Roditeljski sastanak, 2016.

godine, Osnovna kola Gornja Orahovica

Tema: Meuvrnjako nasilje
Predava : prof Emira Ibrahimovi
1. Definicija nasilja
Prema Svjetskoj zdravstevenoj organizaciji nasilje je definirano kao namjerno koritenje fizike sile ili moi,
prijetnjom ili uistinu, protiv sebe, druge osobe, ili protiv grupe ili zajednice, koje rezultira ili postoji visoka
vjerojatnost da e rezultirati ozljedom, smru, psiholokom tetom, nerazvijenou ili deprivacijom.
deprivacija - liavanje neega, oduzimanje, otimanje (lat.)
Nasilje je stanje u kojem je uenik trajno i uestalo izloen negativnim postupcima od strane jednog ili vie
uenika koji ga namjerno ele povrijediti, poniziti ili izloiti neugodnostima. (Olweus, 1988. i 1991.)
... svaki oblik uinjenog ili ponovljenog verbalnog ili neverbalnog ponaanja koje ima za posljedicu stvarno ili
potencijalno ugroavanje zdravlja, razvoja i dostojanstva ovjeka.
2. Vrste nasilja
Pod agresijom, i tetom koja se agresijom prouzrokuje, najee se pomilja na fiziki napad i tjelesnu ozljedu.
Ali i oni koji imaju takvu prvu asocijaciju spremno e napomenuti da je fizika agresija samo jedan oblik
agresije.
Razliite su forme nasilja:
Verbalno nasilje kada se koriste rijei da bi se povrijedila neija osjeanja.
To moe biti:
vrijeanje (kada neko nekome kae da je glup, ruan, naziva ga runim imenima), ismijavanje (kada se
neko nekome ruga zbog visine, teine, porijekla, ocjena..), omalovaavanje (kada neko nekome kae da
ne vrijedi, da ga niko ne voli...), kada se neko okrivljuje za neto to nije uradio/la, ili mu se prijeti, kada
se uvredljivi sadraji alju putem SMS ili e-mail poruka.
Fiziko nasilje - dovodi do stvarnog ili potencijalnog tjelesnog povrjeivanja.
To moe biti: udaranje, utiranje, guranje, davljenje, upanje, zatvaranje i zakljuavanje, otimanje i
unitavanje stvari...
Emocionalno / psiholoko nasilje - kada se upuuju prijetei pogledi, grimase, kada se uhodi odreena
osoba, ili se od nje iznuuje novac, te ju se ucjenjuje, kad se rtvu poziva na telefon, a ne odgovara na
njeno javljanje. Dovodi do trenutnog ili trajnog ugroavnja psihikog i emocionalnog zdravlja i
dostojanstva.
Seksualno nasilje, koje podrazumijeva njihovo ukljuivanje u seksualnu aktivnost koju ona ne
shvataju u potpunosti, za koju nisu razvojno dorasla (ne prihvataju je, nisu u stanju da se sa njom
saglase) i koja ima za cilj da prui uivanje ili zadovolji potrebe druge osobe.
Elektronsko nasilje -Pod takvim se nasiljem meu vrnjacima podrazumijevaju situacije kad
su dijete ili tinejder izloeni napadu drugog djeteta, tinejdera ili grupe djece, na
internetu ili mobilnom telefonu ( alje uznemirujue poruke mobitelom, e-mailom ili na
chatu, ukrade ili promijeni lozinku za e-mail ili nadimak na chatu, objavljuje privatne
podatke ili neistine na chatu, alje uznemirujue slike e-mailom ili MMS-om na
mobitelu,alje viruse na e-mail ili mobitel, alje pornografiju i neeljenu potu na e-mail ili
mobitel,lano se predstavlja kao drugo dijete).

Kao forme nasilja navode se i zloupotreba, zanemarivanje i nemarno postupanje (proputanje da se obezbijede
uslovi za pravilan razvoj to moe naruiti zdravlje, fiziki, mentalni, duhovni, moralni i drutveni razvoj), kao
i eksploatacija.
3. Uzroci nasilja
Faktori koji doprinose pojavljivanju nasilnitva meu djecom:
- porodini Za zdrav razvoj djeteta vrlo su vana iskustva u obitelji.
- kolski
- individualne osobine

I Porodini:
Nedostatak stabilne emocionalne povezanosti/privrenosti izmeu roditelja i djeteta
Nezaposlenost ili prezaposlenost roditelja
Slab nadzor nad djetetom i zanemarivanje djetetovih potreba
Prihvaanje i oponaanje agresivnih i nasilnikih ponaanja koje djeca ue od roditelja te brae i sestara.
(Dijete koje odrasta u okruenju u kojem vlada antisocijalno ponaanje (nasilje, svae, ljutnja) taj oblik
ponaanja prihvata kao normalno i poinje ga koristiti kao sredstvo za postizanje vlastitih ciljeva).
Okrutne metode discipliniranja, fiziko zlostavljanje
Kriminalitet roditelja
Porodino neslaganje

Kada roditelj pokuava socijalizirati dijete grubim autoritarnim postupcima i kaznama, vjerovatno je da e se
dijete poeti ponaati antisocijalno.
Prema miljenju psihologa djeca koja odrastaju u obiteljima u kojima postoji nasilje imaju 3-4 puta veu
vjerojatnost da postanu nasilna
(Vie faktora = vei rizik za nasilna, antisocijalna i agresivna ponaanja)
II kolski:
Nedostatak nadzora i nadgledanja
negativna kolska klima (nedostatak bliskosti, osjeaja prihvaenosti svih uenika te meusobnog
potovanja...)
Neadekvatno ponaanje nastavnika (ismijavanje, prijetnje, fiziko nasilje)
Stav nastavnika prema nasilnitvu (Olweus 25% uitelja ne vidi nita loe u nasilnitvu)
Nedostatak programa intervencije i prevencije
III Individualne osobine
impulsivna, ivahna, djeca (imaju viak energije, nemaju strpljenja, koja esto pronalaze brza rjeenja
frustrirajuih situacija, ali i traumatizirana djeca podlonija su nasilnikom ponaanju). Okolina ih
doivljava zloestima i moe im pripisati zloesto ponaanje te se dijete poinje u skladu s tim i
ponaati.
4. Prevencija nasilja
Program prevencije vrnjakog nasilja u kolama ima za cilj da smanji stopu nasilja meu djecom, tako to e
smanjiti nivo tolerancije na nasilje i inicirati saradnju izmeu uenika, nastavnika i strunih saradnika u borbi
protiv nasilja.
injenica je da su ljudi najee, slabo informisani o nasilju, njegovim vrstama, uzrocima i posljedicama, te da
bi to mogao da bude jedan od uzronika sve vee pojave nasilja meu djecom.
Jednostavno, nesposobnost registrovanja odreenih vrsta nasilja, kako od strane djece, tako i od strane odraslih
koji ih okruuju, dovodi do toga da se posljedice nasilja gomilaju kod djece, vre negativan uticaj na njihov,
kako psihiki, tako i emocionalni, socijalni, pa i fiziki razvoj, i nakon odreenog vremena kod njih izazivaju
ponaanja, koja su ili destruktivna, ili autodestruktivna. Kada se ta ponaanja registruju, obino bude kasno da
se kod te djece naprave neki pomaci ka normalnom funkcionisanju.
Kao odjeljenski starjeina smatram da vi (roditelji uenika) i ja trebamo edukovati i djecu i odrasle da nasilna
ponaanja registruju na vrijeme i da se na adekvatan nain bore protiv njih.
Preventivni rad obuhvata:
Primarnu prevenciju, u okviru koje bismo radili sa onom djecom u koli, koja nisu do sada bila obuhvaena
nasiljem,
Sekundarnu prevenciju, u okviru koje bismo radili sa djecom koja su pod rizikom da postanu rtve nasilja ili
da ponu da vre nasilje, i
Tercijarnu prevenciju, u okviru koje bismo radili sa djecom koja su ve imala priliku da se susretnu sa
nasiljem, bilo da su bila ili jo uvijek su rtve ili oni koji vre nasilje.

Program prevencije vrnjakog nasilja zasniva se, jednim dijelom, na edukaciji uenika, nastavnika i strunih
saradnika, te roditelja, o sljedeim temama: nasilju, njegovim uzrocima i posljedicama, karakteristikama djece
koja su potencijalne rtve nasilja i potencijalni nasilnici, kao i o nenasilnoj komunikaciji.
Ova komunikacija omoguava rjeavanje problema na nenasilan i konstruktivan nain, a osobe ui
prepoznavanju, kako sopstvenih, tako i tuih potreba, interesa i elja, to predstavlja dobar preduslov za
konstruktivno rjeavanje problema.
Drugi dio ovog preventivnog programa predstavlja primjena steenih znanja. Ona se zasniva na monitoringu
ponaanja uenika u toku nastave i nakon nje, od strane njihovih vrnjaka. Monitoring podrazumijeva
neposredno praenje ponaanja uenika, te registrovanje zapaenih nasilnih oblika ponaanja i izvjetavanje o
njima na asovima odjeljenske zajednice, na kojima bi se onda razgovaralo o uzrocima i posljedicama
registrovanih nasilnih ponaanja i mogunostima primjene drugaijih naina reagovanja u istim ili slinim
situacijama. Vrlo vana stvar za ovaj dio rada na prevenciji nasilja, jeste to da se nikako ne ukljuuju bilo kakve
radikalne mjere prema djeci koja su izvrila neki od oblika nasilja. Na ovaj nain elimo da oslobodimo djecu,
koja su rtve nasilja, da izvjetavaju o njemu, ne bojei se posljedica, ali isto tako, i da djeci koja su nasilna,
pokaemo da se problemi na koje se nailazi ne rjeavaju nasiljem. Ono na emu se insistira u ovom programu,
jeste razvoj djetetove linosti, bilo da je rije o djetetu rtvi nasilja ili djetetu koje vri nasilje.
Trei dio ovog programa podrazumijeva ukljuivanje roditelja, kao nekog ko e davati podrku uenicima i
nastavnicima u borbi protiv vrnjakog nasilja.
koli je potrebna pomo lokalne zajednice, kako bi se to efikasnije borila protiv razliitih oblika nasilja, zato
elim u to ukljuili i roditelje, kao bitnu kariku u ovom lancu.
Dakle, preventivni program podrazumijeva aktivnost uenika i njihovih roditelja orijentisanu na podizanje
svijesti u lokalnoj zajednici i uticaju nasilja na razvoj djece i mogunostima koje
zajednica moe da im prui u borbi protiv ovog vrlo jakog protivnika.

Preporuke u cilju prevencije:

Ostvariti dobru komunikaciju izmeu nastavnika, strunih suradnika, roditelja i uenika
Izbjegavati stereotipe
Izbjegavati poticanje neprijateljskog ponaanja meu djecom
Organizirati radionice socijalnih vjetina, samopouzdanja, kvalitetne komunikacije i izbjegavanja
konflikta
Osmisliti razredna pravila i kodekse
Pohvaliti pozitivno, suosjeajno, prijateljsko ponaanje i davanje potpore
Svakoga dana djecu uiti neagresivnom ponaanju
Pokazivati vlastitim primjerom potovanje i pruanje potpore
Osmisliti grupe i aktivnosti kojima bi se manje popularni i povueniji uenici izvukli iz socijalne
izolacije.

5. Prepoznavanje nasilnika
Djeca od malena daju odreene znakove, da bi njihovo ponaanje moglo da preraste u nasilno, ali se ti znakovi
esto ne registruju kao upozoravajui, pa se preko njih olako prelazi. O kojim znakovima je rije? Prvo na ta
treba da se obrati panja jeste to da se ti znakovi razlikuju kod male i predkolske djece, djece kolske dobi i
adolescenata. Kod male djece i djece predkolske dobi javljaju se napadi bijesa, koji traju due od 15 minuta i u
okviru kojih dijete niko ne moe da smiri, ak ni roditelji. Ova djeca esto imaju nasilne ispade, bez razloga,
impulsivna su, energina, nemaju straha. Za njih ne postoje nikakva pravila i stalno odbijaju poslunost
odraslima. Ovakva djeca nisu vezana za roditelje, ne boje se ostati bez roditelja na nepoznatom mjestu. Uivaju
da gledaju filmove sa nasilnim scenama i esto su zlobna prema svojim vrnjacima.
Kod djece kolske dobi moe da se primijeti da imaju slabu koncentraciju, esto ometaju kolske aktivnosti,
imaju lo uspjeh u koli, esto se tuku. Usljed svega ovoga, imaju vrlo malo prijatelja, a prijateljstva sklapaju
iskljuivo sa drugom djecom koja takoe imaju problema u ponaanju. Imaju konstantnu potrebu da se
suprotstavljaju odraslima, esto su frustrirani. Ne saosjeaju sa drugima. to se adolescenata tie, kod njih su
dominantni sljedei znakovi: ne potuju autoritete, te se esto iskljuuju iz kola, imaju lo kolski uspjeh i
esto izostaju iz kole, vrlo esto koriste narkotike i alkohol, uestvuju u tunjavama, kraama, unitavaju tuu
imovinu.
Djeca koja se nasilno ponaaju:
Imaju loiju panju i koncentraciju

esto ometaju kolske aktivnosti, loiji uspjeh u koli

esto upadaju u tunjave s drugom djecom
Na razoaranja, kritike i zadirkivanje reagiraju izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom
esto gledaju nasilne filmove i igraju nasilne igrice
Imaju malo prijatelja, esto su neprihvaeni zbog svog ponaanja
Sklapaju prijateljstva s drugom djecom koja su poznata po agresivnosti i neposlunosti
Konstantno se suprotstavljaju odraslima
Zadirkuju i drae ivotinje
Osjeaju se frustrirano
Djeluju kao da ne suosjeaju s drugima

6. Prepoznavanje zlostavljenih
rtve nasilnikog ponaanja:
Boje se ii u i iz kole
Mijenjaju uobiajeni put do kole
Odbijaju ii u kolu
bolesni su ujutro prije kole, imaju glavobolje ili bolove u trbuhu
Pogorava se kolski uspjeh
Dolaze kui s potrganom odjeom i oteenim kolskim knjigama
Dolaze kui izgladnjeli (uzet im je novac)
Postanu povueni, niskog samopouzdanja
Postanu anksiozni, napeti, prestanu jesti
Zaspu plaui, imaju none more
Ostaju bez svojih stvari, esto gube deparac
Sve ee pitaju za novac ili ponu krasti (da daju nasilniku)
Odbijaju govoriti to nije u redu
Imaju neobjanjive modrice, ogrebotine i porezotine
Ponu zastraivati drugu djecu
Postanu agresivni ili depresivni
Izostaju sa nastave
Daju nevjerojatne isprike za gore navedena ponaanja
Sami su tokom odmora, a prijatelji iz razreda zbog toga nisu zabrinuti
Ne biraju ih u grupnim sportovima
Trae blizinu uitelja
Nesigurni su i uznemireni ako trebaju izai pred tablu, pred razred

Studije su pokazale da su u mladalakom dobu takve osobe depresivnije od svojih vrnjaka. Dua izloenost
nasilju ostavlja na njih duboke posljedice, koje kasnije utiu na emocionalni, drutveni i profesionalni razvoj.
Djeca koja su rtve nasilja esto ne ele da prijave nasilje, pa ak i kada se nasilje nad njima otkrije, ona vrlo
teko progovaraju o njemu.
Psiholog Remzija eti savjetuje roditeljima da obrate panju na eventualne promjene kada je u pitanju
ponaanje njihovog djeteta, posebno ukoliko one traju neobino dugo.
"Ako je vae dijete pretjerano agresivno, isfrustrirano, burno reaguje ili se pretjerano povuklo, ne govori,
zamiljeno je, odsutno, ne spava, promijenilo je nain ishrane radikalno ili vam se preesto ali na tjelesne
tegobe, koje neuobiajeno dugo traju za vae dijete, ako uoite da vae dijete neuobiajeno dugo ispoljava
neke od ovih stvari, trebate odreagovati", poruio je eti.

Istie kako zbog toga ne mora da znai da je dijete nuno rtva nasilja, ali je oigledno da se u ivotu djeteta
deava neto na ta roditelji trebaju reagirati.
"Treba reagovati uspostavom povjerenja. Potreban je povjerljiv odnos izmeu roditelja i djeteta. Dijete treba
sve ispriati svom roditelju, ne postoji zabranjena tema. Na ono to dijete iznosi ne treba davati kritiku ili
gotove savjete. Treba pustiti da dijete ispria ono to mu se deava, to doivljava i to prolazi kroz njegovu
glavu u vidu misli. A, onda se treba ukljuiti i pravovremeno reagovati - traiti pomo strunjaka", savjetuje
eti.

Profil osobe koja trpi nasilje:

plaljiva i nesigurna,
oprezna,
osjetljiva i tiha,
reaguje plaem i povlaenjem,
ima manjak samopotovanja,
nema prijatelje,
prezatien od roditelja,
nije agresivan.

7. Posljedice nasilja
Koje posljedice imaju djeca nad kojim je izvreno nasilje?
Brojna istraivanja pokazala su da rtve fizikog i verbalnog zlostavljanja od strane vrnjaka trpe dugotrajnije
posljedice nasilja na psihiko i fiziko stanje nego to se ini.
Studijama je utvreno da, iako vie nisu rtve nasilja, djeca koja su to nekada bila nisu fiziki i psihiki zdrava
koliko djeca koja nikada nisu trpila zlostavljanje.
"to due vrnjako nasilje traje, posljedice e biti dugotrajnije, a teta vea", Lora Bogart, naunica bostonske
Djeije bolnice.
Koje posljedice imaju djeca koja vre nasilje?
Takva djeca su vrlo esto i sama bila izloena nasilju, bilo u koli, porodici ili negdje drugdje. Imaju loiju
panju i koncentraciju, esto ometaju kolske aktivnosti i imaju lo uspjeh u koli. Opinjena su nasilnim
filmovima, video igricama, imaju malo prijatelja, te su vrlo esto neprihvaena zbog svog ponaanja. Drue se
sa drugom djecom koja su takoe nasilna i konstantno vole da se suprotstavljaju odraslim osobama. esto se
osjeaju frustrirano i djeluju kao da ne saosjeaju sa onima nad kojima su izvrila nasilje. Ponekad djeca koja se
ponaaju nasilno ne znaju da je takvo ponaanje loe, ili oponaaju stariju brau i sestre ili ljude kojima se dive.
Ona moda ne znaju bolje naine komuniciranja s vrnjacima ili prolaze kroz neke probleme, pa to pokazuju
kroz nasilje. Ponekad ih neko drugi navodi na nasilje, npr. neki prijatelji. Ova djeca ne moraju uvijek biti
ukljuena u in nasilja, mogu biti i organizatori grupe, tj. podsticati i nagovarati druge da se nasilno ponaaju.
Sklonost ka nasilju, ukoliko se ne zaustavi, ostavlja dugorone posljedice i na nasilnika. Takva djeca esto
postaju agresivne osobe kad odrastu i ee su sudski kanjavana. Djeci koja se ponaaju nasilno takoe treba
pomoi, a ne samo kazniti ih. Ako se njima ne pomogne, ona e odrasti u nasilne odrasle ljude i nasiljem e
rjeavati svoje probleme.
Koje posljedice nasilje ostavlja na djecu koja to nasilje posmatraju?
Trea kategorija sudionika u nasilju, svjedoci nasilja, kao posljedicu prisustvovanja nasilju mogu imati
poveanu anksioznost ili strah, ali mogu u budunosti postati i tolerantniji prema razliitim oblicima agresivnog
ponaanja.
Zakljuak
Mnogo je razloga zbog kojih odreene osobe postaju nasilnici. Veinom su determinirani temperamentom,
linou, nasljeem, ali ono to je relevantno jeste da su to samo predispozicije za eventualnu pojavu

nasilnitva. Najvei uticaj za pojavu istog, jesu vanjski faktori, kao i klima u porodici (vrsta odgojnog stila).
Ono to je bitno jeste da nasilnitvo ne treba da se tolerie, jer utnja je znak odobravanja, a to zapravo jo vie
potie nasilje. Dakle, potrebno je organiziranje odreenih radionica, tretmana, razgovora zajedno sa uenicima i
roditeljima, ukljuiti roditelje u socilajlizaciju nasilnih uenika, nastojati da osvijeste pozitivne osobine i
usmjeravati ih ka tom cilju, udaljavajui ih od nasilnitva.
Nasilje koje vri nastavnik je strogo kanjivo, te se treba to prije prijaviti, kako bi se rtva zatitila i sauvala
od posljedica tog nasilnitva. Dakle, krenje uenikih pravila, i neprofesionalno ponaanje nastavnika se
zakonski kanjava. Na kraju, svi trebamo poeti od vlastite samoanalize, da li bismo mi voljeli da budemo
rtva nasilnitva? Da li bismo voljeli biti ismijavani? Da li bismo voljeli ismijavati druge?
Na nama samima je da se potrudimo, da napravimo okolinu prihvatljivom i ugodnom za ivljenje. Na nama je
da jaamo kompetencije mlaih generacija, da ih usmjeravamo i osvjetavamo, da ukaemo na eventualne
greke starijih u smislu konstruktivnih kritika. Da sprijeimo nasilnitvo, jer to nije neto to treba zanemariti.
Nemoj mi se smijati
Niko ne zasluuje biti povrijeen
Ne smijte mi se, ne zovite me tako
Ne uivajte u mojoj boli
Ja sam mali djeak s naoalama
Onaj koga zovu ludakom
Mala djevojica koja se nikad ne smijei
Jer imam aparati za zube
I znam kako je uspavati se sa suzama
Ja sam ono dijete na svakom igralitu
Koje uvijek biraju zadnje
Usamljeni uenik iz zadnje klupe, sanjar pognute glave
Koji nastoji prevladati svoju prolost
Ne treba mi biti prijatelj, no je li previe traiti
Nemoj mi se smijati, ne nazivaj me tako!
Ne uivajte u mom bolu...
Nemojte mi se smijati
Debeo sam, mrav, nizak, visok, gluh, slijep, musav...
No, nismo li to svi
Izvori:
1. Nasilje u kolama, Unicef, Dragan Popadi, socijalni psiholog i profesor na beogradskom Filozofskom
fakultetu
2. Remzija eti, psiholog
3. Prof.dr.sc. Dubravka Kocijan Hercigonja, neuropsihijatar i subspecijalista djeje i adolescentne
psihijatrije i integrativni psihoterapeut.
4. Prof. dr. Jasna Bajraktarevi, psiholog