Professional Documents
Culture Documents
Material Culture From Early Byzantine Fo PDF
Material Culture From Early Byzantine Fo PDF
IZDAVA / PUBLISHED BY
Arheoloki institut
Beograd, Knez Mihailova 35
ZA IZDAVAA / FOR THE PUBLISHER
Slavia Peri
UREDNIK / EDITOR
Vujadin Ivanievi
RECENZENTI / REVIEWED BY
Miloje Vasi
Vujadin Ivanievi
CRTEI / DRAWINGS
Aleksandar Kapuran
FOTOGRAFIJE / PHOTOGRAPHS
Perica pehar
Jasna Cizler
LEKTOR / LANGUAGE EDITOR
Milena Bogdanovi
PREVODILAC REZIMEA / TRANSLATED BY
Tamara Rodwell-Jovanovi
GRAFIKA OPREMA KNJIGE / GRAPHIC DESIGN BY
Martina Risti
TAMPA / PRINTED BY
Excelsior
TIRA / PRINTED IN
Perica pehar
MATERIJALNA
IZ RANOVIZANTIJSKIH
KULTURA UTVRENJA
U ERDAPU
Beograd
2010
SADRAJ
1
3
5
8
9
10
12
12
13
15
16
18
20
21
22
25
25
25
26
27
31
33
34
35
36
38
38
UVOD
ISTORIJAT ISTRAIVANJA
ERDAP: GEOGRAFSKE ODLIKE I KOMUNIKACIJE
ADMINISTRATIVNE PODELE U RIMSKOM I VIZANTIJSKOM PERIODU
UTVRENJA NA DESNOJ OBALI DUNAVA U ERDAPU
UE POREKE REKE
VELIKO GOLUBINJE
MALO GOLUBINJE
HAJDUKA VODENICA
TEKIJA (TRANSDIERNA)
SIP
KARATA (DIANA)
DONJE BUTORKE
PONTES
RTKOVO GLAMIJA I
KORBOVO
VAJUGAKARAULA
MILUTINOVAC
LJUBIEVACGLAMIJA
BRZA PALANKA (EGETA )
UE SLATINSKE REKE
MIHAJLOVACBLATO
MORA VAGEI
BOREJ
AKVE (AQUAE)
RADUJEVACKARAMIZAR
UE TIMOKA
39
39-43
43-64
65
68-71
72-78
79-85
85-115
116-121
122
122
124-133
135
146
147
157
POKRETNI NALAZI
POSUDE OD STAKLA / pehari na stopi, boca, balsamarijumi /
DELOVI ODEE I NAKIT / kope, pojasni jeziak, fibule,
igle za odeu, prstenje, narukvice, naunice, perle, privesci, delovi torbica /
PREDMETI OD KOSTI I ROGA
VAGE I TEGOVI / novarske vage, tegovi /
GRAEVINSKA OPREMA / klinovi, klamfe, baglama, brave, katanac,
kljuevi, arka, prozorska okna /
OPREMA ZA OSVETLJAVANJE / nosai svetiljki, staklene svetiljke,
keramike lampe, bronzana lampa /
ALAT I PRIBOR / poljoprivredne alatke, alat za obradu drveta, alat za
obradu kamena, alat za obradu metala, alat i pribor za obradu vune i koe,
pribor za ribolov, alat i pribor za obradu hrane, kozmetiki pribor, brusevi,
kresivo, stilusi, medicinski instrumenti, alat nepoznate namene /
ORUJE / ma, titovi, koplja, tribulusi, luk i strele /
KONJSKA OPREMA
RAZNO
NOVAC / ostava iz Akva, ostava iz Hajduke vodenice, ostava sa ua
Slatinske reke, ostava iz Tekije, pojedinani nalazi novca /
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
SPISAK PREUZETIH CRTEA
SUMMARY
BIBLIOGRAFIJA
UVOD
11
12
1 U tom poslu veoma su mi pomogli Jelena Rankov, muzejski savetnik u Narodnom muzeju u Beogradu, Gordan Janji, direktor Muzeja
Krajine u Negotinu, Valentina Vujakovi iz Muzeja erdapa u Kladovu, kao i studenti arheologije Jovana Mijatovi i Milan Milosavljevi.
Za prikupljanje analogija od velike koristi bio mi je uvid u nepublikovani materijal sa znaajnih ranovizantijskih lokaliteta Cariin grad i
Gradina na Jelici, i to zahvaljujui ljubaznosti rukovodilaca istraivanja dr V. Ivanievia i dr M. Milinkovia.
ISTORIJAT ISTRAIVANJA
blast erdapa se zbog povoljnog vojno-geografskog poloaja veoma rano nala u sreditu
naunog interesovanja. Budui da je Dunav inio
prirodnu granicu izmeu dva velika, a sukobljena
carstva, turskog i austrijskog, bilo je potrebno da se
proue njegove obale i gazovi, kao i tragovi starih
utvrenja kako bi se izradile pouzdane mape. Obiavi srednje Podunavlje, grof Marsilji je dao pregled antikih i ranovizantijskih utvrenja i, ukoliko
je to bilo mogue, njihove osnove (Marsigli 1726).
Po osloboenju od turske vlasti, prouavanjem prolosti su poeli da se bave i srpski naunici.
U potrazi za arheolokim lokalitetima, J. afarik je
1846. godine obilazio ondanju Srbiju. O svojim
zapaanjima je izvestio nadleno ministarstvo,
naglaavajui da su na nekim nalazitima, meu
kojima je i Pontes, neophodna arheoloka iskopavanja ( 1985: 7778). Tri decenije
kasnije, 1876. godine, u Beogradu je objavljeno
delo M. Milievia, pod nazivom Kneevina Srbija,
uglavnom sa skromnim, ali pouzdanim svedoanstvima o arheolokim lokalitetima u Srbiji. Neki
od tih podataka odnose se i na pojedina kasnoantika utvrenja na desnoj obali Dunava.
F. Kanic je krajem 19. veka obiao ne samo
Podunavlje ve gotovo i itavu Srbiju kako bi upoznao njene geografske i klimatske odlike, ali i drutvene, ekonomske i politike prilike. Rezultati njegovog obimnog i studioznog istraivanja dopunili
su i obogatili postojea saznanja o poloaju, osnovama i stepenu ouvanosti erdapskih utvrenja
(Kanitz 1892).
Posle Kanicovog poduhvata usledila je pauza
zbog balkanskih ratova, a zatim i Prvog svetskog
rata. Novi pomak u prouavanju prolosti erdapa
uinjen je 1938. godine, kada je E. Svoboda objavio
sintezu do tada poznatih i raspoloivih podataka
o utvrenjima sa teritorije Gornje Mezije (Swoboda 1939). Iste godine je V. J. Fjuks obiao prostor
izmeu Gvozdenih vrata i Timoka, gde je konstatovao ostatke nekoliko kasnoantikih utvrenja
(Fewkes 1939: 911).
Prve korake u arheolokom istraivanju erdapa preduzeli su strunjaci Arheolokog instituta u Beogradu, koji su petogodinjim planom
rada predvideli, izmeu ostalog, i prouavanje ove
oblasti. Terenske radove zapoeli su 1958. godine,
i to sondanim iskopavanjima na lokalitetu Veliki
Gradac kod Donjeg Milanovca, a 1959. godine i na
lokalitetu Akve u Prahovu. Do 1960. godine rekognosciran je pojas od Beograda do Radujevca, a
svi lokaliteti izmeu Rama i granice sa Bugarskom
su kartirani i kotirani.2 Iste godine sprovedeno
je iskopavanje nalazita Veliki i Mali Gradac kod
Donjeg Milanovca, kao i sondiranje u okolini Negotina.
Na Meunarodnom simpozijumu o limesu
1960. godine zakljueno je da prouavanje granica
Rimskog carstva i Vizantije koje su se nalazile
na teritoriji Jugoslavije kasni u odnosu na druge
zemlje. Zbog toga je JAZU 1961. godine organizovao Meunarodni kongres o limesu, a Savet akademija nauka SFRJ obrazovao je poseban Odbor za
istraivanje limesa. U Arheolokom institutu u
Beogradu je 1962. godine za potrebe Zavoda za
unapreenje komunalne delatnosti SR Srbije izraen elaborat Prikaz arheoloko-kulturno-istorijskih
spomenika na priobalnom podruju Dunava, od
Beograda do rumunske i bugarske granice i predlozi
za njihovu zatitu. Do kraja te godine sprovedena
su istraivanja na lokalitetima Ue Poreke reke,
Tekija i Brza Palanka (Egeta).
Ubrzo potom, u Arheolokom institutu je
izraen novi elaborat Spomenici kulture u erdapu i organizacija sedmogodinjih arheolokih
zatitnih iskopavanja, kojim je bilo predvieno
iskopavanje na potesu SipKuli, i to od 1964. do
1970. godine. Sredinom iste godine, Potkomisija
za zatitu arheolokih spomenika na erdapu Republikog zavoda za zatitu spomenika kulture
SR Srbije prihvatila je ovaj elaborat i iskopavanja
poverila Arheolokom institutu, dok je zatita spomenika kulture preneta u nadlenost Instituta za
arhitekturu i urbanizam.
2 Utvrivanje nadmorske visine na kojoj se nalaze pojedine fortifikacije bio je prvi korak u odreivanju stepena njihove ugroenosti usled
podizanja brane, a samim tim i prioriteta u daljim istraivanjima.
13
Do novog zamaha dolo je u vreme izgradnje hidroelektrane erdap II, koja je zapoeta
1979. godine. Podizanje brane izazvalo je dalji
rast Dunava, pa su mnogi lokaliteti bili ugroeni.
Zbog toga su organizovana prouavanja utvrenja
na nalazitima Karata, Pontes, Korbovo, Vajuga,
Rtkovo, Milutinovac, Ljubievac, Ue Slatinske
reke, Mihajlovac, Mora Vagei i Borej, koja se nalaze uzvodno od brane. Takva opasnost nije pretila
utvrenjima nizvodno od hidroelektrane erdap
II, pa su u njima sprovedena uglavnom rekognosciranja, a u pojedinim sluajevima i manja sondana iskopavanja. Istraivanja u okviru izgradnje
hidroelektrane erdap II zavrena su 1984. godine,
mada su u Pontesu i Dijani nastavljena i kasnije, a u
Dijani traju i danas.
Prikupljeni arheoloki nalazi dugo su uvani
u nekoliko muzeja, kao to su Narodni muzej u
Beogradu i Muzej Krajine u Negotinu. Pre nekoliko godina odlueno je, meutim, da se materijal
sa iskopavanja pohrani u depo u Karatau, a njegov manji deo izloen je u Arheolokom muzeju
erdapa u Kladovu, osnovanom 1996. godine.
Nalazi iz Prahova i sa prostora nizvodno od njega
smeteni su u Muzej Krajine u Negotinu.
Jo u prvoj fazi istraivanja objavljeni su njihovi rezultati, najpre u vidu sumarnih godinjih
izvetaja u asopisu Arheoloki pregled. Kasnije, u
vreme izgradnje hidroelektrane erdap II pokrenuta je serija , sa opirnijim izvetajima, planovima, osnovama, profilima i crteima
pokretnih nalaza, ali su, naalost, izale samo etiri sveske. Praznina je donekle popunjena dvobrojem ra iz 1984. godine,3 a nakon toga
interesovanje za istraivanja u erdapu je opalo.
Uporedo sa im kama pokrenuta je posebna serija monografija o pojedinim
lokalitetima. I druge publikacije su nastale zahvaljujui sistematskim istraivanjima u erdapu
(Jankovi, . 1981), a obilje podataka pruaju
i neobjavljene magistarske teze odbranjene na
Odeljenju za arheologiju Filozofskog fakulteta u
Beogradu ( 1980; Grbi 1994). Arheoloki
nalazi iz erdapa nali su mesto i u nekoliko monografija o pojedinim vrstama materijala iz Srbije, odnosno o utvrenjima na dunavskom limesu
(Popovi, I. 1988; Rui 1994; Petkovi 1995;
Jeremi 2009), kao i u nizu manjih studija o ovoj
tematici u raznim asopisima. Arheolokim istraivanjima u erdapu posveena je i izloba, kao i
pratei katalog (, . 1978).
ERDAP:
GEOGRAFSKE ODLIKE
I KOMUNIKACIJE
15
17
ADMINISTRATIVNE PODELE U
RIMSKOM I VIZANTIJSKOM PERIODU
Vei deo erdapa veoma rano je dospeo pod vlast
Rimljana, koji su osvojene teritorije, radi lake kontrole, podelili na provincije. Ubrzo po zavretku
panonskog rata 9. godine, na Balkanu je osnovana
provincija Moesia, koja je proglaavanjem za carsku
zvanino ukljuena u sistem uprave. Zbog velikog
pritiska na dunavski limes nekoliko decenija kasnije (86. godine), Mezija je podeljena na provincije
Moesia Superior i Moesia Inferior (Mcsy 1970:
96; Mirkovi 1986: 35).
Sledea reorganizacija administrativnog
sistema sprovedena je posle naputanja provincije
Dakije 272. godine, tokom Aurelijanove vladavine
(270275). Nakon toga, verovatno za vreme Proba
(276282), juno od Dunava osnovane su dve nove
provincije Priobalna i Sredozemna Dakija. Usled
napada varvarskih plemena na granice i stalnih
nemira u provincijama, Dioklecijan (282302)
je zapoeo niz reformi, pa i administrativnih.
Cilj nove podele bio je stvaranje manjih teritorijalnih celina radi lakeg upravljanja i suzbijanja
unutranjih nereda i prodora varvara. Reforme
zapoete u vreme njegove vladavine zavrene su
u 4. veku, kada su uspostavljene etiri prefekture,
4 Pomenuti rudnici nalaze se kod Bora i Majdanpeka. Uporediti: Bavant 2004: 331.
18
u njima nalazili vei administrativni, vojni i religijski centri, a u nekim sluajevima podizana su samo
za smetaj manjih vojnih jedinica.
Kako su utvrenja u ovoj oblasti imala viestruku namenu, mesto za njihovo podizanje birano je na osnovu nekoliko parametara. Njihova
osnovna funkcija bila je zatita puteva kojima su
varvarska plemena mogla da prodru na teritoriju Carstva, a zatim kontrola gazova, mostova,
kao i pristanita preko kojih je dopremana neophodna roba, ali i vojna pojaanja iz unutranjosti
(Petrovi, Vasi 1996: 18).
Ako se raspored ranovizantijskih utvrenja
izmeu ua Poreke reke i ua Timoka povee
sa geografskim odlikama ovog kraja, uoava se
veliki uticaj topografije terena na izbor mesta za
njihovo podizanje. Daleko je manji broj utvrenja
na nepristupanom delu Dunava, izmeu ua
Poreke reke i Sipa, gde ih je zabeleeno samo est.
Pri tome, fortifikacija na uu Poreke reke kontrolisala je prolaz kroz dolinu ove reke, utvrenja u Hajdukoj vodenici i Tekiji kontrolisala su
ua erne i Mrakonije na levoj obali Dunava,
dok je sipska fortifikacija, smetena na izlazu iz
erdapske klisure, titila plovni kanal. Nasuprot
tome, na delu dunavskog limesa koji je bio otvoren
prema teritoriji koju su zaposeli varvari (Vlaka
nizija), konstatovano je 16 utvrenja na manjoj
meusobnoj razdaljini (karta 2).
Mogunost prodora varvara u unutranjost
provincije zavisila je od veliine pritoka Dunava,
tj. irine njihovih korita i dolina. Utvrenja su
nicala upravo na mestima gde je prelazak na teritoriju Carstva bio lak, kao to su ua Poreke reke,
Slatinske reke i Timoka. Koriena su i za kontrolu
gazova preko Dunava, pa su utvrenja u Dijani6
i Prahovu podignuta preko puta ade, a u Milutinovcu naspram velikog peanog spruda. Poseban
sluaj je Pontes, smeten na mestu gde je Trajan
(98117) podigao most. Po zavretku dakih ratova
gornji deo mosta je skinut (Mirkovi 1968: 32), pa
u ranovizantijskom periodu most nije korien,
mada su njegovi stubovi ometali plovidbu. Ipak,
utvrda u Pontesu i dalje je bila znaajna u sistemu
odbrane limesa. Poto je put du Dunava prvenstveno sluio za romejske vojne pohode, na obali su
5 Na prostoru provincije Mezije Superior, koja je obuhvatala i desnu obalu Dunava izmeu ua Poreke reke i ua Timoka, tokom 1.
veka n.e. boravile su legije IV Schitica, V Macedonica, VII Claudia i IV Flavia. Uporedidi: Mirkovi 1986: 35, sa navedenom literaturom.
6 Delovi ovog velikog ostrva mogu se videti i danas, ak i kada je vodostaj Dunava visok.
19
UE POREKE REKE
Priblino 6 km nizvodno od Talijate (Donji Milanovac), koja predstavlja najistoniju taku provincije Mezije I na Dunavu, nalazi se lokalitet
Ue Poreke reke. Ime je dobio po istoimenoj
reci, najveoj pritoci Dunava u iroj oblasti erdapa. Sa obe strane Poreke reke, 20-ak km u
unutranjost, prostire se iroka i plodna ravnica.
Antiko utvrenje na ovom mestu bilo je znaajna
raskrsnica, od koje je put uz Dunav vodio na sever,
drugi je preko Miroa (Gerulata) iao ka Brzoj
Palanci (Egeta), a trei ka rudonosnim oblastima u
unutranjosti provincije (, . 1984: 285).
Ostatke nekada monog odbrambenog kompleksa prvi je uoio grof Marsilji krajem 17. veka
(Marsigli 1726: fig. XIX), koji je skicirao poloaj
bedema na levoj obali Poreke reke (sl. 1). Gotovo
dva veka kasnije, F. Kanic je takoe obiao ovo
mesto i zabeleio postojanje odbrambenog sistema.
Na levoj obali potoka Zlatice video je krunu kulu
prenika 5 m, sa zidovima irokim 0,60 m. Konstatovao je jo jednu krunu kulu, prenika 10 m, iji
su zidovi bili debeli 1,5 m. Od nje se ka jugoistoku
pruao bedem u duini od 240 m, a ka istoku u duini
20
od 40 m. Na drugoj strani Poreke reke, na uzvisini Caretina, takoe je uoio kulu, a na uzvienju
etaa utvrenje kvadratnog oblika, povrine 40 x
40 m, iji su bedemi bili iroki 1,50 m, a ouvana
visina iznosila je oko 3 m. Unutar utvrenja, uz
njegov istoni zid, Kanic je konstatovao i krunu
kulu ( 1985: 448449). Fortifikacioni sistem
na uu Poreke reke potvrdio je zatim i E. Svoboda (Swoboda 1939: 38). Na osnovu prikupljenih
podataka, Arheoloki institut iz Beograda je 1962.
godine sproveo manja sondana iskopavanja, a
1966. godine i sistematska istraivanja, koja su
okonana 1970. godine (Vukovi-Todorovi 1967:
6263; , . 1984: 285).
Na ovom lokalitetu konstatovan je sloen
odbrambeni sistem (sl. 2). Poto se Poreka reka
odlikuje veoma irokom i lako pristupanom dolinom, koja omoguava lak prodor u unutranjost
provincije, vojni arhitekti morali su da nau nain
za zaustavljanje varvara. Stoga su podignuti pregradni zidovi (klaustre) ojaani kulama, kao i
utvrenje za smetaj vojne posade. Ue Poreke
reke je kompleksan vojno-arhitektonski sistem,
7 Poto nisu objavljeni podaci o dimenzijama kula, smatramo da je povrina vee kule iznosila 4 x 4 m, dok su zidovi druge bili neto krai.
21
VELIKO GOLUBINJE
Priblino 8 km nizvodno od ua Poreke reke, u
dananjem selu Golubinju registrovana su dva lokaliteta, Veliko i Malo Golubinje. Poto su arheoloka
istraivanja obuhvatila uglavnom Malo Golubinje,
na lokalitetu Veliko Golubinje obavljena su samo
MALO GOLUBINJE
Lokalitet Malo Golubinje prvi je obiao F. Kanic i
ustanovio da se radi o manjem utvrenju, dimenzija 50 x 50 m, na kome je naao i opeke sa peatima
DIERNA i DRP DIERNA ( 1985: 451). I M.
Valtrovi obavetava o dve opeke sa identinim
peatima, naene prilikom izgradnje puta u Malom
Golubinju 1887. godine. Metani su tada delimino
iskopali objekat orijentisan u pravcu severozapad
jugoistok, ija je irina iznosila 4 m, a duina od 4
do 6 m ( 1888: 1920).
Arheoloka istraivanja zapoeta su 1965.
godine, i to rekognosciranjima koja je sproveo V.
Kondi. Konstatovan je kasnoantiki kastel koji se
jednim delom nalazio na trasi seoskog puta, dok
se njegov istoni bedem naslanjao na karaulu.
Sl. 3. Malo Golubinje, prema Popovi, Lj. 1984: sl. 1 (razmera 1:500)
8 Ova fortifikacija nije bila direktno ugroena porastom nivoa Dunava zbog izgradnje brane, pa na pomenutom prostoru nisu sprovedena
arheoloka iskopavanja. Uporediti: , . 1984: 291.
22
HAJDUKA VODENICA
Nizvodno od Malog Golubinja i priblino 12 km
uzvodno od Tekije, ispod litica Malog trpca u
Malom kazanu nalazi se lepezasti plato iji sredinji
deo, poznat pod imenom etae, zauzimaju ostaci
antikog utvrenja. Prvi ih je konstatovao F. Kanic
(Kanitz 1892: 39), a zatim i E. Svoboda (Swoboda
1939: 5556). Izuzetan poloaj omoguavao je
zatitu puta pored koga se fortifikacija nalazila,
ali i reke, jer je ovo mesto bilo najpogodnije za
podizanje pristanita u Malom kazanu. Posada
utvrde mogla je da kontrolie i dolinu reke Mrakonije na suprotnoj, levoj obali Dunava, kojom
su nadirala varvarska plemena (, .
1984: 319). Ovo znaajno utvrenje na dunavskom
limesu M. Mirkovi je protumaila kao Iulii Vala
(Mirkovi 1968: 112), dok ga je . Jankovi poistovetio sa ranovizantijskim utvrenjem Ducepratum (, . 1981: 32).
Sondana istraivanja zapoeo je V. Kondi
1965. godine (Kondi 1965), a u vreme izgradnje hidroelektrane erdap I 1966. godine sprovedena su sistematska iskopavanja (Petrovi, Pavlovi
1966: 99100), koja su trajala etiri naredne godine
(erkov 1967: 5759; erkov 1968: 6567;
Petrovi, N. 1969: 98100; Petrovi, N. 1970: 5456).
Fortifikacija je priblino kvadratne osnove,
sa isturenim krunim kulama na uglovima i
petougaonom kulom na sredini istonog bedema.
Ulazilo se kroz tzv. ulaz na eta, koji se nalazio
na severnom bedemu. Njene unutranje dimenzije iznose 43 x 41 m, debljina bedema 2,303,40
m, dubina temelja oko 3 m, a unutranji prenik
kula 3,8 m. Konstatovana su i dva spoljna zida sa
krunim kulama na krajevima, koja se pruaju
ka obali Dunava radi zatite pristanita (sl. 4). U
unutranjosti utvrenja istraena je kula kvadratne
osnove, sa spoljanjim dimenzijama 12,5 x 11,8 m,
a unutranjim 9,1 x 8,7 m, dok irina zidova iznosi
1,50 m. Iznad severnog dela ove konstrukcije
konstatovani su ostaci jednobrodne sakralne graevine, podignute u vreme kada utvrenje vie nije
korieno u vojne svrhe (, . 1984: 319).
Utvrenje je izgraeno tehnikom opus mixtum, pri emu se opeka javlja u zonama sa pet redova.
U mlaoj fazi primenjena je drugaija tehnika, pa su
zidovi koji opasuju kule A i C napravljeni od kamenih blokova tehnikom opus quadratum. Kula u
sredinjem delu utvrenja podignuta je od kamena i
samo je na uglovima ojaana sa vie libanih redova
opeke (, . 1984: 319320).
Naalost, iz terenske dokumentacije se ne
vidi struktura profila, ali se stratigrafija lokaliteta
moe ustanoviti analizom pokretnog materijala.
Prva faza se izdvaja nalazima iz rimskog perioda,
pomeanim sa predmetima dakog porekla i
opredeljenim od sredine 1. do poetka 2. veka.
Naredna dva veka su arheoloki nedovoljno dokumentovana; naena su samo tri primerka novca
kovana za vreme Aleksandra Severa (222235),
Tacita (275276) i Maksimina Daje (305311). Sledea sigurno konstatovana faza obuhvata drugu
polovinu 4. veka i njoj pripada veliki broj nalaza,
pre svega ulomaka keramike (, . 1984:
322325). Pokretnim materijalom najbogatija je
faza iz 6. veka. Najznaajnija je svakako ostava
zlatnog novca (29 solida i 1 tremis), pohranjena u
keramikoj posudi zajedno sa vagom, tegovima i
kotanim zatvaraem torbice (, . 1984:
325328; Kondi, V. 1984).
Iako arheoloki materijal ukazuje na nekoliko
horizonata, nedostatak tehnike dokumentacije i
nedovoljno definisane arhitektonske faze ostavljaju
izvesne nedoumice. Stoga je problem datovanja utvrenja u Hajdukoj vodenici dugi niz godina izazivao
veliku panju istraivaa, koji su esto nudili oprena
miljenja.9 Na osnovu svih raspoloivih podataka, A.
Jovanovi je predloio najverovatnije reenje da je
sredinom 4. veka podignuta kvadratna kula, koja je
za vreme Justinijanovih reformi obnovljena, a oko
nje je sagradjeno vee utvrenje. Dalja graevinska
delatnost vezuje se za poslednju treinu 6. veka, kada
su podignuti zidovi oko kula A i C, deo bedema i
petougaona kula (, . 1984: 329).
23
9 Za detaljniju raspravu o vremenu nastanka utvrenja u Hajdukoj vodenici uporediti , . 1984, sa navedenom literaturom.
24
TEKIJA (TRANSDIERNA)
Nastavljajui desnom obalom Dunava, 12 km nizvodno od Hajduke vodenice nalazi se selo Tekija, u
ijem su ataru konstatovani ostaci utvrenja. Ovde
je, na levoj strani Dunava, nasuprot ua erne
na desnoj obali, podignuta fortifikacija radi kontrole doline erne, koja je bila pogodna za prelazak
varvara preko Junih Karpata.
Fortifikaciju kvadratne osnove (27 x 27 m)
prvi je na brdovitom terenu nedaleko od Tekijskog
potoka konstatovao L. F. Marsilji. Sagraena je od
zemlje i opeke, sa etiri krune kule i rovom oko nje
(sl. 5) (Marsigli 1726: T. VI, fig. 25). Nove podatke
je posle due pauze dao F. Kanic, koji je na desnoj obali Tekijskog potoka uoio veu graevinu
sa vie odaja, iji se juni zid pruao u duini od
36 m. Tragajui za utvrenjem koje pominje Marsilji, na levoj obali potoka Kanic je pronaao kastel dimenzija 100 x 84 m ( 1985: 504505).
Godine 1934. na ovom mestu je podignuta zgrada
erdapske rene uprave, kada su otkriveni i ostaci
utvrenja. Na osnovu graevinskih planova zgrade i usmenog saoptenja nadzornika radova, E.
Svoboda je doznao da su to bili ostaci graevine
dimenzija 30 x 30 m, ime su potvreni Marsiljijevi
podaci (Swoboda 1939: 60). Neki autori smatraju da
25
SIP
10 Dimenzije ugaonih kula preuzete su iz monografije o tekijskom utvrenju, iako su znatno manje nego u ranijim izvetajima sa
arheolokih istraivanja. Uporediti: Cermanovi-Kuzmanovi, Jovanovi, A. 2004, 3551.
26
27
KARATA (DIANA)
Lokalitet Dijana nalazi se na uzvienju priblino
300 m nizvodno od erdapske brane, na samoj
obali Dunava. Prvi ga je obiao i opisao Kanic,
napominjui da je preko puta naselja Gura Vaj,
na rumunskoj obali Dunava, primetio veliko
utvrenje dimenzija 172 x 100 m, sa bedemima
irokim 2 m, koji su ponegde ouvani i do visine
od 8 m (sl. 9) (Kanitz 1892: 49). Lokalitet je uoen
i tokom kasnijih rekognosciranja ireg prostora
erdapa. Zahvaljujui nalazu epigrafskog spomenika, fortifikacija je sigurno identifikovana kao
antika Diana (Kondi, V. 1965: 85; Kondi, V.
1987: 4344).
Poto je u blizini Dijane otvoren kamenolom za potrebe izgradnje brane, 1964. godine se
pristupilo sondanom istraivanju ugroenog prostora. Istraeni su deo istonog bedema, kapela sa
kriptom i deo nekropole. Iskopavanja su nastavljena
1971. godine, kada je istraen jo jedan deo fortifikacije, kao i deo nekropole. Arheoloki radovi,
zapoeti skromnim finansijskim sredstvima, vremenom su prerasli u sistematska iskopavanja, koja
se sprovode i danas.11
Dosadanji rezultati pokazuju da je Dijana
sigurno bila jedan od rimskih logora podignutih na desnoj obali Dunava tokom 1. veka n.e., sa
zemljanim bedemima i palisadom. Kamena fortifikacija, priblinih dimenzija 140 x 134 m (sl. 10),
izgraena je krajem 1. i poetkom 2. veka, i to od
grubo pritesanog kamena povezanog malterom.
Za kasnije faze karakteristina je primena tehnike
opus mixtum, sa pet nivelacionih redova opeke. Do
sada su istraene juna i zapadna kapija, irine 3,50
i 3,40 m, koje su bile ojaane sa po dve pravougaone
kule dimenzija 3,40 m x 4,50 m. Kule na zapadnoj
29
DONJE BUTORKE
U blizini Kladova, nizvodno od Dijane i oko 500
m uzvodno od zapadnog bedema Fetislama, preko
puta rumunskog sela Skela nalazi se kasnoantiki
kastel, smeten na samoj obali Dunava. I njega je
prvi konstatovao i opisao Kanic, koji je ustanovio
da je re o etvorougaonoj fortifikaciji zaobljenih
uglova, dimenzija 55 x 24 m ( 1985: 493).
Arheoloka istraivanja zapoeta su 1964.
godine, kada je lokalitet bio ugroen izgradnjom
pristanita i postrojenja brodoremonta. Manja iskopavanja zatitnog karaktera tada su preduzeta
na nekropoli u neposrednoj blizini utvrenja, iji
je vei deo bio uniten. Tokom graevinskih radova 1972. godine buldoerom je izvaen spomenik
sa ouvanim natpisom i tek tada su pokrenuta
arheoloka istraivanja na irem prostoru oko utvrenja, kojima su obuhvaeni rimski kastel, praistorijsko naselje uzvodno od njega i kasnosrednjovekovna nekropola na prostoru utvrenja i juno
od njega. Ustanovljeno je postojanje manjeg, starijeg utvrenja, oko koga je podignuta mlaa fortifikacija vee povrine.
Sl. 11. Donje Butorke, prema Cermanovi-Kuzmanovi 1979, sl. 1 (razmera 1:500)
30
PONTES
U selu Kostol, priblino 5 km nizvodno od dananjeg Kladova, nalaze se ostaci Trajanovog
mosta, podignutog izmeu 103. i 105. godine, kao
i kastela Pontes (Transdrobeta), koji je sa utvrenjem Drobeta na suprotnoj obali Dunava inio
jedinstven sistem za zatitu mosta. Na desnoj
obali Dunava Marsilji je prvi konstatovao objekat
dimenzija 89 x 89 m, to gotovo potpuno odgovara situaciji na terenu (sl. 12). Pri obilasku doline
nekadanje pritoke Dunava, Kanic je video tragove mosta i ostatke utvrenja koje ga je branilo
( 1985: 485491).
Zbog izgradnje hidroelektrane erdap II,
1979. godine zapoeta su zatitna arheoloka istraivanja na ovom prostoru. Na desnoj obali presahle
reke konstatovana je utvrda dimenzija 112 x 120 m
(sl. 13). Poto su metani delimino prekopali zapadni deo fortifikacije, na povrini su bili vidljivi
tragovi jedne uvuene ugaone kula, a na levoj obali
nekadanje reke nalazilo se znatno manje utvrenje,
dimenzija 50 x 30 m (, 1980: 78).
31
aktivnost tokom 2. veka, dok je trea faza datovana u 23. vek. Ruilaki napadi varvara u 4. veku
ostavili su tragove unutar fortifikacije, a pokretnim nalazima iz sloja ruenja definisana je etvrta
faza. Peta je obuhvatala period obnove posle prodora Huna sredinom 5. veka, o kome svedoi mala
ostava novca sa pet solida Teodosija II (408450),
koji pokazuju da je dunavski limes, pa i Pontes,
osvojen izmeu 441. i 443. godine ( 1983:
99, 107, 110). Naredna faza je opredeljena u 6. vek,
odnosno u vreme Justinijanove obnove utvrenja
na limesu, o emu obavetavaju i istorijski izvori
(Procopius De aedificiis IV 4: I 2007: 69),
a posvedoena je, pre svega, brojnim jamama ija
dubina dostie i 2 m. Moda se mogu izdvojiti dva
ranovizantijska horizonta. Ovaj prostor je i kasnije
bio naseljavan, to pokazuje arheoloki materijal iz
ranog srednjeg veka (910. vek), kao i iz perioda od
12. do 14. veka (, , 1984: 2527, 4447; Vasi 1997: 150; Vasi
1999: 3435).
RTKOVO GLAMIJA I
(razmera 1:2000)
32
Preko puta rumunskog sela Hinova, 3 km nizvodno od sela Rtkova, izmeu Korbova i Velike
vrbice nalazi se lokalitet Rtkovo Glamija I.
Utvrenje je smeteno na najdominantnijoj taki
prirodnog uzvienja. Njegove ostatke prvi je uoio
Marsilji (Marsigli 1726: 23), a potvrdio ih je i Kanic
(Kanitz 1892: 44). Rekognoscirajui ovu oblast,
M. Vasi pominje selo Rtkovo, ali ne i utvrenje
(Gabrievi 1986: 71). Na osnovu sakupljenih podataka, reljefa i tragova destrukcije, mogao je
da se pretpostavi poloaj utvrde, pa se pristupilo
sistematskim arheolokim istraivanjima od 1980.
do 1982. godine. Otkriveno je manje utvrenje
okrueno mlaom i veom fortifikacijom (sl. 14).
Spoljanje dimenzije manjeg utvrenja
iznose 18,5 x 18,5 m, a unutranje 14,5 x 14,5 m.
Kapija se nalazila na zapadnom bedemu. U sredini utvrenja konstatovane su etiri simetrino
rasporeene supstrukcije kvadratne osnove, na
kojima je poivala kula straara. Mnogobrojni klinovi i spojnice pokazuju da je u gornjim zonama
za graenje korieno i drvo, a prema ulomcima
tegula i crepova raznih dimenzija zakljueno je da
je kula imala krov, mada su i drugi objekti moda
bili pokriveni na taj nain. Tragovi garei iznad
prvobitnog poda predstavljaju najstariji sloj naseljavanja, ali i destrukcije. Analizom pokretnih
nalaza izdvojene su dve faze. Starija, bolje ouvana
faza datovana je novcem Valentinijana I (364375),
Gracijana (375383), Teodosija I (379395), Hono-
33
Sl. 14. Rtkovo Glamija I, prema Gabrievi 1986: plan I (razmera 1:500)
34
KORBOVO
Konfiguracija terena kod dananjeg Korbova, na
samoj obali Dunava, ukazuje da je na ovom mestu
postojalo utvrenje kvadratne osnove, sa stranama
dugakim od 50 do 100 m.12 Prve podatke o tome
pruio je M. Milievi, smatrajui da je u pitanju
grad etae ( 1876: 954), a delimino
VAJUGAKARAULA
Utvrenje je smeteno na malom platou iznad
Dunava, na potesu Karaula, kod dananjeg groblja
u blizini sela Vajuge. Obilazei Podunavlje prvi ga
je uoio i zabeleio Kanic, koji navodi da je njegova
osnova priblino kvadratna, dimenzija 86 x 80 m.
Na sredini junog bedema konstatovan je manji
pravougaoni dodatak dimenzija 44 x 22 m (sl. 15).
Zbog podizanja karaule, teren na kome se nalazilo
antiko utvrenje je nivelisan ( 1985: 482;
, . 1984: 109). Tokom naknadnih rekognosciranja primeeni su obrisi tvrave veliine
90 x 60 m (sl. 16), podeljene bedemom na gornji
i donji grad, a sakupljena keramika opredeljena je
u period od 4. do 6. veka (, . 1981: 41).
Prilikom iskopavanja 1980. godine otkriven je severni zid sa ostacima kapije, a manja
istraivanja sprovedena su i na istonom bedemu.
U unutranjosti utvrenja nalazila se nekropola sa
vie od 20 grobova, ali je publikovan samo grob
br. 18. Zahvaljujui prilozima protumaen je kao
istonogermanski, najverovatnije ostrogotski, i
datovan je u prvu polovinu, odnosno sredinu 5.
veka. Unutar utvrenja otkrivena je i manja bazilika od kamena i opeka povezanih malterom,
to je karakteristino za 6. vek. Takvo datovanje potvruje i ranovizantijski novac naen na
podu ove graevine (Popovi, V. 1987: 129132;
Milinkovi 2006).
MILUTINOVAC
U ataru dananjeg Milutinovca nalaze se ostaci
kasnoantike fortifikacije dimenzija 50 x 60 m, sa
zidovima ouvanim i do 2 m visine, koje je prvi
konstatovao Kanic ( 1985: 481). Podignuta
je na izuzetno povoljnom mestu, gde je Dunav
najui, to je omoguavalo kontrolu velikog spruda
u blizini, idealnog za prelazak preko Dunava. Kako
je lokalitet bio ugroen rastom vodostaja Dunava
zbog izgradnje hidroelektrane erdap II, 1981. i
1982. godine pristupilo se njegovom istraivanju
(Miloevi, Jeremi 1986: 245).
12 Podaci o dimenzijama utvrenja preuzeti su bez provere situacije na terenu, tako da je njegov gabarit i dalje neodreen.
Uporediti: , . 1981: 39
35
36
Sl. 17. Milutinovac, prema Miloevi, Jeremi 1986: Fig. 1 (razmera 1:500)
37
LJUBIEVACGLAMIJA
Ostatke antike fortifikacije priblino 0,5 km nizvodno od sela Ljubievca prvi je konstatovao Marsilji (Marsigli 1726: 23), a zatim je na renoj terasi
visokoj 12 m Kanic uoio tvravu dimenzija 52 x
60 m ( 1985: 481). Zbog izgradnje hidroelektrane erdap II i porasta nivoa Dunava, 1980.
godine pristupilo se zatitnim iskopavanjima.
Istraeno je manje utvrenje, oko koga je kasnije
podignuta vea fortifikacija (Kora 1996: 105107).
Spoljanje dimenzije manjeg utvrenja
(kvadriburgijuma) iznose 19,8 x 19,8 m, a unutranje 13,8 x 13,8 m. U njegovom sredinjem delu
nalazila se kula na etiri pilastra kvadratne osnove,
dimenzija 2,40 x 2,40 m. Ovaj tip fortifikacija
vezuje se uglavnom za kraj 3, odnosno za 4. vek i
sree se na mnogim lokalitetima. Izgraen je oko
290. godine, to pokazuje Dioklecijanov (284305)
novac naen u temelju bedema, kovan 289/290.
godine. U nemirnim vremenima koja su usledila,
kvadriburgijum je u prvoj polovini 4. veka poruen.
38
39
Sl. 21. Egeta, prema Petrovi, P. 1984a: sl. 142 (razmera 1:500)
40
UE SLATINSKE REKE
Sl. 22. Ue Slatinske reke, prema Jovanovi, Kora, Jankovi 1986: fig. 1 (razmera 1:1000)
41
Sl. 23. Ue Slatinske reke, prema Jovanovi, Kora 1984, sl. 183 (razmera 1:500)
42
MIHAJLOVACBLATO
Priblino 3,5 km severozapadno od dananjeg
Mihajlovca, na uzvienom platou sa desne strane
puta NegotinKladovo, na lokalitetu Blato udaljenom oko 300 m od Dunava, konstatovano je
kasnoantiko nalazite smeteno u centru potkoviaste doline koja se sputa ka reci. Ovaj prostor
prvi put je istraivan 1964. godine, kada je usecanjem trase puta NegotinKladovo uniten zapadni
bedem, kao i delovi severnog i junog bedema.
Tada su sprovedena samo manja iskopavanja kako
bi se odredio gabarit utvrenja. Na sredini istonog
bedema otkriven je deo stepenita, pored koga su
se nalazila dva skeletna groba, a u sredinjem delu
43
MORA VAGEI
Antiko utvrenje na lokalitetu Mora Vagei (Stara
vodenica) nalazi se 2,5 km istono od Mihajlovca,
na putu ka Negotinu, sa leve strane Kamenikog
potoka, na mestu gde se uliva u Dunav. Prvi ga
je uoio Kanic, koji je registrovao kasnoantiko
utvrenje i rimsku fortifikaciju udaljenu oko 100
m ( 1985: 459).
Septembra 1981. godine, zbog poetka izgradnje hidroelektrane erdap II, sprovedena su
zatitna iskopavanja, koja su nastavljena i naredne
godine. Poto je ovo mesto korieno od neolita do
kraja 6. veka n.e., odlikuje ga bogata stratigrafija.13
U 1. veku, odmah po dolasku Rimljana, na obalama Kamenikog potoka podignuto je vee, a krajem 3. ili poetkom 4. veka manje utvrenje, koje
je dva puta rueno i obnavljano, poslednji put u 6.
veku (Cermanovi-Kuzmanovi, Stankovi 1986:
453454).
Kasnoantiko utvrenje tipa burgus delimino je podignuto na osnovi rimskog utvrenja iz
1. veka, tanije na njegovom severoistonom uglu.
Imalo je kvadratnu osnovu, dimenzija 18,50 x 18,50
m, a u njemu se nalazila kula (sl. 25). Otkriveni su
bedemi iroki 2 m, kao i kapija na sredini zapadnog bedema, iroka 1,80 m, koja je najpre prepravljana, a potom i zazidana. Pored kapije u severozapadnom uglu utvrenja naknadno je postavljeno
stepenite, od koga su ouvana tri stepenika. U
sredini utvrenja nalazila se kula dimenzija 6
x 6 m, podignuta na stubovima u obliku slova
Sl. 25. Mora Vagei, prema Cermanovi-Kuzmanovi, Stankovi 1986: fig. 1 (razmera 1:500)
BOREJ
Na desetom kilometru puta od Negotina ka Kladovu, na dominantnom breuljku sa njegove leve
strane, nalazi se kasnoantiko utvrenje. Tokom
1980. godine istraeno je sa tri sonde orijentisane
u pravcu severozapadjugoistok. Poto je otkriven
deo junog bedema spoljanjeg, kao i jugoistoni
ugao i severni bedem unutranjeg utvrenja, postavljena je kvadratna mrea dimenzija 4 x 4 m, sa
dva sredinja kvadrata u kojima su konstatovana
dva stupca unutranjeg utvrenja (, 1984: 217).
Dimenzije unutranjeg utvrenja su 19,6 x
19,6 m. U njemu se nalaze etiri pilastra pravougaone osnove, dimenzija 1,80 x 2 m, koja su nosila
kulu osmatranicu. irina bedema iznosila je 1,80
m. Oko njega naknadno je nikla vea fortifikacija
bez kula, koja je zauzimala povrinu od 36 x 36 m.
Novi bedemi bili su iroki 0,70 (sl. 26). Supstrukcija
u donjim zonama starije utvrde sastoji se od dva
reda opeka, zatim od reda tesanika, pa od pet redova
opeka i, konano, od naizmeninih slojeva sitni-
45
AKVE (AQUAE)
Ostatke kasnoantikog grada u dananjem Prahovu
konstatovao je najpre F. Kanic. Obilazei Podunavlje, on je na jugozapadnoj ivici sela, sa leve strane
puta NegotinPrahovo, uoio deo bedema dugaak
47 m, irok 1,90 m i maksimalne ouvane visine od
3,50 m ( 1985: 474). O monom utvrenju sa
kvadratnom osnovom i dvostrukim bedemima na
prostoru Prahova govori i M. Milievi, koji ga je
nazvao De ( 1876: 954955).
Na osnovu rimskih pisanih izvora od 2.
do 4. veka, kao i ouvanih itinerarija, lokalitet je
identifikovan kao antike Akve, koje su se nalazile 16, odnosno 18 milja nizvodno od Egete (Mirkovi 1968: 85). Veliki znaaj Akve su stekle zbog
poloaja na raskru puteva koji su vodili du
Dunava i Timoka, kao i na manje znaajnoj komunikaciji ka Porekoj reci. Osim toga, utvrda je kontrolisala prelaz preko Dunava jer se u blizini nalazi
Veliko ostrvo.
Poto se ostaci antikih Akva nalaze ispod
dananjeg Prahova, sondanim istraivanjima
uoena je osnova utvrenja u vidu nepravilnog
pravougaonika, sa duom stranom okrenutom ka
Dunavu. Ustanovljeno je da je bila dugaka 840 m,
a iroka 485 m u sredinjem i 135 m u istonom
delu (sl. 27). Osim glavnog, konstatovani su ostaci
jo jednog, spoljanjeg bedema, kao i tragovi rova
kojim je tvrava bila opasana. Budui da je grad u
antikom periodu imao znaajnu vojnu i trgovaku
ulogu, pretpostavlja se da je na obali Dunava posto-
46
47
RADUJEVACKARAMIZAR
Izmeu Prahova i ua Timoka, oko 0,5 km uzvodno od Radujevca, na potesu Karamizar nalazi
se manje utvrenje priblinih dimenzija 60 x 60 m,
koje je prvi primetio i opisao Kanic (Kanitz 1892:
56; Kondi 1965: 88). Sondanim iskopavanjima
1960. godine konstatovana je utvrda kvadratne
osnove, dimenzija 50 x 50 m, sa isturenim krunim
kulama na uglovima, od kojih je jedna istraena
UE TIMOKA
Na levoj obali Timoka, neposredno iznad njegovog
ua u Dunav, nalazi se utvrenje koje arheoloki
nije istraivano. Marsilji ga pominje pod imenom
De, a Kanic navodi da je oko 2,5 km udaljeno od
ua Timoka. On govori i o bedemu dugakom
120 m, koji se zavrava krunom kulom (Marsigli
48
1726: 23, fig. XV; Kanitz 1892: 58). Iako ovi podaci
svedoe o postojanju fortifikacije na uu Timoka,
rekognosciranjem terena 1991. godine ostaci arhitekture i tragovi materijalne kulture nisu konstatovani (, , 1991: 146147).
POKRETNI NALAZI
Arheolokim istraivanjima na desnoj obali Dunava, na potesu izmeu ua Poreke reke i ua
Timoka, osim ostataka vojne, stambene i crkvene
arhitekture sakupljeni su i pokretni nalazi koji, naalost, u veini sluajeva ne potiu iz stratigrafski
jasno odreenih celina. Osim toga, uglavnom nisu
kataloki obraeni, niti su ukljueni u relativno
skromna saznanja o materijalnoj kulturi iz ranovizantijskog perioda na ovom delu dunavskog limesa.
S obzirom da je prolo dosta vremena od
njihovog otkria, neki nalazi su zbog oteenosti i
neadekvatnih uslova uvanja nepovratno uniteni
i izgubljeni. Ni terenska dokumentacija, koja ini
osnovni izvor informacija, u veini sluajeva ne prua neophodne podatke o uslovima nalaza, a ponekad
potpuno nedostaju opisi i ilustracije predmeta.14
Usled spleta nesrenih okolnosti raspolaemo samo delom izvorno sakupljene arheoloke
grae, pa je neophodna kombinacija nekoliko metodolokih pristupa za njenu katalogizaciju. Jedan
od njih je opis materijala iz prve ruke, pri emu su
izdvojeni i nacrtani reprezenti odreenih tipova
nalaza,15 a ilustrativni prilozi dobili su brojane
POSUDE OD STAKLA
Rimska tradicija u proizvodnji stakla negovana je u
mnogobrojnim radionicama i tokom ranovizantijskog
perioda. Ipak, stalni sukobi izmeu Carstva i varvarskih plemena, koji su obeleili kraj 4. i prvu polovinu
5. veka, doveli su do opteg osiromaenja stanovnitva,
koje se ogledalo i u izradi staklenih posuda, mahom
jednostavnog oblika (Plesniar-Gec 1975: 51). Iako
tipoloki pojednostavljena i sve vie vezana za lokalne radionice, produkcija stakla se odvijala u znatnom obimu. Najee su izraivani predmeti za sva-
PEHARI NA STOPI
Najbrojniju vrstu ine pehari na stopi, koji su na teritoriji Romejskog carstva izraivani
od 4. do 8. veka (Shepherd 1999: 373). Naeni su iskljuivo njihovi fragmenti, i to svega
nekoliko delova oboda, dok su stope znatno ee.
Obodi su ukaste i ukastozelenkaste boje, a prema njihovom obliku pehari su
razvrstani u dva tipa. Prvi tip ine primerci sa ravnim i neprofilisanim obodom, kakvi su
naeni u Pontesu (kat. br. 1) i Dijani (kat. br. 2). Analogije za njih poznate su iz Cariinog
grada, gde su datovane u 6. i poetak 7. veka.16
Drugi tip su pehari sa prstenastim i zadebljanim obodom, takoe iz Pontesa (kat. br.
3) i Dijane (kat. br. 4), ali i iz Mihajlovca (kat. br. 5). Slini primerci iz jugozapadne Srbije,
sa lokaliteta Zlatni kamen, protumaeni su kao lampe, odnosno kandila (
14 Nedostatak osnovnih podataka o nalazima sa pojedinih lokaliteta ponekad je posledica i gubitka terenske dokumentacije.
15 Predmete je nacrtao Aleksandar Kapuran
16 Neobjavljeno, inv. br. 4/75; 42/81; 19/82.
49
K ATALOG
1990: 13, sl. 4.), kao i nalazi iz Cariinog grada, datovani u 6. i poetak 7. veka (Bavant
1990: 211, cat. n 113, pl. XXXII/113). Kako su obodi sa erdapa veoma fragmentovani,
nije iskljueno da i oni pripadaju kandilima-lampama.
Stope pehara se odlikuju raznovrsnim oblikom, kao i razliitim dimenzijama, sa
prenikom od 3,5 do 4,7 cm. Izraene su od providnog stakla zelene, bele, ute ili plave
boje. Prema obliku stope izdvojeno je vie tipova i varijanti pehara.
U prvi tip spadaju tri pehara sa kupastom stopom, ukraenom radijalno rasporeenim urezima, naena u Pontesu (kat. br. 68). Analogije su poznate iz ranovizantijskih slojeva u Salamini na Kipru (Chavane 1975: pl. 63/160) i Nikopolisu (Sheperd 1999:
339340, cat. no. 274, 293, fig. 11.12).
Drugom tipu pripadaju pehari sa stopom ije bone strane i baza formiraju tup
ugao (kat. br. 914). Javlja se u dve varijante. Kod prve varijante, poznate iz Dijane (kat.
br. 9) i Pontesa (kat. br. 10), bone ivice stope lome se pri prelasku u nogu. U drugoj varijanti, reprezentovanoj nalazima iz Dijane (kat. br. 11), Pontesa (kat. br. 1213) i Milutinovca (kat. br. 14), stopa direktno prerasta u nogu. Primerci slini prvoj varijanti sreu se
u Cariinom gradu,17 kao i na lokalitetima ean i Gornji Streoc na Kosovu (Ivanievi,
pehar 2006: 143, fig. 4/12). Iz Cariinog grada potiu i pehari na stopi slini drugoj varijanti ovog tipa.18 Analogije za obe varijante opredeljene su u 6. i poetak 7. veka.
Trei tip pehara na stopi predstavljen je primerkom iz naseobinskog sloja utvrenja
Mora Vagei, koji ima tordiranu nogu (Rui 1994: 53, kat. br. 1117) (kat. br. 15). Slian
pehar, ali bez tordirane noge, sree se u ranovizantijskom sloju Cariinog grada (Bavant
1990: 210, cat. n 93, pl. XXXII/93).
etvrti tip je zastupljen peharima sa reljefno obraenom kupastom stopom, koja
se zavrava viom i uom (kat. br. 1618) ili kraom i irom nogom (kat. br. 1923). Prvu
varijantu ovog tipa predstavljaju nalazi iz Dijane (kat. br. 17) i Pontesa (kat. br. 16, 18),
a slini primerci potiu iz Cariinog grada (Bavant 1990: 210, cat. n 95, pl. XXXII/95).
Drugu varijantu takoe ine nalazi iz Dijane (kat. br. 1920) i Pontesa (kat. br. 2123), a
njihove analogije poznate su iz Cariinog grada19 i Salamine na Kipru (Chavane 1975: pl.
63/166). Poput prethodnih tipova, i ovaj se vezuje za 6. i poetak 7. veka.
Pehari petog tipa odlikuju se visokom konusnom stopom sa konkavnim stranama
(kat. br. 2433), a javljaju se u dve varijante. Prvu varijantu ine jednostavni primerci,
naeni u Hajdukoj vodenici (kat. br. 24) i Pontesu (kat. br. 2529), a njihove paralele
sreu se u ranovizantijskim slojevima Cariinog grada (Bavant 1990: 210, cat. n 97, pl.
XXXII/97), Feliks Romulijane (, . 1983: 103, sl. 77/4), Nikopolisa (Sheperd
1999: 339, cat. no. 279, fig. 11.12) i Salamine (Chavane 1975: pl. 18/157), dok sa lokaliteta
Invilino Ibligo u Italiji potie slian nalaz (Bierbrauer 1987: typ 1b, T. 139/32). Drugu
varijantu predstavljaju pehari sa debljim, reljefno obraenim stranama stope, koji potiu
iz Hajduke vodenice (kat. br. 30), Pontesa (kat. br. 3132) i Egete (kat. br. 33), a njihove
analogije poznate su iz Cariinog grada, i to iz sloja 6. i poetka 7. veka.20
U esti tip svrstan je pehar na stopi malog prenika, otkriven prilikom istraivanja
Dijane (kat. br. 34). Stopa je konveksno oblikovana i niska, a njene strane znatno su deblje nego kod prethodnih tipova. Identini primerci poznati su iz ranovizantijskih slojeva
Cariinog grada21 i ezave ( 1984: sl. 20/14).
Sedmi tip ine pehari na niskoj stopi ije su strane gotovo pravolinijske, kao to je
sluaj kod primeraka iz Pontesa (kat. br. 3538) i Milutinovca (kat. br. 39). Slini nalazi
sreu se u Italiji, na lokalitetu Invilino Ibligo, mada su njihovi zidovi neto deblji (Bierbrauer 1987: typ 1, T. 141/17), kao i u Cariinom gradu.22
50
12. Slino kao kat. br. 11, ali od providnog plavog stakla.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2,2 cm, prenik 3,6 cm.
Pontes, 1979, kv. J/4, sloj I, C94 (T. I/12).
Smetaj: Karata, depo.
.13. Slino kao kat. br. 11, ali od providnog ukastog stakla.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
visina 2,9 cm, prenik 3,7 cm.
Pontes, 1981, kv. G/12, jama 38`, C372.
Smetaj: Karata, depo.
14. Isto kao kat. br. 13.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
visina 2 cm, prenik 4,3 cm.
Milutinovac, 19811982.
Smetaj: Karata, depo.
Objavljeno: Miloevi, Jeremi 1984: fig. 14/j.
15. Pehar od providnog svetloplavog stakla,
od koga je ouvana kupasto oblikovana stopa
sa tordiranom nogom.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2,6 cm, prenik 4,5 cm.
Mora Vagei (T. I/15).
Objavljeno: Rui 1994: 53, kat. br. 1117, T. XL/9.
16. Pehar od providnog utog stakla, od koga je
ouvana kupasto oblikovana stopa.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2 cm, prenik 4,5 cm.
Pontes, 1985, kv. M/13, sloj C, C614 (T. I/16).
Smetaj: Karata, depo.
17. Slino kao kat. br. 16, ali od providnog
utozelenog stakla.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 3 cm, prenik 6 cm.
Dijana, 1986, zapadni bedem, C1487a.
Smetaj: Karata, depo.
18. Isto kao kat. br. 16.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 1,1 cm, prenik 4,7 cm.
Pontes, 1986, kv. L/13, jama 357`, C36.
Smetaj: Karata, depo.
19. Pehar od providnog stakla tamnozelene boje,
od koga je ouvana kupasto oblikovana stopa.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2,5 cm, prenik 3,5 cm.
Dijana, 1995, sonda 74/95, osnova I, C66.
Smetaj: Karata, depo.
20. Isto kao kat. br. 19.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2,9 cm, prenik 3,8 cm.
Dijana, 1995, sonda 75/94, C159.
Smetaj: Karata, depo.
21. Slino kao kat. br. 19, ali od providnog utog stakla.
Staklo, tehnika slobodnog duvanja;
ouvana visina 2 cm, prenik 4 cm.
Pontes, 1979, kv. K/4, sloj II, C120 (T. I/21).
Smetaj: Karata, depo.
51
52
BOCA
Za staklenu bocu sa konkavnim dnom, koja je naena u Pontesu (kat. br. 40), analogije se sreu na
nalazitima Gradina na Jelici (Milinkovi 2002: Abb. 36), Cariin grad (Bavant 1990: 211, cat. n
110112, pl. XXXII/110112; 212, cat. n 123, pl. XXXIII/123) i Hios (Balance 1989: fig. 50/15d),
gde su datovane u 6, odnosno u prvu polovinu 7. veka.
K ATALOG
BALSAMARIJUMI
Balsamarijumi sa ravnim dnom, izraeni od stakla zelenkaste boje, potiu iz Pontesa (kat.
br. 4144), Hajduke vodenice (kat. br. 9) i Dijane (kat. br. 10). Za ovu vrstu posuda
analogije su poznate sa lokaliteta Invilino Ibligo (Bierbrauer 1987: T. 157/9), a slini
primerci sa Gradine na Jelici ( 1988: T. I/3) i iz Cariinog grada23 datovani su
u 6. i poetak 7. veka.
K ATALOG
23 Neobjavljeno, 13/98.
53
KOPE
Pojas od koe ili tkanine, koji su nosili i mukarci i ene, zakopavao se pomou kope
koja je imala okov za uvrivanje ili je bila jednostavne izrade. Stoga su izdvojene kope
tipa Salona-Histrija i tipa Suidava, kao i jednostavne kope pravougaonog, krunog ili
ovalnog oblika. Izraivane su od raznovrsnog materijala, najee od metala, bronze ili
gvoa, dok su pojedini primerci napravljeni od kosti.
54
vreme od sredine do kraja 6. veka (Schulze-Drrlamm 2002: 246), mada gornju granicu,
kako se ini, treba prihvatiti sa rezervom.
Analogije za prva dva primerka potiu iz groba mukarca sa teritorije Bavarske
(Schulze-Drrlamm 2002: 235, Abb. 89/3), zatim iz Kranja (Bitenc, Knific 2001: 62, kat.
br. 187), sa gepidske nekropole na lokalitetu Homezevaarhelji, gde je u grobu broj 65
naena gvozdena kopa (Bna, Nagy 2002: T. 17/65/4, T. 75/8), iz Cariinog grada25 i sa
Donjikog brda kod Kragujevca (, . 1978: 71, . . 4, . 149). Identini
primerci poznati su sa avarske nekropole Dek G, iz groba br. 25 (Garam 2001: Taf.
61/8), sa lokaliteta Mokranjske stene ( 1984: 223224, sl. 216/5), kao i sa
eponimnog lokaliteta u Rumuniji (Tudor 1974: fig. 34/1). Paralele se sreu i u Maloj Aziji
(Schulze-Drrlamm 2002: 148, cat. no. 115). Sline su im kope iz Batajnice (,
. 1997: 338, . . 595), Cariinog grada ( 1950: sl. 35), ezave ( 1984: sl.
22/10), kao i iz Bugarske, sa nalazita Sadovec Golemanovo Kale (Uenze 1992: T. 12/1,
5, 7) i Pernik ( 1981: 177, o. 119/34). Kope istog tipa, ukraene listolikim
motivom krsta, poznate su sa Gradine na Jelici (Milinkovi 2002: Abb. 15/5) i iz Cariinog
grada (, , 1977: 193194, . . 2627, . XI/12).
K ATALOG
/ PRAVOUGAONA KOPA SA KRUNIM PROIRENJEM / Na lokalitetu LjubievacGlamija naena je kopa izraena tehnikom prolamanja, koja se sastoji
od jednog pravougaonog i jednog krunog dela (kat. br. 51). Analogni primerci poznati
su iz Cariinog grada (, , 1977: 193, . . 24, . X/1) i sa lokaliteta
Selena, i to iz ostave ili groba, a opredeljeni su u prvu polovinu 7. veka (Vinski 1958: 23;
K ATALOG Bugarski 2006: 170171).
51. Kopa sa pravougaonim gornjim i krunim donjim
delom. Trn nedostaje.
Bronza, livenje; duina 4 cm, irina 2,6 cm.
LjubievacGlamija, 1982, kv. H-8, sonda XVI/82 (T. II/51).
Objavljeno: 1980: 98, T. XXVI/XXXVI.
K ATALOG
55
/ SRCOLIKA KOPA / Za srcoliku kopu iz Dijane (kat. br. 53) paralele su poznate
K ATALOG
iz Cariinog grada,26 Salamine na Kipru (Chavane 1975: pl. 46/465) i Sarda (Crawford
1990: E11, fig. 354).
26 Neobjavljeno, 46/02.
56
27 Neobjavljeno, 5/86.
28 Neobjavljeno, 4/96.
/ KOPE ZA OBUU / Posebnu vrstu ine kope manjih dimenzija, koje su najverovatnije sluile za zakopavanje obue (kat. br. 6265), a moda i za privrivanje raznog
remenja (Claus 1989: 491603; artin 1995: 629680). Na prostoru erdapa sakupljeno je
nekoliko ovakvih predmeta, koji podseaju na pojasne kope jednostavnog oblika.
Poznata je kopa u obliku slova D (kat. br. 62), kao i kvadratna (kat. br. 63), kruna
(kat. br. 64) i ovalna (kat. br. 65) kopa. Svi primerci potiu iz Dijane, osim ovalne kope
(kat. br. 65) sa lokaliteta Rtkovo Glamija I. U Cariinom gradu naena je neto masivnija
kopa, slina kvadratnim kopama.30
K ATALOG
29 Neobjavljeno, 82/81.
30 Neobjavljeno, 60/98.
57
POJASNI JEZIAK
Na pojasu se ponekad nalazio i jeziak od razliitih vrsta metala, kao to su zlato, srebro,
bronza i gvoe, a ponekad je koriena i kost. U Hajdukoj vodenici su naena tri
primerka od pozlaenog srebra, pravougaonog oblika, sa jednom lunom stranom i dve
perforacije za privrivanje (kat. br. 68). Sudei po materijalu od koga su nainjeni,
njihovi vlasnici su imali veliki ugled. Dva slina bronzana jezika, sa etiri,33 odnosno
jednom perforacijom za privrivanje, poznata su iz Cariinog grada.34
K ATALOG
FIBULE
Kao dananje sigurnosne igle, fibule su sluile za privrivanja odee. Bile su jednostavne,
izraene od gvoa, ili neto sloenije, dobijene livenjem bronze. Koristile su ih ene,
prvenstveno za uvrivanje gornjeg dela odee, pri emu je kod Romeja noena uglavnom
jedna fibula na grudima ( 2004: 192).
Prema opte prihvaenim podelama, fibule iz ire oblasti erdapa svrstane su u
tri tipa. Prvi tip su bronzane fibule sa posuvraenom nogom i obmotajem, drugi ine
fibule od bronze ili gvoa, sa posuvraenom nogom i pseudoobmotajem, dok je trei tip
zastupljen lunom fibulom sa prstastim ukrasima na glavi.
31 Nalaz je publikovan sa pogreno navedenim brojem C kartona (533).
33 Neobjavljeno, 34/02.
58
32 Neobjavljeno, 90/01.
34 Neobjavljeno, 213/84
59
najstarijim fibulama ove vrste, mada ima ukraen luk, karakteristian za zavrnu fazu.
Ovaj primerak najverovatnije predstavlja prelaznu varijantu, koja je imala i druge odlike
osim onih koje navodi S. Uence.
Fibule su na irem prostoru erdapa uglavnom naene u stratigrafski nedovoljno
definisanim slojevima, pa su tipoloki obraene prema podeli S. Uence. Treba napomenuti
da je nekoliko fibula sa ornamentima na luku i stopi svrstano u drugu fazu (kat. br. 78,
8385), iako znatno iri luk ukazuje na treu fazu. Stoga ovakvi primerci moda predstavljaju prelaznu formu izmeu pomenutih faza.
Osim elemenata za utvrivanje etapa razvoja ovih fibula, postoje i indikatori za
njihovo dalje razvrstavanje. Prema zavretku luka u obliku izvijene (kat. br. 78, 80, 82),
krune (kat. br. 6970, 72), spiralno izvedene petlje i sl., mogu da se izdvoje podvarijante
zastupljene u svim fazama razvoja.
K ATALOG
60
K ATALOG
61
62
K ATALOG
63
64
pseudoobmotajem.
Prelaz luka u stopu ukraen je sa deset plastinih
rebara koja imitiraju namotaje ice, dok se na
donjem delu gornje strane stope nalaze dva rebra.
Stopa je u obliku slova U, koje pored draa igle
ima trougaono proirenje. Fragmentovana.
Bronza, livenje; ouvana duina 3,3 cm, irina 0,7 cm.
Akve, p. br. 321/54 (T. V/119).
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
65
/ LUNA FIBULA / U Dijani je naena luna fibula od bronzanog lima (kat. br. 130),
ija je glava ukraena neorganizovanim krunim motivima i sa pet radijalno rasporeenih
i upravno postavljenih prstastih proirenja, od kojih su etiri ouvana. Njen oblik
predstavlja posebnu pojavu meu fibulama sa prostora erdapa jer donekle podsea
na fibule tzv. Velesnica tipa (Kovaevi 1960: 18). Takvi nalazi su protumaeni kao deo
enske nonje, mada ima i drugaijih miljenja (Vinski 1958: 31).
Fibule ove vrste, nainjene od bronze, srebra ili legure srebra, olova i cinka, jo
je J. Verner pripisao Slovenima i datovao ih u 7. vek. Delimina ouvanost omoguava
da se fibula iz Dijane svrsta u tipove B, C ili D, prema Vernerovoj podeli, u koje spadaju
primerci ukraeni koncentrinim krugovima na itavoj povrini. Sudei prema veliini
punktiranih krugova, odnosno malih kruia, nalaz iz Dijane najsliniji je tipu D (Werner
1950: 160162, T. 37/1011, T. 3940).
Prema novijoj podeli, fibule ove vrste, datovane u 6. i 7. vek, razvrstane su u vei
broj tipova, ponekad i sa vie varijanti. Tako su poznati tipovi K, L (tri varijante), M, N i
O (dve varijante), P (tri varijante), Q, R (dve varijante) i S. Ova tipologija je zasnovana na
obliku stope, nainu ukraavanja i dimenzijama (Vagalinski 1994: 263291).
Raspoloive analogije pokazuju da fibula iz Dijane pripada tipu P, ija je odlika
izduena romboidna stopa, zavrena motivom ljudske maske ili ivotinjske glave, dok se
du njenih ivica nalaze tri mala dodatka. Glava uvek ima pet krakova, a srednja duina
fibula iznosi 4,4 cm. Budui da je stopa fibule iz Dijane polomljena, ne mogu se pronai
odgovarajue analogije. Postoje, meutim, brojni slini primerci koji se vezuju za kraj 6,
odnosno poetak 7. veka (Vagalinski 1994).
66
Novija saznanja dokazuju da se fibule ove vrste donekle zaista mogu vezati za
Slovene, ali i za Germane, iji se uticaj jasno uoava u ornamentici, Turke (Kutrigure) i
Sarmate (Alane) (Werner 1950: 150172; Coma 1975: 189192; 1990: 1722;
Vagalinski 1994: 264265, 293294; Vida, Vlling 2000: 2631, Abb. 9).
130. Deo luno oblikovane stope fibule sa pet
IGLE ZA ODEU
Iako su za privrivanje odee najvie koriene fibule, ene su upotrebljavale i igle
specifinog oblika. Sa ireg prostora erdapa potiu igle iji je donji deo bio savijen
(kat. br. 131134). Uglavnom su sluile za spoljanje delove odee, odnosno ogrtae, koji
su zbog debljine materijala mogli da se privruju samo masivnijim iglama.
Igle za odeu esto se poistoveuju sa stilusima. Ove dve vrste predmeta slinog su
oblika, mada postoje i jasne razlike. Igle za odeu imaju valjkasto telo, koje se u donjem,
ponekad povijenom delu picasto zavrava. Gornji deo, na kome se katkad nalazi lani,
raznovrsno je oblikovan. I stilusi imaju valjkasto telo, ali je ono u gornjem delu, namenjenom za brisanje, trapezoidno raskucano, a u donjem delu se takoe picasto zavrava
(Milinkovi 2001: 127128). Ipak, treba napomenuti da su stilusi ponekad sekundarno
korieni kao deo nonje, to dokazuju nalazi sa nekropole Burdelj (grob br. 63) u
okolini Viminacijuma (Ivanievi, Kazanski, Mastykova 2006: 158, pl. 9/63/6).
Za igle sa lokaliteta Rtkovo Glamija I i Dijana analogije su poznate iz Italije, gde
su opredeljene u period od 5. do poetka 7. veka (Bierbrauer 1987: 161, T. 49/14). Slini
primerci sreu se u Rakovanima (Mileti 1970: 140, T. XIV/14), na Gradini na Jelici, gde
je naena neto bogatije ornamentisana igla sa laniem za privrivanje (
2001: T. III/3, 4; Milinkovi 2002: Abb. 13), u Cariinom gradu, datovani u 6. i poetak 7.
veka (, , 1977: 201, . . 60, . XVI/5) i u Feliks Romulijani (
1997: sl. 14).
131. Igla za odeu sa etvorostranom glavom; dve strane
67
PRSTENJE
Prstenje se na erdapu javlja u tri osnovna tipa. Prvi tip ine primerci izraeni od trake
bronzanog lima, ponekad ukraene urezanim geometrijskim motivima, koji su otkriveni
u Uu Poreke reke i Mihajlovcu (kat. br. 135136). Drugi tip obuhvata primerke sa
ploastom glavom pravougaonog ili estougaonog oblika, koji potiu iz Dijane (kat. br.
137139). Trei tip ini prstenje jednostavne izrade, u obliku alke krunog preseka (kat.
br. 140142), konstatovano u Uu Poreke reke (kat. br. 140), Mihajlovcu (kat. br. 141)
i Dijani (kat. br. 142). Sakupljeni primerci uglavnom su izraeni od bronze, osim dva
gvozdena prstena sa ploastom glavom (kat. br. 137138).
Na osnovu prateeg materijala, ali i zahvaljujui analogijama, prstenje je datovano
u period od 5. do prve treine 7. veka. Prstenu od trakastog lima (kat. br. 137) slian je
primerak iz groba 1 na nekropoli Rebeko di Orljio u Italiji, opredeljen u 45. vek (Riemer
2000: T. 42/4). Za prstenje sa ploastom glavom (kat. br. 137139) paralele se sreu u
Cariinom gradu, u sloju iz 67. veka,39 kao i u Sardu (Waldbaum 1983: pl. 47/815816,
822, pl. 48/826).
135. Trakasti prsten od bronzanog lima krunog oblika,
veoma korodiran.
Gvoe, kovanje; prenik 2,5 cm.
Dijana, 1981, sonda 26/81, severna kapija, C402
(T. VI/137).
Smetaj: Karata, depo.
Objavljeno: Grbi 1994: 202, kat. br. 450, T. 50/6.
39 Neobjavljeno, 38/98.
68
NARUKVICE
Narukvice iz utvrenja na desnoj obali Dunava izraene su od bronze ili stakla. Prema obliku, primerci od bronze (kat. br. 143150) razvrstani su u tri tipa. Prvom tipu pripadaju
dve narukvice sa otvorenim, kruno raskucanim krajevima, od kojih je jedna ukraena
urezanim motivima u vidu krsta (kat. br. 143), a druga je neornamentisana (kat. br. 145).
Oba primerka su naena u Dijani. Slina narukvica, sa kruno raskucanim krajevima
ukraenim koncentrinim krugovima, potie sa Gradine na Jelici (Milinkovi 2002: Abb.
32/5). Drugi tip je zastupljen narukvicom takoe iz Dijane, iji se krajevi zavravaju pravougaonim proirenjem sa urezanim ornamentima u vidu slova V (kat. br. 146). Slian
primerak otkriven je na nekropoli Onore u Italiji, u grobu br. 1 (Riemer 2000: Taf.
39/1112). U trei tip, sa dve varijante, svrstane su zatvorene narukvice. Prvoj varijanti
pripadaju primerci iz Dijane, nainjeni od ipke polukrunog preseka (kat. br. 147148),
a drugoj narukvica krunog preseka sa lokaliteta Rtkovo Glamija I (kat. br. 149).
Narukvice od stakla su zatvorenog krunog oblika, krunog, ovalnog i polukrunog
preseka (kat. br. 151163), pa su izdvojene tri varijante, ravnomerno zastupljene u Pontesu (kat. br. 151, 156159) i Dijani (kat. br. 152155, 160163). Uglavnom su monohromne, mada ih ima u razliitim bojama, a poznat je i polihromni primerak ukraen
floralnim motivom (kat. br. 151).
Znatan broj staklenih narukvica iz erdapa otvara neka pitanja, poto u Cariinom
gradu do sada nisu konstatovane. Budua istraivanja e pokazati da li njihova pojava u
erdapskim utvrenjima predstavlja lokalnu karakteristiku ili se radi o neem drugom.
143. Narukvica otvorenog tipa, sa kruno raskucanim
fragmentovana.
Bronza, livenje; ouvana duina 7 cm.
Rtkovo Glamija I, 1981, sonda 8, o.s. 3, C172
(T. VI/149).
Smetaj: Karata, depo.
Objavljeno: Gabrievi 1986: fig. 23.
150. Isto kao kat. br. 149.
69
NAUNICE
Raznolikou oblika i materijala odlikovale su se i naunice. U prvi tip izdvojene su tzv.
kompozitne naunice sa lokaliteta Pontes, Rtkovo Glamija I i Hajduka vodenica. Za
njihovu izradu, osim bronzane ice i lima, ponekad je korieno i raznobojno staklo
umetano u leita (kat. br. 164166). Drugi tip predstavlja naunica sa poliedarskim
zavretkom, koja potie iz Dijane (kat. br. 167). Trei tip ine naunice u vidu kariice,
koje se javljaju u dve varijante. Prva varijanta je zastupljena naunicama sa krunim
petljastim dodatkom, koje potiu sa nalazita Rtkovo Glamija I (kat. br. 168), Pontes
(kat. br. 169) i Hajduka vodenica (kat. br. 170171), dok drugu ini primerak iz Egete,
bez pomenutog dodatka (kat. br. 172).
Za naunicu izraenu od dve petljaste, meusobno povezane ice (kat. br. 164)
direktnu analogiju sreemo u Cariinom gradu,40 odakle potie i jedan slian primerak
(, , 1977: 197, . . 43, . XVI/1). Naunica od bronzane ice sa petljasto izvedenim krajevima, koja ima tri valjkasta dodatka (kat. br. 165), donekle je slina
primerku sa dva valjkasta dodatka iz Cariinog grada (, , 1977: 198,
. . 45, . XVI/2).
Primerci slini naunici sa poliedarskim dodatkom (kat. br. 167) sreu se u Makedoniji, na lokalitetu Opila u Graditu, gde su datovani u period od 4. do 6. veka (Mikuli
2002: 245, Abb. 140/2). Osim toga, sline naunice poznate su i sa nalazita Somarkada
i Sofija u Italiji, opredeljene u 5. i 6. vek (Riemer 2000: 43, Taf. 56/9, 10), zatim iz Pule
(Marui 1962: T. II/6, 7), Rakovana (Mileti 1970: . I/2), Singidunuma, gde se vezuju
za germanska plemena (Bjelajac, Ivanievi 1993: Fig. 6/2), Pernika, gde su datovane od 5.
do poetka 7. veka ( 1981: 178, 180, o. 121, 122/6), kao i sa lokaliteta Golemanovo Kale (Uenze 1992: T. 6/14). Naunice sa poliedarskim dodatkom livenim izjedna
nisu tipian ranovizantijski proizvod, ve su preuzete iz antike tradicije.
40 Neobjavljeno, 60/97.
70
sa jednom petljom.
Bronza, livenje; prenik 2 cm.
Rtkovo Glamija I, 1981, kv. F-5, povrinski sloj I
(ut I), C252 (T. VII/168).
Smetaj: Karata, depo.
Objavljeno: Gabrievi 1986: fig. 23.
169. Slino kao kat. br. 168.
krunog oblika.
Bronza, livenje; prenik 2,1 cm.
Egeta, 1981, sektor II, sonda 14,
relativna dubina 0,801,00 m, inv. br. 1
(T. VII/172).
Smetaj: Karata, depo.
PERLE
Tokom arheolokih istraivanja u Dijani naene su perle razliitog oblika (kat. br.
173178), koje su koriene za izradu ogrlica. Najee su nainjene od jednobojnog
stakla, mada je naena i jedna polihromna perla (kat. br. 177). Bile su poluloptastog (kat.
br. 173), loptastog (kat. br. 174175) ili valjkastog oblika (kat. br. 177). Jedna valjkasta
perla bila je izraena od keramike (kat. br. 178).
Loptaste perle, narebrene u vidu kriki lubenice, poznate su sa avarske nekropole
Tisaferd, iz grobova br. 256, 258 i 417, gde su datovane od sredine 7. do sredine 8. veka
(Garam 1995: 290, 294, T. 78/256/3, T. 78/258/3, T. 89/417/4). Na Viminacijumu su ovakve
perle svrstane u tip 33 i datovane u 530580. godinu (Ivanievi, Kazanski, Mastykova
2006: 72, 73, 104, Fig. 67.52). Za valjkaste perle od polihromnog stakla analogije potiu iz
Feliks Romulijane, opredeljene u 4. i 5. vek ( 2003: 104, . . 121) i Dinogecije
71
u Rumuniji, datovane u iri raspon od 4. do 7. veka (Coma 1967: 322, Fig. 179/20). Sline
perle javljaju se u Italiji (Bierbrauer 1987: T. 55/19) i u Salamini na Kipru (Chavane 1975:
Pl. 45/459), a iz Cariinog grada je poznata perla sa neto sloenijim floralnim motivom
(- 1960: sl. 37/19), kao i perla manjih dimenzija.41 Identine perle sa nekropola
Kelked Feketekapu A (Kiss 1996: 70, 197, T. 57/A231/2) i Tisafired datovane su u vreme
od 800. do 1000. godine (Garam 1995: 298, T. 158/12190/4).
173. Perla poluloptastog oblika, rebrasto ukraena
rebrasto ukraena.
Staklo; visina 1,5 cm, prenik 1,5 cm.
Dijana, 1978, sonda 2/78, proirenje, C78
(T. VII/174).
Smetaj: Karata, depo.
175. Isto kao kat. br. 174.
sa plavim premazom.
Staklo; visina 2,1 cm, prenik 1 cm.
Dijana, 1986, sonda 58/86, prostorija 2, sloj III,
C1431 (T. VII/177).
Smetaj: Karata, depo.
178. Perla valjkastog oblika, nainjena
od peene zemlje.
Keramika; visina 1 cm, prenik 1,7 cm.
Dijana, 1998, sonda 77/98, severna kapija,
ispod osnove III, iznad vizantijske kaldrme,
C21 (T. VII/178).
Smetaj: Karata, depo.
PRIVESCI
Na irem prostoru erdapa naena su dva jednostavna priveska nainjena od zuba vepra,
koja su bila nanizana na ogrlice (kat. br. 179180), pa su, osim ukrasne, imala i funkciju
amuleta. Slini privesci od ivotinjskih zuba potiu sa Gradine na Jelici,42 gde se vezuju za
germansku populaciju, kao i iz Viminacijuma i Ravne (Petkovi 1995: 88, kat. br. 432434,
T. XXVI/57).
179. Privezak od zuba vepra, kruno perforiran
na sredini.
Zub; duina 5,3 cm, prenik perforacije 0,7 cm.
Dijana, 1980, sonda 11/80, uta rastresita zemlja,
C202 (T. VII/179).
Smetaj: Karata, depo.
gornjem kraju.
Zub; duina 9 cm, prenik perforacije 0,5 cm.
Dijana, 1986, sonda 58/86, C1515 (T. VII/180).
Smetaj: Karata, depo.
DELOVI TORBICA
Torbice takoe ne spadaju u odeu, ali svakako ine deo nonje. U njima su noeni kresivo,
trud i slini predmeti za svakodnevnu upotrebu. Kako su vremenom unitene tkanina i
koa od kojih su bile nainjene, na korienje torbica upuuju polukruni gvozdeni okovi,
pravougaoni kotani zatvarai sa zaobljenim, kruno perforiranim uglovima, koji su esto
bili ornamentisani, kao i bronzane kope.
72
42 Neobjavljeno, 36/95.
naen bogatije ornamentisan primerak (Uenze 1992: T. 9/7), kao i sa nepoznatog nalazita
u Maloj Aziji (Schulze-Drrlamm 2002: 127, Abb. 46/6). Neto jednostavnije izraeni
okovi su na teritoriji Galije datovani od 450. do 600/630. godine (Kazanski 2002: 84, pl.
9/753). Slini primerci otkriveni su u Kranju (Bitenc, Knific 2001: 71, kat. br. 225/2), a
okov sa Bleda, pogreno protumaen kao kresivo, datovan je u drugu polovinu 6. i na
poetak 7. veka (Bitenc, Knific 2001: 46, kat. br. 124/10). Sa lokaliteta Rudna u Sloveniji
poznat je bogatije izraen gvozdeni okov, ukraen ivotinjskim glavama na povijenim
krajevima (Bitenc, Knific 2001: 74, kat. br. 240).
181. Okov za torbicu polukrunog oblika, sa luno,
/ ZATVARAI ZA TORBICE / Kotani zatvarai za torbice takoe su esto pogreno interpretirani. Ploice pravougaonog oblika, sa lunim, blago proirenim i kruno
perforiranim krajevima, bile su uglavnom ornamentisane koncentrinim krugovima, koji
ponekad formiraju neki geometrijski motiv ili su bili rasporeeni u pravoj liniji.43
Najbogatije ukraen primerak sa ireg prostora erdapa je zatvara ornamentisan
koncentrinim krugovima grupisanim po tri uz krune otvore, dok je na sredini
unakrsno postavljeno pet krugova (kat. br. 186). Naen je u Hajdukoj vodenici, zajedno
sa ostavom zlatnog novca, novarskom vagom (kat. br. 259), tegovima (kat. br. 263, 271,
272) i keramikom posudom (Kondi, V. 1984: 179). Kotani zatvara pokazuje da su
ovi predmeti verovatno bili pohranjeni u konu ili vunenu torbicu, ali se to ne moe
sigurno utvrditi iz terenske dokumentacije. Krajevi slinog zatvaraa sa Gradine na Jelici
ukraeni su sa po etiri koncentrina kruga, od kojih su dva postavljena vertikalno, a dva
horizontalno.44 Primerak iz Cariinog grada45 slian je nalazu sa lokaliteta Donje Butorke,
koji ima etiri koncentrina kruga postavljena u jednu liniju (kat. br. 187).46 Zatvarau
torbice sa tri koncentrina kruga u jednoj liniji, koji je naen u ranovizantijskoj jami u
Pontesu (kat. br. 188), slini su primerci iz Feliks Romulijane, gde su, kako nam se ini,
pogreno opredeljeni u 4. i 5. vek ( 2003: 118, . . 171), i iz ranovizantijskog
sloja Cariinog grada,47 iz utvrenja Petrus u srednjem Pomoravlju ( 2003: 282,
. IV/1), Ravne (Petkovi 1995: 85, kat. br. 390, T. XXII/2) i Gornjeg Streoca (Ivanievi,
pehar 2006: 141, Fig. 3/10). Iz Dijane potie zatvara torbice ukraen sa sedam koso
rasporeenih koncentrinih krugova, izmeu kojih je jedan samostalni krug (kat. br.
189). Analogni primerak poznat je iz Ravne (Petkovi 1995: 85, kat. br. 391, T. XXII/3), a
slian je nalaz sa Gradine na Jelici (Milinkovi 2002: Abb. 35/4, 5). Po funkciji, ovoj grupi
predmeta pripadaju i primerci sa lokaliteta Suidava u Rumuniji (Tudor 1974: fig. 10/6).
43 Za ilustrativni primer upotrebe ove vrste nalaza uporediti: Uenze 1992, Abb. 16.
45 Neobjavljeno, 128/00.
46 Neobjavljeno, NMLK 4773.
44 Neobjavljeno, 186/96.
47 Neobjavljeno, 210/01.
73
/ KOPA TIPA PAPA / Bronzane kope tipa Papa (kat. br. 191) su ovalnog oblika,
sa dve ivotinjske, ponekad ptije glave. S. Uence ih je protumaila kao kope za torbicu
(Uenze 1966: 142). Ovaj tip se javlja ne samo u Panoniji, Rumuniji i Bugarskoj, kako su
mislili pojedini autori (Uenze 1966: 149179, Nr. 3137, Abb. 5, 13; 1993:
32, Ta. I/5; Garam 2001: 109, 110, Taf. 76/16), ve i u severnom Iranu, na Krimu, kao
i na itavoj teritoriji nekadanjeg Romejskog carstva, to nedvosmosleno pokazuje da je
re o proizvodu vizantijskih radionica, koji se datuje u kraj 6. i prvu polovinu 7. veka
(Schulze-Drrlamm 2002: 224226).
Direktne analogije potiu iz svih oblasti Romejskog carstva (Schulze-Drrlamm
2002: 224225, Nr. 221222). Sini primerci iz 6. veka poznati su sa mnogobrojnih
nalazita u Maarskoj (Garam 2001: 109111, T. 76/16) i Rumuniji (Mgureanu 2004:
342, fig. 1; Oan-Margitu 2006: T. II/1, 3).
191. Kopa sa telom u obliku pravougaone ipke
74
U posebnu vrstu predmeta svrstane su valjkaste drke iz Ljubievca ili Ua Slatinske reke i
Dijane (kat. br. 200205). Neophodno je napomenuti da je jedna drka (kat. br. 200) opredeljena,
kako se ini pogreno, u kraj 3. i prvu polovinu 4.
veka (Petkovi 1995: 102). Drvena drka valjkastog
oblika, ukraena urezanim mreastim motivom
(kat. br. 202), tipian je ranovizantijski proizvod,
kakav sreemo na Gradini na Jelici (Milinkovi
2002: Abb. 35/13) i u Cariinom gradu.50
Na kockici za igru iz Dijane (kat. br. 206)
nalaze se oznake od 4 do 6, i to dva puta, na naspramnim stranama. Identian primerak potie iz
Brigecija (Borhy 2002: 5558).
Dve nedovrene svirale valjkastog oblika
naene su na lokalitetima Rtkovo Glamija I i Akve
(kat. br. 207208), mada su moda koriene i kao
pastirske pitaljke. Instrument slian jednostavnoj
valjkastoj svirali bez otvora za proizvoenje tonova
(kat. br. 207) poznat je iz Cariinog grada.51
Predmeti nepoznate namene estougaonog
i petougaonog oblika, koji moda predstavljaju
drke, naeni su u Dijani, odnosno Ljubievcu ili
Uu Slatinske reke (kat. br. 209210).
Posebnu grupu ine poluproizvodi, odnosno
odseeni ivotinjski rogovi, vie ili manje obraeni
(kat. br. 211234). Potiu sa osam erdapskih lokaliteta (Hajduka vodenica, Dijana, Pontes, Rtkovo
Glamija I, LjubievacGlamija, Ue Slatinske
reke, Mora Vagei i Akve)52 i ukazuju na postojanje
zanatskih centara na ovom prostoru (Petkovi
1995: 1314)
Poluobraeni rog (kat. br. 211) moda je
nedovrena svirala-pitaljka, za koju najbliu analogiju nalazimo na lokalitetu Svetinje (,
. 1987: sl. 20/4). Mnogobrojni polufabrikati, koji
takoe ukazuju na radionice za obradu kosti, potiu
sa Gradine na Jelici53 i iz Cariinog grada (Bavant
1990: cat. n 308, 247, pl. XLIV/308).
52 O postojanju centra za obradu kosti na lokalitetu Mora Vagei tokom ranovizantijskog perioda nema arheolokih svedoanstava,
mada se ova vrsta delatnosti, prema reima S. Petkovi, odvijala
u rimskom periodu u kuli na pomenutom lokalitetu. Uporediti:
Petkovi 1995, 17.
53 Neobjavljeno, 14/86, 30/87.
75
76
Nedovrena.
Kost; duina 9 cm, prenik 0,8 cm.
Rtkovo Glamija I, 1980, kv. A-7, o.s. 2,
C104 (T. IX/207).
Smetaj: Karata, depo.
208. Svirala ija gornja strana ima krunu i ovalnu
77
VAGE I TEGOVI
U ranovizantijskim utvrenjima na Dunavu, koja su prvenstveno sluila za smetaj vojnih posada, odvijao
se i intenzivan ekonomski ivot.54 U njima je obavljana kupoprodaja importovanih, ali i lokalnih proizvoda,
pa su postojale menjanice za razmenu novca i njegovu proveru, kao i zamenu zlatnih moneta.
Osnovu monetarnog sistema Romejskog carstva inio je zlatni novac, ija je vrednost bila velika.
Usled duge upotrebe ili odsecanja rubova njegova teina se smanjivala, a pojavljivali su se i falsifikati. Stoga
je nizom monetarnih reformi, zapoetih jo za vreme Anastazija I, ustanovljen odnos izmeu razliitih
novanih jedinica na osnovu teine solida. Da bi se izraunala pojedinana vrednost novca koriene su
precizne novarske vage manjih dimenzija, kao i tegovi izraivani tehnikom livenja, uglavnom od bronze,
mada su poznati i primerci od stakla. Bez obzira na nain izrade, svi su bili badareni, tako da su vrednosti
bile precizno naznaene (Buljevi i dr. 1994: 279).
78
54 O postojanju centara na obali Dunava u kojima je razmenjivana roba svedoe i pisani izvori. Naime, posle hunskih osvajanja sredinom 5. veka,
Atila je zahtevao da se romejska granica, samim tim i pogranino ilirsko sajmite, pomeri na pet dana hoda juno od Dunava, tj. u
Naisus. Uporediti: Prisci Fragmenta 7: I 2007: 1213.
Osnovna jedinica za merenje teine ranovizantijskom periodu bila je libra, koja je teoretski iznosila
327,45 g, iako ima i drugaijih miljenja (Schilbach 1970: 167). Od jedne libre mogla su da se iskuju 72
zlatnika, odnosno solida. Libra se delila na unce (27,28 g). Jedna unca bila je jednaka dvanaestom delu libre,
a sastojala se od est nomizmi teine 4,54 g. Ovakav sistem su od Romeja preuzela i pojedina varvarska
plemena (Sams 1982: 207; Buljevi i dr. 1994: 279).
Tegovi za proveru teine novca uglavnom su kvadratnog, ree krunog oblika. Na trgovakim tegovima
sree se oznaka , za jednu uncu (27,28 g), a na novarskim tegovima oznaka N, za jednu nomizmu. Javljaju
se i druge brojane oznake, obeleene grkim slovima (Sams 1982: 207; Buljevi i dr. 1994: 279).
NOVARSKE VAGE
O menjakoj delatnosti u utvrenjima na prostoru erdapa svedoi, pre svega, bronzana
vaga naena u Hajdukoj vodenici (kat. br. 236), i to u ostavi koju ine 29 solida i
jedan tremis, tri tega (kat. br. 240, 248249), kotani zatvara za torbicu (kat. br. 186) i
keramika posuda (Kondi, V. 1984: 179), kao i potpuno ouvana i fragmentovana vaga,
iz Dijane (kat. br. 235, 237). Pokretni deo ovih vaga je u obliku slova T, sa horizontalnom,
reljefno obraenom cilindrinom ipkom iji su krajevi u vidu krunih petlji, kroz koje je
provlaena ica za spajanje sa tasovima.
Poznate su mnogobrojne analogije sa veeg broja lokaliteta. Iz Intercise potie
identina vaga, koja je prema prateem materijalu opredeljena u period od 4. do 6. veka
(Lszl et al. 1957: 236, kat. no. 119, T. XLV/3). Paralele iz 6, odnosno sa poetka 7. veka
sreu se u Kranju, i to kao deo grobnog inventara (Bitenc, Knific 2001: 63, kat. br. 189),
zatim na Gradini na Jelici (Milinkovi 2002: Abb. 38/4), u Cariinom gradu55 i Gornjem
Streocu (Ivanievi, pehar 2006: 141, fig. 4/1). Na avarskoj nekropoli Kunetmarto u
Maarskoj naena je identina vaga, opredeljena u kraj 6. i prvu polovinu 7. veka (Garam
2001: T. 120/1), a analogije su poznate i iz Pernika u Bugarskoj ( 1981: o.
34/45). Datovanje u rasponu od gotovo dva veka za istovetno izraene vage najverovatnije
ukazuje na njihovo dugo trajanje. Poznati su i slini primerci iz 6. i sa poetka 7. veka, i
to iz ranovizantijskog sloja tvrave Ras (Popovi, M. 1999: 321, k. br. 160, sl. 67), iz
Cariinog grada,56 sa lokaliteta Sarahane u Konstantinopolju (Harrison 1986: 257, Cat.
No. 467), iz Sarda (Waldbaum 1983: pl. 29/448, 459), kao i sa nalazita Anemurijum
(Russell 1982: 136, fig. 1.6).
Iz utvrenja Ljubievac ili Ue Slatinske reke potie i jedan tas (kat. br. 238). Slian
primerak, ukraen sa etiri krune linije grupisane po dve, poznat je sa Gradine na Jelici.57
235. Potpuno ouvana novarska vaga. Pokretni deo
57 Neobjavljeno, 57/97.
79
TEGOVI
Prema brojnim nalazima iz razliitih oblasti nekadanjeg Istonog carstva, ali i izvan
njega, tegovi sa ireg prostora erdapa podeljeni su na trgovake, novarske i tegove za
kantar, a opredeljeni su u 6. i prvu polovinu 7. veka.
/ TRGOVAKI TEG / Od bronzanih tegova samo jedan je imao vrednost od jedne unce
(kat. br. 239), i to teoretski, poto nije bilo mogunosti za njegovo merenje. Mnogobrojne
analogije poznate su iz Salone (Buljevi i dr. 1994: 281, kat. br. 78), sa Kosova (Ivanievi,
pehar 2002: 142, fig. 5.1), iz Cariinog grada (- 1960: sl. 38/15), odakle potie
i kruni teg iste teine,58 sa avarskog nalazita Kunsetmarton u Maarskoj (Garam 2001:
T. 119/1), iz Salamine na Kipru (Chavane 1975: T. 61/128), kao i iz zbirke tegova iz
Konstantinopolja ( 1999: N 12, T. I/12).
239. Ploasti teg kvadratnog oblika, na ijoj je
80
59 Neobjavljeno, 454/00.
61 Neobjavljeno, 288/01.
sa okruglom perforacijom.
Olovo; prenik 3,3 cm.
Dijana, 1988, sonda 64/88, osnova II, C2274
(T. X/252).
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
81
GRAEVINSKA OPREMA
Najrasprostranjeniji nain zidanja u ranovizantijskom periodu bila je tzv. opus mixtum tehnika,
koja je podrazumevala upotrebu kamena i maltera,
sa nivelacionim redovima opeke iji broj na irem
prostoru erdapa uglavnom iznosi pet, mada su
u drugim oblastima poznate i graevine sa tri ili
etiri libana reda opeke. Osim zidova od kvalitetnog materijala, veina objekata imala je i krovnu
konstrukciju od drveta, na koju je polagan crep.
Nasuprot oficijalnim graevinama, objekti u
kojima je iveo siromaniji sloj stanovnitva podizani su od skromnijeg materijala, sa zidovima od
komada neobraenog i pritesanog kamena povezanih blatom, ali i od lepa i nepeene cigle. U nekim
sluajevima itav objekat je ozidan kamenom povezanim blatom, a ponegde je ta, tzv. tehnika suhozida koriena samo za prizemlje, dok je sprat bio
KLINOVI
Za povezivanje drvenih delova konstrukcija korieni su klinovi razliite duine i oblika
glave, na osnovu ega su razvrstani u pet tipova. Njihov oblik je zavisio od naina upotrebe.
Klinovima sa ploastom ili kupastom glavom razliite veliine uglavnom su ukucavane
daske u grede, dok su klinovi sa glavom u obliku slova T korieni za povezivanje greda.
Primerci sa erdapa bili su upotrebljeni pri izgradnji arhitektonskih objekata, a neki
moda i za izradu nametaja i kovega.
U prvi tip spadaju veliki gvozdeni klinovi sa piramidalnom glavom, ija duina
dostie i 25 cm, otkriveni na lokalitetima Borej i Rtkovo Glamija I (kat. br. 255256).
Slian klin potie sa nalazita Golemanovo Kale (Uenze 1992: T. 40/12).
Drugi i najzastupljeniji tip su klinovi sa ploastom glavom krunog (kat. br.
257273) ili pravougaonog oblika (kat. br. 274279). Izraeni su od gvoa, mada je
jedan klin bio od bronze (kat. br. 294) i moda je sluio za pravljenje nametaja. Klinovi sa okruglom glavom potiu iz Hajduke vodenice, Dijane, Boreja, Egete i Rtkova
Glamije I. Za takve klinove analogije su poznate sa Gradine na Jelici63 i iz Cariinog
grada,64 a slian im je nalaz iz ranovizantijskog sloja tvrave Ras (Popovi, M. 1999: 117,
319, k. br. 127128, sl. 64/89). Klinu sa pravougaonom glavom analogan je primerak
iz Cariinog grada65 i sa Gradine na Jelici.66
Trei tip obuhvata gvozdene klinove sa kupastom glavom, naene u Hajdukoj
vodenici, Egeti, Dijani i na lokalitetu Rtkovo Glamija I (kat. br. 280285).
U etvrti tip svrstani su klinovi sa glavom postavljenom vertikalno u odnosu na telo
(kat. br. 286290), i to iz Hajduke vodenice, Ljubievca ili Ua Slatinske reke, Dijane i
Egete. Identini primerci poznati su sa Gradine na Jelici67 i iz Cariinog grada (Bavant
1990: 196, cat. n 18, pl. XXVIII/18).
Poslednji tip ini primerak sa glavom u obliku slova T (kat. br. 291), naen u Egeti,
kome su analogni klinovi sa Gradine na Jelici68 i iz Cariinog grada (Bavant 1990: cat. n
46, 195196, pl. XXVII/46). Slini klinovi naeni su na lokalitetu Golemanovo Kale
(Uenze 1992: T. 40/4143) i u Sardu (Waldbaum 1983: pl. 21/type 5).
62 O ovakvom nainu izgradnje svedoe iskopavanja na Cariinom gradu gde su, na prostoru
jugozapadne etvrti Donjeg grada, konstatovani
objekti sa tragovima intenzivnog gorenja, koji
predstavljaju spratnu konstrukciju. Podatak je
dobijen usmeno od dr V. Ivanievia, rukovodioca
iskopavanja
82
64 Neobjavljeno, 5/82.
66 Neobjavljeno, 19/86.
68 Neobjavljeno, 217/96.
83
KLAMFE
U erdapskim utvrenjima naene su i klamfe razliitog oblika i dimenzija (kat. br.
292305), koje su takoe sluile za spajanje graevinskih elemenata od drveta. Telo im
je pravougaono ili ovalno, a od njega se vertikalno pruaju dva picasta kraka, pa su
uglavnom koriene za spajanje dasaka ili greda na uglovima objekata. Prema obliku tela,
u erdapu su izdvojena tri tipa klamfi.
Sa lokaliteta Borej, Pontes, Rtkovo Glamija I i Dijana (kat. br. 292296) potiu
klamfe pravougaonog tela, svrstane u prvi tip. Njihove analogije sreu se na nalazitu
Lika ava u zapadnoj Srbiji ( 2002: . 9/4) i u Cariinom gradu,69 a slini
primerci naeni su u ranovizantijskim slojevima tvrave Ras (Popovi, M. 1999: 117, 310,
k. br. 137138, sl. 64/1819) i u Cariinom gradu.70
84
70 Neobjavljeno, 54/87.
Drugi tip predstavljaju klamfe sa telom nepravilnog ovalnog oblika, i to sa lokaliteta Rtkovo Glamija I (kat. br. 297298), kojima su slini primerci iz Cariinog grada.71
Trei tip ine klamfe pravougaonog tela, sa lokaliteta Rtkovo Glamija I, MihajlovacBlato, Egeta i Borej (kat. br. 299305). Slini nalazi sreu se na Gradini na Jelici,72 u
Cariinom gradu73 i na lokalitetu Golemanovo Kale (Uenze 1992: T. 39/4144).
292. Klamfa sa pravougaonim telom
BAGLAMA
Baglame su sluile za zatvaranje vrata i prozora, a nainjene su iskljuivo od gvoa.
Sastoje se od dva ili vie delova, pri emu je jedan privrivan za vrata ili prozor. Jedini
primerak potie iz Dijane (kat. br. 306).
306. Dvodelna baglama sastavljena od ploastog dela,
72 Neobjavljeno, 1/88.
73 Neobjavljeno, 135/01.
85
BRAVE
U Dijani su naeni i mehanizmi za zakljuavanje, odnosno delovi kvadratne i krune
oplate za bravu (kat. br. 307310), kao i deo brave koji je umetan u bonu stranu vrata
(kat. br. 311).
Kvadratna oplata brave izraena je od bronzanog lima i na sredini prednje strane ima
otvor za kljui, oko koga su urezani kruni motivi (kat. br. 307). Slian primerak poznat je iz
Intercise, mada se on vezuje za 4. vek (Lszl et al. 1957: 331, kat. no. 32, T. LVIII/3). Prema
nainu ornamentisanja, nalazu iz Dijane slina je oplata iz Cariinog grada (Bavant 1990:
203, cat. n 59, pl. XXX/59), opredeljena u 6. i poetak 7. veka. S druge strane, sa lokaliteta
Lika ava ( 2002: sl. 7/7) potie analogija za krunu oplatu od bronzanog lima,
sa otvorom za klju u vidu slova T, takoe iz Dijane (kat. br. 310). Na ovom lokalitetu naen
je i bronzani deo brave koji je umetan u bonu stranu vrata (kat. br. 311). Analogni primerci,
ali od gvoa, javljaju se u Intercisi, gde su datovani u 4. vek (Lszl et al. 1957: 335, kat. no.
60, T. LX/3), u eanu (Ivanievi, pehar 2006: 148, fig. 10.11), kao i u Cariinom gradu,74
odakle je poznat i slian deo brave (Bavant 1990: 201, cat. n 44, 45, pl. XXIX/44, 45).
307. Kvadratna oplata brave sa perforacijom
KATANAC
Katanac u obliku kvadra otkriven je u Dijani (kat. br. 312). Slian primerak, datovan u 6.
vek, potie iz Feliks Romulijane gde je, kako nam se ini, pogreno protumaen kao brava
( 2003: 162, . . 345). Analogni, ali i slini katanci, opredeljeni u 6. vek, potiu
sa lokaliteta Golemanovo Kale u Sadovecu (Uenze 1992: Taf. 34/6b14, 35/1a3b).
312. Katanac u obliku kvadra, sa ostatkom ipke
86
KLJUEVI
Iz erdapskih utvrenja poznati su i kljuevi raznovrsnog oblika, koji mogu da se podele
u dva osnovna tipa. Prvom tipu pripadaju kljuevi sa etiri pera (kat. br. 313315), dok
drugi tip ine primerci iji se donji deo rava u dva luno savijena kraja (kat. br. 316317).
Klju slian prvom tipu potie iz Cariinog grada.75 Drugi tip je konstatovan u
Maarskoj, na nekropolama iz ranog avarskog perioda (Garam 2002: 164, Abb. 7).
313. Klju jednostavnog oblika, sa telom u vidu
ARKA
U graevinske elemente uslovno je svrstan i deo mehanizma za zatvaranje koji je najverovatnije pripadao manjem koveiu (kat. br. 318). To je arka pravougaonog oblika,
naena u naseobinskom sloju Dijane. Analogije su poznate sa gepidske nekropole Kelked Feketekapu A (grob br. 539), koja potie iz vremena avarske dominacije (Kiss 1996:
T. 94/26), kao i sa Hiosa (Balance 1989: fig. 51/38).
318. Pravougaona arka za manji kovei, iji se
PROZORSKA OKNA
Izgradnja kue zavravana je postavljanjem vrata i ramova za prozore. Postojanje prozora
konstatovano je posredno, zahvaljujui fragmentima okana. Osnovna uloga prozora bila
je proputanje svetlosti, ali i odravanje toplote. Zbog providnosti, staklo je bilo idealan materijal, a imalo je i estetsku vrednost jer je proizvoeno u razliitim bojama (kat.
br. 319328). Fragmenti prozorskih okana sakupljeni na prostoru erdapa su od stakla
zelene, ute i plave boje, pa se moe samo zamisliti kolorit koji su sunevi zraci stvarali u
unutranjosti objekta.
75 Neobjavljeno, 123/88.
87
324. Slino kao kat. br. 319. Providno staklo ukaste boje.
88
OPREMA ZA OSVETLJAVANJE
Oprema za osvetljavanje bila je deo kunog mobilijara, a prema nainu upotrebe deli se na statinu
i prenosnu. Prvoj grupi pripadaju razni nosai
lampi od gvoa ili bronze, kao i staklene lampe.
Druga, znatno brojnija grupa, obuhvata raznovrsne
keramike i bronzane lampe (ike), koje su uglavnom noene u ruci, mada su mogle biti poloene i
na stalak. ici su imali recipijente razliitog oblika,
NOSAI SVETILJKI
Ovi predmeti su razvrstani u nekoliko tipova. U Dijani je naen fragmentovan bronzani
nosa polijeleja iji je gornji deo krunog ploastog oblika sa talasastim ivicama, na kome
se nalazi sedam simetrino rasporeenih pravougaonih perforacija (kat. br. 330). Sa istog
lokaliteta potiu i dva nosaa svetiljki jednostavne izrade, nainjena od bronzane ice
krunog preseka, a iz Pontesa jedan primerak (kat. br. 331333). Izdvaja se i nosa svetiljki
konkavnog oblika, naen u Dijani, za koji su bile prikaene tri ice ili lanca (kat. br. 334).
Slini, jednostavno izraeni nosai kandila poznati su sa lokaliteta Gornji Streoc
(Ivanievi, pehar 2006: 142, fig. 4/5), Cariin grad (Bavant 1990: cat. n 69, 205, pl.
XXXI/69; Bavant, Ivanievi 2003: 63, kat. br. 10) i Sard (Waldbaum 1983: pl. 38/600). U
jugozapadnoj etvrti Donjeg grada u Cariinom gradu nosai kandila su naeni u kuama
i crkvama,80 pa su inili opremu domainstva ili deo crkvenog mobilijara.
330. Nosa polijeleja iji je donji deo krunog ploastog
89
STAKLENE SVETILJKE
Staklene svetiljke su bile statini deo opreme za osvetljavanje. Stavljane su u poseban nosa
krunog oblika polijelej, koji je lancem kaen za tavanicu i koji je istovremeno nosio
vei broj staklenih lampi u koje je sipano ulje i umetan fitilj. Ove svetiljke, koje se javljaju
od 4. do 13. veka, poznate su na itavom Mediteranu, kao i sa teritorije kasnoantikih
provincija u unutranjosti Evrope (Hadad 2001: 6364, 68).
U ranovizantijskim slojevima erdapskih utvrenja na desnoj obali Dunava naeni
su fragmenti staklenih svetiljki (kat. br. 335352). Posude sa levkastim donjim delom,
koje su sluile za osvetljavanje prostorija, poznate su i sa drugih lokaliteta. Za primerke
kat. br. 336348 odgovarajue analogije sreemo u Italiji, na lokalitetu Invilino Ibligo
(Bierbrauer 1987: T. 157/1), a primerci slini kat. br. 349351 potiu iz Sadoveca, sa lokaliteta Golemanovo Kale (Kuzmanov 1992: T. 50/14, 16).
335. Svetiljka od svetlozelenog stakla, od koje je ouvan
90
KERAMIKE LAMPE
Negleosane keramike lampe iz ranovizantijskih slojeva sa ireg prostora erdapa razvrstane su u balkanski i maloazijski tip, zatim iak ovoidnog oblika i lampe na stopi.
Ukraavane su pre peenja razliitim ornamentima.
354. Isto kao kat. br. 353, ali od zemlje crvene boje.
91
Fragmentovan.
Keramika; ouvana duina 5,5 cm, visina 5 cm.
RtkovoGlamija I, 1981, kv. E1/2-F1/2,
humus, C211.
Smetaj: Karata, depo
359. Slino kao kat. br. 357, zemlja crvenkaste boje.
92
oteenog diska nalazi se kruni otvor za ulje, uokviren sa dva dvostruka trougaona i dva dvostruka
polukruna motiva, izmeu kojih se nalaze
bobiasti ornamenti. Rame recipijenta je
ukraeno valovnicom sa petljastim krajevima.
Na zadnjoj strani ika nedostaje drka.
Keramika; ouvana duina 11 cm,
prenik otvora za fitilj 1,3 cm, prenik otvor za
ulje 1,3 cm, visina 3,2 cm.
Hajduka vodenica (T. XVII/366).
Objavljeno: Jovanovi, A. 1984: T. IV/3.
Fragmentovan.
Keramika; duina 6 cm.
Ue Slatinske reke, 1980, kv. L11.
369. Isto kao kat. br. 367. Fragmentovan.
93
376. Slino kao kat. br. 371, mrka zemlja. Donja strana
ornamentisana je urezima.
Keramika; duina 7,6 cm, prenik diska 6,1 cm,
prenik otvora za fitilj,
prenik otvora za ulje 1,1 cm, visina 3,8 cm.
Pontes, 1982, kv. F/16, jama 47`, C77.
Smetaj: Karata, depo.
377. Slino kao kat. br. 371, braon zemlja.
Fragmentovan.
Keramika; duina 6 cm.
Ue Slatinske reke, 1980, kv. L11.
Objavljeno: 1980: 95, T. XXXIII/V.
BRONZANA LAMPA
U Dijani je naena i dvodelna lampa livena od bronze, od koje je ouvan samo donji deo
recipijenta (kat. br. 384).
384. Dvodelna lampa sa krunim recipijentom i
ALAT I PRIBOR
Stanovnici erdapa su se bavili raznovrsnim delatnostima zbog sopstvenih potreba, ali i zbog obezbeivanja dovoljnih koliina robe za trgovinu.
Tokom arheolokih istraivanja erdapskih utvrenja sakupljen je znatan broj razliitih alatki, koje
samo delimino prikazuju privrednu raznovrsnost
kod Romeja jer potiu iz manjeg dela Imperije.
Pri tome, treba imati na umu da je re o alatu iz
pograninih utvrenja, koja su imala prvenstveno
vojnu, a ne privrednu funkciju.
POLJOPRIVREDNE ALATKE
Alatke upotrebljavane u ratarstvu i stoarstvu izraivane su od gvoa. U erdapskim
utvrenjima naene su tri motike za obradu zemlje (kat. br. 385387), zatim dvozuba
motika za okopavanje vinograda (kat. br. 388), dva budaka (kat. br. 389391) i vie krampova (kat. br. 392397), orue za koenje trave (kat. br. 398401), odnosno za etvu (kat.
95
br. 402409), kao i nekoliko kosira razliitih dimenzija (kat. br. 410417), od kojih su vei
primerci najverovatnije sluili za krenje ume ili orezivanje vonjaka, a manji za negu
vinove loze. Posebnu vrstu predmeta predstavljaju zvona-klepetue (kat. br. 418419),
koja direktno svedoe o postojanju stoarstva.
96
83 Neobjavljeno, 58/01.
97
98
koje je fragmentovano.
Gvoe, kovanje; ouvana duina 12 cm,
irina 4,4 cm.
MihajlovacBlato, 1964, sonda III, o. c. 7, kesa 49
(T. XXIII/415).
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
416. Isto kao kat. br. 415.
85 Neobjavljeno, 91/84.
99
Gvoe, kovanje.
Mihajlovac.
Objavljeno: Popovi, I. 1988, 67, T. X/1.
424. Isto kao kat. br. 420.
100
87 Neobjavljeno, 20/89.
Gvoe, kovanje.
Donje Butorke.
Objavljeno: Jankovi, . 1981: 178, sl. 72/b;
Popovi, I. 1988: 73, T. XLIII/4.
101
89 Pojedini autori su ovu vrstu alata protumaili kao svrdlo. Uporediti: , . 1988: 118
102
/ DLETA / Za obradu drveta koriena su i obina dleta, koja su prema obliku tela
podeljena u dva tipa. Prvi tip se javlja u tri varijante, koje obuhvataju primerke kvadratnog (kat. br. 443447), pravougaonog (kat. br. 448450) i krunog preseka (kat. br.
451452), i to iz Hajduke vodenice, Dijane, Pontesa i Milutinovca. Analogni primerci iz
Ravne i Cariinog grada ( 1988: 118, . II/1) datovani su u 6. vek. Drugi tip
ini dleto iz Dijane, nainjeno od ipke pravougaonog preseka, sa blago proirenom radnom povrinom, koje posmatrano sa strane ima trougaoni oblik (kat. br. 453). Analogni
primerci iz Boljetina opredeljeni su u 4. vek ( 1988: 134, . VI/1). Predmeti
slinog oblika protumaeni su kao deo strugaa (ascija) ( 1988: 116).
443. Dleto sa telom kvadratnog preseka, koje je u
Gvoe, kovanje.
Hajduka vodenica, 1967.
Objavljeno: Popovi, I. 1988: 132.
447. Isto kao kat. br. 443.
Gvoe, kovanje.
Hajduka vodenica, 1967.
Objavljeno: Popovi, I. 1988: 132.
448. Dleto sa telom pravougaonog oblika, koje je
Gvoe, kovanje.
Hajduka vodenica, 1967.
Objavljeno: Popovi, I. 1988: 133.
453. Dleto nainjeno od ipke pravougaonog preseka,
/ ORUE ZA VAENJE KLINOVA / Na lokalitetu Dijana, u sloju naseljavanja, naena je alatka nainjena od ipke pravougaonog preseka, iji je donji deo savijen
i rava se u dva kraka, koja je najverovatnije sluila za vaenje klinova (kat. br. 454).
Slian primerak, sa neto manjim kracima i petljasto oblikovanim gornjim delom, potie
sa lokaliteta Naiharani u Maarskoj, iz groba br. 59, a E. Garam ga je protumaila kao
klju (Garam 2002: bb. 10/2).
454. Alatka za vaenje eksera nainjena od ipke
103
104
91 Tokom dosadanjih arheolokih iskopavanja u utvrenjima na desnoj obali Dunava, na potesu izmeu ua Poreke reke
i ua Timoka nije konstatovano postojanje metalurkih radionica, a raspoloiva dokumentacija ne prua nikakve podatke
o eventualnim nalazima zgure.
92 Neobjavljeno, 50/98.
105
Gvoe, kovanje;
Hajduka vodenica, 1967.
Objavljeno: Popovi, I. 1988: 97.
106
95 Neobjavljeno, 76/84.
96 Neobjavljeno, NML-104.
107
// KERAMIKI PRLJENCI //
108
99 Neobjavljeno, 2/84.
102 Neobjavljeno, 36/88.
od svetlomrke zemlje.
Keramika; visina 3,1 cm, prenik 3,7 cm,
prenik otvora 1,4 cm.
Dijana, 1997, sonda 75/95, C18.
Smetaj: Karata, depo.
500. Slino kao kat. br. 498, nainjen od mrke zemlje.
109
// KAMENI PRLJENCI //
110
111
Neornamentisan.
Kost; visina 1,1 cm, prenik 2,6 cm,
prenik otvora 0,6 cm.
LjubievacGlamija, 1981, juni profil, C 117
(T. XXX/529).
530. Prljenak ploastog krunog oblika.
112
/ IGLE / Igle za obradu koe napravljene su od bronze ili ivotinjskih kostiju (kat.
br. 546547). Bronzana igla valjkastog oblika, sa eliptinim otvorom za uvlaenje konca,
potie iz Dijane (kat. br. 546), a slian primerak poznat je iz Cariinog grada.110 Kotana
igla sa lokaliteta LjubievacGlamija ili Ue Slatinske reke (kat. br. 547) odlikuje se
specifino obraenom glavom, odnosno ima dva paralelna horizontalna otvora.
110 Neobjavljeno, inv. br. 54/65.
113
ovalno perforiran.
Bronza, livenje; duina 10 cm.
Dijana, 1987, sonda 56/87, vojnike barake,
osnova II, C1568 (T. XXXII/546).
Smetaj: Karata, depo.
PRIBOR ZA RIBOLOV
U erdapskim utvrenjima, na obali velike reke, ribolov je sigurno bio znaajna privredna
delatnost, a nalazi pokazuju da je obavljan na dva naina. Prvi je bio uobiajeni ribolov
pomou mrea, najverovatnije iz amca. Mree nisu naene zbog tronosti materijala od
koga su napravljene, ali o njima indirektno svedoe kotane i gvozdene igle pomou kojih
su pletene i popravljane (kat. br. 548552), mada su identine gvozdene igle koriene i
u koarskom zanatu. Na ovakav nain ribolova ukazuju i keramiki tegovi za mree, koji
su mogli da slue i kao tkaki tegovi (kat. br. 551560). Pecanje pomou tapa potvruju
gvozdene udice (kat. br. 561567), kao i jedan olovni teg za plovak (kat. br. 568).
Kotane igle za pletenje mrea, iji je jedan kraj picast, a drugi se rava, potiu sa
lokaliteta Rtkovo Glamija I (kat. br. 549) i Hajduka vodenica (kat. br. 548). Donekle im
je slian predmet sa lokaliteta Golemanovo Kale, protumaen kao deo opreme za tkanje
(Uenze 1992: T. 16/9). Analogija za veu gvozdenu iglu iz Dijane (kat. br. 550) poznata je
iz Cariinog grada,111 a za gvozdene udice sa lokaliteta Rtkovo Glamija I (kat. br. 561),
Dijana (kat. br. 562566) i Ljubievac ili Ue Slatinske reke (kat. br. 567) iz ranovizantijskih slojeva tvrave Ras (Popovi, M. 1999: 114, 318, k. br. 116, sl. 61/15) i sa nalazita
Anemurijum (Russell 1982: 136, fig. 1.2) i Hios (Balance 1989: pl. 31/69).
548. Igla za pletenje mree, iji je jedan kraj picast,
a drugi ravast.
Kost; duina 6 cm, irina 0,8 cm.
Rtkovo Glamija I, 1980, kv. B-3, ut I, C151
(T. XXXIII/548, sl. 61).
Smetaj: Karata, depo.
549. Isto kao kat. br. 548.
114
osi. Fragmentovan.
Keramika; visina 10,7 cm, prenik 7,4 cm.
Dijana, 1982, sonda 31/82, osnova III, C555
(T. XXXIII/554).
Smetaj: Karata, depo.
555. Ploasti teg za mreu nepravilnog krunog oblika,
sa polukrunim krajevima.
Gvoe, kovanje; duina 26,7 cm.
Sip, 1965, sonda 2, kvadrant B5,
muz. inv. br. 779781 (T. XXXIV/569).
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
115
/ MESARSKI ALAT / O mesarskom zanatu svedoe gvozdena satara (kat. br. 571) i
engele (kat. br. 572) iz Dijane. Sline engele, protumaene kao klju, potiu iz ostave sa
lokaliteta Ajdovski gradec u Sloveniji, opredeljene u 56. vek (Bitenc, Knific 2001: 52, kat.
br. 146/10), i iz Cariinog grada.114
571. Satara sa seivom nepravilnog trapezoidnog oblika,
116
117
118
Vrh je polomljen.
Gvoe, kovanje; ouvana duina 8 cm, irina 2 cm.
Dijana, 1986, sonda 58/86, svetlomrka zemlja,
sloj IV, C1470 (T. XXXIV/616).
Smetaj: Karata, depo.
KOZMETIKI PRIBOR
Tokom istraivanja uvrenja u iroj oblasti erdapa sakupljena je znatna koliina
kozmetikog pribora, koji je razvrstan na brijae, pincete, kamene palete i eljeve.
/ BRIJAI / Brijai sa konkavnom otricom i ravnom gornjom ivicom (kat. br. 619621)
naeni su na lokalitetima Rtkovo Glamija I (kat. br. 619), Mihajlovac (kat. br. 620) i
Dijana (kat. br. 621). Ovoj vrsti predmeta pripada i bronzana, luno povijena drka sa
lokaliteta Rtkovo Glamija I (kat. br. 622).
619. Brija sa seivom trougaonog preseka, koje ima
119
120
121
122
ravnim bonim stranama. Srednji deo izmeu zubaca ojaan je izduenim pravougaonim oplatama
sa obe strane, koje su privrene zakivcima, od
kojih su ouvana tri. Na oplati se vide nizovi ureza
nastali prilikom usecanja zubaca, koji su na jednoj
strani iri, a na drugoj ui. Oplata je ukraena sa
pet paralelnih linija urezanih du krae ivice i tri
paralelne linije urezane du due ivice, kao i sa po
dve unakrsno urezane linije kod sredinjeg zakivka.
Rog; ouvana duina 8,5 cm, irina 5,5 cm.
Dijana, 1983, sonda 33/82, spoljna kula, ut iz kule,
C803 (T. XXXV/648).
Smetaj: Karata, depo.
Objavljeno: Petkovi 1995: 59, kat. br. 28.
649. Trodelni dvoredi ealj pravougaonog oblika,
// JEDNOREDI EALJ // Iz Pontesa potie jednoredi ealj ija izrada nije zavrena
(kat. br. 657), to znai da je ovde postojala radionica za izradu eljeva. Poto ovakvi eljevi
nisu karakteristini za Romeje, ovaj primerak moda ukazuje na prisustvo Germana.
657. Jednoredi ealj sa luno oblikovanom bonom
/ FUTROLA ZA EALJ / U Dijani je naen deo futrole za ealj, u vidu pravougaone ploe ukraene velikim koncentrinim krugovima koje uokviruju manji koncentrini
krugovi (kat. br. 658). Slian primerak, sa neto grublje izvedenim koncentrinim krugovima, poznat je sa prostora Singidunuma, gde je datovan u 45. vek (Bjelajac, Ivanievi
1993: 127, fig. 2), kao i sa Gradine na Jelici, ali sa neto drugaijim ornamentom (Milinkovi 2002: 84, Abb. 11).
658. Deo futrole za ealj u obliku pravougaone ploe
123
BRUSEVI
Brusevima su otrena seiva raznih noeva i drugih alatki (kat. br. 659667). Za kamene
bruseve iz erdapskih utvrenja analogije potiu sa Gradine na Jelici,126 iz ranovizantijskog
sloja tvrave Ras (Popovi, M. 1999: 322, k. br. 185188, sl. 71/25) i iz Cariinog grada.127
Iz Rasa je poznat i primerak slian kat. br. 576, takoe perforiran na jednom kraju.
659. Brus u obliku kvadra tamnosive boje, uglaanih
kruno perforiran.
Kamen; duina 7,5 cm.
Dijana, 1980, sonda 19/80, svetlomrka rastresita
zemlja, C301 (T. XXXVII/667).
Smetaj: Karata, depo.
KRESIVO
U Egeti je naeno kresivo sa luno povijenim krajevima, koji su polomljeni (kat. br. 668).
Slina kresiva potiu iz Italije (Bierbrauer 1987: T. 59/15; Riemer 2000: T. 9/6) i Sarda
(Waldbaum 1983: pl. 58/1016).
668. Kresivo luno povijenih krajeva, pravougaonog pre-
STILUSI
Stilusi su korieni za pisanje po drvenim ploicama presvuenim slojem voska, kao i
po olovnim ploicama. U utvrenjima iz ranovizantijskog perioda na irem prostoru
erdapa naena su tri primerka (kat. br. 669671), za koje analogije potiu sa Gradine na
Jelici ( 2001: T. II/14).
669. Stilus sa valjkastim telom koje se postepeno iri ka
124
MEDICINSKI INSTRUMENTI
Medicinski instrumenti otkriveni su u Dijani (kat. br. 672675), a prema obliku su razvrstani u dva tipa.
Prvi tip predstavlja instrument sa izduenim trougaonim recipijentom (kat. br.
672), ija je drka znatno dua od seiva. Slini predmeti od gvoa, protumaeni kao
skalpeli, sa drkom i seivom gotovo jednake duine, u oblasti Rajne opredeljeni su u
12. vek a u Maloj Aziji u 2. vek, mada se u Efesu vezuju za prvu polovinu 3. veka (Knzl
2002: 27, Kat. No. 64, T. 187A63; 2930, Kat. No. B8, 1116, T. 8/B8, T. 19/B1116, T.
20/B172; 118119, Kat. No. A1921, T. 5/A1921). Slian predmet sa ireg prostora
Singidunuma, identifikovan kao sonda, datovan je u 23. vek ( 1997: 249, . .
403404). Poznati su i primerci iz Sarda (Waldbaum 1983: pl. 41/640) i Anemurijuma,
koji potiu iz ranovizantijskog horizonta (Russell 1982: 137, fig. 5.37).
Drugom tipu pripadaju tri instrumenta koja se sastoje od valjkaste drke i malog
kaikastog recipijenta (kat. br. 673675). Slini primerci od bronze, okarakterisani kao
sonde za ui, u oblasti Rajne i u Maloj Aziji opredeljeni su u 12. vek, ali ih ima i iz druge
polovine 3. veka (Knzl 2002: 37, Kat. No. B101108, T. 36/B101108; 4950, Kat. No.
C4867, T. 52/C4856, T. 53/C5767; 19, Kat. No. A24, T. 5/A24). Slian instrument sa
ireg prostora Singidunuma datovan je u 23. vek ( 1997: 251, . . 411, 412),
dok se u Sardu vezuje za 6. vek (Waldbaum 1983: pl. 41/629637).
Na osnovu predoenih nalaza, koji se datuju od 1. do 6. veka, moe se zakljuiti
da su ovakvi medicinski instrumenti upotrebljavani veoma rano. Primerci iz Dijane
potvruju da je leenje u ranovizantijskom periodu obavljano prema antikoj tradiciji, to
se ogleda i u obliku i nameni medicinskih instrumenata.
672. Skalpel sa drkom kvadratnog preseka, koja u
125
ORUJE
Romejske vojne snage bile su podeljene u dva
osnovna roda, kopnenu vojsku i mornaricu. Kopnene jedinice sastojale su se od peadije i konjice,
koje su bile naoruane razliitim orujem. Udarnu
snagu inila je konjica, koja je mogla brzo da prelazi
velike razdaljine, da neoekivano napadne i povue
se, kao i da namami neprijatelja u zasedu gde ga je
ekala peadija.
Romeji su koristili i oruje koje nije bilo
deo njihove vojne tradicije jer su pojedine vrste,
poput refleksnog luka, preuzeli od varvara. Oruje
iz ranovizantijskog perioda razvrstano je u defanzivno (tit, oklop) i ofanzivno, i to namenjeno za
blisku borbu (ma, koplje, no) i borbu na daljinu
(koplje, luk i razliite vrste strela).
Osnovno naoruanje romejskih konjanika
inili su luk i strele, ma, oklop i tit. U peadiji su
korieni ma, tit i oklop ili samo ma, odnosno koplje.
Posebnu grupu u peadiji inili su strelci naoruani
lukovima. Vojnici su, dakle, bili razliito naoruani i
meusobno su se razlikovali prema kvalitetu oruja, a
samim tim i prema stepenu efikasnosti.
Tokom dosadanjih iskopavanja u erdapskim utvrenjima na desnoj obali Dunava naen
je relativno mali broj primeraka oruja, to je
neobino s obzirom da je limes bio prva linija odbrane, pa je i njihova zastupljenost trebalo da bude
daleko vea. To, meutim, moe da se objasni na
MA
Naen je samo jedan vrh dvoseklog maa, i to u Dijani (kat. br. 677).
677. Vrh dvoseklog maa.
TITOVI
titovi su bili nainjeni od drveta i ojaani metalnim ispupenjem (umbom) na sredini spoljanje
strane, koja je ponekad bila ornamentisana, dok se na unutranjoj strani nalazio rukohvat od gvoa.
Rukohvati titova sa lokaliteta Dijana (kat. br. 678), Rtkovo Glamija I (kat. br. 679,
681) i Sip (kat. br. 680) pripadaju tipu koji su prihvatila i razna varvarska plemena, pa se
slini primerci sreu u Italiji (Riemer 2000: Taf. 5/3), u Kranju, i to iz 6. veka (Bitenc, Knific
2001: 78, kat. br. 251/3), u Cariinom gradu,128 na lokalitetu Svetinja kod Viminacijuma,
gde su povezani sa germanskim plemenima, najverovatnije Gepidima (, . 1987:
30, sl. 24), kao i na viminacijumskim nekropolama iz perioda Seobe naroda (Ivanievi,
Kazanski, Mastykova 2006: 43, fig. 24.25, 46.5).
128 Neobjavljeno, 1/01.
126
Dva umba u obliku kupe (kat. br. 682683), koja potiu sa lokaliteta Rtkovo
Glamija I i Hajduka vodenica, slina su nalazima sa prostora Italije (Riemer 2000: T. 5/4),
kao i primerku iz Kranja, koji je opredeljen u 6. vek (Bitenc, Knific 2001: 78, kat. br. 51/1),
i iz Cariinog grada. 129
678. Rukohvat tita.
KOPLJA
Poto su drke u meuvremenu istrulile, od koplja su na iroj teritoriji erdapa sauvani
samo vrhovi. Vrhovima u obliku lovorovog lista, naenim u Egeti i Dijani (kat. br. 684685),
slian je primerak iz Kranja, opredeljen u 6. vek (Bitenc, Knific 2001: 78, kat. br. 251/2),
sa lokaliteta Bregovina (Jeremi, Milinkovi 1997: 222, bb. 30/d) i iz Cariinog grada.130
Vrhovi koplja u obliku vrbinog lista konstatovani su u utvrenjima Rtkovo Glamija
I, Dijana i Milutinovac (kat. br. 686688), a slian im je primerak iz Cariinog grada.131
Oba tipa se javljaju i na nalazitima koja se vezuju za varvarska plemena (Dimitrijevi,
Kovaevi, Vinski 1962: 13, sl. 2; 41, sl. 3; 55, sl. 1; Mrkobrad 1980: T. XLII/67).
684. Vrh koplja u obliku lovorovog lista,
127
TRIBULUSI
Predmeti u obliku etvorokrakog trna, korieni kao prepreka za konjicu, naeni su u
Dijani i Tekiji (kat. br. 689692). Slini primerci potiu iz Siska (Radman-Livaja 2004:
131, kat. br 191201, T. 34/191199, T. 35/200201) i iz ranovizantijskog horizonta
Cariinog grada.132
689. Prepreka za konjicu u vidu zvezde sa etiri kraka
LUK I STRELE
Refleksni lukovi i trobridne strelice oznaili su revolucionarnu promenu u nainu ratovanja. Znatno delotvornije dejstvo omogueno je poveanjem dometa strela sa 80 na 400
m, kao i brzine njihovog ispaljivanja jer tetiva, zbog kotanog ojaanja luka, nije morala
da se zatee do ramena ve samo do grudi. Osim toga, trobridne strelice lake su rotirale
oko uzdune ose, ime je uveavana njihova brzina, kao i probojna mo (
1977: 116117).
Iako su refleksni luk i trobridne strelice dugo pripisivani iskljuivo Avarima, brojna
arheoloka istraivanja pokazuju da su ovu vrstu ubojitog oruja koristili razni narodi,
pa i Romeji. Poto se trobridne strelice u Galiji i na germanskim nekropolama javljaju
pre 568. godine, kada su Avari stigli u Panoniju, jasno je da su koriene jo za vreme
Rimljana, koji su ih najverovatnije preuzeli od istonjakih naroda (Freeden 1991: 595).
128
/ VRHOVI STRELICA / Vrhovi strelica se pre svega dele prema nainu nasaivanja
pomou trna ili tulca krunog oblika. Mogu biti pljosnate, deltoidne i trougaone
(kat. br. 666680), zatim u obliku probojca sa tulcem (kat. br. 681683), trobridne (kat. br.
684696) i u vidu lastinog repa (kat. br. 697).
// STRELICE SA TRNOM // Prema obliku glave, strelice sa trnom za nasaivanje
mogu se razvrstati u nekoliko tipova.
Prvi tip su trobridne strelice, koje su bile i najefikasnije. Na lokalitetima du desne
obale Dunava naeno je 13 strelica ovog tipa, razliitog oblika i veliine (kat. br. 696708).
Neki autori smatraju da je mogue njihovo preciznije hronoloko opredeljivanje, pri emu
su manji primerci stariji, dok su strelice veih dimenzija mlae (Freeden 1991: 605608).
Kako su se u grobu br. 2 na lokalitetu JakovoKormadin, u istom tobolcu nalazili manji i
vei primerci trobridnih strelica ( 1960: 1011), miljenja smo da ovakav
stav nije dovoljno utemeljen.
Na osnovu izgleda vrha, izdvojene su dve varijante prvog tipa strelica. Prvoj pripadaju
primerci sa trougaonim vrhom (kat. br. 696, 697), za koje se analogije sreu na lokalitetu
Golemanovo Kale u Bugarskoj (Uenze 1992: T. 41/29). Drugu varijantu ine trobridne strelice
sa jednostavno oblikovanim vrhom (kat. br. 698708), kakve su poznate iz ranovizantijskih
slojeva sa Gradine na Jelici (Milinkovi 2002: Abb. 23/3) i iz Cariinog grada.134
Drugi tip su pljosnate trougaone strelice (kat. br. 709711), naene na lokalitetima
Ue Poreke reke i Pontes, kojima su slini primerci iz Cariinog grada.135
Trei tip obuhvata strelice deltoidnog oblika (kat. br. 712714). Primerku iz
Pontesa (kat. br. 712), koji ima otre uglove i dui donji deo, analogna je strelica iz Italije,
sa lokaliteta Invilino Ibligo, datovana u kraj 6. i poetak 7. veka (Bierbrauer 1987: 169, T.
60/7), a slian nalaz potie sa lokaliteta Mokranjske stene ( 1984: sl. 216/1).
U Dijani je naena strelica sa otrim uglovima (kat. br. 713), za koju se paralele sreu u
Italiji (Bierbrauer 1987: 171, T. 59/4), kao i na viminacijumskim nekropolama iz perioda
Seobe naroda (Ivanievi, Kazanski, Mastykova 2006: 41, fig. 23.2528).
etvrti je tzv. mediteranski tip (kat. br. 715), sa vrhom u vidu lastinog repa. Takva
strelica otkrivena je u Pontesu, a identian nalaz potie iz ranovizantijskih slojeva tvrave
Ras (Popovi, M. 1999: 113, 316, k. br. 86, sl. 59/1), kao i iz Cariinog grada (,
, 1977: 211, . . 99, . XXVIII/2; Bavant 1990: 230, cat. n 244, pl. XL/244),
gde se vezuje za 6. i poetak 7. veka.
696. Trobridna strelica u obliku izduenog deltoida, sa vrhom
129
130
// STRELICE SA TULCEM //
131
KONJSKA OPREMA
U strategiji romejskih vojskovoa konjica je imala
znaajnu ulogu. Dobro uvebani i opremljeni konjanici mogli su uspeno da se suprotstave uglavnom
brojnijim, ali taktiki slabije organizovanim odredima
varvara. Za to veu efikasnost i udarnu mo konjice
prilikom napada bila je vana vetina upravljanja
konjem, pa je bila neophodna odgovarajua konjska
oprema. Iako je imala prvenstveno funkcionalni
karakter, koriena je i za ulepavanje konja, ali i za
isticanje drutvenog poloaja vlasnika.
Tokom arheolokih istraivanja erdapa naen je mali broj ovih predmeta, i to jednostavne iz-
RAZNO
Iz ranovizantijskih utvrenja u erdapu poznati
su i predmeti iji oblik ne dozvoljava da se sigurno
svrstaju u neku grupu. To su alke razliitog preseka,
nainjene od bronze (kat. br. 731) ili gvoa (kat. br.
732740), i gvozdeni okovi u vidu obrua (kat. br.
741 742). Ovoj grupi pripada i bronzano postolje iz
Dijane, u obliku krune stope na koju je vertikalno
postavljena reljefno obraena noga (kat. br. 743).
U Dijani je naen i deo bronzanog lanca sa etiri
alke (kat. br. 744). Iz naseobinskog sloja utvrenja
Rtkovo Glamija I potie trodelna kuka (kat. br. 745),
a iz Sipa fragmentovana ipka valjkastog oblika. U
ovu grupu predmeta spadaju i raznovrsne ploe,
aplikacije i oplate razliitog oblika, izraene od
gvoa, bakra i bronze (kat. br. 746750, 753754),
139 Neobjavljeno, 67/97.
132
strana polukruna.
Gvoe, livenje; duina 12,5 cm, irina 10 cm.
Rtkovo Glamija I, 1980, kv. B-7, o.s. 3, C82
(T. XL/746).
Smetaj: Karata, depo.
747. Kruna, delimino presavijena aplikacija od
133
NOVAC
Tokom vie decenija Istono carstvo je bilo uzdrmano slabljenjem novanog sistema, koje je zaustavljeno 498. godine, kada je Anastazije I (491518)
sproveo monetarnu reformu. Kao osnova je zadrana rimska libra, ija je teoretska teina, prema
opte prihvaenom miljenju, iznosila 327,45 g. U
skladu sa reformom, kovnice su izdavale zlatni, srebrni i bronzani novac u vidu brojnih, veih i manjih
nominala (Hahn 1973: 2022). Kod bakarnog novca, iju je osnovu inila numija, postojao je itav niz
nominala. Najvea od njih, folis, imala je oznaku M
(40 numija), a polufolis oznaku K (20 numija). Bilo
je i manjih novanih jedinica, sa oznakama I (10
numija), (5 numija), kao i mnogih drugih (Morrisson 1970: 1516; Hahn 1973: 2324).
Lako i teko kovanje istovremeno se zadralo
do Justinijana I, koji je 538. godine sproveo novu
monetarnu reformu. Osim promene teine novca,
uvedeno je i obeleavanje godine vladavine. Od
134
OSTAVA IZ AKVA
Najstarija ostava novca na potesu izmeu ua Poreke reke i ua Timoka potie iz
Akva, sa 599 komada Anastazija I, Justina I i Justinijana I. Najbrojnija su kovanja Justina
I, kojima pripada 310 komada (51,75%), a slede emisije Anastazija I, sa 157 primeraka
(26,21%), i Justinijana I, sa 132 komada (22,04%). Najvei intenzitet kovanja zabeleen je
od 518. do 522, a zatim od 512. do 517. godine. U Justinijanovo vreme najee su emisije
iz 522527, odnosno 532537. godine (tabela 1).
Najvie novca pripisano je kovnicama na Propontidi (Konstantinopolj, Nikomedija i
Kizik), za koje se vezuje 551 primerak, tj. 91,99% ukupnog broja u ostavi. Velika zastupljenost ovih kovnica na prostoru Balkana karakteristina je za vreme Anastazija I, Justina I i
Justinijana I, o emu svedoe najnovija istraivanja o protoku novca u podunavskom delu
Ilirika (Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006: 5860, fig. 9, 10ab). S druge strane, kovnica
u Solunu, kojoj pripada devet komada (1,50%), dobila je vei znaaj izmeu 518. i 522.
godine, kada su iskovani ovi primerci. Posebno su zanimljive imitacije vladarskih kovanja
Anastazija I i Justina I, kojih ima 27 (4,50%), jer ukazuju na nedovoljnu administrativnu
kontrolu novca (Popovi, V. 1984: 5782; Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006: 315316).
Najvei deo ostave ine 552 folisa (92,17%), a sledi 27 imitacija folisa (4,50%) i 20
polufolisa (3,33%). Najmlai novac (18 komada) kovan je 537/538. godine, to daje terminus post quem za pohranjivanje ostave, koja je najverovatnije zakopana usled opasnosti
od kutrigurskog pohoda 539540. godine (Procopius Bellum Gothicum III 29: I
2007: 38; Lemerle 1954: 285; Popovi, V. 1979: 607), o emu svedoe brojne ostave iz ovog
perioda (Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006: 7778, carte 2).
datovanje
CON
(M)
512517
121
512518
517/518
CON
(K)
THE
(M)
NIC
(M)
CYZ
(M)
ANT
(M)
imitacije
ukupno
(M)
3
7
25
518527
518522
151
522527
527
19
19
92
527537
527532
24
532537
65
537538
16
ukupno
496
20
40
27
82,9
3,33
1,50
6,67
0,80
0,30
4,50
5
1
125
20,9
1,1
25
4,17
25
4,17
181
30,22
104
17,4
1,1
31
5,17
70
11,7
18
3,07
599
100
135
datovanje
CON
solid
457474
CON
tremis
THE
solid
ROM
solid
ukupno
3,33
474491
3,33
492507
3,33
3,33
10
3,33
3,33
6,67
11
11
36,68
492518
518522
522527
527536
527537
1
1
537542
538542
13,34
542552
10
3,33
527565
ukupno
13
15
43,34
3,33
50,00
3,33
30
100
136
datovanje
CON
(M)
CON
(K)
THE
(K)
NIC
(M)
NIC
(K)
CYZ
(M)
ukupno
539/540
4,54
541/542
4,54
543/544
13,65
544/545
4,54
556/557
4,54
563/564
4,54
567/568
13,65
4,54
4,54
13,65
4,54
18,19
4,54
568/569
569/570
570/571
1
1
571/572
574/575
575/576
ukupno
10
27,27
4,54
45,45
9,10
4,54
9,10
22
100
137
OSTAVA IZ TEKIJE
Prilikom istraivanja tekijskog utvrenja naena je ostava sa 24 komada bronzanog novca
kovanog u irem vremenskom rasponu. Jedan primerak pripada Justinu I, dva Justinu I ili
Justinijanu I, jedan Justinijanu I, osam komada Justinu II, jedan Tiberiju II i jedan Justinu
II. Za etiri primerka se ne moe sigurno utvrditi vreme kovanja: jedan moda pripada
Tiberiju II (578582) ili Mavrikiju (582602), drugi Justinijanu I, Tiberiju II ili Mavrikiju, trei Justinu II ili Mavrikiju, dok se za etvrti ne moe ni priblino odrediti vladar
kome pripada (, . 1984: 7275; Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006: 328329).
Najvei broj (3 primerka, tj. 12,50%) potie iz 574/575. godine.
Najvei deo ostave, odnosno 14 primeraka (58,32%), nastao je u solunskim kovnicama. Ostavu uglavnom ine polufolisi (21 komad, 87,50%), a folisi su zastupljeni sa tri
primerka (12,50%) (tabela 4).
Kako je najmlai primerak kovan 578/579. godine, moe se pretpostaviti da je
ostava pohranjena usled opasnosti od Avara 582. godine, kada je pao i Sirmijum (Popovi,
Ivanievi 2006: 329).
CON
(M)
datovanje
CON
(K)
THE
(K)
NIC
(M)
NIC
(K)
518527
?
(K)
?
(M)
ukupno
4,17
4,17
4,17
4,17
4,17
518538
522537
563/564
565578
568/569
8,33
569/570
8,33
569574
4,17
4,17
570/571
571/572
4,17
574/575
12,50
577/578
4,17
578/579
4,17
568-582
8,33
16,68
4,17
posle 562/563
567/568584/585
ukupno
14
4,17
4,17
58,32
4,17
8,33
16,67
4,17
138
24
100
Av. DANASTA- ()
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod A; u odseku CON.
Datovanje: 498518; teina 15,75 g, prenik 33,5 mm.
Dijana.
Ref. MIB, 23.143
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 1.
758. Anastazije I (491518); Konstantinopolj; folis.
Av. () NASTA-SIVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod ; u odseku CON.
Datovanje: 498518; teina 15,55 g, prenik 33 mm.
Dijana.
Ref. MIB 27.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 2.
759. Anastazije I (491518); Konstantinopolj; polufolis.
Av. DNANASTA-SIVSPFAVG
Glava imperatora nadesno, sa dijademom.
Rv. M, gore +, levo *, desno *, u odseku CON.
Datovanje: 512517.
Tekija, unutranjost utvrenja, kod zapadne kapije.
Ref. MIB 512.
Objavljeno. Cermanovi-Kuzmanovi, Jovanovi
2004: 74, Nr. 101.
Av. DNIVSTI-NVS ()
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod A; u odseku CO().
Datovanje: 518527; teina 16,21 g, prenik 30 mm.
Dijana.
Ref. MIB 11.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 7.
765. Justin I (518527); Konstantinopolj; folis.
Av. DNIVSTI-NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno +; ispod A; u odceku CON.
Datovanje: 518527; teina 14,10 g, prenik 30 mm.
Dijana.
Ref. MIB 12.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 8.
766. Justin I (518527); Konstantinopolj; folis.
Av. DNIVSTI-NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod A; u odseku CON.
Datovanje: 518527; teina 15,29 g, prenik 31 mm.
Dijana.
Ref. MIB 11.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 4.
Av. DNIVSTI-NVSPPAVC
Bista imeratora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno +; ispod E; u odseku CON.
Datovanje: 518527; teina 15,95 g, prenik 31 mm.
Dijana.
Ref. MIB 12.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 9.
142 Rad o pojedinanim nalazima ranovizantijskog novca iz Dijane prezentovala je V. Radi na 21. Meunarodnom kongresu vizantologa,
odranom u Londonu 2006. godine. Integralna verzija rada je u tampi, dok je trenuto dostupan samo apstrakt. Uporediti: Radi 2006.
143 Svi pojedinani nalazi novca opredeljeni su prema katalogu Moneta Imperii Byzantini: Uporediti: Hahn 1973; Hahn 1975.
139
140
512-517
518-527
518-538
25
48,10
574/575
587/588
???
ukupno
570/571
17,32
1,92
1,92
THE
(IS)
3,84
NIC
(M)
1,92
NIC
(K)
1,92
KYZ
(M)
1,92
KYZ
(K)
1,92
ANT
(M)
1,92
ANT
(K)
11,54
567/568
569/570
566/567
THE
(K)
THE
(M)
565/566
565-578
562/563
558/559
556/557
545/546
543/544
527-538
529-533
CON
(K)
527-565
498-518
527-562
CON
(M)
datovanje
3,84
(M)
1,92
(K)
52
14
ukupno
3,84
3,84
5,78
1,92
1,92
1,92
1,92
1,92
1,92
1,92
1,92
7,70
1,92
1,92
1,92
11,54
1,92
1,92
7,70
26,93
1,92
5,78
Av.() -NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno +; ispod (?); u odseku (?).
Datovanje: 518527; teina 14,73 g, prenik 32,5 mm.
Dijana.
Ref. MIB 12.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 10.
768. Justin I (518527); Konstantinopolj; polufolis.
Av.( )NIVSTI-NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. K; iznad *; levo +; desno ; ispod *.
Datovanje: 518527; teina 9,25 g, prenik 26 mm.
Dijana.
Ref. MIB 19.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 11.
769. Justin I (518527); Konstantinopolj; polufolis
Av. DNIVSTI-NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. K; iznad +; levo +; desno A; ispod *.
Datovanje: 518527; teina 8,69 g, prenik 26 mm.
Dijana.
Ref. MIB 19.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 12.
770. Justin I (518527); Konstantinopolj, polufolis.
Av.( )-NVSPPA()
Bista imperatora nadesno.
Rv. K; iznad *; levo +; desno E; ispod *.
Datovanje: 517528; teina 6,59 g, prenik 26 mm.
Dijana.
Ref. MIB 19.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 13.
771. Justin I (518527); Solun; folis.
Av. ()-NVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod A; u odseku
(T)HESSOB.
Datovanje: 517528; teina 15,37 g, prenik 30 mm.
Dijana.
Ref. MIB 70.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 14.
Konstantinopolj; folis.
Av. Neitak.
Rv. M, gore +, levo *, desno +, dole A.
Datovanje: pre 538. godine; teina 16,47 g, prenik
31 mm.
Dijana, lokalitet 55, sonda 7, 1964, inv. br. 1211.
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
776. Justin I (518527) ili Justinijan I (527565); Kon-
stantinopolj; folis.
Av. Neitak.
Rv. M, gore +, levo *, dole , u odseku CON.
Datovanje: pre 538. godine; prenik 30 mm.
Rtkovo Glamija I.
Smetaj: Karata, depo.
777. Justin I (518527) ili Justinijan I (527565); folis.
Av. DNIVSTIN
Poprsje vladara.
Rv. M.
Datovanje: pre 538. godine; prenik 34 mm.
Hajduka vodenica, kv. V7/8, G-7/8, 1968, inv. br. 72.
778. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; polufolis.
Av. DNIVSTINI-ANVSPPAVG
Lik vladara nalevo.
Rv. K, gore +, dole B.
Datovanje: 527565; prenik 26 mm.
Hajduka vodenica
779. Justinijan I (527565); Solun; 16 numija.
Av. ()TI-NVSPPAVC
Bista imperatora sa dijademom, oklopom i paludamentumom, nadesno.
Rv. M; iznad +; levo *; desno *; ispod B; u odseku NKM.
Datovanje: 518527; teina 14,13 g, prenik 32 mm.
Dijana.
Ref. MIB 35.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 15.
Av. DNIVSTINI-ANVSPPA
Poprsje imperatora sa glavom nadesno.
Rv. M, gore +, levo *, desno +, dole V, u odseku CON.
Datovanje: pre 538. godine; prenik 32 mm.
Milutinovac, 19811982.
Objavljeno: Miloevi, Jeremi 1986: fig. 14/1.
781. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; folis.
141
Av. OSTINI-ANVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; gore +; levo +, desno +; dole E; u odseku CON.
Datovanje: 527538; teina 14,13 g, prenik 30 mm.
Dijana.
Ref. MIB 87.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 18.
783. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; folis.
Av. ()-ANVSPPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. M; gore +; levo +, desno +; dole E; u odseku (C)ON.
Datovanje: 527538; teina 16,40 g, prenik 31 mm.
Dijana.
Ref. MIB 87.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 19.
784. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; polufolis.
Av. DNIVSTINH()
Bista imperatora nadesno.
Rv. K; gore *, levo +; desno , dole *.
Datovanje: 527538; teina 8,82 g, prenik 27 mm.
Dijana.
Ref. MIB 90.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 20.
785. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; polufolis.
Av. DNIVS()-()PPAVC
Bista imperatora nadesno.
Rv. K; gore *, levo +, desno , dole *.
Datovanje: 527538; teina 6,47 g, prenik 23 mm.
Dijana.
Ref. MIB 90.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 21.
786. Justinijan I (527565); Antiohija; polufolis.
Av. () NIVSTINI-()PPA()
Imperator sedi na prestolu en face; u desnoj ruci
dri skiptar, u levoj glob sa krstom.
Rv. K; levo +: izmedju uglova krsta T/E- H//B; desno .
Datovanje: 529533; teina 7,90 g, prenik 26 mm.
Dijana.
Ref. MIB 135.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 28.
787. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; folis.
Av. ()TINI-A()
Bista imperatora en face.
Rv. M; gore +; levo A/N/N/O; desno X//II; dole B;
u odseku CON.
Datovanje: 543544; teina 17,79 g, prenik 34,5 mm.
Dijana.
Ref. MIB 95a.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 22.
Av. DNIVSTINI-ANVSPPAVC
Figura imperatora sa lemom, oklopom i titom. U
desnoj ruci dri glob sa krstom. U desnom polju
predstava krsta.
Rv. M, gore +, levo A/N/N/O, desno X/I/X, dole ,
u odseku CON.
Datovanje: 556/557; teina 15.44 g, prenik 33 mm.
Malo Golubinje, kv. D-5, 1968.
Ref. MIB 95a.
Objavljeno: Popovi, V. 1984: 59, cat. no. 1;
Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006: 313314.
790. Justinijan I (527565); Antiohija; folis.
Av. DNIVSTINI-ANVSPPAVC
Figura imperatora sa lemom, oklopom i titom.
U desnoj ruci dri glob sa krstom. U desnom polju
predstava krsta.
Rv. M, gore +, levo A/N/N/O, u odseku THE.
Datovanje: 556/557; teina 17.80 g, prenik 34 mm.
Malo Golubinje, kv. D-5, 1968.
Ref. MIB 147.
Objavljeno: Popovi, V. 1984: 59, cat. no. 3;
Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006, 313314.
791. Justinijan I (527565); Konstantinopolj; folis.
Av. DNIVSTINI-ANIVSPPAVC
Bista imperatora n face.
Rv. M; gore +, levo A/N/N/O, desno X/X/X, dole B,
u odseku KYZ.
Datovanje: 556/557; teina 17,45 g, prenik 31 mm.
Dijana.
Ref. MIB 120a.
793. Justinijan I (527565); Nikomedija; polufolis.
Av. DNIVSTINI-ANVSPPAVC
Bista imperatora n face.
Rv. K; gore +, levo A/N/N/O, desno XXX/II, u
odseku NI.
Datovanje: 558/559; teina 7,47 g, prenik 28,5 mm.
Dijana.
Ref. MIB 116a.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 26.
794. Justinijan I (527565); Solun; polufolis
Av. DNIVSTINI-ANVSPPAVC
Figura imperatora sa lemom, oklopom i titom. U
desnoj ruci dri glob sa krstom. U desnom polju
predstava krsta.
Rv. M, gore Hristov monogram, levo A/N/N/O, u
odseku NIKO.
Datovanje: 545/546.; teina 19,35 g, prenik 35 mm.
Malo Golubinje, kv. D-5, 1968.
Ref. MIB 113b.
Objavljeno: Popovi, V. 1984: 59, cat. no. 22;
Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006, 313314.144
142
144 Po miljenju pojedinih autora, primerci novca iz Malog Golubinja (kat. br. 788790) potiu iz ostave.
Uporediti: Morrisson, Popovi, Ivanievi 2006, 313, 314.
Av. Neitak.
Justin II (levo) i Sofija (desno) sa nimbom, sede na
prestolu n face. Imperator u desnoj ruci dri glob
sa krstom, a carica skiptar sa krstom.
Rv. K.
Datovanje: 565578; prenik 20 mm.
Hajduka vodenica, kv. V-7/8, G-7/8, 1968, inv. br. 72.
796. Justin II (565578); Solun; polufolis.
Av. DNIVSTI-()
Bista imperatora n face.
Rv. K; gore +; levo A/N/N/O; desno I; dole T().
Datovanje: 565/566; teina 5,14 g, prenik 25 mm.
Dijana.
Ref. MIB 68b.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 32.
797. Justin II (565578); Solun; polufolis.
Av. ()-NVSPPAVC
Bista imperatora n face.
Rv. K; gore +, levo A/N/N/O, desno II; dole TES.
Datovanje: 566/567; teina 4,92 g, prenik 20 mm.
Dijana.
Ref. MIB 68a.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 33.
798. Justin II (565578); Solun; polufolis.
Av. ()-()
Bista imperatora n face.
Rv. K; gore +; levo A/N/N/O; desno III; dole TES.
Datovanje: 567/568; teina 5,11 g, prenik 21,5 mm.
Dijana.
Ref. MIB 68a.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 34.
799. Justin II (565578); Konstantinopolj; folis.
Av. DNVSTI-NVS()
Justin II (levo) i Sofija (desno) sa nimbom, sede na
prestolu n face. Imperator u desnoj ruci dri glob
sa krstom, a carica skiptar sa krstom.
Rv. K; gore hristogram; desno ; dole E.
Datovanje 570/571; teina 6,68 g, prenik 27 mm.
Dijana.
Ref. MIB 44d.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 31.
801. Justin II (565578); Solun; polufolis.
Av. DNIVSTI- ()
Justin II (levo) i Sofija (desno) sa nimbom, sede na
prestolu n face. Car u desnoj ruci dri glob sa
krstom, a carica skiptar sa krstom.
Rv. M; gore +; levo A/N/N/O; desno X; dole A; u
odseku CON.
Datovanje: 574/575; teina 14,74 g, prenik 31 mm.
Dijana.
Ref. MIB 43a.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 30.
803. Justin II (565578); Solun; polufolis.
Av. ()-NVSPPAVC
Justin II (levo) i Sofija (desno) sa nimbom, sede na
prestolu n face. Imperator u desnoj ruci dri glob
sa krstom, a carica skiptar sa krstom.
Rv. K gore +C; desno X; u odseku TES.
Datovanje: 574/575; teina 5,27 g, prenik 21,5 mm.
Ref. MIB 70e.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 35.
804. Mavrikije (582602); Konstantinopolj; folis.
Av. DNMA()-()ERPPA()
Bista imperatora n face.
Rv. M; gore +, levo A/N/N/O, desno ; dole E;
u odseku CON.
Datovanje: 587/588; teina 10,20 g, prenik 28 mm.
Dijana.
Ref. MIB 67d.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 36.
805. Mavrikije (582602); Konstantinopolj; polufolis.
Av. () TIBCPPA()
Bista imperatora n face.
Rv. K; levo A/N/N/O; desno ; dole (?).
Teina 4,50 g, prenik 25 mm.
Dijana.
Ref. MIB 70Cd.
Objavljeno: Radi 2006: cat. no. 37.
806. Konstantinopolj; folis.
Av. Neitak.
Justin II (levo) i Sofija (desno) sa nimbom, sede na
prestolu n face. Imperator u desnoj ruci dri glob
sa krstom, a carica skiptar sa krstom.
Rv. K, gore , levo A/N/N/O, desno H, u odseku TES.
Datovanje: 574575. godina; teina 4,75 g, prenik 20 mm.
Sip, sonda 2, kv. B-51, C4, 1965, inv. br. 769771.
Smetaj: Muzej Krajine Negotin.
143
ZAKLJUNA RAZMATRANJA
145
lokaliteti
grad
velika
utvrenja
vie od 10 utvrenja srednje veliine
ha
12 ha
0,51 ha
Ue Poreke reke
mala
utvrenja
do 0,5 ha
utvrenja
nepoznate
veliine
Veliko Golubinje
Malo Golubinje
Hajduka vodenica
Tekija
Sip
Dijana
Donje Butorke
Pontes
Rtkovo Glamija I
Korbovo
VajugaKaraula
Milutinovac
Ljubievac-Glamija
Egeta
Ue Slatinske reke
Mihajlovac
Mora Vagei
Borej
Akve
Radujevac-Karamizar
Ue Timoka
ukupno
1
1
14
opasnosti. Najbrojniju grupu ine fortifikacije malih dimenzija (14, odnosno 77,78%), slede velika
utvrenja (2 ili 11,12%), dok najmanje ima gradova
i utvrenja srednje veliine (po jedan, odnosno
5,55%). Povrina etiri utvrenja nije mogla da se
ustanovi.145
Na osnovu raspoloivih, ponekad veoma
skromnih podataka, stariji bedemi su u ranovizantijskom periodu obnovljeni na etiri lokaliteta (Tekija,
Sip, Dijana, Pontes), a na dva (VajugaKaraula i
Akve) se obnova moe pretpostaviti, dok je podignuto devet novih utvrenja (Vasi, Kondi 1986: 555).
Na est lokaliteta novi bedemi su izgradjeni oko
kasnoantikih burgusa, ime je poveana branjena
povrina, a ujedno su formiranjem dvostrukih zidina ojaane postojee. Takav je sluaj u Hajdukoj
vodenici, na lokalitetima Donje Butorke, Rtkovo
Glamija I, Ljubievac, Mihajlovac, Mora Vagei i
Borej. Na Uu Slatinske reke nije primenjen isti
princip, moda zbog velike oteenosti antikog
145 Isti tipovi utvrenja konstatovani su i u zaleu provincije Dalmacije. Uporediti: pehar 2008a; 2008b.
146
147
tip
broj primeraka
procentualna
zastupljenost
Balkanski tip
18
58,06%
Maloazijski tip
25,81%
Lampe na stopi
12,90%
3,23%
ukupno
31
100%
148
146 O prisustvu federata na delu limesa od ua Poreke reke do ua Timoka svedoe varvarski, pre svega germanski nalazi sa lokaliteta
Kladovo, Pontes, Rtkovo Glamija I, Korbovo, Vajuga, Borej, Mora Vagei, Akve i Radujevac. Uporediti: 1998:
282299, . 87100; pehar 2010.
149
80
80
70
70
60
60
50
50
40
40
30
30
20
20
10
10
e
du du
o
d
ala
b
t z radu rvet
a
dr
al a o
ve
at
b
r
t
za a
a
d
ala ob ra u m
du e
z
m tala
al za
et
az o
al
b
za ra
a
ob du
rd k
u am
ka
ala
m en
en a
al t z
at a
a
za ob
ob ra
ra du
du v
aa la
v u un
la t
ne e
t zza
a o
obb
rarad
du u
kok
eo
ppr
e
i
rbib
alaa
o
orr
tlai t
zzaa
pirp
rribi
irbib
boo
oorr
lol
vov
z
zaa
o
obbr
raad
duuh
hrarn
aen
br
a
pr
ivr
po
ljo
al
at
za
za
o
lat
al
at
a za
ala
tz
ap
ol
jo
pr
iv
r
ed
u
150
151
*********************
Ponovno uspostavljanje romejske vlasti na desnoj obali Dunava krajem 5. i poetkom 6. veka, kao
i obnova ve postojeih fortifikacija nisu, naalost,
doveli do eljenog mira jer su se severne granice
Carstva esto nalazile na udaru varvarskih plemena. Proces oporavka, koji je zapoeo Anastazije, nastavljen je i za vreme njegovog naslednika,
152
Justina I, koji je svog sposobnog i meu podanicima omiljenog sinovca Justinijana veoma rano
imenovao za naslednika, a u poslednjoj godini vladavine i za savladara.
Iako poreklom iz unutranjosti, Justinijan I je
bio svestan nekadanjeg znaaja Rimskog carstva,
pa je od poetka vladavine teio ka povretku izgu-
100
10
Sirmium
Singidunum
Viminacium
Djerdap
0,1
Naissus
1
0,01
613/614
609/610
605/606
601/602
597/598
593/594
589/590
585/586
581/582
577/578
573/574
565/566
561/562
557/558
553/554
549/550
545/546
541/542
537/538
533/534
529/530
525/526
521/522
517/518
513/514
509/510
505/506
569/570
Viminacium
612/613
607/608
Singidunum
602/603
597/598
592/593
587/588
582/583
577/578
Sirmium
572/573
567/568
562/563
557/558
552/553
547/548
erdap
542/543
537/538
532/533
527/528
522/523
517/518
512/513
507/508
502/503
501/502
0,001
497/498
497/498
Naissus
Grafikon 2. Opticaj bronzanog novca u erdapu i u pojedinim gradovima u Dakoj dijecezi i Panoniji II
bljene slave. Najpre je pristupio poreskim, monetarnim i pravnim reformama, ali je istovremeno
jaao granice Carstva, obnavljajui postojea i gradei nova utvrenja. Na prostoru Ilirika tada je
podignuto i obnovljeno oko 460 fortifikacija. Samo
u oblasti grada Ad Aquas (Prahovo) obnovljeno je
37 utvrenja, a izgraeno je i jedno novo (Procopius
De aedificiis, IV 4: I 2007: 6465; Dagron 1984: 6). To je, meutim, bila samo priprema za
poduhvat koji je obeleio njegovu epohu, odnosno
za osvajanje izgubljenih teritorija (
1969: 8788). Bez obzira na vizionarski dar novoustolienog imperatora, ostvarenju njegovih tenji
doprineli su i sjajni saradnici kojima je bio okruen
(Velizar, Trebonijan, Narzes, Jovan Kapadokijski).
Iako je itava druga polovina 6. veka obeleena stalnim sukobima Romeja i raznih varvarskih
plemena, mali broj pisanih podataka odnosi se na
prostor erdapskog limesa. Kao najvea pretnja, na
severnim granicama Carstva su se pojavili Avari i
Sloveni, sa razliitim pobudama. Avari su krenuli
iskljuivo u pljaku, dok su se Sloveni postepeno
naseljavali na teritoriji severnog Ilirika. Pritisak ova
dva plemena postajao je sve jai, ali je carska vojska
mogla da im se suprotstavi tek po sklapanju mira sa
Paranima 591. godine. Ipak, borbe su i tada voene
uglavnom u donjem Podunavlju i oko Singidunuma.
Nizom napada od 593. do 596. godine, Avari su,
meutim, poruili utvrenja na erdapskom limesu,
o emu svedoi i prestanak cirkulacije novca kovanog u Solunu (Theophylacti Simocattae historiae VI
69, 11; VII 2, 45; 11: I 2007: 113121;
Lemerle 1954: 291292; Popovi, V. 1975: 463464;
Popovi, V. 1979: 623624).
Avarski napadi su 597. godine bili usmereni na Dalmaciju (Theophylacti Simocattae historiae VII 12: I 2007: 121122), a zatim
je nastupilo gotovo dvogodinje primirje. Novi
prodor Avara preko Dunava, iji je cilj bio opsada
Konstantinopolja (599600. godine), zavren je
neuspeno. Potom su se povukli, uz dogovor da
granicu na Dunavu Romeji mogu da prelaze samo
u sluaju pohoda na Slovene (Theophylacti Simocattae historiae VII 15: I 2007: 122; Pohl 1988:
156159). Ubrzo potom, 600. godine, Romeji su
pod komandom Priska, preduzeli invaziju na prostor junog Banata i Potisja, tokom koje su Avari
pretrpeli nekoliko poraza (Theophylacti Simocattae
historiae VII 3: I 2007: 123124). Romejski protivudar nastavljen je i naredne godine, kada
je kod Viminacijuma izvojevana znaajna pobeda,
pa se krah Avara inio neizbenim. Posle neuspelih
operacija na avarskoj teritoriji 602. godine, izbila
je, meutim, pobuna u vojsci, a presto je uzurpirao
Foka. Poto su gotovo sve vojne snage povuene
u prestonicu zbog sukoba sa Persijom, kao i zbog
moguih novih pobuna, severne granice Imperije
ostale su bez zatite, preputene na milost i nemi-
153
lost varvarskim plemenima (Theophylacti Simocattae historiae VIII 56: I 2007: 124126;
1956: 74; Pohl 1988: 159162).
Ipak, ovaj period ranovizantijske istorije jo
uvek nije potpuno razjanjen i razliite su interpretacije dogaaja po Fokinom dolasku na presto.
Prema miljenju veeg broja istraivaa (Grafenauer 1950: 7475; Lemerle 1954: 292; Ferjani
1984: 85), za vreme Fokine vladavine severne granice Carstva na Balkanu bile su otvorene za konstantne prodore varvarskih, pre svega slovenskih i
avarskih plemena. Nasuprot tome, neki autori smatraju da su Avari, Sloveni i Langobardi 602. godine
sklopili meusobni mir, posle ega su osvajili Istru,
a zatim su napali Trakiju. Suoen sa opasnou,
Foka je 604. godine zakljuio mir sa Avarima i
plaao im danak. To je odgovaralo obema stranama
jer su Avari pretrpeli nekoliko tekih poraza, dok
je vea opasnost Romejima stizala iz Persije, pa im
je bila potrebna stabilnost na severnim granicama
( 1956: 7576).
To potkrepljuje i nedostatak pisanih izvora
o avarsko-slovenskim napadima tokom Fokine
vladavine, kao i odsustvo arheolokih potvrda,
odnosno ostava novca. S druge strane, malobrojni
pojedinani primerci novca s poetka 7. veka ukazuju da je severni Ilirik tada bio deo romejske teritorije kojim je car u Konstantinopolju upravljao
samo nominalno.
Kako se ini, posle pada dunavskog limesa
u poslednjoj deceniji 6. veka, koji je u nekim sluajevima bio privremen, a u drugim trajan, nastupio
je nejasan sled dogaaja. U drugoj deceniji 7. veka,
za vreme vladavine Iraklija, udrueni Avari i Sloveni
ponovo su napali teritoriju Carstva, na kojoj su se
jo uvek donekle zadrali tragovi centralne uprave.
Na to, izmeu ostalog, upuuju i pojedinani nalazi
Iraklijevog novca, koji je na prostoru centralnog
Balkana bio u opticaju do 615. godine. Izgleda da
je sredinom druge decenije 7. veka usledio veliki
prodor Avara i Slovena, koji su razorili gotovo sva
utvrenja u unutranjosti Balkana. Tada je potpuno
slomljena romejska vlast na ovim prostorima, a Sloveni su se trajno naselili (Popovi, V. 1975: 489, 490;
Popvi, V. 1979: 627631).
Izuzetno teka vremena u ovom delu Imperije
nisu bila milostiva prema romejskoj populaciji.
Pojedina utvrenja privremeno su osvojili varvari,
a ponekad se odustajalo od izgradnje novih, kao to
je sluaj na lokalitetu Rtkovo Glamija I.
Pouzdano datovane analogije pokazuju da
je u pojedinim sluajevima ivot u erdapskim
utvrenjima nastavljen i poetkom 7. veka. To su
kope tipa Salona-Histrija sa teritorije Maarske,
gde su datovane u kraj 6. i prvu treinu 7. veka (Kiss
154
SUMMARY
147 A very small portion of the ceramic material from the Early Byzantine period has been published in the reports on the excavations
in particular forts. Cf. - 1984; 1984; 1984; Gabrievi 1986; Miloevi, Jeremi 1986;
Jovanovi, Kora, Jankovi 1986; Tomovi 1986; Cermanovi-Kuzmanovi 1986.
159
******
After the Romans had completed their conquest of the Balkans, most probably after the year
9 AD, they formed the province of Moesia, which
was subsequently divided into two provinces. In
further administrative reorganisation during the
rule of Diocletian (282302), the province of Dacia
Ripensis came into being (Vetters 1950: 67), a section of which included the right bank of the Danube from the confluence of the River Poreka to the
confluence of the Timok, which constituted part of
the limes of the province of Dacia Ripensis (Map
No.1). The said section was the region of erdap,
which consisted of the erdap Gorge and part of
the Valachian Plain. The basic communication route
across this region, which was frequently used by the
military forces of the Eastern Empire during the
campaigns towards the northern frontier territories, was along the right bank of the Danube (Theophylacti Simocattae historiae VII 35; VIII 56:
I 2007: 120, 123, 125126; Bavant 2004:
313), while the other important traveling route ran
from the Morava River basin towards the territory
of todays north- eastern Bulgaria (Procopius Bellum Gothicum III 39: I 2007: 45; Theophylacti Simocattae historiae I 3; I 8: I 2007: 106,
109; Popovi, V. 1975: 471472; Bavant 2004: 313).
Apart from the said roads, there were other, less
important routes of a local character, one of which
extended along the Poreka River towards the mineral rich regions in the hinterland of the province,
while the other stretched from the confluence of the
Poreka River, across Mount Miro to ancient Egeta
(, . 1984: 285).
The purpose of the oldest fort in this region
was to accommodate the Roman legions. It was made
of earth and protected by a palisade. These palisades
were soon replaced by stone fortifications erected on
the confluence of the River Slatina, in Tekija, Pontes
and Dijana (Kondi, Zotovi 1971: 38). As a result
of changes in the defence system at the end of the III
and in the first half of the IV century, smaller forts
were built, so-called burgus, which, in the erdap
part of the limes, were recorded to have existed on
the localities of Hajduka vodenica, Donje Butorke,
Rtkovo Glamija I, Ue Slatinske reke, MihajlovacBlato, Mora Vagei and Borej (movi 1987:
97). However, with the new fortification system it
was still impossible to contain the barbarian attacks
so that in the middle of the 5th century the limes
fell (Prisci Fragmenta 1; 1b; 78: I 2007:
912; Lemerle 1954: 279280; Mirkovi 2006,
98). Even though the Hun domination did not last
long ( 1959: 79; 1960:
118119; Mirkovi 2006: 99100), different barbarian tribes still plagued the northern borders of the
Empire with their constant incursions.
160
site
small
fortifications
town
big
medium sized
fortifications
with
more than fortifications fortifications
less than
unknown size
10 ha
12 ha
0,51 ha
0,5 ha
Ue Poreke reke
Veliko Golubinje
Malo Golubinje
Hajduka vodenica
Tekija
Sip
Dijana
Donje Butorke
Pontes
Rtkovo Glamija I
Korbovo
Vajuga-Karaule
Milutinovac
Ljubievac-Glamija
Egeta
Ue Slatinske reke
Mihajlovac
Mora Vagei
Borej
Akve
Radujevac-
Ue Timoka
total
1
1
14
In analysing the surface area of the fortifications over the broader area of erdap (Map
No. 2) that were in use during the Early Byzantine
period, a provisional division was made according
to which cities spread over an areal larger than 10
hectares, while the large fortifications had an areal
of between one and two hectares. Fortifications
of medium size occupied from 0.5 to one hectare,
while small forts did not exceed a surface area of
161
148 The same types of fortifications were noticed in the hinterland of the province Dalmatia. Cf. pehar 2008a; 2008b.
162
type
number of specimens
distribution in
percentages
Balkan type
18
58,06%
25,81%
Lamps on foot
12,90%
3,23%
total
31
100%
These having been mostly made of iron, such as different types of nails (Cat. Nos. 255291), clamps
(Cat. Nos. 292305) and a hinge (Cat. No. 306).
Besides construction elements for fixing, metal sections of doors made of bronze and iron tell us about
the appearance of residential buildings during the
Early Byzantine period. In the course of investigating the Early Byzantine horizon in the erdap fortifications, parts of devices for locking doors were
found, such as the metal plating of locks, exclusively
made of bronze (Cat. Nos. 307310). Besides them,
were also documented iron parts of lock mechanisms (Cat. No. 311), a padlock (Cat. No. 312), as
well as keys of different shapes and dimensions (Cat.
Nos. 313317).
Apart from doors, during the construction
of buildings windows were also installed, the existence of which was proved by the fragmented finds
of window-panes, made primarily of glass that was
produced in a broad spectrum of colours (Cat. Nos.
319328). When the sun shone, the multi-coloured
window-panes gave a certain colour to the light in
the interior of the building. On the other hand, thin,
whitish-coloured leaves of mica, cut in the shape
of rectangular little plates (Cat. No. 329) were also
used for making window-panes, which were then
perforated and connected by lead rivets and placed
in wooden frames.
In addition to sunlight that was regulated
by means of windows, there was also lighting at
night. This was provided by static or movable lighting equipment. The first group consisted of lamp
holders (Cat. Nos. 330334), as well as specimens
of glass lamps with conically shaped lower sections (Cat. Nos. 335352). The other, much larger
group consisted mostly of ceramic lamps (Cat. Nos.
163
164
holdings - villas - vanished after a series of barbarian invasions in Illyricum, farming activities were
done in the neighbourhood of the fortress (Henning 1987: 3540, Abb. 11). Finds of hoes (Cat.
Nos. 385387), mattocks (Cat. Nos. 389391), and
pick-axes (Cat. Nos. 392397) indicate the developed cultivation of the soil, testimony of which is
the find of a two-pronged hoe (Cat. No. 388), which
served to till the soil around the vines in vineyards.
In the view of J. Hemming, this type of find, dating from between the 5th and the 7th centuries, is
characteristic of the regions of the Empire that were
south of the Lower Danubian Basin (Henning 1987:
77, Abb. 33). Another aspect of crop-growing activities is illustrated by scythes (Cat. Nos. 398401)
and sickles (Cat. Nos. 402409) which served to cut
grass and harvest crops, as well as pruning knives
of different sizes (Cat. Nos. 410417), the largest specimens of which were most probably used
for clearing forestland or for cultivating orchards,
while the smaller ones were used in the cultivation
of vineyards. Like the two-pronged hoes, the pruning knives used in the cultivation of vineyards during the 5th to the 7th century were principally linked
with the regions south of the Lower Danubian Basin, where the tradition of processing grapes continued, seeing that this territory was still populated
by Romaic inhabitants (Henning 1987: 9394, Abb.
45). In contrast to the many different tools used in
crop-growing, very few finds directly indicated the
existence of cattle-raising because only two specimens of cow-bells were documented (Cat. Nos.
418419). Nevertheless, cattle-raising played an
important role in the life of the Romaic population,
evidence of which are the numerous finds of tools
for processing wool and leather, which we shall discuss later, in more detail.
Another activity was wood-working, which
had many purposes and uses, given that wood was
used as one of the basic raw materials in the construction of buildings and for producing furniture, toolhandles, weapons, fuel and so on. The many uses of
wood led to the manufacture of various tools that
were used in the particular stages of wood processing, starting with the felling of trees, right up to manufacturing finished products, as evidenced by the discovery of axes (Cat. Nos. 420430), planes (Cat. Nos.
431433), and scrape irons (Cat. Nos. 434442), as
well as ordinary chisels (Cat. Nos. 443453).
Stone-working was also another craft in the
erdap forts, considering that stone was one of the
basic building materials, Archaeological confirmation of the said activity, for the present exists in
only one specimen of tool (Cat. No. 455), which,
to all appearances, was used in the final processing
stage for transferring smaller pieces of stone.
165
Although numerous metal objects originated from the erdap region, judging by the few
collected specimens of the relevant tools (Cat. Nos.
456457), metal-working as a craft, as well as the
absence of archaeologically documented foundries,
hardly existed at all inside the fortress walls. In this
respect, however, one should maintain a degree
of reserve, seeing that the small number of tools
intended for this type of craft was most probably
due to the scale of research that was done.
A particularly developed type of craft was the
production of bone items, which was very widespread in the region of erdap. Besides finished products of bone, a significant number of semi-products
was also gathered (Cat. Nos. 211234), which indicates
that the bone was processed by local craftsmen, inside
the fortresses in the localities of Hajduka vodenica,
Dijana, Pontes, Rtkovo Glamija I, LjubievacGlamija, Ue Slatinske reke, Mora Vagei and Akve.
Parallel to the aforesaid crafts there was also
wool and leather-processing, which refers indirectly
to the existence of small and large cattle, which,
besides meat and dairy products, also provided
much needed raw materials such as wool, leather
and horn. Wool processing, from which clothing
was later made, was a lengthy process during which
a variety of tools were used in the different production phases. Thus, scissors (Cat. Nos. 458471),
were used to shear the sheep, after which the wool
was washed and dried and then combed with iron
carding combs (Cat. Nos. 472477). Further processing entailed the spinning of wool into thread
and finally weaving, which later made it possible to
produce garments. Evidence of this manufacturing
process was verified in the finds of bronze and iron
distaffs (Cat. Nos. 478495), as well as differently
shaped whorls made of clay (Cat. Nos. 496512),
lead (Cat. No. 513), stone (Cat. Nos. 514516), or
bone (Cat. Nos. 517530). Besides wool, leather
was also produced, from which items of clothing
and footwear were made, satchels, straps, harnesses, belts and so forth. The process of making
leather began by removing the skin from the animals body, after which it was cleaned by means
of special, semi-circular shaped knives and scrape
irons (Cat. Nos. 531541), after which the skin
was dried and then treated. Of the tools used for
the finalisation process, a number of punches were
discovered (Cat. Nos. 542545), by means of which
circular openings were created. During excavations, specimens of needles for sewing clothes (Cat.
Nos. 546547) were also unearthed.
Judging by the collected finds of appropriate
tools for this kind of economic activity, one can see
that the processing of wool was the most important
166
processing, were nevertheless an aspect of handicraft and primarily testify to the degree of using
raw materials and not to the relationship between
cattle-raising and crop-growing.
Although the fields and meadows were
beyond the fortress walls, the people who cultivated them did not live in villages near the farmland but sought refuge inside the fortress walls. The
presence of a village population in an urban area,
on the other hand, testifies to the process of ruralisation that swept through the urban centres of the
Romaic Empire during the 6th century, as was the
case with Sirmium and Cariin grad where finds
of agricultural tools were recorded even though
it was a large and important ecclesiastical centre
(, . 2003: 239258). The said process was
recorded in the territory of the whole Empire during the Early Byzantine period, in which the gradual deterioration of the cities was evident, while a
specific type of settlement appeared, the so-called
secondary centre, representing a transitional type
of settlement between a village and a city (Morrison, Sodini 2002: 177179). Illustrating this thesis
is the fact that as opposed to agriculture, craftwork,
with the exception of the aforesaid wool and leather
processing, was far less frequent (Graph No.1), seeing that other than leather and wool, only wood,
metal, and bone were processed.
Since specimens of tools for producing
more intricate woodwork were not attested in the
broader region of erdap (punches, drills ), one
may assume that wood-processing inside the fortress mainly focused on carpentry. The scarcity of
tools for stonework was most probably due to the
80
70
80
60
70
50
60
40
50
40
30
30
20
10
10
dw
wo
o
ag
ric
ul
tu
ra
l
to
ol
s
or agri
ki cul
n g tur
to al to
m
ol ols
wo
et
s
od
al
wo wor
kin
rk
g
in
to
ol
g
m
s
e
t
o
t
sto
al o
wo l
ne
rk s
in
w
g
or
to
ol
skt
to
s
ionn
ol
ew
g
sf
toork
or to
oinlg
s to
pr ols
ol
f
oc or
s
to
es pro
ol
sin ce
s
s f too
or ls f g w sing
o wo
pr or p
oc roc ol ol
e
es
sin ssing
le
gl
ea athe
r
th
e
f is r
hi
to
ng
ofl i
to
ss
ol
foh
to
s
i
r
n
p
ol
rgo
sf
cteo
sso
or
inls
g
pr
fo
oc
od
es
sin
gf
oo
d
20
Graph No. 1: The representation of economic activities according to discovered specimens of tools
167
169
170
in Salonika, from which source the army was evidently financed. On the other hand, the coinage from Antioch featured most frequently in the
time of Justinus I, as well as in the first years of the
rule of Justinian I (before the monetary reform of
538/539), after which they only appeared as individual coins. The striking frequency of specimens
minted in Constantinople compared to other mints
7
100
10
Sirmium
Singidunum
Viminacium
Djerdap
0,1
2
Naissus
0,01
Viminacium
613/614
609/610
605/606
601/602
597/598
593/594
589/590
585/586
581/582
577/578
573/574
569/570
565/566
561/562
557/558
553/554
549/550
545/546
541/542
537/538
533/534
529/530
525/526
521/522
517/518
513/514
509/510
505/506
497/498
612/613
607/608
Singidunum
602/603
597/598
592/593
587/588
582/583
577/578
Sirmium
572/573
567/568
562/563
557/558
552/553
547/548
erdap
542/543
537/538
532/533
527/528
522/523
517/518
512/513
507/508
502/503
497/498
501/502
0,001
Naissus
Graph No. 2 A comparison of the circulation of bronze coins in the erdap region with certain cities in the region of the Dacian
diocese and Pannonia II.
*********************
The restoration of Byzantine power along the
right bank of the Danube at the end of the 5th or
beginning of the 6th century, as well as the strengthening of the existing fortifications, unfortunately,
did not lead to a desire for peace, given that the
Empires northern frontiers were frequently under
attack by barbarian tribes. The process of renewal
in eastern Empire commenced by Anastasius was
resumed during the period of his successor, Justinus I (518527), who very soon nominated his able
and widely popular nephew Justinian as his heir,
and in the last year of his reign, his co-ruler.
Although by origin from the interior of the
Empire, Justinian I was aware of the former importance of the Roman Empire and so, from the beginning of his rule, he aspired renew of its lost glory.
171
him (Belisarius, Tribonian, Narses, John of Cappadokia) deserved credit for the achievement of his
aspirations.
Although the entire second half of the 6th
century was marked by constant wars the Byzantines waged with different barbarian tribes, there
are few written accounts that testify to the conflict
in the region of the erdap limes. Soon, the Avars
and Slavs imposed themselves as the chief rivals
of the Byzantines on the northern frontiers of the
Empire. They had different reasons for waging war.
The Avars were exclusively focused on looting while
the Slavs gradually settled in the region of northern
Illyricum. The pressure of these two tribes was continually growing so that it was not until after signing a peace treaty with the Parthians in 591 that
the Empire was able to oppose them. Nevertheless,
even then, battles were waged mainly in the region
of the Lower Danube, or military operations were
launched around Singidunum. On the other hand,
neither did the Avars hesitate and in the period
between 593 and 596, they staged a series of attacks
as a result of which the fortifications on the erdap
section of the limes were destroyed, which can be
seen from the halt in the circulation of coins produced in Salonika (Theophylacti Simocattae historiae VI 69, 11, VII 2, 45, 11: I 2007:
113121; Lemerle 1954: 291292; Popovi, V. 1975:
463464; Popovi, V. 1979: 623624).
The Avars continued their attacks in 597,
concentrating on Dalmatia (Theophylacti Simocattae historiae VII 12: I 2007: 121122).
A two-year lull followed after which the Avars
launched a fresh assault across the Danube, the
aim of which was to lay siege to Constantinople
(599-600), but it resulted in failure. The Avars then
withdrew, only after having signed an agreement
with the Byzantines that the latter could cross the
Danube, which represented the border, only in the
event of a campaign against the Slavs (Theophylacti
Simocattae historiae VII 15: I 2007: 122;
Pohl 1988: 156159). Soon, during the year 600, a
Byzantine invasion followed in the region of Southern Banat and the Tisa River under the command of
Priskus, in which the Avars suffered several defeats
(Theophylacti Simocattae historiae VII 3: I
2007: 123124). A Romaic counter-attack resumed
the following year, when a significant victory was
scored near Viminacium, after which it seemed that
the Avars would finally be routed. Nonetheless after
unsuccessful operations conducted in Avar-held
territory in 602, a military uprising broke out and a
change occurred on the throne, which was usurped
by Phokas (602610). Given that almost all the
military forces were withdrawn to the capital due
172
173
BIBLIOGRAFIJA
Adam, J.-P.
Bona, I.
A, A. .
1990 M K
, M ,
T, I,
, 386.
Balance, M. (ed.)
1989 Excavations in Chios, London.
, .
1956 (602-610) ,
4, , 7386.
Borhy, L.
2002 Alea falsa est? Gedanken zu einem trgerischen
Wrfel aus Brigetio, in: Zwischen Rom
und Barbaricum. Festshrift fr Titus Kolnk zum
70. Geburstag, ed. K. Kuzmov, K. Pieta,
J. Rajtr, Nitra, 5558.
Bokovi, .
, ., , .
Bavant, B.
1990 Les petits objets, in: Cariin Grad II,
d. B. Bavant, V. Kondi, J.-M. Spieser,
BelgradeRome, 191257.
2004 L`Illyricum, in: Le Monde Byzantine I
L`Empire romain d`Orient (330- 641),
ed. C. Morrisson, Paris, 303347.
Bierbrauer, B.
Bjelajac, Lj.
1990 La cramique et les lampes, in: Cariin Grad
II, d. B. Bavant, V. Kondi, J.-M. Spieser,
BelgradeRome, 161190.
1996 Amfore gornjomezijskog Podunavlja, Beograd.
1991 ,
8,
, 144151.
, .
2003
, :
, . . , . ,
, 281291.
Bugarski, I.
2006 A Contribution to the Study of Lamellar
Armours, LV, , 161177.
175
Buljevi, Z. i dr.
erkov, .
Cermanovi-Kuzmanovi, A.
1968 Antiki lokaliteti u Tekiji i njenoj okolini,
Arheoloki pregled 10, Beograd, 5861.
1969 Tekija rimsko-vizantijski kastel
i civilno (?) naselje, Arheoloki pregled 11,
Beograd, 8892.
1979 ,
XXVIIIXXIX, , 127133.
1984 (Transdierna), ,
XXXIIIXXXIV,
, 337343.
Cermanovi-Kuzmanovi, ., Jovanovi, .
2004 Tekija, Beograd.
-, A.,
, .
1984 , (
1980. ), II, , 217218.
1986 La forteresse antique Mora Vagei prs de Mihajlovac (Fouiles de 1981), : erdapske sveske
III, , 453466.
Chavane, M.-J.
1975 Salamine de Chypre VI: les petits objets, Paris.
Claus, G.
1987 Die Tragsitte von Bgelfibeln. Eine
Untersuchung zur Frauentracht im frhen
Mittelalter, Jahrbuch des Rmisch-Germanischen
Zentralmuseums Mainz 34, Mainz, 491603.
remonik, I.
1989 Rimsko utvrenje na Gradini u Biogracima
kod Litice, Glasnik Zemaljskog muzeja 42/43,
Sarajevo, 83128.
Dagron, G.
1984 Les villes dans lIllyricum protobyzantine,
in: Villes et peuplement dans lIllyricum
protobyzyntine (Actes du colloque organis par
lcole franaise de Rome Rome 12-14. mai
1982), Rome, 119.
Daim, F.
1987 Das awarische Grberfeld von Leoberdorf,
N, Band 1, Wien.
1996 Holz-, Knochen- und Geweihverarbeitung, in:
Hunnen + Awaren: Reitervlker aus den Osten,
ed: B. Anke, R. Rvesz, T. Vida,
Eisensdadt, 358361.
Coma, E.
, A.
1950 O 1947. ,
I, , 119142.
Crawford, J. S.
, .
1960 K J,
9, , 550.
1984 ,
,
XXXIIIXXXIV, , 2962.
, .
2005 (491-1078)
,
1314, , 61162.
, J.
1966
: o , .
1991 I, .
176
iikova, .
E-, .
1975 A M,
XXIVXXV, , 107113.
1984 ,
, XXXIIIXXXIV,
, 333335.
Ferjani, B.
, .
1988 J,
XVIII, , 87101.
Geyer, B.
Goethert, K.
Fewkes, V. J.
Freeden, U. fon
1991 Awarische funde in Sddeutschland?, Jahrbuch
des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums
Mainz 38/2, Mainz, 593627.
Gabrievi, M.
1986 Rtkovo Glamija I une forteresse de la basse
poque, fouilles de 19801982,
III, , 7191.
Garam, .
1992 Die mnzdatierten Grber der Awarenzeit, in:
Awarenforschungen, ed. F. Daim,
Wien 135250.
1995 Das awarenzeitliche Grberfeld von Tiszafred,
Budapest.
2001 Funde byzantinischer Herkunft in der
Awarenzeit vom des 6. bis zum Ende
des 7. Jahrhunderts, Budapest.
2002 Ketten und Schlssel in frhawarenzeitlichen
Frauengrber, Communicationes Archaeologicae
Hungaricae 2002, Budapest, 153178.
, M., , M.
1980 T ,
I, , 724.
, ., , .,
-, .
1984 T Castrum Pontes (
1980. ), II, , 2554.
1987 Castrum Pontes (
1981. 1982. ),
IV, , 71116.
, . .
1965 K
A , .
Grafenauer, B.
1950 Nekaj vpraanj iz dobe naseljavanja junih
Slovanov, Zgodovinski asopis 4,
Ljubljana, 23126.
Grbi, D.
1994 Predmeti od bronze iz vojnog utvrenja Dijana,
magistarska teza, Odeljenje za arheologiju
Filozofskog fakulteta, Beograd.
Guillou, A.
1986 Les outils dans les Balkans du Moyen Age a nos
jours I-II, Paris.
, . .
1999
A
K,
XVI, 1999, 8298.
Hadad, S.
2001 Glass lamps from the Byzantine through
Mamluk periods at Bet Shean, Israel, Journal
of Glass Studies 43, New York, 6376.
Hahn, W.
1973 Moneta Imperii Byzantini: von Anastasius I
bis Justinianus I (491-565), Wien.
1975 Moneta Imperii Byzantini: von Justinus II
bis Phocas (565-610), Wien.
Han, V.
1986 Objets en verre. Rtkovo Glamija I,
: III, , 9294.
, .
1993 K IV-VII .
, 10,
, 3246.
177
Harrison, R. M.
Jeremi, ., Milinkovi, .
Henning, J.
1987 Sdosteuropa zwischen Antike und Mittelalter:
archologische Beitrge zur Landwirtschaft des
1. Jahrtaunsend u. Z., Berlin.
Jordovi, .
1996 The Roman Road in the Iron Gate Gorge, in:
Roman Limes on the Middle and Lower Danube,
ed. P. Petrovi, Beograd, 257258.
Isings, C.
1957 Roman glass from dated finds,
GroningenDjakarta.
, .
1987 ,
10, , 88106.
1988 (4941092)
,
11, , 8797.
1990 K
, 14,
, 718.
1978 , .
1984 :
,
XXXIIIXXXIV, , 319331.
1984a Un petit trsor de monnaies de bronze de la
forteresse protobyzantine prs de Slatinska
reka, 7, Beograd, 3135.
J, ., K, .
1984 :
( 1980. ), II,
, 191193.
Jovanovi, B.
Kanitz, F.
III
1959 III,
. . et al., .
J, .
1981 A VI
VII , .
1983 , : :
,
. . , , 99119.
1983 , : ,
,
. . , , 120141.
J, .
1997 , : A , . . K, , 301340.
Jremi, G.
2009 Saldum: Roman and
Earlybyzantinefortifications, Belgrade.
178
J, A.
K, .
1985 ,
XIX II, .
Kati, .
1997 Grobovi s Gospina otoka u Solinu,
Diadora 1819, Zadar, 351364.
Kazanski, .
2002 La ncropole gallo-romaine et mrovingienne
de Breny (Aisne) d aprs les collections et les
archives du Muse des Antiquits Nationales,
Montagnac.
Kiss, .
1996 Das awarenzeitlich gepidische Grbfelder
von Klked-Feketakapu A, Innsbruck.
2001 Das awarenzeitlich gepidische Grbfelder
von Klked-Feketakapu B I-II, Budapest.
Knific, .
Kovaevi, .
1977 A , .
Kondi, J.
1996 The Earliest Fortifications of Diana, in: Roman
Limes on the Middle and Lower Danube,
ed. P. Petrovi, Beograd, 8186.
Kondi, V.
1965 Antiki i srednjevekovni lokaliteti na Dunavu
od Dubravice do Radujevca,
Arheoloki pregled 7, Beograd, 7091.
1978 A ,
. . K, .
1984 Le trsor de monnaies dor de Hajduka
vodenica, in: Cariin Grad I, d. N. Duval,
V. Popovi, BelgradeRome, 179188.
1984a Les formes des fortifications protobyzantines
dans la rgion des Portes de fer, in: Villes et
peuplement dans lIllyricum protobyzyntine
(Actes du colloque organis par lcole franaise
de Rome, Rome 12-14. 1982), Rome, 131161.
1984b , ,
XXXIIIXXXIV,
, 137144.
1987 Statio cataractarum Diana,
IV, Beograd, 4344.
K, ., , .
K, .
1997 , ,
, : A
, . . K,
, 231260.
Knzl, E.
2002 Medizinische Instrumente der rmischen
Kaiserzeit im Rmisch-Germanischen
Zentralmuseum, Mainz.
Kuzmanov, G.
1992 Die lampen, in: Die sptantiken Befestigungen
von Sadovec (Bulgarien), ed. S. Uenze,
Mnchen, 223233.
Laiou, A. E.
2002 The Human Resources, in: The Economic History
of Byzantium from the seventh through fifteenth
Century I, ed. A. E. Laiou, Washington, 4855.
, A.
1987 O
(), 24, B, 117134.
1997 (),
a 13,
, 313315.
1977 .
, .
Lemerle, P.
Knig, G.
1987 Die Fingerkunkel aus Grab 156, in:
Verenamnster Zurzach (Ausgrabungen und
Bauutersuchung) rmische Strasse und Grber,
ed. K. Roth-Rubi, H. R. Sennhauser, Zrich,
129144.
K, M.
1980 K
, magistarska teza, Odeljenje
za arheologiju Filozofskog fakulteta, Beograd.
1996 Late roman and early Byzantine fort of Ljubievac, in: Roman Limes on the Middle and
Lower Danube, ed. P. Petrovi,
Beograd, 105109.
, .
1981
, I, , 107204.
Mdgearu, .
2008 Fibulele turnate romano-bizantine, Materiale i
cercetri arheologice IV, Bucureti, 99155.
Mgureanu, .
2004 O cataram de tip Ppa descoperit n fortificaia romano-bizantin Halmyris (Murghiol,
Jud. Tulcea), in: Prinos lui Petre Diaconu la
80 de ani, ed. I. Cndea, V. Srbu, M. Neagu,
Brila, 343351.
179
, .
, .
1964 O
VI ,
VIII/2, , 263270.
1980 VI ,
XIX,
, 1753.
1985 T
,
9, , 4754.
1985 J
a ,
2, , 7481.
1986 J,
XVI, , 4760.
1995 Die Gradina auf dem Jelica Gebirge und die
frhbyzantinischen Befestigungen in der
Umgebung von aak, Antiquit tardive III,
Paris, 203225.
1998 :
, ,
, .
2001 J,
XXXIIIXXXIV,
, 123139.
2002 Die byzantinische Hhenanlage auf der Jelica
in Serbien ein Beispiel aus dem nrdlichen
Illyricum des 6. Jh, XLI,
, 71130.
2004 A
, : ,
, , 3-5. 2003,
II, . . , , 185195.
2006 Vajuga, in: Reallexikon der Germanischen
Altertumskunde 32,
Berlin New York 2006, 3234.
-Z, .
1960 1953.
1954. e, VVI,
eo, 155180.
Marsigli, L. F.
1726 Danubius Pannonico-Mysicus Observationibus
Geographicis, Oastronomicis, Hydrographicis,
Phisicis Perlustratus III, Hagae.
Martin, M.
1995 Tradition und Wandel der fbelgeschmckten
frhmittelalterlichen Frauenkleidung, Jahrbuch
des Rmisch-Germanischen Zentralmuseums
Mainz 38, Mainz, 629680.
Marui, B.
1962 Neki nalazi iz vremena seobe naroda u Istri,
Jadranski zbornik V, RijekaPula, 159187.
, .
Mikuli, I.
2002 Sptantike und frhbyzntinische Befestigungen
in Nordmakedonien, Mnchen.
1984 , ,
XXXIIIXXXIV, , 357362.
Mini, D.
, .
Mirkovi, .
1876 , .
Mileti, N.
Mcsy, A.
1970 Gesellschaft und Romanisation in der rmischen
Provinz Moesia Superior, Budapest.
180
, . .
1981 , : , . . . , , 2952.
Morrisson, C.
Petrovi, P.
Oan-Margitu, R.
2006 Argamum ntre Imperiul Roman trziu i
Barbari obiectele Mrunte ca ipostaze ale
comunicrii, in: A la recherched`une Colonie.
Actes du Colloque International 40 ans de
recherche arcologique Orgam/Argamum.
Bucarest-Tulcea-Jurilovca 3-5 octobre 2005, ed.
M. Mnueu-Adameteanu, Bucarest, 346367.
Phillips, B.
1992 Circus Factions and Barbarian Dress
in Sixth Century Constantinople, in:
Awarenforschungen I, ed. F. Daim,
Wien, 2532.
Plesniar-Gec, Lj.
Oberlander-Trnoveanu, E.
2001 From the Late Antiquity to Early Middle
Ages: the Byzantine coins in the territories of
the Iron Gates of the Danube from the second
half of the 6th Century to the first half of the 8th
Century, Etudes Byzantines et Post-Byzantines
IV, Iai, 2969.
, .
1969 , .
Petkovi, S.
1995 Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije
Gornje Mezije, Beograd.
, .
1997 , : ,
. . , , 85157.
Petrovi, N.
1969 Hajduka vodenica: kasnoantiko i
ranovizantijsko utvrenje,
Arheoloki pregled 11, Beograd, 98100.
1970 Hajduka vodenica kasnoantiko i
ranovizantijsko utvrenje,
Arheoloki pregled 12, Beograd, 5456.
Pohl, W.
1988 Die Awaren. Ein Steppenvolk im Mitteleuropa
567-822. m. Chr, Mnchen.
2003 A non-Roman Empire in central Europe: The
Avars, in: Regna end Gentes. The Relationship
between Late Antique and Early Medieval Peoples
and Kingdoms in the Transformation of the
Roman World, ed. H-W. Goetz, J. Jarnut,
W. Pohl, LeidenBoston, 571595.
, .
1988 , .
1990 Les activits professionnelles Cariin Grad
vers la fin du VIe et le dbut du VIIe sicle
d`aprs les outils de fer, in: Cariin Grad II,
ed. B. Bavant, V. Kondi, J.-M. Spieser,
BelgradeRome, 269306.
181
Popovi, Lj.
1968 Malo Golubinje: rimski castrum, Arheoloki
pregled 10, Beograd, 6869.
1984 -:
1980. ,
II, , 109.
1984a , ,
XXXIIIXXXIV, , 297299.
, .
1983
, 7,
, 514.
1984 ,
8, , 1118.
1987 ,
, XXXVIII,
, 137.
1999 Tvrava Ras, Beograd.
Procopii De bellis
Procopii Caesarensis, De bellis, ed. J. Haury,
Lipsiae 1906.
Radi, V.
2006 The Byzantine coins from Diana (Zanes) on
the Danubian limes, in: Proceedings of the 21st
International Congress of Byzantine Studies,
London, 21-26 August 2006: Vol. III Abstracts
and Communications, London, 116117.
, .
2002
2000. 2001. ,
XXXII, , 3750.
Radman-Livaja, I.
2004
, .
Popovi, V.
, J.
, ., , .
1980 (
1978/79), I,
, 5060.
1984 - Statio cataractarum Diana.
:
1980. ,
II, , 710.
1987 Statio cataractarum Diana (
1982.
), IV, , 536.
, .
2003
,
9/10, , 81100.
, . .
2000
, .
Riemer, .
2000 Romanische Grabfunde des 5-8. Jahrhunderts
in Italien, Rahden/Westf.
Rosner, G.
Prisci Fragmenta
Prisci Fragmenta,in: Historici graeci minori I,
ed. L. Dindorf, Lipsiae 1870, 275-352.
Procopiii De aedificiis
Procopii Caesarensis, De Aedificiis,
ed. J. Haury, Lipsiae 1913.
182
Russel, .
1982 Byzantine instrumenta domestica from
Anemurium: the significance of context,
in: City, Town and Countryside in the Early
Byzantine era, ed. R. L. Hohlfelder,
New York, 133154.
Rui, .
Tabula Peutingeriana
Sams, G. .
1982 The weighing implements, in: Yassi Ada vol. I:
A seventh-Century Byzantine Shipwerk,
ed. G. F. Bass, F. H. Van Doorninck Jr., 217230.
Schilbach, E.
1970 Byzantinische Metrologie, Mnchen.
Schulze-Drrlamm, M.
2002 Byzantinische Grtelschnallen und
Grtelbeschlge im Rmisch-Germanischen
Zentralmuseum I, Mainz.
Sheperd, J. D.
1999 The Glass, in: Nicopolis ad Istrum, a Roman
to Early Byzantine city. The pottery and glass,
ed. A. G. Poulter, London.
, M.
1984 :
o
1980. ) , II,
, 221225.
Stanev, D.
1995 Grabungen im Kastell Iatrus von 1984 bis 1988,
in: Iatrus Krivina V, Berlin, 123130.
Swoboda, E.
1939 Forschungen am Obermsischen Limes, Wien.
, J.
1983
, :
, : . ,
, 97108.
pehar, P.
2008 Obrada kamena u Cariinom Gradu, u:
Francusko-srpska saradnja u oblasti arheologije,
ur. V. Ivanievi, Beograd, 91101.
2008a Late Antique and Early Byzantine
fortifications in Bosnia and Herzegovina
(hinterland of the province of Dalmatia),
in: Hhensiedlungen zwischen Antike und
Mittelalter, ed. H. Steuer, V. Bierbrauer,
Berlin New York, 559594.
2008b
(
e),
5, , 1748.
2010 Danubian limes between Lederata and Aquae
during the Migration period, in:
The ponto-danubian Therritory during
the Great Migration Period (5th6th Century),
ed. V. Ivanievi, J. Tejral, M. Kazanski
(u tampi).
Teodor, D. Gh.
1997 Fibules byzantines des VeVIIe sicle dans
l`espace CarpatoDanubianoPontique, Etudes
byzantines et post-bzyantines III,
Bucureti, 6991.
Tomovi, M.
1984 Mihajlovac Blato: une forteresse de la basse
antiquit, III,
, 401431.
1984a , ,
XXXIIIXXXIV, , 345353.
1987 Les tours fortifies de la basse antiquit
sur le limes des Portes de Fer, Archaeologia
Iugoslavica 24, Ljubljana, 91100.
Trk, G.
1975 The Kiskors Pohibuj Macko Dulo
Cemetery, in: Avar finds in the Hungarian
National Museum: Cemeteries of the Avar
Period (567-829) in Hungary 1, ed. I. Kovrig,
Budapest, 284304.
Tudor, D.
1974 Sucidava, Craiova.
Uenze, S.
1966 Die Schnallen mit Riemenschlaufe aus
dem 6. und 7. Jahrhundert, Bayerische
Vorgeschichtbltter 31, Mnchen, 142181.
1992 Die kleinfunde, in: Die sptantiken
Befestigungen von Sadovec (Bulgarien),
ed. S. Uenze, Mnchen, 137199.
Vagalinski, L.
1994 Zur Frage der ethnischen Herkunft der spten
Strahlebfibeln (Finger- oder Bgelfibeln) aus
dem DonauKarpatenBecken (M. 6. 7. Jh.),
Zeitschrift fr Archologie 28, Berlin, 261305.
, M.
1888 ,
V/1, , 1922.
183
Varsik, V.
Vukovi-Todorovi, D.
, M.
1983 II
, 6, , 99111.
1984 Castrum Novae,
XXXIIIXXXIV, , 91122.
1997 Late Roman bricks with stamps from the
fort Transdrobeta, in: Mlanges d`histoire et
d`epigraphie offerts Fanoula Papazoglou par
ses lves l`occasion de son quatre-vingtime
anniversaire, ed. M. Mirkovi et al.,
Beograd, 149177.
1999 Transdrobeta (Pontes) in the Late Antiquity, in:
Der Limes an der unteren Donau von Diokletian
bis Heraklios, ed. G. Von Blow, A. Mileva,
Sofia, 2735.
Vetters, H.
1948 Der Vogel auf der Stangeein Kultzeichen,
Jahreshefte des sterreichischen Archologischen
Institutes in Wien XXXV, Wien, 131150.
1950 Dacia Ripensis, Schriften der Balkankommission
XI/1, Wien, 360.
Vinski, Z.
1958 O nalazima 6. i 7. stoljea u Jugoslaviji
sa posebnim osvrtom na ostavtinu iz
vremena prvog avarskog kaganata, Opuscula
archaeologica III, Zagreb, 357.
1974 Kasnoantiki starosjedioci u salonitanskoj regiji
prema arheolokoj ostavtini predslavenskog
supstrata, Vjesnik za arheologiju i historiju
dalmatinsku LXIX, Split, 587.
Werner, J.
1950 Slawische Bgelfibeln des 7. Jahrhunderts, in:
Reinecke Festschrift, ed. G. Behrens, J.
Werner, Mainz, 150172.
1961 Ranokarolinka pojasna garnitura iz Mogorjela
kod apljine (Hercegovina), Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu XVXVI,
Sarajevo, 235242.
Whitby, M.
2007 The Late Roman Army and the Defence of the
Balkans, in: The Transition to Late Antiquity
on the Danube and beyond, ed. A. G. Poulter,
Oxford, 135161.
Yelda Olcay, B.
2001 Lighting methods in the Byzantine period
and findings of glass lamps in Anatolia,
Journal of Glass Studies 43, New York, 7787.
Zeiller, J.
1918 Les origines chrtients dans les provinces
danubiennnes de l`empire romain, Paris.
Zuckerman, C.
2004 L Arme, in: Le Monde Byzantine I: l`Empire
romain d`Orient (330-641),
ed. C. Morrisson, Paris, 143180.
, .
2007
I, . . , .
, T.
Vitelli, K. D.
1982 The lamps, in: Yassi Ada I: a seventh-century
Byzantine Shipwerk, ed. G. F. Bass,
F. H. Van Doorninck Jr., 189201.
184
Waldbaum, J. C.
2004
( ), .
TABLE
T. I Hajduka vodenica (24, 30), Dijana (34), Pontes (1, 4, 6, 10, 12, 16, 21, 31, 35, 37, 40, 41),
MihajlovacBlato (3), Mora Vagei (15); razmera 2:3
187
T. II Ue Poreke reke (61), Hajduka vodenica (57, 68), Sip (45), Dijana (48, 5254, 59, 6264),
Pontes (56, 57), Rtkovo Glamija I (65), LjubievacGlamija (5051), MihajlovacBlato (58),
Mora Vagei (67); razmera 2:3
188
T. III Dijana (6970, 7577, 81, 88), Pontes (86), Korbovo (83), Mora Vagei (72),
Akve (71, 73, 78, 8081, 8485, 87); razmera 2:3
189
T. IV Dijana (91, 101), Pontes (94), Rtkovo Glamija I (98), Mora Vagei (102),
Akve (8990, 92, 9597, 99, 103); razmera 2:3
190
T. V Hajduka vodenica (122), Dijana (115, 121, 130), Pontes (104, 105),
Akve (100, 106109, 118119, 124126, 127); razmera 2:3
191
T. VI Ue Poreke reke (135, 140), Dijana (132134, 137, 139, 143147, 152, 160),
Pontes (151), Rtkovo Glamija I (131, 149), MihajlovacBlato (136); razmera 2:3
192
T. VII Hajduka vodenica (166, 186), Dijana (167, 173174, 176182, 189191), Donje Butorke (187),
Pontes (164, 169, 188), Rtkovo Glamija I (165, 168), Egeta (172), Borej (183); razmera 2:3
193
T. VIII Dijana (192194, 198203, 206), Rtkovo Glamija I (195), LjubievacGlamija (204),
Mihajlovac-Blato (197), LjubievacGlamija ili Ue Slatinske reke (203); razmera 2:3
194
T. IX Hajduka vodenica (211), Dijana (209, 213, 222), Rtkovo Glamija I (207, 214),
LjubievacGlamija (210), Akve (208); razmera 2:3
195
T X Hajduka vodenica (239241), Dijana (235, 237, 250, 252, 254), MihajlovacBlato (251),
Akve (242249), LjubievacGlamija ili Ue Slatinske reke (238); razmera 2:3
196
T. XI Hajduka vodenica (280), Dijana (271), Rtkovo Glamija I (257258, 272, 274275, 280),
Borej (255); razmera 2:3
197
T. XII Hajduka vodenica (286), Dijana (306), Rtkovo Glamija I (297299), Egeta (291),
Borej (292); razmera 2:3
198
T. XIII Dijana (307313, 316317), Pontes (319), Borej (329); razmera 2:3
199
T. XIV Sip (352); Dijana (330, 331, 334), Pontes (332, 336, 349, 351),
Rtkovo Glamija I (335); razmera 2:3
200
T. XV Hajduka vodenica (357), Pontes (355, 357), Akve (353); razmera 2:3
201
202
T. XVII Hajduka vodenica (366, 371), Dijana (384), Akve (367); razmera 2:3
203
204
205
206
T. XXI Dijana (391, 396397), Pontes (389), LjubuevacGlamija ili Ue Slatinske reke (392);
razmera 1:3
207
208
T. XXIII Hajduka vodenica (412), Dijana (410, 411, 418), MihajlovacBlato (415, 425); razmera 1:3
209
T. XXIV
210
211
T. XXVI
212
Hajduka vodenica (434), Sip (455), Dijana (448, 453454), Pontes (443),
Rtkovo Glamija I (439, 456), Milutinovac (451); razmera 2:3
T. XXVII
213
T. XXVIII Dijana (480, 482483, 486), Mora Vagei (479), Akve (478, 481, 491); razmera 2:3
214
T. XXIX Dijana (488, 495, 513, 516), Rtkovo Glamija I (514515), Donje Butorke (484),
LjubievacGlamija ili Ue Slatinske reke (490); razmera 2:3
215
T. XXX Hajduka vodenica (522, 523), Dijana (496497, 506, 508, 511, 517520, 525526, 530),
Pontes (500, 521), Rtkovo Glamija I (498, 512), LjubievacGlamija (529), Milutinovac (524),
Mora Vagei (528), LjubievacGlamija ili Ue Slatinske reke (527); razmera 2:3
216
T. XXXI Ue Poreke reke (534), Donje Butorke (531), Pontes (536), MihajlovacBlato (535),
Akve (533); razmera 2:3
217
T. XXXII Sip (541), Dijana (540, 546), Rtkovo Glamija I (542), Borej (545), LjubievacGlamija
ili Ue Slatinske reke (547); razmera 2:3
218
T. XXXIII
Dijana (550551, 553555), Rtkovo Glamija I (548, 561, 568); razmera 2:3
219
T. XXXIV
220
Hajduka vodenica (580, 584, 589, 617), Sip (569), Dijana (571574, 616), Pontes (592),
Rtkovo Glamija I (570, 576, 593); razmera 1:3
T. XXXV Dijana (624, 637, 647648), Pontes (626, 636, 638, 644), Rtkovo Glamija I (619,
622623), Mora Vagei (635, 647648); razmera 2:3
221
T. XXXVI Veliko Golubinje (652), Dijana (649, 651, 653, 656, 658), Pontes (657), Mora Vagei (655);
razmera 2:3
222
T. XXXVII
Dijana (666667, 672, 673, 676), Rtkovo Glamija I (659), Egeta (668), MihajlovacBlato
(669); razmera 2:3
223
T. XXXVIII Ue Poreke reke (728), Dijana (677678, 699, 730), Pontes (693, 695),
Rtkovo Glamija I (679, 682, 686, 729), Egeta (684); razmera 1:3
224
T. XXXIX Ue Poreke reke (709, 711, 725), Dijana (703704, 708, 713, 726), Pontes (712, 715),
Rtkovo Glamija I (698, 718, 727), Ue Slatinske reke (724), LjubievacGlamija
ili Ue Slatinske reke (716); razmera 2:3
225
T. XL Ue Poreke reke (745), Hajduka vodenica (738), Dijana (739, 740, 743744),
Rtkovo Glamija I (731, 737, 741, 746), MihajlovacBlato (742); razmera 2:3
226
T. XLI Ue Poreke reke (754), Sip (751), Dijana (748750, 752753, 756), MihajlovacBlato
(747, 755); razmera 2:3, osim 755756 razmera 1:3
227