Professional Documents
Culture Documents
ppm2 Mjesovitemeth
ppm2 Mjesovitemeth
Mje
sovita metoda kona
cnih
elemenata za elipti
cku jednad
zbu
Promatrat cemo jednostavnu elipticku zadacu
div(Au) = f u
u = 0 na
(1.1)
(1.2)
(1.3)
u H01 ()
(1.4)
J(v)
J(u) = min
1
vH0 ()
Z
Av v dx
f v dx.
(1.5)
ke zadac
e
1.1 Dualna i mje
sovita formulacija eliptic
1.1
Dualna i mje
sovita formulacija elipti
cke zada
ce
Zadacu (1.1)-(1.2) cemo zapisati u obliku sustava prvog reda u kojem se ravnopravno javaljaju varijabla u i fluks p = Au:
p = Au u
div p + f = 0 u
(1.6)
u = 0 na .
Uvedemo li inverznu matricu
B(x) = (A(x))1 ,
(1.7)
(1.8)
Ako se distribucija div q moze prikazati kao funkcija iz L2 (), ona kazemo da
funkcija q pripada prostoru H(div, ). Imamo sljedecu definiciju:
Definicija 1.1 Kazemo da funkcija q L2 ()d pripada prostoru H(div, ) ako
je njena distribucijska divergencija klase L2 (), odnosno vrijedi
Z
Z
div q dx = q dx, D().
ke zadac
e
1.1 Dualna i mje
sovita formulacija eliptic
(1.9)
(1.10)
qW f
(1.11)
Teorem 1.1 Neka su zadovoljene pretpostavke (1.3). Tada je zadaca (1.10) ima
jedinstveno rjesenje. Ako je u H01 () rjesenje zadace (1.4) onda je p = Au
rjesenje zadace (1.10).
Dokaz. 1. Neka je p W f rjesenje zadace (1.10). Tada je za svako t R i svako
q W 0 , p + tq W f i realna funkcija realne varijable t 7 I(p + tq) postize svoj
minimum u t = 0. Kako se radi o obicnoj kvadratnoj funkciji ona mora imati
stacionarnu tocku u t = 0 i stoga nakon jednostavnog racuna imamo
Z
d
0 = I(p + tq)|t=0 = 2 Bp q dx.
dt
p Wf
Z
(1.12)
Bp q dx = 0, q W 0 .
ke zadac
e
1.1 Dualna i mje
sovita formulacija eliptic
1.1.1
1.2 Mje
sovita formulacija
p Wf
Z
Z
Bp q dx =
gq n dS, q W 0 .
(1.15)
(1.16)
potrebno je promijeniti prostor u kojem se rjesenje trazi jer se u dualnoj formulaciji Neumannov rubni uvjet ugraduje u prostor (dok se u primarnoj formulaciji
Dirichletov rubni uvjet ugraduje u prostor). Stoga imamo skup (afinu mnogostrukost),
W f,g = {q H(div, ) : div q + f = 0 u ,
q n = g na }.
(1.17)
pri cemu drugi integral, u slucaju da g nije dovoljno regularna funkcija, treba
shvatiti kao dualnost hg, 1i. Samo rjesenje u odredeno je u tom slucaju do na
aditivnu konstantu.
1.2
Mje
sovita formulacija
1.2 Mje
sovita formulacija
Teorem 1.2 Neka su zadovoljene pretpostavke (1.3). Tada zadaca (1.20) ima
jedinstveno rjesenje (p, u) H(div, ) L2 () koje je ujedno rjesenje zadace
(p, u) H(div, ) L2 ()
(div p + f )v dx = 0, v L2 ().
Stovi
se, (p, u) je rjesenje zadace (1.21) ako i samo ako je u H01 () slabo
rjesenje zadace (1.1)-(1.2) i p = Au.
Dokaz. 1. Zadaca (1.21) ima najvise jedno rjesenje. Zaista, pretpostavimo da
imamo dva rjesenja (p1 , u1 ) i (p2 , u2 ) te definirajmo p = p1 p2 i u = u1 u2 .
Te funkcije zadovoljavaju
Z
(Bp q + u div q) dx = 0, q H(div, )
Z
div pv dx = 0, v L2 ().
1.2 Mje
sovita formulacija
Z
L(p, u + tv) = t (div p + f )v dx + L(p, u).
Z
Z
=
div(uq) dx =
uq n dS.
1.2 Mje
sovita formulacija
1.2.1
Z
(div p + f )v dx = 0, v L2 (),
(1.23)
Z
(div p + f )v dx = 0, v L2 ().
(1.25)
gdje je
W g = {q H(div, ) : q n = g na }.
(1.26)
Ova zadaca moze biti zadovoljena ukoliko funkcija g ima odredenu glatkocu koju
je najlakse izraziti preko pretpostavke o egzistenciji prosirenja na citavu domenu
. Pretpostavljat cemo da postoji funkcija G H(div, ) sa svojstvom Gn = g
na , gdje je n jedinicna vanjska normala na . Takva je pretpostavka svakako
razumna buduci da je rjesenje zadace jedno takvo prosirenje. Uocimo da tada
mozemo prostor W g pisati kao afinu mnogostrukost
W g = G + H0 (div; ),
H0 (div; ) = {q H(div, ) : q n = 0 na }.
Z
(1.28)
(div p + f )v dx = 0, v L20 ().
Z
Z
(div w + f )v dx = div Gv dx, v L20 ().
(1.30)
1.3
Numeri
cka aproksimacija na bazi mje
sovite
formulacije
Mjesovita varijacijska formulacija nam omogucava da direktno aproksimiramo fluks, dok za razliku od dualne formulacije nema diferencijalnu jednadzbu
ugradenu u prostor sto onemogucava efikasnu konstrukciju prostora konacnih
elemenata. Kao i u slucaju primarne varijacijske formulacije metoda konacnih
elemenata se formulira u dva koraka. U prvom se formulira varijacijska aproksimacija, a u drugom se definira prostor konacnih elemenata koji se koristi u
varijacijaskoj aproksimaciji. Varijacijska aproksimacija se dobiva jednostavnom
M. Jurak 9. srpnja 2015.
10
zamjenom beskonacnodimenzionalnih prostora konacnodimenzionalnim. Konstrukcija prostora konacnih elemenata je puno slozenija nego u slucaju metode
bazirane na primarnoj formulaciji zbog potrebe za vektorskim konacnim elementima i zbog potrebe uskladenosti dva prostora konacnih elemenata, kao sto cemo
vidjeti.
Kao i do sada radit cemo na mjesovitoj varijacijskoj formulaciji koja odgovara
homogenoj Dirichletovoj zadaci. Generalizaciju na druge rubne uvjete ostavljamo
citatelju.
Varijacijsku aproksimaciju zadace (1.21) dobivamo odabirom dva konacnodimenzionalna
prostora
Yh L2 (),
Wh H(div; ),
Naci ph Wh , uh Yh
(Bph q + uh div q) dx = 0,
(div ph + f )v dx = 0,
q Wh
(1.31)
v Yh .
Prvo pitanje koje nas zanima je egzistencija i jedinstvenost rjesenja zadace (1.31).
Na zalost, rezultate iz beskonacnodimenzionalnog slucajai, Teorem 1.2, ne mozemo
primijeniti jer smo aproksimacijskim postupkom izgubili vezu izmedu mjesovite
formulacije (1.31) i primarne formulacije
Naci uh Vh
Z
Z
(1.32)
Auh v dx =
f v dx, v Vh ,
H01 ().
gdje je Vh
Naime, sada opcenito vise nemamo ph = Auh i stoga
moramo naci direktniji nacin dokazivanja egzistencije rjesenja. No, kako smo na
konacnodimenzionalnom prostoru to je prilicno jednostavno jer je dovoljno dokazati jedinstvenost rjesenja buduci da se zadaca svodi na rjesavanje linearnog
sustava s kvadratnom matricom. Na ovom se mjestu pokazuje da ne mozemo prostor Wh H(div; ) i Yh L2 () odabrati posve nezavismo jedan o drugome.
Oni moraju zadovoljavati Ladizenskaja-Babuska-Brezzijev uvjet (LBB uvjet):
h > 0, v Yh , q Wh , q 6= 0
Z
(1.33)
v div q dx h kqkH(div;) kvkL2 () .
> 0, v Yh ,
h R
v div q dx
sup
(1.34)
11
(Bph q + uh div q) dx = 0,
Z
div ph v dx = 0,
q Wh
v Yh .
q Wh ,
v Yh
12
v Yh .
u Wh0
Bh ph = f h , u Yh0 ,
R
gdhe je f h Yh0 funkcional v 7 f v dx. Uocimo jos da je
W0,h = N (Bh ),
gdje s N oznacavamo jezgru operatora. Nadalje, LBB uvjet (1.34) mozemo zapisati u obliku: h > 0, v Yh
R
v div q dx
hBh0 v, qi
sup
= sup
h kvkL2 () ,
kqkH(div;)
qWh
qWh kqkH(div;)
q6=0
q6=0
odnosno
kBh0 vkWh0 h kvkYh
(1.37)
13
za koji
LBB uvjet (1.33). Tada za svako f L2 () postoji jedinstveni qfh W0,h
vrijedi:
Z
(div qfh + f )v dx = 0, v Yh ,
kqfh kH(div;)
1
kf kL2 () .
h
R
Bph q dx
1
sup
.
h qWh kqkH(div;)
q6=0
Dokaz. Priprema. Prema LBB uvjetu operator Bh0 je injektivan sa zatvorenom slikom (zatvorenost slike slijedi vec i iz toga sto se radi o operatoru na
konacnodimenzionalnim prostorima). Prema teoremu o zatvorenoj slici (Teorem ??) vrijedi
R(Bh0 ) = N (Bh )0 ,
R(Bh ) = N (Bh0 )0 ,
Wh = W0,h W0,h
.
Restrikcija operatora Bh ,
0
Bh |W0,h
: W0,h Yh ,
14
je stoga izomorfizam prostora. S druge strane, da bi operator Bh0 postao izomorfizam dovoljno je reducirati njegovu sliku, odnosno
0
,
Bh0 : Yh W0,h
0
mozemo identificirati s dualom ortoje izomorfizam. Uocimo da anihilator W0,h
0
gonalnog komplementa (W0,h ) pomocu preslikavanja
0
0
,
) W0,h
i : (W0,h
i(g) = g,
gdje je h
g , qi = hg, P qi, a P : Wh W0,h
je ortogonalni projektor. Preslikavanje g je ocito dobro definiran linearan funkcional na citavom Wh i ponistava se
0
na W0,h , dakle pripada anihilatoru W0,h
. Samo preslikavanje i je ocito linearno
i injektivno. Surjektovnost operatora i je jednako ocigledna jer svaki funkcional
0
0
iz W0,h
generira restrikcijom jedan funkcional iz (W0,h
) , koji preslikavanje i
preslikava u polazni funkcional.
Ovime smo dobili par bijektivnih operatora:
0
Bh |W0,h
: W0,h Yh
0
i Bh0 : Yh (W0,h
).
(1.38)
0
hBh |W0,h
q, vi = hBh q, vi = hBh v, qi = hBh v, P qi = hi Bh v, qi.
qW
0,h
q6=0
hBh0 v, qi
hBh0 v, qi
= sup
h kvkYh ,
kqkWh
kqkWh
qWh
q6=0
q W0,h
, onda je
hBh0 v, qi = hBh0 v, q i,
kqkWh kq kWh .
1
.
h
15
1
,
h
q W0,h
,
R
div qfh v dx
hBh qfh , vi
= sup
= sup
kvkYh
kvkYh
vYh
vYh
v6=0
v6=0
R
f v dx
= sup
kf kL2 () .
kvkYh
vYh
v6=0
Time je druga tvrdnja dokazana jer ocjena slijedi direktno iz LBB uvjeta (1.34):
R
R
Bph q dx
u div q dx
h
= sup
.
h kuh kL2 () sup
kqkH(div;)
kqkH(div;)
qWh
qWh
q6=0
q6=0
1.4
16
Ocjena gre
ske varijacijske aproksimacije
Definirajmo p0h = ph qfh ; evidentno je p0h W0,h . Sada (1.31)1 mozemo pisati
u obliku
Z
Z
0
Bph q + uh div q dx = Bqfh q dx, q Wh
M0 f
1 M0
kqh kL2 ()d
kf kL2 () ,
m0
m0
gdje smo iskoristili ocjenu iz Propozicije 1.1 (i). Koristeci cinjenicu da je W0,h
W0 imamo
kp0h kH(div;)
1 M0
kf kL2 () ,
m0
M0
+ 1 kf kL2 () .
m0
(1.40)
17
Drugi dio ocjene slijedi direktno iz (LBB) uvjeta (1.33) i (1.31)1 . LBB uvjet daje
R
R
u div q dx
Bph q dx
h
kuh kL2 () sup
= sup
kqkH(div;)
kqkH(div;)
qWh
qWh
q6=0
q6=0
kqkL2 ()d
M0 kph kL2 ()d sup
M0 kph kL2 ()d
qWh kqkH(div;)
q6=0
M0 M0
+ 1 kf kL2 () .
m0
Iz ove ocjene i (1.40) slijedi tvrdnja.
Sljedeci cilj je dokazati rezultat analogan Ceainoj lemi koji kazuje da je ocjena
greske aproksimacije ovisna samo o tome kako dobro prostori Wh i Yh aproksimiraju prostore H(div; ) i L2 ().
Teorem 1.5 Neka prostori Wh H(div; ) i Yh L2 () zadovoljavaju LBB
uvjet (1.33) s konstantom > 0 neovisnom o h i neka je f L2 (). Pretpostavimo da je W0,h W0 = {q H(div; ) : div q = 0}. Ako je (ph , uh ) rjesenje
zadace (1.31), a (p, u) rjesenje zadace (1.21) onda vrijedi:
kp ph kH(div;) + ku uh kL2 ()
C
inf kp qh kH(div;) + inf ku vh kL2 () ,
vh Yh
qh Wh
gdje C ne ovisi o h.
Dokaz. Oduzimajuci (1.21)1 od (1.31)1 dobivamo
Z
(B(p ph ) q + (u uh ) div q) dx = 0,
q Wh .
(1.41)
18
sto daje
m0 kph qf kL2 ()d M0 kp qf kL2 ()d .
Kako je ph qf W0,h W0 , mozemo pisati
m0 kph qf kH(div;) M0 kp qf kH(div;) .
Prema nejednakosti trokuta dobivamo
kp ph kH(div;) (
M0
+ 1)kp qf kH(div;) ,
m0
M0
+ 1) inf kp qf kH(div;) .
m0
qf Wf,h
(1.42)
1
k div(ph q)kL2 () .
(1.44)
v Yh ,
Drugim rijecima,
qf = zh + q Wf,h ,
i stoga prema (1.44) imamo ocjenu
kph qf kH(div;) kph qkH(div;) + kzh kH(div;)
1
(1 + )kph qkH(div;) .
1 M0
)(
+ 1) inf kp qkH(div;) .
qWh
m0
(1.45)
19
odakle je
Z
(uh v) div q dx ku vkL2 () kqkH(div;) + M0 kph pkL2 ()d kqkH(div;) ,
sto daje
kuh vkL2 () ku vkL2 () + M0 kph pkL2 ()d .
Nejednakost trokuta sada daje
ku uh kL2 () (1 +
M0
1
)ku vkL2 () +
kph pkL2 ()d .
m0
ku uh kL2 () (1 +
1.5
Raviart-Thomasovi elementi
20
a11 x1 + a12 x2 + b1
x1
(x1 , x2 ) = 2
(cx1 + dx2 ),
2
2 +
a1 x 1 + a2 x 2 + b
x2
ai1 , ai2 , bi , c, d R.
(d + k 2)!
.
(d 1)(k 1)!
K Th }.
Za efektivnu konstrukciju ovog prostora potreban nam je kriterij pripadnosti prostoru H(div; ) funkije koja je definirana po elementima na zadanoj triangulaciji
Th . Taj ce kriterij ujedno i sugerirati stupnjeve slobode koje treba odabrati.
Propozicija 1.2 Neka je zadana triangulacija Th poligonalne domene Rd .
Funkcija : Rd neka ima sljedeca svojstva:
(a) Za svako K Th vrijedi H 1 ()d ;
(b) Za svaku stranicu F triangulacije Th , F = K1 K2 (za neke K1 , K2
Th ), vrijedi n|K1 = n|K2 na F , gdje je n normala na F . Drugim
rijecima, na stranici koja spaja susjedne elemente normalni trag funkcije je
neprekidan.
Tada je H(div; ). Obratno, za svako H(div; ) za koje vrijedi (a)
vrijedi i (b).
M. Jurak 9. srpnja 2015.
21
KTh
X Z
XZ
F
KTh
Z
(|K1 n |K2 n) dS +
wv dx,
22
23
Z
1 dx =
2 dx = 0
3. Ako je k = 3,
Z
Z
Z
Z
x1 1 dx =
x1 2 dx =
x2 1 dx =
x2 2 dx = 0.
K
Tada je = 0.
Dokaz. Buduci da je n|iK Pk1 slijedi da je n|K = 0.
Uzmimo proizvoljnu funkciju Pk1 . Prema dokazanom imamo
Z
Z
Z
Z
div dx =
n dS
dx =
dx.
K
24
Broj stupnjeva slobode ostaje isti i unisolventnost se pokazuje na isti nacin kao u
Propoziciji 1.3.
Nadalje uzimamo stupnjeve slobode in Napomene 1.3. Na triangulaciji Th
domene pretpostavimo da imamo Mh globalnih stupnjeva slobode. Njih cemo
indeksirati tako da prvo dolaze stupnjevi vezani uz stranice, a zatim oni vezani
za elemente. Neka su stoga
mi (),
i = 1, . . . , Mh1 ,
i = Mh1 + 1, . . . , Mh
25
U prostoru Wh = { H(div; ) : |K Dk
bazu {1 , 1 , . . . , Mh } na osnovu relacije:
mi (j ) = i,j ,
K Th } mozemo definirati
i, j = 1, . . . , Mh .
Mh
X
mi ()i .
i=1
Interpoland kh () je funkcija koja ima sve stupnjeve slobode jednake sa funkcijom . Drugim rijecima,
mj (kh ()) = mj () j = 1, . . . , Mh .
Lokalni interpolacijski operator se definira sasvim analogno, pri cemu se uzimaju samo bazne funkcije vezane uz promatrani element. Stoga mozemo pisati
kK ()
MK
X
|K ,
m
i ()
i
i=1
gdje smo stupnjeve slobode mj i bazne funkcije j vezane uz element K reindeksirali od 1 do MK i oznacili ih s kapicom.
Uz prostor Wh konstruiran pomocu Raviart-Thomasovih elemenata reda k
uvodimo i prostor
Yhk1 = {v L2 () : v|K Pk1 ,
K Th },
u kojem cemo traziti Lagrangeov multiplikator. Uocimo da funkcije iz tog prostora nemaju nikakvu globalnu glatkocu tako je dimenzija tog prostora jednaka
umnosku broja elemenata i dimenzije prostora Pk1 . Od koristi ce biti uvesti
operator ortogonalne projekcije hk1 : L2 () Yhk1 , pri cemu se ortogonalnost
uzima u smislu prostora L2 (). Za v L2 () funkcija hk1 (v) je karakterizirana
s relacijom:
Z
(v hk1 (v)) dx = 0, v Yhk1 .
26
H 1 (K)d ,
H(div; ).
za sve Pk1 (slucaj k = 1 ne moramo razmatrati jer je taj clan jednak nuli u
tom slucaju). Time smo dobili
Z
Z
Z
Z
k
div(K ()) dx =
n ds
dx =
div dx,
K
za sve Pk1 . To je upravo prva trazena tvrdnja. Druga tvrdnja slijedi iz veze
lokalnih i globalnih operatora ortogonalne projekcije i interpolacije.
1.6 Gre
ska interpolacije
1.6
27
Gre
ska interpolacije
x) = (gK (
(
x)).
gK BK
() gK d
x
d
x=
|detBK |BK
K
K
Z
Z
1
=
BK BK () dx =
dx.
K
d i H 1 (K)
imamo,
Analogno, za H 1 (K)
Z
Z
1
d
div
x=
( gK ) div(|detBK |BK
gK ) d
x
K
ZK
Z
=
|detBK |( gK )(div ) gK d
x=
div dx,
1.6 Gre
ska interpolacije
28
1
gdje smo iskoristili formulu div(BK
gK ) = (div ) gK . Prema teoremu o
divergenciji i prethodne jednakosti odavde slijedi:
Z
Z
d
n
s=
n ds.
Ovi nam rezultati govore da se bazne funkcije preslikavaju Piolinom transformacijom: ako su K
i , i = 1, . . . , MK bazne funkcije na elementu K, onda su
1 K
i obratno.
i = |detBK |BK i gK bazne funkcije na referentnom elementu K
Odavde neposredno slijedi i veza izmedu interpolacijskih operatora na fizickom
Ako sa
k oznacimo interpolacijskih
elementu K i referentnom elementu K.
operatora na referentnom elementu, onda je
= |detBK |B 1 k () gK ,
k ()
K
K
d.
H 1 (K)
kK ()|H m (K)d
hk+1
K
||H k (K)d .
C m+1
K
hkK
| div |H k (K) .
m
K
1.7
29
Ocjena gre
ske aproksimacije