Jedan od drevnih gradova oko kojeg se pletu brojne legende, oduvek
primamljiv za avanturiste, pustolove, ali i arheologe je grad Pompeja, danas veim delom dostupan za turistike obilaske. Sauvani spisi o ovom gradu, i jo vie njegova ouvanost, omoguavaju da se rekonstruie kako je tekao ivot u njemu. Pompeja je imala svega oko 2 000 stanovnika, ali izuzetno bogata i stara tradicija, blaga mediteranska klima i povoljan geografski poloaj uinili su je prestinim mestom u itavoj Italiji.
Pompeja je danas omiljeno turistiko mesto u Italiji
Grad je bio opasan snanim odbrambenim bedemima i kulama, ulice
su bile uske, pokrivene bazaltnim ploama, a du trotoara protezale su se radnje sa najrazliitijom robom. U sredinjem prostoru koji su formirale izukrtane ulice prostirao se etvorougaoni trg, okruen hramovima i javnim zgradama. Da bi se dolo do jedne od gradskih kapija, trebalo je proi kroz Ulicu mrtvih, pored grobnice pompejskih bogataa. Poto je Pompeja bila smetena na uu reke Sarno, imala je luku i dobro razvijene trgovake odnose sa istonim zemljama, posebno Egiptom, odakle su dovoene fine poslastice za stolove rimskih bogataa. Pompejski vinogradi su raali groe od kojeg je pravljeno i danas uveno vino, a sos spravljen od tri vrste ribe uz dodatak posebnih zaina bio je omiljen u celoj Italiji.
Rekonstrukcija nekadanje luksuzne Pompeje
Pompeja je vremenom izrasla u luksuzno i bogato mesto u kojem su
podizane vile, letnjikovci, graeni vodoskoci, hramovi, spomenici, amfiteatri, pozorite, kupatila i impozantni vodovodni sistem. Nad gradom se izdizala iljata kupa vulkana Vezuva, koja u to vreme nije imala otvoreni krater, pa niko nije pomiljao da su ozelenele padine na kojima su pasle ovce zapravo bone strane vulkana koji jo nije davao znake aktivnosti. ak i kada je Pompeju pogodio snaan zemljotres kao rezultat "buenja" vulkana, niko to tako nije protumaio. Ovaj gradi je nastavio da ivi svojim svakodnevnim ritmom sve do kobnog 24. avgusta 79. godine. Kada je osvanuo jo jedan sunan i vedar dan, niko nije ni mogao da predvidi katastrofu koja je potom usledila. Najpre se razlegla zagluujua grmljavina, a zatim je poelo strahovito podrhtavanje tla. Ubrzo potom Vezuv je "oiveo" i u nebo je suknuo vatreni plamen. Uskoro je nebo bilo prekriveno oblacima crnog dima, a vulkan je izbacivao toliko pepela i sitnog kamenja, da je sunce bilo potpuno zaklonjeno, te je nastao potpuni mrak. Ptice su padale sa neba, a morski talasi su na obalu izbacivali jata mrtvih riba. Uspanieni i izbezumljeni, stanovnici su bezglavo beali guei se vazduhom ispunjenim sumporom. Procenjeno je da je oko 10% stanovnitva izginulo u ovoj erupciji.
Umetniko vienje erupcije Vezuva (grafika iz 19. veka)
Vulkanska kia padala je jo cela dva dana, a kada se Vezuv konano
umirio, preiveli koji su na vreme izbegli iz svojih kua bili su svedoci uasavajueg prizora: Pompeja je potpuno nestala pod 15 metara debelim naslagama kamenja i pepela, a samo ponegde su iz njih izvirivali vrhovi najviih zgrada. esnaest vekova kasnije Pompeja je otkrivena sasvim sluajno - godine 1594. italijanski inenjer Domeniko Fontana zatekao se na ovom podruju u nameri da izgradi akvadukt i tom prilikom dospeo je do nepoznatih ruevina. Tek 1763. godine kada je iskopana statua mukarca u togi i sa natpisom u kojem se pominje Pompeja, dobijen je dokaz da tu lei nekada bogat i slavan grad.