegov streljaki stroj naao se neposredno blizu poloaja 1. bataljona. Bataljon ga je jakom
vatrom natjerao na povlaenje prema Prozoru. Tako bataljoni 1.
brigade toga dana nijesu dozvolili neprijateljskim kolonama da se
spoje u dolini Rame. 46 Ali neprijatelj nije napadao naroito uporno,
jer je i elio da se brigada zadri na tim poloajima.
Dok je 1. brigada vodila borbe u dolini Rame a 13. proleterska
prema Gornjem Vakufu, jake neprijateljske kolone pojavile su se
od Fojnice, na liniji Pogorelec Zec planina, i od Ostroca i Rame
prema Solakovoj Kuli.
Prva proleterska divizija nala se potpuno okruena, i to na vrlo
malom i za odbranu nepodesnom prostoru, iji je prenik iznosio
m a n j e od 15 km.
Kada je vidio da je neprijatelj pravcem od Fojnice izbio na
dominantne visove, tab 1. divizije je brzo reagovao. Utvrdivi da
se jedinice mogu nai u jo teoj situaciji predloio je Vrhovnom
tabu da mu odobri prelazak preko pruge Sarajevo Konjic. T a j
prijedlog je ponovio i sjutradan, kad je situacija postala jo tea,
ali Vrhovni tab nije dao saglasnost, istiui potrebu da divizija
ostane na toj teritoriji, da bi onemoguila neprijatelju slobodno korienje komunikacija prema moru. 47 Stabu divizije tada nije preostalo nita drugo nego da pokua da m a n j i m manevrima izbjegava
udare neprijatelja. Zbog toga je odluio da jedinice koje su se nalazile istono od Prozora hitno prebaci na planinu Vraniu, odakle
bi, poslije najnunijeg odmora, izvrile pokret u najpovoljnijem
pravcu. Hitno je uputio 3. krajiku brigadu prema Vitreui, trg. 1911,
da razbije neprijatelja koji je ve izbio na planinu Zec i da sa tog
pravca obezbijedi izvlaenje svih drugih dijelova divizije prema visovima Vranie. Takoe je naredio 13. proleterskoj brigadi da
19. o.m. do mraka po svaku cijenu mora zadrati poloaje prema G. V a k u f u u cilju obezbjeenja pokreta koloni taba divizije, divizijske bolnice i 1. proleterske brigade. 48
45
Izvjetaj odjela Ministarstva oruanih snaga NDH, Zbornik, t. IV, knj.
26, d. 143, str. 545.
46
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 26, d. 70,
str. 276.
47
V. Seki, Borbe 1. proleterske divizije u junu 1944. godine, VIG br.
5/1961.

Prva proleterska brigada, koja je k r a j e m dana uvidjela da se radi

o jaim napadima neprijatelja, povukla je bataljone i skratila front
da bi pruila efikasniju odbranu i bila zbijenija za eventualni protivnapad ili za izvlaenje iz obrua. Na liniji Here Konjska kosa
Bukva Cepina ostavljeni su 1, 3. i 4. bataljon i Garibaldi, a 2,
6. i Ininjerijski bataljon zadrani su u rezervi. 49
Brigada je nareenje taba 1. divizije za izvlaenje doekala pripravna. Dva bataljona iz rezerve, 2. i 6, hitno su upueni da zatite
divizijsku bolnicu. Glavnina brigade, koja je i u toku noi vodila
borbu, uspjela je da se pred zoru 19. juna odlijepi od neprijatelja.
Brigada se kretala pravcem Kuti Dolovi Vrelo Zvre
Lisina Kamena ravan Valice Crkvice Podborovac
Sarajevska vrata Suho jezero Smiljevaka kosa. U zatitnici
je bio 1. bataljon. Obezbjeivao je kolonu sve dok nije prola kroz
poloaje 13. proleterske. Mar-ruta je vodila uz strme planinske
strane, sa nadmorskom visinom od oko 800 m, do vrhova Vranie,
iznad 2 100 m.
Brigada je marovala itav dan i pred no izbila na poloaje
u rejonu Smiljevaka kosa Krstac Podborovac Sarajevska
vrata. Stab brigade je stalno pourivao kolonu, da neprijatelj ne bi
prije n j e izbio na Vraniu, ak je i naredio da pri diobi hrane ne
smije se izgubiti ni jedan minut. 50 Trea brigada je izbila istono
od 1, u rejon Vrata Tikva Luka, a 13. proleterska u rejon Bela
gomila Vrla Crvena zemlja Korita Zlatno guvno.
Citava 1. divizija prikupila se na vrhovima Vranie, obezbjeujui se sa svih pravaca. Stab divizije je naredio da se sve jedinice
sklone u umu, da se ne loe vatre i da se konji veu. Neprijateljska
avijacija je bila aktivna i trebalo joj je onemoguiti da otkrije diviziju.
Neprijatelj je nastavio da napada jakim snagama sa svih p r a vaca. Njegove kolone od Gornjeg Vakufa, Prozora i Solakove Kule
brzo su nadirale kroz umu i uz potoke ka vrhovima Vranie. Prvi
bataljon je sa Podborovca primijetio neprijatelja, koji se od izvorita
Vrbasa preko Kozica ustremio ka centru rasporeda 1. divizije. Jedno
pukomitr al jeko odjeljenje upalo je u neprijateljev raspored i odmah je uniteno. Zatim je poela borba u umi, na bliskom odstojanju. U n j o j su najprikladnija oruja bile bombe i mainke. Bataljon je uspio da sprijei prodor neprijatelja ka v r h u Vranie.
Neprijateljske kolone su istom estinom napadale i na poloaje
3. i 13. brigade. Njihova artiljerija i minobacai stalno su djejstvovali. Na Vitreuu je doao i komandant 13. puka 7. SS divizije, da
bi pospjeio napad svog puka. 51 Dvije neprijateljske kolone, koje su
iz Fojnice ile prema Vranii, zaustavila je 7. krajika brigada 10.
divizije.
Oko ponoi 20. juna, itava 1. divizija nala se u izuzetno kritinoj situaciji, teoj nego ikada do tada, stisnuta i gotovo opkoljena
na vrhovima Vranie. Neprijatelj je napadao sa devet pravaca, uz

podrku artiljerije i avijacije. Bilo je nemogue opstati na Vranii.

Zato je tab 1. divizije, te iste noi, 21. juna u 1 as, donio odluku da
se sve jedinice, u najveoj tajnosti hitno prebace kroz umu, preko
komunikacije Travnik Gornji Vakuf, a zatim, prema situaciji,
nastave proboj u najpovoljnijem pravcu. 52 P r v a i 3. brigada i pritapske divizijske jedinice marovale su u jednoj koloni, pravcem
Sarajevska vrata Smiljevaka kosa Javorovaa Kamenjaa
Mokra ravan. U prethodnici je bila 1. brigada. Trinaesta proleterska brigada ila je lijevo od glavne kolone, prela i poruila cestu
kod sela Kneev Grob i uputila se na Radovan planinu, obezbjeujui glavninu divizije od Gornjeg Vakufa. 5 3
Prva proleterska brigada i dijelovi divizije jo prije zore rokirali su se u ume Runjevice i Javornjae. Trea krajika brigada
pod borbom se povlaila za kolonom 1. brigade, titei glavninu divizije. Oko podne su sve jedinice izbile na Mokru ravan i Luke
staje. Poslije kraeg odmora 1. proleterska je izbila na cestu Travnik
Rostovo i postavila obezbjeenje za prolazak glavnine divizije.
Bataljoni u obezbjeenju poruili su cestu, postavili prepreke i mine.
U toku noi neprijatelj nije napadao. Domobranske posade u Rostovu, Sebeiu i selu Laze strahovale su od partizana i izvjetavale
da su nakon due estoke borbe odbile napade partizana,' 4 iako ih
niko nije napadao. Do zore 22. juna sve jedinice 1. divizije stigle su
na odredita: 1. brigada se okupila na Baarinac polju, 3. brigada
prema Crnom vrhu i 13. brigada na Radovan planini.
Stab 1. divizije je, poslije konsultacije sa prisutnim lanom
taba 1. korpusa i Vrhovnog taba, odluio da brigade predahnu na
dostignutim poloajima i organizuju izvianje. S obzirom da teritorija Baarinac polja nije bila pogodna za due zadravanje, jer je
okruena komunikacijama koje motorizovani neprijatelj moe dobro
iskoristiti, tab 1. divizije je odluio da se 1. proleterska brigada, sa
tabom divizije, tabom korpusa, divizijskom bolnicom i prateim
bataljonom Vrhovnog taba, prebaci preko komunikacije izmeu
Turbeta i Komara, a onda sjeverozapadno od planine Vlaia, 13.
proleterska brigada preko komunikacije Bugojno Gornji Vakuf,
a 3. krajika brigada da ostane na tom terenu. 55
Komandant 7. SS divizije, im je uvidio da su se jedinice 1. divizije ponovo izvukle, stvara novi plan za njihovo okruenje. On
dobro p r o c j e n j u j e da je teren u trouglu izmeu Travnika, Donjeg
i Gornjeg Vakufa, pogodan za to. U vrijeme kad se 1. proleterska
divizija pripremala za prelazak komunikacije Travnik Gornji Vakuf, komandant 13. puka 7. SS divizije odrao je u Gornjem V a k u f u
sastanak sa komandantima bataljona, a zatim je 2. bataljon tog
puka, bez komore, kamionima prebaen u Oborke, na cestu Turbe
Donji Vakuf radi sprijeavanja prodora 1. divizije preko Komara i
52

str 307.
53

Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 26, . 82,

Izvjetaj taba 13. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 29,
str 139144.
54
Bojna relacija brzog zdruga, Zbornik, t. IV, kj. 26, d. 156, str. 586591.

sadjejstva drugim jedinicama 13. SS puka i izviakog odreda 7. SS

divizije, koji e napadati od Rostova, Gornjeg Vakufa i Bugojna. 66
Jedinice 1. divizije odmah su organizovale izvianje na pravcima
odreenim za proboj. Bile su u znatno nepovoljnijem poloaju od
neprijatelja, jer njihova obavjetajna sluba nije uspjela nita da
dozna o njegovim n a m j e r a m a i pokretima. Sve se svelo na izvianje.
A izviai su mogli primijetiti neprijatelja kada krene, pa takva
obavjetenja esto ne koriste mnogo.
Rano u j u t r o 23. juna 1. proleterska brigada je krenula sa Baarinac polja prema cesti Turbe Komar. Koloni se prikljuila i divizijska bolnica. Trei i 2. bataljon ili su naprijed, da izviaju i
obezbjeuju prelazak kolone preko ceste. Tek to su odmakli kilometar-dva sreli su se, na liniji Smrekova kosa Grad sa ojaanim
2. bataljonom 13. SS puka, koji je u rasvit krenuo sa Komara u susret jedinica koja je nastupala od Rostova. U umi je dolo do borbe
u susretu. Neprijatelj je otvorio vatru iz malih minobacaa, tromblona i automatskih orua. Sa Komara ga je podravala baterija
topova. Borbu je zapoeo 3. bataljon, ubrzo mu je pritekao u pomo 2, a malo kasnije je pristigao i 4. bataljon. Jeala je uma od
eksplozija bombi i mitraljeskih rafala. Bataljoni nijesu dozvolili neprijatelju da proe ka bolnici i tabu divizije. Nijemci su oekivali
svakog asa da e njihove snage koje su napadale sa druge strane,
od Rostova, udariti u lea partizanima i da e tu konano i biti k r a j
1. proleterske divizije. Borba je t r a j a l a nesmanjenom estinom itav
dan. Bataljoni 1. proleterske brigade nijesu ni stopu odstupili. Bombe
i kratki rafali na bliskom odstojanju i pojedinano snajpersko gaanje bili su glavni nain borbe. 57
Dok su se tu vodile otre borbe pojavile su se neprijateljske
kolone od Donjeg Vakufa i Bugojna, uz rijeku Vitinu, ka Baarinac
polju. Stab brigade je prema n j i m a isturio 6. i Garibaldi bataljon.
I tamo se razvila teka borba. Bataljoni su vrsto drali poloaje iako
su gubici bili veliki. Stab brigade nije imao rezerve, jer je 1. bataljon obezbjeivao pravac od Travnika, a bivi Ininjerijski bataljon nije bio jo osposobljen za ovakve borbe.
U isto vrijeme, na poloaje 3. krajike brigade napadala je jaka
neprijateljska kolona iz Rostova. Ta kolona je nastojala da se probije na zapad, presijee jedinice 1. divizije i spoji se na Baarinac
polju sa kolonom koja je nastupala od Komara. Trea krajika brigada je uspjela da odri poloaje. I 13. brigada je vodila itav dan
borbu sa dvije neprijateljske kolone koje su nastupale od Gornjeg
Vakufa.
O estini borbi voenih tog dana slikovito govore izvjetaji komandanata brigada. Komandant 1. brigade je napisao:
Situacija ovog dana na sektoru Crni vrh Baarinac polje
postala je za nae jedinice vrlo ozbiljna, to su uglavnom
shvatili svi borci i rukovodioci i ovog dana i poslednji na
borac uloio je sve napore i trud da se dotadanji sektor
odri do noi, stvori mogunost za izvlaenje jedinica iz takve
56
Isto kao pod 43.
" Tri godine Prve proleterske divizije, str. 245.

situacije. .. Ove borbe i napori, po mom miljenju, mogu

se ravnati sa do sada najteim borbama i naporima, ako
ne i vie. 58
Borba poinje u 6, a zavrava se u 21 as. Jednovremeno napada 1. brigadu od Donjeg Vakufa i Bugojna. Meci ispaljeni
na 1. brigadu p a d a j u u na borbeni poredak i obratno. Ovo
je n a j k r v a v i j a borba 3. brigade i u n j o j nije ni korak ustupila,
pie komandant 3. krajike proleterske brigade. 59
Baarinac polje ostalo je u sjeanju boraca 1. proleterske kao
jedno od njenih najkrvavijih ratnih poprita, koje se moe uporediti
sa onim kod Kalinovika, na Drini, na Zlatnom boru, Borovnu i Bavanu. Vie od 60 boraca izbaeno je toga dana iz stroja 1. proleterske brigade. Ali i Nijemci su imali velikih gubitaka. Izgledalo je kao
da bar po jedan m r t a v ili r a n j e n Nijemac lei pored svake bukve
u umi gdje je voena glavna borba.
Prva divizija se ponovo nala u gotovo beznadenoj situaciji.
Stab 1. divizije, poslije konsultacije sa prisutnim dijelom taba korpusa i lanom Vrhovnog taba, odluio je da vrati diviziju na Vraniu, ali ne istim putem. Divizija je izvela vjet manevar, i pola
glavninom prema Travniku, glavnoj bazi neprijateljskih jedinica,
upravo tamo gdje joj se neprijatelj n a j m a n j e ili uopte nije nadao.
Po noi su se 1. i 3. brigada i pritagski divizijski dijelovi odlijepili
od napadaa. Bataljoni su se postepeno izvlaili i ukljuivali u kolonu, dok su njihove zatitnice i dalje zadravale napadae.
Da bi se lake odvojila od neprijatelja 1. proleterska brigada se
posluila lukavstvom. Bataljoni su naloili velike vatre na proplancima pored poloaja na kojima su se nalazili. Moda je neprijatelj
oekivao da e tu i sjutradan zatei proletere.
Trinaesta brigada nije uspjela da se prebaci preko Vrbasa i vratila se, preko ceste Travnik Gornji Vakuf, na Vraniu. 60
U zoru je neprijatelj poao u napad. U 3,15 asova 24. juna,
komandant istone i zapadne njemake kolone izvijestili su komandanta 7. SS divizije da su se spojili, ali bez dodira sa neprijateljem. 61 Slian je bio izvjetaj komandanta ustakog brzog zdruga:
Njemaki djelovi natjerali su odmetnike na prostor oko polja
Baarinac i pokuali ih zaokruiti i unititi. Odmetnici uspjeli
su probiti obru. 62
Glavnina 1. divizije je prela cestu u dvije kolone. Prva proleterska brigada je nastupala u lijevoj koloni, blizu Travnika, pravcem
Zvonovi Turalii Duboka. Poslije izbijanja na cestu brigada je
postavila jaka obezbjeenja prema Travniku i Rostovu. U toku noi
naila je m a n j a neprijateljska kolona iz Travnika. Prvi bataljon, sa
minerskim odjeljenjem, koji je obezbjeivao brigadu sa te strane,
58
Izvjetaj komandanta 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27,
d. 32, str. 149166.
59 Obavjetenje komandanta 3. krajike proleterske brigade, Zbornik, rIV, knj. 26, d. 103, str. 380.
0 Isto kao pod 53.
61
Isto kao pod 43.

unitio je jedan kamion i rastjerao miliciju koja mu je dola u pomo. I 3. krajika brigada je lako prela cestu.
Brigada je 24. juna izbila u ume Palike i Jelovca. Tu su jedinice
zastale, jer je ponestajalo snage poslije tekih borbi prethodnog dana
i iscrpljujueg mara. Brigada je obezbjeivala prolaz divizijske bolnice, koja se sporije i tee kretala, i ostala u zatitnici.
Guste ume Kruike planine omoguile su brigadi da se malo
odmori i zakloni od izvianja iz vazduha. Ali pruala se mogunost
za iznenaenje u umi. Neprijatelj se u poslednje vrijeme pojavljivao i tamo gdje se n a j m a n j e oekivao, pa je brigada bila vrlo obazriva. Kada je izbila kod Busovakih staja prethodnica je primijetila
neprijateljsku kolonu od Busovae. Dolo je do borbe u susretu. Poslije dvoasovne borbe 6. bataljon je natjerao u bjekstvo dijelove
domobransko-ustakog brzog zdruga." 3 Trea krajika brigada popela
se na Vraniu prije podne 25. juna i produila ka Zec planini. Za
njom su se kretali divizijska bolnica, tab divizije, tab 1. korpusa
i pratei bataljon Vrhovnog taba, a pridruila im se i 13. brigada.
Oko 15 asova 25. juna, u vrijeme kada je prolazila kolona bolnice pored planinskog jezerceta ka Sarajevskim vratima izviaki
odred 7. SS divizije izbio je na najvie vrhove Vranie i opasno zaprijetio da uniti bolnicu i odsijee 1. proletersku brigadu od 3. i
13. brigade, zatvarajui jedinu stazu koja je vodila u tom pravcu.
Stab korpusa i tab 1. divizije hitno su poslali pratei bataljon Vrhovnog taba da zaustavi Nijemce. Ali je on bio nedovoljan da otkloni
opasnost. Tada je nareeno 1. proleterskoj brigadi da to prije uputi
bataljone na Krstac i Smiljevaku kosu i obezbijedi prolazak kolone.
Bataljoni su treim korakom, pored kolone bolnice, jurili da to
prije izbiju na kose. Drugi bataljon je podilazio uz strme stijene,
stalno se nalazei u mrtvom uglu, tako da mu neprijatelj nije
mogao sprijeiti dolazak. Blagovremeno je stigao u pomo prateem
bataljonu i vrsto zasjeo na Sarajevskim vratima i Krstau. Uskoro
je i 1.^ bataljon posjeo Smiljevaku kosu.
Neprijatelj je nastojao da ovlada tim visovima. Dolo je do teke
borbe. Neprijatelj je nastupao kroz umu. Sa njene ivice je polazio
na juri, uz jaku podrku artiljerije i minobacaa. Ali artiljerijska
vatra nije bila efikasna. Teko je bilo pogoditi same vrhove kosa na
kojima su se nalazili borci bataljona 1. brigade. Granate su ih prebacivale i padale daleko iza poloaja bataljona. Od ume u kojoj se
nalazio neprijatelj do poloaja 1. i 2. bataljona bilo je samo stotinak
metara, taman dovoljno da borci kose njemaki streljaki stroj kad
krene na juri. Nijemci su bili primorani da se vrate u umu. To se
ponavljalo nekoliko puta. Neprijatelj je ispalio ogromnu koliinu
metaka, mina i granata, a bataljoni su i dalje drali svoje poloaje.
U toku pet asova, koliko je bilo do noi, Nijemci su osam puta
juriali i svaki put su bili primorani da se vrate. U tom odsudnom
trenutku 1. i 2. bataljon su uspjeli da odre poloaje i omogue
bolnici i brigadi da prou ispod samih vrhova na kojima se vodila
borba. Pred no je zaelje kolone prolo. Tada su i borci 1. i 2. ba-

taljona, prolazei pored jezera, mogli da skvase usne ispucale od

ei i borbi na v r h u kamenjara, gdje ih je sunce nemilosrdno prilo
cijelo junsko poslije podne jednog od najduih dana u godini. 04 To
je bio veliki uspjeh. Brigada je pristigla glavninu divizije, obezbjeujui se prema Vranii. Nijemci nijesu napadali idueg dana prema
Zec planini, gdje su se koncentrisale sve jedinice 1. divizije. Pojaan j a im nijesu bila stigla, a komandant 7. SS divizije nije vjerovao
da se itava 1. divizija sa Baarinac polja vratila na Vraniu, te je
drao jake snage na cesti Turbe Donji Vakuf.

Trei prelazak preko

komunikacija Sarajevo Konjic
Poloaje 1. divizije, okupljene na visovima Zec planine, i dalje je bio
veoma teak, mada su na Zec planini bili i dijelovi 10. krajike divizije, koji su joj dobro sadjejstvovali. Zarobljeni Nijemci su potvrdili da je 7. SS divizija dobila zadatak da se ne odvaja od 1. proleterske divizije. Ta divizija se nije angaovala protiv drugih jedinica
NOVJ, osim to se branila ako je bila napadnuta, ali se zato s poznatom njemakom upornou okomila na 1. proletersku diviziju koja
njenom komandnom kadru nije vie bila samo cilj koji treba unititi, ve i opsesija u tekom ratnikom n a d m e t a n j u i nadmudrivanju.
Nijemci su se prebacivali sa poloaja na poloaj, postavljali zasjede i nekako tano usmjeravali napade na glavninu divizije. To
su mogli postii jedino na osnovu tane obavijetenosti o odlukama
njenog taba i pokretima njenih jedinica. Stab 1. divizije je zakljuio da mu je neprijatelj otkrio ifru radio-veze, pa ju je 25. juna promijenio, smanjio radio-saobraaj i dao svim jedinicama i tabovima
ifrovane nazive. 65 S m a n j e n j e radio-saobraaj a odmah je urodilo plodom. Neprijatelj je ostao bez podataka i zastao dok otkrije ta se to
dogodilo.
Neprekidne i teke borbe, veliki gubici, noenje ranjenika, slaba
ishrana i nespavanje, iscrpjeli su jedinice. U 13. brigadi dva borca
su umrla od iscrpljenosti, a 60 ih je bilo skoro nepokretno. 66 I u 1.
i 3. brigadi bilo je mnogo iscrpljenih, koji su zaostajali na marevima. Pokrete i manevre divizije znatno je oteavala i velika bolnica. A bilo je rizino zadravati se i dalje na tom terenu. Zbog toga
je tab divizije, uz saglasnost taba korpusa, odluio da tee r a n j e nike, bolesnike, iscrpljene borce i dio tekog naoruanja ostavi kod
10. divizije, u kanjonu Kotlov do, a sa divizijom izvri dalji prodor
i odlijepi se od neprijatelja.
84

Isto kao pod 58.

P. Ivanovi, Tri godine 1. proleterske divizije, str. 248.
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 6.
vidi napomenu 2, str. 28.
05

Teko je bilo ostaviti svoje r a n j e n e i bolesne drugove iako je

tu bila 10. divizija, ali drugog r j e e n j a nije bilo. Teke ranjenike
nije imao ko da nosi. Svaki sposoban borac bio je neophodan za
oekivane odluujue borbe. Stab 1. divizije je imao povjerenje u
10. diviziju i znao da e ih tititi koliko bude mogla, ali radi samih
ranjenika i bolesnika ostavio je Ziu Trninia, biveg komandira ete
u 6. bataljonu, sa poluetom dobrih boraca, da uvaju bolnicu. 67
Bolnica je ostavljena u vrlo nepristupanom predjelu, u umi i
u peinama. Peine su pronali borci 17. brigade 10. divizije, koji
su bili iz tog k r a j a i poznavali sva planinska sklonita, a narod im
je bio privren. Zbog toga se sa vie sigurnosti raunalo da e narod
pomoi ranjenicima i iznemoglima da se oporave i vrate u svoje
jedinice. *
tab 1. divizije je odluio da se sve jedinice prebace istono od
komunikacije Sarajevo Konjic. 68 Prelazak pruge je izvren izmeu
27. i 28. juna, u tri kolone. Desno je bila 3. krajika brigada, na odsjeku Podoraac Dragoaj, u sredini 13. proleterska, na odsjeku
Ovari Kanine, i lijevo 1. proleterska brigada, sa kojom su se
kretali tab divizije, tab 1. korpusa i lan Vrhovnog taba, pokretni
dio bolnice, pratei bataljon, na odsjeku izmeu Ratelice i Tarina.
To je brigadi bio trei put da prelazi tu komunikaciju u julu 1942,
u f e b r u a r u 1943. i sada.
Neaktivnost neprijatelja u toku 26. juna omoguila je jedinicama da se neometano prebace preko Zec planine i Pogorelice na
Bitovnju. Tu su se malo odmorile i pripremile neto za jelo. Savezniki avioni spustili su padobranima neto municije i hrane, to je
bilo vie nego dobrodolo. Jedino borci nijesu mogli da se naspavaju,
jer su noi na visini od blizu 2 000 m bile veoma hladne, a tih dana
je i kia esto padala.
Prva brigada se pripremila za prelazak preko pruge u najveoj
tajnosti. Zabranjen je svaki izlazak iz ume na istinu. D a n j u 27.
juna brigada se kretala kroz ume Bitovnje i u poslijepodnevnim
asovima stigla do Crne Rijeke, kod Hajduke luke, blizu eljeznike
pruge i ceste. Tu su se sve jedinice odmorile tri-etiri asa, pripremile h r a n u i izvrile raspored za prelazak preko komunikacija. Dolinom su prolazili vozovi i esto se uo pisak lokomotiva. Toga dana
je saveznika avijacija bombardovala Sarajevo i mitraljirala objekte
du pruge Sarajevo Konjic, to je u izvjesnoj m j e r i dekoncentrisalo neprijatelja.
Junska no je kratka, a okolni neprijateljski garnizoni blizu.
Zato je trebalo to prije prei na drugu stranu. Brigada je prela* Neprijatelj nije otkrio bolnicu. Ranjeni su prezdravili, a iznemogli su
se oporavili i doli u sastav brigade poslije mjesec i po dana.
67
Nareenje taba 3. krajike proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj.
26, d. 92, str. 339.
Kraj izvjetaja 1. proleterske brigade, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 32,
str. 166.

ila u tri kolone. Lijevo, pored samog Tarina, prolazili su 1. i 6.

bataljon, koji su u isto vrijeme obezbjeivali lijevi bok ostalih kolona. Bataljonima su pridata dva protivkolska bacaa, 1. protivkolski top i dvije protivkolske puke, kao i odjeljenje minera, zadueno
za miniranje i unitenje ceste i pruge.
Desnu kolonu, prema Ratelici, sainjavali su 2, 4. i 7. bataljon,
ojaani odjeljenjem minera i protivtenkovskim pukama. Na tom
pravcu zemljite je ispresijecano i dosta strmo tako da se neprijateljeva motorizacija mogla kretati samo cestom ili inama. Zbog toga
su sva protivtenkovska orua postavljena prema cesti.
Srednju kolonu sainjavali su pratei bataljon Vrhovnog taba,
3. i Garibaldi bataljon. U toj koloni su se kretali divizijska baterija
topova, divizijska bolnica, tabovi divizije i korpusa i lan Vrhovnog taba.
Neprijatelj je, po ko zna koji put, opet bio potpuno iznenaen
pojavom jakih partizanskih snaga na pruzi Sarajevo Konjic. Bio
je zbunjen, i kada je uutala radio-stanica 1. divizije, organizovao je
izvianje komunikacija, traio i ekao kod Gornjeg Vakufa, Prozora,
Travnika i Rastova da se pojave partizani sa srpom i ekiem na
zvijezdi.
Prugu su obezbjeivale ustako-domobranske jedinice 2. gorskog zdruga (brdske brigade) i tri oklopna voza. U Tarinu su se
nalazili tab 1. bataljona 9. puka i jedna eta domobrana. Ostale tri
ete nalazile su se u Pazariu, Hadiima i na Ivan-sedlu. 09 Sve u
svemu slabe snage da sprijee prelazak kolone 1. proleterske
brigade.
Sve tri kolone 1. brigade neprimijeeno su izbile na prugu i
cestu. Lijeva kolona je naila na vod domobrana i razjurila ga. Pred
zoru, kad je kolona ve prela prugu, komandant 1. bataljona Vojo
Abramovi, avo mu nije dao mira, organizovao je demonstrativni
napad na Tarin. Dijelovi bataljona upali su u Tarin i izazvali neprijatelja da se brani. Bataljon je zaplijenio poveu koliinu cigareta, koje su neki borci nazivali dopunskom municijom. Domobrani
iz Tarina traili su pomo iz Ratelice. U meuvremenu je iz Ratelice upuen oklopni voz prema Tarinu. Kretao se oprezno i kad
je naiao na zasjede otvorio je jaku v a t r u iz topova i mitraljeza.
Zasjeda je bila dobro postavljena i uspjela je da ga oteti vatrom
iz proti vtenkovske puke. Domobrani priznaju da ni jesu mogli sprijeiti prolaz partizana. U izvjetaju 3. ete oklopnih vozova stoji da
je stroj zapaljen poarnim bombama, a sam stroj je teko oteen. 70
Slino je izvijestio i komandant 2. domobranskog zdruga u izvjetaju od 28. jula:
Partizanska divizija u jaini od oko 5 000 naoruanih sa mnogo
strojnog oruja prela je prugu na istok. 71
Prva proleterska brigada je prela prugu prije zore 28. juna i ve
oko 8 asova izbila u selo Hranisavu, u podnoju Bjelanice. Pred
6 Bojna relacija 2. gorskog zdruga, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 171, str.
673679.

n j o m se otvarao irok manevarski prostor, planine bez komunikacija

pogodnih za k r e t a n j e neprijateljske motorizacije. Brigada vie nije
urila, iako je nastavila mar prema Umoljanima i Lukavcu. Na Bjelanici je naila na obane sa mnogo stoke. Jedinice su bile korektne
prema obanima koji su borcima nudili mlijeka i sira da piju i
jedu koliko mogu.
Komunikaciju Sarajevo Mostar takoe su prele 3. i 13. brigada. Tada se 1. divizija, napokon, otkaila od neprijateljske ofanzivne grupe, izbila na novu teritoriju i nala se u povoljnijoj situaciji
za izvravanje novih zadataka. Stab 1. divizije odmah je izdao n a reenje 7 2 da se jedinice odmore i dobro nahrane. Time je zavren
period tekih borbi od Mrkonji-Grada do Vranie, Komara i Zec
planine.
*
*

Borbe zapoete desantom na Drvar 25. maja, u ratnoj literaturi,

istoriji i uspomenama boraca nazvane su sedma ofanziva. Ta ofanziva obuhvata drvarsku operaciju i borbe koje su poslije n j e vodili
1. proleterski, 5. i 8. korpus. Pritisak neprijatelja na 5. i 8. korpus
prestao je ubrzo poslije odlaska Vrhovnog taba u Italiju. Jedino su
nastavljene borbe, uglavnom protiv 1. proleterske divizije, koja se
nala u rejonu komunikacija koje vode ka centralnom dijelu J a drana.
Borbe u toj ofanzivi u b r a j a j u se u najtee borbe koje je
1. brigada vodila, naroito one kod Mlinita, na Lisini, kod Prozora,
na Vranii i na Baarinac polju. Preko njenih poloaja neprijatelj
nije uspio da prodre u Drvar.
estina borbi u toj ofanzivi vidljiva je i po broju poginulih i
r a n j e n i h boraca. U n j i m a je 1. proleterska brigada izgubila gotovo
dva puta vie boraca u neposrednoj borbi, nego u bici na Sutjesci.
Vie od 360 boraca 1. proleterske brigade poginulo je za mjesec
dana borbi od Mlinita do Zec planine. Na k r a j u te neprijateljske
ofanzive nijedna komanda ete u brigadi nije bila kompletna. Brojno
stanje brigade smanjeno je gotovo za treinu. Bilo je i mnogo vie
iznemoglih nego u bici na Sutjesci. Veliki broj automatskog oruja
bio je gotovo neupotrebljiv, jer su im cijevi, zbog velikog broja
ispaljenih metaka, bile progorjele i proirene, te im je preciznost
gaanja znatno smanjena.
Divizija je napravila nekoliko smjelih i odlunih manevara, ali
oni su uglavnom bili nametnuti nudom, izvedeni u trenucima velike
i neposredne opasnosti. Sa velikim zakanjenjem je procijenjena
n a m j e r a neprijatelja i donijeta odluka za iri manevar. tab 1. brigade uvidio je to blagovremeno i predlagao tabu divizije da donese
perspektivnije rjeenje. 7 3 Ali to nije zavisilo od njihove volje.
72

Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 26, d. 104,

str. 383.

U strategijskoj rezervi Vrhovnog taba

Teak umor osjeao je svaki borac. Cim je pruga preena i na
domaku bile ume Bjelanice, kolona je poela da se sporije kree.
Nastalo je neko oputanje poslije velike napetosti i trebalo je mnogo
napora da se jedinice ponovo srede. Od svega je najpotrebniji bio
odmor. Ali sela na padinama Bjelanice nijesu bila najpogodnija
za due zadravanje. U selima je postojala organizovana muslimanska milicija. Ona nije predstavljala neku veu vojniku snagu, ali je
mogla obavijestiti Nijemce ili ustae o k r e t a n j u divizije, eventualno
posluiti za vodie jaim snagama ili trupovima neprijatelja. A i
nije bilo u duhu proleterskih jedinica da se due odmaraju, pogotovu ako postoje mogunosti za ofanzivu.
Na tom terenu, ispred brigada 1. divizije nalazili su se dijelovi
8. posadne brigade NDH iz Sarajeva: u Trnovu su bile dvije ete
3. bataljona, u Goradu 5. bataljon sa preko 1 000 vojnika i u Ustikolini 6. bataljon, takoe sa preko 1 000 vojnika. 74 Oko Kalinovika
i Uloga i na Jahorini nalazile su se grupe etnika.
Stab 1. divizije donio je 1. jula odluku da divizija likvidira sva
neprijateljska uporita do Drine. Divizija je urila da raisti teren
oko Kalinovika i osposobi aerodrom preko kojega bi, u Italiju, upuivala na lijeenje tee ranjenike i od saveznika dobijala pomo. 75
Prva brigada je dobila zadatak da likvidira neprijatelja oko Trnova
i Dobrog Polja, porui komunikacije i obezbjeuje Kalinovik i okolinu sa pravca od Sarajeva, a 3. i 13. proleterska brigada da razjure
etnike i oslobode Kalinovik.
Sa Bjelanice, iz Umoljana i Lukavca brigada je krenula prema
Trnovu. Bataljoni su uz put rastjerali muslimansku miliciju i rano
u j u t r o 30. juna izbili kod sela Dujmovia, Ledia i Sabanaca. Napad
na neprijatelja u Trnovu bio je planiran za 2. juli. Ali su domobrani
iz Trnova, im su saznali da im se pribliava 1. proleterska brigada,
odmah pobjegli. Brigada je bez zadravanja nastavila prema Trnovu
i dva dana prije odreenog vremena izbila na liniju Grab Ilovica,
sjeverno od Trnova. U Trnovu je zaplijenjeno 2 500 kg ita. Prema
Sarajevu je isturen 3. bataljon, u visini sela Grab, a 6. bataljon u
selu Ilovice. Prvi i Garibaldi bataljon rastjerali su etnike prema
Dobrom Polju, a 2. i 4. bataljon zadrani su kao rezerva istono od
Trnova.
Neprijatelj je planirao novi pohod na 1. diviziju. Avioni su bombardovali sela oko Trnova. Jedna bomba je pala daleko od sela, u
umu, gdje je ubila 3 i ranila 6 boraca 1. bataljona. Takoe je i neprijateljeva artiljerija bila aktivna. Sa poloaja kod sela Kijeva i
Jablanice tukla je poloaje 3. i 6. bataljona. Uz jaku podrku artiljerije 3. i 4. bataljon 8. posadne brigade domobrana pokuali su da
povrate Trnovo. Stab 1. brigade ubacio je u borbu 2. i 4. bataljon
iz rezerve. Zajedno sa 6. bataljonom oni su razbili neprijatelja i odBojna relacija 8. posadnog zdruga, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 180, str.
708714.

bacili ga prema Sarajevu. Trei bataljon je ofanzivno djejstvovao

preko Crnog vrha, prema Trebeviu.
Slijedeeg dana neprijatelj je promijenio taktiku. U glavnoj koloni bili su dijelovi 7. SS divizije, a domobrani su im obezbjeivali
krila prema Treskavici i Jahorini. 7 6 Njihov napad je podravala
artiljerija. P r v a brigada nije htjela da prihvati borbu i povlaila se
sa poloaja na poloaj. Neprijateljska glavna kolona uspjela je 2. jula
da ue u Trnovo, ali nije smjela zanoiti u njemu. Povukla se, a
brigada je ponovo ulo u Trnovo, ali ga je zadrala samo kratko
vrijeme.
Blizu Trnova uhvaena je veza sa 17. istonobosanskom divizijom, ija se glavnina nalazila na desnoj obali Drine. 77 To je bilo
veoma znaajno za 1. diviziju, jer je poslije o d v a j a n j a od 6. like
divizije kod Kupresa i 10. krajike na Vranii, bila sama, a dobila
je i podrobna obavjetenja o s t a n j u na terenu i rasporedu neprijateljskih jedinica.
tab 1. divizije je odustao od n a m j e r e da diviziju due zadrava
u Kalinoviku i okolini. Nije to vie ni bio pogodan teren za due
zadravanje jedinica.* Mjesto toga postepeno je pomjerao brigade
ka Drini, prema direktivi Vrhovnog taba da se divizija primakne
Srbiji. Trinaesta proleterska brigada i dijelovi 3. brigade preli su
Drinu u Foi i upueni prema Goradu i Cajniu. Glavnina 3. brigade zadrana je na lijevoj obali Drine, prema Ustikolini. Prva proleterska brigada se postepeno povlaila od Trnova i u isto vrijeme
titila glavninu divizije u dolini Drine.
Neprijatelj je nastavio aktivnost prema 1. proleterskoj diviziji
elio je da sprijei
dalje uzmicanje 1. proleterske divizije preko linije Ustikolina
Foa, 78 ali je ipak izbjegavao jae sudare. 79
Na poloaje 1. proleterske brigade napadala je jedna kolona domobrana od Prae, druga od Trnova. Drugi, 3, 6. i Garibaldi bataljon
vodili su 3. jula itav dan borbu oko Kremenca, k. 1496, Mazdina i
Jabuke. Prvi i 4. bataljon zatvarali su pravac prema Jabuci i Previli
i odbacili su neprijatelja. Borbe su vie liile na prepucavanje nego
na pravi okraj. Neprijatelj je nastojao da jakom artiljerijskom i
minobacakom vatrom oslabi odbranu partizanskih jedinica i tek
onda poe u napad prema Foi. Bataljoni su primijetili da su neprijateljske kolone brojano veoma jake jedna oko 1 000, a druga
oko 2 000 vojnika, 80 pa su se zadovoljile da ih doekaju, tuku, razbiju i vrate. 81
* Bilo je predvieno da se tu vrati komandant 1. proleterskog korpusa
Koa Popovi, ali je on u meuvremenu postavljen za komandanta Glavnog
taiba za Srbiju.

Isto kao pod 74.

77
Izvetaj taba 17. NOU divizije, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 62, str.
281288.

7
Izvjetaj operativnog odjeljenja Ministarstva oruanih snaga NDH,
Zbornik, t. IV, k. 27, d. 152, str. 615.
79
Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712a, f. 6, d. 1.
80
Isto kao pod 74.

P r v a proleterska brigada drala je poloaje na vododjelnici iznad Kolunske rijeke i Bistrice, na Kolunskom brdu, Jasiku i Ravnu. 9 "
To su izvanredni poloaji za odbranu na pravcima prema Foi, za
osmatranje, za razvijanje diverzantskih aktivnosti i, za sluaj potrebe, za izvlaenje u pravcu Zelengore. Brigada je djejstvovala
ofanzivno prema komunikacijama Gorade Ustikolina i Sarajevo
Kalinovik, kao i na pojedine usamljene neprijateljske posade.* 1
Odmah je uputila 1. bataljon da u sadjejstvu sa 3. krajikom brigadom napadne Ustikolinu. Bataljon je brzo nastupao i upao u Ustikolinu iz koje se neprijatelj bio povukao u Gorade im je pao mrak.
tab divizije je odustao od prvobitne n a m j e r e da organizuje odbranu na lijevoj obali Drine i sve jedinice je prebacio na n j e n u desnu
obalu. P r v a brigada je prela Drinu preko mosta u Foi jo u toku
4. jula i do noi izbila u sela Orahovicu i Boljerodinu.
Dirljiv je bio susret sa Foom. Kroz Fou su prolazile razliite
vojske i svaka je ostavila neki trag. Brigadu su za Fou vezivale
uspomene na Igmance, na p r i j e m bataljonskih zastava, na organizovanje narodne vlasti, na kulturno-prosvjetni rad, na borbe oko Foe,
a iznad svega na omladince koji su iz Foe i okoline bili n j e n a prva
vea popuna. Od n j i h je stvorena i Omladinska eta 3. bataljona, eta
od ezdesetak djeaka, koji su brzo morali odrasti, djeaka koji su
umjesto klikera i lopte uili da pale fitilje razornih bombi i da se
bore protiv onih koji su im oteli djetinjstvo. Sada su se vratili u
rodni kraj. Mnogo toga su imali da kau svojim najbliima, ako su
ih nali ive. A mnogi nijesu. Ubijeni su ili otjerani u logore. Ali
ni mnogi omladinci nijesu doli. Ostali su du borbenog puta 1. proleterske, pa i tu, na domaku Foe, na Drini, Zlatnom boru, Borovnu,
Balinovcu i Miljevini. U ratu otvrdne srce i izdri gotovo nemogue.
Ali i zatreperi poput strune za onim to se voli ili eli. Omladinci su
se ponijeli dostojanstveno, kao veliki ratnici. Ponovo su se oprostili
od svog k r a j a i svojih najbliih, da bi nastavili zapoeti proleterski put.
Poto je prola kroz Fou brigada je slijedeeg dana nastavila
mar u dvije kolone i 6. jula poslije podne izbila u Boljanie, Kova,
Metaljku i Podblae. Tu se zadrala desetak dana, obezbjeivala se
od Pljevalja i rastjerala etnike. Na tom terenu je bila dobro
organizovana narodna vlast, ali je bilo i dosta etnika. Bili su drski,
napadali iznenadno i potom bjeali u Pljevlja kod Nijemaca. Brigada je, u sadjejstvu sa jedinicama 17. divizije, temeljito istila t a j
teren od etnika, ak do Rudog, sjeverno od Pljevalja. Ubijeno je
pedesetak etnika. Ostali su se sklonili kod Nijemaca.
Po nareenju Vrhovnog taba 1. proleterska divizija je 9. jula
stavljena u strategijsku rezervu 84 i pod komandu 2. korpusa. Divizija je rasporedila 1. proletersku brigadu da zatvara pravac od P l j e 82 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 44.
83 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 8,
str. 3941.
84 Knjiga depea 1. proleterskog korpusa, A-VII, k. 372, f. 1, d. 33.

valja, 3. krajiku prema Drini, a 13. proletersku u rezervi, u rejonu

Mei jaka, Brvenice i Kakmua.
tab 1. proleterske brigade rasporedio je 6. bataljon u sela Ladane i Runo Brdo, da izvia i zatvara pravac od Pljevalja, 3. bataljon na Glavici i Katunima, da zatvara pravac P l j e v l j a Odaci,
a 2. bataljon u Kruevu i Gornjim Selima, kao njihovu rezervu. Garibaldi bataljon je na Hodinoj glavi i Zekavicama zatvarao pravac
od Pljevalja, a 1. bataljon je bio u Kijavama, kao njegova rezerva.
U Kasiima je, u optoj rezervi bio 4. bataljon, a 7. bataljon je obezbjeivao sanitet u Vlahoviima. 85 Bataljoni su dobili zadatak da izvi a j u prema Pljevljima, da vre m a n j e none napade i postavljaju
zasjede na komunikacijama i pravcima neprijateljskih kretanja i da
sadjejstvuju susjednim jedinicama. 86 Postupajui tako 2, 3. i 6. bataljon izvrili su 15. i 16. jula prepad na Pljevlja, razbili neprijateljske predstrae, ali se nijesu uputali u jae borbe.
Brigada se 18. jula prebacila na podruje arac Mataruge
Obarde Maoe Kovren, da bi zatvorila pravac od Pljevalja i
bila u povoljnijem poloaju za voenje akcija na komunikaciji
Pljevlja Prijepolje. U Pljevljima su se nalazila dva bataljona Nijemaca iz planinskog puka divizije Brandenburg, a u okolini grada
oko 500 etnika i oko 400 pripadnika muslimanske milicije. 87 Nijemci
su imali posadu i na Jabuci, izmeu Pljevalja i Prijepolja. Tamo su
imali izraene bunkere a okolo su ih obezbjeivali etnici.
Brigada je na tom podruju ostala skoro mjesec dana. To je bio
period odmora i vojnikih i politikih priprema za predstojee borbe.
Nije se smjelo zaboraviti ni ratovanje te su jedinice stalno izvodile
m a n j e akcije, prepade i nasilna izvianja. Prilikom jednog prepada
na J a b u k u unitena su dva neprijateljska tenka.
Na partijskim i drugim sastancima i konferencijama analizirana
je aktivnost brigade, bataljona i eta. Ukazivano je na nedovoljnu
opreznost, pokazanu neodlunost i na druge slabosti. Komandantima
je reeno da m o r a j u pokazivati vie inicijative u donoenju odluka.
Ali je i odato priznanje jedinicama, borcima i rukovodiocima, za
izdrljivost, borbenost i disciplinu. Analizi akcija brigade prisustvovali su komandant Vaso Jovanovi i politiki komesar divizije Vlado
eki. Tada je reeno da se u daljem radu na vojnikom usavravanju vie panje posveti organizaciji sadjejstva, vezi, budnosti i
usavravanju u r u k o v a n j u orujem. 8 8 Ali je najtei problem bio kako
zamijeniti oko 100 progorelih pukomitraljeza. Saveznici su avionima
doturali samo dosta municije.
Ranije savjetovanje politikih komesara, na Vukovskom, postavilo je mnogo zadataka politikim rukovodiocima. U meuvremenu
je nastala nova situacija, to je trebalo objasniti. Postignut je sporazum Tito ubai, dolo se na nov teren, trebalo se pripremati
za prodor u Srbiju, itd. Zbog toga je u tabu 1. divizije odrano novo
ss Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, K. 713, f. 1/1, d. 20.
8G Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 34.
87 Izvjetaj taba 17. NOU divizije, Zbornik, t. IV, knj. 27, d. 62. napomena 17, str. 288.

savjetovanje sa politikim komesarima brigada i njihovim zamjenicima. Bilo je mnogo pitanja, naroito u vezi sporazuma Tito Subai. Sta t a j sporazum znai za dalji razvoj NOB-a? Kako e se
odraziti na etnike? Ko su lanovi vlade? Sta je namjesnitvo? Sve
su to bila pitanja koja je trebalo objasniti. Politiki komesar 1. proleterske brigade Mirko Jovanovi, je, na primjer, depeom traio
objanjenje o namjesnicima. 8 9 Zatim je trebalo precizno i ispravno
tumaiti otvaranje drugog fronta i ofanzivu Crvene armije, sa naglaskom da je Antifaistika koalicija od bitnog znaaja za pobjedu
nad faizmom (zbog prisutne sumnje u iskrenost saveznitva Sovjetskog Saveza, Velike Britanije i SAD), i da je otvaranje drugog fronta
doprinos uvrivanju te koalicije i brem k r a j u rata. O tome su
govorili Sreten Zujovi i Mijalko Todorovi. Na savjetovanju je analiziran rad politikih rukovodilaca i partijskih organizacija u toku
poslednjih borbi. Konstatovano je da je mnogo kadrova izgubljeno
i da se sav t a j rad uglavnom sastojao u pripremama za konkretnu
borbu, da su odravani kratki sastanci pred vane akcije, ali da nije
bilo dovoljno sistematskog politikog rada na terenu.
U Sandaku su bili pogodni uslovi za intenzivan politiki rad
u jedinicama i na terenu. U n j e m u su organi vlasti vrlo dobro f u n k cionisali. 90 Jedino na tom terenu nije bilo uslova za popunu jedinica.
Mladii i djevojke su otili u sandake brigade. Tih dana je osnovana i 5. sandaka brigada!
Veoma je dirljiv bio susret 1. proleterske i 3. sandake brigade.
Njihovo borbeno drugarstvo poelo je u junu 1942, na obalama Sutjeske, a zatim su zajedno marovale, ruile pruge i ceste, zajedno
oslobodile Prozor i Livno. Kod Grahova je komandant 1. brigade
molio Vrhovni tab da mu poalje u pomo 3. sandaku brigadu.
Vodile su potom zajedno mnoge borbe sve do bitke na Sutjesci i ba
tu, na Sutjesci, gdje su se prije dvije godine sastale, razdvojene su
u toku bitke. Stari borci tih brigada sada su imali mnogo tota da
ispriaju jedni drugima. Iako je prola mnoge teke dane 3. sandaka
je ostala ona stara i sa svom ljubavlju, potovanjem i drugarstvom
srela je 1. proletersku brigadu.
U julu je 1. proleterska brigada odlikovana Ordenom osloboenja
naroda Jugoslavije. Povodom toga 30. jula je odrana smotra brigade
u selu Ratkov Do. Dijelovi 1, 2. i 4. bataljona ostali su na poloajima,
a svi drugi su doli na smotru, sa razvijenim crvenim bataljonskim
zastavama. Smotru je izvrio komandant divizije Vaso Jovanovi.
Proleteri su, sa velikim brojem automatskog oruja, stajali u stroju.
Politiki komesar korpusa Mijalko Todorovi odrao je govor i odao
priznanje brigadi za postignute uspjehe u borbi sa neprijateljem i
za angaovanje na vojnom i politikom usavravanju. Smotri je prisustvovao i veliki broj mjetana, iz blie i dalje okoline, i predstavnici 3, 8. i 13. proleterske brigade. Poslije smotre prireen je program, pjevao je i divizijski hor. A onda se igralo i pjevalo do kasno
u no. ak i pljusak, koji je zasuo slavljenike, nije prekinuo kolo.
89 Knjiga depea 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 1, d. 7. depea od 13. jula.

Priredba je odrana kao da rat nije ni postojao, iako su na svega

nekoliko kilometara udaljenosti bili jaki neprijateljski garnizoni.
Mjesec dana odmora, u relativno dobrim uslovima, uinili su da
se borci malo raskomote. Neki momci su poeli drugaije da gledaju
djevojke, a i djevojke njih. Ponegdje je planula i ljubav, koja je
bila jaa od discipline i do tada ustaljenih normi ponaanja. Poneki
su izlazili i pred komesara i raportirali da su se zavoljeli. Politiki komesari su im tada govorili o odnosima izmeu drugova i
drugarica u brigadi, o moralu, o predstojeim i buduim zadacima,
i obino su zakljuivali da su proleteri ljudi naroitog kova, pa i
kad je l j u b a v u pitanju, da su i od nje jai. Smatrali su komesari
da su ubjedljivo govorili sve dok im zaljubljeni, kao da nita nijesu
uli, ne bi poeli iz poetka mi bi se uzeli. Neki komesari su
to smatrali kao narastajui problem. Bilo je i grubog pokuaja
razbijanja zapoetih ljubavi. Neki su razdvajani, slati u druge
jedinice, tako da se vie ne mogu sresti, neki su pozivani na
odgovornost, kritikovani.
Ipak, suvie je mnogo mjesec dana odmora u vrijeme rata. J a v l j a j u se mirnodopski problemi koje je teko rjeavati na ratni nain.
Kao to je bio neophodan odmor poslije drvarske operacije i borbe
na Vranii, sada se osjeala potreba da se jedinice vrate u redovno,
ratno stanje.

PRODOR U SRBIJU I UEE

U OSLOBOENJU BEOGRADA

Posljednje borbe u Sandaku

i pripreme za prodor u Srbiju
itavo vrijeme boravka u Sandaku bilo je ispunjeno partijskim,
politikim i vojnostrunim radom. Borci su se ve bili zaeljeli borbe. Oekivali su da e se krenuti dugo eljenim pravcem, ka Srbiji,
ka Beogradu. Svi su znali da je tamo neprijatelj jo uvijek jak, da
treba vojniki dotui Nijemce, a vojniki i politiki nedievce i etnike. Tim pravcem vodio je i najkrai put ka Crvenoj armiji koja je
1. septembra ula u Bukuret. Zbog svega toga su se pripremali
da oekivani prodor u Srbiju bude to uspjeniji. Borci su dobro
upoznati sa situacijom u Srbiji, a mnogo se radilo i na njihovoj
pripremi da mogu da budu dobri tumai linije NOB-a kad dou tamo.
Zelja da se krene u Srbiju pojaana je i nadom u k r a j rata.
Borci su znali kakav je opti geopolitiki znaaj Srbije, jer je u mnogim partijskim dokumentima, u govorima rukovodilaca, u lancima u
partizanskoj tampi, a i u diskusijama na asovima politikog obrazovanja isticano da je unitenje neprijatelja u Srbiji veoma znaajno
za konano osloboenje zemlje i n j e n u politiku budunost. Srpski
narod se borio za svoje osloboenje i trebalo mu je pomoi, jer je
protiv sebe imao jakog neprijatelja, ali bio je odluan da istraje u
toj borbi zajedno sa svim drugim narodima u naoj zemlji. On je
trpio etniku strahovladu, ubijanja, pljake i proganjanja, ali je
neprekidno pruao otpor bilo u m a n j i m ilegalnim g r u p a m a ili jaim
odredima, pa ak i brigadama na jugu Srbije. Takvo njegovo opred j e l j e n j e radovalo je i sve druge narode. Generalni sekretar KPJ,
Josip Broz Tito napisao je decembra 1942. godine u Proleteru,
br. 16:
Svi narodi Jugoslavije koji su u prolosti bili ugnjetavani
od velikosrpskih hegemonista i m a j u svog najboljeg i n a j d o slednijeg saveznika u srpskom narodu. Srpski je narod dao
i jo uvek d a j e najvei doprinos u krvi i borbi protiv okupatora i njegovih izdajnikih slugu, za punu slobodu i nezavisnost svih naroda Jugoslavije. 1
Nije se znalo ko se vie radovao pripremama za prodor u Srbiju:
stari proleteri 3. kragujevakog, 4. kraljevakog i 6. beogradskog ba1
Josip Broz Tito, O nacionalnom pitanju, Zbornik, t. II, knj. 7, d. 32,
str. 112.

taljona, ili oni koji su kasnije doli u brigadu, ili njihovi drugovi iz
1. i 2. crnogorskog bataljona. Crnogorci, Dalmatinci, Bosanci, Hercegovci i drugi osjeali su se tada kao da su iz Kragujevca, Kraljeva ili
Beograda. To je bilo na neki nain i vraanje duga drugovima iz
Srbije, koji su se sa n j i m a zajedno borili u Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Crnoj Gori, Sandaku i drugim krajevima.
Politiki rad dopunjavan je kulturno-prosvjetnim radom. Priredbe za narod i borce organizovao je svaki bataljon. To je doprinosilo razbijanju monotonije i lakem oekivanju novih borbi i oekivanih pokreta.
Za vrijeme boravka u Sandaku dobro je funkcionisala i obavjetajna sluba. Brigada je imala tane podatke o rasporedu neprijateljskih jedinica i njihovoj jaini, a esto je znala i njegove n a m j e re. Desetog avgusta brigada je dobila obavjetenje, 2 da su u rejonu
Pljevalja i Nove Varoi stigle dvije njemake SS divizije, sa motorizacijom. Stab 1. brigade je procijenio da neprijatelj eli da onemogui prodor partizana u Srbiju, ali ofanzivnim djejstvima protiv
snaga NOVJ u Sandaku i Crnoj Gori.
Ta procjena se pokazala tanom. Neprijatelj je planirao da
glavninom 7. SS divizije kod Sepan Polja, 369. legionarske divizije
iz Gacka, 181. njemake divizije iz Podgorice (Titograd), 1. brdske
divizije iz Berana, 14. puka 7. SS divizije iz Pljevalja i 2. pukom
Brandenburg iz Prijepolja, koncentrinim nastupanjem prema Savniku opkoli, razbije i uniti snage 2. proleterskog i 12. vojvoanskog
korpusa i 1. proleterske divizije. 3 Prema 1. diviziji nastupali su 1. i
3. bataljon 2. puka Brandenburg iz Prijepolja, 61. puk 24. bugarske divizije iz Nove Varoi, 5. SS motorizovani policijski puk iz
Sjenice, 14. puk 7. SS divizije iz Pljevalja i legionarska grupa Krempler. Ukupno je prema 1. diviziji nastupalo oko 9 000 vojnika, sa
24. topa i 20 tenkova. 4
U zoru 13. avgusta, uz avio i artiljerijsku podrku, neprijatelj je
izvrio napad na cijelom sektoru 1. divizije. Prema 8. brigadi,* koja
je bila kod Bijelog Polja, napadala je grupa Krempler, od P r i j e polja, prema 13. proleterskoj brigadi 2. puk divizije Brandenburg,
a od Pljevalja i Jabuke, prema 1. i 3. krajikoj brigadi, napadao je,
sa vie kolona, 14. puk 7. SS divizije.
Prema 1. proleterskoj brigadi neprijatelj je najjae napadao na
njenom desnom krilu, prema Kamenoj gori. Prvi bataljon je vodio
borbu itav dan i pred no uspio da odbaci neprijatelja na polazne
poloaje. Takoe su 2. i 6. bataljon, podrani divizijskom artiljerijom, uspjeli poslije teke borbe da odre svoje poloaje kod Mataruga.
* Osma crnogorska brigada osnovana 24. I 1944, bila je tada privremeno
pod komandom 1. proleterske divizije. 5 )
2 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, t. 1, d. 35.
a Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 266.
4
P. Raievi i P. Babec, VIG, br. 4/1954.

Idueg dana neprijatelj je nastavio napade. Na liniji Obarde

Kamena gora 1. bataljon je i dalje vodio teke borbe i uspio da
odri poloaje. I 2. i 6. bataljon su odrali svoje. etvrti bataljon je
upuen na lijevo krilo, u pomo 3. krajikoj brigadi na koju je neprijatelj vrio jak pritisak.
Neprijateljeva n a m j e r a je bila da napadom na oba krila divizije
i u centru, preko Kamene gore, presijee diviziju, nabaci je na Taru
i uniti u sadjejstvu sa 1. brdskom divizijom koja je nastupala od
Andrijevice, preko Kolaina. Stab 1. divizije je odmah izvukao 13. i
8. brigadu u Maoe i prema Durevia Tari. Neprijatelj je primijetio izvlaenje tih brigada pa je pojaao pritisak na poloaje 1. brigade
i primorao je na povlaenje prema Crnom vrhu. Pred k r a j dana
lijeva kolona 14. puka 7. SS divizije i 2. puka Brandenburg izbili
su na Crni vrh, k. 1492. Uz jaku podrku divizijske artiljerije 2. i
6. bataljona 1. brigade i 4. bataljona 13. brigade pokuali su da ga
zbace sa Crnog vrha, ali nijesu uspjeli.
etvrti bataljon, koji je upuen na lijevo krilo, vodio je teke
borbe kod Odaka i uz pomo 7. bataljona i dijelova 2. bataljona
uspio da zaustavi neprijatelja. Trea krajika brigada je takoe
uspjela da zaustavi desnu kolonu 14. puka 7. SS divizije.
Stab 1. divizije smatrao je situaciju vrlo ozbiljnom i o tome je
izvijestio Vrhovni tab, 6 koji mu je istog dana depeom naredio da
ranjenike prebaci preko Tare, odakle e ih avioni prenijeti u Italiju, 7 a sa divizijom pree na desnu obalu Lima i prodre ka Zlatiboru i Goliji.
To nareenje divizija je oekivala ve dugo vremena. Meutim,
dolo je u veoma nepovoljnom trenutku, upravo ba kada je neprijatelj sa tog pravca nastupao jakim snagama. Stab 1. divizije je odluio da n a j p r i j e grupie jedinice na lijevom krilu, prema padinama
planine Ljubinje, a onda izvri prodor sjeverno od Pljevalja, prema
Priboju, i tamo pree Lim. 8
Jo u toku 16. avgusta 1. proleterska brigada, ojaana ininjerijskom etom divizije i divizijskom artiljerijom, rokirala se ulijevo,
prema 3. krajikoj i posjela poloaje sa obje strane ceste Pljevlja
Durevia Tara, na liniji Zekavica Rudje, da bi zadrala neprijatelja i obezbjedila pregrupisavanje 8. i 13. proleterske brigade u
rejonu Kakmua.
Neprijatelj je toga dana napao u prazno, tamo gdje nije bilo
1. brigade. im je to uvidio hitno je povukao sa Crnog vrha 2. puk
divizije Brandenburg i dijelove 14. SS puka u Pljevlja. U svanue
17. avgusta krenuo je jakim snagama iz Pljevalja u napad na poloaje
1. i 3. brigade. Glavnina mu je nastupala prema Durevia Tari. Vjerovatno je neprijatelj smatrao da se 1. divizija povukla preko Tare,
ka Durmitoru. Zbog toga je i on pregrupisao snage i urio da je
sustigne dok se prebacuje preko Tare.
Knjiga depea 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712b, f. 12, d. 30.
depea 15.
7
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 271. napomena 351.

Stab 1. divizije opet je prozreo neprijateljeve namjere. Izvukao

je 1. brigadu ispred neprijateljskih jakih snaga, da bi je to vie
rokirao ulijevo, radi breg ostvarenja svoje osnovne zamisli: prebacivanja preko ehotine. Brigada se n a j p r i j e prebacila do sela K r u eva i Dragaa, a zatim nastavila mar prema Vrbi, selu na sjevernim padinama Ljubinje. Mar je bio teak, p u t lo. Kod Vrbe su se
bataljoni odmorili, nahranili i pripremili za dui mar, preko ehotine na sjever.
Stab divizije je organizovao prelaz preko ehotine kod Gradca.
Poslije prelaska rijeke, uvee 18. avgusta, sve jedinice 1. proleterske
divizije izbile su sjeverozapadno od Pljevalja, izvukle se iz planiranog neprijateljskog obrua, nale mu se iza lea i obezbijedile povoljne poloaje za prodor preko Lima u Srbiju.
Poslije prelaska ehotine brigada je nastavila mar prema Boljaniima i Ritoiu. Tamo je odmah isturila 4. bataljon na Bader,
k. 1446, i emerno, a 3. bataljon kod Gre i Gotovue, radi obezbjeenja divizije od Pljevalja. Na tom terenu brigada je uhvatila vezu
sa 37. sandakom divizijom, kojoj je tab 2. korpusa naredio da se
prebaci iz Nove Varoi na Pobijenik, 9 da bi pomogla 1. diviziji. Prilikom uspostavljanja veze dolo je do nesporazuma i meusobnog
sukoba patrola. Tom prilikom je poginuo obavjetajni oficir 4. bataljona.
Neprijatelja je neprijatno iznenadilo izbijanje 1. proleterske divizije kod Priboja.
Jedan puk 7. SS divizije preao je Taru i 20. avgusta izbio u
Negobue, smatrajui da je zadatak lako izvrio. Ali to je bio potpuni promaaj, sasvim sporedan zadatak. Njemake jedinice su se
nale u nepovoljnom poloaju u pogledu glavnog zadatka da sprijee prodor 1. divizije u Srbiju. Da bi ispravili promaaj, Nijemci
su hitno uputili 14. puk SS divizije i 2. puk divizije Brandenburg,
preko Pljevalja i Prijepolja, ka Priboju i Novoj Varoi. 10 Ali su opet
zakasnili. Prva proleterska divizija bila je oslobodila Priboj i
prela na desnu obalu Lima.
Prva proleterska brigada je prela Lim nou izmeu 20. i 21.
avgusta, pravcem Gole Milije Priboj. Na desnoj obali Lima
brigada je drala mostobran u rejonu Kultovac Lukice Cova.
Trei bataljon je obezbjeivao njeno lijevo krilo, kod ua Uvea u
Lim i tamo razbio dijelove Drinskog etnikog korpusa.

Prelaz preko Uvea u Srbiju

Odmah poslije prelaza preko Lima glavnina 1. divizije pripremala
se za prodor ka Zlatiboru, uz obezbjeenje desnog boka sa komunikacije Nova Varo Bistrica. Prva brigada se zadrala kratko vri-

jeme na obezbjeenju mostobrana kod Priboja, a onda u dvije kolone

hitala u pravcu Brezne.
Citava 1. divizija nala se izmeu Uvea i Lima: 1. brigada u
Brezni, a 3. krajika i 13. proleterska u Radojini. tab divizije je
odluio da brigade uputi prema Zlatiboru kako bi dobile iri prostor
za manevar i saekale na pogodnim poloajima 6. liku diviziju radi
zajednikog nastupanja kroz zapadnu Srbiju.
U meuvremenu je 14. p u k 7. SS divizije izbio cestom prema
Priboju, a 2. puk divizije Brandenburg prema Novoj Varoi. Zlatiborski etniki korpus drao je poloaje na kosama prema Zlatiboru. Nijemci su smatrali da je i tada jo uvijek bio povoljan t r e nutak da na uskom prostoru opkole i unite 1. diviziju i iskupe se
za sve ono to nijesu mogli postii u nekoliko ranijih pokuaja."
Pred zoru 23. avgusta 1. proleterska brigada je prela Uvac na
dva mjesta kod sela Koelj. Uz snanu podrku divizijske artiljerije
brigada je napala etnike na liniji Dobroselice Travnik k. 1496.
Dvije etnike brigade Zlatiborskog korpusa 12 pruale su otpor sa
poloaja ureenih za odbranu. Artiljerijskom vatrom stalno su obasipale 1. brigadu. No ona je uprkos tome energino napredovala,
razbila etnike na frontu irokom oko 10 km i prokrila put za dalje
nastupanje preko Zlatibora. Desnim krilom brigada je sadjejstvovala 13. proleterskoj u zauzimanju Borove glave. Trea krajika brigada je zauzela Hegbine i zatvorila pravac prema Kokinom Brodu.
Tako je uspjeno zavren manevar 1. divizije. Divizija je izbjegla
frontalne borbe sa jakim neprijateljskim snagama iz Prijepolja i
Pljevalja i za kratko vrijeme, i uz malo gubitaka, stvorila uslove
za dalji prodor u Srbiju.
Sa osvojenih etnikih poloaja na Zlatiboru 1. brigada je nastavila prodor ka Kraljevim Vodama i Palisadu. Borci 3, 4. i 6. bataljona, koji su decembra 1941. tuda nastupali iz Srbije ispred nadmonih njemakih snaga i pod nepovoljnim vremenskim prilikama
bili su veoma uzbueni. Kako i ne bi bili, koraali su tlom svoje
Srbije, poslije vie od dvije i po godine, vratili se nosei slobodu
svom napaenom narodu. Zastavnik 1. proleterske brigade, Janako
orevi, borac 3. kragujevakog bataljona, pri ulazu u Srbiju razvio je crvenu zastavu 1. proleterske brigade, poboo je, kleknuo i zemlju pod n j o m poljubio. Suze radosnice su zatreptale u njegovim
oima. Uzbuen, jedva je izgovorio: Srbijo, zdravo.
Sve je bilo drugaije nego u decembru 1941. etnici su bjeali
pred proleterima. Partizanski bataljoni dobro naoruani, urili su
preko Zlatibora, obasjanog avgustovskim suncem.
Bugarska posada na Palisadu smatrala je da su partizanske snage slabe i pola im je u susret. T a j ispad je bio sastavni dio plana za
unitenje 1. divizije, u sadjejstvu sa 14. pukom 7. SS divizije, koji
je nastupao sa poloaja od Priboja do Vardita i 2. pukom divizije
Brandenburg iz Nove Varoi.
11 Nareenje njemake komande, A-VII, fond njemake dokumentacije,
k. 11, f. 1, d. 2.

tab 1. divizije naredio je 1. brigadi da se lagano povlai pred

neprijateljem, a 3. krajikoj i 13. proleterskoj da lijevim i desnim
obuhvatom izbiju u rejon ajetine radi odsijecanja i unitavanja
neprijateljskih snaga na Palisadu. Tako je posada sa Palisada, glavnina 61. puka 24. bugarske divizije, upala u klopku u koju ju je
navlaila 1. brigada svojim povlaenjem. Tek kada su dijelovi 3. i 13.
brigade izbili kod ajetine, komandant bugarskog puka je uvidio
kakva mu opasnost prijeti i brzo se povlaio natrag. Prva brigada je
to oekivala. Svi njeni bataljoni preli su u gonjenje neprijatelja.
Glavnina 1. brigade je na njegovim leima upala u Palisad i zauzela
neke rovove, bunkere i utvrene kue. 13 Zatim se itav dan vodila
borba. U toku noi izmeu 24. i 25. avgusta izvren je opti napad
na Palisad, u kojem su uestvovali i dijelovi 13. proleterske brigade.
Neprijatelj je naputao bunker po bunker ili je u n j i m a unitavan.
Pred zoru se naao zbijen na malom prostoru, ali se uporno branio
i preciznom vatrom nanio 1. brigadi znatne gubitke.
U zoru je brigada odustala od napada i bataljoni su povueni u
zaklone, ostavljajui m a n j e dijelove za blokadu neprijatelj e vog uporita. Tri ete su drale bugarske jedinice pod stalnom vatrom, ne
dozvoljavajui im da se pokrenu iz uporita. Neprijatelj je iz Uica
nastojao da spase garnizon na Palisadu, ali u tome nije uspio, jer su
ga dijelovi 3. i 13. brigade razbili kod ajetine.
Uporna odbrana bugarskih vojnika ogorila je sve borce. Njemaka vojska gubi rat, a oni se za n j u i Hitlera bore kao da brane
domovinu! Nai borci nijesu nikako mogli da shvate tu i takvu njihovu vjernost faizmu.
Sve tri brigade predloile su tabu divizije da se napad ponovi.
Napad na utvreni Palisad ponovljen je nou izmeu 26. i 27.
avgusta, sa dijelovima sve tri brigade. Prva brigada je napadala
sa 2, 3. i dijelovima 6. bataljona. U rezervi je bio 1. bataljon, a 4. i
Garibaldi na obezbjeenju prema Novoj Varoi. Napad je poeo
u 20 asova. N a j p r i j e su koncentrisani sva artiljerijska oruja i minobacai i snanom vatrom zasuli neprijatelja. Artiljerijska oruja,
koja su bila dovedena u streljaki stroj, neprekidno su tukla neprijateljske bunkere i utvrene kue. U zoru 27. avgusta neprijatelj se
drao samo jo dvije kue, ali jako utvrene. Zemljite oko njih
bilo je otkriveno i branjeno jakom vatrom, tako da im se nije moglo
prii. Tada se probila i neprijateljska kolona iz Uica, ojaan bataljon
61. bugarskog puka, i spasila posadu Palisada od potpunog unitenja 1 4
im im je stiglo pojaanje, bugarske jedinice su se povukle sa
Palisada, u duhu opte direktive o povlaenju njihovih jedinica u
Bugarsku. 15 Ali je vie od pola puka ostalo na Palisadu, kao dug za

13

R. Panteli, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 613.

Izvetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 18.
G. uki, H. Mehinagi, V. Srzenti, R. Drakovi, lanci, Prva proleterska, knj. 2, str. 619635.
14

mnoga nedjela koja su bugarske jedinice poinile u ovoj zemlji i kao

krvava uspomena na susret sa proleterima. *
Ipak, neuspjeh u napadu na Palisad zaustavio je prodor 1. divizije kroz zapadnu Srbiju. Prema planu Vrhovnog taba trebalo je
to prije presjei komunikacije Uice Viegrad i izbiti na greben
Suvobora. 17 Vrhovni tab je zamjerio tabu 1. divizije zbog zadravanja na Zlatiboru i neuspjeha na Palisadu i podsjetio ga na osnovni
zadatak. 18

Borbe sa etnicima u zapadnoj Srbiji

Odlazak 24. bugarske divizije oteao je njemakoj komandi zatvaranje
doline Zapadne Morave i sprijeavanje prodora partizanskih jedinica kroz zapadnu Srbiju. Nemajui vlastitih snaga, Nijemci su se
jae oslonili na etnike i naredili im da izau na poloaje. U tom
cilju Vrhovna etnika komanda dovela je na t a j teren 4. g r u p u
etnikih korpusa (Uiki, Caanski, Poeki, Smederevski i Valjevski korpus) da sa Zlatiborskim korpusom organizuju odbranu i sprijee prodor proleterskih brigada. U svim tim korpusima bilo je
ukupno oko 9 000 etnika. Iako je k r a l j donio odluku da se rasform i r a j u etnike formacije,* oni su objavili optu mobilizaciju za
1. septembar.- 0 Gotovo se niko nije odzvao mobilizaciji. Izdajnici nijesu umjeli stati sa izdajom ni u poslednjem trenutku. Nastavili su
da slue okupatoru, iako je Njemaka bila pred potpunim porazom.
Vrhovni komandant NOVJ uputio je 30. avgusta poslednji poziv
svim Jugoslovenima koji se nalaze u neprijateljskim vojskama da
se, n a j d a l j e do 15. septembra, prikljue jedinicama NOVJ u borbi
protiv okupatora. 21 Zbog toga je trebalo brzim prodorom kroz Srbiju
to prije razbiti etnike formacije i onemoguiti im mobilizaciju
srpske omladine. Toj omladini trebalo je omoguiti da se ukljui u
NOVJ i da d svoj doprinos konanom osloboenju zemlje.
* Politiki komesar 1. proleterskog korpusa izvijestio je Vrhovni tab:
...Borba na Palisadu imala je ogroman odjek kod seljaka. Oni priaju da
nikad takve vojske ni takve borbe nasu videli. Kau da 'ovakve borbe nije
bilo ni na Kajmakalanu ni na Bregalnici'. Kau za nae jedinice, da su 'ovako
opremljeni i naoruani bili samo Nemci i to samo 1941. godine'!16)
* Na zahtjev saveznika, kralj Petair Karaorevi donio je odluku, 25.
avgusta 1944. godine, da se rasformiraju etnike formacije u Jugoslaviji, ukine
njihova Vrhovna komanda i zabrani da se zovu kraljeva vojska u otadbini.
Istovremeno, etnicima je uputio poziv da se bore protiv okupatora pod komandom Vrhovnog taba NOV Jugoslavije. 18 )
16

Izvjetaj politikog komesara 1. proleterskog korpusa, Arhiv

1944/282.
17
Knjiga depea 1. proleterskog korpusa, A-VII, k. 372, f. 2,
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 279.
19
Odluka kralja Petra II Karadorevia, Zbornik, t. I, knj. 11,
napomena 2, str. 131.
2 Naredba Vrhovne etnike komande, A-VII, fond etnike
tacije, k. 5, f. 2, d. 49.

CK SKJ,
d. 3.
d. 54.
dokumen-

Za vrijeme borbi 1. divizije na Palisadu pristigla je na Zlatibor

i 6. lika proleterska divizija i ula u sastav 1. korpusa. P r i j e polaska u ofanzivu odlueno je da se ranjenici prebace avionima u Italiju. P r v a proleterska brigada je vrlo brzo osposobila stari pomoni
vojni aerodrom zapadno od ajetine. Nou izmeu 30. i 31. avgusta
doletjeli su transportni avioni Crvene armije, donijeli oruje, m u niciju, opremu i hranu a odnijeli ranjenike. Donijeli su i dva topa,
to je ojaalo udarnu mo 1. divizije.
Divizija je nastavila nastupanje. Prema Uzicu je upuena 13.
proleterska brigada, desno od n j e 3. krajika, a 1. proleterska brigada
je nastupala na lijevom krilu divizije, zapadno od Uica. Tri bataljona 1. brigade, 4, 6. i Garibaldi, zadrani su na Murtenici i Smiljania zakosu, da obezbjeuju aerodrom i sprijee eventualni prodor neprijatelja od Kokinog Broda. Tu su se zadrali do dolaska 37.
divizije. Glavnina brigade (1, 2. i 3. bataljon) uputila se ka Semegn j e v u i ljivovici. Tamo su se nalazile etiri brigade Zlatiborskog
etnikog korpusa, ali su se blagovremeno povukle prema planini
Tari. Bataljoni 1. brigade izbili su slijedeeg dana na liniju Mokra
gora Sargan planina Kremna i temeljito poruili eljezniku
prugu Uice Viegrad, da je neprijatelj ne bi mogao koristiti za
dui period. 22
Poetkom septembra 1. brigada je bila zapadno od Uica, prema
Varditu i Bajinoj Bati. Zadatak brigade je bio da likvidira uporita nedievskih i etnikih jedinica. Prema Bajinoj Bati i Dubu
upueni su 1, 2. i 3. bataljon. Svakodnevno su vodili borbu sa nedievcima, ljotievcima, etnicima i njemakim policijskim snagama.
Prvi bataljon i jedna eta 2. bataljona napali su neprijatelja u Bajinoj Bati. Grad su branili eta njemake policije, nedievci i etnici. U prvom prepadu zauzet je vei dio grada. Samo su se Nijemci
i dalje branili iz kole. Njima je stiglo u pomo oko 350 nedievaca
pa su bataljoni 1. brigade odustali od daljeg napada.
P r e m a Viegradu su upueni 6. i ininjerijski bataljon. Oni su
na Sarganu u sadjejstvu sa 8. crnogorskom brigadom, odbili nekoliko etnikih napada i razbili jednu kolonu Nijemaca, koja je od
Viegrada krenula ka Uicu. U to vrijeme 4. i Garibaldi bataljon
upueni su prema Drini, kod Starog Broda, da obezbjeuju prelazak
jedinica 12. korpusa. 23 Nijemci su uoili n a m j e r u 12. korpusa da se
prebaci preko Drine i uputili su jedan bataljon 14. puka 7. SS divizije
i jednu etniku brigadu da njegovim jedinicama postave zasjedu.
Umjesto toga te neprijateljske snage naile su na zasjede 4. i Gari
baldi bataljona i bile razbijene. Tom prilikom je zaplijenjeno, pored
ostalog, i 5 000 kg penice, koja je ustupljena 12. korpusu, jer su
njegove jedinice bile veoma iscrpljene borbama i dugim marevima
preko Crne Gore, Hercegovine i Bosne.
Borbe sa nedievcima i etnicima bile su dosta otre. Gonei
neprijateljske snage preko Duba, 3. bataljon i dijelovi 2. bataljona
izbili su na Drinu, gdje su presjekli vezu izmeu neprijateljskih jedinica u Bajinoj Bati i Rogaici. Tada je 1. bataljon, sa etom 2. ba22 Knjiga depea 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 1, d. 36.

Prelaz

preko

Uvea

Srbiju

avgusta 1944.

Grupa
poslije

boraca 4.
prolaza u

bataljona
Srbiju

Predaja
avgusta

odlikovanja
1944.

Narodnog

Bataljon Garibaldi na maru

Valjeva i Uba, oktobra 1944.

osloboenja

prema

1.

Beogradu

proleterskoj

poslije

briqadi

borbi

za

Lekovinama

osloboenje

taljona, ponovo napao na Bajinu Batu. Neprijatelj je bio prisiljen

da se spasava bjekstvom preko Drine, u Bosnu. Zatim je bataljon
samoinicijativno napao garnizon u Rogaici i natjerao i njegovu posadu preko Drine.
etvrta grupa etnikih korpusa uspjela je da zaustavi 6. diviziju i 3. krajiku brigadu. U protivnapadu etnici su ponovo zauzeli
Poegu i primorali 3. krajiku da napusti Kosjeri. J a k e etnike
snage koncentrisale su se u rejonu Jelova gora Varda Karan
i Skakavice sa n a m j e r o m da zaustave prodor 1. proleterskog korpusa.
Prva i 6. divizija odmah su se ustremile na tu etniku grupaciju. Nije joj se smjelo dozvoliti da organizuje odbranu na padinama
Maljena, Povlena i Suvobora, jer bi sa tih poloaja mogla za due
vrijeme zaustaviti 1. korpus.
Jaa etnika grupacija nala se ispred 1. proleterske brigade,
i to na Jelovoj gori, gdje je trebalo da se okupe sve jedinice 1. brigade. Brigada je prela u napad im je primijetila etnike. U toku
noi 3. i 6. bataljon napali su od Duba na lijevo krilo etnika, koji
su se vrlo ilavo branili, ali su ih najzad razbili i odbacili prema
Crnom vrhu i Vardi. 24 Za to vrijeme su ostali bataljoni 1. brigade,
ojaani korpusnom i divizijskom artiljerijom, uspjeli da se prikupe
kod Obodnika, na obroncima Jelovika. U samu zoru 2, 4, Garibaldi
i Ininjerijski bataljon, uz snanu podrku artiljerije, napali su etnike na liniji Jelovik Crni v r h Varda. Borba je t r a j a l a itava
tri asa. Artiljerci su imali dobar pregled bojita i neprekidno su
zasipali etnike poloaje. etnici su se oajniki borili i masovno
ginuli. To je bio njihov posljednji jai pokuaj da sprijee prodor
proleterskih jedinica u Srbiju. Pod snanim pritiskom bataljona 1.
brigade etnika odbrana je popustila. Stariji i zloglasniji etnici su
besciljno i panino bjeali, 25 a mnogi, naroito novomobilisani, predali su se. Prva proleterska izvojevala je jo jednu znaajnu pobjedu.
Razbijene etnike brigada je odluno i brzo gonila, nastupajui
ka Kosjeriu i Ravnoj gori. Do noi bataljoni su izbili na drum Kosjeri Valjevo, kod sela Brajia. U j u t r o su nastavili prema selu
Skakavice. Na liniji Gole Vele brdo Crni v r h dolo je do sukoba sa novom etnikom grupacijom koja je lako razbijena. Lijevo
od 1. brigade nastupala je 8. crnogorska brigada, koja je 6. septembra
definitivno ula u sastav 1. proleterske divizije.*
Prva brigada je, u sastavu divizije, nastavila prema Lajkovcu
i Struganiku. U Slovac je izbila 13. septembra i likvidirala posadu
sastavljenu od nedievaca. Ispred 1. brigade ka Mionici 27 se povlaio
i vrhovni komandant etnikih jedinica u Jugoslaviji Draa Mihai* Brigada je bila veoma zadovoljna tom odlukom. Njen tab je oirkularoin
obavijestio sve borce i rukovodioce o velikom povjerenju koje je brigadi ukazano da se nae u slavnoj 1. proleterskoj diviziji, pored 1. proleterske brigades)
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 2/2, d. 48.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, Zbornik, t. I, knj. 11, d. 147,
str. 369.
2 Osina crnogorska NOU brigada, VIZ, Beograd, 1978, str. 18.
25

lovi. Jedinice 1. proleterske divizije prele su preko Ravne gore,

kolijevke i centra etnitva, to je i simbolino ukazivalo na njegov
neslavni kraj.

Osloboenje Valjeva i Uba

Sredinom septembra neprijatelj je u zapadnoj Srbiji imao slabe snage. Na teritoriji Lazarevac Ub Obrenovac nalazio se 2. puk
divizije Brandenburg, u Valjevu jedan bataljon njemakog policijskog puka, 4. puk Srpskog dobrovoljakog korpusa i etnici Valjevskog korpusa, a u Mavi 5. njemaki motorizovani policijski puk
i 696. motorizovani bataljon poljske andarmerije. 2 8
Uzimajui u obzir broj i kvalitet tih snaga tab 1. proleterskog
korpusa naredio je 1. i 6. diviziji da napadnu Valjevo. Napale su ga
nou izmeu 14. i 15. septembra, 6. divizija sa juga i jugoistoka, a
1. proleterska sa sjevera i istoka.
Prva proleterska brigada napadala je sa sjevera, preko sela Babine Luke. Napad je poeo odmah poslije ponoi, ali sa zakanjenjem.
Napadali su 1, 2, 3. i Garibaldi bataljon, 6. je obezbjeivao pravac
od Loznice, kod sela Zlataria, a 4. i ininjerski bataljon bili su u
rezervi, u selu Raevu.
Napad se uspjeno razvijao. Prvi bataljon je upao u centar grada
i izbio ispred same komande garnizona. Drugi, 3. i Garibaldi bataljon napredovali su isto tako brzo i zauzeli n a j p r i j e teren oko
crkve, a zatim jo neka uporita. Sa streljakim strojem kretali su
se i protivtenkovski topovi koji su direktno gaali pojedina uporita,
sve dok se nijesu predala. Neprijatelj je pruao ilav otpor samo iz
nekoliko utvrenih zgrada, a naroito iz kasarne, koja je bila na
pravcu napada 3. brigade, i iz zgrade okrunog suda. P r v a brigada
je dovela u streljaki stroj i korpusnu artiljeriju, koja je direktno
gaala neprijateljeve utvrene zgrade. U zoru je uspostavljena veza
sa jedinicama 6. divizije. Njene jedinice su na vrijeme poele napad,
a onda se povukle ne znajui ta je sa 1. divizijom. Tek kad su 1. i
3. brigada pole u napad, jedinice 6. divizije obnovile su napad na
svom sektoru. 29
Zoru su nezauzeta doekala samo dva uporita. Stab 1. divizije
je naredio da se blokiraju i n a p a d a j u preko dana. 30 Poto se situacija u gradu povoljno odvijala tab 1. brigade uputio je svoju rezervu, 4. i 7. bataljon, kao pojaanje 6. bataljonu, jer su Nijemci
uporno pokuavali da iz Loznice pomognu garnizonu u Valjevu. Neprijateljsku kolonu je doekao 6. bataljon kod Zlataria, i, uz podrku artiljerije, razbio je i nanio joj znatne gubitke. Stab brigade
je ojaao t a j pravac i sa 3. i Garibaldi bataljonom na poloajima
sjeverozapadno od Valjeva, prema Loznici. Kasnije je izvuen iz
28 Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 282.
2 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 2, d. 18.
M. Lekovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 645.

grada i 1. bataljon, a samo je 2. ostao, kao posada, i sa m a n j i m

snagama pomagao 3. krajikoj brigadi u blokadi kasarne.
Nijemcima je bilo veoma stalo da spasu policijski bataljon u
Valjevu. Kada im to nije uspjelo sa kolonom iz Loznice, uputili su
ojaane dijelove 2. puka Brandenburg iz Uba. Trinaesta proleterska brigada nije uspjela da zadri tu kolonu, ojaanu tenkovima i
artiljerijom. Ona je uspjela da ue u Valjevo, prihvati snage iz
kasarne i sa njima se vrati prema Ubu.
Nijemci poslije toga iz Loznice nijesu preduzimali nikakve akcije prema Valjevu. Ali su zato etnike grupe bile vrlo aktivne.
J e d n u njihovu grupu kod Karaule je razbio 1. bataljon, im je iziao iz grada. Nou izmeu 16. i 17. septembra 1. brigada se prebacila na desnu obalu Kolubare, na poloaje u rejonu Markova crkva
Tabanovii Sueoka, 1. i 2. bataljon i pridata korpusna artiljerija bili su kod Mionice, prema Lajkovcu. 31
Pridoli Nijemci i oni koji su se odrali u kasarni poeli su da
se povlae iz Valjeva 17. septembra poslije podne. Prilikom povlaenja upali su u poloaje 1. brigade, koja ih je napala na p u t u Divci
Slovac. Nijemci su se oprezno kretali, sa jakim bonim obezbjeenjima tako da nijesu mogli biti iznenaeni. Borba je trajala sve do
zore. Neprijatelju su nanijeti veliki gubici. Unitena su dva tenka
i 5 kamiona. Ipak, neprijatelj je bio dovoljno jak i uspio da se probije prema Ubu. Poslije te borbe brigada je nastupala prema Ubu, 32
uz m a n j e borbe sa jedinicama koje su iz Uba pravile ispade du ceste.
Sva neprijateljeva aktivnost bila je sraunata na to da sauva jedinice od iznenaenja i da, u isto vrijeme, obezbijedi glavne snage i
odreene pravce.
U vreme od 1. do 20. septembra brigada je prodrla duboko u
Srbiju, uestvovala u definitivnom razbijanju etnika, osloboenju
Bajine Bate, Valjeva i drugih mjesta. Neprijatelju su nanijeti veliki gubici i brigada je dola do velikog plijena.
Narod je u Srbiji oduevljeno doekao proleterske jedinice. Starim ratnicima, koji su prelazili Albaniju i borili se na solunskom
frontu, a i svima drugima imponovala je snaga proleterskih jedinica,
njihovo naoruanje, mladost boraca, odluno nastupanje, kao i ona
silna razdraganost i vjera u pobjedu i bolju budunost koja je zraila iz svakog borca.
Ali bilo je i tuge, kao i u svim krajevima u koje se brigada v r a ala poslije tekih borbi. Veliki broj proletera iz Srbije nije doekao
povratak u rodni kraj. Meu ivima nije bilo mnogo drugova iz
Kragujevca, Kraljeva, Beograda i drugih gradova Srbije. Nije bilo
u sastavu brigade 5. umadijskog bataljona komandanta Milana Ilia,
ni politikog komesara Draganeta Pavlovia, koji su pali u prvim
borbama brigade. Grobovi proletera iz Srbije rasuti su irom Bosne,
Hercegovine, Dalmacije, Crne Gore i Sandaka. Ali su zato mladii
iz tih krajeva doli u Srbiju, da pod zastavom 1. proleterske, pod
kojom su oni hrabro poginuli, umjesto mnogih njenih sinova, ues t v u j u u osloboenju Srbije. Nisu tada bili sa 1. proleterskom ni
31

Isto.

mnogi koji su ostali ivi, oni koji su se osposobili u 1. proleterskoj

i otili u druge jedinice za komandire, komandante i politike komesare, da im iskustvom i znanjem pomognu.
Narod je iznosio pred proletere sve to je imao. Seljaci su n u dili izobilje hrane i voa. Rodilo je te godine, imali su ta ponuditi.
Od dolaska u Srbiju 1. proleterska vie nikada nije bila gladna. Ali
je narod davao i neto vie od svega toga svoje sinove i keri,
svoju decu, da p o p u n j a v a j u redove proleterskih brigada i bore se
do konanog osloboenja zemlje. Najvie dobrovoljaca javljalo se u
1. proletersku brigadu, ali ih ona nije mogla sve primiti. Poetkom
oktobra 1. brigada je narasla na 2 607 boraca, a od prijavljenih preko
toga broja, 524 je uputila u 8. crnogorsku, 233 u 3. krajiku i 352 u
13. proletersku brigadu. 33 Sada se tek jasno vidjelo koliko su bile
znaajne pripreme koje su provoene u brigadi pred n j e n dolazak u
Srbiju. Novi borci su se dobro borili, ali trebalo im je pomoi da to
prije ovladaju orujem, da se uklope u ivot brigade i da poprime duh
proleterski. Partijske organizacije i organizacije SKOJ-a imale su
pune r u k e posla.
P r v a proleterska se prebacila 23. septembra na desnu obalu Kolubare. P r e m a Ubu su djejstvovali 3. i 4. bataljon, 6. je kontrolisao
pravac Divci Loznica, Garibaldi je upuen prema Umki, a 1. i
2. bataljon su bili u rezervi. 34 Desno od 1. brigade, u rejonu Lajkovca,
bila je 13. proleterska, 3. krajika u Ljigu a 8. crnogorska u Mionici. 35 Lijevo su nastupale jedinice 6. divizije. Zadatak brigade bio
je da razbija ostatke etnikih grupa i organe kvislinke uprave,
da politiki radi na terenu i da izvia prema Ubu.
K r a j e m septembra 7. SS divizija nastupala je od Viegrada ka
Uicu i aku i dalje ka Kragujevcu. Stab 1. korpusa uputio je
prema n j o j 6. diviziju, to je dovelo do p o m j e r a n j a 1. i 2. bataljona
neto ulijevo, radi obezbjeenja lijevog boka divizije i izvianja
prema Ubu, kako bi se onemoguio eventualni pokuaj neprijatelja
iz Uba da sadjejstvuje snagama, koje su nastupale prema Uicu i
aku. 30
Brigada je preduzela sve da ne dozvoli neprijatelju ma kakvu
aktivnosti u pravcu Uica. U to vrijeme oekivano je da naa
avijacija bombarduje Ub.
Izvianjem je ustanovljeno da u Ubu ima 350400 Nijemaca,
sa 4 tenka, 2 topa i 3 teka mitraljeza. 3 7 Osiguranja su im bila na
Vujaku i kod raskrsnice cesta koje vode ka Lajkovcu. Motorizacija
je bila kamuflirana ispod drvea. Sa Nijemcima je bilo i oko 800
etnika. Stab divizije je naredio brigadama da oslobode Ub i Vreoca,
radi daljeg nastupanja ka Beogradu. 38 Prva brigada je napadala na
Ub i emanov most, 3. krajika niz rijeku Kladnicu i 13. proleterska na Vreoce.
33 Knjiga depea, A-VII, k. 713a, f. 4, d. 7.
34 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 5, d. 3.
35 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. I, knj. 12, d. 112,
str. 278.
se Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 38.
37 Knjiga depea 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712b, f. 12, d. 32.

Napad na Ub poeo je pred zoru 3. oktobra. Sa juga su napadali

2. i Garibaldi bataljon, ojaani baterijom topova, sa sjeverozapada
4. i 6. bataljon, ojaani protivtenkovskim topom, a 1. i 3. bataljon
su napadali na emanov most i Crvenu Jabuku. Dva bataljona 3. krajike brigade napadala su sa istone strane, a dva na Kladnicu.
Napad su poeli 2. i Garibaldi bataljon. Na Vujaku se razvila
otra borba. Ostali bataljoni su ili zakasnili ili nedovoljno odluno
napadali, tako da je neprijatelj mogao koncentrisati sve snage prema
2. i Garibaldi bataljonu. Borba je t r a j a l a itav dan. Neprijatelj se
uporno branio. Novi zajedniki napad obnovljen je u 20 asova, uz
jaku podrku artiljerije. Neprijatelj nije mogao izdrati pritisak
2. i Garibaldi bataljona i bataljona 3. brigade i povukao se prema
Obrenovcu. 39
Prvi i 3. bataljon zauzeli su Cemanov most i Crvenu J a b u k u
bez borbe i poruili most na Tamnavi. Neprijatelj je intervenisao jakim snagama iz Obrenovca, ali je stigao samo do poruenog mosta.
Prvi i 3. bataljon nijesu mu dozvolili da pree rijeku i pomogne
snagama u Ubu. Neprijateljske snage, koje su odstupale iz Uba, pod
borbom su se probijale ka mostu na Tamnavi. Tu kolonu je gonio 4,
a doekali su je 1. i 3. bataljon. Kolona je uspjela da pree rijeku,
uz znatne gubitke, zahvaljujui podrci onih snaga koje su dole iz
Obrenovca. U tim borbama, pored znatnih gubitaka neprijatelja, zarobljeno je i 180 etnika. Brigada je imala 11 poginulih i 45 r a n j e n i h
boraca, i to uglavnom iz 2. bataljona.
Izmeu Uba, Stepanja i Lajkovca brigada se zadrala nekoliko
dana, kontroliui pravce prema Obrenovcu.

Borbe u umadiji
i susret sa Crvenom armijom
Brigada se pribliavala Beogradu. Sa nestrpljenjem je oekivano
nareenje da krene prema njemu. Ali divizija je dobila zadatak da
sprijei izvlaenje njemakih kolona du ceste Topola Mladenovac Beograd i da se na tom pravcu sretne sa jedinicama Crvene
armije, sa kojima e uestvovati u osloboenju Beograda. Prva proleterska brigada trebalo je da izbije na cestu kod urinaca i Vlakog
Polja, 3. krajika prema Mladenovcu, 8. crnogorska na Kosmaj, a
13. proleterska je bila u rezervi. 40
P r v a brigada je krenula na mar danju, 7. oktobra, u vie kolona, pravcem L a j kova Lazarevac Kosmaj. Stab brigade je
naredio da se kolone kreu sa razvijenim zastavama. 41 Proli su dani
nonih mareva i prikrivanja. Doao je period potpune nadmonosti
NOVJ na zemlji i u vazduhu pa se brigada slobodno kretala. Rasporedila se na poloajima du puta: 6. bataljon u Vlakom Polju, 4. ba38 Operativni izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2. . 23.
Isto kao pod 33. depea od 9. oktobra

40

taljon u urincima, 3. bataljon u Sopotu, 1. bataljon prema Robalji,

a 2. i Garibaldi bataljon u Rogai, kao brigadna rezerva. 42
Brigada je izbila na cestu 9. oktobra, protjerala neprijatelja iz
Vlakog Polja i vrila snaan pritisak prema eljeznikim stanicama
u urincima i Ralji. Nijemci su uvali eljezniku prugu sa n a m j e rom da na n j o j uspostave saobraaj radi izvlaenja jedinica armijske
grupe E sa juga, iz Grke, koje bi im dobrodole da ojaaju odbranu Beograda. Tih dana brigada je dobila nareenje ne ruiti od
sada nikakve o b j e k t e . . . a takoe i da sprijei neprijatelja u r u enju mostova i komunikacija. 4 3 Situacija se promijenila. Trebalo je
sauvati prugu i cestu za nastupanja naih jedinica i jedinica Crvene
armije. Trebalo ih je uvati i za korienje u osloboenoj zemlji.
Takvo upozorenje dobile su sve jedinice. Osim toga, jedinicama je
ponovljeno nareenje da ne s t r i j e l j a j u ni jednog zarobljenika. 44 Raunalo se i na potrebnu radnu snagu za obnovu zemlje. Faisti i zloinci predati su sudu.
Tri dana je brigada vodila borbu sa neprijateljskim kolonama
koje su se povlaile prema Beogradu, kao i sa motorizovanom kolonom koju je 3. krajika protjerala iz Mladenovca. Dva puta je
1. brigada zauzimala cestu kod urinaca, ali ju je oba puta morala napustiti pod udarcima jakih njemakih saga. Borba je voena i itavu no izmeu 11. i 12. oktobra.
U rasvit 12. oktobra ula se jaka artiljerijska vatra i zemlja je
jae nego obino podrhtavala od tenkova i samohodnih topova. Kad
se razdanilo primijeeno je da je ta kolona drugaija od one koja
je ve bila prola. Pa to su Rusi!, uzviknuo je neko. Uskoro je sa
n j i m a uspostavljena veza. To se jedinica Crvene armije naslonila na
zaelje njemake kolone, ne dozvoljavajui joj da se odlijepi. Crvenoarmejci su za asak zastali, samo toliko da se ratni drugovi izljube.
Sa okolnih kosa, sa poloaja, sa razvijenim crvenim zastavama trali
su proleteri koliko ih noge nose da se to prije pozdrave sa crvenoarmejcima. Nali su se u zagrljaju borci 1. proleterske brigade i
tenkisti i artiljerci Crvene armije.To je bio zagrljaj drugova po
oruju.
Ostvario se san proletera, sanjan na marevima i u borbama,
u planinama zavejanim snjegovima, u raspjevanim borakim kolima
i veseljima, na stratitima i s t r a d a l i t i m a . . . Godinama ekano n a j zad je doekano: da borci NOV i Crvene armije n a s t u p a j u jedni uz
druge, rame uz rame.
Slavlje je nastavljeno, ali na drugi nain: zajednikim napadima
na neprijatelja. Istog dana dijelovi 1. proleterske, pomognuti tenkovskim jedinicama Crvene armije, unitili su u Ralji neprijatelja
koji se sklonio u tunelu. Crvenoarmejski artiljerci gaali su direktno
u tunel i natjerali neprijatelja na predaju. Plijen je bio ogroman.
Ka Beogradu je nastupao ojaani 4. mehanizovani korpus Crvene armije, odreen da sadjejstvuje jedinicama NOVJ u osloboenju
Beograda. Do 11. oktobra korpus se nalazio u polaznom rejonu, gdje
42
43

isto, d. 42.
Isto kao pod 37. depea od 11. oktobra.

su vozila popunjena gorivom i municijom i briljivo pripremljena

za brzo nastupanje prema Beogradu.
Odreen da sadjejstvuje jedinicama NOVJ korpus je djejstvovao
na samostalnom pravcu, odvojen od ostalih jedinica Crvene armije.
Bio je impozantne jaine. Imao je 17 022 borca, 160 tenkova, 21 samohodno artiljerijsko oruje, 31 oklopni automobil, 366 topova i minobacaa, 674 mitraljeza, 49 motocikla, 1 038 automobila i 130 radio-stanica. Korpus su sainjavale: 36. gardijska tenkovska brigada, 13,
14. i 15. gardijska brigada i ojaani 230. artiljerijski puk, 140. minobacaki puk, 58. puk gardijskih minobacaa, 42. lovaka protivtenkovska artiljerijska brigada, 22. protivavionski artiljerijski divizion
i 218. samostalni ininjerijski bataljon. 43 Udarna snaga korpusa bila
je 36. gardijska tenkovska brigada. Komandant korpusa general V. I.
Zdanov, lino je provjerio gotovost te brigade pred beogradsku operaciju. Brigada je bila sastavljena od boraca koji su se vie puta
istakli u borbama. Mnogi su tenkisti bili odlikovani ordenima i medaljama. Komandant korpusa pohvalio je borce i starjeine i politike rukovodioce zbog dobre pripreme za nastupanje ka Beogradu
i poelio im nove pobjede nad njemakim osvajaima. 46
P r v a proleterska brigada nastupala je lijevo od puta Ralja
Beograd. Desno su nastupale jedinice Crvene armije. Pojas neprijateljeve spoljne odbrane Beograda obuhvatao je i Avalu. Na padinama Avale imao je iskopane rovove i postavljene iane i minske
prepreke. Dijelovi 117. lovake divizije uporno su branili te poloaje.
Neprijateljevu odbranu na Avali dezorganizovala je snana vatra artiljerije i tenkova jedinica Crvene armije. Juriem izmijeanih
crvenoarmejaca i desnog krila 1. proleterske brigade, boraca 1. i 2.
bataljona, neprijatelj je brzo uniten. Proleteri su odluno juriali
naprijed, da su ih borci Crvene armije ak vraali i zaustavljali da
ne juriaju prije nego tehnika slomi otpor neprijatelja. 4 7
Zauzimanjem Avale razbijena je spoljna odbrana Beograda. Neprijatelj se povlaio ka gradu pod pritiskom snaga NOVJ i 4. m e h a nizovanog korpusa Crvene armije. U j u t r o 14. oktobra 1. proleterska
brigada izbila je pred Banjicu. Poela je bitka za osloboenje Beograda.

U borbama za osloboenje Beograda

Neprijateljske snage u Beogradu sainjavali su dijelovi oslabljenog
737. puka 117. lovake divizije, 1. tvravska puk, dopunski bataljon
7. SS divizije, 28. landicen bataljon, nekoliko policijskih bataljona,
1. rudarski bataljon iz Kostolca, 38. motorizovani protivavionski artiljerijski puk, nekoliko diviziona artiljerije 2. oklopne armije, oko
dva bataljona tenkova, dijelovi srpskog dobrovoljakog korpusa i
45
Grupa jugoslovenskih i sovjetskih autora, Beogradska operacija, Beograd, 1964, str. 195.
Isto.

bjelogardejskog ruskog zatitnog korpusa, dijelovi 5. motorizovanog

policijskog puka, dva bataljona 118. divizije. Ukupna jaina tih
snaga iznosila je oko 20 000 vojnika, 40 tenkova i oko 170 topova i
minobacaa. 48 Neprijatelj je oekivao da e mu blagovremeno stii
u pomo i grupa koja se probijala od Poarevca preko Smedereva,
u sastavu: 1. brdska divizija, 92. motorizovani puk, dijelovi 117. divizije, 2. puk Brandenburg i dijelovi 3. policijskog puka sa znatnim
ojaanjima. 4 9 Jaina te grupe bila je vea od dvije divizije. 50
Neprijatelj je uredio Beograd za jaku odbranu. Unutranji pojas odbrane protezao se u luku od Dunava preko Velikog Vraara,
Konjarnika, Banjikog visa, Dedinja, Koutnjaka, Banovog Brda i
ukarice do Save. Na itavom pojasu odbrane bili su iskopani rovovi punog profila i protivtenkovski rovovi. Orua su bila postavljena
u armirano-betonske zaklone.
U gradu je bila organizovana odbrana po sistemu vorova. N a j jae su bili utvreni Kalemegdan, Terazije, Slavija, rejon oko Savskog
mosta, blok zgrada ministarstava, eljeznike stanice, Glavna pota
i dr. Mnoge zidane zgrade bile su pripremljene za odbranu. Na trgovima i ulinim raskrsnicama nalazili su se teki i laki bunkeri. Veliki broj zgrada bio je miniran.
Na grad su napadale jedinice NOVJ: 1. i 6. proleterska divizija,
5, 11, 16. i 28. udarna divizija i Crvene armije: 4. gardijski mehanizovani korpus, 73. gardijska divizija i 236. streljaka divizija, dvije
artiljerijske brigade, 16 pukova artiljerije, minobacaa i samohodnih oruja, protivavionska artiljerijska divizija i tri samostalna protivavionska artiljerijska puka. 51 Snage koje su napadale na Beograd
podravala je glavnina 17. avio-armije III ukrajinskog fronta, tri
divizije jurine avijacije, dvije lovake divizije i divizija bombardera,
kao i dunavska ratna flotila. 52
Osnovna ideja u napadu na Beograd bila je da se jakim udarom
glavnih snaga na uskom odsjeku fronta probije odbrambeni pojas
neprijatelja i rasijee njegova odbrana, a na pomonim pravcima da
se obilaznim manevrima izbije u njegovu pozadinu. Glavni udar nanosile su 1. i 6. proleterska divizija NOVJ i 4. mehanizovani korpus,
73. gardijska i 236. streljaka divizija Crvene armije, pravcem Banjiki vis Autokomanda Slavija Kalemegdan. Prva proleterska divizija nastupala je na teitu glavnog udara, lijevo od puta
Avala Beograd. 53 Na pomonim pravcima napadale su 11, 16. i
28. divizija 12. korpusa preko ukarice i 5. krajika divizija preko
Zvezdare. U rezervi je bila 21. divizija.
Prva proleterska brigada prikupila se u Ripnju. Odatle je nastupala preko Pinosave prema Banjikom visu. Desno su nastupale
48 Beogradska operacija, str. 216.
4a Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 317.
50
V. Strugar, Jugoslavija 19411945, str. 269.
si Beogradska operacija, str. 218.
62 Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 319.
V. Strugar, Jugoslavija 19411945, str. 270.

jedinice Crvene armije, a lijevo 8. crnogorska brigada. 54 Stab 1. brigade izdao je jedinicama zapovijest za napad na Beograd.
Rano u zoru 14. oktobra 1. brigada je, uz sadjejstvo m a n j i h dijelova 4. mehanizovanog korpusa, izbila na Banjiki vis i u prvom
juriu uspjela da zauzme prve neprijateljske rovove. Manje napade
izvrile su sve jedinice na druge dijelove odbrane grada. Neprijatelj
se snano branio i usmjerio jaku artiljerijsku vatru na 1. brigadu.
Bataljoni su drali osvojene poloaje, ali su trpjeli jaku artiljerijsku
vatru, pa je komandant brigade povukao malo unazad tri bataljona,
da bi izbjegli tu vatru. I dijelovi Crvene armije su se vratili. U toj
borbi, pored ostalih, poginuo je politiki komesar 1. bataljona Blao
Popivoda, koji je proglaen za narodnog heroja.
Neprijatelj je vjerovatno smatrao da je odbio napad. To je bilo
samo nasilno izvianje, koje je natjeralo neprijatelja da otkrije vatrene poloaje artiljerije, p r e d n j u liniju i vorove odbrane, to je
odlino posluilo za planiranje artiljerijske vatre.
U 14 asova 14. oktobra poela je snana artiljerijska priprema
po p r e d n j e m k r a j u neprijateljeve odbrane. Vatra je otvorena iz
preko 300 artiljerijskih cijevi i minobacaa i 24 kaue. Uskoro je
broj cijevi povean na 630. Drhtala je zemlja od eksplozije. Poslije
pola asa uraganske vatre kaue su uputile salve prema poloajima neprijateljeve artiljerije i to je bio znak za opti juri. U prvim
veernjim asovima 1. brigada je zauzela Banjiki vis, Banjicu i
Dedinje. Bio je otvoren prolaz ka centru grada. 55
Prva proleterska brigada doivjela je mnogo istorijskih t r e n u taka. N j o j je palo u dio da prva slomi otpor na Banjici, gdje je nep r i j a t e l j imao logor iz kojeg je na gubilite izvedeno oko 80 000 komunista, boraca NOR-a i drugih rodoljuba. Borci 1. proleterske prvi
su se poklonili sjenima tih rtava i estokim udarima po neprijatelju
nastojali da ih osvete.
Poslije zauzimanja Banjikog visa sve jedinice su bez zastoja
nastavile nastupanje. Svjetlost u gradu bila je ugaena. Na svakom
koraku je vrebala opasnost. Nijemci su se borili za svaku kuu.
Uspjeli su da pancerfaustom zapale dva tenka Crvene armije. Bila
je vjetina orijentisati se u toku borbe u gradu. Graani su pritekli
u pomo. Od prvog koraka u Beogradu poeli su da se j a v l j a j u dobrovoljci, mukarci i ene i utrkivali se ko e vie i prije dati informacije ili pruiti drugu pomo jedinicama NOVJ. etvrti bataljon,
koji je nastupao na lijevom krilu brigade, proao je pored njemake
motorizovane grupe u Ulici kneza Miloa pretpostavljajui da su to
vozila Crvene armije. I Nijemci su bili u zabludi. Tek kad su stigli
do Ulice Miloa Pocerca prepoznali su se i razvila se teka borba.
Bataljonu je pretila opasnost od unitenja. U najkritinijem asu
pritekli su mu u pomo drugi dijelovi 1. brigade, bataljon tenkova
Crvene armije i graani, kao vodii, pa se bataljon izvukao bez gubitaka. 56
54
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. I, knj. 13, d. 161,
str. 376.
ss Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1/2, d. 20.

Pred zoru 15. oktobra brigada je izbila blizu Slavije. Du ulice

od Autokomande ka Slaviji kretala se neprekidna kolona tenkova,
samohodnih i oklopnih automobila Crvene armije i, uporedo sa njima,
1. brigada. U sredini rasporeda 1. brigade nastupao je 6. bataljon,
koji je naiao na jako njemako uporite ispred Deje klinike. Poslije
etvoroasovne borbe neprijatelj je uniten. Tu je poginuo i Junus,
komandir 2. ete.
Neprijatelj se snano branio i u rejonu Slavije, iz nekoliko betonskih bunkera i iz vie utvrenih zgrada. N a j p r i j e su pokuali da
trg zauzmu bataljoni Crvene armije, uz podrku tenkova i artiljerije. Vraeni su jakom artiljerijskom i mitraljeskom vatrom, uz znatne gubitke. Onda su samohotke zauzele poloaje na uglovima ulica,
a protivtenkovski topovi i tenkovi direktno su gaali otvore bunkera
i prozore kua iz kojih se neprijatelj branio. Vatra iz stotine m i t r a ljeskih orua slivala se u neprekidni odjek. Nije dala neprijatelju
ni oko da otvori. Uz takvu vatrenu podrku juri je izvrio 1. bataljon 1. brigade. U silovitom skoku preskoio je trg, dohvatio se
kua na istonom dijelu i onda zauzimao kuu po kuu. Osvojen je
tako jo jedan vaan poloaj. U tom juriu na Slaviji poginuo je
Duan Milutinovi, zamjenik komandanta 1. bataljona. Proglaen je
za narodnog heroja.
Brigada je po nareenju taba divizije, promijenila pravac kret a n j a od Slavije i pola udesno ulicama Zorinom (Ivana Milutinovia), Alekse Nenadovia i Prote Mateje i izbila na Ulicu kralja
Aleksandra (Bulevar revolucije). Zatim je nastupala Ulicom kralja
Aleksandra, ka Glavnoj poti i Narodnoj skuptini, drei desno vezu
sa 3. krajikom brigadom u Ulici kraljice Marije (Ulica 27 marta),
a lijevo sa 8. crnogorskom brigadom, koja je nastupala du Ulice
kralja Milana (Marala Tita). Neprijatelj je davao estok otpor iz
tvrde zgrade Glavne pote. No proleteri i crvenoarmejci zauzeli su
i n j u i zgradu Narodne skuptine. Porunik Crvene armije N. N.
Kravcov koji je pao u juriu na zgradu Glavne pote proglaen
je za heroja Sovjetskog Saveza. U Narodnoj skuptini zarobljeno
je 120 etnika. Izbijanjem 1. brigade u zgradu Skuptine i 3.
krajike u Ulicu cara Duana, neprijateljeva odbrana Beograda
bila je praktino presjeena na dva dijela, to je stvorilo nove uslove
za njeno unitenje.
Glavna pota, Narodna skuptina i zgrade u Kosovskoj i Takovskoj ulici posluile su 1. brigadi za dalje nastupanje. Ispred tih poloaja nalazio se vor neprijateljeve odbrane na Terazijama. Gotovo
svaka kua u ovom dijelu grada bila je utvrena. U nekim kuama trebalo je voditi borbu ak i za pojedine spratove, ili se probijati iz sobe u sobu. Nijemci su imali bunkere na vie raskrsnica,
tenkovi su krstarili ulicama. tab 1. divizije upozorio je brigade da
borci ne juriaju na neprijateljske bunkere, nego da zovu u pomo
najbliu tenkovsku ili artiljerijsku jedinicu Crvene armije, da ona
vatrom slomi otpor neprijatelja kako bi se izbjegle nepotrebne
rtve. 67

Bataljoni 1. brigade nastupali su Kosovskom, Ulicom m a j k e J e vrosime i Poenkareovom (Makedonska). Borci su gurali u streljakom
stroju protivtenkovske topove i sa bliskog odstojanja tukli bunkere,
utvrene zgrade i unitavali neprijateljeve tenkove. Graani su se
u velikom broju pridruivali borcima, pokazivali prolaze, ukazivali
na mjesta ureena za odbranu i na pravce koji vode ka centru neprijateljeve odbrane. Mnogi omladinci, noeni oduevljenjem, bili su
presreni kada su dobili oruje i ispalili prvi metak na neprijatelja.
Do zore 17. oktobra brigada je zauzela zgrade na k r a j u Kolareve
ulice, Ratniki dom (Dom JNA) i Narodno pozorite, ali je u tim
borbama imala i velike rtve. Poginuo je i politiki komesar 6. bataljona Sava Dimitrijevi, u brigadi od njenog osnivanja.
Nijemci su najilavije branili zgradu Narodnog pozorita. N j u
je bilo teko zauzeti i zbog jake bone vatre iz palata Albanije i
Reunione. Na dostignutim poloajima na desnom krilu, prema Ulici cara Duana, brigada je imala vezu sa 3. krajikom, a na lijevom
sa 8. crnogorskom brigadom. Tako se itava 1. proleterska divizija,
sa dijelovima Crvene armije, nala u najuem centru grada.
U toku noi 15. oktobra dijelovi 1. i 6. proleterske i 5. udarne
divizije NOVJ i 36. tenkovske brigade, 73. gardijske i 236. streljake
divizije Crvene armije izbile su na eljezniku stanicu Dunav i
time presjekle njemake snage u gradu.
Meutim, 16. oktobra nastala je kritina situacija za snage koje
su se borile za osloboenje Beograda. Neprijateljska grupa iz Poarevca i Smedereva probijala se prema gradu. Njeni prednji dijelovi
stigli su ak do periferije. Prijetila je opasnost da njemake snage
jaine preko 30 000 vojnika, sa oko 2 000 vozila, upadnu u grad, tu
se zabarikadiraju i brane. To bi onda zahtijevalo duge borbe, velike
rtve i znatnija razaranja grada. Zbog toga su glavnine snaga NOVJ
i Crvene armije, koje su uestvovale u borbama za osloboenje Beograda, odmah upuene prema toj grupi. Na prostoru izmeu Smederevskog druma, Avale i Beograda razvila se teka borba. To je, u
sutini, i bila odluna bitka za Beograd. etiri dana i etiri noi
trajale su estoke borbe. Nijemci su znali da im je to bitka na ivot
i smrt. Pokuali su proboj u vie pravaca, ali su tueni i na k r a j u
uniteni. Na prilazima Beograda, od Grocke i Avale, lealo je more
unitene neprijateljeve tehnike i gomile poginulih. Samo oko 3 000
vojnika te grupe uspjelo je da se nou, po dijelovima, provue kroz
poloaje naih jedinica u pravcu Sapca. Glavninu njemakih snaga
sainjavala je 1. brdska divizija, proleterima dobro poznata jo iz
bitke na Sutjesci. Ovde je konano unitena. Platio je glavom i njen
komandant, general Stetner, jedan od onih njemakih komandanata
koji je sa jedinicom poinio mnoge zloine u naoj zemlji.
I dok se vodila ogorena borba na prilazima Beogradu, jedinice
koje su ostale na dostignutim poloajima u gradu, meu kojima je
bila i 1. proleterska brigada, takoe su vodile teke borbe. Nijemci su
nastojali da povrate izgubljene poloaje u gradu i da borbom pomognu grupi koja je nastupala ka Beogradu. Prva brigada je dobila
zadatak da dostignute poloaje uredi za krunu odbranu i da po svaku
cijenu zadri neprijatelja na tom zbijenom prostoru. Stab brigade

uputio je 3. bataljon u Narodnu skuptinu, a sa ostalim bataljonima

organizovao odbranu u Narodnom pozoritu, Ratnikom domu, Ulici
brae Jugovia i drugima.
U prvom juriu, uz jaku podrku artiljerije i samohotki, Nijemci
su uspjeli da zauzmu zgradu Narodnog pozorita. Prva brigada je
u krvavoj borbi, uz sadjejstvo tenkova Crvene armije, ponovo uspjela
da ih iz n j e izbaci. Nijemci su i drugi put juriem potisli 1. brigadu,
ali ih je ona ponovo izbacila iz zgrade Narodnog pozorita. Tada je
tab 1. brigade uveo u zgradu itav bataljon Garibaldi. Bilo je
poznato da se Italijani izvanredno brane iz bunkera. Oni su to i ovdje
praktino pokazali. Uspjeli su da zadre Narodno pozorite i odbiju
nekoliko njemakih juria. Tako je u Narodnom pozoritu i oko n j e ga odigrana jedna od najkrvavijih predstava u bici za osloboenje
Beograda.
Brigada je aktivno branila dostignute poloaje. Neprijatelj je
davao estok otpor iz palate Albanije, u kojoj se nalazio itav
bataljon Nijemaca. Osma crnogorska brigada nije mogla da pristupi
toj zgradi. Nijemci su snanom vatrom iz te zgrade onemoguavali
1. brigadi da produi ka Kalemegdanu. Zato se i 1. brigada okrenula
ka Albaniji. Postavilo se pitanje: kako unititi neprijatelja, a da
se zgrada sauva? To je i inae bio jedan od velikih problema pri
osloboenju Beograda. Trebalo je potedjeti grad novih ruenja
osloboditi ga, a ne razoriti. I jedinice Crvene armije dobile su nareenja da ne upotrebljavaju monu tehniku za ruenje zgrada. Prva
brigada i tenkisti Crvene armije sistematski su preciznom vatrom u
prozore unitavali odbranu Albanije, uvajui konstrukciju zgrade i fasadu to je vie mogue. Pod zatitom te vatre 4. bataljon je
prodro u palatu iz zgrada u Kolarevoj ulici. U isto vrijeme su u
zgradu prodrli i dijelovi 8. brigade. Vodila se borba za svaki sprat,
za stepenita, sve do krova. Samo mali broj neprijateljskih vojnika
uspio je da se spase, bjeei prema Kalemegdanu. Borci 8. brigade
razvili su proletersku zastavu na vrhu Albanije, 19. oktobra poslije podne.
Bataljoni 1. i 8. brigade i dalje su gonili i unitavali neprijatelja. U Ulici kneza Mihaila Nijemci su pogodili i zapalili jedan
tenk Crvene armije. Plamen je brzo obuhvatio cio tenk. J e d a n mladi, neutvrenog identiteta, videvi tenk Crvene armije u plamenu,
priskoio je da ugasi vatru. Nije znao da je plamen zapaljenog benzina i ulja teko ugasiti. Za nekoliko trenutaka i on je izgorio. Ali
je ostala kao uspomena njegova ljubav prema slobod^ drugovima
borcima i svome gradu.
Osvajanje palate Albanije i slamanje neprijateljeve odbrane
kod Kneevog spomenika otvorilo je put ka Kalemegdanu. Neprijatelj je pruio jai otpor samo iz zloglasne zgrade Uprave grada
Beograda iz Glavnjae. To je bila prava tvrava, opasana visokim
zidom i gustim redovima bodljikave ice. Graani su obavijestili
borce da se u glavnjai nalazi veliki broj zatvorenika. Prvi napad

na n j u nije uspio. Topovske granate su se odbijale od zidova. Prema

dogovoru trebalo je pozvati avijaciju Crvene armije, meutim, nai
komandanti nijesu to htjeli, jer bi u tom sluaju stradali drugovi u
zatvoru. Pod zatitom vatre, 2. bataljon je uspio da se popne na krov
Glavnjae i da ga zapali. Zgrada je obavijena dimom. Neprijatelj
je pokuao da bjei, ali su pokoeni mitraljeskim rafalima. Zatvorenici su spaeni.
Brigada je zatim slomila otpor neprijatelja u zgradama Kolarevog univerziteta, Berze r a d a (Etnografski muzej) i bloka zgrada
prema hotelu Maestik. Moralo se nastupati brzo, ali i oprezno.
Sve vee zgrade bile su minirane. U toku borbe i kasnije, sedam bataljona ininjeraca Crvene armije razminirali su 845 objekata iz
kojih je izvaeno 3 179 mina, sa ukupno 29 656 kg eksploziva. Neprijatelj je imao n a m j e r u da i u tim poslednjim momentima zada to
tei udar Beogradu. 58
Rano ujutro, 20. oktobra, 1, 3. i 8. brigada 1. proletereske divizije, uz snanu podrku artiljerije i tenkova 36. tenkovske brigade
i 236. streljake divizije Crvene armije, izvrili su juri na Kalemegdan. U 8 asova tu je slomljen i poslednji neprijateljev otpor.
Nekoliko asova prije toga jedinice 12. korpusa i 6. proleterske divizije, u sadjejstvu sa snagama 73. gardijske divizije i 13. mehanizovane brigade Crvene armije, slomile su otpor neprijatelja na ukarici, kod eljeznike stanice i na prilazima savskom mostu, kao,
uostalom i u svim dijelovima grada ispred 5. krajike i 12. vojvoanske brigade. Na savski most izbile su jedinice 6. proleterske
divizije i 13. proleterske brigade 1. divizije sa dijelovima 13. mehanizovane brigade i 73. gardijske divizije Crvene armije i sa posledn j i m njemakim vojnicima prele most.
Borbe za Beograd trajale su sedam dana i noi. Ilo se iz borbe
u borbu. Beton i elik, i dobro organizovani sistem vatre neprijatelja,
pucali su pod snanim naletom jedinica NOVJ i Crvene armije. Borci,
iako umorni, bili su spremni za jo vee podvige. Zelja svih je bila
da uestvuju u osloboenju Beograda, grada u kojem je donijeta
odluka o ustanku, u kojem je pruan otpor n e p r i j a t e l j u itavo vrijeme okupacije, uprkos velikom teroru. U vrijeme borbi za Beograd
graani su toplo pozdravili njegove oslobodioce i prikljuivali im
se da zajedno nastave borbu. U gradu je bilo organizovano vie borbenih grupa t sa oko 2 000 omladinaca, koji su se borili zajedno sa
svim vojnim formacijama za osloboenje svoga grada. 59 Beograd je
zasluio slobodu i za n j u se izborio.
U borbama za osloboenje Beograda dala su ivote 2 953 borca
iz svih jedinica NOVJ, od kojih 64 iz 1. proleterske brigade,
i 976 boraca Crvene armije. Nijemci su imali velike rtve. Ni treina posade nije preivjela. Glavom su platili za p a t n j e i rtve Beograda u samom Beogradu.
I plijen je bio ogroman.

58

Beogradska operacija, str. 223.

Prva proleterska brigada prva posadna

jedinica u osloboenom Beogradu
U osloboenom Beogradu je 1. proleterska brigada dobila zadatak
da oisti grad od ostataka okupatorske vojske. U mnogim krajevima
grada ostale su grupice Nijemaca i drugih neprijatelja ili pojedinci
koji nijesu uspjeli da pobjegnu. Skrivali su se u podrumima i m a gacinima, ak i u gradskoj kanalizaciji, i vrebali trenutak da umaknu
i izbjegnu kazni. Uz svesrdnu pomo graana 1. brigada je pronalazila i unitavala te grupice i pojedince.
U gradu je ostalo i mnogo saradnika okupatora, kvislinga svih
vrsta, od Ijotievaca i nedievaca do etnika i policijskih agenata.
Mnogi od n j i h bili su ogoreni neprijatelji NOB-a i aktivno su se
borili protiv jedinica NOVJ. Njih je bilo mnogo tee pronai i uhvatiti, ali je njihovo hvatanje imalo i vojniki i politiki znaaj.
Proleteri su doli u Beograd kao oslobodioci, a ne kao osvjetnici.
Svako hvatanje domaih izdajnika znailo je samo privoenje narodnom sudu slugu okupatora, a ne politiki obraun. To je bio veoma
sloen zadatak koji je 1. brigada takoe uspjeno izvrila.
U Beogradu, kao i u svakom veem gradu, bilo je i kriminala.
Ratno stanje, nematina i neraieni rauni iz vremena okupacije
bili su pogodni za razvoj raznih vrsta kriminala. Jedinice 1. brigade
su i tu pokazale veliku snalaljivost i u sadjejstvu sa Oznom, i uz
pomo stanovnitva, brzo su sprijeavale kriminal.
Bilo je posla i oko uspostavljanja reda u gradu. Kroz grad su
prolazile partizanske, crvenoarmejske i bugarske jedinice. Poneki
crvenoarmejci i bugarski vojnici pravili su prestupe. Brigada je
s uspjehom odravala red i osigurala graanima potpuni mir.
Kao posadna jedinica, brigada je pomagala i u organizaciji saobraaja, transporta, sanbdijevanja ogrevom i hranom, mobilizaciji
ljudi za front i u raznim drugim zadacima.
U poetku, brigada je bila rasporeena po itavom gradu, svaka eta je drala po jedan kvart. To je bilo neophodno radi boljeg
pregleda i efikasnijeg djelovanja. Ali je to rasparavanje jedinica
smanjivalo mogunost vojne obuke i politikog rada, koji su bili
neophodni, pogotovo to je brigada primila veliki broj novih, mladih
ljudi, a najvei broj starih boraca ve je bio otiao u druge jedinice.
* Raspored jedinica brigade u Beogradu:
Stab brigade u Zetskoj ulici PT eta i intendantura u okolnim zgradama,
Prvi bataljon u II i IV kvartu. Stab bataljona u Skadarskoj ulici,
Drugi bataljon u I, V i X kvartu. Stab bataljona u Ulici Stanoja Glavaa,
Trei bataljon u VI, VII i XI kvartu. Stab bataljona u Kruevakoj
ulici,
etvrti bataljon u Vili, IX i XI kvartu. Stab bataljona kod Medicinskog fakulteta,
Garibaldi bataljon u Mirijevu,
Sesti bataljon u XII, XIV i XV kvartu. Stab bataljona kod Topiderske
crkve.

U Beogradu, kao i poslije svih velikih bitaka, odmah je poelo

sreivanje jedinica. Naredbom taba 1. divizije, br. 513 od 28. oktobra, obnovljen je Peti umadijski bataljon. 61 Za njega su ostali bataljoni 1. brigade dali starjeinski kadar i po nekoliko starijih boraca, koji su inili jezgro novog sastava bataljona. To je imalo simbolian karakter proleterske solidarnosti i sjeanja na 5. bataljon.
Bataljon je popunjen novoprimljenim borcima kao i svi drugi bataljoni. Sauvana je i zastava 5. bataljona iz Foe i sveano je u r u ena obnovljenom bataljonu.
Tih dana je iz 1. brigade prekomandovan bataljon Garibaldi
u Italijansku brigadu, u sastavu 1. proleterske divizije. Prva brigada
je izvrila svoju internacionalistiku dunost prema bataljonu Garibaldi i pomogla mu da postane dobra borbena jedinica, dostojna
proleterskog imena.
Poslije osloboenja Srbije i Beograda sve jedinice su znatno
popunjene, a organizovane su i nove brigade i divizije. Prva proleterska brigada je za te jedinice dala veliki broj kadrova. I u n j o j
su u Beogradu promijenjeni gotovo svi komandanti i politiki komesari. Novi kadrovi, izrasli od boraca u brigadi, i zasluili su da im se
povjeri komandovanje bataljonima i etama. 62
Nekoliko dana poslije osloboenja Beograda, vrhovni komandant Josip Broz Tito izvrio je smotru jednog dijela jedinica koje su
uestvovale u osloboenju grada. Cijela 1. proleterska brigada uestvovala je na smotri. 63
Smotra na Banjici, u osloboenom Beogradu, simbolino je pokazala rezultate nae oslobodilake borbe. Prije skoro tri godine u
malom mjestu Rudo, na smotri pred Vrhovnim komandantom, stajala je samo novoosnovana, jedina brigada, brojno ne mnogo jaka,
i sa naoruanjem za partizanski nain ratovanja. Sada se smotra
odravala u glavnom gradu zemlje, pred Vrhovnim komandantom
su postrojene divizije i brigade, jake i dobro naoruane. Iznad postrojenih jedinica prolijetali su, u znak pozdrava, nai avioni.
Brigada je ostala u Beogradu kao posadna jedinica do 15. novembra, kada su je zamijenile snage KNOJ-a. Tada je brigada koncentrisana u zgrade gimnazije i trgovake akademije u Cetinjskoj
ulici, u Ulici kneginje Ljubice, fabrici Rogoarski, u Safarikovoj
i u Ulici Jovana Ristia, radi organizacionog sreivanja i izvoenja
obuke. 64
Preoruanje brigade sovjetskim naoruanjem poelo je 9. novembra. Brigada je dobila 20 minobacaa, 133 pukomitraljeza, 650
mainki, mitraljeze, topove i 500 puaka. Formiran je bataljon p r a teih oruja, a u bataljonima, uz tri streljake ete, eta prateih
orua. 65 Od starog naoruanja zadrane su samo njemake mainke. 66
61 Naredbe taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 5, d. 5.
62 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 4/1, d. 1.
63 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 4/1, d. 6.
64 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 51.
65 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2/2, d. 50.

Takoe su sve jedinice opremljene sredstvima veze i pionirskim alatom. 67 Municije je dobijeno prema potrebama.
Brigada je dobila novi lik. Imala je veinu mladih boraca i novo
naoruanje, a trebalo je odrati n j e n stari duh. Jo u toku preoruanja pripremljen je plan i program obuke za ovlaivanjem tehnikom i
naoruanjem. Iz Crvene armije dodijeljena su tri oficira, da kao
instruktori pomognu u organizaciji i izvoenju obuke. 68 Za posade
bataljonskih minobacaa organizovan je kurs pri tabu brigade. Obuka je izvoena u svim jedinicama, uilo se d a n j u i nou. Bilo je neophodno to bolje ovladati svim oruima za relativno kratko vrijeme.
Takoe je trebalo savladati teorijsku nastavu i od mladia stvoriti
prave vojnike. Izvoeno je i bojno gaanje iz svih orua. 69 U toku
obuke poklonjena je panja p r a v l j e n j u zaklona i utvrivanju, jer
su brigadu oekivale borbe u kojima e joj to biti potrebno. 70
Takoe se redovno radilo i na politikom planu. Program rada 71
je obuhvatio teme: Razvoj NOB-a; Crvena armija na veliki stariji
brat; K r a l j u je zabranjen povratak u zemlju; Ko su ratni zloinci
i narodni neprijatelji; Naa nova domovina Federativna Demokratska Jugoslavija. Najvei dio boraca tek je stupio u brigadu, a bilo
ih je preko 3 000. To su uglavnom bili omladinci i omladinke, dobrovoljci iz Beograda. Oni su sa velikim entuzijazmom savlaivali
nastavu, redovno itali dnevnu tampu i asopise, sluali radio-vijesti, izvjetaje sa frontova, itd. Bilo je, konano, dosta materijala
za politiku nastavu.
U Beogradu se ivjelo kasarnskim ivotom. Mnogo se radilo i
uilo. Ipak se nalo vremena i da se zapjeva, zaigra ili uestvuje na
nekoj priredbi u gradu. Jednom je nekoliko boraca, predstavnika
brigade, uestvovalo na priredbi koju su dale jedinice Crvene armije.
Politiki rad u Beogradu imao je sasvim drugaiji sadraj. Nije
bilo politikih konferencija sa narodom. U Beogradu je izlazila dnevna tampa, radio-stanica je emitovala vijesti i bogat program.
Za mjesec dana, koliko je brigada bila u Beogradu, upoznao ju
je veliki broj graana. Njeni borci su svojim dostojanstvenim dran j e m stekli velike simpatije. Brigada je posebno bila draga Beograanima, jer su gotovo polovinu novih boraca brigade sainjavali mladi Beograani. Njihovi oevi, majke, braa i sestre bili su radosni
to su im sinovi i braa dorasli da nose puku, da idu u borbu za
slobodu i ponosni to su postali borci 1. proleterske brigade. Kada je
krenula na front cio Beograd je bio na ulicama da isprati svoju n a j drau brigadu.

07
8
8

Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1/1, d. 39.

Obavjetenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712b, f. 9, d. 21.
Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1/1, d. 41.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 2, d. 21.

Osloboenje

Beograda.

Komandanti

1,

2.

3.

bataljona

oekuju

smotru na

Banjici.

XI
UEE BRIGADE U
ZAVRNIM OPERACIJAMA

Pribliavao se kraj rata

U drugoj polovini 1944. godine Njemaka i J a p a n trpjeli su poraze
na svim frontovima. K r a j e m oktobra u filipinskim vodama, u do
tada najveoj pomorskoj bici, japanska flota je p r e t r p j e l a poraz od
kojeg se vie nikada nije oporavila. U Evropi je Njemaka bila okruena frontovima sa istoka, juga i zapada. Crvena a r m i j a je ovladala
dijelom Poljske i vodila borbe u Budimpeti i na prilazima Beu.
Front iz Maarske nastavljao se od Dunava, preko Srema i sredinom
Bosne, a preko Jadranskog mora se povezivao sa frontom u Italiji.
Na zapadu Evrope front se uglavnom protezao du predratnih granica Njemake prema Italiji, Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu.
Saveznici SSSR, SAD i Velika Britanija, na konferenciji u
Kvebeku, septembra 1944. godine, odluili su da se energino nastavi
ofanziva protiv Njemake. Na Moskovskoj konferenciji napravljen je
plan nastupanja, prema kojem zapadni saveznici treba da preu
R a j n u i prodru ka Berlinu, a Crvena armija da oslobodi Maarsku,
i potom da nastupa ka Berlinu. Sudbina velikog R a j h a bila je zapeaena. Dan njegovog konanog unitenja zavisio je samo od realizacije tog plana.
Njemaka je imala tada ukupno 282 divizije, 21 brigadu i sedam
samostalnih pukova. U Jugoslaviji je bilo 19 divizija, 9 brigada, 6 p u kova i kvislinke jedinice. A prema n j o j su bile koncentrisane: sa
istoka snage Crvene armije 488 streljakih i motorizovanih divizija, 35 tenkovskih i oklopnih korpusa, 29 tenkovskih i motorizovanih
brigada, 94 artiljerijske i minobacake divizije i 40 artiljerijskih i
motorizovanih brigada; sa jugoistoka: 59 divizija NOVJ-a; u Italiji
23 amerike i britanske divizije i na zapadnom f r o n t u 72 divizije,
amerike, britanske i francuske. Nijemci su raspolagali sa samo 3 193
aviona. Sa nekoliko puta vie aviona saveznici su bili apsolutni gospodari u vazduhu. 1
U Jugoslaviji se sve odvijalo u znaku pobjede i osloboenja.
Snage NOVJ izrasle su u impozantnu silu i raspolagale sa svim sredstvima za voenje savremenog rata. Vei dio teritorije bio je osloboen. Osloboenjem Beograda i veeg dijela Srbije stvorena je kompaktna i definitivno osloboena teritorija. NOVJ je time dobila si-

gurnu pozadinu, kao izvor novih snaga u ljudstvu i materijalnom

obezbjeenju, na kojoj se mogla bolje organizovati za zavrne operacije za osloboenje zemlje.
Front u Jugoslaviji nije predstavljao neprekinutu liniju. Jedino
je u Sremu, izmeu Dunava i Save, bilo oko 30 km neprekidnog
fronta. Na ostalom dijelu fronta njemake i kvislinke snage borile
su se u usamljenim garnizonima, nastojei prvenstveno da izvuku
snage sa Balkana, ali i da obezbijede bokove svojih snaga u Maarskoj i Italiji. Snage NOVJ bile su svuda gdje je jo bilo neprijatelja tako da je on morao obezbjeivati svaki svoj garnizon,
svaku svoju kolonu.
U osloboeni Beograd doli su AVNOJ i Nacionalni komitet, da
u povoljnijim uslovima nastave svoj rad na privrednoj i politikoj
konsolidaciji zemlje i objedinjavanju svih njenih napora za konano
osloboenje zemlje.
U Beogradu je, u saradnji sa predstavnicima saveznikih komandi, razraen plan o ueu snaga NOVJ u slamanju neprijateljskog otpora u zavrnim operacijama.

Prvi pokuaj proboja na sremskom frontu

Neposredno poslije osloboenja Beograda jedinice 1. proleterskog
korpusa 1. proleterska, 6. lika proleterska, 5. krajika i 21. srpska udarna divizija nastavile su da gone razbijene njemake jedinice.
Nijemci su n a j p r i j e pokuali da se zaustave na Beanijskoj kosi, a
onda dalje jo na etiri uzastopne ureene linije odbrane. Najzad im
je uspjelo da zaustave divizije 1. korpusa na liniji Ilok Erdevik
Martinci. Tu su se branili dijelovi njemake 117. divizije, 92. motorizovane brigade i 737. pjeadijskog puka, i dijelovi 3. ustake divizije. 2
Prva proleterska brigada krenula je iz Beograda 24. novembra.
Od zbornog mjesta kod Kneevog spomenika do izlaska iz grada
narod je bio na trotoarima da isprati na front proslavljenu brigadu,
u kojoj je bio veliki broj njihovih sinova, brae i drugova. Uz zvuke
muzike i sa razvijenim zastavama brigada je krenula u zavrne operacije za osloboenje zemlje.
Marovalo se tri dana, preko Stare Pazove, Indije, Sremskih
Karlovaca i Beoina. 3 Disciplina na m a r u bila je dobra. Jedinice su
bile pripremljene za dui mar. Marovalo se danju, jer je nadmonost u vazduhu bila tolika da se nije trebalo plaiti neprijateljeve
avijacije. U Beoinu se brigada odmorila jedan dan, a zatim prela
u Banotor. 4
Poetkom decembra tab 1. korpusa odluio je da sa svojim
jedinicama izvri proboj neprijateljeve odbrane na sektoru Klisina
2
3

Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 506.

Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1, d. 44.

G o r n j a Lisa. P r v a divizija je napadala na desnom krilu. Desno od

nje, uz Dunav, napadao je 68. korpus Crvene armije, lijevo 21. divizija. 5 P r v a brigada je bila u optoj rezervi i kretala se pravcem
Banotor Neten Sinkerek Vizi.6 Ispred 1. divizije branili
su se dijelovi 264. njemake divizije, dva puka domobrana i dva bataljona ustaa.
Prvog dana borbe 1. divizija je izvrila zadatak i potisnula neprijatelja. Meutim, 21. divizija je zastala. Zastao je i 68. korpus
Crvene armije, kojem su Nijemci pruili estok otpor iz Iloka. Tada
su u borbu ubaeni 1, 2, 4. i 6. bataljon 1. brigade, na desnom krilu
21. divizije. Trei i 5. bataljon ostali su kao rezerva 1. divizije. 7
Neprijatelj je bio dobro utvren na poloajima ispred 1. brigade,
du potoka Mohorac prema selu Vizii. Ispred svojih poloaja postavio je i protivpjeadijske mine.*
Tri bataljona 1. brigade, 1, 2. i 4, u toku noi su posjeli i uredili
polazne poloaje u neposrednoj blizini neprijatelja. Protivkolske p u ke i mitraljezi bili su postavljeni u streljakom stroju. Minobacai
su tukli obje linije neprijateljeve odbrane. J a k a vatra je dezorganizovala neprijatelja i bataljoni su u snanom naletu, za svega 15 minuta, probili njegovu p r v u liniju, a zatim, na isti nain, poslije snanog vatrenog udara, brzo ovladali i drugom linijom odbrane. Odmah
poslije toga ubaen je u borbu i 6. bataljon. On je veoma brzo izbio
sjeverozapadno od Erdevika, to je znatno olakalo desnom krilu
21. divizije da zauzme to naselje. Bataljoni nijesu mogli bre napredovati jer je zemljite bilo raskvaeno pa protivkolska orua i
minobacai nijesu mogli da prate streljaki stroj i pomognu jo brem
unitavanju neprijateljevih otpornih taaka. 8
Ta borba u Sremu, prva poslije Beograda, bila je vana provjera
borbene sposobnosti brigade. Poslije odlaska mnogih starih boraca
* Nijemci su Sremu pridavali veliki strategijski znaaj radi obezbjeenja
njihovog desnog boka Istonog fronta, osiguranja plovidbe Dunavom, kao i
radi obezbjeivanja povlaenja armije Jug sa Balkana. Zbog toga su u oktobru 1944. godine odredili jednu diviziju da ureuje poloaje za front u
Sremu. Divizija je izgradila, poev od Beanijske kose, sedam odbrambenih
linija, koje su se protezale od Dunava preko Srema ka Savi. Na petoj Ikiiji
Ilok Erdevik Martinci Nijemci su uspjeli da zaustave nastupanje 1. proleterskog korpusa. Tada je ubaena u borbu i 1. proleterska brigada. Nijemci
su najbolje bili uredili i najjae branili estu liniju zvanu Nibelunka linija
koja se protezala od Opatovca preko Lovaa, Tovarnike, Ilinaca do Batrovaca.
Na toj liniji je uspostavljen sremski front, sa osnovnim zadatkom da obezbijedi izvlaenje njemakih snaga preko Slavonskog Broda ka Zagrebu.
Poslednja linija odbrane protezala se od Sotna preko Beraka i Orolika
ka Otoku. U svakoj liniji odbrane Nijemci su uredili po neko selo kao samostalno uporite. 8 a)
8

Zapovijest taba 1. proleterskog korpusa, Zbornik, t. I, knj. 10, d. 99.

Zapovijest taba 1. proleterske divizije, Zbornik, tom I, knj. 10, d. 106,
str. 341.
7
Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. I, knj. 10, d. 110,
str. 359.
8a Lj. Pajovi, D. Uzelac i M. Delebdi, Sremski front, 19441945, BIGZ,
Beograd, 1979, str. 18.
6

i rukovodilaca i masovne popune brigade, to je bila gotovo nova jedinica. U prvoj borbi sve je ipak funkcionisalo kako treba. Mladi
rukovodioci su znalaki vodili jedinice, a novi borci su pokazali da
su dobro uvjebani, da i m a j u dobru kondiciju i da hrabro juriaju.
Brzo postignuti uspjesi kod Erdevika uticali su na p r o m j e n u
pravca nastupanja 1. brigade. Umjesto prema Sotu ona je krenula
pravo na Sid. Brigada je brzo nastupala i do zore 5. decembra njene
lijevokrilne jedinice unitile su neprijatelja u Grabarcima, 3 km od
Sida. Istog dana pred no izvren je napad na Sid. Brigada je napadala direktno na grad sa istoka sa 1, 2, 3. i 6. bataljonom, rasporeenim u dva ealona. Desno je napredovala 8. crnogorska brigada,
a lijevo, du pruge, 21. divizija. 9 Prva brigada je na svom pravcu
napada koncentrisala sva svoja orua, a podravao ju je i jedan divizion artiljerije Crvene armije.
Napad na Sid poeo je u pono i slabo je tekao. Dijelovi 117.
njemake divizije bili su dobro organizovali odbranu, uz podrku
tenkova i artiljerije, na tzv. liniji Nibelunkog pojasa, u kojoj je
Sid bio glavno uporite. Raskvaene oranice usporavale su kretanje
i boraca i orua. Naroito je sporo napredovala 8. crnogorska brigada, koja je naila na protivpjeadijsko minsko polje. tab 1. brigade procijenio je da od 1. brigade zavisi uspjeh u tom napadu.
Lijevokrilni 6. bataljon, koji je napadao pored kanala i eljeznike
pruge, upao je u grad sa jugozapada i tamo su odluno ubaene nove
snage. Neprijatelj je bio prinuen da se povlai i u toku noi grad
je osloboen. Bataljoni su odmah izbili na zapadnu ivicu grada, gdje
su organizovali odbranu, da ih neprijatelj ne bi iznenadio protivnapadom.
Brigada je zatim nastavila dalje, u n a m j e r i da izbije u Sidske
Banovce i presijee odstupnicu neprijateljskim snagama iz Tovarnika.
Na alost brigada nije mogla da proe tim pravcem, jer je zemljite
bilo movarno, neprohodno. Zbog toga se uputila prema Tovarniku,
koji su napadale 13. proleterska i Italijanska brigada, i neplanirano
uestvovala u borbama oko njega. Na Tovarnik su napadala tri
n j e n a bataljona, 4, 3. i 5, sa june strane, preko eljeznike stanice.
Vjerovatno neprijatelj nije oekivao napad s te strane, jer bataljoni
nijesu naili u poetku na jai otpor. U samom selu, koje je bilo
glavno uporite druge linije neprijateljeve odbrane, sve je bilo drugaije. Zbog dobro organizovane neprijateljeve odbrane razvile su
se prave uline borbe. U centru naselja i iz crkve branio se organizovano, sve dok njegova uporita nije unitila direktnim pogocima
naa i artiljerija Crvene armije. Neprijatelj je n a t j e r a n na povlaenje tek u zoru. Zarobljeno je oko 50 neprijateljskih vojnika, uz
znatan plijen. Borci su strijeljali nekoliko Nijemaca. Bio je to izraz
m r n j e i neka vrsta osvete novih boraca, naroito onih iz Beograda,
koji su tri i po godine trpjeli njihov teror. Ipak se to moralo sprijeiti. Komande i partijske organizacije uloile su mnogo napora da
objasne zbog ega ne treba strijeljati zarobljene Nijemce.

Gonjenje neprijatelja nastavljeno je rano 7. decembra, da mu

se ne bi dozvolilo da predahne i organizuje odbranu na novim poloajima. Du puta i eljeznike pruge prema Ilai i Sidskim Banovcima nastupale su 1. i 3. brigada. Njih je podravala artiljerijska
brigada 1. divizije. Meutim, bile su prinuene da zastanu pred
ureenim poloajima na sedmoj liniji neprijateljeve odbrane. Tek
kada je pala no bataljoni su se vjeto privukli njegovim poloajima.
Iznenaen silinom i brzinom njihovog juria neprijatelj se povukao.
Artiljerija je uspjeno podravala obje brigade.
Stab 1. divizije izdao je zapovijest 1. i 3. brigadi i dijelovima
11. divizije da 9. decembra u 20 asova napadnu neprijatelja u rejonu Orolika. Meutim, 1. brigada, ponesena uspjesima u prethodnim
borbama, a ni neprijatelj joj jo nije pruio jai otpor, samoinicijativno je napala neprijatelja u Oroliku, prije nego je dobila zapovijest divizije. Napadala je obuhvatajui Orolik polukruno, od Beraka do eljeznike pruge. Brigadu je podravao puk Crvene armije,
koji je bio pridat 11. diviziji. Od Beraka je napadao 6. bataljon,
a 2, 3. i 4. bataljon napadali su direktno na Orolik. U Oroliku su bili
glavnina 117. njemake divizije i neto ustaa.
Tek kada je napad poeo, tab 1. brigade je vidio da je potcijenio neprijatelja i njegovu organizaciju odbrane. Neprijatelj je bio
uredio Orolik kao jedno od glavnih uporita odbrane. Istono od sela
protezale su se tri linije rovova, meusobno povezanih saobraajnicama, a izmeu n j i h i sela bila su postavljena gusta minska polja.
Ipak su bataljoni, uz snanu podrku artiljerije i minobacaa, uspjeli
da zauzmu sve tri linije rovova, ali su zaustavljeni na minskim poljima. Naprijed se nije moglo. Bataljoni su imali veliki broj r a n j e n i h
od nagaznih mina. Sesti bataljon, koji je napadao na Berak, koji je
takoe bio ureen za odbranu, uspio je samo da zauzme prvu liniju
rovova i tu je zaustavljen.
Brigada je odustala od napada i posjela je poloaje prema neprijatelju, pripravna da odbije njegove eventualne protivnapade. 1 0
Trea krajika brigada i dijelovi 11. divizije poele su napad u odreeno vrijeme, poto je neprijatelj ve odbio napad 1. brigade. Ni
one nijesu uspjele. Nesinhronizovani napad olakao je Nijemcima da
prvo odbiju napad jedne, a zatim druge grupe.
Prva proleterska divizija bila je na vrhu klina koji je 1. korpus
napravio u neprijateljevoj odbrani. Bilo je jasno da se u takvom poloaju ne smije due zadrati. Prilikom napada 1. brigade pokazalo
se da je neprijatelj dobro organizovao odbranu i doveo nove snage.
Tu mu je, u stvari, bila poslednja linija odbrane na sremskom frontu.
Stab 1. korpusa angaovao je tada sve svoje snage da bi razbio
neprijateljevu odbranu i prodro prema Vinkovcima. P r v a divizija je
napadala prema Vukovaru, desno od nje, uz obalu Dunava, napadala
je 5, a lijevo 11. divizija.
P r v a divizija je napadala u dva ealona. U prvom ealonu, koji
je napadao na sela Grabovo i Negosavce, bile su 13. proleterska i
8. crnogorska brigada. U drugom su bile 1. i 3. brigada, da proire

uspjeh prvog ealona, a Italijanska brigada je titila lijevi bok divizije prema Beraku. Napad ja poeo 14. decembra u 8 asova. 11
Prvi ealon je sporo napredovao. Neprijatelj, dijelovi 264. n j e make divizije, organizovano se branio sa ranije ureenih poloaja i
uz jaku podrku artiljerije. Prva brigada je ubaena u borbu na
lijevo krilo 8. brigade. Desno krilo neprijateljeve odbrane oslanjalo
se na movarno zemljite i nije oekivalo napad jaih snaga na tom
pravcu. Zbog toga je 1. bataljon lako savladao m a n j e grupe, koje su
kontrolisale prelaz preko movare. Za 1. bataljonom ubaeni su
2. i 4. Oni su uspjeli da razbiju neprijatelja i izbiju na put Negosavci
Orolik, u visini sela Svinjareva. Osma brigada je bila zaustavljena, a Italijanska brigada nije bila dovoljno aktivna, to je omoguilo neprijatelju da brzo prebaci vee snage prema 1. brigadi.
Borba je bila estoka. Neprijatelj je upotrijebio i bacae plamena.
Brigada je imala vie od 100 boraca izbaenih iz stroja, a ranjenike
je bilo teko prebacivati preko movare. Bila je to veoma teka situacija, ne samo za ranjenike nego i za sve borce. Neprijatelj je
vrio juri za juriem, sa oiglednom n a m j e r o m da bataljone 1. brigade nabaci u movaru i tu ih uniti. Bataljoni su se uporno branili
iz rovova koje su prethodno osvojili. U odbijanju neprijateljevih
juria naroito se istakao 1. bataljon. Tek u toku noi bataljoni su
uspjeli da se izvuku i da spase ranjenike, ali sa vie od 150 boraca
izbaenih iz stroja. 12
Citava 1. divizija bila je vraena na polazne poloaje, u rejon
Sidskih Banovaca. Neprijatelj je bio veoma aktivan. Ili je napadao
ili vrio protivnapade. Brigada je svakog dana imala po dvadesetak
mrtvih i oko 50 r a n j e n i h boraca.
Jedinice su se ukopavale i vrsto drale svoje poloaje.
Brigada se bila zamorila. Od prvog napada kod Erdevika 15 dana
je bila stalno u borbama: nastupala je, juriala, branila se ili izvodila
protivnapade. Borci su bili iscrpljeni. Zato je i bila povuena 19. decembra u Adaevce, kod Sida, da se sredi, popuni i odmori.
Borbe u Sremu razlikovale su se od svih koje je do tada brigada
vodila. Bile su iznenaenje i za stare, iskusne ratnike. Jurii u ravnici na dobro postavljene i branjene rovove, otporne take, iane
prepreke, minska polja i utvrene objekte u naseljenim mjestima
nijesu donosili uspjeh kao oni jurii u kojima je odluivala odlunost,
brzina i hrabrost, boraca i starjeina. Borci su pokazali izvanrednu
hrabrost, junatvo je bilo masovna pojava. Ali je ovdje dominirala
tehnika, prorauni i poznavanje borbe u ravnici. U tome je nep r i j a t e l j imao veliko preimustvo, vee iskustvo. Novi nain ratovanja skupo je kotao 1. brigadu. Za 15 dana borbe izgubila je 142
borca, 577 je ranjeno a 40 nestalo. To je bila previe skupo plaena
kola prilagoavanja frontalnim borbama u ravnici i sa utvrenim
neprijateljem u njoj.
li Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. I, knj. 10, d. 132,
str. 429.
Operacijski dnevnik taba 1. proleterske divizije, A-VII, 1:. 112, f. 4,
d. 19.

Proslava treeg roendana brigade

Brigada je u Adaevcima proslavila treu godinjicu osnivanja, tri
godine tekih borbi, dugih mareva, velikih uspjeha. Za brigadom
je ostao preeni put od preko 19 000 km, izgubljeno je mnogo d r u gova, ali je stigla na prag pobjede i osloboenja zemlje sa novim
ljudima izraslim kroz rat i revoluciju, dobro naoruana i opremljena.
U poetku je brigada bila udarna po svojoj visokoj politikoj svijesti, po svojoj relativnoj opremljenosti i vrstoj rijeenosti da se bori
do konane pobjede, iako je neprijatelj bio jak i njegov slom tada
vremenski teko saglediv. U Adaevcima je u stroju brigade bilo
samo 37 boraca iz stroja u Rudom. To su bili komandant i politiki
komesar brigade i jo nekoliko drugova u tabu brigade i tabovima
bataljona. Brigadu su sainjavali novi borci, novi kolovani rukovodioci, raspolagala je ogromnim naoruanjem, velikim iskustvom i
sauvanim duhom 1. proleterske. To je bila savremena vojska, sa
velikom udarnom snagom, sposobna za nove uslove ratovanja.
Smotru brigade izvrio je komandant 1. proleterske divizije, Vaso
J'ovanovi. Poelio je borcima i starjeinama srean praznik i nove
uspjehe. Praznik su brigadi estitali Vrhovni komandant, 3. krajika,
13. proleterska i 8. crnogorska brigada. 13 Brigadi je bila posebno
draga estitka vrhovnog komandanta Tita u kojoj se, pored ostalog,
kae:
Neizmjerno dug trnovit krvav ali slavan put ima
Prva proleterska brigada. Mrava tijela boraca vae brigade
pokrila su mnoga bojita u Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori,
Dalmaciji, Srbiji, ali iz njihove krvi nie bratstvo i jedinstvo,
nie novi ivot jedne sretne, nove J u g o s l a v i j e . . . Danas P r v a
proleterska brigada predstavlja simbol bratstva i jedinstva u
borbi za osloboenje nae zemlje i stvaranje nae slavne
Narodnooslobodilake vojske.
Poslije smotre program je izvela kulturna ekipa brigade, koja je
sa horom brojila oko 100 ljudi. Meu njima je bio veliki broj pozorinih i drugih umjetnika iz Beograda. Poslije priredbe nastalo je
zajedniko slavlje i veselje boraca i naroda.
Tri godine ni u ivotu ovjeka nije ba tako mali period, a u
uslovima ratovanja, u kakvim je ivjela 1. brigada, to je beskonano
dugo. Za to vrijeme brigada je vodila preko 500 borbi, ili gotovo
svaki drugi dan po jednu veu ili m a n j u borbu. Pa i kada nije vodila
borbu bila je uvijek u neposrednoj blizini neprijatelja i uvijek u
borbenoj gotovosti. Zbog toga ni njeni asovi odmora nijesu bili
pravi odmor.
Brigada je dostojno nosila svoju crvenu proletersku zastavu.
Pored borbi protiv neprijatelja ona se borila i za vie znanja i
bolju organizovanost, za nove odnose u drutvu i meu ljudima, za
slobodu ovjeka i za bratstvo i ravnopravnost naih naroda, za prosvjeivanje ljudi u sredinama kroz koje je prolazila. U n j o j se uilo
od prvih slova do taktike i strategije voenja rata. Uilo se svuda
i pod svim uslovima, a najee u prostranim uionicama pod ne-

beskim svodom. U n j o j se njegovala i razvijala proleterska solidarnost i stvarao onaj jedinstveni duh, koji je poznat kao duh
Prve proleterske, koji joj je davao posebnu snagu.
Na svom slavnom p u t u brigada je dobila mnogo priznanja.
Vrhovni komandant Josip Broz Tito odao joj je priznanje mnogo
puta: za borbe u Hercegovini, za uspjeh na pruzi Sarajevo Konjic,
za osloboenje Duvna, za veliki uspjeh na Livnu, za Sitnicu, Tesli,
Glavatievo, Kalinovik, Drinu, Sutjesku, Zvornik, Mlinite, Vraniu,
Beograd...
U meuvremenu brigada je odlikovana Ordenom osloboenja,
Ordenom bratstva i jedinstva, a kasnije i Ordenom narodnog heroja.
Veselili su se proleteri na treu godinjicu svoje brigade. Sjeali
se prolih dana ali i mislili na zadatke koji ih ekaju. U svom otpozdravu Centralnom komitetu KPJ, napisali su:
Mi danas, posle tri godine borbe i tekoa svake vrste vidimo jasno velike i divne plodove nae borbe . . . Naa brigada
je dala istorijski doprinos u borbi za osloboenje nae zemlje . . .
Naa brigada je popunjena i popunjava se masama novih boraca,
ali oni se brzo uzdiu i vaspitavaju, tako da verno i dostojno
z a m e n j u j u one stare borce koji su pali ili otili u druge jedinice . . . Mi se zavetujemo da emo i dalje dostojno nositi zastavu
koju nam je dao Vrhovni komandant i da emo biti i ostati
ponos nae P a r t i j e i naih naroda. 14

Drugi pokuaj proboja sremskog fronta

Odmor u Adaevcima iskorien je, kao to je to uobiajeno, za
uenje. Radilo se prema programima za vojnostruni, politiki i kult u r n i rad. U vojnostrunom radu osnovno je bilo nauiti nove borce
da dobro r u k u j u orujem, zatim ralanjavanje borbenog poretka, prebacivanje i ukopavanje, izvoenje juria i bacanje bombi u rovove
i bunkere. Obuka je bila prilagoena uslovima u kojima se brigada
tada nalazila. Aov je prihvaen kao novo orue za borbu.
Aktivno se radilo i na politikom obrazovanju. Novi borci su
nastojali da to vie naue. Politikom komesaru je znatno pomagao
politiko-propagandni odsjek, koji je raspolagao sa dosta materijala
za politiki rad. Politiki komesar divizije dao je uputstvo za politiki rad na tom terenu, gdje je veina stanovnitva hrvatske nacionalnosti. S obzirom na to da su jedinice, naroito poslije popune u
Beogradu, preteno sainjavali borci srpske nacionalnosti, trailo se
da dranje svakog pojedinca i svake jedinice bude besprijekorno.
U program politikog rada unijete su teme: O hrvatskom narodu,
Poloaj Hrvata u bivoj Jugoslaviji, O ustaama i Maeku, ali je
najvie poklonjeno panje temi Hrvatski narod u oslobodilakom
ratu.
Kulturno-prosvjetni rad je bio sadrajniji nego ikada. U brigadi
je bilo pisaca, glumaca, slikara, pjevaa i drugih, koji su doprinijeli

oivljavanju zabavnog ivota. Takoe je iz Beograda donijeto dosta

materijala, getetnera, pisaih maina i drugog. List 1. proleterske
Mali nedeljnik redovno je izlazio, sadrajan i dobro opremljen.
U brigadi su postojali hor, dramska i muzika sekcija. I bataljoni
su obavezno raspolagali sa po nekoliko instrumenata, koji su pospjeivali igru i pjesmu u slobodno vrijeme. Radio-Beograd je emitovao
redovan program, to je znatno dopunjavalo program rada. Intenzivno je raeno i na treem frontu, na likvidaciji nepismenosti, jer
je u svakoj popuni bilo i desta nepismenih.
Prvog dana nove, 1945. godine, brigada je upuena na stare
poloaje u Sidskim Banovcima. Rasporeena od Negosavaca do Bosuta, dobila je zadatak da uredi drugu liniju odbrane u visini k. 113
Zavratnica k. 95 k. 81 zapadna ivica Vinkovakih Banovaca. 15 Na desnom krilu bila je 8. crnogorska brigada u rejonu sela
Beraka, a na lijevom krilu, do Bosuta, 3. krajika brigada.
Odravanje fronta u S r e m u za neprijatelja je bilo vrlo znaajno,
prije svega zbog izvlaenja njegovih snaga iz Grke, Albanije i Bosne (grupa armija Jug), preko Slavonskog Broda prema Zagrebu.
Zbog toga je poetkom januara u rejon Vinkovaca prebacio ojaani
14. p u k 7. SS divizije, sa vodom tenkova, i 41. diviziju.
Neprijatelj je pretpostavljao da snage NOVJ prema Vinkovcima
nijesu mnogo jake i organizovao je protivnapad. 1 6 Oko dva asa,
3. januara, uz snanu podrku artiljerije, 14. p u k 7. SS divizije, u
prvom ealonu, energino je nastupao pravcem Otok Komletinci
Nijemci. Potpuno je iznenadio 21. diviziju, razbio je, zaplijenio
joj artiljeriju i nanio velike gubitke.
tab 1. divizije izdao je usmeno nareenje 1. proleterskoj brigadi da iz rejona idskih Banovaca, gdje se nalazila u drugoj liniji
odbrane, odmah krene u pomo 21. srpskoj diviziji. 17 Bataljoni 1. brigade 1, 3. i 5. i bataljon prateih orua, ojaani baterijom topova
76 mm iz artiljerijske brigade divizije odmah su krenuli prema
mostu na Bosutu u selu Nijemci. Neprijatelj je veoma brzo n a p r e dovao i uspio je da prije dolaska 1. brigade sa jednim tenkom i
dijelom snaga pree na lijevu obalu Bosuta.
Bataljoni su se odmah poslije pristizanja razvili za borbu. Naprijed su bili 1. i 3. bataljon, dok je 5. bio u rezervi. Napad su
podravali jakom vatrom artiljerijska orua i minobacai. Bataljoni
su morali da nastupaju preko golog, brisanog prostora, tueni jakom
vatrom neprijateljeve artiljerije. Prebacujui se vjeto i organizovano, pod zatitom svoje artiljerije, bataljoni su se dohvatili jurinih
poloaja, sa kojih su u naletu unitili neprijateljske dijelove koji su
bili preli rijeku. U streljakom stroju kretali su se i protivtenkovski topovi i protivtenkovske puke. Napad je nastavljen ka rijeci.
Manji dijelovi 1. bataljona uspjeli su da se prebace preko mosta, a
neki da preu preko zaleene rijeke. Uli su u selo i doli do samog
5 Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 255, f. 2, d. 1.
Operacijski dnevnik 1. proleterske divizije, A-VII, k. 712, f. 4, d. 19.
18
Vojna enciklopedija, I izdanje, knj. 9, str. 183.

centra. Nastojali su da obezbijede prebacivanje glavnine bataljona

preko mosta, ali su bili suvie slabi da se odre pred neprijateljevim
protivnapadom. Poslije njihovog povlaenja poruen je most u selu,
da se onemogui prelazak neprijateljevim tenkovima.
Gonei dijelove 1. bataljona neprijatelj je ponovo izbio na rijeku i jo u toku dana izvrio snaan pritisa na 1, 3. i 5. bataljon
na lijevoj obali Bosuta. Bataljoni su odbili njegove napade i u toku
noi pokuali da ga izbace iz sela, ali on se uporno branio i ponovo
preao u protivnapad. Bataljoni su na lijevoj obali ureivali poloaje
za odbranu. Neprijatelj je nastavio sa napadima i 4. januara, poto
je dobio pojaanje. U borbu je stupila i 41. njemaka divizija sa
n a m j e r o m da razvije postignuti uspjeh 14. puka 7. SS divizije. Sva
neprijateljeva orua zasipala su vatrom 1, 3. i 5. bataljon, iji poloaj je postajao sve kritiniji. Stab brigade nije im mogao poslati
u pomo druge bataljone, jer se vodila teka borba na sektoru Osme
i Italijanske brigade i prijetila je opasnost da neprijatelj prodre na
tom glavnom pravcu.
Neprijatelj je pokuao nekoliko puta da pree Bosut, ali je svaki
p u t protivnapadom onemoguen. Borba je nastavljena u toku. noi i
slijedeeg dana. Neprekidno su trajali i artiljerijski dvoboji u kojima
je neprijatelj bio slabiji. Osim toga, u toku borbe avijacija Crvene
armije stalno je tukla neprijatelja i onemoguavala mu da uspjenije
organizuje i vodi napad.
Nou izmeu 5. i 6. januara neprijatelj je, uz jaku artiljerijsku
podrku, ponovo napao. Stab 1. brigade procijenio je da bi to moglo
biti kamufliranje povlaenja i naredio je bataljonima da i oni preu
u napad. Procjena je bila tana. Bataljoni su preli zaleenu rijeku,
razbili neprijatelja, izbacili ga iz sela Nijemci i gonili preko Komletinaca u pravcu Otoka, ka poloajima odakle je i krenuo u napad.
Odatle su se 1, 3. i 5. bataljon, smijenjeni od bataljona 6. like divizije, povukli u sastav brigade. Brigada je u rejonu idskih Banovaca nastavila da u t v r u j e drugu liniju odbrane.
Borbe sa dijelovima 7. SS i 41. njemake divizije bile su veoma
otre i donijele su velike gubitke. Bataljoni 1. brigade stigli su u
poslednjem trenutku da pomognu dijelovima razbijene 21. divizije i
sprijee prodor neprijatelja prema Sidu. Borbe su voene pod vrlo
nepovoljnim uslovima, na ravnici, po velikoj hladnoi. Borci su
pokazali masovnu hrabrost, a starjeine vie znanja i vjetine nego
ranije. Pa ipak, brigada je imala velike gubitke 30 m r t v i h i 180
ranjenih, 1 8 jer je neprijatelj bio veoma jak.
U bojnoj relaciji taba 1. proleterske divizije o tim borbama je
zapisano:
. . . U ovim borbama naroito se istakla 1. proleterska brigada,
koja je velikim portvovanjem i istrajnou u borbi uspela da
sprei napredovanje neprijatelja i u isto vreme da olaka izvlaenje delova 21. divizije. Ovako sjajno izvedenom akcijom 1.
brigada je zatitila ovom prilikom bok nae divizije od neprija-

telja koji je po r a z b i j a n j u 21. divizije brzo nadirao preko sela

Nijemci sa namerom da prodre u id. 19
Dok su 1, 3. i 5. bataljon vodili borbe na obalama Bosuta, 2. 4. i 6.
potpuno su uredili za odbranu prvu liniju rovova, a djelimino i
drugu. Zatim su zajedno intenzivno ureivali drugu liniju odbrane.
Izraeni su poloaji za artiljerijska orua i spojeni saobraajnicama.
Na p r e d n j o j liniji odbrane, a djelimino i na drugoj, izgraeni su
protivtenkovski vorovi. Otporne take eta i vodova izgraene su
za krunu odbranu. Na dijelu fronta postavljene su i nagazne mine. 20
Uporedo s tim radovima jedinice su izvodile obuku i izviale.
Vrhovni komandant Josip Broz Tito 16. januara je posjetio sremski front. On je u toku mnogih borbi bio sa 1. proleterskom brigadom
pa je i tada doao na n j e n e poloaje, proao kroz rovove, razgovarao
sa starjeinama i borcima. Stari borci su priali o mnogim susretima
sa Titom. Svojim dolaskom znatno je doprineo jaanju borbenog
morala jedinica i ostao u nezaboravnoj uspomeni boraca.
Neprijatelj je 17. januara preduzeo novi napad na cijelom sremskom f r o n t u snagama 7. SS, 41. i 117. lovake divizije. Cilj mu je
bio da zauzme povoljnije poloaje za odbranu i da se oslobodi neprekidnog pritiska 1. armije. 2 1
Jedinice prve linije odbrane bile su u stalnom borbenom kontaktu sa neprijateljem. Blagovremeno je uoen dolazak njegovih novih jedinica, motorizacije i artiljerije, pa je oekivan novi pokuaj
napada prema Sidu. Izvrene su sve pripreme za odbranu. Naa avijacija i avijacija Crvene armije stalno su tukle neprijateljske kolone
i pojaavale sigurnost naih jedinica u odbrani.
Neprijatelj, 117. njemaka divizija, napadao je poloaje 1. divizije sa dvije kolone, pravcem Staro Selo k. 211 Spolnike
njive i Orolik Dubrave Ostoji. Na 5. diviziju je napadala 7. SS
divizija, a dalje, na f r o n t u prema Dunavu, 41. njemaka divizija.
Neprijatelj je krenuo u napad pred samu zoru, poslije kratke artiljerijske pripreme. U snanom naletu razbio je Italijansku brigadu, natjerao je da se povlai u neredu i da ostavi svu artiljeriju. Iznenada
je izbio u bok i iza lea 4. bataljonu 1. brigade, koji je prije nekoliko dana bio upuen da pojaa prvu liniju odbrane. U isto vrijeme
prema tom bataljonu su krenule i neprijateljske jedinice sa fronta.
Malo je trebalo pa da bataljon bude potpuno opkoljen.
Bataljon je uspio da zaustavi neprijatelja koji je napadao sa
fronta, ali mu je bio jako ugroen desni bok. N j e m u su upueni u
pomo 2. i 6. bataljon. Ta tri bataljona uspjela su da se zajedno
pod borbom povuku na drugu liniju odbrane, u rejon Sidskih Banovaca, odakle ih je podravala glavnina brigade.
Neprijatelj je bio iznenaen snanom odbranom 1. brigade i bio
je primoran da zastane. Tada su bataljoni izvrili protivnapad i vra-

19

Isto kao pod 15.

20 Izvjetaj o ureenju odbrane, A-VII, k. 371, f. 13, d. 4.

tili ga, oko podne, na p r v u liniju odbrane, nanosei mu velike gubitke. 22

Poloaji 1. brigade bili su dobro ureeni i organizovani za odbranu. Ali je neprijatelj brzo postigao uspjeh na pravcu od Sotina,
zauzeo Lova i n a t j e r a o 5. diviziju na povlaenje. Time je itava
1. divizija bila ugroena. Zaprijetila joj je opasnost da bude odsjeena i odbaena u movarne bosutske ume. Zbog toga je tab 1. divizije nastojao da brigade to prije izvue sjeverno od Tovarnika i
pomogne 5. diviziji. Neprijatelj je bio bri, i sa m a n j i m snagama
7. SS divizije, uz podrku nekoliko tenkova, nastupao je prema Tovarniku, u koji su njegovi prednji dijelovi uli ba kada su tuda prolazili neboraki dijelovi 1. brigade. Nije bilo nijedne borbene jedinice
da sprijei prodor tih neprijateljskih snaga u Tovarnik i zatiti neborake dijelove. Nastala je panika, stradao je dio komore i saniteta,
ali se glavnina, ukljuujui i artiljerijske jedinice, dosta brzo snala
i izvukla ka junom dijelu sela, preko pruge, i neto kasnije nastavila da nastupa ka Sidu.
I borbene jedinice brigade nale su se u tekoj situaciji, jer im
je jedini put za prebacivanje do novih poloaja vodio kroz Tovarnik.
Krenule su juno od eljeznike pruge i zahvaljujui tome to je
movarno zemljite bilo zamrznuto uspjele su da tim pravcem prou
i izbjegnu Tovarnik u koji su pristizale jake neprijateljske snage.
Toga dana brigada je imala velike gubitke 97 poginulih, 236 ranjenih i 119 nestalih boraca, gotovo itav bataljon. 2 3
Nou izmeu 17. i 18. januara sve brigade 1. divizije izvukle
su se prema Sidu, gdje su organizovale odbranu. P r v a brigada je
bila sjeverozapadno od Sida na liniji k. 98 k. 115; desno 8. brigada,
na ivici Berkasova, lijevo 3. krajika brigada. U prvoj liniji odbrane
brigade bili su 4, 2. i 3. bataljon, a ostale jedinice u drugoj. Ispred
brigade su bile jedinice 11. divizije, kojima je bilo nareeno da se
povuku, a da odbranu prihvate brigade 1. divizije.
Neprijatelj nije isputao preuzetu inicijativu i rano u j u t r o 18.
januara krenuo je od Tovarnika prema Sidu i Berkasovu. Njegovi
pjeadija i tenkovi, sa artiljerijom, brzo su i odluno nastupali i primorali 11. diviziju da se naglo povue, prije nego su brigade 1. divizije posjele poloaje za odbranu. Neprijatelj je to osjetio i brzo reagovao pojaavajui napad. Poslije dvoasovne borbe uspio je da
prodre na sektor 8. brigade. Prva brigada takoe nije uspjela da mu
sprijei prodor u grad i povukla se u jugoistoni dio grada; 3. krajika je vodila borbe u gradu, ali se pod jakim neprijatelj e vim pritiskom morala povui. Sve jedinice 1. divizije uspjele su da se organizovano povuku i organizuju odbranu jugoistono od Sida, na
kojim poloajima su i zaustavile dalji prodor neprijatelja.
Neprijatelj nije ni pokuao da ide dalje od Sida. Po tome je bilo
jasno da njegov napad ima ogranieni cilj: da zauzme povoljnije
poloaje za odbranu. U tome je uspio, iako nije imao mnogo jake
snage. Njegova 7. SS divizija ostala je isturena prema Sidu, dok su

dijelovi 41. i 117. divizije organizovali odbranu na liniji Mohovo

Tovarnik Ilinci Batrovci, 24 gdje je ranije bila glavna linija
neprijateljeve odbrane.
Odbranu prema Sidu ponovo je preuzela 11. divizija, a 1. divizija je dobila zadatak da organizuje drugi pojas odbrane u rejonu
Gornje Lise Kanjev mlin Moilo, do kanala. Prva proleterska
brigada organizovala je odbranu u rejonu Starih Divoa, na liniji
k. 160 k. 140 k. 126 k. 108.25
Divizija se zadrala na tim poloajima veoma kratko, jer je
1. armija uspjela da ponovo oslobodi Sid. P r v o j diviziji je nareeno
da razbije neprijatelja u Tovarniku i produi prema Sidskim Banovcima, gdje je trebalo da zauzme poloaje koje je ranije drala.
Napad na Tovarnik izvren je 22. januara u 8 asova. Prva brigada je napadala sa istoka, pravcem Kletevica Vrtlog k. 92;
13. brigada je obuhvatila neprijatelja sa sjeverozapada, preko Trnievog salaa; 3. krajika je napadala pravcem Krajzerov sala
k. 136. U rezervi je bila 8. brigada. 26 Napad je poeo jakom artiljerijskom pripremom. Sve brigade su silovito juriale. Neprijatelj je
primoran da se povue sa Grievog i Kozjakovog salaa i k. 136 na
glavne poloaje, odakle je brzo organizovao protivnapad i primorao
jedinice 1. divizije da se povuku na polazne poloaje. Borba je t r a jala itav dan. Oba protivnika su bila uporna. Avijacija Crvene
armije podravala je 1. diviziju, ali ni to nije pomoglo.
U toku borbe otkrivena su sva vanija neprijateljeva uporita
u sistemu odbrane. Kad je pala no, poslije artiljerijske pripreme,
sve tri brigade 1. divizije krenule su ponovo u napad. Neprijatelj se
uporno branio. Borba je t r a j a l a nesmanjenom estinom cijelu no.
Napad nije uspio. Tovarnik je bio znaajan za dalja djejstva na sremskom frontu, pa je neprijatelj u n j e m u koncentrisao jake snage: 117.
njemaku diviziju i 7. ustako-domobransku brigadu, koje su veoma
dobro organizovale odbranu naselja.
Stab 1. divizije naredio je da se i trei put napadne na Tovarnik,
uz neto jau podrku artiljerije i avijacije Crvene armije. Brigade
su ubacile u borbu i svoje rezerve. Prva brigada je napadala sa svih
est bataljona. Silovit juri donio je prve uspjehe. Sve tri brigade
su slomile neprijateljev otpor na prvim linijama i zatim duboko
prodrle u neprijateljevu odbranu. Prva brigada je uspjela da desnim
krilom (5. bataljon) zauzme najjae neprijatelj evo uporite na k. 136.
Zatim se povela teka borba u samom naselju. Neprijatelj je grevito nastojao da zadri Tovarnik u svojim rukama. Njegovi tenkovi
su bonom vatrom iz pojedinih ulica pojaavali odbranu glavnih
uporita. P r v a brigada je privukla topove i sa bliskog odstojanja gaala neprijatelja. Izvrila je nekoliko uzastopnih juria, padali su
proleteri jedan do drugoga, ili jedan za drugim, ali brigada ipak nije
uspjela da slomi otpor neprijatelja. Borba je t r a j a l a cijelu no. Pred
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 512.
25 Nareenje taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t. I, knj. 18, d. 25,
str. 73.

zoru 24. januara neprijatelj je snanim protivnapadima primorao

brigade na povlaenje.
Prva divizija je napadala jako utvreni Tovarnik iz pokreta,
ali nije imala dovoljno teke artiljerije i tenkova da slomi njegovu
odbranu nije uspjela u napadu. Osim toga, ni napad brigada nije
se odvijao dovoljno sinhronizovano, tako da je neprijatelj mogao m a nevrisati vatrom i koncentrisati je na trenutno najugroeniji sektor.
Pokazalo se da jedinice nijesu dovoljno uvjebane za napad takve
vrste, u ravnici i na dobro organizovana uporita. Hladno vrijeme
je takoe negativno uticalo na ishod borbe; mnoge borce je hladnoa
izbacila iz stroja. Upornost i hrabrost nijesu mogle da nadoknade
sve te nedostatke i to je plaeno velikim rtvama. Samo je 1. brigada, u trodnevnim borbama oko Tovarnika, imala 159 poginulih i
564 r a n j e n i h boraca. 27
Poslije neuspjeha na Tovarnik 1. brigada je posjela poloaje za
odbranu prema njemu. Prva proleterska brigada je zatvarala direktan pravac Tovarnik id, od k. 98 do 500 m juno od pruge. 28
Organizovala je svoje poloaje u dvije linije. U prvoj liniji su bili
1, 3. i 6. bataljon, a u drugoj 2, 4. i 5. Druga linija je zahvatala
zapadnu ivicu Sida i bila je ureena kao najjae uporite. Artiljerija i minobacai postavljeni su, uglavnom, u drugoj liniji odbrane.
P r v a linija odbrane bila je djelimino ranije ureena, sada ju
je trebalo dovriti. Jedinice su danonono radile. Izraeni su i protivtenkovski vorovi i ureena sklonita za vodove, u kojima je loena vatra, jer je bilo veoma hladno. U isto vrijeme je izvoena i
obuka, sa teitem na organizaciji sadjejstva i upotrebi svih vrsta
orua, a razvijene su i sve druge aktivnosti, naroito kod jedinica
u drugoj liniji.
Napad na Tovarnik otkrio je da se neprijatelj u n j e m u dobro
utvrdio. Izvianjem je ustanovljeno da se i dalje utvruje. Stab 1.
divizije elio je da neprijatelja dri u stalnoj napetosti pa je svake
noi organizovao nasilna izvianja snagama do jednog bataljona, ojaanim baterijom topova. Prvo izvianje je izvrio 6. bataljon 27. j a nuara. Uz podrku artiljerije duboko je prodro u neprijateljevu odbranu, ak do groblja u Tovarniku. Neprijatelj se povukao iz predn j i h linija i sa glavnih poloaja se branio snanom vatrom. Drugo
izvianje izvrio je 1. bataljon 30. januara. Napadao je na irokom
f r o n t u da bi izbjegao rtve. 29 Ti napadi primoravali su neprijatelja
da otkriva plan odbrane, a i da odustane od pokuaja da i sam
napada.
Prvog f e b r u a r a bataljoni iz druge linije smijenili su bataljone
prve linije, da bi sve jedinice bile ravnomjerno optereene.
27 Operacijski dnevnik taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 717, f. 2,
d. 50.
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 715, f. 3, d. 20.
M. Lekovi, lanak, Prva proleterska, knj. 2, str. 714.
28 Izvjetaj taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 255, f. 2, d. 3.

Nou izmeu 9. i 10. f e b r u a r a jedinice 1. divizije smijenila je

11. divizija. 30 Da neprijatelj ne bi primijetio smjenu izvreni su prepadi sa po dvije ete na irokom frontu. P r v a proleterska brigada
povukla se u Kukujevce, gdje se odmarala i izvodila obuku. Stab
divizije je upozorio da se na izvoenju obuke angauju sve starjeine, jer su posljedice napada sa nedovoljno obuenim ljudstvom bile
vrlo teke. 31

Reorganizacija brigade
i njene poslednje pripreme
Poetkom m a r t a 1945. godine izvrena je reorganizacija brigade.
P r v a organizacija brigade, ona kada je brigada osnovana, odgovarala je tadanjem stepenu razvoja NOB-a, popuni brigade na
principu stroge dobrovoljnosti, osobenim nainom voenja partizanskog r a t a u uslovima prepletene oslobodilake borbe i borbe za bitne
drutveno-ekonomske p r o m j e n e starog sistema.
Stab 1. brigade je imao tada samo komandanta i politikog komesara, u januaru 1942. postavljen je naelnik taba, u f e b r u a r u
zamjenik politikog komesara, poetkom aprila zamjenik komandanta.
P r i tabu brigade osnovan je samo sanitet, neto kasnije i h i r u r ka ekipa. Bilo je i nekoliko kurira.
U j a n u a r u 1942. osnovana je eta prateih orua, ali je rasformirana odmah poslije dolaska brigade u Fou, jer se pokazala nedovoljno efikasnom za podrku bataljona koji su uglavnom samostalno
djejstvovali na raznim pravcima, udaljeni jedan od drugoga.
Na dan osnivanja brigada je imala pet bataljona. Poslije desetak dana odlueno je da u n j e n sastav ue i esti Beogradski
bataljon. Vrhovni tab je planirao da brigada naraste do 10 bataljona
i da u n j e n sastav uu bataljoni iz Bosne i Hrvatske, ali se od toga
odustalo.
Bataljoni su od poetka imali trojnu formaciju, tri ete a poslije rasformiranja pratee ete brigade, po vod prateih orua.
Uporedo sa razvojem i jaanjem NOR-a i sve brojnijim naoruanjem, mijenjala se i organizacija brigade. U m a j u 1942. osnovan
je pionirski vod, oskudno opremljen, ali je na pruzi Sarajevo Konjic poruio most Luka kod Bradine. Prerastao je u tehniku etu
poslije osnivanja divizije. Ceta se istakla prilikom prelaska Drine, i,
kasnije, Pive.
U j u n u 1942. godine osnovan je topovski vod. Ta jedinica nije
bila dugog vijeka i djejstvovala je samo jednom, u napadu na oklopni voz u Ratelici. Kod Duvna su ustae zaplijenile na prvi top. Od
topovskog i pionirskog voda osnovana je kombinovana eta i privremeno pridata 6. bataljonu. Topovski vod je ponovo formiran poslije
osloboenja Livna, a k r a j e m 1942. osnovana je protivkolska eta.
30 izvjetaj taba 1. proleterske divizije, Zbornik, t.
str. 148.

I, knj. 18, d. 51,

 e t a je rasformirana na Sutjesci, gdje je ispalila i posljednje granate, a zatim orua zakopala. eta je obnovljena u Dalmaciji, poslije
kapitulacije Italije. Poslije toga osnovana je i artiljerijska baterija,
a u Beogradu je osnovan i bataljon koji je u svom sastavu imao
topove i teke minobacae. 32
Organizacija veze u brigadi bila je jedan od njenih tekih problema. Zbog nedostatka tehnikih sredstava u poetku je veza bila
svedena iskljuivo na kurire, pjeake ili konjanike. Brigada je prvi
put dobila radio-stanicu poslije prelaska Drine, aprila 1943. Tek
godinu dana kasnije dobila je i druga sredstva veze. eta za vezu
formirana je aprila 1944.33
Slube i rodovi osnivani su kada su se za to stekli potrebni
uslovi. U tabu brigade organizovana je obavjetajna sluba u m a j u
1943. Teko je nai odgovor na pitanje zbog ega to nije uinjeno
ranije, s obzirom na znaaj koji ta sluba ima u partizanskom nainu
ratovanja.
U m a r t u 1944. u svim bataljonima osnovana su letea i izviaka
odjeljenja. 3 4
U avgustu 1944. formirana je i veterinarska sluba, sa organima
u brigadi i bataljonima. 3 5
Potpuna reorganizacija brigade izvrena je 5. m a r t a 1945. godine, 36 u duhu nove organizacije Jugoslovenske armije. 37 Brigada je
dobila potpuno novi tab, sa svim potrebnim odjeljenjima, odsjecima
i slubama; imala je tri streljaka bataljona, artiljerijsku bateriju,
etu izviaa, etu automatiara, etu pionira i etu za vezu. Bataljoni su se tako reorganizovali da je od 1. i 2. bataljona organizovan
Prvi, od 3. i 4. Drugi, a od 5. i 6. Trei bataljon. 3 8 Bataljoni
su imali t r o j n u formaciju.
Brigada je zadrala svoju borbenu zastavu, koju je dobila u
Petrovcu. Bataljonske zastave poslane su u muzej.
Na svom borbenom p u t u brigada se gotovo tri godine naoruavala samo plijenom od neprijatelja. Tek u drugoj polovini 1943. dobijeno je n a j p r i j e neto naoruanja cd zapadnih saveznika. Poslije
osloboenja Beograda uspostavljen je direktan kontakt sa Crvenom
armijom i brigada je preoruana, dobila je kompletno sovjetsko naor u a n j e i u svim borbama koje je poslije toga vodila snabdijevana
je municijom iz pomoi koja je dobijana od Crvene armije.
Popune brigade novim borcima vrene su sa terena kojim je
prolazila. Dolazak novih boraca dobrovoljaca u brigadu dobrim
dijelom je i rezultat njenog politikog rada na terenu. Do Beograda
u brigadu su primani samo dobrovoljci, poslije i mobilisani.
Od osnivanja do reorganizacije, pa zatim do k r a j a rata, brigada
je vie puta popunjavana. Poslednja njena popuna bila je pred njene
poslednje borbe, na Vrbovecu, poetkom m a j a 1945.
ss P. Romac, Borbe, str. 73.
33 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 1/1, d. 7.
34 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713, f. 3, d. 2.
35 Nareenje taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 713a, f. 10, d. 2.
36 Isto kao pod 18.
37 Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 537.

Kurs za bolniarke 1. brigade u Beogradu

. . .

..

oktobra

1944.

eta za vezu 1. proleterske brigade

P r e m a naknadno utvrenim podacima kroz brigadu je prolo

oko 14 000 boraca, od kojih u veim, organizovanim popunama oko
9 000, a ostali su uglavnom pojedinano dolazili u brigadu.
Brigada je u r a t u izgubila 2 830 poginulih boraca a ranjeno je
oko 6 500, od kojih je znatan dio umro. Brigada je izgubila 33 borca
od dana osnivanja do k r a j a 1941; 279 u toku 1942. godine; oko 870
u 1943. godini; oko 1 000 u toku 1944 i 670 u 1945. godini. 39 Najvee
gubitke bragada je imala u borbama na Pjenovcu, Sitnici, Drini, Sutjesci, u drvarskoj operaciji, na polju Baarinac, u borbama za osloboenje Beograda, u prvim borbama u Sremu, u protivnapadu neprijatelja 17. januara, u proboju sremskog fronta, u borbama na
Pleternici i u napadu na Vrbovec, poslednjih dana rata.
Brigada je ula u Zagreb sa gotovo istim brojem boraca koliko
ih je imala kada je pola iz Rudog na svoj veliki i dugi put.

ene borci Prve proleterske brigade

Uporedo sa reorganizacijom u f e b r u a r u 1945. godine nareeno je da
se drugarice vie ne odreuju za bolniarke u etama i da se povuku
iz prvih borbenih redova. Organizovani su kursevi za bolniare koji
e zamijeniti bolniarke. To nareenje nije, bar u 1. brigadi, ba
dosljedno izvreno, jer su drugarice iz 1. brigade bile dosljedne nasljednice onih njihovih prethodnica koje su sa svojim drugovima
dijelile i slavu i tekoe.
U Rudom je u brigadi bila 71 drugarica, ili 6 posto njenog sastava. Od n j i h je 14 imalo m a n j e od 18 godina, 20 izmeu 18 i 20
godina, 23 od 20 do 25, a 11 od 25 do 30 godina. Samo tri su imale
vie od 30 godina. Bile su to mlade radnice, uenice ili seljanke, ali
sve, bez razlike, odluni borci za slobodu, ali i za nove odnose u
drutvu, posebno prema eni. To to ih je toliko bilo u brigadi,
u izvjesnoj m j e r i je pokazivalo da je P a r t i j a uspjela da ih mobilise
svojom politikom linijom i odnosom prema ueu ena u borbi za
osloboenje zemlje, za revolucionarno m i j e n j a n j e drutva i, u tom
okviru, za revolucionarno m i j e n j a n j e poloaja ene u drutvu, za
n j e n u ravnopravnost.
Humanost i hrabrost bolniarki, postojanost i izdrljivost ena
boraca, njihova neustraivost u borbama, na najubjedljiviji nain
su doprinijeli razbijanju naslijeenih predrasuda o enama i pomogli
da se sagleda prava uloga i mjesto ene u drutvu, onom za koje su
se proleteri borili.
Od 71 drugarice, koje su 21. decembra bile u stroju u Rudom,
13 su bile lanovi Partije, a 17 lanovi SKOJ-a. U toku 1942. primljene su u P a r t i j u 34 drugarice, 1943. godine 10, i 3 1944. godine.
Od onih drugarica iz stroja u Rudom 11 je poginulo; od n j i h dvije
nijesu bile primljene u Partiju.

U Rudom je Olga Jovii bila politiki komesar ete u 4. bataljonu, tri drugarice su bile referenti saniteta, 18 ih je bilo u brigadnom sanitetu, 30 su bile bolniarke, a 19 borci u etama. Bolniarke
u etama i bataljonima, osim onih 18 u brigadnom sanitetu, bile su
i bolniarke i borci, uvijek tamo gdje su najtei okraji. Drugarica
boraca bilo je najvie u 3. bataljonu 13, tri u 1, dvije u 2. i
jedna u 4. bataljonu.
Sa svakom novom popunom brigade dolazilo je i po nekoliko
drugarica. N a j p r i j e su dole omladinke iz Foe i okoline i iz omladinskih bataljona iz Crne Gore, onda iz Dalmacije i Bosanske krajine. Poslije prelaska brigade u Srbiju najvei broj drugarica doao
je iz Beograda. Jedina popuna u kojoj nije bilo drugarica bili su
prekomorci. Ukupno je kroz brigadu prolo oko 710 drugarica, od
kojih su 59 poginule kao bolniarke, a 34 kao borci. 40
I samo prisustvo drugarica pozitivno je uticalo na ivot u jedinicama. One su svojom pojavom i dranjem donekle ublaavale jednolini vojniko-ratniki ivot. Tinjala je u mnogim borcima muka
sujeta, ako nijesu bili izdrivljiviji, suzdrljiviji ili borbeniji od d r u garca. A to nije bilo lako, jer su one bile i hrabre i disciplinovane i
izdrljive. O tom odnosu u toku borbe najbolje govori slijedei primjer: poznati junak iz 2. bataljona, Marko Katni, na etnoj konferenciji je kritikovao Vukosavu Perovi, pukomitraljesca: Ne t j e r a j me u smrt, stalno hoe da bude prva!
Dvije drugarice iz brigade proglaene su za narodne heroje
Olga Jovii i Danica Milosavljevi.
udno je to, ali istina, da je rije drugarica na sastancima i konferencijama imala veu teinu. A umjele su da kau obine stvari
ljepe i prikladnije od mukaraca, no nijesu uzmicale ni na teorijskim asovima a ni u drugim prilikama.
U partijskim organizacijama pojedini lanovi su bili zadueni za
pitanje ena. T a j sektor rada obuhvatao je rad na prosvjeivanju
ena i njihovom politikom vaspitanju, razvijanje pravilnog odnosa
prema drugaricama u jedinicama i prema enama uopte. Drugarice
su i same bile dobri agitatori i pomagale komunistima u tome.
Drugarice koje su radile u sanitetu besprekorno su obavljale
svoje dunosti. Bilo je bezbroj sluajeva da su r a n j e n e drugove iznosile iz borbe u kritinim situacijama, previjale pod kiom neprijateljevih metaka. Radio stanica Slobodna Jugoslavija javila je cijelom svijetu kako su se bolniarke 1. proleterske brigade za vrijeme
borbe na Sitnici borile, kako su, i same ranjene, previjale druge.
U njegovanju bolesnih i ranjenih one nijesu znale za umor. Prale
su i sterilizovale zavoje, bdjele nad ranjenim drugovima, trudile se
da im olakaju bolove, makar se same ne odmorile ili ne naspavale.
Bile su one ivi simboli drugarstva i humanosti.
Bilo bi nedovoljno, za drugarice koje su na nekom spisku voene kao bolniarke, rei da su bile samo to. Ne, one su bile i glavni
nosilac preventivne borbe protiv svih bolesti. Organizovale su pranje,
parenje, kupanje, ienje prostorija i drugo. Starale su se o higijeni
u brigadi. Time su znatno doprinijele da 1. proletersku nije jae

zahvatila ni epidemija pjegavog tifusa, ni dizenterija, ni neka druga

bolest.
Priroda je predodredila eni da joj je tee biti vojnik-borac nego
mukarcu, pogotovo u tekim ratnim uslovima. Nae drugarice nikada i nigdje nijesu govorile kako su u toku dugih mareva i tekih
borbi, u neprikladnim uslovima smjetaja, nekada i mjesecima na
snijegu, uspijevale da odre linu higijenu. A uspijevale su, ali kako,
to nikad nijesu rekle. Tek to nikada i niko nije istakao kao problem.
One i nijesu dozvolile da to bude iiji problem, sem lino njihov.
Neprijateljska propaganda je beskrupulozno pokuavala da omalovai partizanke, blatei ih i na najvulgarniji nain. Neprijatelj nije
mogao da shvati, kao uostalom ni mnogo to drugo, da je to neto
to duboko zadire u drutveni poloaj ene, da je njihovo uee u
borbi znak znaajne emancipacije ene u drutvu i novih odnosa izmeu mukaraca i ena, zasnovanih na uvaavanju, potovanju i p u noj ravnopravnosti. Cak su i mnogi neprijateljski elementi, poslije
susreta sa proleterima, odavali priznanje drugarstvu, meusobnom
potovanju i dostojanstvenim odnosima izmeu drugarica i drugova
u 1. brigadi.
Mnogo godina poslije rata mlae generacije su esto teko prihvatale da je to stvarno bilo tako. Jedna drugarica, borac, koja je
poslije rata rodila tri sina, to je jednostavno objasnila: Vjerujte,
toga nije bilo. A da je toga bilo, pod onim uslovima ivota i bez
dananjih kontraceptivnih sredstava, raali bi se mali proleterii
naveliko. Ipak se nijedan nije rodio. Ali se ne moe rei da nije bilo
i one, klasine ljubavi. I proleteri su ljudi od krvi i mesa, osjeajni
kako to samo mogu biti ratnici prema ratnicima, drugovi prema d r u govima. Ali i kada se rodila ta ljubav, najee je snagom volje suzdravana. Bilo je sluajeva da se susretnu pogledi i da kresne
varnica u oku, da zaigra srce ili da rumen oblije lice, ali se n a j ee na tome i zavravalo. Sve je svjesno odlagano za pogodnije
vrijeme. Mnogi takvi parovi su se poslije rata potraili, pronali i
zasnovali brane zajednice.
Neobian fenomen su ene borci 1. proleterske brigade. Naravno,
nijedna od n j i h prije stupanja u partizane nikada nije uzela puku
u ruke. Morale su da ue sve od poetka. I rukovanje orujem i v j e tinu ratovanja. I nauile su. Mnoge od n j i h su zadivljujue rukovale
orujem. Vukosava Perovi je bila odluan pukomitraljezac, Mileva
epanovi, bomba i junaina, Draginja Kati Katica tukla je vatrom iz pukomitraljeza ustae kod Kupresa sa tako bliskog odstoj a n j a da su je umalo ivu uhvatili. Milena Ivanovi, Mileva ari,
Marija Devi, Stanojka Zelen, Dervia Hodi, Smilja Latinovi, Zora
Petri i mnoge druge junaki su pale u borbi. A od ivih, meu prvim
nosiocima ordena za hrabrost u brigadi bile su drugarice Anka Subai, Zora Drako i Jakica Efendi. 41
Imajui sve to u vidu ipak skromno zvue rijei napisane povodom 8. m a r t a 1945. godine u listu 1. proleterske brigade Mali ne-

deljnik: Kada prou vihori i bure, kad se zavri dinovska drama

u krvi, kad preko svega padne toliko eljena zavesa mira, ceo svet e
govoriti o enama partizankama. 4 2

U odbrani na sremskom frontu

U Adaevcima je brigada ostala do 17. m a r t a vie od mjesec dana.
Odmorena, popunjena, opremljena i znatno obuenija, sa visokim
borbenim moralom, bila je spremna za nove okraje.
P r v a proleterska divizija smijenila je 5. diviziju na desnom
krilu 1. armije, od Dunava do k. 141. P r v a brigada je marovala
d a n j u od Adaevca pravcem Sot Molovin Sarengrad. U noi
18. m a r t a smijenila je 4. kozaraku brigadu 5. divizije na odsjeku
fronta od Dunava do Grubanovljeva salaa i k. 128. Lijevo od n j e
bila je 13. proleterska. Zadatak brigade bio je da sprijei prodor
neprijatelja pravcem arengrad Sot. 43
Sva tri bataljona 1. brigade rasporeena su u prvu liniju odbrane. Na desnom krilu, oslanjajui se na Dunav, bio je 1. bataljon,
2. bataljon ispred k. 132, a 3. na lijevom krilu. Sve ostale jedinice
rasporeene su na terenu do Sarengrada ili u gradu.
Poloaji su preuzeti od 4. brigade oprezno, u toku noi, da neprijatelj ne primijeti smjenu. P r v a linija odbrane nalazila se na oko
800 do 1 000 metara udaljenosti od neprijatelja i sastojala se od dva
reda rovova, koji nijesu bili povezani saobraajnicama. Stab brigade
je ocijenio da tako ureeni rovovi ne p r u a j u povoljne uslove ni za
odbranu ni za napad, pa se odmah poelo sa doradom rovova. U tome
su pomagali instruktori, oficiri Crvene armije, a korieno je i ve
steeno iskustvo kod Sidskih Banovaca, Sida i Tovarnika.
N a j p r i j e su temeljito doraeni postojei rovovi. Radovi su izvoeni uglavnom nou. Osnovni radovi zavreni su za dvije-tri noi,
a onda je poelo temeljito ureivanje poloaja za odbranu. Izraene
su tri odbrambene linije, svaka sa po dva ili tri reda rovova. Rovovi
su povezani gustom mreom saobraajnica punog profila, izraeni
su poloaji za artiljerijska orua i minobacae i nekoliko rezervnih
poloaja. Zatim su ureena komandna mjesta za ete, bataljone i tab
brigade, sa osmatranicama, i sklonitima za svaku desetinu. Napravljena su i etna i bataljonska previjalita. U neka sklonita uvedeno je i elektrino osvjetljenje i postavljene pei za loenje. itava
brigada je sila pod zemlju.
Fortifikacijski radovi izvoeni su 15 dana. D a n j u su izvoeni
samo podzemni radovi, oni koje neprijatelj nije mogao da osmatra.
Odbrana je ureena na principu protivtenkovskih vorova, za samostalnu i krunu odbranu u sluaju prodora neprijatelj e vih tenkova.
Uporedo sa izradom odbrambenih poloaja brigada je poela da
p o m j e r a naprijed i liniju odbrane. Koristei ranije iskustvo, kao i
iskustvo Crvene armije, ete su naprijed isturale odjeljenja za obez42

Mali ratni nedeljnik, br. 4.

bjeenje i pod njihovom zatitom kopale rovove prema neprijatelju,

i po 40 m po eti za jednu no. Ti rovovi su zatim povezani po frontu.
Radilo se iz noi u no i poslije 10 noi najistureniji poloaji bili su
na 50 do 80 m od neprijateljskih rovova. To je na k r a j u i neprijatelj
primijetio. Osjeajui se ugroenim nastojao je da onemogui to pribliavanje, najee minobacakom vatrom.
K r a j e m m a r t a poloaje brigade posjetio je i feldmaral Aleksander, komandant saveznikih trupa u Italiji, u p r a t n j i komandanta
1. armije Peka Dapevia. Sa borcima 1. proleterske bio je u rovu
na oko stotinak metara od neprijatelja i u znak priznanja za dobro
organizovanu odbranu, a pomalo i u ali, rekao je: Nikada nijesam
bio blie neprijateljskim rovovima.
I neprijatelj je imao dobro ureenu odbranu. On je bio u povoljnijem poloaju, jer je prilikom protivudara 17. januara izabrao n a j povoljniju liniju za prednji k r a j odbrane. U njegovim poloajima
bilo je na vie mjesta m a n j i h ili veih jaruga i umaraka. Blizu
fronta bila su i dva vea naseljena mjesta, Mahovo i Opatovac, koje
je uklopio u sistem odbrane, a postavio je i minska polja i iane
prepreke.
Dogodilo se da je gotovo u isto vrijeme izvrena smjena jedinica
i kod neprijatelja. Na frontu ispred 1. divizije bilo je oko 2 000 vojnika 963. tvravske brigade (jedan bataljon Jermena, dva bataljona
kanjenika i 3. bataljon 3. ustako-domobranske brigade), ojaane
sa dvije baterije protivtenkovskih topova, baterijom flakova i vodom
tenkova, i bataljon ustake milicije koji je uglavnom kontrolisao
meuprostore. 4 4
Obje strane su nastojale da poboljaju svoju odbranu i da u
tome ometaju protivnika, najee artiljerijskom i minobacakom
vatrom ili nasilnim izvianjem m a n j i h jedinica. Obje su koristile i
snajpere.
Zahvaljujui preduzetim m j e r a m a za skoro mjesec dana, nalazei se nadohvat neprijatelja, ponegdje i samo na 50 m daljine, brigada je imala relativno malo gubitaka 53 borca su poginula, a
138 je ranjeno.
Na sremskom frontu Jugoslovenska armija je imala prevlast u
vazduhu. Njeni avioni su bombardovali i izviali neprijateljske poloaje, to je ulivalo sigurnost i poveavalo borbeno raspoloenje
naih boraca.
Jedinice u prvoj borbenoj liniji budno su pratile svaki pokret
neprijatelja, a ostali dijelovi su radili prema planu i programu. U
sklonitima je rad bio raznovrstan. Nastava je tekla kao da su jedinice smjetene u kasarnama. Zdravstveno stanje je bilo zadovoljavajue. Naroito se strogo pazilo na higijenu u rovovima i sklonitima. U drugoj liniji odbrane izvodilo se ak i bojno gaanje. 4 '
44
Izvjetaj borbene grupe Kloc, A-VII, fonda njemake dokumentacije, k. 73, f. 1, d. 53.
Izvjetaj borbene grupe Brener, A-VII, fond njemake dokumentak. 257a, f. 2, d. 44.
Izjava zarobljenog generala V. Hauzera, A-VII, fond njemake dokumentacije, k. 73a, f. la, d. 1.

Politiki rad i kulturno-zabavni ivot takoe su bili intenzivni.

Jedinice su dobij ale dnevnu tampu i razni drugi materijal. Bataljonske biblioteke bile su sve bolje snabdjevene, a i u etama je bilo
knjiga za itanje. ete su izdvajale i zidne novine na zidovima
zemunica.
K u l t u r n a ekipa brigade bila je veoma aktivna dala je vie
priredaba. U Sarengradu su organizovane igranke u kojima su uestvovali i graani. Omladina je ak organizovala i miting u gradu.
Ipak, t a j rovovski rat i ivot nije odgovarao duhu 1. proleterske brigade. I najnoviji borci, oni koji su u brigadu doli prije m j e sec dana, nestrpljivo su oekivali dan kada e slomiti neprijateljev
klin, koji tu ve mjesecima prkosi, dok snage Crvene armije i zapadnih saveznika hitaju ka Berlinu. To raspoloenje najbolje je izrazio jedan borac kada je napisao u zidnim novinama: da je 1. proletrska ovako napredovala nikada ne bi stigla do sremskog fronta.

Brigada u proboju sremskog fronta

Dolo je vrijeme zavrnih borbi na sremskom frontu. Snage JA na
svim frontovima bile su u snanom naletu. Poetkom aprila 1945.
godine generaltab JA izradio je plan zavrnih operacija. Osnovna
ideja za proboj sremskog fronta bila je da se kroz jako utvrenu
sremsku zonu uputi 1. armija, a obuhvatni raspored 2. i 3. armije
iskoristiti za opkoljavanje i unitavanje neprijateljskih snaga u
Sremu.
Prema direktivi generaltaba JA od 9. aprila, 1. armija je pristupila proboju utvrene sremske zone, sa teitem na desnom krilu.
Nastupala je na tri pravca, sa tri grupe divizija. Prva grupa, sastava
1. proleterska i 21, 22, 42. i 48. divizija, bila je na desnom krilu, na
pravcu glavnog udara. Njen zadatak je bio da to prije razbije
neprijatelj e vu odbranu i izbije na liniju Vukovar Vinkovci, a zatim sa ostalim grupama, da nastavi da ga goni. Druga grupa (sremska), jaine dvije divizije, nastupala je pravcem Morovi Vrbanja
Otok, a trea (bosanska), jaine tri divizije, iz Bosne, preko Save
kod upanje, u pravcu Vinkovaca. 46
Prva proleterska divizija, ojaana bataljonom tenkova, vrila je
proboj na desnom krilu 1. armije od Dunava do k. 141. P r e m a zapovijesti taba 1. armije, divizija je napadala u dva ealona, nanosei
glavni udar desnim krilom. U prvom ealonu su napadale 1. i 3.
brigada: 13. brigada je predviena za razvoj uspjeha poslije proboja.
Italijanska brigada je nastupala izmeu 1. i 3. brigade. Tenkovski
bataljon je podravao 3. brigadu. 47 Peta brigada 21. divizije dobila je
zadatak da se prebaci preko Dunava kod Opatovca (pomou flotile
Crvene armije) i privue na sebe to vie neprijateljskih snaga.
Prva divizija je dobila obavjetenja da je neprijatelj povukao
glavne snage sa fronta ispred n j e i da je tu ostavio samo 963. tvrav Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 587.

ski bataljon, dijelove bataljona Klotz i, u Sotinu, jedan bataljon

ustako-domobranske 3. divizije ukupno oko 2 000 vojnika i 9 baterija topova (bez tenkova). 48
Divizija je imala etiri brigade, sa oko 9 000 boraca i 15 baterija topova; bila je ojaana bataljonom tenkova a podravala ju je
avijacija. Stab divizije je elio da iskoristi iznenadno nastali povoljni
odnos snaga i prije dana odreenog za proboj, pa je naredio 1, 3. i
13. brigadi da sa po jednim bataljonom, ojaanim baterijom topova,
i uz podrku brigadne artiljerije, izvre jae demonstrativne napade
na neprijatelja i, ukoliko se ukae prilika, razbiju njegovu odbranu. 4 3
P r v a brigada je izvrila napad sa dijelovima 1. i 2. bataljona, uz
jaku podrku artiljerije i minobacaa. U poetku je neprijatelj p r u io slab otpor pa je tab brigade odluio da produi napad. Pojaana
je artiljerijska vatra, a du puta Sarengrad Mohovo upuena su
dva voda 1. bataljona i dvije ete 2. bataljona. Vodovi 1. bataljona
nastupali su gotovo bez otpora. Tek kada je jedan vod preao iane prepreke naiao je na maskirane bunkere. Neprijatelj je otvorio
vatru iz svih automatskih orua, protivavionskih mitraljeza i minobacaa 50 mm. Vod se zaustavio i prilegao. Nije mogao ni naprijed
ni nazad. Tu je ostao itav dan, trpjei velike gubitke. Preko njega
se vodio mitraljeski dvoboj. Kad je pao m r a k preivjeli su se povukli, nosei 25 ranjenih. Isto toliko boraca, 25, je poginulo. 59
Dvije ete 2. bataljona takoe su doekane unakrsnom vatrom
sa kote 128. No one su uspjele da zadre dio osvojenih poloaja i da
se tu ukopaju i tako pomjere svoju p r e d n j u liniju ka neprijatelju i
poboljaju poloaje za slijedei napad.
Ni bataljoni 3. i 13. brigade nijesu imali uspjeha. Neprijatelj je
pokazao da ima dobro ureenu odbranu i po f r o n t u i po dubini i da
se veoma organizovano brani.
Poslije tog neuspjelog prepada sve brigade su danonono zasipale neprijatelja artiljerijskim granatama i iz minobacaa i drale
ga u stalnoj napetosti sve do poetka proboja sremskog fronta.
Stab 1. divizije pripremio je plan proboja fronta, poslije izvedenih izvianja. Plan je razradio na komandnom mjestu divizije sa
komandantima brigada. Odatle je izvreno i izvianje terena. Sline
pripreme izvrene su i u brigadama, bataljonima i etama. Artiljerija
je izvrila poslednju korekturu vatre. Izvrena je i popuna municijom. Sve je bilo spremno za proboj.
Prva proleterska brigada napadala je u dva ealona. U prvom
ealonu bili su 1. i 2. bataljon, sa etom automatiara. Artiljerijska
priprema poela je 12. aprila u 4,45 asova. Topovi 45 mm postavljeni su na oko 100 m daleko od neprijateljskih rovova da bi mogli
direktno pogaati otkrivene ciljeve. Protivtenkovske puke i protivavionski mitraljezi postavljeni su na najisturenije poloaje. U toku
artiljerijske pripreme na frontu ispred 1. brigade, u irini od oko
500 m, sruila se vatra artiljerije i minobacaa, protivavionskih mitraljeza i protivtenkovskih puaka, kao i svih automatskih orua i
48 isto kao pod 12.

49 Nareenje taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 1, d. 19.

oruja brigade. Eskadrile jurinih aviona tukle su neprijateljske po loaje.

Poslednje granate i mine pale su u neprijateljske rovove neposredno pred nailazak jurinog talasa. Za ciglo dva minuta na juri
je zauzeta prva linija rovova. Druga i trea linija takoe su ubrzo
savladane.
U 8 asova uveden je u borbu i 3. bataljon, iz drugog ealona,
ojaan etom izviaa. Uskoro je savladan i neprijateljev otpor u
Mohovu, a u 10 asova i odbrana Opatovca. U meuvremenu je
5. brigada 21. divizije uspjeno prela Dunav, presjekla komunikaciju Opatovac Sotin i onemoguila neprijatelju odstupanje u tom
pravcu. Tada je pristigla i 1. brigada i unitila odsjeenog neprijatelja. Trei ustako-domobranski bataljon povlaio se prema obali
Dunava, gdje je uniten. Za pet asova borbe 1. brigada je prodrla
vie od 10 km kroz utvrenu neprijatelj e vu odbranu, pravei pravu
pusto. Gomile poginulih neprijateljskih vojnika oznaavale su kuda
je proao t a j n j e n unitavajui talas. Stab brigade depeom je javio
tabu 1. divizije:
. . . P r v a brigada je napravila lom veliki ratni plen
mnogo zarobljenih mrtve ne brojimo.
Poslije unitenja neprijatelja u Opatovcu brigada je produila da
goni razbijene neprijateljske jedinice prema Sotinu, gdje se branio
jedan ustako-domobranski bataljon. Oni su pokuali da zaustave
brigadu, ali su uskoro bili primorani da se povlae prema Vukovaru.
Ve u 14 asova 1. brigada je, u sadjejstvu sa 5. brigadom zauzela Sotin. Stab 1. divizije, uz saglasnost taba 1. armije, naredio je
brigadama da nastave gonjenje neprijatelja ka Vukovaru, iako su
ve bile izvrile postavljene dnevne zadatke. Ispred 1. brigade nalazio se 86. njemaki puk, koji je drao poloaje na liniji Sotin
Vukovar Dalj, da bi sprijeio naim jedinicama prelazak preko
Dunava. Brigada je izbila u bok tog puka i nastupala je du linije
njegove odbrane. Njemaki puk je prihvatio njihove jedinice koje su
bjeale od Opatovca i Sotina i organizovao odbranu na ulazu u Vukovar. im je na njega sruena jaka artiljerijska vatra povukao se
dublje u grad. Brigada je poslije dvoasovne borbe, oko 18 asova
ula u centar grada. Zastala je malo u sjevernom dijelu grada, pred
rijekom Vukom, jer je neprijatelj bio poruio most. Zatim je organizovala prebacivanje boraca i lakog naoruanja amcima i nastavila
ka Borovu u koje je ula prije noi. Trei bataljon je samoinicijativno nastavio gonjenje i u toku noi oslobodio Dalj. 51 Tako je za dan
borbe brigada napredovala oko 30 km i to kroz viemjeseno priprem a n u odbranu, to je potvrivalo tanost obavjeenja da je neprijatelj prije tri dana povukao sa tih poloaja svoje glavne snage. Udar
1. brigade, na njenom sektoru napada, bio je silovit. Uz puno s a d j e j stvo artiljerije, avijacije i flotile Crvene armije sa Dunava, neprijatelj je, poslije kratkih, otrih uzastopnih odbrana, jednostavno satrven. Brigada je zarobila 557 njemakih vojnika i zaplijenila 90
araca, 109 mainki, 15 topova i mnogo opreme i drugog materi-

jala. 52 Gomile poginulih neprijateljskih vojnika ostale su na poloajima. Borci ih nijesu brojili. Govorili su, neka to ine oni kome
nedostaju. Ali u tom estokom okraju i 1. brigada je izgubila 47
boraca.
0 tim borbama u svojoj relaciji tab 1. divizije je napisao:
. . . U ovim borbama svojom borbenou, brzinom prodiranja
1 unitavanju neprijatelja najvie se istakla 1. proleterska brigada. Za postignute uspjehe u borbama protiv neprijatelja 1.
brigada je predloena za odlikovanje. 53
Iz Vukovara i Borova 1. brigada je pred no 13. aprila upuena prema Vinkovcima. Zadrana je na liniji Pala Laslovo, jer su 21.
i 48. divizija oslobodile Vinkovce. Time je bio izvren, i zavren, proboj sremskog fronta. 5 4

Borbe brigade u Poekoj kotlini

Nijemci nijesu oekivali tako brz raspad svoje odbrane na sremskom
frontu, koji je ugrozio njihovo plansko povlaenje ka Zagrebu. Zato
su odmah poslije gubitka Vinkovaca organizovali nove odbrambene
poloaje kod akova. Od akova do Gorjana branila se 8. brigada
3. ustako-domobranske divizije, koja je ve bila pod snanim udarima brigada 1. proleterske divizije. 55
Poslije osloboenja Vinkovaca nije vie bilo potrebno da se
1. divizija angauje prema Slavonskom Brodu. Stab 1. armije uputio
ju je ka Slavonskoj Poegi, da paralelno goni neprijateljske jedinice
koje odstupaju preko Slavonskog Broda ka Zagrebu.
Prva proleterska brigada nastupala je na desnom krilu divizije
pravcem Laslovo Gorjani. Ispred Gorjana naila je na dijelove
8. ustako-domobranske brigade, koji su se rasprili poslije jednoasovne borbe. Ustako-domobranske jedinice nijesu vie bile sposobne da prue ozbiljniji otpor.
Prema nareenju taba 1. divizije brigada je, poslije kratkog odmora, krenula ka Poekoj kotlini, n a j p r i j e ravnicom, a zatim preko
breuljkastih severoistonih padina planine Dilja. 56 Uz put je razbijala m a n j e ustako-domobranske grupe. Lijevo od 1. brigade nastupala je 3. krajika.
Poslije preenih blizu 40 km jedinice 1. brigade izbile su, 15.
aprila oko 18,30 asova, na istoni k r a j Poeke kotline, kod Kneevca. Dijelovi 3. ustako-domobranske divizije bili su se povukli u Poeku kotlinu ka dijelovima njihove 9. divizije, koji su se tu ve
nalazili da bi obezbjeivali desni bok njemakih kolona koje su se
povlaile preko Slavonskog Broda ka Zagrebu.
Poslije izbijanja u Poeku kotlinu 1. brigada se razvila u tri
kolone. Desno, prema selu Darkovcu, upuen je ojaani 2. bataljon,
52 Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k. 717, f. 2, d. 24.
ss Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 22.
54 Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 589.
55 Isto, str. 592.

prema aglinu 1, i lijevo, prema Migalovcima, 3. bataljon. Brigada

je imala n a m j e r u da obuhvati i uniti neprijatelja u Poekoj kotlini.
Drugi bataljon je izbio pred Darkovac oko pola noi. Ustako-domobranske jedinice su pruile jak otpor pa je borba nastavljena
i u toku idueg dana. Tek oko 8 asova, kada je izvren napad uz
podrku jake artiljerijske i minobacake vatre, ta jaka ustako-domobranska grupa je razbijena i veim dijelom unitena. Zaplijenjeno
je cjelokupno njeno naoruanje, meu kojim i dva topa, 9 minobacaa i 22 mitraljeza.
I lijeva kolona, 3. bataljon, naila je na ustako-domobranski
garnizon u Migalovcima, koji je oko 9 asova slijedeeg dana gotovo
potpuno uniten. Plijen je i tu bio veliki haubice, minobacai,
mitraljezi i mnogo opreme, kao i kod 2. bataljona. Bataljon je zatim
sadjejstvovao 3. krajikoj brigadi u g o n j e n j u neprijatelja koji se povlaio prema Ruevu.
Srednja kolona, 1. bataljon, lako je razbila neprijatelja u aglinu.
im je razbijen neprijatelj u Darkovcu, 1. i 2. bataljon, ojaani
divizionom artiljerije, nastavili su sjeveroistonim dijelom Poeke
kotline, smatrajui da im nee biti teko da gone razbijene dijelove
3. i 9. ustako-domobranske divizije. Drugi bataljon je nastupao desno, drei se podnoja planine, prema Bekteu, a 1. bataljon je
nastavio preko polja i izbio na cestu Bekte Poega. Trei bataljon
je zadran u divizijskoj rezervi, u Ruevu.
Razbijene ustako-domobranske dijelove iz Darkovca prihvatile
su druge jedinice njihovih divizija i dijelovi njemake policijske
grupe Stefan, koji su odstupali od Naica ispred jedinica 3. armije.
Tako su se ispred 1. brigade nale velike neprijateljske snage. Razvila se borba du puta Milanlug Gradite Bekte. Neprijatelj
se pod borbom postepeno povlaio prema Bekteu, gdje je pruio
najjai otpor. Kada je 1. bataljon presjekao cestu Slavonska Poega
Bekte, okrenuo se udesno, prema Bekteu, te se neprijatelj naao u poluokruenju. Bataljoni su tada na juri zauzeli Bekte, uz
jaku podrku artiljerijskih orua i minobacaa.
Bataljoni su 17. aprila nastavili da gone neprijatelja: 2. je nastavio prema Kutjevu, a 1. je stigao, i u toku noi ovladao raskrsnicom puteva u Bjelievcu, selu u sredini Poeke kotline. Toga dana
jae borbe vodila je samo 1. brigada, dok je pred 3, 13. i Italijanskom brigadom neprijatelj odstupao. Stab 1. divizije je u svojoj bojnoj relaciji i trei put od proboja sremskog fronta odao priznanje
1. proleterskoj brigadi:
. . . U ovim borbama naroito su se istakle jedinice 1. proleterske brigade, koje su veoma uspeno i brzo savlaivale i razbijale svaki pokuaj neprijateljevog otpora, unitavajui neprijateljevu ivu silu. . . Naroitu umenost u komandovanju pokazao je tab 1. proleterske brigade. 57
Nakon izbijanja na raskrsnicu puteva K u t j e v o Pleternica i Slavonska Poega Naice 1. brigada se pripremala za napad na Sla" Isto.

vonsku Poegu. 58 Bilo je to suvie smjelo n a s t u p a n j e preko ravnice,

ali je tab 1. proleterske pretpostavljao da neprijatelj vie nema jaih motorizovanih jedinica, avijacije pogotovo, te da nije sposoban
za neki jai udar. Brigada je krenula ka Poegi. Naprijed je iao
1. bataljon, ojaan etom izviaa, etom automatiara, etom protivavionskih mitraljeza, etom protivtenkovskih puaka i baterijom
protivtenkovskih topova. Za n j i m se kretao 2. bataljon, ojaan divizionom Artiljerijske brigade 1. divizije. Desno od 1. brigade nastupala je prema K u t j e v u 12. brigada 6. korpusa.
U Kutjevu, Vetovu i Kaptolu nalazili su se uglavnom dijelovi
3. i 9. ustako-domobranske divizije i dijelovi njemakog policijskog
puka. Poslije izbijanja 1. brigade prema Poegi i 12. brigade prema
Kutjevu, neprijatelj je uvidio da je njegov poloaj u podnoju P a puka neodriv i odluio je da se probije prema Pleternici. Koncentrisao je sve svoje snage kod Vetova i zatim krenuo prema raskrsnici
puteva kod Bjelievca, tano izmeu kolona 1. i 2. bataljona 1. brigade. Vjerovatno je neprijatelj primijetio da zaelje prve kolone
prolazi raskrsnicu puteva a da do ela druge, koja ide za njom, ima
oko dva kilometra.
Jedinice 1. brigade nale su se u kritinom poloaju. Celo 1. bataljona izbilo je u Sumanovce i poelo borbu sa jedinicama 7. ustako-domobranske brigade, koja je bila u Poegi. U isto vrijeme na
zaelju mu se pojavio nekoliko puta jai neprijatelj. Zajedno sa svim
pridatim jedinicama bataljon se naao u klijetima, na istini, u ravnici. A 2. bataljon jo nije bio pristigao. Neprijatelj se bio pribliio
na oko 500 m od zaelja kolone 1. bataljona. Sva artiljerijska orua
i minobacai 1. brigade, koji su bili sa njim, otvorili su tada brzu
paljbu na njega. Bataljon se, ostavljajui dio snaga prema umanovcu, vratio natrag i udario u desni bok neprijatelja. I 2. bataljon
je pourio im je uo i vidio borbu. Odmah je dijelom snaga udario
u lijevi bok i pozadinu neprijatelja, kod Kutjeva.
Neprijatelj je jurio naprijed ne obazirui se na gubitke. Kod
raskrsnice puteva naiao je na ete automatiara i izviaa, koje su
imale po 120 automata, i kosile ga njihovom vatrom i vatrom mitraljeza. Dio 2. bataljona uspio je da onim udarom u bok presijee
neprijateljske snage. Jedan odsjeeni dio uspio je da se probije preko
poloaja artiljerije i umakne ka Grabarju. To je bio njemaki bataljon vojne policije, koji je kasnije naiao na druge snage 1. divizije
i uniten. im je t a j bataljon odsjeen, ostale, uglavnom ustako-domobranske snage, pretvorile su se u izbezumljenu rulju, koju nije
bilo teko unititi.
Tako se usred dana, u sredini Poeke kotline, na njivama na
kojima se zelenela penica, iznenada povela borba, koja je t r a j a l a
vie od dva asa. Iako se nala u veoma tekom poloaju 1. brigada
je brzim pregrupisavanjem svojih snaga i odlunim djejstvom svih
jedinica, razbila neprijatelja koji je tu ostavio preko 600 mrtvih.
Polje se crnilo od ljeeva. Zaplijenjeno je 7 topova, 6 minobacaa,

20 mitraljeza, kamioni, kola, konji i ogroman materijal. Brigada je

izgubila 14 boraca, r a n j e n a su 53.59
Izbijanjem u Poeku kotlinu 1. divizija je n a j d u b l j e prodrla
u raspored neprijateljskih snaga i nala se bono pravcu Slavonski
Brod Zagreb.
Poto se neprijatelj uporno branio na pravcu akovo Slavonski Brod, da bi zatitio izvlaenje svojih snaga ka Zagrebu, tab 1.
armije je odluio da glavne snage armije uputi na pravcu 1. divizije, koja je postigla znatan uspjeh. P r v a divizija je dobila zadatak
da likvidira neprijatelja u Pleternici i potom da ga goni du komunikacije Slavonski Brod Gradika. 60
Ne znajui za odluku taba 1. armije, tab 1. brigade je poslije
razbijanja neprijatelja u Poekoj kotlini, bataljone hitno uputio
prema Poegi. Oko 16 asova 17. aprila glavnina 1. brigade napala
je na umanovac. Neprijatelj je pruio dosta jak otpor, a stalno je
dobijao i pojaanja iz Slavonske Poege. Ipak je brigada, podravana
jakom artiljerijskom i minobacakom vatrom, uspjela da razbije neprijatelja, i to tako da je na poloajima ostavio sav ratni materijal,
teka orua i motorna vozila. 61 Brigada je produila da ga goni, kroz
jedan as razbila je i njegove snage u Jakiima. Tako je toga dana
1. brigada izvojevala dvije znaajne pobjede i stvorila povoljne uslove za napad na Slavonsku Poegu. Upravo tada je stiglo nareenje
da 1. brigada treba da napada na Pleternicu, a to je znailo da se
vrati natrag.

Napad na Pleternicu
Pleternica je na raskrsnici puteva od Slavonskog Broda ka Slavonskoj Poegi i Naicama i preko n j e se moe najlake izbiti na glavnu
komunikaciju Slavonski Brod Zagreb. U n j o j je neprijatelj imao
jai garnizon, iz kojega je titio svoje jedinice koje su se povlaile
ka Zagrebu. Nijemci su ojaali odbranu Pleternice 16. pukom 22. divizije, a kasnije i cijelom 22. divizijom (oko 7 000 ljudi). 62 U isto vrijeme kod Kapele je izbila 181. njemaka divizija, a neto kasnije i
7. SS divizija, koje su sa artiljerijom podravale snage u Pleternici,
inae dobro ureene za odbranu. Ve odranije u n j o j su postojali
betonski bunkeri, povezani rovovima. I veliki broj kua ureen je
za odbranu. Nekoliko rejona pretvoreno je u protivtenkovske vorove. Na poloajima i raskrsnicama postavljene su iane prepreke
i minska polja.
Na Pleternicu je napadala 1. divizija, ojaana etom tenkova:
13. proleterska brigada, sa 3. bataljonom 1. brigade, zaobila je uporite da bi ga napala sa zapadne strane; 3. krajika je napadala sa
istoka, izmeu Smiljanke, k. 213 i rijeke Orljave, uz podrku voda
so Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, kao pod 48.
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 594.
Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 21.

00
61

tenkova; 1. brigada (bez 3. bataljona) trebalo je da napada sa sjeverne strane, na k. 213, Starac i k. 747.63
Pleternicu je n a j p r i j e napala 13. brigada, izmeu 17. i 18. aprila.
Zauzela je Gradac i sa zapadne strane upala u Pleternicu. Neprijatelj
ju je doekao snanom vatrom i primorao da se povue. Slijedeeg
dana u 16 asova, poslije artiljerijske pripreme, napad su izvrile
13. brigada, ojaana 3. bataljonom 1. brigade, i 3. krajika brigada,
uz podrku artiljerije i ete tenkova. 64 P r v a brigada nije stigla da
uestvuje u napadu. Bila je otila daleko, u suprotnom pravcu, i
trebalo joj je vremena da se odlijepi od neprijatelja u selima oko
Sesvete. To joj je uspjelo tek izmeu 18. i 19. aprila.
Ni taj, dosta improvizovan napad na Pleternicu nije uspio. Nep r i j a t e l j je na tom podruju bio neoekivano jak. Pokazala se pogrenom procjena 1. armije da je 70 posto neprijateljskih snaga uniteno u vrijeme proboja sremskog fronta. 6 5
Borba za Pleternicu nastavljena je 19. aprila. Prva brigada je
pristigla u toku noi i ujutro, oko 8 asova, izvrila napad, ali je brzo
odustala poto je doekana jakom vatrom i naila na minska polja
i iane prepreke. No, odmah je poela temeljita priprema novog
napada. On je uslijedio 19. aprila u 16 asova. P r v a i 3. brigada su,
uz podrku tenkova i artiljerije, napadale na Pleternicu, a 13. brigada, sa 3. bataljonom 1. brigade, na komunikacije koje od Pleternice vode ka Batrini. Artiljerijska priprema t r a j a l a je 10 minuta. Na
desnom krilu 1. brigade napadao je 1. bataljon, ojaan etom automatiara, preko brda Starca, Selita i k. 157, obuhvatajui Pleternicu
sa zapadne strane. Lijevo od njega napadao je 2. bataljon, ojaan
etom izviaa, preko k. 213, i Bee ka groblju u centru naselja.
Brigadna artiljerija i minobacai podravali su obje kolone iz rejona Starca. Trea brigada je napadala lijevo od 1. brigade, uz podrku ete tenkova.
Ovaj napad na Pleternicu bio je mnogo organizovaniji i mnogo
odluniji. Bataljoni 1. i 3. brigade snano su juriali na bunkere i
rovove koje artiljerija nije bilo poruila. Topovi i tenkovi nali su se
u streljakom stroju i direktnim pogocima ruili bunkere i utvrene
kue, jednu po jednu. Drugi bataljon je uspio da dva puta izbije na
groblje, ali ga je neprijatelj protivnapadima oba puta odbacio. Borba
se vodila nesmanjenom estinom itave noi. Obje strane su trpjele
velike gubitke, naroito 2. bataljon.
Najzad, u zoru 20. aprila, poslije 13 asova neprekidne estoke
borbe, neprijatelj je savladan. Gotovo sva njegova uporita su poruena direktnim pogocima iz topova. Dio njegovih snaga uspio je da
se izvue prema Kapeli, i to uglavnom zahvaljujui podrci artiljerije.
U ovom napadu 1. divizija je imala velike gubitke: 306 poginulih i preko 770 ranjenih. P r v a brigada, bez 3. bataljona, imala je
76 poginulih i 235 ranjenih. 6 6 tab 1. brigade je bio veoma nezadovoljan ishodom borbe za Pleternicu. U osmodnevnim borbama od
3 Zapovijest taba 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 32.
64
Isto kao pod 58.
65
Isto kao pod 59.

proboja sremskog fronta, 1. brigada je nanizala nekoliko blistavih

pobjeda i relativan neuspjeh na Pleternici ju je ogorio. Stab 1. brigade je smatrao da je do toga dolo zbog nedovoljno energinog d j e j stva 3. i 13. brigade i zbog slabog sadjestva. Sadjejstvo je moralo
da bude bolje, napad je vjerovatno trebalo sprovesti energinije, ali
je ipak osnovni uzrok neuspjeha i velikih rtava bio u tome to je
neprijatelj bio znatno jai nego to se oekivalo i rijeen da brani
Pleternicu po svaku cijenu, sve dok se njegove glavne snage ne
izvuku od Slavonskog Broda." 7

Gonjenje neprijatelja prema Zagrebu

Neprijatelj je 18. aprila prebacio i poslednju diviziju iz Bosne preko
Save kod Slavonskog Broda i nastavio plansko povlaenje prema
Zagrebu. U zatitnici je ostavio 964. tvravski puk i dijelove 41. i
369. divizije. 68
Snage 1. armije potiskivale su neprijatelja prema Slavonskom
Brodu, pokuavajui da ga unite, ali se on veoma organizovano branio. Slavonski Brod je osloboen tek kada se neprijatelj povukao iz
njega. tab 1. armije je ocijenio da e se neprijatelj izvui i zbog toga
je uputio preko Slavonske Poege, prema Pakracu, pet svojih divizija, sa namjerom da ga presretnu i sprijee mu odstupanje ka Zagrebu. Za gonjenje i unitavanje neprijateljske zatitnice odreene
su 1. i 21. divizija. Od Slavonske Poege prema Pakracu vodi samo
jedna slabija cesta, kojom je trebalo da proe svih pet divizija, i
naravno nijesu stigle da presijeku neprijateljske kolone ka Zagrebu.
Ostale su 1. i 21. divizija da se same bore sa jakim neprijateljskim
zatitnicama.
Poslije pada Pleternice neprijatelj se planski povlaio ispred 1.
divizije. U selu Sulkovcu, zatim u Rastiku i Dragovcima organizovao je odbranu, opet radi obezbjeivanja izvlaenja snaga iz Slavonskog Broda.
Prvi divizija je organizovala gonjenje neprijatelja prema Batrini. Trea brigada je izmeu 20. i 21. aprila protjerala neprijatelja
iz Sulkovca, no on je nastavio da prua dosta jak otpor u dolini
Orljave. Zbog toga je 1. proleterska brigada, iz Pleternice, gdje je
bila zaustavljenja da se malo odmori, u toku noi upuena prema
Pavlovcu i Matievcu. Desno, prema Kaliu i Donjem Lipovcu, nastupale su 13. proleterska i italijanska brigada Garibaldi.
Prva brigada je bila zamorena neprekidnim borbama i m a r evima. Odmor joj je bio neophodan. Ali tek to se prikupila zapadno
od Pleternice morala je, eto, u toku noi da izvri novi mar, dug
oko 20 km, i da rano u j u t r o napadne neprijatelja.
Brigada je neposredno sa mara napala neprijatelja na liniji
Komarica Rastik Ratkovica Dragovci. Napadala je u dvije
kolone: 2. bataljon, ojaan etom automatiara, prema Ratkovici, a
67

Isto kao pod 61.

1. bataljon, ojaan etom izviaa i etom protivtenkovskih puaka,

prema Komarici. Lijevo, du komunikacija od Pleternice, nastupala
je 3. brigada, uz podrku tenkova.
Neprijatelj je stalno pruao otpor, nastojao da to vie uspori
nastupanje 1. divizije, koja je izrazitije ugroavala njegove kolone
u povlaenju. Borba je voena itav dan. U 17 asova, poslije artiljerijske pripreme i uz podrku tenkova, zajedno su izvrile juri
1. i 3. brigada, slomile otpor neprijatelja i zauzele k. 247 Rastik,
a zatim selo Ratkovicu. Tu je 1. brigada zadrana kao divizijska
rezerva i dalje se kretala iza 3. brigade. U n j e n sastav je vraen
3. bataljon.
Trea brigada je nastavila napad prema Batrini, u koju je ula
rano 23. aprila, ali je to bilo kasno, jer je neprijatelj ve bio proao;
ostavio je samo neznatne snage za obezbjeenje. 0 9 Trea brigada je
razbila neprijateljske zatitnice kod Adjanovaca i bez zastoja nastavila da goni neprijatelja prema Okuanima. Kod sela Smrtia i Ratievca naila je na jai otpor, koji nije uspjela da slomi. Uveden je
u borbu i 1. bataljon 1. brigade. Napao je na Smrtie sa june strane
i pomogao 3. brigadi da slomi otpor neprijatelja. Tada je itava
1. brigada uvedena da kao prvi ealon goni neprijatelja prema Okuanima. Za njom se kretala 3. krajika, a pozadi su bile 13. i Italijanska brigada.
Neprijateljske zatitnice su organizovale otpor u selu Bogievcu.
Brigada nije uspjela da iz pokreta razbije tu odbranu i morala se
razviti za borbu. Desno je upuen 1. bataljon da napada selo sa
sjevera. Napad je poeo pred zoru 25. aprila i poslije dva asa borbe
neprijatelj je n a t j e r a n na povlaenje, ali i dalje pod borbom, vjeto
koristei pogodnosti terena. Naime, du puta od Okuana prema Rajiu poredane su kue, to je put kroz naseljeno mjesto. Neprijatelj
je iza sebe ruio sve propuste i mostove i iz kua ih titio jakom
vatrom.
Na liniji Novska Ilova Bilogora neprijatelj je organizovao
odbranu s namjerom da to due zadri snage Jugoslovenske armije
koje su nastupale ka Zagrebu i tako obezbijedi izvlaenje svojih snaga preko Zagreba u Austriju. 7 0 Na dijelu fronta ispred 1. divizije
branili su se dijelovi 41. njemake divizije i 1. ustako-domobranske
divizije, podravani jakom artiljerijskom vatrom sa ceste koja vodi
ka Novskoj.
Na liniji Raji Gole 1. brigada je naila na jai otpor. U Rajiu je bilo i nekoliko tenkova. Brigada se brzo razvila za borbu.
Du ceste je napadao 3. bataljon, ojaan etom protivavionskih mitraljeza i etom protivtenkovskih puaka; 1. bataljon je upuen
preko k. 279 i Krevine da desnim krilom obuhvati neprijatelja. Napad su podravali artiljerija i minobacai brigade i dva diviziona
Artiljerijske brigade divizije, sa poloaja u Borovcu. Lijevo od 1. brigade napadale su jedinice 21. divizije.
Napad je poeo oko podne. Bataljoni nijesu uspjeli da u prvom
naletu razbiju jake neprijateljske snage koje su se branile sa ranije
Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 255, f. 5, d. 8.

pripremljenih poloaja. Borba je nastavljena i nou. Obje strane su

trpjela velike gubitke. Brigada nije uspjela da slomi otpor neprijatelja.
Stab 1. divizije je uvidio da frontalno potiskivanje neprijatelja
ne daje eljene rezultate. Zbog toga je uputio 3. i 13. brigadu iz Okuana, preko aglina i Brezovca, da izbiju na prugu Novska Zagreb, kod Lipovljana, i tamo neprijatelju presijeku odstupnicu.
Prva brigada je 26. aprila uvela u borbu 2. bataljon na pravcu
napada 1. bataljona, preko Krevina ka Goleu. Time je prenijela
teite napada na desno krilo. Prema Rajiu poloaj je preuzela
21. srpska divizija. Oko 17 asova slomljena je neprijateljeva odbrana. Preko brda Krika neprijatelj se povukao u pravcu Popovca.
Brigada je 26. aprila izbila u Brezovac i u toku noi posjela poloaje na k. 201, prema Novom Grabovcu. Desno od n j e nalazile su
se 3. i 13. brigada. 71
Neprijatelj je i dalje vrsto obezbjeivao svoja krila na glavnom
pravcu povlaenja. Na poloajima kod Novog Grabovca takoe je
ranije pripremio odbranu, a podravala ga je artiljerija sa poloaja
du ceste od Novske prema Lipovljanima.
Rano ujutro, 27. aprila, 1. brigada je, uz podrku artiljerije, pokuala da prodre prema Novom Grabovcu, ali se, doekana jakom
vatrom, vratila na polazne poloaje. U 14 asova je itava 1. divizija
napala neprijatelja, podravana od 15 baterija artiljerije i minobcaa. Prva brigada, ojaana sa dva bataljona Italijanske brigade, n a padala je du Lovskog potoka prema Novom Grabovcu, a 3. i 13.
brigada desno od nje. Borba je bila teka. Neprijatelj je vrio protivnapade poslije svakog uspjeha brigada. Napadi i protivnapadi
smjenjivali su se cijelog dana. U 17 asova tab 1. brigade ubacio
je u borbu i rezervu, 3. bataljon i dva bataljona Italijanske brigade.
I neprijatelju je stiglo pojaanje. Dolo je do jo ee borbe. Bilo je
jasno da je neprijatelj rijeen da odri te poloaje. Brigada je izvrila jo jedan napad ali se, na kraju, morala povui na polazne
poloaje uz 37 poginulih i 102 ranjena.
Prvi divizija se sama borila ve nekoliko dana. tab 1. armije je
stigao sa drugim divizijama i povukao 1. diviziju u rezervu, da se
odmori, popuni i sredi. P r v a brigada je povuena u Lipik, a zatim
u Kukunjevac. Ali je itava 1. divizija odmah zatim pomjerena prema frontu, poto je neprijatelj u toku dana razbio 42. diviziju. Prva
brigada je prebaena u rejon Donjeg i Gornjeg Uljanika, gdje je
kao rezerva ostala etiri dana, 3. brigada u Deanovcu, 13. brigada
u Kukunjevcu, a Italijanska u Blagorodac. 72
Za vrijeme odmora borci su se naspavali, nahranili i dotjerali
naoruanje i opremu. Borbeni duh nije opao iako je brigada imala
velike gubitke. U to vrijeme proslavljen je i 1. maj. Bilo je to slavlje sa smotrom, govorima i priredbama. Proslava u oekivanju bliske konane pobjede.
'i Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, *.
72 Nareenje 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715,
Operacijski dnevnik 1. proleterske brigade, A-VII,
Izvjetaj taba 1. proleterske brigade, A-VII, k.

252, f. 5, d. 6.
f. 3, d. 26.
k. 717, f. 2, d. 50. i 51.
715a, f. 2, d. 34.

Stab

1. proleterske

brigade u

kolu

sa

borcima

Adaevcima

1945.

Komandanti

Izvod

iz

bataljonci

izvetaja

taba

primaju

1.

zadatak

divizije.

za

proboj

sremskog

fronta.

Poslednje borbe brigade

Nijemci su 30. aprila organizovano povlaili svoje posljednje snage
iz doline Ilove ka Zagrebu. P r v a armija nije uspjela da presijee
neprijateljsku kolonu, pa je tab pokrenuo sve divizije da gone neprijatelja. 7 3 U gonjenje je 2. m a j a uvedena i 1. divizija. Ona je izmeu 2. i 3. m a j a stigla u Pavlovac i odmah upuena da izbije na
elo glavnog udara 1. armije.
P r v a divizija je brzo napredovala pravcem Trnovitica Berek
Vagovina azma Dubrava. Brigade su nastupale uporedo.
U sredini 1, desno 3, lijevo 13, a pozadi Italijanska brigada. Brigade
su nailazile samo na slabe zatitne dijelove neprijatelja, koje su lako
i brzo unitavale. P r e m a izjavi zarobljenika, njemake jedinice su
odstupile prije dva dana, a u zatitnici su ostavile Poljake, erkeze
i ustae. 74
Kontakt sa neto jaim neprijateljem 1. brigada je uspostavila
tek 4. m a j a u 13 asova. Na neto jai otpor naila je na cesti koja
vodi od Bjelovara ka Zagrebu. Na liniji tefanje Daskatica neprijatelj je takoe pruio otpor. Brigada se morala razviti za borbu.
Na desnom krilu je nastupao 3. bataljon, u pravcu tefanja, a lijevo
2. bataljon, prema Daskatici. Poslije artiljerijske pripreme i troasovne borbe bataljoni su uspjeli da zauzmu neprijateljske poloaje
i da mu nanesu velike gubitke. U toku noi brigada je protjerala
neprijatelja i iz sela Vagovine i Draganca i nastavila prema Dubravi.
Neprijatelj je organizovao nove poloaje na tzv. Zvonimirovoj
liniji, radi obezbjeenja povlaenja svih svojih jedinica kroz Zagreb.
Na pravcu nastupanja 1. divizije isprijeio se Vrbovec. Podignut na
uzviici pogodnoj za organizovanje odbrane, a na raskrsnici puteva
od Zagreba ka Krievcima i Bjelovaru, predstavljao je snano neprijateljevo uporite. Bio je ureen za upornu odbranu, prekopan
rovovima povezanim saobraajnicama. P r e d n j i k r a j odbrane povezan
je sa kuama pripremljenim za odbranu. Na poloajima oko ceste
bilo je vie artiljerijskih baterija.
Vrbovec su branili dijelovi 22. njemake divizije, 369. legionarske divizije, 1. ustako-domobranske divizije i dijelovi 21. puka
zloglasne ustake crne legije, a bilo je i neto erkeza i etnika.
Strogo im je bilo nareeno da m o r a j u odrati te poloaje do daljeg
nareenja.
Stab 1. divizije nije imao dovoljno podataka o neprijatelju u
Vrbovecu i o njegovim namjerama, ali je ipak rano, 5. maja, iz
Dubrave uputio 1. i 13. proletersku brigadu da napadnu Vrbovec
Prva brigada je napadala sa istone i sjeveroistone strane a dijelom
snaga trebalo je da presijee komunikaciju Vrbovec Krievci;
13. brigada je napadala sa june strane, prema eljeznikoj stanici.
Napad je podravao divizion Artiljerijske brigade 1. divizije.
73 Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 27.
Oslobodilaki rat, knj. 2, str. 639.

P r v a brigada je u 20 asova, 5. maja, napala sa 1. i 2. bataljonom. Drugi bataljon je presjekao komunikaciju Vrbovec Gradec
i napao na neprijatelja. Neprijatelj je pruao snaan otpor, pa je bilo
jasno da je bila u p i t a n j u dobro organizovana odbrana. Izvanredno
je koristio svoje dominantne poloaje. Ipak su dijelovi 1. bataljona
uspjeli da se domognu prvih kua, ali kada se 13. brigada povukla
poslije neprijatelj e vog protivnapada, morao se i on povui. U toku
noi ubaen je u borbu i 3. bataljon. On je prije napada na Vrbovec
vodio teke borbe i razbio jednu jau neprijateljsku grupu, koja je,
bjeei ispred 3. brigade, iznenada naila na zaelje 1. brigade.
Borba za Vrbovec nastavljena je 6. maja. Neprijateljske poloaje stalno su tukli artiljerija, minobacai i avijacija. On je ipak
nastavio otpor. I njegova artiljerija je bila veoma aktivna. Brigade
nijesu mogle zauzeti Vrbovec a imale su velike gubitke.
Napad je obnovljen u toku noi. Trea brigada je k r a j e m dana
prela komunikaciju Vrbovec Gradec i sa sjeverne strane, iz neprijateljeve pozadine, sadjejstvovala 1. brigadi u napadu na Vrbovec. Na svom pravcu jae je napadala i 13. brigada. Neprijatelj je
potuen, njegova odbrana razbijena. Samo je dio njegovih snaga,
pred zoru 7. maja, uspio da se izvue.
Borba za Vrbovec je jedna od najkrvavijih borbi koje je 1. brigada vodila u toku rata. U napadu na Vrbovec 1. brigada je imala
najvee rtve u jednoj borbi. Tog poslednjeg dana rata ivot je izgubilo 158 boraca 1. brigade, a ranjeno ih je 359.75
Iako osjetno proreena 1. brigada je nastavila da goni neprijatelja prema Sv. Ivan Zelinu. Sustizala je m a n j e neprijateljske dijelove i unitavala ih. Neto jai otpor neprijatelj je pruio kod sela
Brezana, Ratkovca i Hrukovca. Kod n j i h je 1. brigada pristigla vee
neprijateljske dijelove, koji su imali dosta artiljerijskih orua. Brigada se brzo razvila za borbu. Neprijatelja su frontalno napali 1. i
2. bataljon, a 3. bataljon je izvrio obuhvat i napao ga iz pozadine,
u selu Ratkovcu. Oko 19 asova slomljen je otpor neprijatelja. Ubijen je veliki broj njegovih vojnika. Zarobljen je jedan bataljon 41.
njemake divizije, koji je bio upuen u pomo zatitnici, i kompletna
njemaka bolnica, sa velikim brojem ranjenika. Zaplijenjen je veliki
broj topova, kamiona i ratne opreme. 70
Brigada je nastavila da isti teren, nastupajui preko Sv. Ivana
Zeline ka Zagrebu. U 14 asova 9. m a j a brigada je, sa crvenom zastavom na elu, marovala kroz osloboeni Zagreb.
Stroj u Rudom bio je poetak uzleta brigade ka slobodi, mar
kroz Zagreb pozdrav postignutom cilju!

Bojna relacija 1. proleterske brigade, A-VII, k. 717, f. 2, d. 5.

Operacijski dnevnik 1. proleterske brigade, A-VII, k. 717, f. 2, d. 51.
Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 29.
78 Bojna relacija 1. proleterske divizije, A-VII, k. 715, f. 3, d. 30.
Operacijski dnevnik 1. proleterske brigade, A-VII, k. 717, f. 2, d. 50. i 51.

XII
ZAVRNA RAZMATRANJA
O BRIGADI
umjesto zakljuaka

*
*

Od formiranja 1. proleterske brigade do zavretka rata proteklo je

1 236 dana 3 godine, 4 mjeseca i 19 dana. Oni koji vole matematiku lako e primijetiti da u tom broju ima simbolike. Broj est je
prvi savren broj u matematici, jer je zbir i proizvod svih sainitelja
jednako est.
Osnovana je 1. proleterska u vrijeme kada je Hitlerova N j e maka gospodarila Evropom i nastavljala mar svojim ibermenevskim akcijama ka gospodarenju nad svijetom, a zavrila rat sa razvijenim pobjedonosnim zastavama u Zagrebu, u osloboenoj
Jugoslaviji.
Brigada je zavrila rat sa priblino istim brojnim stanjem koje
je imala na dan osnivanja, ali organizovana na drugaiji nain. U
prvoj formaciji imala je est bataljona, svaki sa oko 200 boraca.
Tada je to bilo najcjelihodnija organizacija jedinica za voenje p a r tizanskog rata, za iznenadne napade, brze manevre i pokrete, za gipke odbrane, a i za njeno snabdjevanje, ishranu i smjetaj. Nova
trojna formacija uvedena pred k r a j rata odgovarala je frontalnom
nainu ratovanja jedinica u sastavu veih vojnih formacija, savremeno opremljena i snabdjevena onako kako se to radi u svim regularnim armijama.
Brigada se smatra, ako je t a j izraz uopte taan, prvom regularnom jedinicom nae armije. Bila je tada, na poetku, i jedina.
Osloboenje je doekala sa 253 brigade, u sastavu 59 divizija, odnosno etiri armije, uz jaku mornaricu i avijaciju, opremljene savremenim naoruanjem, velikim brojem artiljerijskih orua, tenkovima,
avionima i drugim.
Ratovanje je vodilo brigadu preko uma i planina, kroz klisure
i kamenjare, kroz gradove koje je osvajala. Marovala je mnogo i
naporno, da stigne na poprite borbe, da izmakne jaem protivniku,
da se pojavi gdje je neprijatelj ne oekuje. Ko bi ih samo izbrojao?
U j a n u a r u 1942. Igmanski mar, po dubokom snijegu i na temperat u r i od minus 30 stepeni; u m a r t u mar od Gorada preko Ustikoline,
planina Devetaka i Javorka, i Vlasenice do Bratunca i natrag; u m a j u
i j u n u marovanje po sjevernoj Hercegovini, od Mratinja preko emerna, Koleka i Zovi Dola do Zvijerine, i natrag preko Gruda,
Korita i Dulia do Ravnog; j unski mar u sastavu grupe proleterskih

brigada od Zelengore do Bosanske krajine; mar na poetku bitke

na Neretvi iz centralne Bosne preko planine Uzlomca, Sipraga,
padina Vlaia, Komara, padina Vranie i Bitovnje, do Ivan-sedla; malo zatim usiljeni mar od Ivan-sedla do Gornjeg Vak u f a i mar od Bistrice, preko G. Vakufa i Prozora, do Jablanice;
u m a j u 1943. mar od Gorada preko Cajnia i sjeverno od Pljevalja
do blizu Bijelog Polja; usiljeni mar od Sahovia do Celebia na
poetku bitke na Sutjesci; u toj bici mar od Celebia preko
Pive, Vueva, Sutjeske, Zelengore i Miljevine; jula 1943. mar od
Zepe preko rijeke Bosne do Petrovog polja na Vlaiu; mar decembra 1943. od Bugojna do Sujice; mar u junu 1944. od Mlinita preko
Pribelja, Kuprekog polja, Radue i Vranie do polja Baarinac i
natrag preko Vranie i Bitovnje do Bjelanice; mar iz Sandaka ka
Zlatiboru avgusta 1944; mar od Beograda do sremskog f r o n t a . . .
Ukupno je brigada premarovala preko 20 000 km, to u prosjeku iznosi oko 15 km dnevno. Ali to je samo duina mara njenih
glavnih snaga. Praktino, brigada je bila gotovo uvijek u pokretu,
to izgleda nevjerovatno. Ali je tako; savlaivala je kilometre kao
da su izgubili svoju dimenziju.
Brigada je vodila oko 530 veih i m a n j i h borbi. U 61 su uestvovale njene snage jaine do jednog bataljona, u 37 snage do dva
bataljona, u 152 po tri bataljona, u 150 n a j m a n j e po etiri bataljona
a u 125 borbi uestvovali su svi bataljoni, tj. itava brigada. Naravno, u navedenu ukupnu brojku nijesu uraunati mnogobrojni
sudari patrola, nasilna izvianja niti borba sa neprijatelj e vom avijacijom.
Najznaajnije borbe brigade, bile su, idui hronoloki: sudar sa
342. i 718. njemakom divizijom i ustakim i domobranskim jedinicama u j a n u a r u 1942, na Romaniji, kod Pjenovca i Bijelih Voda;
u junu, zaustavljanje hercegovakih etnika i jedinica italijanske divizije Kaatore dele Alpi na Lebrniku i emernu, kod Gacka i
obezbjeivanje povlaenja bolnice, crnogorskih jedinica i Vrhovnog
taba prema Zelengori; ruenje pruge Sarajevo Konjic i osloboenje Konjica u julu 1942; u avgustu osloboenje Livna, koje je
branilo 950 ustaa i domobrana; prodor u Dalmaciju istog mjeseca
i unitenje velikog broja ustaa kod Posuja; osloboenje Kljua i
borbe sa dijelovima 714. njemake divizije i sa ustaama i domobranima u oktobru; stravina borba na Sitnici, sa oko 1 000 Nijemaca
i domobrana; osloboenje J a j c a u novembru; osloboenje P r n j a v o r a
i Teslica u januaru 1943.; borbe na Ivan-sedlu u f e b r u a r u sa pukovskom grupom Anaker 718. divizije, ustaama i domobranima; prodor kod Gornjeg Vakufa u m a r t u i borbe sa 717. njemakom divizijom; likvidacija glavne etnike grupacije pod komandom Drae
Mihailovia sredinom m a r t a kod Glavatieva i Kalinovika; prelazak
Drine koju su branili italijanski alpinski puk i dvije brigade etnika
u aprilu; u m a j u i j u n u borbe sa 1. brdskom njemakom divizijom
kod Bijelog Polja na poetku bitke na Sutjesci; pokuaj proboja kod
Foe i borbe sa 118. njemakom i 369. legionarskom divizijom i 4.
lovakom brigadom NDH;borbe u dolini Sutjeske sa dijelovima 7. SS
i 118. njemake divizije; borbe na Bavanu i proboj na Balinovcu i

Miljevini kroz snage 369. legionarske i dijela 104. njemake divizije;

osloboenje Vlasenice i Zvornika k r a j e m juna i poetkom jula; borbe
kod Ciste u Dalmaciji, sa dijelovima 7. SS Princ Eugen divizije
u septembru; tromjesene borbe oko Travnika sa dijelovima 7. SS,
1. brdske i 369. legionarske divizije i 6. ustako-domobranske zagrebake konjike pukovnije u periodu oktobardecembar; dugotrajne
borbe oko J a j c a i Mrkonji-Grada sa 7. SS divizijom u periodu
m a r t m a j 1944. godine; borbe u vrijeme drvarske operacije sa glavninom 7. SS divizije i 105. motorizovanim njemakim bataljonom u
maju; borbe na Vranii i polju Baarinac, najtee od svih koje je
brigada vodila, sa 7. SS i dijelovima 369. legionarske divizie i ustako-domobranskim jedinicama u junu; borbe u Sandaku u avgustu
1944. sa dijelovima 7. SS i Brandenburg divizije, prodor u Srbiju,
razbijanje Zlatiborskog etnikog korpusa i krvave borbe na Palisadu
sa 61. bugarskim pukom u periodu avgustseptembar; razbijanje
grupe od etiri etnika korpusa kod Jelove Gore u septembru; borbe
za osloboenje Valjeva i Uba; borbe za osloboenje Beograda, u kojima je brigada nastupala pravcem glavnog udara, u sadjejstvu sa
oklopnim jedinicama Crvene armije, preko Jajinaca, Banjikog visa,
Autokomande, Slavije, Glavne pote i Knez-Mihailovom ulicom, do
Kalemegdana. U zavrnim operacijama za osloboenje zemlje brigada je vodila teke borbe na sremskom frontu kod Sida, Tovarnika,
Orolika, Sidskih Banovaca, a zatim u proboju kod Sarengrada, u
Poekoj kotlini, na Pleternici, kod Rajia i Grabovca i, posljednjih
dana rata, kod Vrboveca i Hrukovca.
Tano na dan zavretka rata, 9. maja, stigla je u Zagreb.
Neke od tih borbi, one u Hercegovini, kod Konjica, Livna, Ivan-sedla, Kalinovika, Drine, Zlatnog Bora, Balinovca, Miljevine, kod
Mlinita i na Vranii, u b r a j a j u se po znaaju meu presudne bitke
naeg oslobodilakog rata i revolucije.
Moda poreenje nije dobro, jer ne obuhvata sve to treba rei,
ali ipak najhitnije ostaje 1. proleterska brigada imala je ulogu
elitne jedinice, slino, istorijski gledano, svetim etama u staroj
Grkoj, trijarima u rimskoj vojsci, gardi i bataljonima smrti u Napoleonovoj armiji, ili, u savremenijem poreenju, gardijskim jedinicama u Crvenoj armiji, gvozdenim pukovima u mnogim armijama.
Brigada je ratovala tamo gdje je bilo najtee, mnogo puta je
i sama rjeavala bitku. Mnoge njene borbe teko je opisati. Pred nekima kao da nedostaju rijei takve su bile!
*
*

Brigada je u borbama izgubila 2 833 borca. Ostali su kao iskre

velike buktinje revolucije. Veliki su to gubici. Ali je brigada bila
toga svjesna, da, kako to pjesnik (Ivan Goran Kovai) ree Sloboda dere meso i krv guta. Najvie boraca brigada je izgubila na
Pjenovcu i Bijelim Vodama, na Sitnici, Ivan-sedlu, Kalinoviku, Drini,
Zlatnom boru, Sutjesci, Miljevini, Capardima, Travniku, kod Mrkonji-Grada, na Vranii i Baarinac polju, na Palisadu, u Beogradu i

mnogo, veoma mnogo na sremskom frontu. Ranjeno je oko 6 500

njenih boraca. U brigadi je vie puta ponavljana legenda o borbama
u starom grkom gradu Tebi po kojoj su samo smrtno pogoeni
prestajali da se bore, a ranjeni su nastavljali da p r u a j u otpor.
Brigada je nanijela velike gubitke neprijatelju. Prema procjenama, samo u ivoj sili vie od 10 000 ubijenih vojnika, zarobila je
oko 20 000, a ranjenima se broja ne zna. Pored toga, vezivala je za
sebe mnogo neprijateljske ive sile, remetila joj planove, otimala
ne samo prostor nego i oruje, municiju, tehniku, opremu i drugo.
Skoro tri godine brigada se iskljuivo od neprijatelja snabdijevala
orujem i municijom. Kada je formirana bila je relativno slabo naoruana, imala je oko 40 pukomitraljeza, etiri mitraljeza i dva minobacaa, a recimo, neposredno pred bitku na Sutjesci, u m a j u 1942,
imala je mitraljeza i pukomitraljeza tri puta vie, oko 120.
Samo jednom, u m a j u i j u n u 1942. godine, oskudijevala je u
municiji. Od osloboenja Konjica, jula 1942, takav problem za
n j u vie nikada nije postojao. Od tada je uvijek, izuzimajui
desetak dana poslije bitke na Sutjesci, imala i rezerve municije.
A kada je k r a j e m 1943. godine poela da dobija neto od saveznike pomoi NOVJ, to je samo ojaalo n j e n u vatrenu mo.
Poslije osloboenja Beograda brigada je preoruana. Dobila je
kompletno sovjetsko naoruanje i redovno je snabdijevana orujem,
municijom, opremom i namirnicama.
P o m a n j k a n j e naoruanja, naroito tekog, brigada je nadoknaivala hrabrou svojih boraca i znanjem i vjetinom starjeina.
Njeni bombai su mnogo puta zamijenili artiljeriju, razarajui neprijateljske bunkere i druga uporita. Njihove bombe su esto imale
razornije djejstvo nego granate ili mine, jer je neprijatelj, im bi
one odjeknule, znao da su partizani blizu.
Na dan osnivanja brigada je imala 1 196 boraca, od toga 71 drugaricu. Samo dva puta imala je m a n j e od toga broja, avgusta 1942,
kod Livna i u j u n u 1943, poslije bitke na Sutjesci. Popunjavana je
borcima sa terena kojima je prolazila. Dolazile su u n j u organizovane grupe ili pojedinci, ali svi samo dobrovoljno, kako je predviao
Statut proleterskih brigada. Iz istone Bosne dolo je u brigadu, poetkom 1942, oko 150 boraca, u j u n u oko 80 boraca iz Crne Gore,
a u avgustuoktobru 488 boraca iz Dalmacije i oko 80 iz okoline
Livna i Grahova. Iz centralne Bosne, poetkom 1943, stupilo je u
n j u oko 700 novih boraca, a iz Sandaka, u aprilu te godine, oko 80.
Te godine primila je iz 3. dalmatinske, u junu, oko 320 boraca, u
septembru oko 200 boraca iz Bosanske krajine i oko 180 iz Dalmacije, a u oktobru 355 Italijana koji su formirali bataljon Garibaldi. Poetkom 1944. ojaana je brigada sa 380 boraca iz prekomorskih brigada (prekomoraca), zatim ponovo iz Sandaka sa oko 150
boraca, iz zapadne Srbije, u septembru, sa oko 2 000 i iz Beograda,
u oktobru sa oko 600.
Poslije osloboenja Beograda, brigada je prvi put popunjavana
mobilisanim mladiima i to sa teritorije Kragujevca, Nia, Smedereva i Vojvodine. Ukupno ih je dolo oko 5 000. Pored tih grupnih
popuna u brigadu su dolazili pojedinano mnogi borci. P r e m a pri-

kupljenim, vjerovatno nepotpunim podacima, kroz brigadu je prolo

blizu 14 000 boraca.
Na dan osloboenja brigada je imala priblino isto brojno stanje
kao i na dan osnivanja. Osim poginulih i tee ranjenih, iz brigade je
otilo mnogo drugova, najvie starjeina, u druge jedinice, u rodove
i slube NOVJ, u organe narodne vlasti ili druge civilne institucije.
Od prvog sastava brigade, onog u Rudom, slobodu je doekalo
548 boraca (45,8 posto). Svi su bili na nekoj rukovodeoj dunosti,
u jedinicama NOVJ ili u graanstvu. Isto tako, mnogi borci iz popuna 1942. i 1943. godine postali su rukovodioci.
*
*

Brigada je bila kola kadrova. To je bio i jedan od njenih osnovnih

zadataka koji joj je postavio vrhovni komandant Josip Broz Tito
u govoru na dan njenog osnivanja. Trebalo je od ljudi zadojenih
istom idejom, ali razliitih zanimanja, socijalnog porijekla, uzrasta,
ivotnih iskustava i razliitog obrazovanja stvoriti rukovodee kadrove za brojne poslove, politike, vojne, za rad u pozadini itd.
Od 1 196 boraca brigade na dan njenog osnivanja bilo je 32 sa
diplomom univerziteta, 83 studenata raznih fakulteta, 165 uenika
raznih srednjih kola, 66 namjetenika (slubenika), 14 oficira i 15
podoficira bive jugoslovenske vojske, 12 andarma, 471 radnika,
330 seljaka i 8 drugih zanimanja. Zatim, meu n j i m a je bilo 450
lanova K P J i 260 lanova SKOJ-a, koji su kroz revolucionarni rad
i teorijsku izgradnju stekli visok stepen znanja, naroito iz oblasti
marksizma. Rad u Partiji, naroito ako je t r a j a o vie godina, sadrajem i intenzitetom prevazilazio je u predratno vrijeme rad u
obrazovnim ustanovama.
Neposredno poslije osnivanja brigade poele su da rade partijska
organizacija i SKOJ, organizovana je vojna i politika nastava. T a j
rad je, reeno je ve, po sadraju, metodologiji izvoenja i intenzitetu uea svakog pojedinca u njemu, pretvarao ete i bataljone u
kole naroite vrste.
Sastavni dio razvoja kadrova bio je vaspitni rad. Brigada je
Dila sastavljena, od idejnih istomiljenika. To je bio jedinstven kolektiv, koji je lako uticao na one koji su bili skloni da urade neto
to je odudaralo od pravila u brigadi. Tu je ubjedljivo potvrena
Lenjinova misao da mjeseci revolucije bre i potpunije vaspitavaju
ljude nego desetine godina politike stagnacije. U ratu ljudi do k r a j a
mobiliu svoje sposobnosti za izvrenje zadataka.
Nosilac vaspitnog rada u brigadi bili su partijska organizacija
i SKOJ. Njima je bio obuhvaen svaki pojedinac. Uloga P a r t i j e u
tome bila je nezamjenjiva. Ona je pratila razvoj svakog pojedinca
i pomagala mu. Najbolje je primala u svoje lanstvo, gdje im se
pruala prilika za dalji opti razvoj. Od prvog borakog sastava
brigade u Rudom, 365 je primljeno u P a r t i j u u 1942. godini, i to
uglavnom u drugoj polovini, poslije partijske konferencije u Livnu,
138 u 1943, 39 u 1944, a jedan ak 1945. godine. Brigada je imala

veliki broj poginulih boraca koji nijesu bili lanovi KPJ. Partijska
organizacija je dugo zadrala stare kriterijume, iz doba predratnog
ilegalnog rada, pa su se novim lanovima vrata teko otvarala. Tom
krutom stavu u pogledu prijema u Partiju doprinijeli su i oni prvi
meusobni utisci jednih o drugima koji su se kasnije teko mijenjali. Partijska organizacija je bila mnogo elastinija prema novim
borcima koji su dolazili u brigadu. Mnogo lake su primani u P a r tiju, na primjer, borci iz popune iz istone Bosne, Crne Gore i omladinskih eta. Za popune iz Dalmacije bila je povoljna okolnost to
su doli poslije konferencije u Livnu, tako da su u svim bataljonima
mnogi primljeni u Partiju ve poslije borbe na Sitnici.
Politodjel brigade, osnovan juna 1942. godine, prema instrukciji CK K P J bio je samo instruktorsko tijelo i pomagao je u radu
partijskom rukovodiocu brigade, sekretarima bataljonskih biroa i
etnih elija. lanovi politodjela su kolektivno analizirali rad
partijske organizacije i SKOJ-a, pravili plan rada, prenosili iskustva
iz jedinice u jedinicu i redovno izvjetavali CK K P J o stanju partijske organizacije u brigadi. Izvjetaj su davali na uvid partijskom
rukovodiocu brigade. Politodjeli su ukinuti krajem 1944. Poslije toga
je osnovan propagandni odsjek radi pomoi politikom komesaru u
politikom radu.
Kao vaspitnu m j e r u partijska organizacija je esto primjenjivala
i otre kazne. Vie od 60 lanova K P J bilo je iskljueno u toku rata,
ali su oni obino, poslije izvjesnog vremena, ponovo bili primljeni
u Partiju. Ta drastina mjera naroito je estoko pogodila nekoliko
drugova, tako da su se teko oporavljali od tog udara. Iskljueni lanovi Partije morali su i po vie puta dokazivati da su otklonili nedostatke zbog kojih su kanjeni, i pruiti dovoljno garancije da
im se tako neto vie nee dogoditi.
Vojna obuka i uenje vjetini borbe takoe su bili prvorazredan elemenat u svestranom razvoju kadrova. Ratnici se ne raaju
nego stvaraju kroz praksu. Uilo se teorijski, ali vie, bar u prvim
godinama, u estokim sudarima sa raznim protivnicima, u napadu i
odbrani, na tekim marevima, u pobjedama i porazima. U borbama
se uilo kako se rukovodi bitkom, stvarana je taktika i usvajana
strategija.
Prvi oficirski kursevi i kole znatno su doprinijeli strunom
usavravanju starjeina. Na prvom oficirskom kursu pri Vrhovnom
tabu bilo je 11 starjeina iz 1. proleterske brigade, a zatim na svakom narednom jo po nekoliko. Sa uspjehom su zavravali kole i
kurseve, a steeno znanje su nesebino prenosili na mlae.
Jo od osnivanja prvih partijskih organizacija, u brigadi se sistematski radilo na osposobljavanju partijskih kadrova. Prema uputstvu CK K P J u svim bataljonima izabrani su kadrovici, koji su se
bavili kadrovskim pitanjima. 1 Komunisti i rukovodioci morali su da
ozbiljno izuavaju marksistiku teoriju. CK K P J je jo krajem 1942.
godine pripremao kurseve za partijske rukovodioce. Poetkom 1943.
osnovan je vii partijski kurs, na kojem su uglavnom osposobljavani
Uputstvo CK KPJ, A-VII, k. 701, f. 9/1, . 2.
Arhiv CK SKJ 1942/529.

predavai za srednje i nie partijske kurseve. U oktobru 1943. na vii

partijski kurs upueno je 12 rukovodilaca iz brigade. 2 Svakog k u r sistu pratila je i njegova karakteristika koju je pisao sekretar bataljonskog biroa, a obavezno dopunjavao partijski rukovodilac brigade. 3
Karakteristike su sluile da se lake prati rad kursista i da im se
pomogne u savlaivanju programa.
Decembra 1943. CK K P J je odredio program za kurseve koji
su odravani u brigadama, kao i metod rada na njima. Programom
je obuhvaeno 10 tema: Razvitak drutva, O Partiji, Diktatura proletarijata, Nacionalno pitanje, Seljako pitanje, Strategija i taktika
partije, O sovjetskoj dravi, Faizam, Oslobodilaki r a t i linija p a r tije (KPJ). Kurs je t r a j a o 25 dana. Za svaku temu n a j p r i j e je odrano predavanje, zatim su kursisti prouavali materijale. Na k r a j u
je voena diskusija i provjera da li je tema savladana. 4 Prvi takav
kurs u brigadi odran je u f e b r u a r u 1944. Do k r a j a rata odrano je
jo pet takvih kurseva sa oko 130 polaznika. Kursevi su imali veliki
znaaj. Starijim komunistima sluili su za proirivanje teorijskog
znanja, a za mlae su bili izuzetna prilika da se sistematski upoznaju sa osnovnim pitanjima iz marksistike teorije.
kolovanjem su bili obuhvaeni i politiki komesari. Program
za n j i h bio je,vie orijentisan na probleme iz NOR-a.
Komandni kadar, starjeine u brigadi, bataljonima, etama i vodovima svojim linim primjerom u borbi najsnanije su uticali na
borbenu spremnost i pojedinaca i cjeline. Starjeine su uvijek bile
sa borcima, sve tekoe su zajedno podnosili. Prva njihova obaveza
bila je da neprekidno brinu o borcima i o jedinici kao cjelini. Za
vrijeme borbe starjeine najee nijesu htjele ni da znaju za komandno mjesto negdje u pozadini. Nalazili su se tamo gdje je
bilo najtee, gdje se rjeavala bitka, i odatle komandovali. Ta portvovanost kadra vidi se i iz pretrpljenih gubitaka starjeina. U
1. proleterskoj brigadi su za vrijeme rata poginuli 4 komandanta
bataljona i 7 njihovih zamjenika, 4 politika komesara bataljona i
2 zamjenika, 48 komandira eta i 25 zamjenika, 51 politiki komesar
ete i 20 zamjenika i 105 komandira vodova. 5 Zanimljivo je da su
estorica komandira vodova proglaeni za narodne heroje. Neobino
mnogo poginulih starjeina! Ali na tome se temeljilo meusobno
povjerenje, odgovornost, disciplina i veliko drugarstvo proletera. Starjeine u 1. proleteskoj pokazivale su da su odbacile sve ostatke velike
ljudske mane egoizam, i uvijek su bili spremni da svoj ivot poloe za kolektiv, u borbi za uspjeh svoje jedinice ili za spaavanje
druga. Borci su imali neogranieno povjerenje u komandante, komandire i politike komesare, koji su u svojim glavama nosili i
glave svojih boraca.
2 Spisak uesnika na kursu, Arhiv CK SKJ, 1943/342.
Karakteristika Krsta Bajia, A-VII, k. 713a, f. 18, d. 1.
4 Direktiva CK KPJ divizijskom komitetu i politodjelu 1. proleterske divizije, Zbornik, t. II, knj. 11, d. 172.
M. Stanii, KPJ u izgradnji oruanih snaga, VIZ, Beograd, 1973.
r
- Podaci koje je prikupio i sredio Odbor sekcije boraca 1. proleterske
brigade.

P r v a proleterska brigada dala je 84 narodna heroja. Od n j i h 38,

ili 45 posto, poginulo je u 1. proleterskoj brigadi, 13, ili 15 posto,
u jedinicama u koje su otili iz brigade, a 33, ili oko 40 posto ivi su
doekali slobodu. 6
U brigadi je njegovan lik borca 1. proleterske. Jedinice su uvale svoju borbenu tradiciju, razvijale i irile meusobno drugarstvo
svojih bataljona i eta, ali i sa drugim jedinicama. U brigadi se smatralo da ona po svemu treba da bude prva, ali da to ne istie nego
stalno na djelu dokazuje. A da bi to bila morala je mnogo i uporno
da radi i da se beskompromisno bori za istotu lika borca 1. proleterske. Preduzimane su u tom cilju i rigorozne mjere, sve do iskljuenja iz P a r t i j e ili ak i strijeljanja. U prvoj godini ratovanja strijeljano je 14 boraca brigade, i to od onih iz stroja u Rudom, uglavnom zbog toga to su se ogrijeili o lik borca 1. proleterske.
P r i m j e n a tako otrih m j e r a protiv negativnih pojava bila je
samo dio borbe za lik borca, kojoj je u osnovi lealo neto drugo: n a j vea mogua briga o svakom pojedincu. U svim bataljonima bilo je
dosta sluajeva otre kritike onih drugova, boraca i starjeina, koji
su istravali u borbi, ili se nijesu dovoljno uvali, ili su potcjenjivali neprijatelja. 7 Komandanti i komandiri otro su ukoravani
ili pozivani na odgovornost ukoliko je jedinica pretrpjela gubitke
zbog nebudnosti, slabog rukovoenja, neodlunosti i slinog. Trebalo
je uvati ljude, ali ih i prevaspitavati.
U brigadi je bio razvijen i kult brige o ranjenicima. Bilo je to
i u drugim jedinicama, ali je ona i to na neki nain poela prva. ilo
je pravilo da se ranjeni drug ne smije ostaviti. Ni mrtvi, ak, nepokopani. To je brigadu mnogo kotalo, mnogo je boraca poginulo pokuavajui da spase ranjenog druga. Kad god se u velikim ofanzivama saznalo da su ranjenici u opasnosti, ulagani su najvei napori
da im se pomogne. Na Celebiu je cijela brigada, poslije 20-asovnog
mara juriala uz brdo da stigne i pomogne spasavanju ranjenika.
I na tome je poivalo povjerenje, drugarstvo i sigurnost proletera.
Tako su se razvijali i kolovali kadrovi u 1. proleterskoj brigadi.
N a j p r i j e je morala da u vlastitoj koli osposobi za sebe svoj komandni i politiki kadar, koji e zamijeniti poginule i one koji su
otili u druge jedinice. U toku rata zbog odlaska na druge dunosti
ili pretrpljenih gubitaka etiri puta je promijenjen tab brigade
(komandant i politiki komesar), tabovi bataljona neki pet, est ili
sedam puta, komande eta neke osam, devet ili deset puta i preko
deset puta starjeine vodova (komandiri vodova i politiki delegati).
Drugaije reeno, na dunostima u tabu brigade izmijenjalo se 18
drugova, u tabovima bataljona vie od 130, u komandama eta vie
od 650 i na dunostima komandira vodova i politikih delegata preko

Narodni heroji Jugoslavije, NIP Mladost, Beograd, 1975.

Spisak narodnih heroja 1. proleterske brigade, Prva proleterska, knj.
2, str. 737.
' Izvjetaji bataljonskih biroa, A-VII, k. 713a, f. 11/1, 12/1. 13/1, 14/1,
15/1, vei broj dokumenata.

800.8 Sve te starjeine, rasle su i stasale u brigadi. U n j u nijesu dolazile starjeine iz drugih jedinica.
Na trogodinjicu brigade u n j o j su bili: 1 potpukovnik, 2 m a jora, 11 kapetana, 46 porunika, 41 potporunik, 91 zastavnik, 49 starijih vodnika i 103 vodnika. To su relativno niski inovi, s obzirom
na to da je brigada tada imala 7 bataljona, 24 ete i preko 70 vodova. odnosno da je u n j o j bilo vie od 270 oficirskih poloaja. Dva
komandanta bataljona imala su in porunika, 8 komandira eta in
zastavnika, a etvorica in starijeg vodnika. 9 Oigledno, administracija nije bila dorasla da aktima prati razvoj starjeina u brigadi.
U toku NOR-a iz brigade je u druge jedinice, na razne rukovodee dunosti, otiao veliki broj drugova. Poelo je jo na Romaniji,
a zatim na Jahorini, kada su u partizanske ili dobrovoljake odrede
upuivani politiki radnici. Zatim su pomognuti kadrovima 2. proleterska brigada i crnogorski partizanski odredi, a vei broj drugova
otiao je u dalmatinske i krajike jedinice. Nekoliko drugova je otilo
ak u Sloveniju. Kada su osnovane prve divizije tri komandanta divizija bili su iz 1. brigade: Koa Popovi, komandant 1. proleterske
divizije, Pero etkovi, komandant 3. udarne divizije, i Pavle J a k i, komandant 7. udarne divizije.
Na razne rukovodee dunosti u druge jedinice, od proletera
u stroju u Rudom, otilo je ukupno 140 drugova, od kojih su 23 poginula. Poginuli su, pored ostalih: Filip Kljaji Fia, politiki komesar 1. divizije, Pero etkovi, komandant 3. divizije, Savo Makovi, komandant 8. crnogorske brigade, Boko Dedeji, komandant 17.
slovenske brigade, Krsto Baji, politiki komesar 3. krajike brigade,
Leko Marjanovi, politiki komesar brigade u Sloveniji, Mita Dimitrijevi, politiki komesar 6. srpske brigade, Boo Mileti, politiki
komesar 3. sandake brigade, Sinia Nikolajevi, naelnik taba
17. divizije, Moma Stanojlovi, zamjenik komandanta 3. sandake
brigade i drugi.
Osim na rukovodee dunosti iz brigade je otilo vie drugova,
od onih iz stroja u Rudom, u druge, novoformirane rodovske jedinice.
Grupa od 40 boraca i rukovodilaca bila je jezgro prve tenkovske jedinice. Iz brigade je otilo u avijaciju 30 drugova; poslije su postali
piloti ili starjeine. Prve popune ininjerijskih jedinica pri Vrhovnom tabu i popune artiljerijskih jedinica u diviziji i korpusu bile
su takoe iz 1. proleterske brigade.
Na trogodinjicu osnivanja brigade u njenom sastavu bilo je samo
37 drugova iz stroja u Rudom, u tenkovskim jedinicama 31 i u avijaciji 24.
Do dolaska u Srbiju bilo je mnogo vie starih boraca u brigadi.
Tada je najzad dolo vrijeme da i oni napuste streljaki stroj. Veliki
broj drugova iz 3, 4. i 6. bataljona poao je na druge dunosti u
osloboenom dijelu zemlje.

8
Priblina procjena na osnovu podataka Odbora sekcije boraca 1. proleterske brigade.
Spisak boraca brigade, A-VII, k. 715b, f. 2, d. 5.

Od proletera u stroju u Rudom slobodu je doekalo 548 drugova

i drugarica, a poginulo je 648. Njihovim grobovima obiljeen je borbeni put brigade.
Preivjeli borci 1. proleterske, oni iz Rudog k r a j rata doekali
su na raznim dunostima.* Bilo je:
komandanata i politikih komesara armija ili korpusa 9
naelnika tabova korpusa (ili n j i m a odgovarajuih
dunosti)
2
komandanata ili politikih komesara divizija 27
naelnika tabova divizija (ili njima odgovarajuih dunosti) 33
komandanata ili politikih komesara brigada 47
naelnika tabova brigada (i n j i m a ravnih poloaja) 59
komandanata ili politikih komesara bataljona 67
komandira ili politikih komesara eta
43
m a n j e od komandira ete, u tabovima ili vojnim ustanovama
143
na raznim dunostima u graanstvu
118.10
Pregled dostignutih poloaja za borce iz stroja u Rudom pokazuje da mnogi od n j i h u tom pogledu nijesu mnogo napredovali. Poi
u borbu svjesno, esto poslije viegodinjeg revolucionarnog rada,
boriti se skoro etiri godine, uestvovati u bitkama u kojima se r j e avala sudbina revolucije, proi kroz kolu 1. proleterske i u n j o j
doekati k r a j rata kao zastavnik ili potporunik, ali bez ina, ili na
nekom administrativnom poslu u tabu neke m a n j e jedinice, izgleda
nevjerovatno. Ali je tako. J e r i to je bila jedna od karakteristika
1. proleterske brigade. Zadravala je svoje stare borce, koliko je to
mogla da, budu okosnica njene udarne moi i njene politike snage. 11
To je bilo daleko iznad pojedinanih i linih interesa. Tek poslije
dolaska u Srbiju i osloboenja Beograda otilo je iz brigade oko 150
drugova na druge vojne dunosti ili u partijske komitete na terenu,
u organe vlasti i u Oznu.
* U analizi podataka obuhvaeni su uglavnom borci iz prvog sastava, iz
stroja u Rudom. O drugim borcima brigade, koji su kasnije u n j u stupili i
kojih je bilo vie nego deset puta od onog broja u Rudom nema dovoljno
podataka za sline analize. Meutim i oni su proli kroz kolu brigade, razvili
se i mnogi od njih dostigli visoke vojne, politike ili partijske poloaje. Mnogi
su od njih bali komandanti ili komesari bataljona i brigada, a dvojica, Komnen
Zugi i Pako Romac politiki komesari divizija. Moe se sa sigurnou tvrditi
da su svi borci iz popuna zakljuno sa prekomorcima do kraja rata postali
rukovodioci, a neki i iz kasnijih popuna. Ne samo da su mnogi izrasli u starjeine, ve su desetorica proglaeni za narodne heroje.
Da bi se u cjelini mogla sagledati uloga brigade kao kole kadrova revolucije potrebna su dugotrajnija i obimnija istraivanja.
10

Na osnovu spiska boraca u knjizi Prva proleterska, knj. 1, str. 682-747,

podataka sa kojima raspolae Odbor sekcije i na osnovu konsultacija sa
veim brojem drugova iz stroja u Rudom iz svakog bataljona.
Izvjetaj bataljonskog biroa, A-VII, k. 713a, f. 18, d. 13, depea 25.

Kada je osnovana, brigada je uz svoj najui komandni dio imala samo

sanitet. Poslije su doli na red organi rodova i slubi jedinica
artiljerije, ininjerije i veze, intendantska sluba i dr. Poetkom
1942. godine organizovana je sluba snabdijevanja jedinica; brzo se
razvijala i imala svoje organe do ete (ekonome). Bataljonska intendantura, sa radnim vodom, predstavljala je posebnu organizacionu
jedinicu, a brigadna intendantura je ve k r a j e m 1942. godine imala
i bojnu komoru i razne radionice. Saniteteska sluba je takoe imala
svoje organe od ete do brigade. Poetkom 1943. godine osnovana je
brigadna ambulanta, sa vie lekara i bolniarki, u kojoj su lijeeni
laki ranjenici i bolesnici i vrene lake operacije i prve intervencije
na tee r a n j e n i m borcima.
S obzirom na to da je 1. brigada bila prva te vrste, razumljivo
je to su na njenoj praksi sticana iskustva u komandovanju i rukovoenju jedinicama. Brigada je nain djejstva prilagoavala vlastitim mogunostima i neprijatelju, u tom smislu da najbolje parira
njegovim djejstvima. Vodila je borbe u susretima, zabacivala se u
neprijateljevu pozadinu, napadala nou i danju, iznenaivala neprijatelja . . . Kad god je mogla pridravala se isprobanog pravila
partizanskog naina ratovanja da primi borbu kada to n j o j odgovara,
odnosno da je nametne protivniku u vrijeme i na mjestu koje sama
odabere. Kada se, na sremskom frontu, tog pravila nije mogla pridravati, prilagodila se novim uslovima ratovanja, ali je skupo platila tu novu kolu.
Razvoju komandovanja u brigadi, kao i u svakom drugom pogledu, mnogo je doprineo i lino vrhovni komandant Tito. Brigada
je n a j p r i j e bila pod njegovom neposrednom komandom, a i kasnije
joj je uvijek poklanjao veliku panju, direktno joj izdavao nareenja, kada je to trebalo i u najteim situacijama oslanjao se na nju.
Vie puta je bio sa brigadom, poznavao je ak i mnoge borce, pohvaljivao ju je ili kritikovao, a najvie volio, pa je ak poslednjih
dana rata, na sremskom frontu doao u rovove brigade. Ta vezanost
za Vrhovnog komandanta ispunjavala je ponosom sve borce, obavezivala ih je da budu dostojni 1. proleterske brigade i razvijala odgovornost do uzvienosti.
Brigada je bila sastavljena od boraca svih naroda nae zemlje,
gotovo svih nacionalnosti i znatnog broja stranaca. Borci su bili
razliitog porijekla, stepena obrazovanja i uzrasta. Ona je, i pored
toga, bila jedinstvena cjelina, ivjela kao velika, slona porodica u
kojoj su se svi osjeali srenim ba zbog toga to n j o j pripadaju.
Njena, na irokom planu razvijena zastava bratstva i jedinstva, kako
u jedinicama tako i na terenu kuda je prolazila, bila je izraz njenog
unutranjeg jedinstva, idejnog prije svega. To je jedna od bitnih
karakteristika brigade. Njeni borci nastavili su da razvijaju ideje
bratstva i u miru.
Njih je skladno upotpunjavao kulturno-zabavni rad: opismenjeno je preko 3 500 boraca; svaki bataljon je imao hor, a od k r a j a 1943.

godine postojao je i brigadni hor, koji je 1945. godine imao oko 100
pjevaa; kroz te horove prolo je preko 1 000 boraca; izdato je mnogo
brojeva etnih, bataljonskih i brigadnih novina; prvi brigadni list
Prva proleterska izaao je k r a j e m 1942. godine; nastavio je da redovno, petnaestodnevno, izlazi tek k r a j e m 1944. godine kao Mali
nedeljnik. etni, bataljonski i brigadni listovi bili su najomiljeniji
materijal za itanje. Oni borci koji su tek nauili da itaju, gotovo
svaki lanak itali su po vie puta i mnoge znali napamet. Na alost
malo je tih listova sauvano.
Borci u brigadi mnogo su itali, kadgod su imali vremena.
Knjige su obino nalazili u gradovima, a nosili u svojim torbama.
Svaki bataljon je imao i biblioteku, i za noenje knjiga ak je bio
izdvojen konj u radnom vodu. Biblioteke su unitene na Sutjesci, ali
su uskoro obnovljene.
Ni sportska takmienja nisu izostala. Cak su igrane i fudbalske
utakmice u Foi, Goradu, Vlasenici, Livnu, Malovanu, Beogradu.
Od lakoatletskih disciplina najea je bila tranje na 100 m, a takmiilo se i u skoku u dalj, rvanju, bacanju kamena s ramena. Takmienje u Foi, na kojem su uestvovali borci i omladina, imalo je
karakter male olimpijade.
Borci brigade imali su priliku da uju i mnoga predavanja iz
geografije, istorije, umjetnosti i drugih oblasti.
Ipak je najznaajniji dio zabavnog ivota bio pjesma i igra.
Pjevalo se u horu, sa horom, u grupama, na maru, na odmoru, oko
vatre, na priredbama. Pjevalo se ak i onda kada okolnosti nijesu
bile za pjesmu. Pjesma je pomagala da se savladaju mnogi napori.
Pjesma narodna, pjesma partizanska.
Brigada je bila jedinstven kolektiv. Na etnim, a ponekad i na
bataljonskim konferencijama, raspravljano je o svemu to je bilo
od znaaja za ivot i rad jedinica. Na tim skupovima svi su bili jednaki, od borca do komandanta. Bila je to jedinstvena kola, u kojoj
se, kao i u svemu drugom to je brigada radila, stvarao jedinstveni
duh brigade. Sve nove popune prihvatale su i uvale te odnose povjerenja, potovanja, odgovornosti i meusobnog drugarstva, koji su
bili njegov praktini izraz. Sastavni dio tog njenog duha bio je
n j e n moral. Moral, teko m j e r l j i v a veliina, nepisano pravilo ponaanja ali lako prepoznatljivo, izrastao je iz svijesti boraca, iz njihove
vjere u sebe i svoje ideale.
*
*

Poslednji dan rata brigadu je zatekao u Zagrebu. Ali se u n j e m u nije

zaustavila. Upuena je u Trst, da se p r v a nae na braniku zemlje i
steene slobode. Zbog toga se esto kae da je n j e n borbeni p u t od
Rudog do Trsta.

PRILOZI-

BORCI BRIGADE NA DAN

NJENOG OSNIVANJA
- STROJ U RUDOM -

TAB PRVE PROLETERSKE BRIGADE

1. Popovi Koa, komandant brigade, roen 1908. u Beogradu, publicista, kapetan panske republikanske armije, lan KPJ od 1938. Narodni heroj.
2. Kljaji Filip Fia*, politiki komesar brigade, roen 1913. u Tremunjaku, Petrinja, SR{1, obuar, lan KPJ od 1936. Poginuo 5. jula 1943.
kod Zvornika, na dunosti politikog komesara 1. proleterske divizije.
Narodni heroj.
3. Leki Danilo Spanac, zamjenik komandanta, roen 1913. u Andrijevici, SRCG, diplomirani filozof, borac Spanske republikanske armije, lan KPJ od 1935. Narodni heroj.*
4. Todorovi Mijalko Plavi, zamjenik politikog komesara, roen
1913. u Draguici, Kragujevac, SRS, mainski ininjer, lan KPJ od 1938.
Narodni heroj.

BRIGADNI SANITET
1. Boovi dr Borislav Boro, referent saniteta, roen 1913. u Stijeni
Piperskoj, Titograd, SRCG, asistent na Medicinskom fakultetu, lan KPJ
od 1941.
2. Pajovi Dragia*, pomonik referenta saniteta, roen 1919. u
Kaoni, aak, SRS, student medicine, lan KPJ od 1941. Poginuo krajem
juna 1943. kod Nove Varoi.
3. Milii Duan*, rukovalac opreme, -roen 1908. u Blagaju, Kupres, SRBiH, metalac, lan KPJ od 1940. Poginuo 1943. kod Kupresa na
dunosti lana Sreskog komiteta za Kupres.

SANITETSKO ODJELJENJE
1. Zivkovi Ljubica*, rukovodilac odjeljenja, roena 1918. u Danilovgradu, SRCG, babica. Poginula juna 1943. u Miljevini na dunosti
zamjenika upravnika bolnice 1. divizije.
* Doao u brigadu poetkom aprila 1942.
Poginuo u toku NOR-a.

2. Jovanovi Ksenija, bolniarka, roena 1912. u Titogradu, SRCG,

studentkinj a.
3. Jovanovi Miljua, bolniarka, roena 1917. u Zavali, Titograd,
SRCG, domaica.
4. Kremi Vera, bolniarka, roena 1919. u Kragujevcu, SRS, domaica.
5. Loz Rua*, bolniarka, roena 1922. u SRS, domaica. Poginula
januara 1942. u Sahbegoviima, Sokolac.
6. Milutinovic Kosara, bolniarka, roena 1920. u Veljern Brdu, Titograd, SRCG, radnica, kandidat za lana KPJ od 1941.
7. Savi Stajka, bolniarka, roena 1926. u Kosjeriu, Titovo Uice,
SRS, uenica, lan SKOJ-a od 1941.
8. Simovi Stefanija Stefa*, bolniarka, roena 1920. u Crncima,
Titograd, SRCG, domaica. Poginula sredinom juna 1943. na Sutjesci.
9. Starevi Tonka, bolniarka, roena 1921. -u Liu, Gorski Kotar,
SRH, radnica.
10. Vuini Branka, bolniarka, roena 1921. u Rogamima, Titograd,
domaica.
11. Vukainovi Julija, bolniarka, roena 1921. u Kopilju, Titograd,
SRCG, domaica.
12. Vukainovi Milka, bolniarka, roena 1923. u Kopilju, Titograd,
SRCG, domaica.
13. Vukanovi Ljubica, bolniarka, roena 1918. u Rogamima, Titograd, SRCG, student ekonomije, lan SKOJ-a od 1937.
14. Vuksan Gina*, bolniarka, roena 1921. u SRCG, domaica. Poginula juna 1943. na Zelengori.

HIRURKA EKIPA
1. Meterovi dr ura, ef hirurke ekipe, roen 1908. u Srpskom
Itebeju, Zrenjanin, SRS, lekar, borac Spanske republikanske armije, lan
KPJ od 1938.
2. Juji Dragica abica, bolniarka, roena 1929. u Slavoniji, SRH,
uenica.
3. Pihler Lujza (Deni Borka), instrumentarka, roena 1903. u Prijedoru, Austrijanka, djeja negovateljica, borac Spanske republikanske
armije, lan KPJ od 1938.
4. Stanojlovi Milesa*, bolniarka, roena 1920. u Druetiu, Valjevo, SRS, domaica, lan SKOJ-a od 1941. Poginula sredinom juna 1943.
na Vuevu, Sutjeska, na dunosti politikog komesara ealona tekih
ranjenika.
5. Vientijevi Zivanka Seka, instrumentarka, roena 1922. u Zabreju, Beograd, SRS, radnica, lan KPJ o 1941.

PRVI CRNOGORSKI BATALJON

tab bataljona
1. etkovi Petar Pero*, komandant bataljona, roen 1907. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG, kapetan bive jugoslovenske vojske. Poginuo 29.
marta 1943. kod Nevesinja na dunosti komandanta 3. udarne divizije.
Narodni heroj.
2. Kapii Jovan Jovo, politiki komesar bataljona, roen 1919. u
Gajeti, Italija, student medicine, lan KPJ od 1936. Narodni heroj.
3. Lompar Andrija Andro*, zamjenik komandanta bataljona, roen
1907. u Bokovu, Cetinje, SRCG, radnik, lan KPJ od 1928. Poginuo 21.
marta 1944. u Laevcima Bosna.
4. Seki Vladimir Vlado, zamjenik politikog komesara bataljona,
roen 1917. u Policama, Ivangrad, SRCG, student prava, lan KPJ od
1937. Narodni heroj.
5. Popovi Ivo Dani, referent saniteta bataljona, roen 1914. u Ce~
tinju, SRCG, student medicine, lan KPJ od 1941.
6. etkovi Mileva Mila, bolniarka, roena 1920. u Pljevljima,
SRCG, uenik trgovake akademije, lan SKOJ-a od 1941.
7. etkovi Tomo, borac, roen, 1882. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik.
8. Lagator Spiro, kurir, roen 1922. u Ugnjima, Cetinje, SRCG, radnik, lan SKOJ-a od 1939.
9. Popivoda Petar*, kurir, roen 1918. u Ljeevom Stupu, Cetinje,
SRCG, keiner, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 8. aprila 1943. u Ustkolini.

Prva eta
1. Vojvodi Gajo, komandir ete, roen 1914. u Ljubotinju, Cetinje,
student prava, lan KPJ od 1941.
2. Vukievi oko, politiki komesar ete, roen 1914. u Ljoibotinju,
Cetinje, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1933. Nar-odni heroj.
3. Dapevi Vlado, zamjenik komandira, roen 1917. u Ljubotinju,
Cetinje, SRCG, student tehnike, lan KPJ od 1934.
4. Leki Risto*, zamjenik politikog komesara, roen 1909. u Seocima, Bar, SRCG, student prava, lan KPJ od 1931. "Poginuo 14. juna
1943. u Miljevini, na dunosti rukovodioca politodjela 4. crnogorske brigade. Narodni heroj.
5. Barjamovi Jovan*, borac, roen 1914. u Oranovu, Bar, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Umro 2. februara 1942. u Trnovu od
promrzlina u Igmanskom maru.
6. Borozan Pavle*, borac, roen 1907. u Bokovu, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 5. septembra 1944. kod Bajine Baste.
7. Crnevi Arsenije*, borac, roen 1917. u Dupilu, Bar, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. aprila 1943. na Krinom
brdu, Foa.

8. Crnevi Petar*, borac, roen 1921. u Dupilu, Bar, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 27. januara 1944. kod D. Mikanaca, Travnik, na dunosti politikog komesara ete.
9. Crnevi Vueta* borac, roen 1923. u Dupilu, Bar, SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
10. Crvenko Blao*, borac, roen 1914. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
tehniar, lan KPJ od 1941. Poginuo 8. aprila 1943. na Krinom brdu,
Foa, na dunosti politikog komesara ete.
11. Crvenko Vlado*, borac, roen 1923. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
uenik uiteljske kole, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 8. jula 1943. kod
Caparda, Zvornik.
12. Dabanovi Mitar, borac, roen 1912. u Seocu, Bar, SRCG, rudar, lan KPJ od 1941.
13. Dabanovi Spiro*, borac, roen 1899. u Seocu, Bar, SRCG, zemljoradnik. Vraen u Crnu Goru gdje je zarobljen i strijeljan.
14. Dapevi Ivo*, borac, roen 1916. u SAD, student prava, lan
KPJ od 1936. Poginuo 6. decembra 1942. na Skatavici, Kotor-varo, na
dunosti politikog delegata voda.
15. Drecun Sveto*, borac, roen 1923. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 6. aprila 1945. kod Viteza, Travnik, na dunosti zamjenika politikog komesara divizije.
16. ukanovi Blao, borac, roen 1914. u Graanima, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik.
17. ukanovi Nikola*, borac, roen 1919. u Graanima, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo decembra 1944. kod
Iloka na dunosti komandira ete.
18. uraevi Niko, borac, roen 1915. u Graanima, Cetinje, Bar,
zemljoradnik.
19. Gazivoda Petar, borac, roen 1906. u Rvaima, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1934.
20. Jovievi Pavle, borac, roen 1914. u Celjarima, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1938.
21. Kneevi Jovo, borac, roen 1909. u Graanima, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik.
22. Kosti oko* borac, roen 1912. u Rvaima, Cetinje, SRCG,
lan KPJ od 1939. Poginuo juna 1943. u Mratinju, Piva, na dunosti komandira baterije.
23. Leki Blao, borac, roen 1914. u Seocima, Bar, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1935.
24. Leki Risto*, borac, roen 1907. u Seocima, Bar, SRCG, uitelj,
lan KPJ od 1932. Poginuo februara 1943. kod Bosanskog Petrovca.
25. Lopii oko*, borac, roen 1922. u Ceklinu, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. na Romaniji.
26. Lopii Uro* borac, roen 1922. u Ceklinu, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. maja 1942. na Veerinovcu,
Moj kova.
27. Martinovi Danica, bolniarka, roena 1913. u Bajicama, Cetinje, SRCG, domaica.
28. Maanovi Boidar Boo, borac, roen 1919. u Orahovu, Bar,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.

29. Mihaljevi Branko*, borac, roen 1923. u Graanima, Cetinje,

SRCG, uenik uiteljske kole, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 1. avgusta
1942. kod Sujice, Duvno.
30. Nikaljevi Savo*, borac, roen 1918. u Brelji, Bar, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 8. aprila 1943. na Krinom
brdu, Foa.
31. Orlandi Boo, borac, roen 1914. u Seocima, Bar, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
32. Orlandi Spiro*, vodnik, roen 1899. u G. Seocima, Bar, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 25. oktobra 1943. kod Kolaina.
33. Pejakovi Vlado, borac, roen 1912. u Paaraima, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1934.
34. Petrievi Milan*, borac, roen 1914. u Ceklinu, Cetinje, SRCG,
lan KPJ od 1936. Poginuo jula 1943. kod Olova na dunosti vodnika.
35. Petrovi uro*, borac, roen 1914. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
radnik, lan KPJ od 1934. Poginuo avgusta 1942. u Kupresu. Narodni
lieroj.
36. Prlja Boo, borac, roen 1919. u Ljubotinu, Cetinje, SRCG, metalac.
37. Prlja Petar*, borac, roen 1911. u Cetinju, SRCG, slubenik,
lan KPJ od 1936. Poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu, na dunosti politikog delegata voda. Narodni heroj.
38. Purlija Vojislav Mio* borac, roen 1920. u Dupilu, Bar, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu.
39. Radoman Marko*, borac, roen 1910. u Ljubotinju, Cetinje,
SRCG, radnik, lan KPJ od 1938. Poginuo marta 1943. na Neretvi.
40. Radulovi Jovo*, borac, roen 1906. u Komanima, Danilovgrad,
SRCG, radnik, lan KPJ od 1931. Poginuo 23. maja 1943. na Zlatnom
boru, Foa, na dunosti komandira ete. Narodni heroj.
41. Rolovi Vladimir, borac, roen 1916. u Brelima, Bar, SRCG,
apsolvent prava, lan KPJ od 1936.
42. Saban Vido, borac, roen 1912. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik.
43. Tatar Labud, borac, roen 1909. u Ceklinu, Cetinje, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1931.
44. Tomovi Jovo, borac, roen 1905. u Podgoru, Bar, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1933.
45. Vojvodi oko*, desetar, roen 1914. u Radomiru, Cetinje, radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. maja 1942. na Veerinovou, Kolain.
Narodni heroj.
46. Vojvodi uro, borac, roen 1921. u Radomiru, Cetinje, SRCG,
student, lan KPJ od 1939.
47. Vojvodi Kota*, borac, roen 1922. u Radomiru, Cetinje, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 2. marta 1942. u upi, Kalinovik.
48. Vojvodi Tomo*, borac, roen 1910. u Radomiru, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 15. juna 1943. kod Renovice, na dunosti zamjenika komandira ete.

49. Vojvodi Velia*, borac, roen 1916. u Radomiru, Cetinje, SRCG,

zemljoradnik, lan KPJ od 1936. Poginuo 6. decembra 1942. na Skatavici, Kotor-Varo.
50. Vuini - Milu tino vi Kosara, bolniarka, roena 1920. u Veljem
Brdu, Titograd, SRCG, radnica, lan SKOJ-a od 1940.
51. Vukovi Blao, borac, roen 1914. u Prekornici, Cetinje, SRCG,
student prava, lan KPJ od 1935.
52. Vukovi Jovan*, borac, roen 1913. u Prekornici, Cetinje,
SRCG, rudar, lan KPJ od 1934. Poginuo februara 1944. kod Mrkonji-Grada na dunosti zamjenika politikog komesara bataljona. Narodni
heroj.
53. Vujovi uro*, 'borac, roen 1901. u Ljubotinju, Cetinje, SRCG,
rudar, lan KPJ od 1929, borac Spanske republikanske armije. Poginuo
9. juna 1943. na Zelengori.
54. Vujovi Marko Zeko*, borac, roen 1898. u Ljubotinju, Cetinje,
SRCG, rudar. Poginuo 5. avgusta 1942. u Livnu.
55. Vukievi Milutin, borac, roen 1920. u Ljubotinju, Cetinje,
SRCG, lan SKOJ-a od 1940.
56. Vuleti Marko, borac, roen 1911. u Ljinljanima, Bar, SRCG,
radnik, lan KPJ od 1934.

Druga eta
1. Buri Savo, komandir ete, roen 1915. u Zagredi, Danilovgrad,
SRCG, student prava, lan KPJ od 1938. Narodni heroj.
2. Popovi Jovo*, politiki komesar ete, roen 1915. u Oiniima,
Cetinje, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1935. Poginuo 27. februara
1942. kod Uloga, Kalinovik.
3. Abramovi Vojo, desetar, roen 1914. u Bjelicama, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1934.
4. Bajagi Mili, borac, roen 1916. u Morai, Kolain, SRCG, zemljoradnik.
5. Bajovi Filip*, borac, roen 1912. u Bjelicama, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo decembra 1942. kod Prnjavora.
6. Batrievi Pavle*, desetar, roen 1908. u Oiniima, Cetinje,
SRCG, radnik, lan KPJ od 1932. Poginuo 27. februara 1942. kod Uloga.
7. Bigovi Boo, borac, roen 1917. u Trnjinama, Cetinje, SRCG,
radnik.
8. Bigovi Milan, borac, roen 1909. u Trnjinama, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
9. Boreta Joko, borac, roen 1908. u Beiima, Budva, SRCG,
zemljoradnik.
10. Dervi Mato*, borac, roen 1912. u Cetinju, SRCG, limar, lan
KPJ od 1938. Poginuo jula 1942.
11. ukanovi Savo, borac, roen 1922. u Bjelicama, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
12. Franovi Milo*, borac, roen 1907. u Reeviima, Budva, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovcu, Zelengora.

13. Gardaevi Boo, desetar, roen 1917. u Cevu, Cetinje, SRCG,

zemljoradnik.
14. Gardaevi Radovan*, borac, roen 1916. u Cevu, Cetinje, SRCG,
student prava, lan KPJ od 1941. Poginuo u Snagovu, Zvornik, na dunosti politikog komesara ete. Narodni heroj.
15. Krivokapi Milo, borac, roen 1912. oi Donjoj Zaljuti, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik.
16. Marinovi uro, borac, roen 1909. u Oiniima, Cetinje, SRCG,
slubenik, lan KPJ od 1932.
17. Marinovi Nikola*, borac, roen 1912. u Oiniima, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1933. Poginuo juna 1943. na Sutjesci,
na dunosti politikog komesara ealona tekih ranjenika.
18. Martinovi Ljubo*, borac, roen 1920. u Bajicama, Cetinje,
SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo u Dubrovniku 1944.
na dunosti politikog komesara 10. crnogorske brigade.
19. Medigovi Krsto*, borac, roen 1915. u Patroviima, Budva,
SRCG, radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. maja 1942. na Veerinovcu,
Mojkovac.
20. Miunovi Mirko*, borac, roen 1918. u Cetinju, SRCG, maturant gimnazije, lan KPJ od 1940. Poginuo 27. februara 1942. kod Uloga,
Kalinovik.
21. Milutinovi Stanka, bolniarka, roena 1920. u Piperima, Titograd, SRCG, domaica, lan SKOJ-a od 1941.
22. Pavievi Miroje, vodnik, roen 1914. u Danilovgradu, SRCG,
slubenik, lan KPJ od 1941.
23. Pavlovi Ivo*, borac, roen 1912. u Brdu, Budva, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1940. Poginuo juna 1942. na Goliji.
24. Popivoda Blao*, borac, roen 1911. u Bjelicama, Cetinje, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1935. Poginuo 14. oktobra 1944. u Beogradu,
na dunosti politikog komesara bataljona. Narodni heroj.
25. Popivoda Pero, borac, roen 1915. u Ljeevom Stupu, Cetinje,
SRCG, slubenik, lan KPJ od prije 1941.
26. Popovi Radovan*, borac, roen 1922. u Cucima, Cetinje, SRCG,
maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 14. marta 1943. u Ceevu, Konjic.
27. Srzenti Spiro, borac, roen 1916. u Petrovcu, Budva, SRCG,
student medicine, lan KPJ od 1939.
28. Stanii Marko*, desetar, roen 1908. u Mainama, Budva, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. maja 1942. na Veerinovcu,
Mojkovac.
29. Stanii Marko, borac, roen 1919. u Mainama, Budva, radnik,
lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
30. Saban Duan, borac, roen 1920. u Podgorici (Titograd), SRCG,
uenik SPS, lan SKOJ-a od 1940.
31. Spadijer Spiro, vodnik, roen 1914. ti Donjem Kraju, Cetinje,

SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.

32. Vujovi Spiro*, desetar, roen 1918. u Ublkna, Cetinje, SRCG,

zemljoradnik. Poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu na dunosti
vodnika. Narodni heroj.

33. Vukevi oko*, borac, roen 1915. u Cetinju, SRCG, limar,

lan KPJ od 1939. Poginuo u Crnoj Gori.
34. Zenovi Marko, borac, roen 1912. u Reeviima, Budva, SRCG,
zemljoradnik.
35. Zenovi Milan*, borac, roen 1912. u Reeviima, Budva, SRCG,
zemljoradnik. Umro februara 1942. u Foi od promrzlina zadobijenih u
Igmanslcom maru.

Trea eta
1. Vukievi Sekula*, komandir ete, roen 1912. u Babinu, Ivangrad, SRCG, uitelj. Poginuo 1943. kod Gorada, Ivangrad.
2. Marjanovi Aleksandar Leko*, politiki komesar ete, roen
1912. u Kraljima, Andrijevica, student prava, lan KPJ od 1939. Poginuo
1944. u Sloveniji na dunosti komandanta brigade.
3. Aneli Branko*, borac, roen 1918. u Maloj Rijeci, Kolain,
SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 27. februara 1942. kod Uloga, Kalinovik.
4. Baji Krsto*, borac, roen 1919. u Beranama (Ivangrad), SRCG,
student filozofije, lan KPJ od 1941. Poginuo 23. avgusta 1944. na Zlatiboru, na dunosti politikog komesara 3. krajike brigade.
5. Bakoevi Branka*, borac, roena 1923. u Uicu, SRS, uenica
uiteljske kole, lan SKOJ-a od 1941. Poginula juna 1943. na Sutjesci
u Centralnoj bolnici.
6. Baki Radovan*, borac, roen 1913. u Vrujcima, Kolain, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1938. Poginuo 14. oktobra 1943. u Barama
Kraljskim, Kolain.
7. Beirevi Hamid*, borac, roen 1919. u Viegradu, SRBiH, student teologije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. na Sutjesci, na
dunosti zamjenika politikog komesara ete. Narodni heroj.
8. Bojovi Milorad Rade*, borac, roen 1913. u Bijelom Polju, SRCG,
pekar, lan KPJ od 1931. Poginuo 16. maja 1942. na Markovom brdu,
Kolain.
9. Bojovi Strado, borac, roen 1918. u Bojoviima, Ivangrad, SRCG,
svreni bogoslov, lan SKOJ-a od 1941.
10. Borii Milo, borac, roen u Babinu, Ivangrad, SRCG, radnik,
lan KPJ od 1941.
11. Bulatovi Jelena*, borac, roena 1914. u Rovcima, Kolain,
SRCG, uiteljica. Poginula juna 1943. na Sutjesci.
12. Bulatovi Radule*, borac, roen 1918. u Trebaljevu, Kolain.
Napustio bataljon i poginuo.
13. Cirovi Janko, vodnik, roen 1904. u Barama Radovia, Kolain, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1940. Narodni heroj.
14. Corac Svetozar*, borac, roen 1913. u Dapsiima, Ivangrad,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 1. avgusta 1942. na Suhovrhu, Livno.
15. Coguri Miljan, borac, roen 1922. u Vojkoviima, Kolain, SRCG,

zemljoradnik.

16. Dai Milisav*, borac, roen 1912. u Kaludri, Ivangrad, ininjer agronomije. Poginuo 16. maja 1942. na Markovom brdu, Kolain.
17. Dedei Boko* borac, roen u tit arici, Mojkovac, SRCG, zemljoradnik. Poginuo decembra 1944. u Sloveniji na dunosti komandanta
17. brigade. Narodni heroj.
18. Doric Jusuf*, borac, roen 1919. u Doriima, Rudo, SRBiH, uenik erijatske kole. Poginuo 10. maja 1942. na Veerinovcu, Mojkovac.
19. Dragovi Jaka* borac, roen 1910. u uliima, Ivangrad, slubenik. Poginuo 26. juna 1943. kod Vlasenice.
20. Dragovi Spasoje*, borac, roen 1919. u Vojkoviima, Kolain,
SRCG, student prava, lan KPJ od 1938. Poginuo 9. aprila 1943. na Krinom brdu, Foa, na dunosti politikog komesara ete. Narodni heroj.
21. Drakovi Miodrag*, borac, roen 1921. u Kolainu, SRCG, zemljoradnik, napustio jedinicu i poginuo.
22. Drpljanin Tale*, borac, roen 1907. u Papama, Bijelo Polje,
SRCG, radnik. Poginuo 9. maja 1942. na Veerinovcu, Mojkovac.
23. uki Gojko, borac, roen 1922. u Polici, Ivangrad, SRCG, lan
SKOJ-a od 1939.
24. uki Milija, borac, roen 1910. u Polici, Ivangrad, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
25. uki Vuksan* borac, roen 1916. u Bjelojeviima, Mojkovac,
SRCG, radnik, lan KPJ od 1939. Poginuo 18. decembra 1943. kod Sujice,
Duvno, na dunosti komandira ete. Narodni heroj.
26. Jankovi Ivan*, borac, roen 1924. u Kolainu, SRCG, uenik
gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 27. februara 1942. kod Uloga,
Kalinovik.
27. Jankovi Rajko*, borac, roen 1923. u ircima, Kolain, uenik,
lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 9. maja 1942. na Skari, Mojkovac.
28. Jovanovi Batri, borac, roen 1922. u Morai, Kolain, SRCG,
student prava, lan KPJ od 1941.
29. Jovovi Vojo, borac, roen 1915. u Koiu, Danilovgrad, SRCG,
ininjer.
30. Kovijani Beir*, borac, roen 1922. u Kolainu, SRCG, zemljoradnik. Napustio bataljon i poginuo 1942.
31. Komatina Milo*, borac, roen 1885. u Donjoj Ranici, Ivangrad,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo maja 1943. nedaleko od rodnog mjesta.
Narodni heroj.
32. Kora Rajko*, vodnik, roen 1916. u Koraima, Ivangrad, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 8. jula 1942. kod Konjica, na
dunosti komandira ete.
33. Lutovac Dragutin*, borac, roen 1922. u Dapsiima, Ivangrad,
SRCG, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 15. marta 1943.
u Cievu, Konjic.
34. Lutovac Milun*, borac, roen 1916. u Dapsiima, Ivangrad,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 16. maja 1942. na Markovom brdu, Kolain.
35. Lonarevi uro, borac, roen 1920. u Gusinju, SRCG, student
filozofije, lan KPJ od 1939. Narodni heroj.
36. Maslovari Vojislav*, borac, roen 1914. u Dragoslavi, Ivangrad, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1937. Poginuo 18. decembra

1942. kod elinca, Banjaluka, na dunosti zamjenika politikog komesara ete. Narodni heroj.

37. Makovi Savo*, borac, roen 1914. u Morai, Kolain, SRCG,

slubenik, lan KPJ od 1940. Poginuo 4. decembra 1944. u S-remu, na
dunosti komandanta 8. crnogorske brigade. Narodni heroj.
38. Nedi Duan, borac, roen 1901. u Peci, Ivangrad, SRCG, zemljoradnik.
39. Nedovi Mihailo*, borac, roen 1920. u Kaludri, Ivangrad, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 24. decembra 1942. na
Crnom vrhu, Banjaluka.
40. Neovi Mila, borac, roena 1924. u Uicu, SRS, uenica, lan
SKOJ-a od 1941.
41. Novovi Mirko, borac, roen 1917. u Cecunima, Andrijevica,
SRCG, student tehnike, lan KPJ od 1936. Narodni heroj.
42. Rakoevi Mili*, borac, roen 1914. u Stitarici, Mojkovac, grafiki radnik. Poginuo decembra 1942. kod Kotor-Varoa.
43. Simonovi Danilo, borac, roen 1920. u Kolainu, SRCG, student prava, lan KPJ od 1940.
44. Simonovi Petar, borac, roen 1921. u Jasenovu, Kolain, SRCG,
zemljoradnik.
45. Stijovi Milonja, borac, roen 1911. u Polici, Ivangrad, SRCG,
sudija.
46. Sepanovi Borisa Bato, borac, roen 1921. u Kolainu, lan
SKOJ-a od 1940.
47. Toi Branko, borac, roen 1920. u Kolainu, SRCG, uenik,
lan SKOJ-a od 1940.
48. Velji Zarije* borac, roen 1923. u Babini, Ivangrad, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 24. decembra 1942. u Hrvaanima, Prnjavor.
49. Veovi Radonja, borac, roen 1922. u Rijeci Marsenia, Ivangrad, SRCG, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1939.
50. Vlahovi Dragutin, borac, roen 1912. u Trmanji, Titograd,
SRCG, zemljoradnik.
51. Vlahovi Dunja, borac, roena 1914. u Trmanji, Titograd, uiteljica.
52. Vlahovi Duan, borac, roen 1910. u Trmanji, Titograd, SRCG,
ininjer agronomije, lan KPJ od 1938.
53. Vlahovi Milija*, borac, roen 1908. u Trmanji, Titograd, SRCG,
podoficir bive jugoslovenske vojske. Poginuo 27. februara 1942. kod
Uloga, Kalinovik.
54. Vlahovi Vuko, borac, roen 1906. u Trmanji, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
55. Vojvodi Dimitrije Zeko, desetar, roen 1908. u Konjusima, Ivangrad, SRCG, oficir bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
56. Vujoevi Duan*, borac, roen 1912. u Ivangradu, SRCG, trgovac. Poginuo septembra 1943. kod Budimlja, Rudo. Narodni heroj.
57. Zogovi Vujadin Vujo*, roen 1914. u Murinu, Plav, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 24. maja 1943. na Zlatnom boru, Foa. Narodni
heroj.

58. ivkovi Zivko, vodnik, roen 1912. u Buima, Ivangrad, lan

KPJ od 1935. Narodni heroj.
59. Zuri Milo, borac, roen 1919. u Bjelojeviima, Mojkovac, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.

DRUGI CRNOGORSKI BATALJON

tab bataljona
1. Vukanovi Radovan, komandant bataljona, roen 1906. u Rogamima, Titograd, SRCG, apsolvent prava, slubenik, lan KPJ od 1926.
Narodni heroj.
2. Mitrovi Mojsije*, politiki komesar bataljona, roen 1913. u
Kranji, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1935. Poginuo
11. avgusta 1942. godine u Livnu.
3. Jovanovi Vaso, zamjenik komandanta bataljona, roen 1915. u
Titogradu, SRCG, porunik bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.
4. Sekulovi Milija*, zamjenik politikog komesara bataljona, roen 1914. u Brskutu, Titograd, SRCG, student prava, lan KPJ od 1935.
Poginuo je jula mjeseca 1943. godine u Kranji, Titograd.

Prva eta
1. Boovi Boo, komandir ete, roen 1911. u Rogamima, Titograd,
SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
2. Ljumovi Vuksan, politiki komesar ete, roen 1914. u Crncima,
Titograd, SRCG, diplomirani pravnik, lan KPJ od 1939. godine.
3. Boanovi Ljubo*, zamjenik komandira ete, roen 1914. u Crncima, Titograd, SRCG, zavrio gimnaziju, lan KPJ od 1936. Umro 1946.
4. Bei Olga*, bolniarka, roena 1921. u Stijeni Piperskoj, Titograd, SRCG, sezonska radnica. Umrla od tifusa 1944. godine kod Mrkonji-Grada.
5. Boanovi Duan*, borac, roen u Crncima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 17. maja 1943. kod Sahovia.
6. Boovi aslav, borac, roen 1915. u Stijeni Piperskoj, Titograd,
SRCG, student tehnike, lan KPJ od 1941. godine.
7. Boovi Milo*, borac, roen 1920. u Stijeni Piperskoj, Titograd,
SRCG, maturant gimnazije, lan KPJ od 1940. Poginuo 5. oktobra 1942.
kod Kljua, na dunosti komesara ete.
8. Boovi Slavko*, borac, roen 1921. u Stijeni Piperskoj, Titograd, SRCG, maturant gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. avgusta
1945. godine.
9. Boovi P. Radomir Raco, vodnik roen 1915. u Stijeni Piperskoj,
Titograd, SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
10. Boovi M. Radomir Rako*, borac, roen 1910. u Crncima,
Titograd, SRCG, zemljoradnik. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim
Vodama.

11. Boovi Vidak, borac, roen 1919. u Stijeni Piperskoj, Titograd,

SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1939.
12. Boovi Vujadin*, borac, roen 1911. u Veljem Brdu, Titograd,
SRCG. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim Vodama.
13. Brkovi Milo*, borac, roen 1923. u Veljem Brdu, Titograd,
SRCG, uenik. Poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu.
14. Brkovi Petar*, borac, roen 1923. u Veljem Brdu, Titograd,
SRCG, uenik gimnazije. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim Vodama.
15. etkovi Dara, bolniarka, roena 1921. u Berima, Titograd,
SRCG, maturant trgovake akademije, lan KPJ od 1941. godine.
16. etkovi Milisav* borac, roen 1921. u Crncima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim Vodama.
17. etkovi Milovan, borac, roen 1918. u Crncima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
18. Darmanovi Vojin, borac, roen 1914. u Blizni, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
19. urovi Nenad, borac, roen 1919. u Veljem Brdu, Titograd,
SRCG, lan KPJ od 1941, zemljoradnik.
20. Danki Velimir*, borac, roen 1924. u Crncima, Titograd, SRCG,
uenik gimnazije. Poginuo 10. maja 1943. kod Metanaca, Bijelo Polje.
21. Gligorovi Vojin*, borac, roen 1917. u Crncima, Titograd, SRCG,
maturant gimnazije. Poginuo 9. juna 1943. na Lukim kolibama.
22. Ivanovi Mijajlo Mrka*, borac, roen 1908. u Mrkima, Titograd,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo decembra 1944. kod Andrijevice.
23. Ivanevi Milinko Musa*, borac, roen 1919. u Crncima, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1939. Poginuo 1942. na
dunosti vodnika u 6. istonobosanskoj brigadi.
24. Ljumovi Dragomir*, borac, roen 1920. u Crncima, Titograd,
SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske. Poginuo 21. januara 1942.
u Bijelim Vodama.
25. Ljumovi Milika*, borac, roen 1921. u Crncima, Titograd, SRCG,
maturant, lan SKOJ-a. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim Vodama.
26. Ljumovi Vladimir*, desetar, roen 1920. u Kopilju, Titograd,
SRCG, maturant. Poginuo 24. maja 1943. na Zlatnom boru na dunosti
komandira 1. ete.
27. Ljumovi Vukota Vueta*, borac, roen 1911. u Crncima, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1936.
28. Markovi Luka, borac, roen 1915. u Stijeni Piperskoj, Titograd, SRCG, zemljoradnik.
29. Markovi Milo, borac, roen 1916. u Rijeci Piperskoj, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1939.
30. Markovi Radovan*, borac, roen 1908. u Stijeni Piperskoj, Titograd, SRCG, zemljoradnik. Poginuo maja 1944. kod Drvara.
31. Matkovi Drago, roen 1923. u Kopilju, Titograd, SRCG, zavrio trgovaku akademiju.
32. Matkovi Vasilije Vasko* roen 1920, Kopilje, Titograd, SRCG,
student. Poginuo 8. jula 1943. kod Zvornika na dunosti politikog komesara 1. ete.

33. Matovi Petar*, borac, roen 1902. u Radeoj, Titograd, SRCG,

zemljoradnik, lan KPJ od 1934. Poginuo 24. maja 1943. na Zlatnom
boru na dunosti politikog komesara 1. ete.
34. Milatovi Zlatija, bolniarka, roena 1920. u Crncima, Titograd,
SRCG, domaica.
35. Milikovi Dimitrije*, borac, roen 1910. u Petroviima, Titograd, SRCG, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u sastavu
Centralne bolnice.
36. Milutinovic Maan, borac, roen 1915. u Veljem Brdu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1936.
37. Novakovi Stano, borac, roen 1920. u Crncima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Clan KPJ od 1941.
38. Perkovi Novak*, borac, roen u Stijeni Piperskoj, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1938. Poginuo avgusta 1942. godine
kod Arana.
39. Pileti Milija*, borac, roen 1912. u Zavali, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 17. juna 1943. kod Prae.
40. Popovi Boko* borac, roen 1922. u Blizni, Titograd, SRCG,
maturant gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. na Sutjesci
u sastavu Centralne bolnice.
41. Popovi orije Dole*, borac, roen 1918. u Crncima, Titograd,
SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske. Poginuo 25. avgusta 1944.
na Palisadu, na dunosti komandira 3. ete.
42. Popovi Ivan*, borac, roen 1914. u Crncima, Titograd, SRCG,
andarm. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u sastavu Centralne bolnice.
43. Popovi Marko Mao, borac, roen 1910. u Veljem Brdu, Titograd, SRCG, zemljoradnik.
44. Popovi Milan, borac, roen 1916. u Crncima, Titograd, SRCG,
apsolvent Poljoprivrednog fakulteta.
45. Popovi Radomir Blizanski*, borac, roen 1914. u Blizni, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1939. Poginuo 23. marta 1943.
na Paleu kod Kalinovika.
46. Popovi Radomir Crnaki, borac, roen 1916. u Crncima, Titograd, SRCG, student prava, lan KPJ od 1940.
47. Popovi Radomir Duko, vodnik, roen 1917. u Blizni, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
48. Popovi Radovan*, vodnik, roen 1910. u Blizni, Titograd, SRCG,
slubenik, lan KPJ od 1936. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u sastavu
Centralne bolnice.
49. Radevi Petar, borac, roen 1918. u Rogamima, Titograd, SRCG,
oficir bive jugoslovenske vojske. Narodni heroj.
50. Radevi Radomir, borac, roen 1916. u Rogamima, Titograd,
SRCG, slubenik, lan SKOJ-a od 1939.
51. Radevi Velimir* borac, roen 1921. u Oezi, Titograd, SRCG,
maturant gimnazije. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
52. Radevi Vlado, borac, roen 1917. u Rogamima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
53. Radovanovi Milentije, borac, roen 1917. u Rijeci Piperskoj, Titograd, SRCG, slubenik.

54. Radovanovi Milo, borac, iroen 1916. u Rijeci Piperskoj, Titograd, SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941.
55. Radovanovi Savo*, desetar, roen 1916. u Rijeci Piperskoj, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1938. Poginuo 7. oktobra
1942. kod Kljua.
56. Vlahovi Vukadin, desetar, roen 1915. u Trmanju, Titograd,
SRCG, 'podoficir bive jugoslovenske vojske.
57. Vlahovi Vuk san*, borac, roen 1911. u Trmanju, Titograd,
SRCG, slubenik. Poginuo aprila 1942. kod Han-Pijeska.
58. Vuini Branko, borac, roen 1918. u Rogamima, Titograd, SRCG,
student prava, lan KPJ od 1941.
59. Vukanovi Jovan*, vodnik, roen 1912. u Rogamima, Titograd,
SRCG, slubenik, lan KPJ od 1936. Poginuo 21. aprila 1943. kod Foe.
Narodni heroj.
60. Vukainovi Spasoje*, borac, roen 1919. u Kopilju, Titograd,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 16. maja 1943. kod Sahovia.
61. Vukainovi Stoja*, bolniarka, roena 1920. u Kopilju, Titograd, SRCG, domaica. Umrla marta 1942. u Foi od promrzlina.
62. Vukovi Dukljan, borac, roen 1915. u Burkoviima, Titograd,
SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske.
63. Vukoti Vaso Piper, borac, roen 1914. u urkovicima, Titograd,
SRCG, zemljoradnik.
64. Vuliki Vojislav, borac, roen 1914. u Rijeci Piperskoj, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1938.

Druga eta
1. Ivanovi Blao*, komandir ete, roen 1908. u Zlatici, Titograd,
SRCG, profesor, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1942. na Treskavici.
2. Boovi Spaso*, politiki komesar ete, roen 1914. u Zagredi,
Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1936. Poginuo 5. juna
1943. na Borovnu, Sutjeska.
3. Petrovi Radovan Brulje*, zamjenik komandira ete, roen 1916.
u Biou, Titograd, SRCG, student prava, lan KPJ od 1941. Poginuo 21.
januara 1942. u Bijelim Vodama. Narodni heroj.
4. Belojevi Aleksandar abo, borac, roen 1920. u Moraici, Titograd, SRCG, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
5. arapi Radomir, borac, roen 1908. u Ubalacu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1939.
6. arapi Vaso*, borac, roen 1914. u Ubalaou, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1940. Poginuo 24. maja na Zlatnom boru.
7. arapi Vueta*, borac, roen 1916. u Ubalacu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Zarobljen kao ranjenik na Sutjesci
i kasnije strijeljan u Sarajevu.
8. Doskovi Radovan*, borac, roen 1924. u Druiima, Prijepolje,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 11. juna u Rataju.
9. Gogi uro*, borac, roen 1913. u Lutovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1940.

10. Goovi Blao*, borac, roen 1890. u Kranji, Titograd, SRCG,

zemljoradnik. Poginuo 25. maja 1942. kod Koleka, Nevesinje.
11. Goovi Boo, borac, roen 1916. u Kranji, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
12. Goovi Rade Rako*, borac, roen 1920. u Kranji, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1940. Umro od tifusa januara
1943. u Driniu.
13. Goovi Radomir, borac, roen 1914. u Kranji, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
14. Goovi Spaso je*, borac, roen 1906. u Kranji, Titograd, SRCG,
slubenik. Poginuo 9. aprila 1943. na Krinom brdu.
15. Gruji Grujo*, borac, roen 1918. ,u Klopotu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovcu.
16. Gruji Svetozar* borac, roen 1916. u Klopotu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo na Sutjesci, juna 1943.
17. Gruji Vojislav*, desetar, roen 1913. u Klopotu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 20. marta 1943. na Paleu kod Kalinovika
na dunosti zamjenika komandanta 2. bataljona. Narodni heroj.
18. Ili Mihailo* borac, roen 1922. u Klopotu, Titograd, SRCG,
uenik gimnazije. Poginuo 4. jula 1943. kod Zvornika.
19. Ivanovi Batri Bajo, borac, roen 1897. u Sjenici. Titograd,
SRCG, zemljoradnik.
20. Ivanovi Bogdan Bojo, desetar, roen 1910. u Doljanima, Titogrd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1934.
21. Ivanovi Boidar Boo, borac, roen 1915. u Doljanima, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1938.
22. Ivanovi Vojin Vojo*, borac, roen 1913. u Doljanima, Titograd,
SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo' 5. juna 1943. na Borovnu,
Sutjeska.
23. Jokanovi Miljan, desetar, roen 1917. u Vrbici, Titograd, SRCG,
sezonski radnik, lan KPJ od 1936.
24. Jovanovi Blao, borac, roen 1919. u Lutovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
25. Jovanovi Grujo*, borac, roen 1919. u Lutovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 1944. u Peljevom Brijegu.
26. Krkeli Marko, borac, roen 1912. u Lutovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
27. Krkeli Milutin*, borac, roen 1921. u Lutovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 18. februara 1943. na Ivan-sedlu.
28. Lakovi Vlado*, borac, roen 1916. u Medunu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1939. Poginuo 13. novembra 1943. kod
Travnika na dunosti zamjenika komandira 2. ete.
29. Lakovi Vojislav*, borac, roen 1915. u Medunu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1934. Poginuo 12. juna 1943. u Miljevini
na dunosti zamjenika komandira baterije.
30. Manojlovi Ananije*, vodnik voda, roen 1911. u Kranji, Titograd, SRCG, zemljoradnik. Teko ranjen 24. decembra 1941. u Miou
kod Rudog. Zarobljen kao teki ranjenik i strijeljan marta 1945. u
Sarajevu.

31. Manovi Novica*, borac, roen 1917. u Batkoviu, Prijepolje,

SRS, radnik. Poginuo 10. maja 1943. kod Gostuna, Bijelo Polje.
32. Markovi Ljubica, bolniarka, roena 1925. u Zagoriu, Titograd, SRCG, domaica, lan SKOJ-a od 1940.
33. Marovi Luka, borac, roen 1919. u Brskutu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
34. Marovi Milo*, borac, roen 1915. u Brskutu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1940. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim
Vodama.
35. Mikovi Milisav*, borac, roen 1909. u Bezjovu, Titograd,
SRCG, student prava. Poginuo 7. aprila u Skrivai kod Han-Pijeska.
36. Mikovi Savi, borac, roen 1911. u Bezjovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1937.
37. Mikovi Vojislav*, borac, roen 1915. u Bezjovu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 19. novembra
1942. na Sitnici.
38. Mili Labud, borac, roen 1911. u Orahovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
39. Mili Vukain Tulje, borac, roen 1921. u Kranji, Titograd,
SRCG, zemljoradnik.
40. Niki Milisav, borac, roen 1924. u Orahovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
41. Pekovi Dimitrije Drago, borac, roen 1914. u Sjenici, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1936. Poginuo 8. januara 1944. na
Neznanici kod Turbeta na dunosti vodnika.
42. Perii Milisav, borac, roen 1912. u Orahovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
43. Petrovi Aleksandar Leko, borac, roen 1920. u Klopotu, Titograd, SRCG, zemljoradnik.
44. Petrovi Boina Bolje*, borac, roen 1911. u Kosoru, Titograd,
SRCG,- slubenik. Poginuo 13. oktobra 1942. kod Kljua.
45. Petrovi uro, borac, roen 1924. u Biou, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
46. Petrovi Rajko*, borac, roen 1916. u Biou, Titograd, SRCG,
slubenik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim
Vodama.
47. Popovi orije*, borac, roen 1904. u Doljanima, Titograd,
SRCG, radnik. Poginuo 21. januara 1942. u Bijelim Vodama.
48. Popovi Marko, borac, roen 1889. u Maslinama, Titograd, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1937.
49. Popovi Mileta Mito*, borac, roen 1921. u Cvilinu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 5. juna 1943. na Borovnu, Sutjeska.
50. Popovi Rako, borac, roen 1917. u Doljanima, Titograd, SRCG,
student, lan KPJ od 1941.
51. Popovi Velia Ljeko*, borac, roen 1905. u Maslinama, Titograd, SRCG, radnik. Poginuo 13. juna 1943. na Sutjesci u sastavu Centralne bolnice.
52. Prelevi Bojo*, borac, roen 1916. u Ublima, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 13. juna 1943. na Sutjesci u sastavu Centralne
bolnice. Narodni heroj.

53. Prelevi Milosav* borac, roen 1918. u Ublima, Titograd, SRCG,

zemljoradnik. Poginuo 23. maja 1943. na Zlatnom boru.
54. Raovi Milija*, vodnik voda, roen 1913. u Fundini, Titograd,
SRCG, andarm. Poginuo 9. aprila 1943. na Krinom brdu. Narodni heroj.
55. Sakovi Viidalk* borac, roen 1922. u Klopotu, Titograd, SRCG,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 19. oktobra 1942. na
Bravskom.
56. Tokovi orije*, borac, roen 1917. u Trimojeviima, Titograd, SRCO, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942.
u Bijelim Vodama.
57. Tokovi Komnen*, borac, roen 1920. u Trimojeviima, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara
1942. u Bijelim Vodama.
58. Tokovi Radomir*, borac, roen 1918. u Trimojeviima, Titograd, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara
1942. u Bijelim Vodama.
59. Tokovi Rajko*, borac, roen 1920. u Trimojeviima, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 22. februara 1943.
na Ivan-sedlu.
60. Vuevi Milovan*, borac, roen 1909. u Bezjovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik. Poginuo 22. februara 1943. na Ivan-sedlu.
61. Vujoevi Bogdan, vodnik, roen 1912. u Doljanima, Titograd,
SRCG, apsolvent filozofije, lan KPJ od 1936. Narodni heroj.
62. Vujoevi oko, borac, roen 1912. u Orahovu, Titograd, SRCG,
zemljoradnik.
63. Vujoevi Gavro Gandi, borac, roen 1913. u Orahovu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1936.
64. Vujoevi Miladin ego, borac, roen 1920. u Orahovu, Titograd, SRCG, student tehnike, lan KPJ od 1941.
65. Vujoevi Milo Mia, borac, roen 1908. u Orahovu, Titograd,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
66. Vujoevi Radomir Ljaka, borac, roen 1922. u Zagredi, Titograd, SRCG, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
67. Vuksanovi Milo, borac, roen 1918. u Biou, Titograd, SRCG,
student tehnike, lan KPJ od 1940.

Trea eta
1. Sepanovi Mirko, komandir ete, roen 1914. u Zagaru, Danilovgrad, SRCG, oficir bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.
2. Bobii Milo*, politiki komesar ete, roen 1916. u Vuici, Danilovgrad, SRCG, student prava, lan KPJ od 1938. Poginuo 6. juna 1942.
kod Bodeita. Narodni heroj.
3. Pavievi orije, zamjenik komandira ete, roen 1907. u Spuu, Danilovgrad, SRCG, student prava, lan KPJ od 1937.
4. Barovi Jovan Jovo, borac, roen 1922. u Bandiima, Danilovgrad, SRCG, uenik gimnazije, lan KPJ od 1940.
5. Baovi Ibrahim, borac, roen 1919. u Prijepolju, SRS, radnik.

6. Bei Jana, bolniarka, roena 1919. u Gostilju, SRCG, domaica.

7. Boovi Milutin*, borac, roen 1915. u Pei, SRS, apsolvent prava, lan KPJ od 1937. Poginuo maja 1945. kod Karlovca na dunosti
politikog komesara bataljona.
8. Brajovi Stanoje, borac, roen 1922. u Koiu, Danilovgrad, SRCG,
student agronomije, lan KPJ od 1939.
9. Dragovi Dragia*, borac, roen 1918. u Grbama, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1940. Poginuo 16. februara 1942.
kod Podgraba, Praa.
10. uranovi Bajo, borac, roen 1920. u Podglavici, Danilovgrad,
SRCG, student prava, lan KPJ od 1941.
11. Ievi Boko*, borac, roen 1921. u Zagaru, Danilovgrad, SRCG,
uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo 9. aprila 1943. na Kapku,
Foa, na dunosti komandira 3. ete.
12. Ikovi Vojislav, borac, roen 1919. u Gostilju, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1938.
13. Jovanovi Cedomir, borac, roen 1921. u Barama Sumanovia,
Danilovgrad, SRCG, student tehnike, lan KPJ od 1941.
14. Jovanovi Ljubo*, borac, roen 1919. u Gostilju, Danilovgrad,
SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske. Poginuo 2. septembra 1943.
kod Turbeta.
15. Jovovi Vuko*, borac, roen 1915. u Spuu, Danilovgrad, SRCG,
uitelj, lan KPJ od 1937. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
16. Katni Marko, desetar, roen 1913. u Klikovai, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
17. Kekovi Blagoje*, borac, roen 1911. u Zagaru, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. marta 1943.
kod Kalinovika.
18. Kekovi Drago*, borac, roen 1924. u Zagaru, Danilovgrad,
SRCG, uenik gimnazije. Poginuo 19. novembra 1943. na Sitnici.
19. Koljeni Milosav*, borac, roen 1913. u Barama Sumanovia,
Danilovgrad, SRCG, slubenik, lan KPJ od 1940. Poginuo aprila 1945.
kod Sarajeva.
20. Kovaevi Vlado, borac, roen 1918. u Klikovai, Danilovgrad,
SRCG, student prava, lan KPJ od 1940.
21. Pavievi Marko, borac, roen 1883. u Rsojeviima, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1920.
22. Perovi Nikola*, borac, roen 1911. u Podglavici, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1937. Poginuo 19. novembra 1942.
na Sitnici.
23. Perovi Vukosava*, borac, roena 1920. u Martiniima, Danilovgrad, SRCG, domaica. Poginula 23. septembra 1943. u Cisti, Dalmacija.
24. Rai Vaso*, borac, roen 1918. u Gostilju, Danilovgrad, SRCG,
zemljoradnik, lan KPJ od 1936. Poginuo 9. aprila 1943. na Kapku
kod Foe.
25. Radomirovi Radomir*, borac, roen 1918. u Durovu, SRS,
zemljoradnik. Nestao 1942.
26. Radonji Duan, borac, roen 1917. u Miokusoviima, Danilovgrad, SRCG, zemljoradnik.

27. Radovi Petar*, borac, roen 1916. u Pei, SRS, student, lan
KPJ od 1935. Umro avgusta 1944. na Visu na dunosti politikog komesara Ratne mornarice NOVJ.
28. Radulovi Ivo, borac, roen 1922. u Cetinju, SRCG, radnik, lan
KPJ od 1940.
29. Radulovi Janko, desetar, roen 1917. u Bandiima, Danilovgrad, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
30. Radulovi Marko, borac, roen 1912. u Paiima, Danilovgrad,
SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941.
31. Radulovi Mato, borac, roen 1920. u Paiima, Danilovgrad,
SRCG, student agronomije, lan KPJ od 1940.
32. Radulovi Mihailo Miho*, borac, roen 1925. u Zagarau, Danilovgrad, SRCG, uenik gimnazije. Poginuo aprila 1944. kod Mrkonji-Grada na dunosti zamjenika politikog komesara ete.
33. Rakoevi Miodrag Milo*, borac, roen 1922. u Cetinju, SRCG,
uenik gimnazije. Poginuo decembra 1944. kod Sida.
34. Raspopovi Andrija upo, borac, roen 1917. u Martiniima,
Danilovgrad, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
35. Raspopovi Milan*, vodnik, roen 1918. u Martiniima, Danilovgrad, SRCG, podoficir bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.
Poginuo 19. novembra 1942. na Sitnici. Narodni heroj.
36. Savelji Vlado*, borac, roen 1919. u Martiniima, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1937. Poginuo 17. marta 1945.
na dunosti politikog komesara bataljona.
37. Savievi orije, borac, roen 1915. u Spuu, Danilovgrad,
SRCG, eljezniki slubenik, lan KPJ od 1939.
38. Sekuli Radoje Makso, borac, roen 1914. u Bandiima, Danilovgrad, SRCG, uitelj, lan KPJ od 1937.
39. Sekuli Vlado, borac, roen 1916. u Danilovgradu, SRCG, podoficir bive 'jugoslovenske vojske.
40. Stanii Filip*, borac, roen 1905. u Klikovai, Danilovgrad,
SRCG, andarmerijski podnarednik. Poginuo 1943.
41. Stojovi Drago, borac, roen 1920. u Martiniima, Danilovgrad,
SRCG, maturant gimnazije, lan KPJ od 1941.
42. Saranovi Dimitrije*, borac, roen 1916. u Novom Selu, Danilovgrad, SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od prije rata. Poginuo 19.
novembra 1942. na Sitnici.
43. Sepanovi Ilija, borac, roen 1917. u Zagaru, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
44. Sepanovi Luka, borac, roen 1921. u Zagaru, Danilovgrad,
SRCG, student Vie ekonomske kole, lan KPJ od 1941.
45. Sepanovi Petar*, borac, 'roen 1926. u Zagaru, Danilovgrad,
SRCG, zemljoradnik. Poginuo 8. jula 1943. kod Caparda.
46. Sepanovi Radomir, borac, roen 1918. u Bandiima, Danilovgrad, SRCG, maturant gimnazije, lan KPJ od 1941.
47. Sepanovi Vukosava, bolniarka, roena 1914. u Zagaru, Danilovgrad, SRCG, domaica.
48. Tonkovi Vujadin*, borac, roen 1920. u Martiniima, Danilovgrad, SRCG, voza, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 5. juna 1942. kod
emerna.

49. Vuekovi orije Dole*, borac, roen 1918. u Danilovgradu,

SRCG, student Vie ekonomske kole, lan SKOJ-a od 1938. Poginuo
16. februara 1942. kod Podgraba, Praa.
50. Vuekovi Momo, borac, roen 1923. u Danilovgradu, SRCG,
maturant gimnazije.
51. Vujoevi Jovan Lola, borac, roen 1919. u Danilovgradu, SRCG,
student prava, lan KPJ od 1940.
52. Vukad'inovi Ilija, borac, roen 1918. u Bandiima, Danilovgrad,
SRCG, slubenik, lan KPJ od 1941.
53. Vukovi Veljko*, desetar, roen 1917. u Paiima, Danilovgrad,
SRCG, porunik bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941. Poginuo
maja 1942. kod Kolekog, Nevesinje, na dunosti komandira 3. ete.
54. Zari Jago, vodnik, roen 1914. u Martiniima, Danilovgrad,
SRCG, andarm, lan KPJ od 1941.

TREI - KRAGUJEVAKI BATALJON

tab bataljona
1. Nedeljikovi Radisav Raja, komandant bataljona, roen 1911. u
Gronici, Kragujevac, SRS, student prava, lan KPJ od 1937. Narodni
heroj.
2. Radojii Sava Fea, politiki komesar bataljona, roen 1915. u
Kragujevou, SRS, metalac, lan KPJ od 1939.
3. Radi Voja, zamjenik komandanta bataljona, roen 1902. u Pustoj Reci, Leskovac, SRS, metalac, lan KPJ od 1940. Narodni heroj.
4. Kora Duan, zamjenik politikog komesara, roen 1921. u Kragujevcu, SRS, metalac, lan KPJ od 1940. Narodni heroj.
5. Mitrovi Milorad Rade, na raspolaganju pri tabu bataljona, roen 1912. u Kragujevou, SRS, kroja, lan KPJ od 1939.
6. Vukovi Milo, na raspolaganju pri tabu bataljona, roen 1914.
u Ulcinju, SRCG, muziki podoficir bive jugoslovenske vojske. Narodni heroj.
7. Duli dr Vojislav, referent saniteta bataljona, roen 1902. u Poarevcu, SRS, lekar.
8. Janji Tihomir, intendant bataljona, roen 1914. u Beloevcu,
Kragujevac, diplomirani pravnik, lan KPJ od 1936.
9. Bankovi Milorad Siko*, kurir, roen 1922. u Bajkovcu, Kragujevac, SRS, metalac. Poginuo juna 1944. na Zec-planini.
10. Sretenovi Duan*, kurir, roen 1919. u Kragujevcu, metalac,
lan KPJ od 1941. Poginuo avgusta 1943. na Kamenoj gori, Sandak, na
dunosti zamjenika politikog komesara bataljona.
11. Stefanovi Miodrag Pope*, kurir, roen 1920. u Beloevcu, Kragujevac, SRS, metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo avgusta 1944. kod
Priboja na dunosti obavjetajnog oficira 4. bataljona.

Bataljonski sanitet
12. Dulie dir Vojislav, referent saniteta bataljona, roen 1902. u Poarevau, SRS, lekar.
13. Vukanovi Bosiljka ama, bolniarka, roena 1910. u Ivangradu,
SRCG, bolniarka.
14. Zivkovi Ana Beba, bolniarka, roena 1915. u Vrcu, SRS,
lan KPJ od 1941.

Prva eta
1. Ivkovi Milovan, komandir ete, roen 1905. u Nevesinju, SRBiH,
metalac, lan KPJ od 1940.
2. Janji Tihomir*, politiki komesar ete, roen 1918. u Beloevcu,
Kragujevac, SRS, diplomirani pravnik, lan KPJ od 1939. Poginuo oktobra 1943. kod Bijeljine na dunosti politikog komesara bataljona.
3. Duri Radomir Duca, zamjenik komandira ete, roen 1917. u
Beogradu, SRS, metalac, lan KPJ od 1939.
4. Andri Vladislav Karga, borac, roen 1925. u Kragujevou, SRS,
uenik gimnazije.
5. Aranelovi Stevan, borac, roen 1920. u Beloevcu, Kragujevac,
SRS, 'radnik.
6. Babi Petar, borac, roen 1910. u abljaku, SRCG, profesor u
gimnaziji.
7. Bagi Martin, borac, roen 1906. u Pleternici, Slavonska Poega,
SRH, Maar, metalac, lan KPJ od 1937.
8. Barjaktarevi Branislav, desetar, roen 1911. u Kragujevcu, SRS,
ininjar umarstva.
9. Blagojevi Dragan*, borac, roen 1924. u Kragujevcu, SRS, metalac. Poginuo marta 1943. kod Kalinovika.
10. Bogavac ivojin Zika*, borac, roen 1927. u Kraljevu, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. na Jahorini.
11. Bokovi Ristivoje, borac, roen 1921. u Groznici, Kragujevac,
SRS, metalac.
12. Bugarski Radomir Bata*, borac, roen 1900. u Kragujevcu,
SRS, knjiar, lan KPJ od 1939. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
13. Cvetkovi Milorad Brica Cora*, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS, brijaki radnik. Poginuo 10. aprila 1943. na Kapku, Foa.
14. Cvetkovi arko are, borac, roen 1903. u Kragujevcu, SRS,
metalac. Umro od rana 26. septembra 1943.
15. Dimitrijevi Dragan Kiki, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS,
metalac.
16. Dimitrijevi Dura*, borac, roen 1920. u Beloevcu, Kragujevac,
SRS, stolar, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu
na dunosti vodnika. Narodni heroj.
17. Dimitrijevi Miodrag Cika Mikan, vodnik, roen 1895. u Beloevcu, Kragujevac, SRS, obuarski radnik, lan KPJ od 1937.

18. orevi Milan Mane, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS,

metalac.
19. orevi ivora Zika Mutiklar*, borac, roen 1924. u Bournji, Kragujevac, SRS, metalac. Poginuo maja 1944. kod Drvara.
20. Gruji ivko ia, vodnik, roen 1913. u Beoinu, SRS, metalac.
21. Ivanovi Miodrag Jacko, borac, roen 1920. u Kragujevou, SRS,
uenik gimnazije.
22. Jaimovi Miladin Jaa, borac, roen 1921. u Goloelu, Kragujevac, SRS, uenik uiteljske kole.
23. Jankovi Dimitrije Cici*, borac, roen 1921. u Kragujevcu,
SRS, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo 6. decembra 1943. kod
Duvna na dunosti politikog komesara 3. ete.
24. Jankovi Spasoje, borac, roen 1923. u Ljubiu, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik.
25. Janji Boko Mali*, borac, roen 1924. u Grui, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kod Kljua oktobra 1942.
26. Janji Mihailo Murat, borac, roen 1920. u Beloevou, Kragujevac, SRS, zemljoradnik.
27. Janji Svetolik Bata, borac, roen 1920. u Beloevcu, Kragujevac, SRS, poljoprivredni tehniar.
28. Jovanovi Cedomir eda Mandov, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS, uenik gimnazije, lan KPJ od 1940.
29. Jovanovi Duan Sedlar*, borac, roen 1924. u Kragujevcu,
SRS, sedlar, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo maja 1943. na Zlatnom
bonu, Foa.
30. Jovanovi Mijuko, borac, roen 1921. u Trsteniku, Kraljevo,
SRS, pekar, lan KPJ od 1941.
31. Jovanovi Miodrag Mia Koragin, borac, roen 1922. u Smederevskoj Palanci, SRS, obuarski radnik, lan KPJ od 1941.
32. Jovanovi Mirko, borac, roen 1923. u Kragujevou, SRS, uenik
gimnazije, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
33. Jovanovi Nadeda, borac, roena 1922. u Kragujevcu, SRS,
student tehnike, lan KPJ od 1941.
34. Jovanovi Veroljub*, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo kod Travnika 1944.
35. Jovi Milan Mile Brica, borac, roen 1907. u Beogradu, SRS,
brijaki radnik.
36. Kovanovi Mirjana Mica*, borac, roena 1923. u Kragujevcu,
SRS, krojaka. Poginula 1942. u Driniu, B. Petrovac.
37. Lebari Eugen, borac, roen 1926. u Slavonskom Brodu, SRH,
uenik gimnazije.
38. Markovi Momir Moma, borac, roen 1905. u Kragujevcu, SRS,
uitelj.
39. Markovi Nemanja, borac, roen 1915. u Kraguievcu, SRS, student prava, lan KPJ od 1937.
40. Miladinovi Radomir Kale, borac, roen 1920. u Kragujevcu,
SRS, kasapin. Clan KPJ od 1941.
41. Milievi Milivoje Mali Mikan, borac, roen 1919. u Kormanu,
Kragujevac, SRS, student agronomije, lan KPJ od 1941.

42. Milivojevi Tihomir*, borac, roen 1921. u Kormanu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo na Ravnoj gori septembra 1944.
43. Milivojevi Miloje, borac, roen 1912. u Ursulama, Svetozarevo,
SRS, vojni slubenik. Narodni heroj.
44. Miljkovi Branislav*, borac, roen 1921. u Botunju, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo aprila 1944. kod Mrkonji-Grada.
45. Mladenovi Svetolik Selja*, borac, roen 1920. u Kotrai, Kragujevac, SRS, opanar, lan KPJ od 1941. Poginuo na Sutjesci 1943.
46. Nedeljkovi Vladislav Drndalo*, borac, roen 1915. u Gronici,
Kragujevac, SRS, mainovoa, lan KPJ od 1940.
47. Nei Miodrag Kea, desetar, roen 1919. u Kragujevcu, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941.
48. Nei Svetolik Stari Ua, borac, roen 1906. u Kragujevcu, SRS,
uitelj.
49. Pejkovi Jovan Keza, borac, roen 1919. u Glediu, Kraljevo,
metalac, lan KPJ od 1941.
50. Petrovi Bogosav Pekar*, borac, roen 1922. u Kragujevcu,
SRS, pekar, lan KPJ od 1941. Poginuo februara 1942. u Trnovu.
51. Petrovi Miodrag*, borac, roen 1922. u Dragobrai, Kragujevac, SRS, slubenik. Poginuo u Miljevini juna 1943. na dunosti vodnika.
52. Ratinac Dragoslav Goa*, borac, roen 1921. u Gronici, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 23. decembra 1941. u Gaoiima, Rudo.
53. Ratinac Miodrag*,desetar, roen 1898. u Gronici, Kragujevac,
SRS, vatrogasac, lan KPJ od 1941. Poginuo 23. decembra 1941. u Gaoiima, Rudo.
54. Rogli Stevan Rogonja, desetar, roen 1921. u Kragujevcu, SRS,
metalac, lan KPJ od 1938.
55. Siimi Dragan Dragi Diug*, desetar, roen 1915. u Kragujevcu,
SRS, potporunik bive jugoslovenske vojske. Poginuo 20. novembra 1942.
na Sitnici, na dunosti komandira Omladinske ete.
56. Stanojlovi Branko, borac, roen 1921. u Kragujevou, SRS, uenik gimnazije.
57. Stefanovi Dragoljub Musa, borac, roen 1920. u Vinjitima,
Kragujevac, SRS, uenik gimnazije.
58. Stefanovi Zika Dip, borac, roen 1917. u Kragujevcu, SRS,
metalac, lan KPJ od 1940.
59. Stevanovi Milisav ika Milisav, desetar, roen 1895. u Kragujevou, SRS, umar.
60. Stojanovi Prvoslav Prca*, borac, roen 1921. u Kragujevcu,
SRS, pekar. Poginuo marta 1945. u Sremu, na dunosti komandanta
bataljona.
61. Todorovi D.ragomir Toke, borac, roen 1922. u Kragujevcu,
SRS, metalac.
62. Vukajlovi Raka, borac, roen 1915. u Kragujevcu, SRS, moler.
63. Vuksanovi Milinko, borac, roen 1925. u Gronici, Kragujevac,
SRS, metalac.
64. Vuksanovi Radmilo, borac, roen 1924. u Gronici, Kragujevac,
SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1941.
65. Franjo Brica*, borac, lan KPJ od 1941. Poginuo.

Druga eta
1. Stanojlovi Momilo Moma*, komandir ete, roen 1916. u Kragujevcu, SRS, porunik bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.
Poginuo 13. juna 1943. kod Krekova, Sutjeska, na dunosti zamjenika
komandanta 3. sandake brigade. Narodni heroj.
2. Miljevi Mirko, politiki komesar ete, roen 1920. u Kutini,
SRH, metalac, lan KPJ od 1939.
3. Veselinovi Ljubia Vrabac, zamjenik komandira, roen 1917. u
Knjaevcu, SRS, eljezniki slubenik, lan KPJ od 1940.
4. Aleksi Miodrag Krstinac*, borac, roen 1920. u Kniu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Miljevine.
5. Baji Uro, borac, sekretar etne elije, roen 1917. u Resanovcima, Bosansko Grahovo, SRBiH, metalac, lan KPJ od 1940.
6. Bojovi Vojislav Kinez, borac, roen 1913. u Ivanjici, SRS, metalac.
7. Bori Duan Suca, borac, roen 1924. u Boriima, Kotor-Varo,
SRBiH, obuarski radnik.
8. Brki Miladin Mia Roa, borac, roen 1912. u Kragujevcu, SRS,
bravar, lan KPJ od 1938.
9. Despi Boidar*, borac, roen u Kragujevcu, SRS. Poginuo.
10. Dimitrijevi Dragoljub Mali Draa, borac, roen 1922. u Jagodini, Svetozarevo, SRS, pekar.
11. Dimitrijevi Milan Beli, borac, roen 1920. u Jagodini, Svetozarevo, SRS, pekar, kandidat za lana KPJ od 1941.
12. Dimitrijevi Milivoje Miki, borac, roen 1925. u Beloevcu,
Kragujevac, SRS, zemljoradnik.
13. Divac Zivadinka*, borac, roena 1923. u Kragujevcu, SRS, uenica zanatske kole. Poginula decembra 1944. kod Lave na dunosti
omladinskog rukovodioca 7. krajike brigade.
14. Dokmanovi Rade*, desetar, roen 1917. u Otocu, SRH, metalac,
lan KPJ od 1940. Poginuo 8. jula 1942. u Konjicu.
15. Dragi Milovan Brzanac*, borac, roen 1923. u Brzanu, Kragujevac, SRS, kova. Poginuo jula 1942. na Situ.
16. orevi Ljubica, borac, roena 1923. u Kragujevcu, SRS, uenica uiteljske kole, lan KPJ od 1941.
17. orevi Mihailo Mika ora, borac, roen 1910. u Kragujevcu,
SRS, advokatski pripravnik.
18. orevi Milan Janako, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS,
tehniar.
19. orevi ivadin Ziva, borac, roen 1912. u Kragujevcu, SRS,
arhitekta.
20. Gajevi Milorad Miko*, borac, roen 1921. u Kormanu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo maja 1943. kod
Trovrha. Foa.
21. Gogi Sava Rmpalija*, borac, roen 1919. u SRBiH, radnik. Poginuo januara 1943. u centralnoj Bosni.
22. Grujovi Milun*, vodnik, roen 1919. u Gronici, Kragujevac,
SRS, metalac. Poginuo jula 1942. u Situ.

23. Hadi Miloje Sule*, borac, roen 1918. u Krmarima, Kragujevac, SRS, student medicine, lan KPJ od 1941. Poginuo 1943. u Sandaku.
24. Jagodi Jovan*, borac, roen 1890. u Daruvaru, SRH, mlinar.
Poginuo aprila 1943. kod Ustikolme.
25. Jagodi Marija Maca, borac, roena 1923. u Kragujevcu, SRS,
tekstilna radnica, lan KPJ od 1941.
26. Jagodi Milena, borac, roena 1924. u Kragujevcu, SRS, uenica zanatske kole, lan SKOJ-a od 1941.
27. Jagodi Milivoje Bata, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941.
28. Jankovi Radisav Rakica, desetar, roen 1910. u Gronici, Kragujevac, SRS, podoficir bive jugoslovenske vojske.
29. Jovanovi Milo Mia*, borac, roen 1924. u Kragujevou, SRS,
metalac. Poginuo novembra 1942. kod Mrkonji-Graa.
30. Kalianin Ilija, borac, roen 1922. u Kraljevu, SRS, metalac,
lan KPJ od 1941.
31. Koji Sreten, borac, roen 1921. u Zakuti, Kraljevo, SRS, elektriar, lan SKOJ-a od 1941.
32. Koljkovi Cvetko*, borac, roen 1922. u Kosovskom Uroevcu,
SRS. Poginuo maja 1942. u Kopaima, Gorade.
33. Kneevi uro Spanac*, desetar, roen 1910. u Benkovcu, SRH,
metalac, lan KPJ od 1936. Poginuo u Dalmaciji, na dunosti komandanta bataljona.
34. Krelj Mirko Spanac, borac, roen 1920. u Splitu, SRH, metalac,
borac Spanske republikanske armije, lan KPJ od 1938.
35. Maratovi Nikola*, borac, roen 1919. u Kompolju, Otoac, SRH,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo 10. septembra 1944. kod Valjeva, na
dunosti komandira 2. ete.
36. Marinkovi Andra Mali Andra*, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 5. juna
1943. na Borovnu, Sutjeska, na dunosti politikog delegata voda.
37. Markovi Mirko Suca*, borac, roen 1924. u Kutlovu, Kragujevac, SRS, obuarski radnik. Poginuo juna 1943. na Drago-sedlu, Sutjeska.
38. Matijaevi Stanko, borac, roen 1923. u Stragarima, Kragujevac, SRS, pekar, lan KPJ od 1940.
39. Mii Vladimir (Milomir), borac, roen 1924. u Poegi, SRS,
radnik, lan SKOJ-a od 1941.
40. Mihailovi Toma, desetar, roen 1920. u Mariu, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik.
41. Mijailovi Momir Selja, borac, roen 1921. u Guncatima, Kragujevac, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
42. Mijatovi Sinia*, borac, roen 1922. u Ljubiu, aak, SRS,
zemljoradnik. Poginuo kod Maslovara 1942.
43. Milanovi Andreja Andra Baba, borac, roen 1920. u Resniku,
Kragujevac, SRS, maturant gimnazije, lan KPJ od 1941.
44. Milainovi Radomir, borac, roen 1916. u Vitanovcu, Kraljevo,
SRS, eljezniki radnik.

45. Mileki Slavoljub*, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo maja 1943. kod Trovrha,
Foa.
46. Milenkovi Stanislav Kurjak, borac, roen 1923. u Belosavcima,
Kragujevac, SRS, pekar.
47. Milovanovi Dragoslav Dema*, borac, roen 1912. u Vinjitima,
Kragujevac, SRS, graevinski radnik. Poginuo juna 1943. kod Vrbnikih
koliba, Zelengora, na dunosti vodnika.
48. Milovanovi Milovan Ciganin*, borac, roen 1916. u Brzanu,
Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo jula 1942. kod Sita, Prozor.
49. Milovi Miodrag Beli, borac, roen 1911. u Ljubicu, aak, SRS,
zemljoradnik.
50. Miljkovi Miodrag Zekinac*, borac, roen 1920. u Kragujevcu,
SRS, metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. u dolini Sutjeske, u
Centralnoj bolnici.
51. Miljkovi Zivadin andar*, borac, roen 1910. u Balosavi, Kragujevac, SRS, andarm. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovcu, Zelengora.
52. Mladenovi Gradimir*, vodnik, roen 1919. u Kragujevou, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo kod Topole, decembra 1944. na dunosti politikog komesara 2. ete.
53. Nedeljkovi Ljubia Sop, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS,
metalac.
54. Nedi Miodrag Maak, borac, roen 1918. u Kragujevou, SRS,
metalac.
55. Nekovi Borivoje, borac, roen 1915. u Kragujevcu, SRS, diplomirani pravnik.
56. Nikoli Milan Krasni Flot*, borac, roen 1906. u Beogradu,
SRS, avio-modelar, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. na Vuevu,
Sutjeska, na dunosti vodnika.
57. Ninkovi Sava Ujkica, borac, roen 1915. u Zvorniku, SRBiH,
keiner.
58. Obradovi Milan*, borac, roen 1920. u Kragujevcu, SRS, metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. na Drago-sedlu, Sutjeska.
59. Obradovi Milisav, borac, roen 1914. u Crniu, Svetozarevo,
SRS, pekar.
60. Obradovi Zivadin Zika, borac, roen 1924. u Pasijeviu, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
61. Petrovi Dragoljub Ljupe, desetar, roen 1918. u Plovdivu,
Bugarska, kamenorezac.
62. Petrovi Jovan Ua, borac, roen 1912. u Kragujevou, SRS,
uitelj.
63. Petrovi Zivadin Persa, borac, roen 1920. u Vukovici, Kragujevac, SRS, opanar.
64. Radulovi Natalija Nata Corta, borac, roena 1921. u Kragujevou, SRS, uenica gimnazije, lan SKOJ-a od 1940.
65. Rankovi Raka Kepec, borac, roen 1912. u Gronici, Kragujevac, SRS, podoficir bive jugoslovenske vojske.
66. Risti Miroslav Mia Droca*, borac, roen 1923. u Kragujevcu,
SRS, radnik. Poginuo kod Jajca januara 1944.

67. Gorli Ljubom ir Ljua, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS,

brijaki radnik, lan KPJ od 1941.
68. Rogli Miroslav Mica, borac, roen 1920. u Kragujevou, SRS,
uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
69. Savaljev Nikola Rus*, borac, roen 1905. u SSSR. Poginuo
jula 1942. kod Sita, Prozor.
70. Savievi Lazar Paja Flegel, borac, roen 1922. u Kragujevcu,
SRS, uenik gimnazije.
71. Spasi Milan Milane, borac, roen 1923. u Mariu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik.
72. Stojin Ljubomir Knjiar, borac, roen 1923. u Srpskom Itebeju,
Zrenjanin, SRS, knjigovezac.
73. Sevo Boidar, desetar, roen 1918. u Bosanskim Osredcima,
Drvar, SRBiH, student, lan KPJ od 1941.
74. tunf Joe vaba, borac, roen 1918. u Berlinu, Njemaka, metalac.
75. Tanasi Mia Suca*, borac, roen 1920. u Brkom, SRBiH, obuar. Poginuo juna 1943. kod Renovice.
76. Tasi ikica Mutiklar*, borac, roen 1922. u Mariu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. u Miljevini, Foa.
77. Teofilovi Zivorad ika Buba, borac, roen 1921. u Kragujevcu,
SRS, uenik gimnazije.
78. Uroevi Dragoljub ika Draa, borac, roen 1898. u irovnici,
Kragujevac, SRS, metalac.
79. Uroevi Miodrag Artem*, borac, roen 1922. u Kragujevcu,
SRS, metalac, lan KPJ od 1939. Poginuo 20. novembra 1942. na Sitnici,
Mrkonji-Grad. Narodni heroj.
80. Vasiljevi Prvoslav, borac, roen 1906. u Beloevcu, Kragujevac, SRS, advokatski pripravnik, lan KPJ od 1936.
81. Veljkovi Kazimir Kale*, desetar, roen 1912. u Kragujevcu,
SRS, graevinski radnik, lan KPJ od 1938. Umro juna 1943. u Miljevini,
Foa, na dunosti politikog komesara ete.
82. Vukadinovi Milenko Petokolonac*, borac, roen 1922. u Bresnici, aak, SRS, trgovaki pomonik. Poginuo novembra 1943. kod Jajca.
83. Zivadinovi Dragoljub Bonda*, borac, roen 1922. u Brzanu,
Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo februara 1942. kod Kalinovika.
84. Zivaljevi Aleksandar, Coja, borac, roen 1919. u Kragujevcu,
SRS, metalac.
85. Zivanovi Milija Despi, borac, roen 1920. u Butinju, Kragujevac, SRS, opanar, lan KPJ od 1940.

Trea eta
1. Stevi Miodrag Prnja, komandir ete, roen 1910. u Kragujevcu,
metalac, lan KPJ od 1939.
2. Filipovi Miodrag Fia Pekar, politiki komesar ete, roen 1921.
u Kragujevcu, SRS, pekar, lan KPJ od 1940.
3. Milenkovi Dragoljub Dragi, zamjenik komandira, roen 1910. u
Grbici, Kragujevac, SRS, profesor u gimnaziji, lan KPJ od 1938.

4. Adamovi Raka, desetar, roen 1915. u Kragujevcu, SRS, sedlar.

5. Barjaktarevi Miodrag Dragi*, borac, roen 1908. u Kragujevou,
SRS, grafiki radnik. Poginuo maja 1942. u Bunovima, Foa.
6. Batur Stanko*, borac, roen 1910, radnik, lan KPJ od 1939. Poginuo maja 1942. u Bunovima, Foa.
7. Bogdanovi Dragi uti, borac, roen 1925. u Vukovici, Kragujevac, SRS, zemljoradnik.
8. Bogdanovi Miodrag*, borac, roen 1922. u Vukovici, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. na Zelengori.
9. Boovi Dragoljub Zua*, desetar, roen 1921. u Borcu, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo marta 1943.
u Glavatievu, na dunosti vodnika. Narodni heroj.
10. Bojovi Dragia Magarac, borac, roen 1922. u Ivanjici, SRS,
uenik gimnazije.
11. Danilovi Petar* Mornar, desetar, roen 1918. u Kragujevcu,
SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo maja 1943. kod Tare na
dunosti vodnika.
12. Dimitrijevi Sava*, borac, roen 1921. u Boru, Kragujevac,
SRS, uenik gimnazije. Poginuo 19. oktobra 1944. u Beogradu, na dunosti politikog komesara 6. bataljona.
13. Dulejanovi Dragoljub Skoda*, borac, roen 1925. u Kragujevou, SRS, metalac. Poginuo aprila 1943. na Kapku, Foa.
14. oki ore, borac, roen 1923. u Kniu, Kragujevac, SRS,
opanar.
15. oki Lazar*, borac, roen 1925. u Radmiloviu, SRS, zemljoradnik. Poginuo 20. novembra na Sitnici, Mrkonji-Grad.
16. uri Duan Zinaja, borac, roen 1920. u Kragujevcu, SRS,
student medicine.
17. Filipovi Slobodan Sole*, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS,
uenik gimnazije. Poginuo juna 1943. na Borovnu, Sutjeska.
18. Jagodi Desa, borac, roena 1920. u Kragujevcu, SRS, tekstilna
radnica, lan KPJ od 1941.
19. Jerosimi Vladislav*, borac, roen 1922. u Kniu, Kragujevac,
SRS, abadijski radnik. Poginuo 5. juna 1943. na Borovnu, Sutjeska.
20. Joksimovi Momir*, vodnik, roen 1918. u Zunju, Kragujevac,
SRS, trgovaki pomonik. Poginuo marta 1943. u Bistrici, Gornji Vakuf.
21. Joksimovi Vlaeta Kum, borac, roen 1920. u Kniu, Kragujevac, SRS, student prava, lan KPJ od 1941.
22. Jovanovi Ljubomir ika Ljuba, borac, roen 1896. u Malim
Pelicama, Kragujevac, SRS, zemljoradnik.
23. Jovanovi Ljubomir, borac, roen 1904. u Kragujevcu, SRS,
radnik.
24. Jovanovi Milenko ile*, borac, roen 1912. u Radmiloviu,
Kragujevac, SRS, metalac. Poginuo septembra 1942. kod Kupresa.
25. Jovanovi Milo Mia, borac, roen 1910. u Kragujevcu, SRS,
diplomirani pravnik, lan KPJ od 1934.
26. Jovanovi Radenko Radenac, borac, roen 1920. u Kniu, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije.
27. Jovanovi - Konstatinovi Rajka Belka, borac, roena 1921. u
Malim Pelicama, Kragujevac, SRS, zemljoradnik.

28. Karaklaji Ugljea Sima, desetar, roen 1916. u Dobrai, Titovo

Uice, metalac, lan KPJ od 1940.
29. Klaus Josif Mali Klaus*, borac, roen 1924. u Kragujevcu, SRS,
uenik gimnazije. Poginuo.
30. Kolarevi Andrija*, borac, roen 1923. u Kragujevou, SRS, radnik. Poginuo.
31. Lazarevi Radisav, borac, roen 1910. u Radmiloviu, Kragujevac, SRS, diplomirani pravnik, lan KPJ od 1941.
32. Lazarevi Vlastimir Mali, borac, roen 1925. u Zabojnici, Kragujevac, SRS, stolar.
33. Majstorovi Tadija Tale, vodnik, roen 1918. u Kragujevcu,
SRS, metalac, lan KPJ od 1940.
34. Maksimovi Petar Mali Perica*, borac, roen 1928. u Konjui,
Kragujevac, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Umro februara
1942. u Foi od promrzlina zadobijenih u Igmanskom maru.
35. Mali Kota Pekar, borac, roen 1909. u Sarajevu, SRBiH, pekar.
36. Marie Ljubomir Ljiubez, borac, roen 1903. u Boru, Kragujevac,
SRS, slubenik.
37. Marjanovi Milovan Marjan*, borac, roen 1920. u Kniu, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije. Poginuo septembra 1942. u Riliima,
Kupres.
38. Markovi Dragoslav Baja, borac, roen 1925. u Kragujevcu,
SRS, uenik gimnazije.
39. Milanovi Vojislav*, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS,
radnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
40. Mileti Ljubodrag Mali Pekar, borac, roen 1925. u Rekovcu,
Svetozarevo, SRS, pekar.
41. Mili Budimir Buda, borac, roen 1895. u Konjui, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik.
42. Mili Milivoje Crvenoarmejac*, borac, roen 1905. u Duljacima,
Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. u Rataju, Foa.
43. Milivojevi Olga*, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS, uenica, lan SKOJ-a od 1941. Poginula u Rostovu 1943.
44. Milivojevi Petar Brka*, borac, roen 1895. u Grui, Kragujevac, SRS, eljezniar, lan KPJ od 1937. Poginuo 1942.
45. Miloradovi Mladen*, borac, roen 1920. u Vinjici, Kragujevac, SRS, metalac, lan KPJ od 1940. Poginuo 5. juna 1943. na Borovnu,
Sutjeska, na dunosti politikog komesara 3. ete.
46. Miloevi Zivadin Zika, desetar, roen 1917. u Kragujevcu, SRS,
koar.
47. Nestorovi Dragia Sole*, borac, roen 1922. u Kniu, Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo februara 1943. u Busovai.
48. Niiketi Vojislav, borac, roen 1908. u Brnjici, Kragujevac, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941.
49. Nikoli Boidar imbur, borac, roen 1921. u Kragujevcu, SRS,
metalac.
50. Obradovi Milisav, borac, roen 1914. u Gru, Svetozarevo, SRS,
pekar.
51. Paligori Dimitrije Dine, borac, roen 1918. u Kragujevcu, SRS,
uitelj, lan KPJ od 1941.

52. Parezanovi Milutin Vam air*, borac, roen 1912. u Zabojnici,

Kragujevac, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
53. Parezanovi Teodosije, vodnik, roen 1920. u Zabojnici, Kragujevac, SRS, pitomac Vojne akademije, lan KPJ od 1941.
54. Petrovi Dragan*, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS, metalac, lan KPJ od 1940. Poginuo maja 1943. kod Trovrha, Foa.
55. Petrovi Dragoljub Gale, borac, roen 1923. u Kragujevcu, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
56. Petrovi Miladin ika Miladin, borac, roen 1897. u Kragujevcu, SRS, metalac, lan KPJ od 1941.
57. Plakovi Dragan Suca*, borac, roen 1924. u Kragujevou, SRS,
radnik. Poginuo septembra 1942. na Cincaru.
58. Poljiakovi Nenad Neko*, desetar, roen 1912. u Kragujevcu,
SRS, metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo 8. jula 1942. u Konjicu.
59. Radakovi Branko Sofer, borac, roen 1920. u Kupinovu, Zemun, SRS, metalac.
60. Raivojevi Milenko Kea*, borac, roen 1918. u Kragujevcu,
SRS, lan KPJ od 1941. Poginuo na Vuevu juna 1943.
61. Radosavljevi Dragoslav Soa, borac, roen 1924. u Kragujevcu,
SRS, uenik gimnazije.
62. Raketi Milan*, borac, roen 1920. u Pretokama, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. na Vuevu, Sutjeska.
63. Savi Vlastimir Tuzla*, borac, roen 1917. u Tuzli, SRBiH, metalac, lan KPJ od 1940. Poginuo u prolee 1944. u Semberiji.
64. Sekuli Boidar*, borac, roen 1922. u Kragujevou, SRS, radnik. Poginuo juna 1943. na Vuevu, Sutjeska.
65. Simeunovi Radisav Sumadinac, borac, roen 1921. u Vladimircima, SRS, obuarski radnik.
66. Simonovi Miodrag Mali*, borac, roen 1923. u Kragujevcu,
SRS, uenik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
67. Stankovi Danilo Daa*, borac, roen 1919. u Kragujevcu, SRS,
brijaki radnik, lan KPJ od 1941. Ranjen decembra 1944. kod Duvna,
a umro 7. januara 1944. kod Kljua.
68. Stevanovi Ana, borac, roena 1922. u Prilepu, SRM, student
tehnike.
69. Stevanovi Marko, borac, roen 1920. u Rekovcu, Kragujevac,
SRS, student tehnike, lan SKOJ-a od 1941.
70. Sukovi Miodrag Suka*, borac, roen 1920. u Divostinu, Kragujevac, SRS, uenik gimnazije. Poginuo 9. aprila 1943. na Kapku, Foa.
71. Svan Karlo*, borac, sekretar etne elije, roen 1918. u Dobojiu, SRBiH, Nijemac, brijaki radnik, lan KPJ od 1939. Poginuo juna
1943. kod Renovice.
72. Tasi Dragoljub Gaa, borac, roen 1922. u Kragujevcu, SRS,
uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
73. Terzi Milo*, borac, roen 1919. u Kniu, Kragujevac, SRS,
zemljoradnik. Poginuo septembra 1943. na Cincaru.
74. Vasiki Ruica*, borac, roena 1922. u Beogradu, SRS, uenica
gimnazije. Poginula 5. jula 1943. u Zvorniku.
75. Vukadinovi Svetozar Lala Brica, borac, roen 1922. u Bakoj
Palanci, SRS, brijaki radnik.

76. Zelec Duan Bosanac*, borac, roen 1922. u SRBiH, radnik.

Poginuo 1942.
77. Zivanovi Zivorad*, borac, roen 1918. u Banji, Aranelovac,
SRS, zemljoradnik. Poginuo maja 1943. kod Celebia.

ETVRTI KRALJEVAKI BATALJON

tab bataljona
1. Jaki Pavle, komandant bataljona, roen 1913. u Blatui, Karlovac, SRH, profesor gimnazije, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
2. Dragii Miro Piper*, politiki komesar, roen 1907. u Seocima,
Titograd, SRCG, elektriar, lan KPJ od 1933. Poginuo aprila 1944. kod
Mrkonji-Grada, na dunosti lana politodjela 13. proleterske brigade.
3. Petrovi Momilo Tra*, zamjenik politikog komesara, roen
1919. u Kraljevu, SRS, student prava, lan KPJ od 1940. Poginuo kod
Kopia, Bugojno, 20. jula 1942.
4. Pavii Mile Kapetan, naelnik taba, roen 1899. u Srebrenici,
SRBiH, kapetan bive jugoslovenske vojske.
5. Vujovi Milutin Vujalklija, intendant bataljona, roen 1919. u
aku, SRS, student rudarstva, lan KPJ od 1939.
6. Kasalica edomir, referent saniteta, roen 1919. u Graacu, Kraljevo, SRS, student medicine, lan KPJ od 1941.
7. Milenkovi Vladimir, bolniar, roen 1905. u Dedevcima, Kraljevo, SRS, zemljoradnik.
8. Pavievi Pavle*, bolniar, roen 1909. u Donjim Rsojevcima,
Danilovgrad, SRCG, metalac. Poginuo septembra 1943. u Cisti, Dalmacija, na dunosti referenta saniteta bataljona.
9. Drukovi Joze Pepo*, na raspolaganju pri tabu, roen 1912. u
Slovenj-Gradecu, SR Slovenija, student ekonomije, kandidat za lana
KPJ od 1939. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.

Prva eta
1. Antoni Milan Velebit, komandir ete, roen 1918. u Gospiu,
Lika, SRH, podoficir bive jugoslovenske vojske. Narodni heroj.
2. Jovii Olga Rita*, politiki komesar, roena 1921. u Poegi, SRS,
student tehnologije, lan KPJ od 1940. Poginula kod Prozora 11. jula
1942. Narodni heroj.
3. Bogovac Blagoje, zamjenik komandira, vodnik 1. voda, roen
1917. u Veliu, Ivangrad, SRCG, eljezniki slubenik, lan KPJ od 1941.
4. Aleksi Antun, borac, roen 1908. u Ptuju, SR Slovenija, metalac.
5. Andonovi Dimitrije Dime, borac, roen 1913. u Zeleznoj Reci,
Gostivar, SRM, ugostiteljski radnik.

6. Belobrk Mirko Kolja*, borac, roen 1922. u Gospiu, SRH, metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo jula 1943. kod Sekovia u divizij-

skoj bolnioi.

7. Brezak Mia Lala, desetar, roen 1915. u Osijeku, SRH, sapundijski radnik, lan KPJ od 1939.
8. Dozet Duan Dudo, borac, roen 1922. u Sarajevu, SRBiH, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
9. eri Danilo*, desetar, roen 1913. u Privorcima, Trebinje,
SRBiH, metalac. Poginuo kod Kupresa septembra 1942, na dunosti
vodnika.
10. Dokovi Nikola Doni, borac, roen 1923. u Kraljevu, SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1941.
11. Ginovi Boidar, borac, roen 1898. u Smederevu, SRS, ugostiteljski radnik.
12. Gligori Predrag Dragan, borac, roen 1922. u Oseini, Valjevo,
SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1941.
13. Haravan Mika Suca, borac, roen 1922. u Niu, SRS, obuar,
lan SKOJ-a od 1941.
14. Isakovi Antonije Lule, borac, roen 1923. u Beogradu, SRS,
uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
15. Jaki Isidor Lala, borac, roen 1914. u Molu, Subotica, SRS,
elektriar.
16. Joni Nikola Koa, ekonom ete, roen 1922. u Poegi, SRS,
maturant gimnazije, lan KPJ od 1941.
17. Jurioa Ivan Pepi, borac, roen 1922. u Novom Slankamenu, SRS,
metalac, lan SKOJ-a od 1941.
18. Kalauzovi Uro Lala*, borac, roen 1922. u okolini Zrenjanina,
SRS, metalac, poginuo februara 1945. kod Mostara, na dunosti politikog komesara tenkovske ete.
19. Kati-ai Draginja Katica, borac, roena 1924. u Kraljevu,
SRS, krojaica, lan SKOJ-a od 1938.
20. Kati Zoran Deva*, borac, roen 1923. u upriji, SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 23. decembra 1941. u Gaoiima kod Rudog.
21. Koen Milan, borac, sekretar etne elije, roen 1912. u Poarevcu, SRS, slubenik, lan KPJ od 1941.
22. Kora Boo*, borac, roen 1915, ininjar umarstva. Poginuo
jula 1943. kod Tuzle, na dunosti politikog komesara ete u 8. brigadi.
23. Kovijani Radenko Juda*, borac, roen 1925. u Vrdili, Kraljevo, SRS, uenik gimnazije. Poginuo septembra 1942. kod Mlinita.
24. Maslar Mile*, borac, roen 1914. u Sekularima, SRCG, metalac.
Poginuo decembra 1942. kod Kotor-Varoa na dunosti komandira topovskog odjeljenja.
25. Mati Milutin, borac, roen 1922. u Subotici, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
26. Mijatovi Milutin Drugari, borac, roen 1923. u Sevojnu, Titovo Uice, SRS, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
27. Miloevi Miroslav Vaske* borac, roen 1908. u Trsteniku, SRS,
opanar, lan KPJ od 1939. Poginuo januara 1944. kod Travnika, na
dunosti politikog delegata voda.

28. Milovanovi Miodrag Grki*, borac, roen 1921. u Kraljevu,

SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo u Livnu decembra 1943.
29. Mirkovi Slavoljub Artem*, borac, roen 1922. u G-ui, aak,
SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo februara 1943. kod Bradine.
30. Mii Svetozar Krlja, borac, roen 1917. u Mihaljevcu, Gospi,
SRH, eljezniar.
31. Moravi Dragoljub, borac, roen 1922. u Kraljevu, SRS, stolar,
lan SKOJ-a od 1941.
32. Nikoli Dragoljub Dambas, borac, roen 1912. u Vrelu, Aleksinac, SRS, metalac, lan KPJ o 1941.
33. Pajtin Petar*, borac, roen 1922. u Subotici, SRS, maturant
gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo juna 1943. na Borovnu, Sutjeska, na dunosti vodnika.
34. Paltrinjeri Jerko Brka, borac, roen 1919. u Splitu, SRH, rudar, lan KPJ od 1939.
35. Pavlovi Sveta Cosa, borac, roen 1919. u Kraljevu, SRS, koar.
36. Pedovi Milorad Gedo, borac, roen 1925. u Kraljevu, SRS,
metalac, lan SKOJ-a od 1940.
37. Perii Kristifor Kia, Spiro*, borac, roen 1918. u Kraljevu,
SRS, student prava. Poginuo 25. maja 1944. u Drvaru, na dunosti zamjenika komandira ete.
38. Petrovi Dimitrije Mitke, borac, roen 1910. u Beloj Palanci,
SRS, stolar.
39. Petrovi Duan Duca, borac, roen 1909. u Beogradu, SRS,
stolar.
40. Petrovi Slavoljub Zavrzan*, borac, roen 1922. u Kraljevu,
SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovou.
41. Petrovi Vladimir Lisac* borac, roen 1922. u Leskovcu, SRS,
stolar, lan SKOJ-a od 1940. Ranjen 24. juna 1943. kod Han-Pijeska i
umro poslije tri dana.
42. Pol di Ivan Gorica, borac, roen oko 1910. u Gorici, SR Slovenija, metalac.
43. Radi Mirko*, borac, roen 1915. u Radiiu, Knin, SRH, ugostiteljski radnik. Poginuo maja 1944. u Miinitu, na dunosti politikog
komesara ete.
44. Radosavljevi Svetolik Moca*, desetar, rodan 1912. u Kraljevu,
SRS, metalac, kandidat za lana KPJ od 1941. Umro februara 1942. u
Foi, od promirzlina zadobijenih u Igmanskom maru.
45. Rakovac Jovan Guja, borac, roen 1920. u Gokanici, Kraljevo,
SRS, zemljoradnik.
46. Risti Zivorad Ribar, borac, roen 1912. u Kraljevu. SRS, elektriar.
47. Spasojevi Pero*, borac, roen 1924. u Kruevcu, SRS, uenik
uiteljske kole. Poginuo 23. decembra 1941. u Gaoiima kod Rudog.
4-8. Starostin (vjerovatno Uro Martinovi)*, borac, roen u Crnoj
Gori, trgovaki pomonik. Poginuo 23. decembra 1941. u Gaoiima kod
Rudog.
49. Sovljanski Gaja Jumba*, borac, roen 1917. u urevu, Novi
Sad, SRS, lakirer. Poginuo maja 1944. u Miinitu, na dunosti komandira ete.

50. Tripfktm Jezdi mir, borac, roein 1908. u Bogojeviima, Arilje,

SRS, opanar.
51. Varga Stevan Milutin, vodnik, roen 1915. u Kovaici, Banat,
SRS, slubenik, lan KPJ od 1935.
52. Velji Anelko Branko, borac, roen 1924. u Sarajevu, SRBiH,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1940.
53. Vukomanovi Boo Cuger, borac, roen 1919. u Kraljevu, SRS,
metalac.

Druga eta
1. okovi Novak, komandir ete, roen 1912. u Trsteniku, SRS,
geometar, lan KPJ od 1940.
2. Risti Duan, politiki komesar, roen 1908. u Kraljevu, SRS,
student prava, lan KPJ od 1940.
3. Ackovi Rajko*, borac, roen 1923. u Odojeviu, Novi Pazar,
SRS, opanar. Poginuo marta 1943. kod Gornjeg Vakufa.
4. Aleksi Zivojin Carapan*, borac, roen 1919. u Zlogovcu, Kruevac, SRS, opanar. Poginuo januara 1944. u Vitovljiu, Travnik, na dunosti vodnika.
5. Andrejevi Vojislav*, borac, roen 1920. u Prizrenu, SRS, poslastiar. Poginuo 10. januara 1944. u Vitovljiu, Travnik, na dunosti
politikog delegata voda.
6. Belojevi Milan Maak, borac, roen 1923. u Titogradu, SRCG,
maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1940.
7. Bokovi Negoslav*, borac, roen 1923. u Gradcu, Raka, SRS,
maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. marta 1943. kod
Uloga, na dunosti politikog delegata voda.
8. Boovi Branislav Bane, borac, roen 1921. u Muititu, Prizren,
SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1939.
9. Boovi Milomir Balo*, borac, roen 1921. u Samaili, Kraljevo,
SRS, pilot, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo oktobra 1942. kod Bosanskog
Grahova, na dunosti desetara.
10. Cvijanovi Todor Too*, borac, roen oko 1924. u Ljubau, Knin,
SRH. Poginuo juna 1942. kod Popovog dola, Hercegovina.
11. Camilovi Jovan, borac, roen 1923. u Kosovskoj Mitrovici,
SRS, uenik srednje tehnike kole, lan SKOJ-a od 1940.
12. osi Slobodan Bata*, borac, roen 1924. u Beogradu, uenik
gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo juna 1943. na Sutjesci, u Centralnoj bolnici.
13. Drobnjakovi Vlastimn*, ekonom ete, roen 1919. u Begovu,
Vuitrn, SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1939. Poginuo juna
1943. na Jahorini, na dunosti politikog komesara ete.
14. okovi Stanimir Ibar*, borac, sekretar etne elije, roen
1918. u Stradovu, Novi Pazar, SRS, metalac, lan KPJ od 1940. Poginuo
septembra 1942. kod Kupresa, na dunosti zamjenika politikog komesara ete.

15. Graanin Petar Pero, borac, roen 1907. u Kanjanima, Drni,

SRH, rudar.
16. Gumdelj Mile*, borac, roen 1909. u Bioiu, Drni, SRH, rudar.
Umro poetkom 1942. u Goradu, od tuberkuloze.
17. Guzina Aleksa*, vodnik i zamjenik komandira ete, roen 1912.
u Fojnioi, Nevesinje, SRBiH, potanski slubenik. Poginuo 10. aprila 1943.
na Kapku, Foa, na dunosti zamjenika komandira ete.
18. Ivanovi Miodrag Beli, borac, roen 1924. u Boru, SRS, rudar.
19. Jani Petar*, borac, roen 1912. u Beogradu, SRS, tehniar.
Poginuo 6. avgusta 1942. u Livnu.
20. Janji Marko, borac, roen 1901. u Dragotinji, Prijedor, SRBiH,
rudar.
21. Kari Duan, desetar, roen 1919. u Koanima, SRS, student
medicine, lan KPJ od 1941.
22. Korianac Bogdan, borac, roen 1922. u Bogutovcu, Kraljevo,
SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1940.
23. Kovaevi Stevan*, borac, roen 1911. u Duniku, Garenica,
SRH, radnik. Poginuo 11. jula 1944. kod Dubrave, Pljevlja, na dunosti
vodnika.
24. Krajina Rudolf Rudi, borac, roen 1923. u Josipdolu, Ogulin,
SRH, metalac, lan SKOJ-a od 1941.
25. Leki Momir Moa, borac, roen 1912. u Bogutovcu, Kraljevo,
knjigovezac, lan KPJ od 1941.
26. Lukovi Ratko, borac, roen 1921. u Raki, SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1940.
27. Markovi Vasiljko, borac, roen 1915. u Tadenju, Kraljevo,
SRS, trgovaki pomonik.
28. Mihajlovi Predrag Pego*, borac, roen 1920. u Kosovskoj Mitrovici, SRS, student tehnike, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo juna 1943.
na Sutjesci u Centralnoj bolnici.
29. Mihajlovi Zivorad Silja, borac, roen 1920. u Kruevcu, SRS,
tehniar, lan SKOJ-a od 1940.
30. Mirkovi Miroljub Kosovac*, borac, roen 1922. u Pritini, SRS,
maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1939. Poginuo 20. jula 1942. u Kopiima, Bugojno.
31. Mostovac Rudolf Rudi*, vodnik, roen 1912. u Severinu, Bjelovar, SRH, slubenik. Poginuo marta 1942. kod Renovice.
32. Nerandi Milenko Vlajko*, borac, roen 1908. u Prijedoru,
SRBiH, vii tehniar. Poginuo juna 1943. u bici na Sutjesci.
33. Novakovi Ranko Rmpalija, borac, roen 1923. u Varevu, Raka,
SRS, kroja.
34. Paska Savo, borac, roen 1920. u Rujnici, Gospi, SRH, pekar.
35. Planojevi Momir*, borac, roen 1910. u Beljavcu, Raka, SRS,
rudar. Poginuo aprila 1945. u Pleternici.
36. Pokimica Slavomir, borac, roen 1922. u Podbru, Kraljevo,
SRS, stolar.
37. Radovanovi Boo*, borac, roen 1923. u Leposaviima, Kosovska Mitrovica, SRS, stolar. Poginuo 21. marta 1943. kod Uloga, Kalinovik.

38. Raki Rado* borac, roen 1920. u Roeviima, Kraljevo, SRS,

maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo 12. juna 1943. kod
Rataja, na dunosti politikog delegata voda.
39. Raajski Ljubomir*, borac, roen 1903, u Uljmi, Vrac, SRS,
metalac, lan KPJ od 1926. Umro juna 1942. na Zelengori.
40. Ristovi Aim, desetar, roen 1907. u Bekovi, Novi Pazar, SRS,
rudar.
41. Simovi Simo Vukalica, desetar, roen 1912. u Crncima, Titograd, SRCG, metalac, lan KPJ od 1940.
42. Spasojevi Milisav Deva*, borac, roen 1922. u Trsteniku, SRS,
metalac, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo maja 1943. na Zlatnom Boru,
na dunosti vodnika.
43. Stojanovi Rajko*, borac, roen 1922. u Smederevskoj Palanci,
SRS, kroja, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 6. avgusta 1942. u Livnu.
44. Todorovi Aleksandar*, borac, roen 1922. u Beogradu, SRS,
metalac, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 11. juna 1942. na Gatu, Gacko.
45. Todorovi Steva Koljka*, borac, roen 1924. u Panevu, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo januara 1942. na Zvijezdi, Sarajevo.
46. Trimunovi Milorad Mido Napoleon*, borac, roen 1923. u Braljiini, Kruevac, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo
juna 1943. kod Popovog Mosta na Sutjesci, na dunosti zamjenika politikog komesara ete.
47. Umljenovi Sava*, borac, roen, 1900. u Slavonskom Kobau,
Slavonski Brod, SRH, andarmerijski narednik. Umro u Goradu od tuberkuloze.
48. Vavi Nikola*, borac, roen 1926. u Kosovskoj Mitrovici, uenik gimnazije. Poginuo jula 1942. kod Crnia, Bugojno.
49. Veljkovi Radomir Rako Tenkista*, borac, roen 1920. u Titovom Uicu, SRS, kova. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u sastavu Centralne bolnice.
50. Vujovi Milivoje Cura*, borac, roen u Tomaevu, Bijelo Polje,
SRCG, metalac, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo aprila 1942. kod Prae.

Kruevaka eta*
1. Marii Zivan*, komandir ete, roen 1912. u Kruevici, Kraljevo, SRS, radnik, lan KPJ od 1941. Ranjen 24. maja 1943. na Zlatnom
Boru i poginuo u Centralnoj bolnici 11. juna 1943. Narodni heroj.
2. Dugali Momilo, politiki komesar ete, roen 1918. u Ribnici,
Kraljevo, SRS, radnik u eljeznikoj radionici, lan KPJ od 1940. Narodni heroj.
3. Joli Novica*, zamjenik komandira, vodnik, roen 1921. u Ribnici, Kraljevo, SRS, radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 23. decembra
1941. u Gaoiima kod Rudog.
* Kraljevaki bataljon je poslije nekoliko dana od 1, 2. i Kruevake
ete osnovao 1. i 2. etu.

4. Andri Miroslav*, borac, roen 1925. u Kovanluku, Kraljevo,

SRS, uenik u privredi. Poginuo 29. maja 1944. na Lisini kod Mlinita.
5. Antonijevi Slobodan*, borac, roen 1921. u Kraljevu, SRS, maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 13. marta 1943. u Donjoj Bijeli, Konjic, na dunosti zamjenika komandira ete.
6. Arsovi Milan Mica*, borac, roen 1923. u Kruevici, Kraljevo,
SRS, uenik gimnazije. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
7. Borisavljevi Milosav Stipe*,, borac, roen 1920. u Gui, SRS,
abadijski radnik, lan KPJ od 1940. Poginuo juna 1943. u bici na Sutjesci.
8. Boani Dragoslav Kepa*, desetar, roen 1913. u Kragujevcu,
SRS, metalac. Poginuo 11. juna na Gatu kod Gackog.
8. Duki Milosav oban*, borac, roen 1918. u Gornjem Dubcu,
aak, SRS, zemljoradnik. Ranjen maja 1944. i poslije toga poginuo u
nekoj drugoj jedinici.
10. Guduli arko Pop, borac, roen 1923. u Zii, Kraljevo, SRS,
uenik bogoslovije, lan SKOJ-a od 1941.
11. Jankovi Mikica Alimpije*, borac, roen 1925. u Laevcima,
Kraljevo, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo februara
1942. kod Prae.
12. Jovii Dragoljub Miloajac, borac, roen 1924. u Miloaju, Kraljevo, SRS, zemljoradnik.
13. Jovievi Vasilije Papanjin, desetar, roen 1912. u Sinonu,
Rijeka Crnojevia, SRCG, mlekarski radnik.
14. Kekeri Milutin*, borac, roen 1922. u Kovaima, Kraljevo, SRS,
radnik. Poginuo februara 1943. kod Bradine.
15. Lazi Milorad Suca*, desetar, roen 1916. u Sapcu, SRS, papudijski radnik. Poginuo maja 1943. na Zlatnom boru, na dunosti komandira ete.
16. Marii Milorad Isus*, borac, roen 1925. u Roeviima, Kraljevo, SRS, zemljoradnik. Poginuo 29. oktobra 1942. kod Strmice, Knin.
17. Marii Radosav Kaplar, desetar, roen 1920. u Kruevici, Kraljevo, SRS, trgovaki pomonik.
18. Marii Slavko ia*, borac, roen 1916. u Kruevici, Kraljevo,
SRS, umski manipulant, lan KPJ od 1941. Poginuo oktobra 1944. u
Beogradu, na dunosti zamjenika komandanta 4. bataljona.
19. Marii arko ile, borac, roen 1924. u Kruevici, Kraljevo,
SRS, zemljoradnik.
20. Milainovi Milan Tomo*, borac, roen 1921. u Brezni, Kraljevo,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 23. decembra u Gaoiima, Rudo.
21. Milainovi Radojica Soko, borac, roen 1908. u Brezni, Kraljevo, SRS, zemljoradnik.
22. Mileti Boo Kosovac*, vodnik voda, roen 1903. u Moilima,
Kolain, SRCG, advokatski pripravnik, lan KPJ od 1937. Poginuo juna
1943. na Krekovima, Sutjeska, na dunosti politikog komesara 3. sandake brigade.
23. Mileusni uro, borac, roen 1920. u Glavacima, Lika, SRH,
metalac.
24. Mileusni Petar Lala, borac, roen 1918. u Glavacima, Lika,
SRH, metalac.

25. Paunovi Stojan Codo*, borac, roen 1911. u Kruevici, Kraljevo, SRS, radnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci, u Centralnoj bolnici.
26. Pavlovi Caslav*, borac, roen 1910. u Ljubicu, aak, SRS,
obuarski radnik. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovou, Zelengora.
27. Pavlovi Miodrag Pa ja*, borac, roen 1920. u Ljiubiu, acak,
SRS, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo februara 1943. kod
Bradine, Konjic, na dunosti politikog delegata voda.
28. Popovi Bogdan Boa, borac, roen 1926. u Kovaima, Kraljevo,
SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
29. Surugi Milosav Zonja*, borac, roen 1922. u SRS, kroja,
lan SKOJ-a od 1940. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u Centralnoj
bolnici.
30. Sarenac Jovo, borac, sekretar etne elije, roen 1914. u Kifinom
Selu, Nevesinje, SRBiH, metalac, lan KPJ od 1941.
31. Vujovi Milioa, bolniarka, roena oko 1920. u Cetinju, SRCG,
medicinska sestra. (Nepoznati drugi podaci).
32. Zaklan Maksim, borac, roen 1903. u Krbavici, Lika, SRH, metalac, lan KPJ od 1928.

etvrta Rudarska eta

1. Simovi Milan Zeka, komandir ete, roen 1917. u Vitkovcu, Kraljevo, SRS, podoficir-pilot bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941.
2. Vukoti arko*, politiki komesar, roen 1912. u Titogradu,
SRCG, student prava, lan KPJ od 1940. Poginuo februara 1943. na Ivan-sedlu, Konjic.
3. Krtini Nikola*, zamjenik komandira, roen 1914. u Rudopolju,
Graac, SRH, rudar, lan KPJ od 1940. Poginuo 23. decembra 1941. u
Gaoiima, Rudo.
4. Arsenijevi Vojin Artem, borac, roen 1925. u Donjoj Dobrinji,
Poega, SRS, radnik.
5. Barovi Boko*, borac, roen 1908. u Komanima, Danilovgrad,
SRCG, slubenik. Poginuo februara 1942. kod Prae.
6. Barovi Vojin*, borac, roen 1920. u Poljanicama, Srbica, SRS,
rudar. Poginuo februara 1942. kod Prae.
7. Basari Duan, borac, roen 1918. u Barletama, Gospi, SRH,
rudar.
8. Blaevi Milo*, borac, roen 1910. u Mednoj, Mrkonji-Grad,
SRBiH, umski radnik. Poginuo aprila 1944. na Lisini, Mrkonji-Grad,
na dunosti zamjenika komandira ete.
9. Bonjovi Boko Zale*, borac, roen 1923. u Rudnici, Raka,
SRS, zemljoradnik. Poginuo februara 1942. kod Prae.
10. Brajovi Radomir*, borac, roen 1912. u Danilovgradu, SRCG,
elezniar. Umro aprila 1942. u Foi.
11. Bubalo Nikola*, borac, roen 1921. u Reetaru, Biha, SRBiH,
rudar, lan KPJ od 1941. Poginuo februara 1943. na Ivan-sedlu, na dunosti zamjenika politikog komesara ete. Narodni heroj.
12. Bukvi Milan Cane, borac, roen 1907. u Vodoteu, Lika, SRH,
rudar.

13. Dotli Petar, borac, roen 1917. u Visuu, Udbina, SRH, umski radnik.
14. Dutina Vojislav*, borac, roen 1906. u Hercegovini, SRBiH,
rudar. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u Centralnoj bolnici.
15. elevi Ivan*, borac, roen 1914. u Pelevom Brijegu, Titograd,
SRCG, pravnik. Umro aprila 1942. u Foi.
16. urovi Milan Saban, borac, roen 1895. u Ranici, Ivangrad,
SRCG, irudar.
17. Grgi Dane, borac, roen 1902. u Dobrenici, Biha, SRBiH,
rudar.
18. Ivanovi Radisav*, borac, roen 1920. u Argentini, ivio u
SRCG, rudar. Poginuo februara 1942. kod Prae.
19. Jajanin Dragan*, borac, roen 1917. u Velikoj Rujiki, Bosanska Krupa, SRBiH, rudar. Poginuo februara 1942. kod Prae.
20. Jovanovi uro etnik, desetar, roen 1914. u Cetini, Dalmacija, SRH, metalac.
21. Jukovi Novak*, borac, roen 1912. u Cerovu, Bijelo Polje,
SRCG, rudar. Poginuo februara 1942. kod Prae.
22. Kelember Boo, desetar, roen 1916. u Titovoj Korenici, SRH,
rudar, lan KPJ od 1941.
23. Kneevi Petar Kuljo, borac, roen 1897. u Rapajin Dolu, Otoac, SRH, irudar.
24. Kora Milo, borac, roen 1914. u Visuu, Udbina, SRH, rudar,
lan KPJ od 1939.
25. Krstonoi Nanica*, bolniarka, roena 1924. u Vojvodini, SRS,
uenica gimnazije. Umrla od tifusa 1943. kod Neretve.
26. Labovi Velimir krbo*, borac, roen 1917. u Pei, SRS, stolar.
Umro aprila 1943. u Foi.
27. Matovi Jaka*, borac, roen u Radeoj, Titograd, SRCG, radnik. Poginuo februara 1942. kod Ustiprae.
28. Lui Stevan*, borac, roen 1898. u Gospiu, SRH, rudar. Umro
11. januara 1942. u Podromaniji.
29. Memi Rifat Pazarac*, roen oko 1900. kod Novog Pazara, SRS,
radnik. Otiao u neku drugu jedinicu i tamo poginuo.
30. Mihajlovi Stevo*, borac, roen 1922. u Peckoj, Mrkonjii-Grad,
SRBiH, umski radnik. Poginuo 13. jula 1942. na Kozjim Stjenama,
Prozor.
31. Milanovi Miloje, borac, roen 1904. u Titovom Uicu, SRS,
andarmerijski narednik.
32. Milievi Rade*, borac, sekretar etne elije, roen 1910. u Zvijerini, Bilea, SRBiH, rudar, lan KPJ od 1940. Poginuo maja 1943. na
Zlatnom boru, na dunosti politikog komesara ete. Narodni heroj.
33. Mirovi Nikola*, borac, roen 1905. u Ugnju, Cetinje, SRCG,
rudar. Poginuo februara 1942. kod Prae.
34. Orli Dane*, borac, roen 1903. u Brinju, Lika, SRH, rudar.
Prekomandovan u like jedinice.
35. Piuiri Milan, borac, roen 1912. u Dubrovskom, Savnik, SRCG,
slubenik, lan KPJ od 1941.
36. Pilovi Bogdan Boa, borac, roen 1902. u Dedevcima, Kraljevo, SRS, zemljoradnik.

37. Polovina Janko*, borac, roen 1910. u Agiima, Bosanski Novi

SRBiH, umski radnik, lan KPJ od 1941. Otiao u neku drugu jedinicu
i tamo poginuo.
38. Poznanovi uro, borac, roen 1922. u Visuu, Udbina, SRH,
umski radnik, lan SKOJ-a od 1941.
39. Poznanovi Stevo*, borac, roen 1917. u Visuu, Udbina, SRH,
stolar. Poginuo oktobra 1942. kod Bosanskog Grahova.
40. Radi Blagoj e*, borac, roen 1919. u Zupu, Kosovska Mitrovica, SRS, maturant gimnazije. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u Centralnoj bolnici.
41. Rakiti Miodrag Mika Drda, borac, roen 1914. u Raki, SRS,
student prava.
42. Rapaji Pajo, borac, roen 1904. u Brlogu, Otoac, SRH, rudar,
lan KPJ od 1941.
43. Sekuli Vitomir, borac, roen 1917. u Driniiroa, Bosanski Petrovac, SRBiH, umski radnik, lan KPJ od 1937.
44. Stankovi ura*, desetar, roen 1913. u Ostrvici, Gospi, SRH,
rudar, lan KPJ od 1941. Poginuo jula 1942. kod Bugojna, na dunosti
komandira voda.
45. Stokua Bogdan*, borac, roen 1914. u Vodateu, Otoac, SRH,
rudar. Poginuo u jesen 1943. u Dabru, Lika.
46. Strugar Mitar* borac, roen 1911. u Ceklinu, Cetinje, SRCG,
mainovoa. Poginuo januara 1943. u Tesliu, na dunosti komandira
voda.
47. Stupar Pero*, borac, roen 1915. u Bosanskom Petrovcu, SRBiH,
mainovoa. Poginuo 1. januara 1942. u Tesliu.
48. ulenti Ivan*, borac, roen 1902. u Svetom Rogu, Graac, SRH,
rudar. Poginuo decembra 1942. kod Kotor-Varoa.
49. Tomovi uro Kotoman*, borac, roen 1912. u Hercegovini,
SRBiH, rudarski predradnik. Umro aprila 1942. u Foi.
50. Tomovi Spasoje Isus*, borac, roen 1922. u Beogradu, SRS,
uenik gimnazije. Poginuo juna 1943. na Sutjesci u Centralnoj bolnici.
51. Tomovi Srbobran, borac, roen 1922. u Hercegovini, SRBiH,
rudar.
52. Vrzi Duan, borac, roen 1913. u Melnicama, Otoac, SRH,
rudar, lan KPJ od 1941.
53. Vukovi Stanimir Vuko, borac, roen 1922. u Reki, Kraljevo,
SRS, rudar.
54. Vujoevi Vojislav*, borac, roen 1914. u Kupuscima, Titograd,
SRCG, elezniar. Umro u Foi aprila 1942.
55. Vujovi Jovan Mumula, borac, roen 1913. u Bilei, SRBiH,
rudar, lan KPJ od 1941.
56. Vukovi Aleksa, borac, roen 1921. u Velikoj Grabovici, Kruevac, SRS, rudar, lan KPJ od 1941.
57. Vukovi Nikola, borac, roen 1924. u Stranama, Kalinovik,
SRBiH, rudar.
58. Zavada ura oko*, komandir voda, roen 1915. u Visuu,
Udbina, SRH, umski radnik. Poginuo u Lici 1944. na dunosti politikog
komesara bataljona.

59. Zavada Milo, borac, roen 1909. u Visuu, Udbina, SRH, rudar,
lan KPJ od 1940.
60. arkovi Boo, desetar, roen 1920. u eveliji, SRM, elektriar, lan KPJ od 1937.
61. Zegarac Dane*, borac, roen 1909. u Glavicama, Otoac, SRH,
rudar. Umro u toku rata.
62. Zigi J. Proko, borac, roen 1914. u Titovoi Korenici, SRH, rudar,
lan KPJ od 1940.
63. Zigi M. Proko, borac, roen 1913. u Titovoj Korenici, SRH,
rudar.

PETI UMADIJSKI BATALJON

tab bataljona
1. Ili Milan Cia*, komandant bataljona, roen 1889. u Trenjevici, Aranelovac, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1920. Poginuo 21.
januara 1942. u Pjenovcu. Narodni heroj.
2. Pavlovi Dragoslav Silja*, politiki komesar, roen 1908. u Beogradu, SRS, slubenik, lan KPJ od 1936. Poginuo 21. januara 1942.
u Pjenovcu. Narodni heroj.

Prva eta
1. Tomi Veljko, komandir ete, roen 1910. u Boanu, Savnik,
SRCG, pravnik, lan KPJ od 1935.
2. uki Konstatin Kojica*, politiki komesar, roen 1914. u Mladenovcu, SRS, uitelj, lan KPJ od 1937. Poginuo 21. januara 1942. u
Pjenovcu.
3. Vasiljevi Jovan, zamjenik komandira, roen 1920. u Mlaenovcu,
SRS, mornariki potporunik, kandidat za lana KPJ od 1941.
4. Aimovi Milutin, borac, roen 1900. u Ivankovcima, SRS, zemljoradnik.
5. Antonijevi Milorad*, borac, roen 1920. u Trudelju, Lazarevac,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 14. jula 1942. kod Oboraka, Bugojno.
6. Benvenisti Simo*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, student
tehnike, lan KPJ od 1941. Poginuo 14. jula 1942. kod Oboraka, Bugojno.
7. Bogunovi Duan*, borac, roen 1912. u Lici, SRH, kroja, lan
KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. na Sutjesci, na dunosti komandira ete.
8. Bordoki Lazar, desetar, roen 1914. u Sremskim Karlovcima,
SRS, lan KPJ od 1941.
9. Braji Alojz*, borac, roen 1918. u Novom Mestu, SR Slovenija,
zemljoradnik. Poginuo.
10. Cetina Milan, borac, roen 1918. u Zrvnici, Slunj, SRH, trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941.
11. Damjanovi Pero, borac, roen 1921. u Srbu, Donji Lapac,
SRH, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.

12. Dikovi Miloje, borac, roen 1920. u Rupeljevu, Poega, SRS,

uenik gimnazije.
13. Dimitrijevski Kiro*, borac, roen 1916. u Bitolju, SRM, grafiki radnik, lan KPJ od prije rata. Poginuo 1. maja 1942. kod ajnia,
na dunosti politikog komesara ete.
14. Dolinek Emil*, borac, roen 1920. u Rusu, Maribor, SR Slovenija, uenik tekstilne kole, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara
1942. u Pjenovcu.
15. Dovijani Radenko, borac, roen 1920. u aku, SRS, student
tehnike, lan KPJ od 1940.
16. Dakovi Velisav*, borac, roen 1920. u Majdanu, G. Milanovac,
SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. kod Sut jeke.
17. Grek Feliks*, borac, raen 1912. u Sloveniji (nedostaju podaci).
18. Ivanovi Boa Ara*, borac, roen 1920. u Kragujevcu, SRS, radnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesoi.
19. Jankovi Duan*, komandir voda, roen u Jeloviku, Aranelovac, SRS, uenik poljoprivredne kole, lan KPJ od 1941. Poginuo oktobra 1942. kod Bosanskog Grahova.
20. Jere Bogo*, borac, roen 1919. u Igu, Ljubljana, SR Slovenija,
trgovaki pomonik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u
Pjenovcu.
21. Jevti Dobrivoje*, borac, roen 1919. u Zagradu, Valjevo, SRS
zavrio gimnaziju, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
22. Jevti Mirko*, borac, roen 1918. u Zagradu, Valjevo, SRS,
radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo marta 1943. kod Borakog jezera, na
dunosti politikog komesara ete.
23. Jovanovi Duan Jova, borac, roen 1912. u Ovsitu, Topola,
SRS, zemljoradnik.
24. Jovanovi Milutin*, borac, roen 1918. u Venanima, Aranelovac, SRS, zemljoradnik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
25. Jovanovi Ranko*, borac, roen 1920. u Klincima, Valjevo, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
26. Jovanovi Slavoljub*, borac, roen 1919. u Ovsitu, Topola, SRS,
zemljoradnik. Nestao 1942.
27. Kante Lado*, borac, roen 1910. u Italiji, ivio u SR Sloveniji,
radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
28. Kuzmanovi Boa*, borac, roen 1914. u Kragujevcu, SRS, metalac, lan KPJ od 1935. Umro maja 1943. od tifusa.
29. Lazarevi Bogosav Koreja*, borac, roen 1922. u Koljarima,
Mladenovac, SRS, zidar. Poginuo 19. januara 1942. na Ploama kod
Vlasenice.
,
30. Levi Isak*, borac, roen 1921. u Beogradu, SRS, zubotehniar,
lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
31. Luki Milorad*, borac, roen 1920. u Trudelju, Lazarevac, SRS,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
32. Luki Voja*, borac, roen 1920. u Bijeljini, SRBiH, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Zarobljen i strijeljan 1944. kod Pljevalja.

33. Manfredo Ivan*, borac, roen 1915. u Italiji, Slovenac, lan KPJ
od 1941. Poslat u Sloveniju i tamo poginuo 1943.
34. Markovi Branislav Brana*, desetar, roen 1915. u Zivkovcima,
Ljig, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo januara 1944. na
Sprei, na dunosti komandanta bataljona. Narodni heroj.
35. Markovi Milorad, borac, roen 1911. u Sutcima, Valjevo, SRS,
zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
36. Markovi Radomir Raca, borac, roen 1919. u Darosavi, Aranelovac, SRS, mlinar.
37. Markovi Vukain*, borac, roen 1923. u Kosjeriu, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
38. Mili Anton, borac, roen 1908. u Plniu, Slovenako primorje,
SR Slovenija, kamenorezac.
39. Miljevi Branko, borac, roen 1920. u Smederevskoj Palanci,
SRS, slubenik, lan KPJ od 1941.
40. Milju Duan, borac, roen 1912. u Bruvnu, Graac, SRH, uitelj, kandidat za lana KPJ.
41. Muik Ivan*, borac, roen 1908. u Kovarju, Tri, SR Slovenija,
radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
42. Pantovi Dragi*, borac, roen 1921. u Kotrai, Kragujevac,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 1943. kod Pljevalja.
43. Panjkovi Duan, borac, roen 1924. u Ljubodragu, Kumanovo,
SRM, farbar, lan SKOJ-a od 1941.
44. Pavlovi Nia, borac, roen 1921. u Drlupama, Sopot, SRS,
radnik.
45. Petri Petar*, borac, roen 1913. u Darosavi, Aranelovac, SRS,
zemljoradnik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.
46. Petrovi Pavle*, desetar, roen 1913. u Negotinu, SRS, metalac,
lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
47. Petrovi Slavko, borac, roen 1922. u Viegradu, SRBiH, metalac.
48. Pibernik Albin*, komandir voda, roen 1905. u Smarju pri
Kamniku, SR Slovenija, metalac, lan KPJ od 1932. Poginuo novembra
1942. u Ravnama na Blokah, Slovenija.
49. Pibernik Albin, roen 1931. u Jesenioama, SR Slovenija.
50. Pibernik Julijana*, bolniarka, roena 1904. u Jesenicama, SR
Slovenija, tekstilna radnica, lan KPJ od 1935. Umrla februara 1942.
u Foi, od tetanusa poslije Igmanskog mara.
51. Pleskovi Sava, borac, roen 1900. u ivkovcima, Ljig, SRS,
zemljoradnik.
52. Popovi Boko Lala*, desetar, roen 1910. u Zabiju, Baka, SRS,
trgovaki pomonik. Poginuo jula 1944. u Andrijevici.
53. Proki Pantelija Pule, borac, roen 1922. u Donjoj atornji,
Aranelovac, SRS, uenik, lan SKOJ-a od 1940.
54. Radosavljevi Zivomir Pinter*, borac, roen 1921. u Plaskavcu,
Topola, SRS, radnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo marta 1943. kod
Prozora.
55. Rai Danilo*, borac, roen 1920. u Zabru, G. Milanovac, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo aprila 1943. na Humiu,
Gorade, na dunosti zamjenika komandira ete.

56. Ro Edi*, borac, roen 1913. u Ljubljani, SR Slovenija, radnik,

lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.
57. Salomon Franc*, borac, roen 1919. u Trbovlju, SR Slovenija,
radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
58. Samuil Robert, borac, roen 1910. u Beogradu, SRS, slubenik.
59. Spasojevi Timotije*, borac, roen 1921. u Srebrenici, SRBiH,
rudar, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
60. Savli Oskar*, borac, roen 1914. u Kopru, SR Slovenija, diplomirani filozof, lan KPJ od prije rata. Poginuo.
61. Sevkui Lazar, borac, roen 1914. u Sekoviima, SRBiH, rudar.
62. Tatomirovi Branko, borac, roen 1920. u Bijelini, SRBiH,
radnik.
63. Toi Milorad*, sekretar etne elije, roen 1898. u Aranelovcu,
SRS, obuarski radnik, lan KPJ od 1929. Poginuo 14. jula 1942. kod
Oboraka, Bugojno.
64. Tuek Mirko*, borac, roen 1916. u Antunu, Maribor, SR Slovenija, student Ekonomsko-komercijalne visoke kole, lan SKOJ-a od
1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
65. Vidojevi Milan Koragin*, borac, roen 1923. u Tudelju, Valjevo, SRS, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 19. januara 1942. na Ploama,
Vlasenica.
66. Vidojevi Radomir, borac, roen 1910. u Bukoviku, Aranelovac,
SRS, andarmer.ijski narednik.
67. Vuji Dobrivoje, borac, roen 1920. u Valjevu, SRS, limar.
68. Vulievi Konstatin*, borac, roen 1920. u Pinosavi, Beograd,
SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.
69. Zdarek Vaclav*, borac, roen 1915. u Karlovim Hradcima, SR
Slovenija, tekstilni radnik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.
70. Zaucer Pavel, borac, roen 1914. u Selnici, Maribor, SR Slo-

venija, ininjer agronomije, lan KPJ od 1936.

71. Zivanovi Radomir*, borac, roen 1923. u Vini, Topola, SRS,

zemljoradnik. Poginuo aprila 1944. na Crnokosi kod Poege.

Druga eta
1. Radivojevi Boidar Hercegovac*, komandir ete, roen 1908. u
Podbiu, Mojkovac, SRCG, obuarski radnik, lan KPJ od 1938. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
2. Dingalaevi Stanko*, politiki komesar, roen 1912. u Smederevu, SRS, student prava, lan KPJ od 1937. Poginuo avgusta 1942. kod
Kupresa.
3. Mojevi Marko*, zamjenik komandira, roen 1912. u Robaju,
Valjevo, SRS, porunik bive jugoslovenske vojske. Poginuo avgusta
1942. na rdaioi, Kupres, na dunosti komandira ete.
4. Arsenijevi Ljubia*, borac, roen 1919, zemljoradnik. Poginuo.
5. Bara Jela*, bolniarka, roena 1917. u Beogradu, SRS, domaica. Zarobljena i strijeljana 1943. kod Prijepolja.

6. Benvenisti Haj im*, borac (intendant), roen 1888. u Beogradu,

SRS, trgovac. Poginuo juna 1943. kod Sutjeske.
7. Benvenisti Lea Liza*, bolniarka, roena 1895. u Beogradu, SRS,
domaica. Poginula juna 1943. kod Sutjeske u Centralnoj bolnici.
8. Benvenisti Nataa Zora*, bolniarka, roena 1922. u Beogradu,
SRS, uenica gimnazije. Poginula juna 1943. kod Sutjeske u Centralnoj
bolnici.
9. Bojovi Rua*, bolniarka, roena 1918. u Kragujevou, SRS, domaica, lan SKOJ-a od 1941. Poginula 21. januara 1942. u Pjenovcu.
10. Crnko Jan ja Jasna*, bolniarka, roena 1922. u Ruama, Maribor, SR Slovenija, maturant gimnazije. Poginula poetkom 1943. u
Sloveniji.
11. Crnko Sonja*, bolniarka, roena 1924. u Ruama, Maribor,
SR Slovenija, uenica gimnazije. Zarobljena i strijeljana 1943. na Jelen-gori, Slovenija.
12. ati Julijana Tenki*, bolniarka, roena 1921. u Kragujevcu,
uenica gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginula 21. januara 1942. u
Pjenovcu.
13. David*..., borac, sekretar etne elije, roen 1920. u Sarajevu, SRBiH, student, lan KPJ od 1941. Umro krajem juna 1943. kod
Kladnja, na dunosti politikog komesara ete.
14. orevi Milorad*, borac, roen 1917. u Kragujevcu, SRS, kolar. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
15. Horvic Alfred*, borac, roen 1913. u Sarajevu, SRBiH, student
tehnike, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
16. Ivai Vjekoslav*, borac, roen 1922. u Omiu, SRH, metalac,
lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. kod Stamboloia, Praa.
17. Jovanovi Bogdan*, borac, roen 1917. u Hercegovini, SRBiH,
radnik. Poginuo marta 1943. kod Gornjeg Vakufa.
18. Karapanda Boko*, borac, roen 1916. u Prijedoru, SRBiH,
saobraajac. Poginuo juna 1943.
19. Kari Isak Bata*, borac, roen 1919. u Beogradu, SRS, trgovac.
Poginuo 20. novembra u Sitnici.
20. Koji Jovo*, borac, roen 1919. u Sotoniima, Bar, SRCG, stolar. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska, na dunosti komandira voda.
21. Kuka uro*, borac, roen 1903. u Kordunu, SRH, rudar, kandidat za lana KPJ. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou.
22. Maksi Damjan*, komandir voda, roen 1921. u okolini Kragujevca, SRS, maturant gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo 4. decembra
1943. kod Prijepolja, na dunosti politikog komesara ete.
23. Mandl Laza*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, trgovaki
pomonik, lan KPJ od 1941. Poginuo sredinom leta 1942.
24. Markovi Milan Ciga*, borac, roen 1898. u Kumodrau, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Sutjeske.
25. Miovi Momir*, borac, roen 1922. u Reicama, T. Uice, SRS,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo januara 1942. kod Podromanije.
26. Mihailovi Predrag Cakan*, borac, roen 1920. u Vukosavcima,
Aranelovac, SRS, zemljoradnik. Poginuo.

27. Milivojevi Radojko*, borac, roen 1920. u Vukosavcima, Aranelovac, SRS, zemljoradnik. Nestao januara 1942.
28. Radivojevi Duan*, borac, roen 1920. u Vukosavcima, Aranelovac, SRS, zemljoradnik. Nestao januara 1942.
29. Radojevi Nikola*, borac, roen 1898. u Vukosavcima, Aranelovac, SRS, zemljoradnik. Nestao januara 1942.
30. Radovanovi Danilo, borac, roen 1923. u Bosuti, Aranelovac,
SRS, zemljoradnik.
31. Rakovi Milorad, borac, roen 1924. u Gorjanima, Poega, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1939.
32. Simi Jezdimir*, borac, roen 1920. u Ljigu, SRS, metalac. Ranjen avgusta 1944. na Zlatiboiru i umro od rana.
33. Simi Milo*, borac, roen 1900. u Kragujevcu, SRS, mesar.
Poginuo aprila 1942.
34. Stani Kota*, borac, roen 1912. u Vodoteu, Otoac, SRH,
umski radnik. Poginuo juna 1944. kod Ratelice, na dunosti komandira voda.
35. Telban Vinko*, borac, roen 1919. u Sovodelju, Skofja Loka,
SR Slovenija, ofer, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u
Pjenovcu.
36. Terzi Raca*, borac, roen 1914. u Cvetovcu, Lazarevac, SRS,
grafiki radnik, lan KPJ od 1937. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu.
37. Todorovi Dimitrije*, borac, roen 1922. u Beogradu, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1940. Poginuo februara 1945. kod BijeIjine, na dunosti politikog komesara 6. srpske brigade.
38. Zeevi Milorad, borac, roen 1920. u Lipovcu, Topola, SRS,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.

Trea eta
1. Ljubii Nikola, komandir ete, roen 1916. u Karanu, T. Uice,
SRS, slubenik, lan KPJ od 1941. Narodni heroj.
2. Milovanovi Mileta*, politiki komesar, roen 1922. u Kragovu,
T. Uice, SRS, uenik uiteljske kole, lan KPJ od 1941. Zarobljen na
Sutjesci juna 1943. i strijeljan na Banjici.
3. orevi Boo, zamjenik komandira, roen 1918. u Gornjem Milanovou, SRS, metalac.
4. Adi Vidoje*, borac, roen 1918. u Buaru, T. Uice, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. na Sutjesci, na dunosti komandira voda.
5. Bosilji Milan, borac, roen 1920. u Sevojnu, T. Uice, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
6. Bugarinovi Radia Jaruga*,borac, roen 1919. u Sevojnu, T.
Uice, SRS, zlatarski radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo avgusta 1944.
na Zlatiboru, na dunosti komandira voda.
7. olakovi Branislav*, borac, roen 1919. u Belom Brdu, T. Uice,
SRS, opanar. Poginuo jula 1944. kod Ivangrada, na dunosti obavjetajnog oficira bataljona.
8. Coli Miloje*, borac, roen 1922. u Sevojnu, T. Uice, SRS, pekar. Poginuo 11. juna 1942. na Gatu.

9. etenovi Dragia Ceto*, borac, roen 1923. u Kovilju, Ivanjica,

SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo avgusta 1942. kod
Kupresa.
10. etenovi Dragoje Mio*, borac, roen 1926. u Kovilju, Ivanjica, SRS, uenik gimnazije. Poginuo jula 1943. kod Kladnja.
11. irovi Vladimir izo*, borac, roen 1925. u Titovom Uicu,
SRS, uenik uiteljske kole, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 24. maja 1943.
na Zlatnom boru, Foa.
12. Danii Milorad*, borac, roen 1921. u Staparima, T. Uice,
SRS, kroja. Poginuo avgusta 1942. kod Kupresa.
13. Danilovi Radisav*, borac, roen 1920. u Bistrici, T. Uice, SRS,
elektriar. Poginuo 1. maja 1943. na Javorku, Niki.
14. Despotovi Branko Bane*, borac, roen 1925. u Kumanovu, SRM,
uenik u privredi. Poginuo juna 1943. kod Sutjeske.
15. Dogandi Milija*, borac, roen 1921. u Ljubinju, T. Uice, SRS,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 8. aprila 1944. u Kaoni,
aak.
16. Dokanovi Milovan, borac, roen 1921. u Karanu, T. Uice, SRS,
uenik gimnazije, lan KPJ od 1941.
17. oki Dimitrije Dikula*, borac, roen 1925. u Titovom Uicu,
SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Umro 1944. u bolnici u
Italiji kao teki ranjenik.
18. oki Radovan Sestra*, borac, roen 1922. u Bioski, T. Uice,
SRS, zemljoradnik. Utopio se u Drini juna 1943.
19. oki Zi vor ad Sifon, borac, roen 1924. u aku, SRS, zemljoradnik.
20. Glii Milorad*, borac, roen 1920. u Zlakusima, T. Uice, SRS,
zemljoradnik. Nestao juna 1943. u bici na Sutjesci.
21. Grbi Milenko, borac, roen 1922. u Kosjeriu, SRS, trgovaki
pomonik, lan SKOJ-a od 1941.
22. Guduri Slavoljub Opanar*, borac, roen 1920. u Atenici, aak, opanar, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 1. maja 1942. kod Cajnia.
23. Ili Milan Skandinavac*, borac, roen 1924. u Titovom Uicu,
SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 11. juna 1942.
na Gatu.
24. Joksimovi Zdravko Brko*, borac, roen 1921. u Vlaku, Kragujevac, SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1941. Umro aprila 1942. u Foi.
25. Jovanovi Dobrivoje*, borac, roen 1921. u Ponikvici, T. Uice,
SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Nestao juna 1943. na Sutjesci.
26. Jovanovi Novak*, borac, roen 1919. u Leliima, T. Uice, SRS,
trgovaki pomonik. Poginuo septembra 1942. na Manjai.
27. Kojadinovi Boko Boidar, borac, roen 1925. u Titovom Uicu,
SRS, uenik uiteljske kole, lan SKOJ-a od 1941.
28. Kojadinovi Olga, bolniarka, roena 1922. u Titovom Uicu,
SRS, uenica gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
29. Kotlaji Nikola, borac, roen 1919. u Sevojnu, T. Uice, SRS,
radnik.
30. Kovaevi Milan*, borac, roen 1924. u Bajinoj Bati, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 1. maja 1944. na Mravinjcima, na dunosti zamjenika politikog komesara ete.

31. Lazi Milo*, borac, roen 1924. u Uicima, Poega, SRS, metalac, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo februara 1943. na Ivan-sedlu.
32. Ljubii Radoje, sekretar etne elije, roen 1920. u Bioski, T.
Uice, SRS, pekar, lan KPJ od 1939.
33. Maksi Ljubia*, borac, roen 1919. u Vrat cima, T. Uice, SRS,
radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 6. juna 1943. na Kouru, Sutjeska, na
dunosti komandira voda.
34. Maksi Radosav, komandir voda, roen 1909. u Vrutcima, T.
Uice, SRS, radnik.
35. Mareti Nikola*, borac, roen 1912. u Slatini, Sanski Most,
SRBiH, trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941. Poginuo decembra 1943.
kod Travnika, na dunosti politikog komesara ete.
36. Markovi Nedeljko* borac, roen 1915. u Buaru, T. Uice, SRS,
keiner. Poginuo jula 1942. kod Bugojna.
37. Masal Boko*, borac, roen 1922. u Varditu, Viegrad, SRBiH,
maturant gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo avgusta 1942. kod
Kupresa.
38. Mati Milorad Mile najder*, borac, roen 1920. u Titovom
Uiou, SRS, kroja. Poginuo decembra 1943. kod Prijepolja.
39. Mijatovi Ljubo, borac, roen 1921. u Karanu, T. Uice, trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941.
40. Milivojevi Milan Koreja, borac, roen 1907. u Solotuu, T. Uice, SRS, andarmerijski podnarednik.
41. Milosavljevi Danica, bolniarka, roena 1925. u Bioski, T. Uice, SRS, uenica gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Narodni heroj.
42. Milutinovi ure*, borac, roen 1921. u Dreniku, T. Uice,
SRS, kroja, lan KPJ od 1940. Poginuo decembra 1944. u Prijepolju, na
dunosti zamjenika politikog komesara bataljona.
43. Mladenovi Milutin*, borac, roen 1921. u Galoviu, Kosjeri,
SRS, radnik. Poginuo 11. juna 1942. na Gatu.
44. Novakovi Milija*, desetar, roen 1916. u Zaovini, T. Uice, SRS,
mainbravar, lan KPJ od 1940. Poginuo novembra 1944. u titkovu,
Nova Varo, na dunosti zamjenika komandira ete.
45. Ostoji Milovan Magirus, borac, roen 1920. u Karanu, T. Uice,
SRS, zemljoradnik.
46. Pavlovi Radenko*, borac, roen 1922. u Vrutcima, T. Uice,
SRS, zemljoradnik. Poginuo novembra 1944. u utkovu, Nova Varo.
47. Perovi Milutin*, borac, roen 1925. u Sevojnu, T. Uice, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. na Kouru, Sutjeska, na
dunosti komandira ete.
48. Petrovi Dragomir Bukin*, borac, roen 1923. u Madera, Poega, SRS, uenik uiteljske kole. Poginuo 12. avgusta 1942. kod Kupresa.
49. Petrovi Milorad, borac, roen 1920. u Cikotima, Kosjeri, SRS,
sara, lan SKOJ-a od 1941.
50. Pjevevi Petar*, borac, roen 1923. u Titovom Uicu, SRS,
kroja, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo jula 1943. u ekoviima.
51. Pljeskonji Bogdan*, borac, roen 1924. u Rudinama, T. Uice,
SRS, trgovaki pomonik. Poginuo 9. januara 1944. kod Ivanjice.

52. Ristievi Radivoje, borac, roen 1912. u Buaru, T. Uice, SRS,

metalac.
53. Ristovi Radovan Ibro, borac, roen 1922. u Titovom Uicu,
SRS, kroja, lan SKOJ-a od 1941.
54. Skokovi Ostoja Sure*, borac, roen 1920. u Sevojnu, T. Uice,
SRS, zemljoradnik. Zarobljen juna 1943. na Sutjesci i kasnije strijeljan.
55. Sevkovi Gvozden, borac, roen 1922. u Makatu, T. Uice, SRS,
radnik.
56. Tanaskovi Stevan Stevo Pukar, borac, roen 1923. u Kragovu, T. Uice, SRS, pukar.
57. Tari Miroljub*, borac, roen 1924. u Titovom Uicu, stolar, lan
SKOJ-a od 1941. Poginuo juna 1943. kod Sutjeske.
58. Tuoovi Svetolik*, borac, roen 1921. u Gostilju, T. Uice, SRS,
opanar. Poginuo jula 1942. kod Bugojna.
59. Vasi Radenko*, borac, roen 1912. u Obini, Bajina Bata, SRS,
opanar, lan KPJ od 1940. Poginuo 19. decembra 1943. u Tumarima,
Ozren.
60. Vukovi Dragoslav Pupavac*, borac, roen 1924. u Poegi, SRS,
uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo avgusta 1942. kod Kupresa.

ESTI BEOGRADSKI BATALJON

tab bataljona
1. Ivanovi Miladin, komandant bataljona, roen 1906. u Laleviima, Danilovgrad, SRCG, uitelj, lan KPJ od 1936.
2. Minderovi edomir Ceda, politiki komesar, roen 1912. u
Beogradu, SRS, knjievnik, lan KPJ od 1941.
3. eki Dobrivoje, zamjenik komandanta bataljona, roen 1902. u
Obrenovcu, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
4. Vondraek Ivan Vanjka, zamjenik politikog komesara bataljona,
roen 1908. u Beogradu, SRS, metalski radnik, lan KPJ od 1934.
5. Zivkovi Ljubomir Ljupe panac*, intendant bataljona, roen
1918. u Crvenom Bregu, Bela Palanka, SRS, obuar, lan KPJ od 1935.
panski borac. Poginuo 20. novembra 1942. na Sitnici, na dunosti zamjenika komandanta bataljona.
6. imenko Nataa*, referent saniteta bataljona, roena 1915. u
SSSR-u, lekar, lan KPJ od 1941. Poginula januara 1942.
7. Duji Vladimir Vlada, kurir, roen 1920. u Beogradu, SRS, metalski radnik, lan SKOJ-a od 1940.

Prva eta
1. Sajatovi Duan*, komandir, roen 1905. u Varadinu, SRH, slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
* Bataljon je dva puta reorganizovan i u aprilu je imao tri ete, kao
ostali bataljoni.

2. orevi Duan Koroec*, politiki komesar, roen 1912. u Beogradu, SRS, obuarski radnik, lan KPJ od 1938. Poginuo 22. decembra
1941. kod Sjenice.
3. Alf andari Isak Alfa*, desetar, roen 1919. u Beogradu, SRS,
slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
4. Altarac Rafael Rule, borac, roen 1923. u Beogradu, SRS, uenik u privredi, lan SKOJ-a od 1941.
5. Baji David, borac, roen 1923. u Vidovu, Drvar, SRBiH, bravar,
lan SKOJ-a od 1941.
6. Basari Basara*, borac, roen u Vojvodini, SRS, metalski radnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
7. Borisavljevi Duan oa, borac, roen 1904. u Meljaku, Beograd,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
8. amdija Vladimir Vava Camdija*, borac, roen 1898. u Vel.
Borku, Beograd, SRS, stolar. Poginuo 18. juna 1943. u Luci kod Renovice.
9. ubrilo Milan, borac, roen 1914. u Bruvnu, Graac, SRH, obalski radnik, lan KPJ od 1939.
10. Corda Duan, borac, roen 1922. u Pensilvaniji, SAD, uenik
SP, lan SKOJ-a od 1941.
11. Davidovi Momilo Bulja, borac, roen 1921. u Vrbovnu, Lazarevac, SRS, lan SKOJ-a od 1941.
12. Demajorovi Benko*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, student, lan SKOJ-a od 1941. Ranjen 22. decembra 1941. kod Sjenice.
13. Demajorovi Isak*, borac, roen 1923. u Beogradu, SRS, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod
Sjenice.
14. Dobrivojevi Nikola*, borac, roen 1920. u Kninu, SRH, trgovaki pomonik. Ranjen 22. decembra 1941. kod Sjenice.
15. Falipev Milojko, borac, roen 1916. u V. Livadama, Nova Crnja,
SRS, metalac, lan KPJ od 1941.
16. Funduk Milan*, borac, roen 1924. u Slavonskom Brodu, SRH,
brijaki radnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo januara 1942. kod Prae.
17. Herman Kota Kiki, borac, roen 1925. u Sarajevu, SRBiH, uenik gimnazije, lan SKOJ-a od 1941.
18. Jankovi Zivorad*, borac, roen 1922. u Vraniu, Beograd, SRS,
zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod
Sjenice.
19. Jeli Dragia*, borac, roen 1921. u Vraniu, Beograd, SRS,
metalac. Poginuo krajem aprila 1943. kod Gorada.
20. Jeli Milenko*, borac, roen 1918. u Vraniu, Beograd, SRS,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo 14. februara 1942. u Papratnu, Foa.
21. Jeremi Velimir, desetar, roen 1919. u Leskovcu, Lazarevac,
SRS, student medicine, lan KPJ od 1941.
22. Jovanov Zivko Lala*, borac, roen 1921. u Tarau. Zrenjanin,
SRS, lan KPJ od 1940. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
23. Jovanovi Dobrivoje Kmeka*, borac, roen 1922. u V. Motanici, Beograd, SRS, tekstilac, lan KPJ od 1941. Pogimro juna 1943. kod
Suhe, Sutjeska.

24. Jovanovi Milorad Geda, borac, roen 1920. u Baevcu, Beograd, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a od 1941.
25. Kati Milivoje, borac, roen 1923. u Baevcu, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik, lan KPJ od 1940.
26. Kecman Sima*, borac, roen 1912. u Drinicu, Bos. Petrovac,
SRBiH, obuar, lan KPJ od 1939. Poginuo 22. decembra 1941. kod
Sjenice.
27. Kosani Milivoje*, borac, roen 1917. u Borku, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
28 Leksendri Velimir, borac, roen 1920. u Stepojevcu, Lazarevac, SRS, zemljoradnik.
29. Miiaevi Milo*, vodnik, roen 1914. u Irigu, SRS, tekstilac,
lan KPJ od 1940. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
30. Milovanovi Dragomir Mirko*, borac, roen 1911. u Bodarevcu, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo 22. decembra 1941. kod
Sjenice.
31. Mii Zivorad, desetar, roen 1923. u Draevcu, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik, lan SKOJ-a od 1941.
32. Mitrovi ure*, borac, roen 1915. u Vraniu, Beograd, SRS,
obuar, lan KPJ od 1941. Umro novembra 1942. u D. Ribniku kod
Kljua.
33. Murga Milo*, borac, roen u Slavoniji, SRH, lan SKOJ-a od
1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
34. Nikoli Milorad*, borac, roen 1923. u Konaticama, Beograd,
SRS, trgovaki pomonik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 22. decembra
1941. kod Sjenice.
35. Novakovi ore*, borac, roen 1918. u Netinu, Baka Palanka,
SRS, obuar, lan KPJ od 1939. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
36. Radosavljevi Mitar, borac, roen 1898. u Vraniu, Beograd,
SRS, stolar.
37. Rankovi ivota, borac, roen 1907. u Draevcu, Beograd, SRS,
obuar, lan KPJ od 1941.
38. Simi Milisav*, borac, roen 1918. u Sremioi, Beograd, SRS,
stolar. Poginuo novembra 1943. kod Smedereva.
39. Stanimirovi Milutin Mia Bugarin*, borac, roen 1903. u Baevcu, Beograd, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
40. Steki Milivoje*, borac, roen 1923. u Vraniu, Beograd, SRS,
pekar. Zarobljen 22. decembra 1941. kod Sjenice i strijeljan.
41. Stevanovi Ljubomir Kosin, borac, roen 1920. u Baevcu, Beograd, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
42. Stublinevi Stevan*, vodnik, roen 1908. u Draevcu, Beograd,
SRS, kolar. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
43. Svabi Mihailo, borac, roen 1919. u Bukoviku, Aranelovac,
SRS, grafiki radnik, lan KPJ od 1938.
44. Todorovi Milovan*, borac, roen 1920. u Mei jaku, Beograd,
SRS, muziar. Poginuo aprila 1942. u Sekoviima.
45. Vici Josip*, borac, roen 1907. u Zabiju, Novi Sad, SRS, tekstilac, lan KPJ od 1941. Poginuo 14. jula 1942. u Situ, Prozor.

46. Vlaisavljevi Ilija*, borac, roen u Lici, SRH, metalac, lan

SKOJ-a od 1941. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
47. Zari Radojko*, borac, roen 1919. u Leskovcu, Lazarevac, SRS,
zemljoradnik. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
48. Branko Doktor*, lekarski pomonik, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. u dolini Hrave, Sutjeska.
49
Duko*, uenik gimnazije. Poginuo 22. decembra 1941. kod
Sjenice.
50
Mikica Lala*, borac, roen u Perlezu, Zrenjanin, SRS,
lan SKOJ-a od 1941, urija. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
51
Nikola Crnogorac*, borac, keiner. Poginuo 22. decembra
1941. kod Sjenice.

Druga eta
1. Ili Pavle Veljko, komandir ete, roen 1910. u Brusniku, Zajear, SRS, kapetan bive jugoslovenske vojske.
2. Sterk Misa*, politiki komesar ete, roen 1912. u Curugu, Zabalj, SRS, slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo 20. novembra 1942. na
Sitnici.
3. Brki Milorad Icin, borac, roen 1920. u Baevcu, Beograd, SRS,
zemljoradnik, kandidat za lana KPJ od 1939.
4. eki Zivorad, borac, roen 1923. u Draevcu, Beograd, SRS,
zemljoradnik.
5. Cia Marko*, desetar, roen 1915. u selu V. Rujika, Bosanski
Novi, SRBiH, metalac, lan KPJ od 1939. Poginuo 20. novembra 1942.
na Sitnici, na dunosti komandira 3. ete.
6. Diki Jovan Joca, borac, roen 1913. u Irigu, SRS, tekstilac, lan
KPJ od 1941.
7. Drenjanin Milorad, borac, roen 1924. u M. Motanici, Beograd,
SRS, uenik ST, lan KPJ od 1941.
8. Eralkovi Milutin*, borac, roen 1902. u Piromanu, Obrenovac,
SRS, kroja, lan KPJ od 1941. Poginuo 23. septembra 1943. u Cisti,
Dalmacija.
9. Gaea Stanko*, borac, roen 1910. u Baniji, SRH, zemljoradnik.
Poginuo 3. januara 1943. u Kaloeviu, Tesli.
10. Islamovi Sulejman Mujo*, borac, roen 1904. u Radaslijama,
Glamo, SRBiH, tekstilac, lan KPJ od 1941. Poginuo 1943. kod Glamoa,
kao politiki radnik na terenu.
11. Jereni Radivoje, borac, roen 1898. u Draevcu, Beograd, SRS
zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
12. Kovaki Sava Lala Dudo, borac, roen u Botou, Zrenjanin,
SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a. Poginuo januara 1943, Devetine, Prnjavor.
13. Maksimovi Dobrivoje*, borac, roen 1912. u Siljakovcu, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1942. na Gatu, Hercegovina.
14. Marinkovi Zivorad*, borac, roen 1924. u Baevcu, Beograd,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 7. juna na Ozrenu, Sutjeska.

15. Marin'kovi Radovan*, borac, roen 1921. u iljakovcu, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo januara 1943, Devetine, Prnjavor.
16. Markovi Dragan*, borac, roen 1919. u Zabreju, Beograd,
SRS, student filozofije, lan KPJ od 1938. Poginuo 5. jula 1943. u Zvorniku, na dunosti zamjenika politikog komesara ete.
17. Markovi Leposava Lepa, bolniarka, roena 1926. u Zabreju,
Beograd, SRS, lan SKOJ-a od 1941.
18. Markovi Miodrag Brica*, borac, roen 1924. u Stepojevcu, Beograd, SRS, brijaki radnik. Poginuo 2. avgusta 1942. u Duvnu.
19. Mati ivota, borac, roen 1922. u Vraniu, Beograd, SRS, radnik, lan KPJ od 1941.
20. Mihailovi Dobrivoje, vodnik, roen 1909. u Baevcu, Beograd,
SRS, zemljoradnik.
21. Mihailovi Ljubivoje, vodnik, roen 1915. u Baevcu, zemljoradnik.
22. Mirkovi Miodrag Ciga*, borac, roen 1923. u Stepojevcu, Beograd, zemljoradnik. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
23. Nikoli Cedomir* borac, roen 1904. u V. Borku, Beograd, SRS,
zemljoradnik. Poginuo februara 1944. kod Mrkonji-Grada.
24. Nikoli Radomir, borac, roen 1922. u V. Borku, Beograd, SRS,
zemljoradnik.
25. Panteli Radovan Pura, borac, roen 1920. u Baevcu, Beograd,
SRS, trgovaki pomonik.
26. Paunovi (Pauni) Ljubia*, borac, roen 1921. u Stepojevcu,
Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo 20. novembra 1942. na Sitnici.
27. Petrovi Janko Kula, borac, roen 1878. u Draevcu, Beograd,
SRS, kapetan srpske vojske i nosilac Karaoreve zvezde sa maevima.
28. Petrovi Miladin Mor*, borac, roen 1920. u Konaticama, Beograd, SRS, student agronomije, lan KPJ od 1939. Vraen na teren. Strijeljan 1943.
29. Petrovi Sreko, borac, roen 1890. u Draevcu, Beograd, SRS,
zemljoradnik, lan KPJ od 1939.
30. Petrovi Zlatomir Denerika*, borac, roen 1921. u V. Borku,
Beograd, SRS, zemljoradnik. Zarobljen aprila 1942.
31. Radovanovi Spasoje Selja, borac, roen 1925. u Vraniu, Beograd, SRS, uenik u privredi.
32. Sovilj Ilija, borac, roen 1922. u Kijani, Graac, SRH, radnik,
lan SKOJ-a od 1941.
33. Sremaki Veljko, borac, roen 1917. u Srbobranu, SRS, tekstilac, lan KPJ od 1941.
34. Stankovi Milan Milane, borac, roen 1923. u Barajevu, Beograd, SRS, muziar.
35. Stefanovi Dragoslav, borac, roen 1924. u Vrcu, SRS, uenik
STS, lan SKOJ-a od 1941.
36. Stefanovi Zivko*, borac, roen 1925. u Barajevu, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo poetkom juna 1943.
kod Suhe, Sutjeska.
37. Stepanovi Tihomir Tika, borac, roen 1914. u Vraniu, Beograd,
SRS, pekar.

38. Stublinevi Ljubomir Ljiuba, borac, roen 1915. u Draevcu,

Beograd, SRS, abadijski radnik.
39. Sijan Duan, borac, roen 1919. u Zrmanji, Gradaac, SRH,
brijaki radnik, lan KPJ od 1941.
41. Tanasijevi Milivoje Bui ja*, borac, roen 1922. u Baevcu, Beograd, SRS, abadijski radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. kod
Sutjeske.
42. Tanasijevi Milutin*, borac, roen 1920. u Baevcu, Beograd,
SRS, trgovaki pomonik. Poginuo 25. maja 1943. na Trovrhu, Foa, na
dunosti komandira 3. ete.
43. Todorovi Zivko, borac, roen 1925. u Vraniu, Beograd, SRS,
zemljoradnik.
44. Pei Dobrivoje, politiki komesar ete, roen 1915. u Peanima,
tipograf, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1942. u Koritima, Bilea.
45. Vasi Marko*, desetar, roen 1910. u Ostojievu, Coka, SRS,
kroja. Poginuo 5. jula 1943. u Zvorniku.
46. Zivkovi Jovan, borac, roen 1917. u Bukovcu, Novi Sad, SRS,
vodoinstalater.

Trea eta
1. Nikolajevi Sinia*, komandir ete, roen 1914. u Pirotu, SRS,
porunik bive jugoslovenske vojske, lan KPJ od 1941. Poginuo 12. jula
1943. na Biini kod Sekovia. Narodni heroj.
2. Pei Dobrivoje, politiki komesar ete, roen 1915. u Peanima,
Beograd, SRS, metalac, lan KPJ od 1941.
3. Andri Branko*, borac, roen 1912. u Noaju, Sremska Mitrovica, pekar, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska,
na dunosti politikog delegata voda.
4. Balaban Duan*, borac, roen 1915. u Banjaluci, SRBiH, metalac. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
5. Banovi Dobrivoje, borac, roen 1907. u Barajevu, Beograd, SRS,
automehaniar.
6. Baruh Nisim*, borac, roen 1915. u Sarajevu, SRBiH. Poginuo
novembra 1943. kod Travnika, na dunosti vodnika.
7. Blagojevi Miodrag Bata*, borac, roen 1914. u Smederevskoj
Palanci, SRS, slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo 20. novembra 1942.
na Sitnici, na dunosti politikog komesara 3. ete.
8. Boldinovi Dimitrije Mita*, borac, roen 1917. u Beogradu, SRS,
radnik. Poginuo jula 1943. u Sekoviima.
9. ali Ilija*, borac, roen 1922. u Zelezniku, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
10. olovi Todor Zdipi*, borac, roen 1920. u Tepljuhu, Drni,
SRH, metalac. Poginuo 12. juna kod Prozora.
11. Crnogoj Dragan*, borac, roen 1923. u Beogradu, SRS, uenik
gimnazije, Poginuo avgusta 1943. kod Bugojna.
12. Oiri Milorad Gira, borac, roen 1922. u Zelezniku, Beograd,
SRS, zemljoradnik.

13. Damnjanovi Dragia*, borac, roen 1924. u V. Motanici, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo 9. aprila 1943. na Krmom brdu, Foa.
14. Dini Stanimir Dime, borac, roen 1920. u M. Izvoru, Zajear,
SRS, bavar.
15. orevi Radisav* borac, roen 1918. u Draevcu, Beograd,
SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
16. Ignjatovi Radomir, borac, roen 1920. u Donjem Milanovcu,
SRS, metalac.
17. Isailovi Milo Rundo*, borac, roen 1914. u Zelezniku, Beograd, SRS, opanar. Poginuo avgusta 1942. kod ita, Prozor.
18. Jei Nikola, borac, roen 1923. u Ostrunici, Beograd, SRS,
radnik.
19. Joksimovi Aleksandar Aca*, borac, roen 1925. u Zarkovu,
Beograd, SRS. Poginuo novembra 1943. kod Travnika, na dunosti vodnika.
20. Jovanovi Milorad umurdija*, borac, roen 1926. u Zarkovu,
Beograd, uenik u privredi. Ranjen kod Grahova oktobra 1942. i kasnije
umro od rana.
21. Jovii Dragica Mileva Belka, bolniarka, roena 1922. u Beogradu, SRS, metalska radnica, lan KPJ od 1940.
22. Ki Nikola*, borac, roen u Lici, SRH, metalac. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
23. Kom Imre Kosti Mirko*, borac, roen 1909. u Panevu, SRS,
slubenik. Poginuo 25. maja 1944. na Lisini, Mlinita, na dunosti politikog komesara ete.
24. Kovaevi Ivica, borac, roen 1917. u Rijeci, SRH, automehaniar.
25. Krezi Boidar Kreza*, borac, roen 1923. u Ostrunici, Beograd, SRS, radnik. Poginuo 25. maja 1943. na Trovrhu, Foa.
26. Luki Milorad Vlaia*, borac, roen 1922. u Pruatovcu, Mladenovac, SRS, obalski radnik. Poginuo 4. avgusta 1942. na planini Cincar, Livno.
27. Mihailovi Milo Mia*, borac, roen 1924. u Grabovcu Krnjakom, Karlovac, SRH, uenik gimnazije, lan KPJ od 1941. Poginuo 20.
novembra 1942. na Sitnici, na dunosti zamjenika politikog komesara
ete.
28. Mileki Nikola Koragin, borac, roen 1926. u Knuevcu, SRS,
uenik u privredi, lan SKOJ-a od 1941.
29. Mitri Mladen*, desetar, roen 1921. u ukliu, Sipovo, SRBiH,
metalac, lan KPJ od 1941. Poginuo krajem avgusta 1943. kod Turbeta,
na dunosti zamjenika politikog komesara ete.
30. Niiforovi Milovan*, desetar, roen 1920. u Zelezniku, Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Renovice, na dunosti
komandira 2. ete.
31. Nikoli Marko*, borac, roen u Beogradu, SRS, kroja. Poginuo
juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
32. Nikoli Vladislav Cika Vlaja*, borac, roen 1886. u Baevcu,
Beograd, SRS, abadijski radnik, lan KPJ od 1939. Poginuo februara
1942. u Sandaku.

33. Panti Milorad Mika, borac, roen 1920. u Ostrunici, Beograd,

SRS, zemljoradnik.
34. Petrovi Milan, vodnik, roen 1898. u Grubikom Polju, SRH,
keiner, lan KPJ od 1941.
35. Prvulovi Radoje*, borac, roen 1923. u Zelezniku, Beograd,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 5. jula 1943. kod Zvorniika, na dunosti
vodnika.
36. Risti Milorad, borac, roen 1921. u Crnoklinitu, Pirot, SRS,
metalac.
37. Rui Nikola Miki*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, livac.
Poginuo 5. juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
38. Sari Bora*, borac, roen u Slavoniji, SRH, radnik, lan KPJ
od 1941. Poginuo 20. novembra 1942. na Sitnici, na dunosti vodnika.
39. Sevi Zivan Lala, borac, roen 1922. u Grgurevcima, Sremska
Mitrovica, SRS, metalac.
40. Tabdkovi Zivojin Zoja*, borac, roen 1923. u V. Motanici,
Beograd, SRS, zemljoradnik. Poginuo novembra 1943. na Kosmaju.
41. Todorovi Milan*, borac, roen 1913. u V. Ivani, Mladenovac,
SRS, obalski radnik, lan KPJ od 1941. Poginuo 17. septembra 1944.
kod Uba.
42. Tojagi Vladimir*, borac, roen u Lici, SRH, zemljoradnik. Poginuo 22. decembra 1941. kod Sjenice.
43. Tomi Milan Care, borac, roen 1919. u Beogradu, SRS, farbar.
44. Trnini Zivko Zia, borac, roen 1921. u apcu, SRS, uenik
gimnazije.
45. Vikalo Lazar*, vodnik, roen 1917. u Muratima, Bosanska Dubica, SRBiH, slubenik, lan KPJ od 1941. Poginuo 14. jula 1942. u
Situ, Prozor.
46. Vueta Nikola, borac, roen 1913. u Crnaj'i, Cazin, SRH, obalski radnik.
47. Zivkovi Duan Duca*, borac, roen 1922. u Beogradu, SRS,

student medicine. Poginuo kao ranjenik jula 1943. u Sekoviima.

48. Zivoti Borivoje Bora abac*, borac, roen 1915. u Vuaku,

Smederevo, SRS, potporunik bive jugoslovenske vojske. Nastradao nesrenim sluajem avgusta 1942. u Seoni, Prozor, na dunosti vodnika
voda prateih orua.

Posavska eta
1. Vukosavljevi Momilo Moma*, komandir ete, roen 1917. u
Grabovcu, Beograd, SRS, narednik bive jugoslovenske vojske, lan KPJ
od 1941. Poginuo nesrenim sluajem avgusta 1942. kod Duvna.
2. Stagljar Ivan*, politiki komesar ete, roen 1914. u Sarajevu,
SRBiH, slubenik, lan KPJ od 1940. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
3. Nikoli Zivojin Zoja*, zamjenik komandira ete, roen 1912. u
Stublinama, Beograd, SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1939. Poginuo
januara 1942. na Ploama, Vlasenica.

4. Boji Milosav, borac, roen 1922. u Ljubiniu, Beograd, SRS, abadijski radnik, lan KPJ od 1940.
5. Aleksi Boa* borac, roen 1922. u Sabljaku, Ub, SRS, radnik,
lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
6. Arueti Josip Jole*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, trgovaki
pomonik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
7. Beljinac Miloje, borac, roen 1921. u Skeli, Beograd, SRS, zemljoradnik.
8. B orj ano vic Ziva*, borac, roen 1910. u Zveki, Beograd, SRS,
zemljoradnik. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
9. Gavnilovi Ljubomir Ljiubia*, borac, roen 1907. u Plemi, Rudo,
SRBiH, opanar. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
10. Hrnjak Branko*, borac, roen 1918. u Trnovcu, Titova Korenica, SRH, radnik. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovou, Zelengora.
11. Jakovljevi Radovan Raja, borac, roen 1909. u Zabreju, Beograd, SRS, radnik.
12. Janjii Branislav Brana, borac, roen 1924. u Grabovcu, Beograd, SRS, zemljoradnik, lan SKOJ-a o 1941.
13. Jel'i Radivoje, borac, roen 1906. u Stublinama, Beograd, zemljoradnik, lan KPJ od 1940.
14. Jovanovi Bora'*', borac, roen 1920. u Martincima, Sreimska Mitrovica, SRS, student medicine, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943.
kod Suhe, Sutjeska.
15. Jovanovi Hristivoje*, borac, roen 1910. u Skeli, Beograd, SRS,
stolar. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
16. Kari Filip*, vodinik voda, roen 1912. u Trstenici, Beograd,
SRS, kroja, lan KPJ od 1941. Poginuo u leto 1943. kod Milia.
17. Koen Erih Era*, borac, roen u Beu, Austrija, mehaniar, lan
KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
18. Koen Valter Pajki*, borac, roen 1918. u Beu, Austrija, slubenik, lan KPJ od 1939. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
19. Koji Stojadin, borac, roen 1902. u Grabovcu, Beograd, SRS,
zemljoradnik.
20. Kojii Jovo*, borac, roen 1919. u Sot oni cima, Bar, SRCG,
stolar. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeslka.
21. Kojii Tomo*, borac, roen 1922. u Sotonirma, Bar, SRCG,
papudijski radnik, lan KPJ od 1939. Poginuo januara 1943, Devetine,
Prnjavor.
22. Ronfino Masko Mole*, desetar, roen 1918. u Sarajevu, SRBiH,
limar, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
23. Kosanovii Nikola*, borac, roen 1920. na Kordunu, SRH, radnik. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.
24. Kavandi Prvoslav*, borac, roen 1920. u Trstenici, Beograd,
SRS, zemljoradnik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
25. Kraunovi Svetislav, desetar, roen 1912. u Zveki, Beograd,
SRS, metalac, lan KPJ od 1941.
26. Lazi Vojislav Voja* borac, roen 1920. u Zveki, Beograd,
SRS, zidar, lan KPJ od 1941. Poginuo juna 1943. kod Suhe, Sutjeska.

27. M and il Isak Cane*, borac, roen 1920. u Beogradu, SRS, metalac, lan K P J od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
28. Markovi Milan, borac, roen 1920. u Zabreju, Beograd, SRS,
drvodeljki radnik, lan KPJ od 1937.
29. Markovi Nadeda Nada, bolniarka, roena 1914. u Aleksandrovu, Ni, SRS, tekstilna radnica, lan KPJ od 1940.
30. Mati Milosav ia, borac, roen 1900. u Obrenovcu, Beograd,
SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
31. Miladinovi Veljko Pop, borac, roen 1921. u Jasenovcu, SRH,
student medicine, lan KPJ od 1941.
32. Milovanovi ivota, vodnik, roen 1914. u Ljubiniu, Beograd,
SRS, zemljoradnik, lan KPJ od 1941.
33. Miljevi Paja*, borac, roen u Obrenovou, Beograd, SRS, kolar.
Poginuo krajem 1943. kod Vlasenice.
34. Mireti Dragoljub*, borac, roen u Carini, Oseina, SRS, zemljoradnik. Poginuo 25. maja na Trovrhu, Foa.
35. Munjas Milan*, desetar, roen 1923. u Trnjaci, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941. Poginuo 18. decembra 1943. kod
Sujice, Duvno. Narodni heroj.
36. Nasti Milan, borac, roen 1921. u Salau Noajskom, Sremska
Mitrovica, SRS, uenik gimnazije.
37. Nekovi Relja*, borac, roen 1921. u D. Varditu, Viegra,
SRBiH, pruni radnik. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pi'jesak.
38. Nikoli Milisav, borac, roen 1921. u Trstenici, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik.
39. Ninkovi Milovan Brka, borac, roen 1902. u Obrenovcu, Beograd, SRS, opanar.
40. Pavlovi Milorad Mika, bolniar, roen 1919. u Bijeljini, SRBiH,
student medicine.
41. Pavlovi Milosav*, borac, roen 1920. u Ljubiniu, Beograd,
SRS, abadijski radnik, lan KPJ od 194-0. Poginuo u leto 1944. kod Bijeljine, na dunosti politikog komesara bataljona.
42. Peni Jovan, borac, roen 1920. u Obrenovou, Beograd, SRS,
tekstilac, lan SKOJ-a od 1941.
43. Pijade Avram*, desetar, roen 1918. u Beogradu, SRS, trgovaki
pomonik, lan KPJ od 1941. Umro februara 1942. u Foi, poslije Igmanskog mara.
44. Popovi Ivan*, borac, roen 1920. u Trstenici, Beograd, SRS,
graevinski radnik, lan SKOJ-a od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u
Pjenovcu, Han-Pijesak.
45. Popovi Radovan Raja*, borac, roen 1922. u Obrenovou, Beograd, SRS, trgovaki pomonik, lan KPJ od 1940. Poginuo 27. oktobra
1942. kod Bosanskog Grahova.
46. Prodanovi Mitar Kova*, borac, roen 1922. u Stublinici, Ub,
SRS, kova. Poginuo 10. juna 1943. na Balinovou, Zelengora.
47. Raki Jezdimir Jezda, borac, roen 1914. u Grabovcu, SRS,
tekstilac, kandidat za lana KPJ od 1940.

48. Rosi Mia* borac, roen 1920. u Urovcima, Beograd, SRS,

zemljoradnik. Umro juina 1942. u Koritima, Bilea.
49. Sineli Slobodan*, borac, roen 1914. u Grabovcu, Beograd,
SRS, trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941. Poginuo jula 1943. u Seikoviima, na dunosti politikog komesara ete.
50. Skopskaja Ratkovi Bosa, bolniarka, roena 1923. u Skoplju,
SRM, tekstilna radnica, lan SKOJ-a od 1939.
51. Trii Ljubivoje Buca*, borac, roen 1909. u Vraniu, Beograd,
SRS, pekar. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovou, Han-Pijesak.
52. Vukovi Drago*, borac, roen 1921. u Zveki, Beograd, SRS,
trgovaki pomonik, lan KPJ od 1941.' Poginuo juna 1943. na Sutjesci.
53. Zefirovi Ruso* borac, roen 1921. u Beogradu, SRS, metalac,
lan KPJ od 1941. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.
54. Zubanovi Voja, borac, roen 1915. u Obrenovcu, Beograd, SRS,
pekar.
55. . . . Mladenko*, borac, rodom iz Donjeg Vardita, SRBiH. Poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, Han-Pijesak.

NARODNI HEROJI PRVE

PROLETERSKE BRIGADE

A. POGINULI U TOKU
NARODNOOSLOBODILAKOG RATA
1. BAJI KRSTO, poginuo 23. avgusta na Zlatiboru, politiki komesar 3. krajike proleterske brigade.
2. BERlSEVI HAMID, teko ranjen 9. aprila 1943. prilikom prelaza Drine i umro kod Sutjeske juna 1943, borac, bomba.
3. BILOBRK ANTE, poginuo 26. juna 1943. u Vlasenici, politiki
komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
4. BOBII MILO, poginuo krajem maja 1942. kod Gornjeg Bodeita, Gacko, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
5. BOOVI DRAGOLJUB ZUA, poginuo 15. marta 1943. u Glavatievu, Konjic, komandir ete u 1. proleterskoj brigadi.
6. BUBALO NIKOLA, poginuo 25. februara 1943. na Ivan-sedlu,
Konjic, zamjenik politikog komesara ete u 1. proleterskoj brigadi.
7. ETKOVI PETAR PERO, ranjen 28. marta 1943. u Kifinom
Selu i poslije nekoliko dana umro, komandant 3. udarne divizije.
8. DEDEJI BOSKO POP, teko ranjen u jesen 1944. na planini
Vojici, Idrija i poslije nekoliko dana umro, komandir baterije Bazovike brigade.
9. DIMITRIJEVI DURA, poginuo 22. februara 1943. na I v a r f f a r Konjic, zamjenik komandanta ete u 1. proleterskoj brigadi.
10. DRAGOVI SPASOJE, poginuo 9. aprila 1943. na Kr'inom tif&tt,
Drina, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
11. UKI VUKSAN, poginuo 17. decembra 1943. kod Sujice, komandir ete u 1. proleterskoj brigadi.
12. GARDASEVI RADOVAN, poginuo 8. jula 1943. kod Caparda,
Zvornik, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
13. GRUJI VOJISLAV VOJO, poginuo 20. marta 1943. na Paleu, Kalinovik, zamjenik komandanta bataljona u 1. proleterskoj brigadi.
14. ILI MILAN ZUA IA SUMADIJSKI, poginuo 21. januara
1942. u Pjenovcu, komandant bataljona u 1. proleterskoj brigadi.
15. JOVANOVI ZDRAVKO, poginuo 3. februara 1943. u Dedniiku,
Grosuplje, naelnik 2. operativne zone Slovenije.
16. JOVII OLGA RITA, poginula 11. jula 1942. kod Prozora, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
17. KLJAJI FILIP FIA, poginuo 5. jula 1943. u Zvorniku, politiki komesar 1. proleterske divizije.

18. KOMATINA MILO, poginuo avgusta 1943. u Vasojeviima, kod

Berana, partijski radnik u pozadini.
19. LEKI RISTO, poginuo 14. juna 1943. u Miljevini, Foa, rukovodilac politodj eia 4. crnogorske brigade.
20. LOJO ERIF, poginuo 5. juna 1943, Borovno, Sutjeska, borac
bomba.
21. MARII 2IVAN, teko ranjen 22. maja 1943. na Zlatnom boru
i umro poslije nekoliko dana, komandant bataljona 1. proleterske brigade.
22. MARKOVI BRANISLAV BRANA, poginuo januara 1944. na
Sprei, Tuzla, komandant bataljona 16. muslimanske brigade.
23. MASLOVARI VOJISLAV VOJO, poginuo 18. decembra 1942.
kod elinca, Banjaluka, zamjenik politikog komesara u 1. proleterskoj
brigadi.
24. MAKOVI SAVO, poginuo 4. decembra 1944. na sremskom
frontu, komandant 8. crnogorske brigade.
25. MILIEVI RADE, poginuo 22. maja 1943. na Zlatnom boru,
Foa, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
26. MILUTINOVIC DUAN, poginuo 15. oktobra 1944. u Beogradu,
zamjenik komandanta bataljona u 1. proleterskoj brigadi.
27. MUNJAS MILAN, poginuo 17. decembra 1943. kod ujice, komandir ete u 1. proleterskoj brigadi.
28. NIKOLAJEVIC SINIA, poginuo 12. jula 1943. na Biini, ekovii, naelnik taba 17. divizije.
29. PAVLOVI DRAGOSLAV DRAGANE ILJA, poginuo 21. januara 1942. u Pjenovcu, politiki komesar bataljona u 1. proleterskoj
brigadi.
30. PEJOVI VASILIJE, poginuo krajem jula 1944. na Veljem brdu
kod Andrijevice, komandant bataljona 9. crnogorske brigade.
31. PETROVI URO, poginuo avgusta 1942. kod Kupresa, borac
lyjskpmitralj ezac.
32.' PETROVI RADOVAN, poginuo 21. januara 1942. u Bijelim
Ijlomanija, zamjenik komandira ete u 1. proleterskoj brigadi.
33. POPIVODA BLAZO, poginuo 14. oktobra 1944. kod Beograda,
$liti'ki komesar bataljona u 1. proleterskoj brigadi.
34. PRELEVI BOZINA BOJO, ranjen 16. maja 1943. na Burenju,
Bijelo Polje, poginuo na Sutjesci u Centralnoj bolnici, zamjenik komandira ete u 1. proleterskoj brigadi.
35. PRLJA PETAR, poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu, Konjic, mitraljezac.
36. RADULOVI JOVAN JOVO, poginuo 21. maja 1943. na Zlatnom
boru, Foa, politiki komesar ete u 1. proleterskoj brigadi.
37. RASPOPOVI MILAN, poginuo 20. novembra na Sitnici, Banjaluka, zamjenik komandira ete u 1. proleterskoj brigadi.
38. RAOVI MILIJA, poginuo 9. aprila 1943. na Krinom brdu,
Drina, Foa, komandir voda u 1. proleterskoj brigadi.
39. STANOJLOVI MOMILO MOMA, poginuo 13. juna 1943. na
Sutjesci, zamjenik komandanta 3. sandake brigade.
40. ARAC MILAN, poginuo 8. juna 1943. na Sutjesci, komandant
bataljona u 1. proleterskoj brigadi.

41. UROEVI MIODRAG ARTEM, poginuo 19. novembra 1942. na

Sitnici, Banjaluka, zamjenik komandira ete u 1. proleterskoj brigadi.
42. VOJVODI OKO, poginuo 9. maja 1942. na Veerinovcu, Mojkovac, komandir voda u 1. proleterskoj brigadi.
43. VUKOVI JOVAN, poginuo 3. aprila 1944. kod Mrkonji-Grada, zamjenik komesara bataljona u 1. proleterkoj brigadi.
44. VUJOEVI DUAN, poginuo septembra 1943. kod Golog Brda,
Rudo, na specijalnom obavjetajnom zadatku.
45. VUJOVI URO PANAC, poginuo 9. maja 1943. na Milinkladama, Sutjeska, lini pratilac vtrhovnog komandanta Josipa Broza Tita.
46. VUJOVI PIRO, poginuo 21. februara 1943. na Ivan-sedlu,
Konjic, komandir voda u 1. proleterskoj brigadi.
47. VUKANOVI JOVAN, (poginuo 24. aprila 1943. kod Foe, komandant artiljerijskog diviziona 1. proleterske divizije.
48. ZOGOVI VUJADIN VUJO, poginuo juna 1943. na Sutjesoi u
Centralnoj bolnici kao teki ranjenik, zamjenik komandira ete u 1. proleterskoj brigadi.
49. ZlVKOVI-ILI LJUBOMIR LJUPE PANAC, ranjen 20. novembra na Sitnici, Banjaluka, i poslije nekoliko dana umro, zamjenik
komandanta bataljona u 1. proleterskoj brigadi.

B. DOIVJELI POBJEDU REVOLUCIJE

50. ANTONI MILAN VELEBIT, komandant artiljerijske brigade
6. like divizije.*
51. BOOVI BOZO, komandant 26. dalmatinske divizije.
52. BOOVI RADOMIR RACO, zamjenik komandanta 15. slovenake divizije.
53. BURI SAVO, komandant 3. udarne divizije.
54. IROVI JANKO, komandant bataljona KNOJ-a.
55. DUGALIC MOMILO MOMO, naelnik odjeljenja Ozne 1. armije.
56. JAKI PAVLE, naelnik taba 4. armije.
57. JOVANOVI MIRKO, politiki komesar 21. srpske divizije.
58. KAPII JOVO, politiki komesar 12. korpusa.
59. KORA DUAN, politiki komesar 26. dalmatinske divizije.
60. LEKI DANILO PANAC, komandant 1. korpusa.
61. LONCAREVI URO, politiki komesar 1. korpusa.
62. LJUBII NIKOLA, zamjenik komandanta KNOJ-a.
63. LJUBII RADOJE, zamjenik politikog komesara 22. divizije.
64. MILOJEVI MILOJE, komandant 21. srpske divizije.
65. MILOSAVLJEVI DANICA, lan Glavnog odbora USAOJ-a.
66. NEDELJKOVI RADISAV RAJA, politiki komesar 14. korpusa.
67. NOVOVI MIRKO, zamjenik politikog komesara 1. proleterske
divizije.
68. OMEROVIC SULEJMAN CAR, komandant 5. vojvoanske brigade.
* Dunost na kojoj se nalazio 9. maja 1945. godine.

69. POPOVI KOA, komandant 2. armije.

70. RADEVI PETAR, komandant 1. vazduhoplovnog puka.
71. RADI VOJISLAV, komandant 2. tenkovske brigade.
72. RASTEGORAC ANTE, naelnik taba 1. brigade KNOJ-a.
73. ROLOVI VLADIMIR, politiki komesar 38. divizije.
74. ROMAC PASKO, organizacioni sekretar Pokrajinskog komiteta
KPJ za Vojvodinu.
75. STANII MARKO, obavjetajni oficir 1. proleterske divizije.
76. SEKI VLADO, politiki komesar 1. proleterske divizije.
77. TODOROVI MIJALKO PLAVI, politiki komesar 1. armije.
78. VOJVODI DIMITRIJE ZEKO, naelnik taba 11. korpusa.
79. VUKOVI MILO, naelnik obavjetajnog odjeljenja 1. armije.
80. VUJOEVI BOGDAN, politiki komesar 36. divizije.
81. VUKANOVI RADOVAN, komandant 2. proleterskog korpusa.
82. VUKIEVI OKO, zamjenik politikog komesara divizije
KNOJ-a.
83. IVKOVI 2IVKO, politiki komesar 22. divizije.
84. ZUGI KOMNEN, politiki komesar 1. proleterske brigade.

IZVORI I LITERATURA

I NEOBJAVLJENA GRAA
a)

Vojnoistarijski arhiv fondovi:

1. Fond dokumenata narodnooslobodilakog rata:
dokumenti 1. proleterske brigade;
dokumenti 1. proleterske divizije;
dokumenti 1. proleterskog korpusa;
dokumenti Vrhovnog taba i
dokumenti 3. krajike, 3. sandake, 13. proleterske i 8.
crnogorske brigade, koji se odnose na zajednike borbe sa
1. proleterskom.
2. Fond dokumentacije njemakih komandi i jedinica:
dokumenti II armije;
dokumenti 15. korpusa;
dokumenti 1. brdske divizije;
dokumenti 7. SS Princ Eugen divizije;
dokumenti 41. pjeadijske divizije;
dokumenti 118. (718) lovake divizije;
dokumenti 342. pjeadijske divizije;
dokumenti 369. legionarske divizije;
Vishaupt, vii vojni arhivski savjetnik: Dejstva njemakih
jedinica krajem 1942. i poetkom 1943. godine.
Srami Franc: Hrvatske jedinice u njemakim oruanim
snagama, izdato u SR Njemakoj, prevod u Vojnoistorijskom institutu.
sasluanja fon Lera, Smithubera, Kiblera i drugih njemakih zarobljenika.
3. Fond dokumentacije italijanskih komandi i jedinica:
dokumentacija Vie komande za Sloveniju i Dalmaciju;
nekoliko dokumenata divizija: Pusteria, Taurinense,
Mesina, Kaatori dele Alpi, Sasari i druge.
4. Fond etnike dokumentacije:
dokumenti Vrhovne komande etnika;
dokumenti etnika iz Bosne i Hercegovine;

 dokumenti etnika iz Crne Gore i

dokumenti etnika iz Srbije.
5. Fond dokumentacije NDH:
dokumenti Glavnog stoera Ministarstva oruanih snaga
NDH;
dokumenti 2. domobranskog zbora;
dokumenti 3. domobranskog zbora;
dokumenti 3, 6, i 9. divizije i
dokumenti 4. lovake brigade.
b) Arhiv CK SKJ
dokumenti CK SKJ
dokumenti izvjetaji iz 1. proleterske brigade.

II OBJAVLJENA GRADA
a) Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakoj borbi
naroda Jugoslavije.
1. Dokumenti komandi i jedinica NOVJ:
tom I, knjige 1, 2, 11,12, 13, 14, 15. i 18;
tom II, knjige 112;
tom III, knjige 1, 3, 4, 5. i 8;
tom IV, .knjige 3. do 27;
tom V, knjige 6, 19, 3235;
tom IX, knjige 19.
2. Dokumenti istorije omladinskog pokreta Jugoslavije, tom I, knjige 1. i 2, Istorijsko odjeljenje CK NOJ, Beograd, 1954. godine.
3. Zbornik dokumenata sanitetske slube u narodnooslobodilakom
ratu, knjige 1. i 8.
4. Regesta dokumenata o radu KPJ, kola partijskih i politikih organa u jedinicama NOV i PO Jugoslavije, izdanje Vojnoistorijskog intituta, Beograd 1963.
5. Zbornik Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Njemakog
Rajha, tom XII, knjige 14.
Zbornik Dokumenti jedinica, komandi i ustanova Kraljevine Italije, tom XIII, knjige 13.
U svim knjigama navedenim pod 1. ima jedan dio dokumenata njemakih, italijanskih i ustako-damobranskih jedinica.

III KNJIGE struni radovi i literatura

1. Antoni Zdravko, Ustanak u istonoj i centralnoj Bosni 1941. godine, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1973.
2. Beogradska operacija, grupa autora sovjetske i nae armije, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1964.

3. Borojevi Branko, Druga strana rata, Vojno delo, Beograd, 1959.

4. Boovi Branislav, Rudarska eta, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1974.
5. Boovi Jovan, Ovdje Prva proleterska, Vojno delo, Beograd, 1964.
6. Boji Milosav, Zapisi o mojoj eti, Vojnoizdavaki zavod, Beograd,
1968.
Sutjeska u dnevniku jednog partizana, Mlado pokoljenje, Beograd, 1961.
7. Broz Josip Tito, Vojna djela, knjiga 1, Vojno delo, Beograd, 1963.
Vojna djela, knjiga 5, govori i lanci, Naprijed, Zagreb, 1959.
Stvaranje i razvoj Jugoslovenske armije, Kultura, Beograd, 1949.
Borba i razvoj KPJ izmeu dva rata, Komunist, 1978.
8. Colakovi Rodoljub, Zapisi iz oslobodilakog rata, Naprijed, Zagreb, 1961.
9. Dedijer Vladimir, Dnevnik, II izdanje, Jugoslavenska knjiga, Beograd, 1951.
10. Drpljanin Tale, Dnevnik, 4, jul, Beograd, 1974.
11. anlagi Ahmet i Lekovi Mio, Njemaka ofanziva na istonu Bosnu januarfebruar 1942. godine, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1962.
12. Hronologija oslobodilake borbe naroda Jugoslavije 19411945,
Vojnoistorijski institut, Beograd, 1964.
13. Ignjatovi Radomir, Neprospavane noi, Prosveta, Beograd, 1963.
14. Isakovi Antonije, Paprat i vatra, Nolit, Beograd, 1962.
15. Jovanovi Batri, Moj bataljon, Prosveta, Beograd, 1952.
16. Kladarin uro, Bitka na Sutjesci, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1959.
17. Klasici marksizma-lenjinizma o partizanskom ratu, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1947.
18. Kuan Viktor, Sutjeska, dolina heroja, Beograd, 1978. Izdalo
zajedno vie preduzea.
Bitka na Sutjesci, Via vojna akademija, Beograd, 1953.
19. Lagator Spiro, Savo Buri, Obod, Cetinje, 1973.
Partizanke prve proleterske, Export press, Beograd, 1978.
20. Minderovi Cedomir, Za Titom, II izdanje, Narodna knjiga,
Beograd, 1959.
Oblaci nad Tarom, Prosveta, Beograd, 1947.
21. Mitrovi Mitra, Ratno putovanje, Prosveta, Beograd, 1953.
22. Mihailovi Zivorad, Rudarska eta, Prosveta, Beograd, 1953.
Poslednja prozivka, Minerva, Subotica, 1959.
23. Mili Anton Marko, Dvaindvajst tiso kilometrov od Kragujevca
do Kragujevca, Borec, Ljubljana, 1963.
24. Narodni heroji Jugoslavije, Mladost i Prosveta, Beograd, 1975.
25. Nedeljkovi Duan, Etika Sutjeske, Prosveta, Beograd, 1964.
26. Neretva, knjige 13, prilozi uesnika, Vojnoizdavaki zavod,
Beograd, 1965. (9 priloga iz 1. proleterske).
27. Niki Milisav, Od danas smo proleteri, Rad, Beograd, 1961.
Iz ratnih doivljaja proletera, Narodna armija, Beograd, 1959.
28. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije 19411945, II izdanje, knjige 1 i 2, Vojnoistorijski institut Beograd, 19635.

29. Parezanovi Teodosije, Partizanske vatre,

Prosveta, Beograd,

30. Peti kongres KPJ, Kultura, Beograd, 1948.

31. Petnaestogodinjica borbe na Sutjesci, Opinski odbor Saveza
boraca NOR-a, Zadar, 1958.
32. Prva proleterska, knjige 1 i 2. Zbornik sjeanja, Vojno delo,
Beograd, 1963.
33. Prva proleterska brigada od Beograda do Zagreba, Propagandni
odsek 1. proleterske brigade, Zagreb, 1946.
34. Prvi crnogorski bataljon 1. proleterske brigade, Odbor 1. bataljona, Beograd, 1977.
35. Romac Pako, Borbe, Matica srpska, Novi Sad, 1950.
36. RUDO, Osloboenje, Sarajevo, 1971.
37. Simi Dragan, Nisam bio sam, Novo pokoljenje, Beograd, 1951.
38. Stanii Milija, KPJ u izgradnji oruanih snaga revolucije 1941
1945, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1973.
39. Strugar Vlado, Jugoslavija 19411945, Vojnoizdavaki zavod,
Beograd, 1969.
40. SUTJESKA zbornik radova, knjige 15, Vojno delo, Beograd, 1960. (36 priloga boraca 1. proleterske brigade).
41. SUTJESKA zbornik sjeanja, Narodna Knjiga, Cetinje, 1953.
(4 priloga boraca 1. proleterske brigade).
42. Sui Dervi, S proleterima, Svjetlost, Sarajevo, 1950.
43. Trei kragujevaki bataljon 1. proleterske brigade, knjige 1 i
2, Svetlost, Kragujevac, 1974.
44. Tri godine Prve proleterske divizije, Beograd, 1946.
45. Trgo Fabijan, etvrta i peta neprijateljska ofanziva, Vojnoistorijski institut, Beograd, 1968.
46. Veovi Radonja, Kolona i vidici, Narodna armija, Beograd, 1971.
47. Vidovi arko, Trea proleterska brigada, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1972.
48. VOJNA ENCIKLOPEDIJA, II izdanje, knjige 110. Redakcija
Vojne enciklopedije, Beograd, 19711975.
49. Vujoevi Jovan, Proleterska eta, Prosveta, Beograd, 1953.
50. Vukanovi Radovan, Na ratnoj stazi, Vojnoizdavaki zavod,
Beograd, 1965.
51. Zapisi o borbama iz NOR-a, Glavni odbor Saveza boraca NOR-a,
Beograd, 1968. (5 priloga boraca 1. proleterske).
52. Zavrne operacije za osloboenje Jugoslavije, Beograd, 1957.
53. Zogovi Radovan, Pjesma o biografiji druga Tita, Kultura Beograd, 1946.
Na popritu, Kultura, Beograd, 1947.

IV ASOPISI
a)

Vojnoistorijski glasnik

Broz Josip Tito, Sjeanje na dane osnivanja Prve proleterske

brigade, br. 4/1950.

 onlagi Ahmet i Lekovi Miso, Druga etapa druge neprijateljske ofanzive, br. 4/1957.
uraevi Nikola, Borbe 1. proleterske brigade u centralnoj Bosni od novembra 1942. do januara 1943. godine, br. 3/1954.
Jaukovi Danilo, Nekoliko podataka o formiranju Prve proleterske brigade, br. 1/1957.
Kljakovi Vojmir, Pripreme neprijatelja za etvrtu ofanzivu gledano po stranim izvorima i neprijateljskim dokumentima, br. 2/1951.
Kuan Viktor, Gubici Operativne grupe Vrhovnog taba NOVJ
u bici na Sutjesci, br. 4/1975.
Lekovi Mio, Najznaajnije Titove odluke u prvim dvema godinama NOR-a, br. 23/1977.
Miljani Gojko, Odluka Vrhovnog taba i pripreme za pohod
grupe brigada u Bosansku krajinu juna 1942. godine, br. 4/1965.
Parezanovi Teodosije, Borbe Prve proleterske brigade u petoj
neprijateljskoj ofanzivi, br. 3 i 4/1953.
Perovi Branko, Borbe na podruju Sinjajevine i Kolaina u
aprilu i maju 1942. godine, br. 3/1971.
Raievi Petar i Babac Pavle, Prodor Prve proleterske divizije
u Srbiju (dejstva od 12. do 29. avgusta), br. 4/1954.
Stepani Miroslav, Trea neprijateljska ofanziva u istonoj Bosni, Crnoj Gori i Hercegovini gledano kroz neprijateljska dokumenta,
br. 3/1951.
Seki Vlado, Borbe Prve proleterske divizije juna 1944. godine
radi izbjegavanja okruenja, br. 1/1961.
Seme Joe i Buturovi Radule, Prekomurske jedinice u narodnooslobodilakoj vojsci Jugoslavije, br. 1/1967.
Vinji Petar, Formiranje Prve proleterske brigade, br. 3/1976.
Borbe prve proleterske divizije u Sandaku (avgusta 1944), br.
1/1979.
Vujoevi Jovan, Formiranje italijanskog antifaistikog bataljona Garibaldi u Splitu 13. septembra 1943. godine, br. 1/1974.
Vukoti Jovo, Prva proleterska divizija u forsiranju Drine 1943.
godine, br. 6/1961.
Zeki Milo, Druga neprijateljska ofanziva, br. 23/1956.
ivkovi Zivko, Prvi bataljon 1. proleterske brigade u periodu
aprilmaj 1942. godine, br. 23/1956.
b) Vojno delo
Boovi Luka, Iz ratnih beleaka od 14. maja do 19. juna 1943.
godine, br. 6/1958.
Jovani oko, Drvarska operacija, br. 6/1954.
Popovi Koa, Pobeda na Sutjesci delo svih jedinica koje su
uestvovale u bici, br. 6/1958.
Seki Vlado, Partijski rad u Prvom bataljonu 1. proleterske
brigade, br. 1011/1961.
c) Vojnotehniki

glasnik

Milivojevi Dobrivoje, Snabdevanje i odravanje naoruanja u

Prvoj proleterskoj brigadi, br. 9/1961.

V TAMPA I PERIODIKA
1. oguric Miljan, U Rudom 22-XII-1941, Svetlost, Kragujevac, br.
51/1957.
2. olakovi Rodoljub, Zapisi o Fii, 4. jul, Beograd, 22. XII 1964.
3. Dugali Momilo, Komunisti, naprijed, Narodna armija, Beograd,
16. XII 1976.
Seanje na dogaaje iz NOR-a, Male novine, 29. XI do 13. XI
1965.
4. uki Branko, Devetorica iz Prve proleterske, Glas Slavonije,
31. IV 1958.
5. uki Gojko, S Prvom u proboju, Front, 1958.
6. Grgurevi Dragutin, Dalmatinci meu Crnogorcima, Narodna armija, 26. II 1971.
7. Hozi A., Rudo mjesto roenja Prve proleterske, Narodna armija, 17. XII 1971.
8. Ivanovi Miladin, Beogradski bataljon, 4. jul, Beograd, 15. X
1974.
9. Jovanovi Batri, U Prvoj proleterskoj, Politika, 17. I 6. II
1969.
Pobjeda na sektoru Sinjajevina Mojkovac, Pobjeda, Titograd,
10. VI 1959.
10. Kapii etkovi Mila, Igmanske rane. 4 jul, 4. II 1969.
Po Cincar planini, 4. jul, 20. VIII 1969.
11. Kati Milivoje, Mineri Prve proleterske na Sutjesci, 4. jul, 2. VII
13. VIII 1968.
12. Kora Duan, Proboj na Sutjesci i Zelengori, Jedinstvo, Pritina,
5. VI 1973.
14. Kronja Ante, Na komandant Pero, Poruka borca, maja 1973.
15. Kronja Siine, U Rudo 1941, Front, 17. XII 1971.
16. Labovi urica, S proleterima od Rudog do Foe preko Igmana,
Osloboenje, Sarajevo, 1. 26. VI 1977.
Prvi dani Prve proleterske i operacije okupatora, Borba, Beograd, od 15. 31. XII 1977.
17. Lagator Spiro, Foanska omladinska eta, Front, Beograd, 4. X
1974.
Lovenski bataljon 1. proleterske brigade, Pobjeda, Titograd,
18. 28. XII 1969.
18. Lebari Eugen, Igmanski mar, Dnevnik, Novi Sad, 21. X 1969.
19. Lekovi Mio, Tri dramatine prie o tri dana i tri kote, Front,
Beograd, 1. 15. VI 1973.
Ofanziva proleterskih brigada u zapadnu Bosnu, Narodna armija, 19. XI 3. XII 1965.
Sa Prvom proleterskom na sremskom frontu, Borba, Beograd,
15. 23. II 1975.
Na snenim poljima Srema, Narodna armija, Beograd, 26. IV
24. V 1968.
Na istok preko zapada, Narodna armija, Beograd, 15. VI 1972.
20. Mareti Gojko, Proleterski komesar Fia, 4 jul, Beograd, 6. VI
1969.

21. Markovi Nada, Ljupe Spanac, Graniar, Beograd, 15. IX 1968.

22. Milin Vojislav, Seanje kirurga Prve proleterske, Dnevnik, Novi Sad, 22. XII 1976.
23. Miloj evi Miloj e, Od Kragujevca do Rudog, Narodna armija,
Beograd, 9. XII 1965.
24. Mitrovi Rade, Velika bitka, Svetlost, Kragujevac, 4. VII 15.
VIII 1965.
25. Mrvo B., Iz ratnog dnevnika 4. kraljevakog bataljona, Ibarske
novine, Kraljevo, 4. VII 1965.
26. Nikol'i Gojko, Dve crtice o liku Prve proleterske, Borba, Beograd. 18. XII 1961.
Igmanski mar Prve proleterske brigade i zbrinjavanje njegovih
rtava, Socijalna medicina, Beograd, 1968.
27. Novovi Mirko, Obrui na Zelengori su probijeni, Narodna armija, Beograd, 16. XII 1976.
Posljednji obru je probijen, Pobjeda, Titograd, 13. VII 1968.
28. Pajovi Ljubivoje, Iz borbe u borbu, Dragaevo, 7. VII 1968.
Tri decenije od bitke na Drini, Front, Beograd, 6. IV 1973.
29. Pejanovi Duan, Najbolji borev drug, Front, Beograd, 4'1971.
30. Pui Savo, Uz Drinu ka Sremu, 4. jul, 11. 25. III 1975.
Tridesetogodinjica osloboenja, 4. jul, Beograd, 1. 22. IV
3975.
Mar prema Sarengradu, Front, Beograd, 11. 25. IV 1975.
31. Radovi Nikola, Sjeanje na Sava Buria, Pobjeda, Titograd,
35. 20. VI 1969.
32. Radulovi Filip, Legendarni komesar, Jedinstvo, Pritina, 18.
XI 1976.
33. Radulovi Ilija, Probijen je sremski front, Dnevnik, Novi Sad,
12. IV 1975.
34. Ronevi Mihailo, Zelengora, Veer, 19. VII 1972.
35. RUDO, Borba, Beograd, 3. 8. X 1972.
36. Sijari Camil, Rudo, Osloboenje, Sarajevo, 8. IV 1972.
37. Simovi Milan, Prodor do Save, Borba, Beograd, 22. XII 1965.
38. Srdanovi Teodor, Odiseja jednog tifusara, NIN, Beograd, 7.
14. VII 1968.
39. Stijovi Milonja, Tito sa rukovodeim kadrom Prve proleterske
brigade, 4. jul, 2. VIII 1977.
40. Seki Drako, Pred spomenikom Prve proleterske, Osloboenje,
Sarajevo, 20. i 21. XII 1974.
U slavu Igmanskog mara, Osloboenje, Sarajevo, 20. i 21. XII
1975.
41. Trbojevi Bogdan, Od Kraljeva do Rudog, Crvena zvezda, 22.
XII 1959.
42. Veovi Radonja, Biti ili ne biti, Borba, Beograd, 4. IX 197L
Put Prve proleterske od Rudog do Sutjeske, Borba, Beograd, 1. IX
do 3. X 1971.
Put Prve proleterske od Rudog do Sutjeske, Borba, Beograd, 31.
VIII 1971.
Zapisi o Prvoj proleterskoj brigadi, Komunist, Beograd, 6. I. 1972.
Kolona i vidici, Komunist, Beograd, 7. IX 1972.

 Sutjeska, Narodna armija, Beograd, 10. IX 24. IX 1971.

Smisao Sutjeske, Narodna armija, Beograd, 24. V 14. VI 1968.
Zapisi o kulturno-umjetnikom ivotu Prve proleterske brigade
u ratu, Narodna armija, Beograd, 10. VII 1959.
Sa ratnih staza Prve proleterske brigade, Pobjeda, Titograd, 7.
26. II 1971.
Sa ratnih staza Prve proleterske brigade, Pobjeda, Titograd, 10,
17, 24. i 31. X 1971.
Balinovac, Pobjeda, Titograd, 7. VIII 1968.
Ob obletnici ustanovite Prve proleterske brigade, Naa obramba,
decembar 1975.
Kolona i vidici, Osloboenje, Sarajevo, 2. IX 1977.
43. Vujoevi Jovan Lola, Dok je zasjedanje trajalo, Politika, Beograd, 28. 30. XI 1968.
U susret 30-godinjici bitke na Sutjesci, Front, Beograd, 4.
25. V 1973.
Proleter Mario Gucinati, Front, Beograd, br. 25/1969.
Bataljon Garibaldi, Crvena Zvezda, Beograd, 16. X 1956.
Na poloajima oko Jajca, Narodna armija, Beograd, 28. XI 1958.
Probijanje obrua u V neprijateljskoj ofanzivi, Narodni slubenik,
4. VI 1958.
Na sremskom frontu prije tri decenije, 4. jul, Beograd, 1. 28.
I 1975.
Iz ratnog dnevnika, 4. jul, Beograd, 2. II 2. III 1971.
44. Vujoevi Radomir Ljaka, Jedan put do Rudog, Politika, Beograd, 23. 31. XII 1961.
Na rubu bitke, Narodna armija, Beograd, 1951.
Ljudi u koloni, Narodna armija, Beograd, 1966.
ovjek ili zvijer, Front, Beograd, 1952.
Bijele Vode, Front, Beograd, 1961.
Dvostruko slavlje, Narodna armija, Beograd, 3. XI 1967.
Prvi dan, Narodna armija, 24. V 1968.
Dugo noenje gladi, Narodna armija, 31. V 1968.
Proboj, Narodna armija, 7. VI 1968.
Preko poslednje prepreke, Narodna armija, 14. VI 1968.
45. Vukanovi Radovan, Povodom desetogodinjice, Narodna armija,
Beograd, 22. XII 1951.
46. Vukainovi Svetozar, U stroju Prve proleterske, Dnevnik, Novi Sad, 21. 27. XII 1974.
47. Vuksanovi Milo, Dolazimo u svoj grad, Svetlost, Kragujevac,
br. 50/1979.
48. Vuksanovi Radmilo, Poslednji put sa Fiom u Zvorniku, Front,
Beograd, 11. V 1973.
Poslednji trenuci sa Fiom, Krila armije, Beograd, 22. XII 1965.

VI KONSULTACIJE
Usmene konsultacije sa preko 60 boraca brigade, komandanata ili
politikih komesara jedinica koje su uestvovale u dotinim akcijama.

REGISTAR*

A
Abramovi Vojo 352
Adaevci (s.) 390392, 404
Aanovci (s.) 415
Afrika 9, 77, 134, 152, 218
Agia Vrelo (s.) 336
Ajzenhauer Dvajt (ameriki general) 77
Alajbegovo Selo 309
Albanija 225, 275, 371, 380,
393
Aleksander Harold
(engleski
feldmaral) 415
Alinovac (s. kod M. Grada)
321
Andrijevica 17, 171, 218, 363.
Andri Miroslav 317
Antoni Milan Velebit 156
Aril je 17
Armije
Jugoslovenske armije
1-va 395, 397, 417, 404,
406, 408, 412414
2-ga 406
3-a 406, 410
Saveznike
8-ma britanska 77, 134
17-ta avio armija Crven.?
armije 376
Okupatorove
2-ga italijanska 118, 169
2-ga oklopna njemaka
303, 375

6-ta njemaka 152, 174

Arano 112, 116, 119, 274,
276279
Austrija 209, 415
Avala (pl.) 375, 376, 379
Avtovac 61
Azija 9, 134

B
Babajii 212
Babica Kula (s.) 49
Babina Luka (kod Valjeva) 370
Babine (s.) 263, 264
Bavice (s. kod Travnika) 270
Bader Paul (njem. general) 34
Baji Ktfsto 198
Baji Mojsije 128
Bajina Bata 19, 368, 369, 371
Baki (kod Foe) 226
Balinovac (na Zelengori) 237
246, 248, 250, 266, 356
Balkansko Poluostrvo 169, 186,
219, 275, 293, 329, 386
Baljci (s.) 298
Banotor (s. kod Novog Sada)
387
Banija 293
Banja Luka 125, 127, 138141,
145, 147154, 158160, 163,
164, 166, 171, 311, 329
Banjica (Beograd) 375, 383
Banjiki vis 376, 377, 421

* U Registar nijesu unijeta imena boraca iz spiskova prvog sastava

1. proleterske brigade i narodnih heroja od strane 433. do 496.

Banji do (kod Glavatieva) 183

Baraci (s. kod Mrk. Grada)
317
Barajevo (Beograd) 18
Bare (s. kod Brodareva) 214.
215
Bare (s. kod Prae) 249
Bari (Italija) 338
Barice (kod Tomaeva) 212
Baajkovac (Livno) 108, 109
Baafiinac polje (kod Travnika)
328, 346348, 350, 353, 401,
420
Bataljoni 1. proleterske brigade
Prvi 14, 16, 20, 27, 3032,
35, 37, 38, 4248, 55, 61, 71,
74, 83, 89, 9294, 97, 98,
100, 105, 106, 109, 110, 112,
114, 120, 122, 124, 127, 129,
130, 138, 142, 143, 145150,
152, 154, 159163, 167, 173,
175188, 191, 194, 198,
201205, 207, 210, 212214,
221, 224, 226, 227, 229, 230,
235, 237, 239, 243245, 253,
255, 256, 257, 261, 262, 265,
268, 271, 273, 275278, 287
291, 294, 295, 297, 299, 300,
302, 305306, 308, 309, 311,
314323, 325, 326, 328, 330
333, 335338, 341345,
348, 349, 352, 354358, 362,
363, 366, 368, 370375, 378,
388, 390, 393, 395, 398, 400,
1. bat. novii 400,
402, 407, 410, 411, 413,
415, 416
Drugi 14, 16, 19, 23, 27,
3035, 37, 38, 42, 44, 45,
4750, 53, 5658, 60, 62
65, 74, 75, 83, 88, 9294,
97, 101, 105, 109120, 122,
126, 127, 129, 130, 138140,
142, 143, 147154, 156, 158,
160, 163, 164, 166, 173, 175
179, 184, 187, 189191,
198, 201205, 207, 210, 214,
222, 226, 229, 232, 237, 239,
243, 244, 253257, 260, 261,
264, 265, 268, 270, 271, 273,

275278, 281, 282, 287289,

291, 295, 298, 300, 302. 305,
307309, 311, 313325, 330,
331338, 341344, 346, 347,
349, 352, 354, 355, 357, 358,
362, 363, 366, 368375, 381,
387, 388, 390, 393, 395, 398,
400,
2. bat. novi 400,
402, 404, 407, 409411,
413, 414, 416, 417, 418
Trei 14, 17, 20, 24, 27,
30, 31, 40, 4244, 4750,
54, 56, 58, 60, 61, 65, 69, 74,
75, 79, 83, 85, 88, 89, 9294,
97, 98, 100, 101, 109, 110,
112, 114, 120, 122, 123, 127,
129, 130, 132, 138, 139, 142,
143, 146154, 159163, 166,
172, 179, 184, 187, 189, 190,
194, 198, 201, 204, 205, 207,
210, 221, 225227, 229, 230,
232, 233, 237, 239, 243, 244,
253258, 261, 265, 268, 270
271, 273, 274, 276278, 281,
282, 286, 288291, 294, 295,
296, 302, 306, 309311, 313
323, 325, 330, 331, 337,
341343,
345347,
352,
354357,
361,
364366,
368370, 372374, 380, 387,
427
3. bat. novi 400,
402, 408, 410, 413, 415,
416, 417, 418
etvrti 14, 17, 20, 24, 27,
30, 31, 40, 42, 44, 47, 56,
57, 58, 60, 61, 65, 68, 71,
74, 89, 93, 95, 96, 99, 100,
104, 106, 109, 110, 112, J14
120, 122124, 127130,
138140, 142, 143, 145152,
154, 156158, 150, 164, 167,
173, 175, 176, 178, 179, 184,
187, 190, 195, 198, 201, 204,
205, 208, 210, 221, 226, 227,
230, 232, 237, 239, 244, 249,
253, 255257, 260, 261, 265,
270, 271, 275278, 281, 282,
286, 288, 295, 298, 300, 302,

304, 306, 309, 311, 314325,

331338, 341343, 345, 347,
352, 354, 355, 357, 358, 361,
363366, 369, 370, 372, 373,
377, 387390, 395, 398, 400,
427
Peti 14, 1820, 23, 24,
27, 3033, 35, 37, 42, 44,
45, 47, 54, 55, 60, 61, 66, 67,
69, 74, 75, 83, 168, 325, 383,
387, 389, 395, 398, 399, 400
Sesti 16, 18, 20, 30, 31,
4345, 4749, 53, 5658,
6062, 65, 74, 75, 83, 9 2 94, 97, 98, 101, 104, 115
120, 122, 127, 129, 138
143, 146154, 156, 158,
160163, 166, 173, 175, 176,
179, 187, 190, 195, 198, 204.
205, 207, 210, 212, 214, 221,
224, 226, 230, 234, 235, 237,
239, 243, 244, 250, 253, 255
257, 260, 261, 265, 270,
271, 273, 275278, 281, 282,
288, 289, 291, 294300, 302,
304, 306, 309, 311, 314323,
325, 326, 330332, 334, 337,
338, 342344, 347, 348, 351,
352, 354, 355, 361363, 365,
366, 368370, 372, 373, 378,
379, 389, 395, 398, 399, 400,
427
Sedmi (in.) 339, 352
357, 363, 369, 370
Garibaldi 279, 281, 232,
291, 295, 298, 300302, 304,
308, 309, 311, 314320, 322,
326, 331, 334, 336338, 343,
345, 347, 352, 354, 355, 357,
366, 368, 369, 370, 373, 374,
380, 383, 422
Batrina (s. kod SI. Broda) 413,
414, 415
Batrovci (s.) 397
Bavan 237241, 250, 348, 420
Be (Austrija) 217, 385
Bekte (s. kod Kutjeva) 410
Belgija 385
Beoin 386
Belo Brdo ( s. kod Priboja) 23

Beograd 19, 66, 169, 217, 219,

361, 362, 371377, 379, 381
384, 391393, 400, 401, 4 2 0 422, 428, 430
Berak, (s. kod Vinkovaca) 33S,
393
Berane (Ivangrad) 17, 213, 214,
218, 220, 362
Berkasovo 396
Berkovina 49
Berlin (Njemaka) 300, 385,
406
Beanijska Kosa (Zemun) 386
Biha 128, 131, 135, 144, 274,
329
Bijela (s.) 186, 187
Bijele Vode (s. kod Sokolca)
27, 3234, 38, 44, 420, 421
Bijele Vode (s. kod Nemlile)
264, 265
Bijelo Buje (kod Travnika)
271
Bijelo Polje 212, 213, 215,
217221, 245, 362, 420
B(ijeljina 256, 259, 262
Biilii (s.) 148
Bilea 60
Bilogora (pl.) 415
Binder Stjepan (domobranski pukovnik) 156
Bioe (s.) 218
Biokovo (pl.) 115, 118, 119,
123
Biorina (s. kod Sinja) 27(^277
Biov grob (kod Tomaeva) 212
Bira (kod Zvornika) 251
Biskup (s. kod Glavatieva)
190
Bistrica (r. kod G. Vakufa)
173, 183185, 420
Bistrica (r. kod Foe) 243, 244,
356
Bistrica (r. kod Knina) 130
Bistrica (r. kod Nove Varoi)
?????
Bitovnja (pl.) 86, 87, 171, 174,
182, 351
Bjelanica (pl.) 85, 86, 171, 187,
352354, 420
Bjelimii 193, 195

Bjeliavac (s. kod SI. Poege)

410, 411
Bjelovar ????
Blace 182, 343, 344
Blagaj (s. kod Kupresa) 341
Blagojevi Miodrag 140
Blauj 39
Blauj (s. kod Duvna) 101, 104,
295
Bodeita (s.) 58
Bogosavci 165
Bojici (s. kod Kalinovika) 193
Boj ine (s. kod Travnlika) ???
Bojna (s. kod Travnika) 283,
289
Bojska (s.) 174
Boljanii 207, 364
Bora 43, 79
Borak (s. kod G. Vakufa) ???
Borak (s. kod Sujice) 105, 106
Borci (kod Konjica) 186, 188
Borci (s. kod Mrkonjii Grada)
315
Borike 48
Borje (s.) 224
Borova glava (kod Livna) 104
106, 294, 297
Borova glava (kod Tomaeva)
212

Borova glava (na Zlatiboru)

365
Borovi do ???
Borovno (kod Sutjeske) 231,
232, 233, 246, 348, 356
Borovo 190, 408, 409
Bosanici 138
Bosansko Grahovo 103, 112,
121, 124, 125, 128130, 171,
329, 422
Bosanska Krupa 135
Bosna 22, 25, 26, 2830 31,
35, 41, 48, 5052, 56, 66, 70.
7780, 87, 90, 103, 114, 115,
120, 124, 132, 141, 148150,
153, 164, 165, 167171, 177,
180, 181, 186, 193, 196, 197, 207,
217, 247, 250, 251, 254, 259, 262,
263, 266, 279, 293, 300, 303, 307,
313, 314, 368, 369, 371, 385, 391,
393, 399, 406, 414, 420, 422, 423

Bosna (r.) 35, 37, 160, 265, 304,

308
Bosut (r.) 393, 394, 395
Boija glava (na Zelengori)
235, 239
Boanovii 81
Boikovci (s.) 306
Boovi dr Borislav 20, 26
Boovi Boo 223, 261, 268,
308
Boovi Dragoljub Zua 190
Boovi Milo 126
Boovi Radomir 230
Bradina 89, 174179, 399
Brajii (s.) 369
Braneca 150
Bratunac 25, 48, 49, 67, 251,
419
Bravsko 126
Brda (kod Kupresa/) 297, 299
Brani 86, 87, 176, 178
Bregalnica (r.) ???
Brestovac 252
Breza 30
Breza (s. kod Konjica) 186
Brezna (s. kod Nove Varoi)
???
Brezovica (na Igmanu) 36
Brigade
Brigade NOVJ
1. dalmatinska 124, 142,
144, 181, 183, 244, 251, 268
1. majevika 218, 224
227, 229, 231233, 239,
242, 249
1. prekomorska 313
1. vojvoanska 252, 253,
255, 256, 259
2. dalmatinska 186188,
193195, 231, 307
2. lika 289, 296, 297, 298,
300
2. proleterska 4850,
5255, 6062, 66, 70, 77,
86, 88, 90, 95, 99, 100, 101,
103105, 112, 121, 129, 130,
186, 187, 190, 191, 195, 217,
223, 226, 227, 231, 234
2. vojvoanska 252, 253,
255257, 259

3. dalmatinska 229, 244,

267
3. krajika proleterska
127, 136, 137, 142144, 146,
149151, 154158, 160, 162,
163, 166, 181, 183, 199, 204
208, 213, 215, 221223,
226229, 232, 233, 235, 239,
241244, 247, 249, 252, 255,
262, 263, 270, 274276, 280,
281, 283, 289291, 294298,
301303, 307, 313, 315, 336
338, 341351, 353358,
362, 363, 365, 366, 368, 369,
370, 372374, 379, 381, 389,
391, 393, 396, 397, 404, 406,
407, 409, 410, 412416, 427
3. sandak? 77, 87, 95
97, 101, 103111, 125, 136,
137, 142, 149151, 154, 159,
163, 166, 172, 178181, 183,
184, 207, 211, 213, 215, 223,
230, 358, 427
4. crnogorska 78, 80, 83,
86, 88, 90, 95, 99, 100, 101,
112, 121, 186, 188, 190, 192,
231
4. krajika 124, 125, 129,
138, 141, 187, 270
5. crnogorska 78, 80, S3,
142, 176, 179, 180, 230, 244
5. kozaraka 269, 305, 401
5. sandaka 358
5. br. 21. divizije 406, 408
6. istonobosanska 16,
211, 218, 224226, 228, 229,
231, 232, 244, 239, 242, 249,
251, 255
6. srpska 427
7. banijska 183
7. krajika 199, 205, 207,
208, 231, 232, 234, 239, 242
244, 247, 249, 252, 263,
280282, 287, 288, 297, 298,
338, 342, 345
8. banijska 183
8. crnogorska 358, 362,
363, 369, 372, 373, 377379,
381, 388391, 393, 394, 396,
397, 427

9. krajika 280, 281, 282

10. hercegovaka 119, 142,
188192, 231
10. krajika 280
12. krajika 305, 381
12. slavonska
13. proleterska Rade Konar 285, 289, 291, 301,
303307, 315, 316, 318, 319,
321324,
330336,
338,
343351, 354, 357, 358, 362,
363, 365, 366, 368, 372, 373,
381, 388, 391, 397, 404, 406,
407, 410, 412418
16. banijska 183
17. krajika 338, 351
Italijanska brigada 1. divizije 383, 388, 390, 394,
395, 410, 414, 415417
Brigade crvene armije
13. gardijska mehanizovana
375, 381
14. gardijska mehanizovana
375
15. gardijska mehanizovana
375
16. tenkovska 375, 379,
381
Brigade okupatorske i kvislinke
etnike
Andrijevika 186, 189
Beranska 186
Bijelopoljska 186, 213
ajnika 213
Durmitorska prva 186,
187, 192
Duririitorska druga 186,
187, 192
Foanska 192
Golijanska 213
Kalinovaka 190
Kolainska 186, 189
Nikika 186, 188, 190,
191
Pljevaljska 186
Sarajevska 192
Domobransko-ustake
1. ustaka 117, 249, 250,
257, 258

 2. ustako-domobranska
170, 352, 405
4. lovaka 219, 225, 226,
228, 420
5. ustako-domobranska
280, 294
6. ustako-domobranska
90, 344
7. ustako-domobranska
397
8. posadna 354, 409
Njemake
963. tvravska 405
964. tvravska 414
Brine (Livno) 109, 111
Brnjii 145
Brodarevo 214, 220, 221
Broz Josip Tiito 1315, 28,
41, 47, 80, 131, 182, 242, 281,
310, 361, 383, 392, 395, 429
Brvenica 207, 357
Bubalo Nikola 180
Budanj (s. kod Foe) 243,
244
Budimpeta 395
Bugarska 219, 366
Bugojno 99101, 10310".,
107, 109, 173, 174, 269, 270, 273,
280, 283, 284, 296, 300303,
330, 338, 341343, 346, 420
Bukova gora (kod Arana) 116,
278
Bukovaa (pl. kod Mlinita)
334
Bukovica (kod Glavatieva)
188

Bukovica (kod Travnika) ???

Bukuret (Rumunija) 361
Bukva (s. kod Prozora) 345
Bulatovii (s.) 389
Bulii (s.) 314
Burenj (pl. kod Tomaeva) 212,
213, 222
Bunar (kod Glavatieva) 186
Bunovi 223
Buri Savo 165, 203, 223, 230
Busovaa 288, 289, 349
Busovake staje ???
Butkovii 42, 249

c
Carevo Polje 142, 314
Caparde 256, 259262, 267,
268

Caparite (kod Sinja) 276

Cazin 135
Celje ???
Cepina (s. kod Prozora) 345
Cer (kod Prnjavora) 164
Cer (kod Tomaeva) 212, 222
Cerovo 212, 221
Cetina (r.) 278
Cigelj (s.) 130
Cincar (pl.) 103, 105, 295
Cista 276278, 421
Crna Gora 1013, 22, 23, 25,
52, 5456, 6062, 66, 67, 74,
7779, 87, 99, 124, 125, 131,
170, 171, 186, 190, 193, 213, 217,
219, 225, 245, 259, 264, 300, 313,
326, 368, 371, 391, 402, 422, 423
Crna Gora (s. kod Glamoa)
336
Crna Rijeka (s. kod Jajca) 142
Crna Rijeka (s. kod Vlasenice)
252
Crni vrh (kod Bajine Bate)
???
Crni vrh (kod Jajca) ???
Crni vrh (Joavka) 150, 151,
166, 311
Crni vrh (kod Mrkoriji Grada)
323
Crni vrh (kod Pljevalja) 211,
363
Crni vrh (kod Prozora) 342
Crni vrh (kod Sarajeva) 36
Crni vrh (kod Turbeta) 305
Crni vrh (kod Valjeva) 369
Crnetii 205
Crno jezero (na Zelengori) 237
Crvena armija 9, 13, 43, 56,
77, 120, 131, 134, 144, 164, 174,
218, 264, 266, 284, 293, 327. 329,
339, 358, 361, 368, 373, 375,
377381, 384, 385, 388, 394, 397,
400, 404, 406, 421
Crvena Jabuka (s.) 373

Crveni kamen (kod Sitnice)

138
Cvilin (s.) 200, 202

Caak 372
aavica 127, 137, 141, 319
aglin (s. kod akova) 410,
416
Cajetina 366, 368
ajnie 48, 52, 54, 55, 171, 187,
193, 200, 205207, 211, 355,
420
Cakor (pl.) 171, 218
arapi Vaso 227
ardak (s. kod D. Vakufa)
173, 342
ardak (pl. kod Kupresa) ???
ardak (el. stanica) 337, 338
Caulije (s.) 100
azma (r.) 417
Celebi 44, 217, 223226, 236,
420
Celinac 148, 151, 166, 311
emerno (u Hercegovini) 58,
60, 62, 78, 231, 419, 420
emerno (kod Pljevalja) 364
Cer il Vinston 77
Cestaljevo 194
evljenovii 27
Cevo 16
Cievo 188190, 192
ivija (s. kod Prnjavora) ???
oguri Miljan 306
Cova (s. kod Priboja) ???
Cukarica (Beograd) 381
ukavec (potok kod Foe) ???

eotina (r.) 227, 228, 363

emanov most (kod Uba) 372,
373
esim (s.) 191
etkovi Pero 19, 37, 94, 112,
136, 142, 427
irovi Janko 202

orkovii (s. kod Travnika)

309
oslii (s. kod Konjica) 186
osii (s. kod Turbeta) 288,
305
usine (Jajce) 142, 143

D
Dabravine 30, 44
Dalj (s. kod Vukovara) 408
Dalmacija 84, 90, 95, 103, 114,
115, 119, 120, 124, 129, 202,
273276, 279, 282, 293, 295, 300,
303, 307, 371, 391, 400, 402,
420423
Danilovgrad 17
Danon Oskar 286
Dapevi Peko 186, 233, 405
Darkovac (s.) 409, 410
Debela mea (kod Sokolca) ???
Debelo brdo (kod Foe) 244
Debelo brdo (kod Teslia) 155
Dedeji Boko 427
Dedinje (Beograd) 376
Derventa 154, 157, 164, 167
Dever (s. kod Jajca) 318
Devetak (pl.) 66, 251, 252, 264,
419
Devetine (s.) 151154, 159,
164, 166
Devi Marija 403
Devojaki kuk (kod Glavatieva)
190192
Dilj (pl.) 409
Dimitrijevi ura 179
Dimitrijevi Mita 427
Dimitrijevi Sava 379
Dinara (pl.) 103, 278, 294
Dindol (s.) 193
Divci (s.) 372
Diviani (s.) 309
Divizije
NOV Jugoslavije
1. proleterska 136, 137,
140144, 148, 150154, 156,
160, 162, 163, 165168, 171
174, 179, 181, 183, 184, 198,
200, 204, 209, 213, 217, 218,

221233, 238, 239, 241245,

247, 251, 255, 256, 258, 259,
260, 262, 263, 266, 268, 270,
273276, 279, 281, 283, 285,
289, 290, 294, 297299, 301,
303307, 310, 317, 318, 321,
324, 330, 332, 335, 337, 338,
341, 343, 344, 346348, 350
355, 362, 363, 365370,
376, 379, 386, 387, 389, 394,
395, 397399, 402, 404406,
408, 409, 412, 414, 415, 417,
427
2. proleterska 136, 137,
171, 173, 181, 183192, 195,
200, 201, 204, 207, 217, 218,
222, 228, 229, 231, 232, 238,
242, 244, 245, 247, 248, 250,
259, 263, 264, 402
3. udarna 136, 141144,
160, 171, 174, 179181, 183,
188, 190192, 217, 219, 231,
242, 244, 407, 427
4. krajika 276, 280
5. krajika 270, 375, 379,
381, 386, 389, 395, 396, 404
6. lika proleterska 289,
296, 300, 342, 355, 365, 368
370, 372, 376, 379, 386, 394
7. banijska 181, 217, 231,
234, 242, 244, 245, 247, 248,
250, 264, 427
10. krajika 280, 281, 283,
299, 317, 318, 338, 341, 345,
350, 351, 355
11. krajika 305, 309, 310,
311, 376, 389, 396, 397, 399
12. krajika 310
12. vojvoanska ???
16. vojvoanska 259, 260,
266, 376
17. uda(rna 355, 356, 427
21. srpska 376, 386388,
393395, 406, 409, 414116
22. vojvoanska 376, 406
36. udarna ???
37. udarna 364, 368
39. krajika 338
42. 406, 416
48. 406, 409

Crvene armije
73. gardijska 376, 379,
381
236. pjeadijska 376, 379,
381
Okupatorove i kvislinke
24. bugarska 366, 367
Dinarska etnika 124
Domobranske
1-va 415, 419
3-a 386, 409411
6-ta 52, 103, 116, 302, 421
9-ta 409411
Italij anske
Alpa graje 52
Bergamo 116, 118, 279
Caatore delle Alpi 51,
57, 58
2. obalska 136
Ferara 52, 219
Lombardi 170
Marke 43, 52
Mesina 52
Mure 52, 87, 90, 175
Pulja 52
Pusteria 18, 19, 5153
Re 170
Sasari 124, 129, 170
Taro 52
Taurinenze 51, 199, 215,
219
Venezia 17, 52, 215, 219,
221

Maarske
3. divizija 136
Nj emake
1. brdska 219, 221223,
245, 293, 303, 305308, 330,
362, 363, 379, 420, 421
Brandenburg 357, 370,
376, 421
7. SS Princ Eugen 170,
210, 234, 260, 263, 264, 273
277, 280, 293, 303305,
307, 309311, 314319, 321,
323, 329331, 335337, 341,
343, 345349, 350, 355, 362,
363, 364, 365, 368, 372, 375,
393396, 412, 420, 421
14. SS pjeadijska 293

 22. pjeadijska 412, 417

41. pjeadijska 393395,
397, 414, 415, 418
69. kozaka 293
104. (704.) lovaka 10, 219,
243, 244, 257, 421
113. pjeadijska 10, 11,
17, 18, 26
114. (714.) lovaka 11, 51,
125, 128, 170, 274, 275, 294,
296, 301, 303, 420
117. (717.) lovaka 11, 148,
170, 181, 184, 219, 375, 376,
386, 388, 389, 420
118. (718.) lovaka 11, 29,
3235, 51, 83, 87, 90, 143,
144, 158, 163, 170, 180, 219,
224, 226229, 231234, 238,
242, 249, 296, 298, 301, 329,
376, 395, 420
181. pjeadijska 362, 412
187. pjeadijska 170, 293
264. pjeadijska 293, 294,
387
342. pjeadijska 10, 12,
26, 28, 29, 3135, 420
369. legionarska 170, 209,
219, 227, 228, 236238, 241
244, 249, 250, 255, 260
263, 267, 270272, 280
282, 287, 288, 293, 303,
329, 362, 414, 417, 420, 421
371. pjeadijska 393
373. legionarska 291, 293,
329
Divjak (s. kod Viteza) 283
Dnoluka (s.) 315
Doboj 155, 158, 160163, 303,
317
Dobri do (na Durmitoru) 55,
56
Dobrakovo 214
Dobrodol (s. kod Sokolca) 32
34
Dobrogoe (s.) 186
Dobroselica (s. kod Nove Varoi)
365
Dobro Polje (s.) 46, 354
Dobroin (s.) 183
Dolac (Travnik) 280

Donja luka (Zelengora) 239

Donja Snjegotina 150, 172
Donji Malovan (s.) 101, 103,
120, 122, 123, 296300, 430
Donji Oraac 317
Donji Uljanik 416
Donji Vakuf 99, 100, 142, 143,
171, 173, 270, 273, 282, 286,
291, 302, 303, 309311, 314,
317, 319, 324, 346, 347, 350
Doribaba (s. kod Jajca) 309
Draga (s. kod Pljevalja) 364
Dragii Miro 20
Dragnia Mlin (kod Teslia)
154
Dragni Podovi (kod Sipova)
331, 332
Dragoaj (s. kod Konjica) 179,
351
Drago sedlo (kod Sutjeske)
231234
Dragovci (kod Pleternice) 414
DragoVii 164, 166
Drako Zora 403
Drakovac 264
Dragovi Spasoje 203
Dragovii (s.) 153
Drenik (kod Prnjavora) 159
Drenova (s.) 13
Drenovi Uro (etniki komandant) 159
Drenica 171
Drina (r.) 26, 41, 44, 48, 49,
53, 54, 171, 195, 196, 197, 198,
199, 200, 202, 203, 204, 205, 207,
208, 209, 226, 227, 228, 229, 232,
252, 256258, 262, 263, 287,
348, 354, 356, 368, 369, 392, 399,
400, 420, 421
Drinjaa 48, 49, 251, 255, 258,
262

Drvar 113, 126, 128, 307, 316,

318, 329, 330333, 336, 339,
342, 353
Dub (s. kod Bajine Bate) 368,
369
Dub (s. kod Rogatice) 50
Dubljevii (s.) 58
Duboka (s.) 348

Dubrava (s. kod Vrboveca)

417
Dubrave (kod Jajca) 317
Dubrave (s. kod Vinkovaca)
395
Duga (s. kod Prozora) 338, 343
Dujmiovii (s.) 354
Dukati (s.) 270
Dulii (s.) 60, 61, 419
Dunav (r.) 376, 385, 386, 389,
395, 404, 406, 408
Durmitor (pl.) 52, 53, 55, 66,
171
Dutanovii (s.) 178
Duvno 101105, 107, 109, 116,
117, 120123, 132, 171, 274,
278, 280, 294299, 338, 341,
392, 399

D
akovo 409, 412
akovii (s.) 302
elilovci (s. kod Travnika)
271, 287, 288, 291, 303.
oki Milena 155
orevi Janafeo 365
orevi Mihailo Mika 69
uki Vuksan 299
umezlije (s.) 318
urevia Tara 363
uri Ljubodrag 224
urinci (s.) 373, 374

D
Depa (s.) 88
Dimrije (s.) 59, 252

E
Efendi Jokica 403
Egejsko more 218
Elbrus (vis u SSSR-u) 224
Eminovo Selo 101, 174, 294,
295

Engleska (Velika Britanija) 9,

284, 358
Erdevik 386, 390
Evropa 9, 152, 274, 385

F
Fleps Artur (njemaki general)
341
Foa 19, 4144, 46, 47, 54,
57, 66, 68, 69, 73, ,75, 79, 80,
84, 171, 187, 195, 198201, 205,
210, 217220, 223, 225228,
230, 233, 236, 242, 244247, 325,
355, 356, 383, 402, 420, 430
Fojnica 343, 344, 345
Francuska 385

G
Gacko 52, 58, 60, 62, 81, 219,
362, 420
Gaj (s. kod Zvornika) 255, 256
Gajevi (s.) 34
Gakovi Duan 317
Gaioii 24, 44, 67
Gardaevi Nikola 317
Gardaevi Radovan 261
Gat (kod Gacka) 5962, 64,
116

Gerzovo 323, 330

Giblartar (Engl.) 218
Glamo 107109, 307, 332,
335338, 342
Glasinac 48, 49
Glavatievo 186, 188190, 192,
193, 207, 392, 420
Glavice (s. kod Miljevine) 243
Glog (s. kod Gacka) 58
Glogovac 164
Gloac (kod Kalinovika) 193
Glumine (s. kod Zvornika)
255, 256, 260
Gluevine (s. kod Kupresa)
295
Gluvita (s.) 49
Gobelovina (s.) 181
Gole (s. kod Priboja) 364

Gole (kod s. Raji) 415

**
Gole (s. kod Travnika) 302
Gole (pl. kod Valjeva) 369
Golija (pl. u C. Gori) 52, 53,
59
Golija (pl. u Srbiji) 363
Goli vrh (kod Gorada) 205
207
Goransko 60, 62
Gorade 4144, 52, 54, 66, 73,
75, 187, 199, 207, 210212, 218,
219, 249, 325, 355, 356, 418, 420,
430
Gorica (Bugojno) 99, 100
Gorjani (s.) 409
Gornja Lisa (s. u Sremu) 387,
397
Gornje bare (na Zelengori) 63,
232
Gornji Milanovac 18
Gornji Uljanik 416
Gornji Vakuf 95, 96, 100, 101,
180185, 264, 273, 302, 341
346, 352, 420
Gostilj (s. kod Travnika) 173,
270, 303, 305, 306, 310, 311, 314,
315
Gostun (s.) 221
Gotovua (s. kod Pljevalja)
364
Govza (r.) 243
Grab (pl. kod Prijepolja) 211
Grab (s. kod Sutjeske) 231
Grab (pl. kod Trnova) 354
Grabarci 388
Grabarje 411
Grablj ive Njive (kod Vogoa)
36
Grabovaa (s. kod Imotskog)
118276
Grabovo 58, 389
Graac 274
Graanica (s. kod Bugojna)
183, 184
Graanica (kod G. Vakufa) 173
Gradac (s. kod Foe) 197, 227,
228

Gradac (kod Pleternice) 413

Gradac (k. kod Vogoa) 37
Gradec (s. kod Vrboveca) 418

Gradina (Bosansko Grahovo)

129
Gradina (kod Duvna) 101, 294
Gradina (kod Foe) 226228
Gradina (s. kod Glamoa) 336
Gradina (kod Gorada) 210
Gradina (kod Turbeta) 173,
270, 283
Gradika (Bosanska) 166
Gradika (Slavonska) 412
Gradite (s.) 410
Grajsalii (s.) 193
Grahovo 53
Grka 374, 393
Greben (pl. kod Varea) 264
Grkovii (s.) 125
Grnarevo 211
Grocka 379
Grubanovljev sala (kod arengrada) 404
Gruda (s.) 419
Gruji Vojislav Vojo 194
Guberini Novak 128
Gvozno polje (kod Kalinovika)
84

H
Hadrovci (s. kod K. Varoi)
146
Hadrovii (s.) 50
Hadii 88, 90, 352
Hadii (s. kod Kljua) 127
Hadivukovi Eoo 233
Han Kompanija (s.) 281, 282
Han Pijesak 25, 29, 30, 33, 35,
4851, 251256, 258, 263, 264,
Han Vila (s. kod Travnika)
283
Hajduka luka (na Bitovnji)
351
Harkov (SSSR) 182
Hebrang Andrija 284
Hegbine (na Zlatiboru) 365
Iiene (njemaki major) 241
Hercegovina 41, 52, 53, 5557,
59, 60, 63, 66, 70, 7779, 87,
90, 99, 101, 116, 125, 132, 170,
171, 174, 181, 186, 187, 190, 193,

219, 259, 264, 300, 368, 371, 391,

392, 419, 421
Here (s. kod Prozora) ???
Hitler Adolf 10, 13, 28, 218,
366
Hladno brdo (na J.ahorini) 248
Hoevo (s.) 229
Houne (s.) 315, 316, 318
Hodi Dervia 403
Hodina Glava (s. kod Pljevalja)
357
Horstenau Glajze (njem. general)

28

Hotovlje 193
Hranisava (s. kod Tarina) 352
Hrava (kod Sutjeske) 63, 233,
235, 236.
Hravka (r.) 63
Hrukovac (s.) 418, 421
Hrvaani 148150
Hrvatska 25, 77, 103, 112, 118,
120, 169, 217, 219, 266, 285, 303,
399
Hunka (kod Gorada) 205, 206

I
Igman (pl.) 35, 36, 3841, 66,
86, 87, 123, 259, 301
Ifsar (kod Gorada) 199, 200,
205207
Ilaa 389
Ili Milan Cia 20, 33, 371
Ilida 40
Ilijina glava (kod Foe) 224,
229
Ilinci 397
Ilok 386
Ilova (r.) 415, 417
Imamovii (s.) 36
Imijani 305, 306
Imotski 116119, 123, 171,
274279
Indija 77
Indokina 77
Indija 386
Italija 77, 78, 273, 293, 329,
338, 353, 354, 368, 386, 400, 404
Ivan planina 93, 187

Ivan-sedlo 87, 89, 171, 174

182, 328, 352, 420, 421
Ivanii (s.) 27, 28
Ivanjica 18
Ivanovi Miladin 20, 45, 93
Ivanovi Milena 261, 403
Ivovik (pl.) 105
Izgori (s.) 57, 62

J
Jablanica 90, 92, 171, 184, 343,
420
Jablanica (u Srbiji) 171
Jabl anovo brdo (kod Foe) 242
Jabuka (s. kod Gorada) 198,
199, 244, 355
Jabuka (s. kod Prijepolja) 211,
213, 357, 362
Jadransko more 136, 169, 293,
313, 341, 385
Jabuke (kod Sutjeske) 62, 63
Jaklii (s.) 342
Jahorina (pl.) 32, 35, 40, 66,
247250, 263, 264, 325, 354, 355
Jajce 128, 134, 135, 137, 141
144, 171, 176, 269271, 282,
283, 286288, 291, 302305,
307311, 314321, 324, 329,
330, 420, 421
Jaki Pavle 20, 136, 427
Jakii (s. kod Slav. Poege)
412
Jainj (s. kod Jajca) 303, 307,
338, 341
Japan 9 ,389
Jasen (kod Ivan-sedla) 178
Jasenovac 117
Jasenovi Potoci (s.) 330332,
337
Javoaje (s.) ???
Javor (pl. kod Vlasenlice) 66,
263, 419
Javor (pl. u Hercegovini) 60,
66

Javorak (pl. kod Glavatieva)

186
Javorak (na Zelengori) 235, 239
Javor ani 145

Javor,ovaca (pl.) 346

Jeanj (kod Kupresa) 342
Jemenite 224
Jefti Kamenko (etniki komandant) 23
Jej ii (s.) 81, 82, 84, 145, 195
Jelah 158, 160163
Jelaca 81, 82, 84
Jele 241244
Jelova gora (pl.) 369, 421
Jelovik (pl.) 369
Jevevi Dobrisav (etn. komandant) 196
Jezero (kod Jajca) 315320,
322, 323, 330
Jeii 43
Josipovi Srba 76
Joanica (s.) 37
Joanica (s. kod Ustikoline)
202

Joavka 148, 150, 151, 166, 168,

172, 269, 308, 311
Jovaije (s.) 163
Jovanovi Arso 56, 64
Jovanovi Mirko 313, 358
Jovanovi Vaso 330, 357, 358,
391
Jovii Olga 96, 402
Jovovi Vojo ???
Jugovii (s.) 60
Juriii (s.) 138

K
Kadijevi Vojo 202, 224
Kadinjaa 19
Kaj tei Vilhem (njem. feldmaral) 10
Kakmui 223, 357, 363
Kalakui (s.) 182
Kalemegdan (Beograd) 376,
380, 421
Kalinovik 36, 42, 43, 52, 57,
80, 81, 83, 84, 171, 188, 192,
193, 195199, 207, 208, 219,
236, 242, 245, 348, 354356,
392, 420, 421
Koloevii (s.) 158, 161, 163
Kaljani 248

Kamena gora (pl.) 53, 211, 362,

363
Kamena gora (kod G. Vakufa)
345
Kamenica 255
Kamenjaa (pl. kod G. Vakufa)
346
Kane Valter (njem. general)
28, 51
Kanine (s.) 351
Kantar (kod Prnjavora) 151,
159
Kapak (kod Ustikoline) 199,
202, 204, 205
Kapela (s. kod SI. Broda) 412,
413
Kapiin do (na Zelengora) 63,
64
Kapii Jovo 19
Kaptol (s. kod SI. Poege) 411
Karaorevi Petar 367
Karakaji (s.) 262
Karan (pl.) 369
Karaula (kod Jajca) 271, 306,
310, 314
Karaula (kod Valjeva) 371
Kardelj Edvard 28, 30, 32, 284
Karlov Han 278
Kasapovii (s.) 302
Kasii (s. kod Pljevalja) 357
Katanija (Italija) 264, 266
Kati Draginja Katica 122, 403
Katnli Marko 402
Katunite (na Zelengori) 64,
235
Kavalero Ugo (Italijanski general) 169
Kavkaz (SSSR) 77, 134, 222
Kazanci (s.) 61
Kekerovi Milutin 180
Kicelj (kod Travnika) 302
Kievo (kod Tomaeva) 211
Kijave (s. kod Pljevalja) 357
Kijevo (s. kod Sarajeva) 354
Ki,k (kod Vlasenice) 253
Kina 9
Kladanj 29, 51, 254
Kladnica (r.) 372
Klanice 151, 152, 159, 163, 166
Klenak (s. kod Posuja) 117

Kletevica 397
Klis 275, 276
Kliment (Jajce) 143
Klisina (s.) 386
Kljaji Filip Fia 14, 19, 24,
40, 56, 64, 69, 94, 109, 124, 248,
258, 259, 427
Klju 125128, 138, 330, 420
Kneev grob (kod Bugojna)
346
Kneevac 409
Kneevi Milena 180
Kneina 30, 32, 33, 36, 263,
264
Knin 129, 130, 187
Koba (s.) 165
Kobila (pl. kod Bugojna) 183,
342
Kocelj (Jahorina) 248
Kokin Brod 368
Kokori 159, 160
Kolain 17, 52, 53, 55, 171, 193,
217220, 222, 363
Kolari Boo 317
Koleko 54, 419
Kolo (s. kod Livna) 105
Kolubara (r.) 371, 372
Kolunska rijeka (kod Ustikoline)
198, 356
Kom (k. 815 kod Glavatieva)
188

Komar (pl.) 173, 282, 287, 288,

346, 347, 353, 420
Kominterna 120, 218
Komletinci 393, 394
Konjarnik (Beograd) 376
Konjic 81, 8694, 98, 102, 109,
171, 174182, 186, 195, 344,
350352, 392, 399, 420422
Konjska kosa (kod Prozora)
???
Konjske vode (na Zelengori)
81, 232, 233, 236, 238, 242,
Kopii 92
Kora Duan 136, 268, 307
Kore (s.) 226
Kordun 293
Koriiani 270, 302, 304, 305,
311, 314

Korpusi
Korpusi NOV Jugoslavije
1-vi proleterski 287289,
296, 297, 299, 301, 303, 307,
318, 331, 334, 335, 340, 342,
346, 349, 351, 353, 368, 370,
372, 389
1-vi hrvatski 217
2-gi proleterski 356, 362,
364
3-i bosanski 217, 283
5-ti bosanski 303, 309,
315, 317, 338, 341, 353
8-mi 294, 297, 353
12-ti 362, 368, 376, 381
Crvene armije
4-ti mehanizovani 374, 376
68-mi 387
etniki
Caanski 367
Drinski 196, 198, 199, 213
Kombinovani 188
Mileevski 186
Poeki 367
Romanijski 367
Smederevski 367
Uiki 367
Valjevski 367, 370
Zlatiborski 367, 368, 421
Srpski dobrovoljaki korpus
370, 375
Belogardejski 376
Domobranski
3-i Zbor-korpus 22, 29,
83, 90, 95, 99, 103, 112, 142,
250, 251, 253
Italijanski
6-ti 83, 196, 204
18-ti 118
Njemaki
5-ti 293
15-ti 293, 341
18-ti 10, 11
bjelogardejski
Korlat (kod Foe) 225
Kosatnica (s. kod Trilja) 279
Kosmaj (pl.) 373
Kosjeri 369
Kosovo 313
Kosovo (k. kod Tomaeva) 212

Kour (kod Tjentita) 231, 232,

234, 236
Koele 16
Koutnjak (Beograd) 376
Kotor Varo 145150, 155, 156,
230, 308310
Kova (pl.) 102, 208, 211, 223,
356
Kovaeva glava (kod Kalinovika)
193
Kovaevia polje (kod Mlinita)
337
Kovren (pl.) 211, 212, 357
Kozara (pl.) 51, 77, 115, 125,
279, 282
Kozara (s. kod Cajnia) 54
Kozice (s. kod Prijepolja) 211
Kozice (na planini Vranidi)
345
Kozja Glava (s.) 151, 159
Kozjak (pl.) 262
Kozje stijene (kod Prozora)
96
Kozje strane (na Zelengori)
238, 239, 242
Kragujevac 11, 17, 132, 362,
371, 372, 422
Kraljevo 11, 13, 17, 18, 362,
371
Kraljeve Vode (na Zlatiboru)
365
Kram (s. kod Han Pijeska)
252
Kravcov N. N. (porunik Crvene
armije) ???
Krbljine (s.) 197
Krevine (s.) 288
Krino Brdo (kod Gorada)
199, 202205
Krekovi (kod Sutjeske) 233
235
Kremenac (k. kod Gorada)
???
Kremna (s.) 368
Krivi Rog (SSSR) 182
Kri (s.) 161
Krianac (domobranski major)
110

Krievci 417
Krievci (s. kod Zvornika) 255

Krievii (s.) 260, 261

Krstac (pl.) 60
Krstac (kod Jablanice) 186
Krstac (na pl. Vranii) 345,
349
Krsta (kod Glavatieva) 190,
191
Kr (kod Mlinita) 334
Krupac 190
Krupanj ???
Kroica ??
Kruika planina 349
Kruevljani 190
Kruevo 218, 219
Kruevo (kod Pljevalja) 363
Kuban (SSSR) 134
Kukujevac 399, 416
Kula (Zvornik) 255257
Kulai 154, 158, 163
Kultovac (kod Priboja) ???
Kuk (kod Duvna) 296
Kumi (kod Foe) ???
Kupa (r.) 170
Kursk (SSSR) 218
Kusaa (s.) 252
Kulat (kod Foe) 225
Kupres 101107, 112, 120
123, 280, 294296, 299303,
309, 325, 337, 341344, 355
Kupreko polje 295
Kupreka vrata 300
Kurozeb (kod Kupresa) ???
Kurozeb (kod Mlinita) 302,
337
Kuti (s. kod Kalinovika) 193,
297, 299, 345
Kutjevo 410, 411
Kutljerovac (kod Mlinita) 335
Kvanj (kod Glavatieva) 190,
191

L
Ladina (s.) 321
Ladani (s.) ???
Laanice 192
Laevci (s.) 269
Laevci (kod Priboja) 269
Lagator Spiro 88

Lajkovac 371
Lazarevac 373
Laslovo 409
Lastva (pl. kod Sutjeske) 233
Lava (r.) 280
Latinovi Smilja 403
Lebrnik (pl.) 62
Ledici 354
Leki Danilo 67, 109, 131, 136,
176, 201, 207, 214, 239, 259, 268
Lendii (s.) 309
Lenjingrad (SSSR) 77, 218
Lepenac 212
Lepenica (r. kod Turina) 177
Lepo brdo (kod Teslia) 155
Ler Aleksander (njem. general)
169, 219
Lijeska (s. kod Tomaeva) 221
Lijeve Polje 314
Lika 130
Lim (r.) 271, 213215, 218, 219,
221, 245, 364, 365
Linja (s.) 154, 159, 229
Lipeta (pl.) 188, 189, 191
Lipik 416
Lipik (kod Gacka) 60
Lipovac 145148, 150
Lipovljani (s.) 416
Lipovica (kod Mlinita) 332,
333
Lisa (pl. kod Tomaeva) 211
Lisina (el. stanica) 333, 353
Lisina (pl. kod Mrkonji Grada)
320
Lisina (kod Zvornika) 256
Liskovica (kod Mrkonji Grada)
315
List Vihelm (njem. general) 10
Liaj (pl. kod Glavatieva) 188
Linja (s.) 154, 159
Liters Rudolf (njem. general)
219, 236, 238, 259
Livno 101105, 107115,
118124, 128, 132, 135, 171,
280, 294299, 303, 307, 315,
329, 341, 358, 392, 399, 421
423, 430
Lojo Serif 233
London (Engleska) 339
Lova 396

Lovre 116118, 276278

Loznica 370372
Luevnik (na Romaniji) 32
Luke kolibe (na Zelengori) 63,
64, 235, 236, 242
Lug (s. kod Prozora) 294, 295,
343, 344
Luka (s. kod Bosanskog Grahova)
129
Luka (most kod Bradine) 89,
176, 399
Lukavac 86, 353, 354
Lukice (kod Priboja) 364
Luke staje (na pl. Vranii)
346
Lutovac Dragutin 189

Lj
Ljig 372
Ljoljoi (s.) 316, 318
Ljubina (kod Prozora) 182
Ljubinci 182
Ljubin grob (na Zelengori)
237240, 242
Ljubinja (pl.) 228, 246, 363,
364
Ljubljana 217
Ljubuki 278
Ljumovi Vlado 227
Ljumovi Vuksan 111

M
Maek Vlatko 392
Makovac (kod Sokolca) 49
Maino Brdo 164
Makare (kod Prozora) 183
Madre (s.) 263
Maarska 77, 385, 386
Magalj do (s.) 315
Maglaj 164
Magli (pl.) 66, 78
Majdan (kod Konjica) 186
Majdan (kod Mrkonji Grada)
315, 316, 318, 319
Majdanica (kod Tomaeva) 212

Majdanska kosa (pl. kod M. Grada) 320, 322, 323

Majevica (pl.) 251
Majkii (s.) 127
Makarska 275
Makedonija 217, 266
Makljen (kod Prozora) 96, 185,
273, 341342
Mali Ivan (pl.) 178, 179
Maljen (pl.) 369
Manjaa (kod M. Grada) 138,
315
Maoe 207, 223, 357, 363
Marii ivan 227
Mariii (s. kod Zvornika) 261
Marjanovi Leko 427
Markotii (kod Teslia) 158
Markova Crkva (kod Valjeva)
371
Markov hrast (kod Prnjavora)
159
Markovi Nemanja 111, 286
Markovo brdo (kod Kolaina)
55
Martinci 386
Maslar Mile 147
Maslovare 149, 150, 172, 269
Makovi Savo 260, 305, 308,
313, 427
Mataruge (s. kod Pljevalja)
211, 357, 362
Mataruka Banja 18
Mateevo 218
Matkovi Vasilije 261
Matovi Petar 227
Matrakova kosa (pl. Uzlomac)
150
Medeskovii (s. kod Konjica)
186

Medna 317
Meea 26
Meugorje (kod B. Grahova)
175
Mehinagi Haj radin Hajro 88
Mejdanica (kod Tomaeva) 212
Mejnik (kod Prozora) 183
Mekote 252
Meliii 306
Meljak 223, 224, 357
Meljine 173, 306, 308

Mesii 53, 247, 249

Mesibovine (s. kod Duvna) 116
Meterovi dr uira 20, 46, 47
Metaljka 25, 208, 356
Metanac 214
Migalovci 410
Mihailovi Dragoljub Draa
13, 187, 192, 193, 196, 199, 369,
420
Mihailovi Milo 140
Mihajlovica 317, 211
Mijatovi Vido 317
Milan Lug (s.) 410
Mile (s.) 315, 318, 319
Mileti Boo Kosovac 427
Milievi Rade 227
Milii 48, 49, 263
Milinklade (kod Sutjeske) 233
Miilojevi Miloje 136, 255, 261
Milosavljevi Danica 402
Milosavljevi Milosav 76
Milovi Miodrag 317
Milov kr (kod Bijelog Polja)
214
Milutinovi Duan 318
Miljeno (s.) 207
Miljevina 46, 53, 56, 237, 242,
243, 245, 247, 250, 266, 267, 356,
420, 421
Minderovi edomir 20
Mioe (s. kod Bijelog Polja)
213
Miioe (s. kod Rudog) 23, 24
Mionica 371, 372
Mislovo 263
Mikia brdo (kod Travnika)
289
Mitri Mladen 272
Mitrin Usov (kod Sutjeske)
231
Mitrovi Golub (etniki komandant) 265
Mitrovi Mitra 65, 76
Mitrovi Mojsije 19
Mjehovina (kod Malinovika)
81
Mladenovac 17, 373, 374
Mlaevac (kod Zvornika) 255
257

Mlinite 125, 315319, 322,

323, 328, 330, 331, 333, 335
337, 342, 353, 391, 420
Mohovo 397, 405, 407, 408
Mojkovac 53, 55, 218, 221, 222
Mokra gora (pl. kod Uica)
368
Mokra ravan (na Vranii) 346
Mokro ???
Mokronoge 101, 274, 294, 295,
299
Molovin 404
Mongilargi Lare 317
Moravi Dragoljub 165
Morovi (s.) 406
Moskva (SSSR) 9, 48, 77, 132
Mosor (pl.) 275, 278
Mosorovii (s.) 43
Mostar 35, 36, 52, 80, 83, 89
91, 93, 95, 98, 103, 118, 177,
186188, 220, 264, 274, 275,
278, 280, 353
Mounj (s. kod Viteza) 283
Mraaj (s. kod M. Grada) 319,
320
Mramor (s. kod Gacka) 60
Mratinje 56, 57, 229231, 419
Mrin kolibe (na Zelengori)
241, 242
Mrkalje 232
Mrkalj kolibe (na pl. Vuevu)
230
Mrkonji-Grad 121, 127, 128,
137, 138, 142, 309, 310, 315
322, 324, 329, 330, 353, 421
Mudrike 289, 291, 305, 311
Munjas Milan 299
Musolini Benito 264, 274

N
Najdhold Fric (njem. general)
236
Naice 410, 412
Nedeljkovi Radisav Raja 20,
94
Nedi Milan (kvisling) 10, 28
Negobue 364
Negosavci 389, 390, 393

Nemila 265, 266

Neretva (r.) 43, 92, 93, 170,
171, 176, 177, 181, 185190, 193,
196, 197, 219, 274, 287, 300, 301,
328, 420
Neten (kod Sida) 387
NDH (Nezavisna Drava Hrvatska) 10, 25, 28, 48, 51, 52,
77, 78, 87, 90, 95, 107, 114, 115,
118, 122, 136, 164, 169, 171, 177,
186, 219, 224, 250, 251, 259, 264,
274, 300, 354
Nevesinje 43, 51, 52, 57, 58,
80, 188, 191, 195
Nijemci (s.) 393, 394
Nikolajevi Sinia 117, 427
Nikoli dr Gojko 128
Niki 17, 52, 53, 217, 219
Ni 422
Niii (s.) 30
Normandija (Francuska) 339
Novakovi Ranko 317
Novakovi edo 306
Nova Varo 14, 27, 194, 362,
364, 366
Novi Grabovac 416
Novo Selo (kod Zvornika) 255
Novska 415, 416

Nj
Njemaka 9, 80, 134, 266, 274,
293, 340, 385, 419
o
Obalj 43, 195
Obarde (s. kod Prijepolja) 357,
363
Oberkamp Karl (njem. general)
280

Obod (kod Tomaeva) 222

Obodnik (kod Bajine Bate)
369
Obodnik (kod Sip raga,) 311
Oberai (s.) 282, 283, 291, 346
Obrenovac 370, 373
Ocrkavlje 243, 244

Odak Jure 306

Odaci (s. kod Konjica) 193
Odaoi (s. kod Pljevalja) 357
Odoci (s. kod Ustikoline) 200
Oglavak (pl. kod Bugojna) 183
Oklade 212, 213, 221
Okruglica 27, 30, 32
Okuani 415, 416
Olovo 25, 29, 33, 254, 264
Omanjska 161
Omi 276
Opatovac 405, 406, 408
Opsjeno (s. kod B. Luke) 148,
150
Orahovica (s. kod Bijelog Polja)
213, 215
Orahovica (s. kod Foe) 356
Orahovica (s. kod Prae) 42,
73, 249
Orel (SSSR) 218, 264
Orlandi Boo 317
Orlovac (na Zelengori) 238,
242
Orlovaa (Vlasenica) 253
Orlov kuk (Kalinovik) 194
Orljava (r.) 412, 414
Orolik (389, 390, 395, 421
Oruglo (Mrkonji Grad) 322
Osijek (s. kod Sarajeva) 35,
36, 38
Ostoji Branko 187
Ostroac (s. kod Konjica potopljen) 181, 185, 344
Otrelj (pl.) 126, 307
Olji (kod Kalinovika) 81, 83,
236, 242, 243
Otrikovac (kod Kalinovika) ??
Oti (kod Miljevine) 242
Otok (s.) 393, 394, 406
Ovarevo (s.) 289
Ovari (s. kod Konjica) 351
Ozren (pl.) 34, 36, 48, 159, 160
Ozren (kod Sutjeske) 233, 236

P
Paoifik (Tihi Okean) 134
Pajtov Han 31, 44
Paklarevo 289, 291, 303, 304,
319

Pakleno (kod Konjica) 186, 187

Paklina planina 295, 300, 302,
338
Pakrac 414
Pala (kod Vukovara) 409
Pale 249
Pale (s. kod B. Polja) 212, 221
Palisad 366, 368, 421
Paljii (Tesli) 155, 163
Patidurica (pl. kod Kupresa)
338
Pape (s. kod B. Polja) 213,
221

Papuk (pl.) 411

Paroi 97
Patan (kod Rudog) 23
Pavlovac (kod Prae) 248
Pavlovac (kod Gradike) 414,
417
Pavlovac (kod Vrboveca) 417
Pavlovi Dragoslav Silja 20,
33, 371
Pazari 90, 177, 352
Pecka (s. kod M. Grada) 317,
330
Pe 171
Pei (s. kod Bos. Grahova) 129
Pedie 34
Pejovi Mihailo 147
Perin kuk (k. kod Glavatieva)

188

Perivoj (s. kod Sarajeva) 37

Perovi Vukosava 402, 403
Peruica (Nacionalni park) 234
Peurii 47
Petri Zora 403
Petrovac (Bosanski) 127, 128,
131133, 138, 170, 400
Petrovi Boina 128
Pejtrovi Slavoljub (Zavrzan)
237
Petrovo Polje (kod Travnika)
266, 268, 269, 271, 305, 420
Peulje (s.) 125
Pidri (kod G. Vakufa) 183
Pijade Moa 28, 81
Piljuii 161
Pinosava 376
Pirici (s. kod Travnika) 270
Pirote (s. kod Travnika) 283,
289

Pira 192
Piva (r.) 52, 53, 55, 78, 199,
219, 229, 232, 244, 246, 399, 420,
Pjenovac 33, 34, 38, 44, 54,
69, 74, 401, 420, 421
Plandite (pl. kod Kupresa)
342
Planica (pl. kod G. Vakufa)
183
Planina (s. kod Zvornika) 260
Plavno 130
Piece (u sev. Hercegovini) 62
Pleternica 401, 410415, 421
Plije (kod Miljevine) 241, 242
Plije (kod Foe) 226
Pliva (r.) 143, 330
Ploe (kod Vlasenice) 33, 255
Pljakovci (s.) 165
Pljevlja 12, 16, 17, 19, 51, 199,
206208, 211, 217, 219, 356,
362365, 420
Pobijenik (pl. kod Priboja) 364
Pobgatime (kod Ivan-sedla)
178
Podblae (s.) 356
Podborje (kod Zenice) 264
Podborovac (s. kod G. Vakufa)
345
Podgaj (s. kod Duvna) 295
Podgorica (Titograd) 17, 219,
362
Podgorje (s. kod Jajca) 317
Podgrab 42, 44, 249
Podgrae 58
Podkozara (s.) 207, 210
Podkraj (kod Kalinovika) 81
Podkraj (kod M. Grada) 323,
331
Podkraj (kod Turbeta) 287,
291
Podlugovi 37
Podoraac 88, 89, 351
Podovi (kod G. Vakufa) 183
Podranica 317
Podromanija 19, 31, 32, 34
Podiljak (s.) 315, 318, 321
Pogorelac (pl. kod G. Vakufa)
344, 351
Police (s. kod Drvara) 336
Police (kod Splita) 276

Poljanac Stanko 27, 109

Polje (s. kod Konjica) 193
Poljano 385
Pometenik (kod Kupresa) 302
Pomol (Konjic) 91, 93
Ponir (s. kod Jajca) 306, 308
Ponor (s. kod Mlinita) 335
Popivoda Blao ???
Popov Do (s.) 223
Popov Most 231, 232
Popovi dr Dejan 46
Popovi Jovan Jovo 43
Popovi Koa 19, 43, 49, 56,
61, 85, 88, 109, 142, 201, 226,
233, 242, 262, 266, 284, 307, 334,
342, 427
Popovi Radovan 189
Popovii (s. kod Kljua) 138
Popovii (s. kod Teslia) 154
Posuje 101103, 115, 119, 280,
294, 420
Potkozara 210
Potpee (s.) 223
Povijen (pl.) 369
Poarevac 376, 379
Poega 369
Praa 32, 42, 44, 52, 249, 250,
355
Praa (r.) 30, 247, 249, 250,
263, 264
Prelevi Boina Bojo 223
Premilovo brdo (Kalinovik) 81,
83
Prenj (pl.) 93, 186
Presedlo (s. kod Glavatieva)
337
Presjenica 36, 40, 46, 86
Previla (s.) 198, 295, 320322,
355
Pribelj 3, 38, 420
Priboj 22, 23, 363, 364
Pribojska Banja 14
Prijani (s. kod Glamoa) 336
Prijepolje 17, 18, 211, 213
215, 217, 219, 220, 357, 362
Prisoje (s. kod Duvna) 102
Prisoje (kod Kalinovika) 193
Prnjavor 150154, 158160,
163168, 171, 172, 309, 410
Prolog 103

Proenje (s. kod B. Polja) 212

Provo 118, 277
Prozor 93, 9599, 101, 102,
128, 171, 176, 181, 183185, 210,
273, 341345, 352, 353, 358, 420
Prudi (Jajce) 142, 143
Pukovi
Domobranski
1-vi pjeadijski 154, 162,
164
4-ti pjeadijski 154
4-ti andarmerijski 157
5-ti andarmerijski 177
6-ta zagrebaka pukovnija
270, 272, 280, 281, 283,
287, 288, 310, 311
7-mi pjeadijski 29, 31,
83, 89, 91, 177, 178
7-mi
??? 4-te lovake brigade
8-mi pjeadijski 29, 51
9-ti puk 95, 103, 142, 249,
250, 351
10-ti pjeadijski 125, 126,
138
13-ti pjeadijski 48, 51,
107
13-ti 4-te lovake brigade
224
15-ti pjeadijski 36, 95,
99, 251, 252, 254, 255
21-vi crnih koulja 417
Bugarski
61-vi 24-te divizije 362,
366, 421
Njemaki
1-vi tvravski 375
2-gi divizije Brandenburg
250, 362365, 370, 371,
376
3-i policijski 376
5-ti policijski 362, 370,
376
13-ti 7-me SS divizije
303305, 310, 311, 313314,
319, 321, 330332, 336, 344
347
14-ti 7-me SS divizije
280, 330, 341, 362365, 368,
393, 394

16-ti 22. divizije 412

38-mi P. A. ???
86-ti pjeadijski 408
92-gi motorizovani 275,
277, 304, 309, 329, 341, 376,
386
98-mi 1-ve brdske divizije
221

99-ti 1-ve brdske divizije

221, 309, 308
125-ti pjeadijski 10, 19
369-ti 369-te legionarske divizije 209, 236, 237, 249,
287, 302
370-ti 369-te legionarske divizije 236, 237, 255, 260,
261

697-mi 342-ge divizije 29,

32, 34
698-mi 342-ge divizije 29,
31, 32
699-ti 342-ge divizije 29
724-ti 104-te divizije 219,
243, 244
734-ti pjeadijski 231, 232
737-mi pjeadijski 375,
386
738-mi 118-te divizije 29,
3234, 87 90, 142, 178, 229,
231, 232, 238, 249,
741-vi 117-te divizije 148,
150, 151, 153, 159
750-ti 118-te divizije 29,
163, 223, 226, 232
Italijanski
3-i alpski 199, 205
4-ti alpski 206
26-ti divizije Bergam
116, 118
55-ti divizije Mure 43,
192
56-ti pjeadijski ???
151-vi divizije Sasari 124,
129
383-i 52
Pulac 282, 289, 307
Pusto Selo (kod Srednjeg) 31,
34, 36

R
Radi Voja 132
Radii (s.) 145
Radi Rade (etniki komandant)
150
Radoina (s.) 19, 365
Radovan planina 396
Radoji Sava Feda 20
Radosavljevi Mile 76
Radov kr (B. Polje) 21
Radulovi Jovo 227
Radua (pl.) 171, 338, 342, 420
Radevo (s. kod Valjeva) 370
Raji (s.) 415, 421
Raj lovac 36, 40, 178
Raketnica (kod Rogatice) 251
Raki Milivoje 306
Rakova Noga (s.) 31, 34
Ralja 374, 375
Rama (potopljena varo) 87,
90, 92, 101, 171, 344
Rama (r.) 181, 184, 338, 343,
344
Rankovi Aleksandar 28, 75
Raskre (kod Gorada) 205
207
Raspopovi Milan 110, 140
Rastik (k. kod Pleternice) 414,
415
Raete (s.) 154
Raka 18
Raovi Milija 62, 203
Rategorac Ante 202
Ratelica 87, 88, 90, 175179,
351, 352, 399
Rataj (s.) 242, 243
Ratinac Dragoslav 24
Ratinac Milorad 24
Ratkovac (s. kod Vrboveca)
418
Ratkov Do (kod Tomaeva)
358
Ratkovica (s. kod Pleternice)
415
Ravna gora (pl.) 369
Ravna Rijeka 211, 221
Ravno (kod Gacka) 62, 419

Ravno (s. kod Kupresa) 102,

274, 299, 300, 338341
Ravno borje (Sutjeska) 234
Raite (pl. kod Glavatieva)
188190
Reljevo 36, 38
Renovica 31, 247, 249, 250, 267
Repovci 91, 174
Repovica (kod Konjica) 92
Resanovac 129
Ribar Ivo Lola 30, 56, 59
Ribarevine (kod B. Polja) 213,
222

Riice (s. kod Bugojna) 183,

185
Rilii 122, 123, 340
Rim 169, 300
Rip anj 376
Ripci (s. kod Prozora) 342
Ritoi (s. kod Pljevalja) 364
Robalji (s.) 374
Rogaa 374
Rogaica 368, 369
Rogatica 2532, 35, 47, 48,
50, 52, 53, 68, 70, 75, 250, 251,
262, 264
Rogli S'tevo 130
Rogolje (kod Mrk. Grada) 315,
316, 321, 330, 331
Roinaniija (pl.) 24, 34, 41, 66,
69, 74, 125, 247, 250, 259, 263,
325, 420
Ropi Sime 317
Rore 124
Rostovo (s. kod Travnika) 343,
346, 347, 352
Rudine (kod Tomaeva) 222
Rudo 1417, 19, 21, 23, 26,
27, 152, 259302, 313, 356, 383,
391, 401, 402, 418, 423, 427, 428,
430
Rudopolje (kod Prozora) 338
Rudnik (pl.) 18, 19
Rumii (s.) 289
Rumunija 77, 293
Runjevica (pl.) 346
Rupe (s. kod Glamoa) 337
Ruevo 410

s
Sandak 1114, 16, 20, 25, 54,
77, 171, 186, 207, 219, 303, 313,
361, 371, 420, 421, 422
Sarajevo 22, 29, 31, 32, 35,
36, 3840, 45, 46, 51, 52, 57,
80, 81, 83, 85, 87, 89, 90, 95,
99, 117, 158, 160, 174181, 220,
247, 250, 251, 264, 280, 289, 325,
326, 344, 350354, 356, 392, 399,
420
Sanski Most 127, 140, 149
Sarajevska vrata 345, 346, 349
Sarajevsko polje 36, 37
Sarajlije (s.) 294
Sarajvilii (s.) 173, 183
Sava (r.) 153, 163, 165, 376,
386, 406, 414
Savievi ore, Doka 157
Savin lakat (kod Prijepolja)
???
Seevo (s.) 289
Sef eri (s. kod Travnika) 310
Seferovii (s.) 183
Sekulovi Blao 324
Selii (s. kod Travnika) 288
Semegnjevo 368
Semizovac 3538, 40
Senjakovo (k. kod Mrk. Grada)
320322
Seoci (kod G. Vakufa) 183
Sergejevi Aleksandar Sornjikov
(SSSR) 338
Sesvete (s.) 413
Simi Dragan 139
Sinj 109, 112, 175, 276279
Siinjajevina (pl.) 52, 53, 55, 66,
171
Sitnica (s.) 127, 128, 138142,
148, 392, 401, 402, 420423
Siva (kod Teslia) 161
SAD (Sjedinjene Amerike Drave) 9, 13, 284, 358, 385
Sjenica 1, 6, 19, 44, 320
Sjetlina (s.) 32, 42
Skakavci (s. kod D. Vakufa)
173, 282
Skakavica (pl. kod Bajine Bate)
369

Skatavica (pl.) 148, 166

Skarino brdo (kod Prozora) ???
Skela (Jajce) 142
Skender Vakuf 145, 150, 303,
307, 309
Sklop (Klju) 126, 127
Skrbotine (kod Foe) 197
Skrbuani (s.) 97
Sladi Marija 324
Sladojevii (s.) 198
Slato (s.) 376, 421
Slavija (Beograd) 376, 421
Slavonska Poega 409, 410,
412, 414
Slavonski Brod 36, 158, 160,
260, 280, 343, 409, 412, 414
Slij epa most (kod Moj kovca)
221, 222

Slovac 369, 371

Slovenija 22, 25, 77, 83, 95,
101, 217, 266, 427
Slunj 135
Smederevo 379, 422
Smetovaa (kod Kupresa) 302
Smiljevac (pl. kod Mlinita)
332, 337
Smiljevaka kosa (na pl. Vranii)
345, 346, 349
Smrtii (s. kod Prnjavora) 165
Smrekova kosa (Komar) 347
Smrtii (s. kod Gradike) 415
Snagovo (s.) 255
Snjegotina (s.) 159, 172, 269
Soa (r.) 217
Sokolac 25, 29, 3335, 4851,
251, 255, 263, 264
Sokolac (kod ipova) 323, 330,
331
Sofija (Bugarska) 210
Sokolina (s.) 145, 146
Sokolovii (s.) 49, 250, 251, 263
Sokolovii (s. kod Tomaeva)
222

Solakova Kula 182, 344, 345

Solun (Grka) 219
Sopot 374
Sot (s.) 388, 404
Satin 396, 408

Sovjetski Savez (SSSR) 9, 13,

80, 120, 131, 218, 284, 327, 358,
385
Sozina (s.) 16
Split 274279
Sprea (r.) 25
Srbac (s. na Savi) 314
Srbija 1014, 19, 22, 23, 25,
28, 30, 34, 48, 50, 51, 79, 81,
131, 171, 209, 213, 217, 218, 220,
225, 245, 252, 257, 258, 266, 356,
357, 361, 367, 369, 372, 385, 391,
402, 422, 428
Srdanovi Jago 328
Srani (s. kod Duvna) 299
Srebrenica 25, 48, 49, 251, 252,
254, 255
Srednje 27, 30
Srem 386, 390, 393, 401, 406
Sremski Karlovci 386
Srnetica (pl.) 125
Stabna (s. kod Mratiinja) 60
Staljin Visarionovi Josif 15,
77
Staljingrad 77, 120, 134, 144,
152, 162, 174, 182
Stamboli (s.) 247
Stanii Bajo 191, 192
Stanii Filip 317
Stanii Marka 88
Stanojlovi Moma 201, 230, 427
Starac (kod Pleternice) 413
Stara Pazova 386
Staretina (pl.) 128
Stari Brod (s.) 48
Stari Duvoi (kod Sida) 397
Stari Grad (kod Sarajeva) 32,
33
Stari katun (na Zelengori) 236
Staro Selo (kod Jajca) 317
Staro Selo (kod Vinkovaca)
395
Struganik 369
Stenjak (Tesli) 155, 163
Stepanje (s. kod Uba) 373
Stepen (s. kod Gacka) 60
Stepojevac 18
Stipanii (s.) 102, 295
Stolac 58
Stolice (s. kod Krupnja) 14

Stolovi (kod Rudog) 23, 24

Studenci 116, 118, 119, 276
Studeno Vrelo (kod Posuja)
116

Striirep (s. kod Trilja) 277

Strmica 125, 129, 130
Stupar Pero 155
Stupna (s. kod Jajca) 318
Suec (Egipat) 77
Suha (na Sutjesci) 229, 231,
232, 234, 235
Suho jezero (na pl. Vranii)
345
Suho polje (kod Knina) 130
Sulkovac (s.) 414
Suhovrh (pl. kod Livna) 105,
106, 122, 123
Suak 51
Sueoka (s. kod Valjeva) 371
Sutjeska (r.) 55, 78, 216, 228,
229, 231234, 242246, 248,
249, 254, 259, 266, 267, 300, 353,
358, 379, 392, 399, 400, 420
422, 430
Suvobor (pl.) 367, 369
Sv. Ivan Zelina (s.) 408
Svinjarevo (s. kod Vinkovaca)
390
Svinjari (s. kod Kotor Varoa)
145, 146, 147, 148

Sabac 379
Sabanci (kod Trnova) 354
Sahbegovii (s.) 34
Sahovii (Tomaevo) 211, 213,
220, 221, 222, 246, 420
Sarac Milan 235
Sarengrad 404, 406, 407, 421
Sargan (pl.) 18, 368
Sari Mileva 403
Sarii (s. kod M. Sipova) 330
Sator (pl.) 125, 336
Savnik 220, 362
Seki Vlado 268, 324, 330,
340, 357
Sepanovi Mileva 403
Sepan Polje 54, 218, 226, 362

Sipe (s. kod Prozora) 182

Sit 97, 101, 102, 181, 264, 341,
342, 344
Sebei 346
Sekovii (s.) 48, 262
Serici (s.) 266
Setii (s.) 173
Sestanovci 275, 276
Sibenica (kod Jajca) 317
ibenik 275
ibovi (s.) 145, 147, 320, 322
Sid 388, 390, 394, 396398,
401, 421
Sidski Banovci 388, 389, 393,
394, 397, 404, 421
Sip (kod Prozora) 182
Siljevac (kod Kalinovika) 194
Siljevac (kod Miljevine) 242,
243
Sipovo 316, 317, 319, 320, 323,
325, 330, 331
Siprage 149, 172, 269, 270, 309,
420
iroki Brijeg 118
Siava (s. kod Travnika) 291,
311
Sivalji (s.) 197
kara (pl. kod Mojkovca) 55
ljivovica (s.) 368
ljuke (s. kod Pljevalja) 223
Smithuber August (njem. general) 280
Stefanje (s.) 417
Stetner Valter (njem. general)
379
Strobe (Split) 276
Sumanovac 411, 412
Sumadija ???
Subai Anka 403
Subai Ivan 340, 357, 358
Sujica 101, 103107, 120, 122,
123, 280, 294300, 302, 308, 341,
342, 420

T
Tabanovii (s.) 371
Tabija (Livno) 109111
Tamnava (r.) 373

Tanasijevi Milutin 250

Tara (pl.) 18, 363, 364, 368
Tara (r.) 52, 53, 55, 171, 219,
223, 224, 228, 229, 246
Tarin 88, 176179, 208, 351,
352
Tepci 228, 229
Terazije (Beograd) 376, 378
Tesli 150, 153155, 157164,
166, 167, 171, 180, 310, 317, 392,
420
Teanj 155158, 160, 162, 303
Teanjka 162
Tihomilje (s.) 183
Tisovo brdo (Zelengora) 64
Tjeme (pl. kod Glavatieva)
189191
Tjentite 55, 231, 234, 244
Todorovi Boko (etniki komandant) 22
Todorovi Mijalko Plavi 67,
136, 201, 268, 284, 340, 358
Tomi Todor 317
Topii (s. kod Kotor Varoa)
148
Toplica (Srbija) 174
Topola 373
Tovarnik 388, 396, 397, 398
404, 421
Trapist (kod Banjeluke) 166
Travnik 142, 171, 173, 174,
177, 183, 184, 269272, 279272,
279283, 285, 287291, 302
306, 308310, 313, 318, 346348,
352 ,421
Trebeko brdo (Gorade) 207,
240
Trebeua (s. kod Travnika)
271, 287
Trebevi (pl.) 355
Trebiino (s.) 243
Trbue (s.) 54
Trepa 155
Treskavica (pl.) 8486, 193,
194, 244, 301, 355
Trenjevica (s.) 179, 181, 182
Trijebovo 141
Trilj 116, 274, 276279
Trniev sala 379
Trnini Zivko Zia 129, 351

Trnovo 36, 83, 84, 86, 87, 264

354, 356
Trnovo (s. kod. Mrk. Grada)
317, 319, 330
Trnovaa (s. kod Teslia) 161
Trnovako jezero (na pl. Magli)
229
Trnovica (s.) 417
Trovrh (kod Foe) 225, 226,
228

Trst (Italija) 217, 430

Tubino brdo (kod Mlinita)
335
Turalii (s. kod Travnika) 348
Turbe 171, 269273, 280, 281,
287289, 291, 302, 304, 305, 307,
310, 317,-319, 346, 347, 350
Turici (s. kod Travnika) 302
Turjanica (r.) ???
Tuzla 260

U
Ub 370373, 421
Ubavi (s. kod Mlinita) 335
Ugar (r.) 145, 172, 173, 304,
308, 309, 312
Ukrajina (SSSR) 218
Ukrelj (kod Jajca)
Ulog 43, 63, 83, 84, 192, 193
195, 354
Umka 372
Umoljani (s.) 213
Uroevi Miodrag 139
Usora (r.) 155, 158, 163
Usovaki potok (Sutjeska) 233,
234
Ustibar (s.) 23
Ustikolina 47, 197200, 249,
354, 356, 419
Ustipraa 48, 53
Ue (s. kod Kraljeva) 18
Ue (kod Priboja) 23
Uvac (r.) 11, 365
Uzdol (s.) 182
Uzlomac (pl.) 148, 150, 172,
269, 420
Uzlup (prelaz preko Tare) 228,
229

Uice (Titovo Uice)

367, 368, 372

11,

18,

V
Vagan (s. kod Glamoa)
Vaganj
Vagovina (s.) 417
Vajner Slavia Cia 33
Valjevo 11, 369371, 421
Varda (s.) 369
Vardite 365, 368
Vare 27, 29, 30, 37, 283
Varoluk 270, 271, 291
Varvara (s.) 342
Vasilji Marijan Mare 328
Veerinac (kod Mojkovca) 55
Velika Kladua 135
Velika Kouta (pl. na Zelengori)
Velika Orlovaa (kod Livna)
108

Velika Okuka (pl. kod Glavatieva) 188

Velika ravan (kod Foe) 229
Veliki Vraar (Beograd) 376
Veliko polje (Igman) 36, 40
Veliko Tievo 125
Veselinovi Ljubia 286, 313
Vetovo : 411
Vidovita (s.) 270
Vide ( Zelengora) 81, 273
238, 242
Vidriek (s. kod Bugojna) 173
Vihor (Ivan-sedlo) 178
Vijaani 151, 159, 160, 172
Vijaka (kod Varea) 29, 264
Vijenac (s. kod Jajca) 330
Vilenica (Travnik) 272, 280,
281, 288, 304
Vilia guvno (kod G. Vakufa)
183, 342
Vinac (s. kod Jajca) 330
Vinica (s.) 116
Vinkovci 389, 393, 406, 409
Vinkovaki Banovci 393
Vir (s. kod Imotskog) 116
Virpazar 16
Vis (kod Konjica) 93

Vis (kod Miljevine) 242, 243

Vis (ostrvo) 338
Visoica (pl.) 84
Visoko 29
Visovica (s.) 35, 36
Viegrad 22, 24, 26, 29, 31
32, 37, 52, 247, 367, 368, 372
Viegrad (sei. kod Vranduka)
265
Vievica 145, 146
Vite bare (Zelengora) 6264
Vitine (s. kod Bugojna) 347
Vitkovci 161
Vitorog (pl.) 338
Vito vi je 173, 305, 307, 308
Vitreua (t. na pl. Vranii) 344
Vizici (s.) 387
Vjenac (kod Ivan-sedla) 178
Vjetrenik (pl. kod Rogatice)
251
VI ado je vici (s.) 264
Vlajii (s.) 138
Vlahovii (s.) 357
Vlasenica 25, 29
Vlaholje 43, 197
Vlasilje (s. kod Jajca) 142
Vlai (pl.) 266, 270, 287, 289,
291, 304, 305, 311, 314, 346, 420
Vlako Polje 373, 374
Vlatkovii (s. kod Gacka) 60
309
Vogoe 36
Vojvodi Dimitrije Zeko 144
Vojnik (pl.) 52
Volujak (s.) 40
Volujica (potok u Sarajevskom
polju) 37
Vraevi Ljubo 317
Vrania (pl.) 171, 174, 328, 344,
346, 348350, 353, 355, 359, 392,
420, 421, 430
Vranduk 265, 266
Vraii (s. kod Sipova) 330
Vraii (kod Sokole?) 33
Vrba (s. kod Gacka) 62
Vrba (s. kod Pljevalja) 364
Vrbanja (r.) 145, 146149
Vrbanja (s.) 310
Vrbanja (s. kod Vinkovaca) 406

Vrbas (r.) 100103, 112, 141

143, 166, 173, 183, 282, 283,
291, 296, 304, 305, 307, 314,
315, 318, 319, 343, 345, 348
Vrbnica (s.) 83, 231, 232, 236, 242
Vrbnike kolibe (Zelengora)
236, 238, 242
Vrbovec 400, 401, 417, 418,
421
Vrela (s. kod Teslia) 155, 162
Vreoca 372
Vrbovina 193, 195
Vrhovni komandant 16, 25,
26, 41, 49, 51, 59, 60, 63, 69,
70, 79, 80, 83, 86, 87, 93, 96,
97, 99, 100, 102, 104, 105, 108,
109, 114, 119, 122, 123, 131
133, 152, 153, 174, 176, 181
184, 205, 207, 223, 228, 231,
233, 242, 245, 258, 263, 266
269, 280, 285, 296, 302, 331,
334, 383, 392, 429
Vrhovni tab 11, 1316, 23
35, 4149, 51, 5356, 59, 60,
6365, 6871, 74, 75, 7780,
8287, 89, 91, 92, 94, 95, 101,
105109, 113115, 119, 122
125, 127, 128, 135, 137, 140,
142, 157, 160, 164, 166, 170
174, 181, 184, 186, 195, 200,
201, 204, 205, 209, 213, 217220,
222225, 228230, 231234,
238, 239, 244, 245, 47, 250, 252,
255, 262267, 274, 282, 85, 288,
293, 294, 304, 307, 315, 316,
318, 326, 329, 333, 335340,
344, 346, 349, 356, 63, 366, 399,
420, 427
Vrhpolje 127129, 132, 134
Vrsi (s.) 183, 184
Vrani 159
Vrulje (s.) 223
Vuevo (pl.) 55, 229, 230, 231,
244, 246, 420
Vui polje (kod Posuja) 116
Vujak (s. kod Prnjavora) 164
Vujak (kod Uba) 373
Vuje jame (kod Travnika)
Vuja poljana (kod Mlinita)
335, 337

Vuka (r.) 408

Vuj atovii (s.) 138
Vujovi Spiro 178
Vukanovi Radovan 19, 63,
119, 136
Vukaevi oko 286
Vukievi oko 94
Vukmanovi Svetozar Tempo
26, 28, 49
Vukoti Vaso Piper
Vukovar 389, 406, 408, 409
Vukovii (s. kod Jajca) 145
Vukovii (Joavka) 151
Vukovii (kod Turbeta) 309
Vukovsko 101, 102, 122, 297
338340, 342, 357

z
Zaboran (s.) 191
Zadvarje 116, 118, 275, 276
Zagreb 103, 135, 169, 170, 217,
285, 393, 409, 412, 414, 415,
416, 417, 419, 421, 430
Zagrebaki sporazum 80, 86
Zagvozd 118
Zakmur 54, 62
Zakomo 49, 251
Zamrten 64, 81
Zanoglna (pl.) 122, 299
Zapadna Morava (r.) 367
Zastinje (s.) 183
Zavajit 218, 223
Zec (pl.) 174, 344, 349351,
353
Zeija glava (kod Foe) 226
Zelen Stanojka 403
Zelengora 23, 54, 55, 62, 63
65, 66, 80, 81, 229, 231, 233,
235238, 244246, 254, 257,
301, 356, 420
Zenica 95, 160, 265, 281, 287,
289, 303
Zimlje (s.) 191

Zidani Most 217

Zjaje (Jajce) 142
Zlatari (s. kod Valjeva) 370
Zlatibor (pl.) 17, 19, 363, 365,
368, 420
Zlatni bor (kod Foe) 227,
348, 356
Zlokii (s. kod Travnika) 289,
304
Zloselo kod Kupresa) 104, 105
Zlovarii (s.) 270, 309
Zmajevac (Zvornik) 255257
Zogovi Radovan 273, 287
Zogovi Vujadin Vujo 227
Zovi Do (kod Nevesinja) 419
Zukii (s.) 187
Zupii (s. kod Gorada) 210
Zvijerina (s.) 58, 419
Zvijezda (pl.) 264
Zvonovi (s. kod Travnika) 348
Zvornik 29, 51, 252268, 392,
421

Zabljak 19, 55, 77, 228

Zanjevica (s. kod Gacka) 60
Zari (s.) 212, 221
Zari Jago 213
Zarkovina 313
Zdanov Vladimir Ivanovi 375
Zdrmci (G. Vakuf) 183
Zelivodi (kod Kupresa) 302
Zepa (s.) 251, 263, 420
Zivanj (s. kod Gacka) 62
Zivanica 88, 89
Zivkovi Ljubomir Spanac 141
Zivkovi Milorad 117
Zivkovi Zivko 31
Zljebovi (s.) 27
Zujovi Sreten Crni 28, 56,
59, 114, 284, 340, 358
upanja 406
Zupa (s.) 30, 31

SADRAJ

PREDGOVOR
OSNIVANJE

BRIGADE

1. Vojnopolitika situacija k r a j e m 1941. godine

2. Formiranje brigade
3. Organizacija brigade

9
12
16

OD OSNIVANJA BRIGADE DO ZELENGORE

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Prve borbe brigade

Borbe na Romaniji i razbijanje etnika
Igmanski mar
Aktivnost brigade u vrijeme boravka u Foi i Goradu
Lijeenje premrzlih Igmanaca
Ofanziva na etnike u istonoj Bosni
Pokuaj neprijatelja da uniti partizane u istonoj Bosni
Borbe u Hercegovini
Napad na Gat
Na Zelengori
Usavravanje organizacije i komandovanje brigadom . .
Partijski i politiki rad u brigadi

23
24
35
41
46
48
51
55
59
63
67
71

OD ZELENGORE DO OSNIVANJA PRVE PROLETERSKE

DIVIZIJE
1. Odluka Vrhovnog komandanta o maru brigada u zapadnu
Bosnu . . .
2. Pokret sa Zelengore
3. Napad na prugu Sarajevo Konjic
4. Osloboenje Konjica
5. Osloboenje Prozora
6. Borba za osloboenje Sita

77
82
86
90
95
97

7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.

Napad na Bugojno
Osloboenje Duvna
Borbe oko Sujice i Duvna
Napad na Livno
Prodor 1. proleterske brigade u Dalmaciju
Boravak u okolini Livna
Nove borbe sa ustaama iz Kupresa
Dolazak prve grupe Dalmatinaca u brigadu
Meu Krajinicima
Susret Prve proleterske i Prve poljoprivredne
brigade
17. Ponovo oko Bosanskog Grahova
18. P r i j e m zastave u Bosanskom Petrovcu

radne

99
101
103
107
115
120
122
123
124
127
128
131

U SASTAVU PRVE PROLETERSKE DIVIZIJE

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.

Opta situacija k r a j e m 1942. godine

Prve borbe u sastavu divizije Napad na Sitnicu . .
Osloboenje J a j c a i prodor u centralnu Bosnu . . . .
Prodor Prve proleterske u centralnu Bosnu
Razbijanje etnika u centralnoj Bosni
Godinjica osnivanja brigade
Nastavljanje ofanzivnih dejstava u centralnoj Bosni . .
Ponovo borbe oko Teslica
Osloboenje P r n j a v o r a i prodor ka Savi
Borbe za odbranu osloboene teritorije u centralnoj Bosni

135
137
141
145
149
152
153
160
163
165

OD CENTRALNE BOSNE DO LIMA

1. Poetak neprijateljeve ofanzive na osloboenu teritoriju
u zapadnoj Bosni
2. Mar brigade iz centralne Bosne do Ivan-sedla . . . .
3. Napad na komunikaciju Sarajevo Konjic
4. Protivudar ka Gornjem Vakufu i Bugojnu
5. Prelazak Neretve i borbe sa etnicima
6. Prelazak preko Drine kod Ustikoline
7. Odmor u Sandaku i borbe kod Gorada
8. Razbijanje etnika u Sandaku
9. Unitenje italijanske kolone na cesti Prijepolje Bijelo
Polje

169
171
174
181
185
197
207
211
213

BITKA NA SUTJESCI
1. Opta situacija pred bitkom na Sutjesci
2. Sudar 1. proleterske i njemake 1. brdske divizije kod
Bijelog Polja
3. Pokuaj proboja iz obrua prema Foi

217
221
223

4.
5.
6.
7.

Borbe
Prodor
Proboj
Proboj

u dolini Sutjeske
u pravcu Zelengore
njemakog obrua na Balinovcu
i drugog neprijateljskog obrua kod Miljevine

229
233
236
242

OFANZIVA U ISTONU BOSNU, PRODOR U DALMACIJU,

BORBE OKO TRAVNIKA
1. Prelaz preko pruge Viegrad Sarajevo
2. Razbijanje ustakih bataljona i osloboenje Han-Pijeska
i Vlasenice
3. Osloboenje Zvornika
4. Pogibija Filipa Kljajia Fie
5. Borbe kod Zvornika i Caparda
6. Mar brigade iz istone u centralnu Bosnu
7. Na Petrovom polju
8 . Brigada opet kree prema Turbetu i Travniku . . . .
9. Ponovo u Dalmaciji poslije kapitulacije Italije .
10. Povratak brigade u Bosnu i borbe oko Travnika . .
11. Brigada u vrijeme priprema Drugog zasijedanja AVNOJ-a
12. Ponovo borbe oko Travnika

247
252
255
258
259
262
266
269
273
279
283
287

BORBE OKO TRAVNIKA, J A J C A I MRKONJlC-GRADA KRAJEM

1943. I POETKOM 1944. GODINE
1. Pokuaj Nijemaca da obezbijede zalee u sluaju iskrcavanja saveznika na obale J a d r a n a
2. Borbe sa Nijemcima oko Sujice
3. Proslava dvogodinjice osnivanja brigade
4. Ponovo oko Travnika
5. Borbe u centralnoj Bosni poetkom 1944. godine . . .
6. Borbe na teritoriji izmeu J a j c a i Mrkonji-Grada . .
7. Napad na Mrkonji-Grad
8. Brigada je dobila prelaznu zastavu Drugog kongresa
USAOJ-a

293
296
300
302
308
315
321
325

OD DRVARA DO SANDAKA
1.
2.
3.
4.

Brigada u drvarskoj operaciji

Obezbjeenje izvlaenja Vrhovnog taba
P r e d a h poslije drvarske operacije
Pokuaj neprijatelja da uniti 1. proletersku diviziju
kod Vukovskog
5. Teke borbe na planini Vranii i na Baarinac polju .
6. Trei prelazak preko komunikacija Sarajevo Konjic .
7. U strategijskoj rezervi Vrhovnog taba

329
336
338
341
343
350
354

PRODOR U SRBIJU I UEE U OSLOBOENJU BEOGRADA

1. Poslednje borbe u Sandaku i pripreme za prodor u
Srbiju
2. Prelaz preko Uvea u Srbiju
3. Borbe sa etnicima u zapadnoj Srbiji
4. Osloboenje Valjeva i Uba
5. Borbe u Sumadiji i susret sa Crvenom armijom . .
6. U borbama za osloboenje Beograda
7. P r v a proleterska brigada prva posadna jedinica u
osloboenom Beogradu

361
364
367
370
373
375
382

UCESCE BRIGADE U ZAVRNIM OPERACIJAMA

ZA OSLOBOENJE ZEMLJE
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.

Pribliavao se k r a j rata
Prvi pokuaj proboja sremskog fronta
Proslava treeg roendana brigade
Drugi pokuaj proboja sremskog fronta
Reorganizacija brigade i njene poslednje popune .
Zene borci Prve proleterske brigade
U odbrani na sremskom f r o n t u
Brigada u proboju sremskog fronta
Borbe brigade u Poekoj kotlini
Napad na Pleternicu
Gonjenje neprijatelja prema Zagrebu
Poslednje borbe brigade

385
386
391
392
399
401
404
406
407
412
414
417

ZAVRNA RAZMATRANJA UMJESTO ZAKLJUAKA

419
BORCI BRIGADE NA DAN NJENOG OSNIVANJA
STROJ U RUDOM
NARODNI HEROJI PRVE PROLETERSKE BRIGADE .
IZVORI I LITERATURA
REGISTAR

433
493
497
505

Milo Vuksanovi
P R V A P R O L E T E R S K A BRIGADA
1981 prvo izdanje

Izdavai
NARODNA K N J I G A Beograd
INSTITUT ZA SA VREMENU ISTORIJU,
Beograd
POBJEDA, Titograd

Za izdavae
Vidak Peri (Narodna knjiga)
Dr Pero Damjanovi (ISI)
Mileta Radovanovi (Pobjeda)

Grafiki
urednik
Zoran Brankovi

Lektor
Nada Vukajlovi

Korektor
L j i l j a n a Cii

Tira
5000 p r i m e r a k a

Stampa
SIRO Srbija
Beograd, Mije Kovaevia 5