Nadolazea anarhija

22

Robert D. Kaplan
iz Atlantic monthly
Ministrove oi izgledale su poput umanjaka od jajeta, zakanjelog efekta mnogih
bolesti, posebice malarije, koja je endemska u njegovoj zemlji. Primjetna je bila i
nepobitna tuga u njegovim oima. Govorio je sporim i kripavim glasom, glasom kojem
je ponestajalo nade.
U 45 godina nikad nisam vidio da su stvari ovako loe. Nismo se dobro snali
nakon odlaska Britanaca. Ali ono to sad imamo je neto jo gore osveta
siromanih, ljudi koji su drutveni promaaji, onih koji su najmanje sposobni
uvesti djecu u moderno drutvo.
Nakon toga se osvrnuo na nedavni udar u zapadnoafrikoj dravi Sijera Leone. Momci
koji su preuzeli vlast u Sijera Leoneu dolaze iz domova poput ovih. Ministar je udario
prstom u naboranu metalnu kolibu u kojoj su se raala djeca. U tri mjeseca ovi su
momci oduzeli sve slubene automobile marke Mercedes, Volvo i BMW i namjerno ih
razbijali na cesti. Ministar je spomenuo jednog od voa udara, koji je pucao u ljude koji
su plaali njegovo kolovanje, kako bi izbrisao ponienje i oslabio mo koju su nad njim
imali njegovi sponzori iz srednjeg stalea.
[]
Gradovi zapadne Afrike nou su meu najnesigurnijim mjestima na svijetu. Ulice nemaju
rasvjetu; policiji esto nedostaje benzina za njihova vozila; raste broj naoruanih
provalnika, kradljivaca automobila i ulinih napadaa. Izravni letovi izmeu SAD-a i
zrane luke Murtala Muhammed, u najveem gradu susjedne Nigerije, Lagosu,
obustavljeni su po naredbi amerikog dravnog tajnika za transport zbog neuspijevanja u
osiguranju terminala i njegovoj okolici. U izvjetaju ministarstva vanjskih poslova stoji
kako u zranoj luci vlada maltretiranje nametanjem pravila i od strane imigracijskih
slubenika. Ovo je jedna od rijetkih situacija u kojima je amerika vlada stavila embargo
nad stranu zranu luku zbog razloga koji su iskljuivo povezani s zloinom. U Abidjanu,
stvarnome glavnom gradu Obale Bjelokosti, restorani imaju uvare s palicama i pukama
koji vas prate 5 metara od vaeg automobila do ulaza, dajui vam stravini prikaz onoga
237

na to bi ameriki gradovi mogli liiti u budunosti. Talijanski je veleposlanik bio ubijen

u pucnjavi u kojoj su pljakai upali u restoran u Abidjanu. Obitelj nigerijskog
veleposlanika bila je svezana, drana na nianu i opljakana u veleposlanikovoj
rezidenciji.
[]
U siromanim etvrtima arapske sjeverne Afrike, nastavio je ministar
ima mnogo manje zloina, jer Islam predvia drutveni spoj obrazovanja i
indoktrinacije. Ovdje u zapadnoj Africi imamo mnogo povrniji oblik
Islama i kranstva. Zapadna je religija potkopana animistikim
vjerovanjima koja nisu pogodna za moralna drutva, jer su utemeljena na
iracionalnoj moi duhova. Ovdje se duhovi koriste kako bi izvrili osvetu
jedne osobe protiv druge, ili jedne skupine protiv druge.
Na kraju je ministar spomenuo poligamiju. Oblikovana za pastoralni nain ivota,
poligamija nastavlja rasti u subsaharskoj Africi, iako nije uobiajena u arapskoj sjevernoj
Africi. Veina mladih, koje sam sreo na svom putu zapadnom Afrikom, rekli su mi da
dolaze iz proirenih obitelji, s majkom na jednom mjestu i ocem na drugom. Prevedeno
na urbanu okolinu, labave obiteljske strukture su uvelike odgovorne za najvee stope
raanja na svijetu i eksploziju virusa HIV na kontinentu. Poput komunalizma i animizma,
oni predviaju slabaan tit protiv korozivnih drutvenih posljedica ivota u gradovima.
OPOMENA ZA BUDUNOST
Zapadna Afrika postaje simbol svjetskog demografskog, ekolokog i drutvenog pritiska,
u kojem se kriminalna anarhija pojavljuje kao stvarna strateka opasnost. Bolest,
prenaseljenost, neizazvani kriminal, nestaica resursa, migracija izbjeglica, poveana
erozija nacionalnih drava i meunarodnih granica, osnaivanje privatnih vojski, tvrtke
koje se bave sigurnou i meunarodni karteli za preprodaju droge, sada se najbolje vide
kroz prizmu zapadne Afrike. Zapadna Afrika daje odgovarajui uvod pitanjima, o kojima
je esto izuzetno neugodno raspravljati, s kojima e se uskoro suoiti naa civilizacija.
Nema drugog mjesta na planetu gdje su politike karte tako varljive gdje,
zapravo, one govore takve izmiljotine kao u zapadnoj Africi. Poevi sa Sijera

238

Leoneom. Prema karti, to je nacionalna drava s definiranim granicama, s vladom koja

kontrolira teritorij te zemlje. U stvarnosti, vlada Sijera Leonea, koju vodi 27-godinji
vojni bojnik, Valentine Strasser, kontrolira Freetown po danu, a po danu takoer
kontrolira i dio ruralne unutranjosti. Na vladinu teritoriju, nacionalna vojska je olo koji
provodi samovolju prijetei vozaima i putnicima na veini kontrolnih toaka. U drugom
dijelu zemlje, jedinice dvije odvojene vojske iz rata u Liberiji zauzele su rezidenciju, kao
to je uinila i vojska pobunjenika iz Sijera Leonea. Vladine snage, koje se bore protiv
pobunjenika, pune su odmetnutih zapovjednika koji su se svrstali uz otuene seoske
poglavare.

Predmoderno

bezoblije

upravlja

bojitem

prizivajui

ratove

srednjovjekovnoj Europi prije Westphalskog mira, 1648., koji su obustavljeni u eri

organiziranih nacionalnih drava.
Kao posljedica, oko 400.000 stanovnika Sijera Leonea razmjeteni su unutar te
drave, jo 280.000 njih izbjeglo je u susjednu Gvineju, dok ih je 100.000 prebjeglo u
Liberiju, iako je i 400.000 Liberijaca prebjeglo u Sijera Leone. Trei najvei grad u Sijera
Leoneu, Gondama, je kamp za razmjetene osobe. S dodatnih 600.000 Liberijaca u
Gvineji i 250.000 u Obali Bjelokosti, granice koje dijele ove etiri zemlje postale su
uglavnom beznaajne. ak i u mirnim zonama, nijedna od vlada ne prihvaa da Obala
Bjelokosti odrava kole, mostove, ceste i policijske snage na nain potreban za
funkcionalnu suverenost.
U Sijera Leoneu, kao i u Gvineji, Obali Bjelokosti i Gani, veina primarnog
zelenila, prauma, i sekundarnog, grmlja, uniteni su do zabrinjavajueg stupnja. Kada je
1961. Sijera Leone ostvarila neovisnost, gotovo 60 posto zemlje inile su praume. Sada
ih je est posto. U Obali Bjelokosti je omjer pao s 38 na osam posto. Krenje prauma je
dovelo do erozije tla, to je dovelo do jo veeg broja poplava i porasta broja komaraca.
Praktino svatko u unutranjosti zapadne Afrike ima neki oblik malarije.
Sijera Leone je pokazatelj onoga to se dogaa, iako na grublji i postupniji nain,
kroz zapadnu Afriku i veinu nerazvijenog svijeta: izumiranje sredinjih vlada, porast
plemenskih i regionalnih oblasti, nekontrolirano irenje bolesti i poveavanje broja ratnih
podruja. Zapadna Afrika okree se Africi iz viktorijanskog Atlasa. Ona se sastoji od niza
obalnih trgovinskih gradova, kao to su Freetown i Conakry, ija unutranjost zbog
nasilja, iskvarenosti i bolesti, ponovno postaje, kao to je jednom primijetio Graham

239

Greene, crna i neistraena. Meutim, budui da Greeneova vizija podrazumijeva

odreenu zanesenost, kao u pospanom i armantno zlovoljnom Freetownu iz njegove
poznate novele The Heart of the Matter, sada je Thomas Malthus, filozof demografskog
sudnjeg dana, taj koji je prorok budunosti zapadne Afrike. A budunost zapadne Afrike
e, u konanici, biti i budunost veine ostatka svijeta.
Uzmimo u obzir Chicago, pri emu ne govorim o gradu Chicagu u amerikoj
dravi Illinois, nego o sirotinjskoj etvrti u gradu Abidjanu, koju su mladi grubijani s tog
podruja nazvali po amerikom gradu (Washington je jo jedan sirotinjski blok u
Abidjanu). Chicago, kao i sve vei dio Abidjana, je zloglasni i sirotinjski dio grada:
straare naboranih krovova od cinka i zidova napravljenih od kartona i crnih plastinih
omotaa. Smjeten je u vododerini u kojoj rastu kokosove i uljane palme i koji je razoren
u poplavama. Nekoliko preostalih stanovnika ima jednostavan pristup elektrinoj
energiji, kanalizacijskom sustavu ili opskrbi pitkom vodom. []
55 posto stanovnika Obale Bjelokosti ivi u gradovima, a oekuje se da e taj broj
do 2000. porasti na 62 posto. Porast populacije iznosi 3,6 posto godinje. To znai da e
se broj stanovnika Obale Bjelokosti sa sadanjih 13,5 milijuna do 2025. poveati na 39
milijuna, kada e se veliki dio stanovnitva sastojati od urbaniziranih seljaka poput onih u
Chicagu. Ali, nemojte raunati da e stanovnici Obale Bjelokosti tada vie postojati.
Chicago, koji je jedan od indikativnijih primjera afrike demografske sadanjosti, kao i
sadanjosti zemalja Treeg svijeta a to e u budunosti biti jo i vie ilustrira vie
nego li bilo koja idilina etnja praumom ena koje odravaju ravnoteu nosei vr na
svojim glavama, zato Obala Bjelokosti, koja je nekad bila model uspjeha u zemljama
Treeg svijeta, postaje primjer za katastrofu tih zemalja. []
Zbog male vojske i velikog broja stanovnika koji po nacionalnosti nisu pripadnici
Obale Bjelokosti, ne postoji niti vidljiva snaga koja bi odravala red niti osjeaj za
nacionalnost koji bi smanjio potrebu za takvom provedbom. Ekonomija slabi jo od
sredine 1980-ih. Iako Francuzi marljivo rade kako bi odrali stabilnost, Obala Bjelokosti
se suoava s mogunou gorom od dravnog udara: anarhistikom implozijom
kriminalnog nasilja urbaniziranom verzijom onoga to se ve dogodilo u Somaliji. []
Kako se mnoge unutarnje afrike granice raspadaju, postavlja se neprohodnije
razgranienje koje prijeti izolaciji kontinenta kao cjeline: zid bolesti. [] Afrika u tom

240

smislu moe biti opasnija nego to je bila 1862., prije antibiotika. [] Od otprilike 12
milijuna ljudi diljem svijeta, ija je krv HIV pozitivna, ak je osam milijuna iz Afrike. U
glavnom gradu Obale Bjelokosti, iji moderni cestovni sustav jedino pomae u irenju
bolesti, 10 posto stanovnitva je HIV pozitivno. A rat i kretanje izbjeglica pomau virusu
da prodre u zabaenija afrika podruja. Malarija je najodgovornija za zid bolesti koji
prijeti odvajanju Afrike i ostalih zemalja Treeg svijeta od razvijenijih dijelova svijeta u
21. stoljeu. Kako se prenosi preko komaraca, malariju je, za razliku od AIDS-a, lako
uhvatiti. Veina ljudi u subsaharskoj Africi ima napadaje bolesti koji se ponavljaju kroz
cijeli ivot, i koji mutiraju u sve smrtonosnije oblike.
Afrika moe biti vana za budui karakter svjetske politike, ba kao to je i
Balkan bio prije 100 godina, prije dva Balkanska rata i Prvoga svjetskog rata. Tada je
prijetnja bio raspad carstava i raanje nacija baziranih iskljuivo na plemenskim
osnovama. Danas je prijetnja puno jaa: netaknuta priroda. Afrika bi budunost ubrzo
mogla biti vrlo loa. Nadolazei prevrat, u kojem se zatvaraju strana veleposlanstva,
drave doivljavaju slom, a kontakt s vanjskim svijetom ostvaruje se preko opasnih,
obalnih trgovinskih gradova proetih bolestima, u stoljeu u koje ulazimo dolazi na
velika vrata. Upravo zato to je vei dio Afrike bio spreman ii preko ruba u trenutku kad
je Hladni rat zavrio, kada ekoloki i demografski pritisci u drugim dijelovima svijeta
postaju kritini i kada e sustav nacionalnih drava, utemeljen nakon Prvoga svjetskog
rata ne samo na Balkanu, nego moda i na Bliskom istoku biti oboren, Afrika
nagovjetava na to e rat, granice i etnike politike liiti nekoliko desetljea kasnije. []
OKOLI KAO NEPRIJATELJSKA SNAGA
Jo e neko vrijeme mediji nastaviti pripisivati nerede i ostale nasilne prevrate uglavnom
etnikim i vjerskim sukobima. Ali, kako e se ovi sukobi mnoiti, postat e jasno da je
neto drugo posrijedi, te e biti sve vie drava bez vlade kao to su Nigerija, Indija i
Brazil. []
Vrijeme je da se okoli pone razumjevati onakvim kakav jest: pitanje
nacionalne sigurnosti ranog 21. stoljea. Politiki i strateki utjecaj uzburkanih
populacija, rairenih bolesti, krenja uma i erozije tla, iscrpljivanja zaliha vode,
zagaenja zraka i, mogue, poveanja razina mora u kritinim, prenapuenim regijama

241

kao to su delta Nila i Banglade dogaaji koji e ubrzati masovne migracije i

naizmjence poticati skupne konflikte bit e glavni izazovi vanjske politike iz kojih e
proizlaziti veina drugih, koji e potaknuti zanimanje javnosti i sjediniti interese koji
svoje korijene vuku iz Hladnog rata. U 21. stoljeu, opskrba vodom e biti vrlo
problematina na podrujima kao to su Saudijska Arabija, Srednja Azija i jugozapadni
dio SAD-a. Moglo bi doi do rata izmeu Egipta i Etiopije zbog vode na rijeci Nil. ak
su i u Europi porasle tenzije izmeu Maarske i Slovake oko stavljanja brane na
Dunavu, to je klasini sluaj kako se ekoloki sporovi stapaju s onima etnikog i
povijesnog karaktera.
Naa hladnoratovska vanjska politika istinski je zapoela s poznatim lankom
Georgea F. Kennana, potpisanim s X-om, koji je objavljen u Foreign Affairs u srpnju
1947., u kojem se Kennan zalagao za vrsto i oprezno blokiranje Sovjetskog Saveza,
koji je bio motiviran vie imperijalno nego ideoloki. Moglo bi se dogoditi da se jednog
dana smatra kako je naa posthladnoratovska vanjska politika zapoela u jo vrem i
detaljnijem analitikom djelu: onom koje se u pismenom obliku pojavilo u asopisu
International Security. lanak objavljen u jesen 1991., autora Thomasa Erasera Homera
Dixona, koji je ravnatelj na Peace and Conflict Studies Program na Sveuilitu u
Torontu, pod nazivom Na poetku: Promjene u okoliu kao uzroci trajnih sukoba.
Homer Dixon je, mnogo uspjenije od ostalih analitiara, spojio dva naoko odijeljena
polja istraivanja studije vojnih sukoba i studije fizikog okolia.
Prema vienju Homer Dixona, budui ratovi i civilno nasilje izbijati e zbog
nedostatka resursa poput vode, obradivih povrina, uma i ribe. Isto kao to e se voditi
ratovi za okoli, i kao to e doi do velikih migracija, pojavit e se i okoliem potaknuti
pretorijanski reimi ili, kako ih on naziva, vrsti reimi. Zemlje, u kojima postoji
najvea vjerojatnost za pojavu takvih reima, prema Homer Dixonu, su one kojima
prijeti propadanje njihove baze prirodnih resursa, a s druge strane imaju povijest vezanu
uz dravnu (itaj vojnu) silu. Meu kandidatima su Indonezija, Brazil, i naravno,
Nigerija. Iako su sve ove zemlje u posljednje vrijeme iskazivale tendencije
demokratizacije, Homer Dixon tvrdi kako je izgledno da su te tendencije umjetni
fenomen koji nema nikakve veze s dugoronim procesima koji ukljuuju poveavanja

242

populacija i smanjivanje sirovina. Demokracija je problematina; oskudica je puno

sigurnija.
tovie, Saddami Husseini budunosti imat e vie, a ne manje mogunosti. Kao
dodatak uzrokovanju plemenske nesloge, nestaica prirodnih izvora stvorit e razdor
izmeu ljudi, koji i tako nikada nisu imali nekakvu demokratsku ili institucionalnu
tradiciju. U narednih pedeset godina svjetska populacija narasti e s 5,5 na devet milijardi
ljudi. Iako se optimisti nadaju novim tehnologijama za iskoritavanje prirodnih izvora i
razvoju slobodnog trita u globalnom selu, ne primjeuju, ono to navodi Nacionalna
znanstvena Akademija, da e 95 posto porasta stanovnitva biti u najsiromanijim
regijama svijeta, gdje vlade sada samo pogledajte Afriku pokazuju iznimno slabu
sposobnost za funkcioniranje, a kamoli da provode i najmanje to mogu u svrhu napretka.
Homer Dixon prijetei pie, neomaltuzijanci mogu podcijeniti ljudsku mogunost
prilagodbe u dananjem drutvenom sustavu koji nas okruuje, ali kako vrijeme prolazi
njihove analize mogu postati jo iznuenije.
Dok e manjina ljudske populacije biti, kako to Francis Fukuyama naziva, dobro
zatiena jer je ula u postpovijesno razdoblje, s obzirom da ive u gradovima i
predgraima u kojima je okoli ovladan i etniki animoziteti izglaeni zbog burujskog
napretka, sve vei broj ljudi zaglibiti e u povijesti, ivei u naseljima sklopljenim od
potleuica, u kojima e se boriti sa siromatvom, kulturnom disfunkcijom i etnikim
razdorima, bit e prokleti na netaicu vode za pie, tla za obraivanje i prostora za
preivljavanje. U svijetu koji se razvija, pritisak okolia, ostaviti e ljudima izbor koji je
sve vie usmjeren izmeu totalitarizama (kao to je u Iraku), faistiki orijentiranih malih
drava (poput dijela Bosne koji su okupirali Srbi) i kultura drumskih razbojnika (kao to
je sluaj u Somaliji). Homer Dixon zakljuuje kako e kako se unitavanje okolia
bude poveavalo, rasti i broj potencijalnih drutvenih poremeaja.
Citirajui Daniela Deudneyja, jo jednog pionira, strunjaka za sigurnosne
aspekte okolia, Homer Dixon kae kako smo predugo bili zatoenii drutveno
drutvene teorije, koja pretpostavlja kako samo drutveni uzroci utjeu na drutvene i
politike promjene, radije nego da uvrsti i prirodne uzroke. Taj drutveno drutveni
nain razmiljanja pojavio se zajedno s Industrijskom revolucijom, koja nas je odijelila

243

od prirode. Ali priroda se vraa osvetom povezanom s porastom populacije. Ona e imati
neopisive sigurnosne implikacije.
Zamislite dugu limuzinu na ulicama New Yorka prepunim rupa, gdje ive prosjaci
bez doma. U limuzini se nalaze, rashlaene rashladnim ureajem, postindustrijske regije
sjeverne Amerike, Europe i sve vie napredujueg pacifikog prstena i jo nekolicine
izoliranih mjesta, s njihovim trgovinskim sastanenjem na vrhu i autocestama kojima
upravljaju raunalni sustavi. Van limuzine nalazi se ostatak ovjeanstva, i kree se u
sasvim suprotnom smjeru.
SKINHEAD KOZACI, JUJU RATNICI
U ljetnom izanju Foreign Affairs iz 1993., Samuel P. Huntington, s harvardskog Olin
instituta za strateke studije, objavio je lanak koji potie na razmiljanje pod nazivom
Sukob civilizacija?. Svijet je, tvrdi on, tijekom ovog stoljea, prelazio od sukoba
nacionalnih drava, preko ideolokih sukoba, do naposlijetku, kulturnih sukoba. Ja bih
nadodao, s obzirom da rastu migracije izbjeglica i migracije seljaka prema gradovima
diljem svijeta ako ih se usmjeri prema bujajuim selima nacionalne granice koje su
najopipljivije su i najvie interakcijske: one kulturne i plemenske [ostaju]. Huntington
pie, Prvo, razlike izmeu civilizacija nisu samo stvarne, one su temeljne, i ukljuuju,
izmeu ostalog, povijest, jezik i religiju. Drugo, ... interakcije meu ljudima razliitih
civilizacija su u porastu; te interakcije pojaavaju civilizacijsku svjesnost o pripadnosti
vlastitoj civilizaciji. Ekonomska modernizacija nije obavezno i panacea, s obzirom da
opskrbljuje pojedinane i grupne ambicije, dok razbuuje tradicionalnu lojalnost prema
dravi. Nita ne vrijedi to je Bombaj, najbogatiji grad, i to je grad koji se najbre
razvija u Indiji, kad svjedoi najgorem obliku nasilja unutar zajednice, izmeu hindusa i
muslimana. Ako uzmemo u obzir da su gradovi u Indiji, poput onih u Africi i Kini,
tempirane ekoloke bombe Delhi i Calcutta, kao i Peking, zato to imaju najgoru
kvalitetu zraka od svih gradova u cijelom svijetu

oito je kako su migracije

stanovnitva, unitavanje okolia i etniki konflikti duboko povezani.

Huntington ukazuje na konflikte koji se preklapaju izmeu Hinduske,
Muslimanske, Pravoslavne, Zapadne, Japanske, Konfucijanske, Latinoamerike i moda
Afrike civilizacije: na primjer, hindusi se sukobljavaju s muslimanima u Indiji, turski

244

muslimani sukobljavaju se s pravoslavnim Rusima u gradovima sredinje Azije, Zapada

koji se sukobljava s Azijom. (ak i SAD-u Afroamerikanci se nalaze u poziciji da su
opsjednuti sve veim priljevom Latinosa). Kakvi god zakoni bili, migranti uvijek
pronalaze nain da probiju slubene granice, donosei svoje strasti sa sobom, to znai da
e SAD ili Europa zbog toga biti oslabljene radi kulturalnih razmirica. ...
Mnogi vjeruju kako je Zemlja od 1989. godine pretrpjela ogromne promjene. Ali
to je nitavno prema onom to slijedi. Raspadanje i preslagivanje atlasa tek sad poinje.
Slom Sovjetskog Carstva i nadolazei kraj arapsko izraelskog vojnog sukoba, jedva se
moe nazvati uvodima u stvarno velike promjene koje nas jo oekuju. Michael Vlahos,
mislilac na duge staze amerike Mornarice, upozorava, Mi ne zapovjedamo okoliem, i
svijet ne slijedi nas. On ide u raznim smjerovima. Nemojmo pretpostavljati da je
demokratski kapitalizam posljednji stadij u drutvenoj evoluciji ovjeanstva. [ ... ]
PROLOST JE MRTVA
Izgraena na stepenastim, blatnim breuljcima, dio Ankare, naselje sklopljeno od
potleuica, turskog glavnog grada, izaziva vizualni igrokaz. Altindag, odnosno Zlatna
planina, je piramida snova, oblikovana od ploa troske i valovitog eljeza, uzdiui se
na nain kao da je svaka koliba izgraena na onoj ispod, sve seui udno i bolno prema
nebesima raju bogatijih Turaka koji ive na drugom mjestu u gradu. Iz razloga koje u
objasniti, turski grad koliba je psiholoki svjetovima daleko od afrikog.
etvrti slamova u Abidjanu u Obali Bjelokosti, uasavaju i odbijaju nekoga
izvana. U Turskoj je to sasvim suprotno. Zlatna planina bila je stvarno susjedstvo.
Unutranjost jedne od kua pria svoju priu: Arhitektonska ludost ploa troske i listova
metala i kartonski zidovi su zavaravali. Unutra je bio dom red koji je odavao
bespogovorno dostojanstvo. Uoio sam hladnjak koji radi, TV prijamnik, policu s
nekoliko knjiga i mnogo obiteljskih fotografija, nekoliko biljaka pored prozora i penicu.
Iako te ulice postaju rijeke blata u danima kada kii, podovi u ovoj kui bili su bez ijedne
mrlje.
Moja poanta u spominjanju ovog dobronamjernog, od kriminala osloboenog
slama je ova: njegovo postojanje pokazuje kako je impresivna tvornica u kojoj se stvara
turska muslimanska kultura. Kultura koja je tako jaka da ima potencijal za vladanje

245

Bliskim istokom jo jedanput. Slamovi su lakmus testovi za unutranje snage i slabosti.

Oni ljudi ije kulture mogu ouvati sveobuhvatan ivot slamova bez raspadanja, bit e,
relativno govorei, budui pobjednici. One kulture koje to nee moi bit e budue rtve.
[ ... ]
U Turskoj, [ ... ] Islam bolno i udno postie konsenzus s modernizacijom,
trendom koji je manje oit u arapskim i perzijskim svjetovima (i virtualno nepostojei u
Africi). U Iranu je naftni bum jer je ubrzao razvoj i urbanizaciju, inei tako kulturni
ok jo veim potaknuo islamsku revoluciju 1978. godine. Ali Turska, za razliku od
Irana i arapskog svijeta, nema nafte. Zbog toga je njen razvoj i urbanizacija bila vie
postepena. Islamisti su integrirani u parlamentarnom sustavu desetljeima.
Raspodjela resursa je jo neto to jaa Tursku na drugi nain vis-a-vis Arapa i
Perzijanaca. Turci moda imaju malo nafte, ali u srcu Anatolije ima puno vode
najvanije tekuine 21. stoljea. Turski Southeast Anatolija Project koji ukljuuje 22
velike brane i sustave navodnjavanja, dovodi vodu iz rijeka Tigris i Eufrat. Veinu vode
koja e u budunosti trebati Arapima i vjerojatno Izraelcima za pie kontroliraju Turci.
Sredite projekta je iroko kilometar i pol, esnaesterokatna Ataturkova Brana iznad koje
se nalaze ukraene rijei utemeljitelja moderne Turske: Ne Mutlu Turkum Diyene
(Sretan je onaj koji je Turin). [ ... ] Mo se sigurno seli sjeverno na Bliskom istoku, s
naftnih polja Dhahrana, na Perzijski zaljev, prema vodenim ravnicama Harrana, sve do
june Anatolije blizu Ataturkove brane. Ali hoe li nacionalna drava Turska, kako je
trenutno sastavljena, biti nasljednik ovog bogatstva? Ja itekako sumnjam u to.
LAI KARTOGRAFA
Prema kartama, veliki kompleks vodene moi, kojeg simbolizira Ataturkova brana, nalazi
se u Turskoj. Sada zaboravimo kartu. Ta jugoistona turska regija skoro je u potpunosti
nastanjena Kurdima. Skoro polovica svjetske populacije Kurda koja broji 20 milijuna,
ivi u Turskoj. Kurdi su dominantno stanovnitvo u teritorijanoj elipsi koja obuhvaa
ne samo dio Turske, nego i Irak, Iran, Siriju i bivi Sovjetski Savez. Kurdska enklava,
poduprta od strane Zapada kao posljedica Zaljevskog rata iz 1991., ve je izloila
fikcijsku prirodu te navodne nacionalne drave.

246

Na jednom od posljednjih posjeta tursko- iranskoj granici, shvatio sam koliko je

riskantna ta ideja o nacionalnoj dravi. Naao sam se na legalnoj liniji razdjelnici izmeu
dvije civilizacije u sukobu, Turske i Iranske. A opet, stvarnost je bila malo organiziranija:
kao i u zapadnoj Africi, granica je bila porozna i vrvila je krijumarenjem, samo to su
ovdje krijumari s obje strane granice bili Kurdi. U takvom mjeseevom krajoliku, preko
kojeg su ljudi migrirali i naseljavali se na naine koji ponitavaju granice, kraj Hladnog
rata donijet e okrutan proces prirodne selekcije izmeu postojeih drava. Te drave
vie nee biti tako vrsto podupirane od strane Zapada ili Sovjetskog Saveza. S obzirom
da se pretenzije Kurda [za nacionalnom dravom] preklapaju s gotovo svim dravama na
Bliskom istoku, zbog toga to su prevarom ostali bez drave obeane jo u mirovnim
ugovorima nakon Prvoga svjetskog rata, oni se sada pojavljuju, u stvari, kao prirodni
selektor krajnja provjera stvarnog stanja. Destabilizirali su Irak i mogu nastaviti
destabilizirati svaku dravu koja im ne daje dovoljan prostor za disanje dok im jaanje
drave to omoguava.
S obzirom da Turci, koji mogu zahvaliti porast ekonomije i drutvenu koheziju
koja je jasno dokazana slamovima s najmanje nasilja od svih koje sam posjetio, svojim
prirodnim izvorima vode, i trenutno se pribliavaju statusu velike moi, a s obzirom da
10 milijuna Kurda u Turskoj prijeti tom statusu, rasplet tursko kurdskih razmirica bit e
vaniji za budunost Bliskog istoka od eventualnog ishoda nedavnog izraelsko
palestinskog sporazuma.
NOVA VRSTA RATA
Ne bi li se u potpunosti shvatile politike i kartografske implikacije postmodernizma
epohe bez tematskih usporeivanja, u kojem e klasifikacijska mrea nacionalnih drava
biti zamijenjena krhkim staklenim uzorkom gradova drava, rasklimanih drava,
nebuloznih i anarhinih regionalizama neophodno je razmotriti, naposlijetku, i
cjelokupnu koncepciju rata.
Intezivno divljatvo ratova u toliko razliitim kulturnim okolinama, kao to su
Liberija, Bosna, Kavkaz i ri Lanka a da nita ne govorimo o onome to se dogaa u
amerikim gradovima u unutranjosti naznauje neto vrlo uznemiravajue, to oni
meu nama koji su zabrinuti s titulitanjem srednje klase i budunou interaktivne

247

kabelske televizije nemaju eludac za izdrati. Radi se o ovome: velik broj ljudi na ovom
planetu, kojima je komfornost i sigurnost srednje klase krajnje nepoznat pojam, smatraju
rat i ivot u barakama korakom naprijed, a ne korakom unazad.
Isto kao to je besmisleno upitati 'zato ljudi jedu' ili 'zato spavaju', pie Martin
van Creveld, vojni povjesniar na Sveuilitu Hebrew u Jerusalemu, u Preobrazbi rata,
tako i borba u mnogo sluajeva nije sredstvo nego cilj. Kroz povijest, iza svake
osobe koja je iskazala svoje uasavanje ratom, nalazi se druga koja rat smatra
najspektakularnijim iskustvom koje je dozvoljeno ovjeku, do te mjere da kasnije
cijeli svoj ivot provodi dosaujui svojim potomcima prisjeajui se svojih
junakih djela.
[ ... ]
Van Creveldova knjiga zapoinje razbijanjem iluzije da se ovjek ne voli boriti.
Prisiljavajui osjetila na fokusiranje na sada i ovdje, pie van Creveld, rat moe
prouzroiti da kod ovjeka ona nestanu. Svatko tko je imao iskustva s etnicima u Srbiji,
tehniarima u Somaliji, Tontos Macoutesima na Haitiju ili vojnicima u Sierra Leoneu,
moe vam rei da, na mjestima u koje Zapadno Prosvjetljenje nije prodrlo, i gdje je
oduvijek postojalo masovno siromatvo, ljudi nalaze osloboenje u nasilju. Fizika
agresija je dio ovjeka. Tek kad ljudi postignu odreeni ekonomski, obrazovni i kulturni
standard, taj je nagon smiren. U svjetlu injenice da e 95 posto svjetskog porasta
populacije biti u najsiromanjijim podrujima svijeta, pitanje koje se postavlja nije da li
e biti rata (jer e ih biti mnogo), nego kakva e se vrsta rata voditi. I tko e se boriti
protiv koga?
Raskrinkavi velikog vojnog stratega, Carla von Clausewitza, van Creveld, koji bi
mogao biti najoriginalniji mislilac o ratu, jo od Prusa u ranim godinama 19. stoljea,
pie, Clausewitzove ideje ... bile su u potpunosti utemeljene na injenici da, sve od
1684., rat je bio voen u najveoj mjeri od strane drava. Ali, kao to van Creveld
objanjava, razdoblje nacionalnih drava, i time i meudravnih konflikata, zavrava, a s
njime i jasna trodioba na vladu, vojsku i narod, koju su podupirali ratovi potaknuti od
strane drava. Zbog toga, da bismo vidjeli budunost, moramo se vratiti u prolost,

248

neposredno prije raanja modernizma ratovima u srednjevjekovnoj Europi, koji su

zapoeli za vrijeme Reformacije i dostigli svoju kulminaciju u Tridesetogodinjem ratu.
Van Creveld pie:
U svim tim borbama politiki, drutveni, ekonomski i religiozni motivi beznadno
su zapleteni. S obzirom da je to bilo vrijeme u kojem su se vojske sastojale od
plaenika, svi su bili takoer

popraeni ogromnim koliinama vojnih

poduzetnika. ... Mnogima od njih su se malo isplatila prazna obeanja

organizatora za koje su se pod ugovorom borili. Umjesto toga, pljakali su uokolo
za svoju korist. ... Ako uzmemo u obzir ovakve uvjete, bilo kakve jasne
razdjelnice ... meu vojskama i ljudima s druge strane bile su osuene ne propast.
Proderani ratom, civili su patili od uasnih grozota.
Tada, drugim rijeima, nije bilo politika na nain na koji mi razumijemo taj pojam, ba
kao to je sve manje politika danas u Liberiji, Sierra Leoneu, Somaliji, ri Lanki, na
Balkanu i Kavkazu, izmeu ostalih.
Zbog toga, kao to van Creveld napominje, krug povjerenja u plemenskim
drutvima sveden je na neposrednu obitelj ili gerilske drugove, primirje dogovoreno s
jednim bosanskim zapovjednikom, pria se, moe biti prekinuto isti trenutak od strane
drugog bosanskog zapovjednika. Preobilje kratkotrajnih prekida vatre na Balkanu i
Kavkazu, dokazuje kako se vie ne nalazimo u svijetu kojim vladaju stara ratna pravila.
[...]
Takoer, zaraeni entiteti nee vie biti vezani uz specifina podruja. Nestalni i
magloviti organizmi, poput islamstikih teroristikih organizacija pojanjavaju zato e
granice znaiti sve manje, a staloeni slojevi plemenskog identiteta i kontrole e znaiti
sve vie. Iz sadanjeg povoljnog poloaja, pojavljuje se u svim aspektima da e religijski
... fanatizmi igrati veliku ulogu u motivaciji oruanih sukoba na Zapadu, vie nego ikada
u proteklih 300 godina, pie van Creveld. [ ... ]
Budui ratovi bit e oni za zajedniko preivljavanje, pogorani ili, u mnogim
sluajevima, prouzroeni unitenjem okolia. Ti ratovi bit e podnacionalni, to znai da
e dravama ili lokalnim vladama biti teko fiziki zatititi vlastito stanovnitvo. To je
nain na koji e naposlijetku drave odumrijeti. [ ... ]

249

POSLJEDNJA KARTA
U djelu, Geografija i ljudski duh, Anne Buttimer, profesorica na University College u
Dublinu, prisjea se rada njemakog geografa s poetka 19. stoljea, Carla Rittera, iji
rad implicira da je boanski plan za ovjeanstvo utemeljen na regionalizmu i
konstantnom, ivom protoku oblika. Karta budunosti, ako uzmemo u obzir da e ona
uope biti mogua, pretstavljat e perverzno izvrtanje Ritterove vizije. Zamislite
kartografiju u tri dimenzije, kao hologram. U tom hologramu e se nalaziti preklapajui
talozi grupa i drugih identiteta nad jedva dvodimenzionalnim oznakama u boji koje
oznaavaju gradove drave i preostale nacije, meusobno pomijeane u mjestima s
maglovitim pipcima, koji im lebde iznad glave, a predstavljaju mo narko kartela, mafije
i privatnih sigurnosnih agencija. Umjesto granica postojati e mobilni centri moi, kao u
Srednjem vijeku. Mnogi od ovih slojeva biti e u pokretu. Nadomjetajui utvrene i
vrste linije ravne plohe, postojat e pomini uzorak tamponskih entiteta, poput kurdskog
ili azerskog izmeu Turske i Irana, turski ujgurski tampon entitet izmeu Srednje Azije i
unutranje Kine (koja se razlikuje od obalne Kine), Latino tampon entitet, koji bi
zamijenio preciznu granicu izmeu Meksika i SAD-a. Tom mnogolinom kartografskom
hologramu moraju se dodati i drugi faktori, poput migracija populacija, eksplozije
nataliteta, vektori mortaliteta. Od sada pa nadalje svjetska karta vie nikada nee biti
statina. Ova budua karta na neki nain Posljednja karta biti e mutirajui prikaz
kaosa.
tovie, nije sigurno da e SAD preivjeti sljedee stoljee u obliku koji sada
imaju. S obzirom da je Amerika multietnika zajednica, nacionalna drava je u tom
smislu tamo krhkija nego u homogenijim drutvima poput Njemake i Japana. James
Kurth, u lanku objavljenom u National Interest, 1992., objanjava da, gdje god drutva
nacionalnih drava naginju tome da budu izgraena oko masovne obvezne vojske i
standardiziranoga javnoga kolskog sustava, multikulturalni reimi u kombinaciji s
visokom tehnologijom i opedobrovoljakom vojskom (i, ja bih nadodao, privatne kole
koje ue vrijednostima natjecanja) djeluju u kulturi u kojoj meunarodni mediji i
industrija zabave ima vie utjecaja nego nacionalna politika klasa. Drugim rijeima,
nacionalna drava je mjesto gdje su svi obrazovani du istih linija, gdje ljudi preuzimaju

250

svoje zadae od nacionalnih voa i gdje su svi (barem svaki mukarac) proli kroz
iskuenje sluenja vojnog roka, inei domoljublje jednostavnom stvari. Piui o svojoj
imigrantskoj obitelji na prijelazu stoljea u Chicagu, Saul Bellow tvrdi, Zemlja nas je
preuzela. To je tada bila drava, a ne skup 'kultura'. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata i
desetljea koje je slijedilo, SAD je dostigao svoju kulminaciju kao klasina nacionalna
drava. Za vrijeme 60-ih, kao to je sada jasno, Amerika je zapoela polagan, ali
nepogreiv proces transformacije. O znakovima tog procesa gotovo pa i ne treba
raspredati: rasna polarizacija, obrazovna disfunkcija, drutvena fragmentacija mnogih i
razliitih vrsta. Domoljublje e postati sve vie regionalno, kako ljudi u Alberti i
Montani budu shvaali da imaju vie zajednikog jedni s drugima nego to imaju s
Ottawom ili Washingtonom, i kada oni panjolskoga govornog podruja otkriju mnogo
veu povezanost s Mexico Cityjem. Kako e utjecaj Washingtona blijediti, a s njime i
tradicionalni simboli amerikog domoljublja, stanovnici Sjeverne Amerike uinit e
psiholoki bijeg prema svojim izoliranim zajednicama i kulturama.
Vraanje iz zapadne Afrike prole jeseni bilo je prosvjetljujue iskustvo. Nakon
to je poletio iz Abidjana, moj let Air Afrique sletio je u glavni senegalski grad Dakar,
gdje su se svi putnici morali iskrcati ne bi li proli jo jednu sigurnosnu provjeru, koju su
ovaj put zahtijevale vlasti SAD-a prije nego to bi dozvolile da se let uputi prema New
Yorku. Kad smo napokon sletjeli u New York, bez obzira to je bilo kasno u noi,
imigracijski slubenici u zranoj luci Kennedy zadrali su iskrcavanje dok nisu izvrili
kratka ispitivanja svih putnika zrakoplova to je bio dodatak inae uobiajenim
imigracijskim i carinskim protokolima. Bilo je oito kako su krijumarenje drogom,
bolesti i drugi faktori, pridonijeli najsloenijoj sigurnosnoj provjeri kojoj sam ikada
svjedoio vraajui se preko Oceana.
Tada sam, po prvi put u proteklih mjesec dana, uoio poslovne ljude s aktovkama
i prijenosnim raunalima. Kada sam polazio iz New Yorka za Abidjan, svi su se poslovni
ljudi ukrcavali na zrakoplove za Seoul i Tokio, koji su polijetali s izlaza u blizini Air
Afriquea. Jedini neafrikanci, koji su se uputili prema zapadnoj Africi, bili su radnici u
ispomoi u obinim majicama i sivoutoj pamunoj tkanini. Iako su granice unutar
zapadne Afrike sve vie nepostojee, one koje dijele zapadnu Afriku od vanjskog svijeta
na razliite naine postaju sve nepropusnije.

251

Ali, afrocentristi su u pravu u jednom: mi ignoriramo tu umiruu regiju na svoj

vlastiti rizik. Kada je padao Berlinski zid u studenom 1989., ja sam se zatekao na Kosovu
pratei pobunu izmeu Srba i Albanaca. Budunost je na Kosovu, rekao sam sebi tu
veer, ne u Berlinu. Isti dan kada su se Itzak Rabin i Yaser Arafat rukovali na tratini
Bijele kue, moj Air Afrique zrakoplov pribliavao se Bamaku, glavnome gradu Malija,
otkrivavi mi naborane pocinane kolibe na rubu pustinje koja se iri. Stvarne vijesti nisu
bile u Bijeloj kui, shvatio sam. Bile su ravno ispod mene.

252

itajui Nadolazeu anarhiju Roberta Kaplana

23

Simon Dalby
iz Ecumene (1996)
GEOPOLITIKA MATA ROBERTA KAPLANA
Svijet nije ba tako prikladno jednostavan kako to sugerira Kaplanova popularizacija
ekoloke degradacije kao kljunog pitanja nacionalne sigurnosti u budunosti. Njegov je
lanak, unato svoj svojoj dramatinoj sadanjosti i empirijskom opaanju, podloan
brojnim kritikama. itajui ga kao kulturni proizvod politike vanosti, prilino je
jednostavno vidjeti kako logika analize, ija se pretpostavka bazira na empirijskom
opaanju svjedoka, i iskoritavanju eklektike mjeavine intelektualnih izvora, ostavlja
neizreenim mnoge stvari koje su od velikog znaaja. Ali, dojam je, kao to je ve
tradicionalno sluaj u geopolitikim tekstovima, koji su napisani iz suprotstavljenih
kuteva strunih izvora i empirijskih opaanja, da je ovo smjer odvojenih geopolitikih
rasprava. Panja e biti usmjerena na politike implikacije iroko podijeljenih
geopolitikih pretpostavki od kojih se sastoji ovaj tekst i bespogovorno prikazuju okoli
kao prijetnju.
Najvanija geopolitika pretpostavka u raspravi je da postoji dvokraki svijet,
jedan u kojem bogati u naprednim postpovijesnim gradovima i predgraima
iskoritavaju prirodu kroz uporabu tehnologije, dok je ostatak stanovnitva zarobljen u
siromatvu i etnikim sukobima u naseljima sklopljenim od potleuica nerazvijenog
svijeta. Prezentacija lanka u asopisu podupire ovu osnovnu formulaciju svijeta kao
mjesta za bogate, koji itaju asopise kao to je Atlantic, i one koji to nisu. Zavrna slika
u tekstu, u kojem poslovni ljudi u zranoj luci u New Yorku lete u Aziju, ali ne i u
Afriku, vrlo snano dominira kroz lanak preko niza oglasa u izvornom izdanju lanka u
asopisu s nasilnim prikazivanjem fotografija i temama u tekstu. Bogatstvo njujorke
zrane luke vrlo odudara od siromatva i opasnosti na drugim mjestima.
No, ovi se fenomeni tretiraju potpuno odvojeno u ekonomskim uvjetima.
Siromatvo i bogatstvo su jedino povezani tamo gdje se siromatvo promatra kao
prijetnja bogatstvu koje posjeduju itatelji Atlantica u Sjevernoj Americi. U cijelome
253

Kaplanovu lanku pitanja meunarodne trgovine su jedva spomenuta. Zid bolesti o kojem
on pie mogao bi sprijeiti dolazak mnogih stranaca, osim u nekim obalnim trgovinskim
postajama u Africi u budunosti, ali znaaj onoga ime e se trgovati i koje e to
implikacije imati na lokalnu sredinu, nije istraeno. Vrua gotovina, vjerojatno novac
opran preko trgovine drogom u afrikim dravama, navodno putuje prema Europi, ali
to ima znaaj jedino zbog kriminalne dimenzije te aktivnosti, a ne kao dio veeg modela
politike ekonomije. Dok je zabiljeen manjak poslovnih ljudi koji lete u Afriku,
komentari oko visoke stope eksploatacije drva nikad nisu povezane s izvoznim tritem
za ta dobra, ili s gospodarskim posljedicama zaduenih afrikih drava koje naruavaju
lokalne ekonomije kako bi plaali meunarodne zajmove i ispunili zahtjeve za programe
strukturne prilagodbe. Eksploatacija drva se uurbano nastavlja, ali je ona oito voena
samo uroenom lokalnom eljom da se uniti okoli s drveem, a ne nekim izvanjskim
razlogom. Kada bi fokus politike ekonomije bio usmjeren na unitavanje uma, to bi
analizu odvelo u bitno drukijem pravcu, ali to nije smjer kojem se pridaje osobita panja
u zapadnoj Africi, kao kvaziautonomnom geopolitikom entitetu kojim upravlja unutarnji
razvoj.
Politiko nasilje i unitavanje okolia se nigdje u tekstu ne povezuju sa irim
ekonomskim procesima. Ovo ne treba shvatiti na nain da su ostavtina kolonijalizma ili
kasniji neokolonijalni ekonomski sporazumi jedini odgovorni za aktualne krize, iako se
povijest ne moe zanemarivati onako kako to Kaplan ima obiaj initi. Moe se
raspravljati o tome da ovi dijelovi Kaplanova teksta pokazuju vrlo ogranienu
geopolitiku imaginaciju, koja se iskljuivo fokusira na lokalne fenomene na
deterministiki nain koji zanemaruje ire prekogranine tokove i s njima povezane
drutvene i ekonomske razloge iskoritavanja izvora. Kaplan zanemaruje batinu
meunarodne prehrambene ekonomije koja je dugo igrala vanu ulogu u oblikovanju
poljoprivredne infrastrukture i, na specifian nain, hranidbenih razina mnogih populacija
u razliitim dijelovima svijeta. On takoer zanemaruje utjecaj ekonomske krize u 1908ima i esto poguban utjecaj dunike krize i politika strukturne prilagodbe. On uope nije
vidio njihov vaan utjecaj na drutvene modele i utjecaj na ene u ruralnim krajevima na
koje su pogodili mnogi od najgorih vrsta utjecaja (Mackenzie, 1993). Ironino, dajui
svoje uestale komentare o neadekvatnosti kartografskih oznaka dravnih granica u

254

otkrivanju pograninih etnikih i kriminalnih tokova, Kaplan je djelotvorno uspostavio

ekonomske granice upravo time to nije istraivao ekonomske fenomene za koje se
pretpostavljalo da bi trebali biti kljuni u njegovu opisu razliitih regija u maltuzijanskim
terminima. Dok Kaplan naglaava neadekvatnost karata za razumijevanje etnikih i
kulturnih sukoba, on nikad nije istraivao sline neadekvatnosti za razumijevanje
ekonomskih meupoveznica kao vanog dijela meunarodnih odnosa ili vanjske politike
ovih drava. Kljuni promaaj takvog pristupa jest to on pripisuje iskljuivo unutranjim
faktorima drutvene neuspjehe. Lokalna okolina moe jo jednom posluiti kao uzrok
katastrofe bez ikakvog pozivanja na povijesne modele razvoja koji bi mogli biti
djelomino odgovorni za drutvene procese unitavanja (Crush, 1995; Slater, 1993).
S obzirom da je panja veine maltuzijanaca usmjerena na openiti nedostatak
izdravanja i izvora, zapravo ima iznenaujue malo istraivanja o tome koliko je
zapravo sve vea populacija u razliitim dijelovima svijeta opskrbljena hranom ili nekim
drugim dnevnim potreptinama. Unato raunima za putovanja kroz Afriku,
poljoprivredna je proizvodnja ostala nevidljiva u Kaplanovu svjedoanstvu. Dok su
gradovi odbaeni kao disfunkcionalni, injenica da oni nastavljaju rasti unato svim
svojim tekoama, navodi na zakljuak da oni ipak funkcioniraju na mnoge naine.
Zanemaruju se neslubeni dogovori i razliiti modeli civilnog drutva. Ljudi se sele u
gradove, ali razlozi zbog kojih do toga dolazi nisu predstavljeni u ovom lanku. Ovdje ne
postoji analiza tradicionalnih modela stvaranja opstanka i kako se oni, kao i pristup
zemlji, mogu mijenjati u ruralnim podrujima, posebno uslijed kontinuiranog utjecaja
modernizacije. Dok je jasno dano do znanja da tradicionalni ruralni drutveni modeli
blijede kada se ljudi sele pod vrlo razliitim okolnostima u grad, razlozi migracija se
pretpostavljaju, ali nisu istraeni. Rijeima Homer-Dixona, apsolutne nestaice se
pretpostavljaju, a mogunosti relativne nestaice, s negativnim posljedicama za
siromano stanovnitvo uslijed nejednake raspodjele ili marginalizacije postojeih
farmera kao rezultat irenja komercijalne poljoprivrede, nikada se ne istrauju. Zato bi
Malthus, posebice, trebao biti prorok zapadne Afrike, koji bi trebao istraiti potpuni
neuspjeh promjenjivih modela ove ruralne ekonomije, prilino je nejasno. Bolest i
prenapuenost mogu biti pojave u naseljima sklopljenim od potleuica u mnogim

255

gradovima, fenomen koji nije potpuno nov, ali nije kompletno novo urbano stanovnitvo
umska eljad protjerana sa svojih posjeda ili bjegunci s kriminalnim aktivnostima.
Usredotoenost na okoli kao kljuni faktor u brzim i nasilnim promjenama nije u
potpunosti dosljednan s drugim Kaplanovim argumentima o kohezijskoj snazi Islama,
koji su ironino spomenuti na nekoliko mjesta, pri emu je upotrijebljena uobiajena
orijentalizacija kada se raspravljalo o Islamu kao zapadnoj religiji. Njegova rasprava o
Turskoj sugerira da, dok se urbanizacija uurbano pojavljuje, Islam odrava drutvenu
koheziju i otpor prema kriminalu, ak su i krivotvoreni u sirotinjskim gradskim etvrtima
kao nove geopolitike osobine. Dok on sugerira da bi te nove osobine mogle premaiti
snagu Islama u tekuem sukobu izmeu Turaka i Kurda, njegov naglasak na neekolokim
faktorima drutvene kohezije sugerira da se ovaj argument moda vie odnosi na
tradicionalna pitanja etnikog identiteta i civilizacijskih sukoba, nego na ekoloku
degradaciju.
Ovdje oivljeni kulturni strahovi Drugih i pretpostavka o dosljednosti kulturnih
primjera neprijateljstva i drutvenog cijepanja zamijenjeni su analizom resursa i ruralnom
politikom ekologijom. Upravo tamo gdje su kljune poveznice izmeu ekoloke
promjene, migracija i sukoba trebale biti istraene, analiza uzmie od pogleda prema
etnikim rivalstvima i sloma drutvenog poretka. Veze su utvrene, ali nisu
demonstrirane, a dok je tome tako, proputa se prilika za detaljnijom analizom, a snana
retorika argumenata vraa se na poznati politiki teritorij umjesto detaljnijeg pogleda na
okoli kao faktora drutvene promjene. U neuspjehu dokumentiranja kljunih uzronih
poveznica Kaplan u svojim primjerima ironino slijedi Malthusa koji se oslonio na svoje
neprovjerene kljune pretpostavke da se mogunosti opstanka poveavaju samo pri
aritmetikoj stopi koja je oprena geometrijskom rastu stanovnitva.
Politika zabrinutost zbog sloma poretka zamijenjena je istraivanjem posebnih
razloga iznimno brze urbanizacije, procesa koji je standardno prikazan kao prirodni
proizvod demografskih pritisaka. Ova se neiskazana naturalizacija zatim koristi kako bi
poduprla maltuzijanski strah od gomile pogoene siromatvom, ili Kaplanovim rijeima,
mladih beskunika i ljudi bez korijena, koji oformljuju kriminalne skupine, kao prijetnju
politikom poretku. Ekonomija postaje priroda, priroda u obliku politikog kaosa postaje
prijetnja, pruanje sigurnosti od takvih prijetnji zatim postaje politiki prioritet. Na ovaj

256

se nain netaknuta priroda moe iitati izravno kao sigurnosna prijetnja politikom
poretku postmodernizma.
GEOPOLITIKA, MALTHUS I KAPLAN
Kaplan izriito povezuje maltuzijansku temu u svojoj raspravi o Africi s pitanjima
nacionalne sigurnosti, gdje je jasna izvanjska prijetea dimenzija zloina i terorizma
povezana s politikom praksom sigurnosnog i stratekog razmiljanja. Logika
jednostavne maltuzijanske formulacije postaje sloena zbog geografske pretpostavke
ugraene u Kaplanov argument, dok je on istodobno izbjegavao bilo kakav izriiti
pokuaj da se na bilo koji suoi s politikom ekonomijom opstanka u ruralnim
podrujima ili istodobnim rastom stanovnitva. Stoga, u njegovoj formulaciji, rasprava je
pomaknuta s pitanja humanitarne brige, izgladnjelosti, nestaica i projekata pomoi, te
preusmjerena na pitanja vojnih prijetnji i zabrinutosti za politiki poredak u sjevernim
dravama.
Ono to se u ovom novom oznaavanju ini vanim je, hoe li se politiko rasulo i
kriminal rasuti na bogati sjever. Bogati svijet oglasa u Atlanticu, s njihovim visokotehnolokim potroakim proizvodima (Saabovi, Mazde i Bose stereo itd.), implicitno je
ugroen irenjem anarhije. U lanku se navodi da je to ve dosad uinjeno otkako su
gradovi u amerikoj unutranjosti pokoreni nasilnim zloinima. Reformulacija ponovno
postavlja posebni geopolitiki okvir za sigurnosno promiljanje.
Kaplan sugerira da bi, prema njegovoj logici, SAD mogle postati razdijeljenije.
Ono to se u lanku ne moe nai je bilo kakav prijedlog prema kojem bi bogatstvo onih
ljudi u limuzinama mogla na neki nain biti dijelom iste politike ekonomije koja
proizvodi uvjete za one izvan tog svijeta. Ta veza naprosto ne postoji u tekstu lanka
zbog prostornih razlika koje Kaplan ini izmeu pojmova ovdje i tamo. On navodi
opasnosti od kriminalaca od tamo koji ukljuuje sigurnost ovdje, ali nikad ne
podrava mogunost da su ekonomska bogatstva ovdje povezana sa siromatvom
tamo. Prostorna konstrukcija njegova diskursa iskljuuje takvo razmiljanje, samo neki
faktori kre cjelovitost kartografskih granica.
Iako Kaplan u svom lanku u Atlanticu posebno oskudno govori o politikim
pravilima, neke implikacije njegova preraenog maltuzijanizma imaju jasne politike

257

implikacije. Umjesto represije i uporabe politikih metoda u odravanju nejednakosti u

obliku potreba za reformama, Kaplanova implicitna geopolitika predlae preputanje
Afrike njenoj sudbini. Ako bi sjevernije drave povukle diplomatsku i novanu pomo i,
kako je on primijetio, obustavile izravne letove prema aerodromima kao to je onaj u
Lagosu, mogunost izolacije ove problematine regije mogla bi biti prilino velika. Ako
je kontakt ogranien na obalna trgovinska mjesta, tada e zid bolesti postati zid
odvajanja koji e neafrikance drati na odstojanju i ograniavati Afrikancima mogunosti
za migracije. Jo jednom je sigurnost shvaena u geopolitikim terminima strategije
zadravanja i iskljuivanja.
U sljedeem lanku u Washington Postu (17. travanj 1994), Kaplan se izriito
izjanjava protiv amerike vojne intervencije u Africi. On navodi da bi intervencija u
Bosni donijela neke koristi, zato to tamo razvijena priroda sukobljenih drutava
omoguava odreeni optimizam prema kojem je politiki dogovor mogu. Mogunosti
intervencije, koje bi proizvele takav uinak u Africi, odbaene su zbog nepismenog i
siromanog stanovnitva u tim podrujima. Ipak, pesimizam iz Atlanticova lanka je
ovdje priguen kontradiktornim prijedlogom da sav raspoloiv novac koji za Afriku
pristigne iz inozemstva bude usmjeren na kontrolu rasta stanovnitva, upravljanje
resursima i opismenjivanje ena. Ovi e programi, nada se Kaplan, dugorono rijeiti
neke od najteih problema, dozvoliti razvoj i u konanici omoguiti pojavu
demokracije.
Etnocentrizam prijedloga prema kojem bi se problemi Afrike mogli rijeiti s
pojavom modernizacije na istoj je liniji s implikacijom prema kojoj zapadna Afrika nije
pretjerano znaajna za iru globalnu shemu moi i ekonomije, i stoga ju se moe
zanemarivati barem tako dugo dok kulturne sklonosti izmeu Afrikanaca i
Afroamerikanaca ne budu uzrok politikog irenja na SAD. U ovoj geopolitikoj raspravi
Kaplan usporeuje geopolitike oznake subsaharske Afrike Saula Cohena kao dio
podruja marginalnosti, koje se bori s bespredmetnou u posthladnoratovskom
poretku (Cohen, 1994). Upravo ta marginalizacija brine mnoge afrike voe i
znanstvenike. Ali, potpuno suprotno od Kaplana, mnogi Afrikanci naglaavaju potrebu za
zaustavljanjem izvoza bogatstva s kontinenta i potrebu za odravanjem autohtonih

258

tradicija kako bi se ponovno izgradila razbijena drutva i ekonomije (Adadeji, 1993;

Amin, 1990; Taylor i Mackenzie, 1992).
Prostorne strategije zadravanja su dugotrajni element sigurnosnog razmiljanja.
Oslobaanje regija od anarhije, u nadi da e njihovi politiki nemiri ostati unutarnje
prirode, ima smisla u raspravi kojom se ova mjesta predstavljaju kao potpuno izvanjska u
odnosu na politike dogovore koji se nastoje uiniti sigurnima od prijetnji. Kad se obrati
panja na detaljan opis politikih nemira koji su na tim podrujima uzrokovani
unutarnjim razlozima, ovaj argument ima logini smisao. Kad se proui i iznenadni
neuspjeh ove analize kojom se u obzir uzimaju pitanja meunarodne ekonomije kao
mogueg uzroka nekih fenomena koji su povezani s ruenjem politikog poretka, nikakav
smisao vanjske odgovornosti nije vidljiv. Kaplan se koristi fenomenima, koji nisu
povezani s teritorijem, onda kada se to uklapa u njegovu tezu, ali sustavno zanemaruje
prekogranine tokove onda kada se to ne uklapa u njegovu kartografsku shemu. Oni se
ovdje uklapaju, jer naglaavaju politiko nasilje i prijetnje preko granica koje u nekim
sluajevima nestaju.
Veliki raspon geopolitike izolacije u obliku cordon sanitairea mogao bi u ovim
okolnostima posluiti kao zapadna sigurnosna strategija; ini se manje vjerojatnim da bi
mogla pomoi Afrikancima, ali to pitanje nije visoko na Kaplanovoj shemi prioriteta. Ali,
braniti ova rjeenja, ponovno znai precizno odrediti sloene politike fenomene u
teritorijalnim granicama, strategiju koja se, kako to navodi John Agnew, pretvara u dobro
poznatu teritorijalnu zamku u meunarodnim odnosima gdje su granice pomijeane sa
barijerama, te su protonost i poveznice nejasne zbog iroko rairene pretpostavke
autonomnih drava kao jedinih zaista vanih sudionika globalne politike (Agnew, 1994).
Primjetan je ironini zaokret u Kaplanovom geopolitikom opisu divljih zona.
On istie da one predstavljaju prijetnju politikoj stabilnosti i u afrikom ih sluaju
vjerojatno vrijedi osloboditi od uobiajenoga politikog mijeanja. U sljedeem lanku u
Washington Postu on istie svoje neslaganje s vojnim intervencijama u Africi na
osnovama njihove nemoi u politikoj situaciji u kojoj prevladavaju bande i zloini, a ne
postoji sredinja politika vlast. Njegovi prijedlozi impliciraju da se o intervencijama
treba raspravljati samo u sluaju politikog pokuaja rjeavanja sukoba i pruanja
humanitarne pomoi. U ovoj pretpostavci Kaplan se suprotstavlja hladnoratovskome

259

geopolitikom razmiljanju. Dok zanemaruje politiku ekonomiju nerazvijenosti kao

faktor u afrikoj situaciji, on takoer zanemaruje tradicionalna opravdanja za ameriku
politiku i vojnu umijeanost u Africi i velikom broju zemalja Treeg svijeta. One su se
kroz Hladni rat usredotoile na pitanja osiguravanja pristupa Zapadu stratekim
mineralima na kontinentu. Ova se tema nastavlja pojavljivati u mnogim drugim
raspravama posthladnoratovske vanjske politike i amerikoga stratekog planiranja. Ali,
Kaplan zanemaruje ove obje meupoveznice i njihove strateke implikacije i preferira
pojednostavljeni geopolitiki opis maltuzijansko-izazvanog drutvenog sloma kao
jedinog arita zabrinutosti.
Ali, opis opasnosti kao vanjskih prirodnih fenomena podudara se s
tradicionalnom politikom upotrebom neomaltuzijanske logike. Prijetnje su jo jednom
izvan ljudskog dosega, neizbjene i na neki nain prirodne ako nisu anarhine u
neorealistinom smislu dravne strukture sustava, onda su prirodne u fundamentalnijem
smislu netaknute prirode. S posebnim prostornim pretpostavkama koje su postale
sastavni dio njegovog miljenja, Kaplan je u geopolitikom smislu zavrio ono to je
maltuzijansko razmiljanje uinilo ranije u ekonomskom smislu. Suspregnuto u
prevladavajue amerike politike brige sa sigurnou kao unutarnjom ranjivou
prema nasilnom zloinu i izvanjskim strahovima razliitih stranih vojnih, teroristikih,
ekonomskih, rasnih i imigracijskih prijetnji, Kaplan ponovno iznosi svoj modificirani
maltuzijanizam u snanu diskurzivnu geopolitiku valutu. Njegove se teme uredno
poklapaju s medijskom pokrivenou Ruande i Somalije pri emu se njegova vizija
budunosti pojavila u mnogim medijskim raunicama kao neto to e se dogoditi u
skoroj budunosti.
Shvaene kao problemi plemenskog ratovanja ovakve formulacije prikazuju
ranije izraze (u prenesenom znaenju) primitivnog divljatva. Kao to su zabiljeili i
drugi komentatori suvremenih sukoba, pojedinana povijesna analiza sugerira da je
stvaranje plemena, i mnogih plemenskih ratova, koje su kasnije oplakivali europski
kolonizatori, esto uzrokovani sociolokim rascjepom koje je proizvelo ranije europsko
uplitanje. Negiranje ili neuspjeh u razumijevanju uzronog meupovezivanja ovog
procesa koje je pripisano divljatvu Drugih netono je opisano kao geografski
odvojeno. Kaplan istie da dezintegracija poretka nije stvar primitivne situacije, ve

260

slijedei van Crevelda, pitanje iznova primitiviziranih okolnosti u kojima su alati

visoke tehnologije koriteni za rivalitet izmeu bandi i plemena. Ali, ekonomske veze,
koje omoguavaju takvim alatima da postanu dostupni, nisu spomenute. Stoga,
ponovna primitivizacija je opisana kao neizravni rezultat unitavanja okolia, procesa o
kojem se uestalo govori, ali ga se ne niim ne potkrjepljuje, demonstrira ili na bilo koji
nain istrauje. Geopolitiki stenogram je jo jednom zamijenjen detaljnom geografskom
analizom. Kako bi to rekli Tuathail i Agnew (1992), ironija politikog diskursa
geopolitike, kao antiteze detaljnome geografskom razumijevanju, jo je jednom iskazana
u ovom tekstu, iako ovaj put s ekologijom kao svojim konceptom.
DALEKO OD MALTHUSA I MACKINDERA?
Kontinuirane mogunosti koritenja maltuzijanskih tema kao ideolokog oruja od strane
monih drava, kako bi opravdale represiju ili barem opravdale neaktivnost u smislu
izjednaavanja velikih nejednakosti, sada trebaju biti izraene priznanjem da ove teme
mogu biti koritene u diskursu vanjske politike kako bi se sugerirala ispravnost vojnog
rjeavanja demografskih i ekolokih problema. Barem u ranijoj verziji svoga poznatog
eseja, Malthus je tvrdio da je poveanje stanovnitva neizbjeno, prirodno i uglavnom
izvan ljudskog utjecaja. Politika je stoga prikazana samo kao reakcija na posljedice
nepromjenjivih modela plodnosti. Ako politike posljedice rasta stanovnitva djeluju
razorno za sjeverni geopolitiki poredak, koji se jedini smatra prihvatljivim, tada
neomaltuzijanizam djeluje kao snano intelektualno oruje u oblikovanju politika koje e
ograniiti i politiki kontrolirati reformistike zahtijeve za veom jednakou ekonomske
redistribucije. To se moe uiniti na temelju toga da takve politike samo pogoravaju
nepovoljne demografske trendove. Kada je spregnut s Kaplanovim tvrdnjama da je
poveanje stanovnitva povezano s ekolokom degradacijom, tada taj argument postaje
jai.
Ako bi alarmantnije verzije Kaplanovih argumenata dobile povjerenje u
Washingtonu, ili ako bi formulacija politike u terminima Ostatka svijeta protiv Zapada
dobila na znaenju, tada bi opasnosti novoga Hladnog rata protiv siromanih postale vrlo
mogue. Rasprave o ilegalnoj imigraciji u SAD-u u ranim 1990-ima, i sugestije kako je
rjeenje povean nadzor granice, zakidanje usluga imigrantima koji ne mogu dokazati

261

legalan boravak, deportacije, dokazuje da je geopolitiko umiljanje prostornog

iskljuivanja ponovno dominantni politiki diskurs. To je posebice tako jer sklonost
meu amerikim politiarima za formuliranjem amerikog identiteta u anatezi prema
opasnostima koje se vide izvana. Kroz povijest protekla dva stoljea to je bila snana
tema u formulaciji amerike vanjske politike iji su se potezi povlaili u skladu s
diskursima amerike izuzetnosti (Agnew W., 1983).
Ovo geopolitiko umiljanje bilo je esto povezivano s obranom kulturne
superiornosti i ideoloke ispravnosti u oblicima razliite artikulacije moralne uvjerenosti.
Opasnosti etnocentrizma, kada se spoje s geopolitikim promiljanjem, najvee su
posebno tamo gdje su sigurne u stranu tonost na nain da onemoguavaju analize
kompleksnih drutvenih, politikih i ekonomskih interakcija koje bi mogle voditi do
procjena koje barem u nekom pogledu govore problem je u nama (Hentsch, 1992).
Tijekom Hladnog rata, i posljedino 1991., tijekom Zaljevskog rata, te su formulacije
potpirivale utrke u naoruanju, globalne politike zastraivanja i razumijevanje
sigurnosti u terminima nasilnog zadravanja i vojne superiornosti (Campbell, 1992;
1993; Dalby, 1990). To se dogodilo zbog privilegiranja teritorijalnog suvereniteta ispred
ostalih oblika ljudskog organiziranja.
Ali, fokus je na neuspjesima ovih strategija u mnogim mjestima koja ine
Kaplanovu viziju tako problematinu u uobiajenim analizama. U Shapirovim (1991)
terminima, on se usredotouje na neke tokove ili razmjene koje kre granice
suverenosti i mogunost uspostavljanja politikog poretka, koji su neprirodni u
prostornim umiljanjima moderne suverenosti, te ih ine nesigurnim. Iako strah da
tradicionalna vojna zatita granica vie nije djelotvorna, i da e se drutveni nered iriti
unato prostornim demarkacijama granica, potie strah i takoer moe ironino pobuditi
tradicionalno razmiljanje kojim se sugerira da, ako trenutani napori nisu dovoljni, tada
su potrebne dvostruko jae akcije u vojnoj sferi kako bi se uspostavila kontrola. Takva
politika militarizacije sugerira eskalaciju nasilja prije nego pokuaje hvatanja u kotac sa
irokim rasponom problema na kooperativnije naine.
Kaplanovo vienje ovih problema u terminima nacionalne sigurnosti nalae takvu
strategiju. Jo jednom, problem suverenosti moe voditi prema odreivanju opasnosti i
nasilnim rjeenjima, prije nego prema razmatranju etike postsuverenosti (Shapiro, 1994;

262

Walker, 1993). Konstrukcija prijetnje kako je netaknuta priroda jednostavno namee

definiciji opasnosti, iznad mogunosti jednostavnih intervencija i poboljavanja, pa je
zbog toga dugorona sigurnosna prijetnja posebno vrsta. Kaplanova analiza ne
pribjegava klasinom geopolitikom razmiljanju. Dok njegova analiza raspada
geopolitikih granica nalae novi smjer u razumijevanju politike, on razmatra nunost
ponovnog promiljanja ratnog umijea koje nadilazi teme geopolitikih granica, njegova
usredotoenost na organske zajednice i maltuzijanske ekoloke uzroke nemira, izraenih
kroz sigurnosne prijetnje, vodi analizu nazad prema potrebi odravanja prijetnji koje ire
strah pod kontrolom strategija prostornog iskljuivanja. Oblik geografskog determinizma
jo je jednom povezan s prijetnjama geopolitikog nasilja.
BIBLIOGRAFIJA
Adadeji, A. (ur.) Africa Within the World: Beyond Dispossession and Dependence, Zed,
London, 1993.
Agnew, J. An Excess of 'National Exceptionalism': Towards a New Political Geography
of American Foreign Policy, Political Geography Quarterly, 2 (2), 151 166., 1983.
Agnew, J. The Territorial Trap: The Geographical Assuptions of International Relations
Theory, Rewiew of International Political Economy, 1 (1), 53-80, 1994.
Amin, S. Maldevelopment: Anatomy of a Global Failure, Zed, London, 1990.
Bennet, O. (ur.) Greenwar: Environment and Conflict, Panos, London, 1991.
Campbell, D. Writing Security: American Foreign Policy and Politics of Identity,
University of Minnesota Press, Minneapolis, 1992.
Campbell, D. Politics Without Principle: Sovereignty, Ethics, and the Narratives of the
Gulf War, Boulder, Lynne Rienner, Colorado, 1993.
Cohen, S. Geopolitics in the New World Era: A New Perspective to an Old Discipline,
u: Demko, G. J. i Woods, W. B. (ur.) Reordering the World: Geopolitical Perspectives on
the Twenty-first Century, Boulder, Westview, Colorado, str. 15-48, 1994.
Crush, J. (ur.) Power of Development, Routledge, London, 1995.
Dalby, S. Creating the Second Cold War: The Discourse of Politics, Pinter and New
York: Guilford, London, 1990.
Hentsch, T. Imagining the Middle East, prev. F. A. Reed, Blackrose, Montreal, 1992.

263

Mackenzie, F., Exploring the Connections: Structural Adjustment, Gender and the
Environment, Geoforum, 24(1), 71-87, 1993.
Tuathail, G. i Agnew, J., Geopolitics and Discourse: Practical Geopolitical Reasoning
in American Foreign Policy, Political Geography, 11(2), 190-204, 1992.
Shapiro, M. J. Sovereignty and Exchange in Orders of Modernity, Alternatives, 16(4),
447-477, 1991.
Shapiro, M. J. Moral Geographies and the Ethics of Post-Sovereignty, Public Culture,
6, 479-502, 1994.
Slater, D. The Geopolitical Imagination and the Enframing of Development Theory,
Transactions of the Institute of British Geographers, New Series 18., 419-437, 1993.
Taylor, D. R. F. i Mackenzie, F. (ur.) Development From Within: Survival in Rural
Africa, Routledge, London, 1992.
Walker, R. B. J. Inside/Outside: International Relations as Political Theory, Cambridge
University Press, Cambridge, 1993.

264

Geopolitika ekonomija ratova oko prirodnih izvora

24

Philippe Le Billon
Iz Geopolitics (2004)
Resursi su osigurali neka od sredstava i motiva globalne europske ekspanzije, dok su
istovremeno bili u sreditu unutardravnih prepiranja i stratekih zabrana pristupa nekim
podrujima. Zapadno geopolitiko promiljanje o prirodnim izvorima dominiralo je
ravnoteom razmjene, rata, i moi u samoj jezgri koja je posjedovala prekomorske
resurse i pomorsku plovidbu. Za vrijeme merkantilistikog razdoblja, u 15. stoljeu,
razmjena i rat postali su blisko povezani ne bi li zatitili ili onemoguili akumulaciju
svjetskih bogatstava, najee u obliku pobuna, koje je omoguio napredak u
pomorskom transportu i na kojem je veina ravnotee snaga pokuavala biti odreena 1.
Na primjer, odluka za progonom komercijalnog ratovanja, u stvari piratstva, koje je,
zapaajui smanjivanje Engleske i Nizozemske moi zbog ciljanja na njihovu pomorsku
razmjenu, pokuao provesti francuski vojni inenjer Vauban, ali nije uspjela 2.
Piui u predveerje triju uzastopnih ratova, koji su suprotstavili Englesku i
Nizozemsku u 17. stoljeu, John Evelyn je komentirao da, tko god ima nadzor nad
oceanom, zapovijeda svjetskom trgovinom, i tko nadzire svjetsku trgovinu, zapovjeda
svjetskim bogatstvima, a tko god njima gospodari, zapovijeda i samim svijetom 3. S
obzirom da je i sama pomorska mo poivala na pristupu drvu i pomorskoj nabavi drva,
to je postala glavna preokupacija za velike europske sile od 17. stoljea naovamo. Uz
poticanje prekomorskih saveznitava, trgovine, ak i imperijalne vladavine, Engleska je
posebice provodila politiku otvorenih mora pod svaku cijenu, koja je vodila i u
nekoliko oruanih obrauna na Baltiku; situacija koja bi se lako mogla usporediti sa
sluajem nafte u 20. stoljeu4. S industrijalizacijom u porastu i sve veom ovisnosti o
materijalima iz uvoza tijekom 19. stoljea, zapadne su sile intenzivirale kontrolu nad
1

Leser, O. I. Resources and Strategy, Macmillan, Basingstoke, 1989., str. 9.

Aron, R. Peace and War, Weidenfeld and Nicholson, London, 1966., str. 244 245.
3
Evelyn, J. Navigation and Commerce, 1674., citat iz Aron, R., Peace and War, Weidenfeld and
Nicholson, London, 1966., str. 245.
4
Lesser, O. I. Resources and Strategy, str. 11 12.
2

265

sirovinama, zajedno s jo nekolicinom faktora, poput politikih ideologija za

imperijalistike otimaine oko velikog dijela preostalog svijeta 5.
Kasnije, imperijalistike inicijative su takoer utjecale i na prusku strategiju o
uspostavljanju ekonomske samodostatnosti, kroz pristup resursima koji omoguuje
ivotni prostor, odnosno Lebensraum, dok je potencijalna uloga eljeznica u
uspostavljanju transkontinentalne kontrole nad prirodnim izvorima utemeljena na kopnu,
ugrozila mo utemeljenu na moru, dajui maha ideji Heartlanda, koju je razvio Halford
Mackinder. Vanost resursa iz uvoza, posebice nafte, za vrijeme Prvoga svjetskog rata,
potaknula je ideju ranjivosti resursa, koja je potvrena za vrijeme Drugoga svjetskog
rata.6
Strateko promiljanje oko prirodnih izvora za vrijeme Hladnog rata nastavilo se
u smjeru ranjivosti resursa o kojima je ovisnost sve vie rasla, i u razmatranju o
mogunosti potencijalnih meunarodnih sukoba proizalih iz natjecanja oko pristupa
kljunim prirodnim izvorima.7 U svojoj potrazi za sigurnou i stratekom prednou,
industrijalizirane zemlje nastavile su poduzimati razliite inicijative, ukljuujui i vojna
iskrcavanja u blizini podruja iskoritavanja ili du transportnih linija, gomilanje
stratekih resursa, diplomatske akcije, politike monitoringa, zamjenske ratove ili
dravne udare ne bi li se u proizvodnim dravama odrali savezniki reimi na vlasti, kao
i podravanje transnacionalnih korporacija i meunarodnih trgovinskih ugovora koji im
odgovaraju.
Geopolitiki diskursi i prakse natjecanja oko prirodnih izvora nisu bili definirani
samo na meunarodnoj razini, ve i na lokalnoj, posebice u skladu s teritorijalnim
naslijeem koje je preivjelo proces dekolonijalizacije i njegove implikacije vezane uz
kontrolu nad prirodnim izvorima. Do sedamdesetih godina, zabrinutost su poele
izazivati potencijalne prijetnje politike nestabilnosti proizale iz naglog porasta
populacije, unitavanja okolia, i drutvenih nejednakosti u siromanim zemljama, koje
5

Za sluaj u Africi vidi: Pakenham, T. The Scramble in Africa: White Man's Conquest of the Dark
Continent from 1876 1912., Weidenfeld and Nicholson, London, 1991.
6
Hitlerov stranaki program traio je jo 1920. godine zemlju i teritorij za obitavanje naeg naroda, i
kolonijalizaciju od strane nae nadmone civilizacije.
Citirano s http://www.jale.edu/lawweb/avalon/imt/proc/judnazi.htm.
7
Maull, W. H. Raw Materials, Energy and Western Security, Macmillan, Basingstoke, 1984; Westing, A.
H. (ur.) Global Resources and International Conflict: Environmental Factors in Strategy Policy and
Action, Oxford University Press, Oxford, 1986.

266

su vodile i do redefiniranja pojma nacionalne sgurnosti 8. Slijedei koncept sigurnosti

okolia reflektirao je ideje o globalnoj meuovisnosti, ilustrirane u debatama o
globalnom zatopljenju, ogranienjima prema rastu okolia, ili politikom nestabilnou
izazvanom nestaicama u okolini na Jugu 9. Tradicionalno zapadno strateko promiljanje
ostalo je, ipak, najvie zabrinuto ranjivosti resursa unutar okvira dvaju blokova, posebice
vezano uz sovjetske prijetnje zapadnoj kontroli nad naftom u Perzijskom zaljevu, ili
strateim mineralima u junoj i sredinjoj Africi10.
Proces dekolonijalizacije, Sueska kriza 1956. godine, arapski naftni embargo iz
1973., Iranska revolucija 1979. godine, takoer su, naravno, usmjerili strateke brige
zapada i to dijela zapadnih vlada, kao i biznismena, prema lokalnoj i regionalnoj
politikoj stabilnosti i saveznitvima 11. Kraj Hladnog rata i raspad Sovjetskog Saveza,
kao i iraka invazija na Kuvajt, jo su dublje uvrstili ovaj stav. Ako sigurnost opskrbe
nastavi denuncirati odluke vlada i korporacija u pogledu menadmenta oko nekolicine
minerala, posebice s obzirom na visoku tehnologiju i radioaktivne matrijale, u pogledu
globalne strateke vanosti, nafta ostaje na prvom mjestu 12.
Kako je sve vie panje posveivano meunarodnim mehanizmima ratovanja na
poetku 1990 ih, pojavila se teorija kako nova nasilna otimaina za prirodne izvore
meu lokalnim vojnim diktatorima, regionalnim hegemonima, i meunarodnim silama,
postaje najprepoznatljiva linija u globalnom sigurnosnom okruenju 13. Biljeei
masovni konzumerizam u porastu i ekonomizaciju meunarodnih odnosa u 1990 im
godinama, Michael Klare povezuje ratove oko prirodnih izvora s kombinacijom rasta
8

Brown, L. R. Redefining National Security, Worldwatch Institute, Washington, 1977; Ullman, H. R.

Redefining Security, International Security, 8/1, ljeto 1983., str. 129 153; Mathews, J. T. Redefining
Security, Foreign Affairs, 68/2, proljee 1989., str. 162 177.
9
World Commision on Environment and Development, Our Common Future, Oxford University Press,
Oxford, 1987; Myers, N. Ultimate Security: The Environmental Basis of Political Stability, W. W. Norton,
New York, 1993., str. 17 30; za kritiku ovog koncepta vidi: Dalby, S. Environmental Security, University
of Minnesota Press, Minneapolis, 2002.
10
Sinclair, J. E., Parker, R. The Strategic Metal Wars, Arlington House, New York, 1983; Ogunbadejo, O.,
The International Politics of Africa's Strategic Minerals, Frances Pinter, London, 1985; Arad, R. W., (ur.)
Sharing Global Resources, McGraw-Hill, New York, 1979.
11
Russet, B. Security and the Resources Scramble: Will 1984 be Like 1914?, International Affairs, 58/1,
zima 1981-82., str. 42 58.
12
Anderson, E. W., Andreson, L. D. Strategic Minerals: Resource Geopolitics and Global Geoeconomics,
Wiley, Chichester, 1998.
13
Annan, K. The Causes of Conflict and the Promotion of Durable Peace and Sustainable Development in
Africa, UN, New York, 1998., par. 14; Reno, W. Warlord Politics and African States, Lynne Rienner,
Boulder, 1998, Klare, napomena 3, strana 213.

267

populacije i ekonomije koji vode prema nemilosrdnoj ekspanziji potranje za sirovinama,

oekivanim nestaicama resursa i natjecanja oko posjedovanja prirodnih izvora14.
Masovni porast potronje u Aziji i potranje za energijom, na primjer, postaju posebna
briga za vojnu kontrolu na Junokineskom moru i okolnim otocima. Kontrola nad naftom
i naftovodima u regiji Kaspijskog jezera postaju zasebna briga. Iako trine silnice i
tehnoloki napredak mogu olakati neke od ovih problema, Klare ostaje pesimistian s
obzirom na spremnost zemalja koje tvrde da polau pravo na neke resurse ili ih uvoze;
posebice SAD, da osiguraju pristup tim resursima vojnom silom; i s obzirom na politiku
nestabilnost u mnogim proizvodnim regijama. tovie, strateko vojno zauzimanje
poloaja od strane SAD-a na Arapskom poluotoku, pomorsko iskrcavanje Multinacional
Interception Forces pod vodstvom SAD-a, koje nameu UN-ove sankcije Iraku, kao i
vojna okupacija Iraka od strane SAD-a i iskrcvanje u Sredinjoj Aziji, daju geopolitici
nafte ovog podruja snaan vojni prizvuk. [...]
Nakon Drugoga svjetskog rata i dekolonijalizacije, velike su nade polagane u
obeanje kako e iskoristivi sektori pomagati siromanim zemljama u njihovom
ekonomskom i politikom razvoju 15. Uspjeni put razvoja zemalja koje su imale koristi
od bogate pomoi prorode, poput Australije, Canade i SAD-a, esto su prikazivane kao
opravdanje nekih stavova; iako je razvoj uvelike prethodio i omoguio relativo pozitivnu
poziciju vezanu uz mineralne izvore, primjerice, i najsiromanije zemlje su bile suoene s
izrazito razliitim domaim i meunarodnim kotekstima u kojima su mogle vidjeti kako
prirodni izvori doprinose njihovom razvoju16. Od naftnih okova u sedamdesetim
godinama, prirodno bogatstvo je, ini se, ostavilo mnoge ljude u mnogo gorem poloaju
nego bi to bilo u suprotnom sluaju. Zemlje ovisne o prirodnim izvorima imaju
tendenciju prema niim socijalnim indikatorima, i njihove drave imaju tendenciju prema
korupciji, neuinkovitosti, davanju prednosti vojnim izdacima, autoritarnosti 17. Takoer
14

Klare, M. Resource Wars: The New Landscape of Global Conflict, Metropolitan, New York, 2001., str.
10, 23, 25.
15
Canada i SAD bili su primjeri uspjeha, i povele su teoriju razvoja, vidi: Innis, A. H. Essays in Canadian
Economic History, University of Toronto Press, Toronto, 1956; North, D. C. Location Theory and
Regional Economic Growth, Journal of Political Econom, 63, travanj 1955.
16
Za komparativnu povijesnu studiju o doprinosu sektora rudarstva razvoju vidi: Power, T. M. Digging to
Development? A Historical Look at Mining and economic Development, Oxfam America Report, Oxfam,
New York, 2002.
17
O manipulacijama u sirovinskim sektorima vidi: Bates, R. H. Markets and States in Tropical Africa: the
Political Basis of Agricultural Policies, University of California Press, Berkley, 1981; Bryant, R. L.,

268

se pojavljuju meu zemljama koje su najrastrganije konfliktima 18. Iako neki tvrde kako ti
problemi karakteriziraju sve siromane zemlje, i da je ovisnost o resursima samo
simptom ekonomske nerazvijenosti, ostali vjeruju kako je bogata pomo prirode prije
prokletstvo nego blagoslov19.
Resursi kojima se dobro raspolae mogu iskazati znaajnu pomo u razvoju, ali se
mogu takoer iskazati i kao izvor ranjivosti i ekscesa koji negativno utjeu na domau
politiku i ekonomiju tih zemalja izvoznica, kao i na njihove meunarodne odnose 20.
Kada se govori o stratekoj vanosti za unutranje i vanjske ekonomske i politike
stvari, pristup prirodnim izvorima i njihovo iskoritavanje postaju vrlo osporavana
pitanja. S obzirom na njihovu teritorijalnost, resursi daju i mnogim drugim sektorima
teritorijano znaenje, s obzirom da se kreu u skladu s definicijom politikih granica i
lokalnih shvaanja saveznitava sa stranim silama. S obzirom na mogunost izvoza na
meunarodno trite, resursi podiu vrijednost oko pristupa i kontrole nad filijalama ili
mreama dobara, trgovinskih ruta i trita. S obzirom da generiraju velike financijske
rente, kontrola nad prirodnim izvorima esto omoguava kljunu poveznicu izmeu
ekonomije i politike, posebice kroz veze kooptiranja ili pokroviteljstva koje najee
nadomjetaju poreze, dok je utjecaj prirodnih izvora na sam razvoj izrazito osjetljiv na
institucionalni kontekst u kojem se iskoritavaju.
[...]
U skladu s tim, ljudi i neformalne poslovne skupine, koje su slabo ili uope nisu u
sustavu oporezivanja, od strane vlade koja se oslanja na iznajmljivanje resursa, bile bi
manje zabrinute zbog toga to toj vladi nedostaje odgovornosti i legitimiteta nego oni koji
su poteno oporezovani; zbog toga su i manje motivirani za promoviranje politikih
Parnwell (ur.) Environmental Change in South-East Asia: People, Politics and Sustainable Development,
Routledge, London, 1996. O karakteristikama drava ovisnih o nafti i mineralima vidi: Ross, M. L. Does
oil Hinder Democracy?, World Politics, 53, travanj 2001., str. 325 341; Ross, M. L. Extractive Sectors
and the Poor, Oxfam America Report, Oxfam, New York, 2001.
18
Collier, P. Economic Causes of Civil Conflict and their Implications for Policy u Crocker, C. A.,
Hampson, F. O. i Aall, P. (ur.) Turbulent Peace: The Challenges of Managing International Conflict,
United States Institute for Peace Press, Washington, 2001.
19
Gelb, A. H. (ur.) Oil Windfalls: Blessing or Curse, Oxford University Press, Oxford, 1989; Auty, R. M.
Sustaining Development in Mineral Economies: the Resource Curse Thesis, Routledge, London, 1993;
Ross, M. L. The Political Economy of the Resource Curse, World Politics, 51/2, sijeanj 1999., str. 297
322.
20
Za rasprave o ispadima vlasti i vezama sa zapadom u svezi podrazvijenosti Afrike vidi: Sidaway, D. J.
Sovereign Excesses?Portraying Postcolonial Sovereignityscapes, Political Geography, 22, 2003., str. 157
178.

269

promjena. Vladari mogu igrati vlastitu igru ignorirajui korupciju i preputajui veini
ekonomije da postane neformalna. Mobutu je uinio upravo to kada je pozvao graane da
se zatite i kradu pomalo na lijep nain, bez ciljanja da postanu bogati preko noi ili
transferiraju sredstva preko mora; politika, koja je postala poznata kao lanak 15
zairskog ustava i sluila kao opravdanje za sve oblike trgovanja 21. Ove su politike
jednako

reflektirale

Mobutuov

pragmatizam

uoi

ekonomskog

pada,

kao

instrumentalizaciju nereda od strane politikih i ekonomskih imbenika 22. Krijumarenje

i neslubena ekonomija stvorili su ope marginalizirano stanovnitvo i politiku oporbu s
alternativnom politikom ekonomijom koja je odgodila politiku polarizaciju, ali su oni
takoer i jo vie oslabili fiskalnu bazu dravnog aparata, i promovirali korupciju i
demobilizaciju meu slubenicima23. [...]
U najgorem sluaju, prihodi od resursa monopolizirani od strane korumpirane
elite ili spiskani zbog pogrenog menadmenta opravdano potpiruju razmirice izmeu
marginaliziranih grupa, dok nezadovoljstvo moe takoer rasti i zbog drugih pitanja
vezanih uz resurse poput zagaenja, uvjeta rada, ili drutvenog nereda koji vrlo esto
prate iskoritavanje prirodnih izvora24. Poslovni interesi koji se natjeu uvjereni u vlastitu
nemo uspostavljaju svoju neutralnost i nastavljaju sluiti kao posrednici izmeu lokalnih
tragedija i globalnih potroaa; ostavljajui veliki jaz odgovornosti koji ekonomski
onesposobljeno stanovnitvo ne moe popuniti. Zemlje koje uvoze preesto se
prilagoavaju ili ak podravaju nasilne drave, sve dok je jeftin pristup stratekim
resursima osiguran. Kada se resursi iscrpe, cijene padaju ili poslovni ljudi svjesni
korupcije odlaze, te je legitimitet i mogunost lokalnih vladara jo vie naruen. Nakon
to ih se njihovo stanovnitvo odreklo, vladari se suoavaju s izazovom politike
promjene i iskuenjima vlastite radikalizacije. U takvom spoju, nasilje i politike

21

citirano u: Emizet, K.N.F. Zaire After Mobutu: A Case of a Humanitarian Emergency, Research for
Action, broj 32, WIDER, Helsinki, 1997., str. 35.
22
Chabal, P. i Daloz, J.P. Africa works: Disorder as Political Instrument, James Curry, Oxford, 1999.
23
Young, C. i Turner, T. The Rise and Decline of the Zairian State, University of Wisconsin Press,
Madison, 1985; Emizet Zaire After Mobuto, str. 39.
24
za sluajeve Liberije i Sierra Leonea vidjeti: Ellis, S. The Mask of Anarchy. The destruction of Liberia
and the Religious Dimension of an African Civil War, Hurst, London, 1999; Reno, W. Corruption and
State Politics in Sierra Leone, Cambridge University Press, Cambridge, 1995; Richards, P. Fighting for the
Rain Forrest: War Youth and Resources in Sierra Leone, James Curry, Oxford, 1996.

270

iskljuivanja identiteta postaju privlana sredstva postizanja moi i preivljavanja za

mnoge strane.
Kako prirodni izvori dobivaju na znaaju za zaraene strane, tako i panja vojnih
aktivnosti postaje usmjerena prema podrujima koja imaju ekonomsku vanost. To ima
kljuan utjecaj na rasporeivanje vojnih snaga, tip sukoba i intenzitet konfrontacije 25.
Podravajui gerilske strategije visoke mobilnosti, koncentracije snaga, i lokaciju du
meunarodnih granica, pobunjenike grupe pokuavaju uspostaviti trajne utvrde ili
podruja nesigurnosti gdje god su smjeteni resursi ili transportne rute. Vladine snage
openito pokuavaju ovo sprijeiti irei borbu protiv pobunjenika u ta podruja,
povremeno selei i premjetajui stanovnitvo. U mnogim sluajevima, ipak, vladine
trupe prikljuuju se pljakanju. Razlike izmeu vojnika i pobunjenika tada najee
postaju mutne, s obzirom da obje grupe provode iste ekonomske programe, povremeno
suraujui ne bi li trgovake rute postale otvorene ime bi mogli maksimizirati svoju
dobit i minimizirati gubitke. Kao to je pokazala koalicija formirana od strane mnogih
elemenata vojske Sierra Leonea i pobunjenikog Revolutionary United Front 1997., obje
grupe takoer mogu imati i slino drutveno podrijetlo, sline pritube prema
tradicionalnoj vladajuoj eliti i dijeliti zajedniki cilj za pokuaje smanjenja siromatva
silom. Iza politiko-vojnih poduzetnika koji se pretvaraju u vojne diktatore gradei svoju
mo djelomino na (nasilnoj) kontroli nad vrijednim prirodnim izvorima, mnogi obini
ljudi mogu takoer poeti koristiti nasilje kao oslobodilaka sredstva za pristup prirodnim
izvorima, i time poveati prostornu i drutvenu difuziju sukoba26.
Povijest, kao i politika kultura, institucije, osobnost voa i dostupnost oruja
ukljuuju se najmanje u jednakoj mjeri kao i politika ekonomija prirodnih izvora per se
u tim sukobima i njihovoj nasilnoj eskalaciji, ali iskoritavanje prirode predstavlja izvor
moi i sukoba koji ne bi smio biti ignoriran. [...]
Geopolitika prirodnih izvora dugo je bila strateka briga zemalja koje uvoze i
zemalja koje izvoze. Zabrinutost zapadnih sila oko ratova oko prirodnih izvora
uglavnom se izjednaava s krajem Hladnog rata i veom fleksibilnou meunarodne
25

Le billon, P. The Political Ecology of War: Natural Resources and Armed Conflicts, Political
Geography, 20/5, 2001., str. 561 584.
26
Keen, D. The Economic Functions of Violence in Civil Wars, Adelphi Papers, br. 320, Oxford University
Press, Oxford, 1998, str. 45

271

trgovine, usprkos njihovoj poveanoj ovisnosti o opskrbi, poveanoj potranji za

sirovinama, i nedavne vojne sukobe i nestabilnost u kljunim podrujima kao to je
Perzijski zaljev, nastavlja svrstavati ovo pitanje na njihovu geopolitiku agendu. Ali, ovaj
oiti napredak nije rijeio, a moda je ak i pogorao nekoliko drugih stratekih pitanja
oko prirodnih izvora, ovoga puta onih koji su iskljuiva briga zemlja izvoznica.
Prvi se problem povezuje s politikom ekonomijom i upravljanjem zemljama
ovisnim o prirodnim izvorima, od kojih su mnoge suoene sa slinim uzorkom stagnacije
u razvoju, korupcije i delegitimiteta dravnih vlasti. S obzirom na vanost prirodnih
izvora u ekonomiji ili ekonomskom potencijalu zemalja koje se najbre razvijaju,
problem prevoenja iskoritavanja resursa u politiku stabilnost ili ekonomski razvoj
ostat e sredinje u nadolazeim godinama, esto vaee za cijele regije.
Drugi problem povezan je s nizom ekonomskih, ekolokih ili drutveno-kulturnih
sukoba povezanih s iskoritavanjem resursa koji su u suprotnosti s interesima lokalnog
stanovnitva, poslovnim interesima, dravom i globalnim ekolokim mreama i mreama
za ljudska prava27. Dok je veina sukoba ili mirno rijeena ili ograniena na pokrete
drutvenih protesta ili okraja niske razine, u drugim sluajevima nasilje i radikalizacija
ideologija pretvorila ih je u graanske ratove u pravom smislu te rijei. Organizirana
oporba protiv procesa globalizacije koja nije usklaena s interesima lokalnog
stanovnitva i sve vea potranja za sirovinama samo e poveati koliinu takvih
suprotstavljenih politika i potrebu za djelotvornijim dijalogom.
Tree, i esto strateki povezano pitanje je to da je dohodak od prirodnih izvora
postao glavno ekonomsko uporite veine ratova u posthladnoratovskom kontekstu.
Dakle, dostupni i meunarodno trini resursi, poput dijamanata i drva, da uope ne
spominjemo lijekove, odigrali su vrlo vanu ulogu u sukobima u najmanje 20 zemalja
tijekom 1990-ih. Time se ne tvrdi kako su ti ratovi samo financirani ili motivirani
kontrolom nad resursima, nego da su resursi itekako oblikovali njihove agende, ako
nikako drukije onda ekonomski. S obzirom na koncentraciju ratova u siromanim
zemljama s nekoliko stranih izvora prihoda, izgledno je da resursi ostanu u ekonomskom
fokusu veine zaraenih u nadolazeim godinama. ak i ako konfliktni resursi dou
27

Gedicks, A. Resource Rebels: Native Challenges to Mining and Oil Corporations, South End Press,
Cambridge, 2001.

272

pod vei upravljaki pritisak, postoji mogunost da e kriminalne mree i beskrupulozni

poslovni interesi nastaviti s njihovom trgovinom, posebice oni koji su ve ukljueni u
trgovinu orujem.
Ne postoji jednostavna sveobuhvatna mjera koja bi mogla smanjiti prevladavanje
sukoba u zemljama ije su ekonomije ovisne o prirodnim izvorima, ali nekoliko faktora
moe pomoi u tom pokuaju. Specifinost resursa i mogunost njihove razmjene
zahtijeva novi oblik reguliranja i novi set regulatornih mjera od strane poslovnih ljudi i
stvaratelja politika ne bi li smanjili svoj doprinos ratnim ekonomijama. Vijee sigurnosti,
vlade, poslovna udruenja i zagovaratelji nevladinih udruga, razvijali su novi raspored
pravila istrage, sankcija i provedbe mjera usmjerenih prema specifinim dobrima u
proteklih nekoliko godina, i te inicijative trebaju podrku i ohrabrenje28. Najvidljivije je
kako su dijamanti bili mete regulatornih mjera bez presedana, koje su pak u nedostatku
konstantnih napora nadgledanja zapale u potekoe specifine za fizike i trine
posebnosti te robe. U drugim sluajevima, podijeljeni trini i geopolitiki interesi, kao i
potencijalni ljudski utjecaj na ciljane sukobe za prirodne izvore, zaustavili su sankcije
sa arolikim uinkom.
Iza ciljanja zaraenih strana prema pristupu prihodima od prirodnih izvora, tri su
podruja posebno vana: potene i stabilnije cijene resursa; vra domaa i
meunarodna regulacija prihoda dobivenih iz resursa fokusirajui se prema
transparentnosti; i promjena u kulturnom oprostu u meunarodnoj trgovini resursima. U
prvom sluaju, proizvodne zemlje i meunarodna zajednica trebale bi razmotriti kao
revitalizirati ugovore oko dobara i razviti komplementarne mehanizme, kao to je npr.
osiguranje koji bi mogli unaprijediti tokove dobitaka prema tim proizvodnim zemljama i
pridonijeti pozitivnim ekonomskim i politikim napredovanjima. U skladu s tim, revizija
mehanizma cijena trebala bi se dogoditi zajedno s meunarodnim okvirom za regulaciju
profita od prirodnih izvora, koji ne bi vodili samo prema veoj stabilnosti profita nego i
prema veoj transparentnosti i veoj odgovornosti lokalnog stanovnitva. Na kraju,
meunarodni instrumenti koji se koriste za prekidanje sukoba financiranih od strane
iskoritavanja prirodnih izvora skrenuli bi od posramljivanja meunarodnih aktera
28

LeBillon, P., Sherman, J. i Hartwell, M. Controlling Illicit Resource Flows to Civil Wars: A Review and
Analysis of Current Policies and Legal Instruments, International Peace Academy, New York, 2002.

273

prema formalizaciji kazni i sankcija, protiv pojedinaca kao i protiv korporacija. Ovim e
mjerama trebati vremena da se razviju. U meuvremenu, suoeni s mogunou nastavka
ratova koji su potaknuti prirodnim izvorima, meunarodna zajednica trebala bi pokuati
razviti i primijeniti okvire kroz koje bi ekonomska demobilizacija boraca mogla
prekinuti trenutne tetne veze izmeu prirodnih izvora, nerazvijenosti i oruanih sukoba.

274

Nemogue je pobjei od ovisnosti

25

Energetska kriza u porastu zasjenjuje Bushev drugi mandat

Michael T. Klare
s TomDispatch.com (2004)
Kada je George W. Bush doao u Bijelu kuu poetkom 2001., nacija je osjeala
posljedice energetske krize nastale zbog visokih cijena benzina, regionalnih nestaica
prirodnog plina, i uestale nestaice struje u Kaliforniji. Najosjetnija je bila umjetno
izazvana nestaica prirodnog plina od strane korporacije Enron, u svojoj lakomoj pomami
za mamutskim profitima. Kao odgovor na to, predsjednik je obeao da e energetska
modernizacija biti na samom vrhu njegovih prioriteta. Osim predlaganja zapoinjanja
vaenja nafte u Arctic National Wildlife Refuge na Aljasci, uinio je jako malo u
poboljavanju potekoa svoje zemlje, za vrijeme prve etiri godine u Uredu. Na njegovu
sreu, energetska se situacija malo poboljala kako je nacionalno ekonomsko usporavanje
utjecalo na smanjenje potranje, vodei prema privremenom smanjenju cijena benzina.
Ali sada, kako se Bush pribliava svojem drugom mandatu, jo se jedna energetska kriza
pojavljuje na horizontu kriza koja nee samo tako nestati. Poetak ove nove energetske
krize poeo se nazirati u sijenju 2004., kada je Royal Dutch/Shell jedna od vodeih
svjetskih energetskih tvrtki otkrila da je precijenila svoje rezerve nafte i prirodnog plina
za oko 20 posto, to je ekvivalentno 3,9 milijarda barela nafte, ili ukupna godinja
potronja Kine i Japana. Druga indicija krize pojavila se mjesec dana kasnije, kada je
New York Times otkrio da najpriznatiji ameriki energetski analitiari sada vjeruju kako
je Saudijska Arabija, najvei svjetski proizvoa nafte, prenapuhala brojke o svojim
buduim kapacitetima za naftnu proizvodnju i mogla bi se uskoro suoiti sa sveopom
iscrpljenou nekih svojih najproduktivnijih starih polja. Iako su slubenici u amerikom
ministarstvu energije (Department of Energy, DoE) inzistirali kako ovakav razvoj
dogaaja ne baca sjenu na skoranje smanjivanje u globalnoj opskrbi energijom, rasla su
upozorenja energetskih strunjaka o neospornom pribliavanju naftnog vrhunca toke
u kojoj e cjelokupna svjetska koliina nafte dosei svoj najvii doprinos [s obzirom na
potranju] i nakon koje poinje nepovratan pad.
275

Koliko je neizbjean taj naftni vrhunac u stvarnosti je pokrenulo znaajne

rasprave i neslaganje unutar zajednice strunjaka, i tema je poela prodirati u svijest
javnosti. Brojne knjige o naftnom vrhuncu Out of Gas Davida Goodsteina, The End of
Oil Paula Robertsa, i The Party's over Richarda Heinberga, izmeu ostalih pojavile su
se proteklih mjeseci, a dokumentarni film vezan uz ovu temu, The End of Suburbia,
stekao je iroku publiku. Kao da je priznao ozbiljnost ove rasprave, Wall Street Journal je
u rujnu objavio kako dokazi globalnog usporavanja u naftnome izlaznom proizvodu ne
smiju vie biti ignorirani. Dok nitko ne moe sa sigurnou tvrditi kako su nedavni
dogaaji nagovijestili neizbjean dolazak vrhunca u naftnome izlaznom proizvodu, ne
smije biti nesuglasica oko toga da e manjkovi u globalnim zalihama postati svima
zajedniki u budunosti.
Kao to ni dokaz o stagnaciji u naftnim proizvodima nije jedini pokazatelj
energetske krize koja se razvija. Nita manje vaan nije ni dramatian porast u
energetskoj potranji novo industrijaliziranih nacija posebice Kine. Toliko nedavno,
kao to je to bilo devedesetih, stare industrijalizirane zemlje su (zajedno s bivim
Sovjetskim Savezom) potraivale otprilike tri etvrtine svjetske potronje. Ali, potronja
nafte u nacijama u razvoju raste toliko brzo tri puta vie nego u razvijenim zemljama
da se uskoro oekuje kako e se izjednaiti.
Ne bi li zadovoljili potrebe svojih starih muterija i zadovoljili sve veu potranju
svijeta u razvoju, glavni proizvoai nafte morat e potaknuti proizvodnju vratolomnom
brzinom. Prema DoE-i, ukupna svjetska naftna proizvodnja morat e rasti za otprilike 44
milijuna barela dnevno od danas do 2025. to je porast od 57 posto ne bi li zadovoljila
predvienu svjetsku potronju. Ovaj porast pretpostavlja ogromnu koliinu nafte,
ekvivalent ukupne svjetske potronje 1970., i vrlo je teko zamisliti odakle bi mogla doi
(pogotovo s obzirom na navedene indikacije o globalnom usporavanju u dnevnoj
proizvodnji). Ako se, kao to se ini izglednim, svjetske energetske tvrtke pokau
nesposobnim u zadovoljavanju viih razina meunarodne potranje, natjecanje izmeu
glavnih potroaa za pristup preostalim rezervama rast e sve ozbiljnije i napetije.
Ne bi li stvari jo vie zakomplicirali, mnoge zemlje koje Busheva administracija
smatra za potencijalne opskrbljivae dodatnom naftom, ukljuujui Angolu, Azerbajdan,
Kolumbiju, Ekvatorijalnu Gvineju, Iran, Irak, Kazahstan, Nigeriju, Saudijsku Arabiju i

276

Venezuelu, razdiru etniki i religijski sukobi ili u njima vladaju snane antiamerike
struje. I da te zemlje posjeduju dovoljno obimne, jo neiskoritene rezerve, za
zadovoljavanje porasta potronje, sve dok su kronino nestabilne, ostvarivanje tih
oekivanih porasta nije izgledno. Naposljetku, bilo koji znaajan porast iz dana u dan u
energetskom outputu zahtijeva stalna ulaganja u novu infrastrukturu ulaganja za koja
nije za oekivati da bi se mogla materijalizirati u zemljama koje pate od neprekidnih
nemira. U najboljem sluaju, proizvodnja u takvim zemljama nastavit e polagano rasti; a
u najgorem sluaju, kao to je primjer Irak danas, mogla bi i propasti. Istina, prisutnost
politikih prevrata u zemljama kao to su Angola, Kolumbija, Irak, Nigerija i Venezuela,
uvelike su bili odgovorni za vie cijene benzina, koje su jo oite, bez obzira na nedavne
male padove u cijenama na benzinskoj postaju u susjedstvu.
Ako nita drugo, potencijal za porast nasilja u takvim zemljama je izgledno u
porastu kako raste i potranja za njihovom naftom. Iz jednostavnog razloga. Poveana
proizvodnja nafte u inae osiromaenim nacijama vodi prema produbljivanju jaza izmeu
onih koji imaju i onih koji nemaju podjele koja esto prolazi i linijama etnikih i
vjerskih razdjela i zaotravanju unutarnje politike borbe oko raspodjele prihoda
dobivenih od nafte. S obzirom da je bogatstvo generirano iz nafte toliko nepregledno
veliko, i s obzirom da je nekolicina obvezanih voa spremna napustiti svoje privilegirane
poloaje, unutarnje borbe ovakve vrste sklone su poticanju nasilnih sukoba izmeu onih
koji se natjeu za vlast i nacionalnu mo.
U mnogim sluajevima, ovi sukobi mogu preuzeti oblike napada na samu naftnu
infrastrukturu, jo vie ugroavajui globalnu dostupnost energije. Kao to se pokazalo u
Kolumbiji i Iraku, gdje su destruktivni napadi na naftovode i naftne crpke postali gotovo
svakodnevna pojava, takva infrastruktura koja se prostire kilometrima i kilometrima
prauma i pustinja predstavlja iznimno ranjivu i otvorenu metu za terorizam. Ne samo
da napadi takvog tipa oduzimaju reimu na vlasti prihod od nafte, nego oni predstavljaju i
napad na SAD i velike multinacionalne kompanije koje se dre odgovornim za toliko
mnogo potekoa svijeta u razvoju.
S potranjom nafte koja prelazi ponudu i nered koji se iri u glavnim podrujima
gdje se proizvodi, globalne nestaice koje rezultiraju visokim cijenama mogli bi postati
neto uobiajeno, a ne iznimka. U idealnom sluaju, SAD bi mogle nadomjestiti sve

277

nestaice u globalnoj dostupnosti naftom, poveanjem vlastitog oslanjanja na druge

izvore energije. Kada se proizvodi struja, na primjer, esto se moe prebacivati s ugljena
na prirodni plin i nazad. Ali, veina nafte se koristi za transport veinom da bi pokretala
automobile, kamione, autobuse i zrakoplove i za tu svrhu nafta nema trenutano
poznate supstitute. tovie, mi smo na takav nain organizirali nae drutvo oko jeftine i
obilujue nafte, da smo ozbiljno nepripremljeni za svladavanje nestaica i poremeaja u
opskrbi kakve e nam, vrlo vjerojatno, u godinama koje dolaze, postati stvarnost.
Ovdje bi izvedba Busheve administracije morala doi pod pomno promatranje.
Kao odgovor na raniju energetsku krizu, 2001., predsjednik je zaposlio National Energy
Policy Development Group (NEPDG), na elu s potpredsjednikom Dickom Cheneyjem,
da analizira ameriku energetsku poziciju i savjetuje odgovarajua rjeenja. NEPDG je
izdao svoj zakljuak, Nacionalnu energetsku politiku (jo poznato i kao Cheneyjev
izvjetaj), u svibnju 2001. Kako je grupa dola do svojih krajnjih procjena, bilo je pitanje
nekih nagaanja, s obzirom da je administracija odbila njihove stavove objaviti u
javnosti, ali njihovi su zakljuci nepobitni: umjesto da naglasi potrebu ouvanja stanja
[istu razinu potranje za naftom] i nagli razvoj obnovljivih izvora energije, izvjetaj je
pozivao na jo veu ovisnost SAD-a o nafti. A s obzirom da je proizvodnja domae nafte
u nepovratnom padu, bilo kakav porast u amerikoj potranji (uporabi) nafte, obvezno
znai i poveanu ovisnost o uvezenoj nafti.
U svom grubom pokuaju pogrenog navoenja javnosti oko prirode nae
ovisnosti, Cheneyjev izvjetaj pozivao je na poveanu ameriku energetsku neovisnost
na nain da se ponu iskoritavati jo neotkrivene naftne rezerve s podruja Arctic
National Wildlife Refuge na Aljasci (ANWR) ili nekih drugih zatienih podruja
divljine. S druge strane, ANWR posjeduje moda toliko nafte da osigura Americi
(najvie) milijun barela dnevno, za procjenjenih 15 20 godina, to je stvarno neznatan
dio prema 20 milijuna barela dodatne nafte koja e biti neophodna za nadomjetanje
domaeg [amerikog] outputa 2025. godine. Ono to ove injenice sugeriraju jest to kako
e ogromna koliina ove dodatne energije morati biti traena u stranim izvorima. Ne bi li
se sauvala sva ova uvezena energija, Cheneyjev izvjetaj poziva predsjednika i njegove
suradnike da proglase nabavljanje dodatne nafte iz Perzijskog zaljeva, bazena Kaspijskog

278

mora, Afrike i Latinske Amerike najviim prioritetom tonije iz regija koje su

najnestabilnije ili izrazito sklone antiamerikanizmu.
Kao posljedica toga, mi smo ovisniji o stranim izvorima nafte 2004. nego to smo
bili 2001., i svi pokazatelji ukazuju na to da e ta ovisnost biti samo naglaenija za
vrijeme Busheva drugog mandata. Istina, administracija je predloila izdavanje skromnih
sredstava za razvoj goriva na bazi vodika, te drugih sustava energije; ali, prema
trenutanom stadiju razvoja vidljivo je da se te nove tehnologije nee pokazati u
mogunosti u znatnijoj mjeri nadomjestiti naftu u sljedeih nekoliko desetljaa. To znai
da emo se mi suoiti s procvatom energetske krize, bez ikakvih mjera na vidiku, koje bi
nas u tom smislu mogle odrati na ivotu. Nalazimo se u zamci vlastite ovisnosti o
uvoznoj nafti. Dugorono gledano, jedini mogui rezultat toga bit e stalna kriza i
oskudica.
Kada e, i u kojem tono obliku, SAD ui u tu nadolazeu krizu ne moe biti
predvieno. Moda e biti potaknuta dravnim prevratom u Nigeriji, graanskim ratom u
Venezueli, ili razdiobom nasljea izmeu prineva u saudijskoj kraljevskoj obitelji
(vjerojatno nakon okrutne smrti kralja Fahida). Ili moda do nje doe zahvaljujui nekom
velikom teroristikom inu ili katastrofalnome klimatskom dogaaju. Koji god da bio
sluaj, na postojei energetski sustav, koji se ve sada napinje preko svojih granica, nee
biti u mogunosti apsorbirati takav veliki udarac bez odreene prilagodbe ili patnje ili
ak gore. Dok e predsjednik Bush vjerojatno odgovoriti na novu energetsku krizu, kao
to je inio i u prolosti, obnavljajui pozive za buenje nafte u ANWR-u i daljnje
smanjivanje amerikih standarda vezanih uz okoli, nita to je dosad predloio ne
pokazuje ni najmanje odrivu izlaznu strategiju iz nadolazee krize.

279

Nafta i krv

26

Nain za preuzimanje svijeta

Michael Renner
Iz World Watch Magazine (2003)
U svom pohodu prema ratu u Iraku, Busheva administracija ustrajala je tijekom jeseni
2002. na tome da je njihova svrha [za rat] eliminacija oruja za masovno unitenje i
uspostava demokracije. Bez dvojbe, reim Saddama Husseina bio je diktatorski i opasan i
civilno stanovnitvo u Iraku je teko patilo. Ali, nisu postojali jasni dokazi da Irak
predstavlja neposrednu i rastuu prijetnju kakvu je administracija opisivala. Prema tome,
zbog ega je obnovljena panja politike SAD-a prema Iraku? Je li to bila elja za
uvrivanjem politike dominacije SAD-a na naftom bogatom Bliskom istoku? Ni u
kojem sluaju, izjavili su u Bijeloj kui. Jedini interes koji SAD ima u toj regiji je
produbljivanje mogunosti za mir i stabilnost, a ne mogunosti [Iraka] za generiranje
nafte, zadovoljno je izjavio predsjednikov glasnogovornik Ari Fleischer. Ako uzmemo u
obzir SAD-ovu ovisnost o nafti i dugu prolost intervencija Washingtona u toj regiji, ovo
je neiskrena, ako ne i potpuno varljiva izjava.
Bliski istok posebice regija Perzijskog zaljeva pridonosi oko 30 posto
globalne proizvodnje nafte. Ali, sadri oko 65 posto ukupnog broja svjetski poznatih
rezervi nafte i zbog toga je jedina regija koja je u mogunosti zadovoljiti znaajan porast
svjetske potranje za naftom porast za koji dokumenti energetske politike
administracije [SAD-a] kau da je neizbjean. Saudijska Arabija, s 262 milijarde barela,
posjeduje etvrtinu ukupnih svjetskih rezervi i najvei je samostalni proizvoa. Ali, Irak,
bez obzira na njegov status parije, koju ima ve posljednjih 12 godina, i dalje ostaje
glavna nagrada. Sa 112 milijarda barela na drugom je mjestu odmah iza Saudijske
Arabije. Ako uzmemo u obzir vanu injenicu da iraki teritorij nije nikada bio u cijelosti
istraen, postoji velika mogunost da su stvarne rezerve jo vee.
Polovicu je stoljea SAD konstantno sve vie ulagao ne bi li zadrao regiju
Perzijskog zaljeva u svojoj geopolitikoj orbiti. Ulaganja su ukljuivala zbacivanje
neprijateljskih vlada i podravanje klijentelistikih reima, masovne transfere oruja
280

saveznicima, kupovanje vojnih baza i izravne i neizravne oblike intervencije od ega su

mnoge od ovih aktivnosti ukljuivale mijenjanje saveznitava i opet iznova nasilje visoke
razine. U proraunima Washingtona, osiguravanje opskrbe naftom stalno je za sobom
povlailo hajku za ljudskim pravima i demokracijom. To je sluaj i danas, kada se
Busheva administracija priprema za otvoreniju imperijalnu ulogu u regiji.
Saudijska Arabija je imala bliske odnose sa SAD-om od 1940-ih godina. Ali,
dugo je bila ranjiva na pritiske puanstvom brojnijih Iraka i Irana. Iran je doveden u
zapadnu orbitu utjecaja 1953. godine puem protiv Mossadeghove vlade izreiranog od
strane CIA-e, kojim je nacionalizirana iranska nafta. Pu je vratio aha na perzijsko
prijestolje. Naoruan modernim naoruanjem SAD-a i njegovih saveznika, ah je postao
zapadni policajac u regiji nakon to su se vojne snage Velike Britanije bive kolonijalne
sile povukle iz Perzijskog zaljeva 1971. Irak je, s druge strane, bio prozapadna zemlja
do 1958. kada je zbaena monarhija nametnuta od strane Britanaca. U strahu da Irak ne
postane komunistika zemlja pod novim vojnim reimom, SAD je pourio u prikladni
privremeni savez sa strankom Ba'ath (Stranka preporoda) koja je nastojala osigurati vlast.
CIA-ini agenti omoguili su kritiku logistiku informaciju zavjerenicima pua i osigurali
su im listu imena sa stotinama osumnjienih komunista koji su trebali biti eliminirani.
Usprkos tome, 1972. godine reim Ba'atha potpisao je ugovor o prijateljstvu i
suradnji sa Sovjetskim Savezom. Bagdad se obratio Moskvi i zbog oruja i zbog pomoi
u odvraanju odmazde SAD-a protiv Iraka radi nacionalizacije Iraq Petroleum Company,
koju su prije toga posjedovali Royal Dutch-Shell, BP, Exxon, Mobil i francuska tvrtka
CFP. Irak je bio prva zemlja u Perzijskom zaljevu koja je uspjeno nacionalizirala vlastitu
naftnu industriju. Saddam Hussein, vrsti voa Ba'athova reima, koji je formalno postao
predsjednik 1979. godine, bio je inicijator za tenje prema promoskovskoj politici. Ali,
kako je postalo jasno da Sovjetski Savez ne moe ispostaviti oruje i potreptine (i civilne
i vojne) koje su neophodne za modernizaciju zemlje, Irak se preorijentirao na
prozapadniju politiku. Zapadne vlade i kompanije, bile su zainteresirane za isisavanje sve
vee koliine petrodolara, i izgurati Irak iz sovjetske orbite [utjecaja]. Tijekom
osamdesetih ta je zaineresiranost prerasla u opskrbljivanje Iraka sastojcima koji su
potrebni za izradu biolokog, kemijskog i nuklearnog oruja.

281

spalo je da je 1979. godina bila prekretnica, s obzirom da je iranski ah smijenjen

Iranskom revolucijom koja je na vlast dovela ajatolaha Homeinija. Jedno od glavnih

uporita Washingtona bilo je izgubljeno, i novi reim u Teheranu smatran je smrtnom
prijetnjom u konzervativnim zemljama Perzijskog zaljeva. Carterova administracija
odgovorila je velikim poveanjem slanja koliine oruja u Saudijsku Arabiju, i zapoela
potragu za novim vojnim bazama u regiji (Bahrein je naposljetku postao trajna baza za
ameriku Petu flotu). Ali, nije se mogla izbjei injenica da niti Saudijska Arabija, niti
jedna od manjih zemalja Zaljeva nije bila dovoljno jaka da zauzme poziciju Irana.
Umjesto toga, Irak je postao nekakva vrsta surogata. Iran i Irak su dugo bili zavaeni.
Vidjevi svoga rivala u revolucionarnom meteu, i osjeajui priliku za laku pobjedu,
koja bi ga profilirala kao vou arapskog svijeta, Saddam Hussein je izvrio invaziju na
Iran u rujnu 1980. U elji da vide obuzdavanje revolucionarnog reima u Teheranu, SAD
su zamirile na agresiju, suprotstavljajui se akciji Vijea sigurnosti UN-a oko tog
pitanja.
Ali, umjesto usmjeravanja iranskog reima prema propasti, napad je konsolidirao
Homeinijeve snage. I uz napredujui revolucionarni ar, Iran je uskoro preokrenuo ishod
bitke. Predviajui vrlo brzi poraz Iraka, SAD su otile mnogo dalje u svojoj podrci
Saddamu:

Ne bi li omoguila prisniju suradnju, Reaganova je administracija skinula Irak s

liste nacija prema kojima se odnosila kao prema podravateljima terorizma.
Donald Rumsfeld, sada ministar obrane, susreo se sa Saddamom u Bagdadu, u
prosincu 1983. Njegov je posjet poploio put za obnavljanje formalnih
diplomatskih odnosa u sljedeoj godini, nakon 17 godina pauze.

SAD je osigurala robne kredite u vrijednosti nekoliko milijarda dolara Iraku za

kupnju amerike hrane, to je olakalo Bagdadu ozbiljne financijske potekoe
koje su prijetile bankrotom. Nabava hrane pokazala se kritinim elementom u
pokuajima reima da zatiti stanovnitvo to je vie mogue od posljedica rata i
u svezi s time ograniavanja bilo kakvih izazova za ostanak na vlasti. Amerika
vlada je takoer osigurala pozajmicu za naftovod za izvoz nafte preko Jordana (na
taj nain zamijenivi izvozne pravce koji su bili blokirani zbog rata).

282

Iako nisu prodavali oruje izravno Iraku, Reaganova je administracija omoguila

amerikim privatnim trgovcima prodaju sovjetskog oruja nabavljenog u istonoj
Europi. Voe SAD-a dozvolile su Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu i Jordanu transfer
amerikog oruja u Bagdad. I napustili su prethodni stav protivljenja dopremanju
francuskih borbenih zrakoplova i raketa Exocet (koji su posljedino koriteni
protiv tankera koji su prevozili iransku naftu).

Od proljea 1982. nadalje, Reaganova je administracija tajno slala vrlo povjerljive

vojne obavjetajne podatke satelitske snimke bojita, presretanja iranskih vojnih
komunikacija, informacije o premjetanjima iranskih trupa reimu Saddama
Husseina, na taj nain uvajui ga od poraza.

Kako se rat nastavljao, tako su SAD zauzimale sve aktivniju vojnu ulogu. Stale su
na stranu Iraka u tankerskom ratu, titei naftne tankere na jugu Zaljeva protiv
iranskih napada, a istovremeno ne osiguravajui sigurnost od irakih napada
brodovima koji su se sidrili na iranskom terminalu Kharg Island. Kasnije su SAD
ak zapoele napade na iransku mornaricu i iransku naftnu opremu koja nije bila
uz obalu.
Trenutani cilj Washingtona bio je sprijeiti pobjedu Irana. S druge pak strane, u

irem smislu, oni koji odluuju u SAD-u, eljeli su zadrati i Irak i Iran to dublje u
ratu, bez obzira na to koliko strane bile ljudske rtve na obje strane ubijeno je na
stotine tisua ljudi. (Reaganova administracija je tajno dopustila Izraelu da dostavi
Iranu ameriko oruje i rezervne dijelove vrijedne nekoliko milijarda dolara.)
Okupirani meusobnim ratom, Bagdad i Teheran, nee biti u mogunosti suprotstaviti
se amerikoj dominaciji u regiji Perzijskog zaljeva. Izgovaravi ono to je
administracija mislila, Henry Kissinger je izjavio 1984., kako je krajnji ameriki
interes u ratu da obje strane izgube.
Nafta i geopolitiki interesi pretoeni u ameriku podrku Saddamu Husseinu, u
danima kada je on bio najopasniji i najubojitiji nije samo znailo poiniti in
meunarodne agresije invazijom na Iran, nego i koristiti kemijsko oruje protiv
iranskih vojnika, ali i irakih Kurda. Amerika se pomo Bagdadu provodila, iako su
najvii dunosnici svo vrijeme znali kako se Irak slui bojnim otrovima.

283

Bez sumnje, amerika potpora ohrabrila je Saddama da izvri invaziju na Kuvajt

1990. Ali, Sjedinjene Drave se nikada ne bi mogle pomiriti s time da jedna,
potencijalno neprijateljska snaga, postane mona u podruju Perzijskog zaljeva i
velikih naftnih izvora. Kada je regionalni monik preao tu granicu, amerika politika
naglo se prebacila na izravnu vojnu intervenciju.
U Zaljevskom ratu koji je uslijedio, SAD su opskrbljivale Saudijsku Arabiju i
druge saveznike meu dravama Zaljeva velikim koliinama visoko sofisticiranog
naoruanja. Washington i drugi opskrbljivai isporuili su vie od 100 milijarda
dolara u oruju u periodu izmeu 1990. i 2001. Krajem 80-ih, Saudijska Arabija je
uvezla 17 posto, u dolarskoj protuvrijednosti, ukupne svjetske prodaje oruje
zemljama u razvoju. U 90-ima, udjel Saudijske Arabije porastao je na 38 posto.
Radije nego da postanu neovisne vojne sile, Saudijska Arabija i ostale zemlje
zaljeva bile su najbolje pojaanje za ameriku vojsku: Washington je niz godina prepozicionirao vojnu opremu i potreptine i sve vee logistike kapacitete za
omoguavanje bilo kakve budue intervencije. I iako je politika osjetljivost odagnala
vidljivu, veu prisutnost amerikih vojnih snaga, vie od 5.000 vojnika neprestano je
bilo prisutno u Saudijskoj Arabiji, i vie od 20.000 u regiji Perzijskog zaljeva.
Usprkos insinuacijama Busheve administracije, ne postoji nikakav dokaz da je
reim Saddama Huseina na bilo koji nain povezan s dogaajima 11. rujna 2001.
godine.

Kako

bilo,

teroristiki

napadi

omoguili

su

mnogo

ratoborniji,

unilateralistiki modus u Washingtonu i dali povoda za doktrinu preemptivnog rata

Busheve administracije.
Uspostava amerikoga klijentelistikog reima u Bagdadu dala bi amerikim i
britanskim kompanijama (ExxonMobil, Chevron-Texaco, Shell, i BP) dobru priliku
za izravan pristup irakoj nafti po prvi put u posljednjih 30 godina neoekivani
dobitak vrijedan stotine milijarda dolara. I ukoliko novi reim prostre crveni tepih
naftnim multinacionalnim kompanijama ne bi li se vratile na to podruje, mogue je
da e iri val denacionalizacije pomesti svjetsku naftnu industriju, mijenjajui
povijesne promjene nastale poetkom sedamdesetih.
Suprotstavljeni naftni interesi bili su kljuni faktori iza scene kada su se stalne
lanice Vijea sigurnosti UN-a prevarile pri sastavljanju nove rezolucije namijenjene

284

postavljanju parametara za bilo koju akciju protiv Iraka. Francuska naftna kompanija
TotalFinaElf razvijala je poseban odnos s Irakom jo od poetka 1970. i zajedno s
ruskim Lukoilom i National Petroleum Corp. iz Kine, godinama se orijentirala prema
razvoju dodatnih naftnih polja za trenutak kada sankcije UN-a budu prekinute. Ali,
pojavile su se pomalo skrivene prijetnje kako e ove kompanije biti iskljuene iz
buduih naftnih koncesija ukoliko Pariz, Moskva i Peking ne podre Bushevu politiku
za promjenu reima. Iako pod pritiskom amerike ratobornosti, Francuska, Rusija i
Kina nisu nita manje zainteresirane da zadre sve opcije otvorene u sluaju da
proameriki reim bude postavljen u Bagdadu i u skladu s time su glasovali za
rezoluciju koju su predloile SAD u studenom. Ali, ulozi u cijelom ovom
manevriranju ukljuuju mnogo vie nego samo budunost Iraka. Busheva energetska
politika pretpostavlja sve veu potronju nafte, po mogunosti jeftine. Ako uzmemo u
obzir iscrpljenje amerikih naftnih polja, veina te nafte morat e doi izvana, tovie
primarno iz regije Zaljeva. Kontrola nad irakom naftom omoguila bi SAD-u
smanjivanje utjecaja Saudijske Arabije nad naftnom politikom i dala Washingtonu
ogromnu mo nad svjetskim tritem nafte.
I na Bliskom istoku i u drugim regijama, osiguravanje pristupa nafti ide
usporedno sa irenjem amerike vojne prisutnosti. Od Pakistana preko Srednje Azije,
do Kavkaza, od istonog Mediterana do Roga Afrike, gusta mrea amerikih vojnih
objekata je u porastu s mnogim bazama postavljenim u ime rata protiv terora.
Samo je u najizravnijem smislu iraka politika Busheve administracije usmjerena
protiv Saddama Husseina. U irem smislu, ona cilja prema ponovnom uspostavljanju
svjetske ekonomske ovisnosti o nafti potkopavajui pokuaje razvijanja obnovljivih
izvora energije, poveane energetske efikasnosti i kontrole emisije staklenikih
plinova. Ista administracija koja je smanjila godinji proraun za energetsku
uinkovitost i istraivanja i razvoj u podruju obnovljivih izvora, nema nikakvih
problema za pripremanje rata koji bi mogao kotati i 200 milijarda dolara.
Odbijanjem amerikog sudjelovanja u Protokolu iz Kyota na poetku svog
mandata, George W. Bush je pokuao preokrenuti meunarodnu politiku koja se
odluila suoiti s prijetnjom klimatskih promjena. Osiguravanjem masovnog protoka

285

jeftine nafte, moe se nadati guenju Kyota. U prenesenom znaenju, rat u Iraku
ojaava napad na klimu Zemlje.

286

Procjena bioloke ugroenosti

27

Je li lijek gori od bolesti?

Jonathan B. Tucker
Iz Arms Control Today (2004)
U tri godine nakon teroristikih napada 11. rujna i kasnijih slanja bakterijskih spora
antraksa, savezna potronja za zatitu civilnog stanovnitva SAD-a protiv biolokog
terorizma porasla je vie od 18 puta. Za fiskalnu 2005. godinu, Busheva administracija
zatraila je otprilike 7,6 milijarda dolara za civilnu bioloku obranu, vie od 414 milijuna
u vrijeme napada 2001. 29 Nekoliko saveznih agencija ukljueno je u bioobrambeno
istraivanje i razvoj (R&D), 30 i ogromno poveanje financiranja iz nacionalnih instituta
za zdravstvo za rad na odabranim agensima, ili patogenima i toksinima koji se tiu
bioterorizma, privuklo je tisue akademskih znanstvenika.31
Od rastue vanosti za bioobrambene slubenike SAD-a je mogunost da bi
ubrzano napredovanje u genetskom inenjeringu i prouavanju patogeneza (molekularnih
mehanizama putem kojih mikrobi uzrokuju bolesti) moglo omoguiti neprijateljskim
dravama ili teroristima da stvore poboljane biovojne agense s veom smrtnou,
stabilnou u okolini, tee za pronalaenje i otpornije na postojee lijekove i cjepiva. 32
(Vidi ACT srpanj/kolovoz 2004.) Poznato je, primjerice, da je sovjetski program za
istraivanja biolokog oruja ekstenzivno prouavanju genetski modificiranih patogena. 33
Odgovor Busheve administracije na ovu zabrinutost bilo je naglaavanje znanstveno29

Ari Schuler, Billions for Biodefense: Federal Agency Biodefense Funding, FY2001-FY2005,
Biosecurity and Bioterrorism, 2004, str. 86-96.
30
Federalne agencije aktivne u bioobrambenim istraivanjima ukljuuju Ministarstvo Domovinske
Sigurnosti, Nacionalne zdravstvene institute i Centre za Kontrolu Bolesti i prevenciju pod Department of
Health and Human Services; Nacionalne laboratorije pod upravom Ministarstva za energiju; US Army
Medical Research Institute of infectious Diseases, Dugway Proving Ground, and the Naval Medical
Research Center pod Ministarstvom obrane; Ministarstvo poljoprivrede SAD-a i Obavjetajna zajednica
SAD-a.
31
Od Lipnja 2004, vie od 300 ustanova i 11 000 pojedinaca na razini cijele drave imaju dozvolu da rade s
odabranim agentima., Vidi Shane, S. Biterror Fight May Spawn New Risks, Baltimore Sun, 27.lipanj
2004.
32
Mark Wheelis, Will the New Biology Lead to New Weapons?, Arms Control Today, srpanj/kolovoz
2004, str. 6-13; Couzin, J. Active Poliovirus Baked From Scratch. Science, 2002, str. 174-175.
33
Vidi Ken Alibek sa Stephen Handelman, Biohazard (New York; Random House, 1999)

287

osnovanih procjena ugroenosti, koje ukljuuje laboratorijski razvoj i prouavanje

ofenzivnih agensa biolokog oruja kako bi se razvijale protumjere. Ovaj pristup,
meutim, visoko je problematian zato to bi mogao potkopati zabranu ofenzivnog
razvoja zakljunu na Konvenciji za bioloko oruje (BWC) i zavriti s pogoravanjem
upravo onih opasnosti koje vlada SAD-a eli smanjiti.
PROCJENA BIOLOKE UGROENOSTI PROCJENA RIZIKA
Busheva administracija raspravlja da je znanstveno osnovana procjena ugroza potrebna
kako bi skratila vrijeme izmeu otkria novih bioteroristikih prijetnji, poput patogena
modificiranih da budu otporni na viestruke antibiotike, i za razvoj medicinskih
protumjera poput cjepiva i terapeutskih lijekova. Ovaj je logini pristup, meutim,
pogrean iz tri razloga.
Prvo, bioobrambena istraivaka agenda administracije pripisuje terorizmu
posjedovanje vrhunskih tehnolokih mogunosti koje trenutano zapravo ne posjeduju
niti je izgledno da budu u skorijoj budunosti. Informacije u domeni javnosti sugeriraju
da, iako neki od Al-Qaidinih terorista tragaju za biolokim orujem, ovi su napori jo
uvijek rudimentarni i ogranieni na standardne agense poput bakterije antraksa i ricina,
iroko dostupnog biljnog toksina. Pomo od zemlje koja posjeduje napredni program
biolokog oruja teorijski je mogua, ali niti jedna drava nije nikada prenijela agense
pretvorene u oruje teroristima, a rizici odmazde i gubitka kontrole ine takav scenarij
malo vjerojatan. Iako sofisticiranije bioteroristike ugroze mogu proizai jednoga dana iz
upotrebe moderne biotehnologije, malo je vjerojatno da e se materijalizirati jo nekoliko
godina.
Drugo, perspektivne studije procjena ugroza, koje ukljuuju stvaranje hipotetskih
patogena, ograniene su vrijednosti zbog potekoe tonog predvianja tehnolokih
inovacija koje posjeduju drave ili teroristike organizacije. Distorzije poput zrcalnih
slika uvjerenje da e protivnik pristupiti tehnikom problemu na isti nain kao osoba
koja je provodila analizu ini takve napore duboko pogrenim osnovama za razvoj
efektivnih protumjera.
Tree, zamagljujui ve mutnu liniju izmeu ofenzivnog i defenzivnog biolokog
R&D, znanstveno osnovana procjena ugroza stvara sumnje u SAD-ovo pristajanje na

288

BWC i postavlja bioloku sigurnosnu dilemu koja bi mogla dovesti do nove utrke u
naoruavanju biolokim orujem. Istodobno novi patogeni i s njim povezana znanja
stvorena radom na procjenama ugroza mogli bi biti ukradeni ili preusmjereni za zlobne
namjere, pogoravajui prijetnju bioterorizma.
TRENUTANE AKTIVNOSTI OKO PROCJENA UGROZA
Iako su studije procjene biolokih ugroza bile poduzimane nekoliko godina, najvei
zamah dobile su pod Bushevom administracijom. 21. travnja, nakon pregleda
desetomjesene politike nacionalnih bioobrambenih programa, predsjednik George W.
Bush potpisao je 10. Predsjedniku Direktivu Domovinske Sigurnosti (HSPD-10). Uz
odreivanje uloga i odgovornosti meu raznim federalnim agencijama, ova direktiva
zahtijeva od Odjela domovinske sigurnosti (DHS) da provede nacionalnu procjenu
ugroza od novih biolokih prijetnji svake dvije godine i mrenu procjenu
bioobrambenih uinkovitosti i ranjivosti svake etiri godine. Pod HSPD-10, znaajni
resursi bit e posveeni predvianju buduih ugroza, ne samo bavljenje trenutanima.
Prema neklasificiranom saetku direktive, vlada SAD-a nastojat e nastaviti s razvojem
vie analiza za predvianje, s ukljuivanjem red tearning napora, s razumijevanjem novih
znanstvenih trendova koje bi mogli iskoristiti nai protivnici za razvoj biolokog oruja i
da pomogne u postavljanju sakupljaa inteligencije ispred problema. 34
Izraz red tearning datira jo iz Hladnog Rata kad je crveno simboliziralo
Sovjetski Savez i saveznike Varavskog pakta; izraz se sada odnosi na svaku simulaciju
koja ukljuuje aktere neprijateljske zemlje ili podnacionalne grupe. U kontekstu
bioobrane, red tearning pokriva raznolike aktivnosti ukljuujui pisanje scenarija i
studije na papiru, raunalno modeliranje hipotetskih biolokih napada, te razvoj i
testiranje novih patogena i tehnika naoruavanja u laboratorijima kako bi se vodile
pripreme za obranu. Kako bi proirio sposobnosti vlade SAD-a u polju procjene biolokih
ugroza, DHS je nedavno uspostavio novu multiagencijsku organizaciju nazvanu National
Biodefense Analysis and Countermeasures Center (NBACC), sa sjeditem u Fort

34

Vijee Domovinske Sigurnosti, Bijela Kua, Biodefense for the 21st Century,travanj 2004. str. 4.

289

Detricku, u dravi Maryland.35 NBACC obuhvaa etiri specijalizirana centra,

ukljuujui Biothreat Characterisation Center, ija je misija provoenje znanstveno
osnovane sveobuhvatne procjene ugroza za predvianje, sprjeavanje, odgovaranje i
oporavak od napada.36 Program karakterizacije biougroza na NBACC-u, istraivat e
kako bi bioteroristi mogli koristiti genetski inenjering i druge napredne tehnologije kako
bi uinili viruse ili bakterije smrtonosnijima ili zaraznijima. 37 Tijekom rasprave na online forumu Bijele kue, 28. travnja 2004., pomonik tajnika za znanost i tehnologiju
DHS-a, Penrose Parney Albright izjavio je, jako smo zabrinuti zbog genetski
modificiranih patogena koji bi mogli biti, primjerice, otporni na cjepiva ili koji bi mogli
pokuati zavarati nae sposobnosti detekcije. Poduzeli smo napore unutar [DHS-a,
Department of Health and Human Services (HHS)] i s ministarstvom obrane kako bi
paljivo razmotrili vrste genetskih modifikacija i genetskog inenjeringa koji se mogu
poduzeti kako bismo prestigli prijetnju u nastajanju.38
U drugom objavljenom intervjuu, brigadir Gerald W. Parker, direktor Znanstveno
utemeljene analize ugroza i odgovora programskog ureda pri DHS-u, objasnio je da e
laboratorijska komponenta karakterizacije ugroza biti fokusirana na rad s visoko
prioritetnim informacijskim nedostacima ili u razumijevanju prijetnje ili u naim
slabostima. Kada je bio upitan hoe li NBACC provesti istraivanje na genetski
modificiranim patogenima, Parker je odgovorio,
Mi neemo namjerno poveavati patogenost organizama za rad na kojekakvim
tipovima studija. ...[Ali] ako e postojati informacije ili iz povjerljivih ili javnih
izvora, i ako su to potvrene informacije, koje indiciraju da netko moda jest
35

NBACC trenutno je smjeten u privremenom sjeditu dok nove zgrade ne budu dovrene na 7 jutara
velikoj parceli unutar nove Nacional Interagency BioDefense Campus at Fort Detrick. Jednom dovrena,
ustanova e sadravati biozatitna razine 3 i 4, koje su osposobljene za rad s najopasnijim i neizljeivim
patogenima.
36
DHS Science and Technology Directorate, Notice of Intent to Prepare Environmental Impact Statement
fo the National Biosecuriyt Analysis and Contermeasures Center Facility at Fort Detrich, Maryland.
Federal Register 69, 7. lipanj 2004. str.31830-31831.
37
Na brifingu u veljai 2004 nazvanom The Leading Edge of Biodefense, pukovnik George W. Korch
Jt., NBACC zamjenih direktora, izjavio je da e Centar za Karakterizaciju biougroza provesti studije na 16
podruja, ukljuujui genetsko modificiranje patogena, osjetljivost na trenutne terapije, stablnost u okolini,
dinamiku aerosola, isporune sustave, te bioregulatore i imunoregulatore. Centar e takoer prouavati
upotrebu biolokih agenata i uinkovitost protumjera kroz spektar potencijalnih scenarija napada kroz
visokotehnoloko modeliranje i simulaciju. Milton Leitenberg, James Leonard i Richard Spertzel,
Biodefense Crossing the Line, Politics and the Life Sciences 22, 2004.
38
Dr.Penrose Parney Albright, ask the White House, 28. travanj 2004., dostupno na
http://www.whitehouse.gov/ask/20040428.html (online interaktivni forum)

290

[poveao patogenost] i ako mi vjerujemo da moda postoji slabost u naemu

obrambenom stavu, moda emo morati, zapravo, evaluirati tehniku ostvarivost i
ranjivost naih protumjera. 39
BIOLOKA SIGURNOSNA DILEMA
ak ako, kao to Parker dokazuje, studije procjena ugroza na NBACC-u, koje ukljuuju
stvaranje genetski modificiranih patogena, budu izvrene samo kao odgovor na
pravovaljane obavijesti da je isto ve uinila drava ili teroristika organizacija, druge
bi drave takve napore mogle percipirati kao paravan za nezakonite, ofenzivno
orijentirane aktivnosti. Razlog je taj to je razlika izmeu defenzivnih i ofenzivnih
istraivanja i razvoja uvelike stvar namjere, omoguavajui razvoj sigurnosne dileme, u
kojoj napori odreenih drava u poveavanju svoje bioloke sigurnosti, nehotice
podrivaju sigurnost drugih.40 Zbog namjere da prosuivanje bude pouzdano, drave tee
zalutati na strani opreza reagirajui na mogunosti, umjesto na izloene namjere
potencijalnih protivnika. Kao posljedica, aktivnosti procjene ugroza koje neka zemlja
poduzima iz obrambenih razloga, mogu biti percipirane kao ofenzivne, posebice ako te
studije ukljuuju genetske modifikacije patogena kako bi se poveala njihova tetna
svojstva.
Iako je Busheva administracija izrazila zabrinutost zbog navodnog razvoja
biolokog oruja u Sjevernoj Koreji, Siriji, Iranu i Kubi, ini se da postoji mrtva toka s
obzirom na to kako su njihovi napori na procjeni biolokih ugroza percipirani u
inozemstvu. Suparnike drave, u strahu da bi SAD-ova istraivanja nadolazeih prijetnji
od biolokog oruja mogla stvoriti znanstvene pretpostavke koje e ih dovesti u
nepovoljan strateki poloaj, mogle bi se odluiti poduzeti ili proiriti sline aktivnosti.
ak i ako su ovi programi inicijalno defenzivni u orijentaciji, mogli bi doi do momenta
koji bi ih vremenom gurnuo preko granice u ofenzivnu stvarnost.

39

Laurie Goodman, Biodefense Cost and Conseuence, Journal of Clinical Investigation 114, 1. srpanj
2004. str. 2-3.
40
O sigurnosnoj dilemi koja se tie bioobrambenog R&D raspravlja se u Gregory Koblentzovoj,
Pathogens as Weapons; The International Security Implications of Biological Warfar, International
Security 28, Zima 2003/04, str. 118. Koncept sigurnosne dileme prezentiran je u Robert Jervisovoj,
Perception and Misperception in International Politics (Princeton, NJ: Princeton University Press, 1976),
str. 169-170.

291

Bioloka sigurnosna dilema bila je nehotice produbljena politikama koje su

Sjedinjene Drave usvojile nakon napada 11. rujna da bi uvrstile fiziku sigurnost i
kontrole pristupa laboratorijima koji posjeduju, skladite ili transferiraju ilegalne
agense.41 Iako su ove nove regulative teile sprijeavanju krae ili diverzije opasnih
patogena i toksina u zlonamjerne svrhe, imale su neeljeni popratni efekt smanjivanja
transparentnosti bioobrambenog R&D u vrijeme kad je vea otvorenost potrebna da
uvjeri outsidere u dobru namjeru iza takvih aktivnosti. 42 tovie, od sredine 1990-ih,
vlada SAD-a provela je nepoznati broj povjerljivih studija procjena ugroza, od kojih je tri
objavio The New York Times u rujnu 2001. [...] Izloena naela za klasifikaciju su
sprjeavanje terorista da upoznaju i iskoriste slabosti SAD-a za napad biolokim orujem,
ali i tajnost, te imaju tetan uinak na poveanje sumnjiavosti prema namjerama SAD-a,
ime pogoravaju sigurnosnu dilemu.
Najvei rizik povezan s znanstveno baziranim procjenama ugroza su novi
patogeni i informacije koje su pritom stvorene, a mogle bi procuriti do drava-lupea i
terorista. Da bi sprijeili takvu proliferaciju, Sjedinjene Drave morat e nametnuti stroe
mjere sigurnosti. Ipak, povijest sugerira kako najvea opasnost od curenja informacija ne
dolazi od terorista koji bi provalili u sigurne laboratorije izvana, ve od povjerljivih ljudi
unutar bioobrambene zajednice koji odlue, iz raznih motiva, otuiti osjetljive materijale
ili informacije za prodaju ili zlonamjernu uporabu.
Uveani broj istraivaa koji trenutno rade na studijama procjena biolokih
ugroza mogao bi ukljuivati i nekoliko pijuna, simpatizera terorista ili sociopata.
tovie, zato to se uzorci patogena mogu lako provercati iz laboratorija u malim,
nezamijetnim boicama, anse da e netko biti ulovljen relativno su male. Sigurnosne
provjere znanstvenika koji rade s odreenim agensima mogu smanjiti prijetnju diverzije
ali ju ne mogu eliminirati, kao to pokazuju sluajevi ljudi iz CIA-e i FBI-a koji su
postali pijuni, poput Aldridgea Amesa i Roberta Hanssena. Zaista, poiljatelj poiljke
bakterijskih spora antraksa u jesen 2001. ostao je nepoznat, tehnika strunost potrebna
41

Ove regulative naloili su Public Health Security and Bioterrorism Preparedness and Response Act iz
2002. Za podlogu vidi Jonathan B. Tucker, Preventing the Misuse of Pathogens: The Need for Global
Biosecurity Standards, Arms Control Today, lipanj 2003., str. 3-10.
42

Gerald L. Epstein, Controlling Biological Warfare Threats: Resolving Potential Tensions Among the
Research Community, Industry, and the National Security Community, Critical Reviews in Microbiology
27, 2001, str. 346.

292

za pripremu visoko rafiniranog materijala upuuje na nekoga s iskustvom unutar

bioobrambenog istraivakog kompleksa.
Stoga, umjesto da poveaju nacionalnu sigurnost SAD-a, znanstveno osnovani
projekti procjene ugroza koji ukljuuju razvoj novih patogena, vrlo vjerojatno e stvoriti
zaarani krug koji e pogorati probleme biolokog ratovanja i bioterorizma. Budue
procjene ugroza povlae dva simultana rizika: (1) razvijanje opasnih novih tehnologija
koje e procuriti do proliferatora i terorista i stvoriti samoostvarujue proroanstvo i (2)
potkopavanje normi u BWC-u i zapoinjanje utrke u biolokom naoruanju na razini
drave, ak i ako ukljuene drave samo pokuavaju predvidjeti i sprijeiti ofenzivan
razvoj potencijalnih protivnika.
PROBOJ IZ ZAARANOG KRUGA
Kako bi se probili iz zaaranog kruga stvorenog biolokom sigurnosnom dilemom,
Sjedinjene bi Drave trebale smanjiti trenutno naglaavanje znanstveno osnovanih
procjena ugroza i slijediti strategije za izgradnju povjerenja u strogo mirovnoj prirodi
svog bioobrambenog programa.
Istaknuta

transparentnost.

Vlada

SAD-a

trebala

bi

promovirati

veu

meunarodnu transparentnost u bioobrambenom razvoju i istraivanjima kroz

ukljuivanje godinjih mjera izgradnje povjerenja Confidence building measures (CBM),
deklaracija pod BWC-om, opsenu listu svih svojih bioobrambenih aktivnosti,
ukljuujui povjerljive projekte, istodobno izostavljajui osjetljive tehnike detalje koji bi
mogli pomoi proliferatorima ili teroristima. (injenica da Sjedinjene Drave nisu
objavile tri tajne studije procjena ugroza koje je razotkrio The New York Times sugerira
nekima da su eljeli izbjei meunarodnu kontrolu legalno upitnog bioobrambenog rada).
U rijetkim sluajevima kada rizik od proliferacije opravdava klasifikaciju, slubenici
SAD-a trebali bi objasniti zato su se eksperimenti poduzimali i pruiti jasnu logiku za
ogranienja

transparentnosti.

pravilu,

meutim,

otvorenost

bi

se

trebala

podrazumijevati i svaka vladina agencija SAD-a koja nastoji klasificirati odreene

bioobrambene projekte ili aktivnosti bi trebala opravdati potrebu za tajnovitou.
Meunarodna suradnja. Drugi pristup izgradnji povjerenja bio bi da Sjedinjene
Drave provedu studije procjene bioloke ugroenosti zajedno s drugim dravama.

293

NATO saveznici poput Kanade, Francuske, Njemake i Ujedinjenog Kraljevstva (kao i

ne-NATO drave poput vedske) imaju napredne bioobrambene programe. Iako vlada
SAD-a poduzima neke radnje istraivanja i razvoja sa saveznicima, one se jo uvijek
odvijaju samo na ad hoc osnovama. Integracija Kanade, Europske Unije i Sjedinjenih
Drava u formalni sustav bioobrambene suradnje u R&D koji bi ukljuivao efektivno
nadziranje, pruio bi meunarodnoj zajednici vee povjerenje da Washington ne trai
unilateralno djelovanje u ovom visoko osjetljivom podruju kao i da je njihov
bioobrameni R&D program u potpunosti usklaen s BWC-om
Rusija je takoer potencijalni partner SAD-a u podruju bioobrane zbog velikog
broja bivih znanstvenika za bioloko oruje i postrojenja koja su ostala iza sovjetskih
biovojnih programa, te zbog postojanja nekoliko podruja u kojima dvije zemlje
posjeduju komplementarnu strunost i zbirku patogenih tvari, do danas, meutim
bioobrambena suradnja SAD Rusija potkopavana je odbijanjem Moskve da dijeli
genetski modificiranu vrstu bakterije antraksa i zbog injenice da postrojenja pod
kontrolom ruskog ministarstva obrane ostaju izvan dosega zapadnih znanstvenika. 43 Ova
pitanja morat e biti rijeena prije nego zajedniki SAD Ruski R&D moe postati izvor
veeg meunarodnog povjerenja u pokoravanju BWC-u obje zemlje.
Domai nadzor. Trei pristup proboja iz zaaranog kruga je rad na poboljanju
domaeg nadzora procjena biolokih ugroza. U listopadu 2003., Nacionalno istraivako
vijee iz Nacionalne Akademije znanosti SAD-a, objavilo je izvjetaj strunog tima pod
vodstvom Dr. Geralda R. Finka o spreavanju zlouporabe dvo namjenskih
istraivanja u prirodnim znanostima.44 Ovaj izvjetaj pokazao je sedam tipova
eksperimenata koji mogu rezultirati informacijama s potencijalom za zlouporabu,
ukljuujui genetsku modifikaciju patogena u svrhu istraivanja mehanizama putem kojih
mikrobi uzrokuju bolest. Finkov odbor predloio je osnivanje dobrovoljnog sustava za
pregled sigurnosnih implikacija nad federalno financiranim biolokim istraivanjima u
fazama predlaganja. Takav nadzor provodio bi se na lokalnim razinama preko

43

Kenneth N. Luongo i dr., Building a Forward Line of Defense: Securing Former Soviet Biological
Weapons, Arms Control Toda, srpanj/kolovoz 2004. str. 18-23.
44
Nacional Research Council, Committee on Research Standards and Practices to Prevent the Destructive
Application of Biotechnology, BiotechnologyResearch in the Age of Terrorism, National Academies Press,
Washington, 2004.

294

institucionalnih vijea za biosigurnost, i na dravnoj razini preko novog odbora za nadzor

kojeg bi sainjavali znanstvenici i strunjaci za sigurnost.
4. oujka 2004. godine Busheva administracija odgovorila je na izvjetaj Finkove
komisije stavljajui plan osnivanja Nacionalnog Znanstvenog Savjetnikog Odbora za
Biosigurnost (NSABB) pod pokroviteljstvo National Institute of Health (Nacionalnog
instituta zdravstva). Ovo novo tijelo stvorit e smjernice za sigurnosnu provjeru
osjetljivih biolokih istraivakih projekata u akademskoj zajednici te, na dobrovoljnim
osnovama, u privatnoj industriji45. Iako je administracija glasno najavljivala ovu
inicijativu, stvaranje NSABB-a nastavilo se puevom brzinom, i prvi sastanak jo uvijek
nije dogovoren. tovie, savjetniki odbor nee imati obvezujuih, regulatorskih ovlasti,
a njegov mandat eksplicitno iskljuuje pregled povjerljivih istraivanja bioobrane koje je
inicirala vlada SAD-a i provela u federalnim postrojenjima i s federalnim novcem. Prema
web stranici NSABB-a, Povjerljiva istraivanja koja sponzorira vlada biti e izvan
pogleda NSABB-a. Ova istraivanja pod nadlenosti su drugih institucionalnih i
federalnih jedinica i nisu meta ove biosigurnosne inicijative. 46
Zapravo, drugi federalni nadzor nad povjerljivim bioobrambenim R&D
iznimno je ogranien. Svaka vladina agencija SAD-a ukljuena u takva istraivanja
odgovorna je za vlastito pokoravanje BWC-u. Ministarstvo obrane ima, primjerice,
preglednu grupu za pristanak koja podvrgava bioobrambene programe ministarstva
unutarnjoj zakonskoj provjeri konzistentnosti sa sporazumom. 47 Ipak, ovaj odbor nije
odgovoran Vijeu nacionalne sigurnosti ili drugim federalnim agencijama poput
ministarstva vanjskih poslova, koje ima prednost kod pregovora i zakonske interpretacije
ugovora o kontroli naoruanja.
Kao stvar principa, ministarstva i agencije SAD-a ne bi trebale biti odgovorne za
reviziju usklaenosti BWC-a za svoje bioobrambene programe zbog jasnog potencijala
sukoba interesa. Primjerice, odvjetnici koje zapoljava agencija s institucionalnim ili
proraunskim osloncem u procjeni biolokih ugroza, mogli bi biti pod pritiskom da
pronau rupe kako bi zakonski upitni projekti dobili zeleno svijetlo. Iz tog razloga,
45

HHS press Office, HHS Will Lead Government-Wide Effort to Enhance Biosecurity in Dual Use
Research. HHS News, 4 oujak 2004.
46
Nacional Science Advisory Bord for Biosecurity, FAQ, 4. oujak 2004., dostupno na:
http://www.biosecurityboard.gov/faq.htm
47
Department of Defense, Directive No. 2060.1, 9. sijeanj 2001.

295

proces meuagencijske revizije potreban je kako bi stvorio unutarnju kontrolu i pomogao

u izgradnji meunarodnog povjerenja u bioobrambeni program SAD-a.
S obzirom na ilavost kojom federalne agencije brane svoj autoritet i teritorij,
predsjedniko vodstvo bit e potrebno za osiguravanje adekvatnog nadzora i
odgovornosti za studije biolokih procjena ugroenosti. Poboljane mehanizme nadzora
trebale bi predstaviti izvrne i zakonodavne grane vlasti. Primjerice, Savjetniko vijee
domovinske sigurnosti u Bijeloj kui moglo bi uspostaviti odbor meuagencijskog
nadzora za bioobranu kojeg bi sainjavali predstavnici ministarstva obrane i ministarstva
vanjskih poslova, CIA-a, DHS-a, HHS-a, te obavjetajne zajednice. Ovaj odbor vrio bi
reviziju sukladnosti sporazuma nad svim saveznim programima procjena ugroza,
ukljuujui poseban pristup (crnim) projektima, ije postojanje nije poznato javnosti.
Kongres bi takoer trebao izglasati zakon koji zahtijeva od svih federalnih agencija
ukljuenih u bioobranu da predaju detaljne izvjetaje o bilo kojoj povjerljivoj procjeni
ugroza odabranim Odborima za informiranje iz Bijele kue i Senata, iji lanovi i osoblje
posjeduju odobrenja visokog nivoa. Ova vijea mogla bi takoer odravati zatvorena
sasluanja zbog revizije crnih bioobrambenih projekata na godinjim osnovama.
Unutarnji nadzor nije meutim panacea zato to moe biti korumpiran
meuagencijskim dogovorima ili pomanjkanjem dobre vjere od strane starijih inovnika
u administraciji, posebice u atmosferi iznimne tajnosti. Prije skandala u Abu Ghraibu,
zloupotrebe zatvora u Iraku, primjerice, Ured pravnog zastupnika u ministarstvu
pravosua pripremio je memorandum kojim argumentira da predsjedniku njegov poloaj
vrhovnog zapovjednika omoguava zanemarivanje domaih zakona i meunarodnih
ugovora koji brane muenje tijekom ispitivanja neprijateljskih boraca, time nijeui
postojee sustave kontrole i nadzora. 48
Unilateralno ogranienje. Moda najbolji nain na koji SAD moe izgraditi
meunarodno povjerenje u miroljubivoj prirodi svog biobrambenog programa jest da
predsjednik da javnu izjavu kojom se odrie budueg razvoja genetski modificiranih
organizama s poveanom patogenou radi procjena ugroza ohrabrujui i druge zemlje da
postupe na isti nain. Kao to je ranije spomenuto, zato to je korisnost buduih studija
48

Adam Liptak, Legal Scholars Criticize Memos on Torture, The New York Times, 25. lipanj 2004., str.
A14.

296

genetski modificiranih patogena znatno ograniena raznim izvorima pogreaka,

naputanje takvih studija povlailo bi za sobom mali rizik po nacionalnu sigurnost SADa. U rijetkim prilikama moglo bi biti nuno testirati djelotvornost standardnih lijekova ili
cjepiva protiv genetski modificiranih patogena koje su ve razvile druge drave. U
takvim sluajevima studija bi trebala posjedovati posebno odobrenje od predsjednika
koju slijedi paljiva meuagencijska revizija da se osigura da je predloeni rad sukladan s
dokumentom kao i s duhom BWC-a.
Kako bi se nametnula predloena unilateralna zabrana na razvoj novih patogena s
pojaanim patogenim svojstvima, predsjednik bi trebao ohrabriti znanstvenike unutar
bioobrambene zajednice da cinkaju ako postanu svjesni nedozvoljenih studija koje kre
ovu politiku, bez obzira na to odvija li se rad u akademskom okruenju, ili u povjerljivom
vladinom laboratoriju. Pouzdani obavjetajni kanali i zakonska zatita trebali bi biti
uspostavljeni da zatite znanstvenike koji objave nezakonite aktivnosti. Kako bi se dalje
poduprla norma profesionalne odgovornosti, znanstvenici koji rade u federalnim
bioobrambenim programima trebali bi potpisati kodeks ponaanja, slian Hipokratovoj
zakletvi, koja ih spreava da namjerno stvaraju agense s poveanom patogenou ili
drugim tetnim sastojcima i prisiljava ih da prijave svaki odmak od ove norme.
Istodobno kad se Sjedinjene Drave odreknu budueg razvoja patogena za svrhe
procjena ugroza, trebali bi poduzeti manje provokativne naine zadobivanja prednosti u
borbi protiv novih teroristikih prijetnji, kao to je razvoj bakterija koje bi bile genetski
modificirane da budu otporne na razne antibiotike. Jedan pristup bio bi da se istraivai
usredotoe na razvoj irokog spektra terapijskih i preventivnih mjera koje nisu specifini
agensi. Druga strategija bila bi da vlada SAD-a investira u izgradnju R&D i industrijske
infrastrukture koja bi mogla pristupiti novim agensima biolokih ugroza im su otkriveni,
te tada razviti, testirati i proizvesti sigurne i efektivne protumjere. S ovim sustavima na
mjestu, trebalo bi biti mogue pomaknuti se s istraivanja na konkretne lijekove u
rasponu tjedana i mjeseci, umjesto godina. 49 (Nedavna identifikacija SARS virusa, te brzi
razvoj dijagnostikog testa i cjepiva je takav sluaj). Iz razloga to bi obje strategije bile

49

Representative Jim Turner, Beyond Antrax: Confronting the Future Biological Weapons Threat, svibanj
2004., str. 10-14.

297

nedvosmisleno defenzivne, izgradile bi povjerenje da je bioobrambeni program SAD-a

konzistentan s BWC-om.
Ovi praktini koraci nuni su za spreavanje rastuih naglaavanja Busheve
administracije znanstveno osnovanih procjena ugroza zbog poveanih rizika za
proliferaciju biolokog oruja, pogoravanja sigurnosne dileme, slabljenja BWC-a i
uvlaenja Sjedinjenih Drava u opasnu utrku naoruavanja biolokim orujem. Vrijeme
je da se prekine zaarani krug prije nego on pone.

298

AIDS i globalna sigurnost

28

Gwyn Prins
Iz International Affairs (2004)
Kroz posljednjih dvadeset godina esto je postojala vrsta veza izmeu tvrdnje da je neko
pitanje vano ili da je neto pitanje sigurnosti. Ovo je tako zato to su politike koristi
visoke, ali su takoer visoki i trokovi. Ako neko pitanje moete postaviti kao pitanje
sigurnosti, to je isto kao da imate aduta u kartama, zato to se automatski preskau druga
prioritetna pitanja. Ali, neizbjeni trokovi ovoga su prvo, da bi se zadobio prioritet, ljudi
se moraju bojati prijetnje i vidjeti ju kao stvarnu i prisutnu opasnost, drugo, rjeenje se
baca u ruke drave ili bliskih, posrednikih struktura, jer samo oni upravljaju
sredstvima potrebnim za zadovoljavanje opsega i hitnosti prijetnje koja je jednom
prihvaena kao sigurnosna50.
Frustrirajui aspekt najozbiljnijih prijetnji globalnoj sigurnosti je taj to su esto
neprimjetne: spore u poecima napada i zahtijevaju djela ekstrapolacije iz fragmentiranih
podataka. Ovo je posebno sluaj s globalnim klimatskim promjenama. U tom sluaju,
suoeni s nevoljnou da se problem postavi kao politiki prioritetan, postojao je otvoreni
pokuaj 1990-ih da se pitanje progura kao sigurnosna prijetnja koja je stvarna i prisutna
opasnost. Problem je bilo pitanje ratova za vodu, i kad se oni nisu dogodili, posljedica
prevelikog guranja da se dobije bonus oznaavanja pitanja kao sigurnosnog, bila je
diskreditacija znanstvene valjanosti cijelog problema u oima politikih skeptika, kao i
odvraanje analize u jalova podruja, ime se unazadio dolazak efektivnog djelovanja
unatrag barem jedno desetljee. 51
U ranoj fazi pitanje HIV/AIDS-a takoer je doivjelo oznaavanje sigurnou, ali
obrnuto od sluaja klime. Dio ukljuivanja bolesti u raspravi o socijalnom iskljuenju bio
je prigovor, posebno kad je epidemija u Africi postala oigledna, da mu, iako je to
sigurnosno pitanje, taj status namjerno nijee Bogati Svijet. U najekstremnijem obliku
50

Vidi G. Prins, The Heart of War: On Power, Conflict and Obligation in the 21st Century, Routledge,
2002., str. 24.
51
Prins, Heart of War, str. 21-22; 41-44, espFigure at str. 44; M. Harrison, Knowledge, Environment and
Secirity Final Report of the Wilton Park Conference, Hadley Centre, Met. Office, oujak 2003.

299

optube sugerirano je da bogati moda i ne bi bili tako nesretni da vide tako mnogo smrti
crnaca koje se odvijaju bez njihova djelovanja.
Pozitivno povezivanje AIDS-a sa sigurnosnom tvrdnjom nastavilo se u dvije faze.
Prvo, AIDS je predstavljen analogijom, AIDS je destabilizirajui koliko i svaki rat.
Pokuajima da se ode dalje od ovoga odupiralo se na istim osnovama koje su tvrda
sigurnosna zajednica i mirovni aktivisti koristili ranije borei se protiv prihvaanja
ugroza okolia. Raniji su se bojali rastakanja pojma sigurnosti do toke da e se sve na
svijetu moi svrstati pod taj pojam; kasniji su se, posebno Daniel Deudney, bojali da bi
pitanje okolia moglo postati militarizirano zbog takvih asocijacija. 52 U sluaju AIDSa, na tvrdnju se gledalo kao na prijetnju podjeli rada unutar UN-a i poela je potpadati
pod generaliziranu sumnju u ameriku mo, s obzirom da je Clintonova administracija
tako snano gurala pitanje u ruke Vijea Sigurnosti.
Prelazak u drugu fazu dogodio se kada se o pitanju AIDS-a poelo u visokim
politikim krugovima govoriti kao o istinskoj sigurnosnoj prijetnji. To je uinjeno u iroj
kao i u uoj verziji. Moe se precizno datumski odrediti. U prosincu 1999., veleposlanik
Clintonove administracije pri UN-u, Richard Holbrooke, putovao je u Junu Afriku sa
senatorom Russom Feingoldom. Nakon to je vidio siroie zaraene AIDS-om u Lusaki
kako preko dana prebivaju u centru, a nou bivaju izbaeni da haraju ulicama, Holbrooke
je bio prisiljen djelovati.
Ponovno u zrakoplovu, Holbrooke je uzeo telefon. U tom je trenutku, Feingold
kae, poeo raditi ono to Dick Holbrooke radi. Gledao sam ga kako zove
glavnog tajnika (Kofi Annan) i govori mu kako moramo odrati sastanak Vijea
sigurnosti o AIDS-u. Glavni tajnik je odgovorio, 'Ne moemo to uiniti jer AIDS
nije sigurnosno pitanje'. 53
Taj su pogled inicijalno imali i drugi stalni lanovi. Prisjeajui se 4087. sastanka Vijea
sigurnosti godinu dana kasnije, stalni predstavnik Britanije, Sir Jeremy Greenstock, toliko

52

Daniel Deudney, The Case Against Linking Environmental Degradation and Nacional Security,
Millenium, Vol. 19, No. 3 (Zima 1990), str. 461-476.
53
Sternber, S. Former diplomat Holbrooke takes on global AIDS, USA Today, lipanj 2002.

300

je priznao.54 Francuska i Kina su se smekale, a s vremenom se i Rusija sloila, ali samo

zato to su to svi drugi htjeli, ne iz vlastitih pobuda.
Formalni napor u prihvaanju da na AIDS treba gledati Vijee sigurnosti kao na
prijetnju

meunarodnom

miru

sigurnosti

napravio

je

potpredsjednik

Gore

predsjedavajui prvim sastankom u 21. stoljeu, 10. sijenja 2000. Gore je elaborirao tri
kljune toke za prijedlog koji se kasnije iroko grana.

55

1 Srce sigurnosne agende jest zatita ivota

2 kad jedna bolest prijeti svemu, od ekonomske snage do ouvanja mira, suoavamo se s
jasnom sigurnosnom prijetnjom najveih razmjera
3 To je sigurnosna kriza, jer ugroava ne samo pojedine graane, ve i same institucije
koje definiraju i brane karakter drutva
Toka (1) ucrtava tendenciju koju je sam Kofi Annan promovirao posljednjih
godina, redefiniranje operacionalnog kao i konceptualnog shvaanja suverenosti.
Uzimajui kao tekst predgovor povelje Ujedinjenih Naroda, gdje su pravima mukaraca i
ena dane prednosti pred pravima drava, Annan je argumentirao
Drave su danas uvelike shvaene kao instrumenti na raspolaganju svome narodu,
a ne obrnuto. Istodobno, pojedina suverenost, pod kojom mislim na
fundamentalnu slobodu svakog pojedinca, upisanu u povelju UN-a i u druge
meunarodne ugovore pojaana je obnovom i irenjem svijesti o individualnim
pravima. 56
Toka (2) raspravlja o uskom podruju o kojem e rijei biti kasnije u toj godini,
kako bi se stvorila prva rezolucija Vijea sigurnosti o AIDS-u. Ovo se pokazalo
osjetljivim problemom, jer se Vijee sigurnosti suoilo s injenicom da uz vojske esto
zaraene HIV-om postoji mogunost da UN-ove trupe za odravanje mira, regrutirane iz
54

The Impact of HIV/AIDS on Peace and Security, Statement by Sir Jeremy Greenstock in the Security
Council, 19. sijeanj 2001., UK misija pri UN-u.
55
Citati su preuzeti iz oba govora potpredsjednika (uvodna izjava i izjava).
56
Annan, K. Two Concepts of sovereignity, The Economist, 18. rujan 1999., vidi takoer Prins, Heart of
War

301

zaraenih podruja, mogu zapravo postati opasnost za samo stanovnitvo koje trebaju
tititi.57 Stoga je rezolucija 1308 od 17. srpnja 2000. na brzinu ukljuila poticaj dravama
lanicama da testiraju svoje vojnike unutar okvira primarne odgovornosti Vijea za
odravanje meunarodnog mira i sigurnosti. 58 Nekoliko afrikih nacija bilo je izrazito
neprijateljski raspoloeno prema ovom savjetu. Ova toka pritiska znak je za jednu od
nedovoljno istraenih novih aleja u irenju fronte na kojoj e AIDS biti napadnut. 59
Rezolucija 1308 takoer naglaava u svom govoru bit toke (3) i formira iroku
konstrukciju AIDS/Sigurnost neksusa; prepoznajui da je AIDS/HIV pandemija takoer
pogorana uvjetima nasilja i nestabilnosti, i obrnuto: naglaavajui da je HIV/AIDS
pandemija, ako ne bude zaustavljena, moe predstavljati rizik za stabilnost i sigurnost.
Sprjeavanje AIDS-a i politikog nasilja prikazani su dramatino od strane Meunarodne
krizne grupe kao ...dvije otrice kara koje moraju prerezati ue koje gui Afriku. 60
Rezolucija, i posebice, osjetljivost na nju, toka izvan paradoksalnog utjecaja UN
snaga za odravanje mira na dvije strukturalne injenice koje osiguravaju za
AIDS/Sigurnost neksus dobivanje na vanosti. Prvo je vodea osobina sljedeeg vala
AIDS-a i gorko je paradoksalna. AIDS se proirivao ratom, ali takoer i krajem
ratovanja. Krvavi kontakt, koji je posljedica koritenja otrih oruja za ranjavanje kao i za
ubijanje u genocidu u Ruandi i nain na koji je rat u Gvineji Bissau posluio za ubrzano
irenje podvrste HIV-2, alosno ilustrira ovu tezu.
Zavretak etiopijsko-eritrejskog rata otpustio je jedinke vojnika i prostitutki s
ogranienih borbenih linija da se vrate kui to je posluilo ubrzavanju glavnih varijacija

57

Rizik takoer moe ii na drugu stranu. Sve Juno Afrike trupe poslane na zadatke odravanja mira u
zaraenu Burundiju bile su negativne na HIV testiranja; mnogi testovi bili su pozitivni nakon njihova
povratka. Kod izvjetavanja Dr. Heinecken dodao je rezultate ispitivanja trupa: 95% bilo je svijesno rizika
HIV-a i 80% ih se upustilo u seksualni odnos. Predavanje Dr. L.Heineckena (Juno Afrika Vojna
Akademija) na Royal Military College of Science conference Post Modern Military: Rethinking the
Future, 24. travanj 2003.
58
UNSC 4172 sastanak. 17. srpnja 2001., rezolucija 1308 (2000) o odgovornosti Vijea Sigurnosti na
odravanju meunarodnog mira i sigurnosti: HIV/AIDS i meunarodne operacije odravanja mira, klauzula
4.
59
M Schoofs, The security Council declares AIDS in Africa a Threat to World Stability, The Body:
AIDS/HIV Information Service, 12-18. sijeanj 2000; P.W.Singer, AIDS and International Security,
survival, vol. 44 (1) Proljee 2002., str. 145-158.
60
Meunarodna Krizna Grupa, HIV/AIDS as a security issue in Africa: lessons from Uganda, ICG Issues
Report no. 3, 16. travanj 2004., str. i.

302

bolesti u toj regiji.61 Sad je naa savjest napadnuta jadnim i beskorisnim fenomenom rata
izmeu onih koji nemaju i onih koji nemaju. Rat je poeo, Sir John Keegan suho je
promatrao,
Kako se napad siromanih na bogate nastavio kao vjeba izmeu bogatih i bogatih
i pretvorio se u protunapad bogatih protiv siromanih. Sad je rat iskljuivo
zanimanje samo siromanih.62
Statistike Svjetske Banke istiu upravo to. Graanski ratovi puno su ei nego to su bili
1960. Zaista, Paul Collier i suradnici ustvrdili su da su najvei pokazatelji sklonosti
prema graanskom ratu upravo graanski ratovi iz prolosti. Jednom kada ste upali u
zamku sukoba, to je kao da se primijenjuju nova pravila: strahovita socijalna verzija
Crne Rupe u svemiru.63
Ovo se reflektira u krutoj iznimci koju Afrika (zajedno s Bliskim istokom, ali iz
drugih razloga) pokazuje protiv globalnog trenda smanjivanja svih oblika oruanog
nasilja irom svijeta od 1991.64 Druga strukturalna injenica povezana je s
rasprostranjenom karakteristikom koja je takoer duboka pogreka u konstrukciji
postkolonijalnoga dravnog aparata u veini subsaharske Afrike, koje ini regiju tako
ranjivom na AIDS.
Koritenje vojnog aparata kako bi se osigurao birokratski kostur sustavima
pokroviteljskih politika nije bilo samo uobiajeno, ve u danim uvjetima i logino.

65

Odbijena izvana, vojna vladavina bila je politiki nain koritenja prirodne hijerarhije i
61

Dunik sam Dr. Awash Tackelehaimanota s Columbia Earth institute to mi je prvi naglasio ovu
injenicu.
62
Keegan, J. A brief History of warfare past, present and future, u Tromp, H. i Prins, G. (ur.) The
Future of War, Kluwer, 2000., str. 179.
63
The global menace of local strife, The Economist, 367 (8325) 24. svibanj 2003., str. 25-7; Collier P. i
dr, Breaking the Conflict Trap: Civil War and Development Policy, World Bank and oxford University
Press, 2003. Lecture and subsequent discussion with Paul Collier, SSRC symposium The economic
analysis of conflict, Washington DC, 19. travanj 2004.
64
Strand, H, Wilhelmsen, L. i Gleditsch, N. P. Armed Conflict Dataset, Codebook, International Peace
Research Institute, Oslo, 2002; A. Mack (ur.) First annual Human Security Report, Human Security Centre,
University of British Columbia, Oxford University Press, 2004.
65
First, R. The Barrel of a Gun: Political Power in Africa and the coup detat, Alan lane, 1970.,
pregledava raniju sekvencu, posebice zapadnoafrikih pueva i on je bio od prvih koji je zamijetio ugraeni
efekt kaskade meu njima. Za logiku patrimonijalnih zatitnikih politika, Chabal. P i Daloz, J-P. Afrika
Works: Disorder as Political Instrument, African Issues, James Currey, 1999.

303

zapovjednih lanaca vojne organizacije kako bi se osigurala forma i funkcija vladama koje
nasljeuju. To prirodno stvara poveznicu izmeu AIDS-a i vojnog centra; i formira dio
iroke konstrukcije neksusa.
Zimbabve je sluaj za primjer. Tajna testiranja vedskog hematologa na uzorcima
krvi iz vojske otkrila su 80% pozitivnih.66 Ako bi netko pretpostavio da je omjer ak i
manji za politiku elitu Zimbabvea, od testiranja krvi koja je pokazala rezultate za
vojsku, ipak smo nita manje suoeni s okolnou gdje veliki dio zaraene elite vjerojatno
zna da je osuen na ranu smrt, ili da je stvaran dio obitelji svakog pojedinca osuena na
to. Kako takvo saznanje utjee na ivotne odluke tih pojedinaca, specifinije, na njihovo
politiko ponaanje, kad nemaju to izgubiti? Ovo su osjetljive, ali kljune dimenzije
efekta pandemije koji su, jasno bili predmeti razmatranja unutar zatvorenog kruga
inteligencije i vladinih analitikih slubi, ali koje bi se trebale pravilno postaviti i u javnu
debatu. One ukljuuju aktivno napredujuu agendu odgovornosti prema zatiti ljudskih
prava. Neupitno, izazivaju nezgodne etike i legalne dimenzije upravljanja propau
drave.
Pouzdavanje u administrativne sposobnosti vojnih struktura poveava se kako
AIDS raspiruje poar socijalnih nemira i unitava slabe tetive drave. Ipak, vojska (i
policija) preferencijalno su bolesni i stoga njihova mogunost djelovanja stoji u obrnutom
odnosu s rastuom potrebom.67 Takoer je sugerirana ispraznost javnih slubi, nagriena
disciplina i vojnici koji su apatini i neodgovorni. AIDS moe odgoditi rjeavanje
sukoba.68 Do danas, najvie prouavan sluaj ove zamke bio je onaj oruanih snaga June
Afrike. Poveani broj infekcija, posebice meu mladim crncima, slae se s politikom
promoviranja brzog ukljuivanja mladih crnaca da zamijene srednje pozicionirane
bijelce, dok istodobno postoji zaustavljanje profila zapoljavanja snaga zbog jamenja
66

Mills, G. AIDS and South African military: timeworn clishe or Time-bomb? Konrad Adenauer
Stiftung Occasional Papers, HIV/AIDS: A Threat to the African Renaissance? available at
www.kas.org.za/publications/occasionalpapers/Aids/mills.pdf.
67
Ovaj gorki paradoks snano su izrazili Michael Moodie i William Taylor u Contagion and Conflict:
Health as a Global Security Challenge, Report of the Chemical & Biological Arms Control Institute and
CSIS International Security Program, Washington, sijeanj 2000. str. 15 i str. 22 fn 30. ire pitanje
upravljanja istrauje se u De Waal, A. Modeling the governance implications of the HIV/AIDS pandemia
in Africa: first thoughts, AIDS and Governance Discussion Paper no. 2, Justice Africa, lipanj 2002. i dalje
u Pharoah R. I Schonteich, M. AIDS, security and governance in southern Africa: exploring the impact,
Occasional Paper no. 65, Institute for Security Studies, Pretoria, sijeanj 2003., str. 9.
68
ICG, Lssons from Uganda, str. 17.

304

sigurnosti na temelju prava posjedovanja. Sve bi ovo, sugerira dr. Heinecken, moglo
pogorati ve zategnute rasne odnose i prilino e bezosjeajno potkopati SANDF kao
kompetentnu vojnu snagu unutar nekoliko godina. Sedam od deset smrtnih sluajeva u
SANDF-u posljedica su AIDS-a i uvelike zbog AIDS-a, u sadanjem trenutku, moe
funkcionirati samo jedna operacijska brigada.
HIV/AIDS sami po sebi nisu sigurnosni problemi. Kolektivni udarac te bolesti na
socijalnu strukturu drutva i snagu drave stvara problem, i ovdje oruane snage
imaju kljunu ulogu u katastrofi.

69

Ovaj komentar baca nas na neistraeni teritorij. Do koje e mjere kulturalna

reprodukcija drutava biti oslabljena ili sprijeena? Mogu se samo nabrajati kumulativni i
progresivni efekti tako brojnih smrti, skraenih ivotnih vjekova sva su se poboljanja
steena u posljednjih 40 godina okrenula u posljednjih deset u Junoj Africi zatim,
prisutnost siroadi (Whiteside procjenjuje poveanje s nula na 2 milijuna, 1995 2010,
za Junu Afriku.)70. Drugi slini sluajevi samo su spekulativni i potjeu iz daleke
prolosti.71 Ali, velike strategije noenja s problemima u sluajevima velikih nedaa pria
su June Afrike u 20. stoljeu72; stoga je ovo plodno i vano podruje za budua
istraivanja.
Ukratko, u prii kako je AIDS postao povezan s uskim i irokim konstrukcijama
sigurnosti, do kraja 2001. dostigli smo toku gdje, po prvi put, i to zahvaljujui naporima
Richarda Holbrookea vie nego ikog drugog uinjen je formalni napor za stavljanje
pitanja AIDS-a u zonu sigurnosti, te je aktivirano u meunarodnom forumu.
Nadalje, tri kljune toke u Goreovim govorima pronale su mandate za
djelovanje pod sigurnosnom analizom na tri razine: prva je ona ljudske sigurnosti

69

Heinecken, L. Facing a merciless enemy: HIV/AIDS and the South Arfrican Armed Forces, Armed
Forces & Society, 29 (2), Zima 2003., str. 281 300. Citat na str. 296.
70
Whiteside, A. The causes and consequences of the AIDS crisis in Souther Africa, predavanje na
Pugwash Conferences workshop o Threats without Enemies,Bettys Bay, Cape Province, South Africa,
veljaa 2004., dostupno na: www.heard .org.za.
71
Wachtel, N. La Vision des Vaincus: Les Indiens du Perou devant la conquete espagnol, 1530 1570,
Editions Galimard, Paris, 1971.
72
Kao primjerice, obasjani ljudskom briljantnou i C. Van Onselen, The Seed in Mine: The Life of Kas
Maine, a South African Share-cropper, 1894- 1985, James Currey, 1996.

305

interpretirane principijelno kao produetak odgovornosti zatite ljudskih prava. Ovo je

bio subjekt posljednje i najbolje od nedavnih UN-ovih studija.73
Drugo, mjerodavnost za probijanje dravnog suvereniteta pod ICISS Opravdani
razlog kriterijem znai da su unutarnje posljedice kaosa postale, po prvi put od kraja
europskih kolonijalnih carstva u umu 20. stoljea, presudne u iroj zajednici.
Jednostavno, ovo e biti jedno od pitanja kojim e se morati pozabaviti nasljednik ICISSa, Annan High Level Panel, osnovan u prosincu 2003.
Tree, UN-ov proces 2000-01. posluio je da sloi smjernice za arenu najveeg
dosega, gdje AIDS moe biti prethodnica prijetnjama meunarodnom miru i sigurnosti u
direktnom tradicionalnom ekonomskom i politikom smislu.
Upitno je moe li ova formalizacija i koristi koje e iznijeti High Level Panel od
2004. iz nje, biti snaan kamen temeljac u kampanji protiv ove pandemije kao poveanja
provizije sredstava UNAIDS-a i Global Fund-a te iz direktnih nacionalnih izvora. Doista,
u borbi s bezdunom demografskom dinamikom pandemije, pretpostavka je da bismo,
bez efektivne i pravovremene kapitalizacije na ovom dvostrukom uspjehu, mogli shvatiti
da smo izgubili prozor prilike koja se nee vratiti. Jo je jedan daljnji aspekt nedavnih
razvoja na procesu postavljanja AIDS-a kao sigurnosnog pitanja koji se mora zabiljeiti:
od temeljne je vanosti za svijet politike moi u koji smo se vratili, a to je proglas iz
Bijele kue, sukladan s Rezolucijom UNSC-a, da AIDS predstavlja prijetnju nacionalnoj
sigurnosti SAD-a.
Taj proglas bio je logina posljedica velikih promjena u metodologijama
sigurnosnih analiza koje su bile poduzimane unutar obavjetajne zajednice SAD-a od
sredine 1990-ih. Priblino pet godina kasnije, sline promjene dogodile su se u britanskoj
obavjetajnoj zajednici, ameriki preokret prema razvoju scenarija razliitih opcija,
objavljen je u studiji iz prosinca 2000. o globalnim trendovima do 2015. 74 Studija je
identificirala sedam globalnih pokretaa (stanovnitvo, prirodni izvori i okoli; znanost i
tehnologija; globalna ekonomija i globalizacija; dravno i meunarodno upravljanje;
priroda sukoba; uloga SAD-a). Pregledala je njihove potencijalne interakcije i iskazala ih
73

Chairmen, G. Evans & M. Sahnoun, The Responsibility to Protect: Report of the International
Commission on Intervention and State Sovereignty, sijeanj 2002.
74
Nacional Intelligence Council, Global Trends 2015: Adialogue about the future with non-governmenta
experts, NIC 2000-02, prosinac 2000.

306

u etiri scenarija: ukljuiva globalizacija, tetna globalizacija; regionalna natjecanja i

postpolarni svijet (tj. SAD-ov izolacionistiki) svijet. U svim scenarijima predvialo se
opadanje amerikog utjecaja; u veini je zamijeena pokretaka uloga pandemije i/ili
klimatskog stresa koji vode propasti drave. Signalizirane su neke mogue velike
nepravilnosti, ukljuujui prominentno efekt ubrzane i/ili nove pandemije (jednako kao i
neke nedavne dogaaje u srednjoeuropskim i euroamerikim odnosima)
AIDS, te druge bolesti i zdravstveni problemi onemoguavat e perspektive za
prelazak u demokratske reime s obzirom da podrivaju civilno drutvo, ometaju evoluciju
stabilnih politikih i ekonomskih institucija i poveavaju borbu za mo i izvore. 75
Ono to se mora pojmiti je da su deklaracije i promjene u obavjetajnim metodologijama
doprinijele promjenama u pristupu SAD-a, kao to je navedeno u UN-ovu procesu 200001.
Govorei na konferenciji u svibnju 2001., David Gordon, slubenik u NIC-u koji
je u to vrijeme bio odgovoran za globalna i ekonomska pitanja, pruio je najkonkretniji
saetak stajalita o AIDS-u kao pitanja nacionalne sigurnosti SAD-a kojim se tada bavila
obavjetajna zajednica. Nabrojao je pet smjernica:
1

postoji direktna prijetnja za graane SAD-a od pandemijskih virusa (AIDS,

SARS itd.)

postoji prijetnja od biolokog terorizma ili ratovanja u kojima se koriste takva

sredstva. Prijetnja virusa s Nila u New Yorku spomenuta je kao primjer

Postoji prijetnja za snage SAD-a koje djeluju u zemljama u razvoju kao i u

postkomunistikim zemljama na humanitarnim i misijama odravanja mira

Poveavanje vojnih sukoba prisutnou AIDS-a koji bi mogli povui sredstva

SAD-a

Trvenje s kljunim trgovinskim partnerima SAD-a koji bi mogli proizai iz

restriktivnih imigracijskih kontrola i svaa oko intelektualnog vlasnitva za
lijekove

75

Ibid. str. 16

307

Na ovo je zatim dodao sedam neizravnih, ali jakih poveznica izmeu AIDS-a i sukoba u
Africi, kako su ih on i njegovi kolege vidjeli. Produbljivanje bijede vodi do raspadanja
drutvenih veza, u vie od 10 posto sluajeva . G. Gordon je bio sumnjiav prema ideji da
bi se strukture proirene obitelji mogle odrati. Tree, naglasio je sudbinu i ulogu siroadi
AIDS-a, posebice od trenutka kad i ako budu regrutirani kao djeca vojnici. Povlaenje
djece iz obrazovnih sustava zauzvrat poveava ope podrivanje civilnog drutva. Ali, to
bi bila zasebna posljedica zaraze elita: ...da slabljenje civilnog drutva vodi do konteksta
u kojemu odravanje i odrivost efektivnog upravljanja opada dramatino. To zauzvrat
nagriza ekonomski rast to vodi do rastuih borbi za mo, izvore i zatitu. 76 Moemo
takoer dodati da u svijetu obnovljene politike moi, sposobnost SAD-a da iskrca
ogromne resurse moe sam po sebi biti faktor u okretanju drava i regija koje su rtve
prema svojoj sferi utjecaja. Ovo je, doista, bilo iskustvo s AIDS-om nakon uvoenja
predsjednikoga kriznog plana za olakavanje problema AIDS-a (PEPFAR).77

76

D. Gordon govori na Plague upon plague: AIDS and violent conflici in Africa, United States Institute
of Peace, 8. svibanj 2001.
77
Prins, G. AIDS, power, culture and multilateralism a case study, u (ur.) Newman, E i Tirman, J.
Multilateralism under Challenge? Power, International Order and Structural Change, UNU Press, 2005.
(nije jo izdano).

308