IDEOLOGIJA I GLOBALIZACIJA

Autor: Davorin uti

U ovom eseju nakana je dati osvrt na dogaaje koji su se dogodili od 1989. godine pa sve
do dananjih dana. Prije svega, pozornost je usmjerena na pad berlinskog zida 1989. i teroristiki
napad na WTC tornjeve u New Yorku, u rujnu 2001. Ove dvije godine su svojevrsni historijski
meai koji su u odreenom vremenskom periodu odredili kretanje globalizacije i ideologije kroz
svjetsko drutvo. Pojam ideologije pokuao sam prikazati osvrtom na autore poput Louisa
Althuessra, koji ideologiju, dravu i dravne aparate analizira kroz okvire strukturalistike
paradigme, te Slavoja ieka koji kroz okvire lacanovske psihoanalize analizira funkcioniranje
ideolokog stroja koji strukturira nau realnost, te Jeana Baudrillarda koji analizira transformaciju
univerzalnog u mondijalno, odnosno globalno.

Godine 1989. dolo je do ruenja eljezne zavjese koja je dijelila svijet na

dva bloka. Nestankom komunizma s povijesne pozornice neki su intelektualci vidjeli
svijet u potpunosti osloboen ideologije. Najpoznatiji su Francis Fukuyama sa
svojom teorijom o kraju povijesti, te Samuel P. Huntington o sudaru civilizacija.
Poetak devedesetih godina slobodno bi se mogao nazvati dobom u iekivanju kraja.
Iako je, prema Fukuyami, ve tada prijeena barijera onostranosti kraja, taj tzv. ''kraj
povijesti'' se i dalje oekuje. Pod krajem povijesti podrazumijeva se kraj gotovo
svega: ideologije, umjetnosti, kulture, graanske klase, kraj velikih pripovijesti itd.
Sve ono to je bilo glavnim obiljejem moderne zavrilo je i postalo je postmoderno.
Vie ne postoji sukob dvaju ideoloki suprotstavljenih blokova. Samuel P. Huntington
u svojoj knjizi The Clash of Civilizations govori o sukobu civilizacije na religijskoj
osnovi, a naglasak se stavlja na konflikt izmeu kranskog i islamskog dijela svijeta.
ivimo li zapravo u drutvu bez drutva kako naglaavaju to Ernesto Laclaul i
Chantal Mouffe u svojoj knjizi Hegemonija i drutvo? Pratei tu tezu o drutvu bez
drutva Laclaula i Mouffa, dolazimo do zakljuka kako nije rije o sukobu
civilizacija, barem ne u smislu onom kakvog ga je u svojoj knjizi predstavio
Hungtington, ve bi se prije moglo rei da se radi o antropolokom sueljavanju
neidentificirane univerzalne kulture (Cultur Wars) te svega to se pokuava ouvati
1

od bilo koje integracije u dananji integralni globalni poredak. Poredak u kojem je

sve strogo kontrolirano: od hrane koju bi trebali konzumirati, do zato je ba
korisno koristiti vjetroelektrane, a ne nuklearne elektrane, zato biti vegetarijanac
znai zdravo ivjeti, a uz to ste potedjeli barem jednu koko koju zlostavlja nekoliko
barbarskih radnika zlih korporacija? Je li to sve realno ili neto virtualno i
imaginarno?

Ideologija, drava, subjekt

to je to drava? Prema Marxu i Lenjinu, drava nije nita drugo ve represivni
aparat, ili kako Louis Althusser u svojim esejima o Lenjinu iz 1970. godine kae,
drava (je) represivni stroj u kojoj je vladajua klasa (u 19. i 20. stoljeu to su bili
vlasnici tvornica i zemljoposjednici) nad radnikom klasom. Nadopunjujui
Marxovu teoriju, Althusser je u svome radu napravio distinkciju izmeu dravnog
represivnog aparata i ideolokog dravnog aparata. Sam represivni aparat je neto
opipljivo i zastupljen je u dravnim organima poput policije, pravosua, vojske,
dravne administracije itd.
S druge pak strane, dravni ideoloki aparat je nevidljivo tijelo koje dri
drutvo na okupu. No ipak, inei ovu razliku izmeu represivnoga dravnog aparata
i ideolokog, Althusser tako pokuava naznaiti njihovu meuovisnost. Zato niti
jedna klasa nije u stanju se dugo zadrati na vlasti bez da je njihova hegemonija
dijelom i ideolokog aparata. No budui da je ideoloki aparat nevidljiv, Althusser
konstatira da ideologija djeluje kroz odreene segmente drutva kao to su crkva,
obitelj, kolstvo (prosvjeta i obrazovni sustav uope), politika (djelovanje razliitih
politikih stranaka i sam politiki sustav), sindikati, mediji. Althusser je medije
poput televizije, tiska, radija svrstao pod komunikacije. Budui da je sama struktura
medija danas uvelike promijenjena, a time i njihova uloga, ne moemo vie govoriti o
pukoj jednosmjernoj komunikaciji. Drugi, a isto jako vaan segment dananje
2

ideologije, je i kultura kao ideologija sama. Upravo kroz medije i kulturu se danas
najbolje oituje sama nevidljivost ideologije ili, Derridinim rjenikom, ideologija je
puka forma, forma koja nema vidljive obrise. Ovdje dolazimo do uloge represivnoga
i ideolokog aparata. Jedan i drugi djeluju masovno, no primarna im je zadaa kod
represivnoga represija, a kod ideolokog ideologija. Moemo li zato rei da je sama
ideologija neka vrsta naivnosti?
Moda tu naivnost najbolje prezentira Marxova fraza: Sie wissen das nicht,
aber sie tunes. Oni to ne znaju, ali ipak ine. Slavoj iek tumai ideologiju kao
pogrenu spoznaju vlastitih stvarnih uvjeta koja nas distancira od takozvane
drutvene realnosti i nae iskrivljene reprezentacije, nae patvorene svijesti o toj
zbilji. S toga sama realnost ostaje nedostina bez prvotne ideoloke mistifikacije.
U svojoj kritici Althusserove teorije ideolokih aparata drave, iek je upotrijebio
Kafku kao teorijski aparat. Slabo mjesto Althusserove teorije ideolokog aparata
drave vidi izmeu ideolokog aparata drave i ideoloke interpelacije. Upravo kod
same ideoloke interpelacije drava, u kafkijanskom smislu govorei, je besmisleni
gigant s kojim je pojedinac suoen.
Kafkijanski subjekt, prije bilo kakve identifikacije, prepoznavanja i prije svake
subjektivacije, suoen je s tajanstvenim birokratskim entitetom. Interpelacija koja
je bez mogunosti interpretacije / subjektivacije, subjekt koji nema svoj identitet, te
je u konstantnoj potrazi za neim s im bi se mogao identificirati - upravo tu iek
vidi nedostatak Althusserove teorije ideolokog aparata drave. Kafkijanski subjekt je
subjekt koji je uhvaen prije svega od strane Drugoga, prije nego to je uao u proces
identifikacije/subjektivizacije, te u simboliko/pogreno prepoznavanje.

Terorizam i mondijalizacija
Terorizam? Od 11.rujna 2001. godine taj pojam postao je dijelom svakog
pojedinca (subjekta) na ovome planetu. Ba svakog subjekta? Da, ba svakog
3

subjekta, i to onog u kafkijanskom smislu. Upravo kod terorizma moemo vidjeti

kako dananja ideologija funkcionira. Nakon 11.rujna 2001. godine, sada ve bivi
predsjednik SAD-a, George W. Bush objavljuje opi rat terorizmu. Poruka koja je
bila upuena tada, neposredno prije amerikog napada na Afganistan, je kako u ovom
ratu nema neutralnih zemalja kao u proteklim ratovima koji su se dogodili u povijesti.
Koji je problem ovog rata? Problem nije tono definirani neprijatelj kao to su to bili
nacizam, faizam, boljevizam, staljinizam. Terorizam nije ideologija suprotstavljena
u ovom sluaju neoliberalnoj demokraciji, ve on predstavlja ideoloki fantazam par
excellence. Niti jedan subjekt na ovome svijetu nije lien ovoga rata, ovo je rat koji je
globalizirani svijet proglasio samome sebi. Svijet u kojemu smo svi kafkijanski
subjekti koji traimo svoje identitete.
U paninom traenju vlastitih identiteta, a suoeni s gigantskim ideolokim
aparatom, uzimamo reprezentacije razliitih identiteta koji su nam ponueni kao
fantazmatski proizvod upravo tog istog ideolokog aparata. Recimo teme poput
ljudskih prava i sloboda, ekologije, zatite ivotinja, multikulturalizma, raznih teorija
zavjere itd., su upravo reprezentacije same dananje ideologije. Sve ovo upravo
nabrojano dio je globalizacijskog ina koji zamjenjuje univerzalnost. Obiljeje
globalizacije jesu trgovina, informacije, turizam, mediji. Svoenjem ljudskih prava,
kulture, demokracije, ekologije, pornografije itd. u odnos ponude i potranje,
dolazimo do prelaska univerzalnog u globalni sustav vrijednosti. Jean Baudrillard u
svome eseju Nasilje Mondijalizacijskoga pie kako svaka kultura, koja ide putem
univerzalnosti, gubi svaku svoju posebnost koja ju ini ba tom kulturom kakva ona
jest. Upravo ista obiljeja ima i naa kultura koja, takoer, tei ka univerzalnosti, no
razlika je u tome to su kulture, koje su se ugasile zbog svojih posebnosti, imale
lijepu smrt. No problem je kod nae globalne kulture to ona umire bez ikakvih
posebnosti i dokidanja svih svojih vrijednosti koje ne prelaze u neto drugo kao to
je to rije o kulturama koje su asimilirane u jedan vei entitet. Zbog dokidanja tih
vrijednosti globalna kultura, po Hardtu Negriju Imperiju, zapada u jedno, u
4

metafizikom smislu reeno, nitavilo. Ovdje vie nije rije ak niti o smrti koju
smatramo idealnom dok stremimo ka univerzalnosti, ve je rije o raspadanju,
dezintegraciji bez

mogunosti

bilo kakve ponovne integracije. Guenjem

univerzalnog nad mondijalnim dolazi do konane pobjede jedinstvene misli. U samoj

kulturi dolazi do promiskuitetnosti svih znakova i svih vrijednosti, dakle
pornografije. Za irenje pornografije nije vie potrebna seksualna opscenost, ve
dovoljna je interaktivna kopulacija.
U mondijaliziranom je svijetu i sama univerzalnost mondijalizirana, a samim
time podlona jednakom robnom protoku kao to su nafta, nekretnine, novani
kapital itd. Dok smo u univerzalnosti mogli vidjeti reference na prirodu, u
mondijalizaciji toga vie nema. Sama globalizacija vezana je uz ekran, mreu,
imanentnost, digitalnost, prostor-vrijeme bez dimenzije, ali i tehnike preciznosti,
izjednaavanje svih vrsta razmjena. Izjednaavanjem svih vrsta razmjena dolazi do
dokidanja univerzalnoga. Univerzalno jest ono povijesno, ali globalizacijom
univerzalnoga dolazi do dokidanja i onog povijesnog, pa stoga imamo simulaciju
linearnih povijesnih dogaaja i povijesnih artefakata koji su u istom razmjenskom
opticaju.
Sam globalizacijski sustav nije nita drugo do li imaginarna tvornica iluzija.
Stoga u svojoj manufakturnoj djelatnosti moglo bi se opisati neku prirodnu
katastrofu, ili pak tehniku poput izlijevanja nafte iz tankera u more, kao teroristiki
akt. Svaki iracionalni dogaaj moe se pripisati bilo kome i bilo emu. Tako ljeto vie
neemo zvati ljetom, ve globalnim zatopljenjem koje remeti krhki prirodni
ekosustav, a val hladnoe vie neemo zvati zimom, ve elementarnom nepogodom.
Jasno je kako ti destabilizirajui faktori imaju i svoga uzronika. No cilj je jasan - u
ovakvom integriranom sustavu sve ima destabilizirajui faktor, dok s druge strane
sam sustav pokuava ostaviti dojam neslomljivosti. Kada govorimo o ekologiji i
ekolokim katastrofama, upravo ovdje dolazimo do ideolokog parokizma i prie o
savrenom redu u prirodi koji je sad poremeen djelovanjem ovjeka. No ope je
5

poznato da priroda sama po sebi nije stabilan sustav, ve naprotiv turbulentan i

nasilan. S toga se moramo upitati nije li najvea katastrofa upravo neslomljivost
samog sustava , ili je upravo ta neslomljivost njegova najvea tragedija?
LITERATURA:
1. Althusser, Louis, Lenin and Philosophy and Other Essays, Ideology and
Ideological State Apparatuses, 1970.
http://www.marxists.org/reference/archive/althusser/1970/ideology.htm

2. Baudrillard, Jean, Power Inferno, Meandar, Zagreb 2003.

3. Derrida, Jacques, Sablasti Marxa, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 2002.
4. Marx Karl, Engels, Friedrich, Rani radovi, Naprijed, Zagreb 1985.
5. iek, Slavoj, Sublimni objekt ideologije, Arkzin, Zagreb 1989.