Diferencijalni Račun Jedne Varijable PDF

61
2. Diferencijalni raun realnih funkcija jedne

varijable
2.1. Skupovi i realne funkcije jedne varijable
2.1.1. Skupovi brojeva
Skup i element skupa uvode se kao osnovni, jasni i nedefinirani pojmovi. Skup
predstavlja odreenu cjelinu sastavljenu od elemenata, koji imaju odreeno svojstvo.
Na primjer, svi studenti Ekonomskog fakulteta u Zagrebu ine skup studenata
Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, ili svi prirodni brojevi manji od 100 ine skup svih
prirodnih brojeva manjih od 100, ili sva poduzea registrirana u Republici Hrvatskoj
ine skup svih registriranih poduzea u Republici Hrvatskoj. Skupove obino
oznaavamo nekim velikim slovom latinice: A, B, S, X, Y itd. Dakle, skup S je cjelina
sastavljena od nekih, za tu cjelinu osnovnih dijelova, koji imaju odreeno svojstvo te
ih nazivamo elementima skupa S. Elemente skupa oznaavamo s x, a svojstvo
elemenata skupa s M(x). Simboliki
S x x ima svojstvo M ( x ) .
Na primjer, injenicu da su 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13 neparni prirodni brojevi manji od 15,

moemo zapisati u obliku skupa
S = {1, 3, 5, 7, 9, 11. 13},
ili
S x x je prirodan neparni broj manji od 15 .
Pripadnost elementa x skupu S oznaavamo s x S , a nepripadnost elementa y skupu

S oznaavamo s y S .
Elementi nekog skupa mogu biti skupovi pa se onda radi o familiji skupova.
Skup S je prazan ukoliko nema ni jedan element, to se oznaava s . Skup S je
neprazan ukoliko sadri barem jedan element.
Neka su A i B dva skupa. Ako za svako x A vrijedi x B , tada se kae da je A
podskup od B, i pie se
A B.
A je pravi podskup od B (u oznaci A B ), ako je A neprazan podskup od B te ako u
skupu B postoji barem jedan element koji nije u skupu A. Na primjer skup A = {2, 3}
je pravi podskup skupa B = {1, 2, 3, 4, 5} jer su njegovi elementi 2 i 3 takoer elementi
skupa B, a skup B sadri elemente 1, 4 i 5 koji ne pripadaju skupu A.
62
MATEMATIKA U EKONOMSKOJ ANALIZI
Ako su A i B takvi skupovi da je svaki element od A ujedno element od B i obrnuto,
onda su skupovi A i B jednaki, to simboliki piemo
A = B.
Na primjer skupovi A = {2, 3, 5} i B = {2, 5, 3} su jednaki jer je svaki element od A
ujedno element od B i obrnuto.
Ako je A neki skup, a B neki podskup od A, tada je skup svih elemenata skupa A koji
nisu elementi skupa B komplement skupa B u odnosu na skup A, to simboliki
piemo
B A,
ili
BA x A x B .
Na primjer, neka su A = {2, 7, 9, 11, 13} i B = {9, 11}. Prema tome, B je pravi podskup
skupa A. Komplement skupa B u odnosu na skup A je skup BA = {2, 7, 13}, jer
elementi 2, 7 i 13 nisu sadrani u skupu B, a sadri ih skup A.
Neka su A i B podskupovi nekog skupa S. Tada se skup C koji sadri sve elemente
skupa A i sve elemente skupa B i nijedan vie naziva unijom skupova A i B, to
simboliki piemo
C AB,
ili
C x S x A ili x B .
Na primjer, neka su A = {1, 3, 5, 7, 8} i B = {2, 4, 6, 8}. Unija skupova A i B bit e

skup C = {1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8}.
Neka su A i B podskupovi skupa S. Tada se skup D koji sadri sve elemente koji su u
skupu A i u skupu B naziva presjek skupova A i B, to simboliki piemo
D AB,
ili
D x S x A i x B .
Na primjer, neka su A = {1, 3, 5, 6, 7, 8} i B = {2, 4, 6, 8}. Tada je presjek skupova

A i B skup D = {6, 8}, jer elementi 6 i 8 pripadaju i skupu A i skupu B.
Za skupove A i B kaemo da su disjunktni ako je
AB .
63
Par brojeva x i y gdje je odreeno koji je prvi a koji drugi broj u paru, naziva se ureeni
par ili ureena dvojka, to oznaavamo s (x, y). Po definiciji su dva ureena para
brojeva (x, y) i (x', y') jednaka, tj.
(x, y) = (x', y')
ako i samo ako je
x = x' i y = y'.
Element x ureenog para (x, y) naziva se prva komponenta, a y druga komponenta
ureenog para (x, y).
Za skup A se kae da je ureen ako se zna koji je prvi element toga skupa, koji je
drugi itd.
Na primjer, da bi ureeni parovi (2, 4) i (x + 2, y 1) bili jednaki potrebno je da prva
i druga komponenta ureenog para (2, 4) bude jednake prvoj i drugoj komponenti
ureenog para (x + 2, y 1), respektivno, tj.
2 = x + 2,
i
4 = y 1.
Vidimo da su ova dva ureena para jednaka ako je x = 0 i y = 5.
Kartezijev ili Descartesov1 produkt skupova A i B (u oznaci AxB)je skup svih
ureenih parova (x, y) ija je prva komponenta x element skupa A, a druga
komponenta y element skupa B, to simboliki piemo
AxB = {(x, y) x A i y B}.
Na primjer, Kartezijev produkt skupova A = {2, 4} i B = {1, 3, 5} je
AxB = {(2, 1), (2, 3), (2, 5), (4, 1), (4, 3), (4, 5)}.
Na slian se nain definira Kartezijev produkt tri i vie skupova.
Skup brojeva
N = {1, 2, 3, , n, }
je skup prirodnih brojeva.
R. Descartes, francuski matematiar (1596-1650).
64
Skup se prirodnih brojeva uzima kao poznat i slui za definiranje drugih brojeva.
Operacije u skupu prirodnih brojeva definiraju se na osnovi Peanovih2 aksioma, koji
glase:
P1. 1 (jedan) je prirodan broj.
P2. Za svaki prirodan broj n postoji jedan prirodan broj n+ koji zovemo sljedbenikom
prirodnog broja n.
P3. 1 nije sljedbenik nijednog prirodnog broja.
P4. Svaki prirodan broj moe biti sljedbenik samo jednog prirodnog broja.
P5. Skup N prirodnih brojeva ima svojstva:
a) Sadri prirodan broj 1
b) Ako sadri prirodan broj n, onda uvijek sadri i njegovog sljedbenika n+.
Neposredna posljedica petog Paeanovog aksioma je matematika (potpuna) indukcija.
Matematika se indukcija koristi kod dokazivanja teorema ija formulacija implicira
prirodne brojeve.
Princip matematike indukcije glasi:
a) Ako neka tvrdnja vrijedi za broj 1,
b) Ako se iz pretpostavke da ta tvrdnja vrijedi za neki prirodni broj k > 1 moe
izvesti da vrijedi za prirodan broj k + 1, onda ona vrijedi za sve prirodne
brojeve.
Ako se desi da neka tvrdnja ne vrijedi za prirodan broj 1, nego tek za neki prirodan
broj n0 vei od 1, tada u formulaciji matematike indukcije umjesto a) treba staviti
ako neka tvrdnja vrijedi za prirodan broj k > n0, a zakljuak glasi: onda ona vrijedi
i za sve prirodne brojeve vee od n0.
Skup prirodnih brojeva N je zatvoren s obzirom na operacije zbrajanja i mnoenja
(zbroj dvaju ili vie prirodnih brojeva kao i njihov produkt jest takoer prirodan broj),
a otvoren je s obzirom na oduzimanje i dijeljenje (razlika dvaju prirodnih brojeva ne
mora biti prirodni broj, a isto se odnosi na kvocijent dvaju prirodnih brojeva). Prirodni
brojevi mogu biti parni (brojevi oblika 2n, n N) ili neparni (brojevi oblika 2n 1,
n N).
Skup brojeva
Z = {, n, , 2, 1, 0, 1, 2, , n, }
naziva se skup cijelih racionalnih brojeva, odnosno skup cijelih brojeva. Skup cijelih
brojeva Z zatvoren je s obzirom na operacije zbrajanja, oduzimanja i mnoenja, ali je
G. Peano, talijanski matematiar (1858-1932).
65
otvoren s obzirom na operacije dijeljenja. Skup prirodnih brojeva je podskup skupa
cijelih brojeva, tj. N Z.
Racionalni brojevi Q su kvocijenti cijelih i prirodnih brojeva, tj. oni su brojevi oblika
m
, gdje je m element skupa cijelih brojeva, a n element skupa prirodnih brojeva.
n
Skup racionalnih brojeva predstavljamo kao
Q={
m
n
m Z, n N, m i n su relativno prosti}.3
Skup racionalnih brojeva je zatvoren s obzirom na operacije zbrajanja, oduzimanja,

mnoenja i dijeljenja. Skup cijelih brojeva je podskup skupa racionalnih brojeva, tj
ZQ .
Iracionalni su brojevi oni brojevi koji se ne mogu izraziti u obliku kvocijenta jednog
cijelog i jednog prirodnog broja. Skup iracionalnih brojeva oznaavamo s I, a takvi su
npr. brojevi: e = 2,7182818, = 3,14159265, 2 = 1,41421356, itd.
Unija skupa racionalnih i iracionalnih brojeva jest skup realnih brojeva (u oznaci R),
tj. R = Q I. Svakoj toki brojevnog pravca moemo pridruiti jedan i samo jedan
realni broj. Dakle, imamo N Z Q R, i I R.
Apsolutna vrijednost a realnog broja a definirana je kao
a = a za a 0
a = a za a < 0.
Apsolutna vrijednost realnog broja mjeri udaljenost realnog broja od nule, i ona je
uvijek pozitivna.
Za apsolutne vrijednosti vrijede sljedee relacije:
1.
a b ba
2.
a b, b 0 b a b
3.
a b, b 0 a b ili a b
4.
a b a b , a b a b , a b a b
5.
a b a b ,
6.
a a
(b 0)
b b
Dva cijela broja su relativno prosti ako nemaju zajednikih djelitelja.
66
Ako su a i b realni brojevi, a < b, tada pod otvorenim intervalom
podrazumijevamo skup svih realnih brojeva x sa svojstvom
a, b
a, b = {x x R i a < x < b}.

Slino, za a b zatvoreni interval [a, b] definiramo kao
a x b,
[a, b] = { x x R i a x b}.
Na slian nain definiramo i poluotvorene (poluzatvorene) intervale a, b i b, a
kao
a < x b,
a, b = { x x R i a < x b}
i
a x < b,
b, a = { x x R i a x < b}.
Okolina realnog broja a je svaki skup koji obuhvaa neki otvoreni interval u kome se
nalazi a.
Brojevi oblika a + bi, gdje su a i b realni brojevi a i2 = 1, jesu kompleksni brojevi.
Kompleksne brojeve oznaavamo sa z, tj.
z = a + bi,
a skup kompleksnih brojeva sa C. U kompleksnom broju z = a + bi broj a nazivamo
realnim, a b imaginarnim dijelom kompleksnog broja.
2.1.2. Pojam funkcije

Definicija 2.1. Neka su A i B neprazni skupovi. Pravilo f po kome se svakom elementu
skupa A pridruuje tono jedan element skupa B, odnosno pravilo po kojem se svaki
element skupa A preslikava na tono jedan element skupa B, naziva se funkcijom iz
skupa A u skup B i oznaava sa f: A B.
Nama su posebno interesantne funkcije iz skupa A u skup B, kada je A R i B R.
U tom sluaju funkciju nazivamo realnom funkcijom realne varijable. Elemente x
skupa A nazivamo originalima, a element y = f(x) nazivamo slikom ili transformatom
originala x. Odabir elemenata x vri se slobodno (nezavisno), a vrijednost za y zavisi
od odabrane vrijednosti x (y = f(x)). Zbog toga x nazivamo nezavisnom varijablom, a
y zavisnom varijablom.
67
Skup A nazivamo podrujem definicije ili domenom funkcije f (u oznaci D(f )), dok
skup B nazivamo podrujem vrijednosti ili kodomenom funkcije f (u oznaci V(f )).
Funkcija je zadana ako joj je: (1) zadano podruje definicije (domena), (2) podruje
vrijednosti (kodomena) i (3) ako je poznato kako se preslikava element x iz skupa A
u element y iz skupa B.
Za skup
f(A) = {f(x) x A} B
kae se da je slika skupa A pri preslikavanju f, dok se za skup
f 1 y {x x A, f(x) = y} A
kae da je preslika ili original od y u odnosu na funkciju f, pri emu je
f 1 B A. Navedimo jo neka svojstva koja neke funkcije mogu imati, a to su

surjektivnost, injektivnost i bijektivnost.
Definicija 2.2. Za funkciju f: A B kae se da je surjektivna funkcija (ima svojstvo
surjektivnosti) ako je svaki element skupa B slika nekog elementa iz skupa A.
Na primjer, funkcija f: R R, f(x) = 2x + 5 je surjektivna funkcija jer je svaki
y 5
element y R slika nekog elementa x
R, prema pravilu y = f(x) = 2x + 5.
2
Definicija 2.3. Za funkciju f: A B kaemo da je injektivna funkcija (ima svojstvo
injektivnosti) ako razliitim originalima odgovaraju razliite slike, tj. ako
x1 x2 f(x1) f(x2) (x1, x2 A).
Na primjer, funkcija f: R R, f(x) = 3x + 7 je injektivna jer svaki element x R
ima razliitu sliku y = f(x) = 3x + 7, odnosno za x1, x2 R vrijedi
x1 x2 3x1 + 7 3x2 + 7 f(x1) f(x2),
dok funkcija g: R R, g(x) = x2 + 5 nije injektivna, jer npr. x1 = 1 i x2 = 1 daje
g(1) = (1)2 + 5 = 6, g(1) = 12 + 5 = 6 g(x1) = g(x2),
a to je u suprotnosti s definicijom injektivnosti.
Definicija 2.4. Za funkciju f: A B kaemo da je bijektivna ako je surjektivna i
injektivna.
U naem primjeru funkcija f(x) = 3x + 7 je bijektivna, dok funkcija g(x) = x2 + 5 nije
bijektivna, jer nije injektivna.
Bijektivna funkcija f: A B ima svojstvo da svaki element y iz skupa B je slika
tono jednog elementa x iz skupa A, tj. vrijedi y = f(x). Na isti nain moemo
68
promatrati i obrnutu funkciju f 1 iz skupa B u skup A, takvu da svakom elementu
y iz skupa B pridruimo element x iz skupa A za koji vrijedi y = f(x). Funkciju
f 1 : B A nazivamo inverznom funkcijom funkcije f: A B. Drukije reeno, ako
funkcija f originalu x A pridruuje sliku y B, tada inverzna funkcija f 1 funkcije
f takvom y pridruuje x. Ovo se moe postii samo ako je funkcija f: A B
bijektivna.
Primjer 2.1. Za funkciju f: R R, f(x) = 3x + 7 pronaimo inverznu funkciju.
Rjeenje: Funkcija f: R R, f(x) = 3x + 7 je bijektivna, pa ima inverznu funkciju
f 1 : R R . Jasno je da je tada x = f 1 (y), pa uvrtavanjem x f 1 ( y ) u
f x 3x 7 dobivamo
y = 3 f 1 (y) + 7,
7
1
+ y, odnosno analitiki izraz za inverznu funkciju (kada y
3
3
zamijenimo sa x, a x sa y) je
odakle je f
(y) =
f 1 (x) =
7 1
+ x.
3 3
Graf bijektivne funkcije i graf njene inverzne funkcije su simetrini u odnosu na

pravac y = x.
Definicija 2.5. Neka su f: A B i g: B C dvije funkcije. Za funkciju
h: A C,
za koju vrijedi
h(x) = g[f(x)]
kae se da je kompozicija funkcija f i g i oznaava se s
hg f ,
odnosno
h( x ) g f ( x ) .
Primjer 2.2. Odredimo kompoziciju funkcija
f: R R, f(x) = 2x + 3 i g(x) = x2 1.
Rjeenje: Prema definiciji 2.5.
h(x) = g f ( x ) = g[f(x)] = g(2x + 3) = (2x + 3)2 1 = 4x2 +12x + 8.
69
2.1.3. Nain zadavanja i podjela realnih funkcija jedne varijable

Funkcija se moe zadati analitiki (formulom), tablino ili grafiki.
Funkcije zadane analitiki mogu biti:
a) eksplicitno zadane funkcije oblika y = f(x) (npr.
y 3x 5,
x R;
y 2 log x 5, itd.),
x
b) implicitno zadane funkcije oblika F(x, y) = 0 (npr. 3x3 2xy + 6 = 0), i

c) funkcije zadane u parametarskom obliku (npr. x = cos t, y = sin t, t [0, ].
Ako se funkcija zadaje na nain da su u tablici zadane vrijednosti funkcije f za razliite
vrijednosti nezavisne varijable x, tada se kae da je funkcija zadana tablino. Funkcije
u grafikom obliku zadaju se i prikazuju u pravokutnom koordinatnom sustavu. Pri
tome graf funkcije f: A B predstavlja skup toaka ( f ) x, f ( x) : x A .
Prema analitikom obliku funkcije se dijele u dvije velike skupine: algebarske
funkcije i transcendentne (nealgebarske) funkcije.
Funkcije kod kojih se nad nezavisnom varijablom x izvode neke od algebarskih
operacija (zbrajanje, oduzimanje, mnoenje, dijeljenje, korjenovanje) kako bi se
dobila vrijednost zavisne varijable y, zovu se algebarske funkcije. Meu algebarskim
funkcijama razlikuju se:
a) racionalne funkcije (polinomi),
b) razlomljeno racionalne funkcije, i
c) iracionalne funkcije.
Funkcija oblika
y = anxn + an-1xn-1 + + a1x1 + a0,
gdje je n N stupanj polinoma, ai R, i {0, 1, 2, , n}, an 0 je cijela racionalna
funkcija.
Podruje definicije cijele racionalne funkcije je skup R.
Funkcija oblika
y
an x n an 1 x n 1 ... a1 x a0
,
bm x m bm1 x m1 ... b1 x b0
pri emu je barem jedan bi 0, i {1, 2, , n} je razlomljeno racionalna funkcija.

Ako je n < m, onda se radi o pravoj razlomljeno racionalnoj funkciji, a ako je n m
radi se o nepravoj razlomljeno racionalnoj funkciji. Domena razlomljeno racionalne
70
funkcije je skup svih vrijednosti varijable x iz R bez nul-toaka nazivnika
R \ x : b x
m
bm1 x m1 ... b1 x b0 0 .
Ako se u funkciji nezavisna varijabla x nalazi barem jedanput ispod korijena, onda se
radi o iracionalnoj funkciji. Na primjer funkcija y = x2 + 2 x 1 +5 je iracionalna
funkcija.
Transcendentne (nealgebarske) funkcije su funkcije ije se vrijednosti ne mogu dobiti
primjenom konanog broja algebarskih operacija, a najpoznatije su:
a) eksponencijalna funkcija,
b) logaritamska funkcija,
c) trigonometrijske funkcije,
d) ciklometrijske funkcije, i
e) hiperbolne funkcije.
Eksponencijalna i logaritamska funkcija
Neka je a > 0, a 1 zadani realni broj. Funkcija f: R R definirana kao
f (x) ax, x R
zove se eksponencijalna funkcija baze a. Podruje definicije (domena) te funkcije je
skup R, a podruje vrijednosti (kodomena) funkcije je skup pozitivnih realnih brojeva
R+. Primijetimo nadalje da za eksponencijalnu funkciju vrijedi:
1. f (x) ax > 0, x R,.
2. Ako je a > 1, onda je f strogo rastua, a ako je 0 < a < 1, onda je f strogo padajua.4
Grafovi eksponencijalnih funkcija prikazani su na slikama 2.1 i 2.2.
Slika 2.1. Graf eksponencijalne funkcije (a > 1)
Definicije strogo padajue i strogo rastue funkcije moete vidjeti u poglavlju 2.7.1.
71
Slika 2.2. Graf eksponencijalne funkcije (0 < a < 1)

Poto je eksponencijalna funkcija f(x) ax, f: R R+, bijektivna, postoji njena
inverzna funkcija f -1: R+ R koju se naziva logaritamska funkcija baze a, i oznaava
sa
y loga x.
Posebno su interesantne dvije logaritamske funkcije. Jedna odgovara bazi a 10 i
najee se pie bez oznake baze, tj.
y = log10 x log x.
esto se koristi i logaritamska funkcija s bazom e 2,71828...., a pie se takoer bez
baze i oznaava s ln x, tj.
y = loge x ln x.
Funkcija y log x je inverzna funkciji y 10x, a funkcija y ln x inverzna je funkciji
y ex. Sve etiri funkcije prikazane su na slici 2.3.
Slika 2.3. Grafovi eksponencijalnih i logaritamskih funkcija
72
Trigonometrijske i ciklometrijske funkcije
Trigonometrijske se funkcije definiraju pomou trigonometrijske krunice, odnosno
krunice radijusa 1 ije je sredite u ishoditu koordinatnog sustava.
Funkcije f(x) = sin x, f(x) = cos x, f(x) = tg x i f(x) = ctg x nazivaju se trigonometrijskim
funkcijama. Grafovi tih funkcija prikazani su na slikama 2.4. i 2.5.
Funkcije sin x i cos x su periodine funkcije sa periodom 2, tj.
sin (x + 2) sin x, x R,
cos (x + 2) cos x, x R.
Slika 2.4. Graf funkcije f(x) = sin x
Slika 2.5. Graf funkcije f(x) = cos x

Funkcije f(x) = tg x i f(x) = ctg x su periodine s periodom :
tg (x + ) tg x,
ctg (x + ) ctg x.5
Grafovi funkcija tg x i ctg x prikazani su na slikama 2.6. i 2.7. respektivno.
Za funkcije f(x) = tg x i f(x) = ctg x koriste se i oznake f(x) = tan x i f(x) = cot x, respektivno.
73
Slika 2.6. Graf funkcije f(x) = tg x
Slika 2.7. Graf funkcije f(x) = ctg x

Podruje definicije funkcije f(x) = tg x je skup svih realnih brojeva R osim onih za
koje je cos x = 0, odnosno:
tg x
sin x
D(f ) R \ (2k + 1) , k Z.
2
cos x
Analogno ovome imamo:

ctg x
cos x
D(f ) R \ k, k Z,
sin x
jer je sin x = 0 za x k.
74
Poto su f(x) = sin x i f(x) = cos x ordinata i apscisa toaka koje se nalaze na
trigonometrijskoj krunici (radijusa 1), za vrijednost funkcija sin x i cos x vrijedi
sljedee:
sin x [1, 1] i cos x [1, 1], x R,
odnosno slika (podruje vrijednosti) funkcija sin x i cos x je zatvoreni interval [1, 1],
dok je podruje vrijednosti funkcija tg x i ctg x skup R.
Inverzne funkcije trigonometrijskih funkcija nazivaju se arcus funkcijama ili
ciklometrijskim funkcijama. Zbog svojstva periodinosti trigonometrijskih funkcija,
vrijednosti njihovih inverznih funkcija definiraju se na osnovnim intervalima

2 , 2 za sin i tg te 0, za cos i ctg (vidjeti deblje istaknute grafove na slikama
2.4 2.7). Arcus funkcije prikazane su redom na slikama 2.8. 2.11.
Slika 2.8. Graf funkcije f(x) = arcsin x
Slika 2.9 Graf funkcije f(x) = arccos x
75
Slika 2.10. Graf funkcije f(x) = arctg x
Slika 2.11. Graf funkcije f(x) = arcctg x

Podruje definicije funkcija arcsin x i arccos x zatvoreni je interval [1, 1], a
podruje definicije funkcija arctg x i arcctg x je skup R.

Podruje vrijednosti funkcija arcsin x je interval , , funkcije arccos x interval
2 2

[0, ], funkcije arctg x interval 0, , a funkcije arctg x interval ,
.
2 2
Hiperbolne funkcije
U mnogim problemima analize vane su funkcije koje su kombinacije
eksponencijalnih funkcija e x i e x . Uveo ih je V. Riccati 1757. godine pod imenom
hiperbolne funkcije. Sinus hiperbolni i kosinus hiperbolni definirani su izrazima:
sh x
e x e x
,
2
76
ch x
e x e x
.
2
Pomou njih se definiraju, slino kao kod trigonometrijskih funkcija, i funkcije

tangens hiperbolni i kotangens hiperbolni:
th x
cth x
sh x e x e x
ch x e x e x
ch x
1
e x e x
x x
sh x th x e e
Funkcije sh x, ch x i th x definirane su za sve realne brojeve, dok funkcija cth x nije

definirana za x = 0.
Odgovarajuim kombiniranjem (grafova) funkcija e x i e x dobiju se grafovi
hiperbolnih funkcija (slike 2.12 i 2.13).
Slika 2.12. Grafovi funkcija sh x i ch x
77
Slika 2.13. Grafovi funkcija th x i cth x
Podruje vrijednosti funkcija ch x, sh x, th x i cth x jesu intervali 1, , R, 1,1 i
R \ 1,1 , respektivno.
Inverzne funkcije hiperbolnih funkcija nazivaju se area funkcije, a to su area sinus
hiperbolni (y = Ar sh x), area cosinus hiperbolni (y = Ar ch x), area tangens hiperbolni
(y = Ar tgh x) i area cotangens hiperbolni (y = Ar ctgh x).
2.2. Granina vrijednost, neprekidnost funkcije i asimptote

krivulje
Pojmovi granina vrijednost i neprekidnost funkcije predstavljaju osnovne pojmove
koji se koriste pri definiranju pojma derivacije funkcija, koja predstavlja glavni pojam
diferencijalnog rauna koji emo obraivati u ovom poglavlju.
2.2.1. Granina vrijednost funkcije

Intuitivno granina vrijednost funkcije kazuje nam to se deava s funkcijom f(x) kad
se njena nezavisna varijabla x sve vie pribliava nekom odreenom broju a. Kao
x2 1
f
(
x
)
ilustraciju pokaimo to se deava s funkcijom

kada se x pribliava 1.
x 1
Funkcija f(x) nije definirana u toki x = 1, meutim, mi emo moi prikazati njeno
ponaanje u ovisnosti o vrijednosti varijable x, koja se broju 1 pribliava s lijeve i s
desne strane. U tablici 2.1. prikazane su vrijednosti funkcije f(x) u ovisnosti o kretanju
varijable x, kad su vrijednosti varijable x sve blie 1 s lijeve strane (po vrijednostima
manjim od 1), dok su u tablici 2.2. prikazane vrijednosti funkcije f(x) u ovisnosti o
kretanju varijable x, kad su vrijednosti varijable x sve blie 1 s desne strane (po
vrijednostima veim od 1).
Tablica 2.1. Vrijednosti za f(x) u ovisnosti o kretanju varijable x
x
f(x)
0,5
1,5
0,6
1,6
0,7
1,7
0,8
1,8
0,9
1,9
0,95
1,95
0,99
1,99
0,999
1,999
1
ND
1,001
2,001
1
ND
Tablica 2.2. Vrijednosti za f(x) u ovisnosti o kretanju varijable x

x
f(x)
1,5
2,5
1,4
2,4
1,3
2,3
1,2
2,2
1,1
2,1
1,05
2,05
1,01
2,01
Iz tablice 2.1. uoavamo da to se vie varijabla x pribliava broju 1 s njegove lijeve

strane (preko brojeva manjih od 1), to simboliki piemo x 10 ili x 1, to se
vrijednosti funkcije f(x) sve vie pribliavaju broju 2. Nasluujemo da funkcija u toki
x = 1 ima lijevu graninu vrijednost 2, a to se simboliki pie
78
x2 1
2.
x 10 x 1
lim f ( x ) lim
x 10
Iz tablice 2.2. uoavamo da to se vie varijabla x pribliava broju 1 s njegove desne

strane (preko brojeva veih od 1), to simboliki piemo x 1+0 ili x 1+, to se
vrijednosti funkcije f(x) sve vie pribliavaju broju 2. Nasluujemo da funkcija u toki
x = 1 ima desnu graninu vrijednost 2, a to se simboliki pie
x2 1
2
x 10 x 1
lim f ( x ) lim
x 10
Openito nasluujemo da se vrijednosti funkcije f(x) sve vie pribliavaju broju 2 kad
se x postupno pribliava broju 1 s obje strane. U tom sluaju funkcija f(x) ima graninu
vrijednost 2 u toki x = 1, to simboliki piemo
lim f ( x ) lim
x 1
x 1
x2 1
2.
x 1
Opravdanje ove tvrdnje slijedi iz

lim
x 1
x 1 x 1 lim x 1 2.
x2 1
lim
x 1
x 1 x1
x 1
Prethodno reeno moemo poopiti: ako se vrijednosti f(x) proizvoljno priblie nekom
broju A kada se x s vrijednostima dovoljno priblii broju a s obje njegove strane,
kaemo da funkcija f(x) ima graninu vrijednost A u toki a, simboliki
lim f ( x ) A .
x a
Takoer primjeujemo da funkcija f(x) ima graninu vrijednost A u toki x = a ako i

samo ako funkcija f(x) ima i lijevu i desnu graninu vrijednost A u toki a i ako su te
vrijednosti jednake A. Na primjer funkcija
y
1
x
nema graninu vrijednost u toki x = 0, poto joj lijeva i desna granina vrijednost
nisu jednake, tj.
1
1
, a lim .
x 0 0 x
x 0 0 x
lim
Definiciju granine vrijednosti moemo formalizirati na sljedei nain:

Definicija 2.6. Neka je funkcija f(x) definirana za svako x u nekom otvorenom
intervalu koji sadri a, s moguim izuzetkom u samoj toki a. Tada kaemo da je
konani broj A granina vrijednost ili limes funkcije y = f(x) kada x tei prema a
( x a ) i piemo
79
lim f x A ,
x a
ako za svaki realni broj > 0 postoji takav realan broj = ( ) > 0 tako da vrijedi
f ( x) A ako je 0 x a .
Drugim rijeima, ako za bilo koji dani broj > 0 moemo nai broj > 0 takav da
f(x) zadovoljava A f ( x) A za svako x u intervalu (a , a ) osim
moda u x = a.
Definirajmo sada graninu vrijednost funkcije kada x tei u + , te kada x tei u .
Ako pustimo da vrijednosti varijable x neogranieno rastu (kaemo da x tei u + , tj
x + ) i ako su pri tome vrijednosti funkcije f(x) sve blie i blie vrijednosti A,
kaemo da funkcija ima graninu vrijednost A kada x tei + , simboliki
lim f ( x) A .
Definicija 2.7. Konani broj A nazivamo graninom vrijednou ili limesom funkcije
f(x) kad x + , ako za svaki > 0 moemo nai broj M takav da za svaki x vei
od M vrijedi f ( x) A , i piemo
lim f ( x) A .
Na analogan se nain definira i granina vrijednost funkcije kada x , a to

simboliki piemo
lim f ( x) A .
Primjer 2.3. Odredimo graninu vrijednost funkcije

f ( x)
x2
x 1
kad x + i kad x .
Rjeenje: Pri odreivanju graninih vrijednosti kad nezavisna varijabla tei ili
esto emo se susretati s primjerima
lim
a
a
0 i lim 0 ,
x
x
x
pri emu je a 0 . Uzimajui ovo u obzir nije teko izraunati graninu vrijednost
nae funkcije:
80
2
1
x 2 : x
x2
x 1,
lim
lim
lim
x x 1
x x 1 : x
x
1
1
x
poto je lim
1
2
0 i lim 0 ;
x x
x
2
1
x 2 : x
x2
x 1,
lim
lim
lim
x x 1
x x 1 : x
x
1
1
x
poto je lim
1
2
0 i lim 0 .
x x
x
Graf funkcije f(x) izgleda kao
Slika 2.14. Graf funkcije f ( x )
x2
x 1
Na slici 2.14. se vidi da kako god odabrali prugu (izmeu pravaca y = 1 i y =

1 + ) uvijek postoje neki brojevi M1, M2 R od kojih su nadalje sve vrijednosti u
toj pruzi.
Moe se dogoditi sluaj da je lim f ( x) , odnosno lim f ( x) . Tada kaemo
x a
x a
da funkcija f(x) ima graninu vrijednost + odnosno kada x a.

Kaemo da funkcija f(x) ima graninu vrijednost i u sljedeim sluajevima
lim f ( x ) , lim f ( x ) , lim f ( x ) , i lim f ( x ) .
81
Svojstva graninih vrijednosti funkcija
Neka funkcije f(x) i g(x) imaju graninu vrijednost kad x tei a, i neka je
lim f ( x ) A , lim g ( x ) B ,
x a
x a
tada vrijede sljedea svojstva:

1. Granina vrijednost zbroja (razlike) jednaka je zbroju (razlici) graninih
vrijednosti, tj.
lim f ( x) g ( x) lim f ( x) lim g ( x) A B .
x a
x a
x a
2. Granina vrijednost produkta jednaka je produktu graninih vrijednosti, tj.

lim f ( x) g ( x) lim f ( x) lim g ( x) A B .
x a
x a
x a
3. Granina vrijednost kvocijenta

lim
x a
f ( x)
, g ( x ) 0 za x D( g ) ,
g ( x)
jednaka je kvocijentu graninih vrijednosti, tj.

lim
x a
f ( x) A
f ( x ) lim
x a
, B0.
g ( x ) lim g ( x ) B
x a
4. Granina vrijednost produkta konstante i funkcije jednaka je produktu konstante i

granine vrijednosti funkcije, tj.
lim C f ( x) C lim f ( x ) C A.
x a
x a
Neke vanije granine vrijednosti

Moe se dokazati da postoje sljedee granine vrijednosti:
1) lim
x 0
sin x
1,
x
x
1
2) lim(1 x ) e , odnosno lim 1 e ,
x
x 0
x
1
x
k
k
3) lim(1 kx ) e , k 0 , odnosno lim 1 e , k 0 ,
x
x 0
x
1
x
82
0, 0 a 1
4) lim a x
x
a 1,
,
5) lim
x 0
ln(1 x )
1,
x
ax 1
ln a .
x 0
x
6) lim
Primjer 2.4. Izraunajmo sljedee granine vrijednosti:
2 x 3 x 2 3x 6
x 2 5x 6
lim
,
,
c)
x
x 2
x 1
6 x 3 3x 9
x2
1
x
x
x
e
1
x
2
ln(
a
x
)
ln
a
x ,
, g) lim
d) lim
, f) lim
, e) lim
2
x x 1
x 0
x
x 0
x
x
x 1
1
x
x
h) lim
2
x
x 1
a) lim( x 3 2 x 2 6 x 4) b) lim
Rjeenje:
a) lim( x 3 2 x 2 6 x 4) lim x 3 lim( 2 x 2 ) lim(6 x ) lim( 4)
x 1
x 1
x 1
x 1
x 1
1 2lim x 6lim x lim4 1 2 6 4 1.

2
x 1
x 1
x 1
1 3 6
2 2 3
2 x 3 x 2 3x 6 : x 3
2 x 3 x 2 3x 6
x x
x 1.
lim
lim
b) lim
3
3
3
x
x
x
3 9
6 x 3x 9
3
6 x 3x 9 : x
6 2 3
x
x
c) lim
x 2
x 2 5x 6 0
( x 3)( x 2)
lim
lim( x 3) 1 .
x 2
x2
0 x 2
( x 2)
83
3
3
1
x2
x 1 3
d) lim
x 3t 1, t
lim
lim
1
1
x x 1
x
x
x 1
x 1 t
x 1
1
=lim 1
t
t
3t 1
t
1
1
1
lim 1 lim 1 e3 1 e3 .
t t t t
ln(a x ) ln a 0
x x
a x x
e) lim
ln lim
0 ln lim 1
x 0
x 0
x 0
x
0
a
a
1
a
1
1
1
x
1
t x at , t 0 ln lim 1 t at ln lim 1 t t ln e a .
t 0
a
a
x 0
ex 1 0
e x 1 t e x 1 t , x ln(1 t ), t 0
x 0
x
0
t
1
1
1
lim
lim
1
1
t 0 ln(1 t )
t 0 ln(1 t )
ln e
t
ln lim(1 t )
t
t 0
f ) lim
1
x lim
2
x 1 x
g) lim
jer je
1
x
x 1 2
x
lim
x
1
x
1
x 1 2
x
x :x
1 2
x, x 0
x
x 1 1
x2 x
lim
lim
x
x
1
1 1
x, x 0
x 1
:x
1
x2
1
x lim
2
x 1 x
x
h ) lim
1
x
1
x
x2
1
:x
x
lim
lim
x
1
1
1 x
2
x 1 2
x 1 2 : x
x 1 2
x
x
x
1
x 2 1 1
lim
x
1
1
1 2
x
1
Graninu vrijednost (limes) moemo ukljuiti unutar sloene funkcije f(g(x)), tj. moemo pisati
lim f g ( x) f lim g ( x) samo ako smo sigurni da je ta sloena funkcija neprekidna. U naem se primjeru radi o
x a
x a
sloenoj logaritamskoj funkciji ln(g(x)) koja je neprekidna za sve vrijednosti nezavisne varijable x za koje je g(x) > 0,
tj. neprekidna je u svom podruju definicije. Neprekidnost realne funkcije jedne varijable obraena je u sljedeoj
sekciji.
84
2.2.2. Neprekidnost funkcije

Intuitivno je pojam neprekidnosti mogue razumjeti pomou grafa funkcije, koji
geometrijski predstavlja neku liniju (krivulju) u ravnini. Kaemo da je funkcija
y f x neprekidna u nekoj toki x = a, x c, d , ako je graf te funkcije u toki
a, f a
toka na neprekinutoj krivulji, tj. ako se graf funkcije moe nacrtati
prolazei kroz tu toku bez podizanja olovke s papira. Iz ovoga zakljuujemo da bi

funkcija bila neprekidna u nekoj toki, ona mora biti definirana u toj toki. Takoer,
funkcija mora imati graninu vrijednost u toj toki, a granina vrijednost mora biti
jednaka vrijednosti funkcije u toj toki. To moemo formalizirati sljedeom
definicijom:
Definicija 2.8. Za funkciju f(x) kaemo da je neprekidna u toki x = a ako vrijedi:
1. funkcija je definirana u toki x = a i u nekoj njenoj okolini,
2. postoji konana vrijednost
lim f ( x ) ,
x a
3. vrijednost
lim f ( x )
x a
jednaka je vrijednosti funkcije za x = a, tj.
lim f ( x ) f (a ) .
x a
Ako bar jedan od uvjeta 1. 2. i 3. nije ispunjen, za funkciju se kae da je prekidna u

toki x = a i ta toka se naziva toka prekida funkcije f(x). Funkcija f(x) je neprekidna
ako je neprekidna u svakoj toki svog podruja definicije.
Stavimo
x a a
gdje a 0, za x a, a uvjet neprekidnosti 3. napiimo kao
lim f ( x ) f (a ) 0 .
x a
Ako se zamijeni x sa a + a tada prethodna jednakost glasi

lim f (a a ) f (a) 0,
a 0
ili
lim f (a ) 0 ,
a 0
85
gdje je f (a) f a a f (a),
tj. funkcija f(x) je neprekidna u toki a, ako i samo ako beskonano malom prirastu
nezavisne varijable odgovara beskonano mali prirast funkcije. Na analogan nain
dokazujemo da je funkcija f(x) neprekidna u svakoj toki intervala njenog podruja
definicije:
lim f ( x) lim f ( x x ) f ( x ) 0 .
x 0
x 0
Ako je funkcija y = f(x) neprekidna u svakoj toki intervala [c, d] onda se kae da je
ta funkcija neprekidna na intervalu [c, d], pri emu se za krajnje toke intervala c, d
uzela neprekidnost s desna odnosno s lijeva.
Za funkciju y = f(x) kae se da je u toki x = a neprekidna s lijeva, ako je
lim f ( x) f (a ) ,
x a 0
a neprekidna s desna, ako je
lim f ( x) f (a ) .
x a 0
Funkcija y = f(x) je neprekidna u toki x = a ako i samo ako je neprekidna i s lijeva i

s desna u toki x = a.
Ako su f(x) i g(x) neprekidne funkcije u toki x = a, tada su u toj toki neprekidne i
funkcije
C f(x), f(x) g(x), f(x) g(x),
f ( x)
za g(x) 0,
g ( x)
gdje je C proizvoljna konstanta.

Ako je funkcija y = f(x) neprekidna na intervalu [c, d], tada ona u tom intervalu ima i
najveu i najmanju vrijednost, a to je posljedica sljedeih teorema koje ovdje ne
dokazujemo.
Teorem 2.1. (Weierstrassov7 teorem) Ako je funkcija y = f(x) neprekidna na intervalu
[a, b], tada je ona na tom intervalu ograniena odozdo i odozgo, tj. postoje m i M takvi
da je
m f ( x) M
za svaki x a, b .
K. Weierstrass, njemaki matematiar (1815-1897).
86
Teorem 2.2. Ako je funkcija y = f(x) neprekidna na intervalu [a, b], tada na tom
intervalu postoji maksimum i minimum funkcije.
Primjer 2.5. Dokaimo da je funkcija
y = sin x
neprekidna za bilo koju vrijednost varijable x.
Rjeenje: Funkcija je definirana za x , .
lim y lim sin( x x ) sin x
x 0
x 0
sin sin 2sin
cos
2
2
x
2 cos x x x
lim
x 0
x
2
2
x
sin
2 lim cos x x lim x
lim
x
x 0
x
2 x 0
0
2
2
11 0 0
sin
pa je funkcija neprekidna za x , .
Primjer 2.6. Ispitajmo neprekidnost funkcije
xe
ln x 1 za x e
f ( x) 2
za x e
x
za x e
u toki x = e.
Rjeenje: Funkcija je definirana za x = e. Postoje i jednake su lijeva i desna granina
vrijednost funkcije kada x e, tj.
lim x lim
x e 0
x e 0
xe
e.
ln x 1
Pokaimo kako smo izraunali

xe
e.
x e 0 ln x 1
lim
87
Imamo
x e
xe
ee
lim
lim
x e 0 ln x 1
0
0
ln( e ) 1 0
ln( e ) ln e
lim
zbog neprekidnosti
1
lim
1
0
e 0 logaritamske funkcije
ln
ln 1

ln lim 1
e
e
0
e
t t 0,
1
1
1
e
e.
1
1
1
1 e
te
e
ln
lim
1
te
ln e
t 0
ln lim 1 t t
t 0
lim
Funkcija je prekidna u toki x = e jer je f(e) = 2 e.
2.2.4. Zadaci za vjebu

1. Odredite granine vrijednosti sljedeih funkcija:
a) lim
x
x x
, b) lim
x2 1 x
x 4
x3 x x
, c) lim
x 1
x2 x
xb a b
, d) lim
.
x
a
x2 a2
x 1

a) lim( x a x ) , b) lim
x
lim
x 0
x 2 1 x 2 4 x , c) lim
x 0
tg x sin x
, d)
sin 3 x
1 cos x
.
x2
x 1
a) lim
x x 3
x 2
eax ebx
ex e
, d) lim
.
x 0
x 1 x 1
x
, b) lim x 1 2 x , c) lim
x 0
4. Odredite lijevu i desnu graninu vrijednost funkcije
y xe
1
x 1
(a) u toki x = 2, (b) u toki x = 1.

5. Odredite lijevu i desnu graninu vrijednost funkcije
88
ex 1
za x 0
x
y 1
za x 0
x 2 1 za x 0
u toki x = 0.
6. Dokaite da je funkcija
y = ax (a > 0)
neprekidna za svako x.
7. Ispitajte neprekidnost funkcije
a) y
1
x
x2
x
x 1
, b) y 2
, c) y , d) y e x .
x2
x 5x 6
x
8. Ispitajte neprekidnost funkcije
sin x
3x
y
1
3
za x 0
za x 0
u toki x = 0.
2.2.3. Asimptote krivulje funkcije y = f(x)

Za grafiko prikazivanje funkcije f(x) korisno je poznavanje asimptota odgovarajue
krivulje u ravnini. Ovdje samo uvodimo i ilustriramo pojmove koristei granine
vrijednosti funkcije, pri emu poistovjeujemo asimptotu krivulje s asimptotom
funkcije.
Definicija 2.9. Pravac y = kx + m zove se asimptota krivulje koja je graf funkcije
y f x ako rastojanje toke koja se giba po toj krivulji od pravca y kx m tei
nuli kad se ta toka sve vie udaljava od ishodita.
Asimptote mogu biti: (a) vertikalne (okomite), (b) horizontalne (vodoravne) i (c) kose.
(a) Vertikalna asimptota. Uzmimo da je za neko 0 funkcija y = f(x) definirana na
intervalima a , a i a, a ili barem na jednom od tih intervala Ako postoji
broj a takav da je
lim f ( x) , ili lim f ( x ) ,
x a 0
x a 0
89
ili i jedno i drugo, onda je pravac x = a vertikalna asimptota grafa funkcije y = f(x).
Prema tome, pravac x = a biti e vertikalna asimptota grafa funkcije y = f(x), ako
funkcija nije definirana u toki x = a, a definirana je u lijevoj ili desnoj okolini te
toke i ako je ispunjen gore navedeni uvjet.
Primjer 2.7. Ispitajmo ima li krivulja funkcije
x2 1
x 1
vertikalnu asimptotu.
Rjeenje: Funkcija y nije definirana za x = 1, a definirana je na intervalima 1 ,1 i
1,1 , 0. Postoji
x2 1 x 1
(1 )2 1
1 2 2 1
2 2 2
lim
lim
lim
,
x 10 x 1
0 1 1
0
0
0
lim
2
,
0
poto je lim
x2 1 x 1
(1 )2 1
1 2 2 1
2 2 2
lim
lim
lim
,
x 10 x 1
0 1 1
0
0
0
lim
2
poto je lim ,
0
pa je pravac x = 1 vertikalna asimptota krivulje koja je graf dane funkcije y.

(b) Horizontalna asimptota. Ako postoji realni broj l za koji je
lim f ( x) l ili lim f ( x) l ,
tada je pravac y = l horizontalna asimptota krivulje koja je graf funkcije f.

Primjer 2.8. Ispitajmo ima li horizontalnu asimptotu krivulja koja je graf funkcije
y
x 1
.
x 1
Rjeenje: Poto je
1
1
x 1
x 1,
lim
lim
x x 1
x
1
1
x
90
i
lim
x 1
1,
x 1
pravac y = 1 je horizontalna asimptota krivulje koja je graf funkcije y u sluaju kada

x i kada x .
(c) Kosa asimptota. Ako postoje konane granine vrijednosti
lim
x
f ( x)
k,i
x
lim f ( x ) kx m
x
tada je pravac
y = kx + m
kosa asimptota krivulje koja je graf funkcije f.8
Ovdje smo pokazali kako se odreuje kosa asimptota kada x . Na isti nain se
rezonira i dobiju se iste formule za k i m kada x .
Primjer 2.9. Ispitajmo ima li kosu asimptotu krivulja koja je graf funkcije
x2 2
.
x 1
x2 2
x2 2
Rjeenje: k lim x 1 lim 2
1,
x
x x x
x
x2 2
x 2 2 x( x 1)
m lim
1 x lim
1 ,
x
x 1
x 1
x
pa je pravac y = x 1 kosa asimptota krivulje koja je graf dane funkcije y. Isti se

rezultat dobije i kada x .
2.3. Derivacija funkcije jedne nezavisne varijable

2.3.1. Pojam i definicija derivacije
Derivacija je osnovni pojam diferencijalnog rauna, koji u matematici ima znaajnu
ulogu i vrlo iroku primjenu u drugim podrujima. Osnivaima diferencijalnog rauna
Dokaz formula za izraunavanje k i m kod kose asimptote moete pronai u Javor, P., Uvod u matematiku
analizu, kolska knjiga, Zagreb, 1995, str. 215.
91
smatraju se I. Newton9 i G. W. Leibniz10. Newton je do pojma derivacije doao
prouavajui problem brzine gibanja tijela, a Leibniz preko problema odreivanja
jednadbe tangente na krivulju u zadanoj toki.
U ekonomiji je esto vano poznavati brzinu promjene jedne ekonomske veliine u
odnosu na promjenu neke druge s njom povezane veliine. Ovdje emo najprije
openito promatrati promjenu varijable y kao posljedicu promjene varijable x za koje
vrijedi funkcionalna meuovisnost oblika
y = f(x).
Dakle, vano je ispitati mijenja li se zavisna varijabla y bre ili sporije od nezavisne
varijable x. Promjenu nezavisne varijable x s vrijednosti x0 na vrijednost x1 oznait
emo s x x1 x0 i nazvati prirastom nezavisne varijable x ili prirastom argumenta
x. Istovremeno s promjenom vrijednosti nezavisne varijable x dolazi i do promjene
funkcije f(x), koja se mijenja s f(x0) na vrijednost f(x1) = f(x0 + x). Tu promjenu
oznaavamo s y i nazivamo prirastom funkcije y = f(x),
y f ( x0 x) f ( x0 ) .
Tako moemo predstaviti promjenu zavisne varijable y po jedinici nezavisne varijable
x kao:
y f ( x0 x ) f ( x0 )
.
x
x
(2.1)
Kvocijent (2.1) mjeri prosjenu stopu promjene varijable y u odnosu na promjenu

y
1 , onda se veliina y bre mijenja od veliine x, a ako je
varijable x. Ako je
x
y
1 , onda se veliina y sporije mijenja od veliine x. Iz (2.1) je vidljivo da je
x
stopa promjene veliine y u odnosu na promjenu veliine x funkcija od x0 i x .
Primjer 2.10. Neka je zadana funkcija y = 2x3 + 3. Vrijednost funkcije y za neku
vrijednost nezavisne varijable x0 je f(x0) = 2x03 + 3, a vrijednost funkcije y za
x1 x0 x je f(x0 + x ) = 2(x0 + x )3 + 3. Odavde je stopa promjene varijable y u
odnosu na promjenu nezavisne varijable x jednaka
y 2( x0 x )3 3 (2 x03 3)
6 x02 6 x0 x 2( x )2
x
x
(2.2)
Specijalno, ako je x0 = 3, a x = 2, tada e prosjena stopa promjene varijable y biti

6 32 6 3 2 2 22 98 , a to znai da kad se varijabla x promijeni s vrijednosti 3 na
9
Isaac Newton, engleski fiziar, matematiar i astronom (1642. 1727.).

Gottfried Wilhelm von Leibniz, njemaki filozof i matematiar (1646. 1716.).
10
92
vrijednost 5, varijabla y se prosjeno promijeni za 98 jedinica po jedinici promjene
varijable x.
Meutim, esto je vano promatrati stopu promjene varijable y kad je promjena
nezavisne varijable x vrlo mala. Ako u naem primjeru 2.10. stavimo da je x 0 ,
y
dobit emo priblinu vrijednost stope promjene
, pa e biti
x
y
6 x02 6 x0 x 2( x )2 6 x02 .
x
Ako u izrazu (2.2) pustimo da x 0, tada

lim
x 0
Sada stopa promjene
y
6 x02 , odnosno
x
y
6 x02 .
x
y
ovisi samo o vrijednosti x = x0, a ne i od x . Tada granina
x
y
, ako postoji, oznaava brzinu promjene varijable y u odnosu na
x 0 x
vrlo malu promjenu varijable x. Tu graninu vrijednost nazivamo derivacijom funkcije
y = f(x) u toki x = x0. Pojam derivacije preciznije uvodimo sljedeom definicijom.
vrijednost lim
Definicija 2.10. Neka je f realna funkcija jedne varijable definirana u toki x = x0 i u

nekoj njenoj okolini. Ukoliko postoji konana granina vrijednost
lim
x 0
y
f ( x0 x ) f ( x0 )
,
lim
0
x
x
tada kaemo da funkcija ima derivaciju u toki x0, odnosno da je funkcija f

diferencijabilna u toki x0. Funkcija f(x) je diferencijabilna u nekom intervalu, ako
ima derivaciju u svakoj toki tog intervala.11
Derivaciju funkcije simboliki oznaavamo kao y'(x0) ili f '(x0). Koriste se takoer i
dy
oznake
, y x ' i yx. Budui da derivacija funkcije y = f(x) ovisi samo o vrijednosti
dx
nezavisne varijable x, openito moemo rei da derivacija ovisi o varijabli x, tj. da je
derivacija funkcije y = f(x) funkcija od x, pa moemo pisati
y' = f '(x) = lim
x 0
11
y
.
x
Derivaciju funkcije y = f(x) u toki x0 moemo alternativno definirati kao f '( x0 ) lim
x x0
f ( x ) f ( x0 )
.
x x0
93
2.3.2. Geometrijska interpretacija derivacije

Neka je dana krivulja L neprekidne funkcije f(x) i neka je M1[x0, f(x0)] proizvoljna
toka te krivulje, prikazana na slici 2.15.
Ako se vrijednost argumenta x0 promijeni za x , tada se dobije prirast funkcije
y f ( x0 x) f ( x0 ),
i toka M 2 ( x0 x), f ( x0 x) na krivulji L.
Tokama M1 i M2 odreena je sekanta iji je koeficijent smjera
tg
y
.
x
Ako se toka M2 giba po krivulji L prema toki M1 tako da njihovo rastojanje tei nuli,
tada x 0 i y 0 , a pravac s opisuje pramen sekanti krivulje sa sreditem u
toki M1.
Granini poloaj pravca s je tangenta t u toki M1. Dakle, kao to kvocijent prirasta
y
tg
x
predstavlja koeficijent smjera sekante, to e i granini poloaj tog kvocijenta kada

x 0 , tj.
lim
x 0
y
tg
x
predstavljati koeficijent smjera tangente u toki M1.

To znai da je
lim tg tg,
x 0
odnosno
f '( x0 ) tg .
94
Slika 2.15. Geometrijska interpretacija derivacije

Iz geometrijske interpretacije derivacije zakljuujemo da ako je u toki x0 derivacija
jednaka nuli, tada je tangenta na krivulju u toki (x0, f(x0)) paralelna x-osi, a ako je u
toki x0 derivacija beskonana, tada je tangenta na krivulju u toki (x0, f(x0)) paralelna
osi y.
Budui da je koeficijent smjera tangente u toki (x0, f(x0)) jednak f '(x0), a koeficijent
1
smjera normale u toj toki je
, onda jednadba tangente krivulje L koja je graf
f '( x0 )
funkcije y = f(x) u toki M1(x0, y0 = f(x0)) ima oblik
y y0 f '( x0 )( x x0 )
a jednadba normale u toj toki ima oblik
y y0
1
( x x0 ) .
f '( x0 )
Dakle, poznavanje vrijednosti prve derivacije funkcije y = f(x) u toki x0 omoguuje

nam da na jednostavan nain napiemo jednadbe tangente i normale u nekoj toki
(x0, f(x0)).
2.3.3. Derivacija nekih elementarnih funkcija

Derivacija konstante
Ako je funkcija dana u obliku
y = f(x) = C,
gdje je C konstanta, tada je
95
y y f ( x x) C ,
odnosno
y f ( x x) f ( x) C C 0 ,
i
y f ( x x ) f ( x ) C C
0,
x
x
x
odakle je
y
f '( x ) 0 .
x 0 x
lim
Prema tome, derivacija konstante je nula.

Geometrijski: pravac y = C je paralelan osi x, pa se i tangenta poklapa s pravcem
y C, a s pravcem y = 0 (os x) formira kut 0 .
Derivacija funkcije y = f(x) = xn, n N
Prirast ove funkcije je
y ( x x )n x n ,
koji nakon razvoja binoma ( x x )n primjenom binomnog pouka12 postaje
n
n
n
0
1
2
y x n x x n 1 x x n 2 x ...
0
1
2
n n ( n 1)
n
n 1
n
x
x x nn x x n ,
n 1
n
ili
y x n nx n 1x
12
n(n 1) n 2
x ( x )2 ... ( x )n x n .
2
Binomni pouak ili binomna formula opisuje algebarsko proirivanje potencije binoma x y u sumu koja
n
ukljuuje ax k y n k , tako da je
x y
n
n
n
n
n
n 1 n 1 n 0 n
x n k y k x n y 0 x n 1 y1 x n 2 y 2 ...
x y x y ,
k
0
1
2
k 0

n 1
n
gdje je a n (n 1) ... (n k 1) broj kombinacija k-tog razreda od n elemenata, n i k su

1 2 ... k
k
prirodni brojevi, pri emu je k 1.
96
Nakon dijeljenja s x dobivamo
y
n(n 1) n 2
nx n 1
x x ... ( x )n 1 .
x
2
Kada x 0, svi lanovi desne strane ovog kvocijenta izuzev prvog tee nuli, pa je
y
nx n 1 ,
x 0 x
lim
odnosno
y ' f '( x) nx n1 .
Napomena: Moe se dokazati da derivacija y' = nxn-1 funkcije y = xn vrijedi i za svako

n iz skupa racionalnih brojeva Q.
Derivacija funkcije y = f(x) =
x , x0.
y x x x ,
a kvocijent prirasta
y
x x x
,
x
i
lim
x 0
y
x x x x x x
1
1
lim
lim
0
x
x
x x x
x x x 2 x
Prema tome,
x ' 2 1x .
Derivacija eksponencijalne funkcije, y = f(x) = ax, a > 0
y a x x a x a x (a x 1) ,
a kvocijent prirasta je
y
a x 1
ax
,
x
x
97
odakle je
y
a x 1
a x lim
a x ln a ,
x 0 x
x 0
x
y ' lim
jer je
a x 1
ln a .
x 0
x
lim
Dakle, derivacija eksponencijalne funkcije je
a ' a
x
ln a .
Za a = e imamo
e ' e
x
ln e e x .
Derivacija logaritamske funkcije, y loga x

Prema definiciji derivacije imamo
x x
log a
y
log a ( x x ) log a x
x
y ' f '( x ) log a x ' lim
lim
lim
x 0 x
x 0
x 0
x
x
1
x
1
x
x x 1
x x 1
lim
log a 1
lim
log
1
log
lim
1
loga e
a
a x
x 0 x
0
x x0
x
x
x x
jer je
x
x x
lim 1
e.
x
x
0
x
Dakle, derivacija funkcije y loga x je
1
y ' loga x ' log a e .
x
Za a = e, imamo
f ( x) ln x ,
98
f '( x )
1
.
x
Derivacija funkcija sin x i cos x

y sin x
y sin( x x) sin x .
Kako je prema poznatoj relaciji iz trigonometrije

sin sin 2cos

,
sin
2
2
za x x i x , imamo
x x
y 2cos x sin
,
2
2
to nakon dijeljenja s x postaje

x x
2cos x
sin
y
2
2
.
x
x
Raunanjem granine vrijednosti dobivamo

x
sin
y
x
2 ,
lim
lim cos x
lim
x 0 x
x 0
2 x0 x
a kako je
x
2 1
x
2
sin
lim
x
0
2
lim cos x cos x ,

x 0
2
imamo
y
cos x
x 0 x
lim
99
odnosno
sin x ' cos x .

Na slian se nain dokazuje da je
cos x ' sin x .

Uradimo nekoliko primjera u kojima se primjenjuju derivacije elementarnih funkcija
i izraunajmo derivacije nekih funkcija po definiciji.
Primjer 2.11. Naimo jednadbe tangente i normale krivulje koja je graf funkcije
y x2
u toki M 2, f (2) .
Rjeenje. Naimo f(2) = 22 = 4. Dakle, toka u kojoj traimo jednadbe tangente i
normale ja M(2, 4).
Koeficijent smjera tangente u toki M je
f '( x0 2) 2 x0 2 2 4 ,
a koeficijent smjera normale je
1
1
1
,
f '( x0 2) 4
4
pa je jednadba tangente y 4 = 4(x 2), odnosno y = 4x 4 , a jednadba normale je
1
1
9
y 4 = (x 2), odnosno y = x + .
4
4
2
Primjer 2.12. Naimo toke u kojima je tangenta na krivulju funkcije
y = x3
a) paralelna osi x,
b) paralelna simetrali prvog kvadranta koordinatnog sustava.
Rjeenje:
a) Jednadba pravca paralelnog osi x je y = C, pri emu je C konstanta iz R. Koeficijent
smjera tangente te krivulje je y'(x0) = 0. Tangenta krivulje funkcije y = x3 ima
koeficijent smjera y ' x0 3x02 . Ta e dva koeficijenta smjera biti jednaka za
3x02 0, odakle je x0 0 . Uvrstimo li vrijednost za x0 u jednadbu y = x3 dobit emo
100
y0 =0, pa e u toki M1 0,0 tangenta na krivulju funkcije y biti paralelna osi x. Dakle,
tangenta na krivulju y = x3 u toki M1 0,0 je pravac y = 0 (os x).
b) Jednadba pravca koji je simetrala prvog kvadranta koordinatnog sustava je y = x s
koeficijentom smjera y'(x0) = 1. Budui da tangenta na krivulju funkcije y ima
koeficijent smjera y'(x0) = 3x02, ta e dva koeficijenta smjera biti jednaka za 3x02 = 1,
3
3
odakle je x10
i x20
. Uvrstimo li dobivene vrijednosti za x0 u jednadbu
3
3
3
3
3
3
,
y = x3 dobit emo y10
i y20
, pa e u tokama M2
i
9
9
9
3
3 3
M3
,
tangente na krivulju funkcije y biti paralelne simetrali prvog kvadranta
3
9
koordinatnog sustava.
Primjer 2.13. Odredimo po definiciji derivaciju funkcije
y x2 2 .
Rjeenje: Derivaciju funkcije y = f(x) po definiciji nalazimo raunanjem

y ' lim
x 0
y f ( x x ) f ( x )
.
x
x
Prema tome, za funkciju y x 2 2 raunamo

y
( x x )2 x 2
x 2 2 xx ( x )2 x 2
lim
lim
x 0 x
x 0
x 0
x
x
2 xx ( x ) 2
x(2 x x )
lim
lim
2x
x 0
0
x
x
lim
Primjer 2.14. Po definiciji odredimo derivaciju funkcije

y e x 1 .
Rjeenje: Prema definiciji derivacije, za funkciju y e x 1 raunamo
101
y
e x x 1 e x 1
e x 1 (e x 1)
e x 1
lim
lim
e x 1 lim
x 0 x
x 0
x 0
x 0
x
x
x
e x 1 t
lim
e x 1 t
x ln(1 t )
t0
e x 1 lim
t 0
t
ln(1 t )
e x 1 lim

t
0
ln(1 t )
t
1
1
1
e x 1 lim ln(1 t ) t e x 1 ln lim(1 t ) t e x 1 ln e e x 1
t 0
t 0
2.3.4. Ekonomska interpretacija derivacije

Promatrajmo neprekidnu funkciju ukupnih trokova proizvodnje T = T(Q), gdje je Q
koliina proizvodnje te promatrajmo poveanje proizvodnje s razine Q0 na razinu
Q0 Q . Za razinu proizvodnje Q0, ukupni trokovi su T(Q0), a za razinu proizvodnje
Q0 Q , ukupni trokovi iznose T (Q0 Q), pa prirast trokova iznosi
T T (Q0 Q) T Q0 . Ako postoji granina vrijednost

lim
Q 0
T
T (Q0 Q ) T (Q0 )
lim
T '(Q0 ) ,
0
Q
Q
onda ona predstavlja marginalne (granine) trokove u toki Q0.

Ako je proizvodnja Q0 velika, onda se moe uzeti da je Q = 1 blizu nuli, pa vrijedi
aproksimacija
T '(Q0 )
T (Q0 1) T (Q0 )
T (Q0 1) T (Q0 ).
1
Iz prethodne relacije zakljuujemo da je marginalni troak priblino jednak poveanju

ukupnih trokova prouzroeno poveanjem proizvodnje s razine Q0 za jednu jedinicu.
Na slian nain moemo definirati funkciju marginalnog prihoda kao prvu derivaciju
funkcije ukupnog prihoda, a funkciju marginalne dobiti kao prvu derivaciju funkcije
ukupne dobiti. Pritom je marginalni prihod priblino jednak poveanju ukupnog
prihoda kao rezultat poveanja proizvodnje s razine Q0 za jednu jedinicu, a
marginalna dobit je priblino jednaka poveanju ukupne dobiti prouzroeno
poveanjem proizvodnje s razine Q0 za jednu jedinicu.
Primjer 2.15. Neka je dana funkcija ukupnih trokova proizvodnje u kunama
T(Q) = 2Q2 + Q + 2000,
gdje je Q 0,1000 koliina proizvodnje, u komadima. Odredimo funkciju
marginalnih (graninih) trokova, te izraunajmo i interpretirajmo marginalne
trokove za Q = 500 komada.
102
Rjeenje: Poto je funkcija marginalnih trokova jednaka prvoj derivaciji funkcije
ukupnih trokova, imamo
T '(Q) = 4Q + 1.
Za Q = 500 imamo T '(500) = 4 500 + 1= 2001 kn, a T T (500 1) T (500)
2 5012 501 2000 (2 5002 500 2000) 2003 kn. Dakle, prema definiciji
marginalnih trokova dobili smo da e poveanje proizvodnje s razine Q = 500 za
jednu jedinicu dovesti do poveanja ukupnih trokova za priblino 2001 kn, dok
stvarno poveanje trokova T iznosi 2003 kn, to moemo smatrati priblino
jednakim marginalnim trokovima.
2.3.5. Pravila za raunanje derivacija

Da bismo bre odredili derivacije funkcija tg x, ctg x, kao i derivacije nekih
kompliciranijih funkcija, potrebna su nam pravila deriviranja, iskazana sljedeim
teoremom.
Teorem 2.3. Neka su funkcije f i g diferencijabilne, a neka je C proizvoljna konstanta.
Tada vrijede sljedea pravila deriviranja:
(1) Cf ( x) ' Cf '( x) ,
(2) f ( x) g ( x) ' f '( x) g '( x) ,
(3) f ( x) g ( x) ' f '( x) g ( x) f ( x) g '( x) ,
f ( x)
f '( x ) g ( x ) f ( x ) g '( x )
'
(4)
.
g ( x )2
g ( x)
Dokaimo navedena pravila.
(1) y C f ( x x) Cf ( x) C f ( x x ) f ( x )
y C f ( x x ) f ( x )
,
x
x
odakle je
y
f ( x x ) f ( x )
C lim
Cf '( x ) ,
x 0 x
x 0
x
lim
odnosno
Cf ( x) ' Cf '( x) .
(2) y y f ( x x) g ( x x),
103
odakle je
y f ( x x ) g ( x x ) f ( x ) g ( x )
f ( x x ) f ( x ) g ( x x ) g ( x ),
y f ( x x ) f ( x ) g ( x x ) g ( x )
,
x
x
x
pri emu se prijelazom na graninu vrijednost dobije

y
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
,
lim
lim
x 0 x
x 0
x 0
x
x
lim
tj. dobije se
y ' f '( x) g '( x) .
Nije teko dokazati da ovo pravilo vrijedi za svaki zbroj od konano mnogo funkcija.
(3) y y f ( x x) g ( x x) ,
pa je
y f ( x x) g ( x x) f ( x) g ( x) .
Ako prethodnom izrazu oduzmemo i dodamo lan f ( x) g ( x x) , algebarski izraz

se ne mijenja
y f ( x x) g ( x x) f ( x) g ( x x) f ( x) g ( x x) f ( x) g ( x) .
Poslije grupiranja i izluivanja zajednikih faktora dobije se

y
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
,
g ( x x )
f ( x)
x
x
x
odakle je
y
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
lim g ( x x )
f ( x ) lim

x 0 x
x 0
x 0
x
x
.
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
lim g ( x x ) lim
f ( x ) lim
.
x 0
x 0
x 0
x
x
lim
Kako je:
lim g ( x x ) g ( x ) ,
x 0
lim
x 0
f ( x x ) f ( x )
f '( x ) ,
x
104
lim
x 0
g ( x x ) g ( x )
g '( x ) ,
x
imamo
y ' f '( x) g ( x) f ( x) g '( x) .
(4) Kako je
y y
f ( x x )
,
g ( x x )
onda je
y
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
odnosno
y
g ( x ) f ( x x ) f ( x ) g ( x x )
.
g ( x ) g ( x x )
Oduzimanjem i dodavanjem lana f ( x) g ( x) , dobije se

y
f ( x x ) g ( x ) f ( x ) g ( x ) f ( x ) g ( x x ) f ( x ) g ( x )
,
g ( x ) g ( x x )
g ( x ) g ( x x )
pa je kvocijent prirasta funkcije i prirasta argumenta

y
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
f ( x)
x
x
,
g ( x ) g ( x x )
g ( x ) g ( x x )
g ( x)
odakle je
f ( x x ) f ( x )
g ( x x ) g ( x )
lim
lim
y g ( x ) x0
f
(
x
)
0
x
x
,
lim
x 0 x
g ( x)
lim g ( x x )
g ( x)
lim g ( x x )
x 0
x 0
odnosno
y'
f '( x ) g ( x ) f ( x ) g '( x )
g ( x)2
Primjer 2.16. Odredimo derivacije sljedeih funkcija:

a) y 2ln x , b) y x 2 x c) y x 2 cos x , d) y
sin x
.
x
105
Rjeenje:
a) Na osnovi teorema 2.1. pod (1), po kojem je Cf ( x) ' Cf '( x) , imamo
y ' 2ln x ' 2(ln x )' 2
1 2
.
x x
b) Na osnovi teorema 2.1. pod (2), po kojem je f ( x) g ( x) f '( x) g '( x) , imamo

y ' x 2 x ' x ' 2 x ' 1 2 x ln 2 .
c) Na osnovi teorema 2.1. pod (3), po kojem je
f ( x) g ( x) ' f '( x) g( x) f ( x) g '( x) ,

imamo
y ' x 2 cos x ' x 2 'cos x x 2 cos x ' 2 x cos x x 2 ( sin x )

x(2cos x x sin x ).
d) Na osnovi teorema 2.1. pod (4), po kojem je
f ( x)
f '( x ) g ( x ) f ( x ) g '( x )
,
g ( x) '
g ( x )2
imamo
sin x sin x ' x sin x x ' x cos x sin x

y'
.
'
x2
x2
x
2.3.6. Derivacija sloene funkcije

Neka je
y f (u) , gdje je u g ( x ) .
U tom se sluaju kae da je y posredna ili sloena funkcija od x preko u. Ako funkcije
f(u) i g(x) imaju konane derivacije f '(u) i g '( x ) , onda je
y '( x) f '(u) g '( x) .
Uistinu, ako se poe od jednakosti

y y u
,
x u x
pri emu u 0 kad x 0 , tada je prijelazom na graninu vrijednost
106
lim
x 0
y
y
u
lim
lim
f '(u) u '( x ).
0
x
u
x
Primjer 2.17. Odredimo derivacije sljedeih funkcija:
e
2 1 ln x
x
a) y sin( x 2 2 x 2) , b) y sin
,
, c) y arctg e ln 2 x
e 1
x
2x
d) y ln ln(ln x) .
Rjeenje:
a) y ' sin x 2 2 x 2 ' x 2 2 x 2 u sin u ' x 2 2 x 2 '
cos u (2 x 2) (2 x 2)cos x 2 2 x 2 .
1 ln x
sin
u
2
1 ln x
1 ln x
x
b) y ' sin 2
'
sin
'

x 1 ln x
x
t
x
1 ln x ' x x ' 1 ln x
1 ln x
u 2 ' sin t '
' 2u cos t
x2
x
1
x 1 ln x
1 ln x
1 ln x x
2 ln x
2 2ln x
=2sin
cos
sin
.
x
x
x2
x2
x
ex u
e2 x
t
2x
e
c) y ' arctg e x ln 2 x
' e 1
2x
e
1
e
v
e2 x 1
2x p
2x
arctg u ' e x ' ln t '
ep
v ' p
' 2x '
e 1
p
p
p
p
1
1 1 e ' e 1 e 1 ' e
x
e
2x '
2
1 u2
t2 v
e p 1
ex
1 e2 x
e2 x
e2 x
2
e2 x 1
e2 x 1
e p (e p 1) e p e p
107
ex
1 e2 x ( e2 x 1) e2 x e2 x
ex
e2 x 1 e2 x
2
e2 x
1 e2 x
1 e2 x
e 2 x e2 x 12
e2 x 1
e2 x 1
x
e
1
ex 1
.
1 e2 x e2 x 1 e2 x 1
ln(ln x ) u
111
d) y ' ln ln(ln x ) '
ln u '(ln t )'(ln x )'
ln x t
ut x
1
1 1
1
.
ln(ln x ) ln x x x ln x ln(ln x )
2.3.7. Derivacija inverzne funkcije

Neka su y = f(x) i x = g(y) dvije uzajamno inverzne funkcije, tj. x = g[f(x)].
Deriviranjem ove relacije po x i upotrebom pravila za derivaciju sloene funkcije,
dobivamo
1 g '( y ) f '( x)
ili
g '( y )
1
, f '( x) 0
f '( x )
f '( x )
1
, g '( y ) 0 .
g '( y )
odakle slijedi
Prema tome imamo sljedei teorem:

Teorem 2.4. Neka funkcija y = f(x) ima jednoznanu inverznu funkciju x = g(y). Neka
u toki x0 funkcija y = f(x) ima konanu derivaciju razliitu od nule, tj. f '( x0 ) 0 ,
1
tada inverzna funkcija x = g(y) ima u toki y0 = f(x0) derivaciju jednaku
.
f '( x0 )
Ovaj teorem ne dokazujemo.
Primjer 2.18. Primjenom pravila za odreivanje derivacije inverzne funkcije,
odredimo derivaciju funkcije
y arctg 2 x .
Rjeenje: Na osnovi pravila za derivaciju inverzne funkcije f '( x )

i raunanja
1
, g '( y ) 0,
g '( y )
108
2 x tg y x
tg y
,
2
imamo
1
cos2 y
1
1
1 tg 2 y
2cos2 y
1
tg y
tg y 2 x
' 2cos2 y
2
2
2
.
2
1 (2 x ) 1 4 x 2
y'
Primjer 2.19. Primjenom pravila za derivaciju inverzne funkcije, odredimo derivaciju

funkcije
y e3x .
Rjeenje: Na osnovi pravila za derivaciju inverzne funkcije i raunanja 3x ln y ,

ln y
odnosno x
, imamo
3
y'
1
1
3 y 3e3 x .
1
ln
y
' 3y
3
2.3.8. Derivacija ciklometrijskih funkcija

Budui da iz
y arcsin x
y arccos x
y arctg x
y arcctg x
slijedi, respektivno
x = sin y
x = cos y
x = tg y
x = ctg y,
upotrebom svojstva derivacije inverzne funkcije, imamo:
109
y ' (arcsin x )'
1
1
1
1
,
2
sin y ' cos y 1 sin y 1 x 2
tj.
arcsin x '
1 x2
Na slian se nain pokazuje da je:
arccos x '
arctg x '
1 x2
1
1 x2
arcctg x '
1
.
1 x2
2.3.9. Logaritamska derivacija

Postoje sluajevi u kojima se derivacija zadane funkcije odreuje tako da se zadana
funkcija logaritmira, a potom se odreuje derivacija. Takva se derivacija naziva
logaritamskom derivacijom.
Logaritamska se derivacija primjenjuje kad je funkcija zadana u obliku
y = [u(x)]v(x).
Logaritmiranjem dane funkcije dobije se
ln y v( x)ln u( x) ,
a potom deriviranjem lijeve i desne strane jednakosti, vodei rauna da je y funkcija

nezavisne varijable x, dobije se
y'
u '( x )
,
v '( x ) ln u( x ) v( x )
y
u( x )
odakle je
y ' u( x )
v( x)
u '( x )
v '( x ) ln u( x ) v( x ) u( x ) .
Primjer 2.20. Odredimo derivaciju funkcije

y xx .
110
Rjeenje: Funkcija y je dana u obliku u( x )
pa emo njenu derivaciju nai
primjenom logaritamske derivacije. Logaritmiranjem jednakosti dobije se
v( x)
ln y x ln x ,
odakle se nakon deriviranja, vodei rauna da je y = f(x) dobije

y'
( x )'ln x x(ln x )',
y
tj.
y'
x
ln x ,
y
x
ili
y ' y(ln x 1) x x (ln x 1) .

y ( x 2 1)sin x .
Rjeenje: Funkcija je zadana u obliku u( x )

derivaciju:
v( x)
, pa primjenjujemo logaritamsku
ln y sin x ln( x 2 1) ,
odakle se deriviranjem dobije

y'
(sin x )'ln( x 2 1) sin x ln( x 2 1) '
y
2x
cos x ln( x 2 1) 2
sin x,
x 1
2 x sin x
2 x sin x
2
sin x
2
y ' y cos x ln( x 2 1) 2
( x 1) cos x ln( x 1) 2
.
x 1
x 1
2.3.10. Derivacija funkcije zadane u implicitnom obliku

Derivacija y' funkcije y(x) zadane jednadbom F(x, y) = 0 dobije se tako to se funkcija
F derivira po x, uzimajui u obzir da je y funkcija od x i iz tako dobivene jednadbe
nae se y', tj. jednadba
[F(x, y)]' = 0
111
rijei se po y'.
y 2 2 xy b2 0 .
Rjeenje: Primjenom derivacije funkcije dane u implicitnom obliku dobije se
y ' 2( xy )' b ' 0

2
2 yy ' 2 ( x )' y xy ' 0 0

2 yy ' 2 y 2 xy ' 0.
Odavde je
2 yy ' 2 xy ' 2 y : 2
y '( y x ) y y '
y
, y x.
yx
2.3.11. Tablice derivacija i neke relacije trigonometrijskih funkcija

Derivacije elementarnih funkcija prikazane u tablinom obliku izgledaju kao:
Funkcija
y = C,
C = konstanta
y = ax
y = loga x
y = sin x
y= tg x
y = arcsin x
y = arctg x
Derivacija
y' = 0
Funkcija
y = xn, n Q
Derivacija
y' = nxn-1
y' = axln a
1
y' = loga e
x
y' = cos x
1
y' =
cos2 x
1
y' =
1 x2
1
y' =
1 x2
y = ex
y = ln x
y' = ex
1
y' =
x
y' = sin x
1
y' = 2
sin x
1
y' =
1 x2
1
y' =
1 x2
y= cos x
y = ctg x
y = arccos x
y = arcctg x
Osnovne trigonometrijske relacije koje se koriste pri odreivanju derivacija po

definiciji ili preko derivacije inverzne funkcije jesu:
sin2 x cos 2 x 1, sin 2 x 2sin x cos x, cos 2 x cos2 x sin 2 x,
sinx siny 2cos
x y
x y
x y
x y
sin
, cos x cos y 2sin
,
sin
2
2
2
2
112
cos2 x
1
1
.
, sin 2 x
2
1 tg x
1 ctg2 x

1. Po definiciji odredite derivacije sljedeih funkcija
a) y 2 x 3 10 , b) y 16 x , c) y 2ln(2 x) , d) y sin(2 x 1) .
2. Ispitajte diferencijabilnost sljedeih funkcija:
x 3 x 2 2 za x 1
x2 1
a) f ( x )
, b) f ( x )
2x
x2 1
za x 1.
x e
za x 0
za x 0.
3. Koristei tabline derivacije, odredite derivacije sljedeih funkcija:

a) y
x3 x2
2
2 x 5 , b) y ax5 bx 4 cx 2 dx , c) y x 3 3 x 2 , d) y
.
3 2
x
4. Odredite derivacije sljedeih funkcija:

a) y ( x 2 1)sin x , b) y
x2
a bx
, c) y 2
, d) y
x 1
c dx
f) y ( x 2 1)e x ln x , g) y
3
3
x 1
, e) y xe x cos x ,
x 1
1 x
, h) y x 1 x 2 .
1 x
5. Naite derivacije sljedeih funkcija:

a) y sin x cos x , b) y tg x ctg x , c) y
e) y
x2
d) y arctg x arcctg x
sin x cos x
2
.
arcsin x

a) y x 2 log2 x , b) y
x 1
xa
a
x
, c) y ln(1 x 2 ) , d) y ln 2
arctg ,
log3 x
x b2 b
b
e) y 2 x arccos x .
113
ctg
1 x2
e3 x
x
y
arctg
e
ln
,
b)
, c) y 2 x , d) y lnln(2 3x 3 ) ,
2
3x
e 1
1 x
xctg x
e) y 10
.
1
a) y arcsin

a) y x x , b) y (cos x)sin x , c) y x 2e x sin 3x , d) y x sin x , e) y (ln x ) x .
3

a)
x2 y2
5 , b) 3 y ln y x 2 , c) y cos( x y ) , d) y x arctg y .
a 2 b2
10. Naite jednadbe tangente i normale krivulje y x 2 6 x 8 u tokama:
a ) M 1, y , b) N(1, y).
11. U kojim tokama krivulje y x 2 x 2 je tangenta:
a) paralelna osi x, b) paralelna simetrali prvog kvadranta koordinatnog sustava?
12. Dokaite da tangente krivulje
1 3x 2
3 x2
u toki ija je ordinata y = 1 prolaze kroz ishodite koordinatnog sustava.
2.4. Derivacije vieg reda

Ako funkcija y = f(x) ima derivaciju y' = f '(x) u nekom intervalu c, d D( f ) , tada
i funkcija f '(x) predstavlja neku funkciju od x. Ako funkcija y' = f '(x) ima derivaciju
u toki a c, d tada tu derivaciju nazivamo drugom derivacijom funkcije y = f(x) i
oznaavamo sa
y''(a), f ''(a), ili
d 2x
dx 2
.
x a
Dakle,
f ''(a ) lim
a 0
f '(a a ) f '(a )
.
a
Primjer 2.23. Naimo drugu derivaciju funkcije

y = x4 ex
114
u toki x = 1.
Rjeenje. Kako je
y' = 4x3ex + x4ex,
tj.
y' = x3ex(4 + x),
pa je
y'' = (y')' = (x3ex(4 + x))' = (x3ex)' (4 + x) + x3ex (4 + x)' =
= (3x2ex + x3ex)(4 + x) + x3ex = x4ex + 8x3ex + 12 x2ex =
= x2ex(x2 + 8x + 12) = ex x2(x + 2)(x + 6),
dok je
y''(1) = 21e.
Analogno, ako funkcija y = f(x) ima drugu derivaciju u nekom intervalu
c, d D( f ), tada je ta derivacija ponovo funkcija od x. Ako funkcija y'' = f ''(x) ima
derivaciju u toki x = a c, d onda tu derivaciju nazivamo treom derivacijom
funkcije y = f(x) i oznaavamo sa
y '''(a), f '''(a), ili f (3)(a).
Ako funkcija y = f(x) ima (n 1). derivaciju u intervalu c, d D( f ), tada se njena
derivacija u toki x = a c, d naziva n-tom derivacijom u toki a i oznaava sa
y (n)(a), ili f (n)(a).
Primjer 2.24. Naimo n-tu derivaciju funkcije y = ax.
Rjeenje.
y' = axln a
y'' = axln2 a
y''' = axln3 a
..
y(n) = axlnn a, n N.
115
2.5. Diferencijali funkcije jedne nezavisne varijable

Uz pojam derivacije vezuje se i pojam diferencijala. Neka je dana funkcija y = f(x)
koja ima konanu derivaciju y' = f (x) u nekoj toki x a, b , tj. neka je
f x x f x
y
lim
f x ,
x 0 x
x 0
x
lim
tada je prema definiciji granine vrijednosti

y
f '( x ) ( x ) ,
x
ili
y f '( x)x (x) x ,
pri emu f '(x) ne zavisi od x , a 0 kad x 0 . Budui da ( x) 0 kada

x 0 , produkt ( x )x bre tei nuli od produkta f '( x )x . Zbog toga se
( x)x moe zanemariti i za malo x moe se pisati
y f '( x)x .
Tada je f '( x)x glavni dio prirasta funkcije kad se x promijeni za x . Taj glavni
dio prirasta nazivamo diferencijalom prvog reda funkcije y = f(x) i obiljeavamo s
dy df ( x) f '( x)x y ' x .
Prema tome, diferencijal funkcije y = f(x) jednak je produktu derivacije f '(x) i prirasta
x nezavisne varijable x,
Za funkciju y = x diferencijal je
dx ( x)' x ,
tj.
x dx ,
tj. diferencijal dx nezavisne varijable x poklapa se s prirastom x , pa diferencijal

funkcije y = f(x) postaje
dy df ( x) f '( x)dx y ' dx .
Dakle, diferencijal funkcije y = f(x) jednak je produktu njene derivacije i diferencijala

nezavisne varijable, a prva derivacija funkcije y = f(x) jednaka je kvocijentu
diferencijala funkcije y i diferencijala nezavisne varijable x, tj.
116
f '( x )
df ( x )
,
dx
ili krae
y'
dy
.
dx
Diferencijal funkcije y = f(x) ima i svoju geometrijsku interpretaciju.

Neka je y = f(x) krivulja s tangentom t u toki A(x, y). Tada je (vidjeti sliku 2.16)
f x tg .
Iz pravokutnog trokuta ABC raunamo
tg
BC BC
,
AB x
odnosno
BC tg x f x x df x .
Dakle, diferencijal funkcije geometrijski predstavlja prirast ordinate tangente na
krivulju funkcije y = f(x) kada x poraste za x .
Slika 2.16. Geometrijska interpretacija diferencijala

Sa slike 2.16. je vidljivo da je za male vrijednosti x diferencijal funkcije dy glavni
dio prirasta funkcije y , te da je aproksimacija prirasta funkcije y diferencijalom
bolja to je vrijednost za x manja.
Primjer 2.25. Za funkciju y = 2x3 x + 2 izraunajmo prirast y , ako se x promijeni
od x = 1 do x = 1,02, tj. ako je x 0,02 .
Rjeenje: Prirast funkcije se moe priblino izraunati pomou diferencijala, pa
imamo:
117
y dy i x dx 0,02
dy y '( x) dx (6 x 2 1)dx ,
odnosno
dy (6 12 1) 0.02 0,1 .
Prava vrijednost prirasta je:

y f ( x x) f ( x) f (1,02) f (1) 2 1,023 1,02 2 (2 13 1 2)
0,102416,
pa je apsolutna greka u procjeni

y dy 0,02416.
Primjer 2.26. Izraunajmo priblinu vrijednost

funkcije.
64,1 pomou diferencijala
Rjeenje: Ovdje je funkcija f ( x ) 3 x i za nju je potrebno izraunati priblinu

vrijednost
dy f '( x ) dx
64,1 .
dx ,
Neka
je x 64 ,
dx x 0,1 ,
dy (64)
tada
je
0,1 0,0020833 .
33 x2
3 3 642
f ( x x) f ( x) dy , f ( x x) f ( x) dy , f (64 0,1) f (64) 0,0020833 ,
f (64,1) 4 0,0020833 4,0020833 . Tona vrijednost izraunana pomou
odnosno
kalkulatora je 4,002082249. Apsolutna greka je 4,0020833 4,002082249
0,000001051 a relativna greka je
0,000001051
100 0,0000263%.
4,002082249
Diferencijal dy je funkcija od x i dx i moe imati svoj diferencijal, koji se oznaava s

d(dy) = d2y = d2f(x), a nazivamo ga diferencijalom drugog reda funkcije y = f(x). Kako
je u funkciji y=f(x) x nezavisna varijabla, to njen diferencijal dx = x ne zavisi od x
i moe se smatrati konstantom, pa je diferencijal funkcije dy = f '(x)dx
d ( dy ) d f '( x )dx f '( x )dx ' dx

f ''( x )dx ( dx )' f '( x ) dx
f ''( x )dx 0 f '( x ) dx
f ''( x )dx dx
f ''( x )dx 2
to predstavlja diferencijal drugog reda ili drugi diferencijal funkcije y = f(x).
Takoer, drugi diferencijal je funkcija od x i moe imati svoj diferencijal koji glasi
118
d(d2y) = d[f ''(x)dx2]= d3y = f '''(x)dx3,
koji nazivamo diferencijalom treeg reda ili treim diferencijalom funkcije y = f(x).
Na slian nain se definira n-ti diferencijal ili diferencijal n-tog reda, d ny = f (n)(x)dxn,
funkcije y = f(x), gdje je n prirodan broj.

1. Odredite derivacije drugog i treeg reda funkcija:
a) y 2 x 3 3x 2 5x 6 , b) y x 2 sin( x 2 1) , c) y sin x cos x ,
d) y ln(2 x) log2 x .
2. Zadana je funkcija y 4 4 x . Izraunajte priblinu vrijednost funkcije ako se x = 64
promijeni u x = 65.
3. Koristei se diferencijalom, izraunajte priblinu vrijednost od
iznosi apsolutna, a koliko relativna greka?
81,5. Koliko
4. Odredite prirast i diferencijal funkcije y = 3x2 +2x 1 za x = 3 i x = 0,001.
2.6. Osnovni teoremi diferencijalnog rauna

2.6.1. Teoremi o srednjim vrijednostima
Teorem 2.5. (Fermatov13 teorem) Neka funkcija y = f(x) definirana na intervalu
a, b ima lokalni ekstrem14 u toki c a, b . Ako je funkcija diferencijabilna u toki
c, tada je f '(c) = 0.
Dokaz. Neka funkcija y = f(x) ima maksimum u toki c. Tada je
f(x) f(c)
za proizvoljni x a, b . Stavimo x = c + h. Kako je c toka lokalnog maksimuma,
vrijedi
f(c + h) f(c).
Prethodna se nejednakost za h > 0 moe napisati u obliku
f (c h ) f (c)
0,
h
13
P. Fermat, francuski matematiar (1601 1665).
14
Ekstrem funkcije je zajedniki naziv za maksimum i minimum funkcije. Definicije lokalnog maksimuma i
lokalnog minimuma dane su u sekciji 2.7.2.
119
odakle je
lim
h 0 0
f (c h ) f (c )
f ' (c) 0 .
h
Za h < 0 je
f (c h ) f (c)
0,
h
odakle je
lim
h 00
f (c h ) f (c )
f ' (c) 0 .
h
Kako je funkcija diferencijabilna u toki c, to je

f ' (c) f ' (c) f '(c) ,
odakle na osnovi prethodnih nejednakosti slijedi

f '(c) 0 , f '(c) 0 ,
tj.
f '(c) 0
to je i trebalo dokazati..
Teorem 2.6. (Rolleov15 teorem) Neka funkcija y = f(x) ispunjava sljedee uvjete:
1. funkcija je diferencijabilna u intervalu a, b ,
2. funkcija je neprekidna na intervalu [a, b],
3. f(a) = f(b).
Tada postoji toka c a, b takva da vrijedi f '(c) = 0.
Dokaz. Kako je prema prvom uvjetu teorema funkcija neprekidna na intervalu [a, b],
to na osnovi teorema 2.2 slijedi da u tom intervalu postoji toka u kojoj funkcija
dosee maksimum M i minimum m.
Ako je m = M, tada iz nejednakosti
m f ( x) M , x a, b ,
slijedi da je funkcija konstantna, odnosno f(x) = m = M, pa je
15
M. Rolle, francuski matematiar (1652 1719).
120
f '(x) = 0, x a, b .
Neka je M > m. Odatle na osnovi treeg uvjeta slijedi da funkcija y = f(x) ne moe
dostii maksimum i minimum na krajevima intervala [a, b], i jedan od ekstrema
postie u nekoj toki c (a, b) . U tom sluaju na osnovi teorema 2.5 slijedi da je
f '(c) = 0.
Geometrijski, ako su vrijednosti funkcije na krajevima intervala [a, b] jednake, tada
uz ispunjenje ostalih uvjeta, u intervalu a, b postoji toka u kojoj je tangenta
paralelna osi x (vidi sliku 2.17)
Slika 2.17. Geometrijska interpretacija Rolleovog teorema

Primjer 2.27. Provjerimo ispunjava li funkcija y = 2x4 3x2 10 uvjete Rolleovog
teorema u intervalu [2, 2].
Rjeenje:
1. Funkcija je neprekidna na intervalu [2, 2],
2. Funkcija je diferencijabilna u intervalu 2,2 i vrijedi y' = 8x3 6x,
3. f(2) = f(2) = 10.
Prema Rolleovom teoremu u intervalu 2,2 postoji barem jedna toka c 2,2 ,
za koju je f '(c) = 0. Kako je f '(x) = 8x3 6x, to je f '(c) = 8c3 6c = 0, odakle je c1 0,
c2
3
3
, c3
.
2
2
Dakle, u intervalu 2,2 imamo 3 toke u kojima je tangenta na krivulju funkcije f

paralelna osi x.
121
Teorem 2.7. (Teorem o srednjoj vrijednosti u diferencijalnom raunu ili
Lagrangeov16 teorem) Neka funkcija y = f(x) ispunjava sljedee uvjete:
1. funkcija je diferencijabilna u intervalu a, b , i
2. funkcija je neprekidna na intervalu [a, b].
Tada postoji toka c a, b takva da vrijedi
f ( b) f ( a )
f '(c).
ba
Dokaz. Da bismo dokazali teorem definirajmo pomonu funkciju

F ( x ) f ( x ) f (a )
f ( b) f ( a )
( x a) .
ba
Funkcija F(x) je definirana na intervalu [a, b] i neprekidna na intervalu a, b . U

intervalu a, b funkcija ima derivaciju
F '( x ) f '( x )
f ( b) f ( a )
.
ba
To znai da su za funkciju F(x) ispunjena prva dva uvjeta Rolleovog teorema na

intervalu [a, b]. Lako se pokae da je ispunjen i trei uvjet teorema, pri emu je
F a F b 0 . Na osnovi toga slijedi da postoji c a, b tako da vrijedi
F ' c 0. Prema tome je

F '(c) f '(c)
f ( b) f ( a )
0,
ba
tj.
f '(c)
f ( b) f ( a )
, c a, b .
ba
f ( b) f ( a )
tg , a i tangenta na krivulju funkcije f(x) u toki (c, f(c)) ima
ba
koeficijent smjera tg . Budui da oba pravca imaju isti nagib, oni su paralelni.
Dakle,
Geometrijski to znai da je za barem jednu toku unutar intervala a, b tangenta na

krivulju funkcije f(x) paralelna sekanti, koja spaja krajnje toke grafa funkcije, kao to
se i vidi na slici 2.18.
16
J.L. Lagrange, francuski matematiar (1736-1813).
122
Slika 2.18. Geometrijska interpretacija Lagrangeovog teorema

Primjer 2.28. Dana je parabola koja je graf funkcije y = x2 + 4x 5 i toke M 1, 2
i N 4, 5 . Odredimo toku P na paraboli u kojoj je tangenta paralelna sekanti MN .
Rjeenje. Funkcija y = x2 + 4x 5 ispunjava uvjete Lagrangeovog teorema na
intervalu [1, 4], a to znai da postoji toka c 1, 4 za koje je
f (4) f (1)
f '(c) ,
4 1
odnosno
5 ( 2)
2c 4 ,
4 1
Odakle se dobije c =
5
5
5
5 5
. Kako je f , to toka P ima koordinate , .
4
2
2
2 4
Teorem 2.8. (Cauchyev17 teorem) Neka funkcije f(x) i g(x) ispunjavaju uvjete:
1. funkcije su diferencijabilne u intervalu a, b ,
2. funkcije su neprekidne na intervalu [a, b], i
3. g '( x) 0 za svako x a, b .
Tada postoji toka c a, b takva da je
f b f a f '(c)
.
g b g a g '(c)
17
A. L. Cauchy, francuski matematiar (1789-1857).
123
Dokaz. Da bismo dokazali teorem, definirajmo pomonu funkciju
F ( x ) f ( x ) f (a )
f ( b) f ( a )
g ( x ) g ( a ) .
g ( b) g ( a )
Funkcija F(x) ispunjava uvjete Rolleovog teorema na intervalu [a, b], a to znai da
postoji toka c a, b za koju je F '(c) = 0.
Kako je
F '( x ) f '( x )
f ( b) f ( a )
g '( x ),
g ( b) g ( a )
to je
F '(c) f '(c)
f ( b) f ( a )
g '(c) 0,
g ( b) g ( a )
odakle slijedi da je
f (b) f (a ) f '( c)
,
g (b) g (a ) g '(c)
to je trebalo dokazati.
2.6.2. L'Hospitalov18 teorem

U odjeljku 2.2.1. razmatrali smo granine vrijednosti funkcija, a sada emo vidjeti
kako se granine vrijednosti odreuju pomou diferencijalnog rauna.
Teorem 2.9. Neka funkcije f(x) i g(x) ispunjavaju sljedee uvjete:
1. funkcije su definirane na intervalu [a, b],
2. f(a) = g(a) = 0,
3. funkcije su diferencijabilne na intervalu a, b , g'(x) 0,
4. postoji lim
x a
f '( x )
.
g '( x )
Tada postoji i lim

x a
f ( x)
, pri emu vrijedi
g ( x)
lim
x a
18
f ( x)
f '( x )
.
lim
x
a
g ( x)
g '( x )
G. L'Hospital, francuski matematiar (1661 1704).
124
Dokaz. Iz uvjeta 3. teorema slijedi da su ispunjeni uvjeti teorema 2.8 na intervalu
f (b) f (a ) f '(c)
i drugog uvjeta ovog
a, x , x a, b . Na osnovi relacije
g (b) g (a ) g '(c )
teorema slijedi
f ( x ) f ( x ) f (a ) f '(c)
,
g ( x ) g ( x ) g (a ) g '(c)
pri emu je a < c < x. Prethodne jednakosti su mogue jer je g(x) 0, tj. g(x) g(a),
to slijedi iz uvjeta g'(x) 0.
Kada x a tada i c a, pa je
lim
x a
f ( x)
f '(c)
f '( x )
lim
lim
,
g ( x ) ca g '(c) xa g '( x )
to je i trebalo dokazati.
Ovaj teorem je dokazan samo za sluaj desne granine vrijednosti, a vrijedi i u sluaju
lijeve granine vrijednosti, a i kada x a sa obje strane.
Primjer 2.29. Odredimo
1 ex
.
x 0 sin x
lim
Rjeenje. Imamo f ( x) 1 e x , g ( x) sin x, a = 0, pa je f (0) 1 e0 0,

g (0) sin0 0. Funkcije f(x) i g(x) su diferencijabilne u okolini toke x = 0. Prema
tome, postoji
1 e ' lim e x 1 1
f '( x )
lim
g '( x ) x0 (sin x )' x0 cos x 1
x
lim
x 0
Na osnovi teorema 2.9 slijedi
1 e ' lim e x 1.
1 ex
lim
x 0 sin x
x 0 sin x '
x 0 cos x
x
lim
Teorem 2.10. Neka funkcije f(x) i g(x) ispunjavaju uvjete:

1. lim f ( x ) , lim g ( x ) ,
x a
x a
2. funkcije su diferencijabilne na intervalu a, b , g '( x) 0 ,

3. postoji lim
x a
f '( x )
.
g '( x )
125
Tada postoji i
lim
x a
f ( x)
,
g ( x)
pri emu vrijedi

lim
x a
f ( x)
f '( x )
lim
.
x
a
g ( x)
g '( x )

0
i
.
0
prevode se identinim
Prethodni L'Hospitalovi teoremi se odnose na neodreene izraze oblika
Neodreeni izrazi oblika 0 , , 1 ,

0
transformacijama na neodreene izraze i
.
0
0 , 00
Ako je lim f ( x ) 0, a lim g ( x ) , tada je lim f ( x ) g ( x ) neodreeni izraz oblika

x a
x a
x a
0 . Transformacijom
f ( x) g ( x)
g ( x)
f ( x)
, ili f ( x ) g ( x )
,
1
1
g ( x)
f ( x)
neodreeni se izraz 0 prevodi na neodreenost oblika
odnosno
.
0
1
Primjer 2.30. Odredimo lim( x sin ) .
x
x
1
je neodreeni izraz oblika 0 , kad x , a on se moe
x
transformirati u izraz oblika
Rjeenje: Izraz x sin
sin
1
x
neodreenosti oblika
1
x,
0
. Na osnovi teorema 2.10 imamo
0
126
1
1
1
1
cos
sin '
2
x
x
x
x 1.
lim
lim
lim
x
x 1
x
1
1
'
x
x2
x
sin
Neka je lim f ( x) , i lim g ( x ) , tada je

x a
x a
lim f ( x) g ( x )
x a
neodreenost oblika . Transformacijom
1
1
1
1
g ( x) f ( x)
f ( x) g ( x)
,
1
1
1
1
f ( x) g ( x)
f ( x) g ( x)
ova neodreenost prelazi u neodreenost oblika
0
.
0
1
1
Primjer 2.31. Odredimo lim

.
x 1 ln x
x 1
Rjeenje:
1
1
1
1
1
1
x 1 ln x
lim
( ) lim x 1 ln x lim
x 1 ln x
x 1
x 1 ( x 1)ln x
1
1
x 1
1
1
ln x x 1
1
1
x 1 ln x '
x 1 '
0
0
x
lim
lim
lim
0 x 1 ( x 1)ln x ' x 1 ln x 1 ( x 1) 0 x 1 x ln x x 1 '
x
1
1
lim
.
x 1 ln x 1 1
2
Neodreeni izrazi oblika 1 , 00 i 0 , prevode se preko identiteta
f ( x)g ( x ) e g ( x )ln f ( x ) ,
u neodreene izraze 0 .
f(x) > 0,
127
1
Primjer 2.32. Odredimo lim x ln x .

x 1
Rjeenje. lim x ln x 1 e x1ln x

lim
x 1
ln x
lim1
e x1 e .
2.6.3. Taylorova19 formula

Teorem 2.11. Ako funkcija y = f(x) ispunjava uvjete:
1. funkcija je neprekidna na intervalu [a h, a + h],
2. funkcija ima neprekidne derivacije do n-tog reda, i
3. funkcija ima konanu (n + 1). derivaciju,
onda je za x [a h, a + h]
f ( x ) f (a )
( x a )1
( x a )2
( x a )n ( n )
f '(a )
f ''(a ) ...
f (a ) Rn ( x ) ,
1!
2!
n!
gdje je
Rn ( x )
( x a )n 1 ( n 1)
f
a ( x a ), 0 1 ,
(n 1)!
koji nazivamo ostatkom Taylorovog reda u Lagrangeovom obliku.

Ako je a = 0, tada Taylorova formula prelazi u Maclaurinovu20 formulu oblika
f ( x ) f (0)
x
x2
xn (n)
x n 1
f '(0)
f ''(0) ...
f (0)
f ( n 1) (x ) .
1!
2!
n!
(n 1)!

Primjer 2.33. Napiimo Taylorovu formulu za funkciju y = ex u okolini toke a = 0.
Rjeenje: Za funkciju y = ex sve derivacije do (n + 1). reda su ex, pa Taylorova formula
u okolini toke a = 0, glasi:
e x e0
e0
e0
e0
x x 2 ... x n Rn ( x ),
1!
2!
n!
tj.
19
B. Taylor, engleski matematiar (1685 1731).
20
K. Maclaurin, kotski matematiar (1698 1746).
128
ex 1 x
x2 x3
x n ex x n 1
...
, za 0 1 .
2! 3!
n! (n 1)!

1. Izraunajte y' i y'' za sljedee funkcije:
a) y x 2 x 2 , b) y
x 1
1 x
, c) y ln x 2 x 2 , d) y sin2 x cos2 x .
e) y x 2 x .
2. Pokaite da funkcija
y x 3 4 x 2 7 x 10
ispunjava uvjete Rollovog teorema u intervalu [1, 2].

3. Napiite Lagrangeovu formulu za funkciju y x(1 ln x) na intervalu [a, b],
0a b .
4. Napiite Lagrangeovu formulu za funkciju y 1 x 2 na intervalu [0, 1] i naite
odgovarajue c.
5. Napiite Taylorovu formulu n-tog reda za funkciju
e x e x
za a = 0.
2
6. Funkciju
y = tg x
razvijte po cijelim pozitivnim potencijama binoma x 1 do lana sa (x 1)2.
7. Primjenom L'Hospitalovog pravila odredite odgovarajue granine vrijednosti:
ln cos x
x sin x
, b) lim
, c) lim x ln x , d) lim x e x 1 , e) lim(sin x) tg x ,
x
0
x 0
x
0
x 0
x tg x
x

a x a sin x
f) lim
,
x 0
x
a) lim
129
2.7. Monotonost, ekstremi, konveksnost/konkavnost i toke

infleksije
2.7.1. Monotonost funkcije
Rast i pad funkcije imaju zajedniki naziv monotonost funkcije. Upoznajmo se
najprije s razliitim tipovima monotonosti funkcije.
Definicija 2.11. Za funkciju y = f(x) kaemo da je monotono rastua u intervalu
a, b D f ako vrijedi
f ( x1 ) f ( x2 ) za sve x1 , x2 a, b , x1 x2 ,
odnosno da je strogo rastua ako vrijedi
f ( x1 ) f ( x2 ) za sve x1 , x2 a, b , x1 x2 .
Definicija 2.12. Za funkciju y = f(x) kaemo da je monotono padajua u intervalu
a, b D f ako vrijedi:
f ( x1 ) f ( x2 ) za sve x1 , x2 a, b , x1 x2 ,
odnosno da je strogo padajua ako vrijedi:
f ( x1 ) f ( x2 ) za sve x1 , x2 a, b , x1 x2 .
Prema tome, funkcija f je strogo rastua ako veoj vrijednosti nezavisne varijable x
odgovara vea vrijednost funkcije f, a strogo padajua ako veoj vrijednosti nezavisne
varijable x odgovara manja vrijednost funkcije f.
Primjeri monotono rastue, strogo rastue, monotono padajue i strogo padajue
funkcije prikazani su na slikama 2.19, 2.20, 2.21 i 2.22, respektivno.
Slika 2.19. Graf rastue funkcije
130
Slika 2.20. Graf padajue funkcije
Slika 2.21. Graf strogo rastue funkcije
Slika 2.22. Graf strogo padajue funkcije

Ispitivanje monotonosti funkcije na nekom intervalu praktino se ne odreuje na
osnovi definicije, jer bi to za veinu funkcija bilo vrlo komplicirano. Za ispitivanje
monotonosti funkcije u nekom intervalu koristimo se derivacijom funkcije, a prema
rezultatima sljedea dva teorema.
131
Teorem 2.12. Ako je funkcija y = f(x) diferencijabilna i monotono rastua na intervalu
a, b D( f ) , tada za svako x a, b vrijedi f '(x) 0. Ako je funkcija y = f(x)
diferencijabilna i monotono padajua na intervalu
a, b D( f ) , tada za svako
x a, b vrijedi f '(x) 0.
Dokaz. Neka je funkcija y = f(x) monotono rastua na intervalu a, b i neka je
x a, b proizvoljna toka. Neka je x prirast varijable x, a y = f(x + x ) f(x)

prirast varijable y. Tada su zbog rasta funkcije y = f(x), y i x oba pozitivni ili oba
negativni, tj. vrijedi
y
0,
x
a raunanjem granine vrijednosti te relacije kad x 0 , imamo

y
f '( x ) 0 ,
x 0 x
lim
to je i trebalo dokazati.
Na slian nain se dokazuje tvrdnja teorema za padajuu funkciju.
Teorem 2.13. Neka je funkcija y = f(x) diferencijabilna na intervalu a, b D( f ) .
Tada vrijedi:
a) ako je f '( x) 0 za x a, b , onda je funkcija f strogo rastua na intervalu a, b ;
b) ako je f '( x) 0 za x a, b , onda je funkcija f strogo padajua na intervalu
a, b .
Dokaz. a) Neka je f '( x) 0 na intervalu a, b i neka je za svako x1 , x2 a, b ,
x1 x2 . Prema Lagrangeovoj formuli postoji toka c a, b takva da je

f ( x2 ) f ( x1 )
f '(c) ,
x2 x1
odnosno
f ( x2 ) f ( x1 ) ( x2 x1 ) f '(c) 0 .
(2.1)
Kako je desna strana jednakosti (2.1) vea od nule (poto je x2 x1 0 te f '( x) 0),
onda je i lijeva strana te jednakosti vea od nule, odnosno f ( x2 ) f ( x1 ), za svako
132
x1 , x2 a, b , (x1 < x2), to pak znai da je funkcija strogo rastua na intervalu a, b .

Na slian nain se dokazuje tvrdnja teorema pod b).
Primjer 2.34. Ispitajmo monotonost funkcije y = xe3x.
Rjeenje: Uoimo da je podruje definicije ove funkcije skup R. Odredimo prvu
derivaciju dane funkcije:
y ' e3 x 3xe3 x e3 x (1 3x) .
Prema teoremu 2.13. imamo:

1
a) y ' e3 x (1 3x) 0 1 3x 0 (poto je e3x > 0 za svako x R ) x > ,
3
1
1
tj. funkcija je strogo rastua za sve x > , odnosno na intervalu , ;
3
3
1
b) y ' e3 x (1 3x) 0 1 3x 0 x < , tj. funkcija je strogo padajua za
3
1
1
sve x < , odnosno na intervalu , .
3
3
Primjer 2.35. Za funkciju ukupnih trokova proizvodnje

T(Q) = Q3 15Q2 +50Q + 350,
gdje je Q koliina proizvoda, odredimo intervale strogog rasta i strogog pada funkcije
marginalnih trokova.
Rjeenje: Poto je funkcija marginalnih trokova jednaka prvoj derivaciji funkcije
ukupnih trokova, imamo:
MT(Q) = 3Q2 30Q +50.
Kako je MT '(Q) = 6Q 30, funkcija MT(Q) je strogo rastua kad je MT '(Q) > 0, tj.
kad je 6Q 30 > 0, a to je za Q > 5, odnosno za Q 5, . Dok je funkcija MT(Q)
strogo padajua kad je MT '(Q) < 0, tj. kad je 6Q 30 < 0, a to je za Q < 5, odnosno
za Q 0, 5 .
2.7.2. Lokalni ekstremi funkcije

Ekstrem funkcije je zajedniki naziv za maksimum odnosno minimum funkcije. U
ekonomiji je posebno interesantno nalaenje ekstrema funkcije, na primjer nalaenje
maksimuma funkcije profita ili nalaenje minimuma funkcije prosjenih trokova.
Zbog toga emo ovdje najprije definirati pojmove lokalnog maksimuma i minimuma,
a potom emo obraditi postupak nalaenja lokalnih ekstrema funkcije jedne nezavisne
varijable pomou derivacija funkcije.
133
Istaknimo da se najvea (najmanja) vrijednost funkcije na nekom intervalu, koji je
podskup njenog podruja definicije, naziva apsolutnim ili globalnim maksimumom
(minimumom) funkcije na tom intervalu. Meutim, nama su interesantni lokalni
ekstremi, pa dajemo njihovu definiciju.
Definicija 2.13. Za funkciju y = f(x) kaemo da u toki x0 a, b D( f ) ima lokalni
maksimum (odnosno lokalni minimum) ako postoji okolina O ( x0 ) ( x0 , x0 ) ,
0 toke x0 tako da za sve x O ( x0 ) vrijedi
f ( x) f ( x0 ) (odnosno f ( x) f ( x0 ) ).
Iz prethodne definicije moemo zakljuiti da funkcija u podruju svoje definicije
moe imati nekoliko lokalnih ekstrema. Ako funkciju promatramo na intervalu [a, b],
onda e ona imati apsolutni (globalni) maksimum ili u toki lokalnog maksimuma ili
na granici intervala [a, b], dok e imati apsolutni (globalni) minimum ili u toki
lokalnog minimuma ili na granici tog intervala. Budui da je za veinu problema
odreivanja ekstrema u ekonomiji podruje definicije funkcije cilja ogranieno na
skup nenegativnih brojeva, to se uglavnom razmatraju lokalni ekstremi, dok se
apsolutni maksimum ili apsolutni minimum na zatvorenom intervalu jednostavno
odrede.
Ovdje navodimo dva naina odreivanja lokalnih ekstrema funkcije jedne nezavisne
varijable:
1. testiranje postojanja ekstrema pomou prve derivacije funkcije, i
2. testiranje postojanja ekstrema pomou derivacija vieg reda.
Najprije definirajmo pojam stacionarne toke i navedimo potreban uvjet postojanja
(egzistencije) lokalnog ekstrema.
Definicija 2.14. Toka x0 D(f) koja ima svojstvo da je (1) f '(x0) = 0 ili (2) da
funkcija f nema derivaciju u toki x0, naziva se stacionarnom tokom funkcije f(x).
Teorem 2.14. Pretpostavimo da je funkcija y = f(x) diferencijabilna u toki x0 D f .
Ako je x0 toka lokalnog ekstrema funkcije f, tada je f '(x0) = 0.
Dokaz. Razmotrimo sluaj u kojem funkcija f ima lokalni maksimum u toki x0.
Pretpostavimo da funkcija f ima derivaciju u x0, tj. da vrijedi
f '( x0 ) lim
x x0
f ( x ) f ( x0 )
.
x x0
Da bismo dokazali da je f '(x0) = 0 dovoljno je dokazati da ta derivacija ne moe biti

niti negativna niti pozitivna. Kontradikcijom emo dokazati da derivacija f '(x0) ne
moe biti negativna, dok se dokaz da ne moe biti pozitivna provodi na slian nain.
Dakle, pretpostavimo da je f '(x0) negativna. Tada se kvocijent
134
f ( x ) f ( x0 )
x x0
moe uiniti po volji blizu negativnom broju f '(x0) uzimajui x dovoljno blizu x0. U
tom sluaju postoji otvoreni interval I x0 , x0 , 0 , takav da je kvocijent
f ( x ) f ( x0 )
x x0
negativan za x x0 , x I . Ako je x I i x x0 , tada oigledno vrijedi

f ( x ) f ( x0 )
0.
x x0
Ako je x I i x x0 , tada, da bi kvocijent

f ( x ) f ( x0 )
x x0
bio negativan, mora vrijediti f ( x) f ( x0 ) 0 , odnosno f ( x) f ( x0 ) , to je

kontradikcija s pretpostavkom da je x0 toka lokalnog maksimuma. Ovim je tvrdnja
teorema dokazana.
Meutim, uvjet f '(x0) = 0 nije dovoljan da bi funkcija f imala ekstrem u toki x0.
Naime, u nekim se posebnim sluajevima moe desiti da funkcija f ima prvu derivaciju
jednaku 0 u toki x0, a da ta toka nije ekstrem te funkcije. Takva je na primjer funkcija
y = x3 u toki x0 = 0 (vidi sliku 2.23).
Slika 2.23. Graf funkcije y = x3
135
Teorem 2.15. Ako za prvu derivaciju f '(x0) funkcije f u toki x0 vrijedi f '(x0) = 0, tada
e vrijednost f(x0) biti
a) lokalni maksimum, ako derivacija f '(x) mijenja predznak iz pozitivnog u negativni
dok nezavisna varijabla prolazi s lijeve na desnu stranu toke x0;
b) lokalni minimum, ako derivacija f '(x) mijenja predznak iz negativnog u pozitivni
dok nezavisna varijabla prolazi s lijeve na desnu stranu toke x0;
c) niti lokalni maksimum niti lokalni minimum, ako derivacija f '(x) ima isti predznak
dok nezavisna varijabla prolazi s lijeve na desnu stranu toke x0.
Dokaz ovog teorema neemo izvoditi.
Primjer 2.36. Odredimo lokalne ekstreme funkcije
y x 2 ( x 2 1)3 .
Rjeenje. Odredimo prvu derivaciju funkcije y:

y ' 2 x x 2 1 4 x 2 1 .
2
1
1
Nul-toke prve derivacije su stacionarne toke: x10 1, x20 , x30 0 , x40
2
2
i x50 1 .
Znak prve derivacije je dan u tablici 2.3.

Tablica 2.3. Znak prve derivacije funkcije y
x
2x
(x2 1)2
(4x2 1)
y'
y
+
+
+
+
0
0
1
2
0
0
min
1
2
0
max
+
+
0
0
min
+
+
+
+
0
0
+
+
+
+
Na osnovi teorema 2.15 zakljuujemo da funkcija y ima lokalni minimum u tokama

1
1
x20 i x40 , a lokalni maksimum u toki x30 0 . Vrijednosti lokalnog
2
2
minimuma i maksimuma dobivamo uvrtavanjem dobivenih toaka u funkciju y.
1 1
Dakle, y
2 2
1 2
27
,
1
256
2
1 1
y
2 2
1 2
27
,
1
256
2
136
27
1
y(0) = 0, pa su toke u kojima funkcija ima ekstreme: M1 ,
...min ,
2 256
1 27
M2 ,
...min , M3(0, 0)max.
2 256
Dovoljan uvjet postojanja ekstrema u stacionarnoj toki x0 moemo ispitati i pomou

sljedeeg teorema.
Teorem 2.16. Pretpostavimo da je x0 stacionarna toka realne funkcije f i da funkcija
ima drugu derivaciju u stacionarnoj toki razliitu od nule, tj. f ''(x0) 0. Tada vrijedi:
a) ako je f ''(x0) < 0, onda u stacionarnoj toki x0 funkcija f ima lokalni maksimum;
b) ako je f ''(x0) > 0, onda u stacionarnoj toki x0 funkcija ima lokalni minimum.
Ovaj teorem neemo dokazivati.
Ovaj teorem nam ne daje odgovor o postojanju lokalnog ekstrema kada je f ''(x0) = 0.
U tom sluaju funkcija f moe, ali ne mora, imati lokalni ekstrem u toki x0. Tada se
pribjegava ili testu pomou prve derivacije ili openitijem testu pomou derivacije
reda vieg od dva, o emu govori sljedei teorem.
Teorem 2.17. Pretpostavimo da je x0 stacionarna toka realne funkcije f i da funkcija
u stacionarnoj toki ima sve derivacije do reda k, takve da je
f '( x0 ) f ''( x0 ) ... f ( k 1) ( x0 ) 0 , f ( k ) ( x0 ) 0 .
U tom sluaju kad je k paran broj, funkcija f u stacionarnoj toki ima lokalni ekstrem,
i to: lokalni maksimum, ako je f ( k ) ( x0 ) < 0, a lokalni minimum, ako je f ( k ) ( x0 ) > 0.
Ukoliko je k neparan broj, tada funkcija f nema lokalnog ekstrema u stacionarnoj toki
x0.
Dokaz ovog teorema neemo izvoditi.
Primjer 2.37. Ispitajmo pomou derivacija vieg reda ima li lokalnih ekstrema
funkcija
y 2( x 2)3 ,
i ako ima, odredimo ih.

Rjeenje: y ' 6( x 2)2 , x0 = 2, y '( x0 2) 0 .
y '' 12( x 2) , y ''( x0 2) 0 ,
y ''' 12 , y '''( x0 2) 12 0.
Budui da je neparna derivacija funkcije y u toki x0 = 2 razliita od nule,

zakljuujemo da funkcija y nema ekstrema u toki x0 = 2.
137
Primjer 2.38. Odredimo na kojoj e razini proizvodnje prosjeni trokovi biti
minimalni, ako su ukupni trokovi, izraeni u dolarima, dani sa
T(Q) = 2Q2 +10Q + 5000.
Rjeenje. Prosjeni su trokovi dani sa
PT(Q) = T (Q )
T (Q )
5000
2Q 10
Q
Q
dolara po jedinici proizvoda. Budui da, ekonomski promatrano, trokovi T i koliina

proizvoda Q ne mogu biti negativni, potrebno je odrediti apsolutni minimum funkcije
T (Q ) na intervalu (0, ) . Derivacija funkcije prosjenih trokova je
T '(Q ) 2
5000
,
Q2
koja je jednaka nuli kad je

2
5000
0,
Q2
odnosno kad je Q = 50. Prema tome, dobili smo samo jednu stacionarnu toku
Q0 50. Primijenimo test pomou derivacije vieg reda:
T ''(Q0 )
10000
10000
T (50)
0,
3
Q0
503
tj. u stacionarnoj toki Q0 = 50 funkcija prosjenih trokova T (Q ) ima lokalni

5000
minimum T min 2 50 10
210 . Budui da je funkcija T (Q ) neprekidna na
50
intervalu (0, ) , to je lokalni minimum te funkcije ujedno i apsolutni (globalni)
minimum.
Primjer 2.39. Odredimo maksimalnu dobit i razinu potronje uz koju se ostvaruje
maksimalna dobit, ako je dana funkcija potranje Q( p) 300 p , i funkcija
prosjenih trokova
T (Q ) 2Q 60
3000
.
Q
Rjeenje. Funkcija ukupne dobiti jednaka je razlici funkcije ukupnog prihoda P(Q) i
funkcije ukupnih trokova T(Q), tj.
D(Q) P(Q) T (Q) .
Funkcija ukupnog prihoda je
138
P(Q) Q p Q (300 Q) 300Q Q 2 ,
dok je funkcija ukupnih trokova
3000
T (Q ) 2Q 60
Q 2Q 2 60Q 3000 .
Funkcija ukupne dobiti je oblika

D(Q ) P(Q ) T (Q )
300Q Q 2 (2Q 2 60Q 3000)
3Q 2 240Q 3000.
Potrebno je odrediti maksimum funkcije D(Q). U tu svrhu odredimo prvu derivaciju

funkcije D(Q), te izjednaavanjem D'(Q) s nulom, odredimo stacionarne toke:
D '(Q) 6Q 240 Q0 40.

Da bi funkcija D(Q) imala maksimum u stacionarnoj toki Q0 = 40, druga derivacija
funkcije D(Q) u toki Q0 = 40 mora biti manja od nule. Dakle,
D''(Q) = 6, odnosno D''(40) = 6 < 0,
a to znai da u stacionarnoj toki Q0 = 40 funkcija ukupne dobiti ima lokalni
maksimum, koji je jednak apsolutnom maksimumu, jer funkciju D(Q) promatramo na
intervalu (0, ) , na kojem je ona neprekidna sa stalnim padom za Q > 40.
Maksimalna dobit izraena u novanim jedinicama dana je sa
Dmax = D(40) = 3 402 240 40 3000 1800 .
2.7.3. Konveksnost/konkavnost i toke infleksije funkcije

Pojam konveksnosti odnosno konkavnosti i pojam toaka infleksije jako je vaan za
potpuno analiziranje ponaanja funkcija.
Teorem 2.18. Za realnu funkciju y = f(x) kaemo da je konveksna na intervalu
a, b D( f ) ako vrijedi
x x f ( x1 ) f ( x2 )
f 1 2
2
2
(2.2)
za sve x1, x2 a, b .
Ako u relaciji (2.2) vrijedi znak < za sve x1, x2 (a, b), i x1 x2, onda za funkciju f
kaemo da je strogo konveksna.
Teorem 2.19. Realna funkcija y = f(x) je konkavna na intervalu a, b D( f ) ako
vrijedi
139
x x f ( x1 ) f ( x2 )
f 1 2
2
2
(2.2)
za sve x1, x2 a, b .
Ako u relaciji (2.2) vrijedi znak > za sve x1, x2 a, b , i x1 x2, onda za funkciju f
kaemo da je strogo konkavna.
Geometrijski graf strogo konveksne funkcije nalazi se ispod segmenta koji povezuje
toke (x1, f(x1)) i (x2, f(x2)), dok se graf strogo konkavne funkcije nalazi iznad segmenta
koji povezuje te dvije toke.
Takoer, ako je funkcija f strogo konveksna na intervalu a, b , onda se tangenta na
graf te funkcije u svakoj toki intervala a, b nalazi ispod grafa funkcije, dok se kod
strogo konkavne funkcije tangenta na graf te funkcije u svakoj toki intervala a, b
u kojem je ta funkcija strogo konkavna nalazi iznad grafa te funkcije.
Segment koji povezuje toke (x1, f(x1)) i (x2, f(x2)), u stvari je konveksna kombinacija
toaka (x1, f(x1)) i (x2, f(x2)), odnosno
( x1, f ( x1 )) (1 )( x2 , f ( x2 )) , 0 1 .
Primjeri grafova strogo konveksne i strogo konkavne funkcije prikazani su na slikama
2.24 i 2.25, respektivno.
Slika 2.24. Graf strogo konveksne funkcije
140
Slika 2.25. Graf strogo konkavne funkcije

Teorem 2.20. Neka je funkcija y = f(x) definirana na intervalu [a, b] i neka ima
derivacije prvog i drugog reda na intervalu a, b . Ako je f ''(x) > 0 za sve x a, b ,
tada je funkcija f strogo konveksna na intervalu a, b , a ako je f ''(x) < 0 na intervalu
a, b funkcija je strogo konkavna na intervalu a, b .

Napominjemo da obrat teorema 2.20 ne vrijedi, tj. ako je funkcija strogo konveksna
(strogo konkavna) na intervalu a, b , tada ne mora biti f ''(x) > 0 (f ''(x) < 0) za sve
x a, b . Na primjer, za funkciju y = x4, iji je graf strogo konveksna krivulja, vrijedi

f ''(x) = 12x2 > 0, ali je f ''(0) = 0.
Definicija 2.15. Neka je funkcija y = f(x) definirana i diferencijabilna u nekoj okolini
O( x0 ) ( x0 , x0 ) , 0 toke x0, te neka je neprekidna u toki x0 i neka njen
graf ima tangentu u toki (x0, f(x0)). Toku (x0, f(x0)) nazivamo tokom infleksije
krivulje koja je graf funkcije y = f(x) ako je funkcija f strogo konveksna (strogo
konkavna) u intervalu x0 , x0 i strogo konkavna (strogo konveksna) u intervalu
x0 , x0 .
Sljedei teorem, koji dajemo bez dokaza, daje potrebne i dovoljne uvjete postojanja
(egzistencije) toaka infleksije.
Teorem 2.21. Neka je funkcija y = f(x) zajedno sa prvih n 1 derivacija neprekidna u
nekoj okolini toke x0 i neka u toj okolini postoji f (n)(x). Neka je pri tome
f ''(x0) = = f (n-1)(x0) = 0, f (n)(x) 0.
Ako je n neparan broj, onda je (x0, f(x0)) toka infleksije krivulje y = f(x).
Postoji li toka infleksije moemo ustanoviti i pomou sljedeeg teorema:
Teorem 2.22. Ako funkcija y = f(x) ima f ''(x0) = 0 ili u toki x0 ne postoji druga
derivacija funkcije f, a druga derivacija mijenja znak pri prolasku kroz toku x0, tada
krivulja funkcije f ima infleksiju u toki (x0, f(x0)).
141
Primjer 2.40. Odredimo intervale konveksnosti/konkavnosti i toke infleksije grafa
funkcije
x2
x 1
2
Rjeenje. Intervale konveksnosti/konkavnosti i toke infleksije traimo u podruju

definicije funkcije. Naa funkcija nije definirana za one vrijednosti varijable x za koje
je nazivnik jednak 0, a to je x = 1 i x = 1. Dakle funkcija f je definirana na intervalu
, 1 1,1 1, .
Naimo prvu i drugu derivaciju funkcije f i stacionarne toke, ako postoje.
y'
2(3x 2 1)
2(3x 2 1)
2 x
y
''
,
, y'' nema nul-toke.
( x 2 1)3 ( x 1)3 ( x 1)3
( x 2 1) 2
Pomou tablice odredimo znak druge derivacije i na temelju toga intervale

konveksnosti/konkavnosti:
Tablica 2.4. Znak druge derivacije funkcije f
x
2 (3x 2 1)
(x 1)3
(x + 1)3
y''
y
1
+
0
ND
ND
+
0
ND
ND
+
+
+
Iz tablice 2.4 vidimo da je funkcija f konveksna na intervalu , 1 1, , a

konkavna na intervalu 1,1 .
Budui da y'' nema nul-toke graf funkcije nema toke infleksije.
2.7.4. Crtanje grafa funkcije pomou karakteristinih toaka

Za crtanje grafa funkcije y = f(x) potrebno je:
1. Odrediti podruje definicije funkcije i ispitati ponaanje funkcije na krajevima
intervala definiranosti.
2. Ispitati parnost i periodinost funkcije.
3. Nai toke prekida i intervale neprekidnosti funkcije.
4. Odrediti nule i znak funkcije.
142
5. Odrediti ekstremne vrijednosti i ispitati monotonost funkcije.
6. Odrediti toke infleksije grafa funkcije, ako postoje, i odrediti intervale
konveksnosti/konkavnosti funkcije.
7. Odrediti asimptote grafa funkcije.
Primjer 2.41. Ispitajmo funkciju
x3
x x2
i nacrtajmo njen graf.

Rjeenje.
1) Podruje definicije i ponaanje funkcije na krajevima intervala definiranosti.
Funkcija je definirana za svako x za koje je nazivnik funkcije razliit od nule. Dakle,
x x 2 0 x 0 ili x 1 , pa je D(f): x , 0 0,1 1, .
x3
x2
lim
,
x x x 2
x 1 x
lim
x 0
x3
x2
(0 )2
(0 )2
lim
lim
lim
0,
x 00 x x 2
x 00 1 x
0 1 (0 )
0 1
0
lim
x 0
x3
x2
(0 )2
(0 )2
lim
lim
lim
0,
x 0 0 x x 2
x 0 0 1 x
0 1 (0 )
0 1
0
lim
x 1
x3
x2
(1 )2
(1 )2
lim
lim
lim

x 10 x x 2
x 10 1 x
0 1 (1 )
0
0
lim
x 1
x3
x2
(1 )2
(1 )2
lim
lim
lim

x 1 0 x x 2
x 1 0 1 x
0 1 (1 )
0
0
lim
x3
x2
lim
.
x x x 2
x 1 x
lim
2) Parnost i periodinost funkcije21.
21
Za funkciju y = f(x) definiranu na intervalu [a, b] kaemo da je parna ako je f(x) = f(x), a za funkciju f(x)
kaemo da je neparna ako je f(x) = f(x). Graf parne funkcije je simetrian u odnosu na os y, a graf neparne funkcije
je simetrian u odnosu na ishodite koordinatnog sustava.
Za funkciju y = f(x) kaemo da je periodina ako postoji broj p 0 tako da je funkcija definirana za x p i
x p , kad god je definirana za x, i f(x + p) = f(x p) za svako x iz podruja definicije funkcije f(x). Broj p nazivamo
143
( x )3
x3
f ( x ) f ( x ) , pa funkcija nije niti parna niti

( x) ( x)2 x x 2
neparna. Funkcija nije niti periodina.
f ( x)
3) Toke prekida i intervali neprekidnosti funkcije.

Funkcija je prekidna u tokama x1 = 0 i x2 = 1, jer nije definirana u tim tokama, a
budui da se radi o algebarskoj funkciji, neprekidna je na intervalu
, 0 0,1 1, .
4) Nule i znak funkcije.
Brojnik funkcije f jednak je nuli za x = 0, ali funkcija nije definirana u toj toki, pa
zakljuujemo da funkcija nema nul-toaka. Odredimo znak funkcije pomou tablice:
Tablica 2.5. Znak funkcije f
x
0
1
x3
0
+
+
x
0
+
+
1x
+
+
0
y
+
ND
+
ND
Funkcija je pozitivna na intervalu , 0 0,1 , a negativna na intervalu 1, .

5) Ekstremne vrijednosti i monotonost:
y'
3x 2 ( x x 2 ) x 3 (1 2 x )
x x
2 2
x(2 x )
1 x
Znak prve derivacije:

Tablica 2.6. Znak prve derivacije i intervali rasta i pada funkcije
x
x
2x
(1 x)2
y'
y
+
+
0
0
0
ND
1
+
+
+
+
0
ND
ND
2
+
+
+
+
0
0
Max
periodom funkcije f(x). Najmanji pozitivan period periodine funkcije, tj. najmanji pozitivan broj p0 za koji je
f ( x p0 ) f ( x) za svako x iz podruja definicije funkcije f(x) nazivamo osnovnim periodom periodine funkcije.
Kod periodine funkcije s periodom p0 vrijedi f(x + kp0) = f(x), (k = 1, 2, ).
144
Funkcija je strogo rastua na intervalu 0,1 1, 2 , a strogo padajua na intervalu
, 0 2, . Funkcija mijenja znak prve derivacije u toki x0 = 2 iz pozitivnog

u negativni, pa prema tome funkcija ima maksimum u toki M1(2, f(2)), tj. u toki
M2(2, 4).
6) Intervali konveksnosti/konkavnosti funkcije i toke infleksije grafa funkcije
y ''
(2 2 x )(1 x ) 2 2(1 x)(2 x x 2 )

2
.
4
(1 x )
(1 x )3
Znak druge derivacije:

Tablica 2.7. Znak druge derivacije i intervali konveksnosti/konkavnosti
x
2
(1 x)3
y''
y
1
+
+
+
0
ND
ND
Funkcija je konveksna na intervalu , 1 , a konkavna na intervalu 1, . Graf

funkcije nema toke infleksije.
7) Asimptote.
a) Vertikalna asimptota. Funkcija nije definirana u tokama x = 0 i x = 1.
x3
x2
(0 )2
(0 )2
lim
lim
lim
0,
x 00 x x 2
x 00 1 x
0 1 (0 )
0 1 )
lim
x3
x2
(0 )2
(0 )2
lim
lim
lim
0 , pa funkcija
x 0 0 x x 2
x 0 0 1 x
0 1 (0 )
0 1
nema vertikalnu asimptotu kad x tei 0.
lim
x3
x2
(1 )2
(1 )2
lim
lim
lim

x 10 x x 2
x 10 1 x
0 1 (1 )
0
lim
x3
x2
(1 )2
(1 )2
lim
lim
lim
,
x 1 0 x x 2
x 1 0 1 x
0 1 (1 )
0
lim
pa je pravac x = 1 vertikalna asimptota funkcije f.

b) horizontalna asimptota
x3
x2
lim
lim
,
x x x 2
x 1 x
145
x3
x2
lim
, pa funkcija nema horizontalnu asimptotu.
x x x 2
x 1 x
lim
c) Kosa asimptota.
x3
2
x3
lim x x lim 2
1 , k = 1.
x
x x x 3
x
x3
x3 x2 x3
lim
1)
x
lim
1 , m = 1,
2
x x x 2
x x x
pa je pravac y = x 1 kosa asimptota funkcije f.
Na temelju prethodnih rezultata moemo skicirati graf funkcije.
Slika 2.26. Grafa funkcije y
x3
x x2
2. Ispitajmo tok i nacrtajmo graf funkcije

y = ln(x2 + 1).
1) Podruje definicije i ponaanje funkcije u granicama intervala definiranosti.
Poto je x2 + 1 > 0 za svako x, funkcija y je definirana za svako x R.
lim ln( x 2 1) ,
lim ln( x 2 1) .
146
2) Parnost i periodinost.
f(x) = ln[(x)2+ 1] = ln(x2 + 1) = f(x), pa je funkcija parna.
Funkcija y nije periodina.
3) Toke prekida i neprekidnosti.
Funkcija nema toke prekida.
lim y lim f ( x x ) f ( x ) lim ln ( x x )2 1 ln( x 2 1) 0 ,
x 0
x 0
funkcija y neprekidna na intervalu , .
x 0
pa
je
4) Nul toke i znak funkcije.

ln(x2 + 1) = 0
ln(x2 + 1) = ln 1 x2 + 1 = 1 x2 = 0 x = 0 je nula funkcije y.
Budui da je x2 + 1 > 1 ln (x2 + 1) > 0 za svako x 0, funkcija y je pozitivna na
intervalu , 0 0, .
5) Ekstremne vrijednosti i monotonost.
y'
2x
.
x 1
2
2x
0 x0 0.
x 1
2
Tablica 2.8. Znak prve derivacije funkcije i intervali rasta i pada funkcije
x
2x
x2 + 1
y'
y
0
0
0
Min
+
+
+
Funkcija y je strogo padajua na intervalu , 0 , a strogo rastua na intervalu
0, . Toka M(0, f(0) = 0), je minimum funkcije y.

6) Intervali konveksnosti/konkavnosti funkcije i toke infleksije grafa funkcije.
y ''
2( x 2 1) 4 x 2 2(1 x 2 ) 2(1 x )(1 x)

2
.
( x 2 1)2
( x 1)2
( x 2 1)2
147
2(1 x )(1 x )
0 x10 1, x20 1.
( x 2 1)2
Tablica 2.9. Znak druge derivacije funkcije

x
1x
1+x
(x2 + 1)2
y''
y
1
+
0
0
T.I.
+
+
+
+
1
0
0
T.I.
+
+
Funkcija je konkavna u intervalu , 1 1, , a konveksna u intervalu 1,1 .

Funkcija ima toke infleksije u tokama T1(1, f(1) = ln2) i T2(1, f(1) = ln2).
7) Asimptote grafa funkcije.
a) Vertikalne asimptote. Funkcija nema toaka prekida pa prema tome graf funkcije
nema vertikalne asimptote.
b) lim ln( x 2 1) , lim ln( x 2 1) , pa graf funkcije nema horizontalne
x
asimptote.
c) lim
x
f ( x)
ln( x 2 1)
lim
0 , pa graf funkcije nema kose asimptote.
x
x
x
Na osnovi prethodno ispitanih 7 toaka, moemo skicirati graf funkcije:
Slika 2.27 Graf funkcije y = ln(x2 + 1)

1. Odredite intervale monotonosti, ekstremne
konveksnosti/konkavnosti i toke infleksije funkcije:
vrijednosti,
intervale
148
a) y x 4 4 x 2 , b) y
x2 1
1
2x 1
, c) y
, d) y
, e) y ( x 3) x ,
2
2
1 x
x 1
( x 1) 2
1
x
f) y x ln( x 1) , g) y x e , h) y x e i) y e x , j) y ln( x 2 1) .
1 x
2 x
2. Ispitajte funkciju i nacrtajte njen graf:
x2 1
1
x
1
x2 x2 1
a) y 2
, b) y 2
, c) y x 2 2 , d) y 4 x 2 , e) y
,
x
x 1
x
x 1
2 x2 1
x2
x 1 x
1
x
y
e , h) y xe , i)
f) y x
, g) y 2
.
x 1
e 1
x 1
1
2.8. Primjena diferencijalnog rauna u ekonomiji

Postoje brojne primjene diferencijalnog rauna realnih funkcija jedne varijable pri
rjeavanju ekonomskih problema. Ovdje emo razmotriti probleme vezane uz ukupne,
prosjene i granine ekonomske veliine te njihovu elastinost.
2.8.1 Ukupne, prosjene i granine veliine

U ekonomiji su znaajne odreene veliine, kao to su: ukupan prihod, ukupni
trokovi, ukupna dobit, prosjeni trokovi proizvodnje, granini trokovi proizvodnje,
granina dobit i sl. Te ekonomske veliine treba analizirati kako bi se njima moglo
upravljati. Zbog toga emo se ovdje u kratkim crtama upoznati s tim veliinama.
Ukupan prihod proizvodnog poduzea je jednak produktu ukupne proizvedene i
prodane koliine proizvoda Q i prodajne cijene p. Prodajna cijena je funkcija
potranje, tj. p = f(Q).
Neka je zadana funkcija ukupnih trokova proizvodnje T(Q), pri emu je Q koliina
proizvodnje. Iz funkcije ukupnih trokova dobivamo funkciju prosjenih trokova
PT(Q) tako to funkciju ukupnih trokova podijelimo s ukupnom koliinom
proizvodnje, tj.
PT (Q ) T (Q )
T (Q )
.
Q
Iz funkcije ukupnih trokova proizvodnje T(Q) deriviranjem dobivamo funkciju

graninih (marginalnih) trokova proizvodnje MT(Q), tj.
T (Q Q ) T (Q )
.
Q 0
Q
MT (Q ) T '(Q ) lim
Dokaimo sljedei teorem o odnosu izmeu prosjenih i graninih trokova.
149
Teorem 2.23. Ako u nekom intervalu prosjeni trokovi strogo rastu s porastom
koliine proizvodnje, onda su granini trokovi vei od prosjenih, a ako u nekom
intervalu prosjeni trokovi strogo padaju s porastom koliine proizvodnje, onda su
granini trokovi manji od prosjenih.
Dokaz. Ako u nekom intervalu funkcija prosjenih trokova raste, tada je derivacija
prosjenih trokova pozitivna, tj.
T (Q ) QT '(Q ) T (Q ) 1
T (Q)
T '(Q )
0,
2
Q '
Q
Q
Q
pa za Q > 0 vrijedi
T '(Q )
T (Q )
0,
Q
odnosno
T '(Q) >
T (Q )
,
Q
to jest.
MT(Q) > PT(Q),
a to znai da su granini trokovi vei od prosjenih, to je i trebalo dokazati. Slino
se dokazuje i drugi dio tvrdnje teorema.
Primjer 2.42. Na osnovi zadane funkcije proizvodnje
T(Q) = 3Q2 + 48Q + 300
odredimo funkciju prosjenih trokova i funkciju graninih trokova, te grafiki
prikaimo obje funkcije.
Rjeenje: Funkcija T(Q) je definirana za Q 0, . Funkciju prosjenih trokova
dobili smo dijeljenjem funkcije ukupnih trokova s koliinom proizvodnje, tj.
PT (Q ) T (Q )
T (Q )
300
,
3Q 48
Q
Q
a funkciju graninih trokova smo dobili deriviranjem funkcije ukupnih trokova, tj.
MT(Q) = T '(Q) = 6Q + 48.
Izjednaavanjem funkcije prosjenih trokova s funkcijom graninih trokova,
dobivamo toku presjeka ove dvije funkcije. Dakle,
150
3Q + 48 +
300
= 6Q + 48 Q = 10.
Q
Sa slike se vidi da prosjeni trokovi padaju u intervalu 0,10 , te da su u tom

intervalu granini trokovi manji od prosjenih, dok u intervalu 10, prosjeni
trokovi rastu, pa su tu granini trokovi vei od prosjenih.
Slika 2.28. Grafovi funkcija prosjenih i graninih trokova iz primjera 2.42

Funkciju prosjenog prihoda promatramo kao omjer ukupnog prihoda P(Q) i ukupne
proizvodnje Q, tj. kao
PP(Q ) P(Q )
P(Q )
,
Q
dok funkciju graninog (marginalnog) prihoda promatramo kao prvu derivaciju

funkcije ukupnog prihoda, tj. kao
GP(Q ) P '(Q ) lim
Q 0
P
P(Q Q ) P(Q )
lim
.
Q Q0
Q
Funkciju dobiti formiramo kao razliku funkcija ukupnog prihoda P(Q) i ukupnih
trokova T(Q), tj. kao
D(Q) = P(Q) T(Q),
a iz funkcije dobiti formiramo funkciju prosjene dobiti kao
PD(Q ) D(Q )
D(Q )
,
Q
te funkciju granine (marginalne) dobiti

GD(Q ) D '(Q ) lim
Q 0
D
D(Q Q ) D(Q )
lim
.
0
Q
Q
151
Teorem 2.24. Dobit je maksimalna na razini Q* proizvedenih i prodanih proizvoda,
na kojoj je granini prihod jednak graninom troku.
Dokaz. Potreban uvjet za egzistenciju ekstrema funkcije D(Q) u toki Q* je
D ' Q * 0. Poto je D(Q) = P(Q) T(Q), tada je
D '(Q) = P '(Q) T '(Q).
Kako je Q = Q* rjeenje jednadbe D '(Q) = 0, slijedi
P '(Q*) = T '(Q*).
Prema tome, optimalna proizvodnja zadovoljava jednakost P '(Q*) = T '(Q*).
Meutim, to je samo potreban uvjet maksimizacije funkcije dobiti. Dovoljan uvjet
treba provjeriti iz uvjeta P ''(Q*) T ''(Q*) < 0, odnosno
P ''(Q*) < T ''(Q*).
Primjer 2.43. Odredimo za koju koliinu proizvoda e funkcija dobiti imati
maksimalnu vrijednost, ako su poznati funkcija ukupnog prihoda P(Q) = 500Q i
funkcija ukupnih trokova T(Q) = Q2 + 30000.
Rjeenje. D(Q) = P(Q) T(Q) = 500Q Q2 30000. Potreban uvjet za egzistenciju
ekstrema funkcije D(Q) jest postojanje takvog Q za koji je D ' Q 0, to jest.
2Q 500 0 Q0 = 250. Poto je D ''(250) = 2 < 0, funkcija D(Q) ima
maksimum u toki Q0 = Q* = 250. Vrijednost funkcije dobiti u toki Q* = 250 iznosi
D(250) = 32500.
2.8 2. Elastinost funkcije

U ekonomiji je znaajno promatrati kako jedna ekonomska veliina reagira na
promjenu neke druge ekonomske veliine s kojom je povezana na neki nain. Na
primjer, znaajno je promatrati kako poveanje cijene nekog proizvoda za 1% s neke
razine utjee na potranju za tim proizvodom, a to upravo pokazuje koeficijent
elastinosti funkcije potranje u nekoj toki.
Definicija 2.16. Sposobnost jedne ekonomske veliine da reagira na promjenu neke
druge ekonomske veliine koja je s njom u odnosu meuzavisnosti, naziva se
elastinost.
Pojam elastinosti u ekonomiju iz fizike je uveo A. Marshall 1885. godine, pa je
formula za izraunavanje koeficijenta elastinosti nazvana Marshallovom
formulom.22
22
Vidi npr. Lj. Marti, Matematike metode za ekonomske analize, I svezak, 9. izdanje, Narodne novine,
Zagreb, 1992.
152
Za dvije ekonomske veliine x i y = f(x), pri emu je funkcija y neprekidna, koeficijent
elastinosti u toki Ey,x promatra se kao omjer relativnih promjena veliina y i x, tj.
E y,x
relativna promjena od y
,
relativna promjena od x
tako da su promjene y i x beskonano malene. U tom sluaju Ey,x moemo pisati

u obliku
E y,x
y
x
y
y
lim
lim
,
x 0 x
y x0 x
x
odakle dobivamo
E y,x
x
y' .
y
Ako je promjena x dovoljno malena, tada imamo
E y,x
y
y
.
x
x
Odnosno, ako uzmemo da veliina x ima relativnu promjenu od 1%, tj. da je

x
1%,
x
tada je koeficijent elastinosti
E y,x
y
y
y
100.
1
y
100
Na temelju prethodne relacije, koeficijent elastinosti veliine y u odnosu na promjenu

veliine x priblino je jednak postotnoj promjeni veliine y kao rezultat poveanja
veliine x za 1%. Preciznije, ako se veliina x povea u toki x0 za 1%, tada e se
veliina y priblino promijeniti za Ey,x% (priblino poveati, ako je Ey,x > 0, odnosno
priblino smanjiti, ako je Ey,x < 0). Ako je Ey,x = 0 u nekoj toki x0, onda je y savreno
neelastino u odnosu na promjenu veliine x. Ako je E y , x 1 u toki x0, onda je
veliina y elastina na promjenu veliine x, a to znai da se veliina y priblino u
postotcima vie promijeni u odnosu na postotnu promjenu veliine x. Ako je E y , x 1
u toki x0, tada je veliina y neelastina na promjenu veliine x, to znai da se veliina
153
y priblino u postotcima manje promijeni u odnosu na postotnu promjenu veliine x.
Ako je pak E y , x 1 u nekoj toki x0, tada se radi o jedininoj elastinosti, jer se
veliina y priblino promijeni za 1% kad se veliina x povea za 1%. Ako je u toki
x0,
lim E y , x ,
x x0
tada se kae da je veliina y savreno elastina u toj toki.

Dakle, koeficijent elastinosti nema dimenziju i zbog toga ne ovisi o jedinicama mjere
veliina x i y.
Primjer 2.44. Zadana je funkcija
y = 3x + 30, x 0, y 0.
Izraunajmo koeficijent elastinosti u tokama x0 = 0, 4, 6, te interpretirajmo rezultate.
Rjeenje. Zbog uvjeta y 0 i x 0, podruje definicije ove funkcije je 3x 30 0 0,
odnosno x [0, 10]. Koeficijent elastinosti je
E y,x
x
x
3x
y'
( 3)
.
y
3x 30
3x 30
U toki x0 = 0 E y , x (0) 0 , pa kaemo da je veliina y savreno neelastina u toki
x0 0.
3 4
12
0,67 , pa je
3 4 30 18
ovdje veliina y neelastina na promjenu veliine x na razini x0 = 4.
U toki x0 = 4, koeficijent elastinosti je E y , x (4)
3 6
18
1,5 . Ovdje
3 6 30 12
kaemo da je varijabla y elastina na promjenu u vrijednosti varijable x na razini
x0 6 , odnosno da e poveanje vrijednosti varijable x s vrijednosti 6 za 1% (na
vrijednost 6,06) prouzroiti priblino smanjenje veliine y za 1,5% (s vrijednosti od
12 na vrijednost od 11,82).
U toki x0 = 6, koeficijent elastinosti je E y , x (6)
Konano, kako je
lim E y , x lim
x 100
x 100
x 10
3x
30 3
lim
,
0
3x 30 0
30 3 30
kaemo da je veliina y savreno elastina u toki x0 = 10.

Primjer 2.45. Zadana je funkcija potranje nekog proizvoda
154
q = 3p + 18, p 0, q 0,
gdje je p cijena tog proizvoda. Odredimo intervale elastinosti i neelastinosti
potranje prema promjeni cijene.
Rjeenje. Podruje definicije funkcije q je interval [0, 6]. Elastinost veliine q na
promjene u veliini p je:
Eq , p
p
p
3 p
.
q'
( 3)
q
3 p 18
3 p 18
Oigledno je da vrijedi Eq,p 0 za svako p [0, 6]. Eq,p = 1 za
3 p
1
3 p 18
p0 = 3, pa je veliina q jedinino elastina za p = 3. Za p 0,3 , Eq, p 1 , pa je u

tom intervalu veliina q neelastina, dok je za p 3,6 , Eq , p 1 , to pak znai da
je veliina q elastina u tom intervalu.
Koeficijent elastinosti sloene funkcije
Ako imamo sloenu funkciju y = f[g(x)], na osnovi pravila za derivaciju sloene
funkcije i injenice da u 0 kada x 0 , koeficijent elastinosti sloene funkcije
y je
x
x
y u u
y x
u
y ' lim
lim
lim
0
y
y
u x y
u u
x
u
x
y '(u ) u '( x ) E y ,u Eu , x
y
u
E y,x
Primjer 2.46. Odredimo i interpretirajmo koeficijent elastinosti funkcije

y (25 x)2 , y 0, x 0,
u toki x0 = 10.
Rjeenje. y je sloena funkcija y = u2, gdje je u = 25 x. Prema gornjoj relaciji,
elastinost funkcije y je
u
x
y '(u )
u '( x )
y (u )
u( x )
u
x
2 x
2 2u
( 1)
.
u
25 x
25 x
E y , x E y ,u Eu , x
155
2 10
4
i
25 10
3
zakljuujemo da je veliina y negativno elastina na promjenu veliine x, tako da ako
4
se veliina x s razine x = 10 povea za 1%, veliina y e se priblino smanjiti za %.
3
Zamjenom
x 10 u gornju relaciju, dobivamo
E y , x (10)
Elastinost inverzne funkcije

Pomou pravila za derivaciju inverzne funkcije, lako se dobije da za koeficijente
elastinosti inverznih funkcija y = f(x) i x = g(y) vrijedi relacija
E y,x
x
1
1
.
y'
y
y
x '( y ) E x , y
x
Primjer 2.47. Za funkciju
1
2 x 30
izraunajmo koeficijent elastinosti Ex,y u toki x = 10.

Rjeenje. Najprije izraunajmo koeficijent elastinosti Ey,x i primijenimo relaciju koja
povezuje Ey,x i Ex,y. Kako je
E y,x
x
y'
y
x
2
2 x
,
2
1
(2 x 30)
2 x 30
2 x 30
zamjenom x = 10, dobivamo Ey,x(10) =

Ex , y (10)
2 10
0,4 . Tada je
2 10 30
1
1
2,5 .
E y , x (10) 0,4
Elastinost logaritamske funkcije

Promatrajmo funkciju
loga y = f(loga x).
Pokaimo da u tom sluaju vrijedi relacija
E y,x
Naime, budui da je
loga y '
.
loga x '
156
loga y '
loga x '
y'
log a e
x
y
y ' E y,x ,
1
log a e y
x
a to je i trebalo pokazati.
Primjer 2.48. Izraunajmo koeficijent elastinosti za funkciju
log y = 3log x + 4.
Rjeenje. Prema relaciji E y , x
E y,x
loga y '
loga x '
imamo
1
3 log e
(3log x 4)'
x
3.
1
(log x )'
log e
x
Dobili smo da je elastinost veliine y jednaka 3, a to znai da se radi o konstantnoj

elastinosti, koja je jednaka za sve vrijednosti x iz podruja definicije veliine y. Ovu
elastinost tumaimo na nain da ako se veliina x povea za 1% sa bilo koje razine
veliine x, tada e se veliina y poveati za priblino 3%.

1. Poznata je funkcija potranje nekog proizvoda Q(p) = 0,2p + 100 i funkcija
ukupnih trokova T(Q) = Q2 + 500. Odredite interval rentabilnosti proizvodnje,
optimalnu proizvodnju, optimalnu cijenu i maksimalnu dobit.
2. Za neki proizvod dana je funkcija potranje Q(p) = 50 p i funkcija prosjenih
300
trokova T (Q ) Q +
. Odredite interval rentabilnosti proizvodnje, optimalnu
Q
proizvodnju, optimalnu cijenu i maksimalnu dobit.
3. Za danu funkciju ukupnih trokova T(Q) = 2Q2 + Q + 32 odredite:
a) razinu proizvodnje na kojoj su prosjeni trokovi minimalni,
b) razinu proizvodnje na kojoj su prosjeni trokovi jednaki graninim trokovima.
4. Naite elastinost Ey,x sljedeih funkcija:
a) y = xe-x za x = 5, b) y = exln x za x = e, c) y = xln x za x = e, d) y = xnex, n N , za
x 10, e) y = 2xlog2x za x = 2.
5. Ako je E elastinost funkcije y = f(x), tada je elastinost funkcija xf(x) i
sa (E + 1) i (E 1). Provjerite za funkciju y = axb.
f ( x)
dana
x
157
6. Dokaite da funkcija oblika y = ax ima elastinost jednaku jedinici.
7. Koristei formulu za elastinost sloene funkcije odredite elastinost funkcija:
3
a) y = e x , b) y = 30b(x + 2)6.
8. Odredite intervale elastinosti i intervale neelastinosti funkcije potranje
Q 200 p 2 .
2.9. Pitanja za provjeru znanja

1. Definirajte pojam funkcije. to je podruje definicije (domena) a to podruje
vrijednosti (kodomena) funkcije jedne varijable?
2. Definirajte surjekciju, injekciju i bijekciju. Koje je osnovno svojstvo bijektivne
funkcije?
3. Definirajte inverznu funkciju funkcije y = f(x). Na koje se sve naine moe zadati
funkcija?
4. Definirajte graninu vrijednost funkcije y = f(x) kada x tei a. Nacrtajte pripadnu
skicu.
5. Definirajte graninu vrijednost funkcije y = f(x) kada x tei + . Nacrtajte pripadnu
skicu.
6. Navedite svojstva granine vrijednosti funkcije y = f(x) kada x tei a. Nacrtajte
pripadnu skicu.
7. Definirajte neprekidnost funkcije y = f(x) u toki x = a i u intervalu [a, b].
8. Definirajte asimptote krivulje koja je graf funkcije y = f(x).
9. Definirajte derivaciju funkcije y = f(x) u toki x = a.
10. Kako glasi geometrijska interpretacija derivacije? Nacrtajte pripadnu skicu.
11. Napiite derivacije svih elementarnih funkcija.
12. Kako glasi ekonomska interpretacija derivacije?
13. Navedite i dokaite 4 osnovna pravila deriviranja. Kada kaemo da je funkcija
y f ( x ) diferencijabilna?
14. Kako glasi derivacija sloene funkcije?
15. Kako glasi derivacija inverzne funkcije?
16. Preko derivacije inverzne funkcije izvedite formule za derivacije ciklometrijskih
funkcija.
158
17. Kako glasi logaritamska derivacija?
18. Kako se odreuje derivacija funkcije napisane u implicitnom obliku F(x, y) = 0?
19. Definirajte derivacije vieg reda.
20. Definirajte diferencijal funkcije jedne nezavisne varijable.
21. Kako glasi geometrijska interpretacija diferencijala funkcije jedne nezavisne
varijable?
22. Navedite i iskaite osnovne teoreme diferencijalnog rauna.
23. Iskaite i dokaite Lagrangeov teorem o srednjoj vrijednosti u diferencijalnom
raunu. Nacrtajte pripadnu skicu.
24. Iskaite L'Hospitalov teorem i pokaite nain na koji se ovaj teorem primjenjuje
pri izraunavanju graninih vrijednosti raznih oblika neodreenosti.
25. Napiite Taylorovu i Maclaurinovu formulu za funkciju y = f(x).
26. Kada kaemo da je funkcija y = f(x) monotono rastua (strogo monotono rastua),
a kada je monotono padajua (strogo monotono padajua)?
27. Iskaite i dokaite teoreme koji se odnose na nune i dovoljne uvjete da bi funkcija
y = f(x) bila monotono rastua (padajua) u intervalu a, b .
28. Navedite postupak odreivanja lokalnih ekstrema (maksimuma i minimuma)
funkcije jedne nezavisne varijable.
29. Navedite postupak kojim se odreuju globalni (apsolutni) ekstremi realne funkcije
jedne nezavisne varijable.
30. Koji su nuni, a koji dovoljni uvjeti da funkcija ima lokalni minimum (maksimum)
u nekoj toki?
31. Definirajte konveksnu i konkavnu funkciju na intervalu a, b .
32. Navedite postupak odreivanja intervala konveksnosti odnosno konkavnosti
funkcije jedne nezavisne varijable.
33. Definirajte toke infleksije grafa funkcije jedne nezavisne varijable. Navedite
nune i dovoljne uvjete za postojanje toaka infleksije grafa funkcije jedne nezavisne
varijable u intervalu a, b .
34. Definirajte ukupne, prosjene i granine veliine (prihod, trokovi, dobit).
35. Definirajte elastinost funkcije y = f(x) u nekoj toki x.
36. Izvedite Marshallovu formulu za elastinost funkcije jedne nezavisne varijable u
nekoj toki x.
159
37. Kako se interpretira elastinost funkcije y = f(x) u nekoj toki x?
38. Kada kaemo da je veliina y elastina na promjene u veliini x? Definirajte
savrenu elastinost funkcije y = f(x) u nekoj toki x.

Diferencijalni Račun Jedne Varijable PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Diferencijalni Račun Jedne Varijable PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

61

2. Diferencijalni raun realnih funkcija jedne

Na primjer, injenicu da su 1, 3, 5, 7, 9, 11, 13 neparni prirodni brojevi manji od 15,

Pripadnost elementa x skupu S oznaavamo s x S , a nepripadnost elementa y skupu

Na primjer, neka su A = {1, 3, 5, 7, 8} i B = {2, 4, 6, 8}. Unija skupova A i B bit e

Na primjer, neka su A = {1, 3, 5, 6, 7, 8} i B = {2, 4, 6, 8}. Tada je presjek skupova

R. Descartes, francuski matematiar (1596-1650).

G. Peano, talijanski matematiar (1858-1932).

Skup racionalnih brojeva je zatvoren s obzirom na operacije zbrajanja, oduzimanja,

Dva cijela broja su relativno prosti ako nemaju zajednikih djelitelja.

a, b = {x x R i a < x < b}.

2.1.2. Pojam funkcije

f 1 B A. Navedimo jo neka svojstva koja neke funkcije mogu imati, a to su

Graf bijektivne funkcije i graf njene inverzne funkcije su simetrini u odnosu na

2.1.3. Nain zadavanja i podjela realnih funkcija jedne varijable

b) implicitno zadane funkcije oblika F(x, y) = 0 (npr. 3x3 2xy + 6 = 0), i

pri emu je barem jedan bi 0, i {1, 2, , n} je razlomljeno racionalna funkcija.

Slika 2.1. Graf eksponencijalne funkcije (a > 1)

Slika 2.2. Graf eksponencijalne funkcije (0 < a < 1)

Slika 2.3. Grafovi eksponencijalnih i logaritamskih funkcija

Slika 2.4. Graf funkcije f(x) = sin x

Slika 2.5. Graf funkcije f(x) = cos x

Slika 2.6. Graf funkcije f(x) = tg x

Slika 2.7. Graf funkcije f(x) = ctg x

Analogno ovome imamo:

Slika 2.8. Graf funkcije f(x) = arcsin x

Slika 2.9 Graf funkcije f(x) = arccos x

Slika 2.10. Graf funkcije f(x) = arctg x

Slika 2.11. Graf funkcije f(x) = arcctg x

Pomou njih se definiraju, slino kao kod trigonometrijskih funkcija, i funkcije

Funkcije sh x, ch x i th x definirane su za sve realne brojeve, dok funkcija cth x nije

Slika 2.12. Grafovi funkcija sh x i ch x

2.2. Granina vrijednost, neprekidnost funkcije i asimptote

2.2.1. Granina vrijednost funkcije

ilustraciju pokaimo to se deava s funkcijom

Tablica 2.2. Vrijednosti za f(x) u ovisnosti o kretanju varijable x

Iz tablice 2.1. uoavamo da to se vie varijabla x pribliava broju 1 s njegove lijeve

Iz tablice 2.2. uoavamo da to se vie varijabla x pribliava broju 1 s njegove desne

Opravdanje ove tvrdnje slijedi iz

Takoer primjeujemo da funkcija f(x) ima graninu vrijednost A u toki x = a ako i

Definiciju granine vrijednosti moemo formalizirati na sljedei nain:

Na analogan se nain definira i granina vrijednost funkcije kada x , a to

Primjer 2.3. Odredimo graninu vrijednost funkcije

Graf funkcije f(x) izgleda kao

Slika 2.14. Graf funkcije f ( x )

Na slici 2.14. se vidi da kako god odabrali prugu (izmeu pravaca y = 1 i y =

da funkcija f(x) ima graninu vrijednost + odnosno kada x a.

lim f ( x ) , lim f ( x ) , lim f ( x ) , i lim f ( x ) .

tada vrijede sljedea svojstva:

2. Granina vrijednost produkta jednaka je produktu graninih vrijednosti, tj.

3. Granina vrijednost kvocijenta

jednaka je kvocijentu graninih vrijednosti, tj.

4. Granina vrijednost produkta konstante i funkcije jednaka je produktu konstante i

Neke vanije granine vrijednosti

Primjer 2.4. Izraunajmo sljedee granine vrijednosti:

1 2lim x 6lim x lim4 1 2 6 4 1.

2.2.2. Neprekidnost funkcije

toka na neprekinutoj krivulji, tj. ako se graf funkcije moe nacrtati

prolazei kroz tu toku bez podizanja olovke s papira. Iz ovoga zakljuujemo da bi

jednaka je vrijednosti funkcije za x = a, tj.

Ako bar jedan od uvjeta 1. 2. i 3. nije ispunjen, za funkciju se kae da je prekidna u

gdje a 0, za x a, a uvjet neprekidnosti 3. napiimo kao

Ako se zamijeni x sa a + a tada prethodna jednakost glasi