LVI-STRAUSS, CLAUDE (1908-)

Darko Polek
(Objavljeno u Vince, R. (ur.) 1995. Velikani nae epohe, Zagreb: Biblioteka Hrvatski radio)

Claude Lvi-Strauss, francuski antropolog i filozof roen je u Bruxellesu u Belgiji 28. XII. 1908. Prvi
znanstveni stupanj obranio je u Parizu te je uskoro primljen na sveuilite u Sao Paolo u Brazilu. U Junoj
Americi ostao je do 1939., najvei dio drugog svjetskog rata proveo je u SAD te se 1948. vratio u Pariz. Danas
dri katedru antropologije na College de France. Premda je nedvojbeno jedan od najveih antropologa naeg
doba, antropologiji je pridonio uglavnom na filozofskim, pa ak i spekulativnim podrujima te struke. No koliko
je god njegova etnografska rasprava gusto tkana, ona poiva na plitkim temeljima terenskog rada. tovie,
jedan od mnogih uzroka njegova visokog statusa u suvremenom akademskom svijetu upravo je i taj
antiempirizam i njegov vrlo uspjean pokuaj da ponovno ustanovi racionalistiko i intelektualistiko gledite u
drutvenim znanostima. On se ponajprije odreuje kao glavni lik pokreta poznatog kao strukturalizam, koji je
dominirao intelektualnim svijetom Britanije, SAD i zapadne Europe od kraja pedesetih do poetka osamdesetih
godina ovoga stoljea i koji je tek nedavno poeo pokazivati znakove gubljenja zamaha. Privremeni boravak u
New Yorku omoguio je Lvi-Straussu da mnogo dozna ne samo o strukturalnoj lingvistici takozvane prake
kole nego i o pionirskim radovima na polju kibernetike i informacijske teorije, koja se uglavnom povezuje sa
Shannonom. Lvi-Strauss je kombinirao nove uvide matematike teorije komunikacije s naelima sosirovske
lingvistike i rezultat toga primijenio na poredbama prouavanja drutva i kulture. Ta stvaralaka sinteza
omoguila je generalizirani strukturalizam kao njegovo vlastito postignue. Unato izvornosti svoga pristupa,
njegov rad uvijek je leao u srcu tradicionalne socijalne antropologije: srodstva, religija i mit. Osnovne strukture
srodstva (Pariz, 1949.) dovele su u pitanje i na mnogo naina potkopale prijanje analize. Meu glavnim
temama te opsene studije jesu: dihotomija priroda/kultura, zabrana incesta i vrste branih razmjena. One su
utkane u opu perspektivu ljudskog drutva, koja svrstava to djelo podrobne etnografske analize meu glavna
klasina djela filozofije i antropologije. Vana pojanjenja tog rada, kao i vani eseji o temam koje su izravnije
povezane sa strukturalnom lingvistikom i komunikacijskom teorijom, mogu se nai u Strukturalnoj antropologiji
(2 sveska, Pariz, 1953-73.), gdje se ocrtava i njegovo kasnije bavljenje mitom. Totemizam danas (Pariz, 1962.)
uskoro je slijedila Divlja misao (Pariz, 1962.), a te su dvije knjige ponudile interpretaciju logike totemistikih
sustava i samog takozvanog totemizma, koja tvori vododjelnicu, moderne kognitivne i filozofske antropologije.
itatelji su takoer uvedeni u prouavanje mita, koje je proteklih godina zauzelo gotovo svu Lvi-Straussovu
pozornost i dalo etiri goleme monografije njegove Mitologike (Pariz, 1964-72.). Intelektualna autobiografija
Tuni tropi (Pariz, 1955.) vrijedan je komentar i izlaganje njegove rane misli.

Kd svih kdova: strukturalizam

Udbenik neke zamiljene duhovne povijesti u kojemu ne bi bilo rijei o Claudeu Lvi-Straussu
zasigurno ne bi bio pravi izvor znanja XX. stoljea. Claude Lvi-Strauss jedan je od znanstvenika i intelektualaca
bez kojeg bi drutvena znanost dananjeg doba bila bitno siromanija. Pa ipak, kada bismo njegovo djelo eljeli
poblie svrstati u vrste disciplinarne obrasce, nastali bi veliki problemi. Je li on filozof? Sociolog? Antropolog?
Lingvist? U svakome od tih podruja njegovo se djelo osporava, ali jedno je sigurno: kada bismo o djelu
diplomiranog filozofa i pravnika Claudea Lvi-Straussa raspravljali iskljuivo u okviru predratne empirijske
amerike antropologije, kako se esto i ini, njegovo bi djelo bilo neshvaeno i gotovo zaboravljeno. esto se
tvrdi da su Straussovi empirijski doprinosi na podruju terenskog istraivanja skromni, da njegovu vanost

1
treba traiti u onoj tradiciji akademske, salonske antropologije kojoj pripadaju Frazer, Durkheim i Lvi-Bruhl.
Zato je prava srea to se disciplinarne granice ne podudaraju s intelektualnim utjecajem. Moda je zbog toga
Lvi-Strauss na poetku svoje Strukturalne antropologije jasno razdvojio zadatke etnologije i etnografije, kako
bi na podruju etnologije, tj. na podruju prouavanja zakonitosti funkcioniranja drutva, njegove misli mogle
dobiti svoj puni zamah.
Biografija Lvi-Straussa vrlo je zanimljiva i pouna je propedeutika u njegovo djelo. Claude Lvi-Strauss
roen je u Bruxellesu godine 1908. u idovskoj obitelji u kojoj je vladala strast prema likovnoj i glazbenoj
umjetnosti. One e se, kako emo vidjeti, esto pojavljivati na stranicama njegovih djela i neemo izrei
neistinu ako njegovo djelo shvatimo kao jedno vagnerijansko umjetniko djelo u kojemu se zbrajaju mitovi,
znanja, osjeaji i najrazliitiji umjetniki oblici. S druge strane, prema vlastitim rijeima, od predaka nije
naslijedio vjeru, nego jednu riznicu starinskih predmeta i stav koji izrie na sljedei nain: Bolje se
sporazumijevam s vjernicima negoli s racionalistima koji trae objanjenje za sve i po svaku cijenu. Vjernici u
najmanju ruku imaju smisao za tajanstveno, za one tajne koje po mome miljenju misao ne moe razrijeiti.
Koliko u tome ima paradoksalnosti za one koji Lvi-Straussa nazivaju apsolutnim racionalistom! Lvi-Straussov
ivotopis pun je lutanja, sluajnosti i paradoksa. U esnaestoj je godini bio oduevljen Marxom, Proudhonom i
socijalistikim idejama; potom zavrava studij prava i filozofije, a naposljetku postaje i izvanredni profesor
zbog teze s naslovom Filozofski postulati teorijskog marksizma. U to je doba, kako kae, elio postati filozof
socijalistike stranke. Poslije ispita za izvanrednog profesora, koji je poloio pod utjecajem neke droge, Lvi-
Strauss se poinje zanimati za etnologiju i u 27. godini ivota postaje predava sociologije na sveuilitu u Sao
Paolu. Bila je to prilika da prvi put vidi antropologiju na djelu. Njegovi zapisi s putovanja po junoamerikim
tropima poslije su objavljeni pod naslovom Tuni tropi. Lvi-Strauss navodno nije volio ni studij ni ivot na
sveuilitu, pa se etiri godine poslije vraa u Francusku, predaje na nekoliko provincijskih gimnazija, kratko
sudjeluje u ratu, a 1941. izmie progonima idova i prima poziv Rockeffelerove zaklade za predavanje na
njujorkoj Novoj koli za drutvena istraivanja. Potkraj rata postaje atae za kulturu pri Francuskoj ambasadi u
New Yorku. Njegov pravi teorijski rad poinje dakle tek 1948. u 40. godini ivota, objavljivanjem brojnih
lanaka i knjige Elementarne strukture srodstva. Uslijedile su knjige Rasa i povijest (1952.), dvotomna
Strukturalna antropologija (1958.), Totemizam danas i Divlja misao (1962.), a od 1964. do 1968. slijedi
objavljivanje etverotomnog dijela Mitologike.
Vratimo se jo askom na Lvi-Straussov ivotopis. itajui njegovu knjigu intervjua Izbliza i izdaleka
(1988.), vidimo da je Lvi-Straussov ivot sastavljen od zanimljivih drutvenih prizora i komadia. Za istim
stolom i u istoj sobi s Lvi-Straussom sjede veliki filozofi Merleau-Ponty, Sartre, Camus, Simone de Beauvoir,
Ricoeur, Lacan, Gurvitch, politiari poput Franoisa Mitteranda, povjesniari Lerou-Gourhan, Fernand Braudel i
Henry Focillon, informatiar Shannon, antropolozi Lowie, Kroeber, Boas, Margaret Mead i Ruth Benedict,
lingvisti Jakobson i Benveniste, knjievnici Simone Weil i Andr Breton, slikari Marx Ernst, Georges Braque i jo
mnogi drugi. Za drugim pak stolom, s kojeg se katkada uzimalo koliko je trebalo, sjede najrazliitije veliine: od
Marxa i Hegela do Freuda, Wagnera, Comtea, Durkheima, de Saussurea, Rousseaua i drugih. Izbor navedenih
osoba i njihovih miljenja teko bi mogao posluiti kao klju za razumijevanje Lvi-Straussove misli, osim ako
ga ne shvatimo kao dio gotove strukture ije djelie treba ponovno sastaviti u grandiozan mozaik u kojemu
bi jedni pokraj drugih bili elementi matematike i glazbe, mita i teorije informacija, slikarstva i kulinarstva,
botanike i magije, kemije i lingvistike, urbanizma i logike.
to bismo ve na prvi pogled mogli oekivati od mislioca koji eli sintetizirati navedena, tako razliita,
podruja? Mogli bismo oekivati da ih pokua srediti. Nae je oekivanje, naravno, opravdano. Jednoga
dana, kae nam autor, leao sam na livadi uz liniju Maginot: na toj me je livadi najvie impresionirao jedan
cvijet, njegova proporcionalnost i pravilnost konstrukcije, i to divljenje prema prirodnome skladu i poretku
ostalo je u meni zauvijek. Lvi-Straussova filozofija poiva dakle na idealu reda i geometrijskog izlaganja, na
traganju za smislom u latentnim strukturama koje nisu jasno uoljive u pojavnome ivotu. arobna rije
postaje struktura, jer se veze izmeu raznorodnih podataka i sistematizacija ne mogu iscrpiti njihovim
nabrajanjem i kronolokim izlaganjem. Brojni filozofski sustavi XIX. stoljea samo su provizorni kdovi slaganja
2
podataka, ali oni ne iscrpljuju one bezbrojne mogunosti njihovih povezivanja. Mogue sistematizacije
podataka samo su novi elementi beskonanog slaganja skpa u kojem su injenice pokraj generalizacija,
teorije pokraj podataka, logika pokraj svojeg sadraja. Osnovna ideja, misao vodilja cijelog pokreta pod
imenom strukturalizam, kojemu je Lvi-Strauss dao odluujui ton, upravo je pokuaj da se nae kd svih
kdova, tj. da se sredi totalitet uz pomo jednostavne formule. Taj je zadatak naravno osuen na neuspjeh: jer
svaki pokuaj da se nae jednostavna formula za sve to postoji ili ak za sve to moe postojati, samo
geometrijskom progresijom umnaa polje injenica za dalje slaganje. Ali ideal reda bio je samo norma.
Popis Lvi-Straussovih interesa, disciplina i njihove injenine osnove na prvi pogled nema istu teinu.
Lvi-Strauss, naime, pokuava strukturirati podruje znanja, tehnika i ponaanja primitivnih drutava, to znai
njihova jezika, mitova, totema, magije, umjetnosti i sl. i rijetko proiruje podruje svojih zakljuaka na
suvremeno drutvo. Ali njega zapravo ne zanima etnografija, to jest sami ljudi i njihov nain ivljenja, nego
nain miljenja ili, jo apstraktnije, ona sila koja tjera ljude da kaos podataka ili okolnoga svijeta dovedu u
smislen red i cjelinu, to jest ona izvanvremenska logika koja strukturira nered prirodnoga ivota u smisleno
kulturno jedinstvo. Podaci i tehnike kojima raspolau primitivna plemena i suvremene civilizacije nisu isti, ali je
ta izvanvremenska ili izvanpovijesna sila strukturiranja identina kod jednih i kod drugih. U tome se sastoji
Lvi-Straussov panracionalizam, u kojemu se kako su mu egzistencijalisti zamjerili, zanemaruje subjekt, ovjek,
aktivni imbenik u transformaciji svijeta. Ali poemo li od pretpostavke da je sila zbog koje smo prisiljeni
strukturirati svijet kako bismo se u nj uklopili, identina za sve ljude, onda je djelatna uloga ovjeka u
usporedbi s njom jako mala. Pojedincu uvijek stoji na raspolaganju neki ogranien skup povijesnih i prirodnih
injenica, i on ne moe djelovati drukije negoli da ih skuplja i rabi za svoje ciljeve, za strukture koje e
sljedeim naratajima opet posluiti kao sirov materijal njihovih struktura.
Mitsku misao koja je svojevrsna teorijska paradigma tog univerzalnog strukturiranja, najprimjerenije
emo objasniti Lvi-Straussovim pojmom bricolage, tj. uz pomo aktivnosti domaeg majstora. Kuni majstor
ili sam-svoj-majstor, skuplja predmete ili dijelove predmeta koji uvijek mogu posluiti. Ti dijelovi imaju
samo polovino odreenu namjenu; ona je s jedne strane dovoljna da mu ne bude potreban poseban alat i
poznavanje svih zanata, a s druge strane nedovoljna da svaki dio dobije tono i strogo odreenu namjenu.
Svaki dio jest skup konkretnih i moguih odnosa istodobno; dijelovi su operatori, a mogu se upotrijebiti radi
obavljanja bilo kakve radnje u sklopu jednog tipa. Drugim rijeima, predmeti ili dijelovi predmeta koje skuplja
domai majstor, s jedne su strane ve kulturno oblikovani, ali ga to ne spreava da ih upotrijebi za konstrukciju
potpuno razliitih predmeta. Na isti se nain rabe i elementi mitskog miljenja. Kao to se dijelovi staroga stola
mogu upotrebljavati za izradu ljestava, tako se i mitemi ili slike koje slue kao simboli, odnosno djelomino
fiksirane kategorije, mogu upotrijebiti za neku drugu namjenu, tj. za drukije oblikovanje i klasifikaciju
stvarnosti. Istodobno njihova je uloga dvostruka: stari stol moe sluiti staroj namjeni ali isto tako moe postati
dio potencijalno nove konstrukcije.
Krenemo li dalje razraivati metaforu, vidimo da transformacije ve gotovih kulturnih predmeta i
kategorija nisu kontinuirane. Svako grupiranje elemenata samo je realizacija jedne od potencijalnih struktura.
S druge strane, elementi od kojih je stvoren stol mogu se ponovno razloiti i oblikovati novu strukturu.
Pogledajmo kako ta dvostranost strukturiranja izgleda na drugim podrujima. U glazbi se niz tonova
strukturiranih u vremenu zove kontrapunkt, a njihovo slaganje u istom vremenskom odsjeku naziva se
harmonija. U knjievnosti se prie ili bajke sastoje iz elemenata sastavljenih u vremenski niz. Ali odvojim li
elemente prie u njezine sastavne dijelove, moemo zamisliti niz novih odnosa izmeu razluenih dijelova, to
jest potencijalni niz novih pria, od kojih je ona ispriana samo jedna od zamislivih. Na isti se dvostruki nain
mogu strukturirati i drugi oblici kulture: oblaenje, ponaanje za stolom, oblikovanje jelovnika i sl. Ta dva
suprotna strukturalna niza Lvi-Strauss oznaava parovima oporba: sustava i sintagme, metafore i metonimije
ili paradigmatske serije i sintagmatskog lanca. Zbog lakeg predoavanja recimo da vertikalnom nizu ili
harmoniji odgovara sustav, paradigma ili metafora, a kontrapunktu ili horizontalnom nizu, sintagma
(sintagmatski lanac) ili metonimija.

3
 Metodu mitskoga miljenja, ili mito-logiku, koja izraava one u drutvu skrivene poruke, moemo
izraziti i na sljedei nain. Pretpostavimo da poruku tvori 8 elemenata i da primatelj poruke u svakom nizu
hvata samo manji broj elemenata koje alje odailjatelj poruke. Obavijest koju primatelj prima nalik je na
orkestralnu partituru: u svakom nizu on hvata razliite obavijesti iz iste cjelovite poruke. Ponavljanjem poruke,
dobiva se harmonija iz osakaenih kontrapunktnih melodinih nizova. Cjelovita poruka, partitura ili
strukturirani obrazac, zato je produkt elemenata poruke i instanci njezina slanja.
Tu metodu razluivanja elementarnih struktura kojom e se pokazati da je ona tek element u totalitetu
moguih struktura, Lvi-Strauss je poeo ve u svojoj prvoj knjizi o strukturama srodstva, ali puni je doseg
dobila u njegovim Mitologikama. Dok se u prijanjim radovima zadovoljio zatvorenim sustavima, tj.
strukturama iji su se elementi mogli razluiti, pobrojati i nanovo strukturirati, i dok se tim postupkom moglo
anticipirati empirijsko nalaenje odsutnih struktura, u Mitologikama Lvi-Strauss je pokuao pokazati kako
funkcionira strukturiranje i transformiranje elemenata mitskog miljenja iji se iscrpni popis zapravo ne
poznaje. Pridruujui mitemima elemente jezinih, drutvenih, umjetnikih i drugih sustava, zadatak je postao
neizvediv. Na kraju svojega ivotnog djela Lvi-Strauss diskretno pretvara znanstveni zadatak u predmet
totalnog umjetnikog djela. Tako se onaj poetni kaos kojeg je trebalo strukturirati, ponovno pretvara u kaos,
ovaj put u genijalan kaos struktura. Evo kako to kae Strauss na kraju Mitologika: Zar ova slika nije upravo
slika samog ovjeanstva i slika svih manifestacija ivota: ptica, leptira, koljaka i drugih ivotinja, biljaka i
cvjetova, ija evolucija razvija i mijenja oblike, ali uvijek samo zato da bi se zavrili i da na kraju, od prirode, od
ivota, od ovjeka, od svih tih istananih i profinjenih djela kao to su jezici, drutvene institucije, obiaji,
umjetnika remek-djela i mitovi, da od svega toga, kad utrnu posljednje svjetlosti vatrometa, ne ostane nita,
ama ba nita?
Vratimo se zato jednostavnijim strukturama i jednostavnijim metodama, naem domaem majstoru.
Njemu su na raspolaganju uvijek ograniena sredstva, ogranien broj predmeta. Osim toga on mora
raspolagati s jo elementarnijim znanjima. Ta elementarna znanja sastoje se, prema rezultatima
strukturalne lingvistike, od parova binarnih oporba. Na domai majstor mora na neki nain znati gdje je
spremio svoje predmete: gore ili dolje, lijevo ili desno, sprijeda ili straga, unutra ili vani. On ih, ovisno o
karakteru predmeta koje slae, moe poslagati i na drugi nain: sjeverno ili juno, u hladno ili toplo, na nebo ili
na zemlju. Predmeti takoer mogu biti dobri ili loi, ugodni ili neugodni, opasni ili susretljivi, vlani ili suhi, mali
ili veliki. Bez obzira na to kako ih spremao, on se mora sluiti parovima binarnih oporba. Poslije, on ih moe
ponovno razloiti na nove recimo: desno gore ili lijevo dolje. Ali prema Straussu, izbor tih oporba nije
sluajan, kao to ni u jeziku oporba samoglasnika i suglasnika nije sluajna, i taj nuni izbor dovodi do novih
veza izmeu predmeta i ideja.
Uzmimo za primjer Straussov poznati kulinarski trokut. Svako drutvo na odreeni nain zadovoljava
glad. Ono moe pripremati namirnice ili ih jesti sirove. Na djelu su zato dva para binarnih oporba: oporba
kulture i prirode, i oporba preraenoga i nepreraenoga. Pripremljeno jelo je preraeno na planu kulture,
trulo je preraeno na planu prirode, a sirovo je nepreraeno jelo izmeu prirode i kulture. Tom trokutu, uz
pomo intelektualne gimnastike, kako kae Edmund Leach, odgovara jedna razvijenija struktura, struktura
naina kuhanja i prirodnih elemenata: 1. Peenje je proces u kojemu se meso dovodi u vezu s vatrom bez
posredovanja kulturne sprave, 2. Pirjanje je proces kojim se sirova hrana svodi na razlaganje slino prirodnom
truljenju, ali zahtijeva posredovanje vode i posude, predmeta kulture, 3. Dimljenje je proces laganog ali
potpunog pripremanja bez kulturne sprave ali posredstvom zraka. Tako peenju odgovara vatra bez kulture,
pirjanju voda s kulturom, a dimljenju zrak bez kulture. Peenje i dimljenje su prirodni procesi, a pirjanje je
kulturni, ali s obzirom na krajnje proizvode dimljena hrana pripada kulturi, a peena i pirjana pripadaju prirodi.
Osnovna misao takvog strukturiranja jest u injenici da ljudska bia uz pomo drutvenih konvencija odreuju
to jest a to nije hrana. Budui da je hrana spoj prirodnih i kulturnih injenica, Strauss pretpostavlja da postoji
shematska homologija izmeu vrsta hrane i drutvenih konvencija. Razrada Straussove homologije prirode i
kulture s obzirom na hranu pokazuje da transformacijom osnovne strukture dobivamo vrste jela koje se

4
stupnjuju prema drutvenom ugledu, prema nainu i vremenu serviranja, prema primjerenosti odreenom
spolu ili stanju zdravlja, a ta struktura jest temelj nove strukture, strukture ponaanja za stolom.
U takvom postupku vidimo bitnu razliku izmeu dotad u antropologiji prevladavajue funkcionalistike
teorije i strukturalizma. Dok za funkcionalizam stvari slue primarno za zadovoljavanje odreenih kulturnih
potreba, za strukturalizam su stvari primarno predmet miljenja. Strauss to izrie efektnom formulom:
namirnice, kao i totemske vrste nisu samo dobre za jelo, nego su ponajprije dobre za miljenje. Stvari su dakle
primarno elementi strukturiranja miljenja, a tek neizravno elementi zadovoljavanja ostalih fiziolokih ili
ekonomskih potreba. Fiziologija i ekonomija su tako derivati osnovne misaone i racionalne strukture.
Prema Lvi-Straussu postoje tri elementarne strukture, koje proizlaze iz funkcionalnih oblika razmjene:
1. razmjena ena, koja utjee na strukturu srodstva; 2. razmjena dobara, koja utjee na drutveno-ekonomsku
strukturu i 3. razmjena informacija. Iz tih funkcionalnih elemenata proizlaze ostale strukturalne permutacije
koje se mogu iskazati i u obliku zakonolikih relacija: primjerice, egzogamija pretpostavlja otvorenost i na planu
drutvene organizacije upuuje na totemsku ravnopravnost, dok endogamija upuuje na zatvorenost kasta i
njihovu hijerarhinost. Ili: binarna oporba zatvorenost otvorenost s obzirom na razmjenu informacija
odgovara paru autohtonost razvoj, to se moe izrei i na sljedei nain: to je kultura zatvorenija to je
autohtonija ali dekadentnija, ili obratno: to je kultura otvorenija, to e vie gubiti identitet, ali e biti
progresivnija.
Permutacije elementarnih ili deriviranih struktura tipina su karakteristika Straussova stila i verbalne i
matematike kombinatorike, dajui mu ton znanstvene strogosti. Uz pomo te antropoloke algebre, Strauss
je otkrio ili konstruirao brojne skrivene veze izmeu razliitih oblika ljudskoga znanja, ali to povezivanje
najdisparatnijih stvari esto nalikuje na verbalnu igru ija se pravila mijenjaju u skladu s novim predmetima, pa
nas obuzima opravdan strah da njegovu metodu neemo moi slijediti. Iz strogosti stvorenih struktura probija
svojstvena strast prema igri strukturiranja, strast koja poprima hladan i strog znanstveni oblik. Jednom je
prigodom spisateljica Simone de Beauvoir tako tono opisala Lvi-Straussovo proturjeje: Plaio me je svojom
hladnokrvnou, ali se njome vjeto igrao; bio mi je jako zabavan kada je nezainteresirano, mrtvakoga lica
svojim sluateljima izlagao ludilo strasti. Ali to proturjeje nije samo Lvi-Straussovo. Osnovna oporba, kae
Strauss, majka sviju drugih to ih u izobilju ima u mitovima jest ba ona koju iskazuje Hamlet u obliku ipak
previe lakovjerne dileme. Jer ovjeku nije sudbinom dano da bira izmeu biti ili ne-biti.
Izvjestan mentalni napor... koji e nestati samo kada i ovjek nestane sa svjetske pozornice prisiljava ga
da prihvati dvije proturjene oitosti od ijeg sudara podrhtava njegova misao. Da bi neutralizirao njihovu
suprotnost, on stvara beskonaan niz drugih binarnih distinkcija koje ne uspijevajui rijeiti onu prvu
antinomiju, ine samo to da se ona u sve manjim rasponima umnoava i odrava.