WLAN (Tema 24)

Beina komunikacija
Tri su osnovna naela prenosa signala u komunikacijskom sistemu:

FDMA (Frequency DivisionMultiple Access)

TDMA (Time Division Multiple Access)

CDMA (Code Division Multiple Access)

Svakako, u beinu komunikaciju spada i beina raunarska mrea.

Beine lokalne mree se kako na nacionalnom, tako i na globalnom nivou nazivaju WLAN.
To je zapravo skraenica od Wireless Local Area Network. Sam naziv ove mree govori o
tome da je njena takozvana geografska udaljenost ograniena, to nije sluaj kod mobilne
telefonije. Kljuni element koji omoguava povezanost bez klasinih ica je beina pristupna
taka ili na engleskom access point.

Beine pristupne take kao osnova beine mree

Pojam beine pristupne toake nije osobina koja se koristi samo u profesionalne svrhe.
Svako domainstvo danas koristi neki od ADSL ureaja bilo da radi u 'bridge' ili 'router'
modu, koji od naprednijih mogunosti ima Wi-Fi (Wireless Fidelity) beinu komunikaciju
zasnovanu na mrenom beinom protokolu IEEE 802.11. Raspon uspjene komunikacije
ostvariv je u krugu promjera 20-70 m.

ta je WLAN i kako je nastao?

WLAN (WirelessLocal Area Network) je beina lokalna mrea izmeu dva ili vie mrenosposobnih ureaja. Ova tehnologija se zasniva na prenosu podataka radiovalovima. Postoji
nekoliko standarda za beini prenos podataka u raunarskim mreama, a tri od njih su
odobrena od strane IEEE, i to su 802.11a, 802.11b te 802.11g. Uz ove postoji jo nekoliko

standarda. Osnovna razlika izmeu njih je u radijskoj frekvenciji koju koriste. Tako 802.11a
radi u frekvencijskom podruju izmeu 5,15GHz i 5,725GHz te ima 19 kanala.
Standardi 802.11b i 802.11g rade na frekvencijskom podruju od 2,4GHz do 2,4835GHz te
imaju 13 kanala (broj licenciranih kanala se razlikuje kod nas i u svijetu, pa taku u SAD ima
11kanala dok u Japanu ak 14). Druga nama bitna razlika izmeu ovih standarda je dakako
brzina. Tako se brzine a i g standarda kreu do 54Mbps, dok b standard see do 10Mbps.

Sigurnost WLAN mrea

Sigurnost je jedno od vanijih pitanja pri komunikaciji putem beinih mrea, iz

razloga to je svatko s beinom mrenom karticom u mogunosti "prislukivati" (sniffati)
promet koji putuje radiovalovima svuda oko nas. Ukoliko je mrea nezatiena, vrlo je lako
doi do podataka koji putuju mreom, kao to su lozinke za internet stranice i slino. Iz ovog
su se razloga razvili razliiti mehanizmi zatite beinih mrea.

Dobre strane WLAN-a

Razlog zbog kojeg su beine raunarske mree toliko popularne u dananje vrijeme je
upravo mobilnost i komocija koju pruaju. Dobra strana WLAN-a je zasigurno mogunost
pronalska barem jedne beine mree u kojem god trenutku i gdje god se nali, bilo da se radi
o nekom odreenom lokalu, dijelu grada. Na taj nain se moemo povezati i istraivati o bilo
kakvim tipovima stvari, zavravati poslovne obaveze, uti se sa poznanicima. Dobrih strana
ima puno. Prvo i osnovno nema ica. Tako da na vrlo jednostavan nain moemo sa jednim ili
vie ureaja biti povezani. Dovoljno je postaviti beinu pristupnu taku na odreeno mjesto,
te sve raunare koje elimo povezati opskrbiti beinim mrenim karticama.

Loe strane WLAN-a

Pored dobrih strana svakako da postoje i nedostaci. Prvi i najvaniji nedostatak je sigurnost.
Naime svi se podaci prenose putem radiovalova, to e rei da je medij za prenos "zrak" koji
nas okruuje. Zbog naina prdenosa, iste je mogue vrlo lako "prislukivati", jer je medij
kojime se prenose svakome dostupan. Zbog ovoga su razvijeni razliiti tipovi sigurnosnih
zatita, od onih rudimentalnih (WEP) pa sve do naprednijih poput WPA i slinih. WPA ili
Wireless Protected Access je napredniji nain zatite beinih mrea. Kreiran je kao odgovor
na brojne nedostatke WEP-a, a dizajniran je kako bi mogaonapredniji nain zatite beinih
mrea.
Kreiran je kao odgovor na brojne nedostatke WEP-a, a dizajniran je kako bi mogao raditi sa
svim dostupnim beinim karticama. Nadalje, nedostatak u odnosu na iane mree je
svakako i brzina. Dok danas u svakom novom raunaru imamo mrene kartice koje postiu
brzine do 1Gbps, beine mree su mnogo sporije, pa tako one najbre doseu tek oko
300Mbit/s. Mree prema 802.11g standardu koje su u nas najrasprostranjenije doseu brzine
do 54Mbit/s .

Wi-Fi

S obzirom da se danas skoro svi ljudi koriste internetom, pojavila se potreba da se sa svojim
laptopom, tabletom ili mobitelom spojimo na internet gdje god se nalazili. Za to postoji Wi-Fi,
beina mrea. Ona se koristi tako da preko neke antene, ili nekoga odailjaa koji imate
moete slati i primati podatke sa nekog drugog, ili sa nekoliko drugih raunara preko puta
radio signala. Oni se kao i radio program ire emitiranje signala kroz zrak. Taj signal se kroz
zrak pretvara u nule i jedinice, te ga na ureaj koji koristimo tako i ita. WiFi je izuzetno brz
signal, iz razloga to svaki takav ureaj mora proi odreene standarde koji moraju biti
zadovoljeni, i tek onda taj ureaj ima dozvolu za obavljanje nekih zadataka. Vi u sekundama
dobivate signal sa nekog drugog raunara i isto tako ga i vraate. To je sigurno najvea
prednost ovakvih ureaja jer ne morate ekati da va raunar prvo kodira signal koji dolazi,
nego za njega to radi antena ili raunar
2