ovjekova je ljubav njegov jedini dar Bogu ( P.

Yogananda)
itava je kreacija smiljena kao test za ovjeka. Svojim ponaanjem
mi otkrivamo elimo li Gospoda ili Njegove darove. Bog vam nee rei
da biste iznad svega trebali eljeti Njega, jer eli da Mu svoju ljubav
date
slobodne
volje,
bez
"aptanja".
To je cijela tajna igre ovog univerzuma. On, koji nas je stvorio, ezne
za naom ljubavi. On eli da Mu je pruimo spontano, bez da je On
sam trai. Naa je ljubav jedina stvar koju Bog ne posjeduje, osim ako
mi sami ne izaberemo da Mu je poklonimo. A mi neemo biti sretni
sve dok Mu je ne damo. Tako dugo dok smo tvrdoglava djeca, patuljci
koji gmiu po ovoj kugli zemlje plaui za Njegovim darovima,
istovremeno ignorirajui Njega, darovatelja, tako dugo emo upadati
u
mnoge
ponore
bijede.
Mi ne moemo pronai trajno zadovoljenje u bilo emu materijalnom
stoga
to
smo
Boanski,
to
smo
dio
Njega.
Sve dok ne postignemo zadovoljenje u Bogu, neemo ga postii ni u
emu drugome.

Pitanje: Osim samousavravanja oveka, ta jo savetujete, kakav

pravac, smer....?
Lazarev: Osim samousavravanja nita vam vie ne savetujem. Zato
to je to glavno. Smisao samousavravanja sastoji se u tome da
dovedemo u sklad svoje telo, duh i duu. Moramo imati vie ljubavi, a
im imamo vie ljubavi, imaemo vie i energije. I samim tim vie
potrebe za stvaranjem u svemu. Jer ljubav mora da pronae izlaz.
Zato je Hristos govori: Ne zakopavajte talente u zemlju.
Dakle, ukoliko je ljubav u naoj dui vea, utoliko je u nama vie
svetlosti, energije, lakoe u dui, i potrebe za stvaralatvom. Obratite
panju ovek se zaljubio i poinje da pie stihove. Uvek je tako bilo.
Mnogi mi govore: Proitala sam vae knjige i poela da piem
pesme. Da li je to opasno? A ja kaem: To je normalno. Zato to se
kod vas pokrenula energija, vi morate nekako da je realizujete. I u

poslu, i u odnosima sa ljudima, i u stihovima, takoe, stihovi su

stvaralatvo.
Zato, ukoliko imate veu elju da dajete, da se rtvujete, stvarate,
realizujete sebe onda se na pravom putu to i jeste
samousavravanje. Stvar je u tome da se u oseanju ljubavi nalazi
aposlutno celokupna informacija o prolosti, budunosti i
sadaonjosti. Zato ako proitate ogromnu koliinu knjiga, a u vama se
ne pojavi ljubav, ne povea, sve je beskorisno, to je onda isto
tehniki...Ja to zovem tako. Ako sakupite hiljadu budala i svaki napie
po hiljadu tomova, i vi sve to proitate, neete postati pametniji.
Danas svo to tivo koje se tampa, ita, to savremeno...informacija je
nula. Nula! I jedino emu verujem su svete knjige, jer vie od onoga
to je reeno u svetim knjigama niko do sada nije rekao. I odreenim
naunim otkriima, verujem. Eto, otkrili su da gen momentalno
reaguje da to je realno. Eto, otkrili su, a ja sam u poslednjoj knjizi
Odgovori na pitanja, ona sada ide u tampu...Amerikanci su doli
do zapanjujueg otkria. ive zajedno mu i ena 30 godina. On na nju
uopte ne reaguje. Ni ovako, ni onako. A onda se vri eksperiment
kako podsvest reaguje na neto. Kau (muu) enino ime. I kod njega
dolazi do reakcije, izliva, eksplozije, tano onakve kakva je bila kada
se prvi put zaljubio u nju. Ispostavilo se, na nivou podsvesti, on ima
apsolutno ista ista, svea oseanja. A na nivou glave, sve se
zavrava. To jeste, na nivou due nema vremena. Ljubav ne prolazi.
ovek kae: Kakva ljubav, ja ve 20 godina ne znam ta je to. A na
nivou podsvesti, kako je voleo, tako i dalje voli. Eto takva je situacija, i
to su naunici otkrili.
A ja, seate se ranije, pre 5, 7 godina, ta sam govorio? Ljudi govore:
Ljubav prolazi. A ja kaem: Ljubav ne prolazi, mi prolazimo. Naa
svest prolazi, ali mi nismo svest. Mi smo ljubav. Mi smo dua, mi smo
oseanje. Zato, ispostavilo se, tamo nema vremenskih rokova, tamo
ih prosto nema, na nivou pojmova kao to je ljubav, nema rokova. Na
nivou mrnje ih ima. No, ovek moe mrzeti desetinama godina i ak
nekoliko ivota. I to e svejedno odraditi, zavrie se to itd. Ali te
situacije, kada nauka potvruje religiju, to je zanimljivo. A sve
ostalo...jo jednom kaem, danas se glavno samousavravanje sastoji
u tome da smo strano obuzeti telom, svim tim mainama za pranje,

za vonju itd, mi smo jako preoptereeni sveu i mi smo siromani

duom.
Zato samousavravanje oveka znai dovoenje due u red. To je
oseanje jedinstva, ljubavi, radosti, oseanje koje vas tera da svaki
dan pitete pesme. To danas predstavlja samousavravanje - upravo
usavravanje due. Zato to za svakog normalnog prosenog
zapadnog oveka, samousavravanje predstavlja itanje nove knjige,
uenje jo jedne tablice mnoenja itd. Ali to je ve put koji nikuda ne
vodi.

O
uvredljivosti
Uvredljivost
je
zapravo
primitivan
oblik
upravljanja
svijetom koji nas okruuje. Zamisli da si kod kue ostavio
sina i naloio mu da neto obavi, recimo, da opere podove u
stanu, sredi kuhinju i namjesti bravu na vratima. Naveer
dolazi kui i vidi da nita nije uraeno. Sin lae, izmilja
opravdanja, krije pogled i u tvojoj dui se javlja uvrijeenost. Ta
situacija
se
ponavlja
nekoliko puta i ti posle nekog vremena dobija ir na
elucu, zatim poinje te boli jetra, a nadalje se fiziki
unitava i primjeuje da ti lijekovi ne pomau. Kasnije se
javljaju neugodnosti na poslu i u sudbini. Ta gomila
problema
ima
za
cilj
samo
jedno:
da
sprijei
tvoju
uvredljivost, zato to u podsvijesti uvrijeenost izgleda kao
elja da drugi ovjek umre. Da ne bi umro tvoj sin, ti
boluje. Ima tu jo jedan momenat: u podsvijesti nema
zastaru. Sve to je prodrlo u svijest i u njoj se uvrstilo,
djeluje jo dugo godina bez obzira na to to je uzrok ve
iezao. To je kao rijeka. Stvorio si novo korito i ona e od
sada tei u tom pravcu. Ukoliko si svoju energiju usmjerio
u korito uvredljivosti, onda e to, vjeruj mi, potrajati.
A sada zamisli drugu varijantu: doao si kui, sin opet nije

uradio nita, ali se ti uope ne vrijea. Ipak, ne svia ti se

to to je on oito lenjivac i to posao nije uraen. U tom
sluaju se u tebi raa uvrijeenost usmjerena prema
samome
sebi,
a
rezultat
je
takoer
alostan.
Postavlja se pitanje: ime se moe zamijeniti uvredljivost
kao oblik upravljanja? Pogledajmo najprije u emu je
smisao uvredljivosti. Ja najprije postajem uvrijeen, zatim
poinjem prijetim i da se bijem, to jest, da fiziki
oslobaam energiju nezadovoljstva. Ispada da je uvreda - poetna
prijetnja,
prisila
na
odreeno
djelovanje.
Dakle,
odgajati
se
moe
prijetnjom,
a
moe
i
navikom.
Postavljamo prvo pitanje: zato sin nije namjestio bravu?
Zato to ne ume i boji se to raditi. Svaki novi posao
zahtijeva izbacivanje velike koliine energije. To moe biti opasno,
zato ovjek intuitivno izlazi iz reima preoptereenosti. Znai,
potrebno je nauiti sina da namjesti bravu da bi to za njega postalo
neto
uobiajeno.
Najprije detaljno objanjava sinu kako se to radi, onda
sjeda kraj vrata na stolac i promatra kako dijete to radi.
Neka tu bravu namjesti pet ili deset puta uzastopce. Onda
prelazi u kuhinju i trai od djeteta da nekoliko puta opere
pod i sve sredi. Sljedeeg dana stavlja bravu na vidno
mjesto i moli sina da je namjesti i spremi kuhinju. On e to
uraditi za pola sata, jer je to za njega postala uobiajena
stvar. Nama upravljaju navike. Dijete e najprije oprati
patos zbog straha od kazne, onda zato da ne slua prodike,
zatim jer je to za njega postao uobiajeni posao, a na kraju
krajeva zato to mu se svia da kuhinja i pod budu isti.
Kad je posao poeo mu se svia, znai da je energija
krenula,
i
to
u
izobilju.
Ispada da vaspitavanje, u sutini, predstavlja formiranje
ispravnih
navika.
Uzajamnost
odnosa
s
bilo
kojim
ovjekom
jeste
vaspitavanje.
Slab
se
vrijea,
snaan
izgovara
komplimente,
daje
darove
i
trai
zajednike
dodirne toke, pristaje na kompromis, ui se da mijenja ne

samo druge, nego i sebe. Vie upravljanje odvija se kroz

neprekidno osjeanje ljubavi u dui. Kroz njega dolazi
energija
neophodna
za
traganje,
razumijevanje
i
upravljanje.
S.N.L.

Kako se i zato prepustiti partneru . . .

Ve u djetinjstvu smo sluali bajke o 'princu na bijelom konju' i
idealnoj ljubavi koja traje vjeno i to nam je ulo duboko u
podsvijest... Za tim 'princom' eznemo, ka idealnoj ljubavi teimo i
polako se udaljavamo od realnosti, ulazimo u jedan idealizirani svijet.
Taj se svijet nalazi na razini 'slike', odnosno naeg uma. to se
deava u stvarnosti, u realnom ivotu, na ostalim razinama, u odnosu
sa pravim partnerom? Stvari izgledaju prilino drugaije.. Ali budui
da mi imamo nau sliku iz podsvijesti koja nam je 'model', teko ili
nikako ne prihvaamo realno stanje na terenu i ulazimo u veliki
konflikt (sami sa sobom i sa partnerom), te na sve mogue naine
pokuavamo izjednaiti nau idealnu sliku sa onim to imamo u ivo
ispred sebe, sa partnerom od krvi i mesa, osjeaja, zahtjeva, mana...
No, krenimo ispoetka i pogledajmo kako sve poinje, odnosno zato
sve ode krivo..
Stvaranje idealne slike
Dakle, kad odrastemo i kada doe vrijeme, iz podsvijesti izvuemo
sve parametre i na nekoj (neprizemljenoj) razini naega bia stvorimo
sliku idealnog partnera. To se radi tako da prema naim mjerilima
napravimo tonu sliku partnera kakvog bismo eljeli imati, proporcije,
boju kose, osobine, to bi trebao raditi, to bi ga trebalo interesirati,
kakav bi trebao biti u kui, krevetu, drutvu.. koliko bi trebao
zaraivati i na koji nain bi nas trebao oboavati. Toliko se uivimo u
tu sliku, podupremo je sa osjeajima, eljama, enjom, tako da ona
postane skoro iva, ima ogomnu energiju, pone djelovati kao
program... i sada samo ekamo da se pojavi 'gospodin Pravi' koji e
najbolje odgovarati naem opisu... I kad se stvarni partner pojavi (koji
u veini sluajeva nimalo ne slii naoj slici), uguramo ga u idealan

okvir koji smo osmislili.. Stavimo si ruiaste naoale i to upakiramo

u frazu 'evo, takvog sam eljela, to je tono to to meni treba, ba ima
neto posebno, neku posebnu energiju koja me privlai, to je moja
druga polovica, moja srodna dua, ispunjava svaki moj djeli..' Uz
takvog partnera osjeat emo se potpuno i takav je ivot zapravo
bajka.. Sliku ovdje zamrznemo da se sluajno ne pokvari (jo uvijek
se nalazimo na neprizemljenoj razini)...ovdje se raa klica straha i
dovodi nas do osjeaja koji nas smeta, jer o takvom 'savrenom'
partneru postajemo ovisni i zabrinemo se, pitamo se to ako nam ga
netko uzme ili nas on ostavi, i zato ga odmah vrsto zgrabimo i
preuzmemo kontrolu (vrlo suptilno) na svim stratekim poloajima..U
ovoj fazi nemamo prevelikih problema (osim malo straha za rezervu).
Leptirii su nam u trbuhu i matamo o prekrasnom, romantinom
ivotu sa prekrasnim partnerom (za razliku od ivota kakav smo do
sada imali, ovaj put e sigurno biti neto sasvim drugaije jer je on
drugaiji od svih koje smo do sada sreli!!. Super, ba smo
zadovoljni...). Moda je ostala neka smetnja ili grinja savjesti iz
prole veze.., ali nema veze, to odmah na poetku pospremimo na
sigurno mjesto u najdublju podsvijest jer nema smisla da neto staro
smeta tako prekrasnoj novoj vezi, sve e se to pod okriljem naeg
novog partnera i zaljubljenosti zaboraviti, moda ako budemo imali
sree ak i izbrisati....Pojam zaljubljenost odmah na poetku
unaprijedimo u pojam vjena ljubav jer je u tom trenutku to za nas
kraj svijeta i uope si ne dozvoljavamo razmiljati da smo moda
samo zaljubljeni..
Prisjetimo se te ivotne faze i osvijestimo sebe u njoj...
Druga faza
Nakon faze broj jedan, slijedi faza broj dva, poinje realan,
svakodnevni ivot i svane jedno jutro kad shvatimo da on uope nije
u okviru u koji smo ga mi smjestili. Naa slika i stvaran partner kojega
smo ugurali u tu sliku nekako poinju sve manje liiti jedno na drugo.
Prvo se malo iznenadimo, ali ne gubimo vrijeme ve se pobrinemo da
naemo nain kako da ga najbre uguramo natrag u na okvir. Damo
mu do znanja da bi na njemu trebalo napraviti samo neke male
izmjene i da bi onda sve bilo u redu... (on jo uvijek slua i ne osjea
se ugroeno). Ovdje mi ipak ne mislimo samo na vanjske stvari, kako
jede ili ne posprema stvari za sobom, ve ipak idemo puno dublje, na

ono to on je, na njegov pogled na ivot, njegovu ulogu u ivotu ( sve

bi se to malo moglo korigirati, 'ali to su samo minimalne izmjene'..
koje radimo toliko suptilno da i sami sebe uvjerimo da su
minimalne..). Sve to izlazi iz naeg savrenog okvira sve nas vie
poinje ivcirati jer budui da smo mi 'savreni' (to si naravno ne
priznajemo jer smo 'skromni') i slika u okviru mora biti 'savrena'..
(inae, sa tim se 'savrenstvom' i naim i partnerovim - svaki dan
trebamo puno baviti i odravati ga jer bi u suprotnom od savrenstva
ubrzo moglo nastati, nesavrenstvo..)
I tako mi lijepo ivimo svoj ivot, svatko na svoj nain (a zapravo na
na). Svejedno poinjemo biti nezadovoljni jer se on uope ne ponaa
onako kako bi mi htjeli (prema naim oekivanjima) i naa podsvjesna
agresija (naa ljutnja i neslaganje sa onim kako se on ponaa i kako
djeluje) poinje jaati, koncentrirati se i dobiva sve vei naboj. Sve to
ne pokazujemo prema van jer nam to ne prilii, ali nae je
nezadovoljstvo vrlo aktivno na podsvjesnoj razini i utoliko je jae i
tetnije za nas i za naeg partnera. ene obino ovdje reagiraju
kroninom ljutnjom, a mukarci zatvaranjem u sebe i bijegom (u svijet
mate, alkohol, igrice, prijevare).. ena postaje rtva, a mukarac trai
ugodnije mjesto negdje drugdje. Takvo se stanje poinje odraavati
kroz sve nekvalitetniji odnos, neprimjeivanje, neiskazivanje ljubavi i
panje, ivot se svede na prigovaranje, oekivanje i openito,
nezadovoljstvo.
Tu se partner poinje osjeati iskljueno i prebacuje fokus na neto
drugo, na neto to ga ispunjava, na neki projekt, obavezu ili drugu
osobu, odlazi u svoj svijet kako bi se odmorio od te nae nasilne
energije oekivanja ili zatvorenosti..., i onda on sa potpunim pravom
poinje traiti nau podrku, eli da ga razumijemo (jer iako u svom
zatienom svijetu, on i tamo treba podrku od partnerice). Budui da
je u ovoj toki protok energije izmeu nas ve vrlo slab, nama se to
ini uasno glupo, nepotrebno, u potpunom neskladu sa naim
ivotom, i naravno da ga ne podravamo, ak mu i kaemo neka se
spusti na zemlju i neka pogleda prioritete koji se trebaju rijeiti.. Sada
ve i u njemu raste nezadovoljstvo. Unutarnje udaljavanje postaje
svakim danom sve vee. Nae bie to prepoznaje kao opasnost,
ovisnost postaje sve jaa, a strah od gubitka poinje proizvoditi sve
veu koliinu podsvjesne agresije (koje, kako sama rije kae, uope

nismo svjesni), ali pod krinkom duhovnosti sve to kao prihvaamo,

opravdavamo, pospremamo pod tepih, a ne rjeavamo nita...
Pogledajmo malo u sebe i razmislimo da li se prepoznajemo u nekim
(ili svim) djelovima ove faze...
Zato on ne moe napraviti nita kako treba?
A kako to zapravo treba napraviti? I zato mi mislimo da on nita
dobro ne radi? Prema emu to sudimo? Prema naem pogledu na
svijet? Prema podsvjesnim uzorcima koje smo naslijedili od naih
roditelja? Ili mislimo 'ah, da je netko drugi na njegovom mjestu
sigurno bi to bolje napravio'? Nije najvii ivotni domet da stvari oko
nas budu savreno napravljene (prema naim mjerilima), ve da se
moemo prepustiti ideji drugoga i razviti neke druge kvalitete (koje
nam nedostaju da budemo potpuni) i savrenu intuiciju u tom
segmentu.. ne moemo na ivot gledati kao na neku tablicu i
vrednovati sve jednako.. na kraju krajeva, univerzum nas je iz nekog
razloga spojio.. Valja pogledati u sebe i vidjeti koji dio u tom
kontekstu kod nas ne valja.. korisno je svaku ivotnu situaciju
pogledati sa vie razine, postaviti se iznad partnera, sebe i toga to
radimo i onda pogledati gdje je prioritet djelovanja u tom sluaju, da li
na objektu ili nekom unutarnjem segmentu (to moemo napraviti tako
da si zamislimo da stojimo na visokoj stijeni i iz nje promatramo
sudionike i dogaaje koji se nalaze ispod nas u tom trenutku). Takav
nain gledanja i rjeavanja omoguava nam podizanje svijesti,
odnosno napredak po vertikali.. Perspektiva iz koje gledamo moe
potpuno promijeniti na odnos prema onome to gledamo..
Ovdje ne govorim o tome da se treba pasivno pustiti i ne sudjelovati u
ivotu (mislei, partner e se za sve pobrinuti), govorim o tome kakva
energija stoji iza naeg djelovanja. Obino djelujemo pod okriljem
razarajue energije 'ispravno je jedino onako kako ja kaem i nain na
koji ja radim' (svjesno moda ne mislimo ba tako otro, ali
podsvjesno toliko vrsto stojimo iza naih stavova i uvjerenja da ni
priblino ne damo priliku neem drugom).. Obino u takvim
situacijama upotrijebimo muku energiju i poinjemo se boriti sa
partnerom, to on doivljava kao manjak podrke ili kao napad. Ili se
pak zatvaramo, pometemo sve pod tepih i fokus prebacimo na neto
drugo pod isprikom 'ah, sve e se ve nekako rijeiti samo od sebe'

(ali hrpica obino ostaje). Pri tome gubimo jako puno energije.
Umjesto takve energije bilo bi korisnije upotrijebiti energiju
'preputam se potpuno u ovom trenutku tebi i sudjelujem, pratim te i
podravam sa svom svojom energijom tono tamo gdje je potrebno',
sa ime kod njega oslobaamo dio energije koji smo mu zarobil i time
on dobiva snagu, vanost i odgovornost da odreenu stvar obavi na
najbolji mogui nain (na nain iza kojeg on potpuno stoji, sa svom
svojom energijom).
Ako iskreno uemo malo dublje u sebe, svata moemo pronai u
ovoj fazi i priznati si...
Zadatak
Ukoliko si je naa dua kao zadatak u ovom ivotu izabrala tematiku
'prihvaanje i preputanje', u ivot e nam stalno dolaziti partneri sa
kojima emo imati priliku to i vjebati, sve dok jednog dana ne
popustimo, odluimo i stvarno se prepustimo! Inae, stanje
prihvaanje se moe aktivirati i samo po sebi kada idemo na put
ienja, ali u dvoje je ljepe, zanimljivije i bre... Dokle god se
opiremo prihvatiti ono to je pred nama, agresija koja se proizvodi
uslijed neprihvaanja, osim to pogaa partnera, ivcira ga i kvari
partnerski odnos, ona se kao bumerang vraa nama i destruktivno
djeluje na nas (ovog zadnjeg dijela obino nismo svjesni, to najee
osvijestimo tek kad se pojavi neka ozbiljnija tegoba)..
Idealan partner u nama
Dakle umjesto traenja idealnog partnera u nekoj drugoj osobi,
dovoljno je samo promijeniti kut gledanja, umjesto iznutra prema van
(kako smo do sada gledali), poinjemo gledati izvana prema unutra,
prema sebi. Kad shvatimo da je ishodite problema u nama i na kojem
mjestu, moemo poeti teiti 'idealnom' partnerskom odnosu.. Tek
kad prepoznamo sebe i oprostimo si sve ljutnje, zamjeranja i
osuivanja, moemo i partnera prihvatiti onakvog kakav uistinu je.
Tek kada naemo oslonac u sebi, u stanju smo prihvatiti i partnera
(npr. ne treba mi partner u ivotu kako bih u njemu imala oslonac,
visila na njemu, oslonac pronalazim u sebi, a partner u mom ivotu
ima drugu funkciju, ako mu se prepustim, odvest e me tono na ono
mjesto gdje treba; dokle god ja to kontroliram, znatno smanjujem

mogunosti koje mi ivot prua). Kad shvatimo taj dio, otvara nam se
put za dalje. I tek tada moemo cijeniti i potovati drugoga tono
onakvog kakav je, tek tada u njemu prepoznajemo njegovu istinsku
ljepotu, pravu vrijednost i svrhu, uivamo u razliitostima..
U ovoj fazi moemo razmisliti i donijeti odluku o promjeni!
Oekivanje od partnera
Oekivanje 'ubija' svakoga tko mu se priblii.. i nas i partnera u
jednakoj mjeri. Dokle god oekujemo stvaramo ogromnu napetost i
podsvjesnu agresiju unutar nas, to nas razara i stvara blokade, a
partner nae oekivanje dobiva u obliku jako neugodne energije u
kojoj se osjea nedovoljno dobar i posljedino tome nezadovoljan...
povlai se, odlazi u neki svoj imaginarni svijet u kojem se osjea
zatieno i sigurno.. , a mi tamo nemamo pristupa..
Oekivanje da partner tono ispuni sliku koju smo mi o njemu stvorili,
u nama stvara neprestanu napetost i nestabilnost (ako nije takav, mi
padamo, gubimo oslonac). Na stalni fokus je na odravanju te slike,
na neemu izvana, i svaki na osjeaj, misao ili djelo, ovise o toj slici
izvana (ako nas nazove sretni smo, ako ne, nesretni i uznemireni...).
Zapravo postajemo robovi slike koju smo si sami stvorili. Kako se ona
mijenja, mijenjamo se i mi.. uope ne shvaamo da smo ulovljeni u
zamku tue energije o kojoj smo ovisni.. Na ovom mjestu na se
idealan partner pretvara u loeg partnera. Nije dovoljno muko ili je
pre agresivan, tvrdoglav je, ne preuzima inicijativu, stalno ima neke
(apstraktne) projekte s kojima se mi ne slaemo... a nakon nekog
vremena spisak se proiri i na to kako jede, hre, duri se, pria
gluposti isl. ...I naem nezadovoljstvu nema kraja..
Prihvaanje ivotne situacije
Kada sve elemente slike koju smo stvorili (lijepe i njihovu nelijepu
suprotnost) pronaemo u nama i prihvatimo ih, otvaramo se zdravom
partnerskom odnosu. U tom trenutku zdrave i iste energije poinju
tei izmeu nas ipartnera, odnosno izmeu nas i ivota openito.
Budui da je Univerzum savrena Boja kreacija, nije sluajno to
ivot spaja tono one ljude koji jedan od drugoga trebaju nauiti
ivotnu lekciju kako bi i dua na kraju svog puta evolucije dola do
savrenstva, spojila se u jedno... Ako to ne prepoznamo, na se

odnos pretvara u lo partnerski odnos, lo partnerski odnos se

prekida i prelazi u sljedei partnerski odnos koji ubrzo opet postaje
lo jer smo samo presloili vanjsku situaciju, nismo dotaknuli
uzrok...posljedice mogu ii i u puno dublje i ozbiljnije tegobe. Lekciju
moemo ponavljati dok ne nauimo, ili se moemo odluiti i rei 'aha,
da vidim koja je moja zadaa u ovoj prii', preuzimam odgovornost za
svoj ivot i otvaram se potpunoj budnosti da prepoznam priliku u
svakom trenutku koji mi je dan..
Prebacivanje fokusa sa partnera na nas
Ono to nas kod drugoga najvie smeta, to je problem kod nas samih
(ta naa karakteristika ili 'mana' je okida za tono ono djelovanje koje
nas kod partnera najvie smeta i to mu najvie zamjeramo). Partner
je stvarno nae najbolje ogledalo. Prilikom gledanja u to ogledalo
trebamo biti jako iskreni jer je ogledalo obino zamagljeno i mislimo
(zapravo smo sto posto sigurni) da prikazuje nekog drugog, a ne nas..
uope nema anse da smo to mi i teorija da je partner nae ogledalo
ini nam se totalno promaena!! Ali nije... i ima puno slojeva. Korisno
je ui duboko u sebe i problem pogledati iz perspektive 'elim uistinu
vidjeti kakav sam', a ne 'ja sam u pravu jer su moji interesi, elje i
stavovi u ivotu te i te i vrsto stojim iza svojih uvjerenja' (pri emu
obino stalno pronalazimo opravdanja samome sebi zato se tako
ponaamo...). Prva i najvea zamka na kojoj veina pada je da
postojeeg partnera zamjenimo sa drugim, idealnijim i to potkrijepimo
sa svim moguim argumentima. Ako prijeemo tu fazu i krenemo od
injeninog ivota u kojem se nalazimo (odnosno koji si je naa dua
iz nekog razloga izabrala) i od odluke 'idem vidjeti gdje je nastala
blokada u postojeem ivotu', 'idem upoznavanjem i promjenom sebe
(to nije promjena prema van, ve promjena prema sebi), ovaj ivot i
situacije napraviti idealnim'. U tom trenutku fokus sa partnera prelazi
na nas, poinjemo se baviti sobom, a ne njim (to ne znai da njega
iskljuujemo iz ivota ili smo prema njemu agresivni jer je viak, on je
u toj fazii vrlo vrijedna stavka jer u svakom trenutku vidimo gdje se
nalazimo na naem putu prihvaanja, odnosno da li nam je putanja
silazna ili uzlazna). Dozvolimo si pogledati to smo mi zapravo i tu
poinje na, vjerojatno prvo veliki pad, a onda strmi uspon..
Poinjemo se promatrati... woww.. tko bi rekao da smo to mi i kako je
lijepo posvetiti se sebi, koliko ispunjava. Nije ba lijepo sve to
vidimo, ali nakon prvog oka prihvatimo da je i taj nelijepi dio, dio

nas. Dolazi do olakanja, tu jaamo, javlja se samopouzdanje. Jer to

smo mi, tu tee naa energija, tu smo jaki..
Zapravo smo mi podsvjesno sebi napravili okvir u koji sebe elimo
strapati. I budui da smo samo skoncentrirani na to da promijenimo
partnera, ne vidimo da nas neto smeta, odnosno nedostaje unutar
nas, a ne izvana. Da mi nismo idealni, a na partner je tono takav
kakav treba biti (i upravo time nam pomae da postanemo 'idealni' )..
mi samo trebamo promijeniti na odnos prema sebi (ovdje treba paziti
na ego!), posljedino tome, sve se oputa, od tog trenutka sposobni
smo prihvatiti sve tono onako kako je. Kreemo rjeavati partnerski
odnos sa nama samima...
to prije shvatimo da se trebamo prepustiti upravo onom partneru
koji nam je namijenjen, to emo prije stii do cilja (kroz to emo
odraditi zadau koju smo si zadali)..Prije emo se usmjeriti na pravi
put i sve emo blie biti odgovoru. Doi e na red moda puno
zanimljivije stvari u ivotu, a ne vie po tko zna koji put partnerski
odnosi. Ako doe do nesuglasica, blokada, zapitajmo se to nam taj
problem eli rei, uzdignimo nau svijest namalo viu razinu i
pogledajmo na 'cijelu umu, a ne samo na jedno drvo'. Vidjet emo
koje nam se beskrajne mogunosti pruaju i postat e nam jasno
zbog ega smo naili ba na ovu prepreku i to ba sada. Iz te
perspektive emo vidjeti prostranstva koja nas ekaju ukoliko
prepoznamo da je prepreka samo prepreka, a ne kraj puta, i prijeemo
je.. Ukoliko prepreku na putu prepoznamo kao priliku, diemo se po
vertikali, rastemo, naa svijest nas vodi u vii razred, ukoliko
prepreku prepoznamo kao kraj puta, irimo se po horizontali gdje
ponovo nailazimo na drugu prepreku (vjerojatno vrlo slinu onoj
predhodnoj) i samo je ovisno o naoj sposobnosti vienja, da li emo
putovati po horizontal ili vertikali. Lekcije ponavljamo onoliko puta
koliko je potrebno da ih nauimo i popnemo se na vrh. Univerzum ne
poznaje preice..
Preputanje partneru
Nemogunost preputanja partneru (ili preuzimanje stvari u svoje
ruke) ve u startu stvara nezdrav partnerski odnos. Svaki partner se
drugom treba prepustiti na onoj razini (prepoznamo je tako jer je
najtea) na kojoj ima neto za razrijeiti (odnosno napredovati) u

ovom ivotu. im mi preuzmemo stvar u svoje ruke jer mislimo da u

tom trenutku znamo bolje, njemu oduzimamo energiju da bude i da
izrazi ono to jest i slika naeg idealnog partnera se sve vie i vie
iskrivljava, a mi proputamo priliku da odradimo ono to imamo za
odraditi sa partnerom u ovom ivotu. Dolazi do toga da on postaje sve
pasivniji jer vidi da mi moemo dobro djelovati i bez njega, a mi
postajemo sve agresivniji jer se podrazumijeva da on to napravi sam
(naravno na na nain).
Preputanje partneru je jedan vrlo svjestan i budan in, to nije
pasivno stanje, stanje slabosti ili linije manjeg otpora, tu nismo
mlani i tu ne lijeimo manjak samopouzdanja, u tom smo stanju
potpuno budni, prisutni i naa je energetska podrka laserski
usmjerena u ono to je partneru potrebno (to nije kontrola osjeaj
iza toga je oputen i protoan, a ne zgren kao kad elimo imati stvar
pod kontrolom).. to je preputanje i otvaranje na svim razinama i kako
god bude, bit e savreno.. i onda na tom mjestu pronalazimo svoju
ulogu u kojoj smo mi tono to to jesmo..tek sada moemo plivati u
tom osjeaju i dalje istraivati sebe i svoj odnos prema svijetu..
Vjerojatno se svatko pita kako je to prepustiti se partneru i svatko
osjea jedan gr od same pomisli na to.. osjeaj je fantastian, jer
smo se mi prepustili i u nama vie nema napetosti, kontrole, gra. Mi
smo otpustili onu strogost i zahtjeve prema samome sebi.. Jedan
'wellness' osjeaj..potpuna sloboda (od samog sebe). Stanje
budnosti, oputenosti, protoka, izmjene energije u nama i izmeu nas
i partnera.. i u tom trenutku nestaje granica kada smo mi preputeni
njemu, a kad on nama, nestaje granica izmeu toga da li je to naa
ideja ili njegova, sve se stapa u jedno... i kada kreemo sa takvom
energijom, podrava nas cijeli univerzum, sve se slae na svoje
mjesto i sve vodi ka jedinstvu... u tom je trenutku potpuno svejedno
gdje ivimo i to radimo...
Na isti nain preputamo se ivotu i ivimo u savrenom skladu s
njim..
J.
Izvor: Sakura centar

RAD I IDEALIZAM
Martinus je primio mnoga pisma, esto od ljudi koji su traili njegov
savjet. Ovo je odgovor na jedno od tih pisama.
Dragi Anon., Prije dosta vremena primio sam tvoje pismo datirano ...
Molim te oprosti to ti nisam mogao ranije odgovoriti. Vidim iz tvojeg
pisam da si vrlo nezadovoljan svojim ivotom. Pie, izmeu ostalog,
da nita vie ne mrzi i da ti se nita vie ne gadi nego pomisao da
bude zaposlen na obinom poslu sa svime to to nosi sa sobom :
imati odreeni plan za taj dan ( i uvijek isti plan kao takav ), morati
sluati druge, doputati da te navlae uokolo kao lutku i raditi stvari
koje te uope ne zanimaju. Ti mrzi bilo koji ured ili posao kao
samog vraga. Ti bi radije preao Atlantik na splavi sa opasnou da
se utopi, nego uao u uredski ili poslovni svijet da bi se u njemu
utopio, ako bi samo imao izbora. Tada ti pie da P.P. ne moe to
razumjeti, usprkos injenici da ti misli da je to lako razumjeti. Dakle,
dragi Anon., tvoje stanje je lako razumjeti. Ti si to vie nego dovoljno
opisao u svojem pismu. Ali ono to je uistinu bitno je uzrok tom
stanju. I ovdje ja mogu dobro razumjeti da P.P., koji izuzetno naporno
radi i spreman je raditi bilo koji posao u bilo kojoj situaciji koja se
zahtijeva od njega, ima potekoa u razumijevanju tvojeg stanja, koje
je stoposto suprotno njegovom. Ali ti si me sada traio pomo i ja u
ti ponovno pokuati rasvijetliti tvoju situaciju. Tvoj stav prema ivotu
je prava mrnja prema tome da se bude zaposlen, mrnja prema
obinom poslu, mrnja prema podinjavanju drugima, mrnja prema
tome da te primoravaju da ini stvari koje te ne zanimaju. Ti tu
spominje uredski i poslovni svijet i da sve to mrzi kao samog
vraga. Ljudi irom svijeta su bili odgajani od samog djetinjstva da bi
bili sposo-bni sami zaraivati za hranu i sami zaraivati za ivot tako
da ne bi postali teret drugima, u tom apsolutno zdravom i
neophodnom stavu prema ivotu koji ti u potpunosti odbacuje. Ti to
istie govorei da to mrzi kao samog vraga. Ali jesi li razmiljao o
tome koliko ti sam duguje obinim poslovima ? Ako bi svi drugi ljudi
mrzili obine poslove i poput tebe mogli izbjegavati posao ili
zanimanje, kako bi ti tada mogao uivati u svim dobrim stvarima koje
si ti svakodnevno, od svog roenja, troio kao neto samo po sebi
razumljivo ? Kada ti nosi lijepu, udobnu odjeu i cipele, kada ti
moe ivjeti u lijepoj kui ili u lijepom stanu, kada ti moe ii u
bolnicu ili doktoru, ako je potrebno, kada su tu tvornice, elektrane,

toplane, kole i fakulteti, literatura, umjetnost i znanost itd., itd., to je

iskljuivo zahvaljujui ljudima koji su u veem ili manjem obimu
morali zanemariti ono to ele ili ne ele. Tako ti ivi, dragi Anon.,
svaki dan od rada svih tih ljudi i u skladu s time duguje vrlo mnogo
drutvu i obinim poslovima. Zar ne moe vidjeti da je pogreno
eljeti ivjeti i uivati udobnosti i pogodnosti na raun drugih ? Mi svi
to dugujemo naim blinjima na obinim poslovima da bi dali svoj
doprinos njihovom izdravanju. Ako bi te poslove svi mi, poput tebe,
proklinjali i bjeali od njih umjesto razumijevanja njihovog znaaja,
drutvo bi propalo. Ako bi svatko elio biti parazit na raun rada
drugih ljudi, kako bi posao mogao biti obavljen ? Zato bi ti bio
izuzetak ? Zato ti ne bi radio u uredu ili imao neko drugo zaposlenje
za koje si sposoban ? Moda ti hoe raditi sa stvarima na viem
planu od isto materijalnog, fizikog plana. Ali tko meu radnicima
koji rade u tvornicama, trgovinama, uredima i slino, koji se brinu za
to da bi ti mogao uivati u dobrim stvarima civilizacije, ne eli tako
neto ? Ali vii plan ili stupanj od ove sadanje materijalistike,
ateistike civilizacije predstavlja idealizam. Pravi idealizam je ljubav
prema blinjem. To znai vie voljeti sam patiti nego pustiti da drugi
pate, sam nositi teret posla radije nego da to drugi ine. To znai
razumijevanje da je sve u ovjekovoj sudbini ureeno tako da
transformira ovjeka u ljudsko bie poput Boga. To znai
razumijevanje svega i svakoga. Samo to razumijevanje e ti dati
slobodu za kojom uistinu tei, ali koju ne moe nikako dobiti jer si
daleko od posjedovanja takvog razumijevanja i idealizma koji je
povezan sa tim. Sve dok ti, dragi Anon., ne bude spreman biti u
kontaktu sa onime to duguje ovjeanstvu na materijalnom planu,
sa svime po pitanju obinih poslova za koje ti kae da ih mrzi, ti nisi
idealist. Ti nisi dobar primjer drugima. A poto nisi dobar primjer, ti
nikako ne moe pripadati viem planu od upravo onoga na kojem se
drugi ljudi nalaze. Tako se ti danas nalazi, gledano iz kozmike
perspektive, upravo na pravom mjestu. Ti ima malo previe razvijenu
inteligenciju u odnosu na tvoj talenat za humanost. To ti dozvoljava da
nejasno opaa vii stupanj civilizacije, kojem bi ti jako volio
pripadati. Ali tvoj jo uvijek nedovoljni humani razvoj znai da ti nisi
spreman platiti cijenu da bi mogao pripadati takvom planu. Ti ne eli
uiniti napor neophodan da bi mogao prijei put do tog stupnja ili do
te slobode za kojom tako snano tei. Ali drugi ljudi ne mogu prijei
put umjesto tebe. Ti sam mora obaviti posao. I taj posao je upravo
ono to ti kae da mrzi kao samog vraga. Ti se stoga mora

potruditi da pobijedi tu mrnju, da bi tako bio voljan biti pera sua,

kao i princ, tvorniki radnik kao i djelatnik u uredu, biti spreman
sluiti radije nego da te slue, i tako biti spreman bez mrnje ili
ogorenosti izvriti bilo koji posao koji bi Bog u obliku tvoje sudbine
mogao zahtijevati od tebe. Odbaci ideju da si predobar ili prenapredan
da bi obavljao bilo koji poteni posao koji sudbina u datoj situaciji
zahtijeva od tebe da ga obavi. Sve dok ti to ne naui, sve dok ti
nastavi mrziti poteni rad, ti e se susretati sa time nanovo i
nanovo i na kraju e biti vezan za to. To e ti na taj nain blokirati put
ka slobodi koju tako snano prieljkuje. Naprotiv, kada naui vidjeti
da je zanimanje ili obini posao koji danas mrzi u stvarnosti
apsolutno neophodna pojava u tvojoj transformaciji od ivotinje u
ljudsko bie, i da bi ga ti u stvari trebao blagosloviti, radije nego ga
proklinjati, tada e se sunana epoha slobode uzdignuti nad
horizontom tvoje vlastite sudbine. Tada e ti sam poeti svijetliti za
druge. Ti ne smije misliti da se najvei mudraci boje izvravanja
jednostavnih poslova, i da je to zato jer su oni tako daleko
napredovali u duhovnom razvoju. Naprotiv, svi su oni ljudi koji su
spremni raditi bilo koji posao ako oni tako mogu pomoi ljudima na
putu ka veem svjetlu i boljem postojanju. Oni su napredovali tako
daleko iskljuivo zato jer ive u uvjerenju da su doli na svijet da bi
sluili, a ne da bi bili slueni. Bilo bi takoer korisno za tebe da se
podsjeti da je Krist bio stolar, kao to su i njegovi uenici radili
obine poslove. I ja sam radio obine poslove od svoje 12 godine. Bio
sam pastir, poljoprivredni radnik, mljekar, noni uvar i konano
slubenik u uredu. Tada je u moj ivot dolo duhovno stanje koje mi je
dalo slobodu da radim sa najveim problemima ivota. Ja sam,
meutim, ponovno, nakon to sam zapoeo moje veliko glavno djelo
Livets bog ( Knjiga ivota), morao raditi posao kao nekvalificirani
radnik da bi mogao zaraivati za ivot. Ali ja nikada u tim situacijama
nisam osjeao ogorenost ili mrnju, iako sam naravno osjeao da to
nije ispunjenje ideala ili ciljeva u mojem ivotu. Uvijek sam osjeao u
tim situacijama da sam radio za Boga i da je to bilo neto kroz to
sam morao proi. Osjeao sam da sam i sam u velikoj mjeri ivio od
rada drugih. Ja sam takoer trebao doprinjeti izvravanju poslova od
kojih su drugi mogli ivjeti, sve dok nisam bio dovoljno zreo da bi
mogao izvravati duhovni posao za Boga kojim sam kasnije u tako
velikoj mjeri bio blagoslovljen. Dakle, dragi Anon. !

Volio bih da sam ti mogao napisati drugaije pismo, koje bi bilo

mnogo ugodnije, ali tada ja ne bi bio iskren prema tebi. Procijenio
sam tvoje stanje iz tvog pisma i ja savreno dobro znam kako je to
bolno za tebe. Ja sam stoga pokuao iz dubine svojeg srca pronai
informaciju koja bi ti mogla sigurno pomoi u pronalaenju izlaza iz
tvog istilita, kao to to i sam eli. Ono to ti moe pruiti veliku
radost je ivjeti samo za to da bi se sluilo svojim blinjima i tako biti
na radost i blagoslov za sva iva bia. Sa ovime ti aljem svoje
pozdrave pune ljubavi, Martinus
PUT KA PRAVOJ SREI
Kraj osjeaja sigurnosti
Da li postoji netko za koga je svakodnevno postojanje apsolutno
stabilno, potpuno sretno ? Kada bi ovjek iskreno i poteno
odgovorio na ovo pitanje na temelju svojih vlastitih iskustava ili
iskustava drugih, odgovor bi bio : Ne! Ljudi nisu sretni. Oni su
ponekad vie, a ponekad manje sretni, no to nije neki stabilni osjeaj
sigurnosti ili stanja sree. Ta se nestabilnost ispoljava na toliko
naina koliko ima ljudi. Ona moe poeti u ranom djetinjstvu. Dijete se
moe roditi kod dobrih i ljubeih roditelja, ono moe biti odgajano i
zbrinuto u najboljim uslovima i prividno ima najbolje anse za
doivljavanje sretnog djetinjstva i poetka samostalnog ivota. No,
odjednom majka umire, a otac se ponovno eni; i sa novom
pomajkom uslovi kod kue su se promijenili. Za dijete vrijeme prije
majine smrti izgleda kao vrijeme izgubljene sree; ono ne moe
razviti dobar odnos ispunjen povjerenjem sa svojom novom majkom i
ono osjea da je nestala njegova sigurnost u ivotu. Atmosfera u
domu je postala otrovna. Za to mogu postojati brojni razlozi. To ne
mora biti greka pomajke. Za dijete to moe znaiti odreeni
poremeaj njegovog odnosa prema ivotu, negativnost koja e tei u
ostatak njegovog ivota, ukolko ono ne uspije to prevazii.
Postoje brojni drugi naini na koje netko moe izgubiti osjeaj
sigurnosti i sree u djetinjstvu. Kada ljudi gledaju na svoje djetinjstvo
kao na naroito siguran i sretan period svojeg ivota, to je esto samo
zato jer to predstavlja sjajan kontrast dogaajima u njihovom
kasnijem ivotu, koji su ispunjeni nesigurnou, bolom i
razoaranjima.

Niti jedan ovjek nije imun na nesreu Brojni ljudi privremeno

osjeaju sigurnost i sreu dok su zaljubljeni, zarueni ili na svojem
medenom mjesecu. Ta srea moe dulje ili krae trajati, no nakon toga
ona nestaje. Uzrok tome moe biti smrt, bolest ili nesrea, ili se
partner moe zaljubiti u nekog drugog ili neto sasvim drugo. Bez
obzira na uzrok, nestao je osjeaj sigurnosti i sree. Na njegovo
mjesto je dola nesrea, tuga i bol. To esto prati osjeaj straha i
nepovjerenja u sve i svakoga, i razoaranje zbog spoznaje da srea
nije mogla trajati.
Stari ljudi koji su imali relativno sretan ivot mogu takoer biti
pogoeni tugom i nesreom u svojim poznim godinama. To pogaa
tim vie to je tu osobu ivot vie mazio.
Tko moe biti siguran da je potpuno neranjiv, potpuno slobodan ili
imun na nesreu ? Nitko u to ne moe biti siguran. Neki misle da ih
bogatstvo i mo mogu zatititi i oni se bore kako bi to postigli. No,
prije ili kasnije oni dolaze do spoznaje da se srea ne moe kupiti i da
je onaj tko izgleda mono, sigurno i veliko, jednako nemoan kao i
drugi u ivotnim manifestacijama sudbine.
Milioneri i milijarderi i ostali veliki ljudi u oima svijeta, moraju
takoer doivjeti osjeaj nesigurnosti zbog straha da odjednom vie
nee biti tako veliki i da e izgubiti svoju mo i poloaj. Njihov ih
nain ivota esto izlae tekim bolestima mnogo lake nego ljude
koji si ne mogu priutiti da toliko jedu i piju. Njihova besposlenost ili
sasvim suprotno njihovo prenaprezanje da ostanu na vrhu uzrokuje
loe ivce, to takoer dovodi do bolesti. Na kraju krajeva, bogatstvo i
mo ne mogu nikoga osloboditi tuge koja se doivljava u odnosima
sa obitelji i prijateljima, koji moda odjednom umru, zbog
neuzvraene ljubavi, razoaranja nad djecom i vie od toga. Bogati
imaju svoje tuge i brige, a manje bogati ili siromani imaju svoje.
Neki doivljavaju nesreu kao iznenadni slom, neki u nju tonu malo
po malo, no nitko ne moe pobjei od toga da ju ne doivi na neki
nain.
Prividna nepravda u ivotu
No, to je sa ljudima koji se smatraju spaenima ili svetima ? Da li su
oni izuzetak ? Ne, oni ne mogu izbjei nesreu, tugu i patnju. ak iako

oni idu u crkvu svake nedjelje, redovito uzimaju priest i na druge

naine slijede dogme i propise crkve, sekte ili religije kojoj pripadaju,
oni e usprkos tome biti meu pacijentima u bolnici poput njihovih
nespaenih ili grenih sugraana. Zar i vjernik u vrijeme nevolje
ne kae : Zato mi se to dogodilo? On je mislio da se moe u svojoj
svetosti osjeati sigurno, no on je doivio neto sasvim drugo. I
tada se postavlja pitanje da li moe izbjei ogorenost. ivot bi bio
krajnje nepravedan, kao to mnogi ljudi misle da jest, kada bi
pripadnost odreenoj rasi, vjeri, drutvenoj grupi, odreenoj
starosnoj dobi ili spolu, predodredilo da neki ljudi budu sretniji od
drugih. No, to je zato jer oni procjenjuju uslove iz trenutne situacije i
ne poznaju uzroke i posljedice. Svijet nije nepravedan ! Niti jedan
ovjek ne doivljava vie patnje, bola i tuge od nekog drugog, iako se
to moe tako initi. Razumijevanje toga predstavlja dio puta ka trajnoj
srei. No, tu postoji jo neto !
Da li je doista mogue da ovjek postigne postojanje bez tuge i
patnje, bez razoarenja i ogorenosti, bez bolesti, oskudice ili bola ?
Da, mogue je !
Takoer je mogue da ovjek upravo sada pone stvarati takve
uslove, tj. da pone stvarati uzroke koji e dovesti do takvih
posljedica jednoga dana u budunosti. Rastue znanje o uzroku i
posljedici Zemaljski ljudi, a naroito znanstvenici znaju vrlo mnogo o
odnosu izmeu uzroka i posljedica. Upravo se po tome znanju
zemaljsko ovjeanstvo razlikuje od ivotinja. No, poznavanje odnosa
izmeu uzroka i posljedica kod zemaljskog ovjeka ukljuujui i
znanstveno znanje jo uvijek je vrlo ogranieno. Ono je
koncentrirano na malenim lokalnim podrujima i koncentrirano je na
fiziku materiju. Meutim, to je samo poetak i kada ovjek stekne
dovoljno iskustava, to znanje e se proiriti i zapravo e ga dovesti do
iskustva prave sree. To moe zvuati neobino kada pogledamo
sadanju situaciju ovjeanstva kada su ratovi, revolucije,
zloupotreba moi, ubijanje, kriminal i sve vrste mentalnih zastranjenja
izraeniji nego ikada u dosadanjoj povijesti. No, tko je stvorio uzroke
tog stanja ? To su uinili zemaljski ljudi. I tko moe stvoriti uzroke koji
mogu dovesti do potpuno drugaijih i novih uslova ? Takoer sami
zemaljski ljudi. No, ne treba oekivati da e oni to uiniti. Ne treba
oekivati da e Rusi, Amerikanci, Kinezi ili drugi narodi odjednom

postati zainteresirani samo za stvaranje mira. Ne, to nije mogue, iako

dravnici i politiari govore da oni to ele.
No, da li je onda situacija beznadena ? Ne, ne postoji samo nada, ve
i sigurnost da e se ovjeanstvo uzdii iznad sve svoje nesree, bola
i patnje. Ljudi uglavnom to ne mogu vidjeti i ne znaju to trebaju
initi; oni jo uvijek ne poznaju zakone ivota, a stoga ni uzroke koji
e donijeti mir i sreu kao posljedicu. Naravno da je njima to bilo
reeno, barem od strane Krista koji je svojim ivotom i smru i svojim
primjerom pokazao to je put, istina i ivot. No, oni ga nisu razumjeli.
Oni su stvorili religiju dogmi i ceremonija sa uenjem o pomirenju,
spasenju i srei nakon smrti za vjernike, a vjenim prokletstvom i
paklenim muenjem za nevjernike. Nikoga ne treba kriviti za to, jer
ljudi mogu djelovati samo u skladu sa svojim razumijevanjem,
znanjem i uvidom. Oni mogu djelovati samo u skladu sa stupnjem
razvoja do kojeg su doli. Oni ne mogu razmiljati i djelovati
drugaije. No, to ne znai da kranstvo nije bilo od ogromne
vanosti za razvoj ovjeanstva, naroito ovdje na Zapadu.
Kranstvo i ljudi naeg vremena
Kada pogledamo injenicu da su tzv. kranske nacije bile
najgenijalniji ratnici na svijetu, ne moemo kriviti nekoga tko je poeo
razmiljati o stvarima i ivotnim uslovima i tko je gledita da je
kranstvo bilo uzaludno. Kranski narodi nisu ba drugima stvorili
osjeaj sigurnosti i sree, tj. oni nisu stvorili uzroke koji bi doveli do
sree i osjeaja sigurnosti. No, paralelno sa zapadnjakim razvojem
ratne mainerije i nasilnom dominacijom kojom su narodi na drugim
kontinentima uinjeni robovima ili su djelomino uniteni, neto se
drugo razvijalo na Zapadu. To je do sada najvei rezultat kranstva,
iako nije odmah oigledan. To je razvoj humanih osjeaja kod
pojedinih ljudi i stvaranje humanih pokreta u svim dravama i
nacijama. Istina je da niti humani i ljubei pojedinci niti humane
institucije nisu dovoljno brojni ni snani da bi imali odluujui utjecaj
na svjetsku situaciju. No, oni se nalaze na putu ka tome.
I kranstvo nikako nije izgubilo svoj utjecaj; naprotiv, ono sad
uistinu poinje djelovati, jer sve vie ljudi sazrijeva u razumijevanju
njegove vanosti i sve vie ih primjenjuje kranstvo u svojem nainu
ivota. No, da li je kranstvo izloeno na takav nain da humani ljudi

u sadanjosti i u budunosti mogu biti inspirirani njegovim duhovnim

sadrajem i svijetom ideja ? Ne, pravi sadraj kranstva je prikriven
ili sakriven iza vanjskog oblika koji su stvorili patrijarsi i teolozi u
prolosti i u srednjem vijeku. Taj oblik nikako ne odgovara dananjim
ljudima, koji su pod utjecajem znanstvenog i tehnolokog razvoja. Oni
su takoer postali toliki materijalisti na svim podrujima da je njima
teko zamisliti to je to duh. No, ta prepreka daljnjem razvoju
kranstva biti e uskoro uklonjena od strane duhovne znanosti.
Stvorena je duhovna znanost kroz koju e zemaljski ovjek dobiti
mnogo vei pregled odnosa izmeu uzroka i posljedica. S obzirom da
putem duhovne znanosti on dobiva uvid u uzroke sadanje situacije
ovjeanstva, ovjek e takoer stei znanje kako se to dugorono
moe promijeniti. I ovo je vrlo vano on e nauiti razumjeti da
pojedinac, ovjek koji razmilja humano zapravo moe neto uiniti
kako bi promijenio svjetsku situaciju i da on ne treba ekati sve druge
ljude da to uine.
Poslovni princip gledan iz dvije perspektive
Jedan od osnovnih ivotnih principa u nae vrijeme je poslovni
princip. Taj princip je bio od ogromne vanosti za razvoj itave
zapadne civilizacije i kulture. Poslovni princip takoer predstavlja
izraz razumijevanja odnosa izmeu uzroka i posljedica. Poslovni
ovjek ui da ako odreeni uzroci imaju takve posljedice, njegov je
posao isplativ. Meutim, taj isti poslovni ovjek je esto vrlo
materijalistiki orijentiran i toliko egoistian da on samo misli na to da
li je taj posao trenutno isplativ samo za njega. On vrlo malo razmilja
ili uope ne razmilja o tome da bi taj posao mogao tetiti ili ak
predstavljati nenadoknadiv gubitak za drugu stranu. Zbog toga taj tzv.
poslovni ovjek uope nije pravi poslovni ovjek, gledano iz vie
perspektive, iz kozmike perspektive. Zato ? Zato jer on stvara
uzroke koji e jednoga dana u budunosti za njega imati sljedee
posljedice : nenadoknadiv gubitak, bankrot ili neki drugi oblik
financijskog sloma. Ono to se isplati u malenoj lokalnoj
pespektivi, nikako se ne isplati u stvarnosti i gledano dugorono.
Prema tome, itavi poslovni svijet, kako se on danas manifestira,
priprema svoje vlastito unitenje. No, zemaljski ljudi ne poznaju vezu
izmeu uzroka i posljedica, gledano dugorono. I kako oni mogu stei
takvo znanje ? ak iako je stvorena duhovna znanost koja to moe

objasniti, veina ljudi ju ne poznaju ili ju ak ne ele upoznati.

Malobrojni ljudi su zainteresirani za duhovnu znanost i za znanje o
zakonima ivota. No, tako nee ostati i u budunosti.
I to e biti pokretaka sila ? Nesrea, osjeaj nesigurnosti, patnja,
bol i sve prividno nesavladive potekoa kojima su ljudi izloeni.
Kozmika struktura poslovnog principa sastoji se u davanju iste
vrijednosti za istu vrijednost, u razmjeni koja je korisna za obje
strane. Iako to moda modernom poslovnom ovjeku moe izgledati
budalasto, takoer je, kada je u pitanju posao, bolje davati nego
uzimati, kao to je to rekao Krist. Stoga je potrebno naglasiti da sve
dok ovjek ne stekne takav stav u poslovnom svijetu, kao i u ivotu
openito, on nee moi doivjeti pravu sreu.
U nae vrijeme mi podravamo princip : bolje je uzimati nego davati.
To se takoer naziva profit i ak iako postoje broni dobri i potovanja
vrijedni poslovi, sve se vie i vie razvija tendencija da manjina bili
to ljudi ili drave posjeduje sredstva i mo i iskoritava veinu, koji
manje ili vie nemaju nita. To nije kritika upuena poslovnim ljudima,
ve opis i analiza svjetske situacije. Jer i drave su poslovi koji se
vode zbog profita i ratovi su jedan od naina koji se koristi kada su
dobra u pitanju.
Nesrea i bol su Golgotski procesi
to su to ljudi sijali tijekom egoistinog, kratkovidnog iskoritavanja
poslovnog principa ? Oni su sijali neto to se nikako ne isplati. I to
oni moraju nauiti. A oni to mogu nauiti samo kroz doivljavanje
posljedica svojih djela, i upravo to se sada dogaa. Ljudi moraju
nauiti to se isplati ovjeanstvu, ne samo trenutno, ve dugorono.
Neki su ljudi poeli stjecati takvo znanje. To su, meu ostalima, oni
koji bi mogli prihvatiti etiki i ljubavno orijentirani sadraj religija, a da
pritom ne mare mnogo o ogranienjima vanjskog oblika.
A zato su neki ljudi vie otvoreni od drugih ? Doista, zato je jedan
pljaka na Golgoti bio otvoren i pozitivan prema Kristu, a drugi to
nije bio ? Zato jer je prvi nauio iz ivota, iz patnje i nesree, to je
razvilo suosjeanje i ljubav u njegovom umu, dok je drugi jo uvijek
bio teak i tvrd. Zapravo itavo ovjeanstvo se moe usporediti sa
dva pljakaa sa svake strane pored Krista. Neki su vie poput

jednog, a drugi vie poput drugog. I itavo je ovjeanstvo takoer

razapeto. Kada vidimo neku mranu sudbinu, mi zapravo vidimo
Golgotski proces. ovjekovo fiziko tijelo je kri na kojem se
unitava njegova mrana svijest. Pribijanjem na kri moraju se
pokoriti te mrane sklonosti. Nimalo ne mijenja princip to to je kri
od krvi i mesa, ivotinjske prirode. Sva nesrea, patnja, bol, tuga i
razoaranje kojima je neki ovjek izloen u fizikom svijetu,
predstavlja njegovo raspee. To nije kazna ljutitog boga i to nije
rezultat sluaja. To je sve iz njegove prolosti za to je on mislio da e
se isplatiti, ali sada se ispostavlja da se nije isplatilo. No, kroz ta
iskustva taj e ovjek postupno nauiti to se po pitanju humanosti
isplati i na kraju e to i initi. To je obrazovanje kako postati ovjek.
Kroz Krista i dva pljakaa ovjeanstvu su dana tri primjera kako se
sa raspeem nose ljudi na tri razliita stupnja ivotnog puta. Prvi je
zli pljaka. On se susree sa posljedicama svojih djela; no, on je
jo uvijek tvrd i ispunjen prezirom i izrugivanjm prema Kristu. No, on
nije zao, on je neuk i primitivan. On je tek zapoeo obrazovanje kroz
koje e nauiti to se po pitanju humanosti isplati. Dobri pljaka je
dobar jer je on ve mnogo nauio. Zapravo ve je toliko nauio da
moe rei drugome : Mi primamo zasluenu nagradu za svoja djela,
ali ovaj ovjek (Krist) nije nita loe uinio. Taj se pljaka nalazi na
dobrom putu ka pravoj srei, iako ju on jo nije dosegao. ovjek na
srednjem kriu ju je dosegao. I istina je to je pljaka rekao o njemu :
Ovaj ovjek nije nita loe uinio. Za Krista raspee nije bila lekcija
to se kozmiki i humano isplati. On je to znao.
Srea i spasenje svijeta
Njegovo carstvo nije bilo od ovoga svijeta, gdje postoji tuga,
razoaranja, bolesti, tekoe i svaka vrsta bijede. Sve se to nalazilo
daleko iza njega. Sada je njegova misija bila pokazati zemaljskom
ovjeanstvu da se srea, za kojom ono toliko udi, moe postii
samo odreenim nainom ponaanja koje stvara takve uzroke i
posljedice koji predstavljaju radost, dobrobit i blagoslov za okolinu.
Njegova misija nije bila umiriti ljutitog boga i namiriti grijehe
ovjeanstva.
Svaki tzv. grijeh predstavlja nedostatak znanja o uzrocima i
posljedicama i ostalim kozmikim zakonima; i sigurno nije grijeh biti
neuk. Zbog toga je Krist mogao rei svojim progoniteljima i

pogubiteljima : Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine. Spasenje

svijeta ne sastoji se u oslobaanju ljudi od posljedica njihovog
pogrenog naina ivota putem Boje milosti. U tom sluaju oni
nikada ne bi postali bolji ili mudriji; to bi znailo kraj njihovog razvoja;
to bi bilo bez imalo ljubavi. A s obzirom da Bog predstavlja
kulminaciju ljubavi, on ne dozvoljava da neka bia budu spaena
putem njegove milosti, a druga da budu izgubljena u njegovoj
ljutnji.
Svo znanje je posljedica djela i svi uistinu mudri i sveti mukarci i
ene koji su ivjeli na Zemlji postigli su svoje uvide i sposobnost da
vole kroz iskustva patnji u brojnim fizikim ivotima. Oni su nauili
to se isplati po pitanju humanosti. Ali kada svi ljudi, kroz svoja
iskustva o uzrocima i posljedicama, postignu najvei mogui razvoj
svoje svijesti, najvee mogue znanje i najuzvieniji umjetniki
talenat, zato bi oni trebali Krista ? Zato je on morao pretrpiti smrt na
kriu zbog ovjeanstva ? Zato jer je ovjeanstvo moralo dobiti
primjer; ovjeka koji je svojim ivotom pokazao kako se odrei onih
realiteta ili uzroka koji imaju za posljedicu tamu. On, iako se susreo sa
tamom, nije odgovorio tamom, ve je naprotiv svojim praktinim
nainom postojanja pokazao takvu ljubav prema svemu i svakome da
se Boja blizina nije osjetila samo u svjetlosti, ve i u tami.
Krist je rekao : Ljubite one koji vas mrze i proganjaju i on je
pokazao da je to mogue. On je jasno rekao da jedino spasenje za
ovjeanstvo predstavlja prihvaanje ponaanja i naina postojanja
spasitelja svijeta, ovim rijeima : Onaj tko ne nosi svoj kri i ne
slijedi me, ne moe biti moj uenik.
Nastavak kranstva
Kao to smo ve spomenuli, svaki ovjek doivljava raspee kada je
on ili ona izloen bijedi, nevolji, bolu, razoaranju, bolesti i porazu u
ovom ili onom obliku. I tada se postavlja pitanje : kako on reagira na
ono to mu se dogaa ?
U veini sluajeva reakcija je : ogorenost, depresija ili ljutnja. No,
Krist nije reagirao na taj nain. Istina je da je on zavapio : Boe moj,
Boe moj, zato si me napustio ?

U sljedeem trenutku on je nadiao to stanje uma. On je umro bez

iega negativnog u svojem umu. No, ljudi kau da je to nemogue. On
je to mogao uiniti, ali drugi ljudi to ne mogu. Zbog toga su bile
stvorene dogme u smislu da je on preuzeo grijehe ljudi, da ovjek
samo treba vjerovati, preobratiti se, pokajati svoje grijehe, itd.
Ljudi su od Krista napravili rtvenog jarca umjesto primjer za ljudsko
ponaanje, jer su mislili da je taj primjer bio nedostian za obinog
ovjeka. Kao prvo, taj primjer je morao biti savren, a kao drugo,
poprilian broj ljudi nije toliko daleko od tog primjera kao to je to bio
sluaj u vrijeme Krista. I kao tree, kranstvo kao impuls svijeta nije
bilo zakljueno sa Kristovim ivotom i smru na ovoj planeti.
On nam je pokazao primjer svojim nainom postojanja, svojim
izjavama, svojim parabolama i svojim Govorom na gori i dao je velike
odgovore na ivotna pitanja. I sada kada ovjeanstvo postupno
postaje dovoljno zrelo taj se impuls nastavlja na takav nain da
duhovna znanost daje analize velikih istina koje nam je donio Krist.
Mojom je misijom postalo to da pruim ovjeanstvu niz analiza koje
zajedno oblikuju sliku svijeta, objavu zakona ivota i Bojeg plana
svijeta. I ta kozmologija istovremeno predstavlja nastavak fizike
znanosti i njenog ogranienog pogleda na odnos izmeu uzroka i
posljedica. I to je uenje o tome to se, gledano iz ljudske perspektive
isplati i njime se osporava poslovni princip kakav se danas prakticira.
Kozmologija nee biti popularan pokret koji e se velikom brzinom
iriti svijetom. Ona e se u dolazeem vremenu polako i tiho iriti od
osobe do osobe, doi e do ljudi koji ju trebaju.
Novi stav prema ivotu
I tko treba duhovnu znanost ? To su oni ljudi u ijoj su svijesti tuga,
patnja i razoarenja probudili suosjeanje prema drugim ljudima koji
imaju potekoe. To su ljudi iji su se osjeaji razvili do sposobnosti
da se voli ne samo jedno bie suprotnog spola, ve sva bia u svojoj
okolini. Ti osjeaji ih ne ine sentimentalnima jer se istovremeno
razvila i njihova sposobnost razmiljanja i uvida u uzroke i posljedice.
Ti su ljudi dovoljno sazreli da misle logiki ne samo na fizikom, ve i
na duhovnim podrujima.

U budunosti e biti sve vie i vie takvih ljudi. To e utjecati na

promjenu smjera znanstvenih istraivanja prema mentalnim i
duhovnim podrujima. Meutim, to nije znanost koja je rezervirana za
ljude sa odreenim stupnjem obrazovanja. Ljudi koji su otvoreni za
kozmiku logiku jesu ljudi koje je obrazovao sam ivot. To su oni koji
su proli kroz velike potekoe i koji su poeli osjeati to se
apsolutno ne isplati. U umovima tih ljudi rasti e novi oblik sigurnosti.
Oni se vie nee bojati smrti jer e nauiti da smrt ne postoji, samo
promjena iz jednog stanja u drugo, preobraavanje kroz reinkarnaciju
ili ponovno roenje, to samo po sebi predstavlja razvoj. I taj razvoj
e s vremenom dovesti ovjeka do stanja prave sree, jer e se on
osloboditi osjeaja nesigurnosti, razoarenja i svih oblika nesree
koji danas mue ovjeanstvo. To se stanje nee postii niti putem
uda niti putem smirivanja ljutitog Boga.
Bog je prvi koji zna da niti jedno bie trenutno ne moe biti drugaije
nego to jest. I ljudi e stei to znanje. Ono e im pomoi da oproste
svom blinjem i da ne zahtijevaju od njega da treba razmiljati ili se
ponaati u skladu sa iskustvom koje jo nije stekao. No, to kada
doivimo nepravdu ? Tu zapravo trebamo razumjeti zakon o
uzrocima i posljedicama u perspektivi stvaranja sudbine i
reinkarnacije.
Kada ovjek spozna da on ne moe doivjeti neto to sam nije
uzrokovao i da je on u svojim prethodnim inkarnacijama posijao
sudbinu koju sada anje, tada vie ne postoji netko na koga bi se
ljutili.
Sada se na druge ljude, koje smo prije kritizirali, mrzili i prezirali,
gleda kao na instrumente koje koristi Providnost kako bi kroz njih eli
kako smo posijali. To nije kazna, ve poduavanje i obrazovanje o
tome to se isplati, a to se ne isplati, ukoliko netko eli postati pravi
ovjek.
Srea se postie malo po malo putem preobraavanja koje se dogaa
u ovjekovom umu. Jer prava je srea stanje uma koje ne ovisi o
vanjskim okolnostima.
Od raspea do uskrsnua

Povijest zemaljskog ovjeka je zapravo povijest raspea, jer svaki

puta kada se ovjek ponovno inkarnira u fiziku materiju ili dobije
novo fiziko tijelo njegova je svijest pribijena na kri, koji zapravo
predstavlja spomenuto tijelo. No, zar se ovjek ne bi mogao razviti
samo tako da ivi u duhovnim svjetovima, bez fizike inkarnacije ?
Ne, sve dok se ovjek ne naui razmiljati u skladu sa zakonima
ivota on se mora inkarnirati u fizikoj materiji, jer je to jedino
kozmiko podruje na kojem patimo kada razmiljamo pogreno.
Upravo e ga to poduavanje i obrazovanje na kraju nauiti
ispravnom razmiljanju.
Niti jednu nesreu ili potekou koju doivljavate nije stvorio nitko
drugi nego vi sami. To vrijedi za tugu i razoarenja, kao i za bolesti.
No, ako pokuate podnositi svoju sudbinu sa strpljenjem tamo gdje
se ona ne moe promijeniti i ako radite na sebi mijenjajui svoje
navike malo po malo u pravcu humanosti, primjetit ete kako e iz
vae vlastite nutrine izroniti osjeaj sigurnosti i sree.
Vaa srea ne bi trebala ovisiti o neijem stavu prema vama, ve o
vaem stavu prema toj osobi i prema vaoj itavoj okolini. Vi moete
postupno mijenjati svoj stav od nenaklonosti, zavisti, ljubomore,
ljutnje, bijesa i ogorenosti ka naklonosti, prijateljstvu i razumijevanju
da nitko ne moe biti drugaiji nego to trenutno jest i da to nije naa
briga mijenjati druge. Za to e se pobrinuti sam ivot. Vaa je briga
preobraavanje samih sebe i iako to moe biti vrlo teko, primjer
pravog ljudskog bia ili ovjeka poput Boga, Krist, nauio nas je
neemu to moe biti od velike pomoi, a to je molitva. Kroz svoj
odnos sa vjenim Bogom postupno ete postii unutarnji osjeaj
sigurnosti koji e vam pomoi u svakoj situaciji. Tada e vae
raspee postati vae uskrsnue, tada e va organizam u obliku
kria postati svjetlosni centar ljubavi i srea e biti neto to ste
stvorili svojim vlastitim mislima, djelima i prisutnou. Srea e biti
neto to ste posijali; jer kako ovjek sije, tako e i eti.
Martinus

MARTINUS KOMENTIRA KRISTOVE RIJEI

Pitanje: to je Krist mislio kada je rekao mnotvu : Ne ini ovjeka

neistim ono to ulazi u njegova usta, ve ga ini neistim ono to iz
njegovih usta izlazi ?
Odgovor: to je sam Krist odgovorio kada ga je apostol Petar zatraio
da objasni tu parabolu ? Zar nije rekao : Zar ne shvaate da sve to
ulazi u usta ide u eludac i izbacuje se na prirodan nain ? No, ono
to izlazi iz usta dolazi iz srca i ini ovjeka neistim jer iz srca dolaze
zle misli, ubojstvo, preljub, bludnost, kraa, lano svjedoanstvo,
kleveta. Kako bi se dalje objasnila ova parabola moe se rei da je
Krist obratio panju na injenicu da je ivotni uslov uzimati hranu, to
se u pravilu dogaa kroz usta i apsorbirati onaj dio hrane koji se
koristi za odravanje ivota, a onaj dio onoga to je konzumirano koji
je otrovan i ne moe biti apsorbiran i od koristi organizmu normalno
ga naputa u obliku izmeta. Krist je ukazao na to zato da bi pokazao
da je potpuno isto sa naom duhovnom prehranom. I tu postoje
usta kroz koja ona treba proi. Usta u velikoj mjeri ine nae ui
ili ulo sluha. Ta duhovna prehrana u vrlo se velikoj mjeri sastoji od
rijei, to znai od razliitih misli ili poruka od strane naih blinjih.
Dakle, sve te poruke predstavljaju hranu za duh. Ta hrana takoer
mora ii dolje u neku vrstu eluca kako bi bila probavljena, tako
da otrovne tvari, ukoliko ih ima, u gorespomenutoj hrani mogu biti
izdvojene ili uinjene bezopasnim i u obliku izmeta biti uklonjene iz
svijesti na prirodan nain, to znai na nain daleko od blinjih, kako
nepodnoljivi smrad koji je uvijek naroita karakteristika izmeta ne bi
smetao ljudima. U vrlo velikoj mjeri meu zemaljskim ljudima postoji
karakteristika da su oni po pitanju fizike higijene toliko napredovali
da je obavljanje nude postalo neto intimno, neto to ovjek ne ini
u prisutnosti drugih, dok je duhovna higijena toliko nerazvijena ili
ograniena da kod nekih ljudi ona uope ne postoji. Doista, neki ljudi
ak misle da je zabavno prljati sve svojim mentalnim izmetom. Iz usta
tih ljudi dolazi uasan, truli smrad otrovnih misli i drugih mentalnih
neistoa koje su obuene u rijei i govor kojima oni prljaju inae
dobre i ljubee misli o ovom ili onom blinjem, tako da oni, potpuno
zbunjeni i nesretni, gube svoje normalno vienje te osobe. Ta ista
osoba je moda bila bliski prijatelj ili netko s kime je ovjek na ovaj ili
onaj nain bio vrlo blisko povezan, netko ije mu je drutvo donosilo
brojne duhovne blagodati, a koga on sada moe samo vidjeti kroz
misli koje su oneiene mentalnim izmetom. Takve misli se u
uobiajenom govoru nazivaju klevetanje ili ogovaranje. Dakle,

ogovaranje je istovjetno mentalnom izmetu, koji se sasvim prirodno i

bez imalo srama moe pronai svuda, ne samo kod kue, ve i u
tramvajima, u vlakovima, u autobusima, na sastancima, na ulici i na
cesti. Zamislite kada bi ljudi bili jednako besramni po pitanju svojeg
fizikog izmeta i kada bi tako svojim blinjma svugdje trovali
atmosferu !I bilo bi jo gore kada bi isti in, kao to je ponekad sluaj,
bio izvren kao in osvete. Dakle, Krist ukazuje na tu neistou koja
grekom naputa naa usta. Nije dio mentalnog zdravlja to da takve
neistoe prelaze preko naih usana u prisutnosti drugih i da ih na taj
nain prljamo vlastitim mentalnim izmetom i njegovim smradom.
Ukoliko se to moe dogoditi, to je zato jer je kapacitet duhovne
probave, to je istovjetno kapacitetu za ljubav prema blinjem, jo
uvijek preslab ili ga moda ak i nema. Kada je kapacitet za ljubav
dovoljno istaknut, probavlja se sve to dolazi u ovjekov mentalitet ili
svijest. Izdvaja se ono to je zlo ili tetno, neutralizira se
razumijevanjem, opratanjem i zanemarivanjem, uklanja se iz jezika, iz
rijei i govora i gui se u tiini i zaboravu. Stoga, iz usta takve osobe
samo mogu doi milozvune, ljubazne rijei koje izraavaju misli
ljubavi. Takvi ljudi predstavljaju sol Zemlje i oni osiguravaju da
ovjeanstvo u potpunosti ne propadne u duhovnom izmetu i svim
vrstama mentalnih neistoa.

SAMOUBOJSTVO
Pitanje: Da li samoubojstvo uzrokuje mranu sudbinu u duhovnim
svjetovima ili u neijoj sljedeoj inkarnaciji ?
Odgovor: S obzirom da se sposobnost doivljavanja ivota odrava i
obnavlja iskljuivo putem doivljavanja iskustava, sva ta iskustva, bez
obzira da li se javljaju kao ugodna ili neugodna, kao svijetla ili mrana
sudbina, postaju ivotna osnova za vjeno doivljavanje ivota
svakog ivog bia. S obzirom da samoubojstvo, kada ono nije
posljedica mentalne poremeenosti, uvijek predstavlja pokuaj
oslobaanja od mrane sudbine ili mranih iskustava koja netko
doivljava, ono zapravo predstavlja sabotiranje normalnog i
apsolutno neophodnog obnavljanja ivota. No, s obzirom da se
samoubojstvo u apsolutnom smislu ne moe dogoditi, jer niti jedno
ivo bie ne moe stvarno umrijeti bilo od svoje vlastite ruke ili od

tue ruke, jer svaki takav pokuaj moe samo utjecati ili unititi fiziki
organizam, tada samoubojstvo predstavlja samo daljnji dodatak
mrane sudbine ve postojeem mranom mentalnom stanju koje je
bie i dovelo do samoubojstva. Umjesto da se oslobodi svoje mrane
sudbine, stanje bia samoubojstvom postaje jo gore. S obzirom da
do samoubojstva moe samo doi kombinacijom misli iji je krajnji
rezultat za bie u datom trenutku teka depresija, iz toga proizlazi da
ta depresija ili to zlo kojeg se bie samoubojstvom pokuava
osloboditi nije istovjetna sa fizikim organizmom, ve predstavlja
materiju koja se nalazi iznad fizike razine. Zbog toga je uzaludno
osloboditi se tog organizma. Problem nije u tjelesnoj materiji.
Naprotiv, u svim situacijama to je u krajnjem sluaju problem
mentalne ili duhovne prirode. Gorespomenuti problem, tu depresiju,
bie e jo uvijek doivljavati bez obzira da li ono jo ima svoj fiziki
organizam ili ne. Dakle, bie e nakon samoubojstva doivjeti da smrt
ili nesvjesnost, za koju je vjerovalo da e ju postii putem
samoubojstva, zapravo uope ne postoji. Njegov mentalitet je jo
uvijek isti i ono e jo uvijek doivljavati svoju depresiju, mrane misli
i mranu sudbinu. Oslobaajui se svojeg fizikog organizma, koji je
predstavljao njegov osnovni instrument za manifestiranje i
doivljavanje na fizikoj razini, on je samo pogorao svoju situaciju,
jer on sada vie nema priliku savladati fizike neugodnosti ili
prepreke u koje se upleo i koje su bile uzrok samoubojstvu. On tu
priliku ponovno moe dobiti tek kada se ponovno inkarnira u fizikom
organizmu, a ponekad tek kada doe u godine kada je poinjeno
samoubojstvo. Bie koje je poinilo samoubojstvo jo uvijek se nalazi
u tmurnom, mranom stanju svijesti iz kojeg se vie bez tue pomoi
ne moe osloboditi. To e ga na kraju dovesti do brige anela uvara
koji e ga pomou sugestije osloboditi mranih slojeva svijesti tako
da e se ta strana njegovog mentaliteta nalaziti u transu sve dok se u
buduoj inkarnaciji ona ponovno ne ispolji i tada e ga bie na fizikoj
razini prevazii. No, na poetku svojeg postojanja na duhovnoj razini
nakon samoubojstva zbog mranog mentalnog stanja u kojem se
nalazi ono nee moi doivljavati inae normalno svijetlo duhovno
postojanje koje doivljava svako bie koje je umrlo normalnom smru
i koje se prilikom umiranja ne nalazi u nekom mranom mentalnom
raspoloenju. To mrano mentalno stanje, koje bie sa fizike razine
moe donijeti sa sobom putem smrti na duhovnu razinu i koje neko
vrijeme zatamnjuje iskustva bia na toj razini, poznato je kao istilite.
Prema tome, in samoubojstva neizbjeno vodi u istilite i nikada ne

moe osloboditi bie od tame koja je dovela do samoubojstva. Svaka

fizika sudbina mora biti odigrana i ovladana na fizikoj razini.
Ukoliko ona nije ovladana ili nadvladana prije neije smrti u ovoj
inkarnaciji, bie e ju susresti i fiziki i mentalno u svojoj sljedeoj
fizikoj inkarnaciji. I tu e to iskustvo, ve prema njegovoj vie ili
manje mranoj prirodi, u odgovarajuoj mjeri postati odgovarajua
vea ili manja prepreka za postizanje svijetle sudbine tog bia.
Pitanje: Zato buenje na duhovnoj razini mora biti tako teko za
nekoga tko je poinio samoubojstvo ? Zar osobi koja nosi tako teak
teret koji ona ne moe podnijeti nije potrebnija pomo ?
Odgovor: S obzirom da svako krenje zakona prirode stvara bol i
patnju, a svako ostvarivanje tih zakona stvara radost i dobrobit,
patnja i dobrobit predstavljaju dva neophodna faktora pomou kojih
ivo bie moe postati svjesno kako ono moe ouvati svoju potpunu
osjetilnu sposobnost i svoju sposobnost doivljavanja ivota. Jedan
dio te sposobnosti se nalazi u fizikom tijelu ili organizmu bia.
Ukoliko bi ono moglo unititi taj organizam bez stvaranja neugodnosti
ili patnje, ono bi time u odgovarajuoj mjeri smanjilo svoju
sposobnost opaanja i doivljavanja, koju odrava isti taj organizam,
a da pritom ne bi opazilo ili ne bi primjetilo to smanjivanje svijesti.
Ono tada ne bi nauilo kako izbjegavati krenje zakona prirode ili
zakona ivota. Kada bi fiziko tijelo bilo neosjetljivo na oteenja ili
povrede, ako bi ga netko mogao sjei ili derati ne uzrokujui bol ili
patnju, kako bi netko mogao primjetiti da on sabotira svoju
sposobnost doivljavanja ? Kako bi netko mogao sprijeiti da se
mala, nevina djeca ne provrijede ili osakate ? Bol i patnja zapravo
predstavljaju signal za opasnost koji upozorava ivo bie da radi
neto to je neprirodno ili opasno. Na isti nain normalna doborbit je
signal da se bie nalazi unutar podruja onoga to je prirodno.
Podrazumijeva se da samoubojstvo, koje samo po sebi predstavlja
potpuno unitenje fizikog tijela bia, ne moe predstavljati izuzetak
toga. Netko si ne moe odrezati ruku i jo uvijek je koristiti; netko si
ne moe unititi oi i jo uvijek sa njima gledati. Ne moe predstavljati
nedostatak ljubavi od strane Providnosti to to netko ovdje mora
doivjeti neugodnost koja se sastoji u uskraenosti za onaj dio
neijeg zdravlja koji je povezan sa rukom ili oima. Naprotiv, bie
upravo kroz takvu neugodnost ili patnju stjee ivo iskustvo koje se
ugrauje u njegovu svijest, koje e ga, u njegovim buduim fizikim

postojanjima, u veoj ili manjoj mjeri sprijeiti da ponovno napravi

slinu sabotau svoje sposobnosti doivljavanja ivota. Isto tako e
neugodnost i patnja koji nastaju samoubojstvom pruiti biu iskustvo
koje e ga isto tako sprijeiti da ponovno poini samoubojstvo u
svojim buduim fizikim postojanjima. Meutim, treba napomenuti da
se onima koji poine samoubojstvo prua velika duhovna pomo, kao
to je sluaj i sa svim ostalim nesretnim biima.
Aneli uvari su spremni pomoi i svakome tko poini samoubojstvo
biti e pruena pomo na duhovnoj razini da se izvue iz svojeg
nesretnog
mentalnog
stanja.
MARTINUS

KAKO OVJEK MOE OPROSTITI

Kanjavanjem ljudi u skladu sa zakonskim sustavom kri se kozmiki
zakon oprosta Kroz Krista su ljudi nauili da trebaju opratati svojem
blinjem ne samo sedam puta na dan, ve sedamdeset puta sedam
puta na dan. To zapravo znai da treba opratati u svim okolnostima.
No, da li je ispravno slijediti to uenje ?
Moderni intelektualac ne moe jednostavno prihvatiti ono to je rekao
Krist ili neki drugi autoritet; on eli razumjeti logiki i prividno je ovo
uenje protivno zdravom razumu. Da bi dananji ljudi prihvatili to
uenje, ono se mora javiti u obliku znanstvenog zakljuka koji je
logian; tj. u skladu sa zakonima ivota. No, tada se ljudi moraju
upoznati ne samo sa zakonima fizike materije, ve i sa duhovnim
zakonima koji se nalaze iza fizike strukture itavog svemira.
Ukoliko zemaljsko ovjeanstvo eli manifestirati viu ili humaniju
kulturu od one koja danas prevladava na Zemlji, to se moe ostvariti
samo na temelju dobrog poznavanja kozmikih zakona i objave
injenice da je ivot u skladu sa tim zakonima. Svaki pojedinac se
mora uzdii iznad takozvane logike, koja je zapravo samo lokalna i
bez ikakve veze sa stvarnim uslovima i ivotnim pojavama. Na temelju
takve lokalne logike brojni ljudi vjeruju da je Kristovo uenje o
neprestanom opratanju budalasto i naivno.

Oni kau : Kada je netko nekome uinio neto naao, tada mu to ne

moe samo tako biti oproteno; on mora biti kanjen kako bi se bojao
ponoviti to loe djelo, jer kako bi drugaije mogli potisnuti zlo?
Tijekom odreene epohe razvoja sasvim je prirodno da takvo
razmiljanje predstavlja najvii izraz zdravog razuma i ta epoha jo
nije gotova; ona predstavlja osnovu zakonskog i pravnog sustava
drutva. Svatko tko poini neko zlo djelo tako da kri zakone, mora
biti kanjen u skladu sa zakonom; u nekim zemljama najtea kazna je
zapravo ubojstvo, iako se to naziva pogubljenjem ili likvidacijom.
Moralno ureenje koje je poznato kao zakonski i pravni sustav
predstavlja dakle u odreenim sluajevima ureenje ubijanja i ak i u
takozvanim kranskim zemljama su ubojstvo i manji oblici
kanjavanja ozakonjeni od strane najviih autoriteta. No, drutvo iji
su zakoni zasnovani na takvom shvaanju morala, nije prava istinski
kranska zajednica. Na tom podruju njena kultura je poganska; ona
je kozmiki nerazvijena, iako ona na drugim podrujima pokazuje
veliku tehniku genijalnost i znanstvenu vjetinu.
Ljudi jo uvijek ne mogu u svojem zakonodavstvu u potpunosti
manifestirati princip ljubavi prema blinjem Kada je neto nerazvijeno
to jednostavno znai da njegov razvoj jo nije dovren. To se razvija
prema viem stupnju i nikoga se ne moe kriviti to nije dosegao vii
stupanj razvoja.
Nitko ne moe kriviti majmuna to nije ljudsko bie, niti trebamo
kriviti autoritete u spomenutim zemljama to u svojim zakonima i
ponaanju ne manifestiraju princip ljubavi. Oni e kasnije doi do
toga kada budu napredniji u svojem razvoju i oni e tada smatrati
svoje sadanje stanje kao nehumano barbarstvo i nevjerojatno
neznanje. No, za sada oni jo uvijek misle da se protiv ubojstva treba
boriti ubojstvom, protiv ljutnje ljutnjom i protiv neugodnosti
neugodnostima, to je zapravo princip oko za oko i zub za zub.
Da li oni doista misle da je mogue ukinuti rat ratom, ubojstvo
ubojstvom i openito osloboditi se neugodnosti koje takozvani
kriminalci stvaraju drutvu stvarajui neugodnosti tim kriminalcima ?
Te su se metode koristile tisuama godina, a ipak rat, ubijanje i drugi
zloini danas nisu nita manje raireni nego prije nekoliko tisua

godina. Prema tome, to ne izgleda kao naroito uinkovit nain

ukidanja tih pojava, i to je sasvim prirodno.
Svi mi znamo da ne moemo ugasiti vatru vatrom; ona se moe
ugasiti samo vodom, tj. sa tvari ije su osobine potpuno suprotne
vatri. Odmazda koja se zasniva na osveti i kazni ne moe promijeniti
neiji karakter ili ponaanje; naprotiv, to stvara jo gore neprijatelje
drutva Ono to vrijedi za fizike zakone prirode jednako vrijedi i za
duhovne zakone. Potrebno je koristiti potpuno drugaije mentalne
tvari od rata, mrnje, osvete i kazne, a to je ljubav. Odmazda koja se
zasniva na osveti i kazni ne moe promijeniti neiji karakter i
ponaanje.
Upotrebom sile, kazne i pogubljenja u najboljem se sluaju kod nekih
ljudi moe izazvati takav strah od kazne da se oni zbog tog straha
donekle suzdravaju od ispoljavanja svojeg uroenog kriminalnog
ponaanja. No, to sigurno ne mijenja njihov karakter. Kada kazna vie
ne bi postojala, oni bi odmah poeli ispoljavati svoje destruktivno
ponaanje prema drugim ljudima. Na njih se moe gledati kao na
dresirane ivotinje koje se moe prisiliti da rade stvari koje su
protivne njihovoj prirodi.
Drutvo iji se graani suzdravaju od nanoenja tete jedni drugima
samo zbog straha od pogubljenja, zatvora ili neke druge kazne, nije
kulturno drutvo u humanom smislu rijei. No, kako ljudi mogu
stvoriti uistinu kulturno drutvo ? Jo e neko vrijeme postojati ljudi
na Zemlji koji su toliko primitivni da e predstavljati prepreku pravom
i prirodnom razvoju drutva jer oni ne razumiju svrhu i odgovornost
koju ima svaki pojedini graanin. Kada se ovjek naui gledati na
ivot iz perspektive kozmike logike, on razumije da ne moemo
unititi te primitivne i neuke ljude, koji vrlo vjerojatno doivljavaju
svoje prve inkarnacije ili jednu od svojih prvih inkarnacija u
civiliziranom drutvu i koji su prije poznavali samo zakone i pravdu
primitivnih naroda.
Kozmiki neuka osoba vjeruje da kada su ti ljudi ubijeni, mi vie
nemamo problema sa njima, no takvo razmiljanje je samo rezultat
lokalne logike. Ti ljudi ne prestaju biti kriminalci samo zato jer
naputaju svoj fiziki organizam. Njihov kriminalni mentalitet je

jednako iv na prvom podruju duhovnog svijeta kao to je bio na

fizikoj razini.
I na duhovnoj razini oni se susreu sa istomiljenicima sa kojima se
nalaze na istoj valnoj duljini. Zajedno oni sainjavaju podruje
primitivnog, zlobnog mentaliteta, grupu takozvanih zlih duhova, da
upotrijebimo staromodni izraz, koji mogu utjecati na fizika bia
slinog mentaliteta koja si lako dozvoljavaju da budu inspirirana
djelima koja su jednako opasna za potene graane kao ona
pogubljenih kriminalaca.
Osveta i kazna moe samo stvoriti jo vie osvete i kazne. Oni koji su
kanjeni ele se osvetiti i kazniti drutvo ije zakone oni jo ne
mogu razumjeti i ostvarivati. Kada se oni ponovno inkarniraju u
fizikom svijetu oni se jo uvijek nalaze na pogrenoj strani zakona i
oni imaju u svojim jezgrama talenata iskustva iz prethodnih
inkarnacija koja ih ine moda jo lukavijima i opasnijima, jer oni
imaju sposobnost prikrivanja svoje aktivnosti na takav nain da je sa
njima jo tee izai na kraj nego prije.
Zakonski strunjaci bi trebali postati svjesni da osude i kazne
pretvaraju ljude u jo vee neprijatelje drutva nego to su to oni bili
prije. Humana kultura moe samo biti stvorena na temelju ljubavi
prema blinjem Ukoliko se eli stvoriti uistinu humana kultura
potrebno je osloboditi se iluzije da su pogubljenje i kazna sredstva na
kojima se takva kultura moe temeljiti.
Naravno da se drutvo mora zatititi od opasnih i protudrutvenih
pojedinaca, no ta zatita ne bi trebala ukljuivati ubijanje i
kanjavanje.
U nekim humanijim drutvima na Zemlji napravljeni su eksperimenti
sa metodama koje e u budunosti u potpunosti zamijeniti stare
zakonske metode. Potrebno je ukinuti protudrutvenoj osobi pravo da
se slobodno kree meu drugim graanima; no, taj gubitak slobode
ne bi trebao predstavljati poniavajue zatvaranje. Takvi ljudi bi trebali
biti smjeteni u naroite zajednice prilagoene takvoj vrsti ljudi. Ovdje
oni mogu doivjeti sve prednosti kulture i tu ih nee smatrati
kriminalcima ve uenicima kulture i samokontrole. Oni e doi u
kontakt sa uiteljima koji e ih tretirati kao blinje, a ne kao

kriminalce i zatvorenike. Mnogi od tih uitelja su takoer nekada bili

na putu kriminala, ali putem svoje sudbine oni su se susreli sa
iskustvom i ljubavlju u ivotu koji su ih na tom podruju osposobili za
savrene uitelje. Putem tog uenja ti uenici e se malo po malo
prilagoditi vanjskom drutvu i moda e zahvaljujui iskustvima
koja su do sada imali - postati korisni suradnici u stvaranju humane
kulture.
Niti jedno bie ne moe biti drugaije nego to jest; njegovo
ponaanje je izraz njegovog stupnja moralnog razvoja Nije samo po
pitanju odnosa izmeu drutva i njegovih neprijatelja da osveta,
mrnja i kanjavanje ine situaciju jo gorom nego prije isto vrijedi i
za ovjekov odnos prema njegovim protivnicima ili neprijateljima.
Gledano iz lokalne perspektive izgleda razumno i logino da se ovjek
ljuti na ljude koji su nepravedni, netolerantni ili neugodni prema
njemu. No, gledano iz kozmike perspektive to je apsolutno nelogino
i ukazuje na to da je uvrijeeni jednako primitivan i neuk kao onaj
tko ga je uvrijedio.
Svatko je okruen ljudima koji se nalaze na vrlo razliitim stupnjevima
razvoja. Oni se nalaze na privremenom stupnju svojeg razvoja i svi se
nalaze na putu ka humanijim i intelektualnijim stupnjevima. Neki su
ispunjeni ljubavlju i razumijevanjem i vrlo rijetko ih se moe izbaciti iz
ravnotee; kod drugih se vrlo lako izmjenjuju dobra i loa
raspoloenja i zbog toga su vie ili manje povodljivi; dok drugi imaju
vrlo teak i neugodan karakter.
Nitko od tih ljudi ne moe biti drugaiji nego to trenutno jest; njihovo
ponaanje je izraz stupnja moralnog razvoja na kojem se nalaze. Oni
se trenutno nalaze na vrhuncu svojeg razvoja ka humanijem, visoko
intelektualnom stupnju. Neki od njih predstavljaju ono to bi mogli
nazvati kozmika djeca ili kozmike bebe ; drugi su zrelija
djeca, a neki se nalaze u kozmikom pubertetu i nalaze se na putu ka
veoj humanoj zrelosti.
Svatko moe nauiti neto od drugih i nije sluajno sa kime on dolazi
u kontakt. Ljudi oko njega su instrumenti koje Bog koristi kako bi ga
oblikovao na svoju sliku, to znai da bi se on razvio u ljubeeg
ovjeka koji drugima olakava i poboljava ivot, a time i samome

sebi. Kako se ovjek trudi razumjeti svojom inteligencijom da se svi

ljudi nalaze na razliitim stupnjevima razvoja, on e postupno moi
oprostiti sve i svakome
No, kako ovjek moe oprostiti svojem blinjem kada nas on
uznemirava na razliite naine, kada nam ispunjava ivot
potekoama i problemima ? Tako da svojom inteligencijom
pokuamo razumjeti da trenutno ta osoba ne moe biti drugaija nego
to jest, kao to korov i kopriva ne mogu biti drugaiji nego to jesu i
razumijevanjem da, gledano iz kozmike perspektive, kada mi
dolazimo u kontakt sa tim neprijateljem, on nije neprijatelj koji nas
eli unititi, ve samo instrument kroz koji nam Bog dozvoljava da
anjemo ono to smo nekada posijali i mi bi kroz nae osjeaje trebali
osjeati ljubav prema toj osobi koja ne zna to ini i koja e kasnije
morati eti ono sa ime smo mi sada zavrili.
Dakle, s obzirom da neprijatelj zapravo nije uzrok naih potekoa i
da on ne moe biti drugaiji nego to trenutno jest, na temelju svoje
prolosti i u odnosu na svoju budunost, tada sa dobrim razlogom
trebamo slijediti Kristovu zapovijed o neprestanom opratanju. Ako
ovjek osjea da mu tu i tamo nedostaje neophodna tolerancija i
ljubav, on se samo treba koncentrirati na izvor iz kojeg potjee sva
ljubav u svemiru; tada e nestati svaka ljutnja i ogorenost i ovjek e
tada osjeati da se njegov jedini neprijatelj nalazi u njegovom
vlastitom umu, neprijatelj koji se suprostavlja rastu i aktivnosti
ljudskih
sposobnosti.
Martinus

MARTINUS GOVORI O PREHRANI

Pitanje : Da li se prilikom kuhanja biljne hrane gube vitamini ?
Odgovor : Da bi rijeili taj problem moramo razumjeti da sva hrana,
bez obzira bila ona ivotinjska ili biljna, gledano iz kozmike
perspektive, predstavlja izraz mikro-ivota, drugim rijeima, milijardi
ivih bia. Isto kao to se fizika iva bia sastoje od duha i materije,
tako se i hrana sastoji od duha i materije. Da bi taj mikro-ivot mogao
biti apsorbiran u organizam kao hrana, on mora biti probavljen. To

se odvija pomou probavnih organa i probavnih sokova. Za mikrobia taj proces probave znai odvajanje njihovog duha od njihovog
tijela. Taj duh ulazi ili se inkarnira u krv i meso organizma koji
probavlja kao obnovljeni ivot, dok materija, tj. fiziki ostaci tih bia
koji sada predstavljaju leeve, naputaju organizam u obliku izmeta.
Dakle, taj mikro-duh ili mikro-ivot odvojen od svoje materije
predstavlja pravu prehrambenu vrijednost. Reakcija tog mikro-ivota
ili mikro-duha predstavlja ono to nazivamo vitaminima. S obzirom
da duh, kao to nam je poznato, preivljava smrt svakog fizikog
organizma za koji je bio vezan, tako i mikro-duh ili mikro-ivot u
svakoj hrani ne moe biti uniten, smanjen ili povean, ve preivljava
svaki oblik odvajanja od fizike materije bez obzira da li do tog
odvajanja dolazi zbog probavnih sokova ili kuhanja. Probava sama po
sebi samo predstavlja proces odvajanja i oslobaanja duha ili mikroivota zbog izgradnje i odravanja organizma bia koje probavlja. To
to je ta probava ili proces odvajanja dopunjena jednim umjetnim
procesom kao to je kuhanje, nema nikakvog utjecaja na mjesto nove
inkarnacije osloboenog mikro-duha. O tome iskljuivo odluuju
vlastite jezgre talenata mikro-duha ili mikro-ivota. Ako su te jezgre
talenata takve prirode da se mogu razvijati do pune zrelosti u krvi i
mesu organizma koji probavlja, one e se odmah tamo inkarnirati. To
se naroito dogaa u sluaju zrelog voa oko sjemena. Meutim,
postoje brojni oblici osloboenog mikro-ivota koji ne mogu nastaviti
normalan razvoj u gore-spomenutoj krvi i mesu. Zbog toga se taj
mikro-ivot brzo inkarnira u drugoj tvari ili materiji gdje se nalaze
savreni uslovi za ispoljavanje njegovih jezgara talenata. A s obzirom
da su brojni takvi oblici mikro-ivota prisutni u kuhanoj hrani, naime u
mesu, hrskavici i proizvodima od krvi, razumno je pretpostaviti da e
ovdje biti manje vitamina nego obino ili e doi do gubitka vitamina;
no, kao to smo ve spomenuli, to apsolutno nema veze sa procesom
kuhanja, ve prije ima veze sa neprikladnou tog odreenog mikroivota za asimilaciju u obliku hrane u dotinom organizmu.
Situacija se ne bi promijenila ni da se u spomenutim proizvodima
uiva u nekuhanom ili sirovom stanju. Dakle, kuhanje nije samo
nekodljivo, ve predstavlja sjajnu pomo ovjeku u njegovom
kozmikom putovanju kroz epohu ivotinjskih i vegetarijanskih
proizvoda koji su grubi i teki za probavu, ka sjajnom zlatom dobu
budue nove kulture gdje prehrana vie nee predstavljati problem
ve e, zajedno sa svim ostalim aspektima svakodnevnog postojanja,

predstavljati boanstveno uivanje zrelog ovjeanstva u vjenom

izvoru zdravlja koji je stvorio sam Bog putem obilja zraenja itave
prirode. Dakle, u organskoj strukturi zemaljskog ovjeka razvija se
profinjeniji oblik probave koji e postupno ukloniti princip ubijanja iz
podruja probave tako da e takoer u odnosu na svoja mikro-bia
on moi ostvarivati estu zapovijed : Ne ubij i tako na svim
podrujima predstavljati ponaanje savrenog ili dovrenog ovjeka
ili potpuno ostvarivanje zakona ljubavi prema blinjem. Sa razvojem
tog novog procesa probave bez ubijanja odgovarajua naroita
prehrana postaje stvarnost . ovjek tada sve vie poinje inzistirati da
je sirova vegetarijanska prehrana apsolutno jedina ispravna
prehrana i on eli da se kuhanje izbaci iz svakog podruja ljudske
prehrane. O tome smo ve govorili da takav stav nije ni logian ni
znanstven jer ukljuuje upotrebu vrlo ilavih i grubih proizvoda za
ljudsku prehranu, jer kuhanje ovdje nije samo nekodljivo, ve je
jednostavno neophodno kako bi se ti proizvodi, koji su dizajnirani za
ivotinjski probavni sustav, pretvorili u hranu za ljudska bia.
Naravno, sasvim je drugaiji sluaj kada se koriste oni proizvodi koji
su bili u potpunosti razvijeni od strane prirode da budu ista hrana iji
mikro-ivot moe prijei u organizam kao hrana bez ikakvog
prethodnog destruktivnog procesa smrtonosne probave. Zapravo
normalno fiziko i mentalno postojanje takvog mikro-ivota ovisi o
tome da on kao hrana bude asimiliran u organizmu.
Kada ovjek naui da proizvodi koje je razvila sama priroda kao hranu
predstavljaju meso i sokovi jestivog zrelog voa, tada nee biti teko
razumjeti da kuhanje ovdje nije samo suvino, ve je i sigurno tetno.
Ope je poznato da zrele narane, banane, breskve, groe, ljive,
jabuke, kruke, lubenice itd. kuhanjem ne dobivaju bolji okus i aromu
i bez toga ili bilo kojeg drugog ubilakog procesa oni se lako
asimiliraju kao hrana u organizmu zemaljskog ovjeka. To takoer u
odreenom stupnju vrijedi i za lake probavljive listove koji se koriste
kao salata i za miksane sokove blagih korijenastih proizvoda poput
mrkve. Prema tome, naroito u mesu i sokovima jestivog zrelog voa,
imamo mikro-ivot koji bez ikakvog ubilakog procesa, destruktivne
probave ili fizike smrti moe biti asimiliran u organizmu kao hrana; i
koji stoga u skladu sa ostvarivanjem este zapovijedi i zakona
ljubavi predstavlja pravu hranu za savrenog ovjeka.

No, zemaljski ovjek se jo uvijek vrlo daleko nalazi od toga da

predstavlja potpuno razvijeno ili savreno ljudsko bie. U vrlo velikoj
mjeri on jo uvijek pripada stupnjevima razvoja izmeu ivotinje i
ljudskog bia. Zbog toga njegova probava i prehrana predstavlja
neto izmeu ivotinjske i ljudske. On zbog toga jo uvijek ne moe
ivjeti iskljuivo od istog mesa i sokova voa, ve jo uvijek mora
konzumirati odreenu koliinu grubljih biljnih proizvoda. Zbog toga
sadanji problem prehrane zemaljskog ovjeka nije pitanje toga to je
bolje sirova vegetarijanska prehrana ili grubi proizvodi koji jo
uvijek zahtijevaju kuhanje ve je to uglavnom pitanje koju
kombinaciju ili sastav te dvije vrste prehrane bi ovjek trebao
primjenjivati kako bi ouvao savreno zdravlje i odgovarajuu
normalnu tjelesnu dobrobit. S obzirom da se zemaljski ljudi nalaze na
vrlo razliitim stupnjevima razvoja i zbog toga se ne nalaze na istom
stupnju prehrane, odgovor na to pitanje mora biti vrlo individualan.
Svaki pojedinac mora promatrati reakcije razliite hrane na svoj
vlastiti organizam i putem toga treba doi do sastava prehrane koji
njemu ili njoj prua najsavreniji osjeaj zdravlja i dobrobiti.
Pitanje : Da li post moe biti koristan ?
Odgovor : Za zdravog ovjeka koji normalno ivi i ne jede vie od one
koliine hrane koju njegov organizam zahtijeva, post predstavlja
tetno uplitanje. Meutim, sasvim je drugaiji sluaj kada se taj odnos
ne potuje i kada iz dana u dan ovjek sakuplja u svojem organizmu
obilje suvine hrane i time trajno preoptereuje svoje organe.
Oigledno je da takvi preoptereeni organi trebaju neku vrstu
olakanja. Do takvog olakanja moe doi samo putem neke vrste
odgovarajueg posta ili manjeg unosa hrane. Dugotrajnim postom
tokom kojeg se tijelo u potpunosti isprazni od hrane, moe doi do
korisnog ienja od nekih tetnih i nezdravih tvari. Meutim, takvo
se lijeenje treba odvijati samo uz preporuku i strunu kontrolu
doktora.
Pitanje : Prethodni odgovori na pitanja u ovom dopisnom pismu o
biljnoj prehrani upuuju na to da sirova vegetarijanska prehrana nije
nita korisnija od kuhanih proizvoda da li je tako ?
Odgovor : Prethodni odgovori na gore-spomenuta pitanja nisu se
bavili time da li je sirova vegetarijanska prehrana bolja od kuhane

hrane. Oni su se samo bavili tvrdnjom da je biljna hrana bolja od

ivotinjske hrane i uzimanjem u obzir da li je upotreba kuhanja
prilikom pripremanja hrane tetno ili ne. Stoga treba razumjeti da
analiza kuhanja koja je dana u odgovorima samo vrijedi na tim
podrujima i za pripremu za pretvaranje tih proizvoda u prihvatljivu
hranu za osobu za koju je kuhanje sadanja stvarnost i koje se, kroz
stoljetno iskustvo, pokazalo kao apsolutno neophodno za prehranu
zemaljskog ovjeka. Podrazumijeva se da nema potrebe kuhati onu
hranu koju je sama priroda pretvorila u oblik mikro-ivota koji je toliko
duhovno nadmoan i koji je ovijen tako minimalnom koliinom fizike
materije da on bez ikakvog ubijanja moe biti apsorbiran u organizam
kao hrana i tu nastaviti svoje normalno postojanje. Bez tog cilja
evolucije za princip prehrane i promjenom probavnog sustava od
ubilakog i smrtonosnog procesa ka ivotnom procesu za mikroivot, niti jedno bie na fizikoj razini ne bi se moglo osloboditi
principa ubijanja. Ovdje ovjek jo uvijek kroz svoj probavni sustav
stvara pakao, smrt i razaranje milijardama mikro-bia kako bi sam
ivio, iako je on odavno poeo ivjeti aneoskim ivotom u odnosu na
meukozmika bia (ivotinje i ljudi). ( Za daljnje informacije vidjeti
Martinusovu knjigu Idealna hrana )
Pitanje : U svakodnevnom ivotu moemo vidjeti da vrlo veliki broj
ljudi mora nositi naoale. Zato je ljudski vid tako oslabljen ?
Odgovor : Glavni razlog zato je ljudski vid tako oslabljen u velikoj se
mjeri moe pripisati tome to je zemaljsko ovjeanstvo u proteklom
stoljeu, zahvaljujui izumu snane umjetne svjetlosti, uspjelo
pretvoriti no u dan. To umjetno produljivanje dana podrazumijeva
naravno i vee koritenje vida. Organi vida mogu tolerirati tu
poveanu upotrebu postupnim vjebanjem tijekom nekoliko
generacija. Zbog toga sada prve generacije moraju trpjeti zbog vrlo
razliitih oblika slabosti vida, naroito zato jer se sve vie i vie bave
malim predmetima i detaljima, kao to je sluaj prilikom itanja i
pisanja. No, ovjekovi organi vida s vremenom e se uvjebati i
prevladati to stanje i zbog toga e se budue generacije u
odgovarajuoj mjeri postupno osloboditi od slabosti vida.
Iz Kontaktnih pisama br. 3,4 i 5 1950, koja su ponovno izdana u
danskom izdanju Kozmosa 8,9 i 10 1983.

SPASITELJ
Pitanje: U Martinusovim analizama Isus se esto spominje kao
spasitelj. Moemo li dobiti detaljnije objanjenje znaenja te
rijei ? U crkvi se takoer koristi slina rije otkupitelj, ali u smislu
da nas je Isus otkupio i namirio nae grijehe.
Odgovor: Istina je da u svojim analizama opisujem Isusa Krista kao
spasitelja svijeta. Ja ga tako ne opaam na istoj osnovi na kojoj ga
religiozni ili crkveni autoriteti opaaju kao otkupitelja ili spasitelja.
Kao to nam je poznato, oni vjeruju da je Krist doao na svijet samo
da bi bio razapet ili kanjen za grijehe koje nije poinio on, ve ljudi.
Stoga isti autoriteti vjeruju da svi ljudi, zahvaljujui tom raspeu,
mogu biti osloboeni kazne za grijehe ili za zlo koje su poinili svojim
blinjima i tako doi u carstvo nebesko. Na taj nain carstvo nebesko
postaje ni manje ni vie nego zona ili boravite bia koja su pobjegla
od svoje odgovornosti dozvolivi da nevino bie pati zbog zla koje su
oni sami poinili i zbog kojeg su oni sami trebali biti kanjeni. No,
carstvo nebesko nikako ne moe predstavljati stanje dobrobiti, sree i
slave koju je netko stekao muenjem, raspeem i smru nevinog bia.
Carstvo nebesko ne moe predstavljati blagoslov koji se moe stei
na tako bezono nizak i nemoralan nain, koji je unutar pravnog
sustava opisan kao zloin i kanjava se smru. A Bog ne moe biti
tako jadan i nizak predstavnik pravde i uz to toliko krvoedan da, kako
bi oprostio biima njihove grijehe (koja je uostalom on sam stvorio),
on inzistira na raspeu, patnji i smrti nevinog bia.
Zar ovdje nije lako uvidjeti zato ljudi naputaju kranstvo i zato oni
sa rastom intelektualnosti poinju sumnjati, postaju bezboni i
postaju materijalisti ? Ovdje dolazi do izraaja spasenje svijeta
dvadesetog stoljea i ono e spasiti ili osloboditi ljude od religiozne
slike svijeta koja sada ubrzano stvara nereligioznost, kao i od
proizlazee bezbone, materijalistike slike svijeta i na taj nain voditi
ovjeanstvo ka krajnjoj prirodnoj ravnotei izmeu njegovog fizikog
i psihikog znanja. Ta ravnotea predstavlja jedini put ka inicijaciji, ka
kozmikoj svijesti, duhovnom osloboenju ili suverenosti i
proizlazeem mentalnom sjedinjenju sa Bogom ili svijeu svemira,
to dovodi bie do jedinstva sa Ocem. Putem duhovne znanosti, ta

ravnotea, a time i spasenje svijeta, izvui e ovjeanstvo iz zone

mrnje, rata i patnje i dovesti ga do sjajnog postojanja u apsolutnom
miru, do carstva nebeskog koje se iskljuivo odrava na temelju
potpune ljubavi prema blinjem, a ne pod uvjetom da druga bia
propadaju zbog tjelesnog muenja, raspea, poruge i ismijavanja,
patnje i smrti zbog grijeha koje nikada nisu poinili.
ovjeanstvo se sada u dvadesetom stoljeu nalazi u mentalnoj krizi
koja prijeti potpunim unitenjem kulture jer ljudi, zbog svojih
pretjeranih fizikih talenata, ali gotovo potpunim nedostatkom
psihikih talenata, ne mogu nai druge naine ili drugi put ka
spasenju osim pretjeranog naina koji unitava ivot i kulturu. Oni
stoga stvaraju smrtonosno oruje, a time i sve veu i veu
sposobnost unitavanja kulture, koja je najvii ideal. Oni ne razumiju
da na taj nain sve vie i vie tonu u patnju i unitenje. Rat ne moe
spasiti svijet. Ljudi ne trebaju toliko smrtonosno oruje, koliko trebaju
promjenu u srcu. Bez te promjene Zemlja bi za nekoliko godina
postala potpuno nepogodna za ljudsku kulturu i postojanje. No,
zahvaljujui principu spasenja svijeta, tom principu ljubavi koji
osigurava da roditelji moraju tititi svoju djecu dok ne postanu
punoljetna, on takoer osigurava da ovjeanstvo dobije odreenu
zatitu sve dok ne postane duhovno punoljetno. Putem tog principa
ovjeanstvo e biti voeno naprijed ka osloboenju od tog pakla i od
svoje sotonske ubilake filozofije, koju ono samo odrava, kao to je
bilo osloboeno u svim svojim prethodnim povijesnim mentalnim
krizama.
Ove krize su se uvijek ponavljale u periodima kada su tadanja
moralna shvaanja ili pogledi na Boga bili izivljeni ili postali
zastarjeli, zbog intelektualnog razvoja bia.
Vodea kulturna shvaanja su se postupno poela doivljavati kao
naivna. Bia su manje ili vie postala nemoralna. Suoena sa tom
injenicom ona nisu imala drugog naina osim zakona dungle :
prava najjaeg. Svaki puta kada religiozna osnova postane
nesigurna taj mentalitet dungle doivljava novu renesansu ili rast.
No, pomo je najblie kada je potreba ljudi najvea. Spasenje svijeta
je sigurno stupilo na svjetsku pozornicu. I uvijek se rodilo bie koje je
imalo upravo takve mentalne sposobnosti i znanje koji su bili potrebni

za obnavljanje duhovne osnove ljudi koju je pogodila kriza u takvoj

mjeri da se oni mogu izvui iz mentaliteta dungle i biti voeni ka
novom rastu kulture. Naravno, bie koje se tada rodilo nalazilo se
ispred zemaljskih ljudi na dugom evolucijskom putovanju kroz
spiralni ciklus i odavno je postalo nadmono u odnosu na njih na
onim podrujima na kojima su oni bili manje nadareni i bespomoni.
Takva bia poznajemo iz povijesti ovjeanstva kao spasitelje
svijeta. Takva su bia prije bila kraljevi, visoki sveenici i proroci.
Oni su oslobaali ljude od njihovih zastarjelih dogmi i tradicija i davali
im nove i suvremenije.
Za ljude na Zapadu Krist je u svoje vrijeme bio najvei spasitelj
svijeta. Kroz njega je bilo manifestirano duhovno uenje koje nikada
ne moe biti prevazieno. U njemu e sve zemaljske generacije
takoer biti blagoslovljene.
Putem spasenja svijeta dvadesetog stoljea dogaa se dovrenje tog
procesa : sa time e misija spasenja svijeta na Zemlji biti dovrena.
Sa tim posljednjim velikim ispoljavanjem tog boanstvenog principa
svaki e zemaljski ovjek postupno doi do inicijacije, to
podrazumijeva postignue duhovne zrelosti. On je sam postao put,
istina i ivot. I tada kada on sam moe sijati svojom vlastitom
svjetlou,
svi
ostali
izvori
svjetlosti
postaju
suvini.
MARTINUS

MANJE ZLO
Martinus odgovara na pitanje itatelja (1950)
Pitanje : Ne ubij. Ima li tu izuzetaka ? Svi mi razumijemo da ne
smijemo ubijati nae blinje (ljude) i pa ak ni sisavce. No, to je sa
insektima ? To su takoer kozmika bia koja prolaze kroz evoluciju.
Moemo li ovdje izbjei masovna ubojstva ? to je sa vrtlarima koji
pricaju otrovom lisne ui, liinke i crve ? U naoj borbi za
preivljavanje takoer moramo drati pod kontrolom takore i mieve;
inae bi oni pojeli svo ito, zar ne ?

Odgovor : U svakodnevnom ivotu zemaljskog ovjeka esto se

javljaju situacije u kojima ovjek osjea da mora djelovati na nain
koji je u sutoj suprotnosti sa njegovom prirodom i savjeu, na
nain koji je neugodan i koji predstavlja neto zlo. No, ako on to ne
uini, on e imati grinju savjesti to to nije uinio. U takvim
situacijama je uvijek tako da to god da ovjek uini, to e
predstavljati neku vrstu zla. To je zbog toga to je zemaljsko
ovjeanstvo jo uvijek nezrelo i, gledano iz kozmike perspektive,
nalazi se na primitivnom stupnju svijesti.
ovjeanstvo je (svojim zakonima, ceremonijama, obiajima,
sporazumima i javnim miljenjem, pa ak i svojim religioznim
pogledima) u tolikoj mjeri proeto pogrenim razumijevanjem i
ozakonjenim krenjima prave istine (i zakona ljubavi na kojem se ona
zasniva) da kada netko konano pokua, na ovom ili onom podruju,
pridravati se prave istine ili djelia znanja koje je dolo na svjetlost
dana ili pokuava usavriti svoje ponaanje na tom podruju on,
svojim ostvarivanjem zakona ivota, ponekad dolazi u sukob sa
ljudima u svojoj okolini. Njegov brani drug, obitelj, prijatelji i
poznanici mogu postati ljuti i bijesni na njega jer su oni jo uvijek
vezani za tradicije javnog miljenja. Te se tradicije za uzvrat zasnivaju
ili na neintelektualiziranim osjeajima ili na isto intelektualnom,
materijalistikom ili bezbonom razmiljanju.
Niti jedan od tih religioznih ili materijalistikih pogleda nije
ukorijenjen kao apsolutna istina u pravoj, kozmikoj logici i strukturi
ivota. ovjek koji se rodio u tim, gledano iz kozmike perspektive,
neintelektualnim ili neduhovnim pretpostavkama i tradicijama koje se
zasnivaju na mati, doivljava naravno nesklad izmeu sebe i tih
tradicija u onoj mjeri u kojoj su njegove misli i volja okupirani pravom
duhovnom znanou ili apsolutnom istinom. Kada bi javnost
predstavljala apsolutnu istinu u moralu, religiji, razmiljanju, upotrebi
volje, obiajima, sporazumima i javnom miljenju, ne bi nikada dolo
do gore-spomenute situacije, kada injenje onoga to je ispravno
izgleda kao neto zlo.
No, trenutno moral i pogled na ivot javnosti ne predstavlja direktnu
objavu apsolutne istine ili stvarnosti u svojem najistijem obliku.
Prema tome, svatko tko u datoj situaciji postupa u skladu sa pravom
istinom na odreenom podruju, moe vrlo lako uzrokovati tugu i

zabrinutost kod onih koji jo uvijek ovise o starim ovlatenim

tradicijama. Moe doi do razvoda, odbacivanja od strane rodbine i do
raspada dobrog prijateljstva, dok istovremeno ovjek moe postati
omiljeni predmet ogovaranja i kleveta, to moe dovesti do jo vee
osude javnosti.
Kao to moemo vidjeti, ovjek ne bi trebao u poetku oekivati
uzdizanje ili zlatni, sjajni vijenac od strane javnosti i njemu najbliih
zbog slijeenja apsolutne istine ili duhovne znanosti.
Dakle, unutar podruja svijesti zemaljskog ovjeanstva, slijeenje
istine moe biti zlo. I kada onaj koji vidi da su tradicionalni pogledi
javnosti u sukobu sa istinom i stoga neizbjeno neto zlo, on dolazi u
situaciju da, bez obzira slijedio on ili ne apsolutnu istinu i inio ono
to je ispravno, rezultat e u oba sluaja biti neko zlo. Ukoliko on ini
ono to je ispravo, on dolazi u sukob sa ljudima oko sebe zbog
njihovog naginjanja priznatim, zastarjelim i neistinitim tradicijama.
Ukoliko on ini ono to je pogreno, tj. ono to javnost smatra
ispravnim, on dolazi u sukob sa samim sobom i pati zbog grinje
savjesti. No, ovjek ne moe zasnivati svoju sreu na grinji savjesti.
Tu se onda za duhovno naprednog ovjeka koji se malo uzdigao iznad
mentaliteta stada, postavlja pitanje to je najmanje zlo, jer jedino to
rjeenje moe biti u skladu sa ljubavlju prema blinjem.
Dakle, najmanje zlo moe samo predstavljati manifestaciju misli i
ponaanja koje stvara najmanju moguu ljutnju, netrpeljivost,
neprijateljstvo, tugu i patnju ljudima oko sebe. Takva je manifestacija
u najveem skladu sa ljubavlju i istovremeno najmanje mogue zlo.
Da li e ovjek ubijati takore i mieve, prskati voke, unitavati
insekte, crve ili druge oblike ivota ili bia koja ugroavaju ljudsko
postojanje i izgradnju civilizacije, isto je tako pitanje ljubavi. Ukoliko
ta bia predstavljaju siloviti, opasni pokuaj unitenja mogunosti
ljudskog postojanja, ukratko, ukoliko prijete unitenjem ovjeka, vie
je u skladu sa ljubavlju unititi takav ivot, koji ugroava ljudsko
postojanje, civilizaciju i ljudsko stvaranje, nego mu dopustiti da se
nesmetano iri i dovede do unitenja ovjeanstva. Ovdje slijepim
slijeenjem zapovijedi istine : Ne ubij, ivot koji stvara manje
ljubavi poeo bi prevladavati nad ivotom koji stvara vie ljubavi.
Tada bi nedostatak ljubavi prevladavao nad ljubavlju. To ne moe biti
manje zlo i protiv toga se treba boriti. Prema tome, ova borba protiv

tetnih ivotnih oblika i sila je neophodna na trenutnom stupnju

razvoja Zemlje i ovjeanstva. No, na kasnijim stupnjevima evolucije
ovjeanstva takve borbe vie nee biti od interesa, zapravo do njih
uope nee dolaziti jer tada vie nee biti nikakvih oblika ivota koji
su opasni za ljude i protiv kojih se oni moraju boriti. Postupno e biti
savladani ti tetni oblici ivota; oni e degenerirati i nestati u onoj
mjeri u kojoj se bude oko ovjeanstva poveavala prava atmosfera
ljubavi. Svijet e tada postati savreno carstvo ljubavi ili carstvo
nebesko na Zemlji.
Moemo vidjeti da je ta evolucija injenica jer je sve manje i manje
ljudi potrebno za borbu za preivljavnje zemaljskog ovjeanstva
protiv tih tetnih oblika ivota. Na tisue i tisue ljudi su na
odreenim podrujima ve napustili tu borbu. Oni, na primjer, vie ne
mogu ubijati ljude ili ivotinje. Oni ne mogu postati vojnici, mesari ili
lovci. Oni jedu vegetarijansku hranu jer se ona temelji na manjem
ispoljavanju principa ubijanja od ivotinjske hrane. Ta bia ve
predstavljaju kandidate za veliku inicijaciju ili veliko roenje. S
obzirom da inicirano bie ne moe poiniti nikakvo umorstvo ili
ubojstvo, njegovo carstvo jo nije od ovoga svijeta. Ako se takvo bie
rodi na ovome svijetu, on se takoer, poput ostalih ljudi, mora manje
ili vie uvati od bolesti, crva i drugih oblika ivota koji su tetni za
njegovo zdravlje i dobrobit. To se ne moe initi bez manjeg ili veeg
ubijanja. Dakle, da bi moglo postojati u fizikoj sferi zemaljskog
ovjeanstva, inicirano bie u nekim sluajevima samo ima izbor
izmeu ispoljavanja veeg ili manjeg zla. Meutim, kozmika svijest
tog bia uvijek moe izabrati manje zlo; tako da on ne kri zakon
ljubavi.

Dobra
je
navika
moliti
se
svaki
dan.
Krist nas je uio da se ovjek moe moliti bilo gdje i da ovjek uvijek
treba moliti i nikada ne klonuti (Luka 18:1).
PUT U ANGRI-LA
Rije zahvale svima koji su promogli mojem djelu Od svega srca bih
zahvalio svima vama za ovu prekrasnu veer. Ona e za mene biti
veliki izvor inspiracije tijekom nastavka mojeg rada. Ne samo da vam

se elim zahvaliti samo za ovu veer, ve i za svu pomo koju sam

dobivao tijekom proteklih godina. Od poetka sam bio okruen
voljenim ljudima dok sam radio i stvarao svoje analize i predavanja i
bez tih ljudi moje djelo ne bi toliko napredovalo kao to je to bilo do
sada.
Djelo nije sekta ono je angri-la
to je to djelo ? Zbog ega su me ljudi podravali ? to mi to imamo ?
Da li imamo neto za ponuditi ljudima ? Da, imamo ! To nije sekta. To
je djelo i vie od toga to je angri-la. U filmu Izgubljeni horizont za
ljude iz angri-la se reklo da posjeduju znanje starih kultura, znanje
koje bi moglo spasiti svijet. Mi sada potpuno sigurno moemo tvrditi
da posjedujemo znanje na kojem poiva itava budunost ljudske
rase. Ja to mogu tvrditi sa potpunom sigurnou jer znam da je
ovjeanstvo sada dobilo sve informacije koje treba kako bi razumjelo
i rijeilo misterij ivota intelektualno i bez pomoi intuicije. Mi jesmo i
mi imamo ovdje takav angri-la. Mi imamo najvie znanje. Mi imamo
ono to e postati kulturna osnova u budunosti.
Dug i teak put do angri-la
No, nije lako doi do tog angri-la. Kao to smo mogli vidjeti na filmu
trebalo je savladati planinske vrhunce i stijene i ljudi koji su doli do
angri-la doli su tamo nakon puno napora i potekoa. Nije lako doi
ni do angri-la kozmikih analiza. Postoje brojni ljudi koji nisu
sposobni za takvo putovanje, koji uope ne mogu razumjeti kozmike
analize. Postoje ljudi koji ne mogu vidjeti nita vie od tiskarske tinte i
papira. Gledano iz kozmike perspektive oni su nepismeni, ali zbog
toga ih ne treba kriviti. Simboliki reeno dvije treine ovjeanstva je
duhovno nepismeno, a jedna treina se nalazi na dobrom putu ka
angri-la. U toj treini ovjeanstva pronalazimo brojne humanitarne
sekte i drutva. Svaka od njih ima svoja shvaanja koja manje ili vie
odstupaju od prave istine, ali u svakoj od njih ima dijelova istine. Sve
one moraju jo savladati brojne stijene i planine kako bi dole do
pravog angri-la ili prave istine o ivotu, ali sve se one nalaze na tom
putu. Dvije treine ovjeanstva koje se jo ne nalaze na tom putu
obrauje Bog i njihova karma, to ima utjecaj na svijet i uzrokuje da
se sve odvija puno bre. Zbog toga e oni proi kroz mranu sudbinu
koju su sami stvorili u svojem primitivnom stanju.

Neki ljudi su ve blizu vrata angri-la

Oni koji pripadaju prvoj treini ve su proli kroz svoju mranu
karmu. To su oni koji se vie ne ele boriti u ratovima ili imati bilo
kakve veze sa militarizmom. Oni vie ne mogu nanositi patnju
ivotinjama, jesti meso ili initi bilo to zlo ili loe. Oni su prevazili
svaki osjeaj zavisti. Ljubomora, netrpeljivost, zavist, mrnja i
osvetoljubivost su planinski vrhunci koje trebamo savladati kako bi
doli do angri-la u nama. Stoga je lako razumjeti zato svi ljudi koji
spadaju u druge dvije treine jo moraju proi kroz neke potekoe.
Oni e ispraviti svoje pogreke, oni e prevazii praznovjerja i
pogrene dogme o kojima jo uvijek ovise. No, svi e oni stii tamo,
svi se oni nalaze na dobrom putu. Neki su ljudi dovoljno napredovali
da gladuju i eaju za kozmikim analizama. Te analize savreno
odgovaraju njihovoj elji i tenji za boanskim i ti se ljudi ve nalaze
na vratima angri-la. Nalaziti se na vratima znai imati kozmike
bljeskove. Kako oni dalje razvijaju svoju sposobnost ljubavi oni e
doivljavati kozmike bljeskove. Tu svie sposobnost da se vidi
besmrtnost, da se doivljava intuitivno i shvaanje da bi se postalo
dovreni ovjek treba ljubiti svojeg blinjeg kao samoga sebe.
Oni koji su toliko odmakli, pribliavaju se cilju. Ratovi e dovriti sami
sebe. Teka i laka karma Vrlo je ohrabrujue znati da se taj dio
ovjeanstva ne treba bojati dolazeih ratova. Ratovi e doi, ratovi
su neizbjeni, naravno za one dvije treine ovjeanstva koji ele rat i
koji misle da je rat neophodan i da se rat moe dokinuti ratovanjem,
oni trebaju doivljavati rat koliko god ele. No, rat sa svom svojom
patnjom i bijedom nosi u sebi boansku sposobnost stvaranja u
ovjeku nesposobnosti da ini jo vie zla. Dolazei ratovi e dokinuti
sami sebe i ti ljudi e takoer postati traitelji angri-la i kozmikih
analiza i to e se dogoditi vrlo brzo u usporedbi sa dosadanjom
evolucijom. Svijet, tj. ovjeanstvo se razvija strahovito brzo. U
dananje vrijeme ovjeanstvo napreduje vie u deset godina nego
to je prije napredovalo u jednom stoljeu ili vie. Razvoj je sada vrlo
brz. Vrlo je vano za one koji trae kozmike analize da nikada ne
zaborave to im moe pomoi u njihovom napretku. Iako su oni
moda prevazili teku karmu, oni ipak nisu u potpunosti slobodni od
karme. Teka ili ozbiljna karma je rezultat poinjenja ubojstva,
umorstva, muenja i sl. Ta e se karma vratiti u istom obliku. Onima
koji su proli kroz to ostala je samo laka karma. Iako oni trae
kozmike analize i moda su doli do toga da ih teoretski razumiju,

oni nisu potpuno slobodni od karme. Oni jo uvijek imaju manje mane
ili nesavrenstva koji mogu dovesti do ispoljavanja karme. No, to je
laki oblik karme.
Pioniri nove svjetske kulture
Mnogi ljudi iz prve treine, a naroito oni koji su pronali kozmike
analize ostavili su iza sebe sekte i postali slobodni. Oni nisu
ogranieni raznim drutvima. Znanje se ne moe ograniiti samo na
neko odreeno drutvo. Znanje se poklanja ljudima postupno kako se
oni razvijaju ka tome da ga mogu razumjeti. Kozmike analize su
namijenjene tim ljudima; oni su pioniri nove svjetske kulture. Vano je
ne zaboraviti da ovjek ima mogunost podrati i sudjelovati u
doivljavanju te boanstvene objave slike svijeta, boanskih zakona i
rjeenja itavog misterija ivota.
Takoer bi se bilo dobro prisjetiti da svatko igra ulogu u tome da
omogui i drugima da to doive. To se moe initi koritenjem
molitve. Dobra je navika moliti se svaki dan Krist nas je uio da se
ovjek moe moliti bilo gdje i da ovjek uvijek treba moliti i nikada
ne klonuti (Luka 18:1).
Kleanje nije preduvjet za molitvu. Bog ne kae : Dolje na koljena!.
On nema sitniave zahtjeve kako treba drati svoje ruke, o posebnim
poloajima ili ceremonijama. Sve to ovjek treba napraviti je odaslati
molitvu, jer netko uje i na najmanji uzdah.
Postoji mnotvo vrlo naprednih iniciranih bia koja su Boji
instrumenti za promicanje spasenja svijeta i koja su odreena da uju
molitve svih ljudi. Dobro je moliti se svaki dan. ovjek moe zapoeti
novi dan sa molitvom i on se moe moliti prije odlaska u krevet. Svake
noi prije odlaska u krevet ja izgovorim molitvu zahvalnosti za
protekli dan i uvijek se molim da mogu govoriti i initi ispravne stvari.
Takoer koristim molitvu prije razgovora sa nesretnim ljudima, prije
dranja predavanja i svaki puta kada radim sa materijalom koji trebam
prenijeti ljudima. Molim se Bogu da se ne doulja nita tetno i da sve
bude od koristi. To je izvrsna navika !
Mi imamo uroeno tajno mjesto u naoj vlastitoj svijesti

ovjek se moe moliti dok sjedi u autu, dok razgovara sa drugim

ljudima ili na sastanku. ovjek uvijek moe izgovoriti molitvu, on
uvijek moe otvoriti vrata ka svojem tajnom mjestu. Uostalom i Krist
je rekao : Kada se moli, ui sam u svoju sobu, zatvori vrata te se
pomoli Ocu svom koji se nalazi na tajnom mjestu, pa e te Otac tvoj
koji vidi u tajnosti nagraditi (Mat. 6:6)
Da, ovjek moe ui u sobu i biti sam i tamo se moe moliti. No,
ponekad moe biti teko pronai takvu sobu kada je potrebno. Mi,
meutim, imamo uroenu sobu u naoj vlastitoj svijesti. Mi moemo
uputiti molitvu Bogu bez obzira koliko se ljudi nalazilo oko nas, oni to
nee znati, pa mi to moemo bez opasnosti initi. elim preporuiti
svim ljudima koji su dovoljno napredovali da se zainteresiraju za
kozmike analize i koji sudjeluju u irenju nove svjetske kulture da
itavo vrijeme uvaju molitvu u vlastitoj svijesti.
Molitva djeluje ak iako ovjek ne vjeruje u nju
ovjek ak ne treba ni vjerovati u molitvu, ona ipak djeluje. To da se
treba vjerovati samo je jo jedan oblik praznovjerja, to nije potrebno.
No, za brojne ljude molitva je neto novo. Kada mi dou nesretni ljudi
ja ih upitam ; Da li se moli Bogu?. Da li se molim Bogu? Ne, ja ne
mogu izgovoriti molitvu Oe na jer me ometaju brojne misli. Pa ti
ne mora izgovoriti molitvu Oe na. Ti ne mora izgoravati dugi niz
rijei. Sve to treba initi, ukoliko se nalazi u tekoj situaciji, misliti
na to da ti je u toj situaciji potrebna pomo. To moe initi tako da
poalje svoju misao Bogu. Uini to ak iako ne vjeruje u to! Uini to
usprkos tome! Vidjet e da e djelovati.
Svakodnevna molitva prua ogromni osjeaj sigurnosti
Ako se ovjek moli svaki dan to postaje iva stvarnost bez koje ovjek
vie ne moe. On e ii svijetom sa ogromnim osjeajem sigurnosti.
Ako je Bog prisutan u svemu to ovjek ini, on se uzdie iznad
straha i zabrinutosti bez obzira na sve. Na taj nain ovjek moe
savladati sve stijene i strme planine koje sam prije spomenuo i koje
predstavljaju prepreke na ovjekovom putu u obliku netrpeljivosti,
mrnje, zavisti i ljubomore. Snaga molitve je ogromna pomo koja
omoguava ovjeku da savlada sve prepreke i da se uskladi sa
kozmikim analizama, a time i sa beskonanom ljubavlju koja je

vjena svjetlost i koju moramo pronai kako bi postali ovjek poput

Boga.
Pomou molitve ovjek moe zavoljeti svoje neprijatelje
ovjek samo treba nastaviti moliti se Bogu ak iako osjea da mu to
nije potrebno. Ipak, ovjek uvijek moe poslati misao i on e doivjeti
da inei tako on razvija talent koji stvara ivu vezu izmeu njega
samoga i boanstvene Providnosti. On e primjetiti da nestaju strah i
brige i on e ivjeti u boanstvenom osjeaju sigurnosti. To e
takoer omoguiti ovjeku da bude od koristi i na dobrobit svojim
blinjima, to bi on ionako trebao biti. Molitva se moe koristiti i tako
da ovjek povea svoju sposobnost ljubavi prema vlastitim
neprijateljima. Lako je voliti one koji se prema nama ponaaju s
ljubavlju, no najvea prepreka naem duhovnom razvoju je injenica
da mi ne volimo svoje neprijatelje i da ne blagoslivljamo one koji nas
proklinju. No, pomou molitve mi postajemo sposobni savladati te
strme planine.
Bog nam govori kroz sve ljude
Jo jednom vam se elim zahvaliti od sveg srca za ovu prekrasnu
veer, za sve izraze vae velike ljubavi i za svu pomo i podrku koju
mi neprestano dajete. To mi prua duboki osjeaj sigurnosti, isti
osjeaj sigurnosti koji dobivam iz svojeg odnosa sa Bogom. Ja u
vama vidim Boga i Bog mi govori kroz vas. Naravno da mi Bog ne
moe govoriti iz niega, ve on to moe initi kroz sve ljude koji daju
primjedbe na moj govor. ovjek treba nauiti razumjeti da je svaki
Tom, Dick i Harry boji instrument. Bog govori kroz svakog ovjeka.
ovjek uvijek razgovara sa Bogom bez obzira sa kime je u drutvu i tu
je molitva od velike pomoi.
Martinus
Ovo je govor zahvalnosti koji je bio odran povodom Martinusovog
79-tog roendana, 11. kolovoza 1969.

MARTINUS GOVORI O SMRTI

Pitanje: Kada dua ili duh napusti ili izgubi svoje fiziko tijelo prilikom
tzv. smrti, da li on dolazi u stanje u kojem je svjestan zemaljskog
ivota koji je napustio da li se on sjea rodbine, prijatelja i svega to
je doivio ?
Odgovor: Kada ovjek napusti ili izgubi svoje fiziko tijelo on u
poetku ne gubi svoju fiziku svijest, to u ovom sluaju
podrazumijeva iskustva iz svojeg zemaljskog ivota, sjeanja na
rodbinu, prijatelje itd., i ostalo znanje. S obzirom da se fizika svijest
sastoji od misli, a misli ne predstavljaju neto fiziko, neto
materijalno, ve su zapravo isto duhovne prirode, one stoga ne ovise
o fizikom tijelu i ne mogu nestati sa njime. One su jo uvijek, nakon
propasti fizikog tijela, povezane sa Jastvom, koje, zajedno sa svojom
vjenom nadsvijeu i podsvijeu stvara ivi duh koji predstavlja
istinsko, pravo, besmrtno bie koje se nalazi iza fizikog organizma.
Kada duh prilikom smrti izgubi fiziko tijelo, a time i fiziki dio svojeg
mozga i ivanog sustava koji predstavljaju sjedite njegove fizike
dnevne svijesti, on e time izgubiti sposobnost direktne svjesne
komunikacije sa fizikom razinom, a time i sposobnost da ostane u
direktnoj fizikoj vezi sa onima koje je napustio na fizikoj razini.
Meutim, s obzirom da je njegova dnevna svijest prilikom smrti prela
u njegovu nonu svijest, koja predstavlja dnevnu svijest na duhovnoj
razini, on e ovdje jo uvijek ivjeti u svjesnom proivljavanju svojih
iskustava, sjeanja, znanja itd. iz fizikog zemaljskog ivota koji je
ostavio iza sebe. Te fizike pojave e predstavljati odluujui faktor
stupnja svjetlosti ili sree u sveukupnom duhovnom postojanju u koje
je bie stupilo prilikom smrti.
Pitanje: Da li izmeu ivih i tzv. mrtvih postoji prirodna veza bez
medija ?
Odgovor: Izmeu ivih i mrtvih postoji vrlo velika osnovna i aktivna
veza. Prilikom smrti budna, fizika dnevna svijest bia se prenosi na
njegovu nonu svijest, koja predstavlja dnevnu svijest istog bia na
duhovnoj ili psihikoj razini. S obzirom da se dnevna svijest fizikih
bia tijekom normalnog dubokog sna takoer prenosi na njihovu
nonu svijest, tijekom fizikog spavanja oni se nalaze u stanju u
kojem imaju budnu dnevnu svijest na istoj razini kao i pokojnici.
ivi i mrtvi mogu tamo nastaviti meusobnu razmjenu misli i
zajedno provoditi vrijeme koje vie nemaju na fizikoj razini. Vane
ideje, upozorenja, savjeti i smjernice mogu se u znatnoj mjeri
meusobno razmjenjivati izmeu bia sa obiju razina. ak iako

sjeanje na vrijeme koje je provedeno zajedno na duhovnoj razini i na

iskustva koja su sa time povezana u potpunosti nedostaje u fizikoj
dnevnoj svijesti kada se to bie probudi nakon spavanja, ono e ipak
biti pohranjeno u podsvijesti tog bia i u datim okolnostima ili
situacijama ono e se prenijeti iz podsvijesti u njegovu budnu fiziku
dnevnu svijest. Ono e tada, na intuitivan nain, oploditi misaoni
svijet spomenutog bia znanjem i duhovnim ili psihikim materijalom
koji je predstavljao sutinski sadraj vremena koje su proveli zajedno
na duhovnoj razini. Na taj nain sva iva bia se nalaze u bezopasnom
i zatienom odnosu sa duhovnim svijetom. Smrt ne predstavlja
veliko odvajanje od voljenih pokojnika ili onih koje volimo, kao to
to ljudi ovdje na Zemlji obino zamiljaju. To e se postupno pretvoriti
u ivu spoznaju ili znanje da e se sav pesimizam koji zajedno sa
oajem, suzama i depresijom danas pretvara pogreb ili sahranu u
ceremoniju jadikovanja u samoj crnini, promijeniti na takav nain da
e sahrana postati ono to bi trebala biti proslava radosti i
svjetlosti. Prirodna smrt uvijek e predstavljati oslobaanje od
organiavajueg doivljavanja ivota i proizlazeeg mentalnog
zatvora, to predstavlja povezanost vjenog duha sa istroenim,
nesavrenim i oronulim organizmom, koji vie nije pogodan za
doivljavanje ivota. Nad takvim oslobaanjem ne bi trebalo
jadikovati, ve bi ga trebalo slaviti.
Pitanje: Nedavno je umro jedan muki roak ija je ena umrla prije
dvanaest godina. Nakon pogreba uo sam da je bio prisutan jedan
vidoviti ovjek koji je rekao kako je vidio da pokojnikova ena i moja
pokojna
ker
dobivaju
duhovno
tijelo.
Da li je to istina ?
Odgovor: Duhovno tijelo nije neto to se dobiva prilikom smrti. To je
neto to ovjek ve razvija i koristi tokom ivota na fizikoj razini.
Nadalje, nije u pitanju jedno, ve zapravo pet duhovnih tijela, pored
fizikog tijela, pomou kojih ivo bie odrava trajno, budno dnevno
svjesno doivljavanje ivota. Doivljavanje ivota nekog bia je
kombinirani meusobni odnos izmeu est razliitih osnovnih
energija koje ispoljava Jastvo kroz est odgovarajuih tijela za
osnovne energije. Sve dok bie ivi na fizikoj ili materijalnoj razini,
taj meusobni odnos se koncentrira u fizikoj dnevnoj svijesti koju
podrava fiziko tijelo. Tijekom spavanja taj meusobni odnos se
koncentrira u jednome od pet ostalih tijela od kojih je svako duhovne
ili zraee prirode. Prilikom smrti ovjek naravno gubi svoje fiziko

tijelo, ali on ne gubi budnu dnevnu svijest koja je koncentrirana u

mozgu i ivcima njegovog fizikog tijela. Ona se samo prenosi na
jedno od pet duhovnih tijela koje je najzrelije i prilagoeno toj svrsi.
Ovaj proces prilagoavanja i sazrijevanja dogaa se svake noi
prilikom fizikog spavanja. Sa gubitkom fizikog tijela ovjek je dakle
samo izgubio sposobnost direktnog opaanja isto fizikog ili
materijalnog utjecaja koji se prije prenosio njegovoj dnevnoj svijesti
putem fizikih osjetila. No, on jo uvijek moe doivljavati svaki oblik
ispoljavanja energije koji se dogaa u obliku misli. Prema tome, on ne
postoji vie u materijalnom svijetu, ve naprotiv, u misaonom svijetu.
On iskljuivo doivljava ono to se moe manifestirati pomou misli i
stvaralakih procesa u materiji koja se nalazi izvan fizike razine i
koja je dakle duhovne prirode ili prirode svijesti. Dok je tijekom
fizikog spavanja ovjek samo djelomino prenio svoje doivljavanje
ivota sa svojeg fizikog na svoje duhovno tijelo (on jo uvijek
tijekom spavanja moe reagirati na snane fizike utjecaje u
protivnom ne bi bilo mogue nekoga probuditi iz sna), prijenos
prilikom smrti je potpun. Taj potpuni prijenos svijesti sa fizike na
duhovnu razinu moe se promatrati vrlo snano razvijenom ili
savrenom vidovitou. No, to potpuno prenoenje dnevne svijesti od
fizikog na duhovno tijelo izgleda kao da to duhovno tijelo postaje
vie materijalno, a time i bolje vidljivo. Mogue je da je spomenuti
vidovnjak vidio taj proces. No, s obzirom da takvu izjavu o vidovitom
vienju ne mogu potvrditi bia koja nemaju vrlo razvijene psihike
sposobnosti ona se, poput svih ostalih neprovjerenih psihikih,
mediumistikih ili okultnih tvrdnji, treba uzeti sa vrlo velikom
rezervom.
Copyright Martinus Institut www.martinus.dk

PATNJA ILI PAKAO

U sljedeem citatu, koji je uzet iz knjige Livets Bog (Knjiga ivota) 3,
odlomci 899 i 900, Martinus stavlja patnju, koju opisuje kao pakao, u
iri kontekst. On ju zapravo opisuje kao neto apsolutno neophodno.
Niti jedno ivo bie ne moe postojati, a da kroz to postojanje ne
oblikuje svoju sudbinu. Da li je ta sudbina svjetla ili mrana, sretna ili
nesretna, to ovisi o vrsti uzroka i posljedica koje pojedinac stvara
svojim eljama

Nesretna sudbina predstavlja posljedicu zadovoljavanja tetnih elja,

dok sretna sudbina predstavlja posljedicu zadovoljavanja nekodljivih
elja. Umjetnost stvaranja sretne ili savrene sudbine sastoji se u
zadovoljavanju iskljuivo nekodljivih elja. No, kao rezultat
zadovoljavanja tetnih elja zajedno sa patnjama koje iz toga
proizlaze, pojedinac postaje bogat u iskustvima i ispunjen znanjem i
mudrou, tako da na kraju on spoznaje razliku izmeu tetnih i
nekodljivih elja. A sa tim znanjem on se postupno pone baviti
zadovoljavanjem nekodljivih, a time i ispravnih elja i osjea se
blagoslovljenim. Ono to nazivamo pakao samo su posljedice
zadovoljavanja tetnih elja od strane pojedinca. Prema tome,
pakao predstavlja poduavanje pojedinca o tome to je istina, a to
je neistina, to je stvarno, a to je nestvarno, to je normalno, a to je
nenormalno, to je ugodno dobro, a to je neugodno dobro, drugim
rijeima pakao predstavlja realitet kroz koji se moe doivjeti i
spoznati najvia mudrost u svijesti neupuenog bia. Kao to
moemo vidjeti, bez pakla ne bi bilo mudrosti, a time ni svijesti ni
ivota.
Dakle, pakao i carstvo nebesko u apsolutnom smislu samo
predstavljaju krajnje posljedice zakona o uzroku i posljedici
Teoretsko poduavanje, to podrazumijeva iskustva drugih bia, u
ovoj situaciji nisu dovoljna. Samo e ona iskustva koja je netko sam
stekao donijeti ispunjenje Prema tome, pakao zapravo predstavlja
put ka carstvu nebeskom. Bez tog puta ivotinje bi za itavu
vjenost ostale ivotinje, a zemaljski ljudi, to u velikoj mjeri znai
lopovi, ubojice i ubilaka bia koja stvaraju rat i sakaenje morali bi
zauvijek ostati u svojim mranim tradicijama u podruju tame, pored
injenice da bi sav ivot, a time i postojanje u samom svemiru bili
potpuno
nemogui.
Martinus
NA KRALJEVSKOM PUTU IVOTA
Volio bih otvoriti ovu sezonu predavanja sa predavanjem naslova :
Na kraljevskom putu ivota. Taj bi se naslov zapravo mogao
koristiti za sva moja nedjeljna predavanja, jer e se sva ona baviti
time da osvijetle taj put , ivotni put svih ivih bia.
Kraljevski put ivota je put koji vodi kroz dva velika vjena podruja ili
epohe ivota, koje se mogu nazvati involucija i evolucija. Na ta

dva ivotna podruja prvo nailazimo na zemaljske oblike ivota kao

to su mineralni, biljni i ivotinjski oblici, sve do ljudskog oblika
doivljavanja ivota. Dakle, ljudi se pomalo upoznavaju sa svime time.
Oni poinju razumjeti da se bia mijenjaju iz jednog stanja u drugo,
od niih, primitivnijih stanja ka savrenijim stanjima. No, za malu
grupu koja to poinje razumjeti, njihovo razumijevanje je jo uvijek
samo teoretsko, a za veliku veinu ljudi to je gotovo potpuno
nestvarno, neto u to oni ne vjeruju, neto za to smatraju da je
proizvod nenormalne mate. Kraljevski put ivota zapravo predstavlja
doivljavanje ivota ivih bia i doivljava se u obliku onoga to
nazivamo sudbina. Prema tome sva iva bia su nerazdvojno
povezana sa tim putem. Kada bi ga bilo mogue napustiti, to bi bilo
istovjetno naputanju doivljavanja ivota. To bi bilo istovjetno tome
da netko moe postati apsolutno nita. No, to nije mogue, jer je
jednako nemogue da neto postane nita, kao to je nemogue
da neto nastane iz niega. Upravo zato je doivljavanje ivota
ivih bia vjeno.
Dakle, kraljevski put ivota istovjetan je procesu promjene kojoj su
podreena sva iva bia. S obzirom da se naprednom istraivau taj
proces promjene otkriva kao suta suprotnost onome to nazivamo
sluajnost ili kaos, on se stoga moe opisati kao logian. To da je
logian zapravo znai da na kraju bez izuzetka predstavlja radost i
blagoslov za iva bia. Samo zamislite to to znai ovjeku koji
trenutno ima nesretnu sudbinu sa svim njenim patnjama, tugom i
brigama i koji vjeruje da je igraka u rukama sluajnih i beivotnih sila
i da tu nema plana, logine svrhe ili upravljajue Providnosti. Upravo
takvo potpuno nepoznavanje kraljevskog puta ivota ili smisla ivota,
dovodi ovjeka u takve ekstreme kao to su depresija i samoubojstvo.
Dakle, depresija i samoubojstvo iskljuivo nastaju zbog nepoznavanja
logine svrhe, Boje namjere, tj. Bojeg nepokolebljivog plana za iva
bia, a to je stvaranje ovjeka na svoju sliku.
Nemogue je da bie slijedi neto to ne poznaje. Upravo zato kroz
svoje ponaanje ono ispoljava misli i djela koji nisu u skladu sa
planom koji Bog ima za ovjeka. A zato to ovjek nije u skladu sa
planom ili namjerom koju Bog ima za njegov ivot, on se tome
suprostavlja i sa time dolazi u sukob. On ne ide u dobrom smjeru du
kraljevskog puta ivota, to znai da on ne ide naprijed, ve on ide
unazad du tog boanstvenog puta. A s obzirom da kretanje unazad
vodi ka suprotnosti onome to je Boja volja, naime ka nesrei i

patnji, depresiji i samoubojstvu, ovjek na kraju stjee kroz to stanje

patnje razumijevanje da to nije pravi smjer du kraljevskog puta
ivota. On se mora kretati unaprijed, jer jedino taj smjer vodi ka
kulminaciji sree, radosti i blagoslova za ivo bie. I uvijek kada se
bie kree unaprijed, ono se kree prema svjetlosti, dok kretanje
unatrag uvijek vodi ka tami.
No, nismo li mi to kao djeca uili u kranskom uenju ? Zar nije
zapisano da je Bog ovo rekao Kainu : Jer ako pravo radi, biti e
prihvaen. A ne radi li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu to na te
vreba. ? Nije li tako da je radosna osoba prihvaena ? No, Kain nije
inio dobro, on je ubio svojeg brata. Zbog toga je on postao uplaen i
mislio je da se moe spasiti tako da pobjegne.
Koliko danas postoji ljudi koji se boje ivota i koji vjeruju da od njega
mogu pobjei ? Koliko danas ima ljudi koji lee bolesni u bolnicama
irom svijeta, sa manje ili vie istroenim tijelima ? Koliko je ljudi koji
svaki dan poine samoubojstvo ? Koliko je danas ljudi koji ubiju ili
usmrte svojeg blinjeg ? Koliko je onih koji pate zbog ljubomore i
zavisti prema svojem blinjem ? Koliko je ljudi koji njeguju osjeaj
netrpeljivosti prema svojem blinjem i tu netrpeljivost ispoljavaju kao
klevetanje, kao neistinite i uvredljive primjedbe ili uzrokuju druge
pojave koje tete njihovom blinjem ? Nisu li svi ti ljudi ubojice ? Nisu
li sve to ljudi koji sabotiraju doivljavanje ivota svojeg blinjeg ?
Nije mogue putem mrnje i proganjanja ili klevetanja i ogorenosti
stvoriti kod svojeg blinjeg radost, inspiraciju ili strast za ivotom. No,
ograniiti strast za ivotom kod svojeg blinjeg istovjetno je
paraliziranju ili ubijanju u odgovarajuoj mjeri jednog dijela vitalnosti
naeg blinjeg.
Postoji samo jedno krenje zakona ivota, a to je krenje este
zapovijedi : Ne ubij.
Istina je da smo uili da postoji deset zapovijedi, ali od njih deset,
devet se bavi razliitim varijacijama toga kako ovjek moe prekriti
estu zapovijed. Svaki ovjek koji na ovaj ili onaj nain sudjeluje u
potkopavanju strasti za ivotom svojeg blinjeg i stvara kod te osobe
tugu, depresiju i zasienost ivotom, u odgovarajuoj mjeri unitava
strast za ivotom svojeg blinjeg, a time i njegovo doivljavanje
ivota. A unitavanje doivljavanja ivota jest ubijanje ili usmrivanje.
U onoj mjeri u kojoj netko proganja ili klevee, on je takoer ubojica.
Zar Biblija u prii o Kainu ne opisuje jednog ubojicu ? I od svih ljudi

na Zemlji koliko njih danas moe porei da su ubojice, tj. porei da

nisu na ovaj ili onaj nain prekrili zakon ljubavi prema blinjem, tako
da su uznemirili svojeg blinjeg svojom ogorenou i ljutnjom ili su
na neki drugi nain naljutili svojeg blinjeg svojom netrpeljivou ?
Nije li to vrlo, vrlo mala grupa ljudi ? To je zapravo tako mala grupa
ljudi da se ona sastoji samo od apsolutno savrenih ljudskih bia,
Kristolikih bia ili bia koja su postala dovreni ljudi poput Boga. I zar
svi ti beskrajno razliiti zemaljski ljudi ne ive u trajnom strahu ? I zar
oni ne pokuavaju pobjei od te stvarnosti novim ubilakim akcijama,
laima i prevarama ? Zapravo, nije li tako da osnovu ivota itavog
ovjeanstva upravo predstavlja usavravanje njihove sposobnosti
ubijanja ?
Zato ljudi stvaraju atomske i hidrogenske bombe i razvijaju sve
druge naine ubijanja, kao i prinudno novaenje i nametnuti
militarizam ? to je sa zakonskim sustavom, koji bi trebao
predstavljati pravdu u drutvu putem vladavine zakona ? Zar se on ne
zasniva na napadanju ivotnog iskustva kriminalca ? to je drugo
zatvaranje u mranu eliju ili biti strpan u zatvor na kruhu i vodi ? to
je smrtna kazna i svi ostali oblici muenja drugo nego sabotiranje ili
umanjivanje ivotnog iskustva zatvorenika ? I nije li to u
odgovarajuoj mjeri istovjetno ubojstvu ?
Prema tome, ubojstvo predstavlja osnovu ivota kako za nacije tako i
za pojedince. Dakle, nije li Biblijska pria o Kainu iva pria o
uobiajenom stanju stvari kod ovjeanstva ? Tko moe porei da je
poput Kaina ? I sve dok to ovjek ne moe porei nimalo ne
iznenauje da on nije prihvaen. Tada je neizbjeno da je ovjek
proet grinjom savjesti, strahom od ivota, strahom od ljudi i
ivotinja, strahom da si nee moi osigurati kruh svagdanji, strahom
od bolesti, itd. I tamo gdje takvi strahovi dominiraju mentalitetom
bia, nemogue je osjeati normalnu radost to smo ivi. I tamo gdje
je blokirana radost i strast za ivotom, tamo moe prevladavati samo
depresija i nedostatak volje za ivotom. I tamo gdje tako snano
prevladava nezadovoljstvo svojim blinjim, ivotom i prirodom da se
ispoljava kao trajna ogorenost i ljutnja, tu postoji nesklad izmeu
samog ovjeka i kraljevskog puta ivota.
U takvoj situaciji postoji nesklad izmeu samog ovjeka i Bojeg
plana za ljudska bia. ovjek tada pokuava, iako neznajui, ii
unazad umjesto unaprijed na boanstvenom putu ka vjenoj
svjetlosti. Prema tome, svi oblici nesretne sudbine sa tugom i

patnjom, depresijom i nedostatkom volje za ivotom posljedice su

one strane Kainovog mentaliteta koja stvara zlo. To je potvrda
samoga ivota da onaj tko ini zlo, to znai tko ne voli svojeg
blinjeg, nee biti prihvaen. Za njega je grijeh kao zvijer na pragu
to na te vreba.
Ako je netko tuan i zabrinut, ako pati i ima potekoe ili, da budemo
precizniji, ako se netko nalazi usred nesretne sudbine, to je nepobitni
simptom ili oigledni znak da on nije u skladu sa kraljevskim putem
ivota. On je zastranio sa njega. On se udaljava od njega. injenica je
da put esto ide vrlo strmo nagore i uvijek je lake ii dolje. Zbog te
nevoljkosti da idu gore ljudi ele izbjei slijeenje kraljevskog puta.
Pored kraljevskog puta ivota postoje brojni mali putevi koji ne vode
gore ve u stranu i u veini sluajeva nadolje.
I ako sad pogledamo na ivotno podruje ljudi, vidimo da se ljudi
velikom brzinom udaljavaju od kraljevskog puta, oni se nalaze na
stranputicama koje ne vode gore. No, te obilaznice, neke krae, a
neke due, kroz mentalne barutine i movare nesretnih stanja koja
ne pruaju pogled na kozmiku svjetlost dana, na kraju se ipak
vraaju na kraljevski put. I nakon tih uasnih stranputica koje vode
kroz movarna i smrtonosna podruja, ljudi se rado vraaju na
kraljevski put jer mogu vidjeti da on vodi ka visinama na kojima se
svjetlost ne moe sakriti. Ovdje se prua pogled na sve strane. I to
ovjek vidi na tim visinama gdje ivotni put prelazi preko planinskih
vrhunaca vjenog ivota ? Ovdje ovjek vidi itavi svemir kao Boje
zraenje, kao Boju svijest i nain postojanja. Ovdje ovjek vidi svoju
vlastitu besmrtnost i samoga sebe poput Boga i Njemu nalik. Ovdje
je ovjek u jedinstvu sa ljubavlju koja predstavlja kljunu notu
svemira, sa ljubavlju koja upravlja itavim svemirom, njegovim
mikrokozmosom, njegovim meukozmosom, kao i njegovim
makrokozmosom.
Ovdje ovjek moe vidjeti da Bog nije lokalno ivo bie na
odgovarajuem lokalnom podruju, ve da su sva iva bia Boji
organi i da upravo kroz te organe On moe ispoljavati svoju svemo,
svoju beskrajnu mudrost i univerzalnu ljubav. Ovdje je ovjek nauio
da biti na radost i blagoslov svemu to ivi, predstavlja sjajnu sreu ili
osjeaj blaenstva, jer je to Boja objava i nain postojanja. I u tom
mentalnom stanju, u toj kozmikoj svijesti ili Kristovom mentalitetu,
ivo bie je postalo jedno sa Bogom. Sin se ponovno sjedinio sa

svojim Ocem. On je postao kralj ivota. Njegova kruna je Put, Istina i

ivot.
Martinus
OVJEKOVA
RADNA
SPOSOBNOST
Martinus
Osnovna karakteristika ivota je kretanje
Svaka obrazovana osoba dobro zna da se sve oko nas kree, da se
sve transformira. Dakle, kretanje je osnovna karakteristika ivota, na
taj nain se ivot objavljuje. Gledajui na organizam moemo
potvrditi da svaki ud ili organ koji mora mirovati ili je dugo vremena
izvan funkcije, neminovno postaje neupotrebljiv, on e usahnuti i na
kraju odumrjeti. No, to ne vrijedi samo za pojedine dijelove naeg
organizma, to vrijedi i za organizam u cjelini. Ako na organizam ne
funkcionira, to u ovom sluaju znai da ne radi, on e postati
boleljiv i umrtvljen. Stoga moemo vidjeti da ljudi koji, zahvaljujui
bogatstvu i rodoslovlju, tijekom nekoliko generacija nisu morali sami
nita raditi, ve su dozvoljavali da im drugi slue i ivjeli su od
plodova rada drugih ljudi, na kraju degeneriraju. To nisu ljudi koji
osvajaju svjetske rekorde u sportu ili na drugim podrujima.
Odavno je poznata injenica da e obitelj iji pripadnici generacijama
ive ivotom u dokolici, na kraju pasti kao rtve dokolice; ta obitelj e
se sastojati od pojedinaca koji su degenerirani i kojima nedostaje
snage i koji se ni na koji nain ne mogu mjeriti sa mladim mukarcima
i enama iz radnikih obitelji.
Fizikom organizmu potrebno je odgovarajue vjebanje da bi ostao
zdrav
Prema tome, namjera je ivota da sva bia koja imaju fiziki
organizam trebaju raditi kako bi sprijeili njegovo nasukavanje na
opasne stijene degeneracije. Vrsta rada nije bitna. Danas postoje
bezbrojni ljudi koji iskljuivo obavljaju intelektualne poslove, tj. ljudi
ije su fizike funkcije svedene na minimum, kao to postoje stotine
tisua ljudi koji obavljaju jednostavne, monotone pokrete na
strojevima, na pokretnim trakama ili u uredima. U sluaju tih ljudi
veliki dio njhovog organizma nije u normalnoj upotrebi i to neizbjeno
dovodi do tjelesne degeneracije koju moemo svugdje vidjeti.
Nepobitna je injenica da zdravo vjebanje i sport, koji se sprovode
umjereno, igraju ogromnu ulogu u poticanju zdravog naina ivota, ali
naalost veliki dio sporta koji moe biti od neprocjenjive vrijednosti za

zdravlje, danas je doveden, zbog pretjeranog natjecanja, do toga da

postane karikatura samoga sebe, to se moe vidjeti iz letiminog
pregleda brojnih sportova o kojima se izvjetava u novinama.
Meutim, to e se promijeniti kada humana kultura postupno zamijeni
dananju pohlepnu borbu za profitom.
Sam po sebi sport je sredstvo ouvanja normalnog zdravlja. Danas je
on za brojne ljude postao cilj, profesija koja se obavlja samo zato da
bi se zaradio novac. To zapravo predstavlja oskvrnue sporta,
degeneraciju koja u sebi sadri sjeme svojeg vlastitog unitenja.
Osjetilni organi bia stvoreni su kroz djelovanje prirode
Sasvim je jasno da je od ivotne vanosti za svako ivo bie nastaviti
funkcionirati kako bi ouvalo zdravlje uma i tijela. Takoer moemo
vidjeti kako je sve u pokretu, od prvih njenih oblika ivota pa sve do
civiliziranog ovjeka.
Moemo vidjeti kako i biljkama, koje se ne mogu kretati na fizikoj
razini, nije dozvoljeno mirovanje, ve na njih djeluje vjetar i vrijeme.
Kada se trava i ito njiu na ljetnom povjetarcu, mi svjedoimo
neemu to nije sluajno ili bez svrhe. To je zapravo jedini nain na
koji se biljno bie moe probuditi i vratiti u ivot kako bi ono moglo
stjecati iskustva postojanja u fizikom svijetu. Na biljno bie utjee
svjetlost i postupno se formira organ koji je osjetljiv na svjetlost,
drugim rijeima, poetno oko.
Kao to susret sa svjetlom stvara uslove neophodne za poetno
njeno roenje organa vida, tako susret sa zvukom stvara uslove
neophodne za prve slune stanice, itd.
Taj proces utjecaja uzrokuje da biljno bie jednoga dana dolazi do
stupnja svoje evolucije kada postaje biljka mesoderka, a nakon toga
i prava ivotinja. Nakon toga se evolucija nastavlja i privremeno
kulminira u pojavi zemaljskog ovjeka.
Meutim evolucija ne stoji i zemaljski ovjek ni na koji nain ne
predstavlja vrhunac ivota ili namjeru ivota sa ivim biem, a ivo
bie zapravo predstavlja sakriveno, upravljajue neto koje se
nalazi iza kretanja.
Naprotiv, dublje poznavanje kozmike strukture zemaljskog ovjeka
otkriva da je sjeme potpuno novih osjetilnih organa toliko dobro
razvijeno da je, dovoljno naprednom duhovnom istraivau, potpuno
jasno da se na zemaljskim kontinentima upravo otkriva potpuno nova
kozmika sfera ivota, sfera ivota koja predstavlja potpuno

ostvarenje eljenog sna, koji su hranili milioni ljudi irom svijeta, da

e ivot u meusobnom miru, duhu i ljepoti jednoga dana postati
neminovna injenica.
Ljudi su kreativni, stoga je besposlenost loa za njihovo zdravlje i
predstavlja prokletstvo
Ono to naroito potie ovu evoluciju i to je apsolutno neophodno
za nju jest neprestano odravanje organizma u funkciji, u radu i
kretanju. To zapravo znai da ono to najvie potie zdravlje i ivotnu
radost jest sposobnost ivog bia da stvara korisne i logine stvari ili
proizvode koji direktno poveavaju njegovu strast za ivotom i radost
postojanja. Prema tome, besposlenost, zbog svojeg tetnog utjecaja
na zdravlje, predstavlja najvee prokletstvo ovjeanstva.
Problem nezaposlenosti ne moe se rijeiti pomou politike, to je
posljedica promjene smjera evolucije zemaljskih ljudi koju donosi
priroda
Ne stoji li u Bibliji : U znoju lica svog jest e kruh svoj i tko ne
radi ne treba ni jesti ? Te bi rijei bile istinite kada ne bi bilo injenice
da evolucija danas pokazuje da u dananjem svijetu postoji viak
ljudi, neprestano rastua grupa nezaposlenih, za koje nema posla.
Ovdje se suoavamo sa neime to izgleda kao nerjeivi problem.
Izgleda nemogue rijeiti ovaj problem koji dri stotine tisua ljudi u
tami nezaposlenosti, osim tijekom uasnih perioda rata, kada se
nebrojeni milioni alju na ratite, a manje ili vie svi drugi dobivaju
posao u industriji oruja.
Ovdje se suoavamo sa paradoksalnom injenicom da ima premalo
ljudi sve dok je svijet u ratu, a previe im zazvone zvona mira. Mir sa
sobom donosi nezaposlenost i iako su od velike pomoi trgovaka
udruenja, naknada za nezaposlene i tkzv. prinudan rad ili radne
olakice, oni ipak samo predstavljaju djelomino prikriveno
krpanje samoga problema.
Nezaposlenost je postala problem koji apsolutno niti jedna politika
stranka na svijetu ne moe rijeiti.
To je jednostavno posljedica promjene smjera evolucije zemaljskih
ljudi ili stvaranja njihove kulture i tu promjenu donosi priroda pomou
svojih vlastitih sila. Sve dok se politike i oblici upravljanja zemaljskih
ljudi ne dovedu u sklad sa ovom promjenom smjera, koju uzrokuje
sama priroda, nezaposlenost e sve vie i vie rasti sve dok ne

postane sila putem koje e priroda sruiti sadanji stav zemaljskih

ljudi prema privatnom vlasnitvu i graanskim pravima.
Kada ljudi idu protiv prirodne evolucije oni doivljavaju upravo takva
bolna iskustva koja potiu evoluciju
Na poetku se tvrdilo da su strojevi krivi za nezaposlenost i da bi ih
trebalo ukloniti. No, taj stav je odavno naputen jer je direktno
protivan prirodi. Od kakve je koristi mravu suprostavljati se vodopadu
?
ovjek se isto tako moe boriti sa nebom iznad njega ili zahtijevati da
sunce promijeni svoju putanju, kada se suprostavlja strojevima koji
predstavljaju rezultat prethodno spomenutih novih sposobnosti u
ljudima. Suprostavljati se novim sposobnostima pomou kojih
moemo primorati mrtve, prirodne sile da rade za nas, jednako je
budalasto kao poeti unitavati na vid i sluh jer ne elimo vidjeti ili
uti zlo koje se dogaa na svijetu.
Niti jedno bie ne moe ii protiv svoje vlastite evolucije, a da pri
tome ne doivljava upravo takva bolna iskustva koja vie od svega
potiu evoluciju.
Evolucija slui vioj svrsi
Jedina kozmika svrha strojeva sastoji se u tome da ljudi ne moraju
obavljati teke, materijalne poslove. Na poetku je to sasvim prirodno
dovelo do toga da su brojni ljudi irom svijeta postali nezaposleni.
Odnos je sasvim jednostavan : im bolje strojevi obavljaju posao koji
je potreban za postojanje ovjeanstva, vei je broj suvinih ljudi.
Kada tome dodamo injenicu da ovjekova reproduktivna sposobnost
dovodi do inkarnacije miliona i miliona ljudskih bia, sve to iz jedne
perspektive moe izgledati vrlo tmurno. Broj nezaposlenih ili ukupan
broj suvinih ljudi e nastaviti rasti i jednom e postati ogroman.
Situacija e biti takva da e samo sve manji broj ljudi imati pravi
posao, naime oni ljudi koji su vlasnici strojeva i koji iz nunosti
upravljaju strojevima. Ti ljudi bi, da evolucija nema viu svrhu, bili
jedini koji imaju mo u drutvu. Zajedniki interesi moraju prevladati
nad privatnim interesima.
Drutvo se ve razvija u tom smjeru
Dakle, to nije dobro kod dananjeg upravljanja svijetom ? Ono to
nije dobro kod upravljanja postojeim dobrima zemaljskog
ovjeanstva jest to da ono ne titi ta dobra tako da bi ona mogla
sluiti zajednikim interesima; umjesto toga ona su zatiena tako da

ona mogu sluiti privatnim interesima. U ovom kontekstu pod

privatnim interesima se podrazumijevaju interesi isto sebine
prirode, tj. ivotinjske prirode. Ova ivotinjska priroda ili ivotinjski
princip je boanstven i od ivotne vanosti u pravom ivotinjskom
carstvu, no smrtonosno je opasan u kulturi u kojoj bi rat i
netolerancija trebali biti apsolutno nemogui. Prema tome, sebinost
je izraz za silu koja je bila i koja e jo neko vrijeme biti apsolutno
neophodna u buduem razvoju ovjeanstva prema trajnom miru.
Njena priroda predstavlja ivi primjer toga kakva kultura, u kojoj bi
trebao biti mir, ne bi trebala biti.
Moemo takoer vidjeti kako razvoj drutva, kroz porez na
nasljedstvo i progresivno oporezivanje, sve vie onemoguava
stjecanje privatnog bogatstva. Drava, tj. javnost sve vie i vie
zahtijeva dijeljenje tih prijenosa novca i darova, pa ak i zahtijeva
dijeljenje zarade i kapitala koji su steeni osobnim napornim radom.
To je naravno neugodno za one koje to pogaa. Tim vie je tako u
svijetu u kojem veina ljudi vidi novac i kapital kao jedini oblik zatite
od svega i svakoga. No, kada razvoj ne bi iao u tom smjeru,
ovjeanstvo bi bilo voeno jo dublje u pakao nezaposlenosti i
diktature nego to je to ve sluaj.
Evolucija vodi ka stvaranju meunarodne svjetske drave Spomenuo
sam ove ozbiljne probleme kako bi ukratko pokazao pozadinu svijeta
koji e biti rezultat patnji kroz koje je ovjeanstvo prolo u ovome
stoljeu.
Mi se vrlo velikom brzinom pribliavamo vremenu kada e strojevi,
zajedno sa vrlo ogranienim brojem ljudi, moi proizvoditi materijalne
stvari koje su potrebne svjetskoj zajednici. Dok je ta proizvodnja,
naroito u prolosti, ali jo uvijek i u nae vrijeme, bila pod kontrolom
privatnih interesa, evolucija e neminovno dovesti do toga da e
javnost, tj. veina, imati udjela ne samo u donoenju odluka koje se
tiu upravljanja svjetskim dobrima, ve e jednom biti i potpuno
odgovorna za njih.
Evolucija e neizbjeno dovesti do stvaranja meunarodne svjetske
drave, u kojoj e se vlada koju je izabrala veina pobrinuti da nitko
nee moi ivjeti na raun drugih ljudi i da nitko nee biti bez posla
koji mu je neophodan da bi si mogao osigurati uistinu sretan ivot. S
obzirom da e svjetska zajednica tada posjedovati sva dobra, vie
nee postojati pojam novca. Jedino sredstvo plaanja u toj
zajednici biti e ovjekova stvaralaka sposobnost.

Zahvaljujui tome o svaijem e se ivotu brinuti na takav nain da e

njegove sposobnosti moi doi do najboljeg mogueg izraaja. Svi
zemaljski ljudi postati e genijalni u svim oblicima umjetnosti,
ukljuujui i umjetnost ivljenja.
Carstvo nebesko postat e stvarnost
Dakle, to e onda svi ti ljudi raditi ? S obzirom da su strojevi i
potpuno automatske tvornice odavno preuzeli sve teke poslove,
ostala je samo jedna stvar kojom se zemaljski ljudi mogu baviti, a to
je razvijanje vlastitog duha, to u ovom kontekstu podrazumijeva
razvijanje njihove sposobnosti pisanja, crtanja, slikanja, sviranja
muzike ili da na druge naine izraze ono to im lei na dui.
Dok se ivot od dungle pa sve do naeg vremena uglavnom svodio
na borbu protiv svega i svakoga, ljudi budunosti iskljuivo e se
koncentrirati na to da postanu genijalni u umjetnosti ivljenja, u
umjetnosti razmiljanja.
ovjeanstvo e postupno shvatiti da mi zapravo naseljavamo
beskrajno bogat svijet i da se uzrok nae sadanje bijede nalazi
iskljuivo u naem vlastitom umu. Kada naem mentalnom
nesavrenstvu, zahvaljujui djelovanju samoga ivota, doe kraj, mi
emo otkriti da naseljavamo svijet gdje svatko slui svakome i gdje su
najvei oni koji kroz svoje sposobnosti ire najvie ljubavi, najvie
ljepote, a time i najvie blagoslova oko sebe.
U tom svijetu u kojem je duh u potpunosti nadvladao materiju, postoji
samo radost i harmonija. Carstvo nebesko tada e postati
stvarnost, a duboka i ista poruka Boinog evanelja o dobroj volji
meu ljudima tada e biti ostvarena. Bog e u Edenskom vrtu
ponovno hodati zajedno sa Adamom i Evom.
Copyright Martinus Institut www.martinus.dk

IVOTNA SILA I KAKO USMJERAVAMO NAU VOLJU

Martinus
Silu koja predstavlja osnovu doivljavanja ivota ivog bia nazivamo
ivotna sila ili vitalnost Svako ivo bie odrava svoj ivot svoje
doivljavanje i manifestiranje, svoje opaanje bola i dobrobiti, ugode i
neugode pomou sile. Nita ne moe funkcionirati i raditi bez sile.

Prema tome, silu pomou koje iva bia odravaju svoj ivot
nazivamo njihovom ivotnom silom ili vitalnou.
Ova sila ima i vanjski i unutarnji aspekt, ali zemaljski ljudi su
uglavnom upoznati samo sa njenim vanjskim aspektom, iako oni
svakodnevno doivljavaju i usmjeravanju njen unutarnji aspekt.
Kada je ovjek umoran njegova ivotna sila ne izraava ni blizu toliko
energije kao kada je on dobro spavao tijekom noi i kada je u dobroj
formi. No stanja bivanja u dobroj formi i ne bivanja u dobroj formi
potpuno su prirodne pojave. Sa svakim izraavanjem energije na
fizikoj razini pokree se materija. To se dogaa kao rezultat guranja
ili vuenja te materije i dogaa se pomou sile.
Potrebna je lokomotiva ili neki drugi izvor snage da bi se pokrenuo
vlak, a slino vrijedi za sva kretanja u svijetu materije.
Takvo se kretanje moe manifestirati samo oslobaanjem sile koja
stvara pritisak ili vuenje materije, bez obzira da li se to dogaa u
materijalnom svijetu oko nas ili se pokree u nekom organu
organizma ivog bia. No svaki pritisak na dio materije nee samo
pokrenuti tu materiju, on e takoer ostaviti svoj znak na materiji. On
e stvoriti odreenu promjenu u materiji tamo gdje se izvrio pritisak
ili vuenje.
Ako se taj pritisak na isto mjesto u materiji vri tijekom dugog
vremenskog perioda, stvara se stres i na kraju se materija na tom
mjestu raspada.
To raspadanje poznajemo kao troenje i habanje.
U svim situacijama u kojima se stvara kretanje istovremeno se stvara
troenje i habanje na podrujima materije koja su obuhvaena
kretanjem.
To troenje i habanje znai da nitko ne moe zauvijek koristiti istu
materiju; on neprestano treba obnavljati materiju kojom on stvara
kretanje.
Zakon ciklusa je zakon promjene i obnavljanja Ovaj princip
obnavljanja vrijedi svugdje, uvijek i u svim situacijama, bez obzira da
li se troenje i habanje pojavilo u materijalnim stvarima ili u
organizmima ivih bia.
Zbog tog troenja i habanja strojevi, alati, zgrade, prijevozna sredstva,
odjea, obua, i tako dalje, postaju stari i istroeni, a isto vrijedi i za
organizme ivih bia. To je zakon ciklusa.

Rezultat tog principa troenja i habanja je da nita nije vjeno vezano

za odreeno materijalno stanje; podreeno je zakonu promjene i
obnavljanja.
Kada taj zakon troenja i habanja ne bi postojao nita ne bi moglo
nestati, svaki oblik bi zauvijek nastavio postojati u obliku u kojem je
na poetku bio stvoren.
Kako bi se Zemlja transformirala iz svojeg vatrenog stanja u svoj
sadanji oblik koji je neophodno potreban za nae fiziko-ivotinjsko
stanje kako bi se ljudski organizam transformirao iz ivotinjskog
organizma, zapravo sve od mineralnog i biljnog stanja, u svoje
sadanje stanje i kako bi se moglo transformirati zemaljsko ljudsko
drutvo u mirniji i ugodniji svijet od sadanjeg kada ne bi postojalo
troenje i habanje ?
Samo pomislite kako bi to uasno bilo kada bi mi zauvijek morali biti u
istom primitivnom organizmu, zauvijek nositi istu odjeu i obuu i
ivjeti u istim kuama i koristiti ista prijevozna sredstva. Ali to nikako
ne moe biti jer bez transformacije i obnavljanja ivota uope ne bi
bilo ivota, ne bi bilo doivljavanja niti svijesti.
Troenje i habanje takoer se dogaaju na podruju misli ili svijesti
Troenje i habanje ne dogaa se samo u vanjskim, vidljivim oblicima
materije, ono takoer postoji u unutarnjim, nevidljivim oblicima
materije, to jest na podruju misli ili svijesti. To znai da niti jedno
mentalno stanje ne moe mirovati ili ostati isto kakvo jest, ve se
mora transformirati u novo stanje ili podruje misli. Na ovoj razini
troenje i habanje se moe primijetiti kao gubitak interesa.
Kada ovjek izgubi interes za ovo ili ono podruje misli to je zbog
injenice da je ovjek nadrastao to podruje misli i treba napraviti
mjesta za novo koje je u veem skladu sa njegovim eljama i
tenjama, na isti nain na koji ovjek eli novo odijelo kada je staro
iznoeno.
No nije uvijek tako da ljudi ne vole odijelo ili neku drugu stvar samo
zbog toga jer je istroena. Tu su vani i ukus i moda. Ovdje dolazi
do troenja i habanja u veoj mjeri u ovjekovoj svijesti nego u
fizikoj materiji.
Obiaji i moda su takoer podreeni zakonu troenja i habanja.
Mi takoer doivljavamo ovo troenje i habanje ili slabljenje podruja
interesa kao dosadu. Kada nam neto postane dosadno ili
nezanimljivo to je zato jer ili mi jo ne moemo razviti energiju na

odreenom podruju ili zato jer je to podruje, u odnosu na iskustva

koja sada imamo, postalo zastarjelo ili drugim rijeima, mi smo ga
nadrasli.
Mi svojom voljom, na odreenom podruju, vrimo pritisak na
materiju u obliku privlaenja i odbijanja
Prema tome, moemo vidjeti da troenje i habanje materije postoji u
jednakoj mjeri na podruju misli ili svijesti kao u fizikom svijetu. Na
to troenje i habanje utjee jedna te ista sila i ona vri pritisak na
duhovnu kao i na fiziku materiju i pokree ju tako da moe doi do
obnavljanja ili transformacije. Kada se ta sila dogaa u vanjskim
materijalnim stvarima, kao i u naim organima, mi ju nazivamo sila
prirode, i mi kaemo da je sve nastalo kao rezultat sila prirode. Ali
obzirom da iskljuivo ova sila uzrokuje ivot ili kretanje ona bi se
zapravo trebala zvati sila ivota ili ivotna sila.
ivotna sila i sila prirode potpuno su ista stvar. No kakva je to sila
koja vri takav pritisak na materiju, donosei promjenu, stvarajui
privlaenje i odbijanje, i koja stvara i unitava ? Postoji li neto i na
naem vlastitom podruju to se manifestira na isti nain i to
predstavlja zapravo istu stvar ?
Naravno da postoji, i mi smo dobro upoznati sa tom silom. Svi ju
imamo u sebi kao neto to nazivamo voljom. Pomou te volje mi, na
odreenom podruju, vrimo pritisak na materiju u obliku privlaenja
i odbijanja, to za uzvrat postaje ono to manifestiramo ili stvaramo i
ono to njegujemo kao nae podruje interesa.
Na tom podruju mi stvaramo i unitavamo; tu mi stvaramo mladost i
starost; ovdje smo mi izvor i upravlja prirodnih sila.
Izvor svakog kretanja i transformacije u materiji jest doivljavajui i
stvaralaki centar koji nazivamo Jastvo
Mi moemo pronai rjeenje misterija ivota na podruju svojeg
vlastitog ivota. Ovdje moemo doivjeti neto to ne moemo vidjeti
izvan podruja nae vlastite svijesti, naime izvor kretanja i
transformacija u materiji. Mi doivljavamo sebe kao doivljavajui i
stvaralaki centar i dajemo izraz tom opaanju kada koristimo rije
Ja.
Obzirom da postoji takvo Jastvo koje doivljava i stvara i da ono
stoga sprovodi svoju volju iza apsolutno svih kretanja bez izuzetka
koja se nalaze unutar naeg podruja opaanja, nemamo osnove

tvrditi da ne postoji Jastvo koje doivljava i stvara iza svih kretanja i

stvaralakih procesa koje inae nazivamo prirodnim silama.
Isto kao to je naa manifestacija i demonstracija nae stvaralake
sposobnosti voena naom voljom, svim stvaralakim procesima
prirode takoer upravlja snaga volje.
Isto kao to naom voljom upravlja naa mentalna struktura i koliina
iskustava na misaonom podruju, takoer se iza volje koja upravlja
prirodnim silama mora nalaziti misaona struktura i koliina iskustava.
Pored toga, zar ne moemo vidjeti da mi moemo uiti od prirodnih
procesa koji nadaleko nadmauju svojom ljepotom i logikom ono to
ljudi mogu stvoriti pomou svoje intelektualne sposobnosti.
Koja se ljudska stvaralaka sposobnost ili izraavanje volje moe
usporediti sa udima prirode ?
Zemaljski ljudi jo uvijek trebaju sposobnost prirode kao primjer ili
model ukoliko ele stvoriti bilo to vrijedno. Prema tome, priroda nam
jasno daje do znanja da mi predstavljamo isti princip u naem
stvaranju, iako u manje savrenom stupnju, i da se iza svih oblika ili
varijacija kretanja u materiji nalazi mentalitet i izraavanje volje, koje
pokree stvaralako i doivljavajue Jastvo koje upravo kroz ta
kretanja u materiji stvara i doivljava ivot.
Mi stvaramo vjeno obnavljanje i ono uzrokuje troenje i habanje koje
poznajemo kao umor i osjeaj da nismo u formi U izraavanju nae
volje mi stvaramo nau vlastiti razgradnju i izgradnju materije kroz
koju doivljavamo ivot.
Mi stvaramo vjeno obnavljanje ivota, neprestano preobraavanje
podruja misli u nova podruja misli i oblika u nove oblike. U
izraavanju nae volje, to jest, u koncentriranju nae mentalne
strukture, naeg instinkta i naih osjeaja i inteligencije, mi
oivljavamo ili dajemo ivot itavoj naoj organskoj strukturi i na taj
nain osiguravamo potrese i udarce koji pokreu fiziku materiju.
Ovi potresi uzrokuju troenje i habanje koje poznajemo kao umor i
osjeaj da nismo u formi, a na kraju i ono to nazivamo starost. Nae
podruje misli na instinkt, osjeaji i intelektualnost postaju
koncentrirani kroz nae elje i tenje u volju da odbijamo ili privlaimo
odreene oblike izraza ivota.
Snaga naih misli i nae izraavanje volje istovjetni su naoj ivotnoj
sili

Postojalo je vrijeme kada je demonstracija snage na raun drugih

bia, ak i do ubojstva njihovog organizma, predstavljalo najvii izraz
ivota koji se mogao poeljeti. No to se poelo troiti i habati u
svijesti brojnih ljudi i oni su poeli teiti za mirom.
To privlaenje i odbijanje odreene manifestacije predstavlja, gledano
iz mentalne perspektive ili u svojoj krajnjoj analizi, polje zraenja.
Ova snaga volje, koja je usmjerena na nesklad ili mir, zrai od naeg
Jastva, kroz mentalnu ili duhovnu razinu u na mozak i centralni
ivani sustav. Odavde ona zrai kroz nau krv i organe kroz itavi
na organizam gdje ona stvara naroite uslove.
U skladu sa svojom prirodom ova sila ima utjecaj na organizam, iako
na nain da ovjek sam toga nije svjestan, dovodei do izgradnje i
razgradnje, ona odluuje o normalnosti ili nenormalnosti i ona stoga
predstavlja osnovu stvaranja zdravlja i dobrobiti ili bolesti i patnje. I to
se ne odnosi samo na bolest organizma, ve i na bolest koja se tie
toga kako se odnosimo prema svojim blinjima.
O naem izraavanju volje ovisi koliko ivotne sile imamo i u skladu
sa time koliko smo zdravi u umu i tijelu, o tome ovisi na odnos
prema svim ivim biima u meukozmosu, mikrokozmosu i
makrokozmosu.
Prema tome, snaga naih misli i nae izraavanje volje istovjetni su
naoj ivotnoj sili. Svaka misao koju pomislimo predstavlja ivotnu
silu koja moe izgraivati ili razarati. Ona moe davati ivot ili
unitavati ivot.
Naa nad-svijest predstavlja najdublji izvor naih misli, odavde
potjeu misli koje daju ivot ili koje uzrokuju smrt. Obzirom da one
moraju proi kroz nau podsvijest prije nego to se na kraju pokau
kroz fiziki organizam objektu naih misli, one e, na svojem putu od
naeg Jastva do objekta, ve u podsvijesti i prilikom prolaska kroz
fiziki organizam, davati ivot ili uzrokovati smrt, to znai one e
uzrokovati bolest ili zdravlje u skladu sa time da li one postoje kao
mrnja ili ljubav u odnosu na taj objekt.
Nain razmiljanja koji uzrokuje smrt vodi ka bolesti, ne samo u umu i
tijelu ve i po pitanju toga kako se odnosimo prema naim blinjima.
Kada izraavanje volje postane automatska funkcija tako da ono daje
ivot, ovjek se dovodi u sklad sa Oevom voljom

Istovremeno kada manifestacija misli iz naeg Jastva uzrokuje

vanjsku povredu ili vanjsku dobrobit prema naem blinjem, ona je
ve ostavila svoj peat uzrokovanja smrti ili davanja ivota na na
vlastiti organizam i na nau mentalnu strukturu.
To treba postati automatska funkcija ili navika izraavati svoju volju
tako da njeno davanje ivota vodi ka zdravlju i dobrobiti u nama i
izvan nas u naem odnosu prema blinjima.
To je ostvarenje mira i dobre volje koji su ljudima obeani u Boinom
evanelju. No izraavanje naina razmiljanja koje uzrokuje smrt, sa
mrnjom, ogorenou, bijesom i slinim vrstama mentaliteta koji su
tipini za intelektualnu dunglu, vodi ka bolesti u umu i tijelu i u
naem odnosu prema blinjima.
Veina ljudi poinje biti umorna i zasiena mentalnim i fizikim
paklom koji je rezultat takvog naina razmiljanja. No kao se stvari
mogu promijeniti ?
Promjena je samo mogua ako ljudi odbace takav sada otrcani i
istroeni nain manifestiranja i usmjere svoje izraavanje volje tako
da je njihovo manifestiranje ivota sve vie na istoj valnoj duljini sa
Stvoriteljem ija je volja dovela Zemlju i ovjeanstvo do njihovog
sadanjeg stupnja razvoja. U skladu sa voljom tog Stvoritelja mi se
trebamo javiti kao ljudi poput Boga i mi to moemo napraviti tako
da slijedimo primjer koji nam je dao Krist, naime da posvetimo svoj
ivot drugima, da sluimo kako bi koristili cjelini i doveli svoju ivotnu
silu i nae izraavanje volje u sklad sa Oevom voljom.
Predavanje koje je odrano na Martinusovom institutu na nedjelju
22.oujka 1953.
TKO JE MOJ BLINJI
Pitanje : Tko je moj blinji ? Da li se ovaj pojam odnosi samo na ljude
ili on takoer ukljuuje stanice i mikro-bia koja ive u mojem tijelu ? I
zato bi ja trebao voljeti svojeg blinjeg ?
Odgovor : Potpuno doslovno razumijevanje pojma na blinji jest
da je to pojam koji oznaava mjesto.
U tom smislu, na je blinji bie koje nam je najblie u fizikom
prostoru. Kao to nam je poznato, neko nam bie moe biti toliko
blizu da zapravo dodiruje nae tijelo, kao to moe biti udaljeno
tisuama kilometara.

Kada se kae da trebamo voljeti svojeg blinjeg kao samoga sebe, to

doslovno znai da ovjek prije svega treba voljeti bie ili bia koja se
nalaze unutar podruja nae sposobnosti opaanja i koja mi stoga
neizbjeno doivljavamo ili opaamo.
Mi ne moemo direktno doivljavati ili opaati bia koja ive udaljena
tisuama kilometara. Mi ne moemo znati u kakvom se ona nalaze
stanju za razliku od stanja zdravlja ili sudbine onih bia koja nam se
nalaze pred oima, koja ujemo ili su dostupna naim drugim
osjetilima.
Svako pojedino ivo bie bila to biljka, ivotinja ili ovjek koje je
dostupno naim osjetilima, predstavlja toku fokusa ili predmet
ljubavi, kao to zahtijeva zakon ljubavi prema blinjem. Da sva bia
unutar ove bliske zone za naa osjetila ostvaruju taj zakon, tako da su
ona radost i blagoslov za sve i svakoga, kraljevstvo nebesko bi ve
odavno postalo stvarnost na Zemlji.
Kako blinji koji su nam poznati biljke, ivotinje i ljudi nisu jedina
iva bia koja postoje u naoj neposrednoj blizini, ve su stanovnici
samo jedne naroite zone, naime meu-kozmosa , a obzirom da
postoje milijarde bia na drugom mjestu, naime mikro-kozmosu,
tada e i ta bia takoer, u onoj mjeri u kojoj uviamo i razumijemo
njihovu prisutnost, biti ukljuena pod pojam nai blinji. Zbog toga
pitanje ljubavi prema blinjem postaje vano i u odnosu na njih.
I ova bia treba voljeti, jer u protivnom e i ovdje vladati tama ili
pakao. To nije tako teko razumjeti kada shvatimo da su dotina bia
milioni ivih bia stanice, molekule, i tako dalje koja sainjavaju
nae fiziko tijelo.
Mi se moemo povezati i djelovati direktno na ta mikro-bia kroz
odnos koji imamo prema naem tijelu, koje predstavlja mjesto
boravka ili univerzum za ta bia.
Mi ve znamo da ako konzumiramo pogrenu hranu i pia ili ako
dovoljno ne spavamo ili se prenapregnemo tako da prenaporno
radimo, to onda naruava nae zdravlje. Tada bolesti, otrovanja,
tumori i ivani slom razaraju nae tijelo.
Isto kao to rat i Armagedon nastaju svugdje gdje mi ne volimo jedni
druge, rat i Armagedon, bol i unitenje takoer se javljaju svaki puta
kada mi ne volimo ili nismo blagoslov za mikro-bia u naem
organizmu.

Zbog toga je apsolutno neophodno voljeti svoja mikro-bia kao to

ovjek voli samoga sebe. Odnos ljudi prema svojim mikro-biima
postat e vrlo vaan dio novog svjetskog morala duhovne znanosti, s
obzirom da nema sumnje da je to bilo gotovo potpuno ignorirano u
tradicijama i religioznim propisima starog svjetskog morala.
No pored mikro-kozmosa i meu-kozmosa postoji jo jedan kozmiki
prostor za iva bia. Ovaj se prostor naziva makro-kozmos. Mi na
krajnje vaan nain dolazimo u kontakt sa stanovnicima ovog
kozmosa.
U ovom sluaju to je makro-bie koje ima planet Zemlju kao svoj
organizam sa kojim smo naroito povezani. Ovo bie planete Zemlje i
ostala makro-bia ive u opaanju vremena i prostora koje je potpuno
drugaijih dimenzija od dimenzija vremena i prostora u kojima se mi
javljamo.
Ono to su za ta bia minute i sati, za naa osjetila su tisue ili milioni
godina. Zbog toga mi ne moemo sa njima svjesno i direktno
komunicirati. Njihovo podruje ivotnog iskustva nalazi se toliko
iznad naeg ivotnog podruja kao to se nae ivotno podruje
nalazi iznad ivotnog podruja naih mikro-bia.
No iako mi ne moemo svjesno razmjenjivati misli ili razgovarati sa
svojim vlastitim ili sa bilo kojim drugim makro-biem, ipak postoji
nain na koji moemo doi u direktni i potpuno svjesni kontakt sa
najviim stvaralakim ivotom koji postoji u makro-kozmosu.
Sva makro-bia kao i meu-kozmika i mikro-kozmika bia
predstavljaju organe u jednom velikom biu. Obzirom da ovo veliko
bie ima sva iva bia koja postoje kao svoje organe ili instrumente za
opaanje i govor, ono moe komunicirati ne samo na svim jezicima na
svijetu, ve i na jezicima svih planeta i makro-bia, kao i na jezicima
svih mikro-bia u postojanju.
Iz ovoga je oigledno da ono takoer moe komunicirati sa svakim
pojedinim ovjekom. Prema tome, ovo oinsko bie govori ljudima
pomou ljudi. Ono govori ivotinjama pomou ivotinja. Ono govori
kriminalcima pomou kriminalaca, kao to govori svecima pomou
svetaca. Ono moe doi na istu valnu duljinu, a time i u kontakt, sa
svim biima.
To bie poznajemo kao Boga. Kada se bie moli ili zaziva Boga,
molitvu ili zaziv uje ovo ili ono fiziko ili duhovno bie koje, kao to
smo ve rekli, predstavlja Boji instrument opaanja, i bie sigurno

dobiva pomo. Meutim, ova pomo je ponekad iskljuivo mentalna

to rezultira time da bie nije uvijek svjesno da je netko uo njegovu
molitvu.
Obzirom da je ovaj vjeni Bog blinji o kojem apsolutno ovisi na
ivot, zbog toga moemo razumjeti vjeni zakon ljubavi kako nam je
bio predan iz daleke prolosti i kao to e biti predan od nas,
nepromijenjen u obliku duhovne znanosti, buduim generacijama :
Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom duom
svojom i svom pameti svojom' i 'Ljubi blinjega svoga kao samoga
sebe'. Nema veih zapovijedi od ovih.
Martinus