605718.disertacija Final Postprint

ZAJEDNICKI
SVEUCILINI
POSLIJEDIPLOMSKI
DOKTORSKI STUDIJ MATEMATIKE
Gordan Radobolja
PRIMJENA VERTEKS-ALGEBRI U
STRUKTURNOJ TEORIJI NEKIH
REPREZENTACIJA BESKO
NACNO-DIMENZIONALNIH
LIEJEVIH ALGEBRI
VIRASOROVOG TIPA
DOKTORSKI RAD
Zagreb, 2012
CROATIAN DOCTORAL PROGRAM IN

MATHEMATICS
Gordan Radobolja
AN APPLICATION OF VERTEX
ALGEBRAS TO THE STRUCTURE
THEORY OF CERTAIN
REPRESENTATIONS OF
INFINITE-DIMENSIONAL LIE
ALGEBRAS OF VIRASORO TYPE
DOCTORAL THESIS
Zagreb, 2012
ZAJEDNICKI
SVEUCILINI
POSLIJEDIPLOMSKI
DOKTORSKI STUDIJ MATEMATIKE
GORDAN RADOBOLJA
PRIMJENA VERTEKS-ALGEBRI U
STRUKTURNOJ TEORIJI NEKIH
REPREZENTACIJA BESKONA
CNO-DIMENZIONALNIH
LIEJEVIH ALGEBRI
VIRASOROVOG TIPA
DOKTORSKI RAD
Voditelj rada:
prof. dr. sc. Drazen Adamovic
Zagreb, 2012
CROATIAN DOCTORAL PROGRAM IN

MATHEMATICS
GORDAN RADOBOLJA
AN APPLICATION OF VERTEX
ALGEBRAS TO THE STRUCTURE
THEORY OF CERTAIN
REPRESENTATIONS OF
INFINITE-DIMENSIONAL LIE
ALGEBRAS OF VIRASORO TYPE
DOCTORAL THESIS
Supervisor:
prof. dr. sc. Drazen Adamovic
Zagreb, 2012
ZAHVALE
Veliko hvala mom mentoru profesoru Drazenu Adamovicu na brojnim idejama i savjetima, a jo vie na strpljenju i razumijevanju iskazanom tokom
izrade ove disertacije.
Zahvaljujem i profesorima Mirku Primcu i Sai Kreic-Juricu, clanovima
Seminara za algebru te kolegi Tonciju Kokanu na korisnim primjedbama i
sugestijama.
Takoer bih se zahvalio svima koji su me kroz kolovanje ucili ljepotama
matematike - posebno nastavnicima Ivi Caricu i Anastaziji Pazanin te profesorici Vlasti Matijevic; mojim uzorima u nastavnickom pozivu.
Na kraju, zahvala roditeljima i prijateljima koji su bili uz mene cijelo
vrijeme i omogucili mi da se posvetim onome to najvie volim - matematici.
Sazetak
U ovoj disertaciji se proucava struktura jedne serije reprezentacija Virasorove
Liejeve algebre s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima. Osnovni naglasak bit ce dan na ispitivanje ireducibilnosti tih modula. Pokazat
cemo da se za odreivanje strukture tih modula moze primijeniti teorija
verteks-algebri i pripadnih operatora ispreplitanja. Detaljno cemo diskutirati
minimalne modele za Virasorovu algebru i odgovarajuce operatore ispreplitanja.
Nadalje, promatrat cemo i dvije generalizacije Virasorove Liejeve algebre: W (2; 2) algebru i Heisenberg-Virasorovu algebru. U tim slucajevima
cemo konstruirati nove familije modula s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim prostorima. I u ovom slucaju primijenit cemo teoriju verteks-algebri.
Takoer cemo dati neke nove rezultate o strukturi Vermaovog modula i primjeniti ih u ispitivanju ireducibilnosti.
Abstract
We study the structure of certain series of weight representations over Virasoro algebra with innite-dimensional weight spaces. Particular emphasis
will be put on irreducibility of these modules. We shall demonstrate that
these modules can be investigated in the framework of the theory of vertex
algebras. We shall study minimal models for the Virasoro algebra and the
corresponding intertwining operators.
Furthermore, we consider two algebras which generalize the Virasoro algebra: W (2; 2) algebra, and Heisenberg-Virasoro algebra. We construct a
new series of modules with innite-dimensional weight spaces. The application of the theory of vertex algebras will play a key role in our approach.
We also give new results on Verma module structure and use these results to
check irreducibility.
Sadrzaj
Sazetak
vi
Abstract
vii
Sadrzaj
viii
1 UVOD
2 REPREZENTACIJE VIRASOROVE ALGEBRE
11
2.1 Tezinske reprezentacije Liejevih algebri . . . . . . . . . . . . . 11

2.2 Virasorova algebra i njene reprezentacije . . . . . . . . . . . . 13
2.2.1
Klasikacija Harish-Chandrinih modula . . . . . . . . . 15
2.2.2
Struktura Vermaovog modula . . . . . . . . . . . . . . 16
3 VERTEKS-ALGEBRE I OPERATORI ISPREPLITANJA
19
3.1 Denicije i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

3.2 Virasorova verteks-algebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23
3.2.1
Fermionska konstrukcija za c =
4 IREDUCIBILNOST MODULA V 0 ;
1
2
. . . . . . . . . . . . 27
L(c; h)
30
4.1 Zhangov kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

4.2 Struktura potkvocijenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

SADRZAJ
ix
4.3 Minimalni modeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

5 LIEJEVA ALGEBRA W (2; 2)
56
5.1 Denicija i osnovne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

5.2 Struktura Vermaovih modula . . . . . . . . . . . . . . . . . . 60
5.2.1
Primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
5.3 Verteks-algebra pridruzena algebri W (2; 2) . . . . . . . . . . . 64

5.4 Ireducibilnost modula V 0 ;
;0
L(c; h; hW ) . . . . . . . . . . . . 67
5.5 Reducibilnost modula V 0 ;
;0
L(c; h; hW ) . . . . . . . . . . . . 71
5.6 Dokaz teorema 5.4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

6 ZAKRENUTA HEISENBERG-VIRASOROVA ALGEBRA 90
6.1 Denicija i osnovne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
6.2 Struktura Vermaovih modula . . . . . . . . . . . . . . . . . . 93
6.3 Ireducibilnost modula V 0 ;
;F
L(c; h; hI ) . . . . . . . . . . . . 98
Literatura
105
Zivotopis
109
Poglavlje 1
UVOD
U teoriji beskonacno-dimenzionalnih Liejevih algebri, uz ane Kac-Moodyjeve
Liejeve algebre, istaknutu ulogu ima Virasorova Liejeva algebra Vir. Radi
se o kompleksnoj algebri razapetoj s fC; Ln : n 2 Zg pri cemu je C centralni element, a [Ln ; Lm ] = (n
m) Lm+n +
n3 n
m; n 12 C.
U proucavanju
teorije reprezentacija Virasorove algebre, danas se vecinom koristi formalizam verteks-algebri. Klasikacija ireducibilnih reprezentacija Virasorove algebre s konacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima (Harish-Chandrini
moduli) je dokazana u clanku O. Mathieu [M] - svaka takva reprezentacija
je reprezentacija najvece tezine, reprezentacija najmanje tezine ili pripada
tzv. meuseriji. U posljednje vrijeme pojavilo se zanimanje za proucavanje
reprezentacija s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima, zbog
njihove povezanosti s teorijom verteks-algebri i pravilima fuzije u konformnoj
teoriji polja.
Ireducibilne reprezentacije anih Liejevih algebri s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima konstruirane su u clanku V. Chari i A.
Pressley [CP], a veza s teorijom verteks-algebri je proucavana u clancima
D. Adamovica [Ad1], [Ad2] i [Ad3]. Jedna takva serija ireducibilnih repre-
Poglavlje 1. UVOD
zentacija Virasorove algebre je konstruirana u clanku H. Zhanga [Zh]. Radi

se o tenzorskom produktu V 0 ;
L(c; h) ireducibilne reprezentacije V 0 ; iz
meuserije i ireducibilne reprezentacije L(c; h) najvece tezine (c; h). Cilj

je ove disertacije proiriti Zhangove rezultate te primijeniti teoriju verteksalgebri i u ovom slucaju. Povezat cemo strukturu tih reprezentacija s egzistencijom odreenih operatora ispreplitanja. Poseban naglasak ce biti dan na
minimalne modele za Virasorovu algebru. Dokazat cemo nove rezultate o
ireducibilnosti tenzorskog produkta te diskutirati strukturu potkvocijenata.
Promatrat cemo i dvije generalizacije Virasorove algebre - W -algebru
W (2; 2) i Heisenberg-Virasorovu algebru H.
Cilj nam je proiriti rezul-
tate o tenzorskom produktu meuserije i reprezentacije najvece tezine na

reprezentacije ovih dviju algebri. U tu svrhu cemo dokazati nove rezultate o
strukturi reprezentacija najvece tezine algebre W (2; 2).
U prvom poglavlju cemo dati pregled osnovnih pojmova i rezultata iz
teorije reprezentacija Virasorove algebre. Nakon toga u kracim crtama navodimo denicije i primjere verteks-algebri, operatora ispreplitanja i pravila
fuzije za Virasorovu verteks-algebru. Ireducibilne reprezentacije tezine 0,
L(c; 0), imaju strukturu verteks-algebre, a vaznu ulogu imaju tzv. minimalni
modeli L(cp;q ; hm;n ) gdje je cp;q = 1
6 (p pqq) i hm;n =
(np mq)2 (p q)2

,
4pq
za
0 < m < p i 0 < n < q. Naime, Virasorova verteks-algebra L(cp;q ; 0) je

racionalna, dok su L(cp;q ; hm;n ) sve njene ireducibilne reprezentacije. Navest
cemo i pravila fuzije, odnosno sve operatore ispreplitanja meu tim reprezentacijama. Istaknut cemo sljedecu vezu egzistencije tih operatora i reducibilnosti reprezentacija koje promatramo:
Teorem 3.7, str. 26 Neka su L(c; hi ), i = 1; 2; 3, ireducibilni moduli najvece tezine. Pretpostavimo da postoji netrivijalni operator isprepli-
Poglavlje 1. UVOD
tanja tipa
modula V 0 ;
L(c;h3 )
L(c;h1 ) L(c;h2 )
. Tada postoji netrivijalni homomorzam Vir-
L(c; h2 ) ! L(c; h3 ), gdje je
Posebno, modul V 0 ;
= h1 + h2
h3 i
= 1 h1 .
L(c; h2 ) je reducibilan.
Koristeci rezultate o pravilima fuzije za minimalne modele Virasorove algebre iz [W], [FeFu], na ovaj nacin dobijemo konkretne primjere reducibilnih
modula za minimalne modele. (teorem 3.8)
Trece poglavlje je sredinji dio disertacije. Prvo cemo generalizirati Zhangov kriterij ireducibilnosti:
Teorem 4.3, str. 32 Neka su ; ; c; h 2 C proizvoljni. Modul V 0 ;
je ireducibilan ako i samo ako je V 0 ;
vm
L(c; h)
L(c; h) ciklicki za svaki vektor
v, m 2 Z, gdje su vm vektori koji razapinju meuseriju V 0 ; , a v
vektor najvece tezine u L(c; h).

Zhang je u [Zh] dokazao ovaj teorem uz uvjet
2
=
Z + Z, no time
su iskljuceni brojni zanimljivi slucajevi vezani uz teoriju verteks-algebri i

operatore ispreplitanje. Dokazat cemo da se taj uvjet moze izostaviti.
Primjenom generaliziranog Zhangovog kriterija se ispitivanje ireducibilnosti svodi na rjeavanje jednadzbi
x(vn+1
v) = vn
v; x 2 U (Vir)
(1.1)
za sve n 2 Z. Da bi uvjet (1.1) bio ispunjen, nuzna je egzistencija singularnog vektora u Vermaovom modulu V (c; h). Pomocu Zhangovog kriterija i
singularnih vektora, dobit cemo neke nove serije ireducibilnih modula:
Propozicije 4.6, 4.7 i 4.8, str. 3940
(i) Ako Vermaov modul V (c; h) ima singularni vektor nivoa dva i ako
p
4h 1
(4h+5)2 24 (2h+1)
vrijedi
+
; +2 2
= Z, onda je V 0 ;
6
L (c; h) ireducibilan.
3
Poglavlje 1. UVOD
(ii) Ako Vermaov modul V (c; h) ima singularni vektor nivoa tri i ako
p
h 1
(h+3)2 8 (h+1)
;
+ h; + 2 2
= Z, onda je
vrijedi
+
2
V 0;
L(c; h) ireducibilan.
(iii) Ako vrijedi
2
= Z, onda je V 0 ;
L(c; 0) ireducibilan.
Nadalje, dokazat cemo reducibilnost i opisati strukturu modula V 0 ;

L(c; 0) u generickom slucaju:
Teorem 4.10, str. 42 Neka je c 6= cp;q i
2 Z. Tada je V = V0;0
L (c; 0)
reducibilan i postoji8netrivijalni podmodul U+ takav da je V =U+ =

< 1
; 6= 1;
V (c; h), gdje je h =
: 1; = 1:
Na ovaj nacin cemo dobiti novi ireducibilni modul s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima:
Teorem 4.11, str. 43 Neka je c 6= cp;q i
podmodul od V0;0
2 Z. Tada je U+ ireducibilni
L(c; 0). Nadalje, U+ nije oblika V 0;
L(c; h).
Posebno cemo istaknuti tri primjera tenzorskih produkata s minimalnim

modelima i potpuno opisati njihovu strukturu:
Teorem 4.21, str. 49 Neka je L(c; h) minimalni model za c =
68
7
i h oblika hm;n . Modul V 0 ;
= h1 + h
h3 i
=1
ili
L(c; h) je reducibilan ako i samo ako
postoji netrivijalni operator ispreplitanja tipa

je
22 1
;
5 2
L(c;h3 )
L(c;h1 ) L(c;h)
takav da
h1 .
Iako se reducibilnost ovih modula da naslutiti iz samog dokaza ireducibilnosti za ostale parametre ( ; ), direktni dokaz bi bio vrlo kompliciran. No
rezultat slijedi primjenom teorema 3.7 i pravila fuzije navedenih u clanku W.
Wanga [W]. Slijedeci rezultat opisuje strukturu potkvocijenta tenzorskog
produkta u nekim specijalnim slucajevima:
4
Poglavlje 1. UVOD
22 1
;
5 2
Teorem 4.22, str. 50 Neka je c =
netrivijalni operator ispreplitanja tipa

h
h3 i
=1
68
.
7
ili
L(c;h3 )
L(c;h1 ) L(c;h)
h1 , onda u modulu V 0 ;
podmodul U takav da je V 0 ;
Pretpostavimo da postoji
. Ako je
= h1 +
L(c; h) postoji ireducibilni
L(c; h) =U = L(c; h3 ).
U cetvrtom poglavlju cemo promatrati W -algebru W (2; 2) koju cemo

krace oznacavati s L. Radi se o algebri s bazom fC; Ln ; Wn : n 2 Zg pri cemu
C i Ln generiraju Virasorovu algebru, a Wn komutativni ideal: [Wn ; Wm ] = 0,
[Ln ; Wm ] = (n
m) Wn+m +
n3 n
n; m 12 C.
jvece tezine, dok se meuserija V 0 ;
;0
Analogno se deniraju moduli na-
dobije iz meuserije V 0 ; za Virasorovu
algebru, uz trivijalno djelovanje Wn , n 2 Z.

Dokazat cemo analogni kriterij ireducibilnosti:
Teorem 5.9, str. 67 Neka su ; ; c; h; hW 2 C proizvoljni. Modul V 0 ;
L(c; h; hW ) je ireducibilan ako i samo ako je V 0 ;
za svaki vektor vm
;0
;0
L(c; h; hW ) ciklicki
v, m 2 Z.
i pomocu njega dobiti serije ireducibilnih modula:

Teorem 5.11, str. 69 Pretpostavimo da u Vermaovom modulu V (c; h; hW )
postoji subsingularni vektor u takav da je u = Lr p v. Ako vrijedi +2 ,
+ (1
p)
2
= Z onda je V 0 ;
;0
L(c; h; hW ) ireducibilan.
Pri tome s u oznacavamo dio vektora u koji sadrzi najmanje generatora

W
n.
Dat cemo dokaz reducibilnosti tenzorskog produkta koji koristi strukturu Vermaovih modula i eksplicitne formule za singularne vektore. U nekim
slucajevima cemo diskutirati kako reducibilnost slijedi iz egzistencije operatora ispreplitanja. U tu svrhu, detaljnije cemo opisati spomenutu strukturu
5
Poglavlje 1. UVOD
za algebru L i navesti nekoliko primjera singularnih vektora. Pokazat cemo da

mogu nastupiti neke zanimljive situacije koje se ne javljaju kod ostalih algebri
Virasorovog tipa. Naime, maksimalni podmodul moze biti generiran jednim
singularnim i jednim subsingularnim vektorom. Potprostor Vermaovog modula V (c; h; hW ) razapet vektorima u kojima se ne pojavljuju generatori L
oznacit cemo s W).

Teorem 5.4, str. 60 Neka je V (c; h; hW ) Vermaov modul takav da za neki
p 2 N vrijedi 2hW +
p2 1
c
12
= 0. Tada postoji singularni vektor u0 2
V (c; h; hW )h+p \ W takav da je u0 = W p v te je U (L)u0 = V (c; h +

p; hW ). Nadalje vrijedi:
(i) Ako je h 6= hW + (13p+1)(p
12
1)
+ (1 2r)p za sve r 2 N, onda je U (L)u0 maksi-
malni podmodul u V (c; h; hW ) i pripadni kvocijent V (c; h; hW )=U (L)u0

je ireducibilan.
(ii) Ako je L0 (c; h; hW ) := V (c; h; hW )=U (L)u0 reducibilan, onda postoji subsingularni vektor u 2 V (c; h; hW ) takav da je u = Lr p za r 2 N. Tada
je U (L)fu; u0 g maksimalni podmodul od V (c; h; hW ).
Dovoljni uvjet za egzistenciju subsingularnog vektora je dan u formi slutnje te ostaje kao otvoreni problem.
Slutnja 5.5, str. 61 Pretpostavimo da je 2hW +
p2 1
c
12
= 0 za neki p 2 N.
Tada je L0 (c; h; hW ) reducibilan ako i samo ako je h = hW + (13p+1)(p

12
1)
(1 r)p
.
2
Buduci da generatori Wn djeluju trivijalno na meuseriju, za ireducibilnost tenzorskog produkta je nuzna egzistencija subsingularnog vektora. Tako
cemo direktno pokazati reducibilnost u svim slucajevima koji nisu obuhvaceni
teoremom 5.11:
6
Poglavlje 1. UVOD
Teorem 5.16, str. 73 Pretpostavimo da je V (c; h; hW ) reducibilan stupnja

p. Ako je h 6= hW +
V 0;
;0
(13p+1)(p 1)
12
(1 r)p
2
za sve r 2 N, onda je modul
L(c; h; hW ) reducibilan.
Teorem 5.17, str. 74 Neka V (c; h; hW ) ima subsingularni vektor u takav

da je u = Lr p v te neka vrijedi
V 0;
;0
+2 2
=Zi
+ (1
p)
L(c; h; hW ) reducibilan. Nadalje, uz uvjet 2

(V 0 ;
;0
L(c; h; hW ))=U1
rp
= L(c; h + (r
2 Z. Tada je
r2
= N, vrijedi
)p; hW ):
Posebno isticemo slucaj verteks-algebre L(c; 0; 0):

Napomena 5.19, str. 75 V 0 ;
je
2
= Z. Za 2
L(c; 0; 0) je ireducibilan ako i samo ako
;0
12
= N, vrijedi
V0;0
;0
L(c; 0; 0) =U0 = L(c; 1
; 0):
Na kraju cemo rezultate proiriti i na zakrenutu Heisenberg-Virasorovu

algebru nivoa nula. Algebra H je razapeta s fLn ; In ; CL ; CLI ; CI : n 2 Zg,
pri cemu Ln i CL razapinju Virasorovu algebru, a In ; CLI i CI komutativni
ideal: [Ln ; Im ] =
mIn+m
n; m (n
+n)CLI , [In ; Im ] = n
n; m CI ,
[H; CL ] =
[H; CLI ] = [H; CI ] = 0. Promatrat cemo reprezentacije najvece tezine na

kojima CI dijeluje trivijalno (nivo nula). Meuserija V 0 ;
;F
se denira kao
generalizacija meuserije V 0 ; za Virasorovu algebru uz djelovanje In vm =

F vm+n za proizvoljni F 2 C.
Navest cemo poznate rezultate o strukturi Vermaovog modula V (c; h; hI ),
a zatim jo jednom dokazati analogni kriterij ireducibilnosti:
Teorem 6.11, str. 98 Neka su
; ; F 2 C proizvoljni. Modul V 0 ;
L(c; h; hI ) je ireducibilan ako i samo ako je V 0 ;
;F
;F
L(c; h; hI ) ciklicki
7
Poglavlje 1. UVOD
v, m 2 Z, gdje vm razapinju meuseriju V 0 ;
za svaki vektor vm
;F ,
v je vektor najvece tezine u ireducibilnom modulu L(c; h; hI ).

I ovdje cemo dati rezultate o ireducibilnosti i reducibilnosti tenzorskog
produkta u ovisnosti o singularnom vektoru. Izdvojit cemo slucaj kada In
djeluju trivijalno na meuseriju, jer su tada rezultati analogni onima za L:
Teoremi 6.14, 6.15 i 6.16, str. 100
hI
cLI
(i) Neka je 1
onda je V 0 ;
= p 2 N. Ako je
L(c; h; hI ) reducibilan i (V 0 ;
;0
+2 ;
;0
+ (1
hI
cLI
za sve ;
p) 2
= Z,
p)
2 Z, onda je
L(c; h; hI ))=U (H)(v1
je modul najvece tezine (c; h + p(1

(iii) Neka je
+ (1
L(c; h; hI ) ireducibilan.
;0
hI
cLI
(ii) Neka je 1
V 0;
= p 2 N. Ako vrijedi
1 2 N. Tada je modul V 0 ;
v)
); hI ).
;0
L(c; h; hI ) reducibilan
2 C.
Za kraj cemo navesti rezultat o ireducibilnosti u opcem slucaju:

hI
cLI
Teorem 6.17, str. 102 Neka je 1
= p 2 N. Ako je F transendentan
ili algebarski stupnja veceg od p nad poljem Q( ; ; cL ; cLI ; h; hI ), onda

je V 0 ;
;F
Kao i u prethodnim poglavljima, istaknut cemo primjer tenzorskog produkta s s verteks-algebrom L(c; 0; 0):
Primjer 6.21, str. 104 Modul V 0 ;
ako je
;F
L(c; 0; 0) je ireducibilan ako i samo
2
= Z. U suprotnom vrijedi
(V0;0
;F
0
(V0;1;F
L(c; 0; 0))=U0 = V (c; 1
; F ), za
6= 1;
L(c; 0; 0))=U0 = V (c; 1; F );
za svaki F .
8
Poglavlje 1. UVOD
Mozemo zakljuciti kako za svaku od tri promatrane algebre vrijedi poopceni Zhangov kriterij te da su singularni vektori iz Vermaovih modula kljucni za
ireducibilnost tenzorskog produkta meuserije i modula najvece tezine. Osim
toga, tenzorski produkt meuserije i Vermaovog modula je uvijek reducibilan
i sadrzi beskonacan lanac podmodula, s potkvocijentima izomorfnim Vermaovim modulima jednakog centralnog naboja. No, zbog bitno razlicitih
teorija reprezentacija najvecih tezina za ove tri algebre, tenzorski produkti s
ireducibilnim modulom koji nije Vermaov, daje znatno razlicite rezultate:
U generickom slucaju za Vir (jedan singularni vektor) dobit cemo samo
jednu, beskonacnu familiju reducibilnih produkata - za sve ( ; ) koji su
korijeni odreenog polinoma. Kvocijenti u ovom slucaju mogu biti cijeli
Vermaovi moduli. S druge strane, vidjeli smo da postoji samo konacno mnogo
reducibilnih tenzorskih produkata s odabranim minimalnim modelom i da su
pripadni kvocijenti ponovo minimalni modeli.
U generickom slucaju za algebru L (bez subsingularnog vektora), tenzorski produkt s L(c; h; hW ) je uvijek reducibilan s beskonacnim lancem
podmodula, dok jedino u posebnom slucaju (postoji subsingularni vektor)
dobijemo ireducibilne tenzorske produkte. Iznimka je familija produkata s
meuserijama za koje vrijedi
+ (1
p)
2 Z. Svi potkvocijenti su ili
ireducibilni ili izomorfni L0 (c; hr ; hW ) za neki hr = hW + (13p+1)(p

12
1)
+ (1 2r)p .
Specicnost algebre H je u netrivijalnom djelovanju In na meuseriju.

U slucaju
hI
cLI
1 2 N ireducibilnost tenzorskog produkta s L(c; h; hI ) ovisi
iskljucivo o F (i formuli za singularni vektor), dok za 1

nost ovisi o ;
hI
cLI
2 N ireducibil-
i F . U slucaju da je tenzorski produkt reducibilan, potkvo-
cijenti su moduli najvece tezine (c; h0 ; hI + F ) za neki h0 .
Poglavlje 1. UVOD
Kao otvoreni problem ostaje pitanje generalizacije teorema 4.21 i 4.22 za
sve minimalne modele, tj. obrata teorema 3.8. Cini

se da su teorije verteksalgebri i operatora ispreplitanja izglednije dati rezultate u tom smjeru, nego
li standardna teorija reprezentacija.
Takoer, zanimljiv je problem potpunog opisa strukture Vermaovog modula za algebru W (2; 2), odnosno dokaza slutnje 5.5. Posebno, time bi u potpunosti bio rijeen problem reducibilnosti modula V 0 ;
;0
L(c; h; hW ). Jedna
moguca metoda je izracunavanje determinante formule za modul L0 (c; h; hW ):
10
Poglavlje 2
REPREZENTACIJE
VIRASOROVE ALGEBRE
U uvodnom poglavlju cemo navesti osnovne pojmove iz teorije reprezentacija
Liejevih algebri. Zatim cemo denirati Virasorovu algebru i detaljno opisati
strukturu njenih tezinskih reprezentacija. Prezentirat cemo rezultate o ireducibilnim Harish-Chandrinim modulima te navesti primjer ireducibilnog
modula s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima. Na kraju
cemo opisati Vermaove module, s posebnim naglaskom na one najvece tezine
0 zbog primjene u verteks-algebrama.
2.1
Tezinske reprezentacije Liejevih algebri
Neka je g Liejeva algebra nad poljem C i s trokutastom dekompozicijom

g=g
g0
g+ , gdje su gi Liejeve podalgebre. Za g-modul M kazemo da je
tezinski, ako se moze prikazati kao suma g0 -svojstvenih potprostora, tj. M =

L
(h) v; 8h 2 g0 g. Tezina od M je
2g M , gdje su M = fv 2 M : hv =
0
svaki funkcional
2 g0 takav da je M 6= 0, prostor M je pripadni tezinski
Poglavlje 2. REPREZENTACIJE VIRASOROVE ALGEBRE
potprostor, a njegovi elementi tezinski ili homogeni vektori. Nosac

modula Supp M je skup svih tezina, a dim M je multiplicitet tezine .
Tezinski modul kojem su multipliciteti svih tezina konacni nazivamo HarishChandrin modul.
Algebra g je tezinski g-modul uz operaciju Liejeve zagrade (adjungirana
L
cemu tezine zovemo korireprezentacija) i doputa rastav g =
2g g , pri
0
jenskim tezinama, a tezinske prostore g 6= 0 korijenskim potprostorima.
Za tezinski vektor 0 6= v 2 M kazemo da je vektor najvece tezine

ako vrijedi g+ v = 0, odnosno vektor najmanje tezine
ako je g v =
0. Ciklicki modul generiran vektorom najvece (najmanje) tezine nazivamo

modul najvece (najmanje) tezine. Svi objekti najvece i najmanje tezine
su meusobno dualni pa cemo promatrati samo module najvece tezine. Svi
rezultati su potpuno analogni za module najmanje tezine. Moduli najvece
tezine su uvijek Harish-Chandrini.
Neka je U (g) univerzalna omotacka algebra od g i I ideal generiran
skupom
g+ [ fh
za neki
(h) 1 : h 2 g0 g
2 g0 . Tada je V ( ) := U (g)=I modul najvece tezine
kojeg zovemo
Vermaov modul. V ( ) se moze dobiti i kao inducirani modul. Neka je Cv

jednodimenzionalni U (g0
g+ )-modul, takav da je g+ v = 0 i hv = (h) za
sve h 2 g0 . Tada je V ( ) = U (g)
U (g0 g+ )
Cv i v je ciklicki modul najvece
tezine . Fiksirajmo ureenu bazu (e) od g. Tada je denirana tzv. PBW

(Poincar - Birkho - Witt) baza algebre U (g). Buduci da je V ( ) slobodni
U (g )-modul, onda je i na njemu odreena standardna PBW baza.
Vermaov modul ima sljedece univerzalno svojstvo: ako je M neki U (g)modul,
2 g0 i v 2 M takvi da je g+ v = 0 i V = U (g)v, onda postoji
surjektivni g-homomorzam V ( ) ! M . Drugim rijecima, svaki modul naj12
vece tezine
je izomorfan nekom kvocijentu Vermaovog modula V ( ).
Svaki Vermaov modul V ( ) sadrzi jedinstveni (moguce i trivijalni) maksimalni podmodul J( ), a pripadni kvocijent L( ) := V ( )=J( ) je jedinstveni
ireducibilni modul najvece tezine .
Neka je M ( ) modul najvece tezine
i 0 6= v 2 M ( ) tezinski vek-
tor. Kazemo da je v singularni vektor ako vrijedi g+ v = 0. Za w 2 M ( )

kazemo da je subsingularni vektor ako postoji pravi podmodul N
M( )
takav da je g+ (v + N ) = N . Posebno, svaki singularni vektor je i subsingularan u odnosu na trivijalni podmodul N = 0.

Svaki podmodul od M ( ) je generiran s jednim ili vie singularnih vektora. Obratno, svaki singularni vektor generira netrivijalni podmodul. Singularni vektor iz V ( ) generira podmodul izomorfan s V ( ).
2.2
Virasorova algebra i njene reprezentacije
Virasorova algebra Vir je centralno proirenje Wittove algebre polinomijalnih vektorskih polja na kruznici. Vir je beskonacno dimenzionalna kompleksna Liejeva algebra s bazom fC; Ln : n 2 Zg i relacijama
[Ln ; Lm ] = (n
[C; Ln ] = 0;
m) Lm+n +
n; m
n3 n
C;
12
(2.1)
8m; n 2 Z:
Generatore Virasorove algebre mozemo identicirati s elementima Wittove

algebre uz projekciju Ln
@
z n+1 @z
. Faktor
1
12
je odabran jer uz takvu nor-
malizaciju, C djeluje kao jedinicni operator u najjednostavnijoj reprezentaciji

algebre Vir na Heisenbergovu verteks-algebru.
Trokutasta dekompozicija je dana na prirodan nacin:
Vir+ =
M
n>0
CLn
Vir =
CL
Vir0 = CL0
CC
n>0
13
pri cemu je Vir0 komutativna podalgebra. Buduci da C na svaki tezinski

modul djeluje skalarom, tezinu
2 (Vir0 ) cemo poistovjetit s (L0 ) = h 2
C. Tako ce M (c; h) oznacavati modul najvece tezine h i centralnog naboja c.

L
Vermaov modul V (c; h) je, dakle, Z+ -graduiran V (c; h) = n 0 V (c; h)h+n ,
s PBW bazom
fL
ik
i1 v
: k 2 N; ik
i1
(2.2)
1g
gdje je v ciklicki modul najvece tezine. Naravno, bazu od V (c; h)h+n tvore
oni vektori iz (2.2) za koje je i1 +
+ ik = n. Za x 2 V (c; h)h+n kazemo da
je vektor nivoa n.
Uz reprezentacije najvece i najmanje tezine, Virasorova algebra ima jo
jednu seriju reprezentacija konacnih multipliciteta obicno nazivanu meuserija (intermediate series). Za parametre
L
Cvm ; uz relacije
2 C deniramo V
m2Z
Ln vm =
(m +
Za svaki k 2 Z vrijedi V
smatrati da je
Modul V
= V
+ n ) vm+n ; Cvm = 0:
+k;
pa posebno, ako je
2 Z, mozemo
= 0.
je reducibilan ako i samo ako je
2Zi
0
0
module V 0 ; na sljedeci nacin: V0;0
:= V0;0 =Cv0 , V0;1
2 f0; 1g. Deniramo

L
:=
Cvm , a V 0 ; :=
m6= 1
za ostale ; . Svi moduli V 0 ; su ireducibilni. (Ovi rezultati su navedeni
u knjizi V. Kac i A. Raina [KR].)

Za sve ;
je Supp V
0
0
+ Z, dok je Supp V0;0
= Supp V0;1
=Z .
14
2.2.1
Klasikacija Harish-Chandrinih modula
Poznato je ([M] Theorem 1 na str. 225) da je svaki ireducibilni Vir-modul s

konacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima ili modul najvece1 tezine,
ili modul najmanje tezine, ili modul iz meuserije. Osim toga, postoje i
ireducibilni moduli s tezinama beskonacnih multipliciteta.
Ireducibilne H-C module mozemo klasicirati i prema nosacu (clanci V.
Mazorchuk [Maz], V. Mazorchuk i K. Zhao [MZ]). Za svaki ireducibilni
Harish-Chandrin modul M vrijedi jedno od sljedeceg:
1. Supp M = f0; 2; 3; 4; : : :g. (M je modul najvece tezine 0 i netrivijalnog
centralnog naboja.)
2. Supp M = f0; 2; 3; 4; : : :g. (M je modul najmanje tezine 0 i netrivijalnog centralnog naboja.)
3. Postoji
2 C takav da je Supp M =
+ Z+ . (M je modul najvece
tezine h 6= 0.)
4. Postoji
Z+ . (M je modul najmanje
tezine h 6= 0.)
5. Postoji
6= 0; 1,
+ Z. (M = V 0 ; uz
2
= Z ili
.)
0
0
6. Supp M = Z : (M = V0;0
ili M = V0;1
).
1
g-modul najvece tezine je standardni naziv za modul generiran vektorom kojeg
ponitava g+ : U ovom slucaju se zapravo radi o modulu kojem je

tezina jer je Supp V
(m
n) Ln+m +
n; m
najmanja od svih
+ Z+ . Kada bismo mnozenje u Vir denirali s [Ln ; Lm ] =

n
12
C; naziv bi odgovarao stvarnom stanju. No ostavit cemo al-
ternativnu deniciju koja je standardna u teoriji vertex algebri.
15
Mazorchuk i Zhao su takoer pokazali da ako ireducibilni Vir-modul V

ima barem jednu tezinu beskonacnog multipliciteta, onda su sve tezine nuzno
takve. U tom je slucaju Supp V =
naveden u [Zh], je V 0 ;
+ Z. Jedan primjer ovakvog modula,
L(c; h). Djelovanje na tenzorskom produktu je dano
s
Ln (vk
Vidimo da je Supp V 0 ;
V 0;
L (c; h)
x) = (Ln vk )
x + vk
+ Z te
L(c; h) = h
h
+m
(Ln x):
Cvn
L (c; h)h+n
n2Z+
pa je Supp V 0 ;
L (c; h) = + Z za
je generiran skupom fvm
=h
. Nadalje, V 0 ;
L (c; h)
v : m 2 Zg, gdje je v vektor najvece tezine u
L(c; h). Iako su oba modula ireducibilna, njihov tenzorski produkt moze biti
reducibilan. Ispitivanjem ireducibilnosti ovakvog modula bavit cemo se u
poglavlju 4.
2.2.2
Struktura Vermaovog modula
Struktura Vermaovih modula i singularnih vektora je bitna za ostatak ove

disertacije. Ovdje cemo navesti samo osnovne rezultate bogate strukturne
teorije. Ti rezultati su dobro poznati, a prvi su ih dokazali Feigin i Fuchs.
Za detalje vidjeti clanke [FeFu], A. Astashkievich [As] i knjigu K. Iohara, Y.
Koga [IK].
Teorem 2.1 ([FeFu]) Za svaki Vermaov modul V (c; h) vrijedi jedna od sljedecih tvrdnji:
1. V (c; h) je ireducibilan, tj J(c; h) = 0;
2. V (c; h) je reducibilan i maksimalni podmodul J(c; h) je generiran jednim singularnim vektorom;
16
3. V (c; h) je reducibilan i maksimalni podmodul J(c; h) je generiran dvama

singularnim vektorima razlicitih nivoa.
Ako je J(c; h) netrivijalan, moze sadrzavati i beskonacno mnogo singularnih vektora. Kazemo da je V (c; h) reducibilan stupnja n ako je n nivo
najvieg singularnog vektora u V (c; h).
Za singularni vektor nivoa n znamo ([FeFu]) da je oblika
Ln 1 v +
(n)
Pi1 ;:::;ik (h; c)L
ik
(2.3)
i1 v
ik + +i1 =n
ik
i1 1
ik 2
(n)
pri cemu su Pi1 ;:::;ik (h; c) polinomi u h i c. Nadalje, za svaki n 2 N moze

postojati (do na skalarni faktor) samo jedan singularni vektor nivoa n.
Reducibilnost Vermaovog modula i polozaj singularnih vektora su vidljivi
iz tzv. Kacove determinantne formule:
k;l (h; c)
+ h+
(k 2
(k 2
l 2 )2
16
1)(c
24
13)
(kl
1)
2
h+
(l2
1)(c
24
13)
(kl
1)
2
koja je dokazana u [KR] teorem 8.1.Naime, V (c; h) ima singularni vektor na

nivou n, ako i samo ako je
k;l
(h; c) = 0 za neke k; l 2 N takve da je n = kl.
Posebno ce nam biti zanimljivi moduli najvece tezine 0.

Teorem 2.2 ([W], [FeFu], [FZ]) Za svaki c 2 C je L 1 v singularni vektor
u V (c; 0). Ako je c oblika cp;q = 1
6 (p pqq) za neke p; q 2 N n f1g, (p; q) = 1;
onda je J(c; 0) generiran s L 1 v i up;q , gdje je up;q singularni vektor nivoa

(p
1)(q
1). Za sve ostale c, J(c; 0) je ciklicki modul generiran s L 1 v.
PBW baza modula L(c; h) je opcenito komplicirana, no u slucaju L(c; 0)

za c 6= cp;q je jasno da bazu tvore vektori
fL
ik
i1 v
: k 2 N; ik
i1
2g
17
tj. L(c; 0) je slobodni U (Vir n fL 1 g)-modul.
18
Poglavlje 3
VERTEKS-ALGEBRE I
OPERATORI
ISPREPLITANJA
Cilj ovog poglavlja je dati realizaciju nekih serija modula V 0 ;
L(c; h) preko
djelovanja Virasorove verteks-algebre i pripadajucih operatora ispreplitanja.

Osim same motivacije, iskoristit cemo neke tvrdnje iz teorije operatora ispreplitanja i pravila fuzije za dokaz reducibilnosti odreenih modula.
Verteks-algebru mozemo shvatiti kao vektorski prostor na kojemu je denirano beskonacno mnogo produkata (indeksiranih po Z) koji su meusobno
povezani Jacobijevim identitetom. Zanimljivo je da verteks-algebre istovremeno predstavljaju generalizaciju i komutativnih, asocijativnih, ali i Liejevih
algebri. Brojni su primjeri verteks-algebri, ali mi cemo ovdje spomenuti samo
one vezane uz Virasorovu algebru. Sve verteks-algebre koje cemo promatrati
su zapravo algebre verteks operatora, to znaci da zadovoljavaju jonekoliko
dodatnih uvjeta u odnosu na deniciju verteks-algebre.
Poglavlje 3. VERTEKS ALGEBRE
3.1
Denicije i primjeri
Prvo navodimo deniciju algebre verteks operatora. Uvodimo oznaku (z) =

P
n
n2Z z za formalnu -funkciju.
Denicija 3.1 Algebra verteks operatora (VOA) (V; Y; 1; !) je Z-graduirani vektorski prostor nad poljem C
V =
V(n)
n2Z
gdje za v 2 V(n) kazemo da je vektor tezine n, takav da je dim V(n) < 1 za

sve n 2 Z i V(n) = 0 za dovoljno mali n. Nadalje, denirano je linearno
preslikavanje V
V ! V [[z; z 1 ]] ili, ekvivalentno,
V ! (End V )[[z; z 1 ]]
X
vn z
v 7! Y (v; z) =
n2Z
n 1
, gdje je vn 2 End V
Y (v; z) oznacava verteks operator pridruzen v. U V su istaknuta dva homogena vektora: 1 2 V(0) (vakuum vektor) i ! 2 V(2) (konformalni ili Virasorov vektor). Za u; v 2 V vrijede sljedeci uvjeti:
un v = 0 za dovoljno veliki n;
Y (1; z) = 1 (s desne strane je jedinicni operator),
Y (v; z)1 2 V [[z]] i lim Y (v; z) = v
z!0
odnosno Y (v; z)1 nema negativnih potencija od z, a slobodni koecijent je v,

vrijedi Jacobijev identitet
z0 1
z1
z2
z0
Y (u; z1 )Y (v; z2 )
= z2 1
z1
z0
z2
z0 1
z2
z1
z0
Y (v; z2 )Y (u; z1 )
Y (Y (u; z0 ) v; z2 ):
20
Nadalje, stavimo li !n+1 = Ln , odnosno Y (!; z) =
n2Z
Ln z
n 2
vrijede
relacije (2.1) za Virasorovu algebru, pri cemu je c 2 C rank od V . Osim

toga, V(n) su svojstveni prostori za operator L0 , tj.
L0 v = nv; 8v 2 V(n)
te L
djeluje kao derivacija, tj.

d
Y (v; z) = Y (L 1 v; z):
dz
(3.1)
Ovdje necemo ulaziti u detalje o samoj deniciji, Jacobijevom identitetu

i neposrednim posljedicama jer bi to zahtijevalo preopiran tekst. Pojmovi
podalgebra, ideal, ideal generiran skupom, kvocijent po idealu i prosta algebra se uvode na prirodan nacin (za detalje vidi knjigu J. Lepowsky H. Li [LL]
ili clanak I. Frenkel, Y. Huang, J. Lepowsky [FHL]). Takoer, u daljnjem
tekstu na neformalnoj razini uvodimo pojmove modula za VOA te operatora
ispreplitanja.
Modul (ili reprezentacija) za algebru verteks operatora V je Q-graduiran
vektorski prostor
M=
M(n)
n2Q
gdje za x 2 M(n) kazemo da je vektor tezine n, takav da je dim M(n) < 1,

8n 2 Q, M(n) = 0 za dovoljno mali n. Nadalje, postoji linearno preslikavanje
V
M ! M [[z; z 1 ]] ili, ekvivalentno,

V ! (End M ) [[z; z 1 ]]
X
v 7! YM (v; z) =
vn z
n2Z
n 1
, gdje je vn 2 End M
tako da su "sva denicijska svojstva VOA sacuvana". Drugim rijecima, vrijedi Jacobijev identitet, vakuum vektoru je pridruzena identiteta, a !n+1 =
21
Ln uz standardne relacije. Posebno, M je i Vir-modul. Naravno, V je modul

uz YV = Y , tzv. adjungiranu reprezentaciju.
Pojmovi poput podmodula, kvocijentnog modula, podmodula generiranog nekim skupom, ireducibilnog modula, direktnih suma i potpuno reducibilnih modula se deniraju na uobicajeni nacin.
Denicija 3.2 Kazemo da je algebra verteks operatora V racionalna ako
ima samo konacno mnogo ireducibilnih modula te je svaki konacno generirani
modul direktna suma ireducibilnih.
Neka su Mi , Mj i Mk moduli za VOA V (koji ne moraju biti meusobno
razliciti i mogu biti jednaki V ). Operator ispreplitanja tipa
Mk
Mi Mj
je linearno preslikavanje I : Mi
n2Q
vn z n : vn 2 Mk ili, ekvivalentno
k
i
ili
Mj ! Mk fzg gdje je Mk fzg =
I : Mi ! (Hom (Mj ; Mk )) fzg

X
I (v; z) =
vn z n 1 , gdje je vn 2 Hom (Mj ; Mk ) ;
n2Q
takvo da su "sva denicijska svojstva VOA sacuvana". Jedna od posljedica tih svojstava (konkretno, Jacobijevog identiteta i derivacije) je slijedeca
jednakost:
[Lm ; vn ] =
koju cemo koristit kasnije.
X m+1
(Li 1 v)m+n
i
i 0
i+1
(3.2)
Jednostavni primjeri operatora ispreplitanja su Y ( ; z) kao operator tipa

V
V
i YM ( ; z) kao operator tipa
M
M
transponirani operator ispreplitanja tipa

tipa
k
i
, onda mozemo denirati I t tipa

I(v; z)w := ezL(
1)
. Takoer, uvijek postoji i tzv.

M
M V
k
j
. Naime, ako je I operator

na slijedeci nacin:
I(w; z)v, za v 2 Mj ; w 2 Mi :
22
Svi operatori ispreplitanja tipa
Mk
Mi Mj
tvore vektorski prostor ciju di-
Mk
i nazivamo
menziju (koja je uvijek konacna) oznacavamo s Nikj ili NM
i Mj
pravilo fuzije pridruzeno algebri V i odgovarajucim modulima.
3.2
Virasorova verteks-algebra
Kvocijentni Vir-modul V (c; 0)=U (Vir)L 1 v ima VOA strukturu za sve c 2 C,

koju cemo oznaciti s Vc . Vektor najvece tezine v je vakuum vektor, a L 2 v
Virasorov vektor u verteks-algebri Vc . VOA Vc je uvijek iracionalna ([FZ]).
Prema teoremu 2.2, znamo da vrijedi Vc = L(c; 0) za c 6= cp;q . No, ako je
c = cp;q , onda i L(c; 0) ima VOA strukturu (i to je podalgebra od Vc ). VOA
L(cp;q ; 0) je prosta i racionalna. tovie, poznate su ([W] teorem 4.2) sve njene
ireducibilne reprezentacije - to su tzv. minimalni modeli L(cp;q ; hm;n ) gdje
je
hm;n =
(np
mq)2 (p
4pq
q)2
; 0 < m < p; 0 < n < q:
(3.3)
Osim toga, poznata su i pravila fuzije ([W] Theorem 4.3 na str. 206).
Denicija 3.3 Za ureenu trojku parova ((m1 ; n1 ); (m2 ; n2 ); (m3 ; n3 )) cijelih
brojeva kazemo da je dopustiva ako je 0 < m1 ; m2 ; m2 < p, 0 < n1 ; n2 ; n3 < q,
m1 + m2 + m3 < 2p, n1 + n2 + n3 < 2q, m1 < m2 + m3 , m2 < m1 + m3 , m3 <
m1 + m2 , n1 < n2 + n3 , n2 < n1 + n3 , n3 < n1 + n2 te su sume m1 + m2 + m3
i n1 + n2 + n3 neparne. Identiciramo trojke ((m1 ; n1 ); (m2 ; n2 ); (m3 ; n3 )) i
((m1 ; n1 ); (p
m2 ; q
n2 ); (p
m3 ; q
n3 )).
Stavimo M1 = L(cp;q ; hm1 ;n1 ), M2 = L(cp;q ; hm2 ;n2 ) i M3 = L(cp;q ; hm3 ;n3 ).
M3
Tada je NM
= 1 ako je ((m1 ; n1 ); (m2 ; n2 ); (m3 ; n3 )) dopustiva trojka, a
1 M2
0 inace.
23

22
)
5
Primjer 3.4 (Yang-Lee-jev model, c2;5 =

22
; 0)
5
uli za algebru L(
su L(
22
; 0)
5
22
;
5
i L(
Jedini ireducibilni mod-
1
),
5
tj. za h1;1 = h1;4 = 0 i
1
.
5
h1;2 = h1;3 =
Postoje operatori ispreplitanja tipa:

L(
L(
L(
L(
L(
L(
22
;0)
5
22
;0)
5
za dopustivu trojku ((1; 1); (1; 1); (1; 1)),
22
;0)
5
1
L(
)
5
22
;0) L( 22
; 51 )
5
5
1
22
L( 5 ; 5 )
22
; 51 ) L( 22
;0)
5
5
;0)
L( 22
5
22
; 51 ) L( 22
; 15 )
5
5
1
22
L( 5 ; 5 )
22
1
;
) L( 22
; 15 )
5
5
5
L(
22
;
5
(modul L(
22
;
5
1
))
5
- ((1; 1); (1; 2); (1; 2)),
(transponirani operator) - ((1; 2); (1; 1); (1; 2)),

- ((1; 2); (1; 2); (1; 1)),
- ((1; 2); (1; 2); (1; 3)).
Primjer 3.5 (Isingov model, c3;4 = 21 ) Ireducibilni moduli za algebru L( 12 ; 0)

1
su L( 21 ; 0), L( 12 ; 16
) i L( 12 ; 12 ), jer je h1;1 = h2;3 = 0, h1;2 = h2;2 =
1
16
h1;3 = h2;1 = 12 .
Operatori ispreplitanja:
L( 21 ;0)
;
L( 21 ;0) L( 12 ;0)
1
L( 2 ;h)
,
L( 21 ;0) L( 12 ;h)
1 1
L( 2 ; 16 )
1
L( 12 ; 21 ) L( 21 ; 16
)
L( 12 ;h)
i
L( 21 ;0)
1 1
L( 2 ; 16 )
1
L( 21 ; 16
) L( 12 ; 12 )
L( 12 ;h)
68
)
7
Primjer 3.6 (c2;7 =

L(
68
;
7
2
)
7
i L(
68
;
7
L( 21 ;0)
za h
L( 21 ;h)
1 1
L( 2 ; 2 )
.
1
1
L( 12 ; 16
) L( 12 ; 16
)
L( 12 ;h)
1
16
te za h = 12 ;
Ireducibilni moduli za algebru L(
68
; 0)
7
su L(
68
; 0),
7
3
).
7
Operatori ispreplitanja:
L(
L(
L(
L(
L(
L(
68
;0)
7
68
;0)
7
L( 68
;0)
7
68
L( 7 ;h)
68
;0) L( 68
;h)
7
7
3
L( 68
;
)
7
7
68
; 72 ) L( 68
;
7
7
2
L( 68
;
)
7
7
68
; 73 ) L( 68
;
7
7
L( 68
; 73 )
7
68
; 73 ) L( 68
;
7
7
;
,
3
)
7
2
)
7
3
)
7
L(
L(
,
,
68
;h)
7
68
;h)
7
L( 68
;0)
L(
7
3
L( 68
;
)
7
7
L( 68
; 37 ) L( 68
; 27 )
7
7
68
2
L( 7 ; 7 )
2
L( 68
;
) L( 68
; 37 )
7
7
7
L(
68
;h)
7
,
,
68
;0)
7
L(
L(
2
;
7
za h =
68
;h)
7
L( 68
; 27 )
7
68
3
; 7 ) L( 68
;
7
7
3
L( 68
;
)
7
7
68
; 27 ) L( 68
;
7
7
L(
3
)
7
2
)
7
3
;
7
,
,
24
Navedimo jo i pravila fuzije za iracionalne verteks-algebre L(c1;q ; 0), tj.

za (1; q)-modele koji su se javili u proucavanju triplet verteks-algebre W (p)
(clanci D. Adamovica [Ad4], D. Adamovica i A. Milasa [AM1], [AM2] te X.
Lin [L]). Koristimo sljedece oznake
hm;n =
Ai;j = fi + j
mq)2 (1
4q
(n
1; i + j
q)2
3; : : : ; ji
;
jj + 1g :
Vir-modul V (c1;q ; h) je reducibilan ako i samo ako je h = hm;n za neke

m > 0; 0
n
2
V (c1;q ; (n+mq)4q
q. U tom slucaju je maksimalni podmodul J(c1;q ; hm;n ) =

(1 q)2
).
Stavimo M1 = L(c1;q ; hm1 ;n1 ), M2 = L(c1;q ; hm2 ;n2 ) i M3 = L(c1;q ; hm3 ;n3 ).
M3
Tada je NM
= 1 ako je m3 2 Am1 ;m2 i n3 2 An1 ;n2 , a 0 inace.
1 M2
Na primjer, c1;1 = 1 i hm;1 =

tipa
m2
L(1; 43 )
m2
m2
L(1; 41 ) L(1; 42 )
2; : : : ; jm1
(m 1)2
,
4
za m > 0, a operator ispreplitanja
postoji ako i samo ako je m3 2 fm1 + m2 ; m1 + m2
m2 jg.
Neka je c = cp;q i neka su h1 , h2 i h3 oblika (3.3). Pretpostavimo da

postoji netrivijalni operator ispreplitanja tipa
svaki x 2 L(c; h1 )
I (x; z) = z
x(n) z
n 1
n2Z
gdje je
= h1 + h2
L(c;h3 )
L(c;h1 ) L(c;h2 )
. Tada je za
; x(n) 2 Hom (L (c; h2 ) ; L (c; h3 )) ;
h3 . Posebno, ako je x = v vektor najvece tezine u
L(c; h1 ), onda iz (3.2) i (3.1) slijedi

X m+1
Lm ; v(n) =
(Li 1 v)(m+n
i
i 0
i+1)
= (L 1 v)(m+n+1) + (m + 1) (L0 v)(m+n) =

=
( + n + m + 1) v(m+n) + (m + 1) h1 v(m+n) =
(n +
+ (1
h1 ) (1 + m)) v(m+n)
25
pa komponente operatora I(v; z) razapinju V 0 ; pri cemu je

a
=1
= h1 + h2
h3 ,
h1 .
Ovim je deniran netrivijalni Vir-homomorzam

: V 0;
L(c; h2 ) ! L(c; h3 );
(vn
v) = v(n) v:
gdje je v vektor najvece tezine u L(c; h2 ). Buduci da
preslikava modul
s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima u Harish-Chandrin

modul L(c; h3 ), zakljucujemo da je V 0 ;
L(c; h2 ) reducibilan s kvocijentom
izomorfnim L(c; h3 ). Na ovaj nacin smo dokazali

Teorem 3.7 Pretpostavimo da postoji netrivijalni operator ispreplitanja tipa
L(c;h3 )
L(c;h1 ) L(c;h2 )
. Tada postoji netrivijalni homomorzam Vir-modula V 0 ;
L(c; h2 ) ! L(c; h3 ) uz
V 0;
= h1 + h2
h3 i
= 1
h1 . Posebno, modul
L(c; h2 ) je reducibilan.
Dakle, iz teorema 3.7 i Wangovih pravila fuzije slijedi ovaj vazni rezultat:
Teorem 3.8 Neka je c = cp;q te hm1 ;n1 , hm2 ;n2 , hm3 ;n3 kao u (3.3) i
= hm1 ;n1 + hm2 ;n2
=1
hm3 ;n3 ;
hm1 ;n1 :
Ako je ((m1 ; n1 ); (m2 ; n2 ); (m3 ; n3 )) dopustiva trojka, onda je modul V 0 ;

L(cp;q ; hm2 ;n2 ) reducibilan.
Napomena 3.9 Iako je dokaz teorema 3.8 lagan, rezultat o reducibilnosti je
nov i nije diskutiran u [Zh].
Korolar 3.10 Postoje netrivijalni Vir-homomorzmi:
V0;0 6
5
L(
22
; 0)
5
! L(
22
;
5
1
),
5
26
V 0 2;6
22
;
5
L(
5 5
22
; 0),
5
V 0 1;6
5 5
16
1
L( 21 ; 16
) ! L( 12 ; 0), V 10 ; 1
8 16
8 16
V0;0 9
1
) ! L( 12 ; 21 ),
L( 12 ; 16
L(
V 0 4;9
L(
V 0 1;9
L(
68
; 0)
7
7 7
7 7
V 0 6 ; 10
L(
V 0 2;9
L(
7 7
V 0 4 ; 10
7
L(
! L(
68
;
7
2
)
7
68
;
7
2
)
7
68
;
7
68
;
7
68
;
7
3
)
7
3
)
7
3
)
7
68
;
7
! L(
! L(
! L(
! L(
! L(
2
),
7
V0;0 10
V 0 3 ; 10
7
3
),
7
68
; 0),
7
68
;
7
68
;
7
L(
68
; 0),
7
68
;
7
22
;
5
! L(
1
),
5
1
1
L( 12 ; 16
) ! L( 21 ; 16
),
2 2
V 0 3 ; 15
1
)
5
1
L( 12 ; 12 ) ! L( 21 ; 16
),
2 16
V 10 ; 15
22
;
5
L(
1
L( 12 ; 0) ! L( 12 ; 16
),
L( 12 ; 21 ) ! L( 12 ; 0), V 10 : 15
V0;0 1
! L(
L( 12 ; 0) ! L( 21 ; 21 ), V0;0 15
V0;0 1
1
)
5
3
),
7
68
; 0)
7
68
;
7
L(
V 0 2 ; 10
7
L(
L(
V 0 3;9
L(
68
;
7
68
;
7
V 0 3 ; 10
7
7 7
! L(
68
;
7
2
)
7
2
)
7
68
;
7
3
),
7
! L(
3
)
7
3
)
7
2
).
7
! L(
! L(
! L(
68
;
7
68
;
7
68
;
7
68
;
7
2
),
7
3
),
7
3
),
7
2
),
7
Iako je teoremom 3.8 dokazana reducibilnost, generalno je teko odrediti je li potkvocijent upravo minimalni model L(cp;q ; hm3 ;n3 ). Iz tog razloga
promatramo konkretne primjere c2;5 =
22
,
5
c3;4 =
1
2
i c2;7 =
68
.
7
Strukturu
potkvocijenta cemo opisati direktnim racunom (teorem 4.22).
3.2.1
Fermionska konstrukcija za c =
1
2
U clanku A. Fiengold, J. Ries, M. Weiner [FRW] je pokazano da ireducibilni

moduli za L( 21 ; 0) doputaju i tzv. fermionsku konstrukciju preko Cliordove
algebre. Ovdje ukratko navodimo tu konstrukciju. Neka je Z = Z ili Z = 12 +
Z. Oznacimo s E(Z) kompleksni vektorski prostor s bazom fe(m) : m 2 Zg
i simetricnom formom
he(m); e(n)i = 2
m; n :
Neka je Cli (Z) Cliordova algebra generirana s E(Z) i formom h ; i i

E(Z) = E(Z)+
E(Z) polarizacija, tj. E(Z)+ = spanfe(m) : 0 < m 2 Zg
i E(Z) = spanfe(m) : 0
m 2 Zg. Deniramo lijevi ideal J (Z) u Cli (Z)

27
generiran s E(Z)+ . Tada je

CM(Z) = Cli (Z)=J (Z)
lijevi Cli (Z)-modul koji mozemo rastaviti po parnosti:
CM(Z) = CM(Z)0
CM(Z)1
(3.4)
pri cemu je CM(Z)i potprostor s bazom

fe( mr )
e( m1 )vac(Z) : mr >
0; mj 2 Z; r
> m1
i mod 2g;
a vac(Z) = 1 + J (Z). Mozemo denirati vakuum prostor

VAC(Z) = fx 2 CM(Z) : E(Z)+ x = 0g:
Tada je
VAC
1
+Z
2
= span vac : = vac
1
+Z
2
VAC (Z) = span fvac0 : = vac (Z) ; e(0)vac0 g :

Denirajmo sada Vir-operatore
Lk =
1X
1
n+
4 n2Z
2
: e(n)e(k
= 1 za Z = Z, a =
n) : +
1 za Z =
k;0
1+
32
1
+Z
2
Vrijedi
[Lk ; Ln ] = (k
[Lk ; e(m)] =
n)Lk+n +
k3 k
24
k; n 1;
1
m + k e(m + k):
2
Dakle, operatori Lk i jedinicni operator reprezentiraju Virasorovu algebru

centralnog naboja c = 21 , a fe(m) : m 2 Zg razapinju meuseriju i to V0;0 1 za
2
28
Z=
1
2
+ Z i V 0 1 ; 1 = V 10 ; 1 za Z = Z. Nadalje, rastav (3.4) je rastav na dva

2 2
2 2
ireducibilna Vir-modula i to
CM
Z+
1
2
=L
CM (Z) = L
Naime, vac, e(
1
)vac,
2
1
;0
2
1 1
;
2 16
1 1
;
;
2 2
1 1
;
:
2 16
L
L
vac0 i e(0)vac0 su vektori najvece tezine 0; 21 ;
1
16
1
16
respektivno.
U [FRW] je proirena ova konstrukcija i pokazana egzistencija operatora
L( 12 ; 21 )
L( 12 ;0)
L( 12 ; 21 )
koji generira
L( 12 ;0)
i
L( 12 ; 12 )
Vir-modul L 21 ; 12
L( 21 ; 21 )
e(z) =
1
L( 12 ; 16
)
1
L( 21 ; 16
)
L( 12 ; 12 )
. Naime, vektoru e(
1
)vac,
2
, je pridruzen verteks-operator
X
1
e(n + )z
2
n2Z
n 1
cije komponente razapinju meuseriju V 0 1 ; 1 pa na taj nacin dobijemo netriv2 2
ijalne operatore ispreplitanja i, kao posljedicu, homomorzme Vir-modula

V0;0 1
V0;0 1
2
V 10 ; 1
2 2
1
;0
2
1 1
L
;
2 2
1 1
;
L
2 16
L
1 1
;
;
2 2
1
!L
;0 ;
2
1 1
;
!L
;
2 16
!L
29
Poglavlje 4
IREDUCIBILNOST MODULA
V 0;
L(c; h)
U prvom dijelu poglavlja cemo navesti Zhangov kriterij ireducibilnosti modula V 0 ;
L(c; h) te dokazati njegovu generalizaciju za proizvoljne ; . Na-
glasit cemo ulogu singularnog vektora u ispitivanju ireducibilnosti i dobiti

neke serije ireducibilnih modula primjenom tog kriterija. Zatim cemo ispitivati strukturu tenzorskog produkta V 0 ;
L(c; h) u slucaju h = 0 i c 6= cp;q .
Opisat cemo ireducibilne potkvocijente te dokazati da postoji ireducibilni

podmodul s beskonacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima. Kvocijent po tom modulu je Vermaov modul.
Posebnu pozornost cemo posvetiti tzv. minimalnim modelima te na primjerima c =
22
,
5
c=
1
2
ic=
68
7
pokazati da su tenzorski produkti s takvim
modulima reducibilni samo za konacno mnogo parova ( ; ) i zakljuciti da

se radi upravo o onim modulima koje dobijemo promatrajuci pravila fuzije
za VOA. Pripadni kvocijenti ce u ovim slucajevima biti ireducibilni moduli
najvece tezine.
Poglavlje 4. IREDUCIBILNOST MODULA V 0 ;
4.1
L(c; h)
Zhangov kriterij
U daljnjem tekstu cemo s v oznacavati vektor najvece tezine u odgovarajucem

modulu najvece tezine.
Zbog potpunosti i kasnijih generalizacija navodimo dokaz sljedeceg Zhangovog teorema:
Teorem 4.1 ([Zh] Theorem 3 na str. 5) V 0 ;
sve
V (c; h) je reducibilan za
; ; c; h 2 C. Ciklicki podmodul generiran s vn
v je pravi za svaki
n 2 Z.
Dokaz. Pretpostavimo suprotno, da je V 0 ;
V (c; h) = U (Vir)(vn
v) za
svaki n 2 Z. Posebno, postoji x 2 U (Vir )U (Vir+ ) takav da je

x(vn
U PBW bazi je x =
Lkrr
v) = vn
Lk11 xk1
kr ,
v:
pri cemu su ki 2 N, a xk1
kr
U (Vir+ ) homogeni elementi. Buduci da U (Vir+ ) djeluje trivijalno na v, bez

gubitka opcenitosti mozemo pisati
x(vn
v) =
k
X
xi+1 (vn+i
v) = vn
i=0
za neki k 2 N i neke homogene xi 2 U (Vir ) i . Primjetimo da je vn+k xk+1 v

jedini element u gornjoj sumi koji sadrzi vn+k pa on mora isceznuti. Dakle,
mora vrijediti xk+1 v = 0 za neki xk+1 2 U (Vir ) to je kontradikcija, jer je
V (c; h) slobodni U (Vir )-modul.
Iz prethodnog teorema slijedi da V 0 ;
L(c; h) ne mora biti ireducibilan
(npr. kada je L(c; h) = V (c; h)). U [Zh] je dokazan sljedeci kriterij ireducibilnosti:
Teorem 4.2 ([Zh] Theorem 4 na str. 6) Ako je
V 0;
L(c; h) ireducibilan ako i samo ako je V 0 ;
vektor vm
2
=
Z + Z, onda je
L(c; h) ciklicki za svaki
v, m 2 Z, gdje je v vektor najvece tezine u L(c; h).

31
L(c; h)
Proirit cemo Zhangov dokaz na posebne slucajeve koje on nije pokrio i

tako pokazati da kriterij vrijedi u punoj opcenitosti.
Teorem 4.3 Neka su ; ; c; h 2 C proizvoljni. V 0 ;
ako i samo ako je V 0 ;
L(c; h) je ireducibilan
L(c; h) ciklicki za svaki vektor vm
v, m 2 Z.
Dokaz. Pratit cemo originalni, Zhangov, dokaz te dodatno ispitati nove

problematicnesituacije.
Neka je V := V 0 ;
L(c; h) ciklicki za svaki vektor vm
netrivijalni podmodul od V i x 2 U vektor tezine n

x = vm
x0 + v m
x1 +
n+1
v. Neka je U
+ vm
xn
pri cemu je
xj 2 V (c; h)h+j ; j = 0; 1; : : : ; n i xn 6= 0:
Indukcijom po n pokazujemo da postoji vk
V ireducibilan. Ako je n = 0, x = vm
v 2 U iz cega slijedi U = V , tj
x0 je (do na skalar) trazeni vektor.
Neka je onda n > 0. Buduci da L1 i L2 generiraju Vir+ i da je L(c; h)

ireducibilan, znamo da postoji i 2 f1; 2g, takav da je Li xn 6= 0. Promotrimo
prvo slucaj
6= 0.
6= 0; Li vm 6= 0 Ako je Li vm 6= 0, tj. m + + + i 6= 0 odaberimo l 2 Z

takav da je m + i +
w = Ll +
(m +
i)
6= 0 i denirajmo
+ (l
m+ + +l
+ i ) (m + i + +
+ (l
i) )
Ll i Li :
Lako se vidi da je wvm = 0. Za l > n + i je Ll xj = Ll i xj = 0,

8j = 0; 1; : : : ; n. Tada je
wx = vs
y0 + vs
t+1
y1 +
+ vs
yt ;
(4.1)
32
L(c; h)
gdje je yj 2 V (c; h)h+j i t < n. Dakle, ako je wx 6= 0, po pretpostavci

indukcije postoji vk
v 2 U . Preostaje pronaci dovoljno veliki l 2 Z

n
P
takav da je wx 6= 0. Mozemo pisati x =
vm n+j xj pa je
j=0
n
X
wx =
Ll vm+j
n
X
xj +
j=0
gdje je
Cvm+l
=
i
(Ll i Li vm+j
m+ + +l
.
(m+ + +i )(m+i+ + +(l i) )
L (c; h)h+n
Xli = Ll vm
Ukoliko su xn
Li xj )
Xli = Ll i vm
xn
+ Ll i Li vm
xn
+ Ll i vm
i Li xn linearno nezavisni ili je pak xn

= 1im
= 0,
= 0, slijedi
i =
1 slijedi
= Li xn za neki k 2 C . Ako je Xli = 0
i, slijedi
i+
+ l ) (m +
+ i ) (m + i +
+ k (m +
+ l ) (m +
+ (l
(m +
Li xn
Li xn 6= 0)
Pretpostavimo da je 0 6= kxn
za sve l > n
Komponenta vektora wx u
je
Xli 6= 0 pa je i wx 6= 0. (Ako je
(m
xj + Ll i vm+j
j=0
+ l ) (m
i+
+ (l
(4.2)
i) ) +
+ i ) (m +
i) )
+ (l
i) ) = 0
Prema tome, gornja relacija vrijedi za sve l 2 C pa posebno i za l =

1
(m +
+ ) iz cega slijedi
i2 (m +
+ i ) (1
No, i 6= 0, m + + + i 6= 0 pa mora biti

k=
1
) = 0:
= 1. Sada iz (4.2) slijedi1
i. Imamo dva slucaja:
U originalnom dokazu autor na ovom mjestu pogreno zakljucuje da slijedi k = i =
m+
+ 1: Stoga ovdje navodimo puni dokaz ovog slucaja.
33
1
LL
m+ +l 1 2 l 2
Deniramo w1 = Ll +
i=1=
L(c; h)
za l > n + 2. Lako
se vidi da je w1 vm = 0 pa je w1 x oblika (4.1). Dakle, treba jo

pokazati da nije nula.
n
X
w1 x =
(m
j+
+ 1 + l) vm
xn j +
j+l
j=0
n
X
(m
j+
+ l 1) (m
m+ +l
j=0
+ 1)
n 2
X
m
j+ +l 1
vm
m+ +l 1
j=0
Komponenta uz Cvm+l
(m +
j+l+
1
(m +
+ l)
a kako je xn
+l
m+
j+l
xn j +
L 2 xn j :
j+l 2
je
2) (m +
+l 1
+ l)
vm+l
xn 1 ;
L1 xn 6= 0, to je w1 x 6= 0.
L (c; h)h+n
vm
Deniramo
i=2=2
w2 = Ll +
1
m+
+l
L1 Ll
za l > n + 1. Ocito je w2 vm = 0 pa je i w2 x oblika (4.1). Preostaje

pokazati da je razlicit od nula.
w2 x =
n
X
(m
j+
+ 1 + l) vm+l
xn j +
j=0
n
X
(m
j+
+ l) (m + l
m+ +l
j=0
n 1
X
m
j=0
j+ +l
vm+l
m+ +l
Komponenta uz Cvm+l
(m +
+l
pa kako je 2xn
1)
2
(m +
j 1
j+
vm+l
xn j +
L1 xn j :
L (c; h)h+n
+l
+ 1)
je
2) (m +
m+ +l
+l
1)
vm+l
xn
L2 xn 6= 0, slijedi w2 x 6= 0.
34
L(c; h)
6= 0; Li vm = 0 Promotrimo to se dogaa kada vrijedi m+ + +i = 0.

(Zhang nije promatrao ovakvu mogucnost.)
Li x =
n 1
X
(n
j) vm
xj +
n+j+i
j=0
n 1
X
n
X
vm
n+j
vm
n+j+i
L i xj =
(4.3)
j=i
(n
j) vm
xj +
n+j+i
j=0
n i
X
Li xj+i
j=0
Ukoliko je Li x 6= 0, kao i prije slijedi da postoji vk
v 2 U.
Pretpostavimo da je Li x = 0.
i = 1 odnosno m +
+ 2 = 0. Kako je L1 x = 0, iz (4.3) slijedi
L1 x =
n 1
X
vm
((n
n+j+1
j) xj + L1 xj+1 )
j=0
pa opet vrijedi L1 xn =
w10 = Ll +
xn 1 . Deniramo
l
(l +
1
2) (l
3)
L2 Ll
za l > n+2. Ocito je w10 vm = 0 pa je i w10 x oblika (4.1). Dakle, preostaje dokazati da je w10 x 6= 0 za dovoljno veliki l. Pretpostavimo
suprotno. Stavimo li
x=
n
X
vm
xn j ;
j=0
l
(l +
1
2) (l
3)
slijedi
w10 x
n
X
((l
1)
j) vm
((l
3)
j) (l
((l
3)
j) vm
j+l
xn j +
j=0
n
X
2+
j) vm
j+l
xn j +
j=0
n 2
X
j+l 2
L 2 xn
j=0
35
Buduci da je L1 xn =
Cvm+l
((l
L(c; h)h+n
1)
xn
1
1) (l +
L(c; h)
6= 0, promatrajuci komponentu iz
dobijemo da za svaki l vrijedi

2) (l
3) = (l
1) ((l
3)
1) (l
3+ )
to nije moguce pa je w10 x 6= 0.

i = 2 odnosno m +
L2 x =
n 2
X
+ 3 = 0. Tada je
vm
((n
n+j+1
j) xj + L2 xj+2 ) + vm+1
xn
j=0
pa je L2 xn =
2xn 2 . Deniramo
w20 = Ll +
l 2
3) (l 1
(l
L1 Ll
za l > n + 1. Opet je w20 vm = 0 pa je w20 x oblika (4.1). Preostaje

pokazati w20 x 6= 0. Pretpostavimo suprotno, da je w20 x = 0 za
svaki l > n.
w20 x
n
X
((l
2)
j) vm+l
xn j +
j=0
n
X
(l
2) ((l 3)
j) (l
(l 3) (l 1
j=0
n 1
X
j=0
(l
2) ((l 3)
(l 3) (l 1
Znamo da je L2 xn =
Cvm+l+2
((l
2)
L(c; h)h+n
2)
j)
vm+l
)
2xn
2
(l
1
)
j+ )
vm+l
L1 xn
1 2j
xn j +
6= 0. Komponenta vektora w0 x iz
je
2) ((l
(l
3)
3) (l
2) (l 3 + )
1
)
vm+l+2 L2 xn
pa slijedi da je za dovoljno velike l

((l
= (l
2)
2) ((l
2) (l
3)
3) (l
2) (l
)=
3
(4.4)
):
36
L(c; h)
Lako se vidi da relacija (4.4) ne moze vrijediti za sve l 2 C pa je

w20 x 6= 0.
Neka je sada
= 0.
= 0; m + i +
6= 0 Deniramo
1
Ll Ll i Li
(m + i + ) (m + l + )
w00 = L2l
za l > n + 2. Vrijedi w00 vm = 0 pa treba pokazati da je w00 x 6= 0.

Komponenta u Cvm+2l
L (c; h)h+n
w00 vm
xn
gdje je
1
.
(m+i+ )(m+l+ )
da je Li xn = k 0 xn
Ll Ll i vm
Li xn ;
Analogno kao prije mozemo pretpostaviti
6= 0 za neki k 2 C . Ako je w00 x = 0 za sve l > n+2,
onda gledajuci koecijent u Cvm+2l

(m
je
L (c; h)h+n
i + ) (m + ) (m + l i + )
(m + l + ) (m + + i)
(m
k0
dobijemo
(m + ) (m + l i + )
+
(m + + i) (m + + l)
i+ )=0
tj.
0 = (m
(m
i + ) (m + l + ) (m +
i + ) (m + ) (m + l
(4.5)
+ i)
i + ) + k 0 (m + ) (m + l
Gornja relacija vrijedi za sve l 2 C pa posebno i za l = i
i + ):
m
iz
2
= Z. Stoga mozemo pretpostaviti da je
=0
cega dobijemo
i (m
to je nemoguce ako je
i + ) (m +
+ i) = 0
i m = i. No tada iz (4.5) slijedi k 0 ml = 0, za sve l tj. m = 0 to je

0
nemoguce u V0;0
.
37
= 0; m + i +
= 0 Buduci da je
Dakle m =
imamo
n
X
Li
v
L(c; h)
2 Z mozemo smatrati da je
= 0.
0
ne postoji v0 ,
i. Promotrimo Li x. S obzirom da u V0;0
n 1
X
xj =
i n+j
j=0
( i
n + j) vj
xj +
j=0
n
X
L i xj
i n+j
j=0
Ako je Li x 6= 0 dokaz je gotov. Inace postupamo slicno kao i prije:

i = 1 tj m =
1. Iz uvjeta L1 x = 0 L1 xn =
veliki l je Ll +
i = 2 tj m =
1
LL
l 3 2 l 2
1
LL
l 3 1 l 1
6= 0. Za dovoljno
x 6= 0 i nema komponentu vm
2. Iz L2 x = 0 slijedi L2 xn
veliki l je Ll +
xn
2xn
xn .
6= 0. Za dovoljno
x 6= 0 i nema komponentu vm
xn .
Time je dokaz dovren.

Uvodimo oznaku Un := U (Vir)(vn
v). Za ireducibilnost je dovoljno
pokazati da je Un = Un+1 za svaki n 2 Z.

Iz dokaza teorema 4.3 posebno slijedi
Korolar 4.4 Neka je M netrivijalni podmodul od V 0 ;
L(c; h). Tada M
sadrzi Un za neki n 2 Z.
U praksi, Zhangov kriterij primjenjujemo na nacin da ispitujemo vrijedi
li Un = Un+1 za sve n 2 Z. Ako je
L1 (vn
imamo Un
v) =
+2 2
= Z, onda zbog
(n +
+ 2 )vn+1
Un+1 za sve n 2 Z. Za pokazivanje druge inkluzije koristimo
singularni vektor. Iz formule (2.3) za singularni vektor slijedi ovaj vazni

generalni rezultat:
Teorem 4.5 ([Zh] Theorem 5 na str. 10) Ako je Vermaov modul V (c; h)
reducibilan stupnja m i
je transcendentan nad Q(c; h; ) ili algebarski stup-
nja veceg od m, onda je V 0 ;
38
L(c; h)
Naime, koristeci singularni vektor u 2 V (c; h)h+m konstruiramo takav

x 2 U (Vir) da vrijedi
x(vn+1
v) = pm (n)vn
za neki polinom pm 2 Q( ; ; c; h)[n] stupnja m. Ako pm nema cjelobrojnih

korjena, onda slijedi Un
Un+1 za sve n 2 Z. Navodimo neto jace rezultate
u slucaju singularnog vektora nivoa 2 i 3.

Pretpostavimo na primjer da Vermaov modul V (c; h) ima singularni vektor (L2 1 + L 2 )v. Tada je h 6= 0, c =
10h 16h2
1+2h
4h+2
3
6= 0.
Iskoristimo li singularni vektor:

L2 1 + L
(vn+1
v) = ((n + 1 + ) (n + )
2 (n + 1 + ) vn
(vn
v) =
(n + ) vn
(n + 1 +
)) vn
L 1v
1
v + vn
L 1v
dobijemo
1
n+ +2
=
L2 1 + L
L1 + 2 (n + 1 + ) L
((n + 1 + ) (n + ) + (n + 1 +
(vn
)) vn
v) =
v:
Uvedimo oznaku p (n) = (n + 1 + ) (n + ) + (n + 1 +

p
p
( 1)2 +4
4h 1
(4h+5)2
1
od p su
+
,
odnosno
+
2
6
24 (2h+1)
p nema cijelih korijena slijedi Un
Un+1 . Dakle, vrijedi Un
(4.6)
). Korijeni
. Ako
= Un za sve
n 2 Z.
Propozicija 4.6 Ako Vermaov modul V (c; h) ima singularni vektor nivoa
p
4h 1
(4h+5)2 24 (2h+1)
dva i ako vrijedi
+
; +2 2
= Z, onda je V 0 ;
6
L (c; h) ireducibilan.
39
L(c; h)
Pretpostavimo da V (c; h) ima singularni vektor L3 1 + L 2 L

nivoa tri, gdje je
2h
+ L
= h (h + 1). Tada je
2,
L3 1 + L 2 L
+ L
(vn+2
+ 3 (n + 2 + ) L2 1 + (n + 2 + ) L
v) +
(vn+1
+ (3 (n + 2 + ) (n + 1 + ) + (n + 2 +
=
q (n) (vn
gdje je q (n) polinom s korijenima
)) L
v) +
1
(vn
v) =
v)
+ h,
h 1
(h+3)2 8 (h+1)
.
2
Propozicija 4.7 Ako Vermaov modul V (c; h) ima singularni vektor nivoa
p
h 1
(h+3)2 8 (h+1)
tri i ako vrijedi
+
;
+ h; + 2 2
= Z, onda je
2
V 0;
Posebno cemo promatrati slucaj h = 0.
Propozicija 4.8 Ako je
2
= Z, onda je V 0 ;
L(c; 0) ireducibilan.
Dokaz. Ako je v vektor najvece tezine u L(c; 0), onda je L 1 v = 0 pa imamo:

L
v) =
(n +
+ 1) (vn
L1 (vn
v) =
(n +
+ 2 ) (vn+1
U slucaju da je n +
v) , 8n 2 Z:
+ 2 = 0 vrijedi
L 1 L2 (vn
jer je inace
v) , 8n 2 Z;
(vn+1
v) =
(n + 2 + ) (vn+1
v) 6= 0
2 Z. Iz gornjih relacija slijedi

Un = Un+1 ; 8n 2 Z
pa tvrdnja slijedi iz teorema 4.3.

40
4.2
L(c; h)
Struktura potkvocijenata
Neka je h = 0, c 6= cp;q (dakle L 1 v je jedini singularni vektor) i

= 0). Uvodimo oznaku V := V 0 ;
(mozemo slobodno uzeti

Uzmimo prvo da je
2 Z
L (c; 0).
2
= f0; 1g. Kao i prije imamo
L
(vn
v) =
n (vn
L1 (vn
v) =
(n + 2 ) (vn+1
v)
v)
pa je
=U
=U
U0 = U1 =
(Ako je n + 2 = 0 iskoristimo L 1 L2 (vn

Ako je
v) 6= 0.)
= 0, onda ne postoji v0 pa je
=U
dok za
v) = (n + 2) (vn+2
= 1 ne postoji v
=U
U1 = U2 =
U0 = U1 =
pa je
=U
=U
Dakle, ako stavimo U+ = U1 ; U = U 2 ; vrijedi V = U
U+ .
Propozicija 4.9 Neka je M (c; h) modul najvece tezine. Ako vrijedi Un

Um za sve m
n, onda je Un =Un+1 modul najvece tezine h
Dokaz. Un je ciklicki modul generiran s vn

Lk (vn
v) 2 Un+k
v) =
( + )vn
n.
v, a buduci da vrijedi
Un+1
za sve k 2 N i
L0 (vn
slijedi da je vn
v vektor najvece tezine h
v + h(vn
v)
n.
41
L(c; h)
2 Z. Tada je V = V0;0
Teorem 4.10 Neka je c 6= cp;q i
L(c; 0) reducibi-
lan i postoji
8 netrivijalni pravi podmodul U+ takav da je V =U+ = V (c; h), gdje
< 1
; 6= 1;
je h =
: 1; = 1:
Dokaz I. V (c; h) je modul za verteks-algebru L(c; 0) pa postoji operator
ispreplitanja tipa
tipa
V (c;h)
V (c;h) L(c;0)
V (c;h)
L(c;0) V (c;h)
, a onda i transponirani operator ispreplitanja
pa tvrdnja teorema slijedi iz teorema 3.7.
Navest cemo i direktni dokaz.

Dokaz II. Pretpostavimo suprotno, da je V ireducibilan. Tada postoji w 2
U (Vir )U (Vir+ ) takav da je v
w=
Lknn
Lk11 xk1
kn ;
k1 ;:::;kn
v). Neka je
v = w(v1
ki 2 Z+ , xk1
kn
2 U (Vir+ ) homogen. (4.7)
Iz razmatranja prije teorema znamo da postoji komponenta takva da je k2 +

+ kn 6= 0. Uvijek mozemo pretpostaviti da je Lk11 xk1
Lk11 xk1 kn v = 0). Neka je Lknn

P
i iki maksimalna. Tada je
Lk11 xk1
Lk11 xk1
kn v1
Lknn
kn
kn v1
6= 0 (jer je
komponenta iz (4.7) takva da je
Lk22 v = 0:
No L (c; 0) je slobodni U (Vir n fL 1 g)-modul pa slijedi da je Lk11 xk1
kn v1
0 - kontradikcija.
(Izbor maksimalne komponente nije jedinstven, ali sve takve su meusobno
linearno nezavisne pa tvrdnja i dalje vrijedi.)
Dakle U+ je pravi podmodul, a, prema propoziciji 4.9, V =U+ je modul
najvece tezine. Ostalo je pokazati da je V =U+ Vermaov modul, odnosno da
U (Vir ) djeluje slobodno na njega. Pretpostavimo radi jednostavnosti da je
42
L(c; h)
6= 0; 1. Primjetimo da je
U+ = fu (v0
v) : u 2 U (Vir)g =
= spanC fu0 (vk

i da svaki u0 (vk
v) : u0 2 U (Vir ) =U (Vir ) L 1 ; k
u0 v 6= 0.
v) ima komponentu vk
Kada V =U+ nebi bio slobodan, za neki x 2 U (Vir ) bi x (v

U+ . No jasno je da x (v
0g
v) ne moze imati komponentu vk
v) bio iz
u0 v, k
pa je V =U+ slobodan.
Teorem 4.11 Neka je c 6= cp;q i
ireducibilni podmodul od V0;0
2 Z. Tada je U+ = U (Vir)(v1
L(c; 0). Nadalje, U+ nije oblika V 0;
v)
L(c; h).
Dokaz. Prema korolaru 4.4 svaki netrivijalni podmodul od V sadrzi generator vk
v za neki k 2 Z pa buduci da je U1 = Uk , za sve k
0, slijedi
ireducibilnost modula U+ .
: U+ ! V 0;
L (c; h) za
+ Z i Supp V 0;
L (c; h) =
L
=
Cwn
Pretpostavimo da postoji Vir-izomorzam

neke ; ; h 2 C. Buduci da je Supp U+ =
+Z slijedi h
za neki m 2 Z. Neka je V 0;
+m =
i w vektor najvece tezine u L (c; h).

Pretpostavimo da je
(v0
Iz L
(v0
v) = w0
6= 0. U+ je tada generiran s v0
x0 + w 1
v) = 0 slijedi L
n
X
x1 +
(v0
(i + ) wi
i=0
xn ; xj 2 L (c; h)j
xi =
n
X
wi
L 1 xi
(4.8)
i=0
Pretpostavimo prvo da je
n 1
X
v i mozemo pisati
v) = 0, odnosno
i=0
kao
+ wn
n2Z
2 Z, odnosno
(i + 1)wi
xi+1 =
= 0. Tada (4.8) mozemo zapisat

n
X
wi
L 1 xi
i=0
43
iz cega slijedi xi+1 =
1
L 1 xi
i+1
xj =
L(c; h)
za i = 0; 1; : : : ; n
1 i L 1 xn = 0. Dakle,
1 j
L x0 za j = 1; : : : ; n.
j! 1
Slobodno mozemo pretpostaviti da je x0 = w iz cega izlazi Ln 1 w = 0. To je

moguce ako i samo ako je h = 0. No, prema teoremu 4.10 modul V0;0
je reducibilan pa
L(c; 0)
ne moze biti izomorzam.
Dakle, mora biti
2
= Z. Tada iz (4.8) slijedi x0 = 0. Neka je k > 0
najmanji takav da je xk 6= 0. Tada (4.8) prelazi u

n 1
X
wi
(i + 1 + )xi+1 =
i=k 1
n
X
wi
L 1 xi
i=k
iz cega dobijemo xk = 0 to je kontradikcija.

Ako je
(v1
= 0 dokaz je potpuno analogan, s razlikom da sada promatramo
v).
Spomenimo jo i strukturu potkvocijenta za tenzorski produkt s Vermaovim modulom.

Teorem 4.12 Neka je
+2 2
= Z. Tada za svaki n 2 Z u modulu V 0 ;
V (c; h) vrijedi Un =Un+1 = V (c;
n) gdje je
=h
Dokaz. Dokaz je analogan onome teorema 4.10. Iz propozicije 4.9 zakljucujemo da je Un =Un+1 generiran vektorom vn
n najvece tezine h
n.
Pokazimo jo da je Un =Un+1 Vermaov. Prvo primjetimo da je

Un+1 = fu (vn+1
i da svaki u0 (vn+k
v) : u 2 U (Vir)g = fu0 (vn+k

v) ima komponentu vn+k
v) : u0 2 U (Vir ) ; k > 0g
u0 v 6= 0 (jer U (Vir ) djeluje
slobodno na V (c; h)). Kada Un =Un+1 nebi bio slobodni (dakle Vermaov)
modul, onda bi za neki x 2 U (Vir ) vektor x (vn
x (vn
v) ne moze imati komponentu vn+k
v) bio iz Un+1 . No
u0 v, za k > 0 to dokazuje
tvrdnju.
44
4.3
L(c; h)
Minimalni modeli
Ako je c = cp;q = 1
6 (p pqq) za neka dva relativno prosta broja p; q > 1,
onda je maksimalni podmodul J(c; 0) Vermaovog modula V (c; 0) generiran s dva singularna vektora: L 1 v i vp;q = up
U (Vir )(p
1)(q 1) .
1;q 1 v,
gdje je up
1;q 1
Ireducibilni kvocijent L(c; 0) tada ima strukturu racionalne
verteks-algebre. Svi ireducibilni moduli za L(c; 0) su tzv. minimalni modeli, L(c; h) gdje je h = hm;n =
(np mq)2 (p q)2

,
4pq
za 0 < m < p i 0 < n < q.
Primjetimo da parovi (m; n) i (p m; q n) daju isti h. Moduli J(cp;q ; hm;n ) su

takoer generirani s dva singularna vektora nivoa mn, odnosno (p m)(q n).
Vec smo vidjeli da, koristeci jedan singularni vektor, tj. relaciju u L(c; h),
mozemo pokazati ireducibilnost modula V 0 ;
L(c; h) za parametre ( ; ) 2
C2 koji ne leze na odreenoj algebarskoj krivulji (radi se o rjeenjima polinomijalne jednadzbe stupnja jednakog nivou singularnog vektora). Pri ispitivanju ireducibilnosti modula V 0 ;
L(cp;q ; hm;n ) na raspolaganju imamo dva
singularna vektora cime dokazujemo ireducibilnost svuda osim na presjeku

odgovarajucih krivulja, a to je diskretan skup tocaka. Ovo cemo pokazati na
22
,
5
primjeru minimalnih modela c2;5 =

Prema propoziciji 4.8 V 0 ;
c3;4 =
1
2
i c2;7 =
68
.
7
L(c; 0) je ireducibilan za sve
smanjenja opcenitosti pretpostavimo da je
2
= Z pa bez
= 0. Iz relacija
L 1 (vn
v) =
nvn
L1 (vn
v) =
(n + 2 )vn+1
L2 (vn
v) =
(2 + 3 )vn+2
slijedi
=U
s tim da slucaju
=U
= 0 ne postoji v0
U0 = U1 =
v pa U0 izbacujemo iz niza, a za
45
= 1 ne postoji v
L(c; h)
v pa eliminiramo U 1 . Za dokaz ireducibilnosti jo
treba pokazati da vrijedi U1
U 2.
Propozicija 4.13 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od (0; 65 ). Tada je modul

V 0;
22
; 0)
5
L(
ireducibilan.
3
L 4.
5
Dokaz. Neka je s = L2 2
22
; 0)
5
Tada u L(
iskoristimo tu relaciju. Pretpostavimo prvo da je

s(v3
v) = (3
=
)(1
(3
)v
3
v + (3
5
9
) + (1
5
)(1
L 2 (v1
v) =
3 )v
) v
(1
)v
6= 1. Buduci da je
1
2(3
2(3
v + v1
vrijedi sv = 0 pa
)v1
)v1
L 2v
L 2v
L 2v
slijedi
s(v3
No v3
v) + 2(3
)L 2 (v1
v 2 U1 pa slijedi U1
S druge strane, za sve

s(v2
L 2 (v0
v) =
v) = v
)v
v:
6= 1; 56 .
za sve
(1
6= 0 imamo
3
(3
5
2)
v + v0
6
5
v) =
2) v
v + 2(
2)v0
L 2v
L 2v
pa je
s(v2
v)
2(
2)L 2 (v0
6
5
=
to dokazuje da je U0
v) =
za
3
2) + (3
5
(
( + 1)v
2) v
v=
v;
6= 0; 1; 65 . Time je dokaz zavren.
Propozicija 4.14 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od (0; 12 ) i (0; 15

). Tada je
16
modul V 0 ;
L( 12 ; 0) ireducibilan.
46
Dokaz. Stavimo li s0 = 64L3 2 + 93L2 3
L(c; h)
264L 4 L
108L 6 , u L
1
;0
2
vrijedi s0 v = 0. Iz relacija
s0 (v5
v) + 192(5
+186(5
+192(5
)(3
)L2 2 (v3
2 )L 3 (v2
)L 2 (v1
v)
v)
v) =
264(5
264(5
2(
)L 4 (v3
3 )L 2 (v1
v)+
1
2
15
16
1)
v)+
(v
v)
i
s0 (v4
v) + 192(4
+186(4
+192(4
slijedi U1
)(2
U
)L2 2 (v2
2 )L 3 (v1
)L 1 (v0
za
v)
v)
264(4
264(4
v) = 2 ( + 2)
)L 4 (v2
3 )L 1 (v0
1
2
v)+
v)+
15
16
(v
v)
15
6= 12 ; 16
.
). Tada je
Propozicija 4.15 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od (0; 97 ) i (0; 10
7
modul V 0 ;
L(
68
; 0)
7
ireducibilan.
Dokaz. Analogno dokazu prethodnih propozicija, iskoristimo singularni vektor

(L3 2
1 2
L
7 3
11
L 4L
7
38
L 6 )v = 0
49
i dobijemo trazene iznimke.

Promotrimo sada i module tezine razlicite od nula. Rezultate propozicija
4.6 i 4.7 cemo primijeniti na konkretne minimalne modele sa singularnim
vektorima odgovarajucih nivoa. Napomenimo da se u sljedecim primjerima
uvjet
+2 2
= Z moze izostaviti.
Propozicija 4.16 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od (0; 12 ) i ( 21 ; 15

). Tada je
16
modul V 0 ;
L( 21 ; 21 ) ireducibilan.
47
L(c; h)
Dokaz. V ( 12 ; 12 ) ima singularne vektore na nivou dva, odnosno tri. Korijeni

od p(n) su
p
49
6
+
a od q(n)
1
2
Dakle, V 0 ;
p
49
4
48
48
L( 12 ; 12 ) je ireducibilan osim kada je ispunjeno

p
p
1
1
49 48
49 48
+
=
+
2Z
6
4
ili
1
2
49
6
48
2 Z:
Iz gornjih uvjeta izlazi da reducibilnost moze nastupiti iskljucivo kada je

( ; ) = (0; 12 ) ili ( ; ) = ( 12 ; 15
).
16
2 6
; )
5 5
Propozicija 4.17 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od (

je modul V 0 ;
L(
Dokaz. Modul V (
22
;
5
1
)
5
22
;
5
1
)
5
i(
1 6
; ).
5 5
Tada
ireducibilan.
ima singularne vektore na nivou dva, odnosno
tri. Korijeni od p(n) su

+
p
49
10
a od q(n)
1
5
Izjednacavanjem dobijemo ( ; ) = (
40
p
49
5
2 6
; ),
5 5
40
1 6
; ).
5 5
Jasno, slicni racun moze se provesti za singularni vektor bilo kojeg nivoa.
Ovdje navodimo primjer sa singularnim vektorom na nivou cetiri.
15
Propozicija 4.18 Neka je ( ; ) 2 C2 razlicito od ( 18 ; 16
), (
Tada je modul V 0 ;
3 15
; ),
8 16
( 12 ; 12 ).
1
L( 21 ; 16
) ireducibilan.
48
L(c; h)
1
Dokaz. Modul V ( 12 ; 16
) ima singularne vektore na nivou dva i cetiri. Korijeni
od p (n) su
1
49
8
48
(4.9)
Pomocu drugo singularnog vektora dobijemo u4 2 U (Vir ) takav da u V 0 ;

L(c; h) vrijedi
u4 (vn
v) =
r(n)vn
v:
gdje je r(n) polinom cetvrtog stupnja s korijenima

p
p
49 48
1
23 7 49
+
;
+
24
24
1 15
;
8 16
Jedino za parove
3 15
;
8 16
1 1
;
2 2
48
(4.10)
su izrazi (4.9) i (4.10) jednaki u
Z.
1 9
; ).
7 7
i(
Tada je modul V 0 ;
L(
68
;
7
2
)
7
4 9
; ),
7 7
2 10
; ),
7 7
3 10
; )
7 7
ireducibilan.
Dokaz. Iskoristimo singularne vektore nivoa 2 i 5 kao u prethodnim dokazima.

(
4 10
; ),
7 7
2 9
; )
7 7
i(
3 9
; ).
7 7
Tada je modul V 0 ;
L(
68
;
7
6 10
; ),
7 7
3
)
7
3 10
; ),
7 7
ireducibilan.
Dokaz. Iskoristimo singularne vektore nivoa 3 i 4, kao prije.

Iz prethodnih propozicija i teorema 3.8 slijedi:
Teorem 4.21 Neka su ;
V 0;
V 0;
V 0;
L(
L(
22
; 0)
5
22
;
5
2 C. Tada vrijede sljedece ekvivalencije:
je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) = (0; 56 ),
1
)
5
je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) 2 f(
2 6
; );
5 5
1 6
; )g,
5 5
15
)g,
L( 21 ; 0) je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) 2 f(0; 21 ); (0; 16
49
V 0;
V 0;
L(c; h)
L( 12 ; 12 ) je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) 2 f(0; 12 ); ( 12 ; 15

)g,
16
1
15
L( 12 ; 16
) je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) 2 f( 18 ; 16
); (
3 15
; );
8 16
( 21 ; 12 )g,
V 0;
L(
V 0;
L(
(
V 0;
(
2 10
; ); (
7 7
L(
6 10
; ); (
7 7
68
; 0)
7
68
;
7
je reducibilan ako i samo ako je ( ; ) 2 f(0; 79 ); (0; 10

)g,
7
2
)
7
1 9
; ); (
7 7
4 9
; );
7 7
3 10
; )g,
7 7
68
;
7
3
)
7
2 9
; ); (
7 7
3 10
; ); (
7 7
4 10
; );
7 7
3 9
; )g.
7 7
Teorem 4.22 Vrijede sljedeci izomorzmi Vir-modula:

V0;0 6
L(
22
22
; 0) =U0 = L(
;
5
5
V 0 2;6
L(
22
;
5
1
) =U
5
V 0 1;6
L(
22
;
5
1
22
) =U0 = L(
;
5
5
5 5
5 5
= L(
1
);
5
22
; 0);
5
1
);
5
V0;0 1
1
1 1
L( ; 0) =U0 = L( ; );
2
2 2
V0;0 15
1
1 1
L( ; 0) =U0 = L( ; );
2
2 16
V0;0 1
1 1
L( ; ) =U
2 2
V 10 : 15
1 1
1 1
L( ; ) =U0 = L( ; );
2 2
2 16
V 10 ; 15
1 1
L( ; ) =U
2 16
16
2 16
8 16
V 0 3 ; 15
8 16
2 2
1
= L( ; 0);
2
1
= L( ; 0);
2
1 1
1 1
L( ; ) =U0 = L( ; );
2 16
2 2
1 1
1 1
L( ; ) =U0 = L( ; );
2 16
2 16
V 10 ; 1
V0;0 9
L(
68
68
; 0) =U0 = L(
;
7
7
2
);
7
50
L(c; h)
V0;0 10
L(
68
68
; 0) =U0 = L(
;
7
7
V 0 4;9
L(
68
;
7
2
) =U
7
= L(
68
; 0);
7
V 0 6 ; 10
L(
68
;
7
3
) =U
7
= L(
68
; 0);
7
V 0 3 ; 10
L(
68
;
7
2
68
) =U0 = L(
;
7
7
2
);
7
V 0 3 ; 10
L(
68
;
7
3
68
) =U0 = L(
;
7
7
3
);
7
V 0 2;9
L(
68
;
7
3
68
) =U0 = L(
;
7
7
3
);
7
V 0 1;9
L(
68
;
7
2
68
) =U0 = L(
;
7
7
3
);
7
V 0 2 ; 10
L(
68
;
7
2
68
) =U0 = L(
;
7
7
3
);
7
V 0 3;9
L(
68
;
7
3
68
) =U0 = L(
;
7
7
2
);
7
V 0 4 ; 10
L(
68
;
7
68
3
) =U0 = L(
;
7
7
2
):
7
7 7
7 7
7 7
7 7
3
);
7
Dokaz. Iz prethodnog teorema slijedi da su svi navedeni tenzorski produkti

reducibilni pa, prema ranijim razmatranjima, moduli U0 , odnosno U
moraju biti pravi podmoduli. Prema propoziciji 4.9, V 0 ;
modul najvece tezine h
i U 2,
L(c; h) =U0 je
+1 generiran vektorom najvece tezine v
v.
Preostaje dokazati da su svi kvocijenti ireducibilni. Za ilustraciju, naveden

je dokaz nekoliko jednostavnijih primjera.
V0;0 6
5
L(
22
; 0)
5
=U0 = L(
Singularni vektori u V (
4
L 3 )v
25
22
;
5
22
;
5
1
)
5
1
)
5
2
L 2 )v
5
su (L2 1
i (L3 1
8
L 2L 1
5
pa je potrebno dokazati da vrijedi

(L2 1
2
L 2 )(v
5
v) 2 U0
(4.11)
51
8
L 2L
5
(L3 1
L(c; h)
4
L 3 )(v
25
v) 2 U0
3
L 4 )v
5
Iskoristit cemo singularne vektore L 1 v i (L2 2

(L2 1
2
L 2 )(v 1
5
v) =
28
v 3
25
2
v 1
5
L 2 v = (L2 2
(4.12)
22
; 0).
5
iz V (
3
L 4 )(v1
5
v) 2
U1 = U0 to dokazuje (4.11).
8
L 2L
5
(L3 1
125
(21v
2
4
L 3 )(v
25
100v
L 2v
v) = 7v
v + 10v
(4.13)
v) =
10L
L 3 v)
Iskoristimo
2
L 2 )(v0
5
25 2
(L 1
6
L 2 v 2 U0
(4.14)
i
2
L 2 )(v1
5
25L 1 (L2 1
=
84v
pa je (4.13)=
V 0 2;6
L 2v
10v
L 3 v 2 U0
(4.16)
9 (4.14)+(4.16) cime je dokazano i (4.12).

22
;
5
L(
5 5
10v
v) =
1
)
5
Buduci da je L1 (vn
V 0 2;6
v) =
1
)
5
22
;
5
vektore iz L(
=U
5 5
v, koristeci L2 i singularne
(n + 2)vn+1
dobijemo da je
22
;
5
L(
22
; 0)
5
= L(
1
)
5
=U
U0 = U1 =
pa treba dokazati da vrijedi

L 1 (v
3
L 4 )(v
5
(L2 2
No L 1 (v
(L2 1
v) = 75 v
2
L 2 )(v0
5
v) 2 U
v+v
v) =
v) 2 U
(4.18)
L 1 v pa iz
2
v 2
| 25 {z
2U
(4.17)
4
v+ v
} 5
L 1 v 2 U0
52
L(c; h)
slijedi relacija (4.17).

Nadalje,
3
L 4 )(v
5
(L2 2
=
224
v
25
v+
26
v
5
v) =
3
L 4 )v:
5
L 2v + v
(L2 2
v+v
L 3v 2 U
Iskoristimo
L 3 (v
v) =
24
v
5
te iz
L 1 s2 (v
v) 2 U
s03 (v
v) 2 U
2
L 2,
5
gdje je s2 = L2 1
a s03 = L
5L 2 L
(u L(
22
;
5
1
)
5
vrijedi
s03 v = 0), slijedi

v
L 1v
L 2v
Nadalje, iz L 2 L 1 (v
v
a iz L 4 (v
L 1 v) 2 U
L2 2 v
L 2 v) 2 U
v
16
v
5
13
v
5
v mod U 2 ;
v mod U 2 :
589
v
25
slijedi
v mod U 2 ;
L 4v
95
v
3
v mod U 2 :
Posljednje cetiri relacije dokazuju (4.18).

Napomenimo joda se iz relacija s03 (v1
pokaze kako je v
v); s2 (v0
v); L 2 (v0
v) 2 U0
v 2 U0 cime je dokazana ireducibilnost podmodula
U 2.
53
V 0 1;6
22
;
5
L(
5 5
1
)
5
22
;
5
=U0 = L(
L(c; h)
1
)
5
Treba pokazati da je
s2 (v
v) 2 U0
(4.19)
s03 (v
v) 2 U0
(4.20)
Direktnim racunom se pokaze da vrijedi

2
L 2 )(v
5
(L2 1
v) = (2s03
L 1 s2 )(v0
v)
to dokazuje (4.19).
Buduci da je
s03 (v
te da iz L2 1 s2 (v0
352
v
5
iz L 2 s2 (v0
v + 10v
L 1 v + 5v
L 2 v)
L 1v
8v
L 2v
6v
L 1 v + 4v
L 2v
L 2v
6v
L 3 v 2 U0 ;
v) 2 U0
a iz L 1 s03 (v0
16
v
5
v) 2 U0 dobijemo
v + 11v
68
v
5
6
(14v
5
v) =
12v
L 3 v 2 U0 ;
v) 2 U0
76v
L 1v
20v
L 3 v 2 U0
slijedi (4.20).
V0;0 1
2
L( 12 ; 0) =U0 = L( 21 ; 12 )
Iako je L1 (vn
v) =
(n + 1)vn+1
V0;0 1
1
L( ; 0)
2
=U
v, koristeci L2 i L
1
dobijemo
U0 = U1 =
54
L(c; h)
pa treba dokazati da je
4
L 2 )(v
3
4
L 2 L 1 )(v
5
v) 2 U0
v) 2 U0
(L2 1
(L
No
4
L 2 )(v
3
(L2 1
+480L2 2 (v1
4
v
3
v) =
v) + 372L 3 (v0
L 2 v = s6 (v3
v)
660L 4 (v1
v)+
v) 2 U0
gdje je s6 v singularni vektor u L( 21 ; 0).

Nadalje, (L
V0;0 15
16
4
L 2 L 1 )(v 1
5
v) = 0.
1
L( 21 ; 0) =U0 = L( 12 ; 16
)
Treba pokazati da je
(L2 1
(16L2 2
24L 3 L
3
L 2 )(v
4
v) 2 U0 ;
9L 4 )(v
v) 2 U0 :
Direktnim racunom se pokaze da je

(L2 1
=
1
s6 (v3
33
3
L 2 )(v
4
35
3
v 3 v
v 1 L 2v =
64
4
279
33
v)
L 3 (v0 v) + L 4 (v1
44
2
v) =
12L2 2 (v1
v)
v)
to dokazuje prvu relaciju.

(16L3 2
24L 3 L
9L 4 )(v
+16v
L2 2 v
Kombinirajuci s6 (v1
v)
( 1275
L
2
v) =
24v
v), L 2 s2 (v
+ 408L 3 L 1 )(v0
21
v
4
L 3v
v + 62v
9v
L 2 v+
L 4v
v), L2 1 s2 (v
v) i L 1 s6 (v2
v) dokaze se i druga relacija.
55
Poglavlje 5
LIEJEVA ALGEBRA W (2; 2)
U ovom poglavlju cemo denirati Liejevu algebru W (2; 2). Dat cemo pregled
reprezentacija najvece tezine i reprezentacija iz tzv. meuserije. Ispitat cemo
strukturu Vermaovog modula i njegovih potkvocijenata.
Struktura Vermaovog modula je vec promatrana u clanku W. Jiang, Y.
Pei [JP], no glavni rezultati su nepotpuni. Naime, pokazat cemo da uz singularne vektore, Vermaovi moduli u posebnim slucajevima sadrze i subsingularne vektore. To su prvi rezultati u tom smjeru. Egzistencija subsingularnog
vektora je u clanku [JP] zanemarena. Navest cemo nuzni uvjet za nastupanje takvog slucaja i postaviti slutnju da je taj uvjet i dovoljan. Singularne
i subsingularne vektore cemo zatim iskoristiti u ispitivanju ireducibilnosti
tenzorskog produkta modula meuserije i modula najvece tezine. Osnovne
rezultate o strukturi Vermaovog modula kratko navodimo u drugom odjeljku,
dok su detaljni dokazi izdvojeni u posebni odjeljak na kraju poglavlja.
Kao i kod Virasorove algebre, reprezentacije najvece tezine 0 (u odnosu
na L0 ) imaju strukturu algebre verteks operatora, a poznate su i sve pripadne ireducibilne reprezentacije. Spomenut cemo neke operatore ispreplitanja meu tim reprezentacijama, iako je o njima poznato dosta manje nego
Poglavlje 5. LIEJEVA ALGEBRA W (2; 2)
li u slucaju Virasorove algebre.
5.1
Denicija i osnovne napomene
W -algebra W (2; 2), koju cemo u daljnjem tekstu oznacavati s L, je jedna od

brojnih generalizacija Virasorove algebre. Prvi su je uveli W. Zhang i C. Dong
u clanku [ZD] u sklopu klasikacije prostih verteks-algebri generiranih s dva
generatora konformne tezine 2. Liejeva algebra L ima bazu fWn ; Ln ; C; CW ; :
n 2 Zg nad C i mnozenje denirano s
[Ln ; Lm ] = (n
[Ln ; Wm ] = (n
m) Ln+m +
m) Wn+m +
n3 n
C;
12
n3 n
CW ;
m
12
n; m
n;
[Wn ; Wm ] = [L; C] = 0:
Napomena 5.1 U ovoj disertaciji cemo promatrati slucaj CW = C.
Algebra W (2; 2) se moze realizirati iz semidirektnog produkta Virasorove
algebre i jednog njenog modula iz meuserije. Osim toga, mozemo promatrati algebru Ve L (loop-Virasoro algebra) deniranu kao univerzalno centralno
proirenje algebre Vir C[t; t 1 ]. Tada je W (2; 2) = Ve L=C[t2 ].
I ova algebra ima prirodnu trokutastu dekompoziciju: L = L
L0
L+
gdje je
L+ =
L =
(CLn + CWn );
n>0
(CLn + CWn );
n>0
L0 = CL0 + CW0 + CC:

Napomenimo da W0 na L ne djeluje poluprosto! Algebru L mozemo prikazati
kao direktnu sumu svojstvenih potprostora Ln operatora L0 : Ln = CL
CW
n;0 CC.
57
L-modul V je tezinski ako se moze prikazati kao suma L0 -svojstvenih

L
(odnosno tezinskih) potprostora V =
V , gdje su V = fv 2 V : L0 v =
2C
vg. Tada je nosac od V skup njegovih tezina Supp V = f 2 C : V 6= 0g.
Tezinske module s konacno-dimenzionalnim tezinskim potprostorima nazivamo Harish-Chandrinim modulima.

Za tezinski modul V kazemo da je modul najvece (odnosno najmanje)
tezine
2 C, ako postoji v 2 V takav da je V = U (L)v i L+ v = 0 (odnosno
L v = 0). Nadalje, uvijek pretpostavljamo da je W0 v = v za neki
2C
iako djelovanje W0 na V nije poluprosto.

Neka je U (L) univerzalna omotacka algebra od L i I lijevi ideal generiran
skupom fLn ; Wn ; C c1; L0 h1; W0 hW 1 : n 2 Ng. Tada je U (L)=I modul
najvece tezine h i centralnog naboja c kojeg nazivamo Vermaov modul i
oznacavamo s V (c; h; hW ). Naravno, V (c; h; hW ) je slobodni L -modul te
je svaki modul najvece tezine izomorfan nekom kvocijentu odgovarajuceg
Vermaovog modula. U daljnjem tekstu cemo ponekad skraceno pisati modul
najvece tezine (c; h; hW ). Vermaov modul se moze realizirati i kao inducirani
modul U (L)
Cv gdje je L+ v = 0, Cv = c, L0 v = hv, W0 v = hW v.
L
V (c; h; hW ) ima prirodnu Z-gradaciju V (c; h; hW ) = k 0 V (c; h; hW )h+k ,
U (L+ L0 )
a PBW bazu od V (c; h; hW )h+k tvore W ms

W
P
P
je
mi + nj = k, ms
m1 > 0, nt
m1 L nt
n1 v,
pri cemu
n1 > 0 i v vektor
najvece tezine u V (c; h; hW ).
Svaki Vermaov modul sadrzi jedinstveni maksimalni podmodul J(c; h; hW )

i pripadni ireducibilni kvocijent L(c; h; hW ) je do na izomorzam jedinstveni
ireducibilni modul najvece tezine (c; h; hW ). Zhang i Dong su pomocu determinantne formule dali kriterij ireducibilnosti:
Teorem 5.2 ([ZD] Theorem 2.4 na str. 6) Vermaov modul V (c; h; hW )
je ireducibilan ako i samo ako je
m2 1
c
12
+ 2hW 6= 0 za sve m 2 Z.
58
Za netrivijalni tezinski modul kazemo da pripada meuseriji ako je

nerastavljiv i ako mu je svaki tezinski potprostor jednodimenzionalan. Neka
je V
Vir-modul iz meuserije. S V
; ;0
oznacimo L-modul dobiven od V
uz trivijalno djelovanje Wn za sve n 2 Z. Dakle, V
; ;0
= spanC fvm : m 2 Zg
i
Ln vm =
(m +
+ n )vm+n
Cvm = Wn vm = 0; za sve n; m 2 Z:
Kao i kod meuserije za Virasorovu algebru, parametar
modulo Z, a V
je invarijantan
je reducibilan ako i samo ako je

2 Z i
2 f0; 1g.
L
0
Cvm V0;1;0 te V 0 ; ;0 = V ; ;0
:=
:= V0;0;0 =Cv0 , V0;1;0
; ;0
0
Deniramo V0;0;0
m6= 1
za ostale parove ;
2 C i na taj nacin dobijemo seriju ireducibilnih tezinskih
0
0
= Z i Supp V 0 ;
= Supp V0;1;0
modula. Ocito je Supp V0;0;0
;0
+Z
za sve ostale parove ( ; ).

Teorem 5.3 ([LZ] Theorem 5.2 na str. 18) Svaki ireducibilni HarishChandrin modul nad L je modul najvece (najmanje) tezine ili modul iz meuserije.
Mozemo promatrati i generalizirane meuserije (s dvodimenzionalnim
tezinskim prostorima) navedene u clanku Y. Su, Y. Xu, X. Yue [SXY] (3.3).
Navest cemo samo jednu seriju koja ce se javiti kod operatora ispreplitanja:
0
1
B( ; ) = spanC fvm
; vm
: m 2 Zg uz djelovanje
0
Lk vm
=
0
( + m + k)vm+k
;
0
Wk vm
=
1
( + m + k)vm+k
1
Lk vm
=
1
( + m + k)vm+k
;
1
= 0, 8k; m 2 Z:
Wk vm
59
5.2
Struktura Vermaovih modula
U nastavku cemo pokazati da, ukoliko je Vermaov modul reducibilan, singularni vektor opcenito lezi u W pa je tada J(c; h; hW ) = V (c; h + p; hW ).
Odredit cemo PBW bazu pripadnog kvocijentog modula. U posebnom slucaju, maksimalni podmodul J(c; h; hW ) nije Vermaov, nego ekstenzija Vermaovog modula pa je situacija neto kompliciranija. Dat cemo i nuzni uvjet
za nastupanje ovog posebnog slucaja te primjerima potkrijepiti slutnju da je
taj uvjet i dovoljan. Svi rezultati su navedeni u teoremu 5.4, dok je tehnicki
zahtjevan dokaz svih tvrdnji izdvojen zbog preglednosti poglavlja i nalazi se
u odjeljku 5.6.
Smatramo da su vektori
W
ms
m1 L nt
zadani u PBW zapisu, tj. da vrijedi ms
(5.1)
n1 v
m1 > 0, i nt
n1 > 0,
ako nije drugacije navedeno.

Za vektor x = W
ms
m1 L nt
n1 v
deniramo W -stupanj kao
broj generatora Wi tj. degW x = s. Analogno deniramo L-stupanj degL x =

t. Za x 2 V (c; h; hW ) oznacimo s x komponentu od x s najmanjim W stupnjem. Npr. ako je x = W 3 v + W 1 L 2 v + W 2 1 L 1 v onda je x =
W 3 v + W 1 L 2 v. Uvodimo oznaku W = spanfW
ms
m1 vg
za skup
vektora L-stupnja nula.

Odmah navodimo osnovne rezultate:
2
Teorem 5.4 Neka je V (c; h; hW ) Vermaov modul takav da je 2hW + p 12 1 c =

0 za neki p 2 N. Tada postoji singularni vektor u0 2 V (c; h; hW )h+p \W takav
da je u0 = W p v (do na skalarni faktor) te je U (L)u0 = V (c; h+p; hW ). Bazu
kvocijenta L0 (c; h; hW ) := V (c; h; hW )=U (L)u0 tvore slike svih vektora oblika
W
ms
m1 L nt
n1 v,
pri cemu je mi 6= p. Nadalje vrijedi:

60
(i) Ako je h 6= hW +
(13p+1)(p 1)
12
(1 r)p
2
za sve r 2 N, onda je U (L)u0 =
J(c; h; hW ) maksimalni podmodul u V (c; h; hW ) i kvocijent L0 (c; h; hW ) =

L(c; h; hW ) je ireducibilan.
(ii) Ako je V (c; h; hW )=U (L)u0 reducibilan, onda postoji subsingularni vektor
u 2 V (c; h; hW ) takav da je u = Lr p za r 2 N. Tada je J(c; h; hW )
generiran vektorima u i u0 , a bazu ireducibilnog kvocijenta L(c; h; hW )
tvore slike svih vektora W
pojavljuje W
ni Lk p za k
ms
m1 L nt
n1 v
u kojima se ne
r.
Slutnja 5.5 Pretpostavimo da je 2hW +
p2 1
c
12
= 0 za neki p 2 N. Tada je
L0 (c; h; hW ) reducibilan ako i samo ako je h = hW +
(13p+1)(p 1)
12
(1 r)p
.
2
Napomena 5.6 Ako je V (c; h; hW ) reducibilan stupnja p, onda, prema teoremu 5.4, sadrzi podmodul izomorfan V (c; h + p; hW ) koji je generiran singularnim vektorom u0 . No onda je i taj podmodul reducibilan stupnja p te sadrzi
singularni vektor (u0 )2 koji generira podmodul izomorfan V (c; h + 2p; hW ).
Ponavljajuci postupak dobijemo beskonacni lanac podmodula
V (c; h; hW )
V (c; h + p; hW )
V (c; h + kp; hW )
generiranih singularnim vektorima oblika (u0 )k . Pretpostavimo li da vrijedi

h 6= hW +
(13p+1)(p 1)
12
(1 n)p
2
za sve n 2 N, onda su svi pripadni kvocijenti
ireducibilni, tj. L(c; h + kp; hW ) za k 2 N0 .
61
5.2.1
Primjeri
Singularni vektor u0 2 W:
lvl
uvjet
u0
hW = 0
W 1v
c=
8hW
c=
3hW
c=
8
h
5 W
W
W
W
W 21 v
2
hW
W 2W
5
2hW
W 3W
3
4
3
4hW
c=
hW
3
hW
W 4W
+ h32 W 2 2 W
2
hW
13
2h3W
W 31 v
15
16hW
375
256h3W
125
2
+ 32h
2 W 2W 1
(W
1
h2W
W 3W
W 2 2+
W 41 v
2
21
4h2W
39
20h3W
W 2W 3 1
W 3W 2 1+
W 5 1 )v
(Sub)singularni vektor u za r = 1:
lvl
uvjet
h = hW = 0
L 1v
h = hW +
9
4
h = hW +
20
3
L
L
3
2hW
2
2
hW
W 1L
W 1L
+ 3h582 W 2 W
L
h = hW +
53
4
2
hW
5
2hW
5
2hW
W 1L
W 3L
125
16h2W
W
+ 325+20h
8h2W
12hW +39
W 21
16h2W
W 2L
3
h2W
2hw +52
W 31
3h3W
1
15
8hW
W 2L
W 2W 1L
W 3W
W
+ 975+60h
W 22 +
64h2
1125
256h3W
8125
64h3W
65
4hW
W 2 1L
v
125
32h2W
W 2 1L
375
64h3W
W 3 1L
W 2W 2 1
+ 1 W 41 v
(Pomocu racunala dobiveni su singularni vektori do nivoa 8.)
62
Za hW = 0 singularni vektor je u0 = W 1 v. Subsingularni vektori u:

lvl
uvjet
h = hW = 0
L 1v
h=
1
2
h=
h=
3
2
h=
L2 1 + 6c W
L3 1 +
L4 1 +
36
W 4
c
L5 1 +
12
W 3
c
60
W 3L 1
c
144
W 5
c
24
W 2L 1
c
108
W 22
c2
v
60
W 2 L2 1
c
48
W 4L 1
c
2304
W 3W 2+
c2
3312
W 2 2L 1
c2
120
W 2 L3 1
c
+ 180
W 3 L2 1 +
c
Slutnja 5.7 U subsingularnom vektoru u 2 V (c; 1 2 r ; 0) ne pojavljuju se L
za k > 1. Tada je, posebno, W0 u; W 1 u 2 J 0 (c; 1 2 r ; 0).

Za p = r = 2 subsingularni vektor u je
L2 2
3
3
3
+
W 4
2
4hW
2hW
2hW
3
3
W 1L 2L 1 +
+
hW
2hW
9
117
+ 3 W 3 1L 1 +
2
4hW
8hW
3
3
W 3L 1
W 1L
2hW
2hW
39
9
W 2 1 L 2 + 2 W 2 1 L2 1 +
2
4hW
4hW
135
153
9
+
+ 2 W 41 v
4
3
32hW
32hW
8hW
W 3W
63
Za p = 3, r = 2 subsingularni vektor u jednak je
4
2
2
10 + 6hW
W 5W 1 +
W 6+
W 5L 1
W 4L 2
2
hW
hW
hW
3hW
4
2
12
80 + 12hW
W 4W 2
W 2L 4
W 1L 5
W 4W 1L 1
2
hW
hW
3hW
hW 2
5964hW + 33784
4
792
+
W 4W 2 1
W 2L 3L 1
W 32
3
hW
497hW
355hW 3
4
6
852hW + 7468
W 2W 1L 3
W 1L 3L 2 +
W 1W 1L 4
+
2
hW
213hW
hW 2
24hW + 184 2
8
4
+ 2 W 2 2 L2 1
W 2W 1L 1 +
W 2W 1L 2L 1
3
hW
3hW
hW 2
6
12780h2W + 221520hW + 922 336 2
2
+
W 2W 2 1 +
4
2 W 1L 3L 1
3195hW
hW
4
852h
120hW + 968
W + 8278
2
2
W 2W 2 1L 2 +
W 3 1L 3
3
2 W 1L 2
15hW
hW
213hW 3
12
208740hW + 1230368
2
2
W 2W 3 1L 1
3 W 2W 1L 1
hW
7455hW 4
12
89460h2W + 222006hW 2099348
W 2W 4 1
W 3 1L 2L 1
+
5
22365hW
hW 3
149100hW + 1110268 3
2982hW + 74468 5
+
W 1L 2
W 1L 1
4
7455hW
2485hW 5
1101964 79311hW + 17892h2W 6
9
W 1 v
+ 4 W 4 1 L2 1
hW
22365hW 6
5.3
Verteks-algebra pridruzena algebri W (2; 2)

i operatori ispreplitanja
Moduli najvece tezine za W (2; 2)-algebru takoer daju jednu seriju algebri
verteks operatora. U [ZD] je pokazano da jedino L(c; 0; 0) za c 6= 0 ima
VOA strukturu. Za razliku od Virasorove algebre, ovdje se uvijek radi o
iracionalnim verteks-algebrama. Poznate su sve ireducibilne reprezentacije:
Teorem 5.8 ([ZD] Theorem 2.3 na str. 6) Neka je c 6= 0. Tada vrijedi:
64
1. Na L(c; 0; 0) postoji jedinstvena struktura algebre verteks operatora takva

da je v vakuum vektor, ! = L 2 v Virasorov vektor te je Y (!; z) =
P
P
n 2
i Y (W 2 v; z) = n2Z Wn z n 2 .
n2Z Ln z
2. Svaki kvocijent L-modula V (c; h; hW ) je modul za L(c; 0; 0).
3. fL(c; h; hW ) : h; hW 2 Cg su svi ireducibilni L(c; 0; 0)-moduli u kategoriji O.

Pokazimo sada kako se mogu realizirati neke meuserije preko teorije
verteks-algebri. Neka M (c; h; hW ) oznacava bilo koji netrivijalni kvocijent
Vermaovog modula V (c; h; hW ). U slucaju hW = 0 pretpostavljat cemo da
vrijedi W 1 v = 0 za vektor najvece tezine v. Pretpostavimo da postoji
operator ispreplitanja tipa
M (c;h3 h0W )
M (c;h1 ;0) M (c;h2 ;hW )
. Neka je v vektor najvece
tezine u M (c; h1 ; 0) i
I(v; z) = z
v(n) z
n 1
n2Z
pridruzeni operator ispreplitanja, v(n) 2 Hom(M (c; h2 ; hW ); M (c; h3 ; h0W )).

Tada je
Lm ; v(n) =
X m+1
(Li 1 v)(m+n
i
i 0
i+1)
= (L 1 v)(m+n+1) + (m + 1) (L0 v)(m+n) =

=
( + n + m + 1) v(m+n) + (m + 1) h1 v(m+n) =
(n +
+ (1 + m) (1
h1 )) v(m+n)
i
Wm ; v(n) =
X m+1
(Wi 1 v)(m+n
i
i 0
i+1)
= (W 1 v)(m+n+1) + (m + 1) (W0 v)(m+n) = 0

65
Dakle, komponente v(n) razapinju meuseriju V

=1
; ;0
gdje je
= h1 + h2
h3 ,
h1 . Ovako je deniran netrivijalni L-operator

: V 0;
;0
M (c; h2 ; hW ) ! M (c; h3 ; h0W );
pa posebno slijedi reducibilnost modula V 0 ;
;0
(v(n)
v) = v(n) v
M (c; h2 ; hW ).
Izdvojimo neke operatore ispreplitanja. Buduci da je M (c; h; hW ) modul

za verteks-algebru L(c; 0; 0), sigurno postoje operatori tipa
M (c; h; hW )
L(c; 0; 0) M (c; h; hW )
i transponirani operatori
M (c; h; hW )
:
M (c; h; hW ) L(c; 0; 0)
Posebno istaknimo operatore
L(c; h; hW )
L(c; 0; 0) L(c; h; hW )
L0 (c; h; hW )
;
L(c; 0; 0) L0 (c; h; hW )
L(c; h; 0)
L(c; h; 0) L(c; 0; 0)
L0 (c; h; 0)
:
L0 (c; h; 0) L(c; 0; 0)
odnosno
Promotrimo jo operator ispreplitanja tipa

L(c; h0 ; 0)
R(c; 0; 0) L(c; h; 0)
P
gdje je R(c; 0; 0) = J(c; 0; 0)=U (L)(W 1 u0 ). Neka je I(u; z) = z
u(n) z n 1
P 0
te I(u0 ; z) = z
u(n) z n 1 . (Naravno, u0 = W 1 v i u = L 1 v.) Sada
imamo
[Lm ; u(n) ] = (L 1 u)(m+n+1) + (m + 1)(L0 u)(m+n) =

=
( + n + m + 1) u(n+m) + (m + 1) u(n+m) =
(n + )u(n+m)
66
[Wm ; u(n) ] = (W 1 u)(m+n+1) + (m + 1)(W0 u)(m+n) =

= (L 1 u0 )(m+n+1) + (m + 1)u0 (m+n) =
=
( + n + m + 1) u0(n+m) + (m + 1) u0(n+m) =
(n + )u0(n+m)
[Lm ; u0(n) ] = (L 1 u0 )(m+n+1) + (m + 1)(L0 u0 )(m+n) =

=
( + n + m + 1) u0(n+m) + (m + 1) u0(n+m) =
(n + )u0(n+m)
[Wm ; u0(n) ] = (W 1 u0 )(m+n+1) + (m + 1)(W0 u0 )(m+n) = 0

pa fun ; u0n : n 2 Zg razapinje generaliziranu meuseriju B( ; 0).
5.4
Ireducibilnost modula V 0;
Sada cemo ispitati ireducibilnost V 0 ;
;0
;0
L(c; h; hW )
L (c; h; hW ). U toj proceduri je
bitno razlicita uloga generatora Ln i Wn buduci da Wn djeluju trivijalno na

meuseriju pa posebno vrijedi Wn (vk xv) = vk Wn xv. Necemo posebno koristiti strukturu Vermaovog modula, vec samo iskoristiti oblik subsingularnog
vektora. Prvo cemo pokazati da vrijedi isti kriteriji kao i za reprezentacije
Virasorove algebre.
Teorem 5.9 Neka su
; ; c; h; hW 2 C proizvoljni. V 0 ;
ireducibilan ako i samo ako je ciklicki za svaki vektor vm
;0
L(c; h; hW ) je
v, m 2 Z.
Dokaz. Jedan smjer je trivijalan. Pretpostavimo, dakle, da je modul ciklicki

za svaki vm
tezine n
v. Pretpostavimo da je U netrivijalni podmodul i x 2 U vektor
m.
x = vm
x0 +
vm
xn
67
xj 2 V (c; h; hW )h1 +j . Indukcijom po n cemo pokazati da postoji vk
v2U
cime je teorem dokazan.

Ako je n = 0 tvrdnja je trivijalna. Neka je stoga n > 0. Ako je Wk xn 6= 0 za
neki k 2 N, imamo
Wk x = vm
n+k
y0 +
+ vm
yn
6= 0
gdje je yj = Wk xj+k 2 V (c; h; hW )h+j pa po pretpostavci indukcije postoji

v 2 U . Buduci da L1 ; L2 ; W1 i W2 generiraju L+ , vektori L1 xn L2 xn ,
vk
W1 xn i W2 xn nisu istovremeno nula. Dakle, ako je Wk xn = 0 za sve k 2 N,

mora biti L1 xn 6= 0 ili L2 xn 6= 0 pa mozemo primijeniti analogni dokaz kao
u teoremu 4.3.
Od sada ce Uk oznacavati modul U (L)(vk
Korolar 5.10 Svaki netrivijalni podmodul M
v). Iz teorema 5.9 slijedi:

V 0;
;0
L(c; h; hW ) sadrzi
Uk za neki k 2 Z.
Iskoristit cemo subsingularni vektor u za dokaz ireducibilnosti tenzorskog
produkta. Prvo istaknimo jedan tehnicki detalj poznat iz reprezentacija Virasorove algebre.
Tvrdnja 1 Vektor vn
ks
k1 v,
gdje je k1 +
+ ks = k se moze
prikazati kao
n
X
xi
i=n k
Npr.
v4
n+k (vi
v) gdje je xj 2 U (Vir )
L 2 L 1 v = L 2 L 1 (v4
v)
v3
L 2v
v2
L 1v
pa iz
v3
L 2 v = L 2 (v3
v)
v1
v2
L 1 v = L 1 (v2
v)
v1
v
68
slijedi
v4 L 2 L 1 v = L 2 L 1 (v4 v)
L 2 (v3 v)
Takoer uocimo da za wi 2 W vrijedi vn
L 1 (v2 v)+(
wi v = wi (vn
)v1 v:
v).
Teorem 5.11 Pretpostavimo da u V (c; h; hW ) postoji subsingularni vektor

u takav da je u = Lr p v. Ako vrijedi
V 0;
;0
+2 ,
+ (1
2
= Z onda je
p)
L(c; h; hW ) ireducibilan.
Dokaz. Iz
+2 2
= Z slijedi Un
Un za sve n. Iskoristimo subsingularni
vektor da bismo nali x 2 U (L) takav da je x(vn
v) = vn
v. Primjetimo
da je
u(vn+rp
v) = Lr p (vn+rp
v) +
wi L
ks
gdje je wi 2 W i , degW wi > 0 i za k = k1 +
ks
v)
+ ks vrijedi 0 < k < rp.
Naime, mozemo pretpostaviti da je k 6= 0 jer je wi (vn

je komponenta vektora vn
k1 (vn+rp 1
wi v, a to
v) = vn
uv = 0. Nadalje je
k1 (vn+rp 1
v) =
k
X
vn+rp
1 i
jm
j1 v;
i=1
gdje je 0
+ jm = k i, a prema tvrdnji 1, sve komponente iz

P
te sume mozemo zamijeniti s ki=1 ui (vn+rp 1 i v) za neke ui 2 U (Vir ).
j1 +
Dakle,
rp 1
u(vn+rp
v)
xi (vn+rp
1 i
v) = Lr p (vn+rp
v)
(5.2)
i=1
za neke xi 2 U (L )rp i . Buduci da je vn+l

jednakosti je jednaka x0 (vn
v 2 Un za l > 0, lijeva strana
v) za neki x0 2 U (L).
Preostalo je s desne strane eliminirati komponente vn+ip

jednostavnosti uvedimo oznake
:= (n + (r
j)p
1+
Lmp v. Radi
+ (1
p) ) i
69
=
0
Qr
i 1
j=0
x (vn
j.
Tada je
r
v) = L p (vn+pr
r 1
X
v) =
( 1)r
r
i
i=0
Li p v
i vn+ip 1
(5.3)
Oduzmemo li od (5.3) sljedecu relaciju:

r
r
1
=
r 1
0 L p (vn+(r 1)p 1
r 1
r 1
X
( 1)r
0
1 i
i=0
r 1
X
( 1)r
j=1
i=0
rY
1 i
v) =
!
vn+ip
Li p v =
Li p v
i vn+ip 1
s desne strane dobijemo

r 2
X
( 1)r
r
i
i=0
Koecijent ispred
r 2
r
r 2
je
1
i
r
r 1
r 1
r 2
Li p v:
i vn+ip 1
r
r 2
pa u sljedecem koraku
oduzimamo
r
r 2
r 2
X
( 1)r
1
2 i
( 1)r
i
r
i=0
rY
1 i
i=0
r 2
X
r 2
0 1 L p (vn+(r 2)p 1
j=2
r
2
v) =
!
vn+ip
i vn (r i)p 1
Li p =
Li
i s desne strane dobijemo

r 3
X
( 1)r
r
i
i=0
r
r
r
1
Ponavljajuci postupak, nakon r

( 1)
r
0
r 1
X
( 1)
j=0
r 1
Y
(n + (r
j=0
r
r
r
2
1 koraka ostane
!
r j
v=
0 vn 1
0
!
j)p
1+
+ (1
i vn+ip 1
p) ) vn
r 1
Y
v:
j=0
vn
Li p v:
v=
70
Po pretpostavci je (n
jp
1+
+ (1
dobili x 2 U (L) takav da je x(vn
p) ) 6= 0 za sve j; n 2 Z pa smo
v) = vn
v za sve n. Time je dokaz
dovren.
Napomena 5.12 Radi jednostavnosti smo u prethodnom teoremu pretpostavili
+2 2
= Z, ali moze se pokazati da tvrdnja teorema vrijedi i bez te
pretpostavke.
5.5
Reducibilnost modula V 0;
L(c; h; hW )
;0
Dok smo u slucaju Virasorove algebre reducibilnost tenzorskog produkta

dokazali preko operatora ispreplitanja, u dokazu reducibilnosti za W (2; 2)
cemo koristiti strukturu Vermaovog modula, odnosno maksimalnog podmodula J(c; h; hW ), navedenu u teoremu 5.4 i dokazanu u odjeljku 5.6 i povezati
s nekim operatorima ispreplitanja. Zahvaljujuci trivijalnom djelovanju Wn
na meuseriju, moguce je dati precizne rezultate o reducibilnosti i u slucaju
kada postoje singularni vektori.
Napomena 5.13 Ako je Un =Un+1 netrivijalni potkvocijent modula V 0 ;
;0
L(c; h; hW ), onda iz
Lk (vn
v) = vn+k
v 2 Un+k
L0 (vn
v) = (h
W0 (vn
v) = hW (vn
Un+1 ; za k > 0
)vn
v)
vidimo da se radi o modulu najvece tezine (c; hn ; hW ) za hn = h
n.
Modul V (c; hn ; hW ) je reducibilan ako i samo ako je V (c; h; hW ) reducibilan i
71
tada je formula za singularni vektor u0 2 W jednaka u oba modula (napomena

5.24). Dakle, vrijedi
u0 (vn
v) = 0
pa je Un =Un+1 izomorfan L0 (c; hn ; hW ) ili nekom njegovom kvocijentu. Naravno, ako je hn kao u teoremu 5.4 (i), onda je rijec o ireducibilnom modulu
L(c; hn ; hW ). Pretpostavimo da je L0 (c; hn ; hW ) reducibilan, sa singularnim
vektorom u 2 V (c; hn ; hW )hn +rp . Promatrajuci karaktere, moze se pokazati
da je niz
0 ! L(c; hn + rp; hW ) ! L0 (c; hn ; hW ) ! L(c; hn ; hW ) ! 0
egzaktan. Dakle tada je Un =Un+1 izomorfan L0 (c; hn ; hW ) ili L(c; hn ; hW ),
ovisno o tome je li u(vn
Teorem 5.14 Modul V 0 ;
v) 2 Un+1 .
;0
V (c; h; hW ) je reducibilan za sve ; ; c; h; hW 2
C i vrijedi Un =Un+1 = V (c; h
n; hW ) za n 2 Z, n 6=
2 .
Dokaz. Pokazat cemo da svaki vk
v generira pravi podmodul. Pret-
postavimo suprotno, da je
V 0;
;0
V (c; h; hW ) = U (L)(vk
v) = U (L )U (L+ )(vk
Posebno, postoji w 2 U (L )U (L+ ) takav da je w(vk

postoje wi 2 U (L )
v):
v) = vk
v, tj.
takvi da je
l
X
wi+1 (vk+i
v) = vk
v:
i=0
No tada mora vrijediti vk+l
wl+1 v = 0, to je nemoguce jer je V (c; h; hW )
slobodni U (L )-modul.
Ostaje pokazati da je Un =Un+1 Vermaov, odnosno slobodni modul. Primjetimo da je
Un+1 = span fu0 (vn+k
v) : u0 2 U (L ) ; k > 0g
72
i da svaki u0 (vn+k
u0 v 6= 0 zbog slobodnog
v) ima komponentu vn+k
djelovanja U (L ) na V (c; h; hW ). Kada Un =Un+1 nebi bio slobodni modul,

onda bi za neki x 2 U (L ) vektor x (vn
moze imati komponentu vn+k
v) bio iz Un+1 . No x (vn
v) ne
u0 v, za k > 0 to dokazuje tvrdnju.

(13p+1)(p 1)
12
Oznaka 5.15 Uvodimo oznaku hp;r := hW +
(1 r)p
2
za tezinu
koja doputa subsingularni vektor u 2 V (c; hp;r ; hW )hp;r +rp . Naravno, oznaka
ovisi o hW .
Uvjet
pa je Un
+2 2
= Z u narednim teoremima osigurava da je L1 (vn
v) 6= 0
Un+1 za sve n 2 Z.
Teorem 5.16 Pretpostavimo da je V (c; h; hW ) reducibilan stupnja p. Ako

je h 6= hp;r za sve r 2 N, onda je modul V 0 ;
uvjet n 6=
L(c; h
2 ih
L(c; h; hW ) reducibilan. Uz
;0
n 6= hp;r za sve r 2 N, vrijedi Un =Un+1 =
n; hW ).
Dokaz. Prema teoremu 5.4, iz uvjeta na h slijedi da je J(c; h; hW ) generiran

singularnim vektorom iz u0 2 W. Dokazat cemo da je Un 6= Un+1 za sve
n 2 N. Pretpostavimo suprotno, da postoji x 2 U (L) takav da je x(vn+1
v) = vn
v. Tada mozemo naci xi 2 U (L )

t
X
xi (vn+i
takve da je
v) = vn
v:
i=1
No tada je sigurno xt v = 0 pa je xt 2 U (L )u0 . No s obzirom da je u0 2

W, slijedi xt (vn+t
v) = 0 pa je ta komponenta u gornjoj sumi suvina.
Ponavljajuci postupak pokaze se da je xt 1 (vn+t
v) =
= x1 (vn+1 v) =
0 to je kontradikcija. Dakle, Un * Un+1 za sve n 2 N. Uz zadane uvjete,

kvocijent Un =Un+1 je ireducibilan prema napomeni 5.13.
73
Teorem 5.17 Neka V (c; h; hW ) ima subsingularni vektor u takav da je u =

= Z i +(1
Lr p v te neka vrijedi +2 2
reducibilan. Nadalje, uz uvjet 2
(V 0 ;
2 Z. Tada je V 0 ;
p)
L(c; h; hW )
r2
= N, vrijedi
L(c; h; hW ))=U0 = L(c; h + (r
;0
;0
)p; hW ):
Osim toga, potkvocijenti Ujp 1 =Ujp su netrivijalni moduli najvece tezine

(c; h + (r
)p; hW ) za j = 0; : : : ; r
1.
Dokaz. Zbog Z-invarijatnosti , slobodno mozemo pretpostaviti da je

(1
p)
=1
rp. Kao u dokazu teorema 5.11 dobijemo x 2 U (L ) takav
da je
x(vn
r 1
Y
(n
v) =
j=0
Iz cega slijedi Un
=U
jp) vn
Un za n 2 Z n fjp : j = 0; : : : ; r
U0 =
= Up
Up =
= U(r
1g odnosno
1)p 1
U(r
1)p
Pokazimo da je Ujp pravi podmodul od Ujp 1 . U suprotnom bi postojao

x 2 U (L) takav da je x(vjp v) = vjp
v, odnosno postojali bi xi 2 U (L )
takvi da je
t
X
xi (vjp+i
v) = vjp
(5.4)
v:
i=1
Zakljucujemo da mora biti xt v = 0 pa je xt 2 U (L )u. Posebno mora biti

t
rp. Pretpostavimo da je t = rp, tj. xrp = u. Kao u (5.2) vidimo da se
xrp (vjp+rp
v) moze prikazati kao

rp 1
ui (vjp+rp
1 i
v) + Lr p (v(r+j)p
v):
i=1
vrijedi Lr p (v(r+j)p
Buduci da zbog uvjeta na
je komponenta xrp (v(r+j)p
v) suvina u (5.4) jer se moze prikazati preko
v) = 0, slijedi da
74
x1 (vjp
v); : : : ; xrp 1 (vjp+rp
v). No tada bi moralo vrijediti xrp
U (L )u to je nemoguce jer je xrp

jamo indukcijom. Neka je xt = yt
neke ui 2 U (L )i
2 U (L )1
rp .
Dakle, t > rp pa nastavl-
Opet, kao u (5.2), vidimo da je za
rp u.
rp
u(vjp+t
rp
X
v) =
ui (vjp+t
1 i
v)
1 i
v)
i=1
pa imamo
xt (vjp+t
v) =
rp
X
zi (vjp+t
i=1
gdje je zi 2 U (L )i t . Dakle, komponentu xt (vjp+t

preko z1 (vjp+t
v); : : : ; zrp (vjp+t
rp 1
v) se moze prikazati
v) pa je ta komponenta suvina
u (5.4), cime dobijemo kontradikciju. Slijedi da je Ujp pravi podmodul od

Ujp 1 .
Iz uvjeta 2
r2
= N slijedi h + (r
napomeni 5.13, (V 0 ;
)p 6= hp;r0 za sve r0 2 N pa je, prema
L(c; h; hW ))=U0 ireducibilan.
;0
Napomena 5.18 Detaljna analiza pravila fuzije za W (2; 2)-module je vrlo

komplicirana i zahtjeva metode koje prelaze okvire ove radnje. No, ocekujemo
da postoje operatori tipa
L(c; h + (r
)p; hW )
L(c; 1
; 0) L(c; h; hW )
to bi povlacilo egzistenciju netrivijalnih homomorzama (i izomorzama) iz
prethodnog teorema.
Napomena 5.19 V 0 ;
Za 2
;0
L(c; 0; 0) je ireducibilan ako i samo ako je
;0
L(c; 0; 0) =U0 = L(c; 1
2
= Z.
12
= N, vrijedi
V0;0
; 0):
75
Pretpostavimo sada da je 2
0
1 = r0 2 N. Tada je V0;0
;0
L(c; 0; 0) =U0
0
modul najvece tezine (c; 1 2r ; 0). Pretpostavimo da u V (c; 1 2r ; 0) postoji

0
(slutnja 5.5) subsingularni vektor u takav da je u = Lr 1 v i da se u PBW

0
zapisu ne pojavljuju Lk za k > 1 (slutnja 5.7). Mozemo pisati u = (Lr 1 +

Pr 0 1
i
i=0 wi L 1 )v za neke wi 2 W pa je
0
u(v
v) =
r
X
wi0 v
1 i
i=0
No, buduci da je L 1 (v0
v) = 0, slicno kao u dokazu teorema
v) = W 1 (v0
4.10 vrijedi
U0 = span fx(vk
a x(vk
v) : k 2 N; x 2 U (L n fL 1 gg ;
v) onda ima sigurno komponentu vk
iz U0 mora imati komponentu vk

da u0 (v
xv 6= 0. Dakle, svaki vektor
xv za neki k 2 N i x 2 U (L ) pa je jasno
1 = r0 2 N vrijedi
v) nije iz U0 . Iz toga vidimo da za 2

V0;0 1+r0 ;0
L(c; 0; 0) =U0 = L0 (c;
r0
1
2
; 0):
Napomena 5.20 Uocimo da postoje netrivijalni operatori ispreplitanja tipa

L(c; 1
; 0)
;
L(c; 1
; 0) L(c; 0; 0)
odnosno
L0 (c; 1 2r ; 0)
:
0
L0 (c; 1 2r ; 0) L(c; 0; 0)
Ranije smo vidjeli da to povlaci egzistenciju netrivijalnih homomorzama:

V0;0
;0
V0;0 1+r0 ;0
2
L(c; 0; 0) ! L(c; 1
L(c; 0; 0) ! L0 (c;
; 0);
r0
1
2
; 0):
Dakle, tvrdnje iz prethodnog korolara slijede iz egzistencije operatora ispreplitanja.

76
5.6
Dokaz teorema 5.4
Dokaz teorema 5.4 provodimo u vie koraka koje cemo navesti u terminima
tehnickih lema. U postupku cemo opisati izgled singularnog vektora, koji
koristimo kod ispitivanja ireducibilnosti tenzorskog produkta.
2
U nastavku poglavlja pretpostavljamo da vrijedi 2hW + p 12 1 c = 0

za neki p 2 N.
Oznacimo s V (c; h; hW )W
(k) potprostor svih vektora W -stupnja k. Primijetimo da tada za x 2 V (c; h; hW )W
(k) vrijedi
Wn x 2 V (c; h; hW )W
(k)
Ln x 2 V (c; h; hW )W
(k
V (c; h; hW )W
(k+1)
1)
V (c; h; hW )W
(k) :
Na V (c; h; hW ) deniramo djelovanje formalnih parcijalnih derivacija

i
@
@W
(5.5)
@
@L
s
@I j
= jm ;
@W m
@I j
= 0;
@L n
@L j
= 0;
@W m
@L j
= jn ;
@L n
@v
= 0;
@W m
@v
= 0;
@L n
uz proirenje na PBW monome (5.1) prema Leibnitzovom pravilu. Konacno,

linearno proirujemo djelovanje derivacija na cijeli V (c; h; hW ).
Sljedecu lemu, koju su dokazali Jiang i Pei, cemo koristiti u vie navrata:
Lema 5.21 ([JP] Lemma 3.2 na str. 5) Neka je 0 6= x 2 V (c; h; hW ) te
neka x ima W -stupanj k.
a) Ako je x 2
= W i n 2 N je najmanji takav da se L
javlja u x, onda je
komponenta od Wn x koja ima W -stupanj k dana s

n 2hW +
n2 1
c
12
@x
:
@L n
77
= Cv i m 2 N najveci takav da se W
b) Ako je x 2 W, x 2
onda je komponenta od Lm x koja ima W -stupanj k

m 2hW +
m2 1
c
12
pojavljuje u x,
1 dana s
@x
:
@W m
Dokaz. (a) Iz (5.5) je vidljivo da dio od Wn x koji ima W -stupanj k dolazi

upravo od Wn x. Neka je y = W
mk
m1 L nt
n1 v
neka komponenta
od x. Imamo
Wn y =
t
X
mk
m1 L nt
[Wn ; L
ni ]
n1 v
i=1
i n1
nt
n. Ako je ni > n, onda je

[Wn ; L
ni ]
= (n + ni )Wn
ni
pa je W -stupanj pripadne komponente od Wn x jednak k + 1. Ako je pak

ni = n, onda imamo
[Wn ; L
n]
= n 2W0 +
n2 1
C
12
pa ovaj dio doprinosi komponenti W -stupnja k s n(2hW +
n2 1
c) @L@x n .
12
To
dokazuje (a).
(b) se dokazuje analogno.
Prva primjena prethodne leme je u
Lema 5.22 ([JP] Lemma 3.3 na str. 6) Neka je u 2 V (c; h; hW )h+p singularni vektor. Tada (do na skalarni faktor) vrijedi u = L p v ili u = W p v.
Dokaz. Prvo primjetimo da prema teoremu 5.2 u V (c; h; hW )h+p sigurno
postoji singularni vektor. Pretpostavimo da u nije viekratnik ni od L p v ni
od W p v. Ako vrijedi u 2
= W, prema lemi 5.21 a) mozemo naci n < p takav
78
= Cv dobijemo
da je Wn u 6= 0 pa u nije singularni vektor. Ako je u 2 W i u 2
kontradikciju na slican nacin, koristeci tvrdnju b).
Dakle, singularni vektor na nivou p je oblika
L p v + (komponente koje sadrze barem jedan faktor W i )
ili oblika
W
+ (komponente koje sadrze barem dva faktora W i ).
Stavimo u0 = u, u1 = u
u=
u i dalje induktivno un = un
un 1 . Ocito je
un ; gdje je u0 = L p v ili W p v.
n 0
}|1
{
z }| {
u = L 3v + W 3v + W 1L 2v + W 3 1v.
{z
} | {z }
| {z } |
z
Npr.
u0
u1
u2
u2
Lema 5.23 Neka je u 2 V (c; h; hW )h+p singularni vektor takav da je u =

W p v. Tada je u 2 W i U (L) u = V (c; h + p; hW ).
Dokaz. Pretpostavimo suprotno. Neka je n 2 N najmanji takav da un sadrzi
neki L
se L
pojavljuje u un . Tada je, prema lemi 5.21 a), komponenta od Wm un
i neka je degW un = k. Nadalje, neka je m 2 N najmanji takav da
W -stupnja k jednaka m 2hW +
m2 1
c
12
Wm un = Wm u
jer je u singularni vektor, a un
@un
@L m
6= 0. No
W m un
=0
je po pretpostavci iz W, to daje kontradik-
ciju.
Buduci da je u 2 W, slijedi W0 u = hW u pa je U (L) u Vermaov modul
najvece tezine h + p.
79
Napomena 5.24 Fiksirajmo c i hW takve da je 2hW +
p2 1
c
12
= 0 za neki
p 2 N. Neka je u singularni vektor iz Wh+p . Iz sustava linearnih jednadzbi

dobivenih iz uvjeta Li u = 0 za i = 1; : : : ; p se lako vidi da su svi koecijenti
uz komponente vektora u iz C(hW ), odnosno da za sve h, ovakav singularni
vektor u izgleda jednako. Npr. W 1 v je singularni vektor u V (c; h; 0) za svaki
h. Posebno, u V (c; 0; 0) je i L 1 v takoer singularni vektor.
Pretpostavimo sada da je u 2 V (c; h; hW )h+p singularni vektor takav da

P
je u = L p v. Tada je u = n 0 un , gdje je u0 = L p v.
Lema 5.25 Ako je u = L p v, onda je degL u = 1.
Dokaz. Dokaz provodimo indukcijom po W -komponentama. Pretpostavimo

da je degL uj
1 za j < n. Ako je un 2 W tvrdnja je dokazana. U
suprotnom, pretpostavimo da je i 2 N najmanji takav da se L
javlja u un
te neka je degW un = k. Tada je, prema lemi 5.21 a) komponenta od Wi un

Pn 1
W -stupnja k netrivijalna. Buduci da je un = u
i=0 ui slijedi
Wi un =
n 1
X
i=0
W i ui 2 W
jer su svi ui po pretpostavci L-stupnja najvie 1. Prema tome vrijedi

i 2hW +
i2
1
12
pa su komponente od un koje sadrze L
@un
2W
@L i
i
su L-stupnja 1.
Sada od un
oduzmemo te komponente i ponavljamo postupak dok ne ostane komponenta

iz W.
Lema 5.26 u1 =
1 p2
2hW
Pp
1
1
i=1 i(p i) W (p i) L i v
+ W p v.
80
Dokaz. Iz prethodne leme znamo da se u u1 javljaju samo komponente

oblika W
(p i) L i v,
i 2 f0; : : : ; p
1g. Neka je i 2 f1; : : : ; p
Lp i u sadrzi komponentu [Lp i ; L p ]v = (2p
1g. Tada
i)L i v 6= 0. Buduci da je
Lp i u = 0, mora postojati jo barem jedna komponenta x od u takva da je

Lp i x 2 CL i v. Lako se vidi da je W
svojstvom. Slijedi da je koecijent uz W
i
(p
pa koristeci 2hW +
p2 1
c
12
jedina komponenta s tim
(p i) L i v
(p i) L i v
jednak
2p
i) 2hW +
= 0 dobijemo
(p i)2 1
c
12
1 p2
.
2hW i(p i)
Bez gubitka opcenitosti mozemo pretpostaviti da je

vektor u je normiran po komponentama L
= 1, tj. singularni
i W p.
Teorem 5.27 Neka je u 2 V (c; h; hW )h+p singularni vektor sa svojstvom

u = L p v. Tada je h = hW +
13p+1
(p
12
1).
Dokaz. Lako se vidi da je Lp x = 0 ako je x 2 V (c; h; hW )h+p , degW x > 1.

Dakle, 0 = Lp u = Lp L p v + Lp u1 odnosno
0 = 2p(h
= 2p(h
p 1
1 p2 X 2p
hW ) +
2hW i=1 i(p
hW )
p 1
X
(2p
i
i2
2hW i
i)
1
p2
=
p2
i)(p + i)
i=1
iz cega slijedi trazena relacija.

Prema lemi 5.25, mozemo pisati u = w0 v +
wi 2 U (L )p i , degL wi = 0 za i = 0; 1; : : : ; p
Sada djelovanjem s Wp
1
i=1
wi L i v + L p v, gdje je
1. Iz leme 5.26 slijedi wi 6= 0.
dobijemo rekurzivnu relaciju za wn , n = 1; : : : ; p 1.
0 = Wp 1 u = wp 1 [Wp 1 ; L
=
Pp
2p 1
2hW wp 1 v + (2p
p+1
(p 1) ]v
+ [Wp 1 ; L p ]v =
1) W 1 v
81
Odnosno: wp
p+1
W 1.
2hW
izraza za Wp 2 u dobijemo wp
p2 1
wn =
2hW n(n2 p2 )
za n = 1; : : : ; p
(Koristili smo [Wn ; L
n ]v
= 2hW n n1
p2
v.)
p2
Iz
i td. Opcenito:
p 1
X
(n + i) wi W
(i n)
+ (n + p) W
(p n)
i=n+1
1.
Napomena 5.28 Prirodno se postavlja pitanje mozemo li djelovanjem iz

sustava jednadzbi Li u = 0, i = 1; : : : ; p dobiti izraz za w0 i time dokazati obrat
teorema 5.27. No na ovaj nacin se dobiju znatno kompliciraniji sustavi jednadzbi ciju je rjeivost teko pokazati. Naime, ako w0 normiramo po W p v,
P
broj nepoznanica je P (p) 1, dok je broj jednadzbi jednak pi=11 P (p i),
gdje je P Kostantova funkcija.
Korolar 5.29 Neka je 2hW +
p2 1
c
12
= 0 za neki p 2 N. Tada postoji singu-
larni vektor u0 2 V (c; h; hW )h+p takav da je u0 = W p . Podmodul U (L)u0 je

izomorfan V (c; h + p; hW ).
Dokaz. Iz leme 5.22 znamo da je u = W p v ili u = L p v. U prvom slucaju
tvrdnja slijedi iz leme 5.23. Ako je u = L p , onda je W0 u = hW u + pu0 i u0
je ocito singularni vektor iz W za koji vrijedi
0
pu =
p
X
i=1
iwi W i v 2 W gdje je wp = 1:
(Piemo pu0 da bi u0 bio normiran po W p .) Dakle, opet postoji singularni

vektor iz Wp koji generira podmodul izomorfan V (c; h + p; hW ).
U nastavku poglavlja smatramo da je u0 2 V (c; h; hW ) singularni
vektor takav da je u0 = W p v. Uvodimo oznake J 0 (c; h; hW ) := U (L) u0 i
L0 (c; h; hW ) = V (c; h; hW )=J 0 (c; h; hW ).
Lema 5.30 Neka je 0 6= x 2 J 0 (c; h; hW ). Tada u x postoji komponenta koja
sadrzi faktor W p .
82
Dokaz. Mozemo pisati x = yu0 , gdje je y 2 U (L ). Buduci da algebra

U (L ) nema djelitelja nule, to je x = yu0 . No u0 = W p v pa ce sve komponente maksimalne duljine u x sadrzavati W p .
Pn
Uvedimo oznaku P2 (n) =
i=0
P (n
i)P (i), gdje je P Kostantova
funkcija, uz dogovor P (0) = 1. Tada je

char V (c; h; hW ) = q h
P2 (n)q n = q h
n 0
qk ) 2:
(1
k 1
Buduci da je J 0 (c; h; hW ) takoer Vermaov (lema 5.23), slijedi

char J 0 (c; h; hW ) = q h+p
P2 (n)q n = q h+p
n 0
char L0 (c; h; hW ) = char V

= q h (1
(1
k 1
char J = q h (1
qp)
qp)
qk ) 2;
P2 (n)q n =
n 0
(1
qk ) 2:
k 1
Lema 5.31 Neka je B 0 skup svih vektora W
ms
m1 L nt
n1 v
mod-
ulo J 0 (c; h; hW ), gdje je mi 6= p. Tada je B 0 baza modula L0 (c; h; hW ).

Dokaz. Linearna kombinacija vektora iz B 0 ocito ne moze sadrzavati W
pa, prema lemi 5.30, nije nula. Time je dokazana linearna nezavisnost. Jednostavnom kombinatorikom se pokaze da je karakter vektorskog prostora s
P
bazom B 0 jednak q h (1 q p ) n 0 P2 (n)q n , to dokazuje da je B 0 baza modula
L0 (c; h; hW ).
Ispitajmo sada reducibilnost modula L0 (c; h; hW ).

Teorem 5.32 Modul L0 (c; h; hW ) je ili ireducibilan ili sadrzi singularni vektor x takav da je x 2 CLr p za neki r 2 N.
83
Dokaz. Neka je x 2 L0 (c; h; hW ) takav da je L+ x = 0, tj. ako x promatramo

kao vektor iz V (c; h; hW ), onda je L+ x 2 J 0 (c; h; hW ). Pokazat cemo da je
tada ili x 2 Cv+J 0 (c; h; hW ) ili je x singularni vektor sa svojstvom x 2 CLr p .
Slobodno mozemo pretpostaviti da je x homogen i da je zadan u bazi B 0 .
Pretpostavimo da je x 2 W i x 2
= Cv. Prema lemi 5.21 b), postoji m 2 N
takav da dio od Lm x najnizeg W -stupnja nije nula i nema W
(jer je baza
B 0 zatvorena na parcijalne derivacije). Dakle, prema lemi 5.30 Lm x ne moze

biti iz J 0 (c; h; hW ) to je kontradikcija s pretpostavkom.
Pretpostavimo zato da x 2
= W i da je degW x = k. Neka je n najn
javlja u x. Tada je dio od Wn x W -stupnja k dan s
@x
.
@L n
Ako je n 6= p, kao i prije dobijemo kontradikciju iz
manji takav da se L
n 2hW +
n2 1
c
12
cega slijedi da je x 2 Cv, tj. L0 (c; h; hW ) je ireducibilan.

Pretpostavimo da je n = p. Neka je n0 nakon p najmanji takav da se L
n0
javlja u x. Buduci da je
Wn0 y =
t
X
mk
m1 L nt
[Wn0 ; L
ni ]
n1 v
i=1
n0 , jedina komponenta
gdje je y homogena komponenta od x, a n1 = p ili n1

koja daje dio W -stupnja k je ona u kojoj se javlja L
je tada n0 2hW +
n02 1
c
12
@x
.
@L n0
n0 .
Dio W -stupnja k
S obzirom da je n0 6= p i da se u x ne
pojavljuje W p , dobili smo da 0 6= Wn0 x 2 J 0 (c; h; hW ) nema W

kontradikcija. Prema tome, u x nema drugih L
u Wn0 x -
osim L p .
Dokazimo sada da je x 2 CLr p v. Neka je m najveci takav da se W
pojavljuje u x. Slicno kao u lemi 5.21, pokaze se da je dio vektora Lm x W stupnja k 1 dan s m 2hW +
W -stupnja k
m2 1
c
12
@x
.
@W m
1 dobivena iz Lm W
nk
Naime, svaka druga komponenta

r
n1 L p v
bi sadrzavala [Wp ; L p ]
pa je pripadni koecijent nula. Buduci da m mora biti razlicit od p, slijedi

da 0 6= Li x 2 J 0 (c; h; hW ) nema W
to je kontradikcija s lemom 5.30.

84
U slucaju r = 1 radi se o singularnom vektoru opisanom ranije, dok je za

r > 1 rijec o subsingularnom vektoru u 2 V (c; h; hW ). Pokazimo da takav
vektor stvarno moze postojati.
Primjer 5.33 (L2 1 + 6c W 2 )v je subsingularni vektor u V (c;
1
; 0),
2
tj. L+ u 2
U (L)W 1 v.
(L3 1 +
12
W 3
c
24
W 2 L 1 )v
c
je subsingularni vektor u V (c; 1; 0).
Sljedeci korak je dati nuzan uvjet za egzistenciju subsingularnog vektora

u. Promotrimo Lp u. Buduci da je u = Lr p , u Lp u se javlja komponenta
!
r 1
3
X
p
p
Lp Lr p v = n
c + 2p
(h + ip) Lr p1 v = rp(2h 2hW +(r 1)p)Lr p1 v:
12
i=1
No Lr p1 v se ne moze javiti u vektoru iz J 0 (c; h; hW ) pa koecijent uz Lr p1 v
u Lp u mora biti nula. Jedine komponente od u koje ce dati Lr p1 v u Lp u su
one oblika
s
r 1
i W i L p L (p i) v
r 1
i Lp W i L p L (p i) v
(p + i)(p
1. Te komponente doprinose
tj. s
i) 2hW +
i)2
12
(p
Preostaje naci koecijent

r 1
i Li W i L p L (p i) v
za i = 1; : : : ; p
i.
Lr p1 v
= 2hW i(2p
p2
i) 2
p
Promotrimo Li u za i = 1; : : : ; p
i2 r 1
L v:
1 p
1. Vektor
daje komponentu
2 i hW i
p2
p2
i2 r 1
L L
1 p
(p i) v:
Jedina komponenta od u koja u Li u takoer doprinosi s Lr p1 L
(p i) v
je Lr p v
i to s
n(p + i)Lr p1 L
Buduci da se ni Lr p1 L
(p i) v
(p i) v:
ne moze javiti u vektoru iz J 0 (c; h; hW ), pripadni
koecijent mora biti nula. Dakle, iz

n(p + i) + 2 i hW i
p2
p2
i2
=0
1
85
dobijemo
i
p2 1
:
2hw i(p i)
Sada izjednacimo koecijent uz Lr p1 v u Lp u s nulom:

rp(2h
2hW + (r
1)p)
2rhW
p 1
X
i(2p
i)
i=1
i2 p2 1
=0
1 2hw i(p i)
p2
p2
iz cega dobijemo
h = hW +
(13p + 1)(p
12
1)
(1
r)p
2
Primjetimo da gornja jednakost generalizira uvjet iz teorema 5.27 za r = 1.

Korolar 5.34 Ako u V (c; h; hW ) postoji subsingularni vektor u takav da je
u = Lr p v za neki r 2 N, onda vrijedi h = hW +
Teorem 5.35 Pretpostavimo da vrijedi 2hW +
(13p+1)(p 1)
12
(13p+1)(p 1)
12
p2 1
c
12
(1 r)p
.
2
= 0. Ako je h 6= hW +
+ (1 2r)p za sve r 2 N, onda je J 0 (c; h; hW ) = U (L)u0 = J(c; h; hW )
maksimalni podmodul u V (c; h; hW ) i kvocijentni modul V (c; h; hW )=U (L)u0 =

L(c; h; hW ) je ireducibilan.
Dokaz. Slijedi direktno iz korolara 5.34 i teorema 5.32.
Pretpostavimo da postoji subsingularni vektor u takav da je u = Lr p v.
Pokazat cemo da je J(c; h; hW ) := U (L) fu0 ; ug maksimalni podmodul u
V (c; h; hW ).
Lema 5.36 Ako je u subsingularni vektor takav da je u = Lr p v, onda je
degL u = r.
Dokaz. Ova lema i njen dokaz generaliziraju lemu 5.25. Vektor u mozemo
promatrati kao singularni vektor u modulu L0 (c; h; hW ), dakle zapisan u bazi
86
B 0 (lema 5.31). Prisjetimo se: u0 = u, u1 = u u0 i un = un 1 un 1 .

P
Mozemo pisati u = n 0 un pri cemu je u0 = Lr p . Dokaz leme provodimo
indukcijom po n. Pretpostavimo da je degL uj
r za j < n. Ako je un 2 W
tvrdnja je dokazana. U suprotnom, pretpostavimo da je m 2 N najmanji

takav da se L
Ako je m
un 2 U (L )
javlja u un te neka je degW un = k. Promotrimo Wm un .
p, jasno je da un ne moze biti L-stupnja veceg od r jer je

rp
pa je dokaz gotov. Pretpostavimo stoga da je m < p. Kao u
lemi 5.21 a) pokaze se da je i u L0 (c; h; hW ) komponenta od Wm un W -stupnja

k jednaka
m 2hW +
Buduci da je un = u
Pn
1
i=0
m2 1
c
12
@un
@L m
ui i Wm u = 0, slijedi
W m un =
n 1
X
(5.6)
Wm ui :
i=0
Izjednacimo li komponente najnizeg W -stupnja (a to je k), s lijeve strane

jednakosti (5.6) dobijemo m 2hW +
m2 1
c
12
@un
.
@L m
No svi ui su po pret-
postavci L-stupnja najvie r. Dakle, komponenta m 2hW +

je L-stupnja najvie r
m2 1
c
12
@un
@L m
1 pa su sve komponente od un koje sadrze L
L-stupnja najvie r. Sada od un oduzmemo te komponente i ponavljamo

postupak dok ne ostane komponenta iz W.
Lema 5.37 Neka je 0 6= x 2 J(c; h; hW ). Tada u x postoji komponenta koja
sadrzi faktor W
ili faktor Lk p za k
r.
Dokaz. Mozemo pretpostaviti da je x homogeni vektor. Neka je x = yu.

Ako je y 2 U (L+ ), onda je x 2 U (L)u0 pa tvrdnja slijedi iz leme 5.30.
Nadalje, svi vektori iz L0 u ocito imaju komponentu W
ili Lr p v. Preostaje
slucaj x = yu za neki y 2 U (L ), no takav vektor mora sadrzavati Lk p za

k
r u nekoj najduzoj komponenti od x.

87
Lema 5.38 Skup B := fW

i potencija faktora L
ms
m1 L nt
n1 v+J(c; h; hW )
: mj 6= p
je manja od rg tvori bazu modula L(c; h; hW ).
Dokaz. Primjenom leme 5.37 zakljucujemo da su vektori iz B linearno nezavisni. Nadalje, iz leme 5.31 znamo da se u bazi kvocijenta po modulu koji
sadrzi u0 ne pojavljuju se W p . Pretpostavimo da je x 2 L(c; h; hW ) homogeni vektor koji u PBW zapisu sadrzi Lk p za k
r. Iskoristit cemo
relaciju
u = 0 = Lr p v + (komponente bez Lr p i W p )
(5.7)
da bismo iz vektora iz L(c; h; hW ) u konacno koraka eliminirali svako pojavljivanje Lr p .

Neka je W
za k
mt
m1 L ns
n1 v
komponenta od x koja sadrzi Lk p
r. Pretpostavimo prvo da je k = r. Ako je n1 = p, lako eliminiramo
tu komponentu djelujuci na jednakost (5.7) s W
mt
m1 L ns
jer je ns
Pri tome s desne strane nece nastati novih faktora L

eventulanim komutiranjem s L
nastaju L
dimo indukcijom po l. Da bismo eliminirali Lr p L

n1 u
ns
p pa
za i > p.
Preostaje eliminitari komponente oblika Lr p L
na (5.7). Primjetimo da se u izrazu L
nl
n1 v
n1 v.
Dokaz provo-
djelovati cemo s L
n1
faktor Lr p jomoze dobiti jedino
iz komponente od u koja sadrzi Lr p1 . Prema lemi 5.36, takva komponenta je

oblika wLr p1 L
(p n1 ) v
za neki w 2 W (primjetimo da mora biti n1 < p n1 da
bi uopce dolo do komutiranja L
n1
iL
(p n1 ) )
i ona ce u L
n1 u
sudjelovati s
(p 2n1 )wLr p v. Takvu komponentu eliminiramo ranije opisanim postupkom.

Primjetimo da je na ovaj nacin Lr p L
n1 v
zamijenjeno vektorom L-stupnja
najvie r + 1.
Pretpostavimo da se svaka komponenta Lr p L
nl
n1 v
moze zami-
88
jeniti vektorom iz B, s komponentama L-stupnja najvie r + l
=
Djelujuci s L
X
nl
Lr p L
nl
n1 v
1, tj.
(komponente L-stupnja najvie r + l i bez Lr p )
na gornju jednakost dobijemo izraz za Lr p L
nl
n1 v.
Primjetimo da se Lr p s desne strane moze pojaviti samo u komponenti Lstupnja najvie r +l 1 (oblika Lr p L
ml
m1 v),
a nju, po pretpostavci,
mozemo zamijeniti vektorom iz baze B. Time je korak indukcije dokazan.

Ako je k > r, ponavljamo gornji dokaz dok ne eliminiramo sve potencije
vece od r.
Teorem 5.39 Ako u modulu V (c; h; hW ) postoji subsingularni vektor u takav
da je u = Lr p v, onda je J(c; h; hW ) = U (L) fu0 ; ug maksimalni podmodul, a
L(c; h; hW ) = V (c; h; hW )=J(c; h; hW ) ireducibilan.
Dokaz. Neka je 0 6= x 2 V (c; h; hW ) takav da je U (L+ )x
J(c; h; hW ).
Slobodno mozemo pretpostaviti da je x homogeni vektor zadan u bazi B.

Analogno dokazu teorema 5.32 pokaze se da je x = CLs p v za neki s 2 N.
Iz leme 5.38 slijedi da je s < r pa je x 2 V (c; h; hW ) takav da je U (L+ )x 2
U (L)u0 , no to je u kontradikciji s korolarom 5.34. Dakle, L(c; h; hW ) je
ireducibilan.
89
Poglavlje 6
ZAKRENUTA
HEISENBERG-VIRASOROVA
ALGEBRA
Denirat cemo zakrenutu Heisenberg-Virasorovu algebru H i posebno promatrati reprezentacije najvece tezine nivoa nula. Kao i ranije, navest cemo
ireducibilne reprezentacije iz meuserije i promatrati tenzorski produkt takve
reprezentacije s ireducibilnom reprezentacijom najvece tezine. Teorija je u
nekim segmentima slicna teoriji algebre W (2; 2), a najbitnije razlike dolaze iz
cinjence da je I0 2 H, koji odgovara elementu W0 2 L, centralni element u H
te da Heisenbergovi elementi In ne moraju djelovati trivijalno na meuseriji.
Glavna motivacija za proucavanje ove algebre je primjena u reprezentacijama
toroidalnih verteks-algebri (vidjeti clanak Y. Billiga [B2]).
Poglavlje 6. Heisenberg-Virasorova algebra
6.1
Denicija i osnovne napomene
Zakrenuta Heisenberg-Virasorova algebra je kompleksna Liejeva algebra H s

bazom
fLn ; In : n 2 Zg [ fCL ; CLI ; CI g
i Liejevom zagradom
[Ln ; Lm ] = (n
[Ln ; Im ] =
m)Ln+m +
n3 n
CL ;
12
n; m
2
mIn+m
n; m (n
[In ; Im ] = n
n; m CI ;
+ n)CLI ;
[H; CL ] = [H; CLI ] = [H; CI ] = 0:

Ocito, H ima beskonacno-dimenzionalnu Heisenbergovu podalgebru razapetu
s fIn ; CI : n 2 Zg i Virasorovu podalgebru razapetu s fLn ; CL : n 2 Zg.
Algebra H je univerzalno centralno proirenje Liejeve algebre ff (t) dtd + g(t) :
f; g 2 C[t; t 1 ]g diferencijalnih operatora stupnja najvie jedan uz projekciju

Ln 7 !
tn+1 dtd , In 7 ! tn .
Uobicajena Z-gradacija dana je s

Hn = CLn
CIn ; n 2 Z ;
H0 = CL0
CI0
CCL
CCI
CCLI
pa imamo trokutastu dekompoziciju

H=H
gdje je H+ :=
n>0 Hn
i H :=
H0
n<0 Hn .
H+
Za razliku od elementa W0 algebre
W (2; 2), I0 2 H djeluje poluprosto.

Za H-modul M kazemo da je tezinski ako se moze prikazati kao direktna
suma tezinskih prostora operatora L0 , tj. M =
2C M
gdje je M = fv 2
91
M : L0 v =
vg. Nosac od M je Supp M = f
2 C : M 6= 0g. Tezin-
ski modul kojemu su svi tezinski prostori konacno-dimenzionalni zovemo

Harish-Chandrin modul. Ako postoji v 2 M takav da je M = U (H)v
i H+ v = 0 (odnosno H v = 0), onda kazemo da je V modul najvece
(najmanje) tezine .
Neka je Cv modul za algebru H0
H+ , pri cemu je H+ v = 0, L0 v = hv,
I0 v = hI v, CL v = cL v, CI v = cI v i CLI v = cLI v. Inducirani modul

V = V (cL ; cI ; cLI ; h; hI ) := U (H)
U (H+ H0 )
Cv
nazivamo Vermaovim modulom najvece tezine (cL ; cI ; cLI ; h; hI ). Jasno,

V je slobodni U (H )-modul koji se moze realizirati i kao kvocijent od U (H)
po idealu generiranom s fL0 h1; I0 hI 1; CL cL 1; CI cI 1; CLI cLI 1g[H+ .
L
V je Z-graduiran svojstvenim vrijednostima operatora L0 , tj. V = k 0 Vh+k
pri cemu tezinski prostor Vh+k = fv 2 V : L0 v = hvg ima standardnu PBW

bazu
n
I
ms
ms
m1 L
nt
m1 > 0; nt
n1 v :
mi +
nj = k;
n1 > 0g :
Primjetimo da ostali elementi iz H0 djeluju skalarom na cijelom Vh+k . Kao

i obicno, Vermaov modul sadrzi jedinstveni maksimalni podmodul kojeg oznacavamo s J(cL ; cI ; cLI ; h; hI ), a pripadni kvocijent L(cL ; cI ; cLI ; h; hI ) je do
na izomorzam jedinstveni ireducibilni modul najvece tezine (cL ; cI ; cLI ; h; hI ).
Ireducibilne H-reprezentacije su proucavane u clanku E. Arbarello [Ar].
Zbog primjene u konstrukciji reprezentacija verteks-algebri dobivenih iz toroidalnih Liejevih algebri, posebno je zanimljiv slucaj kada CI djeluje trivijalno,
tj. reprezentacije nivoa nula. Takve reprezentacije su detaljnije analizirane u
[B]. Navodimo glavne rezultate tog clanka.
92
Teorem 6.1 ([B] Theorem 1 na str. 4) Neka je cI = 0 i cLI 6= 0.

(i) Ako je
hI
cLI
2
= Z ili
hI
cLI
= 1, Vermaov modul V (cL ; 0; cLI ; h; hI ) je ire-
ducibilan.
(ii) Ako je
hI
cLI
2 Z n f1g, onda V = V (cL ; 0; cLI ; h; hI ) ima singularni vektor
v 2 Vp , gdje je p = j chLII
1j. Kvocijentni modul L = V =U (H )v je
ireducibilan i karakter mu je
qp)
char L = (1
Y
(1
qj ) 2:
j 1
Denirajmo sada meuseriju. S V
; ;F
oznacit cemo H-modul s bazom
+ n )vm+n ;
fvm : m 2 Zg i djelovanjem
Ln vm =
(m +
In vm = F vm+n ;
CL vm = CI vm = CLI vm = 0;
gdje su ; ; F 2 C. Slicno kao i u ostalim algebrama Virasorovog tipa,
invarijantan modulo Z, a modul V
2Zi
= 0; 1. S V 0 ;
;F
; ;F
je
je reducibilan ako i samo ako je F = 0,
oznacavamo netrivijalni ireducibilni podkvocijent.
0
0
:=
Dakle, V0;0;0
:= V0;0;0 =Cv0 , V0;1;0
k6= 1 Cvk
i V 0;
;F
:= V
; ;F
za ostale
( ; ; F ) 2 C3 .
Teorem 6.2 ([LuZ] Theorem 5.2 na str. 22) Svaki ireducibilni HarishChandrin H-modul je ili V 0 ;
6.2
;F
ili modul najvece (najmanje) tezine.
Struktura Vermaovih modula
U ovom poglavlju opisujemo strukturu Vermaovog modula V (cL ; 0; cLI ; h; hI )

(u ostatku poglavlja skraceno piemo V ) za cLI 6= 0 te izgled singularnih
93
vektora. Iako je ta struktura naizgled slicna onoj za algebru W (2; 2), javljaju
se neke bitne razlike, kao posljedica cinjenice da I0 (za razliku od W0 ) djeluje
poluprosto na cijelom modulu. Vecina rezultata je objavljena u [B] kao dio
dokaza teorema 6.1.
Napomena 6.3 Za vektor
x=I
ms
m1 L nt
(6.1)
n1 v
smatramo da je zapisan u PBW bazi, tj. da vrijedi ms
m1 > 0 i
n1 > 0 ako nije drugacije navedeno.
nt
Za vektor (6.1) deniramo I-stupanj degI x = s pa s obzirom na ovu

L
I
. Ocito, za n > 0 vrijedi
gradaciju mozemo pisati V = k 0 V(k)
I
In M(k)
I
M(k)
I
Ln M(k)
I
M(k
I
M(k+1)
;
1)
(6.2)
I
M(k)
:
Za netrivijalni element x 2 V s x cemo oznaciti njegovu homogenu komponentu najnizeg I-stupnja. Drugim rijecima, x = x+ komponente vieg
I-stupnja.
Analogno se moze denirati L-stupanj. Posebno, uvodimo oznaku I =
L
za vektore u kojima se ne pojavljuje niti jedan generator L
V(0)
n.
Na modulu V mozemo denirati djelovanje formalnih derivacija

@
@L
@
@I m
na sljedeci nacin:
@I
@I
@I
@L
jm ;
m
j
n
= 0;
@L j
= 0;
@I m
@L j
= jn ;
@L n
@v
= 0;
@I m
@v
= 0;
@L n
uz proirenje po Leibnitzovom pravilu za monome (6.1) te po linearnosti.

Ovako denirano djelovanje ovisi o (PBW) bazi.
94
Lema 6.4 ([B] Lemma 3 na str. 5) Neka je w netrivijalni vektor iz V

takav da vrijedi degI w = k.
= I i n 2 N je najmanji takav da se L
a) Ako je w 2
javlja u w, onda je
komponenta od In w koja ima I-stupanj k dana s

n(hI + (n
1)cLI )
@w
:
@L n
b) Ako je w 2 I, w 2
= Cv i m 2 N najveci takav da se I
onda je komponenta od Lm w koja ima I-stupanj k
m(hI
(m + 1)cLI )
pojavljuje u w,
1 dana s
@w
:
@I m
Dokaz. Dokaz je isti kao u [B]. Iz (6.2) se vidi da dio vektora In w I-stupnja
k dolazi od In w. Promotrimo proizvoljni monom iz w
x=I
pri cemu je ns
In w =
n1 v
[In ; L
ni ]
m1 L ns
n. Tada je
n1
s
X
mk
mk
m1 L ns
n1 v:
i=1
Ako je ni > n, onda je [In ; L
ni ]
= nIn
ni
pa smo dobili komponentu I-
stupnja k + 1 koja nas ne zanima. Ukoliko je ni = n, imamo [In ; L

n(I0 + (n
1)CLI ) pa ova komponenta doprinosi s n(hI + (n
n]
1)cLI ) @L@wn .
Time je dokazana tvrdnja a).

Analogno se dokazuje b).
Deniramo u0 = u, u1 = u
je
u=
u i dalje induktivno un = un
un 1 . Ocito
un ; gdje je u0 = L p v ili I p v.
n 0
95
Lema 6.5 ([B] Lemma 4 i Remark na str. 7) Neka je p =

Tada za singularni vektor u 2 Vp vrijedi u = I
hI
cLI
1 2 N.
i u 2 I.
Dokaz. Prvo navodimo dokaz prve tvrdnje iz [B]. Neka je degI u = k.

Pretpostavimo da u nije (do na skalarni faktor) jednak I p . Ako je u 2
= I
primjenimo lemu 6.4 a) i naemo n 2 N takav je In u 6= 0 to je kontradikcija
jer je u singularni vektor. Slijedi da je u 2 I. Neka je m 2 N najveci takav
da se I
pojavljuje u u. Po pretpostavci je m 6= p pa primjenom leme 6.4
b) slijedi Lm u 6= 0 to je opet kontradikcija. Dakle, u je skalarni multipl od

I
pa u mozemo normirati tako da vrijedi tvrdnja.

Dokazimo sada da je u 2 I (ova tvrdnja je u [B] navedena bez dokaza).
Pretpostavimo suprotno. Neka je m 2 N najmanji takav da um 2

= I i neka
je degI um = k. Neka je n 2 N najmanji takav da se L
pojavljuje u
um . Tada je, prema lemi 6.4 a), komponenta od In um I-stupnja k jednaka

n(hI + (n
@um
1)cLI ) @L
6= 0. No
n
In um = In u
jer je u singularni vektor, a um
In um
=0
je po pretpostavci iz I, to dovodi do
kontradikcije.
Lema 6.6 Neka je p = 1
hI
cLI
2 N. Tada za singularni vektor u 2 Vp vrijedi
u = L p v te degL u = 1.
Dokaz. Prva tvrdnja se dokaze primjenom leme 6.4, analogno prethodnom
dokazu ([B] Lemma 4 na str. 7).
Dokaz druge tvrdnje provodimo indukcijom. Znamo da je u0 = u = L p v.
Pretpostavimo da tvrdnja vrijedi za ui , i < n i da vrijedi un 2
= I. Neka je
degI un = k i j 2 N najmanji takav da se L
javlja u un . Tada je prema
lemi 6.4 a) komponenta vektora Ij un I-stupnja k netrivijalna (jer je j 6= p).

96
Pn
1
i=0
S obzirom da je un = u
jedan, imamo
ui i da su u0 ; : : : ; un
n 1
X
Ij un =
i=0
Posebno je i j(hI + (j
sadrze L
L-stupnja najvie
Ij ui 2 I:
@un
1)cLI ) @L
2 I to znaci da komponente od un koje
j
imaju L-stupanj jednak 1. Oduzmemo te komponente od un i
ponavljamo postupak dok ne dobijemo vektor iz I.

hI
cLI
Dakle, kada vrijedi p = 1

u = L pv +
p 1
X
i=1
2 N, singularni vektor je oblika
wi L i v + w0 , gdje je wi 2 U (H )i p ; degL wi = 0:
Primjer 6.7 Neka je cLI 6= 0. Tada je u =

vektor u V (cL ; 0; cLI ; h; 0). Ako je
hI
cLI
h
I 1
cLI
(6.3)
v singularni
= 2, onda je u = I 1 v singularni
vektor u V (cL ; 0; cLI ; h; 2cLI ).

Primjer 6.8 Neka je
u = (L
hI
cLI
1. Tada je
1
I 1L
hI
cL 8h
I
16hI
singularni vektor u V (cL ; 0; cLI ; h; cLI ). Ako je

1 2
I 1v
hI
8h + cL
8h2I
hI
cLI
I 2 1 )v
= 3, onda je u = I 2 v
singularni vektor u V (cL ; 0; cLI ; h; 3cLI ).
Napomena 6.9 Primjetimo da, za razliku od algebre W (2; 2), u Vermaovom

H-modulu nema subsingularnih vektora; maksimalni podmodul je uvijek ciklicki. Nadalje, ako je uh 2 Vp , onda je J(cL ; 0; cLI ; h; hI ) izomorfan Vermaovom modulu V (cL ; 0; cLI ; h + p; hI ) te sadrzi singularni vektor uh+p koji
opet generira podmodul izomorfan Vermaovom. Na taj nacin dolazimo do
lanca podmodula
V (cL ; 0; cLI ; h; hI )
V (cL ; 0; cLI ; h+p; hI )
V (cL ; 0; cLI ; h+kp; hI )

97
s pripadnim potkvocijentima L(cL ; 0; cLI ; h; hI ).

Kada je
hI
cLI
1 2 N, singularni vektor je iz I i ima koecijente iz Q(hI )
pa je uh+p = u2h kao i za W (2; 2) algebru. No, u slucaju 1
hI
cLI
2 N,
singularni vektor ima koecijente iz Q(cL ; cLI ; h; hI ) (h se stvarno javlja u

koecijentima) pa uh+p nije jednak u2h .
6.3
Ireducibilnost modula V 0;
Pri ispitivanju ireducibilnosti modula V 0 ;
;F
L(c; h; hI )
;F
L(cL ; 0; cLI ; h; hI ) koristit cemo
se istim metodama kao u slucaju algebre W (2; 2). Za F = 0 rezultati ce biti

slicni.
Prvo dokazujemo kriterij ireducibilnosti.
Napomena 6.10 Radi jednostavnosti, u ostatku poglavlja cemo za
modul najvece tezine M (cL ; 0; cLI ; h; hI ) skraceno pisati M (c; h; hI ).
Teorem 6.11 Neka su
; ; F 2 C proizvoljni. V 0 ;
;F
ducibilan ako i samo ako je ciklicki za svaki vektor vm

Dokaz. Neka je V 0 ;
;F
L(c; h; hI ) je irev, m 2 Z.
L(c; h; hI ) ciklicki za svaki vektor vm
neka je U podmodul i x 2 U netrivijalni vektor tezine n

x = vm
x0 +
vm
v, m 2 Z te
xn
xi 2 L(c; h; hI )h+i . Indukcijom po broju komponenata n dokazujemo da

postoji vk
v 2 U za neki k 2 Z iz cega slijedi da je U = V 0 ;
Ako je n = 0, onda je x = vm
v za neki
;F
L(c; h; hI ).
2 C pa je dokaz gotov.
Pretpostavimo da je n > 0 i da tvrdnja vrijedi za sve vektore s najvie

n komponenti. Ako je L1 xn 6= 0 ili L2 xn 6= 0, mozemo primijeniti dokaz
analogan onome teorema 4.3 za Virasorovu algebru. U suprotnom, mora biti
98
I1 xn 6= 0 jer L1 ; L2 i I1 generiraju H+ . Pretpostavimo prvo da je F = 0.

Buduci da je I1 x0 = 0 = I1 vk za sve k 2 Z, slijedi
I1 x = vm
I1 x1 +
n+1
+ vm
I1 xn 6= 0
pa smo nali netrivijalni vektor iz U s najvie n komponenti. Sada po pretpostavci indukcije slijedi trazena tvrdnja.
Uzmimo sada da je F 6= 0. Tada je
I1 x =
n
X
F vm
n+i+1
xi +
i=0
n
X
n
X
vm
I1 xi =
n+i
i=1
vm
(F xi
n+i
+ I1 xi ) + F vm+1
xn
i=1
pa imamo
(I12
F I2 )x = 2F
n
X
vm
n+i+1
I1 xi +
i=1
= F vm+1
n
X
vm
n+i
(I12
F I2 )xi =
i=2
I1 xn +
n 2
X
vm
n+i+2
(2F I1 xi+1 + (I12
F I2 )xi+2 )
i=0
Buduci da je F 6= 0 i I1 xn 6= 0, opet smo dobili netrivijalni vektor iz U s

najvie n komponenti pa je dokaz dovren.
U daljnjem tekstu cemo s Uk oznacavati podmodul generiran s vk
v. Iz
dokaza teorema 6.11 slijedi

Korolar 6.12 Svaki netrivijalni podmodul M
V 0;
;F
L(c; h; hI ) sadrzi
Uk za neki k 2 Z.
Jasno, za dokaz ireducibilnosti je dovoljno pokazati da vrijedi Un = Un+1
za sve n 2 Z.
Teorem 6.13 Modul V 0 ;
Za svaki n 2 Z, n 6=
;F
V (c; h; hI ) je reducibilan za sve
2 , vrijedi Un =Un+1 = V (c; h
; ; F 2 C.
n; hI + F ).
99
Dokaz. Dokazat cemo da svaki vektor vk

v) = V 0 ;
Naime, ako vrijedi U (H)(vk

U (H )U (H+ ) takav da je x(vk
V (c; h; hI ), onda postoji x 2
;F
v) = vk
v generira pravi podmodul.
v tj. postoje xi 2 U (H )
takvi da je
l
X
xi+1 (vk+i
v) = vk
v:
i=0
No tada mora vrijediti vk+l
xl+1 v = 0, to je nemoguce jer je V (c; h; hI )
slobodni U (H )-modul.
Iz uvjeta n 6=
slijedi Un
Un =Un+1 modul najvece tezine (c; h

Lk (vn
v); Ik (vn
L0 (vn
v) =
(n +
I0 (vn
v) = F (vn
Un+k za sve k 2 N pa je
Un+1
n; hI + F ). Naime
v) 2 Un+k
Un+1 ;
+ )vn
v + h(vn
v) + hI (vn
v):
v);
Nadalje je
Un+1 = fu0 (vn+k
i svaki u0 (vn+k
v) : u0 2 U (H ) ; k > 0g
v) sadrzi komponentu vn+k
u0 v 6= 0 zbog slobodnog djelo-
vanja U (H ) na V (c; h; hI ). Kada Un =Un+1 nebi bio slobodni modul, onda

bi za neki x 2 U (H ) vektor x (vn
imati komponentu vn+k
v) bio iz Un+1 . No x (vn
v) ne moze
u0 v, za k > 0 to dokazuje tvrdnju.
Navedimo sada neke serije ireducibilnih modula. Prvo cemo uzeti u obzir
slucaj F = 0 i vidjeti da su rezultati analogni onima za algebru W (2; 2).
Teorem 6.14 Neka je 1
onda je V 0 ;
;0
hI
cLI
= p 2 N. Ako vrijedi
+ 2 ; + (1
p) 2
= Z,
100
Dokaz. Iz prvog uvjeta na

L1 (vn
slijedi Un
i jednakosti
v) =
(n +
+ 2 )vn+1
Un+1 za sve n 2 Z. Iskoristimo sada singularni vektor (6.3).
Buduci da je F = 0, onda svi Ij ponitavaju vn pa dobijemo

u(vn+p
p 1
X
(n + p +
i )vn+p
v) =
wi v
(n + p +
p )vn
v:
i=1
Sada lako dobijemo u0 2 U (H) takav da je u0 (vn+1
v) = vn
v. Iz toga
direktno slijedi Un+1 = Un .

V 0;
;0
hI
cLI
= p 2 N. Ako je
L(c; h; hI ) reducibilan i (V 0 ;
tezine (c; h + p(1
;0
p) 2 Z, onda je
+ (1
L(c; h; hI ))=U1
je modul najvece
); hI ).
Dokaz. Analogno dokazu teorema 5.17 za r = 1.

Teorem 6.16 Neka je
lan za sve ;
hI
cLI
1 2 N. Tada je modul V 0 ;
;0
L(c; h; hI ) reducibi-
2 C. Potkvocijenti Un =Un+1 su izomorfni L(c; h
n; hI ).
Dokaz. Analogno teoremu 5.16 za W (2; 2). Naime, vrijedi Un+1
Un za sve
n 2 Z jer singularni vektor u 2 I djeluje trivijalno na (vn
v) zbog uvjeta
F = 0. Buduci da je formula za singularni vektor u V (c; h
n; hI )
jednaka kao u V (c; h; hI ), slijedi i u(vn
v) = 0 pa je Un =Un+1 ireducibilan.
Pretpostavimo sada da je F 6= 0. Primjetimo prvo da zbog

I1 (vn
slijedi Un
v) = F vn+1
v 6= 0
Un+1 za sve n 2 Z pa preostaje ispitati drugu inkluziju.

101

hI
cLI
= p 2 N. Ako je F transcendentan ili alge-
barski stupnja veceg od p nad poljem Q( ; ; cL ; cLI ; h; hI ), onda je V 0 ;
;F
hI
.
cLI
Dokaz. Pretpostavimo prvo da je p = 1
Ponovo koristimo sin-
gularni vektor (6.3). Buduci da je u linearna kombinacija vektora oblika

I
jt
j1 L i v,
jt
gdje je j1 +
j1 L i (vn+p
F k (n + p +
Fl
i i da je
+ jt = p
F t (n + p +
v) =
i )
vn+p
i )vn
(t k)
xj
v+
v+
vn+p
(t l)
j i
yj
L i v + vn+p
jt
j1 L i v
(r)
(r)
pri cemu je degI xj = degI yj = r, lako se vidi da vrijedi

u(vn+p
v) = f (F )vn
v+
p 1
X
vn+i
zi v
i=1
za neke zi 2 U (H )
i polinom f (F ). Dakle, mozemo naci u0 2 U (H )
takav da vrijedi
u0 (vn+1
v) =
q(F )n + r(F ) vn
v;
gdje su q(F ); r(F ) 2 Q( ; ; h; hI ; cL ; cLI ) [F ], deg q = p

pretpostavci teorema, koecijent uz vn
1, deg r = p. Po
v ne moze biti nula pa je tvrdnja
dokazana.
vektora oblika I
I
jt
jt
hI
cLI
1. Tada je u 2 I, tj. u je linearna kombinacija

P
I j1 v, gdje je ti=1 ji = p. Buduci da je
Uzmimo sada da je p =
j1 (vn+p
v) = F t vn
v+
+ vn+p
jt
j1 v
102
dobije se u0 2 U (H)
takav da je
u0 (vn+1
v) = F s(F )vn
pri cemu je s(F ) 2 Q(hI ; cLI ) [F ], deg s = p
(6.4)
v;
1. Opet je koecijent uz vn
netrivijalan pa je dokaz dovren.

Napomena 6.18 Pretpostavimo da je
0. Tada vrijedi Un+1
1 2 N i da u (6.4) vrijedi s(F ) =
Un za sve n 2 Z i Un =Un+1 su moduli najvece tezine

F
cLI
n; hI + F ). Uz uvjet
(c; h
hI
cLI
2
= Z ili F = cLI
hI , Vermaov modul
n; hI + F ) je ireducibilan.
V (c; h
Primjer 6.19 Neka je
hI
cLI
1 2
I 1v
hI
= 3. Tada je u = I 2 v
singularni vektor
pa je
I
1 2
I
(vn+2
hI 1
v) =
1 2
F vn
hI
2
F vn+1
hI
I 1v
tj.
2
1
uI1 + F I
F
hI
(vn+1
Ako je F 6= 0; hI , modul V 0 ;
hI je Un+1
modul najvece tezine (c; h

Primjer 6.20 Neka je
hI
cLI
F+
1 2
F vn
hI
L(c; h; hI ) je ireducibilan.
;F
Posebno, u slucaju F =
v) =
Un , za sve n 2 Z te je Un =Un+1
n; 0).
=
1. Tada je u = (L
DI 2 1 )v singularni vektor, pri cemu je A =
1
,
hI
B=
+ AI 1 L
2 cL 8h
16hI
+ BI
iD=
8h+cL 2
.
8h2I
Prema tome vrijedi

u(vn+2
v) + ( AF L
(n + 2 + (F
Ako je (n + 2 + (F
V 0;
;F
1)
+ ((n + 2 + )
1)
+ BF
+ BF
2DF ) I 1 ) (vn+1
DF 2 vn
v) =
DF 2 ) 6= 0 za sve n 2 Z, onda je modul
L(c; h; hI ) ireducibilan. U suprotnom mozemo, zbog Z-invarijantnosti

103
parametra , pretpostaviti da se 0 dobije za n = 0 pa je U1 pravi podmodul.

Pripadni kvocijent U0 =U1 je modul najvece tezine (c; h
Primjer 6.21 Ispitajmo reducibilnost modula V 0 ;
;F
; hI + F ).
L(c; 0; 0). Buduci da
je L 1 v singularni vektor u V (c; 0; 0) imamo

L 1 (vn+1
Dakle, uz uvjet
v) =
2
= Z modul V 0 ;
Lako se dokaze da je V0;0
;F
cijent modul najvece tezine (c; 1
(n + 1 + )vn
L(c; 0; 0) je ireducibilan.
;F
L(c; 0; 0) reducibilan te da je pripadni kvo; F ) (odnosno (c; 1; F ) za
teoremu 6.1, taj modul je ireducibilan ako vrijedi

V (c; 1
v:
F
cLI
2
= Znf1g. U suprotnom,
; F ) ima singularni vektor u pa treba ispitati je li u(v
No, U0 je razapet vektorima oblika x(vk

svaki vektor iz U0 ima komponentu vk
y 2 U (H ) vrijedi y(v
(V0;0
;F
0
(V0;1;F
= 1). Prema
v) 2 U0 .
v), x 2 U (H n fL 1 g), k 2 N pa
xv za neki k 2 N. Dakle, za bilo koji
v) 2
= U0 , odnosno U (H ) djeluje slobodno pa je
L(c; 0; 0))=U0 = V (c; 1
; F ), za
6= 1
L(c; 0; 0))=U0 = V (c; 1; F )
za svaki F .
104
Literatura
[Ad1] D. Adamovic, New irreducible modules for a ne Lie algebras at the
critical level, International Math. Research Notices (1996), 253-262
[Ad2] D. Adamovic, Vertex operator algebras and irreducibility of certain
modules for a ne Lie algebras, Math. Research Letters 4 (1997), 809821
[Ad3] D. Adamovic, An application of U (g)-bimodules to representation
theory of a ne Lie algebras, Algebras and Representation theory 7
(2004), 457-469
[Ad4] D. Adamovic, Classication of irreducible modules of certain subalgebras of free boson vertex algebra, J. Algebra 270-1 (2003), 115132
[AM1] D. Adamovic, A. Milas, Logarithmic intertwining operators and
W (2; 2p
1) algebras, J. Math. Phys. 48-7, 073503 (2007) (20pp)
[AM2] D. Adamovic, A. Milas, On the triplet vertex algebra W (p); Adv.

Math. 217-6 (2008), 26642699
[Ar]
E. Arbarello, C. De Concini, V.G. Kac, C. Procesi, Moduli spaces of

curves and representation theory, Comm. Math. Phys., 117 (1988),
1-36
Literatura
[As]
A. Astashkievich, On the structure of Verma modules over Virasoro

and Neveu-Schwarz algebras, Comm. Math. Phys. 186 (1997), 531-562
[B]
Y. Billig, Representations of the twisted Heisenberg-Virasoro algebra at level zero, Canadian Math. Bulletin, 46 (2003), 529-537,
arXiv:0201314v1
[B2]
Y. Billig, Energy-momentum tensor for the toroidal Lie algebras,

arXiv:0201313v1
[CP]
V. Chari, A. Pressley, A New Family of Irreducible, Integrable Modules for A ne Lie Algebras, Math. Ann. (1997), 543-562
[FeFu] B. L. Feigin, D. B. Fuchs, Representation of the Virasoro algebra,

Advanced Studies in Cont. Math. 7 (1990), 465-554
[FRW] A. J. Feingold, J. F. X. Ries, and M. D. Weiner, Spinor Construction
of the c = 1=2 Minimal Model, Moonshine, The Monster, and Related
Topics, Contemporary Math. 193 (1995), 45-92
[FHL] I. B. Frenkel, Y. Huang, and J. Lepowsky, On Axiomatic Approaches
to Vertex Operator Algebras and Modules, Mem. Amer. Math. Soc.
104 (1993)
[FZ]
I. B. Frenkel, Y. Zhu, Vertex operator algebras associated to representations of a ne and Virasoro algebras, Duke Math. J. 66, 1 (1992),
123-168
[IK]
K. Iohara, Y. Koga, Representation theory of the Virasoro algebra,

Springer-Verlag, London Limited (2011)
[JP]
W. Jiang and Y. Pei, On the structure of Verma modules over the

W -algebra W (2; 2), J. Math. Phys. 51, 022303 (2010) (8pp)
106
Literatura
[KR] V. Kac and A. Raina, Bombay Lectures on highest weight representations of innite - dimensional Lie algebras, Advanced Series in Math
Physics 2 (1987)
[L]
X. Lin, Fusion rules of Virasoro vertex operator algebras, preprint
[LL]
J. Lepowsky, H. Li, Introduction to Vertex Operator Algebras and

Their Representations, Birkhuser, Progress in Mathematics 227
(2004)
[LuZ] R. Lu, K. Zhao, Classication of irreducible weight modules over

the twisted Heisenberg-Virasoro algebra, Comm. Cont. Math. 12, 2,
(2010), 183-205, arXiv:0510194v1
[LZ]
D. Liu and L. Zhu, Classication of Harish Chandra modules over the

W -algebra W (2; 2), J. Math. Phys. 49, 012901 (2008) (13pp)
[M]
O. Mathieu,
Classication of Harish-Chandra modules over
the Virasoro Lie algebra, Invent. Math. 107 (1992), 225-234,

arXiv:0801.2601v1
[Maz] V. Mazorchuk, On simple mixed modules over the Virasoro algebra,
Mat. Stud. 22 (2) (2004), 121128
[MZ] V. Mazorchuk and K. Zhao, Classication of simple weight Virasoro
modules with nite-dimensional weight spaces, Journal of Algebra 307
(2007), 209-214
[SXY] Y. Su. Y. Xu, X. Yue, Indecomposable modules of the immediate
series over W(a; b) algebras, arXiv:1103.3850v1
[W]
W. Wang, Rationality of Virasoro vertex operator algebras, International Mathematics Research Notices, 7 (1993), 197-211
107
Literatura
[ZD]
W. Zhang and C. Dong, W -algebra W (2; 2) and the vertex operator

algebra L
1
;0
2
1
;0
2
, Commun. Math. Phys. 285 (2009), 991-
1004, arXiv:0711.4624v1
[Zh]
H. Zhang, A class of representations over the Virasoro Algebra, J.

Algebra 190 (1997), 1-10
108

Zivotopis
Gordan Radobolja je roen 12.10.1982. u Splitu gdje je 2001. godine zavrio Prirodoslovno-matematicku gimnaziju. Godine 2006. diplomirao je na
Fakultetu Prirodoslovno-matematickih znanosti i kineziologije Sveucilita u
Splitu i stekao zvanje profesora matematike i informatike. Dobitnik je dviju
rektorovih nagrada za najboljeg studenta 2003. i 2004. godine.
Od 2006./07. polaznik je zajednickog doktorskog studija matematike i
aktivni clan seminara za algebru. U kolovozu 2009. je pohaao ljetnu kolu
Structures in Lie Representation Theory na Jacobs University u Bremenu.
Sudjelovao je na konferencijama Functional Analysis X, 2008., Representation theory XI, 2009. te Representation Theory XII, 2011. u Dubrovniku. Na
posljednoj je odrzao izlaganje pod naslovom "Some representations over Virasoro algebra with innite-dimensional weight spaces". Na Petom hrvatskom
matematickom kongresu u Rijeci 2012. je odrzao kratko izlaganje pod naslovom
"Representations over Virasoro algebra with innite multiplicities".
Od sijecnja 2007. zaposlen je kao asistent na Prirodoslovno-matematickom
fakultetu Sveucilita u Splitu.

Zivotopis
Kontakt
Gordan Radobolja
Trg Hrvatske bratske zajednice 1, 21000 Split
tel 021/480-069
mob 098/744-725
mail: gordan@pmfst.hr
110

605718.disertacija Final Postprint

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

605718.disertacija Final Postprint

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ZAJEDNICKI

CROATIAN DOCTORAL PROGRAM IN

CROATIAN DOCTORAL PROGRAM IN

2 REPREZENTACIJE VIRASOROVE ALGEBRE

2.1 Tezinske reprezentacije Liejevih algebri . . . . . . . . . . . . . 11

Klasikacija Harish-Chandrinih modula . . . . . . . . . 15

Struktura Vermaovog modula . . . . . . . . . . . . . . 16

3 VERTEKS-ALGEBRE I OPERATORI ISPREPLITANJA

3.1 Denicije i primjeri . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20

4.1 Zhangov kriterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31

4.3 Minimalni modeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

5.1 Denicija i osnovne napomene . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57

5.3 Verteks-algebra pridruzena algebri W (2; 2) . . . . . . . . . . . 64

5.5 Reducibilnost modula V 0 ;

5.6 Dokaz teorema 5.4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77

zentacija Virasorove algebre je konstruirana u clanku H. Zhanga [Zh]. Radi

L(c; h) ireducibilne reprezentacije V 0 ; iz

meuserije i ireducibilne reprezentacije L(c; h) najvece tezine (c; h). Cilj

Cilj nam je proiriti rezul-

tate o tenzorskom produktu meuserije i reprezentacije najvece tezine na

(np mq)2 (p q)2

0 < m < p i 0 < n < q. Naime, Virasorova verteks-algebra L(cp;q ; 0) je

. Tada postoji netrivijalni homomorzam Vir-

L(c; h2 ) ! L(c; h3 ), gdje je

L(c; h) ciklicki za svaki vektor

v, m 2 Z, gdje su vm vektori koji razapinju meuseriju V 0 ; , a v

vektor najvece tezine u L(c; h).

su iskljuceni brojni zanimljivi slucajevi vezani uz teoriju verteks-algebri i

(iii) Ako vrijedi

Nadalje, dokazat cemo reducibilnost i opisati strukturu modula V 0 ;

reducibilan i postoji8netrivijalni podmodul U+ takav da je V =U+ =

L(c; 0). Nadalje, U+ nije oblika V 0;

Posebno cemo istaknuti tri primjera tenzorskih produkata s minimalnim

i h oblika hm;n . Modul V 0 ;

L(c; h) je reducibilan ako i samo ako

postoji netrivijalni operator ispreplitanja tipa

Teorem 4.22, str. 50 Neka je c =

netrivijalni operator ispreplitanja tipa

L(c; h) postoji ireducibilni

U cetvrtom poglavlju cemo promatrati W -algebru W (2; 2) koju cemo

jvece tezine, dok se meuserija V 0 ;

Analogno se deniraju moduli na-

dobije iz meuserije V 0 ; za Virasorovu

algebru, uz trivijalno djelovanje Wn , n 2 Z.

i pomocu njega dobiti serije ireducibilnih modula:

Pri tome s u oznacavamo dio vektora u koji sadrzi najmanje generatora

za algebru L i navesti nekoliko primjera singularnih vektora. Pokazat cemo da

oznacit cemo s W).

= 0. Tada postoji singularni vektor u0 2

V (c; h; hW )h+p \ W takav da je u0 = W p v te je U (L)u0 = V (c; h +

+ (1 2r)p za sve r 2 N, onda je U (L)u0 maksi-

malni podmodul u V (c; h; hW ) i pripadni kvocijent V (c; h; hW )=U (L)u0

Tada je L0 (c; h; hW ) reducibilan ako i samo ako je h = hW + (13p+1)(p

Teorem 5.16, str. 73 Pretpostavimo da je V (c; h; hW ) reducibilan stupnja

za sve r 2 N, onda je modul

Teorem 5.17, str. 74 Neka V (c; h; hW ) ima subsingularni vektor u takav

L(c; h; hW ) reducibilan. Nadalje, uz uvjet 2

Posebno isticemo slucaj verteks-algebre L(c; 0; 0):

L(c; 0; 0) je ireducibilan ako i samo ako

L(c; 0; 0) =U0 = L(c; 1

Na kraju cemo rezultate proiriti i na zakrenutu Heisenberg-Virasorovu

[H; CLI ] = [H; CI ] = 0. Promatrat cemo reprezentacije najvece tezine na

generalizacija meuserije V 0 ; za Virasorovu algebru uz djelovanje In vm =