Filozofski fakultet Sveuilita u Splitu

Odsjek za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Predmet: Teorija jezika

Nela Vranje

AMERIKA LINGVISTIKA: OD BOASA DO CHOMSKOGA

Seminarski rad

Mentorica: doc. dr. sc. Jagoda Grani

Split, prosinac 2015/2016

Sadraj

1. UVOD

2. FRANZ BOAS

3. EDWARD SAPIR

3.1. Sapirova tipologija jezika

3.2. Tipovi jezinih struktura

3.2.1. Flektivni, aglutinativni, simboliki i izolativni jezici 3

3.2.2. Analitiki, sintetiki i polisintetiki jezici
3.3. Meusobni utjecaji jezika
4. LEONARD BLOOMFIELD

4
4

4.1. Bihoviorizam i pojam fonema 5

4.2. Bloomfieldovci 6
4.3. Gramatika

5. NOAM CHOMSKY 7
5.1. Generativna gramatika
5.2. Semantiko istraivanje
5.3. Utjecaj 9
6. ZAKLJUAK
10
Saetak
Literatura

7
8

11
12

1. UVOD
Interes za lingvistika prouavanja u Americi poeo se javljati u drugoj polovici 19. stoljea.
Kroz itavu prvu polovicu 20. stoljea lingvistika se u Americi razvijala potpuno nezavisno
od europske lingvistike, unato tome to su se obje lingvistike razvijale paralelno. Amerika
je lingvistika nastojala stvoriti autonomnost te posebnost to se vidi u tome da je na potpuno
drugaije naine razraivala pojedine objekte koji nemaju veze sa pojmovima saussureovskih
1

kola. Poetak amerike lingvistike predstavlja veliki teoretiar William Dwight Whitney ija
su stajalita te teorije, koja su odudarala od suvremenih europskih ideja, utjecala na brojne
lingviste ukljuujui i samoga Saussurea. Iako su se puno ranije ve nazirali poeci amerike
lingvistike, pravim utemeljiteljem smatra se Franz Boas. Osim njega, istaknuti predstavnici su
i Edward Sapir, Leonard Bloomfield te Noam Chomsky. Od najveeg znaaja za pomirdbu
Amerike te Europe pokazat e se veliki lingvist Noam Chomsky koji je zahvaljujui svom
radikalnom pokretu dobio simpatije i u Europi.

2. FRANZ BOAS
Franz Boas oznaava poetak amerike lingvistike. Razlog zbog kojeg Boas stoji na poetku
amerike lingvistike jest jer je prvi uoio da se indijanski jezici u Americi moraju opisivati na
potpuno nov nain. Sistemi indijanskih jezika ne uklapaju se u strukture klasine gramatike
tradicije pa Boas uvodi teoriju deskripcije koja je bila prilagoena specifinim, poput
indijanskog, jezinim sustavima. Deskriptivna je metoda iscrpno opisivala indijanske jezike,
prikazujui sve jezine jedinice te njihove meusobne odnose. Dakle, prouavao je indijske
jezike Sjeverne Amerike, ali na temelju njihovih posebnosti, a ne s pomou svrstavanja u iste
kategorije s indoeuropskim jezicima. Prije prouavanja indijanskih jezika, Boas je svoja
istraivanja usmjerio na podruje Kanade, preciznije prema jeziku i kulturi Inuita s Baffinova
otoka koji se nalazi na samom sjeveru Kanade. Tek nakon to je poeo ivjeti u New Yorku,
zapoinju njegova najpoznatija istraivanja vezana za izvorne indijanske jezike Sjeverne
Amerike, s naglaskom na one s kanadske Zapadne obale. Imao je veliki utjecaj na svoje
sljedbenike, a jedan od njih bio je Boasov nadareni uenik, Edward Sapir, kojemu je Boas
osigurao mjesto proelnika antropologije u Kanadi.

3. EDWARD SAPIR
Temeljni je cilj velikoga lingvista te antropologa, Edwarda Sapira, bio objasniti jezik u
okviru cjelokupna ovjekova univerzuma s naglaskom na kulturoloke odrednice neke
civilizacije. Da bi se jezik mogao spoznati, nije dovoljno poznavanje na samo fonolokoj
razini, ve se treba i povezati sa civilizacijom u kojoj se upotrebljava, zbog toga se Sapirovo
2

uenje ponekad naziva i etnolingvistika. Sapir razlikuje jezik i govor na nain da smatra da
je govor uobiajeno obiljeje svakog ovjeka te je svaki ovjek predodreen za govor, a
jezik jest neinstiktivni nain komuniciranja zamisli s pomou sustava te namjerno
proizvedenih simbola.

3.1. Sapirova tipologija jezika

Sapirova je tipologija jezika danas najrazraeniji i najupotrebljiviji pokuaj klasificiranja
jezika prema njihovim ne vanjskim, ve unutranjim karakteristikima. Sapir je u povijesti bio
najblii potpunoj klasifikaciji svih moguih jezika koje postoje u njihovoj raznolikosti, no i
tako precizna i detaljna shema klasifikacije, poput navedene Sapirove, nije mogla obuhvatiti
sve jezike. U svojoj detaljnoj analizi Sapir polazi od vlastite tipologije naina na koji se
odreeni izvanjezini sadraji folmuliraju u svakom jeziku na svoj odreen nain. Tako on
klasificira pojmove koji su izraeni u jeziku na temeljne ili konkretne pojmove, derivacijske
pojmove, konkretne relacijske pojmove te iste relacijske pojmove. Za temeljne pojmove
karakteristini su predmeti, radnje ili svojstva koji su izraeni korijenima ili neovisnim
rijeima. Derivacijski su pojmovi najee iskazani afiksima te su u pravilu manje konkretni
od temeljnih pojmova. Konkretni su relacijski pojmovi dosta apstraktni, no ipak se moe
prepoznati njihovo konkretno znaenje, a najee izraeni su nekorijenskim elementima koji
se dodaju korijenima. Za razliku od konkretnih relacijskih pojmova koji imaju stupanj
konkretnosti, isti relacijski pojmovi posve su apstraktni te obino su izraeni u obliku afiksa,
ali mogu biti i neovisne rijei koje slue da konkretne elemente propozicije dovedu u odnos
jedne s drugima davajui im odreenu sintaktiku formu.

3.2. Tipovi jezinih struktura

3.2.1. Flektivni, aglutinativni, simboliki i izolativni jezici
Za razumijevanje flektivnih jezika, prema Sapiru, najbitnije je bilo poznavati flektivna
obiljeja grkog i latinskog. Jedna od podudarnosti izmeu flektivnih i aglutinativnih jezika
3

jest ta to oba jezika uglavnom imaju afikse, samo to je kod flektivnih jezika (latinski i grki
jezici ponajvie) naglasak na sufiksima, dok je kod aglutinativnih jezika situacija koja ne
moe biti tono odreena jer neki meu njima vie preferiraju prefikse, dok drugi sufikse.
Simboliki su jezici oni koji afiksima modificiraju rijei ili imaju sposobnost promjene
znaenja korijenskoga elementa unutarnjim promjenama (npr. reduplikacija, siline naglaska i
tona i dr.). Izolativni su jezici karakteristini meu jednostavnim jezicima s istim
sintaktikim odnosima, a to su jezici kod kojih se koji rijei uvijek poklapaju s korijenskim
elementima. U izolativnim jezicima sve su rijei nepromijenjive te se ne mogu analizirati na
morfeme.

3.2.2. Analitiki, sintetiki i polisintetiki jezici

S obzirom na stupanj kompleksnosti rijei, jezici mogu biti analitiki, sintetiki ili
polisintetiki. Ova Sapirova podjela jedna je od jednostavnijih jer se sami termini za navedene
jezike sami objanjavaju. Poslije, kad se stvori mrea kriterija za odreivanje mjesta jezika u
klasifikaciji te se svi ovi podtipovi spoje s drugim podtipovima, nastaje veoma komplicirana
te teko razumljiva shematizacija. Analitiki je jezik onaj koji ne povezuje pojmove u jednoj
rijei (npr. kineski) ili ih povezuje na najekonominiji nain (npr. engleski). Kod analitikih
jezika naglasak jest na reenici, ona je u prvome planu, dok sama rije nije toliko bitna. Kod
sintetikih jezika (npr. latinski) pojmovi se okupljaju, rijei su bogatije ukraene te imaju veu
vanost nego kod analitikih jezika, no ipak postoji odreena tenja da se doseg konkretnih
znaenja jedne rijei smatra umjerenim. Polisintetiki jezici predstavljaju najvii stupanj
razraenosti rijei. Iako je dosta ekstremniji od sintetikog jezika, kao to mu i samo ime
govori, ipak ne pokazuje nikakva naela koja nisu od prije poznata u sintetikim jezicima. Sva
tri jezika su izuzeto relativna te kvantitativna to bi znailo da neki odreen jezik moe biti
analitiki s jedne toke gledita, a sintetiki s druge toke gledita. Prema Sapiru, jezik je
postajao sve analitikiji tijekom svoje povijesti te se iskristalizirao u vrlo sintetikim
oblicima, naravno poevi od jednostavnih te analitikih temelja prema sloenijim.
3.3. Meusobni utjecaj jezika
Svi jezici svijeta stalno trae neka poboljanja u svojim strukturama na bilo kojoj razini te do
njih skoro pa nikada ne mogu doi sami, dakle rijetko su samodovoljni. Zbog meusobnih
nunih interakcija meu govornicima razliitih jezinih skupina, govornici dolaze u izravne ili
4

neizravne kontakte s govornicima susjednih ili kulturno dominantnih jezika. Osim to ti dodiri
mogu biti izravni i neizravni, mogu biti i prijateljski i neprijateljski, s obzirom na elju i volju
meusobne suradnje jezika, te navedeni se dodiri mogu kretati u nekom svakidanjem krugu i
podruju posla ili se moe sastojati od posuivanja i razmjene duhovnih dobara (npr.
umjetnosti). Najjednostavniji utjecaj koji jezik moe izvriti na drugi jest posuivanjem rijei.
Opseg te narav posuivanja odreenih rijei ovise iskljuivo o povijesnim injenicama
kulturnoga odnosa. Takoer, posuivanje tuih rijei uvijek ukljuuje i njihovu fonetsku
prilagdobu. Meutim, uvijek u posuenicama ima stranih glasova koje se ne uklapaju u
domae fonetske navike, odnosno u govoru se osjeti da je odreen glas stran. U rijetkim se
sluajevima novi glas uvede, ali obino bude odbaen te neprihvaen od strane govornika.

4. LEONARD BLOOMFIELD
Leonard je Bloomfield osigurao sebi titulu najutjecajnijeg amerikoga lingvista, neko vrijeme,
zahvaljujui svojim teorijama o jeziku. Osim to je amerikoj lingvistkoj koli odredio
osnovne metodoloke smjernice, takoer postavlja i temelje povijesnoj strukturnoj lingvistici
u Americi. Po uvjerenjima, Bloomfield se istie kao antiapriorist, antimentalist te antisolipsist.
Kao temelj svoje lingvistike analize Bloomfield postavlja stvarni govorni jezik, tzv. parole,
te upravo to njegovo zanimanje za prouavanje osobina jezika navelo ga je da ukljui i one
izvanlingvistike aspekte za koje je vjerovao da su povezani s procesom komunikacije.
Bloomfield smatra da lingvistiko prouavanje treba u potpunosti odbaciti znaenje te se treba
usmjeriti prema fonetskim oblicima jer je njih mogue analizirati. Bloomfieldov se pristup
jeziku moe okarakterizirati i kao operacionalistiki, a jedina su valjana i korisna priopenja o
jeziku onda induktivna. Univezalna tj. openita priopenja mogu izostati ve u prvom jeziku s
kojim se susretnemo, zato nisu toliko pouzdana.

4.1. Biheviorizam i pojam fonema

Bloomfield iz amerike psihologije preuzima popularan biheviorizam koju je on smatrao ope
znanstvenom metodom. Biheviorizam jest nauka o jeziku koja prouava ponaanja koja se
mogu izravno promatrati a to jest sam jezik. Jezik je sastavni dio ponaanja koji se oituje u
5

obliku poticaja (stimulansa) te odgovora (reakcije). Bloomfield uvodi novosti na nain da

uobiajenom biolokom nizu poticaja te odgovora (kad neki A implicira B), koji je
karakteristian za ivotinje, dodaje specifian niz koji je svojstven samo ovjeku. S
biheviorizmom povezan je i mehanicizam koji se temelji na tome da su za opis jezika potrebni
jedino nuni pojmovi koji odreuju jezik kao ponaanje. Prema Bloomfieldu, jezik jest dio
ponoanja govorne zajednice koji posreduje izmeu nejezinih dogaaja. Stoga se lingvistika
dijeli na fonetiku koja prouava govor te semantiku koja prouava govor prema znaenju.
Najmanji razlikovni glasovi nekog jezika su fonemi, koju Bloomfield definira kao minimalnu
jedinicu s distinktivnim glasovnim obiljejima. Osim razlikovne uloge za foneme bitan je i
odnos prema drugim fonemima istog jezika, tj. njihovo mjesto u sustavu. Svaki se jezik
sastoji od odreenog broja oblika koje su sveze fonema. Ti oblici mogu biti jednostavni i
sloeni. Najmanji je vezani oblik morfem, a najmanji slobodni oblik jest rije dok je najvei
reenica. Vano je istaknuti i naela kojima se jzine jedinice otkrivaju te razvrstavaju, a to su
zamjena (supstitucija) te razdioba (distribucija).

4.2. Bloomfieldovci
Bloomfieldovci predstavljaju zajedniki naziv za Bloomfieldove sljedbenike koji nisu stvorili
nikakvu novu jedinstvenu teoriju, ve skup teorija utemeljnih na Bloomfieldovim
pretpostavkama koje su bile poznate od prije. Bloomfieldovce u istraivanjima nije zanimalo
objanjenje, ve iskljuivo samo opis jezinih pojava. Lingvistiki se opis provodi u tri
koraka: prvi jest skupljanje korpusa i segmentacija izreka na sastavne jedinice, drugi jest
razredba, tj. razvrstavanje jedinica u razrede te trei jest formuliranje opih tvrdnji s pomou
razreda i njihovih odnosa. Takoer, opisi jezika moraju biti provedeni strogo odreenim
rasporedom u kojem je prva fonologija, zatim slijedi morfologija, sintaksa te diskurs.
Navedene razine strogo su odreene te je zabranjeno mijeanje meu njima. to se tie
sintaktikih radova, njima se bloomfieldovci nisu bavili jer on dolazi u obzir tek kad bude
potpuno zavren morfoloki opis, a to se jo nije dogodilo u nijednom jeziku. Unato tome,
predloena su dva skupa postavaka za svrstavanje jedinica u sintaktike kategorije. Prvi je
postupak izgradio Zellig S. Harris, a djelovao je odozdol prema dolje, odnosno od morfema
do izreke. Drugi je postupak izgraen od strane Rulona S. Wellsa. Wellsov je postupak
suprotan Harrisovu jer on polazi od izreke kao cjeline i dijeli je na neposredne sastavnice sve
do morfema. Prema stavovima o znaenju, bloomfieldovci se mogu svrstati u dvije kategorije.
6

Prvi su oni koji su bili skloni upotrebljavanju pojma znaenja u opisivanju nekih jezinih
jednica, oni se nazivaju umjereni pristalice Bloomfieldove kole. S druge strane, veina
bloomfieldovaca ipak je priznavala pojam znaenje iskljuivo u njegovoj heruistikoj
funkciji, ili ga je u potpunosti odbacivala. Bloomfield istie kako se znaenje nikada nee
moi precizno odrediti jer tada bi se trebalo znati sve o sviijetu, a takvo postizanje savrenstva
nije mogue.

4.3. Gramatika
Gramatika je za Bloomfielda nelinearna konjukcija konstrukcija, odnosno bavi se rasporedom
znaenjskih oblika. Konstrukcije se dijele na sintaktike te morfoloke. Nadovezujui se na
to, gramatika se dijeli na sintaksu i morfologiju. Slobodni su oblici rezultat sintaktikih
konstrukcija, a morfolokim konstrukcijama neposredne sastavnice mogu biti vezani oblici, a
rezultat je bilo koji vezani oblik, najee rije. Svaka se konstrukcija moe dalje dijeliti na
sastavne oblike te njihove poloaje. Poloaj odreuje funkciju oblika koja se moe na njemu
pojaviti. est je sluaj da se oblici pojavljuju na istome poloaju pa oni ine razred funkcija.

5. NOAM CHOMSKY
5.1. Generativna gramatika
Noam je Chomsky, preuzevi od distribucionalizma neke metodoloke postupke, bitno
promijenio kut gledanja na jezini fenomen te stvorio opepoznatu generativnu gramatiku.
Ona danas nije definirana kao jedinstvena teorija, ve oznaava pristup jezikoslovnim
problemima voen temeljnim idejama koje su bile podlone promjenama. Generativna je
gramatika od velikog znaaja i za europsku i ameriku lingvistiku jer po prvi put europski
jezikoslovci odmah prihvaaju ideju pouenu od amerike strane, to bi znailo da je
Chomsky zasluan i za pomirenje amerike i europske strane. Pridjev generativna openito
ima znaenje precizno definirana, no u lingvistici povezuje se i s psiholokom funkcijom
gramatike jer se gramatika smatra modelom govornikova jezina znanja, tj. jezina
sposobnost. Generativnom je gramatikom Chomsky napraio veliki preokret u dotadanjoj
lingvistikoj povijesti gramatika jer Chomsky u potpunosti odbacuje upotrebu korpusa, dok
7

su ga sve gramatike, prije Chomskoga, imale. Osim toga, generativna bi gramatika trebala
imati i intuitivan uvid koje govornik zna o svom jeziku, primjer za to jest da su pojedine
reenice dvosmislene. Takoer, pod pojmom gramatike Chomsky podrazmijeva dostignuto
znanje, a ne poetno, to poetno naziva se univerzalnom gramatikom. Glavna je funkcija
jezika generativna, dakle da on u beskonanost nabraja skup strukturnih opisa od kojih svaki
odreuje glasovna, znaenjska te sintaktika svojstva pojedinog jezinog izraza. Chomsky
tei ka tome da se opie sposobnost govornika nekog jezika na osnovi ogranienog broja
rijei koji naposlijetku izvedu beskonaan niz reenica, a ta se sposobnost naziva
kreativnost. Dakle, gramatika je zamiljena na osnovi inputa gdje ulaze odreeni bazini
podaci te outputa u kojem izlaze sve reenice nekog jezika. Gramatika je opisno prikladna
ako u potpunosti opisuje svoj jezik, dakle u svim moguim strukturama te na svim razinama.
U kontrastu sa opisno prikladnom gramatikom jest objasnidbeno prikladna jer ona opisuje
samo poetno stanje jezika. Svaki jezik ima dvije sastavnice, a to su raunski sustav, koji
provodi strukturne opise te rijenik, koji sadri skup svih leksikih jedinica nekoga jezika.
Pomou prikaznih razina prenose se obavijesti o svakom izrazu

koji su sadrani u

strukturnim opisima. Strukturni opisi sadravaju najmanje dvije prikazne razine od kojih
jedna prikazuje glasovnu strukturu ili fonetsku formu, a druga znaenje ili logiku formu.
Navedene razine moraju biti prisutne u svim lingvistikim opisima te moraju zadovoljiti
uvjete da budu univerzalne, da su posrednici te moraju biti jednolike. Unato svim
individualnim znaajkam generativne gramatike, ona ipak neto preuzima i iz tradicionalne
gramatike. Preuzima poimanje reenice da je hijerarhijski utrojena, tj. da se sastoji od
razliitih sintaktikih skupina. Za Chomskoga, gramatiko se ustrojstvo sastoji od tri
sastavnice, a to su sintaktika (koja je sredinja), fonoloka te semantika. U sintaktiku
sastavnicu ulazi baza u kojoj se formiraju kategorijalna pravila. Kategorijalna su pravila ona
kojima se struktura reenice dijeli na najelementarnije dijelove, a kad se s pomou njih
dobiju vrlo jednostavne reenine strukture, pridruuju im se jedinice iz drugog dijela baze,
leksikona ili rijenika. Neto kasnije Chomsky dodaje i supkategorijalna pravila koja
odreuju mogunosti meusobnih kombinacija leksikih jedinica. Ovako dobivene
jednostavne strukture Chomsky naziva dubinskim strukturama i one su nositelj glavnog
bitnog sadraja. A do dubinske strukture dolazi se derivacijom koja se moe grafiki
prikazati pomou derivacijskih stabala. Osim dubinskih, postoje i povrinske strukture
pomou kojih nastaju sloenije reenice. A postupak dolaenja do sloenijih reenica jest
postupak transformacije, a to je skup gramatikih pravila kojima dubinska struktura prelazi u
povrinsku razliitim izmjenama, premjetanjima, ukidanjima te spajanjima nekih jedinica, i
8

prema njima se gramtika zove transformacijskom. U nekim literaturama nalazimo samo na

naziv generativna gramatika, dok je u drugima dodan pridjev transformacijska upravo zbog
navedenih razloga.

5.2. Semantika istraivanja

Chomsky se tek u kasnijim fazama istraivanja zainteresirao za probleme jezinoga
sadraja, odnosno semantike. Na osnovi generativne gramatike, temelj i semantikih
istraivanja jest pretpostavka o uroenosti jezine sposobnosti govornika te o uskoj vezi
izmeu jezika i miljenja. Semantika je formirana oko logikih zakonitosti, a dobar primjer
za semantika istraijvanja koja su logiki usmjerena jest kalkulus predikata. Dakle, tu se u
propoziciji, sadraju neke reenice, razlikuju predikati i argumenti. Chomsky razlikuje u
reenici: fokus ili arite koje je dio reenice koji je semantiki naglaen, a pretpostavka ili
implikacija jest semantiki kontekst na osnovi kojeg se odreuje fokus. Danas su poznatiji
pojmovi tema i rema, dakle ono o emu govori informacija i onome to u reenici donosi
novu informaciju (to je fokus). Chomsky je smatrao kako je glavni zadatak sematike
tumaenje dublje strukture, odnosno bavljenje dubinskim strukturama reenica. Za razliku
od semantike, fonologija tumai povrinsku strukturu reenica. to se tie problema
semantike u opisu jezika, Chomsky se samo dva puta bavio tim pitanjem. Chomsky je
opeenito izbjegavao opisivati znaenje, to je radije preputao svojim kolegama te
suvremenicima oslanjajui se u pouzdanost njihovih izvora. Meutim, ni njegovi kolege nisu
imali uspjene rezultate takvih istraivanja pa to vjerojatno i dovodi do stvaranja generativne
semantike meu njegovim studentima koji su nastojali takve i sline probleme rijeiti unutar
transformacijsko-generativnog okvira. to se tie generativne sematike, ona smatra da se
sintaktika dubinska struktura mora zamijeniti semantikom sastavnicom kojoj je glavni cilj
proizvodnja svih moguih semantikih struktura. Dakle, Chomsky odbacuje korups u
semantikim istraivanjima. Generativna se semantika u potpunosti razlikuje od
strukturalistike, jer je strukturalistika polazila od korpusa materijala iz koga se primjenom
razliitih gramatikih procedura dobiva kao rezultat gramatiki opis.
5.3. Utjecaj
Noam je Chomsky bez sumnje jedan od najistaknutijih lingvista koji po miljenju nekih
teoretiara i ne zasluuje biti toliko popularan koliko jest. Razlozi tome jesu jer je Chomsky
9

u svojim istraivanjima imao nekoliko nedostataka, no ipak svoju popularnost duguje i

politikom angamanu a i zbog toga to je u amerikoj lingvistici napravio radikalan
preokret u znanosti o jeziku zahvaljujui amerikom deskriptivizmu. Utjecaj Chomskoga na
daljnje lingviste je velik, a svojim istraivanjima utjecao je i na cijelu europsku lingvistiku.
Radovi Chomskoga imali su velikog odjeka ne samo u Europi, ve u cijelome svijetu, jedna
skupina lingvista bavila se iskljuivo poboljanjem te nadograivanjem one temeljne teorije
Chomskoga, dok je druga skupina smatrala da su njezini okviri preuski za prikladno
opisivanje jezika pa ju u potpunosti mijenjaju i ire. Najpoznatija teorija koja se proirila po
cijelome svijetu jest svakako generativna semantika te transformacijsko generativna
gramatika. Kako je Chomsky od svojih poetaka lingvistikih istraivanja tvrdio kako je
lingvistika usko povezana za psihologiju, na temelju toga nastala je i nova disciplina koja se
naziva psiholingvistika.

7. ZAKLJUAK
Prouavanje povijesti lingvistike iz svih krajeva svijeta veoma je vano pa tako i
prouavanje amerike lingvistike. Bitno je zbog toga to su upravo povijesne lingvistike
teorije, naravno uz brojne izmjene te poboljanja, oblikovale dananji pojam lingvistike te
ono to mi podrazumijevamo pod lingvistikom. Ameriki lingvisti, Franz Boas, Edward
Sapir, Leonard Bloomfield te Noam Chomsky, na svoje specifine naine bave se
istraivanjem jezika te jezinih struktura, no svaki lingvist uzima drugi temelj na kojemu
gradi lingvistika prouavanja. U sreditu su Boasova prouavanja indijanski jezici, kod
Sapira sredite jest tipologija jezika, kod Bloomfielda bihevioristiki pristup, a kod
Chomskoga izrada transformacijske generativne gramatike. Dakle, svaki je na svoj nain
obogatio lingvistiku povijest. Prije se puno vie obraalo pozornosti na lingvistika
istraivanja, takav sluaj trebao bi biti i danas, a ne da lingvistika te nove lingvistike
metode ne mogu doi do izraaja danas i zbog nezainteresiranosti pojedinaca, a i zbog
nedostataka lingvistikih istraivanja uope.

AMERIKA LINGVISTIKA: OD BOASA DO CHOMSKOGA

Amerika je lingvistika od velikog znaaja za cijelu lingvistiku povijest. Franz Boas
oznaava poetak amerike lingvistike zahvaljujui svojim specifinim teorijama o
indijanskim jezicima, dakle Boas istie kako bi se takvi jezici trebali opisivati na potpuno novi
10

nain. Kao Boasov uenik, Edward Sapir, nastavlja s lingvistikim istraivanjima. Sapirovo
najistaknutije istraivanje bilo je o jeziku, dakle o strukturi jezika na svim razinama.
Razrauje tipoloku klasifikaciju jezika koja je do danas ostala najrazraenija te
najkompliciranija tipologija jezika. Sapirov suvremenik bio je jedno vrijeme i najugledniji
ameriki lingvist, Leonard Bloomfield. On se najvie bavi problemom znaenja u lingvistici, a
pristup mu je bio bihevioristiki. Ipak najpopularniji ameriki lingvist toga razdoblja bio je
Noam Chomsky. Chomsky stvara danas ope poznatu generativnu gramatiku koja je osim u
Americi, bila prihvaena i u Europi. Chomsky osim stvaranja gramatike, istrauje i
semantika obiljeja, a osim lingvistikih istraivanja bio je i politiki aktivan emu
vjerojatno i duguje popularnost.

Literatura
Glovacki-Bernardi, Zrinjka (2001). Uvod u lingvistiku. Zagreb: kolska knjiga
11

Koerner, Ernst Frideryk Konrad (2007). Jezikoslovna historija. Zagreb: Tusculanae editiones
Sapir, Edward (2003). Jezik: Uvod u istraivanje govora. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje
kiljan, Dubravko (1980). Pogled u lingvistiku. Zagreb: kolska knjiga

12