Dananja opeprihvaena pozicija pluralizma u umjetnosti, koji u osnovi podrazumijeva

nepostojanje jedinstvenog stila tj. istodobno postojanje heterogenih izriaja, svojevrstan je

rezultat umjetnikih i teorijskih nastojanja zapoetih jo u prolom stoljeu. Put koji je
prijeen od postmodernog pluralizma, preko problematiziranja vremenski bliih pojmova
poput neomoderne, druge moderne i sl. pokazuje nastojanja osvjeivanja, pojanjenja, a
donekle i usmjeravanja mnotva raznorodnih pojava u suvremenoj umjetnosti.
Problematiziranja na polju slikarstva koja su na globalnoj razini kljuala krajem 20.
stoljea, a donekle se proteu jo i danas, pandan imaju i u brojnim projektima u Hrvatskoj.1
Vremenskom i prostornom logikom sve navedeno se oituje i na situaciji suvremene
umjetnosti u Splitu, pa tako i na ovoj izlobi koja predstavlja odabir sadanjih i diplomiranih
studenata slikarskog odsjeka Umjetnike akademije Sveuilita u Splitu. Raznorodnost
pristupa mediju, tehnici, formi, tematici jasno je vidljiv i iz samo letiminog pregleda
odabranih umjetnika. No razlog plurala naziva izlobe lei i u injenici da se pluralizam ne
odnosi samo na medij slike, ve i na mogunost njegova odbacivanja i izraavanja u,
primjerice, mediju videa. Jer injenica je da nije neuobiajeno da student slikarstva diplomira
na navedenom odsjeku instalacijom ili performansom. Stoga izbjegavanje tradicionalnog
odreenja slikarstva, te poticanje istodobnog izraavanja u razliitim medijima reflektira
suvremeni stav prema mnogostrukim mogunostima umjetnikog izriaja.
Strogo odreene kriterije odabira autora za ovu izlobu teko je jednoznano definirati. Jedini
zadani okvir ini sam odsjek no, kako je ve navedeno, odsjek slikarstva nuno ne iskljuuje i
druge medije. Stoga su se na izlobi nali i objekti, video rad, performans, web projekt.
Vremenska odrednica od dvanaest godina postojanja Akademije postavlja situaciju ve
znatnog broja aktivnih bivih i intrigantnih sadanjih studenata. Naravno, ponovno je
potrebno naglastiti da je rije o izboru, jer nisu predstavljeni svi diplomirani studenti koji
aktivno rade, niti svi studenti kod kojih je vidljivo jasno formiranje osobnog izraza. Izbor je
uvijek rezultat mnogih imbenika od dostupnosti autora i radova, vremenskih i prostornih
ogranienja, te naposlijetku i osobnog odabira kustosa. Meu dvadeset umjetnika nalo se i
studenata druge godine koji pak imaju najvei broj realiziranih projekata i izlobi, neki
izloeni radovi su starijeg datuma jer novi nisu primjereni prostoru palae Milesi, kontekst
jednog rada je uvjetovao prisustvo ili izostanak drugog ... U svakom sluaju, izlobu je
potrebno promatrati kao izbor bez pretenzije cjelokupnog pregleda, a pojedinane radove iz
pozicije autora kao jedan trenutak promiljanja, zasigurno ne kao odreenje osobnog izriaja.
Jedina generalizacija koju je mogue izvesti iz odabranih autora i djela je svojevrstan
pokazatelj globalne situacije, a to je izraziti svjesni individualizam. Iako ih vee, ili ih je u
jednom trenutku vezivao, zajedniki prostor i vrijeme stvaranja, ne postoji modernistika
tendencija udruivanja i definiranja umjetnikog programa. Svi umjetnici inzistiraju na
individualnom pristupu i jasnoj osobnoj problematici, ticala se ona forme ili aktualne
socijalne situacije. Novi sustavi vrijednosti, postavke suvremenog drutva i nain organizacije
ivota time se jasno reflektiraju u umjetnosti, inei ju moda bliom svakodnevnici no ikada.
U samom stavu prema slikarstvu kod veine je izraena svjesnost o irem poimanju slike, pri
emu je njezina kontekstualizacija iznimno vana, kao i poznavanje povijesti i suvremenosti
svjetskih pojava u slikarstvu i umjetnosti openito. Vanost koncepta, ironijski odmak,
promiljenost, te naklonost simbolu izraeniji su od geste i ekspresije. Tematski odabir se
kree od nevanih usputnih prizora, pozicije ene u suvremenom drutvu, svijeta imaginarnih
likova, do kritike drutvenih pojava i politikih situacija. Ne tako davno, dileme vezane uz
propast slikarstva bile su znaajan trenutak tadanje umjetnike produkcije, no ipak su kraj
1

Primjerice izlobe kraj stoljea, kraj slikarstva? u Domu HDLU u Zagrebu, 2005. god. i 17. triennale
hrvatskog slikarstva / PLAVI SALON u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar iste godine. Srodna tematika
obraena je u Kontura art magazinu br. 75, 2003. (tema: neomoderna?) i br. 85, 2005. (tema: slikarstvo i
avangarda).

stoljea odradile generacije stasale kojih dvadeset trideset godina ranije. Radovi ovih
najmlaih generacija lakoom baratanja medijem, te slobodom posezanja za najraznovrsnijim
nainima i temama jasno pokazuju osloboenost od dramatike prijelomnih trenutaka.
Kada govorimo o aktivnostima Umjetnike akademije, posebice slikarskog odjela, u
kontekstu splitske umjetnike scene, u posljednih nekoliko godina mora se primijetiti utjecaj
njihova rada na na izlagaku ivost ove sredine. Umjetnici proizali iz splitske akademije i
njezini studenti sve su zastupljeniji na skupnim izlobama i pregledima suvremene umjetnike
produkcije (od Salona, AAA, do projekata poput onoga Galerije umjetnina Splitska
suvremena umjetnost nova generacija). Ako se pogleda popis umjetnika koji su samostalno
izlagali u organizaciji HULU-a ili u suradnji s MMKC-om i Galerijom umjetnina jasno je
da je situacija ista. No, taj proces ukljuivanja mladih umjetnika u ivu scenu moemo
smatrati normalim i, donekle, podrazumijevajuim. No ono to posebno privlai pozornost su
izlobe koje su potakle od same institucije (u koje uostalom spada i ova izloba). Ve
godinama sam odsjek slikarstva, u suradnji s drugim odsjecima ili samostalno, ustrajno
prezentira godinju produkciju svojih studenata. Tako su se mogle vidjeti zanimljive izlobe u
prostorima Galerije Ghetto, u Podrumima Dioklecijanove palae i MMKC-u, a produkcija
akademije u vie je navrata predstavljana u Zagrebu. Prihvaanje vanosti izlaganja kao
neizostavnog dijela umjetnikog djelovanja, kao rezultat ima i niz projekata koje su inicirali
sami studenti (izloba u Varadinu 2006. godine, DOPUST koji je pokrenut prole godine, te
razne radionice i projekti). Zainteresiranom promatrau nije mogao promaknuti projekt
izlobi Premijere, organiziran u suradnji s POUS-om, koji svojom dinamikom pokazuje
nevjerojatan entuzijazam profesora i samih studenata u nastojanju prezentacije svog rada.
Rano ukljuivanje mladih generacija u aktivnu scenu posljedica je globalnih tendencija u
prezentaciji umjetnosti i samog trita (iako je potrebno ukljuiti znatan odmak kada se govori
o hrvatskoj situaciji). Ovakva praksa kao posljedicu ima jasno izraenu svjesnost mladih
umjetnika o muzealizaciji rada, o trenutku u kojem e se njihov rad nai u nekom izlobenom
prostoru ili u privatnoj zbirci. O vanosti odnosa umjetnikog muzeja i same umjetnosti u
stvaranju novoga, te promjeni odnosa umjetnosti i vanmuzejske stvarnosti u svom eseju pod
nazivom O novome pie njemaki teoretiar Boris Groys. Rijei kojima Groys zavrava esej
jasno upuuju na znaaj ovog neraskidivog odnosa: U Bibliji stoji poznata reenica kako
nema nieg novog pod suncem. To je, dakako, istinito. Ali u muzeju nema sunca. To je po
svoj prilici razlog zato je muzej bio i jo uvijek jest jedino mjesto na kojem su mogue
inovacije. 2

O novome. U:Boris Groys: Uiiniti stvari vidljivima. Strategije suvremene umjetnosti. Muzej suvremene
umjetnosti, Zagreb, 2006.