BIOLOGIJA

SKRIPTA ZA DRAVNU MATURU

Marko Gali
Kristina Kuanda

Autori:

prema:

Marko Gali

Ispitni katalog

marko.gspn@gmail.com

za dravnu maturu

Kristina Kuanda

u k. god. 2011/2012.,

streberica.gimnazijalka@yahoo.com

Biologija,
NCVVO
www.ncvvo.hr

Objavljeno na:

Kontakt : info@drzavnamatura.com

www.drzavnamatura.com

Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i
vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj
u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu
odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji
nain moe nastati koritenjem.

Zagreb, 2011.

PANJA: Skripta se kontinuirano usavrava i dorauje. Najnoviju verziju i

pratee materijale moete pronai na drzavna-matura.com.

Sadraj
Uvod ...........................................................................................................................................7

BIOLOGIJA STANICE ................................................................................................................. 8

a.

Definicija biologije ............................................................................................................... 8

b. Etape i metode istraivanja u biologiji ............................................................................... 9

c.

Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka ..................................................................... 13

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije........................................... 13

e.

Organizacijske razine ivog svijeta ................................................................................... 15

f.

Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima
16

g.

Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih organela i struktura

32

h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom organizmu............. 44

i.

Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja.............................................................. 52

j.

Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna organizacija

viestaninoga organizma ........................................................................................................ 54

2

MIKROBIOLOGIJA .................................................................................................................. 57
a.

Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u ivim stanicama
57

b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta ................................................. 59

c.

Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje prokariota.......... 61

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka ................................................ 68

e.
3

Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima........................................ 70

PROTOKTISTA I GLJIVE........................................................................................................... 73

a.

Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i njihova uloga u

biosferi ....................................................................................................................................... 73

4
b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi .......................................................................... 86
c.

Osobine i znaenje liaja ................................................................................................... 90

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti uzrokovanih

parazitskim protoktistima i gljivicama..................................................................................... 91
4

BOTANIKA .............................................................................................................................. 93
a.

Zajednike osobine biljaka i osnovna organizacija biljnoga tijela .................................. 93

b. Glavne skupine biljaka i njihovi predstavnici, usavravanje njihove grae i uloge s

prilagoavanjem ivotu na kopnu ........................................................................................... 95
c.

Razlike u ivotnim ciklusima razliitih skupina biljaka .................................................. 100

d. Znaenje biljaka u biosferi i ivotu ovjeka.................................................................... 105

e.

Raznolikost flore i vegetacije Hrvatske .......................................................................... 106

f.

Osnovni procesi vezani uz promet vode u biljkama ...................................................... 108

g.

Znaenje procesa vezanih uz izmjenu tvari i energije u biljci te utjecaj ekolokih

imbenika na te procese......................................................................................................... 111

h. Osnovne etape i procesi na kojima se temelji razvitak biljaka te utjecaj vanjskih i
unutarnjih imbenika na te procese ...................................................................................... 119
i.
5

Gibanja biljaka.................................................................................................................. 123

ZOOLOGIJA........................................................................................................................... 125

a.

Zajednike osobine ivotinja, osobitosti glavnih skupina ............................................. 125

b. Razvrstati opepoznate ivotinjske vrste u pripadajue glavne skupine..................... 126

6

BIOLOGIJA OVJEKA ............................................................................................................ 130

a.

Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva ........... 130

b. Sastav tjelesnih tekuina, sastav i uloge krvi ................................................................. 130

c.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava ........................ 134

d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava .......................................... 138
e.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada imunolokog sustava................................ 142

f.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava ................................... 145

5
g.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava .............................. 150

h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih
tekuina ................................................................................................................................... 153
i.

Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje ....................... 158

j.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava .................................. 165

k.

Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava ........................................ 169

l.

Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava .................... 176

m.

Znaenje pojedinih organa i organskih sustava u odravanju homeostaze organizma

188

n. Glavni poremeaji i bolesti organa i organskih sustava ovjeka; imbenici koji

unaprjeuju ili naruavaju zdravlje ovjeka .......................................................................... 190
7

GENETIKA ............................................................................................................................. 201

a.

Osnovni genetiki pojmovi i njihovi meuodnosi ......................................................... 201

b. Kemijska graa i mehanizam djelovanja gena............................................................... 203

c.

Graa i organizacija nasljedne tvari virusa, prokariota i eukariota ............................. 205

d. Znaenje mejoze i krianja za nasljeivanje .................................................................. 208

e.

Vrste promjena genotipa, uzroci i posljedice ................................................................ 219

f.

Primjena genetike na razliitim podrujima ljudske djelatnosti .................................. 222

EVOLUCIJA............................................................................................................................ 227
a.

Osnovni pojmovi i etape kemijske i bioloke evolucije................................................. 227

b. Dokazi evolucije ............................................................................................................... 229

c.

Osnovne postavke Darwinove selekcijske teorije evolucije te glavne pokretake sile

evolucijskog procesa ............................................................................................................... 236

d. Evolucija ovjeka .............................................................................................................. 241
9

EKOLOGIJA ........................................................................................................................... 243

a.

Osnovni ekoloki pojmovi i njihovi meuodnosi ........................................................... 243

b. Odnosi izmeu ivih bia i abiotikih imbenika okolia .............................................. 246

6
c.

Odnosi izmeu ivih bia u biocenozi (biotiki imbenici) ........................................... 248

d. Glavne osobine biocenoza i ekosustava ........................................................................ 251

e.

Odnosi ishrane u biocenozi, kruenje tvari i protjecanje energije u ekosustavu........ 253

f.

tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu smanjiti

(odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu) ................................................................... 257

10 NEKI PREPORUENI POKUSI ............................................................................................... 264
a.

Dokazivanje prisutnosti kroba....................................................................................... 264

b. Dokazivanje koagulacije bjelanevina ............................................................................ 265

c.

Mikroskopsko promatranje plastida .............................................................................. 266

Mikroskopsko promatranje leukoplasta .................................................................................. 266
Mikroskopsko promatranje kromoplasta ................................................................................. 268
Mikroskopsko promatranje kloroplasta ................................................................................... 270

d. Dokazi osmoze u biljnoj stanici....................................................................................... 273

Uvod

Namjena je ove skripte ukratko obuhvatiti gradivo navedeno u Ispitnom katalogu za dravnu
maturu iz biologije, podjelom i redoslijedom kako je ono u tom katalogu navedeno (uz neka
manja odstupanja kako bi se smanjilo rascjepkavanje sadrajno povezanog gradiva). Boja
teksta i stupanj osjenanosti upuuje na teinu gradiva, u pravilu istim sistemom kako je ono
podijeljeno u ispitnom katalogu: zelenom je napisano ono to je u katalogu navedeno kao
"nuno" (za pozitivnu ocjenu), naranastom ono to je navedeno kao "vano" (za vie ocjene
bilo bi dobro poznavati i to), a tamnocrvenom "vrijedno" (za odlinu ocjenu bilo bi dobro
poznavati i to). Ljubiasto su napisani neki sadraji koji se nee ispitivati, ali pristupnicima
mogu biti korisni za razumijevanje sadraja koji e se ispitivati ili u daljnjem kolovanju, i/ili
su bili navedeni u ranijim verzijama Ispitnog kataloga. Pristupnicima, osobito onima koji nisu
imali prikladnu nastavu biologije u srednjoj koli, preporua se uz ovu skriptu koristiti i druge
izvore, kao to su od MZO odobreni gimnazijski udbenici.

Napomena: Ovom prvom izdanju skripte nedostaje najvei dio cjeline 5) Zoologija, kao i opisi
nekih od pokusa preporuenih u Ispitnom katalogu.

O autorima
Marko Gali autor je najveeg dijela skripte. Kristina Kuanda autorica je prvobitne
nedovrene skripte za dravnu maturu 2010. na temelju koje je ova skripta djelomino
raena, autorica je poglavlja Ekologija i mikroskopskih crtea u pokusima u ovoj skripti te je
ovu skriptu pregledala i uredila.

1 BIOLOGIJA STANICE
a. Definicija biologije
Biologija (gr. bios = ivot, logos = govor, rije) znanost koja prouava ivot (iva bia i
ivotne procese). Biologija kao znanost o ivotu osnova je razumijevanja prirode koja nas
okruuje, procesa koji se u njoj dogaaju, poimanja sebe kao organizma i kao dijela prirode.

Zajednike osobine ivih bia:

Sva iva bia izgraena su od stanica
Kretanje (pokretljivost)
Podraljivost (iritabilnost)
Prilagodljivost (adaptacija)
Metabolizam (izmjena tvari)
Rast i razvitak
Razmnoavanje
Nasljeivanje
Starenje i umiranje
Jedinstvenost
Evolucija

Osnovne grane biologije

GRANA

PROUAVA:

zoologija

ivotinje

botanika

biljke

mikrobiologija

mikroorganizme (organizme presitne da bi se

promatrali golim okom)

citologija

stanice

fiziologija

funkcije ivotnih procesa u pojedinim

tkivima, organima, sustavima organa i
organzimima

9
genetika

nasljeivanje

evolucija

postanak i razvoj ivota i pojedinih vrsta

organizama

molekularna biologija

ivotne procese u stanicama na molekularnoj,

biokemijskoj razini

biokemija (grana i kemije i biologije)

kemijske reakcije u ivim organizmima

odnosno meu tvarima koje se obino nalaze
u ivim organizmima

ekologija

odnose meu ivim organizmima te izmeu

ivih organizama i njihovog okolia

anatomija

grau tijela ovjeka

morfologija

oblik i grau organizama

sistematika

svrstava ive organizme u skupine

(kategorije) prema slinosti i razlikama
odnosno srodnosti (vrsta i kategorije vie i
nie od vrste)

b. Etape i metode istraivanja u biologiji

Etape istraivanja u biologiji (osnovni koraci u znanstvenom istraivanju):

Znanstvena metoda nain stjecanja informacija o svijetu predlaganjem moguih

rjeenja unutar istraivake problematike. Neke znanstvene metode u biologiji:
Opaanje

10
Mikroskopiranje
Seciranje
Stanino frakcioniranje
Kultura stanica
Obiljeavanje radioizotopima
Protona citometrija
Upotreba raunala

Opis znanstvenih metoda u istraivanju

Mikroskopiranje vidi dalje

Stanino frakcioniranje postupak rastavljanja stanica na sastavne dijelove, izdvajanje

pojedinih staninih organela ili jo manjih staninih dijelova u homogene frakcije.
Stanice se u postupku frakcioniranja kidaju, a manje stanine komponente, na osnovi
razliite gustoe, odvajaju se CENTRIFUGIRANJEM. Centrifuga je ureaj u kojem se
krunom vrtnjom velikom brzinom organela razdvajaju na temelju brzine njihova
taloenja. Prvim se centrifugiranjem istaloe najvei djelovi stanice, sljedeim
centrifugiranjem (na veoj brzini) istaloe se neto manji itd. Najtee se istaloe
ribosomi budui da su najmanji, najlaki.

Autoradiografija (obiljeavanje radioizotopima) radioizotopi su izotopi elemenata

koji imaju nestabilne jezgre, koje se raspadaju uz pojavu ionizirajueg zraenja.
Ugradnjom radioizotopa u neku molekulu moe se pratiti, na osnovi zraenja, njegov
put po stanici (npr. moemo pratiti put hrane od korijena do lista, ovom je metodom
utvreno da se DNA replicira u jezgri, ugradnja CO2 iz zraka u molekulu eera...)

Kultura stanica uzgoj stanica u posudama, izvan organizma. Posuda s hranjivom

podlogom (tvar koja podrava rast i reprodukciju kulture) mora biti sterilna kako
mikroorganizmi ne bi unitili kulturu (primjena: proizvodnji cjepiva, antitijela, enzima,
hormona, suvremena poljoprivreda, biotehnologija...)

11

Protona citometrija metoda pomou koje se odreuje broj, veliina i oblik stanica,
prisutnost staninih pigmenata ili razliite faze staninog ciklusa. Zasniva se na protoku
pojedinanih stanica u odgovarajuoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su
postavljeni izvor laserske zrake i detektor. Ova metoda ne unitava stanice i
omoguuje njihovu daljnu uporabu

Raunala koriste se u mikroskopiji i kod mnogih medicinskih dijagnostikih

metoda. Pomou raunala znanstvenici obrauju i objavljuju istraivanja

Graa svjetlosnog mikroskopa i uloga dijelova

Mikroskop instrument za promatranje predmeta koji su previe mali da bi se mogli vidjeti

golim okom.
MIKROSKOP

Svjetlosni

Elektronski

mikroskop

mikroskop

Dijelovi mikroskopa:
a - podloga
b - nepomini dio stalka
c - pomini dio stalka
d - tubus
d1 - prostor za prizmu
e - stoli
f - "revolver" za objektive

stalak

12
g - objektiv
h - okular
i - veliki ili makrometarski vijak
j - mali ili mikrometarski vijak
k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla)
l - kondenzor
m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora
n - iris-zaslon
o - okvir za filtere
p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora
Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na vrstom podnoju. Jednostavniji mikroskopi imaju
zrcalo pomou kojega usmjeravamo snop svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju
ugraenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stoli mikroskopa na njega postavljamo predmet
promatranja. Ispod stolia je kondenzor sustav lea s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomou
iris-zaslona prilagoavamo jainu osvjetljenja. Objektivi (stvara poveanu sliku predmeta) su
privreni na nosau objektiva ili revolveru. Gornji dio mikroskopa je tubus, na ijem se
kraju nalazi okular dodatno poveava sliku predmeta. Pomou makrovijka moemo
grublje, a pomou mikrovijka finije izotriti sliku

Osnovna pravila mikroskopiranja

1. Pomicanjem zrcala treba pronai dobro osvjetljenje.
2. Kondenzor pri veim poveanjima podignuti, a pri manjim spustiti.
3. Stavi preparat na mikroskop.
4. Okreni revolver mikroskopa s objektivima na najmanje poveanje.
5. Gledajui sa strane, objektiv paljivo spusti makrovijkom tako da gotovo dodiruje
preparat.
6. Ako nosi naoale, skini ih i odloi.
7. Lijevim okom ako si denjak, a desnim ako si lijevak, gledaj u okular i trai sliku
okretanjem makrovijka u smjeru podizanja tubusa.
8. Sliku izotri mikrovijkom.

13
9. Preparat premjetaj palcima po stoliu mikroskopa trai najbolje vidljiv dio
preparata.
10. Okreni revolver na srednje poveanje i mikrovijkom izotri sliku.
11. Po zavretku mikroskopiranja, okreni revolver na najmanje poveanje, skini preparat
sa stolia, paljivo oisti i spremi mikroskop.

ELEKTRONSKI MIKROSKOP umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku

elektrona koju usmjerava fokusirajui elektromagnetko polje (transmisijski elektronski
mikroskop TEM, skenirajui elektronski mikroskop SEM)
Usporedba grae i rada elektronskog mikroskopa sa svjetlosnim mikroskopom
Elektronski mikroskop ima daleko vee poveanje od svjetlosnog. Elektronski mikroskop
umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku elektrona. Elektronski mikroskop ima
oko 1000 puta veu mo razluivanja (sposobnost mikroskopa da dvije bliske toke prikae
odvojeno). Elektronskim je mikroskopom mogue vidjeti mnogo vie detalja u grai stanice.

c. Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka

Znaaj biologije pri proizvodnji hrane i kontroliranju bolesti:

Kultura stanica se koristi u proizvodnji cjepiva, lijekova, antitijela, enzima, hormona.

Kultura biljnog tkiva nalazi primjenu u poljoprivredu i biotehnologiji za oplemenjivanje
biljaka, za dobivanje biljnih sadnica bez virusnih bolesti te za dobivanje genetski
preinaenih biljaka. Stanino frakcioniranje omoguuje detaljnije istraivanje grae i
funkcije stanice. Protona citometrija koristi se pri dijagnostici raznih bolesti, pri tipizaciji
tkiva, u mljekarskoj industriji za utvrivanje ukupnog broja bakterija u sirovom
mlijeku i dr.

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije

OSOBA
Robert HOOK (17. st.)

DOPRINOS U RAZVOJU BIOLOGIJE

promatrao tanke prereze pluta (stijenke mrtvih
stanica) pomou vrlo primitivnoga mikroskopa; prvi

14
uporabio naziv cellula = lat. STANICA
Antony van

otac mikroskopa usavrio mikroskop i dobio

LEEUWENHOEK (1632.

poveanje ~270; prvi promatrao ivi jednostanini

1723.)

organizam (mikroorganizme iz usne upljine,

spermije, krvne stanice)

Carl LINN (1707. 1778.)

binarna nomenklatura, osniva taksonomije ili

sistematike

Matthias SCHLEIDEN

STANINA TEORIJA sva su iva bia graena od

(botaniar) i Theodor

stanica

SCHWANN (zoolog) (18. st.)

Charles DARWIN (1809.

teorija evolucije: razvijeniji organizmi razvili su se iz

1882.)

jednostavnijih

Louis PASTEUR (1822.

dokazao je da mikroorganizmi nastaju iz ve

1895.)

postojeih mikroorganizama i da su uzronici

zaraznih bolesti i vrenja, razvio i razjasnio cijepljenje
(protiv kokoje kolere, bedrenice, bjesnoe);
osmislio i razvio PASTERIZACIJU

Gregor Johann MENDEL

osniva znanstvene genetike: postavio zakone

(1822. 1884.)

nasljeivanja

Ernest HAECKEL (19. st.)

utemeljio ekologiju

Robert KOCH (1843. 1910.) otkrio uzronika tuberkuloze i kolere, usavrio

hranjive podloge za uzgoj bakterija i tehnike
mikroskopiranja bakterija
Alexander FLEMING (1881.

otkrio prvi antibiotik (penicilin)

1955.)
Dragutin GORJANOVI

otkrio ostatke neandertalaca (krapinskoga praovjeka)

KRAMBERGER (1856.

na Hunjakovu brdu pored Krapine

1927.)
A. OPARIN (1938.)

ruski biokemiar; pretpostavio da su prve organske

molekule mogle nastati od plinova u praatmosferi;
iznio ideju kemijske evolucije (proces spontane
sinteze sloenijih organskih molekula iz

15
jednostavnih)

Stanly MILLER (1953.)

pokusom dokazao da su male organske molekule

mogle nastati abiotiki

J. WATSON i F. CRICK

otkrili strukturu i naelo replikacije DNA

(1953.)
Thomas Hunt MORGAN (20.

radio istraivanja na vinskim muicama; povezao

st.)

genetiku i citologiju i razvio kromosomsku teoriju

nasljeivanja (= morganizam)

Milislav DEMEREC (20. st.)

doprinio masovnoj proizvodnji antibiotika (penicilin),

primjenio genetike metode u tehnologiji (uzgoj
korisnih mikroorganizama)

e. Organizacijske razine ivog svijeta

16

f. Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih

spojeva u njima

Biogeni elementi

Sva iva bia izgraena su od biogenih kemijskih elemenata. U prirodi su otkrivena 92

kemijska elementa od kojih je 60 biogenih elemenata koji izgrauju iva bia.

Kemijski

Simbol

% u ljudskom

Bioloka

element

kemijskog

tijelu

vanost ili

elementa
kisik

funkcija
65

Potreban za
dobivanje
energije,
sastojak vode i
organskih
molekula

ugljik

18.5

Sastojak svih
organskih
molekula

vodik

9.5

Nosa
elektrona,
sastojak vode i
organskih
molekula

duik

3.3

Sastojak
proteina i
nukleinskih
kiselina

kalcij

Ca

1.5

Izgrauje kosti

17
i zube, potreba
za stezanje
miia
fosfor

1.0

Sastojak
nukleinskih
kiselina, vaan
u prijenosu
energije

kalij

0.4

Vaan za
funkciju ivaca

sumpor

0.3

Sastojak nekih
proteina

klor

Cl

0.2

Glavni
negativni ion u
izvastaninoj
tekuini

natrij

Na

0.2

Glavni
pozitivni ion u
izvanstaninoj
tekuini, vaan
za funkciju
ivaca

magnezij

Mg

0.1

Vaan dio
enzima u
prijenosu
energije,
sastojak
klorofila

eljezo

Fe

0.05

Sastojak
hemoglobina

18
Gotovo 95% mase veine organizama ine ugljik, kisik, vodik i duik

Razlika u zastupljenosti kemijskih elemenata u ivoj i neivoj prirodi

ivi i neivi svijet grade isti kemijski elementi, ali su razliito zastupljeni u ivoj i
neivoj prirodi
Najzastupljeniji elementi u neivoj prirodi: O, Si, Al

W/%

IVA PRIRODA

NEIVA PRIRODA

20

0.2

60

50

10

3.5

0.03

Na

0.2

2.5

Fe

0.1

Si

0.004

26

Znaenje anorganskih soli (minerala) u tjelesnim tekuinama i vrstim strukturama (zubi,

kosti, ljuture):

Veliko znaenje imaju u mehanizmu samoregulacije sastava iona u stanici, tzv.

natrij/kalij crpka - vano za prijenos ivanih impulsa

Kalcij je vaan u strukturi kostiju i zubi

Natrij je vaanu regulaciji krvnog i osmotskog tlaka tjelesnih tekuina, u mehanizmu
provoenja ivanih impulsa, radu srca, miinoj kontrakciji

Ugljik kao sredinji atom u organskim molekulama

19
Meu biogenim elementima istie se ugljik nalazi se u svim organskim
molekulama
Ugljikovi se atomi meusobno vezuju vrstim kovalentnim vezama u lanaste,
razgranjene ili prstenaste molekule. Na ugljikove atome mogu se vezati razliite
kemijske skupine koje odreuju fizikalna i kemijska svojstva pojedinih djelova
organske molekule. Ovisno o fizikalno-kemijskim svojstvima, organske
molekule mogu ostvarivati razliite tipove veza s drugim molekulama u svom
neposrednom okoliu. Kemijske veze koje se na taj nain ostvaruju esto su
slabe i povratne. To znai da se lako uspostavljaju, prekidaju i ponovo
uspostavljaju to je iznimno vano u svim ivotnim procesima

Razlika izmeu organskih i anorganskih molekula

Organske molekule uvijek sadre ugljik!

ANORGANSKE TVARI: VODA, SOLI, KISELINE

ORGANSKE TVARI: UGLJIKOHIDRATI, LIPIDI, BJELANEVINE, NUKLEINSKE KISELINE

Meusobni odnos monomera i polimera

Monomeri izgrauju polimere. Npr. aminokiseline (monomeri) meusobno se vezuju

peptidnom vezom u bjelanevine (polimeri), nukleotidiDNA, monosaharidipolisaharidi

monomer

oligomer

polimer

Polimerizacija

20
MAKROMOLEKULA

PODJELA I GRAA

ULOGA

Lipidi

trigliceridi (glicerol +

-pohranjivanje

vie masne kiseline)

energije

fosfolipidi (glicerol +

-izgradnja

vie masne kiseline +

membrana

PRIMJER
masti, ulja

lecitin

fosfatna skupina)
Steroidi

Ugljikohidrati

-sastojak membrana

-kolesterol

-hormoni

-testosteron

monosaharidi

-izvor energije

-glukoza, fruktoza

(heksoze 6

-gradivni dijelovi

-deoksiriboza, riboza

ugljikovih atoma,

DNA i RNA

pentoze 5
ugljikovih atoma)
disaharidi

eer u biljaka

saharoza

polisaharidi

-potpora tijela

-hitin, celuloza

-pohranjivanje

-krob, glikogen

energije
Proteini

polimeri

-prijenos tvari

-hemoglobin

aminokiselina

-rad miia

-miozin i aktin

(karboksilna skupina

-zgruavanje krvi

-trombin, fibrin

COOH, amino

-imunitet

-antitijela

skupina NH2)

-ubrzavanje

-enzimi

kemijskih reakcija
Nukleinske kiseline

polimeri nukleotida

-prijenos genske

-deoksiribonukleinska

(duina baza +

upute s roditelja na

kiseline, DNA

pentoza + fosfatna

potomstvo

- ribonukleinska

skupina)

-sinteza proteina

kiselina, RNA

21

Zajednika svojstva lipida, netopljivost u vodi

Lipidi ukljuuju velik broj razliitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog
nepolarnih veza C C i C H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi raspre u sitne kapljice
stvarajui emulziju.
Osnovne bioloke uloge lipida su:
Pohranjivanje energije
Izgradnja biolokih membrana
Prijenos signala meu stanicama

Uloga masti, ulja, fosfolipida i steroida

MASTI i ULJA su po kemijskom sastavu TRIGLICERIDI, a glavna im je uloga

pohranjivanje energije
FOSFOLIPIDI izgrauju stanine membrane svih ivih bia
STEROIDI stanine membrane ivotinjskih stanica i stanica ovjeka sadre steroid
KOLESTEROL ishodina molekula za sintezu spolnih hormona (estrogena,
progesterona i testosterona), hormona nadbubrenih lijezda (kortizola i aldosterona)
i vitamina A, D i E

Znaenje zasienih i nezasienih masnih kiselina

Masne kiseline sastoje se od dugakih molekula (16-20 C-atoma) koje najednom kraju imaju
kiselinsku skupinu COOH. Razlikujemo zasiene i nezasiene masne kiseline. Zasiene
masne kiseline (palmitinska, stearinska) veze izmeu C atoma jednostruke, a nezasiene
masne kiseline (oleinska) imaju jednu dvostruku vezu. U mastima su zasiene, a u uljima
nezasiene masne kiseline. Maslinovo ulje ima nezasiene masne kiseline (linolnu i oleinsku),
zato je lako probavljivo i ima veliku prehrambenu vrijednost. Razgradnjom masnih kiselina

22
oslobaa se dvostruko vie energije nego razgradnjom jednake mase glukoze, zato masne
kiseline spadaju u glavne spremine molekule stanice

Steroidi primjeri iz svakodnevnog ivota

Znamo da je kolesterol zapravo steriod. Molekule kolesterola su vane i tijelu moraju stalno
biti na raspolaganju. Unosi se putem hrane, ali ga i sam organizam sintetizira u jetri. Ipak,
suvian kolesterol je tetan suviak tijelo ne moe iskoristiti te ga zadrava u krvi i taloi
na stijenkama krvnih ila ATEROSKLEROZA ovo stanje moe dovesti, zbog
zaepljenja krvni ila ateromima, do modanog udara ili koronarnih bolesti srca. Steroidi se
esto koriste u bodybuildingu radi poveanja miine mase (mogue posljedice: akne,
razvoj grudi kod mukarca, oteenja jetre...). Steroidi su ishodine molekule za sintezu
testosterona, estrogena, progesterona, kortizola, aldosterona.

Podjela ugljikohidrata

MONOSAHARIDI ili jednostavni eeri koji mogu biti izgraeni od tri (trioze), pet
(pentoze) ili est (heksoze) meusobno povezanih atoma ugljika. Riboza i
deoksiriboza su pentoze. Glukoza, fruktoza i galaktoza su heksoze imaju istu
kemijsku formulu C6H12O6 , ali su razliite strukture pa i razliitih svojstava
OLIGOSAHARIDI ili sloeni eeri koji su izgraeni od dviju do deset molekula
monosaharida. Najznaajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju
molekula monosaharida kovalentnom vezom GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se
molekula vode. Disaharidi su saharoza (glukoza + fruktoza), laktoza ili mlijeni eer
(glukoza + galaktoza), MALTOZA (glukoza + glukoza)
POLISAHARIDI ili sloeni eeri kod kojih je vie od deset molekula monosaharida
povezano u duge polimerne lance. Polisaharidi mogu biti STRUKTURNI (hitin,
celuloza) i REZERVNI (glikogen, krob)

23

Monosaharidi, disaharidi, polisaharidi

MONOSAHARIDI se dijele na PENTOZE (riboza i deoksiriboza ulaze u sastav

nukelinskih kiselina), HEKSOZE (GLUKOZA najvaniji izvor energije za ivi svijet,
nastaje u biljkama kao produkt fotosinteze, a u ivotinjskom organizmu nalazi se kao krvni
eer. Organizmi iz glukoze oslobaaju energiju kroz proces staninog disanja ili bioloke
oksidacije, ima sladak okus, lako topljiva u vodi. FRUKTOZA vrlo sladak eer, topljiv u
vodi, nalazi se u vou voni eer. Galaktoza se nalazi u mlijeku sisavaca)

DISAHARIDI nastaju spajanjem dviju molekula monosaharida glikozidnom vezom, a

izdvaja se molekula vode. Npr. SAHAROZA sastoji se od glukoze i fruktoze, nalazi se
ueernoj trsci i repi. LAKTOZA sastoji se od glukoze i galaktoze i nalazi se u mlijeku.
Maltoza se sastoji od dvije molekule glukoze i esto se naziva slad

POLISAHARIDI su STRUKTURNI (hitin strukturni polisaharid, polimer glukoze koji

sadri aminoskupinu, ne otapa se u vodi, nije probavljiv, glavni je sastojak oklopa
lankonoaca i staninih stijenki hifa nekih gljiva, ima potpornu i zatitnu ulogu jer je otporan
na vanjske utjecaje. celuloza strukturni polisaharid, polimer glukoze, izgrauje staninu
stijenku biljnih stanica i hife nekih gljiva to im daje vrstou. Ima iroku primjenu u
svakodnevnom ivotu pamuna vlakna, drveni namjetaj, papir) REZERVNI (krob
graen od molekula glukoze koje tvore spiralne lance, ima ulogu priuvne hrane u
sjemenkama: penice, kukuruza, rie.... Velike koliine skroba pohranjenog u krobnim
zrncima nalazi se u gomoljima krumpira, jako vaan u prehrani. glikogen rezervni
polisaharid kod ovjeka i ivotinja, pohranjuje se u jetri i miiima. Kada je tijelu potrebna
energije glikogen se razgrauje do glukoze)
Struktura aminokiselina i peptidna veza

Proteini (bjelanevine) su izgraene od aminokiselina. Svaka aminokiselina sadri

karboksilnu skupinu COOH, aminoskupinu NH2 i R-skupinu ili aminokiselinski
ogranak. R skupina specifina je za pojedinu aminokiselinu i moe biti razliite

24
veliine i kemijske strukture (npr. kod glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina
metilna skupina).

Aminokiseline se meusobno vezuju peptidnim vezama u polipeptidne lance. Peptidna

veza nastaje izmeu karboksilne skupine jedne aminokiseline i aminoskupine druge
aminokiseline, a izdvaja se molekula vode.

Nastajanje peptidne veze

Znaenje enzima za kemijske reakcije u ivim biima

Bez aktivnosti enzima veina kemijskih reakcija u biolokom sustavu ne bi se odvijala,

ili bi bila toliko spora da se ne bi mogla odviti u uvjetima u kojima se odvija ivot. Za
ivot stanice potrebno je brzo odvijanje kemijskih reakcija to je svojstvo enzima:
ubrzavaju kemijske reakcije vie od milijun puta, pritom se ne troe niti mijenjaju svoja
kemijska svojstva. Veliku vanosti imaju u razgradnji hrane u probavnom sustavu
(ptijalin, pepsin, polipeptidaza, dipeptidaza), pri replikaciji DNA i dr.

Kako enzimi ubrzavaju kemijske reakcije

ENZIMI ili BIOKATALIZATORI su proteini bez ije se aktivnosti veina kemijskih reakcija u
biolokom sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje ivota. Posebnost djelovanja
enzima oituje se u njihovoj specifinosti, odnosno djeluju samo na odreenu vrstu tvari.
Lipaze samo na lipide, amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima

25
tvore se tako da se korijenu naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak aza).
Tvar na koju enzim djeluje naziva se SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se vee supstrat
jest AKTIVNO MJESTO. Meudjelovanje enzima moe se objasniti na principu kljubrava u
kojem supstrat oblikom odgovara obliku aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na
aktivno mjesto PRIJELAZNO RAZDOBLJE.
Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije snienjem energije aktivacije molekula. Energija
aktivacije je koliina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije.
Snienjem energije aktivacije molekule bre stupaju u kemijske reakcije

Djelovanje ezima

Uzroci raznolikosti bjelanevina kao preduvjeta bioloke raznolikosti

Sve bioloke vrste i jedinke unutar vrsta meusobno se razlikuju upravo po proteinima
Proteini se sastoje od aminiokiselina povezanih peptidnom vezom. Poznato je 20
aminokiselina.
Vrsta bjelaevine ovisi o broju, vrsti i redosljedu aminokiselina. im se proteinu doda neka
nova aminokiselina nastaje novi protein. Npr. ako uzmemo 100 aminokiselina broj razliitih
proteina koji mogu nastati je 20100 to je ogroman broj. Isto tako polipeptidi lanci se mogu
povezivati i savijati i zauzimati odreene prostorne rasporede to donosi nebrojeno mnogo
kombinacija. Zato su proteini nositelji bioloke specifinosti.

26
Nukleinske kiseline

Nukleinske kiseline su sloeni polimeri, tj. izgraeni su od monomernih jedinica

NUKLEOTIDA. Nukleinske kiseline pohranjuju i prenose informacije unutar stanice.
Razlikujemo DNA (deoksiribonukleinska kiselina) i RNA (ribonukleinska
kiselina). Nukleotidi, koji izgrauju nukleinske kiseline, sadre: FOSFATNU
SKUPINU, EER PENTOZU (deoksiriboza/riboza), DUINU BAZU
(prstenasta molekula koja sadri duik )

NUKLEOTIDI DNA u svom sastavu imaju deoksiribozu i jednu od etiri duine

baze: ADENIN (A), GVANIN(A), CITOZIN(C), TIMIN(T)

NUKLEOTIDI RNA u svom sastavu imaju eer ribozu i duine baze: adenin,
gvanin, citozin, URACIL (U)

Duine baze:

PIRIMIDINSKE (jedan prsten)

PURINSKE (dva prstena)

CITOZIN

ADENIN

TIMIN

GVANIN

27
URACIL

Molekula DNA izgraena je od dvaju dugakih lanaca POLINUKLEOTIDNI LANCI

(taj lanac grade nukleotidi koji se vezuju preko eera i fosfata). Dva polinukleotidna
lanca meusobno se vezuju VODIKOVIM vezama koje se uspostavljaju izmeu
komplementarnih baza. Komplementarne baze su adenin-timin te gvanincitozin u
molekuli DNA dok se u molekuli RNA umjesto timina pojavljuje uracil koji je
komplementaran adeninu, dakle adenin-uracil u molekuli RNA.
tri vodikove veze

GVANIN

CITOZIN

dvije vodikove veze

ADENIN

TIMIN

28

Usporedba DNA i RNA

PURINSKE BAZE
PIRIMIDINSKE BAZE
MONOSAHARID
BROJ LANACA
POLOAJ U EUKARIOTSKOJ
STANICI

DNA
A,G
T,C
deoksiriboza
2
jezgra, mitohondriji,
kloroplasti

VRSTE

RNA
A,G
U,C
riboza
1
jezgra i citoplazma
mRNA, tRNA, rRNA

Replikacija DNA i njezino znaenje

Molekula DNA ima sposobnost samoumnoavanja ili autoreplikacije

stvaranje vlasitith kopija. Replikacija je semikonzervativna, to znai da jedan
polinukleotidni lanac slui kao kalup za sintezu drugog lanca. Tako nastaju
dvije molekule DNA od kojih svaka ima jedan stari i jedan novi
(novosintetizirani) lanac

Tok replikacije:

1. Kidanje vodikovih veza izmeu duinih baza i razdvajanje polinukleotidnih

lanaca
2. Komplementarno spajanje slobodnih nukleotida (A=T, GC)

Replikacija se odvija uz prisustvo raznih enzima. Npr. enzim DNApolimeraza

katalizira komplementarno povezivanje nukleotida novog i roditeljskog (starog)
lanca

29

stari lanac DNA

novi lanac DNA

Replikacija DNA
Razlika DNA i RNA
DNA

RNA

adenin, gvanin, timin,

adenin, gvanin, uracil,

citozin

citozin

broj lanaca

dva

jedan

pentoza

deoksiriboza

riboza

poloaj u stanici

jezgra

jezgra i citoplazma

pravilna zavojitost

da

ne

duine baze

Tri tipa RNA

VRSTA RNA

ULOGA

Prijenosna ili

Ribosomska RNA

Glasnika RNA

transportna (tRNA)

(rRNA)

(mRNA)

kroz citoplazmu

zajedno s

iz jezgre izlazi u

prenosi

proteinima

citoplazmu na

odgovarajue

izgrauje

ribosome s

aminokisleine do

ribosome

uputom za

glasnike RNA na
ribosomu

sintezu proteina

30

Znaenje vode za odravanje ivota (sveukupnog i osobnog)

Voda kao najprisutnija tvar u prirodi velikim udjelom sudjeluje u izgradnji ivih
bia. Prvi oblici ivota na zemlji nastali su u vodi jer je izvrstan medij za
meudjelovanje atoma i molekula. Oko 3 milijarde godina iva bia provela su u
oceanu. Zato vodu nazivamo kolijevkom ivota

VODA je polarna molekula ili DIPOL (na jednom kraju molekule nalazi se slab
negativan naboja, a na drugom kraju slab pozitivan naboja). Ovakav raspored
naboja uzrokuje meusobno povezivanje molekula vode vodikovim vezama

Molekula vode
SVOJSTVA VODE:
o Kohezijapovezivanje istovrsnih molekula
o Adhezija povezivanje s molekulama drugih tvari
o Kapilarnost posljedica adhezije i kohezije kretanje tekuine protiv sile
tee kroz uzak prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav
provodnih ila biljaka)
o Povrinska napetost na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku
elsatinu opnu ili mreicu koja kukcima omoguuje hodanje po vodenim
povrinama ili plutanje lista po povrini vode.
o Velik toplinski kapacitet Toplinski kapacitet je koliina topline koje treba
primiti 1 kg tvari da bi mu se tempreatura povisila za 1 C. Tvari s malim
toplinskim kapacitetom brzo se zagriju ve kod kratkog izlaganja toplini, dok

31
tvari s velikim toplinskim kapacitetom treba dugo izlagati toplini da bi se
temperatura tek malo povisila
o Visoka toplina isparavanja - voda na isparavanje troi mnogo energije, zato
se isparavanjem organizam hladi (drvee putem lia, ovjek se znoji)
o Anomalija vode Ispod 0 C voda prelazi iz tekueg u vrsto stanje led. U
ledu su molekule vode razmaknute (led je upljikav i male gustoe). Led je
zato laki od vode i pliva na njenoj povrinianomalija vode (gustoa vode
najvea je pri 4 C)

Voda kao otapalo

Voda je vrlo dobro otapalo (za polarne i ionske tvari). Pri otapanju kuhinjske soli (NaCl)
dolazi do disocijacije ili razlaganja kristala natrijeva klorida (natrij i klor meusobno su
povezani ionskom vezom) na ione natrija (Na+) i ione klora (Cl-). Molekule vode okruuju
pozitivno nabijene ione natrija i negativno nabijene ione klora. Vodeni ovoji razdvajaju ione,
to im omoguuje nesmetano kretanje u prostoru i vezivanje s drugim esticama.

kristal NaCl

adhezija
otapalo
vodena otopina soli

kohezija

Otapanje kuhinjske soli u vodi

32

Hidrofilne su tvari koje "vole vodu" dobro se otapaju u vodi. To su ionske tvari (kao to je
NaCl) i polarne molekule, jer je i voda polarna molekula ("slino se otapa u slinom").
Hidrofobne su tvari koje "se boje vode" ne otapaju se dobro u vodi. To su uglavnom
nepolarne molekule (kao to su ugljikovodici).

g. Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih

organela i struktura

Graa stanice prokariota i eukariota

Prokariotske stanice ili protocite nemaju oblikovanu jezgru. Naziv prokariot (gr. pro prvi,
prije; karyon jezgra), u prijevodu prije jezgre ili primitivna jezgra, a oznaava izostanak
ovojnice koja odvaja nasljednu tvar od ostatka stanice. Podruje stanice u kojemu se nalazi
kruna DNA bez ovojnice zove se nukleoid. Prokariotske stanice nemaju organele (strukture
omeene ovojnicom). Svaka stanica ujedno je i organizam nikada ne izgrauju
mnogostanini organizam

Eukariotske stanice ili eucite (gr. eu pravi, dobar) imaju jezgru omeenu ovojnicom. Ima
organele. Znatno je sloenija i vea (10-25 puta) od prokariotske stanice. Razlikujemo dva
osnovna tipa eukariotske stanice: BILJNA i IVOTINJSKA

Imaju

Nemaju

kloroplaste i

kloroplaste i

mogu obavljati hrane se

fotosintezu autotrofi

heterotrofno

33
Razlika grae prokariotske i eukariotske stanice

Obiljeja/stanice

protocita

eucita

nukleoid

jezgra

organeli

jednostanini organizmi

mnogostanini organizmi

bakterije

biljne i ivotinjske stanice

Organizacija eukatioske stanice

Eukariotska stanica ima oblikovanu jezgru ovojnicom odvojenu od ostatka stanice

citoplazme. Citoplazma je obavijena membranom. Unutarnja struktura je sloena u stanici
se nalaze organeli - membranom omeene strukture koje omoguuju istodobno, usklaeno
i neometano obavljanje razliitih biokemijskih procesa. Najvei i najistaknutiji organel je
jezgra, a ostatak ini koloidna citoplazma (citosol) i organeli. Eukariotske stanice sadre
veliku koliinu vode. Mogu sadravati pohranjene hranjive tvari, minerale i molekule
pigmenta
Sve eukariotske stanice sadre veliku koliinu proteinskih vlakana (mikrofilamenti) i cjevica
(mikrotubuli) organiziranih u mreastu strukturu ili citoskelet stanici daje oblik i dri
organele u odreenom prostornom rasporedu, poprilino je promjenjiv i dinamian sustav
prilagoava se potrebama stanice

EUCITA

biljna

ivotinjska

34
IVOTINJSKA STANICA:

JEZGRA nepravilnog, kuglastog oblika, smjetena u centru stanice gdje je pridravaju

dijelovi citoskeleta i najvei je organel u stanici. Nosi upute za ivotne aktivnosti stanice u
molekulama DNA. Molekule DNA povezane s proteinim ine kromatin koje je smjeten u
nukleoplazmi. Kromatin je graen od niti koje se u vrijeme diobe spiraliziraju u kromosome
U jezgri se sintetizitaju svi tipovi RNA. Okrugle strukture u jezgri stanice su jezgrice (moe ih
biti jedna, dvije pa i do 100 kod nekih vrsta vodozemaca). Jezgra je obavijena ovojnicom koju
ine dvije membrane. Vanjska membrana je povezana s endomembranskim sustavom.
Povrina jezgre hrapava je zbog otvora jezgrinih pora ti otvori su okrueni proteinima
koji tvore kanalie za prolaz tvari. Kroz pore izlaze RNA i podjedinice ribosoma, a ulaze
proteini iz citoplazme.

ENDOMEMBRANSKI SUSTAV
Sustav membrana koje dijele citoplazmu stanice na odjeljke i usmjeravaju prijenostvari u
citoplazmi. Protee se od jezgrine ovojnice do stanine membrane, a sastoji se od sljedeih
dijelova:
o ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (ER) povezana je s jezgrinom ovojnicom i sastoji se
od sustava membranskih kanalia, nabor i upljina. Postoji hrapavi i glatki ER. Hrapavi
ER na povrini ima ribosome, tj. sintetizira proteini koji zatim ulaze u upljine gdje ih
enzimi dorauju u npr. glikoproteini ili neke druge sloene proteine. Glatki ER se
nastavlja na hrapavi ER, a nema ribosoma stoga ne sintetizira proteine, ali sintetizira
fosfolipide, steroide i masne kiseline. Glatki ER moe obavljati i druge zadae to ovisi
o vrsti stanice (npr. u testisima stvara testosteron, u jetri obavlja detoksikaciju
neutraliziranje otrova). Openita je zadaa glatkog ER-a stvaranje mjehuria koji
prenose velike molekule u druge djelove stanice
o GOLGIJEVO TIJELO nakupina membranskih veica u stanici. Jedna se strana
nakupine vezuje uz glatki ER, a druga je smjetena uz staninu membranu. Ovaj
organel prima mjehurie s glikoproteinima i lipidima koji stiu iz glatkog ER-a i
sakuplja u cisternama (membranske vreice) tu se obrauju i razvrstavaju pristigle
molekule i opet pakiraju u mjehurie koji se oslobaaju na rubovima cisterne.

35
Mjehurui ili prenose sadraj u izvanstanini prostor ili ostaju kao lizosomi ili
peroksisomi
o LIZOSOMI membranski mjehurii s enzimima (Golgijevi mjehurii nastaju na
Golgijevom tijelu) razlau i uklanjaju stare i oteene dijelove stanice, mogu
uzrokovat i staninu smrt razaraju cijelu stanicu
o PEROKSISOMI sadre enzime za oksidaciju malih organskih molekula. Oni sadre i
vodikov peroksid (H2O2) toksian odmah nakon oslobaanja enzima katalaza
razlae ga na vodu i kisik. Peroksisome proizvodi Golgijevo tijelo u stanicama jetre i
stanicama kvasca mogu oksidirati alkohol

1. jezgrina membrana, 2. pora, 3. hrapavi ER, 4. glatki ER, 5. ribosomi na hrapavom ERu, 6. makromolekule, 7. transport mjehuria (vezikule), 8. Golgijevo tijelo, 9.cis-strana
Golgijevog tijela, 10. trans-strana Golgijevog tijela, 11. cisterne
Graa stanice

36
MITOHONDRIJI
Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska membrana glatka i manje
povrine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori su KRISTE dijele
mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEUMEMBRANSKI PROSTOR. U matriksu DNA,
RNA i ribosoma (sintetiziraju mali broj proteina)
Uloga mitohondrija: u njima se odvija proces staninog disanja (bioloke oksidacije) tako
stanica dolazi do potrebne energije
Struktura mitohondrija
unutarnja membrana
vanjska membrana

kriste
matriks

RIBOSOMI
Nemaju membranu, izgraeni od ribosomske RNA (rRNA) i veeg broja proteina. Imaju veu i
manju podjedinicu. Te se dvije podjedinice spajaju u funkcionalni ribosoma samo kada
prihvaaju mRNA kod sinteze proteina. Ribosomi mogu biti vezani za ER, slobodni u
citoplazmi ili organizirani u nakupine POLIRIBOSOME

mala podjedinica

velika podjedinica

Graa ribosoma

ribosom

37

CENTRIOLI valjkasta tijela ima ih samo u ivotinjskoj stanici. Uvijek su u paru i to

okomito postavljeni jedan na drugog te ine CENTROSOM. ULOGA: sudjeluju u stvaranju
mikrotubula = oblikuju diobeno vreteno, sudjeluju u stvaranju struktura za pokretanje.

Mikrotubuli

kromatin

jezgra

jezgrica

jezgrina

glikosom

membrana

glatki ER
citosol
lizosom
mitohondrij
centrioli
centrosom

hrapavi ER
ribosomi
Golgijevo tijelo

mikrovili

egzocitoza
mikrofilamenti
mikrotubuli
intermedijarni filamenti

peroksisomi
Graa ivotinjske stanice

38

BILJNA STANICA:

Biljne stanice imaju staninu stijenku izgraenu od celuloze

STANINA STIJENKA obavija staninu membranu i daje oblik, vrstou i titi stanicu, ali
ograniava prijenos tvari kroz membranu.

U sreditu biljne stanice nalazi se veliki membranom omeeni organel VAKUOLA prostor
vakuole ispunjen je vodenom otopinom u kojoj se nalaze ugljikohidrati, minerali, pigmenti i
toksine tvari. Pigmenti u vakuoli daju razliitu obojanost dijelova biljke (npr. pigment
antocijan daje crvenoljubiastu boju cvjetovima, plodovima, listovima i korijenju nekih
biljaka). Toksine tvari u biljci uglavnom tite biljku od biljoljeda. Uloga je vakuole i regulacija
staninog tlaka - turgora.
Biljne stanice uz mitohondrije posjeduju i kloroplaste pretvorba svjetlosne energije Sunca
u kemijsku energiju ugljikohidrata to ih stanica koristi kao izvor energije. Kloroplasti su
poprilino veliki (esto vei od jezgre, dobro vidljivi svjetlosnim mikroskopom) i obavijeni
dvoslojnom membranom. Unutranjost kloroplasta ispunjava stroma (tekuina s enzimima,
ugljikohidratima, DNA, RNA, ribosomima i tilakoidima). Tilakoidi su membranske vreice na
ijoj se povrini nalazi klorofil ili zeleni pigment vaan za fotosintezu. Naslage tilakoida ine
strukturu koju zovemo granum.
Uz kloroplaste, biljnoj stanici nalaze se i drugi plastidi, kao to su leukoplasti ili kromoplasti.
Leukoplasti su bez pigmenta, nalazimo ih u stanicama korijena i slue kao spremite kroba.
Amiloplasti su jako veliki leukoplasti s pohranjenim krobom (amiloza). Kromoplasti imaju
pigmente raznih boja ute (ksantofil), crvene (likopen), naranaste (karoten) boja
cvijea, plodova
Plastidi imaju sposobnost pretvorbe iz jedne u drugu vrstu plastida npr. sazrijevanje voa i
povra. Kloroplasti takoer spadaju u plastide.

39

Graa biljne stanice

jezgra

mjehuri
(s Golgijeva tijela)

kromatin
jezgrina pora

Golgijevo tijelo
glatki ER

jezgrina membrana

citoplazma
kriste

biljno tkivo

mitohondriji

hrapavi ER
ribosomi

lizosomi

vakuola
stijenka susjedne stanice

citoskelet

stanina stijenka
granum
stanina membrana
plazmodezmije

naslage kroba
kloroplasti
Graa biljne stanice

vanjska membrana

meumembranski
prostor

granum
(nakupna
tilakoida)

unutarnja
membrana

tilakoidi

stroma

lumen unutranjost
lamele tilakoida

Graa kloroplasta

40
Graa i uloga stanine membrane

Stanina membrana ili biomembrana je dvosloj fosfolipida. Fosfolipidi su amfipatske

molekule (imaju polarnu hidrofilnu glavu i nepolarne hidrofobne repie). Stanini i
izvanstanini prostor ispunjeni su vodenom otopinom u kojoj se fosfolipidne molekule
specifino orijentiraju i organiziraju u dvosloj (upravo zbog toga to su amfipatske). Uz
fosfolipide membrane sadre proteine i ugljikohidrate, glikoproteine, glikolipide
Proteini stanine membrane su veliki i nepravilni. Na jednom dijelu proteini su
uronjeni u fosfolipidni sloj PERIFERNI PROTEINI (oni mogu biti citoplazmatski
periferni proteini izviru na unutarnju stranu dvosloja, izvanstanini periferni proteini
izviru na vanjsku stranu. Neki proteini prolaze kroz dvosloj fosfolipida i izlaze na
obje (i vanjsku i unutarnju) stranu INTEGRALNI ili TRANSMEMBRANSKI PROTEINI.

ULOGA PROTEINA:
1) Selektivni prijenos kroz membranu - ide kroz proteinske kanale, a uz pomo
proteinskih prenositelja
2) Enzimska aktivnost membranskih proteina kataliziraju kemojske reakcije na
povrini membrane
3) Primanje i prevoenje kemijskih poruka obavljaju receptorski proteini
oblikom odgovaraju kemijskom glasniku (npr. hormonu)
4) Stanino prepoznavanje obavljaju neki proteini membrane koji imaju
identifikacijske oznake markere (npr. glikoproteine koji slue za
prepoznavanje drugih stanica jer odreeni tipovi stanica isto tako imaju te
specifine markere)
5) Meustanino povezivanje ovu zadau obavljaju membranski proteini koji
imaju sposobnost vezanja za proteine susjedne stanice i tako tvoriti razliite
meustanine spojeve
6) Povezivanje citoskeleta i izvanstaninog prostora ovu zadau obavljaju oni
proteini koji sudjeluju u odravanju oblika stanice i poloaja drugih proteina u
membrani,a oni sudjeluju i u prijenosu mehanikog podraaj izmeu
izvanstanine tekuine i citoplazme

41
7) Membranski proteini imaju vanu ulogu u prepoznavanju stranih stanica kod
imunoloke reakcije organizma membranski proteini prepoznaju patogene
mikroorganizme

Na vanjskoj strani membrane su: UGLJIKOHIDRATI, GLIKOLIPIDI (ugljikohidrati s

mastima), GLIKOPROTEINI (ugljikohidrati s proteinima)

Membranski ugljikohidrati takoer obavljaju meustanino povezivanje ili vezanje

stanice za neku podlogu. Ugljikohidrati povezani s lipidima imaju ulogu staninih
markera (omoguuju meusobno prepoznavanje stanica)

Model tekueg mozaika

Prema tom modelu neki membranski proteini nalaze se na povrini, a neki

potpuno ili djelomino uronjeni u fosfolipidni dvosloj. Opisani mozaiki
raspored proteina u membrani moe se mijenjati ovisno o potrebama stanice.
Membrana je do odreene mjere tekua jer nema jakih veza meu molekulama
koje grade membranu to proteinima omoguuje klizanje kroz dvosloj
fosfolipida i promjenu poloaja u membrani.
Membrane ivotnjskih stanica relativno su stabilne i vrste, upravo zato to
kolesterol na membrani ograniava kretanje fosfolipida.

Model tekueg mozaika

42
Nain prolaska tvari kroz staninu membranu

PASIVNI PRIJENOS odvija se prema fizikalnom zakonu difuzije gibanje

molekula s podruja vee koncentracije na podruje manje koncentracije.
Dva su oblika pasivnog prijenosa kroz membranu: JEDNOSTAVNA DIFUZIJA i
OLAKANA DIFUZIJA.

Jednostavna difuzija tako se prenose tvari male molekulske mase topive u vodi
(O2, CO 2, N2, ugljikovodici i alkoholi)
Olakana difuzija: pomou prijenosnih proteina prenose hidrofilne i polarne
molekule. Prijenosni proteini obavljaju selektivan prijenos i specifini su za
vrstu molekula koje prenose mogu biti oblikovani kao proteinski kanali i
proteinski prenositelji.

Proteinski prenositelji molekule prenose tako da ih veu s jedne strane

membrane i prenose ih na drugu (glukoza, galaktoza, aminokiseline se tako
prenose).
Proteinski kanali primjer su akvaporini ili proteinski kanali kroz njih
osmozom prolazi voda.

AKTIVNI PRIJENOS Odvija se uz pomo proteinskih prenositelja, ali uz

utroak energije predstavlja gibanje protiv koncentracijskog gradijenta (s
podruja manje koncentracije na podruje vee koncentracije). Energije se
dobiva iz fosfatnih veza ATP-a. Ovim nainom stanica odrava koncentraciju
molekula unutar stanice razliitom od koncentracije izvan stanice. Primjer je
Na/K pumpa prijenos kalijevih iona iz okoline u stanicu, a natrijevih iz
stanice u okolinu i tako se odrava vea koncentracija natrija u izvanstaninoj
tekuini, a kalija u citoplazmi.

43
Endocitoza i egzocitoza

ENDOCITOZA Mehanizam ulaska velikih molekula i mikroorganizama u stanicu.

Fagocitoza npr. ameba lanim noicama obuhvati bakteriju, ovije je
membranom u mjehuri FAGOSOM u citoplazmi se spaja s
LIZOSOMOM koji enzimima razgradi bakteriju. Fagocitoza slui kao
obrana organizma od patogenih organizama i starih, oteenih dijelova
stanice
Pinocitoza tim nainom stanica uzima tekuinu i male molekule
formira se PINOSOM

EGZOCITOZA Mehanizam izbacivanja nepotrebnih i suvinih tvari u izvanstanini

prostor.

Endosimbioza

Teorija postanka eukariotske stanice koje je postavila Lynn Margulis. Prema teoriji
mitohondriji i kloroplasti su kao organeli nastali iz bakterija koje su ule u veu
stanicu s oblikovanom jezgrom. Pretpostavlja se da su mitohondriji nastali iz aerobnih
bakterija (one koje koriste kisik), a kloroplasti iz cijanobakterija ili modrozelenih algi
koje vre fotosintezu. Stanica je, prihvativi, bakteriju stekla odreene prednosti
(iskoritavanje kisika i proizvodnju organske hrane), tj. stvorena je endosimbioza
bakterije i stanice (endo- zato to bakterija ivi unutar stanice).
DOKAZI:
Mitohondriji i kloroplasti veliinom odgovaraju bakterijama
Mitohondriji i kloroplasti imaju dvostruku membranu (vanjska je nastala
ulaskom bakterije u stanicu stanica je membranom ovila bakteriju endocitoza, a unutarnja je membrana bakterije). Svaka membrana je dvosloj
fosfolipida, dakle ako je membrana dvostruka, tada postoje 2 dvosloja
fosfolipida.

44
Mitohondrij i kloroplasti sadre vlastitu DNA koja se dijeli neovisno o genomu
jezgre
Mitohondriji i kloroplasti imaju vlastite ribosome koje proizvode malu koliinu
proteina, ali odgovaraju veliini prokariotskih proteina

h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom

organizmu

Povezanost grae i uloge DNA s graom kromosoma

DNA je dio strukture komosoma. DNA (eukariotske stanice) pakirana je u kromosome

pomou proteina. Kompleks DNA i proteina KROMATIN ili NUKLEOPROTEIN. Kada
pone dioba, DNA se zapone jae spiralizirati i pakirati pomou proteina. Osnovna
jedinica kromatina je nukleosom (dvolanana molekula DNA omotana oko 8 molekula
histona, histon je vrsta bjelanevine u jezgri). Tijekom diobe pakiranje, tj. spiralizacija
sve je jaa. Kromosomi su maksimalno spiralizirani u metafazi

H1 histon

Kondenzacija DNA

histoni

oko 145 parova baza

ovija oktamer histona
DNA
(promjera 2 nm)

nukleosomi

45
Broj, graa i oblik kromosoma su stalni te karakteristini za vrstu (npr. vinska muica ima 8
kromosoma, graak 14, mi 40, ovjek 46, indijska paprat 1260...)

ivotni ciklus stanice

ivotni ciklus postupni razvoj organizma od nastanka do zaea novog istoga organizma ili
smrti. Za jednostanine eukariote ivotni ciklus ujedno je i stanini ciklus (dogaaji od
poetka jedne do poetka druge diobe)

STANINI CIKLUS: odvija se u 4 faze; 3 obiljeava stanini rast, a 4. znai diobu stanice.
Razdoblje rasta zove se meufaza ili interfaza i sastoji se od 3 faze: G1, S, G2

INTERFAZA
G1 S G2

STANINA DIOBA
M (mitoza) i C (citokineza)

poetak ciklusa

mitoza
priprema za diobu
rast stanice

replikacija DNA
Stanini ciklus

46

Tijek mitoze

Podijeljenja na 4 faze: profaza, metafaza, anafaza, telofaza

PROFAZA: poinje zgunjavanjem i spiralizacijom kromatina tei se oblikovanju
zbijenih kromosoma koje e se moi kretati po stanici. Kromatin (DNA upakirana u
nukleosome) skrauje se jo 1000 puta oblikuje kromosome koji se sastoje od dviju
sestrinskih kromatida spojenih centromerom.
Nestaje jezgrica, a poinje se oblikovati diobeno vreteno (pomou centrosoma koji
putuju na suprotne polove stanice). Biljna stanica nema centrosoma, ve mikrotubuli
oblikuju diobeno vreteno. Profaza zavrava razgradnjom jezgrine ovojnice
PROMETAFAZA: Kretanje kromosoma izmeu sredita i polova stanice
METAFAZA: Poinje vezivanje niti diobenog vretena za centromere kromosoma
kromosomi se kruno rasporede u sredinu diobenog vretena u metafaznu plou
ANAFAZA: poinje odvajanjem sestrinskih kromatida (prvo se odvoje u podruju
centromera, a zatim itavom duinom) SVAKA KROMATIDA POSTAJE SAMOSTALAN
KROMOSOM skrauju se niti diobenog vretena i kromosomi putuju na suproten
polove stanice
TELOFAZA: Kromosomi se na suprotnim polovima stanice odmataju i despiraliziraju i
oblikuju kromatin. Od djelova stare jezgrine ovojnice oblikuje se nova ovojnica. Na
zavretu telofaze stanica na polovima ima oblikovane dvije jezgre ime je zavrena
mitoza

NAKON MITOZE SLIJEDI CITOKINEZA (podjela citoplazme)

Proces u kojem se dijeli citoplazma. U ljudskim i ivotinjskim stanicama
pojavljuje se diobena brazda u podruju metafazne ploe. Brazda se postupno
stee prema unutranjosti sve dok se stanice ne podjeli. U biljnih stanica
(membranu okruuje stanina stijenka od celuloze) dioba zahtijeva novu
staninu stijenku izmeu stanica keri ona se formira u podruju metafazne
ploe i djeli biljnu stanicu na dvije stanice keri

47
profaza
sestrinske kromatide
centrosom
mikrotubuli

prometafaza

interfaza

mikrotubuli iz diobenog
vretena vezani za kinetohore

metafaza

telofaza

anafaza

citokineza

ponovno stvaranje jezgrine

ovojnice

Tijek mitoze
Tijek mejoze

Mejoza je dioba kojom nastajuspolne stanice, a sastoji se od dvije diobe: mejoze I i

mejoze II
Mejoza I je redukcijska dioba (reducira se broj kromosoma). Sastoji se od profaze I,
metafaze I, anafaze I i telofaze I
PROFAZA I nakon spiralizacije i zgunjavanja kromosoma, koji imaju dvije sestrinske
kromatide, slijedi sljubljivanje (konjugacija) homolognih kromosoma i nastaju
bivalenti ili tetrade (bivalent znai da je to struktura od dva kromosoma, tetrade da
tu strukturu ine 4 kromatide). Sparivanje kromosoma omoguuje krosingover

48
(ujruenje ili prekrienje) izmjena djelova nesestrinskih kromosoma kromatide
se prelome i dijelovi se meusobno prespoje. Mjesto ukrienja zove se hijazma i
vidljivo je svjetlosnim mikroskopom. Krosingoverom se stvaraju nove kombinacije
nasljedne tvari i to je jedan od izvora raznolikosti.
METAFAZA I: bivalenti se poredaju u metafaznu ravninu i prihvate za niti diobenog
vretena. Obje kromatide jednog homologa orijentiraju se prema istom polu stanice, a
kromatide drugog homologa zajedno se orijentiraju prema suprotnom polu.
ANAFAZA I: odvajaju se homologni kromosomi i putuju na suprotne polove stanice
(kromosomi su dvostruki, tj. imaju dvije sestrinske kromatide).
TELOFAZA I: na polovima stanice se oblikuju jezgre koje imaju jedan kromosom iz
homolognog para graen od dviju sestrinskih kromatida.
Slijedi citokineza i nastaju dvije stanice s polovinim (haploidnim brojem
kromosoma).
Nakon kratnog razdoblja interkineze slijedi MEJOZA II koja je identina mitozi pa je
neu ponavljati.
ZAKLJUAK: Diploidna roditeljska stanica (2n) mejozom stvara 4 haploidne gemete
(n).

49
Interfaza

Profaza I
bivalenti

gamete
Metafaza I

Anafaza I
dogodio se krosingover

Metafaza II

Anafaza II

Anafaza II
Telofaza II
Tijek mejoze
Temeljne znaajke mejoze

1. Redukcija broja kromosoma: iz diploidne roditeljske stanice nastaju haploidne

gamete. Na taj nain mejoza osigurava kontinuitet u broju kromosoma neke vrste (2n
n).
Stapanjem haploidnih gameta ponovno nastaje diploidna stanica zigota (n+ n 2n)
Kada ne bi bilo redukcije broja kromosoma u anafazi I broj bi kromosoma nakon
svake oplodnje bio dvostruko vei, to bi dovelo do ozbiljne genske neravnotee.
2. Fizika osnova rekombinacije roditeljskih kromosoma je krosingover (ukrienje,
prekrienje) time nastaju nove kombinacije svojstava, a krosingover je uz
nezavisnu orijentaciju i razilaenje kromosoma te sluajnu oplodnju, jedan od izvora
genetike raznolikosti.

50

Slinosti i razlike mejoze i mitoze

Usporedba mitoze i mejoze

MITOZA
Replikacija DNA

Broj dioba

MEJOZA

Odvija se u interfazi prije

Odvija se u interfazi prije

poetka jezgrine diobe

poetka jezgrine diobe

Jedna, sastoji se od profaze,

Dvije, svaka se sastoji od

metafaze, anafaze i telofaze

profaze, metafaze, anafaze i

telofaze; Nema replikacije
izmeu dvije diobe; u profazi
homologni kromosomi se
sparuju = bivalenti (tetrade)
dogaa se krosingover

Broj stanica keri i genetiki

Dvije diploidne genetiki

etiri haploidne stanice koje

sastav

identine stanice

nisu genetiki jednake niti

meusobno niti sa stanicom
majkom

Vanost za ivotinjski

Razvitak viestaninog

Proizvodnja gameta;

organizam

organizma od zigote,

redukcija broja kromosoma;

regeneracija tkiva

genetika raznolikost

Vane razlike:
U profazi I dogaa se ukrienje ili krosingover, toga nema u mitozi.
U metafazi I u metafaznu (ekvatorijalnu) plou smjetaju se homologni kromosomski
parovi, a u metafazi mitoze pojedinani kromosomi (nisu u paru).
U anafazi I centromere se ne dijele i sestrinske kromatide ostaju zajedno te putuju na
isti pol stanice. U mitozi se odvajaju sestrinske kromatide i svaka postaje zaseban
kromosom.

51
mejoza I

mejoza II

diploidna stanica

replikacija
DNA

homologni
parovi kromosoma

mitoza
diploidna stanica
dvije diploidne stanice

4 haploidne
stanice

replikacija DNA

Usporedba mitoze i mejoze

Interfaza

Dio staninog ciklusa od tri faze tijekom kojih se DNA umnoava i stanica
priprema za diobu. Interfaza se sastoji od G1, S i G2 faze.
G1 postmitotska fazaslijedi nakon mitoze, a zove se i presintetskajer
prethodi sintezi DNA.
U tom razdoblju stanica obavlja aktivnosti: kontrola staninog metabolizma,
aktivna sinteza bjelanevina i RNA, stvaranje novih staninih tvorbi (ribosomi,
mitohondriji, centrosomi), te poveanje volumena i rast stanice.
S fazasinteza DNA i specfinih proteina histona. Na kraju ove faze stanica ima
2 potpuno jednake kopije DNA.
G2stanica se priprema za diobu: provjerava sintetizirana DNA, popravljaju
eventualna oteenja te sintetizira bjelanevine potrebne za mitozu. G2 faza je
postsintetsko, apremitotsko razdoblje interfaze.

52
Nekontrolirana mitoza se odvija u tumorskom tkivu
Stanica moe izgubiti kontrolu staninog ciklusa i mitoze, a posljedica je pojava
tumora ili raka. Poremeaj regulacije posljedica je promjena (mutacija) DNA zbog
kojih stanice nekontrolirano rastu i nakon dodira sa susjednim stanicama nastavljaju se
umnoavati u masu koju zovemo tumor.

i. Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja

Metabolizam skup svih biokemijskih procesa u stanici

METABOLIZAM izmijena tvari. Razlikuje se anabolizam i katabolizam

Anabolizam biokemijska sinteza manjih molekula u vee (npr. polimeraizacija glukoze u

krob) energija se troi

Katabolizam biokemijski proces u kojemu se molekule razlau na jednostavnije pri emu

se oslobaa energija

Fotosinteza u biljci

Sposobnost fotosinteze imaju aututrofni organizmki koji sadre zeleni pigment

klorofil (biljke, alge i cijanobakterije ili modrozelene alge).

U procesu fotosinteze svjetlosna energija se preko anorganskih molekula (CO2, H2O)

pretvara u kemijsku energiju ugljikohidrata (glukoza, krob), a oslobaa se kisik.

JEDNADBA FOTOSINTEZE:
6CO2 + 12H2O C6H12O6 + 6O2 + 6H2O
ili 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2

53

Fotosinteza se odvija u kloroplastima nizom redoks reakcija koje moemo podijeliti na

I.

Reakcije na svjetlu primarne reakcije fotosinteze pokree ih suneva svjetlost, a

odvija se u tilakoidima kloroplasta na molekulama klorofila (suneva svjetlost izbija
elektron iz molekule klorofila elektron primljenu energije prenosi u reakcije
neovisne o svjetlu, a dogaa se razgradanja vode uz oslobaanje kisika)

II.

Reakcije neovisne o svjetlu sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus)

odvijaju se u stromi kloroplasta nakon raspadanja vode (reakcije na svjetlu)
oslobaa se vodik (H+) koji reducira molekule CO2 u glukozu svjetlosna se energija
pohranila u kemijsku energiju glukoze

Fotosintezu mogu obavljati svi zeleni dijelovi biljke (najvie listovi).

Stanino disanje

Aerobni organizmi biolokom oksidacijom (staninim disanjem) dolaze do energije

oslobaa se iz glukoze.

JEDNADBA STANINOG DISANJA:

C6H12O6 + 6O2 6CO2 + 6H2O + 38 ATP + toplina

Reakcije aerobnog staninog disanja sastoje se od dvije faze i 3 reakcijska koraka:

I.

anaerobna faza
glikoliza

II.

anaerobna faza
Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline
oksidativna fosforilacija

54
Energetska uloga ATP-a

Staninim disanjem se kemijska veza glukoze prevodi u kemijsku energije fosfatnih

veza u molekuli ATP-a. Veze izmeu fosfata bogate se energijom te je ona stanici lako
dostupna.

ATP (adenozin trifosfat) + H2O ADP (adenozin difosfat) + P (fosfat) + energija

Odvajanjem jedne fosfatne skupine iz ATP-a oslobaa se energija od 34 kJ/mol

Vrenje

Vrenje je proces nepotpune razgradnje organskih tvari. Odvija se anaerobno u

citoplazmi stanica mikroorganizama (bakterije, kvasci) i nekim stanicama
mnogostaninih organizama. Vrenjem se oslobaa manje energije nego
staninim disanjem.
Vrenje moe biti: alkoholno, octeno, mlijeno, maslano i dr.
Kvaeve gljivice procesom alkoholnog vrenja stvaraju alkohol etanol, CO2 i
ATP (mala koliina energije).

JEDNADBA ALKOHOLNOG VRENJA:

C6H12O6

kvaseve gljivice

2C5H5OH + 2CO2 + 2ATP

j. Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna

organizacija viestaninoga organizma

Uloga mitoze i mejoze u viestaninom organizmu

55
MEJOZA dioba kojom nastaju haploidne gamete koje sudjeluju u oplodnji. Mejoza je
pogodna za razmnoavanje, genetiku raznolikost.

MITOZA dioba tjelesnih stanica, mitozom organizam raste i regenerira tkiva.

Zato je redukcijska dioba preduvjet za oplodnju?

Redukcijom se broj kromosoma smanjuje na polovian, tj. nastaju gamete s polovinim

brojem kromosoma. Stapanjem gameta u procesu oplodnje ponovo e nastati diploidna
stanica zigota mitozom se iz zigote razvija organizam. Kada ne bi bilo redukcije nakon
svake oplodnje broj bi se kromosoma udvostruio. Tako nastali organizam imao bi drugaiju
genetiku uputu ne bi bio iste vrste, a najee ne bi niti preivio zbog genske neravnotee.

Brazdanje i gastrulacija u ivotinjskih organizama

Zigota, nastala oplodnjom, dijeli se mitozom u procesu brazdanja nastane mnotvo stanica
koji ine morulu (nakupina stanica, nalikuje plodu duda. U nakupini stanica oblikuje se
upljina blastocel ispunjena tekuinom taj razvojni stadij zove se blastula (rubno
rasporeene stanice blastule oblikuju blasotderm). Uvlaenjem stanica blastule u njezinu
unutranjost nastaje udubina (blastopor) i razvija se stadij zvan gastrula proces nastanka
gastrule je gastrulacija gastrulu izgrauju 3 zametna listia (ektoderm, mezoderm,
endoderm).

ZAMETNI

EKTODERM

MEZODERM

ENDODERM

LISTI
ORGANI KOJI

- epiderma (koa,

- kostur

- crijeva

SE IZ NJEGA

kosa, lijezde)

- miii

- epitelni dijelovi

RAZVIJAJU

- ivani sustav i

- krvoilni sustav

unutranjih organa

osjetila

- sustav za
izluivanje

(jetra, titnjaa,
guteraa, plua)

56
- spolni lijezde
- epitel probanih i
dinih putova

Znaaj diferencije stanica u pogledu stvaranja tkiva, organa, viestaninog organizma

DIFERENCIJACIJA proces kojim se razliito oblikovane stanice (diferencirane stanice)

pripremaju za specifine uloge. Nasljedno jednake stanice postaju strukturno i funkcionalno
razliite. Diferencirane stanice tvore tkiva npr. stanice diferencirane u neurone formiraju
ivano tkivo.

57

2 MIKROBIOLOGIJA
a. Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u
ivim stanicama
Zato viruse smatramo esticama na granici ivoga i neivoga svijeta

Virusi nemaju staninu grau, nemaju metabolizam, ne odgovaraju na podraaje,

kristaliziraju (to je obiljeje kemijskih spojeva, a ne ive tvari). Jedina osobina
koja povezuje viruse s ivim biima jest sposobnost razmnoavanja, no i po
pitanju razmnoavanja nisu samostalni budui da svoje kopije mogu stvarati samo
u ivoj stanici domaina, tj. oni su OBLIGATNI STANINI PARAZITI zato kaemo
da su na granici ive i neive tvari.

Osnovna graa virusa na primjeru VMBD (virus mozaine bolesti duhana, engl. TMV =
Tobacco Mosaic Virus)
Vanjsku ovojnicu KAPSIDU grade proteini, a u unutranjosti se nalazi nukleinska kiselina.
Virusi su u osnovi nukleoproteini. Virusi kao nasljednu tvar nose samo jedan tip nukleinske
kiseline, DNA ili RNA ravna ili kruna, jednolanana ili dvolanana (kod VMBD, kao i
veine biljnih virusa, RNA). Neki virusi jo sadre i enzime za umnoavanje nukleinske
kiseline, a kod nekih je kapsida okruena omotaem od lipida i glikoproteina. Razlikuju se
veliinom i oblikom. Ne moemo ih vidjeti svjetlosnim mikroskopom.
nukleinska kiselina

proteini

58
Graa bakteriofaga: molekula nukleinske kiseline sklupana je unutar proteinskog omotaa
koji ima oblik poliedra, a na tu "glavu" nadovezuje se proteinski "rep" koji zavrava ploicom
s repnim nitima pomou kojih se privrsti na povrinu bakterije

Umnoavanje virusa na primjeru bakteriofaga

Svaki tip virusa je specifian i napada samo odreenu vrstu stanica.

BAKTERIOFAGI (ili fagi) napadaju bakterije

Pomou noica bakteriofag se prihvaa za povrinu stanice ubacuje svoju DNA

u citoplazmu stanice virusna DNA se ugrauje u DNA bakterije metabolizam
bakterije proizvodi nove viruse oslobaanje novih bakteriofaga u procesu
unitavanja bakterijske stanice (litiki ciklus)

59

Litiki ciklus

ivotni ciklus bakteriofaga

Virusi prema tipu nukleinske kiseline

DNA virusi

RNA virusi

Virusi prema domadaru

bakterijski (bakteriofagi)

biljni

animalni

humani

b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta

Velika bioloka raznolikost uzrokovana je evolucijskim razvojem i prilagodbama

organizama na razliite tipove stanita

Sve danas ivue vrste razvile su se tijekom evolucije od jednostavnijih oblika i

razvijaju se i dalje, tj. nastavljaju svoj evolucijski put. Evolucija je izvor bioloke
raznolikosti (evolucijom tijekom vremena nastaje sve vie vrsta). Darwin donosi

60
faktor prirodnog odabira (selekcije), prema kojemu preivljavaju samo oni koji
se najbolje prilagode okoliu (stanitu), dok ostali nestaju.

Znaenje dvoimenog nazivlja za bolje snalaenje u biolokoj raznolikosti

Postoje milijuni vrsta organizama koji danas ive na Zemlji. Da bismo ih mogli
prouavati i opisivati razliite organizme i njihove osobitnosti, neophodno ih je
imenovati. vedski biolog Carl von Linn uveo je DVOIMENO NAZIVLJE ili
BINARNU NOMENKLATURU. Binarna nomenklatura vrstama je dala tono
odreena imena koja omoguuju lagano prepoznavanje, omogueno je
univerzalno i precizno razumijevanje meu znanstevenicim i strunjacima. Svaka
vrsta dobiva latinsko ime, koje se jednako koristi u cijelom svijetu, a sastoji se od
imenice koja imenuje rod i pridjeva koji poblie oznaava vrstu (esto se dodaje i
inicijal/prezime strunjaka koji ju je prvi opisao te godina kad je to uinio). Npr.
brljan, Hedera helix L.

Princip raspodjele ivog svijeta u 5 carstava

Na temelju osnovnih razlika uoenih meu organizmima, carstva su:

PROKARIOTI (MONERA) prokariotski jednostanini organizmi (bakterije i

cijanobakterije)

PROTOKTISTI (PROTISTA) jednostanini eukarioti i viestanini organizmi

jednostavne grae (praivotinje i alge)

GLJIVE (FUNGI) heterotrofni eukariotski organizmi (zato ih izdvajamo

od autotrofnih biljaka)

IVOTINJE (ANIMALIA) eukariotski viestanini heterotrofni organizmi

BILJKE (PLANTAE) eukariotski viestanini autotrofni organizmi

(fotosinteza)

Danas se u znanosti ivi svijet najprije dijeli na temelju molekularnobiolokih obiljeja

na 3 nadcarstva (domene): arheje (arhebakterije, Archaea), bakterije (Bacteria),

61
eukarioti (Eukarya). Carstvo Monera podijeljeno je na prve dvije domene, a sva ostala
carstva pripadaju treoj.

Vrsta = osnovna sistematska kategorija

Vrsta je skupina organizma koji imaju mnogo zajednikih osobina,

meusobno se mogu pariti (razmnoavati) i dati plodno potomstvo. Vrsta je
jedina sistematska kategorija koja realno postoji.

Osnovne sistematske kategorija i smjetaj ovjeka u njima

vrsta (moderni ovjek, Homo sapiens) rod (ljudi, Homo) porodica
(hominida) red (primati) razred (sisavci) koljeno (svitkovci) carstvo
(ivotinje)
Podvrsta (odlika, sorta, pasmina, rasa) nie kateogorije od vrste (npr. nia kategorija od
vrste Zea mays (kukuruz) je sorta Zea mays convar. saccharata var. Rugosa (kukuruz
eerac) pripadnici razliitih podvrsta mogu se meusobno pariti i dati plodno potomstvo
Rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo vie kategorije od vrste (npr. via sistematska
kategorija od vrste Quercus petrae (hrast kitnjak) je carstvo Plantae (biljke)

c. Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje

prokariota

Organizmi koji pripadaju u carstvo monera

U carstvo prokariota (monera) ubrajamo prokariotske jednostanine organizme (bakterije i
cijanobakterije,tj. modrozelene alge)

Osnovna graa prokariotske stanice

(prokariotska stanica je ujedno i organizam)

62
BAKTERIJE
Bakterije su obavijene membranom unutar nje se nalazi citoplazma bez
organela. Nositeljica genetike upute je jedna dvolnaana molekula DNA
prstenastog oblika nukleoid (bakterijski kromosom). Citoplazma sadri male,
razbacane ribosome obavljaju sintezu proteina. Neke bakterije imaju jednu ili
vie malih prstenastih DNA plazmidi. Stanina membrana obavijena je
staninom stijenkom od peptidoglikana (mureina) kompleks ugljikohidrata i
proteina. Neke bakterije imaju nastavke, pile omoguuju vezanje bakterije za
razne povrine. Bakterije mogu imati i jedan ili vie bieva (lat. flagella). Stanina
stijenka moe biti okruena sluzavim ovojem glikokaliks ako je on mekan
naziva se sluzavi ovoj, a ako je krut onda kapsula.
Prokariotska stanica
citoplazma

nukeloid

kapsula
Stanina
membrana
ribosomi

pili
bi

Graa bakterijske stanice

CIJANOBAKTERIJE
Cijanobakterije imaju sposobnost fotosinteze. Zovu se i modrozelene alge*

63
Imaju sustav unutarnjih membrana tilakoide na njihovoj se povrini nalazi
klorofil (proces fotosinteze). Mogu imati i druge pigmente (crvene, ute, smee,
crne). Vee su od ostalih bakterija. Nikada nemaju bieve. Neke vrste (zadrune ili
kolonijske) posjeduju heterociste, stanice odebljalih stijenki koje osim fotosinteze
mogu vriti i fiksaciju atmosferskog duika.

*(taj naziv treba izbjegavati jer je on zastarijeo i potjee iz razdoblja kada stanina
struktura ovih organizama nije bila poznata, tj. kada ih se povezivalo s biljkama)

ribosom

membrana

stanina stijenka

nukleoid

sluzavi omota
tilakoid
citoplazma

Graa cijanobakterije

Uloga pojedinih dijelova prokariotske stanice

CITOPLAZMA u njoj se zbiva veina metabolikih procesa
NUKLEOID nositelj nasljednih uputa
PLAZMIDI imaju funkciju nasljednog aparata koji je neovisan o jezgrinoj tvari.
Najznaajniji plazmidi odreuju rezistentnost bakterija na antibiotike (R-plazmidi).
Plazmidi omoguuju izmjenu genetikog materijala bakterija procesom
konjugacije (F-plazmidi)
RIBOSOMI mjesta gdje se zbiva sinteza bjelanevina
MEMBRANA Obavlja razne funkcije vane za ivot bakterijske stanice: regulira
ulazak tvari, izlazak proizvoda razgradnje i osmotsku ravnoteu.
STANINA STIJENKA regulira izmjenu tvari izmeu bakterije i okoline

64
KAPSULA i GLIKOKALIS tite bakteriju od djelovanja fagocita, infekcije
bakteriofaga i od nepovoljnih utjecaja okolia.
BIEVI ili FLAGELE (lat. flagellum bi) omoguavaju pokretanje nekim
bakterijama (najee bacilima)
PILI bakterije prijanjaju na stanice makroorganizama te se koloniziraju.

Podjela bakteija prema obliku

koki okrugli

bacili tapiasti

vibrioni u obliku zareza

spirili spirale s bievima

spirohete spirale bez bieva

diplo- u paru

strepto- u lancu

stafilo- u grozdu

Morfologija bakterija

65

Plazmid i nukleoid (razlika!)

Plazmid prstenasta molekula DNA (kao i nukleoid), mnogo manja od

nukleoida, sadri svega nekoliko gena koji obino nisu nuni za
funkcioniranje bakterije (bakterije mogu i ne moraju imati jedan ili vie
plazimida) ali mogu nositi posebno povoljna obiljeja (npr. otpornost na
antibiotike), replicira se neovisno o nukleoidu, plazmidi se neravnomjerno
rasporeuju prilikom diobe.

Dioba bakterija
Razmnoavaju se dvojnom diobom ili cijepanjem:
1. DNA se prihvaa za membranu
2. Udvostruenje DNA
3. Rast i produavanje membrane i stanine stijenke, razmicanje DNA
4. Stvaranje procijepa postupno oblikovanje nove membrane i stijenke
5. Odvojene stanice keri jednake roditeljskoj stanici

Prokariotski organizmi (bakterije)

66

DNA nukleoida se
prihvaa za
membranu

Udvostruavanje
DNA

Stvaranje procijepa
postupno
oblikovanje nove
membrane i
stijenke
Odvojene stanice
keri jednake
roditeljskoj stanici

Binarna dioba bakterija

Endospora kao oblik u kojem bakterije preivljavaju nepovoljne uvjete na

primjeru tetanusa
Endospora je oblik u kojem bakterije mogu preivjeti u nepovoljnim
uvjetima due vrijeme. U unutranjost bakterije stvara se endospora u kojoj
su DNA i mali dio citoplazme okrueni debelim zatitnim omotaem koji je
iznimno otporan (0na visoku temperaturu, sua, kemijska sredstva).
Ednospore iskljuivo stvaraju bakterije roda Baccilus i Clostridium, jedan od
primjera je Clostridium tetani koji uzrokuje tetanus

Raznolikost bakterija prema tipu ishrane

AUTOTROFNE BAKTERIJE same sintetiziraju svoje organske spojeve iz
jednostavnih anorganskih spojeva. Mogu biti fotosintetske
cijanobakterije (fotosinteza istovjetna fotosintezi algi i biljaka), grimizne

67
sumporne i zelene sumporne bakterije (izvor vodika nije voda nego
sumporovodik H2S ne nastaje kisik, ve zrnca sumpora) ove bakterije
svjetlost upijaju bakterioklorofilom. Kemosintetske energije za
biosintetike procese dobivaju kemijskim reakcijama, tj. oksidacijom
anorganskih spojeva (npr. nitrificirajue)
HETEROTROFNE BAKTERIJE koriste se gotovim organskim spojevima za
sintezu svojih organskih spojeva. Mogu biti saprofitske (prehranjuju se
razgradnjom uginulih organizama), npr. bakterije vrenja, bacil sijena; ili
parazitske (koriste se organskim tvarima iz tjelesnih tekuina ili stanica
ivih organizama), npr. bakterije koje uzrokuju ljudske bolesti kao to je
tuberkuloza.

Naini izmjena gena u bakterija

Transformacija izmjena gena izmeu DNA iz okolia i DNA stanice primateljice.
Konjugacija prijenos gena iz stanice davateljice u stanicu primateljicu u obliku
plazmida koji se u stanici davateljici udvostruuje i ta kopija kroz citoplazmatski most
prelazi u stanicu primateljicu
Transdukcija prijenos gena iz jedne bakterije u drugu posredstvom bakteriofaga
(bakterijskog virusa)

68
nukleoid

nukleoid

F-plazmid

pilus

donor

recipijent

DNA-polimeraza

F-plazmid

stari donor

F-plazmid

pili

novi donor

Konjugacija kod bakterija

Uzgoj bakterija i vanost sterilnih uvjeta

Bakterije se obino uzgajaju u Petrijevim zdjelicama (ili epruvetama ili drugim
prikladnim posudama), na tekuim ili vrstim hranjivim podlogama, vani su
sterilni uvjeti da virusi ili druge bakterije ili sl. mikroorganizmi ne unite uzgajane
bakterije.

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka

Objasniti pojmove simbiont i parazit na primjeru E. coli

SIMBIONT ivi s drugim organizmom na obostranu korist u ljudskim crijevima,

iskoritava tvari (npr. laktozu) iz ovjekove prehrane, a proizvodi ovjeku potrebne
vitamine K, B2 i B12.

PARAZIT ivi s drugim organizmom na njegovu tetu ako dospije u mokranospolni sustav tetna je (izaziva upalu, hrani se epitelom).

69
Vanost cijanobakterija za ivot na Zemlji
Vjerojatno su to prvi organizmi koji su fotosintezom poeli mijenjati sastav atmosfere, tj.
obogaivati je kisikom.
Danas imaju pionirsku ulogu u nasljevanju potpuno pustih prostora nasljevaju stanita
nepogodna za ostala iva bia (mogu ivjeti u ekstremnijim uvjetima nego ostali fotosintetski
organizmi

kozmopoliti su mogu ivjeti na velikom rasponu stanita) sposobnost

fotosinteze te neke mogu asimilirati atmosferski duik (heterociste)

Vrenje ili fermentacija na primjeru kiseljenja mlijeka ili kupusa

Vrenja se odvijaju uz prisustvo bakterija vrenja (saprofitske bakterije)

Mlijenokiselo vrenje polazni supstrat je laktoza razgrauje se na
glukozu i galaktozu, glukoza se razgrauje glikolizom pirogroana
kiselina mlijena kiselina (koriste ga bakterije roda Lactobacillus i
Streptoccocus) stjee se mala koliina energije, ali proces moe tei bez
kisika.

Uloga bakterija u kruenju duika u prirodi

NITRIFICIRAJUE BAKTERIJE ive u tlu. Bakterije roda Nitrosomonas

oksidiraju amonijak koji nastaje kao krajnji produkt razgradnje
bjelanevina biljnih i ivotinjskih ostataka. Produkt oksidacije amonijaka
su soli duikaste kiseline, nitriti, koje bakterije roda Nitrobacter
oksidiraju u soli duine kiseline, nitrate
Ovaj proces obogauje tlo nitratima koje biljke iskoritavaju kao izvor
duika

Korisna uloga i primjena bakterija u biosferi i u ivotu ovjeka

70
Uloge bakterija u biosferi: imbenik u kruenju tvari, proizvoai (fotosintetske)
organske tvari i razlagai, razgrauju organske tvari, razgrauju otpadne i otrovne
tvari nastale industrijskom proizvodnjom

Korisne uloge bakterija u ivotu ovjeka: E. coli i druge simbiotske bakterije u

probavnom sustavu, vrenje (alkoholno, mlijeno), u farmaceutskoj industriji za
proizvodnju lijekova, u kemijskoj industriji za proizvodnju organskih spojeva,
genetiko inenjerstvo.

Usporedba grae bakterije i cijanobakterija

Cijanobakterije imaju molekule klorofila ugraene u nabore stanine membrane

tilakoide
U citoplazmi cijanobakterije nalaze se uklopine u njima se nalaze zrnca priuvnih
tvari (proteini i polisaharidi)
Cijanobakterije koje ive u vodi imaju plinske vakuole omoguuju im plutanje.
Cijanobakterije nikada nemaju bieve
Neke vrste cijanobakterija posjeduju heterociste fiksacija atmosferskog duika.

Cvjetanje vodenih povrina i cijanobakterije

U vodama bogatim organskim tvarima intenzivno razmnoavanje cijanobakterija stvara
goleme populacije. Ta se pojava zove "cvjetanje voda". Zbog ugibanja i razgradnje stanica uz
oslobaanje otrovnih tvari, cijanobakterijski pokrov moe biti vrlo otrovan moe
prouzroiti pomor riba i ivih bia.

e. Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima

Umnoavanje virusa

mehanizam izazivanja bolesti

Svojim umnaanjem virusi unitavaju stanice i iscrpljuju organizam.

71
Virusne bolesti ljudi i ivotinja su: prehlada, gripa, bjesnoa, AIDS (sindrom steenog
nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaunjaci (mumps), herpes, djeja paraliza,
hepatitis (upala jetre)...
Bakterijske bolesti ljudi i ivotinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja,
sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska
bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao nekada
jer se lijee antibioticima (npr. penicilin).
Upala plua moe biti i virusna i bakterijska.
Danas postoje i primjenjuju se cjepiva protiv mnogih bakterijskih i virusnih bolesti.

Pojam patogenost i putovi ulaska bakterija u organizam

PATOGENOST uzrokovanje bolesti (parazitske bakterije)
PUTEVI ULASKA:

probavni sustav (hrana i voda)

dini sustav (kapljino)

spolni sustav

ozlijede na koi (krv)

razliiti vektori (prenositelji npr. muhe)

Naini zatite preventivne mjere protiv zaraznih bolesti

higijenske navike: pranje ruku, prokuhavanje hrane; pasterizacija, sterilizacija,

dezinfekcija...
cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja)
odgovorno spolno ponaanje

Preventivno cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja) primjer

To je zapravo umjetni tip imunizacije, tj oblik aktivno steene imunosti

(organizam sam stvara protutijela) izaziva se cijepljenjem koje provodi
lijenik u organizam se unose uzronici bolesti ili njihovi produkti (toksini).

72
Vano je da su mikroorganizmi izgubili patogenost (ne uzrokuju bolesti), ali su
zadrali antigeninost i sposobnost imunizacije 3. razred imunoloki sustav.

Antibiotici i njihova uloga

Antibiotici su tvari koje specifino ometaju odreeni fizioloki proces u bakterija

(po mogunosti bez tetnog uinka na zaraeni organizam) imaju vanu ulogu u
lijeenju bakterijskih bolesti (ne djeluju na viruse).

Virusi mogu izazvati tumore

Ljudski papilloma virus (HPV) koji se prenosi spolnim putem uzrokuje rak vrata
maternice.

Graa viroida i priona; bolesti koje uzrokuju

VIROIDI gole ribonukleinske kiseline poznati su kao biljni patogeni. Njihovo postojanje
svodi se na replikaciju koju u biljnim stanicama provode domainski enzimi. Viroidi ne
upravljaju sintezom proteina suvie mali da nose bilo kakvu genetiku uputu.
BOLESTI: uzrokuju biljne bolesti (limun, avokado, artioka, palme i dr.)

PRIONI uzronici bolesti kod biljaka i ovjeka; velike proteinske molekule, ali ipak
zarazne, sposobne za samoumnoavanje samo u ivim stanicama.
BOLESTI: ovja bolest scrapie, kravlje ludilo, kuru-bolest, staraka demencija i dr.

73

3 PROTOKTISTA I GLJIVE
a. Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i
njihova uloga u biosferi

Zajednike osobine protoktista

Eukariotski jednostanini i viestanini organizmi jednostavne grae - nemaju definirana

tkiva.

Predstavnici autotrofnih protoktista te njihova graa i nain ivota

Autotrofni protoktisti (alge) sami stvaraju organske tvari procesom fotosinteze.

Alge su se nekada svrstavale u steljnjae. Tijelo steljnjaa je steljka ili talus, ono moe biti
jednostanino i viestanino, moe biti razlueno na dijelove sline biljnim organima: rizoidi
(ekvivalent korijenu), kauloid (ekvivalent stabljici), filoidi (ekvivalent listovima).

Predstavnici autotrofnih protoktista su: zeleni biai (euglena), kremenjaice, zelene (kina
alga, klamidomonas, volvoks, spirogira, morska salata, kaulerpa, klobui ), smee (jadranski
brai, padina, cistozira, bobiarka) i crvene (litotamnij, Ceramium) alge.

ZELENI BIAI (EUGLENA)

GRAA: zeleni biai (euglena) tijelo vretenastog oblika, nije obavijeno staninom
stijenkom, ve mekanom i prozirnom opnom pelikula (elastina, euglena ima sposobnost
mijenjanja oblika ). Na vrnom dijelu tijele nalaze se dva bia (dui i krai). U vanjsku sredinu
izlazi samo dui bi stee se od osnove prema vrhu. Bi gradi 11 parova mikrotubula
poredanih u stogoj pravilnosti (2 para u sredini bia, a 9 pari uokolo njih). U citoplazmi se
nalazi se jezgra s jezgricom. Citoplazma sadri kloroplaste na ijoj se povrini nalaze pirenoidi
bjelaevinasta zrnca za skaditenje priuvnih tvari.

74
U unutranjosti kloroplasta su pigmenti: zeleni klorofila a i b, naranasti karoten, uti
ksantofil.
U prednjem dijelu tijela ona pjega ili stigma fotoreceptivni organel (sadri karotene i
astaksantin). Eugleda sadri i kontraktilnu vakuolu regulira osmotski tlak i slui pri
izluivanju.
Zeleni biai provode fotosintezu kojom nastaje polimer paramilum (slian krobu)
Euglena je autotrofna, no u uvjetima pomanjkanja svijetla ona se ponaa kao fakultativni
heterotrof (uzima gotovu organsku hranu) ona je na granici izmeu biljaka i ivotinja.

NAIN IVOTA: razmnoavanje vegetativno, uzdunim dijeljenjem, ive u slatkoj vodi

bogatoj organskom tvari. Neke vrste (crvena euglena) ne podnose organsku tvar pa ive u
istim vodama bioindikatori za ocijenjivanje istoe vode.

bi
ona pjega

kontraktilne
vakuole

jezgra
kloroplasti
krobna zrnca

Graa euglene

KREMENJAICE

GRAA: jednostanini protisti, nemaju bieve, tijelo zrakasto simetrino. Tijelo obavija
stijenka (izgraena od silicijeva dioksida (SiO2) KREMENA LJUTURICA). Ljuturica se

75
sastoji od manje i vee polovice koje se odnose kao kutija i poklopac. Gornja
polovica je epiteka, a donja hipoteka polovice se spajaju preko pleure tako da
jedna polovica ide preko druge.

SVJETLEI BIAI

Fosforesciraju, tj. svjetlucaju u mraku. Predstavnici peridineje

Tijelo peridineja obavijeno je ljuturicom. Na stijenci su dvije brazde poprena i uzduna
Poprena dijeli stijenku na dvije polovice (epivalva gornja, hipovalva donja). Uzduna
brazda dijeli stijenku na lijevu i desnu polovicu. Posjeduje dva bia; jedan u poprenoj brazdi
(za pokretanje), drugi u uzdunoj (za odreivanje smjera kretanja).
Unutar stijenke (od celuloze) nalazi se citoplazma s jezgrom i kloroplastima (pigmenti:
klorofil a i c, karoteni, ksantofili). Produkti fotosinteze krob, ulje.
Razmnoavanje vegetativno, obinom diobom. Mogu se razmnoavati sporama, spolan
nain razmnoavanja je rijedak.
NAIN IVOTA: veina ih ivi u morima (ine fitoplankton s kremenjaicama i kokolitinama)
vaan dio prehrambenog lanca. Neke vrste izluuju otrovne alkaloide mogu uzrokovati
pomor riba, nagomilavati se u koljkaima za koje nisu otrovni, no ako se takve koljke
koriste za prehranu mogu izazvati teko trovanje pa i smrt.
Neke sadre crveni pigment koji, ako se razvije u velikoj koliini moe obojiti morsku vodu u
crveno. Slatkovodne peridineje su indikatori istoe vode.

ZELENE ALGE

Izrazito zelene u kloroplastima prevladavaju zeleni pigmenti klorofil a i b. Kloroplasti

sadre bjelanevinaste zrnce PIRENOIDE oko njih se skuplja krob kao produkt
fotosinteze.
OBLICI: jednostanini, kolonijski i viestanini

Jednostanini oblici
Predstavnici: Kina alga na vlanim zidovima i kori drvea. Razmnoava se vegetativno,
obinom diobom novonastale jedinke raznosi vjetar ili voda, ili se na mjestu postanka

76
stvara kolonija koja ini zelenu prevlaku. Klamidomonas ima dva nejednako duga bia,
vrasti kloroplast, kontraktilne vakuole te onu pjegu. Ne razmnoava se diobom, nego
nespolnom putem zoospora i spolno putem izogamije- ta se dva naina izmjenjuju u obliku
izmjene generacija. ivi u slatkoj vodi.

Kolonijski oblici
Predstavnik: Volvoks sloena kolonija jednostaninih algi. Jedinke su povezane
citoplazmatskim nitima. U toj koloniji postoji podjela rada (vee jedinke slue
razmnoavanju, a manje fotosintezi). Razmnoava se nespolno i spolno.

Viestanini oblici
Predstavnici:
Spirogira stijenku ine celuloza i pektin. Kloroplast je vrpast, u obliku spirale. Razmnoava
se spolno, konjugacijom. Dvije se stanice (muka i enska) spoje preko jarme
(citoplazmatski mosti), a zatim cijeli sadraj muke stanice prijee u ensku obavi se
izmjena genetikog materijala.
Paroina tijelo razlueno u rizoide (korijenii kojima se privruje za podlogu), i kauloid
sastoji se od naizmjence rasporeenih kraih i duih stanica.
Kladofora viestanina slatkovodna alga.
Kaulerpa morska, ima steljku razluenu na rizoide, kauloid i velike filoide.
Klobui steljku ini kratki kauloid koji na vrhu nosi klobui sa sporama. Na klobuiu se
taloi CaCO3 bijele naslage.
Morska salata prisutna na mjestima gdje je more oneieno, slui kao indikator istoe
mora. Ona razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna
(predstavlja sporofit) Izmjena generacije je izomorfna (gametofit i sporofit morfoloki se
ne razlikuju).

spirogira

volvoks

klamidomonas

kremenjaica

77

SMEE ALGE
Smee alge uvijek su viestanine, to su makrofitske alge najvee ivue alge, preteno u
hladnim morima.
Steljka smeih algi razliita je oblika: listasta, vrpasta, razgranata ili nerazgranata. Kod
veine razlikujemo riozoide, kauloid i filoide. Celulozna stijenka obloena je alginskim
kiselinama.
Plastidi su fenoplasti (sadre kolorofile a i c, karotene i ksantofile smei ksantofil
fuksoksantin od njega potjee smea boja). Razmnoavanje vegetativno, trganjem
talusa, nespolno i spolno.
Predstavnici:
Jadranski brai endem Jadrana steljka je viliasto razgranata, kroz steljku prolazi
sredinje rebro, tj. mehanika ila koja pojaava vrstou. Specifinost su aerociste
mjehurii ispunjeni zrakom koji omoguuju odravanje steljke u vodi. Spolni organi su
oogoniji s jajnim stanicama i anteridiji sa spermatozoidima jadranski se brai
razmnoava spolno oogamijom.
Padina poznata smea alga u naem moru.
Obina bobiarka rijetka, ivi na velikim dubinama. Sargaka bobiarka ivi u Sargakom
moru, ima kuglaste aerociste te se brzo vegetativno razmnoava.
Cistozire nae najvee alge, nitaste i nerazgranate, ive u mirnim vodama, slue kao
sklonite ribama.

CRVENE ALGE
ive preteno u toplim morima, uglavnom su viestanine. Steljka raznolika oblika :nitasta,
lankovita ili krpasta, moe biti razloena na rizoide, kauloide i fiolide. Unutranji slojevi
stijenke izgraeni su od celuloze, a vanjski od pektina. Plastidi su rodoplasti (klorofil a i d,
karoteni, kasnotifili, fikoeritrin daje crvenu boju, fikocijanin (samo neke vrste)
daju modru boju.
Boja alge ovisi o koliini svjetlosti koja do nje dopire kromatska adaptacija(prema veim
dubinama sve su crvenije). Produkt fotosinteze floridejski krob (slian glikogenu)

78
Predstavnici: litotamij poznate po taloenju vapnenca u stijenkama ugibanjem taloi se
tzv. litotamijski vapnenac; dasija, botriokladija, kilokladija.

padina

jadranski brai

cistozira

litotamij

Predstavnici heterotrofnih protoktista, njihova graa i nain ivota

Predstavnici heterotrofnih protoktista su:
praivotinje: korjenonoci amebe i krednjaci;
biai trihomonas;
trepetljikai papuica;
truskovci plazmodij;
nie gljive algaice (peronospora i sive plijesni)

SLUZAVCI ili KORJENONOCI

Krednjaci
Amebe
Sunaca
Zrakai

AMEBA pokreu se po podlozi pomou lanih noica ili pseudopodija (mijenjaju oblik
tijela). Moe biti vie pseudopodija, no uglavnom se jedan istie i odreuje smjer kretanja.
Gui dio protoplazme naziva se endoplazma, on je tamniji, a svijetliji i rjei dio je
ektoplazma. Tijelo obavija lipoproteinska stanina membrana vrlo elastina. Hranu moe
uzimati na bilo kojem dijelu tijela (plijen obuhvati lanim noicama i uvue u protoplazmu).
Ameba moe uzimati tekuu hranu pinocitoza i krute estice fagocitoza

ENDOCITOZA

79
Neprobavljive ostatke ameba izbacuje na bilo kojem dijelu tijela putem EGZOCITOZE
DISANJE aerobno za disanje se koristi kisik koji u organizam ulazi difuzijom. Povrina
amebe poprilino je velika u usporedbi s obujmom pa kisik prolazi kratki put do mjesta
potronje zato nema potrebe za organelima koji bi sluili disanju. CO2 koji nastaje kao
produkt razgradnje organskih spojeva prolazi difuzijom kroz membranu u okoli.
OSMOREGULACIJA u tijelu heterotrofnih protista nalaze se kontraktilne vakuole ili stegljivi
mjehurii izbacuje se suvina tekuina (ne smije se pobrkati s probavnim mjehuriima). Na
ovaj nain protisti reguliraju koliinu vode, otopljenih iona i soli.

RAZMNOAVANJE nespolno, binarnom diobom. Brzina djeljenja ovisi o vanjskim uvjetima,

prije svega o temperaturi.

pseudopodij
kontraktilna vakuola

probavna vakuola
jezgra
endoplazma
membrana
ektoplazma

Graa amebe
KREDNJACI oko tijela izluuju ljuturicu od kremena (SiO2), vapnenca, a moe biti i
elatinozna.
Nakon to uginu, ljuturice se taloe na dno te tvore naslage poput kremena. Najee ive
na dnu mora (mulj ili pijesak), neki ine planton.

TREPETLJIKAI

80
Najvea skupina meu heterotrofnim protistima. Povrina tijela obavijena je pelikulom
obloena trepetljikama koje slue za pokretanje i uzimanje hrane. Svi trepetljikai imaju
barem dvije jezgre: malu mikronukleus, veliku makronukleus, moe biti i vie jezgara.

Papuica ima stalan oblik tijela (obavijena pelikulom). Povrinu pelikule prekrivaju
trepetljike za pokretanje. HRANJENJE na jednom mjestu na pelikuli vidi se
udubljenje kroz koje papuica prima hranjive tvari stanina ustaili citostom na njih
se nastavlja stanino drijelo ili citofarinks na ijem se kraju stvaraju hranidbeni
mjehurui. Hranidbeni mjehurii se otkidaju od citofarinksa i putuju po protoplazmi
spajaju se s lizosomima koji sadre enzime te razgrauju visokomolekularne
spojeve. Nepobravljeni ostaci izbacuju se na tono odreenom mjestu na pelikuli
citopig. Disanje aerobno, kisik ulazi i izlazi procesom difuzije.
OSMOREGULACIJA putem kontraktilnih vakuola. Papuica ima dvije kontraktilne vakuole.
Vakuole djelomino sudjeluju u ekskreciji izbacivanje produkata metabolizma.
kontraktilne vakuole prozirni, vodenasti mjehurii, neprestano se pune tekuinom te se u
odreenim razmacima stegnu i izbace sadraj kroz pelikulu u okolinu.
RAZMNOAVANJE najee obinom dvojnom (binarnom) diobom.
Zapaeno je i spolno razmnoavanjeizmjena genetskog materijala u jezgrama (to
nije klasino spolno razmnoavanje kakvo nalazimo u viestaninih organizama).
Ovaj proces zove se konjugacija izmjena genetskog materijala mikronukelusa dviju
jedinki (npr. papuica).
kontraktilna vakuola
pelikula
makronuklus
probavni mjehurii

cilija (trepetljika)
mikronukleus
citosom
trihocist
citopig
Graa papuice

81
BIAI

Mogu se hraniti autotrofno (veina ima plastide s klorofilom) i heterotrofno. Autotrofno se

hrane u u uvjetima dovoljnog svijetla. Ako su u tami, prelaze na heterotrofnu ishranu. Neke
vrste nemaju plastide s klorofilom i to su tzv. ivotinjski biai hrane se heterotrofno te su
veinom paraziti.
Poznata skupina su tripanosomi koji uzrokuju mnoge bolesti ovjeka i ivotinja. Vrsta
Trichomonas vaginalis D. iz roda Trichomonas uzrokuje bolest trihomonijazu spolno
prenosiva bolest.

TRUSKOVCI
Nametniki protisti koji ive u stanicama ili meustaninim prostorima beskraljenjaka i
kraljenjaka
Za vrijeme razmnoavanja stvaraju spore ili truske. Truskovci su potpuno nametnici. Za
ovjeka su najvanije vrste iz roda Plasmodium koje uzrokuju malariju.

NIE GLJIVE

Heterotrofni protisti koji se hrane saprofitski, a rjee parazitski.

ALGAICE
SLUZNJAE

ALGAICE u poetku svrstavane u carstvo gljiva s kojima ih povezuje heterotrofan nain

ishrane i stanina stijenka od hitina.
RAZLIKE U ODNOSU NA CARSTVO GLJIVA:
Tijekom razvitka imaju pokretne stadije
ivu u vodi i na izrazito vlanim mjestima (poput alga otuda naziv)
Miceliji bez poprenih stijenki s mnogo jezgara (viestanini oblici)

PREDSTAVNICI: kitidrijale i peronospore, sive ili crne plijesni

82
Peronospore ive kao paraziti na biljkama (peronospora vinove loze i peronospora
krumpira) za razvitak je potrebna voda tijekom vlanih godina, ljetnih kia peronospore
uzrokuju velike tete u poljodjelstvu.
*ivi u intracelularnim prostorima listova i plodova vinove loze crpi organske tvari
preko haustorija. Nakon nekog vremena razviju se niti sporangiofori koji nose
zoosporangije (oni izlaze u vanjski okoli kroz pui) a u njima su zoospore
zoosporangiji se prenose vjetrom na listove zdravih jedinki, a ako dospiju na kapljicu
vode iz njih se oslobaaju zoospore koje e isklijati u novu preonosporu.

Sive ili crne plijesni prilagoene razmnoavanju izvan vode. Predstavnik je mukor moe
se nai na vlanim ostacima hrane (ivi saprofitski uzimajui gotove organske tvari, a
istodobno izaziva truljenje).
*tijelo pauinasto, mnogojezgrene niti koje prodiru u supstrat. Na gornjoj povrini
nalaze se okomiti nositelji sporangija sporangiofori koji nose kuglaste sporangije
(crne ili sive boje) u kojima su nepokretne spore, tj. endospore pucanjem stijenke
sporangija, endospore se oslobaaju i dospijevaju na novu podlogu na kojoj e
isklijati u novu plijesan.

mukor

peronospora vinove loze

Uloga i znaaj autootrofnih (fitoplanktonskih) i heterotrofnih

(zooplanktonskih) protoktista u hranidbenim lancima

83
Svijetlei biai, kremenjaice i kokolitine predstavljaju veinu fitoplanktona
i glavni su proizvoai hrane na Zemlji fitoplankton su najvaniji
proizvoai u hranidbenom lancu.

Fitoplanktonom se hrani zooplankton, a vei organizmi filtratori, kao to su

kitovi, hrane se zooplanktonom (filtriranjem morske vode).

Razmnoavanje zelenih algi na primjeru morske salate

Morska salata razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju

gametofit), a jedna diploidna (predstavlja sporofit) Izmjena
generacije je izomorfna (sugerira da se gametofit i sporofit morfoloki ne
razlikuju).
mejoza

mitoza

sporofit
(2n)

zigota (2n)
enski
gametofit (n)

muki
gametofit
(n)

oplodnja

Izomorfna izmjena generacija

Znaajne alge u prehrani, mikrobiologiji i gospodarstvu

ALGE

PREHRANA

MIKROBIOLOGIJA

GOSPODARSTVO

84
smee alge

Velike koliine

Proizvodnja gnojiva

vitamina A, B i C

i alginskih kiselina

uporebljavaju se

koje se primjenjuju

kao HRANA i

u filmskoj,

ZAINI

tekstilnoj,
prehrambenoj
industriji

crvene alge

U prehrani kao

AGAR rabi se kao

variva, salate,

podloga za

prilozi jelima,

uzgajanje

npr.PORFIRA

mikroorganizama,

za proizvodnju
kapsula u
farmaceutskoj
industriji te u
prehrambenoj
industriji

tetnost srdoboljne amebe i trihomonasa za ovjekovo zdravlje

Srdoboljna ameba ivi u probavilu (ulazi oneienom vodom ili vodom u kojoj ima
zaahurenih ameba) uzrokuje bolest dizenteriju ili griu, amebe se hrane
crijevnim bakterijama, no mogu razgraivati i eritrocite u sluznici crijeva. SIMPTOMI:
grevi, proljevi, umor, gubitak teka

Trihomonas bia koji ivi u spolno-mokranom sustavu, hrani se bakterijama i

stanicama sluznice, uzrokuje trihomonijazu (upala iji simptom je iscjedak, svrbe i
bol).

Posljedica irenja algi pridolica u Jadranu (kaulerpa)

85

Caulerpa taxifolia alga pridolica, vrlo se brzo vegetativno razmnoava, nema

prirodnih predatora te stvara zelene livade potiskuje i unitava ostale
organizme u moru.

Kaulerpa zelene livade

Pojam indikator oneienja na primjeru morske salate

Prisutnost (brojnost) morske salate na nekom mjestu ukazuje na oneienost mora
na tom mjestu. Zato je morska salata indikator oneienja.

Svjetlucanje mora uzrokovano je fitoplanktonom (vrsta Noctiluca miliaris)

Vrsta Noctiluca miliaris spada u odjeljak svjetleih biaa, predstavnici fosforesciraju, tj.
svjetlucaju u tami sadre svjetleu tvar luciferin, a sama pojava zove se
bioluminiscencija.

Tipovi plastida po kojima se razlikuju alge

kloroplasti zelene alge
feoplasti smee alge
rodoplasti crvene alge

86
Kako se poznavanje ivotnih ciklusa patogenih protoktista moe upotrijebiti u
kontroliranju njihova irenja (na primjeru malarije)
Poznato je da truskovci iz roda Plasmodium uzokuju malariju. U ovjeka ih sa slinom unosi
komarac malariar (on je prijenosnik, tj. vektor). Da se umanji broj oboljenih od malarije
potrebno je umanjiti broj vektora, tj. komaraca malariara npr. isuivanjem movara
(prirodno stanite komarca malariara), biolokim unitavanje pomou riba (gambuzija) koje
se hrane liinkama komarca malariara, primjenom insekticida, repelenata (sredstva koja se
nanose na kou, a odbijaju insekte).

b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi

OPENITO O GLJIVAMA

Gljive se niti u jednom razdoblju ivota ne kreu, nemaju bieve, niti lane noice
micelij tijelo gljive sustav tankih, cjevastih niti hifa (stijenka od hitina)
RAZMNOAVANJE: nespolno i spolno, a ta se dva naina izmjenjuju u obliku izmjene
generacija (gametofita i sporofita).

klobuk

struak

plodite

micelij

hifa

Graa gljive

87
Znaaljke gljiva koje ih povezuju s biljkama odnosno sa ivotinjama

S biljkama:
uzimanje organskih tvari vanjskom povrinom tijela
izmjena generacija (gametofita i sporofita) tijekom razvitka

Sa ivotinjama:
heterotrofan nain ishrane (saprofitski ili parazitski)
stanina stijenka izgraena od hitina
rezervni polisaharid glikogen
slina struktura DNA

Tipini predstavnici mjeinarki i staparki

MJEINARKE

STAPARKE

naranasta zdjeliarka

poljska peurka (ampinjon)

smrak

grmaica

tartufi

muhara

zelene plijesni

puhara

pepelnice

zelena pupavka

raina gljivica

ludara

kvaeve gljivice

bukova guba ili trud

uta jeevica ili prosenjak
vrganj
obina krumpiraa
ljubiasta krunaica
hre i snijeti parazitske staparke

88

zelena pupavka

peurka

ludara

muhara

tartufi

bukova guba

obina krumpiraa

smrak

Vanost gljiva u simbiozi

Hife nekih gljiva ive u simbiozi s korijenjem biljaka mikoriza

Gljive dobivaju organsku hranu od biljaka, a zauzvrat biljku opskrbljuju vodom,
a ponekad i duikom. Unitavanje simbioznih gljiva u umama (zbog
oneienja zraka) uzrokuje poremeaje umskih biocenoza suenje drvea.
Najpoznatiji primjer mikorize jesu orhideje ili kauni, ije sjemenke nemogu
klijati bez nekih gljiva te simbioza gljiva i mravi.
Simbioza gljiva i ivotinja: gljive i mravi tropski mravi rezai uzgajaju u svojim
podzemnim mravinjacima na podlozi od izgrizenog lia micelije gljiva i hrane
se njima te ih tite od nametnika pesticidom koji izluuju

Usporedba naina razmnoavanja mjeinarki i staparki (oblik sporangija,

vrsta i broj spora)

89
MJEINARKE

Nespolno se razmnoavaju putem razliitih vrsta spora, askospora nastaju

unutar sporangija mjeinasta oblika, tj. askusa. U jednom se askusu razvija 8
askospora (etiri minus muke, etiri plus enske). Neke mjeinarke uz
askospore stvaraju i druge vrste spora (konidije).

STAPARKE

Nespolno se razmnoavaju putem bazidospora, one nastaju na povrini

sporangija (ne unutar kao kod mjeinarki) bazidiji. Na svakoj se bazidiji
razviju 4 bazidospore (dvije minus muke, dvije plus enske) svaka na svojoj
stapki (otuda naziv staparke).

MJEINARKE (askomicete)

STAPARKE (bazidimicete)
(baz idimicete)

naziv spora

askospora

bazidiospora

naziv sporangija

askus

bazidija

broj spora u

oblik sporangija

mjeina

stapka

smjetaj sporangija

unutar plodita

vire iz plodita

unutar askusa

na povrini bazidija

sporangiju

u ploditu
smjetaj spora u
sporangiju

Otrovne i jestive vrste gljiva iz skupina mjeinarki i staparki

JESTIVE MJEINARKE: naranasta zdjeliarka, smrak, tartufi
JESTIVE STAPARKE: vrganj, poljska peurka (samo su klobuci jestivi), uta jeevica
(jestiva samo u mladosti)

90
OTROVNE I NEJESTIVE STAPARKE: ludara, zelena pupavka (smrtno otrovna!),
muhara, bukova guba, najeena puhara, obina krumpiraa, ljubiasta krunaica

Nema znanstvene metode za razlikovanje otrovnih od neotrovnih gljiva. Razlikovanje se

temelji na dobrom poznavanju gljiva.

c. Osobine i znaenje liaja

Liaj je simbioza mjeinarki i staparki s modrozelenim ili zelenim algama

Liaji su simbioza jedne vrste gljiva i jedne vrste alga koje ine morfoloku i
fizioloku cjelinu. Od gljiva u simbiozu uglavnom ulaze mjeinarke, a od alga ili zelene
alge ili cijanobakterije. Alge asimiliraju (vre fotosintezu) i daju organske tvari
gljivama, agljive tite alge i opskrbljuju ih vodom i mineralnim tvarima.
alge

gornja kora

sr

asimilacijski sloj

hife
Graa liaja

Liajevi kao indikatori istoe zraka

Liajevi su vrlo osjetljivi na oneienje zraka, a posebno na prisutnost SO2

nema ih u velikim gradovima i u blizini tvornica. Zato su indikatori istoe
zraka.

91

Znaenje liajeva u medicini

Primjenjuju se u farmaciji u proizvodnji vitamina C, ali i u medicini (npr. sirup

islandskog liaja koji se koristi u ljeenju kalja i upalnih stanja drijela).

Morfoloka raznolikost liaja

Dijele se u 3 skupine
o Koraste korasta izgleda te cijelom donjom povrinom privreni za podlogu
o Listaste imaju oblik lista i za podlogu su vezani jednom tvorbom poput drka, a
rubni dijelovi liaja su slobodni
o Grmaste razgranati poput grma, ive u kronjama drvea, tijelo gotovo u cjelini
slobodno

korasti liaj

grmasti liaj

listasti liaj

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti

uzrokovanih parazitskim protoktistima i gljivicama

Parazitski oblici gljiva

Kandida spada u skupinu nepotpunih gljiva (nisu ni staparke ni mjeinarke) koje u ljudi
izazivaju koe bolest dermatomikoze. Kandida se moe nai na jeziku i spolnim organima.

92
Kao parazitske staparke poznate su hre (itna hra) i snijeti (kukuruzna snijet), a kao
parazitske mjeinarke poznate su pepelnice (pepelnica vinove loze).

Primjena gljiva (penicilijum) u zdravstvu (penicilin), industriji (kvaeve gljivice),

poljoprivredi (saprofiti) i prehrani (tartufi hranidbena vrijednost)

Kistac ili penicilium predstavnik je zelenih plijesni (moe se nai na ostacima hrane
limun). Zahvaljujui engleskom ljeniku A. Flemingu spoznalo se da kistac ima
antibakterijsko djelovanje ubija i sprjeava razvoj bakterija. Kistac je osnova za
proizvodnju penicilina (prvi antibiotik). Valja biti oprezan, neki su ljudi osjetljivi na
penicilin alergijska reakcija.

Kvaeve gljivice sadre enzime koji omoguuju fermentaciju u proizvodnji vina i

piva te dizanje tijesta pri peenju (CO2), koriste se i u farmaciji jer su bogati
vitaminima B.

U poljoprivredi se koriste saprofitske gljive u tlu gomilaju organske tvari.

Tartufi su mjeinarke ija se plodita razvijaju pod zemljom te se njima hrane
ivotinje, a osobito su cijenjeni kao delikatesna hrana.

tetno djelovanje otrovnih gljiva na probavni i ivani sustavi stanini metabolizam i

nain hitne pomoi pri trovanju
Stupanj otrovnosti ovisi o koliini toksina koji uu u organizam i o naina na koji djeluju.
Mogu izazvati degeneraciju jetre i bubrega, mogu djelovati na ivani sustav i sluznicu
probavnih organa.

Hitna pomo: puno vode, aktivni ugljen, hitna medicinska pomo!

93

4 BOTANIKA
a. Zajednike osobine biljaka i osnovna organizacija biljnoga tijela
Podjela biljnog carstva

biljke

stablaice
(vie biljke)

steljnjae
(nie biljke)

alge

vaskularne

nevaskularne

mahovine

papratnjae

golosjemenjae

sjemenjae

kritosjemenjae
(cvjetnjae)

Uloge biljnih organa

korijen: upija vodu s otopljenim mineralnim tvarima, uvruje biljku u
tlu
stabljika: povezuje ostale biljne organe, provodi vodu s otopljenim
tvarima. Redovito nosi listove i pupove, a ponekad i druge organe
(cvjetove, plodove).
list: fotosinteza, transpiracija

Prilagodbe biljaka na kopnene uvjete ivota:

Napredak sporofta (a redukcija gametofita), razvoj tkiva i organa, sjemenka, grananje
(poveana povrina tijela)

Povezanost zelenih algi sa stablaicama

Imaju iste fotosintetske pigmente (klorofil a i b) i produkt fotosinteze (krob), stoga se
smatra da su se kopnene biljke evolucijski razvile iz zelenih algi.

94

Biljna tkiva

TVORNA TKIVA ili MERISTEMI:

Vrni meristem (vegetacijski vrak stabljike i korijena), mitozom omoguuje rast
stabljici u visinu, odnosno korijenu u dubinu
Bona tvorna tkiva (razvijaju se naknadno, tvore godove) omoguuju biljci rast u
irinu; glavno tkivo je ilni kambij (u presjeku biljke kambijski prsten) koji prema
sreditu tvori ksilem (drvo), a prema povrini floem (liko)

TRAJNA TKIVA:
Osnovno tkivo tvore asimilacijski (u njemu se odvija fotosinteza) i spuvasti
parenhim (slui za prozraivanje i spremanje tvari)
Pokrovno tkivo ine epiderma (stabljika i listovi) te rizoderma (korijen)
Provodno tkivo ine ksilem (traheje mrtve cijevi i traheide produene stanice),
koji provodi vodu i min. tvari od korijena, i floem (kojeg ine sitaste cijevi ive
stanice), koji provodi asimilate nastale fotosintezom
Potporno tkivo osigurava vrstou biljke
ljezdano tkivo sadri lijezde hidatode (izluuju vodu kroz pui vodenice), nektarije
(izluuju nektar koji mami kukce), probavne lijezde (za razgradnju bjelanevina; tvari
koje se izluuju su sekrete (biljkama korisne tvari) i ekskrete, krajnje proizvode
eterina ulja (koje izluuju ljezdane dlake i uljne lijezde) smole (koje izluuju
smolenice) i kauuk

Godovi
"crte" na poprenom presjeku stabla koje raste u podruju s izmjenom godinjih doba
svjetliji su proljetni prirast (velike stanice), a tamniji jesenski (manje stanice s debljom
stijenkom) po broju godova moe se odrediti starost stabla.

95

Godovi

b. Glavne skupine biljaka i njihovi predstavnici, usavravanje njihove

grae i uloge s prilagoavanjem ivotu na kopnu

Usporedba golosjemenjaa i kritosjemenjaa

GLAVNE RAZLIKE
GOLOSJEMENJAE

KRITOSJEMENJAE

sjemeni zameci (odnosno nakon oplodnje

sjemeni zameci se ne vide izvana jer se

sjemenke) vide se izvana jer se nalaze na

nalaze unutar plodnice tuka, a nakon

sjemenim ljuskama (nemaju plod)

oplodnje se sjemenke nalaze unutar

usploa (ploda)

generativni organi: sjemene ljuske i

generativni organ: cvijet (tuak i pranici)

pranike ljuske (nemaju cvijet)

Bolja prilagoenost kritosjemenjaa ivotinim uvjetima u odnosu na golosjemenjae

Za razliku od golosjemenjaa, kod kritosjemenjaa sjemeni su zameci nevidljivi nalaze se u

plodnici tuka. Nakon opraivanja i oplodnje se iz sjemenih zametaka razviju sjemenke, a iz
stijenki plodnice usploe (plod tvori ga usploe sa sjemenkama).

96
Ukratko, smatraju se naprednijima jer plodnica dodatno titi sjemene zametke s klicom
bolje su se prilagodine ivotu na kopnu.

Graa i uloga cvijeta, ploda i sjemenke

Cvijet generativni organ koji slui razmnoavanju. Sastoji se od 4 dijela: cvjetita, ocvijea,
pranika i tuka
pranik
pranica
njuka

pranika nit

tuak
vrat
latica

plodnica
lap

Graa cvijeta
CVJETITE vrni dio cvjetne stapke za koji su privreni ostali dijelovi cvijeta. OCVIJEE
preobraeni listovi koji obavijaju pranike i tuak sastoji se od ake (vanjski dio ocvijea
koji se sastoji od zelenih listova - lapova) i vjenia (unutarnji dio ocvijea sastoji se od
obojenih listova - latica)
PRANICI (mikrosporofili) muki generativni organ sastoje se od pranike niti i pranice.

97
U pranici se nalaze peludnice ili polenovnice, tj. muki sporangiji s peludnim ili polenovim
zrncima.
TUAK enski generativni organ sastoji se od plodnice (donji proireni dio u kojem se
nalaze sjemeni zameci), vrata (sueni, izdueni dio tuka, izmeu plodnice i njuke) i njuke
(slui za prihvaanje i klijanje peludnih zrnaca)
- uloga cvijeta: razvoj spolnih stanica (gametofita, koji je u kritosjemenjaa reduciran na
nekoliko stanica) i oplodnja razmnoavanje

Graa mahovina

Mahovine imaju tijelo nalik na steljku (talus), nemaju prave vegetativne organe nego
rizoide, stabalce i listie (dio gametofita, a ne sporofita), nemaju pravi provodni sustav
(nevaskularne). Nisu prave kopnene biljke za oplodnju (i razvitak) im je nuna
voda.
Spora proklija u proklinicu ili protonemu (nitasta tvorevina zelene boje) iz pupa na
proklinici se razvije stabalce s listiima i rizoidima taj dio zovemo mahovinom.
Razvitak zavri stvaranjem spolnih organa, ARHEGONIJA (nastaje 1 jajna stanica) i
ANTERIDIJA (nastaje vei broj spermatozoida). Oplodnjom (u kapljici vode) nastaje
zigota, a iz nje sporogon sastoji se od drka i sporangija (tu su spore i kojih e
ponovo isklijati proklinica).

98

Mahovine

Evolucijske prednosti papratnjaa u odnosu na mahovine

Papratnjaa imaju razvijeni provodni sustav (vaskularne), imaju prave vegetativne

organe (korijen, stabljiku i list) tj. jae razvijen sporofit a reduciran gametofit (ali i
njima je za oplodnju nuna voda)

Glavni predstavnici papratnjaa

psilofiti (prapapratnjae, npr. rinija)

crvotoine (npr. obina crvotoina, selagina)
preslice (npr. poljska preslica)
paprati (npr. bujad, jelenak, oslad, zlatinjak, gospin vlasak; vodene paprati)

Raznolikost golosjemenjaa

99

golosjemenjae
etinjae

borovi

bor,
jela,
smreka,
ari

empresi

perastolisne golosjemenjae

tise

empresi, tuje,
borovice (npr.
obina borovica,
primorska borovica)

cikasi, kositrenice

npr.
umska
tisa,
ginko

npr. crni bor, umski bor,

alepski bor, dalmatinski crni
bor, bijela jela, visoka smreka,
omorika, ari, cedar

Raznolikost kritosjemenjaa

dvosupnice
o ABNJACI npr. ljuti, zlatica
o BUKVE npr. kesten, hrast
o LEPIRNJAE npr. graak, mimoze
o KRSTAICE npr. kupus, uljena repica, velebitska degenija
o TITARKE npr. mrkva, perin, celer
o USNAE npr. rumarin, lavanda, kadulja
o GLAVOIKE npr. artioka, kamilica, suncokret

jednosupnice
o LJILJANI npr. luk, paroga, tulipan, zumbul, kockavica
o TRAVE npr. penica, kukuruz, trska

Prilagodbe na razliite naine opraivanja i rasprostiranja sjemenki

100
Kod golosjemenjaa peludna zrnca esto imaju dva zrana mjehura koji pomau
njihovu raznoenju vjetrom.

U kristosjemenjaa plod titi sjemenku i slui za rasprostranjivanje. Plodovi mogu biti

suhi (suho usploe) i soni (usploe bogato hranjivim tvarima). Suhi plodovi mogu
biti prilagoeni irenju vjetrom, npr. rasperena njuka u pavitine, krilca u javora, dlake
kod maslaka. Mogu se rasprostranjivati ivotinjama (npr. iak).
Soni se plodovi mogu rasprostanjivati pticama (ptica izbacuje neprobavljene
sjemenke iz probavnog sustava) tako se rasprostanjuju vinja i glog.
Mravi rasprostiru plodove ljubiice. Biljke koje ive u vodi rasprostanjuju se putem
vode najee su ispunjeni zrakom u pojedinim djelovima sjemenke ili ploda, to ih
ini lakima plivaju na vodi (paprika, bundeva, oraac, jagodasta djetelina, kokos).

Jednosupnice i dvosupnice
JEDNOSUPNICE

DVOSUPNICE

klice s jednom supkom

klice s dvije supke

upavo korjenje

razvijen glavni korijen

u stabljici razbacane zatvorene ile

u stabljici otvorene ile rasporeene u

krug

nemogunost sekundarnog rasta u

sekundarni rast u irinu

irinu
prugasta nervatura listova

mreasta nervatura listova

jednostavno ocvijee (nemaju

dvostruko ocvijee (lapovi)

lapove)
graa cvijeta na temelju broja 3

graa cvijeta na temelju broja 4 ili 5

c. Razlike u ivotnim ciklusima razliitih skupina biljaka

ivotni ciklus kritosjemenjaa

101
biljka sporofit (2n) s mukim i enskim gametofitima (n)
(samoopraivanje ili stranoopraivanje-pogodnije)
endosperm (2n)

klica

sjemenka

plod

opraivanje

oplodnja

klijanje

sekundarni

nova biljka

ivotni ciklus kritosjemenjaa

Oblici vegetativnog razmnoavanja

korijen iz pupova na korijenu razvijaju se izbojci npr. ljiva i jo neke voke

(voarstvo)
(nadzemna) stabljika dijelovi stabljike se otkidaju vrba (reznicama), jagoda
(vrijeama)
podzemna stabljika luk (lukovica), krumpir (gomolj), perunika (podanak)
list afrika ljubica, carska begonija (ako otkinemo list ljubiice, zabodemo u zemlju
te redovito zaljevamo, razvit e se nova biljka)
rasplodni pupovi (bulbili) nalaze se u pazucu lista otpadnu, a zatim isklijaju u
novu biljku (npr. lukoviasti ljljan)

102
zimski pupovi (turioni) specifinost vodenih biljaka, pupovi su bogati hranjivim
tvarima (krob), u proljee se hranjive tvari potroe, turion postaje laki, ispliva na
povrinu te isklija u novu biljku

Dijelovi cvijeta kritosjemenjaa

vidi gore graa cvijeta

Razlika izmeu cvijeta i cvata

Cvijet je jedan, a cvat skup pojedinano rasporeenih cvjetova na jednoj cvjetnoj

stapci

Vrste cvatova

Primjeri cvatova
Vrste plodova s obzirom na nain rasprostranjivanja

vidi Prilagodbe na razliite naine opraivanja i rasprostiranja sjemenki

103

Primjeri preobrazbe vegetativnih organa

PREOBRAZBE KORIJENA: repast ili vretenast korijen, zrano korijenje

Repast korijen zadebljani glavni korijen (mrkva, perin, celer), zadebljano moe
biti i bono korijenje korijenski gomolji (npr. georgina)
Zrano korijenje slui za privrivanje biljke za stabljiku (brljan), za upijanje
atmosferske vlage (npr. monstera), potpora razgranatoj kronji (npr. fikus)

PREOBRAZBE STABLJIKE: podzemne stabljike (lukovice, gomolj, podanak), trn

(kratki iljasti ogranci stabljike, zatitna uloga), vitica (nitaste tvorevine osjetljive na
dodir, za privrivanje i penjanje), filokladij (stabljika u obliku lista koja i obavlja
funkciju lista), kladodij (spljotene stabljike koje obavljaju fotosintezu, npr. boini
kaktus)

PREOBRAZBA LISTOVA: trnovi i vitice (kao i kod stabljike), pricvjetni listovi

(brakteje) obojeni listovi u podruju cvijeta ili cvata, a slue primamljivanju kukaca

boina zvijezda brakteje

ivotni ciklus mahovina izmjena generacija

spora (n)

proklinica (podsjea na mnogostaninu zelenu algu)

spolni organi (arhegoniji-, anteridiji-m) na vrhu stabalca

zigota (2n)

sporogon (drka i sporangiji)

mejoza

Izmjena generacija (gametofit, sporofit) je heteromorfna

stabalce (listii, rizoidi)

oplodnja u kapljici vode

spore (n)

104

sporofit

rast i razvoj u
odrasli sporofit

dio gametofita
(haploidan)

zigota u
tkivu
gametofita

diploidna faza
mejoza

oplodnja
haploidna faza

razvoj i izlazak spora

oslobaanje spermatozoida
rast gametofita

spermato
zoid u
anteridiju
rizoidi

Izmjena generacija u mahovina

ivotni ciklus paprati izmjena generacija

spora (n)

protalij (slian proklinici u mahovina)

(potrebna voda)

zigota (2n)

klica

arhegoniji i anteridiji

mlada paprat

mejoza

sporangiji

oplodnja
spore

- heteromorfna izmjena generacija

- redukcija gametofita: protalij = gametofit, odrasla biljka = sporofit sporofit je
razvijeniji nego gametofit napredak

Osnovne znaajke razmnoavanja golosjmenjaa ivotni ciklus

opraivanje (prenoenje peludnih zrna na mikropilu sjemenog zametka)

isklija u cjevicu (peludnu mjeinicu sa spermijima)
jajnom stanicom

oplodnja (voda nije potrebna)

endosperm(n) + sjemena lupina)

()

sjemenka

peludno zrnce

prodire u embrionsku vreicu s

zigota (2n)

nova biljka

klica (+primarni

strobili (m) i sjemeni zameci

105
daljnja redukcija gametofita: cijela biljka je sporofit, a gametofit je unutar nje (muki-peludna
zrnca, enski-sjemeni zametak u embrionskoj vreici)

Znaaj ginka i cikasa u filogeniji golosjemenjaa

FILOGENIJA - znanost koja prouava srodstvene odnose meu organizmima

Ginko spada u porodicu tisa, a cikas u perastolisne golosjemenjae. Ginko u u
peludnim zrncima umjesto spermalnih stanica ima pokretne spermatoziode (primitivna
osobina, imaju ih papratnjae) i zato se naziva IVI FOSIL. Isto vrijedi i za cikas
znaajni su kao dokaz da su se golosjemenjae razvile iz papratnjaa.

ginko

cikas

d. Znaenje biljaka u biosferi i ivotu ovjeka

Znaenje kritosjemenjaa u ivotu ljudi
Izvor kisika
Prehrana
Sirovina za odjeu
Ogrjev i graditeljstvo
Medicina i farmacija (lijekovi)
Izrada tehnikih predmeta
Ukrasno bilje

106

Mahovine kao sedrotvorci

Mahovine sedrotovrce ubrajamo u prave mahovine. Kod nas ive u krkim vodama (Plitvika
jezera, Krka) pouspjeuju stvaranje sedrenih barijera preko kojih se slijevaju slapovi.

Mahovine u nastanku treseta

Treset je tamnosmee movarno tlo koje nastaje raspadanjem organskog, prvenstveno biljnog
materijala, ponajvie mahovina, u vlanim podrujima. Gospodarski je vaan jer je to prvi
stadij u nastanku ugljena, moe se koristiti kao gorivo, a koristi se i u poljoprivredi za
poboljanje kvalitete tla.

Znaanje papratnjaa za ovjeka

Preslice sadre puno SiO2 (za glaanje metala) i otrovni alkaloid koji u manjim
koliinama slui kao lijek (za bubrene bolesti).

Ekonomska i ekoloka vanost golosjemenjaa

ekonomska: graevinarstvo drvo; proizvodnja papira, smola;
farmaceutska industrija iglice zasirupe protiv kalja, efedrin iz kositrenice, gingko;
hortikultura;
ekoloka: crnogorine ume.

Zatiene, jestive, ljekovite i zainske biljke u flori Hrvatske

povre: kupus, blitva, grah, endivija
voe: jabuka, vinja, ljiva, jagoda, ribiz, smokva, roga, dud, pitomi
kesten, ljenjak
ljekovite biljke: metvica, majina duica, kamilica, lipa, ljekovita kadulja
zainske biljke: rumarin, lovor, perin, bosiljak
jestive itarice: jeam, penica

e. Raznolikost flore i vegetacije Hrvatske

Glavni predstavnici flore

107

mahovine: obini vlasak

papratnjae: poljska preslica, bujad, jelenak
golosjemenjae: bor, jela, smreka, empres, tisa
kritosjemenjae:
o dvosupnice: bukva, kesten, hrast, bagrem, kupus, mrkva, kadulja, kamilica, suncokret,
maslaak
o jednosupnice: luk, ljiljan, trave: penica, kukuruz, zob, trska

Glavne znaajke i tipovi vegetacija u Hrvatskoj

nizinska Hrvatska uma (hrast kitnjak i obini grab, breza, bukva, jela; movarne ume
(hrast lunjak)) i stepa (trave), uglavnom pretvoreno u poljoprivredne povrine
gorska Hrvatska ume (prema visini: bukva i jela, pretplaninska bukova uma, klekovina
bora, planinski travnjaci, planinske rudine i goleti)
primorska Hrvatska ume (hrast medunac, alepski bor, crni bor) i degradirana vegetacija
(makija, garig, travna vegetacija, vegetacija kamenjara), kultivirano bilje (vinova loza,
masline, lavanda...)

Endemine, zatiene i rijetke biljke hrvatske flore

Endemine vrste: velebitska degenija, hrvatska sibireja (relikt vrlo stara, dugo
nepromijenjena vrsta koja je nekad bila ire rasprostranjena), dubrovaka zeina
(neoendem endem nastao u novijoj geolokoj prolosti), hrvatska perunika, krki
runolist, hrvatski karanfil
Zatiene vrste: sve navedene endemine vrste + paprat gospin vlasak; sibirska
perunika, kockavica, kauni (orhideje), tisa, hrvatska vuja stopa, ciklama, umarice,
boikovina

108

f. Osnovni procesi vezani uz promet vode u biljkama

Povezanost strukture vode s njezinom ulogom u biljnom organizmu
Voda je polarna (dipolna) molekula, posljedica ega su:

kohezija privlana sila meu molekulama vode.

adhezija privlana sila izmeu molekula vode i tvari koje sadre kisik (celuloza,
staklo...).

kapilarnost kretanje vode u uskom prostoru nasuprot gravitacijskoj sili

(omoguuju ju adhezija i kohezija).

voda je dobro otapalo za ione (hidratacija) i polarne molekule transportna

uloga.

Mehanizmi primanja vode u biljci

difuzija kretanje molekula tekuina (vode) ili plinova iz podruja njihove vee
koncentracije u podruje njihove manje koncentracije do izjednaenja
koncentracija.
brzina difuzije proporcionalna je s temperaturom, povrinom i razlikom
koncentracija, smanjuje se s vremenom.
osmoza difuzija kroz polupropusnu (semipermeabilnu) ili probirno propusnu
(selektivno permeabilnu stanine membrane proputaju vodu i male nenabijene
molekule, ali vee i nabijene estice ne) membranu.
bubrenje makromolekularni sustav (tvari koje imaju disocirane hidroksilne,
karboksilne i druge skupine na koje se moe vezati voda) prima vodu uz
poveanje mase i volumena fiziki proces, nije vezan uz pojavu ivota.
ogranieno krob i celuloza
neogranieno proteini raspadaju se u rasprene (koloidne) estice

Provoenje vode kroz biljku

Biljke upijaju vodu preko korijenovih dlaica jer su im to jedini dijelovi koji nisu prekriveni
kutikulom ni plutom korijenove dlaice ulaze izmeu estica tla u kapilarnu vodu tla voda

109
ulazi u njih osmozom i dolazi do sredinjeg dijela (endoderma) korijena (provodni cilindar), a
iz njega u provodne ile ksilema. Ksilem je tkivo koje provodi vodu i mineralne tvari od
korijena prema listovima. U golosjemenjaa je graen od traheida, a u kritosjemenjaa od
traheida i traheja. Aktivnim potiskivanjem vode iz endoderma u provodne ile stvara se
korijenov tlak, koji je dovoljan za podizanje vode do 1 m visine; za daljnje podizanje vode
slui transpiracijski usis (sila za vuenje vode) koji nastaje jer tlo sadri mnogo vie vode
(70%) nego atmosfera (0.2%) i zbog kapilarnosti.

Graa i smjetaj pui

Pui su otvori na zelenim dijelovima biljke (najvie ih ima na donjoj
epidermi lista) koji, otvaranjem i zatvaranjem, reguliraju izmjenu pliniva
kisika, ugljikova(IV) oksida, vodene pare. Graene su od otvora pui, dviju
stanica zapornica, i dviju do etiri stanica susjedica.
stanice zapornice

otvor pui
bona stijenka

gornja i donja stijenka

stanice susjedice

kloroplasti
Graa pui
Mehanizam otvaranja pui
Na otvaranje i zatvaranje pui utjeu imbenici koji mijenjaju turgor u stanicama
zapornicama. Turgor je tlak citoplazme na staninu stijenku, a ovisi o sadraju
vode u stanici (vie vode vei turgor, manje vode manji turgor)
Stanice zapornice imaju gornju i donju zadebljalu stijenku (nisu savitljive) te
bone savitljive stijenke (one omoguuju otvaranje i zatvaranje pui) tijekom

110
dana u zapornicama se odvija fotosinteza raste koncentracija eera i iona pa
stoga raste osmotski tlak dolazi do osmoze vode u stanice zapornice
primanjem vode raste turgorski tlak vei turgor rastee bone stijenke stanica
zapornica otvaranje pui

Plazmoliza i deplazmoliza
Plazmoliza biljna stanica u hipertoninoj otopini voda izlazi iz stanice poveava se
koncentracija citoplazme, smanjuje se volumen vakuole, to prate tonoplast (granica
citoplazme i vakuole), citoplazma i plazmalema (granica citoplazme i stanine stijenke)
gel-stanje.
Deplazmoliza povratak plazmolizirane biljne stanice u normalno stanje (sol-stanje) u
hipotoninoj otopini.

Plazmoliza

Deplazmoliza

Razlika transpiracije i gutacije

transpiracija izluivanje vodene pare sa svih biljnih povrina, a najvie s listova (kroz
pui)

gutacija izluivanje kapljica vode kroz vodenice ili hidatode (skupine malih paremhimskih
stanica bez klorofila koje se nalaze ispod pui vodenica na rubovima listova) ili ljezdaste
dlake odrava strujanje vode u biljci kad je transpiracija oteana ili onemoguena (u
uvjetima visoke vlanosti zraka, nou).

111

g. Znaenje procesa vezanih uz izmjenu tvari i energije u biljci te utjecaj

ekolokih imbenika na te procese

Anatomska graa lista

Dijelovi lista su plojka, peteljka i podina ili lisna baza. Raspored ila na listu je nervatura lista
(mreasta, paralelna, viliasta).
Vanjsku povrinu lista pokriva sloj gusto poredanih ploastih stanica - EPIDERMA izluuje
hidrofobne ili lipofilne spojeve (voskove, kutin, suberin) tvore KUTIKULU. Unutranjost lista
zove se MEZOFIL ili PARENHIM kroz njega prolaze provodne ile ksilema i floema (ksilem
dovodi vodu i otopljene anorganske soli do listova, a floem organske produkte fotosinteze
asimilate). Ispod gornje epiderme je fotosintetski ili asimilacijski parenhim (tu se nalaze
stanice s mnotvom kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza). Uz donju epidermu smjeten
je transpiracijski ili spuvasti parenhim (mnotvo upljina u kojima se prikupljaju vodena para
i kisik difuzijom kroz pui prelaze u atmosferu, a ulazi CO2 potreban za fotosintezu.

112

kutikula
gornja epiderma

fotosintetski parenhim
voda i
mineralne tvari

transpiracijski parenhim

asimilati

donja epiderma
O2
CO2
H2O
stanica susjedica
pu

stanica zapornica

Anatomska graa lista

Bioloka oksidacija

Reakcije aerobnog staninog disanja provode se u 2 faze i 3 rekacijska koraka

I.

anaerobna faza
1. glikoliza

II.

aerobna faza
2. Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline

113
3. oksidativna fosforilacija

Glikoliza je razgradnja glukoze u dvije molekule pirogroane kiseline (piruvat).

Piruvat ulazi u mitohondrije prolazi kroz proces dekarboksilacije (odcjepljuje se
molekula CO2) nastaje acetil koenzim A (aktivirana octena kiselina) sadrava vezu
bogatu energijom. Acetat iz acetilCoA se u ciklusu limunske kiseline povezuje s
oksaloctenom kiselinom (C4H4O5) u limunsku kiselinu (C6H8O7). Zatim usljedi
oksidacija ugljikovih atoma s pomou koenzima NAD+ i FAD, a ti se enzimi reduciraju
pa nastaju NADH i FADH2 ti reducirani koenzimi su visokoenergetski. Sad slijedi
dekarboksilacija limunske kiseline (izdvajaju se dvije molekule CO2) pa opet nastaje
oksaloctena kiselina (C4H4O5) koja se opet moe vezati s acetatom iz acetil-CoA.
Slijedi oksidativna fosforilacija prijenos elektrona preko koenzima prenosilaca
elektrona do kisika kao konanog primatelja elektorna. Reducirani koenzimi (NADH,
FADH2) oksidiraju se (NAD+, FAD), regeneriraju te vraaju u Krebsov ciklus. Atomi
kisika primaju elektrone od koenzima prenosilaca elektrone te se reduciraju. Znamo da
su atome vodika otpustili koenzimi, pa ti atomi vodika s reduciranim atomima kisika
daju vodu (H2O). Pri difuziji vodikovih iona (H+) u matriks mitohondrija oslobaa se
kemijska energija pohranjena u molekulama ATP-a. Oksidativnom fosforilacijom
nastaju najvee koliine ATP-a.

Ili jednostavnije:
1. glikoliza anaerobno, u citosolu, razgradnja glukoze do pirogrodane kiseline uz
oslobaanje energije (4 ATP)
2. stanino disanje aerobno, u mitohondriju, pirogrodana kiselina prelazi u
aktiviranu octenu kiselinu (acetil-CoA = acetil-koenzim A)
3. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) aerobno, u mitohondriju, acetil-CoA
potpuno se oksidira do CO2 , energija se pohranjuje u malo ATP (2 ATP)
4. dini lanac (transport elektrona do kisika) nastaje velika koliina ATP-a (32 ATP)
i voda
ukupno oksidacijom jedne molekule glukoze nastaje 36 molekula ATP-a

Povezanost staninog disanja i fotosinteze

114
Stanino disanje i fotosinteza su energetski i po sumarnoj jednadbi suprotni procesi.
Fotosinteza omoguuje stanino disanje jer osigurava energiju za nj.
Fotosintezom nastaje glukoza (vana u anaerobnoj fazi glikoliza) i kisik (vaan u aerobnoj
fazi)

Biogeni elementi potrebni za razvitak biljke: ugljik, vodik, duik, kisik, fosfor...

Fina struktura kloroplasta i povezanost s fotosintezom

Kloroplasti imaju dvostruku membranu ili ovojnicu. Vanjska je glatka, a unutarnja

naborana radi poveanja funkcionalne povrine. Nabori unutarnje membrane su
tilakoidi na pojedinim mjestima se slau u nakupine (zrnca). Unutranjost
kloroplasta ispunjena je stromom. Na povrini tilakoida se nalazi klorofil odgovoran za
fotosintezu.

granum
vanjska membrana

lumen

unutarnja membrana
stroma
Graa kloroplasta

tilakoid

115

Kloroplasti: lijevo svjetlosno-mikroskopska slika; desno elektronskomikroskopska slika

Fotosinteza (reakcije na svijetlu i reakcije u tami)

1. reakcije na svjetlu (primarne reakcije) odvijaju se u grana tilakoidima
suneva energija se pretvara u kemijsku: apsorpcija fotona
u pobueno stanje

klorofil prelazi

kloroplasti hvataju visokoenergizirane elektrone iz

klorofila i privremeno pohranjuju u primarni akceptor elektrona ( NADP+) pri tomu se molekula klorofila oksidira, a molekula NADP+ se reducira u
NADPH

u tom se procesu cijepa voda i oslobaa se O2

procesom

fosforilacije nastaje ATP

2. reakcije u tami (sekundarne reakcije, Calvinov ciklus) odvijaju se u stromi
reducira se CO2 i sintetiziraju se ugljikohidrati: uz utroak NADPH i ATP-a
reducira se CO2 i nastaju ugljikohidrati (glicerolaldehid-3-fosfat G3P
ishodini spoj u sintezi glukoze i drugih eera)

Prijenos asimilata

Asimilati su organski produkti fotosinteze. Floem provodi biljne sokove bogate

produktima produktima fotosintezeu dijelove gdje se troe ili pohranjuju. Floem ine

116
sitaste cijevi graene od sitastih stanica one su dugake te imaju mnotvo pora
kroz koje se asimilati mogu transportirati u do svih tkiva biljke.

Heterotrofna ishrana biljnih organizama

saprofiti (metanske bakterije)

paraziti

polunametnici (imela) sadre klorofil, od domadara crpe vodu i mineralne

tvari

potpuni nametnici (volovod, vilina kosa) ne sadre klorofil, svu hranu crpe
od domadara

simbioza (mahunarke i bakterije)

mikoriza simbioza korijenja vieg drvea s gljivama orhideje
biljke mesoderke autotrofne (rosika, vronoa, venerina muholovka) ive na
stanitima siromanima duikom i mineralnim tvarima pa ih dobivaju heterotrofno od
kukaca kojima se hrane.

Vrenja i uvjeti u kojima se odvijaju

Vrenja se odvijaju u citoplazmi u uvjetima bez prisutnosti kisika

Uglavnom su to (osim octenog) anaerobni procesi koje neki organizmi provode nakon
glikolize u uvjetima bez prisutnosti (dovoljno) kisika, njima se dobiva znatno manje
energije (ukupno 6 ATP skupa s glikolizom) po molu glukoze nego staninim disanjem
(biolokom oksidacijom) alkoholno (kvaeve gljivice, nastaje etalnol i CO2),
mlijeno-kiselinsko (nastaje mlijena kiselina, pri kiseljenju mlijeka i nekih biljaka kao
to je kupus, u miiima ljudi pri prevelikom naporu), octeno (jedino aerobno vrenje,
bakterije roda Acetobacter, iz etanola nastaje octena kiselina)

Znaaj minerala za ivot biljaka i posljedica njihova nedostatka

117
Biljke trebaju anorganske tvari (minerale) za asimilaciju, a te tvari primaju iz okolia u obliku
molekula ili iona.
Nedostatak pojedinih mineralnih tvari uzrokuje specifine simptome, npr. ugibanje dijela
lista, uenje listova (kleroza), kovranje lista, krljav list.
Magnezij je sastojak klorofila, aktivator enzima. Posljedice nedostatka Mg su: kloroza donjih
listova, purpurne mrlje.
eljezo je sastojak citokroma, potrebno je za sintezu klorofila, aktivator enzima. Posljedica
nedostatka Fe je kloroza mladih listova.

ORGANIZMI

IZVOR

ORGAN ZA

MINERALNE

MINERALNIH

PRIMANJE

TVARI

TVARI
Kopnene biljke

tlo

korijen

veina mineralnih
soli

Vodene biljke

atmosfera

listovi

CO2

atmosfera

zrano korijenje

vodena para

vodeni biotop

cijela povrina

tvari otopljene u
vodi

tlo

korijen

minerali u tlu

nitrofiksatori

atmosfera

prokariotska stanica

N2

poluparaziti

ksilem domaina

sisulje (haustorije)

voda i minerali

atmosfera

listovi

CO2

Tipovi biljaka prema pH vrijednosti tla

ACIDOFILNE - kisela tla (pH 4,5-5,5) kesten, kiselica, borovnica

BAZOFILNE - bazina tla (pH 6.5-7.5) penica, blitva, kupus, luk, cvjetaa,
kupus, velecvjetni kukurijek, podbjel, kloko

HALOFITI - slana tla mriica, petrovac, tamaris

Usporedba fotosinteze i kemosinteze

118

KEMOSINTEZA

ZAJEDNIKO

nain ishrane organizma

autotrofni

metaboliki proces

anabolizam

namjena organskih

izgradnja stanice, dobivanje energije, hranjive tvari za

spojeva

ostale organizme

izvor energije za sintezu

oksidacija anorganskih

ATP - a

spojeva

potreba za svjetlou

ne

da

organizmi koji provode

kemosintetske bakterije

fotosintetske bakterije,

vanost za ivi svijet

svjetlost

autotrofni protisti, biljke

procese
RAZLIITO

FOTOSINTEZA

stvaranje mineralnih soli u

izvor kisika i hranjivih

obliku potrebnom zelenim

tvari za ostale organizme

biljkama
jednadbe

2NH3 + 2O2 2NO2- +

6CO2 + 12H2O

karakteristinih reakcija

2H+ + 2H2O + E

C6H12O6 + 6O2 + 6H2O

2NO2- + O2 2NO3- + E

Utjecaj vanjskih imbenika na intenzitet fotosinteze (voda, svjetlost, temperatura, CO2)

SVJETLOST
Postupno poveanje intenziteta svjetlosti poveanje stope fotosinteze (do svjetlosnog
zasienja kada daljnje poveanje svjetlosti nema uinka).

TEMPERATURA
Ovisi o temperaturi samo ako enzimske reakcije odreuju brzinu procesa. Biljke mogu
fotosintetizirati u rasponu od blizu 0C pa sve do oko 50C
Stopa fotosinteze moe se poveati poveanjem temperature do optimalne vrjednosti.

VODA
U uvjetima manjka vode pui se zatvaraju pa CO2 ne moe ui u list.

119
Koliina vode potrebna za fotosintezu je neznatna.

KONCENTRACIJA UGLJIKOVOG DIOKSIDA

Poveanjem koncentracije CO2 moe se poveati stopa fotosinteze (normalna koncentracija
CO2 u zraku neto je manja od optimalne za fotosintezu).

Usporedba staninog disanja i vrenja po koliini dobivene energije

Vrenjem nastaju samo dvije molekule ATP-a, a biolokom oksidacijom se sintetizira 38

molekula ATP-a
Dakle, staninim disanjem oslobaa se mnogo vie kemijske energije

h. Osnovne etape i procesi na kojima se temelji razvitak biljaka te utjecaj

vanjskih i unutarnjih imbenika na te procese

Mogunost rasta biljaka tijekom cijelog ivota vrnim i bonim meristemima

Tvorno (embrionsko) tkivo biljke naziva se meristem. Ono zadrava sposobnost dijeljenja
tokom cijelog ivota biljke. Nalazi se na samom vrhu glavne osi stabljike i na krajevima
bonih ogranaka (vrni i boni pupovi) te na vrhu korijena (korijenov vrak).
Dva su tipa mersitema: VRNI ili APIKALNI omoguuju produen rast (primarni rast).
BONI ili LATERALNI omoguuju rast u irinu drvenaste stabljike (sekundarni rast).

Proces rasta i diferencijacije biljke (klijanje sjemenki, stvaranje cvijeta i ploda)

KLIJANJE
Kad se uklone svi inhibitori (tvari koje spreavaju klijanje) i stvori potrebna koliina hormona
(auksini, giberlini, citokinin) odgovornih za diobu stanica, njihov produeni rast, sintezu
enzima, primanjem vode zapoinju hidrolitiki procesi razgradnje kroba (dobiju se graevne
jedinice i energija za rast). Pod utjecajem hormona giberlina stvaraju se enzimi proteaze
razgrauju rezervne bjelanevine.

120
Enzim amilaza razgrauje krob iz endosperma. Osmotsko primanje vode uzrokuje
izduivanje stanica klicina korijenka time zavrava proces klijanja

STVARANJE CVIJETA
Biljka stvara cvjetove kada dosegne odreenu zrelost prelazi iz vegetativne u
generativnu fazu.
Vrni meristemi umjesto obinih zelenih listova stvaraju aku, vjeni, pranike i plodne
listove.

STVARANJE PLODA
Plod nastaje nakon oplodnje, a sastoji se od sjemenke i usploa (usploe se najee razvija
iz plodnice tuka).

DIFERENCIJACIJA
Kad klica poinje rasti dolazi do razlikovanja (difenercijacije) meu stanicama. Najprije se
izdiferencira korijen i izdanak, a kao rezultat aktivnosti vrnog meristema, diferenciraju se
stabljika i listovi. Naposljetku dolazi do diferencijacije stanica tih tkiva.

Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke

AUKSINI djeluju na produeni rast potiu rast izdanka, a koe rast bonih ogranaka i
korijena (apikalna dominacija).
GIBERLINI poticanja rasta i razvoja izdanaka (stabljike i listova), stvaranje cvjetova u
biljaka s rozetom.
CITOKININI potiu citokinezu (diobu stanica) nastaju u tkivima koja rastu (najvie vrak
korijena, klici i plodovima)
APSCIZINSKA KISELINA (ABA) izluuje se u zavrnom dijelu razvoja i stresnim uvjetima,
npr. nedostatak vode. Ona usporava metabolizam i rast, a potie dormanciju( r mirovanje
sjemenki i pupova tijekom nepovoljnog klimatskog razdoblja do razdoblja povoljnog za
klijanje) sjemenki i pupova
ETILEN C2H4 (jedini plinoviti hormon

djeluje i na druge biljke u blizini) - stvara ga veina

tkiva i organa u starenju stari listovi, cvjetovi, plodovi. Ubrzava sazrijevanje plodova.

121

Djelovanje ekolokih imbenika (temperature, intenziteta i trajanja svjetlosti)

na rast i razvitak biljaka

Niske temperature potiu: dormanciju, stratifikaciju, vernalizaciju

dormancija stanje mirovanja, smanjene fizioloke aktivnosti, privremeno prekinut

ili jako usporen rast i razvoj zbog nepovoljnih uvjeta u okoliu u biljaka npr.
planinske trave prekidaju rast kad temperatura padne ispod odreene vrijednosti,
drvee stvara mirujue zimske pupove obavijene zatitnim ljuskama kad dani postanu
krai od odreene vrijednosti, sjemenke nekih vrsta mogu proklijati i nakon puno
vremena kad uvjeti postanu povoljni poboljanjem uvjeta (proljee) dormancija se
prekida.

stratifikacija prekid dormancije sjemenki. Postie se privremenim izlaganjem

sjemenki pozitivnim niskom temperaturama ili djelovanjem hormona giberlina
izlaganje niskim pozitivnim temperaturama u nekoliko tjedana potaknut e luenje
giberlina i stvaranje veeg broja cvjetova vernalizacija (cvjetanje se stimulira
izlaganjem hladnoi)

Utjecaj svjetlosti

U biljkama se zbivaju promjene, ritmino, s izmjenama dana i noi cirkadijani

ritmovi fotosinteza, gibanje pui, sklapanje listova, zatvaranje cvjetova, poloaj
cvjetnih glavica na osi izdanka i dr.

Poveanjem intenziteta svjetlosti poveat e se fotosinteza

Prevelikim osvjetljenjem fotosinteza se prekida (listovi se sklapaju, kloroplasti se
pomiu)
Uzgojem biljaka u prostoru bez svjetlosti biljke su njene, blijede, izduene, bez
potpuno diferenciranih tkiva (biljka tei dosegnuti svjetlo).

122
KONTROLA CVJETANJA

Biljke dugog dana proljetnice i penica, za cvatnju je potrebno vie dana

osvjetljenosti, a kratko razdoblje mraka
Biljke kratkog dana cvatu u kasno ljeto i jesen (dani krai, a razdoblje mraka due)
Dnevno neutralne biljke cvatu tijekom cijele vegetacijske sezone (tratinice i
maslaci).

Naini uzgoja biljaka vegetativnim putem

KLONIRANJE nespolno razmnoavanje; pomou vegetativnih dijelova biljke nastaju
genetiki istovjetne biljke.

REZNICE razmnoavanje otkidanjem ili rezanjem dijelova stabljike (afrika ljubiica i

carska begonija mogu se razmnoavati reznicama listova.

CIJEPLJENJE (KALEMLJENJE) granica ili pup jedne biljke (plemka) cijepi se na drugu
srodnu biljku (podloga) omoguuje kombinacije najboljih kvaliteta razliitih vrsta ili sorti
u jednoj biljci.

KULTURA BILJNIH TKIVA kloniranje in vitro iz malih komadia tkiva (eksplanti)

izrezanih iz roditeljske biljke mogue jeregenerirati itavu biljku uzgojem na krutim ili
tekuim hranjivim podlogama koje sadre mineralne soli, organske dodatke i biljne hormone.
Pogodno za biljke koje se teko razvijaju iz sjemenke (orhideje), biljke se uzgajaju bez
nametnika (sterilni uvjeti). Venakon nekoliko dana u kontroliranim uvjetima se razvijuju
skupine nediferenciranih stanica kalus.

Razliito djelovanje biljnih hormona na rast i razvoj biljaka

Vidi Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke. Biljni hormoni mogu se podijeliti na hormone
rasta (hormoni poticatelji, pozitivni hormoni) koji potiu rast i razvoj biljke (npr. auksin) te

123
inhibirajue hormone (negativni hormoni) koji uzrokuju procese kao to je otpadanje listova i
dozrijevanje plodova (npr. etilen).

Kako nastaju izrasline, ike

ike (cecidije) izrasline (morfoze) koje nastaju pod utjecajem tvari koje izluuju
virusi, bakterije, gljive i kukci (najpoznatiji: osa ruine ike) dolazi do stvaranje
neobinih oblika tkiva i organa (to su zapravo biljni tumori, koji biljkama u pravilu ne
tete osim to troe hranjive tvari)

Primjer dormancije u biljaka i njezin prekid (stratifikacija)

Sjemenke nekih biljaka dozriju u jesen i dospiju tlo. Zimi miruju a klijaju tek u proljee. U
razdoblju mirovanja, ako temperature u tlu dosegnu nie pozitivne vrijednosti (+2C do
9C), one bubre i njihov se hormonski sustav mijenja. Koliina negativnog hormona
(abscizinske kiseline) u to se vrijeme postupno smanjuje, a pozitivnoga se (giberelina)
poveava. Nakon nekog vremena (nekoliko dana ili tjedana), ako su uvjeti temperature i vlage
povoljni, sjemenka poinje klijati stratifikacija.

Vernalizacija na primjeru dvogodinjih biljaka

Dvogodinje biljke (npr. kupus, kelj) u prvoj godini razvitka stvaraju rozetu listova
(titi pup), a tijekom idue godine se vernaliziraju te cvatu u drugoj godini. Kad bi ih
drali u toploj prostoriji one ne bi cvale jer im je za cvjetanje potrebna hladnoa.

i. Gibanja biljaka
Znaaj gibanja za biljke: bolje iskoritavanje uvjeta stanita, razmnoavanje, zatita

Podraaji koji potiu gibanja biljaka:

o svjetlost

foto-

124
o toplina

termo-

o dodir

tigmo-

o voda

hidro-

o sila tea

geo-

o potresanje

seizmo-

o kemijske tvari

kemo-

Tipovi gibanja

lokomotorna pomie se cijeli (jednostanini) organizam bakterije,

modrozelene alge, spermiji / organeli u stanicama viih biljaka pomou
trepetljika, bieva, ameboidno, klizanjem
o taksije okolini imbenik odreuje smjer gibanja. Ovisno o smjeru
gibanja mogu biti pozitivne i negativne; kemotaksija, fototaksija,
hidrotaksija, tigmotaksija, geotaksija, termotaksija; npr. plivanje
spermatozoida. (kemotaksija).
o gibanja u stanicama - strujanje plazme, npr. kretanje kloroplasta prema
svjetlu.

organomotorna gibanja organa vrsto priraslih organizama

o tropizmi smjer odreen izvorom podraaja. Organi se mogu gibati
prema izvoru podraaja pozitivni tropizmi ili od izvora podraaj
negativni tropizmi. Ovisno o vrsti podraaja postoje: geotropizmi,
fototropizmi, kemotropizmi, tigmotropizmi.
o nastije smjer im je odreen graom organa, a ne podraajem npr.
otvaranje cvjetova tulipana pri povienim temperaturama (termonastija),
otvaranje cvjetova danju, a nou zatvaranje (niktinastija=fotonastija i
termonastija), sklapanje liski mimoze (seizmonastija).

turgorska gibanja uzrokovana promjenama turgora (tlaka u biljnim

stanicama) npr. pucanje ploda trcalice.

125

5 ZOOLOGIJA
a. Zajednike osobine ivotinja, osobitosti glavnih skupina
Zajednike osobine ivotinja
mnogostanine
heterotrofan nain ishrane

Uloga ivotinja u biosferi

potroai (biljojedi, mesojedi, svejedi)

ivotinjska tkiva graa i uloge

pokrovno (epitelno) od gusto zbijenih mnogokutnih (prizmatinih,
cilindrinih, kubinih ili ploastih) stanica s malo meustanine tvari
pokriva povrinu tijela te omeuje tjelesne upljine: zatitna uloga,
apsorpcija (unutranjost crijeva), izluevine (lijezdane stanice)
vezivno stanice razdvojene izvanstaninom tvari koju izluuju: masno
tkivo, krv, limfa, hrskavica, kost podupire i podmazuje druga tkiva
miino miina vlakna (nastaju stapanjem nezrelih embrionalnih
stanica, u njima se nalaze proteinska vlakna aktin, miozin) koja se mogu
stezati na podraaj: poprenoprugasto, srano, glatko voljni i nevoljni
pokreti
ivano - ivane stanice (neuroni) i glija-stanice izgrauje mozak i
lenu modinu te periferne ivce i ganglije: primanje, provoenje i
obrada podraaja iz okolia

Povezati razlike u tjelesnoj organizaciji ivotinja s podjelom u 5 skupina: spuve,

beskolutiavci, mnogokolutiavci, malokolutiavci i svitkovci
Spuve su od mnogostaninih ivotinja najednostavnije. Svaka stanica moe obavljati
vie zadaa spuve su organizacijski na razini stanice, tj. stanice nisu diferencirane.

126
Beskolutiavci imaju jednostavno beskolutiavo tijelo. U prednjem dijelu tijela su se
stopile ivane i osjetne stanice. U nekih se razvila glava. Nemaju organa za
pokretanje.

Mnogokolutiavci Tijelo se sastoji od niza kolutia. Kolutiav raspored prate i

unutranji organi.

Malokolutiavci - preci kolutiavci koji su preli na sjedilaki (sesilni) nain ivota,

kolutiavost je teko uoiti.
Svitkovci Osnovno je obiljeje svitak ili horda prua se ispod ivane vrpce i
iznad crijeva, elastian, daje potporu du cijelog tijela.

b. Razvrstati opepoznate ivotinjske vrste u pripadajue glavne skupine

Spuve najjednostavnija (po grai) skupina mnogostaninih ivotinja

Svaka stanica moe obavljati vie zadaa (organizacijski na razini stanice), ali su te stanice
ipak meuovisne (slino kao kod kolonijskih biaa, ali neto vie); nemaju usta ni probavilo
nego brojne otvore kroz koje struji voda s hranom.

Glavne skupine beskolutiavaca

1. PLONJACI virnjaci, metilji, trakavice
2. ARNJACI koralji, renjaci, obrubnjaci
3. OBLENJACI - oblii
4. MEKUCI puevi, koljkai, glavonoci

Zajednike osobine beskolutiavaca

jednostavno tijelo bez kolutia
uglavnom bilateralno simetrine ivotinje (arnjaci radijalna simetrija)

127
pokretne ivotinje koje nemaju pravih organa za pokretanje ili polusjedilake i
sjedilake ivotinje
esto nametniki oblici
neki imaju glavu (cefalizacija)

Predstavnici arnjaka
hidra, moruzgva, vlasulja, koralji, uati klobuk

Skupine i predstavnici mekuaca

puevi: vinogradnjak, balavci
koljkai: bezupka, dagnja
glavonoci: sipa, lignja, hobotnica

Razlika kolutiavci lankonoci

Osnovno obiljeje lankonoaca jest da imaju vanjski skelet ili egzoskelet noge ralanjene
u lanke (lankonoci). Kod lankonoaca su se kolutii spojili u glavu prsa i zadak, to kod
kolutiavaca nije sluaj

Skupine lankonoaca
rakovi, pauci, korpioni, krpelji, kukci i stonoge
- predstavnici rakova: jastog, hlap, prug, kamp, rakovica
- kukci najraznolikija skupina ivotinja (najvei broj vrsta)
- predstavnici kukaca: skakavci, bogomoljke, leptiri, muhe, komarci, buhe, kornjai (hrut,
jelenak, bubamara), ose, mravi, bumbari, pele, vodencvjetovi, vretenca

Bodljikai najpoznatija skupina malokolutiavaca

Bodljikai najpoznatija skupina malokolutiavaca, svi bodljikai su morske ivotinje, ima ih
oko 6000. Veina ima peterozrakastu simetriju po kojoj su rasporeeni i unutranji organi.
Ispod epiderme se stvara unutranji skelet (od vapnenih ploica)

128
Predstavnici bodljikaa: jeinci, zvjezdae, zmijae, trpovi

Beskraljenjaci kraljenjaci
Kraljenjaci se razlikuju od beskraljenjaka po tome to kao osnovu potpornog sustava imaju
kotanu ili hrskavinu kraljenicu koja se sastoji od niza zglobno povezanih kraljeaka

Zajednike osobine kraljenjaka

kraljenica, lubanja (mozak), krge ili plua, vieslojna koa, organi za kretanje

Skupine (razredi) kraljenjaka

krunouste
ribe
vodozemci
gmazovi
ptice
sisavci

Skupine i predstavnici vodozemaca

- bezrepci: gatalinka, zelena aba, aba krastaa, uti muka
- repai: vodenjaci, dadevnjak, ovjeja ribica

Skupine i predstavnici gmazova

- krokodili: nilski krokodil
- kornjae: barska kornjaa, glavata elva
- zmije: bjelouka, kravosas, riovka, poskok
- guteri: zidna guterica, zelemba, macaklini

129
Razlika izmeu niih sisavaca i pravih sisavaca
Nii su sisavci primitivniji aplacentalni nemaju posteljicu (placentu) u kojoj se
razvijaju mladi nego nesu jaja (jednootvori, npr. udnovati kljuna) ili kote vrlo
nerazvijene mlade koji onda provode mjesece u tobolcu (tobolari, npr. klokan);
imaju neisnicu (jedan otvor za mokrau, izmet i spolne izluevine); osobito su
rasprostranjeni u Australiji iz evolucijskih razloga.
Pravi sisavci ili plodvai mladi se razvijaju u maternici obavijeni posteljicom ili
placentom. Novoroeni mladi su realtivno dobro razvijeni majka troi puno energije

Osobine ovjeka iz kojih je vidljiva njegova pripadnost sisavcima, primatima

KOA: dvoslojna (mnogostanina povrinska pousmina i donja usmina)
KOSTUR: lubanja, kraljenica s rebrima, kosti opleja, kukovlje, kosti udova
IVANI SUSTAV: ine ga mozak, kraljenina modina i periferni ivci
OSJETILA: Organi za sluh, njuh okus i vid, osjet za dodoir u koi
PROBAVA: sjekutii (odgrizanje hrane), onjaci (komadanje hrane), pretkutnjaci i kutnjaci
(vakanje)
Velika je slinost u hormonalnom, dinom te sustavu organa za razmnoavanje.

130

6 BIOLOGIJA OVJEKA
a. Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih
spojeva
Vanost odravanja osmotske ravnotee u organizmu:
Voda je koliinski najzastupljeniji i najvaniji kemijski spoj u organizmu. Nalazi se i u
stanicama i oko njih(stanina i izvanstanina tekuina).Vrlo je vano odravanje
osmotskog tlaka tjelesnih tekuina vano je da stanice budu u izotoninom mediju.

HIPERTONINO zbog osmoze stanica gubi vodu, smeurat e se

Osmotski ok

HIPOTONINO zbog ulaska vode stanice bubre i na kraju pucaju

Kemijski sastav tijela ovjeka

MAKROELEMENTI: O (60%), C (20%), H (10%), N (4%), Ca, P, K
MIKROELEMENTI: F, Mg, S, Cl, Na, Fe, Mn, Al
ULTRAMIKROELEMENTI: Ti, Zn, Se...

b. Sastav tjelesnih tekuina, sastav i uloge krvi

Osnovni sastojci krvi:
Krvna plazma i krvna tjeleca eritrociti (crvena krvna tjeleca
CO2), leukociti (bijela krvna tjeleca

prenoenje kisika i

obrana organizma), trombociti (krvne ploice

zgruavanje krvi)

Anemija
Stanje u kojem crvene krvne stanice ne funkcioniraju optimalno, stanje niske razina
hemoglobina u krvi.
- simptomi: umor, pospanost, slabost, bljedoa, gubitak daha, lupanje srca, nesvjestica
- uzroci: gubitak vee koliine krvi (npr. posljedica obilnih i estih menstruacija), nasljedni
poremeaj u sintezi hemoglobina ili eritrocita, nedostatak eljeza, vitamina B6, B9, B12

131

Znaenje krvi u lijeenju

TRANSFUZIJA - prenoenje krvi ili krvnih produkata iz krvnog sustava jedne osobe u krvni
sustav druge osobe (koristi se kada osoba izgubi puno krvi prilikom ozlijede ili kirurkog
zahvata). Moe se koristiti u ljeenju anemije ili trombocitopenije, anemije srpastih stanica i
hemofilije.
Hemoglobin
Crveni krvni pigment u eritrocitima koji uz sebe vee kisik (oksihemoglobin) i prenosi
ga od plua do svih stanica te uz sebe vee ugljikov(IV) oksid (karbaaminohemoglobin)
i prenosi ga od stanica do plua. Po sastavu je sloeni protein koji sadri eljezo.

Podjela leukocita
MONONUKLEARNI GRANULOCITI

POLIMORFNUKLEARNI GRANULOCITI

limfociti, monociti

bazofilni, eozinofilni, neutrofilni

Uloga leukocita OBRANA ORGANIZMA

LIMFOCITI
limfociti B humoralna ili serumska

limfociti T stanina ili celularna imunost

imunost

MONOCITI spadaju u makrofage, pokretni su, sudjeluju u imunolokim reakcijama

BAZOFILNI LEUKOCITI lue tvari koje pokreu upalne reakcije (npr. histamin)
NEUTROFILNI LEUKOCITI fagocitoza
EOZINOFILNI LEUKOCITI alergijske reakcije; fagocitiraju i odstranjuju komplekse
antigen - antitijelo

ABO i Rh sustav krvnih grupa

Membrane ljudskih eritrocita sadre specifine bjelanevine antigene. Najvaniji

antigeni na membranama eritrocita su A i B. Zovemo ih aglutinogenima A i
aglutinogenima B. Oni daju 4 osnovna tipa krvnih skupina : A, B, AB, O. U krvnoj

132
plazmi pripadnici pojedine krvne grupe imaju specifina protutijela (antitijela)
aglutinine.

KRVNA GRUPA

AGLUTINOGEN ILI

AGLUTININI ILI

ANTIGEN NA MEMBRANI

PROTUTIJELA U KRVNOJ
PLAZMI

anti-B

anti-A

AB

A, B

NEMA

NEMA

antiA, antiB

Nakon transfuzije nepodudarne krvne grupe (iji eritrociti imaju antigene za koje u
krvnoj plazmi primatelja postoje protutijela) dolazi do alergijske reakcije koja moe
uzrokovati smrt. Ta reakcija sastoji se od aglutinacijske i hemolitike transfuzijske reakcije.
AGLUTINACIJA sljepljivanje eritrocita u nesrodnom serumu nastaju ugruci koji
mogu zaepiti krvne ile
HEMOLIZA raspadanje eritrocita
RHsustav eritrociti na svojim membranama imaju jo jednu skupinu bjelanevina,
tzv. Rhaglutinogene
Rhpozitivna osoba ima taj antigen
Rhnegativna osoba nema taj antigen na membranama eritrocita

Kod Rh-sustava nema priroenih antitijela. Do sinteze steenih protutijela (Rh

aglutinina)dolazi imunizacijom Rh- osobe eritrocitima Rh+ osobe.

Kod pogrene transfuzije krvi

u tijeku trudnoe

Rh+ osobe u Rh- osobu

Rh- majka nosi Rh+ dijete

Hemolitika bolest novoroenadi

Ukoliko Rh- majka nosi Rh+ dijete, pri dospijeu fetalne krvi u krvotok majke stvaraju se
antitijela, koja dospiju u krvotok fetusa te izazivaju hemolizu njegovih eritrocita (najee

133
tijekom poroda, svaka sljedea trudnoa je sve rizinija, danas se spreava davanjem injekcije
protutijela na Rh-protutijela majci nakon poroda)
Uloga trombocita
zgruavanje krvi (spreavaju iskrvarenje pri oteenju krvnih ila)

Izmjena tvari izmeu kapilara i tkiva

1) Iz krvi u stanice ulazi O2 i hranjive tvari (C6H12O8) difuzija
2) Iz stanica u krv ulazi CO2 i produkti metabolizma difuzija

Razlika izmeu seruma i plazme

Ako se iz krvi odstrani fibrinogen (najvaniji protein za zgruavanje krvi),
dobije se defibrinizirana plazma koju zovemo krvnim serumom. Dakle, serum
je krvna plazma bez fibrinogena.

Sedimentacija
taloenje krvnih stanica nakon centrifugiranja izvaene krvi ili sponatanim taloenjem
krvi. Krvne stanice sendimentiraju u usko badarenoj kapilari od 2-10 mm na
sat. To je brzina sendimantacije krvi (SE.) Brzina sedimentacije koja odstupa od
normalne pokazatelj je nekih stanja (trudnoa 35mm/h, novoroene 1-2mm/h) i
bolesti (upale, anemije, alergije... tada je u pravilu smanjena).

Sastav i uloga limfe

Limfni sustav zaseban je sustav limfnih ila kroz koje protjee limfa.
Sastav: slina meustaninoj tekuini (nastaje tako da dio meustanine tekuine
prijee u limfne ile).
Uloga:
1) iz tkivnih prostora zajedno s meustaninom tekuinom odstranjuje bjelanevine i
velike estice koje ne mogu izravno ui u kapilare regulira koncentracije
bjelanevina u meustaninim prostorima te volumen i tlak meustanine tekuine.
2) apsorbira i prenosi masti iz probavnog sustava

Glavna krvotvorna tkiva i organi

134
kotana modina, prsna lijezda (timus), slezena, limfni vorovi

c. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava

Osnovna graa i uloga arterija i vena
ARTERIJE imaju deblje elastine stijenke jer imaju jae razvijen miini sloj. One
izvode krv iz srca.
VENE imaju tanje stijenke jer im je miini sloj slabo razvijen. Zbog toga su vrlo
rastezljive i slue kao spremnik krvi. One dovode krv u srce.

Tlak u krvnim ilama

Najvei je u velikim arterijama koje su blie srcu, opada u malim arterijama, arteriolama i
kapilarama, najmanji je u venama, osobito upljim venama (vene koje vode u desnu
pretklijetku).

Smjetaj srca u ovjeka

U prsnoj upljini izmeu dva pluna krila, unutar opne (osrja ili perikarda). Njegova baza
okrenuta je prema gore i desno, a njegov vrh dolje lijevo. Najvei je dio srca u sredini prsnog
koa.

SRCE
GRAA

ULOGA

po duini je podijeljeno na

potiskivanje krvi kroz krvne

lijevo (arterijsko) i desno

ile kako bi se svakoj stanici

(vensko), a svaki taj dio

dopremile dovoljne koliine

popreno je podijeljen na

kisika i hranjivih tvari, a

pretklijetku (atrij) i

otpremio CO2 i

klijetku (ventrikul),

tetne/suvine tvari

135
izmeu lijeve i desne
strane nema neposredne
povezanosti pa se
arterijska i venska krv ne
mijeaju, na prijelazu iz
pretklijetke u klijetku
nalaze se srani zalisci koji
osiguravaju jednosmjeran
protok krvi. Ulaz iz desne
pretkljetke u desnu
klijetku razdvajaju
trodijelni, a iz lijeve
pretklijetke u lijevu
klijetku dvodjelni zalisci.
Zalisci plue arterije i
aorte su semilunarni
(polumjeseasti) zalisci.

136

aorta
donja uplja vena

plune arterije
plune vene

plune vene

lijeva pretklijetka
desna pretklijetka
dvolisni zalistak
polumjeseasti zalisci
donja uplja vena
donja uplja vena

lijeva klijetka

trolisni zalistak
miina klijetka

desna klijetka

septum
Graa srca

Uloga malog i velikog optoka krvi

MALI OPTOK KRVI pluni deoksigenirana (bogata CO2) krv iz desne klijetke srca
potiskuje se u plunu arteriju koja ju vodi u plua gdje se oksigenira (obogauje
kisikom) te se vraa kroz plune vene u lijevu pretklijetku.
VELIKI OPTOKA KRVI sistemski oksigenirana krv potiskuje se iz lijeve klijetke u
aortu (najveu arteriju), zatim arterijama i arteriolama te arterijskim kapilarama dolazi
do stanica (difuzijom se kroz mreu kapilara izmjene plinovi), deoksigenira se te
venskim kapilarama, venulama, venama i upljim venama dolazi u desnu pretklijetku.

137

Utjecaj ivanog sustava na krvoilni sustav

Zavreci ivaca autonomnog ivanog sustava dopiru do S-A vora ( primarno sredite
automacije srce) mogu promjeniti frekvenciju i jainu kontrakcije srca.
1) Stimulacija srca simpatikusom zasniva se na neurohormonu noradrenalinu (NA)srce
radi bre i snanije
2) Parasimpatiki ivac (vagus) lui neurohormon acetilkolin srce radi sporije i slabije
3) Arterije su povezane ograncima autonomnog ivanog sustava koji podrauju stijenke
arterije i time imaju vanu ulogu u regulaciji protoka krvi kroz pojedine djelove tijela i
u regulacijikrvnog tlaka. Simpatikom stimulacijom nastaje stezanje (vazokonstrikcija), a
parasimpatikom irenje (vazodilatacija) arterija.

138

Ovisnost promjena u intenzitetu tjelesne aktivnosti s promjenama u radu srca i plua

1) Tijekom fizike aktivnosti potreba stanica za kisikom raste. Homeostatski mehanizmi
ubrzaju rad srca te brzinu i dubinu disanja. Srce se prilagouje brim i snanijim radom
simpatikom stimulacijom. Tako se tok krvi iz srca u tijelo moe poveati s 5 na vie od 10
litara u minuti
2.) Suprotno tome (npr. dok spavamo) tijelu je potrebno manje kisika i hranidbenih tvari. Srce
stimulira vagus, koji na ivanim zavrecima lui acetilkolin promet krvi kroz srce smanji
se s 5 na samo 3 litre u minuti.

d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava

Dijelovi dinog sustava i njihov poloaj u tijelu ovjeka

GORNJI DINI PUTOVI: nos, drijelo, grkljan
DONJI DINI PUTOVI: dunik, dunice, dva pluna krila s poplunicom (opnom)

Graa dinih organa i njihove uloge

NOS prokrvljena i topla sluznica grijanje zraka, dlaice i sluz u nosu proiavanje
zraka

DRIJELO otvor jednjaka i poetak dunika = grkljan

GRKLJAN smjeten je izmeu drijela i dunika, oblikuju ga etiri hrskavice. Iznad grkljana
pod korijenom jezika nalazi se grkljanski poklopac (epiglotis). Grkljan iznutra oblae sluznica
i oblikuje dva tanka nabora = glasnice vibriranjem glasnica nastaju glasovi.

DUNIK - cijev koja se nastavlja na grkljan.

obloen prstenastom hrskavicom dunik stalno dri otvorenim (zrak nesmetano ulazi i
izlazi iz njega)

139
obloen trepetljikavim epitelom; trepetljike trepere odozdo prema gore ( drijelu; v = 1
cm/min), uz pomo sluzi odnose estice praine i mikrobe iz dunika u drijelo iz kojeg se
gutanjem prebacujuu eludac ili se iskalju (ispljuvak)

DUNICE (bronhi) takoer obloene prstenastom hrskavicom; granaju se u sve tanje

cjevice bronhiole koje se proiruju u alveole ili plune mjehurie.
PLUA nalaze se u plunoj upljini, zatiena su rebrima; ispod se nalazi oit (dijafragma)
dijeli plunu i trbunu upljinu i sudjeluje u disanju
- boja plua: kod djece ruiasta; odrasli siva, puai - smea
- graa plua: 2 PLUNA KRILA DESNO 3 RENJA; LIJEVO 2 RENJA; m = 1,2 kg
- svako pluno krilo obavijeno je POPLUNICOM (= PLEURA); sastoji se od 2 lista:
unutarnji prilee uz plua;
vanjski prilee uz rebra = POREBRICA
- izmeu vanjskog i unutarnjeg lista tekuina sljubi obje opne i oba pluna krila prate
pomicanje prsnog koa i oita pri udisaju i izdisaju
- u korijenu plua (hilusu) veliki limfni vor

140

nazofarinks

nos

orofarinks

jezik

laringofarinks
drijelo
jednjak
lijevo pluno krilo

dunik
lijevo pluno krilo

bronhi

bronhi
bronhioli

dijafragma
Graa dinog sustava

Mehanika i regulacija disanja

U pokretima disanja sudjeluju miii prsnog koa i dijafragma

- primanje (udisaj ili inspirij) i istiskivanje (izdisaj ili ekspirij) zraka u/iz plua
ritmiki ivaniimpulsi koji dolaze iz dinih sredita u mozgu.
- ivani impulsi podrauju oit (dijafragmu) i meurebrene (interkostalne) miie.

141
Plua prate promjenu volumena prsnoga koa steu se i rasteu poplunicom su
privrene zastijenku prsnoga koa.
inspiracijski miii sudjeluju pri udisaju.
ekspiracijski miii sudjeluju pri izdisaju.
UDISAJ meurebreni miii se steu (kontrahiraju), rebra se podiu, plua se ire
zajedno s poveanjem volumena prsnog koa kontrakcija i sputanje dijafragme.
IZDISAJ smanjuje se volumen prsnoga koa, plua se steu i zrak se istiskuje iz plua.

Mehanizam izmjene plinova u pluima te izmeu krvi i stanica

U pluima se izmeu alveola i kapilara obavlja izmjena plinova naelo
izmjene je difuzija (plinovi se najprije otapaju u tankom sloju tekuine koja
oblae kapilare te potom prolaze kroz epitel plunih mjehuria i stijenke
kapilara)
1. Budui da je parcijalni tlak kisika vii u alveolarnom zraku nego u krvi, postoji
koncentracijski gradijent zbog kojeg kisik difundira u krv. Ugljikov(IV) oksid
pak iz krvi izlazi u alveolu. Difuzija plinova odvija se neprekidnocirkulacija
krvi i izmjena zraka disanjem u pluima onemoguuje izjednaavanje
parcijalnih tlakova O2 i CO2
2. Jednako je naelo izmjene plinova izmeu krvnih kapilara i stanica u
organizmu (krvlju se kisik prenosi od plua do stanica a ugljikov(IV) oksid
obratno)

Povezanost plunog i staninog disanja

Plunim disanjem tijelo se opskrbljuje kisikom koji je potreban stanicama u
procesu bioloke oksidacije.

Ovisnost promjena u intenzitetu tjelesne aktivnosti s promjenama u radu dinoga

sustava
Pri veem intenzitetu tjelesne aktivnosti (npr. tranje, sport, fiziki rad), poveava se
intenzitet rada dinog sustava (disanje se ubrzava) kako bi (miine) stanice bile opskrbljene
dovoljnom koliinom kisika za poveani intenzitet staninog disanja koji je potreban zbog

142
pojaane potrebe za energijom. Obrnuto, pri smanjenoj tjelesnoj aktivnosti (npr. spavanje)
disanje se normalno usporava (smanjuje se intenzitet aktivnosti dinog sustava) jer stanicama
nije potrebna tolika opskrbljenost kisikom.

e. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada imunolokog sustava

Antigen, antitijelo i imunoloka reakcija
antigen (imunogen)
svaka tvar koja uzrokuje nastanak imunoloke reakcije
u organizam najee ulaze kroz dini i probavni sustav, oteenu sluznicu ili kou
to je molekula antigena vee molekulske mase, to je u pravilu jai antigen, pokree
jau imunoloku reakciju
najee su bjelanevine, lipoproteini, glikoproteini, oligopeptidi i polisaharidi
antitijela

bjelanevine kojeimaju vanu ulogu u obrani organizma od antigena

sastoji se od 4 bjelanevinasta lanca meusobno povezana bisulfidnim vezama
dva lanca imaju manju molekulsku masu (laki lanci), a dva veu molekulsku masu
(teki lanci)
svako protutijelo sastoji se od konstantnog i varijabilnog dijela
plazma stanice proizvode razliite vrste protutijela imunoglobuline
mjesto vezanja

mjesto vezanja

antigena

antigena

bisulfidna
veza

laki lanac

laki lanac
teki lanac

teki lanac

Graa antitijela

143
imunoloka reakcija reakcija koju pokree imunoloki sustav protiv stranih antigena (faze:
prepoznavanje, reakcija i unitenje antigena)

ORGANI I TKIVA IMUNOLOKOG SUSTAVA

SREDINJI proizvodnja

PERIFERNI razvijaju se pod

stanica vanih za obranu tijela

kontrolom primarnih

te kasnije odravanje

(sredinjih) organa.

imunolokog sustava.
To su: timus i kotana
modina.

To su: slezena limfni vorovi,

limfni vorovi na crijevu
(Peyerove ploe), limfatiko
tkivo smjeteno uz probavilo,
dini i mokrano-spolni sustav.

Specifina i nespecifina imunost (imunitet)

1) NESPECIFINA (PRIROENA) temelji se na fagocitozi, enzimatskoj razgradnji

mikroorganizama ili na izravnom razaranju mikroorganizama postojeim antitijelima.

2) SPECIFINA (STEENA) mnogi virulentni oblici bakterija i drugih

mikroorganizama se ne mogu fagocitirati jer teko prijanjaju uz fagocite ili stvaraju
antifagocitne tvari u tom sluaju organizam treba stvoriti (stei) imunost: stvaranjem
humoralnih (specifinih) antitijela( B limfociti) ili pomou T-limfocita ( = stanina
imunost)

Putovi ulaska antigena u organizam, mjesto prepoznavanja i naini

sprjeavanja ulaska antigena
PUTEVI ULASKA : dini sustav, probavni sustav, spolni sustav, oteena koa ili
sluznica

144
MJESTO PREPOZNAVANJA: limfoidni organi, od kojih najznaajniju ulogu
imaju stanice u limfnim vorovima.
NAINI SPRJEAVANJA ULASKA ANTIGENA: redovito pranje ruku, pojaana
higijena tokom epidemija, izbjegavati prostore s mnogo ljudi u vrijeme epidemije,
odgovorno spolno ponaanje, izbjegavati viestruku uporabu igala i trcaljki meu
ljudima, izbjegavati boravak u podruju bujne vegetacije u vrijeme visoke koncetracije
peludi u zragu (kod alergija), kratko provjetravati prostorije u kojima boravimo,
smanjiti koliinu kune praine (grinje)...

Aktivno i pasivno steena imunost

AKTIVNO STEENA SPECIFINA IMUNOST organizam dolazi u dodir s antigenom koji
pokree imunoloku reakciju.
1) PRIRODNI PUT imunizacija nastala kod ljudi koji su preboljeli neku zaraznu bolest ili su
bili u dodiru s antigenom ali nisu oboljeli
2) UMJETNI PUT imunizacija nastala cijepljenjem u organizam je unesen oslabljeni
(nepatogeni) uzronik koji e pokrenuti imunoloku reakciju, ali ne e izazvati bolest
PASIVNO STEENA SPECIFINA IMUNOST organizam dobiva gotova antitijela protiv
odreenih antigena
1) PRIRODNI PUT embrio i fetus dobivaju antitijela kroz posteljicu (Ig-G), novoroene
sisanjem majina mlijeka KOLOSTRUMA (Ig-A, Ig-M)
2) UMJETNI PUT cijepljenjem se u organizam unose gotova antitijela dobivena
imunizacijom drugog ovjeka ili ivotinje, npr. protiv ugriza otrovnica i sl.

Djelovanje imunolokog sustava na tumore

U normalnom stanju imunoloki sustav razlikuje zdrave stanice od stanica koje su
zaraene virusima kao i tumorske stanice. Zbog promjena u takvim stanicama one
stvaraju bjelanevine koje imunoloki sustav prepoznaje kao antigene i pokree prema
njima imunoloku reakciju. Iako takve promjenjene stanice imunoloki sustav
unitava, katkada se to ne dogaa i tada nastaju tumori.

145

f. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava

Probavni organi i njihov poloaj u tijelu

Probavni organi su: usta, drijelo, jednjak, eludac, tanko crijevo, debelo crijevo i analni otvor
Probavnom sustavu prikljuene su lijezde slinovnice, jetra i guteraa
SMJETAJ:

USTA poetni dio probavnog sustava.

DRIJELO kriite probavnog i dinog sustava. Sprijeda se u drijelo otvara usna
upljina, a odozgo nosna, a prema dolje jednjak i grkljan.
JEDNJAK cjevasti miini organ, obloen sluznicom.Smjeten je ispred
kraljenice. Donji dio jednjaka zaokree u lijevo, prolazi kroz oit i ulazi u eludac.
ELUDAC - vreasto miino spremite hrane u kojem se hrana istodobno i
probavlja. Smjeten je visoko u trbuhu na lijevoj na lijevoj strain trbune upljine.
TANKO CRIJEVO ima 3 dijela (dvanaesnik ili duodeum, jejunum i ileum)
DEBELO CRIJEVO nastavlja se na tanko crijevo. Dijeli se na poetni dio SLIJEPO
CRIJEVO na kojem se nalazi crvuljak. Na slijepo crijevo nastavlja se KOLON, a
zavrava zavrnim crijevom REKTUMOM ili MAROM.

Graa probavnih organa i njihova uloga

146
USTA sastoje se od gornje nepokretne vilice (maxilla) i donje pokretne vilice
(mandibula). Ulaz ine gornja i donja usna. Iza usana ZUBI (prednji sjekutii i
onjaci kidaju i odgrizaju komade hrane, stranji pretkutnjaci i kutanjci drobe ih i
melju u manje komade). JEZIK pokree hranu i potiskuje je na dno usne upnjine.
Ima brojne okusne receptore jezik odreuje kakvou hrane, a ima i obrambenu
ulogu otkriva niz sastojaka potencijalno tetnih za organizam.
LIJEZDE SLINOVNICE 3 para podjezine, podviline i podune lue slinu koja
se mijea s hranom, oblikuje zalogaj, omekava hranu i olakava gutanje. Lue enzima
ptijalin (amilaza) hidrolizira krob u maltozu i glukozu. Stezanjem miia drijela
hrana se potiskuje u jednjak (meko nepce zatvara prolaz prema nosnoj upljini, a
epiglotis zatvara prolaz prema grkljanu i duniku). Aktivne kontrakcije jednjaka hranu
potiskuju prema ELUDCU miini, vreasti organ u obliku slova J, razlikujemo ulazni
dio, tijelo i izlazni dio eludca na ulazu i izlazu malaze se prstenasti miii sfinkteri
reguliraju ulaz i izlaz sadraja iz crijeva. lijezdane stanice u eludcu lue: pepsin
(prvo u inaktivnom obliku pepsinogen) proteolitiki enzim (probava proteina);
gastrin potie obloene gastrine stanice na luenje HCl, te potie gastrine
lijezde na luenje pepsinogena; sluz (mukozu) lue je sporedne (mukozne)
stanice; eluanu lipaza enzim za razgradnju masti. Pilorusni dio eludca lui
unutranji faktor omoguuje apsorpciju vitamin B12 u tankom crijevu.
TANKO CRIJEVO: Brunnerove lijezde poetni dio dvanesnika, lue sluz koja titi
cijevnu stijenku od probavnog djelovanja eluanog soka. Liberkhnove kripte po
cijeloj povrini tankog crijeva osim u dvanaesniku. Lue crijevni sok.

Uloga jetre i guterae u probavi hrane

JETRA razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula, stvaranje unih soli koje
pohranjuje u unom mjehuru i izluuje u dvanaesnik za rasprivanje masti.

GUTERAA luenje probavnih sokova u dvanaesnik, hidorgenkarbonatni

ioni za neutralizaciju himusa (eluane kiseline) u dvanaesniku, enzimi
tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptidaza, pankreazna lipaza, amilaza,
nukleaza

147

Graa zubi
Zub se sastoji od tri dijela: vanjskog (kruna), srednjeg (vrat), unutarnjeg (korijen).
Slojevi zuba od vanjske prema unutranjoj stranic su: caklina, zubnina (dentin) i
cement, a unutar ta tri tvrda sloja nalazi se mekani dio crvene boje, tj. srika (tu ulaze
ogranci ivaca, arteriole i venule, odontoblasti i ogranak V. modanog ivca).
PODJELA ZUBI - u etiri skupine: sjekutii (incizivi) 8 zuba, onjaci (kanini) 4
zuba, pretkutnjaci (premolari) 8 zuba, kutnjaci (molari) 12 zuba.
Zubalo moe biti: MLIJENO (djeca 20 zuba) i TRAJNO (odrasli 32 zuba)

zubna caklina
kruna

pulpa
dentin
ligamenti

vrat

krvne ile i
cement

korijen

Graa zuba

Djelovanje ptijalina
Ptijalin (amilaza) hidrolitiki enzim koji u ustima razgrauje krob na maltozu i
glukozu. Djeluje brzo, ve se u ustima razloi oko 70% kroba.

Uloga ui
u raspri (emulgira) mast u sitne kapljice koje tada enzim lipaza moe razgraditi.
u se stvara u jetri.

148

Uloga tankog i debelog crijeva

TANKO CRIJEVO potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zatitu crijeva, sokovi
guterae i jetre ulijevaju se u dvanaesnik, apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida,
aminokiselina, glicerola, viih masnih kiselina)

DEBELO CRIJEVO reapsorpcija vode, iona i vitamin, razgradnja celuloze (1%) uz

pomo bakterija, sinteza vitamin K i B12

PREGLED ULOGA ORGANA PROBAVNOG SUSTAVA

Dio probavnog sustava

Uloga

Usta

Usitnjavanje hrane i formiranje zalogaja

lijezde slinovnice

Luenje sline i enzima za razgranju

ugljikohidrata

drijelo

Gutanje

Jednjak

Prijenos zalogaja

eludac

Luenje inaktivnog pepsinogena, aktiviranje

pepsinogena u pepsin koji razgrauje
bjelanevine, luenje eluane kiseline za
aktiviranje enzima i zatitu od
mikroorganizama, luenje zatitne sluzi

Jetra

Razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula,

skladitenje eljeza i vitamina, razgradnja
starih krvnih stanica, razgradnja toksina,
stvaranje unih soli koje pohranjuje u
unom mjehuru i izluuje u dvanaesnik za
rasprivanje masti

149
Guteraa

Regulacija koncentracije glukoze u krvi,

luenje sokova u dvanaesnik,
hidrogenkarbonatni ioni za neutralizaciju
himusa u dvanaesniku, enzimi: tripsin,
kimotripsin, karboksipolipeptidaza,
pankreasna amilaza, lipaza, nukleaza

Tanko crijevo

Potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za

zatitu crijeva, sokovi jetre i guterae
ulijevaju se u dvanaesnik (enzimi, ioni, une
soli), apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida,
aminokiselina, glicerola, viih masnih kiselina)

Debelo crijevo

Reapsorpcija vode, iona i vitamin, razgradnja

oko 1% celuloze uz pomo bakterija, sinteza
vitamin K i B12

Crvuljak

Sadrava limfatiko tkivo

Zadnje crijevo

Formiranje fecesa

Analni otvor

Regulira pranjenje crijeva, sfinkter

Peristaltika crijeva: kretnje crijeva kojima se ostaci hrane u njemu mijeaju s probavnim
enzimima i ui te pokreu prema rektumu; pod kontrolom je autonomnog ivanog sustava,
omoguuju ju uzduni i kruni (prstenasti) miii u stijenki crijeva

150

g. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava

Mehanizam termoregulacije
ovjek se ubraja u homeotermne organizma moe odravati svoju
temperaturu stalnom (bez obzira na vanjske ili unutranje imbenike)
Sredita za regulaciju tjelesne temperature - HIPOTALAMUS

AKO JE TIJELO PREGRIJANO:

ire se krvne kapilare
(vazodilatacija), poveava se dotok
krvi u kou pa se topline otputa u
okoli, stezanjem lijezda lojnica

sredite za

sredite za

produkciju topline

redukciju topline

Primaju obavijesti o tjelesnoj

toplini ivanim putem:
1. Iz termoreceptora za toplo u
koi
2. Krvlju koja tee pregrijana ili

oslobaa se znoj isparavanjem

pothlaena kroz hipotalamus
hladi kou, hormonalnim putem
regulira se smanjenje razgradnje
hranjivih tvari te se time smanji
proizvodnja topline

AKO JE TIJELO POTHLAENO:

Prestaje znojenje, krvne kapilare se
steu (vazokonstrikcija), smanjuje
se protok krvi
a) u koi, hormonima
b)
(tiroksin,
adrenalin)
c)

151

Sastojci hrane koji su izvor energije u organizmu: masti, ugljikohidrati

Sastojci hrane koji izgrauju organizam: bjelanevine, minerali

Regulacija eera u krvi

Vanu ulogu ima gueraa, tj. Langerhansovi otoii lue hormone
inzulin i glukagon.
INUZLIN pojaava process ulaska glukoze u stanice desetak puta,
omoguuje oksidativnu razgradnju ili pohranu glukoze u obliku glikogena,
ima anaboliko djelovanje (izgradnja proteina i masti). Rezultat djelovanja
smanjenje koncentracije glukoze u krvi.
GLUKAGON potie razgradnju glikogena (polisaharid u jetri i miiima) u
jetri i uzrokuje poveanje glukoze u krvi.

normglikemija

hiperglikemija

hipoglikemija

GUK

5.55 mmol/L

> 5.55 mmol/L

< 5.55 mmol/L

Aktivnost guterae

luenje inzulina

luenje glukagona

(GUK = koncentracija glukoze u krvi)

Bazalni i radni metabolizam

- bazalni metabolizam (BM) koliina energije koju tijelo troi dok potpuno miruje
(spavanje). Na BM ne moemo djelovati svojom aktivnou, na njega mogu znatno utjecati
hormoni titnjae. Vei je u djece i mladih ljudi. U mukaraca je vii za oko 10%
- radni metabolizam (RM) koliina energije za sve aktivnosti organizma osim za odravanje
osnovnih ivotnih funkcija (BM) na njega izravno utjeu aktivnosti kojima se bavimo.
Vitamini
VITAMINI bioloki regulatori kemijskih reakcija u organizmu (sinteza enzima, zatita od
zaraza). Nuni za ivot (u relativno malim koliinama). Dobili su ime kao "ivotno vani
amini", ali nisu svi po kemijskoj vrsti amini. Tijelo ih ne proizvodi ili ih ne proizvodi
dovoljno pa ih dobiva hranom ili od bakterija koje ive u debelom crijevu.
vitamini topivi u mastima: A, D, E, K

152
vitamini topivi u vodi: B, C

TABLICA: Uloga i posljedica nedostatka vitamina u tijelu

VITAMIN

ULOGA

HIPOVITAMINOZA/AVITAMINOZA*

A (retinol)

vaan je za vid

nona ili kokoja sljepoa

B1 (tiamin)

vani za ivane

beri beri, poremeaj funkcije ivanih

stanice,

stanica

B2 (riboflavin)

hemoglobin,

dermatitis

B3 (niacin)

sudjeluju u

pelagra

B5 (pantetonska

metabolizmu

umor, slabost, drhtanje ruku i nogu

kiselina)

ugljikohidrata,

B6 (piridoksin)

masti i proteina,

nadraaj ivanih stanica, oteenje

vani za rast
B9 (folna kiselina)

stanice

sluznice, slabokrvnost
slabokrvnost, problem s probavnim
sustavom

B12

slabokrvnost

(cijanokobalamin)
C (askorbinska

skorbut

kiselina)
D (kalciferol)

rahitis

E (tokoferol)

sterilnost

* Hipovitaminoza manjak nekog vitamin

* Avitaminoza potpuni nedostatak nekog vitamin

Uloga minerala u organizmu

Ca izgrauje kosti, zube; sudjeluje u prijenosu ivanih signala, kontrakciji
miia (osobito srca), gruanju krvi, regulaciji aktivnosti brojnih enzima i
hormona, transport kroz staninu membranu
P sastojak kosi i zuba, nukleinskih kiselina, ATP-a, mnogih koenzima, odrava
pH ravnoteu (fosfatni puferi)
Fe sastojak hemoglobina
Na regulacija krvnog tlaka, osmotskog tlaka tjelesnih tekuina, mehanizam
provoenja ivanih impulse, rad srca, mehanizam miinih kontrakcija

153
K vaan za odravanje membranskog potencijala stanica u mirovanju
I vaan za sintezu hormona titnjae

h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju

sastava tjelesnih tekuina

Graa koe i njezine uloge

Na povrini koe POUSMINA (EPIDERMA), ispod nje USMINA (DERMA), odvaja ih BAZALNA
MEMBRANA
Ispod epiderme i derme potkoni sloj stanica
EPIDERMA tanji, povrinski sloj koe, u izravnom kontaktu s okoliem, neprestano se troi i
ima sposobnost regeneracije.
DERMA deblji, unutarnji sloj koe, vani sastojci KOLAGEN (daje vrstou) i ELASTIN
(daje elastinost). U dermi krvne kapilare, osjetna tjeleca, lijezde znojnice i lojnice,
korijen dlake, snopovi glatkih miia.
ULOGE KOE:
zatitna uloga titi od vanjski utjecaja, mehanikih djelovanja, gubitka vode, prodora
mikroorganizama u tijelo, suneva zraenja.
regulacijska uloga regulacija tjelesne temperature
metabolika uloga sinteza vitamin D, skladite masti
osjetni organ u njoj se nalaze osjetna tjeleca za dodir, topline, hladnou i bol

154

Graa koe (sa ivanim zavrecima)

Uloga melanina u zatiti od UV zraenja
Melanin pigment koji koi daje boju, sintetizira se u melanocitima te upakiran u
melanosome putuje do epidermalnih stanica ije jezgre (DNA) titi od tetnog UV
zraenja. Koliina melanina u koi ovisi o :
genima
hormonskim faktorima
koliini Suneve svjetlosti kojoj je koa izloena
Pretjerano izlaganje koe UV zraenju moe dovesti do pojave tumora MELANOMA

Osnovna graa i uloga nefrona u filtraciji krvne plazme i stvaranju mokrae

NEFRON osnovna graevna jedinica bubrega. Sastoji se od Bowmanove ahure,
silaznog i uzlaznog kraka i suene petlje koja krakove povezuje, uzlazni krak ulijeva se
u zajednike sabirne kanalie koji se ulijevaju u bubrenu aicu - u ahure nefrona
dovodne arteriole dovode krv iz koje se kroz kapilarno klupko (glomerul) filtrira
plazma, tijekom prolaska filtrata kroz silazni te uzlasni krak stanice stijenke nefrona
upijaju veinu potrebnih tvari iz filtrate netrag u krvotok, a ostatak ini mokrau koja
odlazi u mokraovod uloga nefrona je proiavanje krvi filtracija krvne plazme i
stvaranje mokrae.

155

filtracija
odvodna
arteriola

reapsorpcija

dovodna
arteriola

glomerul

glomerularna
kapsula

Graa nefrona

arterija i vena
glomerul
dovodna arteriola
odvodna arteriola
Bowmannova ahura
kapilare
ravne krvne ile

Henlova petlja
sabirni kanal
kanal bubrene zdjelice

Henlova petlja; Bowmanova ahura

156
Povezanost nastanka amonijaka i ureje s metabolizmom bjelanevina
Aminokiselina prije ulaska u metabolike puteve moraju proi process
DEAMINACIJA iz njih se izdvaja aminoskupina i nastaje amonijak. Amonijak
je otrovan te se spaja s ugljinim (IV) oksidom (iz Krebsova ciklusa*) i pretvara
u manje toksinu ureu (karbamid ili mokraevina) izluivanje MOKRAOM

Deaminacija
*ciklus limunske kiseline: acetilkoenzim A oksidira do CO2 i H2O

Djelovanje hormona u regulaciji rada nefrona i regulaciji sastava tjelesnih tekuina

Reapsorpciju reguliraju dva hormona: aldosteron i antidiuretski hormon (ADH)
ALDOSTERON hormon kore nadbubrene lijezde odrava stalnu razinu iona
natrija, klora i kalija. Osloboen iz lijezde filtrira se u nefron to pojaava upijanje
natrija u kapilare uz nefron. Poticaj za luenje aldosterona: niska koncetracija natrija u
izvanstaninoj tekuini

ADTIDIURETSKI HORMON (ADH) potie reapsorpciju vode iz bubrenih

kanalia u krv. Lui ga stranji reanj hipofize (neurohipofiza). Ako u organizmu
nedostaje vode krvna plazma postaje hipertonina sredita za e u mozgu
prenose tu informaciju u neurohipofizu lui se ADH, krvlju dolazi do nefrona,
poveava propusnost bubrenih kanalia za vodu pa se poveava reapsorpcija vode.
POSLJEDICA izluujemo manje mokrae i ona je koncentriranija.

157
Ako krvna plazma postaje hipotonina smanji se luenje ADH, smanji se
reapsorpcija vode u nefronima. POSLJEDICA povean volume mokrae

Hemodijaliza i nunost transplantacije kod potpunog zatajivanja bubrega

Ukoliko zataje oba bubrega, dolazi do poremeaja homeostaze u krvi e se
nakupljati urea i toksini spojevi (dolazi do stanja koje se naziva uremija) za
nekoliko dana nastupit e smrt zbog poremeaja osmotske ravnotee i koncentracije
iona.

U lijeenju prestanka rada bubrega postoje dvije mogunosti: hemodijaliza

(privremeno rjeenje) i transplantacija

HEMODIJALIZA postupak kojim se proiava krv bolesnika sa zatajenjem

bubrega krv se iz krvne ile na podlaktici odvodi u hemodijalizator (umjetni bubreg)
u kojem tetne tvari kroz polupropusnu membranu prelaze iz krvi u otopinu za
dijalizu.

Trajno ljeenje za bolesnike s potpunim zatajenjem oba bubrega jest

TRANSPLANTACIJA (presaivanje) jednog bubrega.

vena
otopina za dijalizu

arterija

izvod

Hemodijalizator

158

eritrociti

proteini

tetne tvari

krv
otopina za dijalizu

selektivno propusna
membrana

Hemodijaliza

i. Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje

Kostur ovjeka: oblik, veliina i poloaj kostiju

OBLIK I VELIINA KOSTIJU:
1. Cjevaste ili duge veina kostiju udova i kosti trupa
2. Plosnate ili iroke kosti lopatica, zdjeline kosti
3. Kubine ili kratke kosti kraljeci, kosti sake i stopala

POLOAJ KOSTIJU:
Prema poloaju kosti se dijele na tri velike skupine
1. Kosti glave (lubanja i lice)
2. Kosti trupa (kraljenica, prsni ko i zdjelica)
3. Kosti udova ekstremiteta (ruke i noge)

159
lubanja

donja eljust
lopatica
nadlaktina kost
rebra
kraljeci

palana kost
zdjelina kost
lakatna kost

kosti pea

kosti zapea
lanci prstiju
bedrena kost
iver

lisna kost

goljenina kost

kosti donoja

kosti noja
Kostur ovjeka

Promjene u kosturu koje nastupaju tijekom ivota

1. Gustoa kotane mase, osteoporoza i rahitis
2. Prijelomi kostiju
3. Uganua i iaenja

160

OSTEOPOROZA dolazi do gubitka kotane mase. To je bolest starijih ljudi, ea u ena.

Gubi se kotana masa smanjuje se gustoa kostiju kosti postaju krhke i lako lomljive.
LIJEENJE: kalcij, vitamin D, a u ena i spolni hormoni. PREVENCIJA: pravilna prehrana i
fizika aktivnost.

RAHITIS: u djetinjstvu, zbog nedostatka vitamin D u prehrani i/ili premalog izlaganja

sunevima zrakama kosti postaju mekane i deformiraju se (X i O oblik nogu)

Rahitine kosti

Kotano tkivo kod osteoporoze

PRIJELOMI KOSTIJU: prevelika optereenja kostiju napuknua ili prijelomi kostiju (mogu
biti otvoreni i zatvoreni)
ZATVORENI PRIJELOM: potrebno je imobilizirati kosti kako bi mogle zarasti. Oporavak
je bri u mlaih osoba. Pri prijelomima bez pomaka dovoljna je imobilizacija gipsom.
OTVORENI PRIJELOM: slomljena kost probila je kroz miie i kou, potreban je
operativni zahvat kako bi se sanirala ozljeda

161
UGANUA i IAENJA: uganue laki oblik ozljede dolo je do istegnua ligamenata,
miia i aice zgloba (potrebma je imobilizacija i mirovanje). Ako doe do potpunog
iskakanja kostiju iz zglobne aice, govorimo o iaenju (potrebno je pravilno namjestiti kost
i imobilizirati zlob i mirovati)

Osobine i vrste miinog tkiva

OSOBINE MIINOG TKIVA: podraljivost, provodljivost, kontraktilnost, elastinost i
mehaniki rad
VRSTE MIINOG TKIVA: glatko, srano i poprjenoprugasto miino tkivo
- poprenoprugasto pokreu se ovjekovom voljom sustav organa za kretanje
- glatko pod kontrolom autonomnog ivanog sustava probavni, dini, mokranospolni, krvoilni sustav
- srano poprenoprugasto uzduno povezano pod kontrolom autonomnog
ivanog sustava

Uloga pojedinih dijelova sustava organa za kretanje

ULOGA KOSTURA: unutarnji potporanj koji sudjeluje u kretanju s pomou
miia, zadrava stalan raspored organa, zatiuje pojedine osjetljive organe,
pohranjuje vee koliine minerala (kalcij i fosfor), neki dijelovi kostura sudjeluju
u hematopoezi (kotana modina)

Znaenje ivanomiine veze za rad miia

Radom skeletnih miia upravljamo svojom voljom. Impulsi se prenose od
sredinjeg ivanog sustava, preko miinih vlakana do miia. Mjesto gdje
zavreci ivaca dolaze do miia je neuromuskularna ili miinoivana veza.
Vanu ulogu u prijenosu podraaja preko motorne ploe ima neurotransmitter
acetilkolin i ioni kalcija.

162
DENDRITI
jezgra stanice

akson

tijelo neurona

akcijski potencijal
MOTORIKI
vezikule s acetilkolinom

neuromuskularna
veza

zavretak aksona

akceptori

Neuromuskularna veza

Brojnost mitohondrija i oslobaanje energije u miinim stanicama

Miije koje je aktivnije, tj. stalno obavlja neki rad (npr. "utrenirani" miii
sportaa), ima vie mitohondrija jer su oni glavni izvor energije (ATP-a) za
kontrakciju.

Graa miine stanice i temeljni principi miine kontrakcije

Miine stanice su duge i tanke i esto se zovu miinim vlaknima. To vlakno je
u biti multinuklearna stanica jer ima veliki broj jezgara. Miii se sastoje od
miinih vlakana. Miino vlakno sadrava od nekoliko stotina do nekoliko

163
tisua snopova vlakanaca ili miofibrila. Miofibrili imaju dvije vrste bjelanevina,
aktin i miozin (miofibrila ima oko 150 debljih miozinskih i dvostruko manje
tanjih aktinskih niti)

Funkcionalni dio miofibrile = SARKOMERA protee se od jedne do druge Z

membrane (vidi sliku). Aktinske i miozinske niti rasoreene su unutar
sarkomere u naizmjenine redove mogu uklizivati jedne meu druge to
skrati sarkomere, a time i ukupnu duljinu miia KONTRAKCIJA
sarkomera
aktin

miozin

Z - membrana

RELAKSACIJA

KONTRAKCIJA

Z - membrana

Graa sarkomere
Graa kosti
Kost je s vanjske strane obavijena pokosnicom ispod koje se nalazi kompaktno
kotano tkivo u njemu su stanice poredane gusto u obliku koncentrinih krugova
(lamela) oko tzv. Haversovih kanalia kroz koje prolaze krvne ile. Ispod tog sloja
spuvasto kotano tkivo (lamele poredane u svim smjerovima) vaan je zbog
elastinosti i manje mase kostiju

164

hrskavica
Haversovi kanalii
osteociti
kompaktno
spuvasto

kotano

kotano tkivo

tkivo

kompaktno
kotano

spuvasto

tkivo

kotano
pokosnica

tkivo

Struktura kosti
Graa i funkcija hrskavice
HRSKAVICA meki dio kostura omoguava savijanje kostura graena od
hrskavinih stanica povezanih elastinim nitima (elastin i hijalin), sadri znatno manje
anorganskih tvari (kalcija) negoli kost, nalazi se na zglobnim povrinama, na svim
mjestima gdje se veu kosti te izgrauje neke dijelove (uka, vrh nosa), u
embrionalnom razvoju prvo nastaje hrskavini kostur koji zatim okotava.

Uloga vitamina D i minerala Ca u izgradnji kosti

Primarna je uloga vitamina D odravanje homeostaze i konstntne koncentracije klacija
i fosfata u plazmi. Potie njihovu apsorpciju iz probavnog sustava te pridonosi jaim
kostima i zdravim zubima. Osobito je bitan za djecu u rastu.
Kalcij kostima daje mehaniku vrstou i stabilnosti.
Uloga bjelanevina u sastavu miofibrila
Vidi Graa miine stanice i temeljni principi miine kontrakcije

165

j. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava

Endokrine lijezde i njihov smjetaj u tijelu

HIPOFIZA na bazi velikog mozga
EPIFIZA sa stranje strane izmeu velikog i malog mozga nejasna uloga
TITNA LIJEZDA (titnjaa, tiroidna lijezda) neposredno ispod grkljana s obje
strane dunika
DOTITNE LIJEZDE (paratiroidne lijezde) uz titnu lijezdu (4 do 6)
PRSNA LIJEZDA (timus) u prsnoj upljini iznad dunika, blizu srca a ispod prsne
kosti i nie od titne lijezde
NADBUBRENE LIJEZDE parne, po jedna lijezda smjetena je kao kapa na
svakom bubregu
GUTERAA (pancreas) ispod eludca
SPOLNE LIJEZDE (gonade)

epifiza
hipofiza
titna lijezda
timus

nadbubrene lijezde

guteraa

jajnici
testisi

Endokrine lijezde

166
Endokrine i egzokrine lijezde
ENDOKRINE LIJEZDE lijezde s unutarnjim luenjem izluuju
hormone izravno u krvotok
EGZOKRINE LIJEZDE lijezde s vanjskim luenjem izluuju hormone
kroz kou ili i probavnu upljinu (lijezde slinovnice)

Hijerarhijski poloaj i uloga hipofize

HIPOFIZA lijezda s nadzornom ulogom. Dijeli se na prednji reanj
(adenohipofiza) i stranji reanj (neurohipofiza). Izmeu ta dva dijela nalazi
se poveznica srednji reanj (pars intermedia)

Adenohipofiza lui stimulacijsko tropne hormone upravlja radom

spolnih lijezda (gonadotropni hormoni), kore nadbubrenih lijezda
(adenokortikotropni hormoni), titnjae (tireotropni hormoni) i mlijenih
lijezda (prolaktin)

Mehanizam povratne sprege pri luenju hormona

Vaan je u odravanju homeostaze na izluivanje jednog hormona
izravno utjee koncentracija tog istog hormona u krvi.
AKO KONCENTRACIJA POJEDINOG HORMONA RASTE hipotalamus
preko krvi prima tu informaciju i s pomou svojih neurohormona utjee da
se izluivanje tog istog hormona smanji.
AKO KONCENTRACIJA POJEDINOG HORMONA PADA (ispod normalnih
vrijednosti) informacija o tome potie hipotalamus da preko svojih faktora
utjee na pojaano luenje tog hormona. Na taj nain hipotalamus pridonosi
odravanju homeostaze.

167

titna lijezda

dotitne
lijezde (4)

titnjaa

Hormoni pojedinih lijezda i njihova uloga

168

ENDOKRINA
LIJEZDA

HORMONI

CILJANE STANICE

ULOGA HORMONA

stranji reanj
hipofize (skladite
hormona
hipotalamusa)

antidiuertski hormone (ADH)

bubrezi

stimulira
reapsorpciju vode

oksitocin

maternica, mlijene
lijezde

hormona rasta ili somatotropni

hormone (STH)

sve stanice tijela

stimulira kontrakcije
pri poroaju i
izluivanju mlijeka
stimulira diobu
stanica i rast

tireotropni ili tireostimulacijski

hormone (TSH)

titnjaa

stimulira endokrinu
aktivnost titnjae

adenokortikotropni hormone
(ACTH)

kora nadbubrene
lijezde

simulira endokrinu
aktivnost
nadbubrene
lijezde

gonadotropni
hormoni

jajnici

stimuliraju
sazrijevanje jajne
stanice i luenje
spolnih hormona
stimuliraju
sazrijevanje spermija
i luenje spolnih
hormona

prednji reanj
hipofize

u ena:
folikulstimulacijski
(FSH) i
luteinizacijski (LH)
u mukaraca:
folikulstimulacijski
(FSH) i hormone
za stimulaciju
intersticijskih
stanica
prolaktin

sjemenici

mlijene lijezde

produkcija mlijeka

melanocitstimulacijski hormone
(MSH)
tiroksin, trijodtironin

stanice koe

tireokalcitonin

kosti, bubrezi, krv,

probavilo

dotitne lijezde

parathormon

kora nadbubrenih
lijezda

kortizol

kosti, bubrezi, krv,

probavilo
sva tkiva

aldosteron

bubrezi

raspodjela konog
pigmenta melanina
regulira
metabolizam i utjee
na rast i razvoj
regulira
koncentraciju iona
kalcija (Ca2+)
regulira promet
kalcija i fosfata
rast koncentracije
glukoze
stimulira
reapsorpciju iona
natrija i izluivanje
iona kalcija

srednji reanj
titnjaa

sva tkiva

169
androgeni hormoni

spolni organi, koa i

miii

sr nadbubrenih
lijezda

adrenalin hormone stresa

srani i ostali miii

guteraa

inzulin

jetra, miii, masne

stanice

glukagon

sjemenici (testisi)

androgeni hormone (npr.

testosterone)

spolni organi, koa i

miii

jajnici (ovariji)

estrogen i progesteron

organi, koa i miii

epifiza

malatonin

brojna tkiva

stimuliraju razvoj
primarnih i
sekundarnih spolnih
obiljeja
rekacija bori se ili
bjei, poveava
koncentraciju
glukoze u krvi
sniava
koncentraciju
glukoze u krvi
podie razinu
glukoze u krvi
razgradnjom
glikogena
stimuliraju
spermatogenezu,
razvoj primarnih i
sekundarnih spolnih
obiljeja
stimuliraju
oogenezu, ravoj
primarnih i
sekundarnih spolnih
obiljeja
ukljuen u regulaciju
bioritma, mogue da
utjee na
sazrijevanje i spolne
organe

k. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava

Organi mukog i enskog spolnog sustava

MUKI SPOLNI ORGANI vanjski (monje u kojima se nalaze sjemenici,
spolni ud penis), unutarnji (sjemenici, dosjemenici, sjemena vreica,
prostate, sjemenovodi, mokrano spolna cijev)
SJEMENICI (TESTISI) u njima se odvija spermatogeneza, a lue i spolne
hormone. Sjemenici su smjeteni u monji poloaj izvan tijela vaan zbog
razlike u temperature (tjelesna temperatura u sjemenicima je za 1.5 2
stupnja nia nego u trbunoj upljini). Sputanje sjemenika vano je za
normalno odvijanje spermatogeneze. Ako sjemenici zaostanu u trbunoj

170
upljini, nee se normalno razvijati i stvarati spolne stanice ta se pojava zove
KRIPTORHIZAM
DOSJEMENIK (PASJEMENIK) u njemu spermiji sazrijevaju i dobivaju
mogunost pokretanja. Nakon toga sjemene stanice prelaze u SJEMENOVOD
do sjemene vreice gdje se mogu pohraniti. Sjemenovod se spaja s
mokranom cijevi i ini tzv. MOKRANO SPOLNU CIJEV u koju se ulijeva i
sekret prostate sekret prostate zajedno sa sjemenim stanicama ini spermu
taj sekret sadrava hranjive tvari i blago je lunat. Dio mukog spolnog
sustava je i spolni ud ili penis graen je od miinog tkiva i spuvastih tijela,
dobro je opskrbljen krvnim ilama i ivcima. Mokrano spolna cijev je
uloena u penis, a kroz nju se izluuje mokraa te izbacuje sjemena tekuina
(ejakulacija).
Prije spolnog odnosa dolazi do erekcije spolnog uda uzrokuju je ivani
podraaji koji dovode do promjene u prokrvljenosti spuvastih tijela u penisu.

ENSKI SPOLNI ORGANI vanjski (stidnica koju ine velike i male usne,
draica), unutarnji ( jajnici, jajovod, maternica i rodnica)
JAJNICI parne spolne lijezde zaduene za oogenezu i luenje spolnih
hormona (estrogen i progesteron). U njima se od roenja nalazi veliki broj
mjehuria (folikula) oni sadravaju zametne jajnce stanice tijekom ivota
sazrije manji broj jajnih stanica. JAJOVODI cjevasti (duljine 15 cm), nalaze se
uz svaki jajnik. Prema jajniku su proireni (lijevak s trepetljikavim epitelom).
Uloga: privui i prenijeti jajnu stanicu do maternice trepetljikavi epitel
omoguava kretanje oocite (ona inae nema tu sposobnost). MATERNICA
miini organ u kojemu se razvija plod prije trudnoe. Sastoji se od dna, tijela i
vrata (ulazi u rodnicu). Sluznica maternici cikliki se svaki mjesec priprema za
prihvat zigote. RODNICA cjevasta oblika, duga 10 cm, ujedno je i poroajni
kanal, vrlo elastina (vano za porod). U rodnici se nalazi himen (djevinjak)
tanka opna koja pri prvom spolnom odnosu puca uz krvarenje. STIDNICA
sastoji se od malih i velikih usana izmeu je otvor rodnice, mokrane cijevi i

171
DRAICA (KLITORIS) graena od spuvastih tijela, velik broj osjetnih tjeleaca
utjeu na osjeaj ugode tokom spolnog odnosa (orgazam)

ejakulatorni kanal

mokrani mjehur
sjemenovod

prostata

mokranica (uretra)

anus
pasjemenik

penis
glava penisa

sjemenik (testis)

prepucij

monja (skrotum)

mokraovod (ureter)
mokrani mjehur
ejakulatorni kanal

prostata

pasjemenik

sjemenovod

sjemenik
sjemenik (testis)
penis
glava penisa

uretra
Muki mokranospolni sustav

172
jajovodi

ue jajovoda
jajnik

resice
endometrij

mii
tijelo maternice

jajne stanice
Graafov mjehuri

grli maternice
rodnica ili vagina

enski mokranospolni sustav

Dijelovi menstrualnog ciklusa

FOLIKULARNA FAZA zapoinje mjesenicom i traje oko 12 dana u toj fazi u
jajniku poinje sazrijevanje nove jajne stanice u Graafovu mjehuriu.
OVULACIJSKA FAZA dolazi do pucanja Graafova mehuria na jajniku i iu
njega se izbacuje zrela jajan stanice prema jajovodu = OVULACIJA ova faza
traje 2-3 dana.
SEKRECIJSKA FAZA traje 13-14 dana i zavrava MENSTRUACIJOM tijekom
ove faze na mjestu Graafova mjehuria stvaar se UTO TIJELO - lui estrogen i
progesteron sluznica maternice je deblja i prokrvljenija.
AKO NE DOE DO OPLODNJE uto tijelo prelazi u BIJELO TIJELO prestaje
luiti spolne hormone dolazi do ljutenja sluznice maternice, tj. do
menstruacije (28. dan ciklusa). Propadanjem bijelog tijela na jajniku ostaje
oiljak.

Termin ovulacije s obzirom na duinu trajanja menstruacijskog ciklusa

U pravilu od ovulacije do nove menstruacije proe 14 dana. Tako ovulaciju
moemo odrediti ako od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana. Ako je ciklus
pravilan i traje 28 dana, ovulacija bi trebala biti 14. dan ciklusa. Ako ciklus
traje 32 dana, onda se moe prepostaviti da je ovulacija 18. dana ciklusa. Isto

173
tako, nagli skogo temperature tijela upuuje na dan ovulacije (neposredno
prije ovulacije, poraste razina progesterona povea se bazalni metabolizam
i povisi temperature 0.2 0.4 C) Knaus Oginova metoda.

Proces oplodnje
Sjedinjenje spermija i jajne stanice, obino u jajovodu spermij prodire kroz
membranu jajne stanice uz pomo enzima koji lui (akrozin), membrane
nakon toga zadeblja kako bi bio sprijeen ulazak ostalih spermija, iz glave
spermija se oslobaa haploidna predjezgra (rep otpada), haploidne predjezgre
jajaca i spermija udruuju se u jezgru zigote oploene jajne stanice.

Znaenje dojenja
Nekoliko sati nakon poroda stvara se prvo mlijeko, koje izgleda kao prozirna
ukasta tekuina zove se kolostrum vaan je za dijete jer sadri hranjive
tvari i veliku koliinu protutijela.
Majino mlijeko bogato je masnoama (vane za razvoj ivanih stanica),
sadrava bjelanevine, minerale, vitamije, eer laktozu sve hranjive tvari
koje dojenetu trebaju u prikladnim omjerima (ako je majka zdrava i pravilno
se hrani).

Faze brazdanja, implatacije blastociste i razvoj zametka

Zigota odmah nakon zaea zapoinje s nizom mitotikih dioba
BRAZDANJE.
Za 3 dana nastaje MORULA nalikuje plodu duda. Daljnjim diobama
nastaje BLASTOCISTA sastoji se od dva sloja (vanjski = TROFOBLAST,
unutarnji = EMBRIOBLAST). Kada se blastocista priljubi uz sluznicu
maternice trofoblast lui enzim koji omoguuje IMPLATACIJU

174
(ugnijeenje) blastociste (5-7 dana nakon oplodnje) - Iz embrioblasta
nastaje EMBRIJ, a iz trofoblasta KORION, a zatim posteljica.
Prvih 12 tjedana zametak se prehranjuje preko trofoblasta (dobiva
hranjive tvari iz endometrija). Poslije se zametak hrani preko
POSTELJICE.
Nakon brazdanja slijedi GASTRULACIJA nastaje GASTRULA u njoj
razlikujemo zametna listia:
1. vanjski ili egzoderm
2. srednji ili mesoderm
3. unutarnji ili endoderm
Iz njih e se u sljedeoj fazi ORGANOGENEZI razviti skupine
organa. U treem mjesecu razvoja zametka govorimo o PLODU ili
FETUSU nalazi se u amnionu ili vodenjaku.

Tijek trudnoe, uloga i osnovna graa posteljice

Trudnoa zapoinje zaeem, a zavrava poroajem traje 280 dana
(poevi od prvog dana zadnje menstruacije)

TRUDNOA
EMBRIONALNA
-

FETALNA

traje osam tjedana

razvoj embrija

traje sve do poroaja

razvija se fetus ili plod

Fizioloke i psihike promjene u pubertetu

PUBERTET razdoblje spolnog sazrijevanja ovjeka. Pod utjecajem hormona
razvijaju se primarna i sekundarna spolna obiljeja.

PROMJENE
FIZIKE

DJEACI
promjena glasa

DJEVOJICE
rast dojki, razvoj enske

175
(mutiranje), rast dlaka na

dlakavosti, nakupljanje

licu i tijelu, poveanje

masti u potkonom tkivu

miine mase, pojaan

rad lijezda znojnica i
lojnica
FIZIOLOKE

stvaranje sperme i none

prva menstruacija -

polucije (nesvjesna

menarha

ejakulacija sperme
tokom spavanja)
PSIHIKE

nesigurnost, sklonost promjenama raspoloenja,

interes za suprotni spol, agresivniji oblik ponaanja,
viak testosterona u djeaka), sukob generacija

Hormonska regulacija menstrualnog ciklusa

FSH (folikulstimulirajui hormon) potie folikul da zapone svoj razvoj u
jajniku. Jajace u razvoju svara ESTROGEN. Njegova je razina najvia
neposredno prije menstruacije. LH (luteinizacijski hormon) naglo poveanje
razine LH potie ovulaciju otprilike 14. dan menstruacijskog ciklusa.
PROGESTERON prazan folikul stvara progesteron koji djeluje na sluznicu
maternice (ona odeblja)

Hormonska regulacija poroaja i dojenja

POROAJ - dijete se sputa prema vratu maternice taj pritisak preko
hipotalamusa potie luenje hormona OKSITOCINA iz neurohipofize.
Oksitocin potie kontrakcije maetrnice. Hormoni PROSTAGLANDINI (lue
ih fetusove ovojnice) potiu kontrakcije maternice. Prije poroda razina
estrogena raste, a progesterona pada.
DOJENJE hormon PROLAKTIN (lui ga adenohipofiza) potie laktaciju,
tj. stvaranje mlijeka (hormon poinje djelovati u treem poroajnom dobu). Na

176
kontrakcije mlijenih lijezda utjee i hormon OKSITOCIN (lui ga
neurohipofiza)

Poroajna doba
1. poroajno doba dolazi do rastezanja vrata maternice i irenja u
poroajni kanal. Kraj 1. poroajnog doba trebalo bi biti pucanje
vodenjaka.
2. poroajno doba kontrakcije maternice uestalije i jaa, dolazi do
istiskivanja ploda kroz poroajni kanal (uobiajen je poloaj djeteta
glavom prema dolje).
3. poroajno doba dolazi do ljutenja posteljice treba voditi rauna da
iz maternice izae cijela posteljica (ostatak moe prouzroiti upalu i
krvarenja).
Graa i uloga posteljice: organ proet bogatom mrenom krvnih ila koji predstavlja
vezu maternice i zametka (spaja zametak s krvoilnim sustavom majke); za zametak
ima znaenje plua i probavnog sustava.

l. Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava

Dijelovi ivanog sustava i njihova uloga

ivani sustav sastoji se od sredinjeg ivanog sustava i perifernog ivanog sustava
Sredinji ivani sustav sastoji se od mozga i kraljenine modine.
Periferni ivani sustav ine 12 pari modinskih ivaca i 31 par ivaca kraljenike
modine. ivce ine povezani snopovi nastavaka ivanih stanica. Razlikujemo osjetne
i motorike ivane putove.
Periferni ivani sustav sastoji se od somatskog i autonomnog ivanog sustava
Autonomni ivani sustav nije pod kontrolom nae volje i uglavnom nadzire rad
unutarnjih organa. Dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.

Periferni ivani sustav ine mozak i kraljenina modina.

177
Mozak je sredinji dio tog sustava i odgovoran je za sve voljne i nevoljne aktivnosti.
Obavijen je modanim ovojnicama koje oko njega zadravaju tanki sloj tekuine, tzv.
likvor ili modana tekuina. U sredinjem dijelu mozga takoer se nalaze upljine,
modane komore, ispunjene likvorom. Likvor prua mehaniku, ali i bioloku zatitu
Mozak dijelimo na prednji, srednji i stranji mozak.
Anatmoski mozak dijelimo na: veliki mozak, mali mozak, modano deblo
(meumozak) i produenu modinu
Veliki mozak se sastoji od lijeve i desne polovice (hemisfere). Povrinu velikog mozga
ine tijela ivanih stanica siva tvar ili kora (cortex). Unutar velikog mozga nalaze se
nastavci ivanih stanica i ine bijelu tvar. Koru velikog mozga dijelimo na renjeve:
eoni, tjemeni, sljepooni i zatiljni.

Mali mozak u stranjem dijelu lubanje, siva tvar se nalazi izvana, a bijela iznutra,
graen od dvije polovice. Uloga: funkcioniranje skeletnih miia i odravanje tonusa
(napetosti) miia, ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzom
nadovezivanju jednog pokreta na drugi, osigurava ravnoteu.

Modano deblo ili meumozak izmeu velikog i malog mozga. Obuhvaa talamus i
hipotalamus. Hipotalamus povezuje endokrini i ivani sustav te usklauje njihovo
djelovanje.

Produena modina prijelaz prema kraljeninoj modini. Bijela tvar izvana. Tu su

smjetena vitalna sredita za odravanje ivotnih funkcija: disanje, vakanje, gutanje,
kaljanje, regulacija arterijskog tlaka, rad srca.

Kraljenina modina smjetena u kanalu kraljenice . U sreditu se nalazi kanal

ispunjen modanokraljeninom tekuinom. Siva tvar izvana, a bijela iznutra. Iz
kraljenine modine izlaze ivana vlakna koja tvore ivce.

Princip nastanka osjeta

178
Osjetila za vid, sluh, okus, miris i dodir osnovni izvori informacija o okoliu.
Nakupine usko specijaliziranih ivanih stanica ine osjetila. Osjetila djeluju kao
receptori, nakon toga osjetilno ivano vlakno osjet prenosi u specifino sredite
velikog mozga gdje postajemo svjesni osjeta.

Dijelovi oka
Oko se sastoji od one jabuice i onog ivca. Ona jabuica obavijena je slojem
bjeloonice, ilnice i mrenice, a unutar nje se nalazi staklovina (prozirna elatinozna
tvorba). Bjeloonica s prednje strane prelazi u prozirnu ronicu. Ispred ronice je
prednja ona komorica iza koje se nalazi arenica na njoj se nalazi otvor zjenica.
Ispod arenice smjetena je ona lea.

Dijagram presjeka ljudskog oka: A - staklasto tijelo (staklovina), B - lea, C - ronica, D

- zjenica, E - arenica, F - bjeloonica, G - oni ivac, H - mrenica

Graa ivane stanice

ivana stanica (neuron) ima tijelo i niz nastavaka. Kratke nastavke zovemo dendriti
(pomou njih stanica prima signale). Dugaak nastavak zove se akson (neurit)

179
pomou njega stanica odailje signale. Oko nekih aksona nalaze se Schwannove stanice
koje ine mijelinsku ovojnicu. Na mjestima gdje se sastaju Schwannove stanice
ovojnica je tanja (Raniverova suenja)
dendrit
zavrne noice

soma

Raniverovo suenje

akson

Schwannova stanica
mijelinska ovojnica
jezgra
Graa neurona

Graa mozga i lene modine

Mozak se sastoji od velikog i malog mozga, meumozga i produene modine.
Na povrini velikog mozga nalazi se siva tvar, a unutar bijela tvar. Za razliku od
velikog mozga, kod kraljenine (lene) modine siva tvar se nalazi u sreditu, a
bijela na povrini.

180

veliki mozak

mali mozak

produena
modina

Sredinji ivani sustav

181

siva tvar

bijela tvar

Prerez kraljenine modine

Vrste ivaca
Postoje osjetilni (senzorni) i motoriki ivci
Motoriki ivci se sastoje od motorikih neurona i prenose informacije iz
sredinjeg ivanog sustava prema perifernim organima
Osjetilni ivci graeni su od osjetnih neurona te primaju informacije od nekog
osjetnog receptora na periferiji organizma i prenose ih prema lenoj modini i
dalje prema mozgu

Povezanost naboja stanine membrane i aktivnog transporta iona kroz

membranu s nastankom podraaja (depolarizacija-repolarizacija)
Na membranama svih ivih stanica postoji razlika potencijala, a promjena tih
potencijala vana je za provoenje ivanih impulsa. Ta se promjena odvija u 3
faze: faza mirovanja, faza depolarizacije i faza repolarizacije

FAZA MIROVANJA: Na vanjskoj strani membrane je pozitivan naboj, a s

citoplazmatske strane negativan. Membranski potencijal odrava se zahvaljujui
aktivnom transportu iona kroz membranu stanice mehanizam natrij-kalij

182
crpke (iz stanice se izbacuju 3 natrijeva, a unose 2 kalijeva iona). Negativan
potencijal s unutarnje stane membrane iznosi -70 mV

FAZA DEPOLARIZACIJE: Slijedi nakon faze mirovanja. Membrana stanice je

podraena pa se otvaraju kanali koji omoguuju ulazak velikog broja iona
natrija unutarnja strana membrane postaje pozitivno nabijena (s -70 mV
prelazi na +30 mV) tu naglu promjenu potencijala zovemo akcijski
potencijal.

FAZA REPOLARIZACIJE: Nakon prolaska vala depolarizacije membrana stanice

se repolarizira zatvaranjem kanala za ulazak iona natrija u stanicu i
ukljuivanjem natrij-kalij crpke (naboj se vraa na -70mV)

Funkcionalna podjela kore velikog mozga

Pojedini dijelovi mozga ine funkcionalne dijelove mozga
Veina ulaznih informacija iz tijela stie u osjetilno podruje smjeteno u
tjemenom renju.
Pokretako ili motoriko sredite nalazi se u stranjem dijelu eonog renja.
U eonom renju nalaze se sredita misaonih funkcija.
U sljepoonom renju nalazi se podruje za sluh, a u zatiljnom podruje za vid.
U dnu sljepoonog renja je podruje za njuh.

183

tjemeni reanj

eoni reanj

zatiljni reanj

sljepooni reanj
mali mozak

Funkcionalna podjela kore velikog mozga

Graa punice i uloga pojedinih dijelova pri nastanku osjeta sluha

Uho osjetilni organ za sluh i ravnoteu.
Sastoji se od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Vanjsko ine una koljka i
uni kanal. U sredinjem uhu su bubnji i slune koice (eki, nakovanj,
stremen). U unutarnjem uhu su sluni organi i organ za ravnoteu
Unutarnje uho je labirint koji se sastoji od punice, dva mjehuria i tri
polukruna mjehuria. U punici je sluni organ zavijeni kanal u obliku
pueve kuice koji je dvjema tankim membranam podijeljen u 3 hodnika. Oni
su ispunjeni endolimfom u srednjem kanalu i perilimfom u ostalim kanaliima.
Na pregradi (bazilarna membrana) nalazi se organ za sluh s receptorima, tzv.
Cortijevim stanicama s dlaicama receptori podraaje prenose ograncima
slunog ivca sljepooni reanj velikog mozga u sredite za sluh

184
prednji polukruni
stranji polukruni

kanali

kanali
kesica (utrikul)
punica

postrani polukruni kanali

predvorje
vreica (sakul)
Graa punice

Akomodacija oka; poremeaji u funkciji oka (kratkovidnost, dalekovidnost)

Na lei se lomi svjetlost koja ulazi u oko pa je ona vana za stvaranje slike. Oblik lee
moe se mijenjati ovisno o stezanju miia lee AKOMODACIJA OKA
spljotena lea

gledanje udaljenog objekta

ispupena (konveksna) lea

gledanje bliskog objekta

DALEKOVIDNOST zbog spljotene one jabuice slika pada iza mrenice. Ispravlja
se bikonveksnim leama
KRATKOVIDNOST ona jabuica izduena zrake svjetlosti se skupljaju u aritu
ispred mrenice. Ispravlja se bikonkavnim leama

185
Prijenos svjetlosnih podraaja
Zrake svjetlosti koje ulaze u oko lome se na lei i prolaze do mrenice na
stranjem dijelu one jabuice (stvara se umanjena i obratna slika). Na tom
dijelu mrenice nalaze se fotoreceptori koje dijelimo na tapie (osjetljivi na
intenzitet svijetla) i unjie (zamjeujemo boje). Na svijetlo je najosljetiljivija
uta pjega (na tom mjestu nastaje slika). Mjesto na mrenici, gdje vidni ivac
izlazi iz oka, nema fotoreceptora, to je slijepa pjega. Vidnim ivcem iz svakog
oka slika putuje u sredite za vid u zatiljni reanj velikog mozga. Mozak
usklauje dvije slike (tek u mozga nastaje stvarna slika)

Smjetaj osnovna etiri okusa na jeziku

Na povrini jezika nalaze se okusni pupoljci s okusnim receptorskim stanicama.
Postoje razliite vrste okusnih pupoljaka pomou kojih osjeamo: slatko, kiselo,
gorko i slano. Podruja s najvie receptorskih stanica pojedine vrste rasporeena
su:
gorko

kiselo

kiselo
slano
slano

slano

slatko

Razmjetaj okusa na jeziku

186
Provoenje ivanog impulsa i procesi u sinapsi
SINAPSA mjesto prelaska ivanog impulsa s jednog neurona na drugi neuron ili na
miinu ili ijezdanu stanicu.
Impuls se du aksona prenosi elektrinim putem (irenjem akcijskog potencijala)
preko sinapsi se prenosi kemijskim putem pomou neurotransmitera.
Akcijski potencijal dolazi do zavrnih noica aksona povea se propusnost za iona
kalcija spajanje mjehuria ispunjenih neurotransmiterom sa staninom membranom
otputanje neurotransmitera u sinaptiku pukotinu difuzija neurotransmitera
kroz sinaptiku pukotinu vezanje za receptore postsinaptikog neurona ili neke
druge stanice otvaranje kanala za natrij na membrani postsinaptikog neurona
depolarizacija postsinaptikog neurona (iri se akcijski potencijal na drugi neuron)

smjer ivanog
impulsa
neurotransmiter
Sinaptiki mjehuri

sinaptiki mjehur

akson

mitohondrij
polarizirana i
dendrit

sinaptika
pukotina

depolarizirana
membrana

Prijenos ivanog impulsa kroz sinapsu

Priroeni (sisanje, disanje, kaljanje) i steeni refleksi (Pavlovljevi refleksi)

Postoje priroeni refleksi (sisanje, gutanje, kaljanje, kihanje) te steeni refleksi nastaju
tijekom ivota zbog odreenih iskustava. Jednu vrstu steenih refleksa ine uvjetovani ili
Pavlovljevi refleksi javljaju se kada poveemo dva podraaja od kojih jedan izaziva
refleksnu reakciju, a drugi je neutralan, a nakon odreenog vremena organizam poinje
reagirati i na neutralan podraaj (jer je povezan s podraajem koji samostalno uzrokuje

187
refleksnu reakciju). Pas lui slinu na podraaj hranom. Ukoliko poveemo taj podraaj s
nekim neutralnim podraajem, npr. zvukom zveke, nakon nekoliko izlaganja psa hrani i
neutralnom podraaju istodobno, pas e poeti luiti slinu samo na neutralni podraaj, tj. zvuk
zveke jer je nauen da taj podraaj uvjetuje hranu.

Analiza refleksne reakcije

Refleksi brze, nesvjesne i svrsihodne reakcije tijela na neki podraaj. Odvijaju se
preko kraljenine modina, a kora velikog mozga pritom ne sudjeluje.
Jedna od vrsta refleksa jest refleks uklanjanja (uloga je zatita organizma). ivana
vlakna koja sudjeluju u provoenju impusla stvaraju refleksni luk sastoji se od
osjetnog neurona koji prima podraaj i prenosi ga do kraljenine modine i
motorikog neurona koji potie samu reakciju. Npr. nakon udarca lijenikim ekiem
po tetivi ivera osjet se prenosi (preko osjetnih neurona) do stranjeg roga kraljenine
modine sinaptiki se prespajaju na motoriki neuron (ili moe posredovati
meuneuron) pokretaki ivani impulsi stiu na motoriku ploicu miinih
vlakana i potiu ih na pojedinano trzanje.

Djelovanje neurotransmitera i uloga enzima pri njihovoj razgradnji

Neurotransmiteri su neurohormni koji podrauju postsinaptiki neuron i na taj nain
prenose ivani impuls. Kako neurohormoni ne bi predugo podraivali postsinaptiki
neuron oslobaa se enzim za razgradnju neurohormona.

Znaenje sna za normalno funkcioniranje organizma

Tijekom sna mozak se energetski obnavlja, sintetizira nove koliine ATP-a i
neurohormona, fiksira se pamenje.

Osjetilo njuha i prijenos signala do mozga

Receptori za njuh smjeteni su u mirisnoj olfaktornoj regiji nosa smjetena u
sluznici gornjeg dijela nosnog hodnika. Mirisni receptori pripadaju skupini

188
kemoreceptora. Mirisne molekule moraju se otopiti u nosnoj sluzi i podraiti dlaice
mirisnih stanica nastali potencijali se prenose u mirisnu regiju mozga

Poloaj organa za ravnoteu

Nalazi se u unutranjem uhu. Sastoji se od dva mjehuria i 3 polukruna kanalia
ispunjenih tekuinom, tzv. endolimfom. Polukruni mjehurii smjeteni su u prostoru
pod pravim kutom. Unutar kanalia nalaze se specijalizirane osjetne stanice s
dlaicama koje se podrauju kretanjem endolimfe, podraaj se ivcem prenosi u
primozak i dalje u mali i veliki mozak.

m. Znaenje pojedinih organa i organskih sustava u odravanju

homeostaze organizma

Pojam homeostaza
Ljudski organizam ima niz mehanizama kojima odrava organizam u ravnotei,
npr. tjelesnu temperaturu, arterijski tlak, pH, koncentraciju glukoze u krvi...

HOMEOSTAZA

Homeostaza je, dakle, ravnotea optimalnih biolokih (biokemijskih) uvjeta

funkcioniranja organizma.

Znaenje vode za odravanje ivota

Voda je najzastupljeniji spoj u ljudskom organizmu (ini oko 60% ljudskog tijela)
Ima razliite i vane uloge u organizmu: dobro otapalo, prenosi tvari, slui kao
medij u kojima se zbivaju biokemijske reakcije, titi organe od ozljeda, sudjeluje u
regulaciji tjelesne temperature, odravanje osmotske ravnotee i dr.

189
Zastupljnost vode u organizmu ovisi o dobi (fetus ima 90% vode), spolu i udjelu
masti u tijelu ovjeka.

Uloga bubrega u odravanju homeostaze

Regulacija tjelesnih tekuina, ekskrecija (izluivanje tetnih i suvinih tvari),
regulacija krvnoga tlaka i eritropoeza (lue hormon eritropoetin koji stimulira
kotanu modinu na proizvodnju eritrocita)

Vanost stalnih pH vrijednosti tjelesnih tekuina

Izvanstanine tekuine veinom imaju pH 7.4, a stanine oko 7.0 promjenom pH ne

mogu se odvijati kemijske rekcije nune za ivot (prvenstveno zato to veina enzima
djeluje u uskom rasponu pH).

Disanje i regulacija pH
Smanjenom frekvencijom disanja u tijelu se nakuplja CO2
On reagira s H2O stvarajui karbonatnu kiselinu koja disocira
CO2 + H2O H2CO3 H++HCO3Osloboeni H+ ioni snizuju pH tjelesnih tekuina ACIDOZA

Dubljim i brim disanjem mogue je postii oslobaenje u atmosferu veu koliinu

CO2 a dio potjee iz karbonantne kiseline u krvnoj plazmi - ALKALOZA
H+ + HCO3- H2CO3 CO2 + H2O

Ozbiljnija acidoza i alkaloza su rijetke jer se u krvi nalaze puferi za odranje pH

190

n. Glavni poremeaji i bolesti organa i organskih sustava ovjeka;

imbenici koji unaprjeuju ili naruavaju zdravlje ovjeka

Pozitivni i negativni utjecaji na srce i krvoilni sustav

POZITIVNI: Redovito spavanje (7-8 h), redoviti obroci, redovita tjelesna aktivnost,
razborita prehrana (ne s previe energije, masnoa, soli, vie povra i voa), umjerena
tjelesna teina.

NEGATIVNI: Puenje, konzumiranje alkohola, prekomjerna tjelesna teina,

prekomjeran unos masne hrane, stres.

Nain ivota i pojava visokog tlaka i ateroskleroze

Ateroskleroza i visoki tlak ei su u osoba koje obilnije jedu masnu hranu te kod
puaa i pretilih osoba, osoba koje se nedovoljno kreu ("sjedilaki nain ivota").

Najee bolesti i poremeaji dinog sustava i njihova povezanost s rizinim imbenicima

za zdravlje
Prehlada najea bolest uzrokovana razliitim virusima; infekcija gornjih dinih
puteva: nos, grlo. Simptomi: kihanje, suzenje, grlobolja, promuklost, kaalj, curenje iz
nosa.

Akutni bronhitis upala sluznice bronha i bronhiola; uzrokovana djelovanjem virusa.

Simptomi: kaalj s ukastim ili sivkastim ispljuvkom, oteano disanje, hripanje,
poviena tjelesna temperatura. ee oboljevaju puai, asmatiari, osobe koje ive u
oneienoj atmosferi.

191
Kronini bronhitis uestalo podraivanje dinih puteva ili infektom ili drugim
iritativnim imbernicima. Najei uzrok jest puenje i oneien zrak. Simptomi:
oteano disanje, izluivanje sluzi...

Emfizem plua: oteenje alveola; plua gube funkciju zbog oteenja i smanjenja
broja alveola. Tijelo dobiva malo kisika je ugljikov dioksid zaostaje u tijelu (plave
usne), mogu se javiti problem s radom srca (proirenje desnog dijela srca, tzv. pluno
srce). Uzroci su isti kao i za bronhitis

Upala plua (pneumonija) uzrokovana infekcijom nekom vrstom bakterija, virusa i

mikoplazmi; Simptomi: vruica, kaalj, teko i oteano disanje; najee je
uzrokovana bakterijom (pneumokok).

Rak plua (bronhalni karcinom) u 99% sluajeva se susree kod puaa. Dim
cigarete oteuje stanice sluznice duika, a oteene stanice su poetni stadij razvoj
tumora. Tumor se iri na plua te metastazira u druge dijelove tijela (npr. mozak,
jetru, kosti, kou) nastaju sekundarni tumori. Simptomi: poetno kaalj, ispljuvak
moe biti sukrvav, a disanje oteano, kasnije se javlja bol u prsima koja je razliita za
vrijeme udisaja i izdisaja.

Tuberkuloza (TBC) izaziva je bacil moe tjednima preivjeti u praini (ne podnosi
svje zrak i sunevu svjetlost). Preventiva: Pravilne higijenskim navike te preventivno
cijepljenje. Danas je izljeiva zahvaljujui antibioticima.

Rizini imbenici: Puenje, ivot u oneienoj atmosferi, nepravilne higijenske

navike...

AIDS: uzronici, nain zaraze HIV-om, nain zatite

AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) sindrom steene
imunodeficijencije (skup simptoma zbog razvoja nedostatne funkcionalnosti

192
imunolokog sustava) uzrokuje ga virus HIV (virus humane imunodeficijencije)
prenosi se krvlju i spolnim odnosom, injekcijskim iglama te s majke na dijete kroz
posteljicu ili sisanjem zatita: izbjegavanje nezatienog spolnog odnosa (upotreba
kondoma), izbjegavanje dijeljenja igala meu intravenskim ovisnicima.

Alergija i alergeni

Imunoloki sustav moe reagirati na tvari koje inae nisu tetne za organizam
imunoloka preosjetljivost (alergije)
Najei alergeni su: praina (grinje), perje, pelud razliitih biljaka, pojedine
namirnice, neke vrste ljekova (npr. penicilin)

Nastanak karijesa i naini zatite zubi

Erozija zuba do koje dolazi nakon oteenja zubne cakline. Nastajanje karijesa
pouspjeuju bakterije (Streptococcus mutans). Prvo se na zubima javlja zubni plak
(naslaga hrane, sline i bakterija) bakterije u plaku razgrauju ostatke hrane i
pritom stvaraju kiseline koje otapaju caklinu (ovom procesu pogoduje hrana bogata
ugljikohidratima i neredovita higijena zuba). Prevencija je upravo suprotna: redovita
higijena zuba, prehrana bez puno ugljikohidrata, uzimanje manje koliine fluora
(caklina postaje otpornija na otapanje), redovit odlazak stomatologu.

tetnost alkohola

Alkohol (etanol) izaziva ovisnost, brzo se iz probavnog sustava apsorbira ukrvotok,

krvlju se trasnportira u jetru gdje se pretvara u acetaldehid vrlo toksian spoj,
oteuje jetru ciroza jetre. Pretjerana konzumacija alkohola moe dovesti do
gastritisa (upala eluane sluznice), oteenja mozga, pankreatitisa (akutna upala
guterae), oteenja srca, ima negativan utjecaj na pamenje, kronini alkoholizam
dovodi do gubitka na tjelesnoj teini (iako je alkohol kalorian, ali se zanemaruje
ostala hrana) i dr.

193

Pojava proljeva i zatvora; osnova samopomoi

Proljev posljedica prebrzog gibanja sadraja crijeva kroz debelo crijevo. Stolica je
esta i izrazito tekua. Moe nastati uslijed nepravile prehrane, bakterijske ili virusne
infekcije probavnog sustava, antibiotici, a moe biti i psihogen (pri poveanoj
psihikoj napetosti). Proljevom se moe u vrlo kratkom vremenu izgubiti velika
koliina tekuine naruavanje homeostaze
Proljev najee traje dan-dva, ako potraje dulje, treba posjetiti lijenika.
SAMOPOMO: uzimanje dovoljne koliine izotonine tekuine

Zatvor posljedica sporog gibanja fecesa debelim crijevom. Uzrok mogu biti
patoloke promjene debelog crijeva i smanjena sposobnost kretanja muskulature
crijeva. ee je uzrok neodgovarajua prehrana te neredovito pranjenje crijeva.
SAMOPOMO: Uzimati hranu s vie vlakana (kruh od cjelovitih itarica, itne
pahuljice, voe, lisnato povre, krumpirova kora, grah i suhi graak), smanjiti
uzimanje visokopreraenih namirnica (bijeli kruh i sir), poveati uzimanje tekuine, ali
izbjegavati kofein i alkohol, redovito pranjenje crijeva, redovita tjelovjeba.

Osnova zdrave prehrane

Za zdravlje ovjeka bitna je uravnoteena prehrana tijelu osigurava sve potrebne

tvari za normalno funkcioniranje i optimalnu koliinu energije. Dnevno bi u obrocima
odrasle osobe prosjeno trebalo biti oko 50% ugljikohidrata, 30% bjelanevina i oko
15% masnoa. U djece udio bjelaevina treba biti vei zbog intenzivnog rasta i
razvoja.

194

eer, ulje i masnoe

mlijeko i niskomasni mlijeni

proizvodi, meso male masnoe,
jaja i riba

voe i povre

integralne
itarice, kruh i
tjestenina

Piramida pravilne prehrane

Rizini imbenici za zdravlje i rad bubrega

Bubrezi su vrlo osjetljivi i treba ih uvati od prehlade i tetnih (nefrotoksinih) tvari.
Posebno su osjetljivi na teke metale, pojedine lijekove i vee koliine alkohola. Kod
oteenih bubrega toksine tvari zaostaju u tijelu te se koncentriraju do koliina koje
uzrokuju trovanje pa i smrt.

Spolno prenosive bolesti: HIV*, hepatitis, herpes, papiloma (HPV**), trihomonas, klamidija,
gonoreja, sifilis

195
*HIV kao bolest navode sami sastavljai kataloga iako HIV nije bolest, nego virus koji
uzrokuje AIDS
**isto tako, HPV (humani papiloma virus) je virus koji uzrokuje rak grlia maternice

Povezanost spolno prenosivih bolesti s rizinim ponaanjem

Ove bolesti uglavnom su posljedica neodgovornog spolnog ponaanja: izbjegavanje
kontracepcije (posebice prezervativa), promiskuitetno ponaanje (esto mijenjanje
seksualnih partnera).

Metode kontracepcije (spreavanja zaea); vanost planiranja obitelji

PRIRODNE METODE: Ne rabe se sredstva za sprjeavanje trudnoe, ve se pokuava
odrediti vrijeme ovulacije na taj se nain moe pretpostaviti mogue vrijeme zaea
(odrediti tzv. plodni dani) u to se vrijeme izbjegava spolni odnos. Jedan od naina
odreivanja ovulacije (ne ba pouzdan) jest prema kalendaru menstruacije. U pravilu
od ovulacije do nove menstruacije proe 14 dana te ovulaciju moemo odrediti tako
da od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana. U sluaju pravilnog ciklusa koji traje 28
dana, ovulacija bi trebala biti 14. dana ciklusa. Ako ciklusa traje 32 dana,
pretpostavka je da e se ovulacija dogoditi 18. dana ciklusa. Ako se eli izbijei
trudnoa, spolni odnos treba izbjegavati 4 dana prije i 3 dana poslije ovulacije.
Najpoznatije prirodne metode su Knaus-Oginova metoda temelji se na odreivanju
trenutka ovulacije mjerenjem tjelesne temperature. Bilingsova metoda cervikalne
sluzi temelji se na promjenama konzistencije sluzi u cerviksu. Prekinuti snoaj
najstarija prirodan metoda, spolni odnos se prekida prije ejakulacije sjemene
tekuine u rodnicu (nepouzdano). Sve su prirodne metode kontracepcije poprilino
nepouzdane.

KEMIJSKE METODE: Koritenje sredstava koje sadre tzv. spermicidne tvari (ubijaju
spermije ili smanjuju njihovu pokretljivost). Spermicidna sredstva se neposredno pije
odnosa stave u rodnicu, a najee su u obliku krema, gela ili pjene.

196

MEHANIKE METODE: Sprjeavaju prolazak spermija u spolni sustav ene.

Najpoznatije mehaniko sredstvo zatite su kondomi (za razliku od ostalih navedenih
metoda, daju i odreeni stupanj zatite od spolno prenosivih bolesti). Prezervativ se
stavlja na penis prije spolnog odnosa te sprjeava ejakulaciju sjemene tekuine u
rodnicu ene. Postoje i enski kondomi femidomi stavljaju se u rodnicu i djeluju
na isti nain.
Spirala ili materniki uloak - sprjeava prolazak spermija, ali ako se oplodnja ipak
dogodi, spirala djeluje kao abortivno sredtvo sprjeava imaplantaciju zametka u
sluznicu maternice.
Dijafragma elastina kapica, stavlja se u rodnicu prije snoaja.

BIOLOKO-HORMONSKE METODE: Uglavnom sprjeavaju ovulaciju ne moe doi

do oplodnje. Mogu biti u obliku pilula, flastera, injekcija, implantata.
Pilula za dan poslije sprjeava implantaciju oploene jajne stanice u sluznicu
maternice.

TRAJNE METODE: Sterilizacija u mukaraca vazektomija (presijecanje

sjemenovoda), a u ena podvezivanje jajnika.

PLANIRANJE OBITELJI - svjesno i slobodno odluivanje ene i mukarca o

najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za roenje eljenog broja djece te o vremenu
i razmaku izmeu poroda. Cilj planiranja obiteiji je roenje zdrave i eljene djece te
odgovorno i svjesno roditeljstvo. Planiranje obitelji je jedno od osnovnih ljudskih
prava i sloboda.

Ovisnosti: vrste i tetne posljedice

Ovisnost je duevno i tjelesno stanje osobe koje nastaje kao posljedica
meudjelovanja organizma i sredstava ovisnosti. Moe biti fizika: kada se zbog
prilagodbe organizma na sredstva ovisnosti pojave fiziki poremeaji ako se prekine

197
uzimanje tih sredstava. Takvu ovisnost izazivaju alkohol, opijati, barbiturati i drugi
sedativi, to mogu biti i neki lijekovi (uslijed dugotrajne primjene).
Openito sredstva ovisnosi moemo podijeliti na:
Socijalno prihvaena sredstva ovisnosti - alkohol, duha, kava, ak se ne
smatraju drogama, a nerijetko se njihovo konzumiranje potie
(reklame).
Socijalno neprihvaena sredstva ovisnosti prave droge, uivatelje
zovemo narkomanima. Te se droge ne mogu legalno kupiti. Ovisnici ih
nabavljaju ilegalno (nerijetko kriminalnim radnjama), vrlo su skupe. Tu
ubrajamo: morfin i njegove derivate, marihuanu, hai, kanabis,
kokain, sintetike halucinogene, hlapljive pare organskih otapala
(snifanje).
Sredstva ovisnosti o kojima nema jasnih moralnih stajalita u drutvu
prekomjerno uzimanje nekog lijeka (tabletomanija).

VRSTE ovisnosti: alkoholizam, amfetaminski tip, kanabisni tip (marihuana, hai),

kokain, halucinogeni (LSD, meskalin, skopolamin), opijatni tip (heroin), duhanski tip

POSLJEDICE (mogu se podijeliti na psiholoke i fizioloke): Amfetamini uzrokuju

depresiju, pospanost, glad, osjeaj straha. Kanabis uzrokuje bolesti organa za disanje,
smanjuje spermatogenezu, izaziva izostanak ovulacije. Kokain moe dovesti ak do
modanog udara, izaziva strah, razdraljivost, depresiju, suicidalne misli, Heroin
uzrokuje suzenje oiju, curenje nosa, intenzivno znojenje, proirenje zjenica, proljev,
greve u trbuhu, bolove u miiima i kostima. Nikotin (iz duhanskog dima) uzrokuje
oteenje krvoilnog sustava, kronine bolesti dinog sustava, moe dovesti do raka.
U razdoblju apstinencije (prestanka uzimanja sredstava ovisnosti) javlja se
apstinencijska kriza (neugodni tjelesni simptomi, loe psihiko stanje zbog jake elje
za sredstvom ovisnosti).

198
Bolesti koje se prenose krvlju
Najee su AIDS i hepatitis i to posebice uporabom ve koritenih igala pri
ubrizgavanju sredstava ovisnosti. Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do
oteenja ili unitenja njezinih stanica. Moe biti kratkotrajan (akutni) i
dugotrajan (kronini). Razlikujemo hepatitis A uvijek akutan; hepatitis B
serumski hepatitis, nalazi se u krvi, slini i spermi, a prenosi se transfuzijom krvi,
zaraenim iglama ili spolnim kontaktom; hepatitis C moe se prenjeti
transfuzijom krvi, spolnim odnosom, zaraenim iglama, preko ozljeda na koi.
Rizinu skupinu ine ovisinici o drogama, promiskuitetne osobe, osobe koje su
se podvrgnule piercingu.

Dijabetes: rizini imbenici, lijeenje

Dijabetes eerna bolest guteraa ne lui inzulin ili on ne djeluje ispravno
pa se u krvi nakuplja previe eera oboljeli moraju primati injekcije inzulina
i/ili (ovisno o tipu bolesti inzulin ovisni tip I ili inzulin neovisni tip II) se
pridravati posebnog reima prehrane i tjelesne aktivnosti, moe se lijeiti
transplantacijom guterae ili izoliranih Langerhansovih otoia.
Rizini imbenici za nastanak: naslijee i okolina (pretilost, nepravilna
prehrana, nedostatna tjelesna aktivnost)

Leukemija
Veliko poveanje broja nenormalnih leukocita u krvi. Leukociti nisu funkcionalni, ne
obavljaju svoju zadau obrane organizma. Mogu biti akutne ili kronine. Ako bolest
zahvaa limfocite limfatina leukemija, a ako zahvaa neutrofilne leukocite
mijeloina leukemija.

199
Hemofilija
Nemogunost zgruavanja krvi od koje uglavnom boluju mukarci (objanjeno u
genetici). Ljeenje se provodi ubrizgavanjem faktora zgruavanja koji nedostaje.

Znaenje programa imunizacije djece

Trajnom i programiranom imunizacijom (cijepljenjem) iskorijenjene su neke teke
bolesti na svjetskoj razini (npr. velike boginje). Imunizacijom se sprjeava razvoj
brojnih zaraznih bolesti.

Vanost transplantacije i doniranja organa

Presaivanje ili transplantacija organa irom svijeta prihvaena i uspjena metoda
lijeenja bolesnika kod kojih je dolo do nepovratnog zatajenja funkcije organa.
Uspjeno presaivanje, i kada nije od vitalnog znaaja, doprinosi poboljanju kvalitete
ivota primatelja.

Povezanost nastanka bolesti s poremeajima u radu endokrinih lijezda

Hipotireoza smanjeno luenje hormona titnjae usporavaju se tjelesne i metalne
funkcije. Jedna vrsta hipotireoze moe biti uzrokovana nedostatkom joda u hrani (jod
je nuan za sintezu hormona titinjae). Dolazi do smanjenog luenja hormona
titnjae, a njeno tkivo buja guavost
Postoji i hipertireoza pojaano luenje hormona titnjae.
Gigantizam posljedica prevelike koliine hormona rasta.
Patuljasti rast smanjeno luenje hormona rasta.
Dijabetes guteraa ne lui hormon inzulin.

Modana kap; rizini imbenici

Propadanje dijela mozga koji ostane bez opskrbe krvlju zbog poremeaja u krvotoku mozga
Rizini imbenici: puenje, trajno povieni kolesterol, eerna bolest.

200

Degenerativne bolesti ivanog sustava

Postupno propadanje neurona u mozgu
Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest (senilna demencija), multipla skleroza

Opasnost buke za zdravlje

Jaki zvukovi mogu uzrokovati bol u uima, vrtoglavicu, muninu, razdraljivost i umor, a
dugotrajna izloenost buki uzrokuje trajno oteenje sluha. Jedinica za jainu zvuka izraava
se u decibelima (dB). Opasnosti za sluh nema u rasponu od 10-80 dB, od 80-110 dB postoji
opasnost za sluh, a u rasponu od 120-140 dB mogue je oteenje sluha ve pri kratkom
izlaganju.

201

7 GENETIKA
a. Osnovni genetiki pojmovi i njihovi meuodnosi
Definicija genetike i povezanost s ostalim biolokim disciplinama
Genetika je znanost koja se bavi istraivanjem svih aspekata nasljeivanja. Nasljeivanje se
moe prouavati na raliitim organizacijskim razinama ivota na razini molekula,
kromosoma, stanica, jedinki, populacija, vrsta itd.
Predmeti prouavanja genetike jesu struktura, prijenos i djelovanje njasljedne tvari u stanici.

Prouavanje nasljeivanja na razini jedinki bavi se KLASINA ili MENDELOVA

GENETIKA

Podruje genetike koje istrauje nasljeivanje na razini stanica i kromosoma jest

CITOGENETIKA

Podruje genetike koje se bavi nasljeivanjem na razini populacija jest POPULACIJSKA

GENETIKA

Istraivanje nasljeivanja na razini molekula jest MOLEKULARNA GENETIKA

Podruje genetike koje na temelju strukture i funkcije genetikog materijala te analize

nasljeivanja na razini populacija i vrsta potvruju evolucijske postavke jest EVOLUCIJSKA
GENETIKA

Razvojem tehnika molekularne genetike utemeljeno je najnovije podruje genetike

GENETIKO INENJERSTVO

Genetika je povezana sa svim biolokim disciplinama koje prouavaju pojedine skupine

organizama (botanika, zoologija, biologija ovjeka, mikrobiologija...) jer se s genetikog
stajalita istrauju sve skupine organizama. Genetika je najdublje povezana s biologijom
stanice (

citogenetika prouava promjene broja i oblika kromosoma vidljive

mikroskopom) i molekularnom biologijom (

molekularna genetika prouava

202
naslijeivanje na razini molekule DNA odnosno RNA). Izvan biologije, genetika je najdublje
povezana s biotehnologijom (genetiko inenjerstvo), medicinom (najvie nas zanima naa
vlastita genetika, genetika ovjeka, kako bismo sprijeili i lijeili genetske poremeaje) i
statistikom (populacijska genetika).

Nasljedna tvar i nasljedna svojstva

Nasljeuje se uputa za izgradnju i funkcioniranje organizma, a ta je uputa sadrana u genima.
Dakle, nasljeuju se geni koji odreuju svojstva (FENOTIP svaka morfoloka osobina
vidljiva okom). Skup svih gena jednog organizma naziva se GENOTIP. Gen je dio molekule
DNA koja sadri uputu za strukturu odreenog polipeptida (bjelanevine). Gen je dio
molekule DNA koje se zajedno prepisuje u RNA (najee mRNA). Nasljedna je tvar, dakle,
DNA.

Nasljedna svojstva znaajke organizma koje su rezultat nasljeivanja (prijenosa nasljedne

tvari s roditelja na potomke). Ona nisu fizika osnova nasljeivanja, nego su to geni koji
odreuju ta svojstva.

Genotip i fenotip
GENOTIP svi geni nekog organizma; genetika struktura jedinke.
FENOTIP izgled i funkcija organizma kao rezultat meudjelovanja njegova genotipa i
okolia.

Odnos gena i okoline u oblikovanju fenotipa

Na fenotip utjeu i geni i okolina (dostupnost hranjivih tvari, izloenost tetnim
tvarima, kod ljudi odgoj...). Geni odreuju okvire unutar kojih okoli moe utjecati na
fenotip. Ponekad su okviri iroki, a ponekad izrazito uski. Uglavnom su okviri
poligenskih svojstava (fenotipska znaajka pod kontrolom veeg broja gena) iri u
odnosu na monogenske okvire (jedno svojstvo jedan gen).

203
Klon i populacija
KLON populacija stanica ili organizama koji su nastali mitozom od jedne stanice ili
zajednikog pretka. Kloniranje je vrsta nespolnog razmnoavanja. Tako se razmnoavaju
biljke, mnogi mikroorganizmi i neke jednostavne ivotinje. Primjeri: jagoda se klonira
vrijeama, krumpir gomoljima, afrika ljubiica i carska begonija listovima...
POPULACIJA skup jedinki iste vrste koje ive na odreenom prostoru u odreenom
vremenu (mogu se meusobno razmnoavati). Svi su pripadnici iste populacije povezani
nizom svojstava: slian genotip i fenotip, razmnoavanjem, nain prehrane i ponaanje.
Primjeri: svi maslaci na jednoj livadi, imii u jednoj spilji...

b. Kemijska graa i mehanizam djelovanja gena

Graa, uloga i svojstva nukleinskih kiselina
(vidi vie o nukleinskim kiselinama u 1. poglavlju Biologija stanice)
Podjela nukleinskih kiselima: DNA (deoksiribonukleinska kiseline, dvolanana), RNA
(ribonukleinska kiselina, uglavnom jednolanana) moe biti mRNA (messenger RNA ili
glasnika RNA), tRNA (transfer RNA ili transportna RNA), rRNA (ribosomal RNA ili
ribosomska RNA)
DNA (deoksiribonukleinska kiselina) ine je dva polinukleotidna lanca omotana oko
zamiljene osi u dvolananu zavojnicu. Osnovna jedinica strukture molekule DNA je
NUKLEOTID. Svaki nukleotid ine: EER (pentoza deoksiriboza), FOSFATNA SKUPINA i
DUIKOVA BAZA (purinske duikove baze jesu adenin i gvanin, a pirimidinske timin i
citozin). Baza je vezana za eer preko 1C atoma. Fosfatna je skupina vezana za eer
preko 5C atoma. Novi se nukleotidi veu na hidroksilnu skupinu ( -OH) na atomu
eera. To je 3' kraj polinukleotidnog lanca. Drugi kraj lanca jest 5' kraj. Polinukleotidni
lanci su antiparalelni, a meusobno su povezani vodikovim vezama izmeu
komplementarnih duikovih baza (adenin s timinom, gvanin s citozinom).
Uloga nukleinskih kiselina: pohranjivanje i nasljedni prijenos upute za grau i funkcioniranje
organizma.
Svojstva nukleinskih kiselina: Pohranjivanje informacije, sposobnost udvostruivanje,
stabilnost strukture, mogunost promjene.

204
RNA graena je od ribonukelotida povezanih u lanac na isti nain kao u molekuli DNA.
eer je riboza. Ona sadri na atomu 2C OHskupinu koje nema u deoksiribozi. To je jedina
razlika izmeu ta dva eera. U strukturi RNA umjesto timina dolazi uracil.

Uloga molekula RNA

Tip RNA

Uloga

mRNA

Donosi prijepis upute s molekule DNA za

redoslijed aminokiseline u proteinu

tRNA

Donosi odgovarajuu aminokiselinu na

ribosom tijekom sinteze proteina

rRNA

Sudjeluje u grai ribosoma i povezivanju

aminokiselina peptidnom vezom u lanac

Upravljanje gena ivotnim procesima (biosinteza proteina)

Glasnika ili mRNA prenosi genetiki informaciju iz jezgre u citoplazme.

Proces sinteze mRNA na polinukleotidnom lancu kalupu DNA naziva se
PREPISIVANJEM ili TRANSKRIPCIJOM (na principu komplementarnih baza s
pomou enzima RNApolimeraze.)
Molekula mRNA nosi informaciju u obliku tripleta baza koje nazivamo
KODON. Nakon to je transkripcija zavrena, mRNA prolazi kroz pore
jezgrine membrane u citoplazmu do ribosoma.
Prijenosna ili tRNA prenosi aminokiseline do ribosoma, MJESTA
BIOSINTEZE BJELANEVINA. Postoji najmanje 20 tRNA, po jedna za svaku
aminokislinu. Molekula tRNA je jednolanana, a jedan kraj sadri triplet
nukleotida ANTIKODON on je komplementaran jednom ili vie kodona
u molekuli mRNA. Drugi kraj molekule tRNA nosi mjesto za prihvaanje
aminikiseline.

205
Ribosomska RNA ili rRNA sastavni je dio ribosoma
Nakon transkirpcije u citoplazmi dolazi do sinteze bjelaevina kroz proces
PREVOENJA ili TRANSLACIJE ribosom se kree du molekule mRNA
(ona sadri kodon), a u citoplazmi se nalaze i molekule tRNA (one na
jednom kraju sadre antikodon, a na drugom neku aminokiselinu)
antikodon je komplementaran kodonu, a prepoznaju se na temelju
vodikovih veza koje se uspostavljaju meu njima. Npr. jedan od kodona za
aminokiselinu fenilalanin je UUU, dakle komplementarni antikodon na
molekuli tRNA je AAA. U citoplazmi postoji enzim koji e tu aminokiselinu
vezati za tRNA s antikodonom AAA, a kada se u podruju prevoenja
prijepisa (na ribosomima) pojavi kodon UUU, s njime e se, na principu
komplemetarnosti, vezati antikodon AAA koji ini jedan kraj tRNA, te
aminokiselina fenilalanin koja je vezana na drugom kraju tRNA zatim e
molekula rRNA omoguiti vezivanje fenilalanina s prethodnom kiselinom
(stvara se peptidna veza), a mRNA e se pomaknuti za jedan triplet u svrhu
vezivanje neke nove aminokiseline taj se proces ponavlja sve dok se u
podruju prevoenja pojavi jedan od STOP kodona (UAA, UAG, UGA),
dok je prvi kodon kojega ribosom prevodi START kodon (AUG).

c. Graa i organizacija nasljedne tvari virusa, prokariota i eukariota

Kromosomska teorija nasljeivanja

U sintetskoj (S) fazi ivotnog ciklusa stanice, pomou enzima DNA polimeraze odvija
se semikonzervativna replikacija DNA (na svakom lancu sintetizira se novi,
komplementaran tako da se svaka nova DNA sastoji od jednog roditeljskog i jednog
novosintetiziranog lanca), kod eukariota svaka udvostruena DNA ini dvije kromatide
kromosoma meusobno povezane centromerom (privrsnicom pomou koje se
privruju za diobeno vreteno) eukariotski kromosom sastoji se od DNA omotane
(pakirane) oko bjelanevina, to je transportni oblik DNA koji je najjae spiraliziran
(najgue pakiran) u metafazi diobe (prije razdvajanja kromatida koje je time

206
olakano). Sva bioloka svojstva stanice odreena su genima tj. dijelovima molekula DNA
koje se prenose iz roditeljske stanice na stanicu potomak u obliku kromosoma (1 molekula
DNA

1 kromosom ali kromosom prije diobe sadri 2 iste molekule DNA jer se DNA

udvostruila), kromosom je gusto pakirani oblik u kojem se molekula DNA nalazi za vrijeme
stanine diobe.

Temeljna graa, broj i vrsta kromosoma, kromosomske garniture

S obziroma na staninu grau razlikujemo prokariotski i eukariotski kromosom.
o PROKARIOTSKI: kruna dvolanana molekula DNA. Takve kromosome imaju
bakterije, virusi i organeli eukariotske stanice (plastidi i mitohondriji).
o EUKARIOTSKI: tapiasta struktura koja se nalazi u jezgri i ima linearno
poredane gene, nastaje zgunjavanjem tankih niti kromatina za vrijeme stanine
diobe. Izgraen od DNA i proteina.
GRAA KROMOSOMA
1. Kromatida
2. Centromera (privrsnica)
3. Krai krak
4. Dui krak

207

Razlika izmeu genskog sustava bakterije i virusa i eukariota

VIRUSI nemaju staninu organizaciju, sadre jednu molekulu nukelinske kiseline
(DNA ili RNA, jednolanana ili dvolanana, linearna ili kruna) koja im ini cijeli
genom ona se nalazi unutar bjelanevinastog omotaa, tj. kapside.
Virusi su obligatni paraziti, tj. nemaju vlastitu izmjenu tvari, niti se mogu sami
razmnoavati ovise o ivoj stanici koju napadaju (koriste njene mehanizme za
replikaciju DNA te transkripciju i translaciju).

BAKTERIJE nositeljica genetike upute jest kruna prstenasta molekula

NUKLEOID (bakterijski kromosom). Uz bakterijski se kromosom u stanici mogu

208
nalaziti i plazmidi, male krune molekule DNA one su nezavisne samoreplicirajue
estice, sadre mali broj gena, esto vanih za bakterijsku otpornost na antibiotike i
druge funkcije koje nisu nune za preivljavanje bakterije u normalnim uvjetima, ali
mogu omoguiti preivljavanje u promijenjenim, nepovoljnim uvjetima (npr. Fplazmid omoguuje izmjenu genetikog materijala izmeu bakterija
konjugacijom).

EUKARIOTI - genetski materijal je organiziran u KROMOSOM - svaki sadri jednu

molekulu linearne DNA koja je povezana s HISTONIMA (proteini) koji formiraju
KROMATIN sadri ponavljajue jedinice NUKLEOSOME.
Kada se stanica ne dijeli DNA i udrueni proteini pojavljuju se kao vlakanasta masa
KROMATIN

d. Znaenje mejoze i krianja za nasljeivanje

Osnovna naela odreivanja spola (u ovjeka i drugih sisavaca)

ovjek u tjelesnim stanicama ima 46 kromosoma (2n=46): 22 para autosoma

(tjelesnih kromosoma) i jedan par spolnih kromosoma. Po spolnim se
kromosomima razlikuju kromosomski setovi mukarca i ene:

kariotip ene (nema Y

kromosoma)
ENE: 44+X+X
MUKARCI: 44+X+Y

kariotip mukarca

209
Nakon gametogeneze u enke svaka jajna stanica sadri jedan X kromosom
homogametan spol
Nakon gametogeneze u mujaka spermija ima X kromosoma, a ima Y
kromosoma (heterogametan spol). Ako jajnu stanicu oplodi spermij s X
kromosomom, iz novonastale zigote kromosomske garniture 44 +X+X razvit e se
jedninka enskog spola. Ako jajnu stanicu oplodi kromosom s Y kromosomom,
zigota e imati kromosomsku garnituru oblika 44+X+Y pa e se razviti jednika
mukog spola.

Uzroci varijabilnosti ( = raznolikosti genotipa i fenotipa razliitih organizama iste

vrste)

MUTACIJE iznenadna promjena nasljedne tvari mogu biti genske

(tokaste) i kromosomske.
GENSKE dogaaju se unutar jednog gena nastaju novi oblici alela.
Promjene u molekuli mogu nastati u tjelesnim stanicama (somatske
mutacije), ali i u gametama (germinativne mutacije). Somatske mutacije
nisu nasljedne nisu nastale u gametama. Primjeri: bijeli pramen kose u
ljudi, arolikost cvjetova i listova u nekih biljaka, ali se pretpostavlja da
maligne bolesti (tumori) zapoinju kao somatske mutacije. Geminativne su
mutacije nasljedne i utjeu na gensku varijabilnost vrsta.
Mutacije mogu nastati SPONTANO (same od sebe), a mogu biti
INDUCIRANE (nastaje djelovanjem nekog imbenika).
Molekularna osnova i spontanih i inuciranih mutacije je ista nastaju zbog
greaka u replikaciji DNA, tj. mogu nastati supstitucijom (zamjena jednog
nukleotida i njegova para u lancu), adicijom (umetanje jednog ili vie
parova nukleotida), delecijom (gubitak jednog ili vie parova nukleotida).
Kromosomske mutacije obuhvaaju promjenu broja ili promjenu strukture
kromosoma (kromosomske aberacije)
Promjene broja kromosoma: Moe zahvaati sve kromosome u
kromosomskom setu (euploidija) ili pojedine kromosome (aneuploidija)

210
EUPLOIDIJA
MONOPLOIDI ILI HAPLOIDI

POLIPLOIDI

Imaju jedan set kromosoma(n).

Tri ili vie setova korosoma:

Nastaju iz neoploene jajne stanice i

triploid(3n), tetraploid(4n),

vrlo su rijetki u viih organizama. Npr. pentaploid(5n)...

mujaci pele, tj. trutovi su haploidi

Ogranieno na biljno carstvo

jer se razvijaju iz neoploene jajne

Npr. kultivirani krumpir je tetraploid,

stanice

a kultivirana penica heskaploid.

Promjene strukture kromosoma (kromosomske aberacije)

Posljedica su loma kromosoma ili pogreaka tokom krosingovera.
Kromosomske aberacije djelimo na delecije, duplikacije, inverzije i
translokacije

Kromosomske aberacije: a) delecija b)duplikacija c) inverzija d) translokacija

MODIFIKACIJE nenaslijedne promjene nastale uslijed utjecaja okolia. Nastaju najee
djelovanjem klimatskih utjecaja (temperatura, vlaga, svjetlost, nadmorska visina i dr.).
Pocrnjela koa na suncu je primjer privremene modifikacije.

211
REKOMBINACIJE 3 su izvora odgovorna za genetiku raznolikost, a to su:
nezavisna orijentacija i razilaenje kromosoma
krosingover
sluajna oplodnja

Rekombinacija se javlja i u bakterija (prokarioti) to su procesi transformacije, konjugacije i

transdukcije.

KRIANJE mijeanje genskog materijala dvaju roditelja, jo se naziva i hibridizacija.

Znaenje nezavisnog razdvajanja homolognih kromosoma i krosingovera

U profazi I. prilikom sparivanja homolognih kromosoma u bivalente moe doi do
izmjene genetikog materijala (crossing-over = ukrienje) izmeu nesestrinskih
kromatida, a u anafazi I. i II. svaki bivalent odnosno homologni kromosom razdvaja se
neovisno o ostalima (postoji sluajnost poput bacanja novia na koji e pol stanice
otii majin odnosno oev kromosom) sve to doprinosi varijabilnosti, jer zbog tih
procesa gamete nisu identine stanici od koje su nastale niti meusobno, nego mogu
nastati razne kombinacije.

Dominantna i recesivna svojstva, roditeljska (parentalna) i generacija

potomaka (filijalna)
DOMINANTNA (PREVLADAVAJUA) SVOJSTVA: dolaze do izraaja u fenotipu ako
su prisutna u genotipu.

RECESIVNA (POTISNUTA) SVOJSTVA: dolaze do izraaja u fenotipu samo ako u

genotipu nisu prisutni odgovarajui dominantni aleli.
RODITELJSKA (PARENTALNA) LINIJA: P-generacija, to su jednike kojima
poinjemo krianje.
GENERACIJA POTOMAKA (FILIJALNA): F1-generacija (prva filijalna generacija), te
jedinke predstavljaju potomke. Ako potomke, odnosno jedinke F1-generacije kriamo

212
meusobno ili se oni samooplode (graak je samooplodna biljka, tj. u svakom se
cvijetu nalaze i muki i enski rasplodni organi pa se redovito jajna stanica oplodi
peludom istog cvijeta), dobit emo drugu filijalnu generaciju, tj. F2-generaciju.

Alel, homozigotni i heterozigotni organizmi

Svaki gen u diploidnoj (tjelesnoj) stanici dolazi u paru, a nazivamo ih aleli. Aleli se
nalaze na oba homologna kromosoma. Toan poloaj gena na kromosomu naziva se
lokus. Za svaku karakteristiku jednika nasljeuje dva alela: jedan od oca, drugi od
majke. Jedinka koja nosi iste alele za odreeno svojstvo jest homozigot (KK ili kk).
Jedinka koja nosi razliite alele za neko svojstvo je hetrozigot (Kk ili kK).

Primjeri monohibridnog, dihibridnog i intermedijarnog krianja

MONOHIBRIDNO KRIANJE: Praenje jednog svojstva krianjem

generacije F1. U ovom primjeru kriamo visoku jedinku graka (AA) s
niskom jednikom graka (aa)
Kao rezultat monohibiridnog krianja javljaju se dominantni i recesivni oblici u
priblinom omjeru 3:1

213

DIHIBRIDNO KRIANJE: krianje u kojemu istodobno pratimo nasljeivanje dvaju

svojstava, primjerice oblika i boje sjemenke grake.

Npr. kriamo graak okruglih i utih sjemenki (OO) s grakom naboranih i zelenih
sjemenki (oo) dakle to jeP-generacija koju predstavljaju homozigoti za ove dvije
osobine. Oito je da aleli O i predstavljaju dominantne alele, ao i recesivne.

214

Dihibridno krianje

Kao rezultat dihibridnog krianja javljaju se dominantni i recesivni oblici u priblinom

omjeru 9:3:3:1. Ovdje Mendel uoava da se svojstva nasljeuju neovisno jedno o
drugom.

INTERMEDIJARNO KRIANJE: Nasljeivanje u kojemu nema dominacije i

recesivnosti, a moe se prikazati na primjeru krianja biljke zijevalice crvenog (C1C1) i
bijelog cvijeta (C2C2). U generaciji F1 sve su jedinke bile ruiaste boje. U generaciji F2
krianjem ruiastih zijevalica (samooplodnja) fenotipski omjer iznosi 1(crvena
zijevalica) : 2(ruiaste zijevalice) : 1 (bijela zijevalica). Dakle, oekivali bi da se u F1
generaciji pojave crveni cvjetovi, ali to nije sluaj! Naime alel C1 nije dovoljan za
proizvodnju dovoljne koliine crvenog pigmenta, pa su cvjetovi u F1 generaciji svjetliji

215
u usporedbi s roditeljom. Tu govorimo o NEPOTPUNOJ DOMINACIJI (alel C1 ne
dominira u potpunosti nad alelom C2)
Izmeu pojedinih alela moe postojati krianje s dominacijom (monohibridno
krianje), a mogu postojati i aleli bez dominacije (intermedijarno krianje).

Mendelovi zakoni u rijeavanju razliitih tipova zadataka krianja

Mendelovi zakoni:
1. Mendelov zakon ili zakon o jednolinosti generacije F1 govori da
krianjem iste linije jedinki, tj. homozigotnih roditelja (AA, aa) nastaju
potomci generacije F1 koji su meusobno jednaki. Dakle, ako kriamo
niski graak s niskim grakom, svi su potomci niski, ta je karakteristika
recesivna, a da bi bila vidljiva u fenotipu oba alela moraju biti recesivna
(aa)

216
2. Mendelov zakon ili zakon segregacije (odvajanja alela tijekom mejoze)
u generaciji F2. Omjeri pojedinih svojstava konstantni su. Kod
monohibridnog krianja s dominacijom promatra se jedno svojstvo koje
se nasljeuje, s tim da jedna biljka nosi dva dominantna alela (AA), a
druga dva recesicna za isto svojstvo (aa). Krianjem e se u F1 generaciji
pojaviti samo dominantna karakteristika, dok e u F2 generaciji doi u
omjeru 3:1
3. Mendelov zakon ili zakon neovisnog nasljeivanja govori da se
pojedina svojstva (nasljeuju se odvojeno) prilikom krianja dviju jedinki
rasporeuju sluajno, bez vidljivih pravila. Zato kod dihibridnog krianja
imamo 16 moguih kombinacija alela.

1. zadatak
Krianjem mieva crne boje dobiveno je deset crnih i tri bijela mia. Koje je svojstvo
dominantno, a koje je recesivno? Koji je genotip parentalne generacije?
Rjeenje:
Iz omjera 10:3 to moemo svesti na priblian omjer 3:1 proizlazi da je crna boja
dominantno svojstvo, a bijela recesivno. Isto tako, rije je o monohibridnom krianju s
dominacijom
Genotip parentalne generacije jest Cc x Cc

gamete

F1

Cc

Cc

Cc

Cc

cc

Crni mievi
3

2. zadatak

Bijeli mi
:

217
U rajice plod moe biti crvene i ute boje. Kriane su biljke sljedeih fenotipova
Roditelji
x

crveni

crveni

Potomci svi crveni plod

Roditelji
crveni

uti plod

Potomci 33 (crveni plod) : 36 (uti plod)

a) Koji je fenotip dominantan?

b) Koji su genotipovi roditelja i potomaka?
Rjeenje:
Dominantna je crvena boja ploda!
U prvom primjeru gdje se kriaju dvije rajice crvenih plodova genotipi mogu biti
(dvije kombinacije):
CC x CC
CC x Cc
U drugom primjeru da bi dobili priblini fenotipski omjer 1:1 roditelji trebaju biti
genotipa:
Cc x cc

3. zadatak
Kakvi e se genotipovi i fenotipovi pojaviti u potomstvu nakon krianja ruiaste i
bijele jedinke nourka (isto kao i kod biljke zijevalice intermedijarno krianje)?
4. zadatak
Krianjem visoke ljubiaste jedinke s niskom ljubiastom jedinkom dobiveno je 40
visokih ljubiastih i 40 niskih ljubiastih potomaka (boja se odnosi na boju cvijeta).

218
Prikai krianje sluei se simbolima V, v, A, a i odredi mogue genotipove roditelja i
potomaka

Multipli aleli (primjeri)

Postoje sluajevi kada je vei broj alela odgovoran za jedno svojstvo MULTIPLI
ALELI
Primjer je AB0 sustav krvnih grupa. Tri alela na jednom genu (I) kontroliraju
naslijee:
IA, IB, I0. Aleli IA i IB su kodominantni, to znai da nema ni dominacije jednog
alela nad drugim ni intermedijarnog fenotipa, ve do izraaja dolaze oba
dominantna alela. Krvnu grupu odreujemo po antigenima koji se nalaze na
eritrocitima, tako osobe krvne grupe A imaju na eritrocitima antigen A. Osobe
krvne grupe B imaju antigen B, a osobe krvne grupe 0 na eritrocitima nemaju
antigena. Osobe krvne grupe AB na eritrocitima imaju i antigen A i antigen B
(jer su aleli IA i IB kodominantni). Istodobno, aleli IA i IB su dominantni u
odnosu na alel I0

KRVNA

GENOTIP

GRUPA
(FENOTIP)

homozigot

IAIA, IAI0

IBIB, IBI0

AB

IAIB

I0I0

heterozigot

1. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu A, a majka krvnu grupu B, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Roditelji su za svojstvo krvne grupe heterozigoti.

Rjeenje:

219
Budui da su heterozigoti genotipovi su im oblika:
IAI0

P
IA

gamete

F1

I0

IAIB

IAI0

IBIO

x
IB

I0

IBI0

I0I0

Dakle, bit e zastupljene sve krvne grupe (A, B, AB, O)

2. zadatak
Ako otac ima krvnu grupu AB, a majka krvnu grupu A, koje krvne grupe mogu
imati njihova djeca? Majka je za svojstvo krvne grupe homozigot.

e. Vrste promjena genotipa, uzroci i posljedice

Mutacije, primjeri mutacija, vrste mutacija

Vidi Uzroci varijablinosti

Uzroci mutacija

1.

Ionizirajua zraenja X-zraenje, zraenje iz svemira te razliitih radioaktivnih

izvora uzrokuju lomove molekula DNA ili lomove u drugim molekulama koje zatim
postaju reaktivne (slobodni radikali) i oteuju DNA

2.

Neionizirajua zraenja UV-zraenja

3.

Kemijski mutageni alkilirajui spojevi, analozi baza, akridinske boje, fenoli,

pesticidi, metali, azbestna vlakna i dr.

Uestalost korisnih i tetnih mutacija

Podrazumijevamo javljanje mutacije u uzroku stanica ili jedinki, a izraava se kao
broj mutacija na milijun gameta. Stopa mutacija varira od organizma do
organizma i od gena do gena. Spontane mutacije su rjee od induciranih, a

220
korisne su rjee od tetnih. imbenici koji utjeu na stopu mutacije su: veliina
gena (to je gen vei, vea je mogunost mutacije), genotip, temperatura,
starenje, mutageni. Openito, svaka odreena mutacija je jako rijetka, ali budui
da organizmi imaju jako puno gena, mutacije openito su esta pojava.

Nasljedne bolesti uzrokovane genima smjetenim na spolnim kromosomima

Spolni kromosomi odreuju spol, no oni nose i druge gene. Nasljeivanje tih
gena vezano je uz spol pa su to SPOLNO VEZANI GENI njihovo je
nasljeivanje razliito od nasljeivanja gena na autosomima (tjelesnim
kromosomima). Kada se govori o spolno vezanom nasljeivanju, u prvom se
redu misli na nasljeivanje X kromosoma (jer je X kromosom puno vei nego Y
kromosom, X kromosom ima puno vie gena)
Npr. gen za sintezu crvenog ili zelenog pigmenta u osjetilnim stanicama
mrenice nalazi se na kromosomu X (XD ili Xd). Da bi se kod ene oitovao
daltonizam (neraspoznavanje boja), oba njezina X kromosoma moraju nositi
recesivni alel (XdXd). Da bi bila zdrava moe biti dominantni homozigot (XDXD)
ili heterozigot (XDXd) jer ima alel XD za sintezu pigmenta. Mukarac e biti
zdrav samo ukoliko na X kromosomu ima dominantan alel (XDY), a mukarac
daltonist ima recesivni alel (XdY) to je zato to na Y kromsomu nema alela za
sintezu pigmenta koji bi prekrio recesivni alel Xd. Zato je daltonizam puno
ei u mukaraca nego u ena.
Isto se dogaa kod hemofilije (nemogunost zgruavanja krvi) i miine
distrofije (slabljenje i propadanje miia), to su SPOLNO VEZANE BOLESTI.

1. zadatak
Daltonizam je spolno vezano recesivno svojstvo. Zdrava ena (nositeljica)
udaje se za mukarca daltonista.
a) Kakav je genotip majke tog mukarca?
b) Hoe li njihovo dijete biti daltonist?

Rjeenje:

221
a) Ako je mukarac daltonist tada on na X kromosomu ima recesivni alel (XdY).
Majka je morala biti ili nositeljica (XDXd) ili bolesna (XdXd) kriajte s
zdravim, a zatim s bolesnim ocem. Dobit ete uvijek bolesnog mukog
potomka!
b) Mogue potomstvo je:
gameta od majke

XD

Xd

XDXd zdrava

XdXd bolesna

gameta od oca
Xd

ena nositeljica ena

Y

XDY zdrav

XdY bolestan

mukarac

mukarac

Dakle, njihovo dijete, bez obzira na spol, ima 50% anse da bude daltonist.

Kromsomske aberacije u ovjeka

Downov sindrom spada u kromosomske aberacije, tonije to je primjer

aneuploidije (promjena broja kromosoma koja zahvaa pojedine kromosome
u setu) u ovjeka (vidi Uzroci varijabilnosti mutacije), Downom sindrom
jo se naziva i trisomija 21. kromosoma javljaju se 3 kopije kromosoma 21
(2n+1). Fenotipski se javlja mentalna retardacija, mongoloidno smjetene oi,
nizak rast, iroka i kratka lubanja, zdepasti udovi, srane mane i dr.
Uz Downov sindrom primjer je Turnerov sindrom. To je jedini primjer
monosomije kod koje ovjek preivljava. Kromosomska garnitura oboljele
osobe je 44+X0 (2n-1), rije je dakle o enskim osobama s jednim X
kromosomom, koje su spolno nezrele i sterilne

Povezanost mutacije i malignih oboljenja, rizini imbenici i ponaanje

Somatske mutacije mogu uzrokovati tumore. Tumor nastaje zbog nekotrolirane
diobe stanica koja je posljedica poremeaja regulacije staninog ciklusa. U svim
stanicama nalaze se onkogeni, a aktivni su samo tijekom embrionalnog razvoja.

222
Ukoliko se aktiviraju, dolazi do nekotrolirane diobe stanica. Geni supresori
inhibiraju staninu diobu, no ako doe do mutacije u supresorima, poremeti se
njihova funkcija te dolazi do nekotrolirane diobe stanica i njihove
transformacije u tumorske stanice.
Tumor je rezultat serije genetikih dogaaja, mutacija u genima koji
kontroliraju stanini ciklus. Neke od tih mutacija su nasljedne, a neke nastaju
zbog oteenja molekule DNA uslijed razliitih tvari iz okolia koje nazivamo
kancerogenima. Svi kancerogeni izazivaju mutacije pa ih zovemo i mutagenima
zraenja, pesticidi, duhanski dim, neki konzervansi i dr. Stoga treba
izbjegavati izloenost takvim tvarima.

f. Primjena genetike na razliitim podrujima ljudske djelatnosti

Metode prouavanja nasljeivanja u ljudi

Budui da nije mogue provoditi eksperimente krianja na ljudima, u genetici ovjeka
koriste se druge metode: prouavanje rodoslovlja i citogenetska istraivanja.
Rodoslovlje ili obiteljsko stablo grafiki je prikaz nekoliko generacija rodbinskog
odnosa izmeu predaka i potomaka. Koristi se za praenje uestalosti nekih
dominantnih/recesivnih svojstava, nasljednih bolesti i nepravilnosti. Svojstva odreena
jednim genom nasljeuju se Mendelovim pravilima monohobridnog krianja i mogu se
pratiti rodoslovnim stablom.
Citogenetska istraivanja - analiza genetike upute ovjeka openito te pojedinaca
radi otkrivanja moguih genetskih poremeaja

Nasljeivanje hemofilije pomou rodoslovlja

Zadatak:
Prikai rodoslovlje obitelji kod koje 16. potomak tree generacije ima hemofiliju ako
se zna da su 14. i 15. potomak enskog spola jednojajani blizanci takoer bolesni.
Isto tako, zna se da su djedovi bili bolesni, a bake nositeljice recesivnog svojstva.
Rjeenje:

223
1. Generacije se u rodoslovnom stablo oznaavaju rimskim brojevima (I, II, III, IV...)
2. Svakom se pojedincu pridaje redni broj poevi s 1 kojeg dajemo jedinki prve
generacije, pazei da broj pridajemo s lijeva na desno (predstavnik prve generacije
koji se nalazi lijevo, ima broj 1)
3. Rodoslovlje koristi simboliku

mukarac

ena

oboljeli

oboljela

mukarac

ena

nositeljica

brak

Preminulo

Jednojajani

dijete

blizanci

I. generaciju ine bake i djedovi, djedovi su bolesni (XhY), a bake nositeljice (X hXH)
Krianje bolesnog djeda i bake nositeljice:
Xh Y

P
Xh

gamete

Xh Xh
oboljela
ena

XhXH

Xh

XH

Xh XH

Xh Y

XH Y

oboljeli

Zdrav

mukarac

mukarac

nositeljica

Dakle nastaju 4 potomka (oboljela ena, nosteljica, oboljeli mukarac, zdrav mukarac),
potpuno e iste potomke imati drugi baka i djed jer je i drugi djed bolestan, a i druga baka
nositeljica. Dakle, ovi potomci baka i djedova predstavljat e II. generaciju. Sada moramo
provjeriti krianjem kojih jedinki druge generacije emo dobiti oboljele jednojajane blizance
i oboljelog mukog potomka.

224
To e biti ako kriamo bolesnu enu i bolesnog mukarca (kriate na isti nain kao i gore).
Tonije tada ete dobiti sve bolesne potomke, tj. oboljele jednojajane blizance i dva bolesna
mukarca.
1

II
5

6
13

7
14

10

15

11

12

16

III

Xh Y

Xh Xh

Xh Xh

Xh Y

Primjena DNA u tehnologiji

Proizvodnja velikih koliina bjelanevina koje je teko dobiti na drugi nain (hormon
rasta, inzulin, interferon, faktor zgruavanja, cjepiva) organizmi, najee bakterije
ili plijesni, genetski se modificiraju tako da ih proizvode i izluuju.

Primjena u kartiranju humanog genoma, genska savjetovalita za planiranje

obitelji

Genska terapija unoenje zdravog gena u pacijentove stanice koje su pogoene

boleu uzrokovanom nedostatkom tog gena. Danas se primjenjuje na monogenskim
bolestima (cistina fibroza, hemofilija, srpasta anemija i dr.)

Trasngenini ili genetiki modificirani organizmi (GMO) BILJKE otporne na

razne nametnike, herbicide. IVOTINJE krupnije, meso bolje prehrambene
kvalitete (svinje, krave, kunii, ovce)

Industrija proizvodnja bakterija za razgradnju toksinog otpada, uzgoj algi u

marikulturi radi proizvodnje hrane i ostalih sastojaka, poboljanje metoda u
proizvodnji hrane, genetski preinaeni kvasci koji celulozu mogu pretvarati u alkohol i
dr.

225

DODATNO: Zadaci iz genetike

1.

U istoj bolnici roene su etiri bebe. Dolo je do zamjene njihovih identifikacijskih

brojeva. Svaka je beba imala drukiju krvnu grupu (A, B, AB, 0). Krvne grupe
roditeljski parova su sljedee
Ani

Papi

Babi0
Nikoli

B
0

AB

Koje dijete treba dobiti koji brani par?

(Rj: Babii: dijete krvne grupe 0, Papii: dijete krvne grupe B, Anii: dijete krvne grupe AB,
Nikolii: dijete krvne grupe A)

2.

Jedna vrsta anemije u ljudi, talasemija, determinirana je Tm alelom. Homozigot

Tm Tm uzrokuje vrlo jak oblik anemije (talasemija major) dok je kod heterozigota
(Tm Tn) anemija izraena u blaem obliku (talasemija minor)

1. Kakav je genotip zdrave osobe?

2. Pod pretpostavkom da osobe koje boluju od od talasemije major umru prije
nastupanja spolne zrelosti, koji se postotak aneminih osoba oekuje krianjem:
a) anemine i normalne osobe
b) anemine i anemine osobe
(Rj: 1. TnTn; a) 50%; b) 75%)
3. Uzgajiva mieva zapazio je da krianjem istih linija mieva sa repom dugim
100mm i sa kratkim repom od 50 mm dobiva potomstvo duine repa 75mm. Kako
bi bioloki objasnio ovaj rezultat?

226
4. Djevojka iji je otac imao hemofiliju udaje se za zdravog mukarca. Kolika je
mogunost pojave hemofilije kod njihove djece? Hoe li enski potomci bolovati
od hemofilije? Objasni.

(Rj.: vjerojatnost pojave hemofilije kod njihovih mukih potomaka je 50%; enski
potomci nee bolovati od hemofilije imaju samo 50% anse da budu nositeljice)

5. Krianjem jedinki graka visokog rasta i okrugle sjemenke sa jedinkama niskog

rasta i naborane sjemenke dobiveno sveukupno 384 potomaka. Koliko je broj
recesivnih homozigota?

(Rj: 24)

Simboli koje genetika koristi razraeni su u katalogu (na kraju)

227

8 EVOLUCIJA
a. Osnovni pojmovi i etape kemijske i bioloke evolucije
Definicija evolucije
Evolucija je znanost o postanku i razvoju ivota na Zemlji

Razlikovati kemijsku i bioloku evoluciju

Kemijska evolucija postanak prvih jednostavnih pa sve sloenijih molekula na
novonastalom planetu (Zemlja) preduvjet za bioloku evoluciju
Bioloka evolucija tijek razvoja ivih organizama (od prve prave stanice do
modernog ovjeka)

Miller-Ureyev pokus; objanjenje kemijske evolucije

elektrino izbijanje

H2O, H2, CH4, NH3

izlaz vode
(hladilo)
ulaz vode

zagrijana voda

voda s organskim tvarima

Millerov pokus

228
Miller je u laboratoriju oponaao uvjete koji su vjerojatno vladali u prvobitnoj
atmosferi. Ta atmosfera je sadravala H2O, H2, CH4, NH3, a znanstvenici su tijekom 7
dana elektrinim iskrenjem oponaali munje koje su sijevale u takvoj atmosferi.
Istodobno je sustav lagano zagrijavan pa je dolazilo do kondenzacije vodenih para
(kia) i isparavanja iz tako nastalog praoceana analizom te otopine utvrdili su
postojanje organskih spojeva (meu njima i aminokiselina) ovaj se pokus smatra
potvrdom kemijske evolucije (dolazi do pojave prvih sloenih kemijskih spojeva)
preduvjet za bioloku evoluciju (pojava prvih stanica)

Oparinov pokus; koacervatne kapljice

Koacervatne kapljice su nakupine polimernih molekulakoje se dre zajedno u malim

kapljicama okruenima tekuinom. Koacervati mogu nastati od proteina,
ugljikohidrata ili nukleinskih kiselina. Mogu rasti pasivno koncentriraju tvari iz
okolia, a kada dosegnu kritinu masu podijele se. Ruski biokemiar A. Oparin prvi je
dobio koacervatne kapljice u pokusima smatra se da su one prijelazni oblik izmeu
organske materije i ive tvari

Postanak i procjena starosti Svemira, Sunevog sustava i Zemlje

Svemir je imao svoj poetak i proao je tzv. kozmiku evoluciju ona je zapoela tzv.
Velikim praskom prije oko 13 milijardi godina. Starost sunevog sustava je oko 5 milijardi
godina. Zemlja je vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih planeta koji su se oblikovali
od praine i plinova prije 4.8 milijardi godina.

Protobionti
Probionti su kuglaste nakupine organskih makromolekula s dvoslojnom membranom. Smatra
se da je takav mogao biti prvi oblik ivota. Osobine probionta: probionti su "jednostanini"
(prostor obavijen membranom moe se smatrati prvobitnom stanicom), "prokarioti" (nisu
unutranjim membranama podijeljeni na odjeljke organele), heterotrofni (mogu kroz
membranu uzimati tvari iz okolia, mogu sadravati enzime koji razgradnjom nekih od tih
tvari oslobaaju energiju), anaerobni (opstaju u okoliu u kojem nema molekula kisika).

229

Filogenija je znanost (grana biologije) koja prouava evolucijske odnose izmeu vrsta, prati
postanak ivih bia od zajednikoga pretka. Organizmi su se uglavnom razvijali od
jednostavnijih prema sloenijima: prvo prokarioti pa eukarioti, jednostanini pa viestanini,
beskraljenjaci pa kraljenjaci, vodeni pa kopneni, poikilotermni (ribe, vodozemci, gmazovi)
pa homeotermni (sisavci, ptice), ovjek je jedna od najmlaih vrsta. Za detaljniji filogenijski
prikaz bioloke evolucije vidi Geoloke ere Zemljine prolosti.

b. Dokazi evolucije
Dokazi evolucije i objanjenje na primjerima

Dokazi iz biogeografije:
Biogeografija prouava raspored ivih organizama na Zemlji. Geografska rasprostrajenost
upuuje na dogaanja u prolosti. Npr. tigrove nalazimo samo u Aziji, lavove samo u Africi,
ljenjivce u Americi. Specifina je fauna Australije i Novog Zelanda (ti su se dijelovi rano
odvojili od ostalih) bogata fauna tobolara i jednootvora

Dokazi iz paleontologije
Paleontologija je znanost koja prouava fosilne ostatke ivih bia na Zemlji (fosile)
opipljivi dokazi evolucije ostaci nekad ivuih organizama i njihovih aktivnosti (ljuske,
jaja, izmet, otisak stopala)
Fosili nastaju procesom fosilizacije koja se manifestira na vie naina
Okamenjivanje (petrifikacija) zamjena organskih tvari anorganskim (CaCO3, SiO2)
Pougljenjivanje (karbonizacija) nepotpuna oksidacija tvari pod visokim tlakom. Tako
esto nastaju fosili biljaka
Bitumenizacija biljni materijal prekrije voda, bez kisika
Konzerviranje ouvanje materijala pri visokim (mumificiranje) ili niskim
(smrzavanje) temperaturama
Otiskivanje nastanak otiska u stijeni
Inkrustacija na povrini organskog ostatka se istaloi mineralna kora od aragonita,
kalcita ili kremena

230
Princip odreivanja starosti fosila: najpouzdanija metoda je odreivanje udjela
radioaktivnih izotopa u fosilu npr. udio radioaktivnog izotopa ugljika 13C u ukupnoj
koliini ugljika u organizmu u ivih organizama je stalan jer ga stalno unose u sebe
prehranom (kruenje tvari u prirodi), no nakon uginua organizam vie ne unosi u
sebe 13C nego se taj izotop u njemu samo raspada, vrijeme poluraspada (vrijeme
potrebno da mu se koliina smanji na polovicu poetne koliine) pojedinog
radioaktivnog izotopa je konstanta pa se odreivanjem koliine tog izotopa u fosilnom
uzorku (npr. udjela 13C u ukupnoj koliini ugljika u uzorku) moe odrediti koliko je
vremena proteklo od uginua organizma

PRIJELAZNI OBLICI vrste u razvoju. Imaju karakteristike pretpostavljenog pretka i potomka

te povezuju te dvije skupine. Prijelazni oblici omoguuju praenje tijeka evolucije pojedinih
skupina npr. Arhaeopteryx prijelazni oblik izmeu gmazova i ptica.

IVI FOSILI vrste ili skupine organizama koje se nisu uope ili su se vrlo malo mijenjale
tijekom milijuna godina. ivotinjski predstavnici: resoperke, crvene pande, krokodili, indijska
laica; biljni: ginko, neke paprtati, velviija, cikade

RAZVOJNI NIZ uzastopni prijelazni oblici mogu se pratiti postpune promjene neke vrste ili
skupine organizama. Poznati su razvojni nazovi konja i slona. Razvojni niz barskog pua
ogrca: stariji oblici imaju glatku kuicu, a mlau sve kvrgaviju

231

Razvojni niz barskog pua ogrca

Dokazi iz poredbene anatomije
Dokazi na osnovi organa istog podrijetla potiu od zajednikog pretka, tj. razvijaju se
djelovanjem istih gena. Organe razliitih uloga, a istog podrijetla zovemo homologni organi
(prednji udovi kitovima slue za plivanje, a psima za hodanje)
Organi koji imaju istu funkciju, ali su razliitog podrijetla zovemo analogni organi ( krila
kukaca i krila ptica: slue za letenje, ali nisu istog podrijetla)
Jo su vani zakrljali (rudimentarni) organi nemaju aktivnu ulogu, ali upuuju na srodnost
pojedinih vrsta (trtina kost ostatak repa, crvuljak upuuje na prehranu biljnom hranom,
dlake i miii dlaka), javljaju se u svih pripadnika neke vrste. Atavizmi pojavljivanje osobina
koje su svojstvene pretcima (npr. u ljudi prekobrojan broj zubi, abnormalna dlakavost,
razvijen (mekani) rep, prekobrojne mlijene lijezde i dr.) samo kod nekih pripadnika neke
vrste

Dokazi iz poredbene embriologije

U vrlo ranima fazama embrionalnog razvoja gotovo pa i nema razlike u zamecima svih
skupina kraljenjaka upuuje na podrijetlo od zajednikog pretka

232

Faze embrionalnog razvoja

Dokazi iz molekularne biologije
Na osnovi slinosti i razlika sljedova baza DNA moe se ustvrditi srodnost organizama, tj.
kada je ivio najmlai zajedniki predstavnik nekih dviju vrsta. Vano je odrediti i stopu
pojedinih mutacija i koje su to mutacije dovele do razlika meu vrstama, a koje su dovele do
nastanka novih vrsta.

Geoloke ere Zemljine prolosti

(tablica ide od starijeg prema mlaem odozdo prema gore)

GEOLOKA RAZDOBLJA

znaajni oblici
ivih bia

eon

era

period

epoha

kenozoik

kvartar

holocen
pleistocen

tercijar

pliocen

prvi hominidi
(ovjek)
sisavci se naglo
razvijaju i

233
miocen

postaju

oligocen

dominantni

eocen
paleocen
mezozoik

kreda

izumiru mnoge
vrste; cvjetnice,
vrhunac

dinosaura

jura

irenje dinosaura

trijas

R
O

prve ptice,

prvi dinosauri i
sisavci

paleozoik

perm

izumiru trilobiti i

mnoge druge

morske ivotinje
karbon

ire se insekti;
javljaju se prvi

gmazovi; velike
primitivne
drvenaste biljke
(prapapratnjae)
devon
silur

prvi vodozemci
prvi fosili
kopnenih biljaka

ordovcij

prve ribe

kambrij

prvi organizmi s
oklopom,
dominiraju
trilobiti

proterozoik

eukarioti i pred

kraj prvi

viestanini

234
K

organizmi

(beskraljenjaci)

M
B

arheozoik

prva pojava

ivota:

prokarioti;

jednostavna
jednostanina
bia i alge
*Eoni i epohe se nee ispitivati

Provodni fosili (amoniti, trilobiti)

PROVODNI FOSILI znaajni za tono odreeno razdoblje

TRILOBITI izumrli lankonoci - paleozoik
AMONITI veliki glavonoci s kuicom - mezozoik

trilobiti

amoniti

Znaajke resoperki i dvodihalica u evoluciji kopnenih kraljenjaka

Resoperke su ribe kotunjae koje prve pokazuju razvoj prema kopnenim

ivotinjama, kostur prsne peraje resoperke ima slinosti s kosturom prednje noge
vodozemaca

235

Dvodihalice u normalnim uvjetima diu krgama, ali kada se okolini uvjeti

pogoraju (mala koliina vode i kisika, sua) prelaze na disanje pluima (mogu
ivot na kopnu)

Usporedba brojnosti i raznolikosti dananjih gmazova sa svijetom gmazova u prolosti

(mezozoik)
Gmazovi se se pojavili krajem paleozoika (karbon), ali kao era gmazova poznat je
mezozoik, tada su gmazovi naselili sve raspoloive biotope. Postojali su letei,
kopneni i morska gmazovi. Pretpostavlja se da je njihova brojnost i raznolikost
danas znaajno manja

Zajedniko podrijetlo ptica i gmazova na primjeru fosila praptice

Praptica je zapravo prijelazni oblik izmeu ptica i gmazova. Od karakteristika
svojstvenih pticama imao je krila, kljun i perje, ali imao je i zube i kande na
prednjim udovima i dugaak rep sastavljen od kraljeaka, to su karakteristike
gmazova.
kande na prednjim udovima
zubi

perje
dugaak
rep s
kraljecima
praptica

236

Postanak sisavaca
Prvi sisavci su se mogli razviti iz drevnih gmazova (zvjerogmazova) oni su bili maleni
poput mia, a hodali su etveronoke. Prvi sisavci pojavili su se neto prije nego praptice.

c. Osnovne postavke Darwinove selekcijske teorije evolucije te glavne

pokretake sile evolucijskog procesa

Osnovne postavke darvinizma

meu jedinkama iste vrste postoje razlike (morfoloke, fizioloke, u

ponaanju...

varijabilnost)

obino se pri spolnom razmnoavanju pojavljuje vei broj potomaka nego to

ih moe iz okolia dobiti dovoljno ivotnih resursa (hrana, prostor...)
meu potomstvom nastaje nadmetanje, "borba za opstanak"
opstaju oni koji su najpodobniji zahtjevima okolia, oni mogu imati potomstvo
i prenijeti na njega svoje podobne osobine

prirodni odabir

zakljuak: gomilanjem sitnih nasljednih varijacija tijekom duljeg vremena

nastane velika promjena pa se pojavi nova vrsta (pripadnici srodnih populacija
vie ne daju plodno potomstvo)

Temeljne sile evolucije: mutacije, genetiki (genski) drift (skretanje), izolacija i prirodna
selekcija. Mutacije dovode do promjena u genomu pojedinih organizama koje mogu
uzrokovati promjene osobina tih organizama. Te promjene su nasljedne i mogu se odrati i
proiriti u populaciji prirodnom selekcijom ako svojim nositeljima olakavaju preivljavanje i
razmnoavanje u uvjetima okolia (nositelji neke mutacije due preivljavaju i imaju vie
potomaka, od kojih mnogi takoer nose tu mutaciju) ili genetikim driftom ako se od glavne
populacije odvoji manja populacija u kojoj sluajno veina ili svi nose neku mutaciju. Izolacija

237
neke populacije od ostalih pripadnika te vrste (tako da imaju potomstvo samo meusobno, a
ne s ostatkom izvorne vrste) tijekom puno generacija dovodi do nakupljanja sve vie razliitih
mutacija u izoliranoj populaciji, koja zbog toga postupno postane nova vrsta (vie se ne moe
dati plodno potomstvo parenjem s izvornom vrstom).

Genetiki drift i izolacijski mehanizmi

GENETIKI DRIFT
Dogaa se u malim populacijama u kojima se neki mutirani gen moe odrati ili
izgubiti suprotno pravilima selekcije. Genetiko skretanje (drift) dovodi do
neoekivanih i skokovitih promjena u uestalosti pojedinih alela. Genetiki drift je est
uslijed promjene okolinih uvjeta, tj. zbog promjene okolia moe se dogoditi da aleli
koji nisu bili posebno popularni najednom postanu izrazito povoljni te mogu
osigurati preivljavanje populacije ili ak vrste.

Na crteu je prikazana populacija kornjaa. Zelena boja odreene je dominantnim alelom B, a crna
recesivnim alelom b. Ako ishodinu populaciju (a) napuste jedinke koje ne sadre alel B i utemelje novu
populaciju (b), u genskoj zalihi nove populacije nee biti alela B.
IZOLACIJSKI MEHANIZMI
Niz mehanizama kojima su vrste izolirane u procesu reprodukcije. Izolacijski
mehanizmi zatiuju genetiki integritet vrste. Ona sprjeavaju krianje raznih vrsta.

238
Izolacijske mehanizme djelimo na:
Vanjski izolacijski mehanizmi (mehanizmi prije parenja) oni mogu biti
ekoloki (ivotinje preferiraju razliita stanita prilikom parenja, npr. neke se
abe vole pariti u dubokoj, a neke pak u plioj vodi). Mogu biti morfoloki (npr.
mujak je jednostavno premalen ili preslab da bi mogao uhvatiti enku prilikom
parenja, to moe biti i razliita struktura spolnih organa pojedinih vrsta
kukci). Mogu biti etoloki (parenje onemogueno zbog razliitog ponaanja)
Unutarnji izolacijski mehanizmi (mehanizmi nakona parenja kada prestanu
djelovati vanjski izolacijski mehanizmi, tada e unutarnji pokuati sprijeiti
hibridizaciju jaja i spermiji se jednostavno ne mogu spariti (dviju razliitih
vrsta), hibridi ugibaju prije zrelosti, hibridi su sterilni

Konvergentna i divergentna evolucija

KONVERGENTNA EVOLUCIJA
Pojava da pripadnici nesrodnih vrsta u istim uvjetima okolia stjeu sline prilagodbe
(analogne organe) npr. morski pas (riba) i dupin (sisavac): oblik tijela, peraje

DIVERGENTNA EVOLUCIJA
Razvoj nekoliko razliitih vrsta iz jedne npr. Darwin je na otoju Galapagos otkrio
mnogo vrsta zeba koje su se razvile iz zajednikog pretka koji je doletio s kopna, a
razlikuju se oblikom kljuna ovisno o ishrani (kukci, sjemenke, nektar...)

Alopatrijska i simpatrijska specijacija

SPECIJACIJA proces nastajanja novih vrsta

ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA
Dogaa se kod populacija koje se ne mijeaju jer ih razdvaja neka prirodna barijera (rijeka,
planina). S vremenom genetske promjene u prostornu izoliranih populacija jedne vrste sve su
vee pa dolazi i do reproduktivne izolacije u tom sluaju kaemo da je nastala nova vrsta.

239
U svakoj odvojenoj populaciji mutacijama i rekombinacijima javljaju se nove osobine nastaju nove vrste

SIMPATRIJSKA SPECIJACIJA
Populacije iji se ivotni prostori preklapaju, ali meu njima nema kontakta zbog razliitog
ponaanja ili vremena sazrijevanja gonada, npr. u nekih Drosophila (vinskih muica) koje ive
na istom podruju, zbog razliite frekvencije zvuka, nema parenja izmeu dviju populacija
hibridi su rijetki. U biljaka simpatrijske specijacije nastaju polipolidijom, npr. krianjem su u
prirodi (ili djelovanjem ovjeka u zaecima poljoprivrede) nastale tetraploidne pa
heksaploidne vrste penice koje nisu mogle dati potomstvo s roditeljskim diploidnim vrstama,
ali daju potomstvo same sa sobom.

geografska barijera

alopatrijska specijacija

simpatrijska specijacija

240

Usporedba Lamarckove i Darwinove teroije evolucije

Lamarckova teorija evolucije prethodi Darwinovoj. Razlikuje se od nje po tome to je
Lamarck smatrao (pogreno) da se organi razvijaju ili krljaju zbog intenzivne ili
nedostatne upotrebe te se takve steene promjene prenose na potomstvo (npr. da su
irafe stekle dugi vrat jer su ga kroz mnogo generacija istezale kako bi dosegle lie), i
da se tako vrste samo usavravaju, a nove vrste ne nastaju iz postojeih nego uvijek
iznova iz neive tvari. Darwin shvaa da su sva iva bia na Zemlji u dubokoj
srodstvenoj povezanosti sve biljke i ivotinje potekle su od nekog prvog oblika
ivota. Darwin e, isto kao i Lamarc, tvrditi da je okoli promjenjiv, ali ne i da mu se
organizmi moraju prilagoditi, nego kae da e oni koji su najpodobniji zahtjevima
okolia ostati, a ostali nestati prirodni odabir.

Prirodna i umjetna selekcija (odabir)

Selekcija u evoluciji je pojava da samo neki pripadnici vrste preivljavaju do
reproduktivne dobi i imaju potomstvo. O tome koji pripadnici, s kojim genima, imaju
potomstvo, ovise geni i osobine potomstva a time i daljnja evolucija vrste. U cijeloj
biolokoj evoluciji odvija se prirodna selekcija najee preivljavaju i imaju
najbrojnije potomstvo organizmi koji su najbolje prilagoeni uvjetima okolia i (u
viih organizama) najprivlaniji spolnim partnerima, a oni slabo prilagoeni ee
umiru bez potomstva pa se time vrste postupno mijenjaju. ovjek od poetka uzgoja
domaih ivotinja i biljaka vri umjetnu selekciju sadi sjeme najpogodnijih
primjeraka biljaka (vei, ukusniji, zdraviji plodovi...) i omoguava parenje
najpogodnijih primjeraka ivotinja (vie mlijeka, ukusnije meso, pouzdaniji psi
uvari...). Na taj nain nastale su i nastaju razne podvrste (sorte, pasmine...) eljenih
osobina.

Sukcesivna evolucija
Sukcesivna evolucija oznaava kolebanja u sastavu gena, tj. male nasljedne
promjene u genofondu (zaliha gena) neke populacije iz narataja u narataj
dolazi do kolebanja omjera homozigotnih i heterozigotnih jedinki. Ovim tipom
evolucije ne nastaju nove vrste, nego samo nestabilni genotipovi. Ipak na due
vrijeme moe doi do znaajne fenotipske razlike

241

d. Evolucija ovjeka
Primati
Rod ovjeka (Homo) ubraja se u razred sisavaca (Mammalia). Primati su red
razreda sisavaca.
Dokazi da ovjek potjee od izumrlih primata: slinost u grai tijela, dokazi iz
paleontologije, dokazi molekularne biologije (impanze su genetski i po nekim
bjelanevinama sliniji ljudima nego drugim primatima)

Najvanije pojave u evoluciji ovjeka: razvoj mozga (poveanje veliine i sloenosti

velikog mozga), govora (mogunost meusobne komunikacije sloenih ideja
omoguio razvoj ljudskog drutva), kulture, izrade orua i oruja.

Etape u razvoju ovjeka

ETAPA
Australopitek

OSOBINE
Prije 4 milijuna godina, hodali uspravno
(Australopithecus africanus), volumen
mozga kao vii majmuni, nepce izdueno
kao u majmuna, zdjelica iroka i plosnata,
nisu izraivali oruje, ali su ga
upotrebljavali

Homo habilis

Izrauje oruje, poinje se razvijati govor

Homo erectus

Vii od 1.50 metra, posve uspravni, bolje

izrauje oruje, grade nastambe, veliki
mozak usporedive veliine s dananjim,
neke primitivne karakteristike (nisko elo,
jaki nadoni lukovi, masivne lubanje)

Neandertalac

Izrauje orue, upotrebljava vatru, mrtve

sahranjiva uz posebne obrede

Kromanjonac

Dananji ovjek njegov je neposredni

242
potomak; izrauje finije orue (kamen,
kosti, slonovaa), orua i crtei pronaeni
u peinama; kromanjnca odjevenog u
modernu odjeu ne bi mogli prepoznati

Nastanak rasa
Na razliitim krajevima svijeta zasebno su se razvile genotipski i fenotipski djelomino
razliite populacije ljudi ovisno o klimatskim uvjetima, ne zna se kad su se tono
odvojile od zajednikog pretka, nisu razliite vrste (vjerojatno ak ni prave podvrste),
meu njima je u svim razdobljima bilo razmjene gena. Ne postoji bioloka osnova
koja bi upuivala da su ljudi razliitih rasa razliito vrijedni rasizam nije bioloki
opravdan. Meu ljudima s razliitih krajeva svijeta koje smatramo pripadnicima iste
rase mogu postojati i vee bioloke razlike nego meu onima koje smatramo
pripadnicima razliitih rasa.

Slinosti i razlike izmeu hominida i ovjekolikih majmuna

ovjekoliki majmuni,
majmuni, opice ili hominoidi, dijele se na dvije porodice: Hylobatidae i

Hominidae (Hominidi) orangutani, impanze, gorile i ovjek. Hominidi su vei,

nemaju rep, veinom su arborealne, tj. kreu se po kronjama drvea, svederi.
Hylobatidae takoer nemaju rep, no znatno su manji od hominiti, iskljuivo su
arborealni, uglavnom
uglavno m svederi, a imaju istu zubnu formula kao hominidi.

243

EKOLOGIJA
a. Osnovni ekoloki pojmovi i njihovi meuodnosi
Ekologija je znanost o meusobnim ovisnostima i utjecajima ivih bia i njihovog okolia
Osnovni ekoloki pojmovi
Populacija je skupina jedinki iste vrste koje ive na istom prostoru i meusobno se
razmnoavaju npr. svi mungosi na jednom otoku koji se mogu meusobno pariti (a
ne mogu se pariti s mungosima s drugih, predalekih otoka niti sa psima na istom
otoku)
ivotna zajednica = biocenoza (biotika komponenta ekosustava) je skup populacija
ivih organizama na odreenom prostoru (stanitu) npr. jezerska biocenoza (sve
biljke i ivotinje itd. u jednom jezeru), bentoska biocenoza (sve biljke i ivotinje itd.
koje ive na dnu i pri dnu u nekom dijelu mora)
Stanite = biotop je prostor (dio neive prirode) s odreenim skupom nebiolokih
ekolokih uvjeta (fizikalnih i kemijskih), na kojem ivi neka jedinka, populacija ili
ivotna zajednica npr. morsko dno u pliaku oko jednog otoka
Ekosustav je skup ivotne zajednice i njenog stanita npr. jezerski ekosustav =
jezerska biocenoza zajedno sa samom vodom i dnom jezera i slojem zraka nad
njegovom povrinom
vodeni ekosustavi: jezerski, rijeni, morski (bentoski, puinski),
podzemnovodeni...
kopneni ekosustavi: umski, travnati, polupustinjski, pustinjski...
ekosustav = ivotna zajednica + stanite
Biom je skup ekosustava koji ine cjelinu na dijelu Zemlje
Biomi se dijele i nazivaju prema klimazonalnoj zajednici na kopnu: tundra,
tajga, travnjak, pustinja, ume umjerenog pojasa, mediteranska vegetacija,
tropske vlane ume...
Biosfera je prostor na Zemlji naseljen ivim biima
Dijelovi biosfere su: hidrosfera (voda), litosfera (stijene i tlo), atmosfera (zrak)

244

populacija

populacija

populacija

ivotna zajednica (biocenoza)

stanite (biotop)

ekosustav

ekosustav

biom

biom

ekosustav

biom

biosfera

hidrosfera

litosfera

atmosfera

Ekoloka nia je poloaj neke vrste (ili populacije, jedinke itd.) u ekosustavu, nain na
koji ona ivi i ostvaruje svoje ivotne potrebe, uloga u prometu tvari i energije
(pojednostavljeno je definirana samo kao poloaj vrste u hranidbenoj mrei, ali puna
definicija ukljuuje sve ivotne aspekte). Moe se definirati i kao skup svih ekolokih
valencija neke vrste.
Primjer: djetli se hrani kukcima iz kore drveta, gnijezdi se u rupi koju pritom
izdubi, ivi samo u odreenom rasponu temperatura, nadmorskih visina...
Biljna zajednica (fitocenoza) je skup populacija biljnih organizama na odreenom prostoru
(dio biocenoze koji ine samo biljke) npr. svo drvee i nisko raslinje u nekoj umi
ivotinjska zajednica (zoocenoza) je skup populacija ivotinjskih organizama na odreenom
prostoru (dio biocenoze koji ine samo ivotinje) npr. sve ribe, vodozemci, puevi, kukci
itd. u nekom jezeru
Fauna je skup svih ivotinjskih vrsta nekog podruja (sistematski pojam)
Flora je skup svih biljnih vrsta nekog podruja (sistematski pojam)
Vegetacija je skup svih biljnih zajednica (fitocenoza) nekog podruja (ekoloki pojam)

245
Areal ili podruje rasprostranjenosti (odreene vrste ili druge sistematske kategorije ili
ivotne zajednice) je skup svih stanita na kojima ta vrsta itd. ivi
Endem je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava samo malo, ogranieno
podruje npr. u dijelovima Hrvatske biljke dubrovaka zeina, hrvatska sibireja,
velebitska degenija; vodozemac ovjeja ribica

dubrovaka zeina

hrvatska sibireja

velebitska degenija

ovjeja ribica
Kozmopolit je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava vrlo iroki raspon
stanita. Kozmopolit ima vrlo iroku ekoloku valenciju moe ivjeti u raznolikim
ivotnim uvjetima. Primjeri kozmopolita: liajevi, lisica, maslaak
Ekoloki minimum je donja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika (npr.
temperatura, vlanost, svjetlost) pri kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske
vrste npr. 0C je ekoloki minimum temperature za slatkovodne organizme jer se
ispod te temperature voda smrzne pa oni ne mogu preivjeti
Ekoloki maksimum je gornja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika pri
kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske vrste npr. maksimalna
koncentracija iona nekog tekog metala u vodi pri kojoj neka vodena vrsta moe
opstajati u toj vodi

246
Ekoloki optimum je stupanj intenziteta jednog ekolokog imbenika pri kojemu je
njegovo djelovanje na odreenu organsku vrstu najpovoljnije npr. bakterije koje ive
u ljudskim crijevima najbre se mnoe na ljudskoj tjelesnoj temperaturi (3637C)
Ekoloka valencija je amplituda kolebanja jednog ekolokog imbenika u ijim je
granicama mogu opstanak odreene vrste (skup svih vrijednosti izmeu ekolokog
minimuma i ekolokog maksimuma za taj imbenik)

b. Odnosi izmeu ivih bia i abiotikih imbenika okolia

Glavni abiotiki imbenici su:
temperatura
voda i vlaga
svjetlo
Poikilotermne ivotinje su ivotinje s nestalnom tjelesnom temperaturom (tjelesna
temperatura ovisi o temperaturi okolia): beskraljenjaci, ribe, vodozemci, gmazovi. Biljke i
gljive su poikilotermne, kao i prokarioti.
Homeotermne ivotinje su ivotinje sa stalnom tjelesnom temperaturom (odravaju stalnu
tjelesnu temperaturu djelovanjem metabolizma bez znatnog utjecaja temperature okolia):
ptice, sisavci.
Prednosti homeotermnih u odnosu na poikilotermne ivotinje: vea rasprostranjenost na
Zemlji (homeotermne ivotinje mogu ivjeti pri niim temperaturama jer mogu odravati
svoju tjelesnu temperaturu iznad temperature okolia, dovoljno visoko za odvijanje

247
metabolizma, npr. polarni medvjedi i sl. u polarnim podrujima), bolje podnoenje sezonskih
klimatskih promjena, npr. mogunost prezimljavanja u umjerenim podrujima bez prekida
aktivnosti i zavlaenja u skrovita mjesta (npr. ptice stanarice kao to su kod nas vrabac i
golub)
Vanost temperature za odvijanje ivotnih procesa u organizmima: veina
enzima nunih za metabolike procese aktivni su samo u uskom temperaturnom
rasponu pa se ako se temperatura unutar organizma previe snizi ili povisi ivotni
procesi ne mogu odvijati i organizmi ugibaju
Primjeri prilagodbi stablaica umjerenog podruja na preivljavanje hladnog
razdoblja godine: odbacivanje listova (listopadno drvee), preivljavanje u
podzemnim organima (trajnice = dvo i viegodinje zeljaste biljke) ili u obliku
sjemenke (jednogodinje biljke)
Prilagodbe homeotermnih ivotinja na sezonsku promjenu temperature u
okoliu:
mitarenje (ptice gube dio perja) / linjanje (sisavci gube dio dlaka) u
proljee kad temperature postaju vie
zimski san mirovanje tijekom najhladnijeg dijela godine (usporavanje
metabolizma radi tednje energije)
Prilagodbe biljaka na koliinu vode i vlage u stanitu:
biljke vlanih stanita npr. abnjak veliki listovi, vrlo tanke epiderme,
mnogo pui, pui esto izboene
biljke sunih stanita npr. kaktusi, agave mali, dlakavi, koasti listovi ili
bodlje umjesto lia, pohrana priuvne vode u zadebljaloj nadzemnoj stabljici
(biljke koje imaju takvu stabljiku nazivaju se sukulenti) ili u podzemnom dijelu
(primjeri podzemnih stabljika: lukovica, gomolj), pui u udubinama
Prilagodbe kopnenih ivotinja za ivot na kopnu:
organi za disanje kisika iz zraka (kukci uzdunice, kopneni kraljenjaci
plua)
zatita povrine tijela od isuivanja (kukci hitinska kutikula, kopneni
kraljenjaci koa)
organi za kretanje po tlu (i zraku) (noge, krila)
Prilagodbe ivotinja razliitim svjetlosnim uvjetima u okoliu:

248
dnevne (diuralne) ivotinje aktivne danju npr. guterice, veina ptica dobro
razvijen dnevni vid, mehanizmi za hlaenje tijela ako ive u vruim podrujima
none (nokturalne) ivotinje aktivne nou npr. imi, sova imaju oi posebno
osjetljive na svjetlo (esto vrlo velike), vide u infracrvenom podruju i/ili imaju
osobito razvijena druga osjetila a ne vid
ivotinje koje mogu biti aktivne i danju i nou npr. voluharica, maka oi koje se
mogu prilagoditi i velikoj i maloj osvjetljenosti (veliki raspon regulacije veliine
zjenice)
* ivotinje aktivne samo u sumrak/zoru npr. srna
ivotinje koje ive u prostorima do kojih ne dopire svjetlo (morske dubine, spilje)
npr. ovjeja ribica slijepe, neobojene, razvijena druga osjetila (njuh, sluh)

c. Odnosi izmeu ivih bia u biocenozi (biotiki imbenici)

Glavni biotiki imbenici = odnosi izmeu ivih bia
odnosi razmnoavanja izmeu jedinki iste vrste
simbioza odnos izmeu jedinki razliitih vrsta iz kojeg obje vrste crpe korist (ili
jedna crpi korist, a nijedna ne trpi tetu)

simbioza: leptir oprauje cvijet pri emu se hrani nektarom iz njega

nametnitvo odnos nametnika i domaina (domadara)

249

nametnitvo: trakavica ivi parazitski u probavilu sisavaca

predatorstvo odnos grabeljivca i plijena

predatorstvo: zmija lovi i jede male glodavce

Kako odnosi izmeu jedinki razliitih vrsta utjeu na brojnost/ gustou
populacija u biocenozi: kretanje brojnosti grabeljivca s odreenim zakanjenjem
prati kretanje brojnosti plijena (jer poveanje brojnosti plijena omoguuje poveano
razmnoavanje grabeljivca, odnosno smanjenje brojnosti plijena smanjuje
razmnoavanje grabeljivca)
Mimikrija je pojava da organizmi oblikom, bojom itd. nalikuju na druge ive ili neive
stvari. Primjeri mimikrije: bogomoljka (granica), leptir letilist (list)

250

bogomoljka

letilist
Prilagodbe grabeljivaca:
ptica grabljivica (jastreb): razvijen vid osobito za odreene obrasce boja i oblika
(plijen), kljun, pande
zvijer (vuk): razvijen njuh osobito za miris plijena, lovi u oporu, zubi
Prilagodbe plijena za zatitu od grabeljivaca:
sisavci biljojedi (zec, srna): razvijena osjetila (vid, njuh, sluh), brzo kretanje, ivot u
skupinama, zatitna obojenost (stapanje s okoliem), nepotpuno spavanje
Naini izraavanja gustoe populacije
brojem (ili masom biomasom) jedinki na jedinici povrine (ili volumena u
vodenim ekosustavima)
brojkama od 1 (rijetka vrsta) do 5 (vrlo brojna vrsta)
Kako odnosi izmeu jedinki iste vrste utjeu na brojnost/ gustou populacije
reproduktivni potencijal (sposobnost razmnoavanja) i kompeticija (nadmetanje za hranu,
ivotni prostor i sl.): na jednom stanitu moe ivjeti samo ogranieni broj jedinki neke vrste
(koliki je taj broj, ovisi o raspoloivoj hrani i drugim uvjetima stanita)

251

d. Glavne osobine biocenoza i ekosustava

Razlike u osobinama vodenih i kopnenih ekosustava:
u vodenim ekosustavima ivot se prostire kroz sve slojeve (od dna do povrine)
zbog velike gustoe vode
u vodenim ekosustava manje su temperaturne promjene zbog velikog toplinskog
kapaciteta vode
u vodenim ekosustavima s dubinom vrlo brzo raste tlak
Bentos ine svi vodeni organizmi privreni za podlogu ili nainom ivota vezani uz podlogu
(dno)
dijele se prema stupnju pokretljivosti:
privreni za podlogu (npr. alge, koralji, spuve)
slabo pokretni (jeinci, trpovi, neki koljkai npr. periska)
s velikim radijusom kretanja (pridnene vrste riba zubatac, cipal i sl.)
Nekton ine svi slobodnoplivajui organizmi
primjeri: srdela, morski pas, dupin
Plankton ine svi slobodnolebdei vodeni organizmi (ne pokreu se vlastitim snagama
plivanjem, nego ih nosi gibanje vode), veina planktona su vrlo sitni organizmi
Znaenje planktona u vodenim ekosustavima: fitoplankton vri oko 90% sveukupne
fotosinteze na Zemlji, plankton je hrana za vee organizme (npr. kitovi)
Fitoplankton je autotrofni ("biljni") plankton
Zooplankton je heterotrofni ("ivotinjski") plankton
Glavni imbenici koji utjeu na raspored organizama (biocenoza) u moru:
osvjetljenost (prozirnost), gustoa morske vode, slanost, sastav (hranjivost) morske
vode, temperatura, izmjena plime i oseke
U osvijetljenom sloju u vodenim (morskim) ekosustavima (maksimalno do 200 m
dubine) ive autotrofni (fotosintetski) organizmi (proizvoai), a na veim dubinama u
neosvijetljenom sloju mogu ivjeti samo heterotrofni (i kemoautotrofni)
umske biocenoze (osobito tropske vlane ume) su najsloeniji (najvea raznolikost vrsta) i
organskom proizvodnjom najbogatiji (najvei intenzitet fotosinteze meu kopnenim
biocenozama) tip kopnenih biocenoza
Slojanje (vertikalni raspored vrsta) u umskoj biocenozi

252
visoko drvee
srednje visoko drvee
nisko drvee
grmolika vegetacija
zeljaste biljke
tlo organski ostaci (ponajvie otpalo lie)
tropske ume imaju najvie slojeva
Sukcesija je niz promjena biocenoza na nekom stanitu u odreenom vremenskom
razdoblju. Primjeri sukcesija su: zaratavanje jezera (prirodni proces, ali unos fosfata
i nitrata iz umjetnih gnojiva i sl. moe ga prekomjerno ubrzati; poveava se koliina
organskih tvari u vodi, raste sve vie algi i vodenih biljaka, ijim odumiranjem nastaje
tlo, jezero postaje plie i naposlijetku nestaje), obnavljanje ume nakon poara
(postupno izrasta prvo nisko raslinje pa grmlje pa drvee)
Sukcesije nastaju prirodno, ali esto i djelovanjem ovjeka (krenje uma,
melioracija, poari, zagaenje voda...)
Sezonske promjene u biocenozi u skladu s klimatskim promjenama
jesen/zima (zahlaenje) gubitak klorofila (zelene boje) i odumiranje te opadanje
lia s drvea, ugibanje jednogodinjih biljaka i nadzemnih dijelova viegodinjih
zeljastih biljaka
proljee/ljeto (zatopljenje) pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje
Glavni tipovi (kopnenih) bioma i klimatske prilike podruja na kojima se prostiru:
tundra polarna klima
tajga ume etinjaa hladna kontinentalna klima
uma umjerenog pojasa vazdazelene i kontinentalne umjerena kontinentalna
klima
mediteranska vegetacija u suhim ili polusuhim primorskim podrujima umjerenog
pojasa (mediteranska klima)
travnjak travnjaci umjerenog pojasa (stepa, prerija, pampa) i tropskog pojasa
(savana)
tropska kina uma topla i vlana tropska (ekvatorijalna) klima
pustinja u podrujima s vrlo malom koliinom padalina (vlage) u svim klimatskim
pojasevima (tople i hladne pustinje)

253
Horizontalni (ovisno o geografskoj irini; na visini 0100 m nad morem) raspored biljnog
pokrova ovisno o klimatskim prilikama (od polova prema ekvatoru): ledenjaci (bez biljnog
pokrova), tundre (mahovine, liajevi), tajge (crnogorine ume), listopadne ume umjerenog
pojasa (odnosno stepe, polupustinje, pustinje ovisno o vlanosti) i primorske vazdazelene
ume, oko ekvatora tropske vlane ume (praume)
Vertikalni (ovisno o nadmorskoj visini; u umjerenom pojasu, npr. Hrvatska) raspored
biljnog pokrova ovisno o klimatskim prilikama (odozdo prema gore): travnjaci, hrastove
ume, bukove ume, mijeane ume bukve i jele , pretplaninske bukove ume, planinske
ikare, planinski bor (krivulj), planinski travnjaci (panjaci), zona vjenog snijega i leda (bez
biljnog pokrova)

e. Odnosi ishrane u biocenozi, kruenje tvari i protjecanje energije u

ekosustavu
Proizvoai su svi autotrofni organizmi (prvenstveno zelene biljke) koji proizvode organsku
tvar koristei Sunevu energiju (fotosintezom)
Potroai su heterotrofni organizmi koji se hrane proizvoaima ili drugim potroaima i
koriste dio tako dobivene energije za svoje metabolike procese (ta energija u obliku topline
naputa ekosustav)
Glavni tipovi potroaa: biljojedi (primarni potroai), mesojedi i svejedi
Razlagai su saprofiti koji razgrauju tijela uginulih organizama tako vraaju hranjive tvari u
ciklus, ime omoguuju rast i razvoj proizvoaa. Razlagai su prvenstveno bakterije.
Prehrambena piramida s obzirom na broj i biomasu te koliinu energije na pojedinoj
prehrambenoj razini: na niim razinama (proizvoai pa primarni potroai...) vei je broj
organizama, biomasa i koliina energije

254

tercijarni potroai
sekundarni potroai
primarni potroai
broj organizama,
proizvoai

biomasa, koliina
energije...

Kruenje tvari: autotrofni organizmi, heterotrofni organizmi primarni potroai, sekundarni

potroai, tercijarni potroai, razlagai

255

primarni

proizvoai

potroai

(autotrofni)

sekundarni
potroai

razlagai

tercijarni
potroai

Protjecanje energije: autotrofi veu dio Suneve energije u organske molekule, na svakom se
stupnju dio energije "gubi", pretvara u toplinu (troi za ivotne procese organizama)

sunce
primarni
proizvoai

potroai

(autotrofni)

sekundarni
potroai
razlagai

tercijarni
potroai

256

analizirati ulogu i ovisnost pojedinih lanova hranidbenih lanaca na konkretnim

primjerima (treba znati prepoznati "tko koga jede" tj. u zadanom hranidbenom lancu
tko su proizvoai, primarni potroai... razlagai)
Biogeokemijski ciklus ugljika (ne treba znati shemu/sliku napamet nego ju treba znati
objasniti)
CO2
disanje

disanje

fotosinteza
zelene
(autotrofne)
biljke

ishrana ivotinja
uginuli
organizmi

bakterije (saprofiti)

ivotinje
(heterotrofni
organizmi)

257
Hranidbena mrea skup svih isprepletenih hranidbenih lanaca u nekom ekosustavu

Primarnu organsku proizvodnju ine proizvoai (autotrofni)

Sekundarnu organsku proizvodnju ine potroai (heterotrofni)

f. tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu

smanjiti (odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu)
tetno djelovanje ovjeka na biosferu: krenje uma, isuivanje movara, regulacija
vodotoka, gradnja naselja, industrijskih zona, poveavanje prometa i irenje prometne mree
te oneienje vode, zraka i tla ugroava stanita ivih organizama i/ili izravno njihovo
zdravlje i ivot
Posljedice krenja uma: erozija (degradacija) tla (gubi plodnost), izumiranje biljnih
i ivotinjskih vrsta, poremeaj regulacije kolebanja temperature, vlanosti i vjetra (sve
to doprinosi irenju pustinja)
Posljedice isuavanja movara (melioracije): izumiranje vodenih biljaka i ivotinja,
drastina promjena ekosustava
Posljedice oneienja voda: izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta (ne samo onih u
vodi), opasnost za ovjeka (uzronici zaraznih bolesti, kancerogene tvari)
Potreba proiavanja otpadnih voda
Prirodne vode (osobito tekuice) imaju veliku sposobnost samoproiavanja
(autopurifikacije), ali nedovoljnu da bi se samim tim ponitio utjecaj ovjeka
(industrije), pa je industrijske i komunalne otpadne vode potrebno prije isputanja u

258
vodotoke propustiti kroz ureaje za proiavanje (mehaniko (fizikalno), kemijsko i
bioloko) jer neproiene otpadne vode sadre tvari (otrove, teke metale, infektivne
organizme...) koje tete ivim organizmima.
Izvori oneiavanja zraka: plinovi (sumporov dioksid, duikovi oksidi, ugljikov
monoksid, ozon, amonijak, ugljikovodici, sumporovodik, halogenovodici, freoni) i
krute estice (teki metali, aa). Izvori oneiavanja zraka su prirodni (vulkanske
erupcije, poari) i antropogeni (spaljivanje fosilnih goriva, industrija).
Pojava efekta staklenika: ugljikov dioksid (i jo neki plinovi) u atmosferi spreava da
toplinsko zraenje odlazi sa Zemlje u svemir tj. reflektira ga natrag na Zemlju prirodni efekt
staklenika omoguuje ivot na Zemlji (bez njega bi bilo mnogo prehladno), ali razvojem
industrije naglije se poveao udio CO2 i drugih "staklenikih plinova" u atmosferi te stoga i
prosjena temperatura na Zemlji, to uzrokuje podizanje razine mora (otapanje ledenjaka),
naruava prirodnu ravnoteu i tetno je za organizme jer se odvija puno bre nego to bi se
vrste mogle evolucijski prilagoditi
Oneienje zraka koje uzrokuje pojavu kiselih kia: industrijski plinovi koji otapanjem u
vodi tvore kiseline (sumporov dioksid, duikovi oksidi, klorovodik

sumporna, duina i

klorovodina kiselina)
tetne posljedice kiselih kia: usporavaju rast drvea, uzrokuju ugibanje vodenih
organizama, liajeva i nekih biljaka (etinjae), poveavaju zagaenje tekim metalima
Znaenje ozonskog sloja u atmosferi: apsorbira najvei dio ultraljubiastog zraenja koje
dopire iz svemira (ponajvie sa Sunca) i tetno je za zdravlje (npr. u ovjeka i drugih sisavaca
uzrokuje rak koe i sivu mrenu oka)
Oneienje zraka koje uzrokuje nastajanje ozonskih rupa (podruja na kojima je ozonski
sloj znatno prorijeen):
let nadzvunih zrakoplova
halogenirani ugljikovodici (freoni)
detonacija nuklearnog oruja
Glavni naini oneiavanja tla i njihove posljedice:
gnojenje

promjene u kemijskom sastavu i kiselosti tla

pesticidi

akumulacija otrovnih tvari u ivim organizmima

teki metali (iz industrije i otpada)

||

259
Ugroene biljne i ivotinjske vrste te ekosustav u cjelini treba tititi zakonom jer veina
ljudi nee na to samovoljno paziti nautrb profita i udobnosti. Ugroene vrste treba tititi
kako bi se sauvala bioraznolikost (danas je ugroen jako velik broj vrsta) i prirodna
ravnotea (ispranjene ekoloke nie zbog izumiranja mogu naruiti ravnoteu tj. negativno
utjecati na druge vrste koje su s tom vrstom u meuodnosima). Odnosi u ekosustavu tako su
sveobuhvatni i sloeni da uvijek treba tititi ekosustav u cjelini, tako je hrvatskim zakonom o
zatiti prirode propisano da se zatita prirode provodi na 100% povrine Republike Hrvatske.
Izvori hrane (npr. plodno tlo), pitke vode, energije (npr. fosilna goriva) i sirovina (npr.
metala) na Zemlji su ogranieni (nee ih biti dovoljno za sve ako ljudi bude jo vie za sada
su nedostaci uzrokovani samo time to nisu pravilno rasporeeni), pa stoga u novije doba
nagli rast ljudske populacije i urbanizacija sve vie ugroavaju budunost ljudske i drugih
vrsta
nagli rast ljudske populacije vidi utjecaji na brojnost ljudske populacije
urbanizacija porast gradova i poveanje udjela gradskog stanovnitva gradovi su
ovisni o unosu sirovina izvana (prehrambeni proizvodi, materijal za izgradnju,
elektrina energija...) i veliki izvor oneienja (otpada) pa lokalno i globalno
optereuju kruenje tvari i energije te nepovoljno utjeu na biosferu
Vanost zamjene fosilnih izvora energije alternativnim (vjetar, solarna energija
i sl.): fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin) su neobnovljivi izvori energije (nastaju
vrlo dugotrajnim procesima u Zemljinoj kori pa kad ih ovjeanstvo jednom iscrpi, vie
ih u ljudskim razmjerima nee biti) a potrebna su i za druge industrijske potrebe (npr.
proizvodnja plastike iz nafte) i stoga predragocjena za izgaranje koje nije niti osobito
energetski uinkovito, te njihovim izgaranjem nastaju tetni plinovi i aa koji
zagauju okoli (uinak staklenika, kisele kie), zato treba raditi na unapreivanju
tehnologija i irenju upotrebe alternativnih, prvenstveno obnovljivih izvora energije
(vjetar, Sunce, gibanja vode, biogoriva...)
Ekonomska i ekoloka vanost izdvajanja sekundarnih sirovina iz otpada
(papir, staklo, metal, tekstil): takve se sirovine onda mogu ponovo iskoristiti
(reciklirati) za daljnju proizvodnju to smanjuje trokove (ekonomska vanost) i
potrebu za uzimanjem primarnih sirovina (drvo, voda, rude...) iz prirode te oneienje
pri proizvodnji (ekoloka vanost)

260
Zatita voda i zraka je globalni problem jer su kruenjem vode i gibanjem zranih
struja sve svjetske vode odnosno svi dijelovi zranog omotaa povezani, oneienje se
tako moe daleko proiriti
Nacionalni parkovi Hrvatske: Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati,
Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit
Parkovi prirode u Hrvatskoj: Telaica, Velebit, Kopaki rit, Vransko jezero, umberak
i Samoborsko gorje, Biokovo, Lonjsko polje, Papuk, Uka, Lastovsko otoje, zapadni dio
Medvednice
Primjeri zakonom zatienih biljaka u Hrvatskoj: visibaba, ciklama, velebitska degenija,
dubrovaka zeina)
Primjeri zakonom zatienih ivotinja u Hrvatskoj: vuk, vidra, sredozemna medvjedica,
ptice grabljivice i movarice

sredozemna medvjedica
Posljedice unoenja stranih vrsta: strane vrste mogu se prekomjerno razmnoiti (jer u
novom okoliu nemaju prirodnih neprijatelja predatora i parazita) i naruiti prirodnu
ravnoteu na tetu autohtonih vrsta primjeri: mungos na Mljetu (poetkom 20. st. doveden
iz Indije kao prirodni neprijatelj zmija (poskoka), ali proirio se i na druge otoke i kopno te se
prehranjuje i drugim ivotinjama i biljkama), kaulerpa u Jadranu (vidi zelene alge)

261

mungos

kaulerpa

Odrivi razvoj je razvoj ljudskog drutva uz to manji negativni utjecaj na prirodu

Akumuliranje tetnih tvari u lancima ishrane: organizmi na niim stupnjevima
hranidbenog lanca (biljke, plankton, kukci...) u sebe prehranom unose manje koliine tetnih
tvari (tekih metala, pesticida) i preivljavaju bez znatnih posljedica, a vii organizmi (sisavci,
ptice) hranei se njima nakupljaju u sebi vee koliine tih tvari, to uzrokuje teke posljedice
(neplodnost, smrt)
Prednosti ekoloke proizvodnje hrane: ako se u uzgoju biljaka ne koriste umjetna gnojiva i
pesticidi, izbjegava se njihov tetan utjecaj na okoli (vidi agrokemijske metode); ako se u
uzgoju ivotinja ne koriste preventivne doze antibiotika, smanjuje se irenje bakterija otpornih
na antibiotike
Tehnoloka voda = voda koja je prola kroz industrijske ili druge procese u ljudskoj
djelatnosti te stoga vie nije dovoljne kakvoe za ljudsku prehranu (pie, kuhanje), ali je
dovoljne kakvoe za neke druge svrhe, npr. daljnju upotrebu u industriji, pranje ulica...
vano je za te svrhe kad je to mogue upotrebljavati tehnoloku umjesto pitke vode kako bi se
ograniene koliine pitke vode sauvale za one svrhe za koje je nuna
Suvremene metode u poljoprivredi i njihovi nedostaci:
monokultura (uzgoj samo jedne biljne vrste na odreenoj poljoprivrednoj povrini)
tako uzgajane biljke osjetljivije su na tetnike (kukce, gljivice) i epidemije bolesti pa
je potrebno koristiti vie pesticida i etva moe biti manja, tlo se iscrpljuje od nekih
sastojaka pa je potrebno koristiti vie umjetnih gnojiva

262
agrotehnike metode (upotreba strojeva u poljoprivredi) strojevi troe naftu
(neobnovljivo fosilno gorivo) koja se moe i izlijati u okoli (pri nesreama) pa ga
zagaditi
agrokemijske metode: umjetna gnojiva (mogu uzrokovati prekomjerno gomilanje
nekih mineralnih tvari u tlu, ukljuujui i teke metale, mogu nepovoljno utjecati na
pH tla, mogu dospjeti u vodotoke i uzrokovati pretjerano bujanje vodenog bilja),
pesticidi (tvari koje ubijaju tetnike, npr. herbicidi ubijaju biljkekorov, insekticidi
kukce nisu selektivni, nego ubijaju i neutralne ili korisne vrste, smanjuju
bioraznolikost)
Djelovanje ovjeka (oneienje, krenje uma, isuivanje voda, potapanje dolina za
akumulacijska jezera hidroelektrana...) uzrokuje smanjenje brojnosti i izumiranje mnogih
biljnih i ivotinjskih vrsta, ali djelovanje ovjeka moe uzrokovati i (prekomjerno) poveanje
brojnosti neke vrste (npr. unoenje stranih vrsta)
Crvene knjige biljnih i ivotinjskih vrsta su popisi ugroenih i rijetkih vrsta neke skupine
(npr. sisavci) na nekom podruju (npr. u Hrvatskoj), sadre sve podatke o tim vrstama (opis i
fotografija, rasprostranjenost, uzroci ugroenosti, postojee i predloene mjere zatite). Vane
su kao struna podloga za omoguavanje zakonske zatite ugroenih vrsta
Vano je uspostavljati i potivati meunarodne ugovore o zatiti prirode i okolia jer
oneienje ne poznaje dravne granice, zagaivanje i neodgovorno iskoritavanje prirode u
jednoj dravi moe imati dalekosene posljedice u susjednima pa i u udaljenima (vidi: zatita
vode i zraka je globalni problem)
Utjecaji na brojnost ljudske populacije:
Poboljanje zdravstvene zatite zbog napretka u medicini i poveanje proizvodnje hrane zbog
mehanizacije u poljoprivredi doveli su do naglog porasta brojnosti ovjeanstva u zadnja dva
stoljea (a osobito od tzv. zelene revolucije 1960ih poetak upotrebe suvremenih
poljoprivrednih metoda). U novije vrijeme u veini razvijenih drava populacija odrava
podjednaku brojnost ili postupno pada (zbog modernog stila ivota koji smanjuje natalitet), ali
u mnogim nerazvijenim i siromanim dravama populacija prekomjerno raste sve bre tako da
ukupna ljudska populacija jo uvijek naglo raste. ovjek je jedina iva vrsta na Zemlji na iju
brojnost u velikom dijelu stanita vie ne utjeu prvenstveno okolnosti u njegovom ivom i
neivom okoliu (prirodne (ne)pogodnosti, grabeljivci/plijen) nego vie odnosi unutar
vlastite vrste (razmnoavanje, ratovi...).

263
Kretanje svjetske populacije
Milijarde

ukupna svjetska populacija

zemlje u razvoju
razvijene zemlje

Prije izgradnje proizvodnih, prometnih i drugih objekata (tvornice, ceste, naselja...) potrebno
je izraditi ekoloku studiju istraivanje moguih utjecaja tog objekta (samog procesa
izgradnje i njegove kasnije funkcije) na ekosustav, kako bi se pri izgradnji i upotrebi objekta
uzele u obzir mjere kojima se nepovoljni utjecaji to vie smanjuju (ugradnja ureaja za
proiavanje otpadne vode, ograivanje cesta kako divlja ne bi istravala na njih, sjea
samo onoliko ume koliko je nuno...) ili u sluaju prevelike neotklonjive ekoloke opasnosti
od izgradnje odustalo

264

9 NEKI PREPORUENI POKUSI

a. Dokazivanje prisutnosti kroba
CILJEVI POKUSA:
-

utvrditi dvije vrste kroba (asimilacijski i rezervni) u biljkama

utvrditi prisutnost kroba u namirnicama
objasniti da se krob dokazuje Lugolovom otopinom u namirnicama
uoiti promjenu boje
opisati nastanak kroba u biljkama

MATERIJAL I PRIBOR:
eer, ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina, kruh, komadi margarina, Lugolova
otopina, kapaljka, Petrijeve zdjelice

POSTUPAK:
Navedeni materijal rasporedite na poklopcu Petrijeve zdjelice, kapnite nekoliko kapi
Lugolove otopine. Reakciju oznaite znakom (-) ako se boja ne promijeni, a znakom (+) ako se
pojavi druga boja.

REZULTAT:
Unesite (-) ili (+) ovisno o promjeni boje
eer

ria

sjemenka graha

gomolj krumpira

tjestenina

kruh

margarin

PITANJA:
1. Koje od navedenih tvari sadre krob? Po emu ste to zakljuili?
krob sadre ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina i kruh. To se zakljuuje po
promjeni boje Lugolove otopine (otopine joda i kalijeva jodida) iz utosmee u tamnoplavu.

265

b. Dokazivanje koagulacije bjelanevina

CILJ POKUSA:
-

utvrditi koji su uzroci zgruavanja ili koagulacije bjelanevina u mlijeku i bjelanjku

povezati koagulaciju s denaturacijom bjelanevina

MATERIJAL I PRIBOR:
Epruveta, drvena tipaljka, 2 satna stakla, kapaljka, stakleni tapi, plamenik, bjelanjak,
mlijeko, razrijeena octena kiselina (ocat) (ili limunov sok).

POSTUPAK:
1. Na jedno satno staklo stavite malo mlijeka, a na drugo malo bjelanjka. Zatim na oba
kapnite nekoliko kapi octene kiseline i promjeajte staklenim tapiem.
2. U epruvetu stavite malo bjelanjka zagrijavajte ga drei epruvetu tipaljkom iznad
plamena. To ponovite i s miljekom.
PITANJA:
1. to se dogodilo s mlijekom i bjelanjkom djelovanjem kiseline, a to djelovanjem
visokih temperatura?
U oba sluaja dogodila se koagulacija (denaturacija) bjelanevina.
2. Kako nazivamo bjelanevine iz mlijeka?
Najzastupljenija bjelanevina u mlijeku je kazein (po funkciji emulgator omoguuje
stabilnost emulzije vode i masti od koje se mlijeko sastoji).
3. Zato je mlijeko visokovrijedna namirnica? Koji mineral sadri mlijeko?
Jer sadri vane bjelanevine, masti, mlijeni eer, vitamine i minerale. Ponajvie
kalcij.
4. to moe dovesti do denaturacije bjelanevina?
Jake kiseline i luine, ioni tekih metala, visoke temperature, neka organska otapala i
drugi otrovi, mehaniki rad ("tuenje" bjelanka).

266

c. Mikroskopsko promatranje plastida

Mikroskopsko promatranje leukoplasta

CILJ POKUSA:
-

Promatrati leukoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih

Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze leukoplasti
Pronai i opisati amiloplaste

MATERIJAL I PRIBOR:
Gomolj krumpira, Lugolova otopina, alkohol, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop,
britvica

POSTUPAK:
S krumpirova gomolja odstruite periderm tamne boje i od stanija koje se nalazi ispod njega
nainite tanke prereze. Osim njenih leukoplasta, opaaju se mala zrnca kroba, a katkad i
kristaloidi bjelanevina u obliku kocke.
Slika: krobna zrnca (neobojena i obojena Lugolovom otopinom)

267

PITANJA:
1. Mogu li leukoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima?
Leukoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste kad su stanice u kojima
se nalaze izloene sunevoj svjetlosti (ozelenjavanje gomolja krumpira).
2. Gdje se stvaraju krobna zrnca?
U plastidima (u kloroplastima fotosintezom nastaje glukoza, koja se polimerizira u
krob najvie u amiloplastima).

268

Mikroskopsko promatranje kromoplasta

CILJ POKUSA:
-

Promatrati kromoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih

Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kromoplasti
Navesti bojila u kromoplastima

MATERIJAL I PRIBOR:
Plod rajice i plod rue (ili korijen mrkve ili cvat ili cvijet ljekovitog maslaka), britvica,
pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop

POSTUPAK:
Izreite komadi ploda zrele rajice, ogulite joj koru, zgnjeite je i malo zgnjeene mase
razmutite u kapljici vode na predmetnom stakalcu. Poklopite pokrovnicom i mikroskopirajte.
Nainite slian preparat s plodom rue.

PITANJA:
1. Mikroskopski usporedi kromoplaste u plodu rajice i plodu rue.
Kromoplasti u plodu rajice i ipku rue razlikuju se oblikom: kod rajice su okrugli, a
kod ipka razliita nepravilna oblika.

269
2. Mogu li kromoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima?
Kromoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste pri izloenosti
sunevom svjetlu (ozelenjavanje dijela korijena mrkve koji viri iz zemlje).

270

Mikroskopsko promatranje kloroplasta

CILJ POKUSA:
-

Promatrati kloroplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih

Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kloroplasti
Navesti bojila u kloroplastima

MATERIJAL I PRIBOR:
Mahovina, neka alga (Spirogira) ili bilo koji zeleni dio biljke (npr. vrlo mladi list paroge),
britvica, pinceta, kapaljka, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop

POSTUPAK:
S bilo kojeg dijela neke zelene biljke napravite tanki prerez, stavite ga u kap vode na
predmetno stakalce, poklopite pokrovnim stakalcem i mikroskopirajte pod malim i srednjim
poveanjem.

PITANJA:
1. Usporedite izgled i grau kloroplasta pod svjetlosnim i elektronskim mikroskopom.
Pod svjetlosnim mikroskopom vide se cijeli kloroplasti kao zelene kuglice u
stanicama, a pod elektronskim mikroskopom vidi se unutranja struktura
(ultrastruktura) kloroplasta.

271

kloroplasti pod svjetlosnim mikroskopom

kloroplasti pod elektronskim mikroskopom

2. Koje stanice imaju kloroplaste?
Kloroplaste imaju stanice (zelenih biljaka i algi) u kojima se odvija fotosinteza, a to su
stanice svih zelenih dijelova biljke. Najvie kloroplasta imaju stanice na gornjoj
povrini listova.
3. Mogu li kloroplasti prelaziti u druge plastide?
Kloroplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kromoplaste pri sazrijevanju
plodova (djelovanjem biljnih hormona kao to je etilen) ili u leukoplaste pri
nedovoljnoj izloenosti sunevoj svjetlosti.

272
4. Zato se kloroplasti mogu samoumnaati?
Jer sadre vlastitu DNA (nukleoid). Smatra se da su evolucijski nastali endosimbiozom
iz samostalnih prokariotskih autotrofnih (fotosintetskih) organizama.

273

d. Dokazi osmoze u biljnoj stanici

CILJ POKUSA:
-

usporediti osmozu i difuziju

objasniti osmozu na temelju pokusa s mrkvom
utvrditi promjene u razliitim koncentracijama otopina

MATERIJAL I PRIBOR:
korijen mrkve, no, aa, sol

POSTUPAK:
Izdubite korijen mrkve. Paljivo stavite korijen u posudu (au) s vodom tako da pri
postavljanju pokusa voda ne ue u udubinu. Udubinu ispunite solju. Oitajte rezultate nakon
pola sata.

PITANJA:
1. to se dogodilo u udubini korijena mrkve?
Sol se otopila i udubina se ispunila vodom.
2. Zato mrkva gubi vrstou?
Zbog izlaska vode iz stanica smanjuje se turgorski tlak u njima.

274