PRVA PARCIJALA
isparavanja vode kroz biljku
Geomorfoloski uticaj na
biljke vezani su uz vanjski oblik
podloge: njezin nagib,
izloenost, orjentacija nagnute
plohe prema odredjenoj strani
svijeta.
Iluminacija ili osvjetljenje
neke plohe jeste omjer
svjetlosnog toka koji upada na
tu plohu.
Vrtlono ili turbulentno
strujanje je prirodna
konvencija ili dizanje toploga i
slobodno padanje hladnoga
zraka.
Temperaturni extremi su
maximalne i minimalne
temperature.
Apsulutni minimum je
najnia temperatura pri kojoj je
biljka jos otporna na hladnou.
Vegetacijska nul-taka je
temperatura na kojoj biljka ivi,
ali njeni vegetacioni organi
miruju.
Najpovoljnija temperatura
je temp. na kojoj je biljka
sposobna crpiti vodu iz tla koja
je potrebna za ivotne funkcije,
i rast i razvoj biljke se normalno
odvijaju.
Apsulutni maximum je
temperatura na kojoj se
postepeno elije ili itava biljka
sui.
Podjela biljaka prema
potrebama za toplotom:
kriofilne (mikrotermne),
mezofilne (mezotermne),
termofilne (megatermne).
Heliofiti su biljne zajednice
koje trebaju mnogo svjetla.
Skiofiti su biljke kojima je
dovoljno malo svjetlosti.
Evaporacija je spontano
odlaenje molekula vodene
pare iz vode ili leda.
Transpiracija je proces
razliitih sila, zrak se die,
preko lista, stabljike i drugih
njenih dijelova.
Evapotranspiracija je
isparavanje vode sa tla i sa
biljaka.
Maximalni kapacitet je
najvea koliina vode koju tlo
moze primiti a da su sve
upljine popunjene vodom, a
zrak iz njih istisnut.
Kapilarni kapacitet je
najvea koliina vode koju sloj
tla moze sadravati samo u
kapilarima.
Ukupni kapacitet: Glavne
veliine karakteriu fizikalna
svojstva tla s obzirom na
koliinu vode koju ono moe
primiti.
Kondenzacija je fazni prelaz iz
gasovitog agregatnog stanja u
teno.
Sublimacija je proces gdje
tvar iz vrstog agregatnog
stanja prelazi u plinovito.
DRUGA PARCIJALA
Barometarska stopa visine:
U prizemnom sloju atmosfere
pri temp. od 0C na visini od
oko 8m tlak se smanjuje za
1hPa. Ta visina od 8m zove se
barometarska stopa visine.
Izobare su linije koje dobijemo
medjusobnim spajanjem svih
taaka jednakog tlaka na karti.
Podruja niskog tlaka su tzv.
depresije, korita i doline.
Podruja visokog tlaka su
barometarski maximum,
greben i most.
Sedlo je prelaz izmedju dva
niska i dva visoka dijagonalno
poloena tlaka.
Strujanje: Pod uticajem
sputa, koso i horizontalno
premjeta. Sva takva gibanja
nazivamo strujanjem.
Ekvatorijalno korito niskog
tlaka lei u predjelu najjaeg
grijanja na zemlji.
Termiki ekvator na kojem se
sastaju oba pasata i gdje se
zrak die, podruje je velikih
oblaka vertikalnog razvoja i
pljuskova.
Polarna fronta je podruje
izmedju dviju zranih masa i
ona je pomina.
Okluzija: Obje frontalne plohe,
i topla i hladna, spojene u visini
ine tzv. okluziju.
Anemograf daje kontinuirane
zapise smijera vjetra.
Anemometar: Brzina vjetra
mjeri se pomou anemometra
tako da se odredi prevaljeni put
vjetra u odredjenom vremenu.
Izolinije su linije koje spajaju
mjesta jednakih vrijednosti
pojedinog klimatskog
elementa.
Mogu biti: izoterme (za
temperaturu), izohijete (za
oborinu), izohigre (za vlegu),
izonefe (za naoblaku).
Eolska erozija je ogoljavanje
tla koje proizvodi vjetar
nanoseci estice zemlje.
Rua brzine vjetra
predstavlja srednje brzine
kojima pue vjetar iz svakog
pojedinog smijera.
Rua smijera vjetra dobiva
se tako da se estine pojedinog
smijera iskau u % ukupne
estine svih smijerova i tiina.
Fitoklima je skup tipinih
meteorolokih uvjeta medju
rastinstvom, unutar biljnog
pokrivaa u nekom nasadu,
kronji drveta ili umi.