.

Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

1(1)#5 2012

UDK (007:1):330.1
Prethodno priopenje
Preliminary communication
Primljeno: 8.2.2012.

eljko Ivankovi
asopis Banka, Zagreb
zeljko@bankamagazine.hr

Informacija, mediji i
vlasnitvo

Saetak
lanak je podijeljen u etiri dijela. U prvom se daje uvod u suvremenu filozofiju
informacija i opisuju glavni pravci: kvantitativna i kvalitativna teorija
informacija. U drugom se prikazuju izabrane teme iz filozofije informacija,
razlika izmeu instrukcije i konstatacije, signala i informacije, te raspravljaju
pitanja kako signal dobiva znaenje (problem utemeljenja podataka) i mora li
informacija biti istinita. U treem se dijelu diskutira shvaanje informacije u
ekonomskoj znanosti i kako se informacija ponaa na tritu. U etvrtom se dijelu
postavlja pitanje u emu je utemeljeno vlasnitvo nad informacijom i kako se
ono moe realizirati. Zakljuuje se da je medijsko kodiranje informacija temelj
uspostavljanja vlasnitva nad informacijama. Iz analize striktno ontolokih
karakteristika informacija i dokaza o nematerijalnoj prirodi informacija,
zakljuuje se kako se nad informacijom ne moe uspostaviti vlasniko pravo
bez ostatka, to jest, kako informacija nije pogodna da se njome trguje na
kompetitivnom tritu.
Kljune rijei: informacija, ekonomska znanost, kodiranje informacija, trite,
informacija kao roba, pristup informacijama, medij i vlasnitvo.

49

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

I Uvod
Tek od nedavno informacija je, kao pojam, postala predmet filozofijske panje i analize. U seriji
Handbook of The Philosophy of Science osma knjiga naslovljena je Filozofija informacija
(Philosophy of Information, Adriaans and Benthem ur., 2008). Knjiga se sastoji od niza studija
iz filozofije jezika, epistemologije, kognitivne znanosti, logike, filozofije znanosti, filozofije tehnike
(kompjuterske znanosti), situacijske teorije, koje su povezane pitanjem o statusu i ulozi pojma
informacija u njihovom specifinom podruju. Talijansko-britanski filozof Luciano Floridi prvi
je ugrabio titulu filozofa informacija; prvi je pokuao sintetizirati i sistematizirati jednu novu
filozofsku disciplinu. Za Stanford Encyclopedia of Philosophy napisao je dugi esej Semantiki
koncepti informacije (Semantic Conceptions of Information, Floridi, 2011a), a u ediciji A Very Short
Introduction koju objavljuje Oxford University Press napisao je knjigu Informacije (Information,
Floridi, 2010). Napokon Floridi je 2011. godine objavio Filozofiju informacija (The Philosophy of
Information, Floridi, 2011b).
Floridi smatra da se filozofiranjem o informacijama sva dosadanja filozofska tradicija ponovo
preispituje, osvjetljava iz novog kuta, reformulira i moda ak i bolje razumije, ali u svakom sluaju
drukije. Prema njemu, informacija izrasta u koncept fundamentalan kao to su bitak, znanje, ivot,
inteligencija, znaenje, dobro i zlo, sve kljune pojmove vrijedne neovisnog i autonomnog istraivanja
(Floridi, 2011b, str. 25). Kantove antinomije istog razuma, Floridi (re)interpretira i razumijeva
sluei se pojmom razine apstrakcije koji je razvio u sklopu filozofskog istraivanja informacija
(Floridi, 2011b, str. 58-60). Kad je rije o starijoj filozofskoj tradiciji, filozofi informacija, uz Kanta
(to mozemo znati?), intenzivno diskutiraju takoer Descartesa (res cogitans, res extensa), Bacona
(Occams Razor), Lockea (pojam znanja), Humea (pitanje indukcije).
Ipak, filozofija informacija je prije svega disciplina dvadesetog stoljea, i to druge polovice, i poetka
21 stoljea. Ambiciju nove discipline da se afirmira, osnauje razvitak umjetne inteligencije koja
se na svoj nain bavi pitanjima percepcije, iskustva, uenja, znanja, odluivanja, te promjene koje
u nainu ivota i socijalnom tkivu izaziva kompjuterska revolucija. Pozivajui se na tekst Aarona
Slomana (1978) Kompjuterska revolucija u filozofiji, Floridi zakljuuje da e se filozofe koji se ne
upute u pojam i analitiku informacija - a bez obzira na to bave li se filozofijom uma, estetikom,
etikom ili kojom god drugom osnovnom filozofskom disciplinom - mirne due moi optuiti za
profesionalnu inkompetenciju (Floridi, 2011b, str 2).
Floridijev ambiciozni pothvat izazvao je potovanje, ali ne i neupitno slaganje. Rije je o tome da
se putevi istraivanja pojma informacija razilaze, a mogue ih je razvrstati u dva generalna smjera.
Prvi istrauje tzv. semantiki pojam informacija, a oslanja se, meu ostalim na prije spomenute
tradicionalne filozofske discipline, najvie na spoznajnu teoriju, filozofiju jezika, logiku. Razvitak
drugog smjera istraivanja pojma informacija inicirao je lanak Claudea Shannona Matematika
teorija komunikacija (A Mathematical Theory of Communication, Shannon, 1948). U kritikom
osvrtu na cijeli Floridijev rad Pieter Adriaans (2010, str. 41) nastoji pokazati da Floridijev semantiki

50

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

koncept informacija stoji ortogonalno u odnosu na pojam informacija poznat iz fizike, informacijske
teorije, kompjuterske znanosti. To bi znailo da su ta dva pristupa u istraivanju informacija
meusobno nesvodivi: prvi, semantiki pojam informacija raspravlja sintaksu, smislenost, znaenje
i - uostalom postavlja pitanje odnosa informacije prema istini i realnosti, dok se drugi koncept
oslanja na matematiku teoriju komunikacije (MTC). Ipak, sam Adriaans i u sklopu matematike
koncepcije komunikacije istrauje pojmove uenja, znanja, istine, koji su predmet tradicionalne
filozofske analize. Iako moe izgledati kao iznenaenje, dva se pristupa - a u daljnjoj eksplikaciji
njihovih bitnih karakteristika koja e uslijediti nakon ovog kratkog uvoda nazvat emo ih
kvalitativnom i kvantitativnom analizom pojma i osobina informacija - u dobroj mjeri isprepleu.
tovie, za razliku od Adriaansa, stojim na stajalitu da se dva generalna smjera istraivanja ne
mimoilaze nego da njihov dijalog otvara mogunosti kudikamo bogatijeg razumijevanja svijeta
informacija.
U ovom u se radu posebno baviti informacijama u ekonomici. Kao i u mnogim drugim disciplinama,
i u ekonomici se o informacijama intenzivno diskutira, ali se samom pojmu, ni openito ni specifino
u toj disciplini, ne posveuje potrebna pozornost. Zato u u sljedeem, drugom dijelu ovog teksta,
dati kratak pregled prouavanja informacije kao opeg pojma. Potom u u treem dijelu - opisati
status i vanost pojma informacija u ekonomskoj teoriji i ekonomskom ivotu. Tome je nekoliko
kljunih razloga. Prije svega, suvremena ekonomika sve gospodarske procese pokuava prikazati
kao razmjenu, kreiranje (otkrivanje) ili organizaciju informacija. Ekonomika, na primjer, prikazuje
trite kao razmjenu informacija, a cijenu temeljni element trita - razumije kao posebnu vrstu
informacija. Cijena je u neku ruku superinformacija, ona koja u sebi saima sve druge relevantne
trine informacije. Znanje, dakle, sloena i razvijena informacija, temelj je svake proizvodnje, a
inovacija, koja je zapravo nova informacija, kljuna je proizvoaka i trina prednost. Napokon,
jo jedna ekonomska poddisciplina, teorija tvrtke, nerijetko polazi od pretpostavke da je i tvrtka
specifian nain organizacije i procesuiranja informacija.
Postoji i drugi razlog zbog kojeg je posebno intrigantno analizirati tretman informacija u
ekonomskoj znanosti: u nastojanju da se to vie priblii prirodnim znanostima i udalji od svojeg
porijekla u drutvenim znanostima, ekonomska se teorija fokusira na kvantitetu informacija.
Tome se nastojanju, meutim, izostanak kvalitativne analize ekonomskih informacija pokazuje
kao nepremostiva prepreka. Napokon, posljednji razlog zbog kojeg je istraivanje informacija u
ekonomici osobito zanimljivo je problem uspostavljanja vlasnitva nad informacijom, da bi se
njome uope moglo trgovati. Trite je, u temeljnom smislu rijei, razmjena vlasnikih prava, no
prisvajanje informacija nije ni tehniki ni proceduralno slino prisvajanju materijalnih dobara, na
primjer zemljita ili industrijskih proizvoda.

51

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Pregled
Ovaj rad nastoji prije svega dati pregled nekih znaajnih uvida u prirodu informacija te pokuaj
da se ti uvidi poveu s tretmanom informacija u ekonomskoj znanosti i statusom informacija u
ekonomskoj djelatnosti. U drugom dijelu, nakon Uvoda, analizirat u pojam informacija, razliku
izmeu informacije kao konstatacije i informacije kao instrukcije, te razliku signala i informacije.
S time u vezi predstavit u problem utemeljenja podataka (signala), postavit u pitanje odnosa
informacije i istine, te prikazati razliku izmeu semantikog i kvantitativnog shvaanja informacije.
Na kraju, diskutirat u i pitanje nove informacije kojim u se posebno baviti u treem dijelu rada
koji je posveen tretmanu informacija u ekonomskoj znanosti. Kad je rije o statusu informacija
u ekonomskoj djelatnosti, fokusirat u se na pitanje mogunosti vlasnitva nad informacijama.
Nakon preglednih dijelova, u etvrtom, zavrnom dijelu rada diskutirat u tezu da je medij sredstvo
(nain, oblik) uspostave vlasnitva nad informacijama, da medij omoguava da se informacije mogu
materijalizirati i prodavati. Takoer, postavit u pitanje jesu li razlike meu medijima u prvom
redu razlike u nainu na koji je pojedina informacija pretvorena u kod. Shvaanje da je medij oblik
materijalizacije informacije iz novog kuta osvjetljava i McLuhanovu tezu da su mediji produenje
osjetila. Osjetila se, u krajnjoj konzekvenci, svode na fizikalne i kemijske reakcije, na razmjenu
materije i energije. Uz pretpostavku da medij materijalizira informaciju i omoguuje njezinu
razmjenu, na kraju rada kratko u diskutirati pitanje razvitka medija s obzirom na ekonomske
karakteristike informacija.

II Pojam
Suoeni s nunou da nekako opiu pojam kojim se bave, teoretiari informacija, bilo da su blii
kvantitativnoj matematikoj teoriji komunikacije ili da su skloni kvalitativnoj analizi, nerijetko istiu
da jedinstvena definicija informacija ne postoji (Shanon, 1993; Floridi, 2010). Ta se tekoa nastoji
prevladati potragom za korijenima pojma u povijesti miljenja ili u jeziku, ili se navode primjeri
informacija o kojima e se svi sloiti. Iako su u filozofiji vrlo este, nijedna od tih metoda ne jami
uspjeh, a ponekad se smatraju i drugorazrednima. Prema kritiarima tih dvaju pristupa, ako se eli
istinski filozofirati, kao na primjer o bitku, onda je isti, apriorni, unutranji zor (uvid) jedini nain.
Meutim, teko da se antikim Grcima moe prigovoriti da nisu istinski filozofirali, premda su
njihove etike, estetike i druge rasprave prepune primjera. Iako razlika u nainu miljenja o bitku
i informacijama ve sama govori o karakteru tih pojmova (o informacijama se ne moe dovoljno
saznati oslanjajui se na sintetike sudove a priori), moda je manje vano od koje se toke kree,
nego dokud e se dospjeti i koliko e se putem kretati disciplinirano i poteno.
Instrukcije (upute) i iskazi (tvrdnje)
Zaponimo s razlikom izmeu informacije kao instrukcije i informacije kao iskaza, tvrdnje.
Suvremena svakidanjica, u kojoj smo preplavljeni tehnikim pomagalima, obiluje instrukcijama:
kako programirati stroj za pranje rublja da preskoi iskuhavanje i ne uniti obojenu odjeu, kako
preko interneta platiti knjigu, kupiti zrakoplovnu kartu, itd. Kao i obino, kod ovakvih sistematizacija,

52

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

pojavljuju se rubni sluajevi u kojima razlika izmeu instrukcije i tvrdnje vie nije onako oigledna
kao to se na prvi pogled uinilo. Kad na semaforu na eljeznikoj stanici pie da vlak za Split kree
s prvog perona u osam sati, onda je to tvrdnja, ali i instrukcija. Ima uvjerljivosti u razmiljanju da
razlikovanje instrukcije i tvrdnje nije presudno: obje odgovaraju na neko pitanje, a razlika je samo
sintaktika, samo u nainu izraavanja, samo u gramatici. Instrukcija kae da se treba skrenuti lijevo
da se stigne do Muzeja suvremene umjetnosti, no to je i tvrdnja da je Muzej zaista lijevo. Iskazi su
instrukcije, a upute su i tvrdnje. Ali - ak ako ni forma to ne odaje tvrdnja je svejedno nekako
razliita od instrukcije: konstatacija ne sugerira sljedei korak direktno, za razliku od upute koja
ga oekuje ili ak zahtijeva58.
Informacija i istina
Unato tome to se u mnogoemu preklapaju, razlikovanje instrukcije i tvrdnje ipak donosi ploda.
Lako se sloimo da instrukcije moraju biti istinite da bi zaista bile informacije (Dretske, 2008, str.
29-30). Semafor na kojem pie da vlak za Split kree s perona 1, a vlak zapravo kree s perona 2,
ne prenosi informaciju. To se ini neupitno. Kad je pak rije o tvrdnjama, podijeljena su miljenja
moraju li one biti istinite kako bi bile informacije. Generalno govorei, oni koji su skloni kvalitativnoj
analizi zakljuuju da i za tvrdnje vrijedi ono to vrijedi za instrukcije: da bi ih smatrali informacijama,
moraju biti istinite. Prema njima, tvrdnja Pariz je glavni grad Francuske je informacija, a tvrdnja
Pariz je glavni grad Italije, nije. To je pogreka (misinformation), zabluda, obmana i nema s
informacijom vie veze nego to plastina patka ima veze s pravom patkom (Dretske, 2008, str.
30). S druge strane, u kompjuterskoj znanosti obje reenice predstavljaju informaciju: obje se
pospremaju u memoriju, zauzimaju odreeni broj bitova i mogu istom komandom biti pozvane na
ekran. U kompjuterskoj znanosti ak i instrukcija koja zavodi na krivi put predstavlja informaciju.
I ne samo u kompjuterskoj znanosti. Joel Mokyr (2005, str. 12) navodi dva primjera u kojima
instrukcije nisu bile istinite, a ipak su bile prihvaene i funkcionirale su. U metalurgiji 18. stoljea
upute za dobivanje metala iz rudae osnivale su se na teoriji o postojanju flogistona (phlogiston),
elementa u tvarima koji gori, koji poslije se ustanovilo ne postoji. Unato neistinitosti, upute
su svejedno davale rezultat. Zakljuak da uputa mora biti istinita da bi uope bila informacija,
proistjee iz pretpostavke da e neistinta uputa zavesti na krivi put. Ili, drugi primjer: preporuke
za suzbijanje malarije ukljuivale su isuivanje movare, jer se - pogreno - vjerovalo da je bolest
uzrokovana loim zrakom koji movare stvaraju (Mokyr, ibid). Instrukcije su bile neistinite, ali
efikasne, a to im je nekako osnovni smisao. Iako smo se netom sloili da instrukcije moraju biti
istinite da bi zaista bile informacije, jer oekujemo kako samo istinite instrukcije ispunjavaju svoju
svrhu, ima primjera u kojima nije tako. Ideja da uputa mora biti istinita da bi bila informacija, da
bi funkcinirala, ukljuuje shvaanje prema kojem se istinitost provjerava u primjeni upute. Utoliko,
kontraprimjeri jo ne opovrgavaju temeljnu intuiciju da je istinita informacija (instrukcija) o uzroku
malarije i procesu gorenja jo efikasnija nego ona koja je iskoritena.
58 Ovdje neemo ii u daljnja pitanja, predstavljaju li naredba (zatvori prozor!) ili poziv (ljubazno ste pozvani na veeru)
posebnu vrstu informacija, te kakva su vrsta informacija glazbeni zapis i slika (Floridi, 2011, str. 83).

53

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Signali i informacije
Izgleda kao da kompjuterska znanost promatra informacije obuhvatnije, premda ne nuno i dublje.
Instrukcije, tvrdnje, lane, istinite, jednostavne ili sloene informacije, svi se mogu prikazati u
obliku signala (nula-jedan, plus-minus, postoji-ne postoji), tj. elementarnih, sirovih podataka, koji
se, kao takvi, mogu kvantificirati. Jesu li, meutim, signali zaista informacije? Za Briana Skyrmsa
dvojbe nema: Signali prenose informacije. (Skyrms, 2010, str. 8) Pri tome, nije rije samo o
elektrinim signalima u kompjuteru, o semaforu, o svjetioniku, nego informacije meusobno
razmjenjuju tkiva, miii i neuroni, jednostanini organizmi, ureaji, roboti, ak i nebeska tijela:
jedni drugima upuuju signale koji izazivaju reakcije. Floridi misli sasvim drukije: da bi zasluila
taj naziv, informacija mora biti sintaktiki korektno oblikovana, smislena i istinita, a sastoji se od
podataka (datum, data).
I u Floridijevu sustavu poinje se od elementarnog podatka, koji nije nita drugo nego signal.
Najsiroviji datum Floridi definira kao izostanak uniformnosti unutar nekog konteksta, na primjer,
crveno na bijelom. Dakle, signal. To jo nema nikakvo znaenje, nikakvo epistemoloko objanjenje
(to se ovdje ini prikladnom zamjenicom). Promjena elektrinog napona u telefonskoj slualici
slina je prethodnom vizualnom primjeru s crvenim na bijeloj pozadini. Nikakvu se informaciju,
odnosno nikakav podatak, ne bi moglo prenijeti da je sve jednolino, da nema razlike: Morseova
abeceda ne bi bila mogua samo s crtama, nego je potrebna razlika crta toka. Uniformnost
implicira izostanak informacije i u sloenijim sluajevima. Sat koji stoji, na primjer na dva i deset,
zapravo ne prenosi nijednu informaciju, iako dvaput u toku dana pokazuje tono vrijeme (no mi ne
znamo kad je to). U Platonovu dijalogu Fedar Sokrat zakljuuje da slika i pisani tekst sami po sebi,
ne govore nita, ute, jer na svako pitanje odgovaraju isto59. Ukratko, kako bismo dobili podatak,
koji je tvar informacija, potrebno je imati promjenu/razliku. Reeno donekle tehnikim jezikom,
data (podatak), ono dano relacijski je entitet; data ima karakter relacije. Informacija je, dakle,
sastavljena od onog danog, od razlike neeg u odnosu na neto drugo, pri emu ni to neto ne bi
bilo ono dano da se ne razlikuje od drugog60.
Na temelju intuitivne identifikacije elementarnih informacija, ili barem primarnih danosti (podataka)
od kojih su informacije sazdane, mogue je daljnjim uvidima i zakljuivanjem derivirati nove
pojmove: sekundarne informativne danosti, metainformacije, izvedene informacije, itd. (Floridi,
2011, str. 88) Prema ovom shvaanju sva se vjerovanja, oekivanja, instrukcije, propozicije, ideje,
znanje, itd. sastoje od sirovog podatka; sve je to neki oblik informacija. Ne mora biti tono, no kao
radna pretpostavka moe se prihvatiti da je izostanak uniformnosti (promjena, razlika) temeljna
karakteristika sirovog podatka. Problem nastaje kad se pone istraivati kako se od tog elementarnog
(signala, podatka, elektrine iskre, plusa, minusa) razvija prava informacija u Floridijevu znaenju
59 Ovdje emo ostaviti po strani uloge interpretatora (gledatelja) i tvorca (slikara), koji su od slike fiziki udaljeni, dakle,
imaju i svoju priu, svoju agendu.
60 Potraga za razumijevanjem pojma informacije tako je nimalo matovito ni inovativno - zala u teritorij na kojem
vladaju pojmovi iz Hegelove Logike: identitet, razlika, neto, nita.

54

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

te rijei: informacija koja je sintaktiki korektna, smislena, istinita. Kako iskaz postaje sintaktiki
ispravan, dakle, gramatiki i logiki dobro formuliran, odakle to dolazi? Ako nam se u jeziku razlika
izmeu sintaktiki ispravnh i neispravnih iskaza ini jasna, to je sa slikovnim uputama o tome kako
promijeniti bateriju u mobitelu, po kojim pravilima one postaju sintaktiki ispravne? to je to u
informaciji to ini razliku izmeu instrukcije, koja govori o sljedeem koraku, i tvrdnje, koja samo
opisuje stanje stvari, iako su obje sastavljene od signala? A tu razliku prepoznaje ak i kompjuter.
Signal nevoljko smatramo informacijom zato to je informacija uvijek o neemu, a kod signala nije
uvijek tako. Kad pritisnemo prekida i ukljuimo arulju to je signal, identian signalu semafora,
signalu svjetionika, signalu koji meusobno razmjenjuju tkiva, miii i neuroni, jednostanini
organizmi, ureaji, roboti, i nebeska tijela, no to nisu nuno informacije o neemu. Pitanje je,
dakle, kako signali, odnosno simboli na papiru, sirovi podaci da arulja svijetli ili ne svijetli,
postaju istinita informacija o neemu? Kad se Champollion susreo s hijeroglifima jesu li oni ve
bili informacija, ili su to postali tek kad ih je deifrirao? Je li dakle interpretator nuan kako bi
podatak postao informacija? Zar nisu koncentrini krugovi na sruenom panju informacija sama
po sebi neovisno o tome je li ih netko proitao? Kako godovi iskau, kako se izdvajaju iz okolnih
svijetlih i tamnih mrlja (elementarnih simbola). Tajna je, dakle, ve prvi korak: Kako razlikujemo
sintaktiki (gramatiki, logiki) korektne simbole od zbrke? Zar nisu krugovi na panju ve sami
po sebi, neovisno o interpretatoru, sintaktiki (grafiki) korektni i time informativni? Kako podaci
postaju smisleni, kako provjeravamo njihovu istinitost i kako razlikujemo tipove informacija?
Problem utemeljenja podataka
Sva se ta pitanja koncentriraju u tzv. problemu utemeljenja podataka (data grounding problem,
symbol grounding problem). uvenim misaonim eksperimentom nazvanim Kineska soba (Chinese
room) filozof John Searle nastojao je opovrgnuti ideju da u reakcijama kompjutera koji odgovara
na naa pitanja ima elemenata miljenja, da su, dakle, signali koje dobivamo od kompjutera kad
ga neto pitamo prave informacije o neemu, a ne samo automatizirane reakcije, poput prije
spomenutog paljenja arulje. Searle je svojim misaonim eksperimentom reagirao na tzv. Turing test,
prema kojemu su kompjuteri onoliko inteligentni koliko inteligentno odgovaraju na naa pitanja.
Ako odgovore dobivamo iza zastora, i ne uspijevamo razlikovati odgovara li stroj ili ovjek, onda je
stroj onoliko inteligentan koliko je dao inteligentnih odgovora. Prema tom shvaanju, Deep Blue,
kompjuter koji je pobijedio svjetskog ahovskog prvaka Garija Kasparova je vrlo inteligentan61. Svar
se naime obre. Nije rije o izdizanju kompjutera na razinu ovjeka, nego o sputanju ovjekove
inteligencije na razinu umjetne inteligencije: ovjekova inteligencija slina je onoj koju je ugradio
u kompjuter. ovjekova inteligencija je upravo ona koju je ugradio u kompjuter, iako ima oblika
miljenja koje ovjek jo nije uspio artikulirati tako da ih ugradi u kompjuter. To je pozicija Turing
testa.

61 injenica da ga je konstruirao ovjek ovdje je sekundarna.

55

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Suprotna je pozicija koju Searle nastoji dokazati eksperimentom nazvanim Chinese room: kompjuter
su samo signali bez ikakve inteligencije. Dok Turing test tretira kompjuter kao da je rije o ovjeku
(samo jo nedovoljno razvijenom), Chinese room obre situaciju: ne radi se vie o kompjuteru koji
se ponaa kao ovjek, nego Searle zamilja ovjeka koji slijedi instrukcije nekog kompjuterskog
programa. Ako taj program komunicira na kineskom, dakle odgovara na upite dane na kineskom,
ovjek koji ga slijedi svejedno nee razumjeti kineski, nee razumjeti o emu je rije u konverzaciji.
Simboli kojima taj ovjek manipulira njemu nee uope biti utemeljeni. Pozicija Turing testa je
da se i najsloenije informacije, smislene, sintaktiki korektne i istinite, mogu svesti na elementarne
signale ako se oni usustave slijedei neka pravila. John McCharty, kompjuterski znanstvenik koji
je izmislio sintagmu umjetna inteligencija, ironizira ve i samim pitanjem misli li kompjuter ili ne
misli, zakljukom da uope nije u stanju razumjeti u emu je problem u tzv. problemu utemeljenja
podataka (McCharty, 2008, str. 716). Prema tom shvaanju, kompjuter razmilja, dodue jo uvijek
rudimentarno, a koncentrini krugovi u sruenom panju (hijeroglifi, kinesko pismo) informacija su
bez obzira na to to mi mislili o njima.62 S druge strane, iz Searleova eksperimenta (Chinese room)
slijedi da signali ne mogu biti informacija, kako god bili sloeni, po kojim god pravilima, nego je
tu potrebno jo neto.
to je to jo neto? Jedna je od estih primjedaba kako kompjuter, za razliku od ovjeka, nije u
stanju uiti. Meutim, teoretiari umjetne inteligencije formulirali su pojam uenja koji se moe
primijeniti i na ovjeka i na kompjuter. Uenje je, prema toj formulaciji, algoritamsko saimanje
skupa podataka (algoritmic compression of data set), i vrijedi i za ovjeka i za kompjuter, premda
je ovjekovo uenje kompleksnije (Adriaans, 2008, str. 139). Tako shvaeno uenje ne omoguuje da
se dokui neupitna istina o svijetu (priroda), bilo da je uenik kompjuter ili ovjek, no ono naueno
ima formu (in-form). Sama rije informacija po svemu sudei dobila je ime prema platonikom
usustavljanju kaosa (zbrke) u odreenu formu (in-forma) (Adriaans, 2008). Pojam in-formacije
se tako utemeljuje u uenju.
Nova informacija
Preostaje jo u ovom oskudnom pregledu pitanja vezanih uz prirodu informacije spomenuti ideju
nove informacije. Ni ta ideja nije bez kontroverzi. Ako je utemeljena u uenju kako je gore opisano,
kao saimanje skupa podataka u skladu s nekim pravilima, informacija ima oblik konstatacije
(iskaza, tvrdnje) o postojeem. Saimanje moe biti izvedeno putem razliitih algoritama. Kako
bi to saimanje uope postalo informacija, ono mora biti novo, razliito od dotad nauenih stvari.
Konstatacija ve poznatog stanja stvari i nije informacija (Adriaans, 2008). Na primjer, konstatacija
da je Ivica Todori vlasnik Agrokora uope nije nova i za hrvatske biznismene uope ne predstavlja
informaciju. Informacija mora biti nova informacija, mora se razlikovati od svega prethodnog to
znamo i od tautologije, a takva informacija vidjet emo poslije u ekonomici je uvijek i instrukcija
da se neto poduzme. Ali, to je to zaista nova informacija, nije jednostavno odgovoriti. Moda je
62 Radikalna verzija ovog poimanja, prema kojem je svijet kompjuterski stroj, naziva se pankompjucionalizam (pancomputationalism). Taj e nam pojam biti vaan kasnije, kod rasprave o informacijama u ekonomici.

56

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

upravo ekonomika podruje u kojem se pokazuje da nova informacija ne mora biti o neemu dotad
nepostojeem, nego nova informacija - ili samo informacija moe biti i pronalaenje zakonomjernog
obrasca u naizgled potpuno nasuminim podacima koji dolaze s trita. Forma stvara kontekst, a u
novom kontekstu ak i ve poznata konstatacija moe postati nova informacija. Napokon, nekoliko
disciplina (situacijska teorija, filozofija jezika, etc.) inzistira da se podatak razvija do informacije
tek kroz komunikaciju. Ovim smo dijelom, dakle, nastojali ukratko prikazati pojam informacija,
odnos realnosti i informacija i prijepore oko informacija. Dosadanje grube uvide u karakteristike
informacija nastojat emo u daljnjem dijelu rada povezati s pitanjem njihova statusa u ekonomiji
i ekonomskoj znanosti.

III Informacije u ekonomiji

Ekonomisti neprestano govore o informacijama, a pritom rijetko (ak bih rekao nikad) objasne to
pod njima tono podrazumijevaju. Generalno govorei, ini se da ekonomisti shvaaju informaciju
kvantitativno, dakle, na nain na koji je ona definirana u matematikoj teoriji komunikacije Claudea
Shannona, na iju se teoriju eksplicite pozivaju (npr. Arrow, 1984, str. 109). No, to ipak nije sasvim
sigurno. Ovdje emo prvo razmotriti pojmove relevantna informacija, nova informacija i perfektna
informacija koji se rutinski koriste u ekonomskoj znanosti kad je rije o informacijama na tritu.
Pokuat emo te pojmove situirati u grubi okvir koji smo konstruirali u naoj prethodnoj analizi
pojma informacija. Zatim emo pokuati ui u sadraj koncepta informacija u ekonomici s obzirom
na mogunost njihova prisvajanja.
Moe li trite uiti?
Jedan od boljih primjera za tretman informacija u ekonomskoj znanosti je tzv. hipoteza o efikasnim
tritima (efficient market hypothesis - EMH), koja je predmet polemike meu ekonomistima
ve due od pola stoljea. Prema toj hipotezi cijene na financijskim tritima u nekom trenutku
odraavaju sve dotad raspoloive relevantne (vane important, relevant) informacije (Fama,
1965; Fama, 1995). to su to relevantne informacije, teza ne objanjava, no oito su to one koje
utjeu na cijene; one koje ne utjeu, nisu relevantne. To objanjenje ne pomae da saznamo koje
su informacije relevantne, koje e proizvesti efekte na cijene, a koje nee, nego tek kad se cijene
promijene onda se zakljuuje da je uzrok toj promjeni pojava neke relevantne informacije. Iz tog
objanjenja ne moemo saznati je li neka informacija relevantna ili nije i hoe li proizvesti efekte
na cijene ili nee. Objanjenje, dakle, nije falsifikabilno, nije provjerljivo.
Cijene su prema tezi o efikasnim tritima, ali i inae u ekonomici - takoer informacije, ali
informacije s posebnim statusom. U njima su sintetizirane druge informacije. U cijenama dionica
na tristu sadrane su, na primjer, informacje o kvaliteti i promjeni managementa, o lansiranju na
triste novog proizvoda, takoer i to je najvaznije u cijenama dionica su, prema tom shvaanju,
sadrane informacije o temeljnim ekonomskim varijablama kao to su prihod, profit, investicije,
dug, kapital, plae, itd., ali i o prethodnim dotad poznatim cijenama.

57

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Zagovornici hipoteze o efikasnim tritima ne uputaju se u raspravu o tome kako cijene saimaju
relevantne informacije, odnosno kako trite ui. Svoju tvrdnju dokazuju indirektno. U nastojanju
da potvrde kako cijene u odreenom trenutku (t) odraavaju sve dotad poznate informacije,
usredotoeni su na dokazivanje da se cijene ve u sljedeem trenutku (t+1) ni na koji nain ne
mogu deducirati iz prethodnih cijena, dakle zakljuuju nova se cijena ne moe deducirati ni iz
prethodnih informacija. Kako je poetna pretpostavka da se cijene formiraju na osnovi raspoloivih
(vanih, relevantnih) informacija, to injenica da se nova cijena ne moe derivirati iz dotadanjih
cijena implicira da je nova cijena posljedica nove informacije. Gledajui, dakle, samo nizove cijena
izgleda da se trita kreu nasumino (random walk), to jest ne utjeu poznate informacije sadrane
u cijenama u trenutku (t) na cijene u trenutku (t+1), nego utjecaj dolazi izvana, od novih informacija.
Ako bi se iz prethodnih cijena mogla derivirati sljedea, ako bi se iz dananjih cijena (trenutak t)
moglo znati kako e izgledati sutranje cijene (t+1), onda bi na efikasnim tritima sutranja cijena
bila postignuta ve danas (Samuelson, 1965)63. Inae, trita ne bi bila efikasna, to je oito est
sluaj. Ispada da je pravilnost u kretanju cijena znak neefikasnosti trita.
Cirkularnost u ovom argumentu je oigledna. Kao i u prethodnom primjeru s relevantnim
informacijama ovo nam razmatranje ne pomae da otkrijemo kako to nove informacije utjeu na
cijene. Kad se pojavi nova cijena, koja se ne moe svesti na stare cijene, onda se zakljuuje da je
ona posljedica nove informacije. Kako, to se ne objanjava. Kad se pojavi neka informacija ne zna
se hoe li ona utjecati na cijene, nego tek ako se utvrdi promjena cijena, onda se zakljuuje da je to
posljedica nove informacije. Glavni predstavnik ove teorije Eugen Fama, svoj, za ovu tezu, kljuni
tekst Kretanje cijena na tritu vrijednosnih papira (The Behavior of Stock-Market Prices) zavrava
rijeima: U biti, jo ne postoji opi model o formiranju cijena na tritu vrijednosnih papira koji
objanjava razinu i promjenu cijena pomou kretanja temeljnih ekonomskih varijabli. (Fama,
1965, str. 98-99). Ako pretpostavimo da su informacije o temeljnim ekonomskim varijablama
(profit, kapital, dug, produktivnost) tzv. relevantne informacije, premda relevantne informacije
koje utjeu na cijene mogu biti i neke druge, iz Famine reenice proistjee da ne postoji model koji
objanjava kako se informacije transformiraju u cijene, odnosno rjenikom teorije informacija
jo ne postoji model kako trita ue, po kojem algoritmu saimaju skup relevantnih podataka.
Taj model nije konstruiran do danas.
Fama jasno daje do znanja da su hipoteza i cijelo istraivanje fokusirani na posljedice, na kretanje
cijena, a da se uzroci, informacije, ne analiziraju. Formiraju li se cijene zaista na osnovi informacija, ili
postoji neki drugi uzrok64 njihovom kretanju? Ako da, kako taj proces tee, to je potpuno nepoznato.
63 Svoj tekst Dokaz da cijene ako je predvianje valjano - fluktuiraju nasumino (Proof That Properly Anticipated Prices Fluctuate Randomly), kojim je inicirao razvoj hipoteze o efikasnim tritima, Samuelson zapoinje rijeima: Na
kompetitivnim tritima postoji kupac za svakog prodavaa. Ako netko moe biti siguran da e cijene rasti, one su ve
porasle.
64 Zagovornik teze o efikasnim tritima, i uope ekonomist, moe na ovo pitanje odgovoriti protupitanjem: A koji drugi
uzrok osim informacija moe utjecati na formiranje cijena? Naravno, ako se i ne moe dosjetiti drugog uzroka, to jo ne
znai da su informacije uzrok formiranja cijena. Osim toga, to pitanje sugerira pankompjucionalizam cijeli se svijet
sastoji od informacija. I tree, ako se cijene zaista kreu nasumino, o kakvom uzroku uope mozemo govoriti. Sve je
moda hir sudionika trita.

58

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

To ne udi, budui da teza ne objanjava to se tono podrazumijeva pod informacijama. Kad se

objavi neka informacija, a nita se ne dogodi s cijenom, je li to nerelevantna informacija ili su trita
bila efikasna i tu informaciju ve otkrila i ugradila u cijenu? Ugrauju li se u cijene samo istinite
informacije i to se dogaa s cijenama kad se pojavi neistinita informacija?
Tretman informacije u sklopu hipoteze o efikasnim tritima, a sluei se naom prije skiciranom
analitikom, otkriva dodatne uvide o informacijama u ekonomici. Ako svaka nova informacija izaziva
promjenu cijena na tritu, postavlja se pitanje razlikuju li se u ekonomici konstatacije od instrukcija,
naputaka, iza kojih uslijedi novi korak. S obzirom na to da je hipoteza o efikasnim tritima potpuno
orijentirana na posljedice, kao to je prije pokazano, razlika izmeu konstatacije i instrukcije, kao
i razlika izmeu signala i informacije potpuno je zanemarena, dakle, nebitna. Nasuprot hipotezi
o efikasnim tritima, naa je hipoteza da se ni ambiciozni model koji bi opisivao kako se u cijeni
saimaju ostale informacije, odnosno kako trita ue, nee moi konstruirati bez reflektiranja
teorije informacija.
Perfektna i imperfektna informacija
Potrebno je podsjetiti da Floridijeva semantika teorija informacija oekuje da informacija bude
sintaktiki korektna, logiki konzistentna i smislena, te ak da bude istinita. Nesumnjivo je meutim
da trita reagiraju i na informacije koje su lane ili ak poluistinite. Jednako tako ne postoji
prepreka da trita reagiraju na informacije iji tekst sintaktike i logike konzistentnosti daje vie
rezultata u istom i razliitim kontekstima, a koji su svi nedovoljno pouzdani? Odgovori na ta pitanja
u ekonomici se trae razlikovanjem perfektne i imperfektne informacije.
Poetna je toka analize generalni Shannonov princip (izveden iz teorije vjerojatnosti) prema
kojem informacije smanjuju neizvjesnost. U sluaju perfektne informacije neizvjesnost je nula.
Pod pretpostavkom perfektne informacije cijene (trite) besprijekorno alociraju resurse. Ova je
relacija relacija ekvivalencije. To znai da vrijedi i obratno: iz pretpostavke da je alokacija resursa
besprijekorna, slijedi da je neizvjesnost nula, odnosno, da je informacija perfektna. Model,
meutim, pati od napukline koja je uoena ve kod Shannonove pretpostavke da informacije
smanjuju neizvjesnost. Informacija da novi moe pasti na pismo ili na glavu potpuno smanjuje
neizvjesnost, no je li ta tautologija, kao i bilo koja druga, uope informacija? (Floridi, 2010; Floridi,
2011b) Rije je ponovo o zakljuivanju koje smo aktivirali kad smo postavljali pitanje to je uope
nova informacija. Prevedeno na ekonomiku i model savrene ravnotee postavlja se pitanje jesu li
perfektne informacije uope informacije.65
U osnovi te tekoe je pitanje mogu li se semantike informacije uope kvantificirati. Intuitivno,
ekonomist Joseph Stiglitz izrazio ga je zakljukom da nije jasno kako bi svijet perfektnih informacija
mogao izgledati, a da - s druge strane - postoji bezbroj naina da informacije budu imperfektne
65 Na drugom polu od tautologije stoji kontradikcija. Ako tautologija ne donosi nita novo, onda je ono to se izraava
kontradikcijom potpuna novost, no kontradikcije opisuju nemoguu situaciju (novi je pao i na glavu i na pismo) i
utoliko ni one nisu informativne.

59

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

(Stiglitz, 2001). Pretpostavka da informacija moe biti imperfektna66 otvorila je prostor analizama
efekata skrivanja informacija na tritu (na primjer kod ugovaranja police osiguranja) ili slanja
nedoreenih signala koji poveavaju, a ne smanjuju broj opcija (na primjer, na tritu rada). Takoer,
promatra se kako imperfektna informacija nastaje i razvija se u interakciji sudionika na tritu.
To implicira i da se nova informacija moe prepoznati iz ve dostupnih (informacija, podataka,
signala) u smislu u kojem je uenje algoritamsko saimanje skupa podataka67. Na taj se nain
informacija u ekonomici ipak pribliila semantikom pristupu u analizi pojma informacija, koji
smo prije skicirali.
III. 1 Cijena informacija
Dosad smo analizirali informacije u ekonomici kao fenomen koji uzrokuje promjenu cijena. U ovom
dijelu promotrit emo informacije u ekonomici iz sasvim drugog kuta. Analizirat emo informacije
kao robu, predmet trgovine kojem tek treba odrediti cijenu. Cijena je, kao to smo ve istaknuli, sama
po sebi informacija, no u sluaju trgovine informacijama cijena takoer izraava neke karakteristike
robe koja se prodaje. Jedna informacija kota manje, druga vie. Na koji nain to funkcionira?
Imaju li informacije uope trinu vrijednost? Dok smo u dosadanjem dijelu teksta testirali uvide
iz filozofije informacija na tretmanu informacija u ekonomici, u dijelu koji slijedi ispitat emo to
se u trgovanju informacijama otkriva o njihovoj prirodi.
U tekstu Ekonomika informacija: Uvod, Kenneth Arrow (The Economics of Information: An
Exposition, Arrow, 1996) konstatira da informacije kotaju i imaju vrijednost. U najmanju ruku
postoji troak prikupljanja informacija. Istodobno, informacije se na tritu ponaaju drukije nego
druge robe (jabuke, brodovi, turistiki aranmani) pa se na njih uobiajena ekonomska analiza
teko primjenjuje. Patent, copyright, trade secret a ak i trademark (brand) pokuaji su da se
informacije pripreme tako da funkcioniraju na standardnom kompetitivnom tritu. Kljuni korak
u tim nastojanjima je materijalizacija ideje, njezina fizika zatita kako bi pravna zatita uope bila
mogua. Informacije se medjutim tome opiru. Kroz analizu pokuaja da se informacije prilagode
tritu ekonomika daje svoj najvei doprinos otkrivanju prirode informacija, dakle teoriji, a i filozofiji
informacija.
Pretvaranje olova u zlato
Ovdje emo se manje posvetiti moralnim skrupulama koje podupiru otpor da se informacije pretvore
u robu, a vie karakteristikama informacija koje oteavaju njihovu prilagodbu kompetitivnom tritu.
Zapoet emo primjerom, odnosno citatom. Kenneth Arrow u raspravi naslovljenoj Informacija
kao roba (Information As a Good, 2003) pie: Pretpostavimo da tim u firmi A pokua neku ideju
i ustanovi da ona ne funkcionira. Ta informacija ne predstavlja vlasnitvo ni na koji nain, ali ima
66 Treba istaknuti da je imperfektnu informaciju analizirao ve Hayek u slavnom tekstu The Use of Knowledge in Society,
ime je otvorio prostor kritici ne samo planske ekonomije nego i modela ope ravnotee (Hayek, 1945).
67 Fama ponavlja Hegelovu tezu da se iz povijesti nita ne moe nauiti, osim da se nita ne moe nauiti (ne pozivajui
se, naravno, na Hegela) tvrdnjom da povijest ne moe biti iskoritena za predvianje budunosti na bilo koji smislen
nain.(Fama, 1995, str. 76)

60

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

vrijednost za firmu B. Veina informacija ne prenosi se kroz trite, ili transakcije poput trinih.
Treba voditi rauna i o relaciji izmeu mobilnosti rada i prenoenja informacija, o istraivaima
koji prelaze u drugu firmu. Mogue je zakonski regulirati takvo kretanje informacija, ali to nikad
ne moe biti potpuno, objanjava Arrow.
Arrow navodi primjer ekstremno interesantne informacije, one o neuspjelom pokusu. Sistematizirajmo
to se iz tog primjera moe zakljuiti.
injenica je da informacija o neuspjelom pokusu, na primjer o pretvaranju olova u zlato ima
vrijednost: Ako netko iz firme B sazna da pokus nije uspio, taj pokus u firmi B nee pokuavati,
ime e se utedjeti.
Je li, meutim, tona tvrdnja da informacija o neuspjelom pokusu ni u kojem smislu ne predstavlja
vlasnitvo? Arrow implicira da neuspjeli pokus ne predstavlja vlasnitvo zato to ga nije mogue
prodati. Trite je razmjena vlasnikih prava, te ako neuspjeli pokus nije mogue prodati onda
onaj tko ga je izveo nema u rukama nikakvo vlasnitvo. Zaista, neuspjeli pokus nije mogue ni
patentirati, budui da se zapravo ne zna zato pokus nije uspio. Ako je pokusom neto otkriveno to
se moe zatititi onda to nije neuspjeli pokus. Postoji bezbroj naina neuspjeha pokusa. Patentom se
informacija pokuava pripremiti da bude utriva, no rezultat olovo-zlato eksperimenta uglavnom
nije mogue patentirati.
Pretpostavimo da se pokusom neto ipak saznalo, iako nije postignut cilj eksperimenta. Neuspjeli
pokus ne mora biti standardna promaena investicija: osim to su u njega utroena sredstva, neuspjeli
pokus ima vrijednost i kao iskustvo. Moe li se prodati barem to iskustvo? Firma koja je izvela
neuspjeli pokus moe pokuati spasiti dio svojeg troka prodajom iskustva na nevieno - firmi B.
Ponuda moe sadravati obrazloenje: kupite od nas, neete morati sami istraivati koji su rezultati
eksperimenta (informacija kota). Pretpostavimo da firma B, vjerujui reputaciji firme A, prihvati
ponudu. Uostalom, nije rezultat eksperimenta jedina roba koja se prodaje na nevieno. Ali, kako
odrediti cijenu informacije o neuspjelom eksperimentu? Informacija o uspjelom eksperimentu ima
upotrebnu vrijednost (instrumentalnu), neuspjeli nema. Pretpostavimo da se o cijeni dogovore tako
da podijele troak investicije. to, meutim, s firmom C, s nekom treom firmom, koliko e ona
platiti informaciju o neuspjelom pokuaju pretvorbe olova u zlato? Pretpostavka da cijena sintetizira
dostupne informacije ovdje pogotovo dolazi u pitanje.
Kupac ne moe provjeriti vrijednost proizvoda prije kupnje, pa moe samo nagaati. Ako mu se
kae koji je rezultat eksperimenta, vie ga nema razloga kupiti. To je posljedica nematerijalne strane
informacija moe se odnijeti u glavi.68
68 Zanimljivo je notirati da je problem, koji je Arrow istaknuo, s istraivaima koji prelaze u drugu tvrtku ve elaboriran
kod Mara zakljukom o neodvojivosti rada, radnika i radne snage. Istovremeno, naravno, znanje se u zajednici iri, a
da ne naputa onoga koji ga posjeduje. S druge strane Hayek, u prije spomenutom tekstu (biljeka 9), takoer inzistira
da je znanje neotuivo od sudionika trita, dakle, decentralizirano, ali postulira da ne postoje mehanizmi (algoritam)
prema kojima bi se to znanje sintetiziralo u jedinstvene cijene. Mehanizmi irenja, zadravanja i sintetiziranja informacija (uenja) prilino su neprozirni.

61

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Finalni zakljuak o informacijama kao robi glasi da privatizacija informacija, vlasnika zatita
informacija, moe voditi rasipanju ukupnih resursa. Pretpostavimo da je firma koja je izvela
neuspjeni eksperiment uspjela sauvati rezultate i ne otkriti ih konkurenciji. U tom sluaju, druge
e firme taj eksperiment pokuavati, ne znajui da su im pokuaji uzaludni, i na taj e se nain
rasipati ukupni raspoloivi resursi.
Trina analiza informacija ima iznenadjujuu spoznajnu vrijednost. Upravo na tritu, idealna
priroda informacije vrlo oigledno dolazi do izraaja. U tekstu Znanje kao globalno javno dobro
(Knowledge As a Global Public Good, Stiglitz, 1999) Joseph Stiglitz zapaa da tvrtke vrlo esto
izbjegavaju patentirati rezultate i uspjenih eksperimenata i oslanjaju se na poslovnu tajnu, jer kroz
patent razotkrivaju konkurenciji vrlo vrijedne informacije. U kemiji se, kae Stiglitz, istraivanja
sastoje u neznatnim varijacijama u odnosu na originalne molekule pa patentiranje samo moe
konkurenciji dati ideju. Posljedica je to injenice da je, za razliku od materijalnih entiteta, informacije
vrlo teko odvojiti jednu od druge, one se ugrauju jedna u drugu. Ta karakteristika informacija
predstavlja tekou sustavu autorskih prava, patenta i copyrighta i dakako pokuajima da se
informacijama trguje.
Vrijedi ponoviti karakteristike informacija koje smo ekstrahirali iz primjera s neuspjelim
eksperimentom: (1) informacije su teko odvojive jedna od druge, teko se komodificiraju (kako bi
se to reklo u ekonomici), odnosno, teko se pretvaraju u robu,69 (2) istodobno, informacije se ire, a
da ne naputaju mjesto svojega porijekla,70 (3) iz te dvije karakteristike saznajemo o nematerijalnoj
prirodi informacija. Promatrane pak s trine strane, informacije imaju vrijednost, kotaju, a teko
su utrive, ako su uope utrive na standardan nain. Uostalom, za razliku od materijalnih dobara,
provjera informacija prije kupnje je apsurdna.
Sva se kontroverza s informacijama na tritu saima u problemu da je informacije izrazito teko
prisvojiti, postati vlasnik nad informacijama na nain da im nitko drugi nema pristup (kao to vlasnik
zemljita ne doputa pristup neeljenim gostima), pri emu se u isti mah od onoga tko posjeduje
informaciju ona ne moe odvojiti tako da je on vie ne posjeduje. Napokon, ne treba zanemariti ni
jedan utilitarni argument, da se privatizacijom informacija, onemoguavanjem drugima pristup
informacijama, ini izravna drutvena teta.

IV Informacija, vlasnitvo, medij

U ekonomiji, problem s uspostavom vlasnitva nad informacijama sintetiziran je u zakljuku da
informacija ima karakteristike javnog dobra. Prema definiciji, u sluaju javnog dobra radi se o
nepotroivom resursu bez obzira na to koliko ga korisnika koristi. Tipini primjeri javnog dobra su
69 Karakteristika informacija da se isprepleu jedna s drugom omoguava da znanje raste: Ako sam i vidio dalje od
drugih, kae Newton, to je zato to sam stajao na leima divova (mislei na prethodne velike znanstvenike).
70 Ako ja imam jednu jabuku, i ti ima jednu jabuku, i ako razmijenimo nae jabuke, svaki e na kraju imati po jednu
jabuku. Ali, ako ti ima jednu ideju i ja imam jednu ideju, i ako razmijenimo ideje, svaki e imati po dvije ideje. Rije
je o esto koritenom citatu, nije sigurno je li ga izrekao filozof Bertrand Russell, knjievnik George Bernard Shaw ili
netko trei.

62

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

zrak, svjetionik, slobodan prostor, suneve zrake. Svjetionik se ne troi vie zato to se vie brodova
koristi njegovim svjetlom, no kad je rije o zraku ili prostoru kao da oni sve vie postaju iscrpivi
(ogranieni) resursi. Sve se izglednijim ini da je bilo koje materijalno javno dobro u opasnosti da to
uskoro prestane biti. Upravo zato, informacija (ideja) moda postaje sve bolji primjer javnog dobra.
Thomas Jefferson (1979) izrazio je to na ovaj nain, upravo usporeujui ideju sa svjetlou: Onaj
koji primi ideju od mene, primi naputak (instrukciju, savjet) ne umanjujui mene (moje znanje);
kao to onaj koji me osvjetljava svijeom prima svjetlost ne zamraujui mene... Jeffersonov
zakljuak je da Invencije, dakle, ne mogu biti predmet vlasnitva. Taj je Jeffersonov zakljuak iz
navedenih premisa upitan.
To to informacija ima karakteristike javnog dobra kao nepotroivog resursa jo ne spreava da se
nad njom uspostavi vlasnitvo. Film je takoer informacija, a pogleda li ga vie ljudi time se film
nee potroiti. Svejedno vlasnik filma, producent, ili autor, moe traiti od posjetitelja u kinu da
plate ulaznice kako bi ga pogledali. Druga je karakteristika javnog dobra nemogunost da se bilo
koga iskljui od koritenja. Praktiki je nemogue sprijeiti bilo koga da die zrak, uiva sunevu
svjetlost ili se koristi svjetionikom. Ova druga karakteristika javnog dobra proistjee iz prve, iz
neiscrpivosti resursa koji se tretira kao javno dobro, no nije identina s neiscrpivou: rije je o
nemogunosti uspostave vlasnitva nad nekim resursom, odnosno o tome da je ogranienje pristupa
resursu preskupo, nepraktino ili ak nemogue. Planine, na primjer Velebit, izletnici sve vie
unitavaju (o moru da se i ne govori), ali nije lako ograditi Velebit i putati na njega samo one koji
ga nee unititi ili koji e platiti toliko da se skupi dovoljno sredstava za ouvanje planine. Upravo
to je ideja nacionalnih parkova i parkova prirode.
Pravo i mogunost ogranienja pristupa informacijama
Kad se govori o uspostavljanju vlasnitva nad informacijom kao javnim dobrom onda valja razlikovati
pravo na informaciju kao javno dobro i mogunost da se ogranii pristup informacijama. Proglasi
li se neki filmski klasik javnim dobrom onda je pravo svakog graanina da ga besplatno posudi u
knjinici. Tehnologija kopiranja, koja se od Gutenberga do interneta sve snanije razvija, smanjuje
mogunost autoru da ogranii pristup njegovoj kreaciji. To ogranienje pristupa, zatita od uljeza
(nametljivca) temeljna je krakteristika vlasnitva. Bez zatite vlasnitva praktiki nije mogue ni
trgovanje vlasnitvom.
Pravo na vlasnitvo nad informacijom, kao i pravo da se informacija koristi kao javno dobro,
nisu nepromjenjiva i svevremenska prava, nego su se mijenjala u povijesti od sredine do sredine,
od kulture do kulture, od civilizacije do civilizacije. Ve kod starih Grka, dakle, prije bilo kojeg
kapitalistikog imperativa da se ideje komercijaliziraju, moe se nai primjer zatite informacija
(intelektualnog vlasnitva): u grkoj koloniji Sybaris, petsto godina prije Krista, odreenim je
kuharima dan monopol na pravo koritenja nekih recepata. Kasnije je Vitruvije, kao sudac na
literarnom natjecanju, otkrio lane pjesnike koji su se koristili tuim rijeima i stihovima, zbog
ega su bili iskljueni iz natjecanja i ponieni. Iako u rimskom pravu nije bilo zatite intelektualnog

63

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

vlasnitva, suci su o njoj raspravljali, a uz ovaj Vitruvijev bilo je i drugih sluajeva u kojima je
otkriveno da netko prisvaja tue stihove. S druge strane, pravo na vlasnitvo nad informacijama se
ograniava, najee iz utilitarnih razloga. Ve spomenuti Newtonov citat (biljeka 12), najbolja je
ilustracija na emu se temelji zahtjev da se ogranii pravo vlasnitva nad informacijama i informacija
tretira kao javno dobro. Spreavanjem irenja informacija onemoguava se razvoj novih spoznaja.
Autorsko pravo, pravo vlasnitva nad informacijama koje netko sam stvori, najee se nastoji
utemeljiti u neotuivom pravu nad samim sobom, svojim tijelom i svojim mislima. No, kao to
se pravo vlasnitva nad vanjskim stvarima (tzv. world ownership) ne uspijeva neupitno filozofski
utemeljiti ni u zaslugama, ni u pravu onog tko je prvi doao u posjed, ni u pravu na jednakost, ni u
bilo kojem drugom razlogu, pa ni u pravu vlasnitva nad vlastitom kreacijom, tako se ni pravo nad
vlastitom kreacijom ne uspijeva tako zatititi da se ne bi s dobrim razlozima uspijevalo to pravo
dovesti u pitanje. Rije je o prirodi intelektualnog vlasnitva, o prirodi informacije, koja se ma
koliko netko mislio da ju je on proizveo teko moe tako zatititi da opovrgne sve valjane razloge
protiv prava vlasnitva nad informacijama71.
Medij i vlasnitvo
Moralna (utilitarna, deontoloka) rasprava o informacijama kao javnom dobru i pravu na vlasnitvo
nad informacijama, ovdje nas manje intrigira nego pitanje mogunosti da se pristup informacijama
ogranii, premda su te dvije teme meusobno povezane. Mogunost da se uope sprijei pristup
informacijama mora biti povezana s ontolokom prirodom informacija, s njihovim tvarnim
karakteristikama kojima je posveena glavnina ovog lanka. Prema Hegelu, bez mogunosti da
se ogranii pristup uljezu, vlasnitvo uope nije mogue, a ogranienje pristupa uljezu, takoer
prema Hegelu, mogue je samo ako je vlasnitvo materijalno. U poglavlju o vlasnitvu u Filozofiji
prava (paragrafi 49-53; 60-63) Hegel zakljuuje da biti vlasnik znai imati mogunost izazvati
fizike promjene na predmetu vlasnitva. Pitanje je, dakle, je li i pod kojim uvjetima vlasnitvo nad
informacijama uope mogue, je li intelektualno vlasnitvo contradictio in adjecto.
Slijedei Hegela, vlasnitvo nad informacijama mogue je samo ako su informacije materijalizirane,
a kako bi bile materijalizirane, informacije moraju biti zabiljeene u nekom mediju. McLuhanovu
(2008) tezu da su mediji produenje osjetila razumijem upravo tako, da su mediji materijalni i da
se informacija u njima predstavlja u materiji. Predstavljanje informacije u materiji ne znai nita
drugo nego da je ona ograniena u prostoru i vremenu, da se moe prostorno-vremenski identificirati.
Ako je tome tako informacija se bez ostatka moe svesti na signal i kvantificirati, budui da se
teorijski moe pretpostaviti, u skladu sa Shannonovim razumijevanjem, broj moguih svjetova ako
je neki signal upisan ili ako nije upisan. Kodificiranje je metoda putem koje se informacija upisuje
u medij, odnosno, algoritamsko saimanje podataka. Ukratko, kad se upie u medij, informacija
71 Rije je o raspravi Geralda E. Cohena s tezama Roberta Nozicka, i donekle tezama Johna Rawlsa, o tzv. selfownershipu
(vlasnitvu nad sobom). Cohen, meu ostalim, dovodi u pitanje apsolutno pravo na rezultate neijeg talenta pokazujui
da i njegova realizacija kao uostalom i svako drugo vlasnitvo neupitno ovisi o okruenju i kooperaciji drugih u
omjerima koji se ne mogu precizno razgraniiti. (OKeeffe, 1992)

64

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

postaje prikladna za kvantitativnu analizu.

U cijeloj toj operaciji u kojoj medij omoguuje da se uspostavi vlasnitvo nad informacijom i njome
trguje, preostaje naprijed spomenuti problem utemeljenja simbola, odnosno, identificiranje naina
na koji informacija stjee svoje znaenje. Iako teoretiari umjetne inteligencije u tome uope ne
vide problem (vidi meunaslov Problem utemeljenja podataka i McChartyijevu objekciju), ostaje
intrigantno pitanje moe li se informacija uope svesti na medij, je li medij, forma, ontoloki prioritetna
u odnosu na sadraj odnosno smisao informacije. Ostavit emo po strani besplodnu raspravu
predstavljaju li dvije kopije filma isti film, jer jesu, i u tome e se sloiti i oni koji informacijama
pristupaju na nain da ih nastoje svesti na broj. Stvar je u tome da se ista informacija vrlo esto
moe lako predstaviti u razliitim medijima: upute za promjenu akumulatora u automobilu mogu
biti snimljene na audiovrpcu, videovrpcu, ispisane u knjiici i naslikane na letku. Ista se informacija,
dakle, moe kodificirati u razliitim formama. Ako se informacija u jednoj formi zatiti, moe se
prenijeti i iriti u drugoj formi. Premda tu ima granica, budui da se Smetanina Vltava teko moe
zaista predoiti na slikarskom platnu, mogunost informacije da se pojavi u razliitim kodovima
sugerira njezinu nematerijalnu prirodu. Zbog toga, zbog te nematerijalne prirode informacije, ovaj
put prikazane kroz striktnu analizu njezinih ontolokih karakteristika, granice izmeu pojedinih
informacija iezavaju, pa se ni autorsko pravo na neku informaciju ne moe razgraniiti od autorskog
prava na drugu informaciju. Tako ni irenje informacija nije mogue svesti na trinu razmjenu
materijalnih vlasnikih prava.

Literatura:
Arrow, Keneth J. (1984): The Economics of Information, Collected Papers of Kenneth J. Arrow,
The Belknap Press of Harvard University Press.
Arrow, Keneth J. (1995): The Economics of Information: An Exposition, Empirica 23; str. 119-128,
Kulwer Academic Publishers.
Arrow, Keneth J. (2003): Information As a Good, izlaganje na konferenciji posveenoj Josephu
Stiglitzu, odrzanoj na Columbia University 24.-25. listopada 2003, http://www.arts.cornell.
edu/poverty/kanbur/StiglitzConference.htm
Adriaans, Pieter i van Benthem, Johan ur. (2008): Philosophy of Information, Handbook of the
Philosophy of Science, Volume 8, Elsevier B.V.
Adriaans, Pieter (2010): A Critical Analysis of Floridi s Theory of Semantic Information, Know
Techn Pol 23:4156, Springer.
Dretske, Fred (2008): Epistemology and Information, u Adriaans and van Bentham (2008), str.
29-47.

65

Vol 1, br. 1, 2012. (49-67)

Fama, Eugene F. (1965): The Behavior of Stock-Market Prices, The Journal of Business, Vol. 38,
No. 1, str. 34-105.
Fama, Eugene F. (1995): Random Walks in Stock Market Prices, Financial Analysts Journal/
January-February, str. 1965-1974.
Floridi, Luciano (2010): Information, A Very Short Introduction, Oxford University Press.
Floridi, Luciano (2011a): Semantic Conceptions of Information, Stanford Encyclopedia of
Philosophy, Spring Edition 2011.
Floridi, Luciano (2011b): The Philosophy of Information; Oford University Press.
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (2001): Philosophy of Right, Batoche Books Limited, Ki tchener,
Ontario.
Hayek, Friedrich August, (1945): The Use of Knowledge in Society, The American Economic Review,
Vol. 35, No 4, str. 519-530.
Jefferson, Thomas (1979): Selected Writings, Harlan Davidson.
McLuhan, Marshall (2008): Razumijevanje medija, Golden marketing-Tehnika knjiga.
McCharty, John (2008): The Philosophy of AI and the AI of Philosophy, u Adriaans and van
Bentham, str. 711-740.
Mokyr, Joel (2005): Long-Tem Economic Growth and the History of Technology, Handbook of
Economic Growth, Volume 1B, urednici Aghion, Philippe i Durlauf, Steven N., Elsevier B.V.
OKeeffe, Matthew (1992): A Defence of Robert Nozick Against G.E. Cohen, Libertarian Alliance,
Philosophical Notes No. 20.
Samuelson, Paul A. (1965): Proof That Properly Anticipated Prices Fluctuate Randomly , Industrial
Management Review, 6:2 (Spring) p.41.
Searle, John (1990): Is the Brains Mind a Computer Program?, Scientific American 262 (1):
2631.
Shannon, Claude E. (1948): A Mathematical Theory of Communication, The Bell System Technical
Journal,Vol. 27, str. 379423, 623656, July, October.
Skyrms, Brian (2010): Signals, Evolution, Learning & Information, Oxford University Press.
Sloman, Aaron (1978): The Computer Revolution in Philosophy: Philosophy, Science, and Models
of Mind, Hassocks, Eng.: Harvester Press.
Stiglitz, Joseph E. (2001): Information and the Change of Paradigm in Economics, Prize
Lecture.

66

. Ivankovi, Informacija, mediji i vlasnitvo

Stiglitz, Joseph E. (1999): Knowledge As a Global Public Good, objavljeno u Global Public Goods:
International Cooperation in the 21st Century, Inge Kaul, Isabelle Grunberg, Marc A. Stern
(urednici.), United Nations Development Programme, New York: Oxford University Press,
str. 308-325.
Turing, Alan (1952): Can Automatic Calculating Machines be Said to Think?, u Copeland,
B. Jack, The Essential Turing: The Ideas that gave Birth to the Computer Age, Oxford
University Press.

The Information, Media and Ownership

Abstract
The article consists of four parts. In first part, we present an introduction to
modern philosophy of information and describe main directions of research
qualitative and quantitative theory of information. In second part, we explore
several specific issues, such as the difference between instruction and proposition,
difference between information and signal, and discuss the questions of how does
a signal acquire meaning (symbol grounding problem) and whether information
must be true. In third part we discuss how is information understood in
economics and how it behaves in the market. In fourth part we investigate what
is ownership over information based on and how is it enforced. We conclude
that media coding of information is the basis of establishing ownership over
information. By analyzing strictly ontological characteristics of information
and proofs about non-material nature of information, we conclude that it is not
suitable to establish property rights over information and consequently that the
information is not suitable to be traded in the competitive market.
Key words: information, economics, coding of information, market,
information as commodity, access to information, media and ownership.

67