S tr u n i sa v je tn ik

)n Case Stan B ritt Joseph A bend

DODATAK

^omotnica ploa u boji 150 fotografija

5adi\buQ honrr k i
^ jai * n

Far BL0NER* uud LMVE3

WTO SOME PLEASANT M3.{EirT5 3?

nUPiWilKWHJii*
 N a s lo v o rig in a la

The Illustrated Encyclopedia of Jazz

S a la m a n d o r B ooks L im ite d . 1978
P rvo iz d a n je na e n g le s k o m je z ik u S a la m a n d e r B o o ks
L im ite d . S a la m a n d e r H ouse. 27 O ld G lo u c e s te r S tre e t
L o n d o n WCIN 3 AF. U m to d K in g d o m
za J u g o s la v iju Izd a va ko k r i a r s k a ra d n a o rg a m z a c i|a
M la d o s t, Z a g re b

Preveo: DRA2EN VRDOLJAK

YU-JAZZ napisao MLADEN MAZUR

U re d n ik
M iro s la v K u ta n ia c

L ik o v n i u re d n ik
Iris la v M eStrovi

Te h n iki u re d n ik
J o s ip Z d u n i

K o re k to ri
M a n |a M o ln a r i Z d e n ka P rp i

Izd a va ko k n ji a rs k a ra d n a o rg a n iz a c ija M la d o s t
Z a g re b . Ilic a 30

Z a iz da va a
B ra n k o J u ri e v i

Tisa k i u vez -O g n je n P ri a -, Z a g re b 1980

(TI r

i1
/

\ > i
Napomena izdavaa
S va ki la n a k u o v o i k n jiz i p o p ra e n |e p ro b ra n o m
d is k o g ra fijo m u k o jo j je . n a k o n n a z iv a p lo e , u z a g ra d i
n a v e d e n b rita n s k i i a m e ri k i iz d a v a ; a k o jo d ru g i
iz d a v a e v ro p s k i, a n e b rita n s k i, to je ta k o e r n a v e d e n o
A k o n eka p lo a im a d r u k iji n a z iv u A m e ric i n e g o u
V o lik o j B rita n iji, n a jp r ije jc n a v e d e n a m e ri k i n a z iv i
iz d a v a , a z a tim b rita n s k i.

O vaj znak uz im e oznau| poseban lanak

 Uvod

U ovoj e n ciklo p e d iji d o g a a ji se. nuno, niu abecednim

redom . S tilo vi, kole i n a slje d n ici nadovezuju se u o b iaje
nim nainom od A d o Z. od s iro v ih ko rije n a d o dananje
ra fin ira n o sti. Im p ro vizira n a glazba ne nastaje tako. Poro
din o sta b lo jazza neobino je razgranato. a oiti i izravni
potom ci rije tk i su poput s re d ita raja. tako da se o
e tiketam a m oe g o vo riti tek u ko nvencionalnom sm islu.
N e urednije od kranskog braka, p o rije k lo jazza sta ln o je
podlono novim tum aenjim a.
U obiajena podjela, p rim je ric e na novu stvar, novi
val ili moderno o ito je i nuno neprecizna. Ni ploe ne
pruaju stvaran uvid u p o je din o p o druje a ktivna glazbeni-
kovog ivota: im p ro v iz a to ri d o iv lja v a ju i -s v o je noi i
none m ore. P oslovna strana svije ta ja zza - noni klubovi,
tu rn e je , sirom atvo, pom o d a rstvo i p ritis c i d iskografskih
kua - naruava kreativnost pa se stva ra la ka d o slje d n o st I
n a jp ro sje n ije g izvoaa in i p ra vim udom .
R ijetki su g la zb en ici na dobitku. Neki dosegnu vrhunac u
m unjevitom uzletu, a zatim ispare. D rugi naputaju dije tu
kre a tivn o g in te g rite ta i suhu koricu kruha u ko rist
sig u rn o sti p re d v id ljiv ih g lazbenih vrsta. Ponekad - kao u
toku e trd e se tih ili ezdesetih g odina - glazbena re vo lu cija
zatekne gla zb en ika i skrene njegov rad na sporedan
ko lo sije k za nim anja ja vn o sti. Poput svakog zdravog
org a n izm a ni jazz ne iv i is k lju iv o od n a jn o v ijih trendova i
najveih uspjeha: kontinuitet i tra d ic ija njegove su bitne
osobine. Nema sm isla g o vo riti o p ra zn in i koja je nastala
sm ru C h a rlie ja P arkera ili Johna C oltranea V eliki
in o va to ri niu na bogatom tlu ju e ra n jih tra d ic ija koje su
b ile pre kju e ra n je re vo lu cije .
P oklonici jazza vole se svaati: p rista e tra d icio n a ln o g
suko b lja va ju se s m odernistim a, akustian s elektro-
niarim a. h a rm onija sto ji su e lice free m uziciranju.
A u to ri ove e n ciklo p e d ije u in ili su v e lik i napor da izbjegnu
osobna optereenja i s lije p a u vje re n ja , no po je din i e
lanci - kao i oni ko jih nem a - n e su m n jivo izazvati oprena
m ilje n ja . Zbog nedostatka prostora, bluesu je posveeno
m alo panje: blues za slu u je posebnu knjigu. Jazz-rock,
pom ak od srednje struje, uvrten je kao n a jv je ro ja tn ije
p o lazite m ladog, dananjeg poklonika jazza, ne toliko
zbog svog glazbenog sadraja. N a jnovija dostignua u
evropskoj im p ro vizira n o j glazbi - ili. ako hoete, u
japanskoj, je r jazz je postao m eunarodnim fenom enom -
nisu m ogla biti adekvatno o b janjena u vodiu kroz vie od
pola stoljea ive d isko g ra fije .
Ploe do ko jih se vie ne m oe doi izo sta vlje n e su.
K ulturna batina teko se s p o ra zu m ije va s trg o vin o m , pa
se strastveni sakuplja jazz ploa ob in o m oe pronai
kako pretura po p olicam a trg o v in a ra b lje n ih ploa. Gdje
god je to b ilo m ogue, izd a n ja koja postoje na tr i tu dobila
su prednost pred o p sku rn im izd a n jim a , a li u nepostojanom
svijetu o b n o vlje n ih izdanja opticaj je je d in a konstanta.
Jazz je iva glazba. Svaki lokalni g la zb en ik kojega u toku
g odine m a rljiv o sluate u n a jb lie m klubu ili baru dat e
vam to n iju sliku o jazzu negoli povran uvid u gostovanje
nekog a m erikog velikana.

Muhal Richard
Abrams
Nakon nekoliko godina sviranja
hard-bopa s grupom Modern Jazz
Two + 3 , ikaki k la virist Muhal
Richard Abram s osnovao je Experi
mental Band, kako bi p ro irio obzo
re jazza. To ga je dovelo do
osnivanja Udruenja za prom icanje
kreativnih glazbenika (Association
for the Advancem ent of C reative
Musicians - AACM), 1965. godine,
koje je privuklo mnoge meu najbo
ljim mladim glazbenicim a iz Chica-
g. Bili su to Roscoe M itchell,
Joseph Jarm an, Lester Bowie, Ma-
lachi Favors, Charles Clark, Steve
McCall, Henry T hreadgill, Bill Brim -
field, Fred Anderson, Kalaparusha
M aurice McIntyre, Lester Lashley,
Leo Smith, Anthony Braxton, Leroy
Jenkins, Jack de Johnette. Prvi
M uhalov album, Levels & Degrees
Of Light, iako hendikepiran slabom
kvalitetom snim ke, daje poprilian
uvid u njegova glazbena istraiva
nja. Ugoaji su obavijeni tajanstve
nou - u temi Levels & Degrees
uje se intenzivna vokaliza i nagli
prolom i skladnog kaosa. U skladbi
The Bird Song poetsku recitaciju
prati zvuk prodornih i ugoajnih
instrum enata poput zvidaljki. Na
slijedeem albumu, Young At Heart,
Wise In Time, do velikog izraaja
dolazi njegovo sviranje kla vira koje
je do tada e voluiralo u vieslojnu
m jeavinu bopa, stridea, avangard
nih clustera i disonanci.
Muhalov je utjecaj na jazz-glazbe-
nike iz Chicaga golem. A rt Ensem-
8
ble i Anthony Braxton umnogom e
su se in s p irira li njegovim radom i
slobodnom , eksperim entalnom at
mosferom koju je potakao. Moe ga
se uti kako svira kla vir s Art
Ensem bleom (Fanfare For The War
riors), kla vir i obou na jednom od
ranih album a Josepha Jarm ana (As
If It Were The Seasons), te klavir,
elo i alt-klarin e t na prvom Braxto-
novom albumu, Three Compositions
of New Jazz.
Diskografija:
Muhal Richard Abrams, Levels
& Degrees Of Light
(D elm ark/D elm ark)
Muhal Richard Abrams, Young
At Heart, Wise In Time
(Delm ark/D elm ark)
Art Ensemble Of Chicago,
Fanfare For The Warriors
(A tlantic/A tlantic)
Joseph Jarman, As If It Were
The Seasons (D elm ark/D elm ark)
Anthony Braxton, Three
Compositions Of New Jazz
(Delm ark/D elm ark)
Duet (A rista/A rista)
Cannonball
Adderley
Julian Cannonball Adderley ro
en je 1928. na Floridi, a 1955.
dolazi u New York i a firm ira se u
kategoriji glazbenika na samom
vrhu. U biti uenik C harlieja Parke
ra, taj je altist svirao na prvu
loptu, ritm ikom izravnou koja je
naglaenija u njegovu kasnijem
radu. Susret s M ilesom Davisom -
Somethin Else - na stanovit nain
mu se osvetio, je r je truba svirao
to liko jezgrovito, da je Cannonball
zvuao apsolutno brbljavo. Njegov
rad u grupi M ilesa Davisa od 1957 -
Milestones, Kind Of Blue - bio je
zan im ljiv zbog postignutog napre
tka; nauio je ko ristiti pauze, o dm je
renost u frazira n ju i a lte rira n e
akorde. H arm onija i modusi bili su
velika preokupacija grupe u kojoj su
i M iles i C oltrane nastojali izbjei
konvencionalnu harm onizaciju.
Cannonballova suradnja s arane
rom Gilom Evansom rezu ltira la je
m ajstorskim albumom , Pacific Stan-
BtaBReO *"
SOMETHIN
ELSE
CANNONBALL
ADSERLEY
MILES DAVIS
HANK JONES
SAM JONES
AST BLAKEY
c^sa
S om ethin' Else (Blue Note): M iles u
prvom planu.
dard Time, na kojemu se altistov
legato-stil pretapao u orkestracije
koje su reinte rp re tira le klasine
tem e jazza - Manteca, Round Mid
night, King Porter Stomp.
A dderleyjev ugovor s tvrtkom Ri
verside udruio ga je s gitaristom
Wesom M ontgom eryjem , kla viri-
Pokojni alt-saksofonist Julian
Cannonball A dderley s bratom
Natom.
stom Billom Evansom i nizom
drugih glazbenika, no presudan je
prodor nadoao form iranjem njego
va kvinteta. Prvi album, Them Dirty
Blues, na kojem je solistiku ulogu
podijelio sa svojim bratom, truba
em Natom, prodao se vie od svih
ranijih snim ki zajedno. Taj je uspjeh
m oda bio i posljedicom soul-hit
skladbe Bobbyja Timmonsa, This
Here, pa je grupa u svoj repertoar
sve ee poela uvrtavati takve
ritm iki naglaene brojeve blues-
ugoaja - Work Song (The Japane
se Concerts) i Mercy, Mercy, Mercy
(Mercy, Mercy, Mercy). S Timmon-
som na klaviru, koji je doao iz
M essengersa Arta Blakeyja, te sa
vrstom ritam -sekcijom Sam Jones
(bas) - Louis Hayes (bubnjevi),
kvintet je postao luonoom komer
cijalno uspjenog soul-vala. Sasta
vu se p ridruio Joe Zawinul, kao
zam jena za Timmonsa, autor sklad
be Mercy, a pridruio se i m ultiin-
strum entalist Yusef Lateef.
lako nijedan od brae Adderley
nije bio posebno originalan, njihova
je glazba, sa svojim snanim nagla
skom na korijenim a, pomogla popu
la riza ciji jazza u razdoblju kada su
radikalni preokreti - atonalnost,
p o liritm ika kompleksnost, zvuna
ekspresivnost - odvlaili publiku s
koncerata. Vesela glazba, ali - tim
bolje! Cannonballova sm rt (od sra
nog udara, 8. kolovoza 1975) teko
je pogodila svijet jazza, je r je on bio
susre tljiv ovjek, uvijek sprem an da
pomogne mladim talentim a - na
p rim je r Wesu M ontgomeryju.
Diskografija:
Somethin Else
(Blue Note/Blue Note)
Miles Davis, Milestones
(CBS/CBS)
Miles Davis, Kind Of Blue
(CBS/CBS)
Gil Evans, Pacific Standard
Time
(Blue Note/Blue Note)
Them Dirty Blues, Now
Cannonball & Eight Giants
(M ilestone/M ilestone)
The Japanese Concerts
(M ilestone/M ilestone)
Mercy, Mercy, Mercy
(Capitol/Capjtol)
Phenix (Fantasy/ )
Coast To Coast
(M ilestone/M ilestone)
Bernard
Addison
lako ne ba u modi meu dananjim
g itaristim a, Bernard S. Addison
(roen 1905. u Annapolisu, M ary
land) je bio jedan od najboljih
glazbenika koji su se ja vili dvadese
tih godina. U biti gitarist ritam-
-sekcije koji koristi nain sviranja u
akordim a, Addison i njegovo do
sljedno m uziciranje dali su dosta
im pulsa i poleta kako brojnim
sastavim a s kojim a je suraivao,
tako i velikom broju snim ki na
kojim a je sudjelovao. Kao dijete
svirao je mandolinu. N ajprije je
radio s nekoliko m anje poznatih
 grupa, ukljuujui onu Sonnyja
Thompsona (s kojim je doao u New
York). Izmeu 1925-1929. bio je
uglavnom angairan u klubu
Small's, u kojemu je svirao gitaru i
bendo, a kasnije je vodio orkestar.
Od 1928. svirao je iskljuivo gitaru.
Svirao je i s Claudeom Hopkinsom,
bivim kolskim p rijateljem (poe
tkom dvadesetih godina zajedno su
vodili jedan sastav). Bio je lan
velikog orkestra koji je 1930. u
njujorkom Cocoanut Groveu pratio
Louisa Arm stronga (->) - V.S.O.P.
(Very Special Old Phonography),
1928-1930, Vols 5 & 6; iste godine
Addison je snim ao s grupom M ilea
ge Makers Bubbera M ileya (-) -
Bubber Miley & His Friends:
1929-1931. estoko je zainio
ritam-sekciju Flatcher Henderson
(->) Orchestra (1933-1934) (Fletcher
Henderson Story i Fletcher Hender
son Story, Vol 4, Complete Fletcher
Henderson/Fletcher Henderson, Vol
2 i The Big Bands/Ridin In Rhythm).
Prije Hendersona, nastupao je s
Artom Tatumom (->). U toku sura
dnje s Hendersonom snim ao je s
kolegama iz orkestra, ukljuujui
Colemana Hawkinsa (-) i Henryja
Red Aliena (->) (Recordings Ma
de Between 1930 and 1941) - i s
Horaceom Hendersonom (-) (The
Big Bands/Ridin In Rhythm), sve
1933. 1\lakon nastupa s Fletcherom
Hendersonom, Addison je postao
prijateljem Adelaide Hall (suraivali
su i ranije, s Tatumom); zatim je
gitarist vodio vlastiti sastav na
angamanima u njujorkim klubovi
ma Famous Door i A d ria n s Tap
Room (1935). Godine 1935. ponovno
je snimao s Allenom i Horaceom
Hendersonom (Henry Allen & His
Orchestra 1934-1935), a u ast
nastupa njegove grupe u klubu
Adriana R ollinija (-) u 48. ulici,
snimao je za tvrtku Victor (uz
prisustvo m ultiinstrum entalista
Rollinija).
Te snimke (isti sastav, pod im e
nom Freddieja Jenkinsa, rea lizira o
je u istom term inu jo nekoliko
naslova) vjerojatno prikazuju najbo
lje osobine Addisonova ritm ikog
udara koji je on postojano unosio u
ovu i druge grupe s kojim a je
suraivao. Radio je kao solo-prati-
telj vokalne grupe M ills Brothers
(1936-1938), s kojom je 1936. gosto
vao u Evropi, a u tom razdoblju
snimao je i s Bennyjem arterom
(->), koji je tada ivio u Velikoj
Britaniji (Swingin At Maida Vale).
O tprilike u to doba djelovao je i u
grupi sa dva gitarista, s Teddyjem
Bunnom (->); nastupao je s Mezzom
Mezzrowom (The Big Apple), a
zatim s violinistom Stuffom Sm it-
hom (->) (1938-1939). Vodio je
vlastite grupe, svirao sa Sidneyjem
Bechetom (-) (Sidney Bechet, Vol
2), Colemanom Hawkinsom (The
Big Sounds Of Coleman Hawkins &
Chu Berry) i Redom Allenom (Har
lem On Saturday Night) - sve do
1940; zatim se prijavio u vojsku.
Vodio je vlastiti vojniki sastav,
nakon ega se p ridruio orkestru
Snuba Mosleyja. Nekoliko godina
radio u Kanadi, a bio je i lanom a li
stars Fletcher Henderson Reunion
Banda (The Big Reunion), 1957.
godine.
U toku druge polovine pedesetih
godina koncertirao je s grupom Ink
Spots, zatim je pratio Juanitu Hali
(1960), a iste je godine nastupio na
Newport Jazz Festivalu s Eubiem
Blakeom (->). S tim klaviristom i
skladateljem nastupio je na albumu
Wizard Of The Ragtime Piano.
ezdesetih godina nastavio je raditi
kao solist, a u New Yorku je snim ao
s trubaem Johnnyjem Letmanom i
alt-saksofonistom Peteom Brownom
(-) (Petes Last Date). No, tada je
Bernard Addison ve poeo uiti
klasinu gitaru, a zatim je postao
nastavnik gitare.
Diskografija:
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography), 1928-1930,
Vols 5 & 6 (CBS - Francuska)
Bubber Miley & His Friends
Friends
1929-1931 (RCA Victor -
Francuska)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS Francuska)
Jelly Roll Morton, Vols 1, 7
(RCA Victor - Francuska)
Various, The Big Bands
(Prestige)
Ridin In Rhythm
(World Records)
Henry Allen & His Orchestra
1934-1935 (C ollector's Classics)
Various, Adrian Rollini & His
Friends, Vol 1: Tap Room
Special (RCA Victor - Francuska)
The Complete Fletcher
Henderson (RCA V icto r)/
Fletcher Henderson, Vol 2
(RCA Victor - Francuska)
Benny Carter, Swingin At
Maida Vale ( /A ce of Clubs)
Milton Mezz Mezzrow/
(Frankie Newton), The Big
Apple (RCA Victor - Francuska)
The Big Sounds Of Coleman
Hawkins & Chu Berry
( /London)
Various, Harlem On Saturday
Night ( /A ce of Clubs)
The Fletcher Henderson All
Stars, The Big Reunion
(Jazztone/ )
Pete Brown, Petes Last Date
( /77) - prvobitno izdano kao
Bernard Addison, High In A
Basement ( H I )
Joe Albany
Roen 1924, legendarni je klavirist
trebao ekati do sedam desetih go
dina kako bi stekao priznanje k riti
ke. Jedan od najboljih b ijelih be-bop
klavirista etrdesetih godina - uz
joe albanv
PRU iPPIR
Proto-Bopper (Spotlite): za m iljeni
Joe Albany.
G eorgea W allingtona, A la Haiga i
Dodu M arm arosu - Albany je svirao
s C harliejem Parkerom, iako su
snim ke njihove suradnje objavljene
tek 1976 (Yardbird In Lotus Land).
\lbanyjev ugled godinam a se zasni
vao na dvije ploe, The Aladdin
Sessions i The Right Combination,
meu kojim a stoji jedanaestogodi-
nji raspon. Na prvoj, kla virist svira
na etiri snim ke s Lesterom Youn-
gom, a druga, sada povuena iz
kataloga, snim ka je neform alnog
susreta u dnevnoj sobi snim atelja
Ralpha G arretsona i predstavlja
veoma talentiranog Albanyja s jo
jednim ve likim osam ljenikom , teno-
ristom W arneom M arshom. Prolo
je etrnaest godina p rije negoli se
ponovno pojavio na ploi, ovaj put
bez pratnje, dobar kao i obino (Joe
Albany At Home). Njegovi se albumi
od tada redovito p o ja vlju ju na
tritu i izgleda da se njegova
ka rije ra napokon pokrenula s mrtve
toke.
to se tehnike tie, Joe Albany
posjeduje karakteristian udar i
osjeaj za ritam , raspolae neogra
nienim repertoarom izraajnih mo
gunosti kojim a iskazuje bogatstvo
svoje mate. U njegovim najboljim
ostvarenjim a osjea se lirska preg-
nantnost koja priziva uzlete Parke
ra, njegove trajn e inspiracije.
Diskografija:
Lester Young, The Aladdin
Sessions (Blue Note/Blue Note)
Charlie Parker, Yardbird In
Lotus Land ( /Spotlite)
The Right Combination
( /R iverside)
Joe Albany At Home ( /Spotlite)
Proto-Bopper ( /Spotlite)
Birdtown Birds
( /Steeplechase)
Joe Albany & Niels Pedersen
( /Steeplechase)
Henry Red
Allen
Henry Jam es Red A llen (roen
1908. u New Orleansu, Louisiana,
um ro 1967. u New York Cityju) bio
je, uz Louisa Arm stronga (-* ) i Roya
Eldridgea (->), n ajistaknutiji truba-
Red A llen - jedan od
naprednih glazbenika ko ji su se
ja v ili p o tkra j dvadesetih i
poetkom tridesetih godina.
-stilist tridesetih godina. Sin Henry
ja A liena (1877-1952), voe jednog
brass-banda iz New Orleansa, Red
Alien zapoeo je na violini i alt-sak-
sofonu, da bi zatim preao na trubu.
Nakon angam ana s vodeim gla
zbenicim a New Orleansa poput
G eorgea Lewisa (->) i Johna Handy-
ja (->), te Sidneyja Desvignesa na
parobrodu Island Queen, Allen je
1927. postao lanom Jazz Banda
Kinga O livera (-). S Clarenceom
W illiam som (-) je iste godine
doivio diskografski debi. Zatim se
vratio u New Orleans da bi svirao s
Walterom Pichonom, te s Fateom
M arableom (1928-1929) na rijenim
brodovim a. Po povratku u New York
(1929), A llen je prvi put snimao pod
vlastitim im enom (Henry Red Alien
& His New York Orchestra, Vols 1, 2:
1929) u drutvu blues-pjevaice
Victorije Spivey, te instrumentalista
Alberta Nicholasa (->), J. C. Higgin-
bothama (-), C harlieja Holmesa i
Luisa Russella (->), sve kolega iz
Russellova sastava kojega je slije
dee godine Allen postao istaknutim
lanom . Glazba s tih snimki postoja
no je visoke kvalitete, a Allenovo
sviranje trube najsvjetliji je indivi
dualni doprinos. Kao to pokazuju
te snim ke, Allenov je osnovni stil
ve bio izgraen; stil koji je, iako
pod oitim utjecajem Louisa Arm
stronga, imao originalnosti. Njego
vo m uziciranje odlikovalo se pouz
danim osloncem na ritam, ali uz
ritm iku fleksibilnost koju su posje
dovali rijetki trubai toga razdoblja i
neodoljiv em ocionalni pristup; u
tehnikom pogledu imao je tek
poneki nedostatak. Allenovi osobiti
tonski efekti - glissanda i dohvati,
postizavani vjetom tehnikom jezi
ka, uinila su ga, s Armstrongom,
pripadnikom avangarde s kraja
dvadesetih i poetka tridesetih godi
na. S Russellom je snim io niz
izvanrednih sola.
Poput O livera i Alien je poinjao
razm iljati na nain koji je izlazio iz
okvira 2/4 i 4/4 sim etrije. Njegov
intenzivan, pravi duhaki ton, esti
na i napredna harm onijska konce
pcija najbolje se iskazuje u najus
pjelijim solim a s Russellom, kao
Saratoga Shout, Doctor Blues, Jer-

Henry RedA llen is the most avan t-g ard e trumpet p laye r in N e w York"
HIS FIRST
1N-PERSOM'ALBUM
Feeling Good (CBS). Don Ellis nazvao je Reda Aliena
.. . najkre a tivn ijim i n a javangardnijim trubaem u New Yorku.
sey Lightning, Panama, Song Of the -m jeseni angaman s M ills Blue
Swanee (The Luis Russell Story) i It Rhythm Bandom, te tri i pol godine
Should Be You, Feeling Drowsy nastupanja u velikom orkestru koji
(Henry Red Allen, Vol 1). je pratio Louisa Arm stronga
Allen je 1932. napustio Russella, (V.S.O.P. (Very Special Old Phono
1933. je suraivao s Charliejem graphy, 1928-1930), Vols 5 & 6).
Johnsonom, a zatim se pridruio Potkraj 1940. osnovao je sekstet
Fletcheru Hendersonu ( >), s kojim kojega je dugogodinji A llenov su
je 1932. na kratko svirao. S Hender radnik, J. C. Higginbotham , bio
sonom je ostvario nekoliko b rilja n t vanim lanom od 1947 (The Very
nih sola u raznim skladbama, uklju Great Henry Red Allen, Vol 1). Niz
ujui Wrappin' It Up, Rug Cutters Allenovih sastava, s liderovom eks Sleepy Time Down South
Swing (Henderson - 1934), Yeah plozivnom trubom i sim patinim
Man!, Queer Notions, King Porter vokalim a kao najzapaenijim ele
Stomp (The Fletcher Henderson mentima, odrao se do pedesetih
Story/The Fletcher Henderson Sto godina, a nastupao je na nizu dugih
ry, Vol 4), te Night Life, Nagasaki i angam ana po vodeim klubovim a
drugu verziju teme Queer Notions SAD. Izmeu 1954-1965. Alien se
(Jazz Pioneers/Ridin In Rhythm). stalno p ojavljivao kao solistika
S Colem anom Hawkinsom (-), atrakcija u njujorkoj dvorani
kolegom iz Hendersonova orkestra, Metropole.
Allen je esto postizavao najbolje Prvi put je nastupao u Evropi sa
rezultate, stim ulira ju i pritom teno- sastavom Kida O ryja (->) (1959), da
rista p rim je rice u dvije gore nave bi se ezdesetih godina nekoliko
dene verzije skladbe Queer No puta vratio kao so list u Veliku
tions. Na jednom Hawkinsovom Britaniju. Neposredno nakon jedne
snim anju iz 1933. Allenova se truba od takvih turneja, Alien je 1967.
zaarila u Jamaica Shoutu i Heart umro u New Yorku od raka.
break Bluesu (Jazz Pioneers/Ridin Jedno od najuspjenijih A llenovih
In Rhythm). Ride, Red, Ride, St snim anja u kasnijem razdoblju ka ri
Louis Wiggle, Harlem Heat i Red je re odrano je u oujku 1957, u
Rhythm d a ljn je su etiri snim ke na drutvu starih p rija te lja poput Haw
kojim a Allenovo m uziciranje postie kinsa, Higginbotham a, Bustera Bai
izuzetnu ekspresivnost; tada je bio leyja (->) i Cozyja Colea (->). Ono je
lanom M ills Blue Rhythm Banda. rezu ltira lo vrhunskim m uziciranjem
Snimao je i s B illie H oliday (->) svih navedenih, ukljuujui seriju
(1937), The Golden Years, Vol 2, te prekrasnih trubakih sola na svako
sa Sidneyjem Bechetom (->) (1941), me od deset sn im ljenih brojeva, a
Sleepy Time Down South i Jam e sola na I Cover The Waterfront,
som P. Johnsonom (->), Father Of Sweet Lorraine, S Wonderful i na
The Stride Piano. Allen je snim io ponovljenoj snim ci Ride, Red, Ride,
izvrsna sola s Kingom O liverom naroito su vrije d na panje (The
(King Oliver, Vol 2: 1929-1930), Jelly Very Great Henry Red Allen, Vol 2).
Roll Mortonom (Jelly Roll Morton & Zapravo, Allenovo se svira nje mo
His Red Hot Peppers (1927-1930), glo usporediti s najveim dom aaji
Vol 1) i Lionelom Hamptonom (->) ma njegovih m laih dana, npr. na
(Lionel Hampton s Best Records, glasovitom snim anju koje je o rgani
Vol 3: 1939-1940). Rezultati kom bi zirao Spike Hughes (Spike Hughes
nacije Allen-R ussell mogu se uti i & His All American Orchestra).
na albumu Luis Russell & His U kasnijem razdoblju ka rije re A l
Louisiana Swing Orchestra. ien je gostovao u tri istaknute
Osim razliitih diskografskih aktiv te le vizijske em isije, Chicago & A ll
nosti s prijelaza tridesetih u etrde That Jazz. The Sound Of Jazz i
sete godine, Allenova ka rije ra , na Profile Of The Arts. Postojano
kon Hendersona, ukljuila je 25- Allenovo m uziciranje, p rim je rice na
10
dva album a koja je snim io na
samom kraju karijere, The Henry
Allen Memorial Album /Mr Allen -
Henry Red Allen i Feeling Good,
najbolje je opisao Don Ellis (-),
truba sasvim razliite epohe, u
esto spom injanoj izjavi iz 1965:
Red Alien je n a jkreativniji i naj-
avangardniji truba u New Yorku.
Diskografija:
King Oliver, Vols 1, 2
(RCA Victor - Francuska)
Henry Red Allen, Vols 1-4
(RCA Victor - Francuska)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra (C olum bia/ )
The Luis Russell Story
( /Parlophone)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
The Complete Fletcher
Henderson (RCA V ictor)/
Fletcher Henderson, Vols 1-3
(RCA Victor - Francuska)
Various, Jazz Pioneers (Prestige)
Ridin In Rhythm (World Records)
Fletcher Henderson,
Henderson - 1934
( /A ce Of Hearts)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 and 1941
(CBS - Francuska)
Spike Hughes & His All
American Orchestra
(London/Ace of Clubs)
The Mills Blue Rhythm Band
(Jazz Panorama - vedska)
Jelly Roll Morton & His Red Hot
Peppers (1927-1930), Vol 1
(RCA Victor - Francuska)
Billie Holiday, The Golden
Years, Vol 2 (Columbia/CBS)
Sidney Bechet, Vol 1:
(RCA Victor - Francuska)
James P. Johnson, Father Of
The Stride Piano (C olum bia/ )
Henry Allen & His Orchestra
Vols 1-4 (C ollectors C la ssics/ )
The Very Great Henry Red
Allen, Vols 1, 2 (R a ritie s/ )
Various, Harlem On Saturday
Night ( Ace of Hearst)
Lionel Hamptons Best Records,
Vol 3 (1939-1940)
(RCA Victor - Francuska)
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography), 1928-1930,
Vols 5 & 6 (CBS - Francuska)
Louis Armstrong, Swing That
Music (MCA/Coral)
The Henry Allen Memorial
Album (Prestige)/
Mr. Allen - Henry Red Allen
(Xtra)
Henry Allen, Feeling Good
(Columbia/CBS)
Mose Allison
K la virist i skladatelj, roen 1927. u
Tippu, M ississippi; njegov je opus
proet poetnim blues-utjecajim a
Tampa Reda, M em phisa Slim a i
Sonny Boy W illiam sona, usprkos
kasnijim tragovim a be-bopa. Prva
Allisonova skladba, niz im presioni-
stikih vinjeta The Back Country
Suite (Mose Allison), ostaje njego
vim najboljim ostvarenjem , u koje
mu se uoava o dm jerenije i nesvje-
snije traganje za korijenim a negoli
je to bio sluaj potkraj pedesetih
godina. Njegovi vokalni istupi u
skladbam a poput Blues i One Room
Country Shack neobino su privla
ni i utjecali su na G eorgieja Famea.
Njegovo povrem eno sviranje trube
na kasnijim album im a prilino je
nesigurno. Allison je odlian surad
nik, prim jerice Ala Cohna, no arm
njegovih ranih suita nikada se nije
ponovio.
Diskografija:
Mose Allison (Prestige/Prestige)
Albert Ammons
A lbert C. Ammons (roen 1907. u
Chicagu, Illinois) bio je moda
najpoznatiji i vodei predstavnik
boogie-woogie klavira, stila sviranja
koji se lako raspoznaje po stalnoj
osm inskoj ostinato-figuri lijeve ru
ke, a nadopunjuje je snano ritm i
ko sviranje desne ruke.
Ammons, otac pokojnog tenor-
-saksofonista Eugenea Genea Am
monsa (->), afirm irao se dvadesetih
godina kao kla virist brojnih klubova
svoga rodnog grada. Klavir je
poeo svirati u desetoj godini, a
1929. nastupao je s Louisiana Stom-
persim a Francoisa Moseleyja, te
kao drugi klavirist u sastavu W illiam
Barbee & His Headquarters
(1930-1931). Godine 1934. Ammons
je u Chicagu okupio mali sastav koji
je svirao do 1938. Godine 1936.
zapoinje diskografsku karijeru s
grupom koja je obuhvaala trubaa
Guya Kellyja, basista Israela Cro
sbyja (->) i bubnjara Jim m yja Ho-
skinsa - Boogie Woogie Stomp.
Godine 1938. napustio je Chicago s
kolegom klaviristom Meadeom Lux
Lewisom (->), na sugestiju Johna
Hammonda. U New Yorku duo se
udruio s jo jednim klaviristom,
Peteom Johnsonom (->), te su
nastupali zajedno i samostalno,
esto s vikaem bluesa, Joeom
Turnerom (->). Njihova je suradnja
koincidirala s velikom popularnou
boogie-woogie glazbe. Trio je svi
rao na jednom od Hammondovih
koncerata pod nazivom Spirituals
To Swing (u prosincu 1938) (John
Hammonds Spirituals To Swing), s
Am m onsom koji je sudjelovao u
produkciji trojice klavirista (Caval
cade Of Boogie), te pratio country-
-blues pjevaa i gitarista Big Bill
Broonzyja (->). Godine 1938. Am
mons je snim ao i za Kongresnu
biblioteku (The Complete Library Of
Congress Boogie Woogie Recor
dings), a u prosincu je trio Ammons-
-Lewis-Johnson snim io estoku te
mu Boogie Woogie Prayer, sastav
ljenu iz dva dijela (Cafe Society
Swing & The Boogie Woogie), per
fektnu definiciju vrhunskog boogie-
-woogie m uziciranja. Cafe Society
Rag, snim ljen u istom term inu s pje
vaem Turnerom, odnosi se na
znaajnu njujorku dvoranu u kojoj
je nastupao taj boogie-trio. U veljai
1939. Ammons i Johnson snim ili su,
svaki posebno, dvije boogie-woogie
teme s trubaem Harryjem Jame
som (-). (Cafe Society Swing & The
Boogie Woogie); rije je o udnoj
kom binaciji u kojoj su, meutim, sva
trojica uspjeno nastupili.
Godine 1939. Ammons je nekoliko
puta snim ao i za tvrtku Blue Note
(Blue Notes Three Decades Of Jazz
 - 1939 to 1949 - Vol 1), kao solist
(Boogie Woogie Stomp) i kao lan
Port of Harlem Jazzmena Frankieja
Newtona (Port Of Harlem Blues).
Iste se godine pojavilo jo nekoliko
Ammonsovih sam ostalnih ploa za
jo jednu slavnu jazz-etiketu, River
side (Giants Of Boogie Woogie).
Potkraj 1939. Am m ons je ponovno
gostovao na koncertu Spirituals To
Swing, kada je odsvirao dva so lid
na korusa u jam session tretm anu
teme Lady Be Good, u drutvu
Basiejevog (->) orkestra i Goodma-
novog (->) seksteta. U svibnju 1941.
duo Ammons-Johnson (s nepotreb
nim bubnjarem Jim m yjem Hoskin-
som) snim io je nekoliko izvrsnih
boogie-izvedbi za tvrtku Victor (29
Boogie Woogie Originaux), no one
su se pokazale posljednjim Ammon-
sovim snim kam a do 1944, dijelom
zbog zabrane diskografskog rada
sa strane udruenja muziara, a
dijelom zbog nezgode u kojoj je
ostao bez vrka jednog prsta poku
avajui p rirediti sendvi. Nedugo
nakon nesree ponovno se aktivirao
na koncertnim nastupima. Tada su
Ammons i Johnson stalno suraivali
nastupajui po velikim am erikim
gradovima; bili su osobito om iljeni
meu pripadnicim a kreme Holly-
wooda. Godine 1944. Am m ons se
ponovno vratio u studio za snim a
nje, ovaj put tvrtke Commodore,
sam i u pratnji vlastite grupe
Rhythm Kings (Commodore Jazz,
Vol 1) koja je ukljuivala Hot Lips
Pagea (->), Dona Byasa (-*), Big
Sid Catletta (*), Vica Dickensona
(->) i starog kolegu iz Chicaga,
Israela Crosbyja. Bez obzira na
njihov doprinos tom snim anju, Am-
monsova m ona.klaviristika svirka,
osobito u temi Bottom Blues, zaslu
uje posebno priznanje, nesum njivo
inspirirana i poticajnim Catlettovim
bubnjanjem.
Izmeu 1946-1949. Am m ons je
snimao za Mercury.
Najtipinije Am m onsove izvedbe
za Mercury nai e se na album im a
Boogie Woogie Piano Stylings i
Jug Sessions, od kojih je prvi
hendikepiran pojedinim prosjenim
blijedim skladbama, dok na dru
gom, u brojevim a poput St Louis
Blues, sudjeluje i Am m onsov sin
Gene. Godine 1946. Joe Turner i
Ammons ponovno su se udruili
radi jednog snim anja za tvrtku
National (Joe Turner Sings The
Blues, Vol 2), a korpulentni svirai
zvue uzbuujue kao i ranije.
Sredinom etrdesetih godina dolo
je, meutim, do zastoja u Am m on-
sovoj karijeri zbog privrem ene pa
ralize ruku.
Posljednjih desetak godina ivota
proveo je u Chicagu, gdje je
nastavio svirati, s izuzetkom 1949.
godine kada se pridruio Lionelu
Hamptonu (-) sa ijim je orkestrom
snimao i nastupao. A lb e rt Ammons,
ije je m uziciranje pod utjecajem
Jimmyja Yanceyja (->) godinam a
oduevljavalo brojne sluatelje,
umro je u prosincu 1949.
Diskografija:
Albert Ammons, Boogie
Woogie Stomp
(Swaggie - Australija)
Various, John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Various, The Complete Library
Of Congress Boogie Woogie
Recordings (Jazz Piano/ )
Various, Cafe Society Swing &
The Boogie Woogie
(Swingfan - Njemaka)
Various, Blue Notes Three
Decades Of Jazz - 1939 to
1949 - Vol 1 (Blue Note)
Various, Kings of Boogie
Woogie (Blue N ote/ )
Various, Giants Of Boogie
Woogie (R iverside/ )
Various, 29 Boogie Woogie
Originaux
(RCA Victor - Francuska)
Various, Commodore Jazz, Vol 1
( /London)
Various, Boogie Woogie Man
(RCA Victor - Francuska)
Gene Ammons, Jug Sessions
(Em Arcy/ )
Various, Boogie Woogie Trio
( /S to ryville )
Albert Ammons, Boogie Woogie
Piano Stylings
(M ercury - Holandija)
Gene Ammons
Roen 1925, sin boogie-woogie kla
virista A lberta Ammonsa, tenorist
Gene Jug Am m ons bio je jedan
od n a jo m iljen ijih ikakih g lazbeni
ka. U osamnaestoj godini svirao je u
sastavu Kinga Kolaxa, a zatim u
lin iji saksonofa orkestra B illyja Eck-
stinea. Godine 1949. n a slije d io je
Stana Getza u orkestru Woodyja
Together Again For The Last
Time (Prestige).
Hermana. Zapoevi pod utjecajem
Lestera Younga, Am m ons je postao
poznatiji po pravoj antitezi toga
stila. Zvuan i izazovan, esto
blizak rhythm -and-bluesu, Am m ons
je najee stvarao ugoaj zabave.
Godine 1950. sa Sonnyjem Stittom
osnovao je idealan mali sastav s
dva tenor-saksofona: jednostavni,
funkcionalni uzleti, poletna sola,
korusi u mahnitom slijedu. Meu
njihovim album im a Soul Summit,
Blues Up & Down ili You Talk That
Talk teko se moe odabrati najbolji
s obzirom da svakom snim kom
tutnji jednako d ivlja spontanost.
Njihov posljednji zajedniki album,
objavljen neposredno prije Am m on
sove sm rti 1974 (Together Again For
The Last Time), pokazuje opadanje
tehnike i m jestim ino povrno svira
nje, ali ti se nedostaci kom penziraju
svojom uzbudljivou. Uvodni Am
monsov solo u tem i Saxification
svjedoi o neodoljivom napada
kom stilu, o snanom, neuglae-
nom, vriteem mukom tonu,
dok se zavreci njegovih sola suno-
vrauju poput udarca. Balade bi
obino zavravale u bluesu, a The
More I See You i Ill Close My Eyes Ellington Era, Vol 2) i I Don't Mind
obiljeene su ponavljajuim fraza (The Works Of Duke Ellington, Vol
ma i efektnim finalim a. Soul-sakso- 18). Osim brojnih nastupa i snim a
fonisti poput Kinga Curtisa pod nja s orkestrom Dukea Ellingtona,
velikim su Jugovim utjecajem . Ivie Anderson pojavila se u film u
brae M arx iz 1937, A Day At The
Diskografija: Races.
Gene Ammons & Dodo Prve poduke iz pjevanja Anderso-
Marmarosa, Jug & Dodo nova je dobila izmeu devete i
(Prestige/Prestige) trinaeste godine u jednom enskom
Ammons & Stitt, Soul Summit samostanu, a zatim je dvije godine
(P restige/-) studirala u Washingtonu. Prvi profe
Blues Up & Down (P restig e /-) sionalni angam an doivjela je u
You Talk That Talk (P restig e /-) Los Angelesu. Nastupala je kao
Together For The Last Time plesaica-pjevaica; izmeu 1925-
(P restig e /-) -1930. radila je iskljuivo kao pje
Red Top (Savoy/Savoy) vaica u nekoliko orkestara, uk
ljuujui one Paula Howarda i
Ansona Weeksa, a sa Sonnyjem
Clayom poduzela je turneju po
A u stra liji. Prije negoli se p ridru ila
Ivie Anderson Ellingtonu radila je s Earlom Hine
som (-) u Grand Terrace Revue
(1930). Napustivi Ellingtona, u Los
Ellingtonovu (->) izboru pjevaa koji Angelesu je o tvorila vlastiti restoran
su suraivali s razliitim njegovim (1942) i istodobno pjevala na Zapad
orkestrim a preesto je, zaudo, noj obali. Zatim je kronina astma
nedostajalo one panje, koja mu je ogra n iila broj njezinih nastupa.
om oguavala da bira in strum entali Moda najbolja do sada izdana
ste ije su sposobnosti apsolutno kolekcija snim ki Ivie Anderson jest
odgovarale njegovim potrebama. Ivie Anderson, koja sadri niz
No, ako je Ellington ikada angairao im presivnih vokalnih izvedbi s El
neki vrhunski glas, onda je to glas lingtonom . Ukljueni su blistavi p ri
Ivie Anderson (roene 1904. u m jeri um jetnosti ove dame, poput It
G ilroyu, K alifornija). Ivie, osjeajna, Dont Mean A Thing, Happy As The
m uzikalna, uvijek m elodina pjeva Day Is Long, Shoe Shine Boy,
ica, radila je s Ellingtonom od Truckin, Get Yourself A New Dream
veljae 1931. do kolovoza 1942. ak i Theres A Lull In My Life.
i kada se susretala s tako zastrau
juim skladbam a kao Oh, Babe!, Diskografija:
Maybe Someday ili Five Oclock Ivie Anderson (C olum bia/-)
Whistle (The Duke, 1940), u veini Ivie Anderson & Her All Stars
sluajeva uspijevala je ostvariti (Tops/Gala)
neobino zadovoljavajue izvedbe. The Works Duke Ellington,
Ivie Anderson, koja je 1949. p re m i Vols 10, 16, 17, 18
nula u Los Angelesu, rijetko je (RCA Victor - Francuska)
snim ala pod vlastitim im enom . No, The Complete Duke Ellington,
jedno snim anje iz sijenja 1946 (Ivie Vols 3 (1930-1932), Vol 5 (1932-
Anderson & Her All Stars), u 1933), Vol 6 (1933-1936), Vol 7
drutvu prvoklasnih glazbenika po (1936-1937) (CBS - Francuska)
put C harlieja M ingusa (->), Luckyja Duke Ellington, The Ellington
Thom psona (->) i W illieja Sm itha Era, Vol 2 (Columbia/CBS)
(->), te uz orkestar aranera i Duke Ellington, In A Mellotone
d irigenta Phila Moorea, rezultiralo (RCA Victor/R C A Victor)
je prvoklasnim vokalnim izvedba Duke Ellington, Vintage Duke
ma, osobito u Empty Bed Bluesu i u (Trip)
drugoj snim ci tem e I Got It Bad, koja Duke Ellington (Trip)/
je bila iedna od njezinih najslavnijih All That Jazz: Duke Ellington
toaka s Ellingtonovim orkestrom (DJM)
(pogledaj The Works Of Duke Elling Duke Ellington, The Duke 1940
ton, Vol 16 i In A Mellotone). (Jazz S ociety/ )
Ostale Ellingtonove skladbe, koje
su se vezivale s Andersonovom ,
bile su It Dont Mean A Thing (The Arkestra
Complete Duke, Vol 3: 1930-1932),
Rocks In My Bed (In A Mellotone), -> Sun Ra
Im Checking Out Goodbye (The
Louis Armstrong
Louis Arm strong (roen 1900. u New Orleansu), bivi tienik popravilita
Coloured Waifs Home i najpoznatiji glazbenik u povijesti jazza, nema
suparnika za naziv najveeg instrum entalnog solista uope, a uz B illie
Holiday (->) (jedno od bezbrojnih im ena pod dubokim Arm strongovim
utjecajem) ostaje najveim jazz-pjevaem svih vremena.
Arm strongov razvoj, od oito neodlunog (praktiki samoukog) kornetista
do pozicije istinske svem oi, bio je zauuju. Nakon razliitih
neglazbenih zanim anja m ladi je Arm strong osnovao sastav s bubnjarem
Joeom Lindseyjem, a u osamnaestoj godini p ridruio se Kidu Oryju (-).
Izmeu 1918-1921. svirao je s Fateom M arableom , kako na rijenim
brodovim a sa M ississippija, tako i na konvencionalnijim mjestima. Godine
1921. vratio se u rodni grad gdje je svirao u ulinim sastavima, te s jazz-
-grupam a Zittyja Singletona ( *), Papa Celestina i drugih. No,
najznaajniji posao tek slijedi: godine 1922. Louis Arm strong pridruuje se
11

lout* arm ttrong
lout arm stronn
25
Louis Arm strong & King O liver Adam And Eve Had The Blues
(Milestone) - jedinstveno. (CBS). Klasika dvadesetih godina.
Creole Jazz Bandu Kinga O livera (-) koji je, poput Arm stronga, bio
izuzetno znaajan i talentiran* truba. Izmeu 1922. i 1924. suradnja
Arm stronga i njegova m entora dala je neke od najzapaenijih snim ki u
povijesti jazza.
Dvojica kornetista, s Arm strongom koji prividno asistira Oliveru,
najuzvienije m uziciraju u skladbam a Mabels Dream (obje verzije),
Canal Street Blues, Riverside Blues, Snake Rag (Louis Armstrong/King
Oliver), te u temam a Tears, Buddys Habit i Chattanooga Stomp (West End
Blues). Skladba Tears znaajan je pokazatelj rastueg talenta: Arm strong
ne samo da je koautor teme, s L illian Hardin (pijanisticom sastava koja e
mu uskoro postati drugom suprugom ), ve devet besprijekornih Louisovih
breakova izvedenih s rijetkim osjeajem , ukazuje na virtuozne solistike
izvedbe koje e u vrlo bliskoj budunosti zastraujue esto ponavljati
(Chimes Blues (Louis Armstrong/King Oliver), prvi A rm strongov snim ljeni
solo, manje je nego prosjean). Weather Bird Rag (Louis Armstrong/King
Oliver) sjajan je p rim je r kako Arm strong i O liver m uziciraju bez sola, ali
ostvarujui izvanredne rezultate u tandemu.
Kada je u lipnju 1924. Arm strong napustio O livera, koji je poeo
propadati, ve je ostavio neizbrisiv trag u jazzu. Postavi u rujnu 1924.
trubaki solist orkestra Fletchera Hendersona (-), Arm strong je napravio
jo jedan veliki korak naprijed. Virtuozni je truba s Hendersonom doao
u sredite panje. Njegova sola na Hendersonovim snim kam a poput How
Come You Do Me Like You Do?, Everybody Loves My Baby, Shanghai
Shuffle, Alabamy Bound i Copenhagen (Louis Armstrong With Fletcher
Henderson, 1924-1925) izvanredno predstavljaju nenadmaan A rm stron
gov ton, njegovu neiscrpnu snagu i estinu. Zapaene su i njegove
ritm ike sposobnosti: Arm strong je tretira o ritam na taj nain, da je s
lakoom iskakao u Hendersonovom orkestru koji je ve bio natrpan
zvijezdam a (Hawkins, Buster Bailey, Redman, Joe Smith, itd). Idua
prekretnica naila je pojavom snim ki grupa Hot Five i Hot Seven, koje su
odavno ve ule u kraljevstvo jazz-besm rtnosti. Gledano kronoloki, prvi
je nastao Hot Five u kojemu je Arm strong predvodio brau Johnnyja
Doddsa (-*) i W arrena Baby Doddsa (->), Kida Oryja, Lillia n Hardin
Arm strong (tada su bili oenjeni) i Johnnyja St Cyra, kroz seriju klasinih
izvedbi. Hot Five je bio idealna podloga A rm strongovu umijeu, no samo
se Johnny Dodds mogao p rib liiti njegovom svestranom savrenstvu, ako
ne kao tehniar, a ono barem po dezistikoj istoi i dubini emocija.
Nalo se tu nekoliko sluajnih Arm strongovih prom aaja ili razoarenja
(npr. King Of The Zulus), no openito govorei, u svim je snim kam a Hot
Fivea (izmeu 1925-1927) zadrao nevjerojatno visok standard izvedbe.
Cornet Chop Suey (V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, 1926-1927,
Vols 1 & 2), vjerojatno je prvi pravi Arm strongov tour de force, ali nije
mnogo slabije ni njegovo m uziciranje u skladbam a poput Heebie Jeebies,
Jazz Lips, Skid-Da-De-Dat i Gut Bucket Blues (V.S.O.P., Vols 1 & 2). Grupa
Hot Seven (1927) dala je jo vie A rm strongovih vatrom eta: Twelfth Street
Rag, Melancholy Blues, Wild Man Blues i zapaljujui Potato Head Blues
(V.S.O.P., Vols 1 & 2) postavljaju nove krite rije jazz-izvedbe i solistike
virtuoznosti. Isti uinak ostvarile su i druge Arm strongove izvedbe: Gully
Low Blues, S.O.L. Blues, Struttin With Some Barbecue, Once In A While,
Savoy Blues (na posljednja tri naslova vratio se postavi Hot Fivea), dok na
Barbecue i Savoy Bluesu (V.S.O.P., Vols 3 & 4) svira i blues-gitarist Lonnie
Johnson (->). Sredinom 1928. Arm strong je stvorio jo niz bisera ovaj put
s grupom Savoy Ballroom Five; to su Fireworks, Skip The Gutter i
m agistralni West End Blues sa svojom sjajnom uvodnom kadencom i
zavrnim korusom koji raste do vrhunsko tehniko-em ocionalnog
klim aksa (V.S.O.P., Vols 3 & 4).
U srpnju 1928. Arm strong je snim ao u pratnji velikog orkestra C arrolla
Dickersona (V.S.O.P., Vols 3 & 4). Rije je o glazbenom kontekstu u
kojemu e se A rm strongova truba, u veem d ije lu narednog desetljea,
redovito uti. No, p rije negoli je stalno preao u takav okvir, nastalo je jo
nekoliko snim ki grupe Savoy B allroom Five (zapravo, est, s dodatkom
altista Dona Redmana (-)). Bilo je tu in sp irira n ih dueta izmeu
Arm stronga i klavirista Earla Hinesa (->) na kojega je utjecao. U to je doba
Hines bio vjerojatno je d in i ja zz-in stru m en ta list koji se mogao nositi s
Arm strongom u pogledu svestrane glazbene perfekcije i zauujuih solo-
-istupa. Arm strong i Hines in sp irira li su jedan drugoga - p rim je rice u
skladbama Savoyagers Stomp, Muggles i u zauujuoj Weather Bird.
Weather Bird, poput West End Bluesa, takoer skladbe biveg
Arm strongovog gazde, Kinga O livera, ostaje jednim od na jsja jn ijih dueta
u povijesti jazza (V.S.O.P., Vols 3 & 4). Arm strong je odsvirao daljnja
raskona sola u skladbam a I Cant Give You Anything But Love i
12
Mahogany Hall Stomp (V.S.O.P., Vols 5 & 6) s a ll stars grupom koja je
u kljuivala Jacka Teagardena (-), Joea Sullivana (-), Lonnieja
Johnsona i Luisa Russella (->), a ovaj je posljednji bio kla virist i voa
ansam bla na dotinom snim anju. Russellov zvjezdani orkestar, kao i
drugi veliki orkestri (Les Hite, Z iln e r Randolph), nekoliko je godina pratio
Arm strongovu trubu, lako su se ti sastavi rijetko (a najee nikako)
p riblia vali Arm strongovu geniju, slijed m ajstorskih sola nije se prekidao:
When Youre Smiling, Im A Ding Dong Daddy, Confessin (V.S.O.P., Vols 5
& 6), Body & Soul, Sweethearts On Parade, Shine, Star Dust, Wrap Your
Troubles In Dreams (V.S.O.P., Vols 7 & 8), I Gotta Right To Sing The Blues
Dusky Stevedore (Louis Armstrong: July 4, 1900) July 6, 1971). U trenutku
snim anja dva posljednja naslova (1933), pratei je sastav u svakom smislu
bio tek pomagalo za potcrtavanje trubaeve bravurozne svirke i njegova
neusporedivog grlatog pjevanja. U ovom trenutku vano je naglasiti
injenicu da je, s onu stranu kornetistiko-trubakih doprinosa,
Arm strongov pjevaki znaaj dosegao znaajne razm jere.
Od bazinog scata u skladbam a Heebie Jeebies, Gully Low Blues i njima
slinim a, do konvencionalnijeg jazz-vokala u I Cant Give You Anything
But Love, I Aint Got Nobody i Im A Ding Dong Daddy, Arm strong je
postao jednim od velikana jazz-pjevanja. Njegov glas imao je topline i
prisnosti, ritm iki je bio uzbudljiv. Kada ve govorim o o pjevanju, vano je
napomenuti da je Arm strong u toku dvadesetih godina sudjelovao na
im presivnom broju snim anja kao p ratitelj brojnih pjevaica bluesa (ili onih
pod utjecajem bluesa). N ajcjenjenija od tih imena su Bessie Smith (-) i
Ma Rainey (->). Snimke s Raineyjevom, See See Rider Blues, Jelly Bean
Blues i Countin The Blues (Ma Rainey), iz 1924, pokazuju da je Armstrong
imao je ne samo priroeni afinitet za blues, ve i da je njegovo blues-
-m uziciranje u 24. godini pokazivalo zapanjujuu zrelost. Taj aspekt
njegove um jetnosti pokazao je bitan napredak slijedee godine s Bessie
Smith. St Louis Blues (The Empress) vjerojatno je najznaajniji
diskografski domet dua Arm strong-Sm ith. Arm strongova truba sa
sordinom na trenutke d je luje poput loginog nastavka izvanrednog
pjevanja Smithove. Cold In Hand Blues, Reckless Blues, Sobbin Hearted
Blues (The Empress), I Aint Gonna Play No Second Fiddle i Careless Love
(Nobodys Blues But Mine) da ljn ji su izvanredni p rim jeri te privlane
kom binacije. U toku dvadesetih godina Arm strongova se truba ula s
pjevaicam a kao to su Virginia Liston, M argaret Johnson, Sippie
W allace, Eva Taylor (supruga Clarencea W illiam sa (->)), Hociel Thomas,
Clarence Todd (sve na albumu Adam & Eve Had The Blues); Bertha
Chippie Hill, Butterbeans i Susie, Cleo Gibson, Sara M artin, Victoria
Spivey, M am ie Smith (sve na Jazz Sounds Of The Twenties, Vol 4), te
M aggie Jones, Nolan Welsh, Clara Smith (Rare Recordings Of The
Twenties, Vol 1). Sve u svemu, standard Arm strongovih doprinosa ovim i
drugim snim kam a zauujue je visok. U kasnijem razdoblju karijere
udruit e svoje vokalno-instrum entalne sposobnosti s popularnijim
vokalnim izvoaima, a najuspjenijom se pokazala suradnja Elle
Fitzgerald (-) i Louisa Arm stronga. Zajedno su u brojnim prilikam a
nastupali na snim kam a i uivo, ali nikada bolje negoli na Porgy & Bess i
Ella & Louis, Vols 1 & 2/The Special Magic Of Ella & Louis, Vols 1 & 2).
Louis Arm strong, virtuoz, pokazivao je potkraj tridesetih godina (i
kasnije) tendenciju pada, no bilo je trenutaka kada je njegova truba
pronalazila nesluene visine. Tri su takve izvedbe Struttin With Some
Barbecue (nova verzija, jedna od rijetkih za koju se moe rei da
nadmauju o riginal), Jubilee i Swing That Music (Complete Recorded
62173
V .S .O .P . (Very Special Old Phonography), Vol 4 (CBS, Francuska).
Louis u nekim izuzetnim izvedbama ...
 snim kam a, Arm strongovo se sviranje trube i pjevanje na svoj nain
doim alo m aginim , bez obzira na sadraj i kontekst. Pored gore
navedenih podataka, Arm strong je nastupio u vie od J35 igranih i
kratkom etranih film ova; bio je predm etom jednog televizijskog dokumen-
tarca (CBS, 1956 - Satchmo The Great); p rim io je bezbrojna glazbena i
druga priznanja i poasti, bio je pobjednik bezbrojnih glasanja publike i
kritiara, te dugogodinja reklam a za purgative Swiss Kriss, koje je stalno
i mnogo troio. Godine 1939. nastupio je u glazbenoj parodiji na
Shakespeara, S w ing in ' The Dream, a bio je i zvijezdom posebnih film skih
prikaza u Njem akoj i Danskoj.
Knjige koje je sam napisao, ili koje govore o njemu: Swing That Music
(Louis Arm strong); Louis Arm strong, (Albert McCarthy); Louis Arm strong
(Hughes Panassie); Horn Of Plenty (Robert Goffin); Trum peter's Tale - The
Story Of Young Louis A rm strong (Jeanette Eaton); Louis Arm strong: A
Self-Portrait/The Interview (Richard M errym an); From Satchmo To Miles
(Leonard Feather); C elebrating The Duke, And Louis, Bessie, B illie Bird,
Carmen, M iles, Dizzy And Other Heroes (Ralph J. Gleason); Louis: The
Louis A rm strong Story 1900-1971 (Max Jones i John Chilton); Jazz
Masters Of The 20's (Richard Hadlock).
Godine 1956. Arm strong je, uz suradnju svih istaknutih glazbenika do
kojih se m oglo doi, sudjelovao u snim anju etverostrukog albuma
Satchmo: A Musical Autobiography, retrospektive njegove dotadanje
karijere. Najznaajniji sudionici ispriali su i svoja sjeanja. Umro je 6.
srpnja 1971.

Diskografija:
Louis Armstrong & King Oliver (Milestone)
King Olivers Jazz Band, 1925 (Sm ithsonian C o lle ctio n / )
King Olivers Jazz Band ( /Parlophone)
Ma Rainey (Milestone)
Bessie Smith, The Empress (Columbia/CBS)
Bessie Smith, Nobodys Blues But Mine (Columbia/CBS)
Various, Adam & Eve Had The Blues (CBS - Francuska)
Various, Jazz Sounds Of The Twenties, Vol 4 (Columbia - Italija)
Louis Arm strong. Uz Ellingtona n a jsla vn ija linost jazza - ravan im
Various, Rare Recordings Of The Twenties, Vol 1 (CBS - Francuska)
je jedino besm rtni C harlie Parker.
Louis Armstrong In New York, 1924-1926 (Riverside/R iverside)
Young Louis Armstrong, 1932-1933 (B lu e b ird / )
Works 1935-1945). Ovaj posljednji naslov sadri e tiri trubaka korusa koji Louis Armstrong: July 4, 1900/July 6, 1971 (RCA Victor/R CA Victor)
su zauujui ak i po Louisovim nevjerojatnim m je rilim a , s produenim , Complete Recorded Works 1935-1945 (MCA - Francuska)
nepogreivo vrtoglavim klim aksim a. Arm strong je i u toku etrdesetih Various, Tootin Through The Roof (Onyx/Polydor)
godina nastavio svirati s velikim orkestrom , no to je desetljee zapoelo Louis Armstrong, Vols 1-3 ( /Saga)
inspirativnim snim anjem koje je ponovno udruilo Louisa i Sidneyja The First Esquire Concert, Vols 1, 2 ( /Saga)
Becheta (Complete Recorded Works 1935-1945), kada su obojica nastojali The Second Esquire Concert, Vols 1, 2 ( /Saga)
nadsvirati jedan drugoga u etiri naslova, od kojih je najbolji Coal Cart The Metronome All Stars/The Esquire All Stars
Blues. Arm strong je suraivao s Bechetom u toku 1929, u grupi Blue Five (RCA Victor - Francuska)
Clarencea W illiam sa (Adam & Eve Had The Blues) i Louis Louis Armstrong, Louis At The Movies (Privateer)
Armstrong/Sidney Bechet With The Clarence Williams Blue Five i Satchmos Greatest, Vols 1-5 (RCA Victor - Francuska)
Josephine Beatty/Red Onion Jazz Babies (Louis Armstrong In New York, Satchmo At Symphony Hall, Vols 1, 2 (Decca/Coral)
1924-1926). Louis Armstrong, Swing That Music (Coral)
Godine 1947. p ojavljuje se prvo izdanje grupe Louis A rm strong & His All Louis Armstrong Joue W.C. Handy/Ambassador Satch)
Stars, s kornetistom Bobbyjem Hackettom (-) kao dobrodolim dodatnim Satch Plays Fats (CBS - Francuska)
glazbenikom koji je odsvirao nekoliko ukusnih obbhgata Louisovim Louis Armstrong With Fletcher Henderson 1924-1925 ( /VJM)
vokalima, a oni su, od tride se tih godina naovamo, sve ee postajali Louis Armstrong/Ella Fitzgerald, Porgy & Bess (Verve/Verve)
redovitom atrakcijom snim ki i koncerata. Dobrodoli su bili glas i trom bon Louis Armstrong/Ella Fitzgerald, Ella & Louis (Verve)/
Jacka Teagardena, te a rtiku lira n a eksplozivnost bubnjara Sidneyja The Special Magic Of Ella & Louis, Vols 1, 2 (Verve)
Catletta. Postoje izvrsne studijske snim ke ove grupe (Louis Armstrong: Louis Armstrong, Satchmo The Great
July 4, 1900/July 6, 1971), a prava je srea da je jedan od njenih prvih (Colum bia Special Products/ )
koncerata (Town Hall, svibanj 1947) sauvan za budunost (Satchmos Louis Armstrong/Duke Ellington, The Beautiful Americans
Greatest Hits, Vols 4, 5 & 6). U slije d ili su m nogi p rivlani trenuci (Roulette)
ukljuujui vrhunske album e poput Louis Armstrong Joue W. C. Louis Armstrong, Vols 1, 2 (Trip)/
Handy/Ambassador Satch/Satch Plays Fats, no pedesetih i ezdesetih All That Jazz: Louis Armstrong (DJM)
godina a ll stars ansambl nije in sp irira o svoga vou za m uziciranje koje bi
se moglo usporediti s inovativnim danim a dvadesetih i tridesetih godina. originalnost glazbenika je kolektiv
Bilo to znaajno ili ne, ali upravo u kasnijem razdoblju njegove ka rije re - na. U toku izvedbe oni koriste
nakon, u cjelini, uspjenih nastupa koji su ga odveli do dalekih krajeva Art Ensemble dvadesetak instrum enata, suprot
poput Afrike, A ustralije, Evrope i Dalekog istoka - Louis Arm strong stavljajui pojedine teksture s mno
postaje jo veom m eunarodnom glazbenom a trakcijom , a sve iri krug
of Chicago go humora i nadrealnog osjeaja za
njegovih oboavatelja reg ru tira o se izvan interesne sfere jazza - rije teatar. Povijest glazbe postaje vre
je o ljudim a kojim a se njegova karizm atska linost i spontanost dopala u om citata i referencija koje nastaju
istoj m jeri kao i njegov sp e cifiniji doprinos jazzu - a moda i vie. Bila je Godine 1965. kla virist Muhal Ric u procesu izvedbe - to su fragmenti
to ona publika, koja je uivala u njegovim kom e rcija ln im film o vim a poput hard Abram s osnovao je Udruenje vaarskih predstava, radnih pjesa
Hello Dolly! High Society, A Man Called Adam ili Where The Boys Meet za prom icanje kreativnih glazbenika ma, vojnikih znakova trubom,
The Girls; publika koja je njegove snim ke poput Hello Dolly i What A (Association for the Advancem ent of blues-harm onike, be-bopa i novog
Wonderful World uinila ogrom nim m eunarodnim hitovim a (godine 1967. Creative M usicians - AACM), to je vala.
World je izbio na prvo m jesto am erike hit-parade). bila posljedica njegova nezadovolj Ta je aktivnost okupila konanu
No, valja priznati da se tadanji A rm strongov koncept a ll stars sastava stva ogranienjim a grupnog m uzici grupu: Roscoe M itchell i Joseph
(esto nazivan glazbenim cirkusom ) um nogom e u d a ljio od dvadeset ranja. U toj atm osferi glazbene Jarm an p o d ije lili su gotovo kom
godina ranije koncepcije. A kao to e pokazati kasnije godine, ak je i radionice nastao je trei" val avan pletnu porodicu saksofona, flaute,
neunitiv ovjek poput Arm stronga bio pogoen loim zdravljem - do te garde, po m nogoemu najekstrem klarinete, bubnjeve, sirene, zvi
m jere da se potkraj njegova ivota nekadanja sjajna truba gotovo uope niji do tada. Prva izdanja za tvrtku daljke, gongove, zvona, vibrafon,
nije ula; zapravo, pozornost je svraena na njegovo pjevanje kojemu nije Delm ark (Abrams: Levels & De itd; Lester Bowie svirao je trubu,
mogla nakoditi ni bolest ni starost. U toku svoje m nogopotovane grees Of Light, Joseph Jarman: krilni rog, bubnjeve, rog; Malachi
karijere, Louis Arm strong nastupao je na koncertim a, klupskim Song For i Roscoe Mitchell: Sound) Favors svirao je bas, itd. Prvi album
angamanima, na ploama, te le v iz iji, u igranim i dokum entarnim pokazala su vrlo visoku razinu onoga to e postati A rt Ensemble
film ovim a. Vie od bilo kojeg jazz-glazbenika pridonio je da se jazz m uziciranja donedavnih anonim u- of Chicago pojavio se na opskurnoj
(kojega je bio neprikosnovenim ambasadorom br. 1) pop ularizira u sa, te mnoge osobine koje e etiketi Nessa (Numbers 1 & 2), iako
krajevim a gdje se ta glazba sm atrala anatem om. Veliko srce i ogrom na kasnije postati zatitnim znakom su lanovi grupe slije d ili slina
spontanost uinili su ga m iljenikom m ilijuna. Tono je da je svoj najvaniji glazbe AACM-a, The Little Suite usm jerenja (Congliptious i Old
doprinos jazzu (kao i glazbi ovog stoljea) uinio uglavnom do 1940. Pa (Sound) ukazuje na budunost i jo Quartet). Glazba najee odie
ipak, sve do posljednjih nastupa, ak i na zadnjim , nepostojanim je uvijek okantna. U prvom redu, osjeajem ekstrem ne igrarije; melo-

13

Fanfare For The W arriors
(Atlantic): najbolje iz Chicaga.
dija, harm onija i ritam prekidaju se
poput zapleta u m odernom romanu.
Vlada neodreenost, a efikasnost
grupe umnogome ovisi o tom e kako
glazbenici reagiraju jedni na druge,
odnosno o njihovim refleksim a.
Mitchell i Jarm an sm jelo slijede
Dolphy-Coltraneovu putanju na sva
kom saksofonu, ali su je toliko
izobliili da se ona prikriva.
Godine 1969, Art Ensem ble je
otiao u Francusku, gdje je stekao
vei ugled negoli u Am erici. U slije
dila je nevjerojatna poplava ploa,
a sve su odline. Najdua ostvare
nja moda su i najbolja, p rim je rice
Reese And The Smooth Ones, te
polagani rast dinam ike u People In
Sorrow; no, svi njihovi album i
obiluju zauujuim pasaama. Pot
resna instrum entalna tualjka koja
slijedi recitaciju poeme Ericka (A
Jackson In Your House), ili p rim je
ran be-bop u Dexterity (Message To
Our Folks), pokazuju da grupa moe
i konvencionalnije svirati.
Kada im se p ridruio bubnjar Don
Moye (njihov prvi stalni bubnjar
otkako ih je napustio Philip Wilson)
snim ili su album s Bowievom su p ru
gom, pjevaicom Fontanellom Bass
(Les Stances A Sophie). Ona izgo
vara erotian tekst Theme De Yoyo
u pratnji M otown-ritm a, dok hrapavi
free saksofoni, te udaraljke i zvi
daljke, zbunjuju i bom bardiraju.
Po povratku u Sjedinjene Drave
Art Ensemble je svoj prvi festivalski
nastup odrao na Ann Abor Blues &
Jazz Festivalu (1972), a koncert je
snim ljen za tvrtku A tlantic (Bap-ti-
zum). I am erika je publika napokon
svratila pozornost na grupu, iako je
ugovor s Atlanticom rezu ltira o sa
mo jo jednim album om (Fanfare
For The Warriors) na kojemu im se
pridruio Muhal Richard Abrams.
Njihova glazba po m nogoemu
nalii glazbi Charlesa Ivesa, a
grozniava energija uvjerava nas
da se Art Ensem ble nikada nee
podvri nijednoj fo rm u li i - jo
radikalnije - da e njihova glazba
vie ovisiti o procesu stvaranja,
negoli o samom rezultatu.
Diskografija:
Roscoe Mitchell, Sound
(D elm ark/D elm ark)
Roscoe Mitchell, Congliptious
(Nessa/Nessa)
Roscoe Mitchell, Old Quartet
(Nessa/Nessa)
Roscoe Mitchell, Solo
Saxophone Concerts
(Sackville/Sackville)
Joseph Jarman, Song For
(D elm ark/D elm ark)
Joseph Jarman, As It It Were
The Seasons
(Delm ark/Delm ark)
14
Lester Bowie Numbers 1 & 2
(Nessa/Nessa)
Lester Bowie, Giftin' To Know
You All ( /MPS - Njemaka)
Lester Bowie, Fast Last!
(M use/ )
Art Ensemble Of Chicago,
Reese And The Smooth Ones
( /BYG - Francuska)
Art Ensemble Of Chicago,
Message To Our Folks
( /BYG - Francuska)
Art Ensemble Of Chicago,
A Jackson In Your House
( /BYG - Francuska)
Art Ensemble Of Chicago,
People In Sorrow
(Nessa/Nessa)
Art Ensemble Of Chicago,
Les Stances A Sophie
(Nessa/Nessa)
Art Ensemble Of Chicago,
Tutankhamun
(Arista F reedom /A rista Freedom)
Art Ensemble Of Chicago,
Chi Congo (Paula/Decca)
Art Ensemble Of Chicago,
Phase One (Prestige/Am erica)
Art Ensemble Of Chicago,
Bap-tizum (A tlantic/A tlantic)
Art Ensemble Of Chicago,
Fanfare To The Warriors
(A tlantic/A tlantic)
Old/Quartet (Nessa/Nessa)
George Auld
Roen 1919. u Torontu, Kanada,
George Auld (pravo ime: John
A ltw erger) a firm ira o se u toku
druge polovice tridesetih i ranih
etrdesetih godina kao svestran
glazbenik i prilin o o riginalan solist
na tenor-saksofonu. Vrlo je upotre
b ljiv i na alt, te sopran-saksofonu i
klarinetu, iako ne ba esto kao
solist. U desetoj godini preselio je iz
Toronta u Brooklin, a dvije godine
kasnije dobio je stipendiju Rudyja
Wiedofta (kao alt-saksofonist). Godi
ne 1936. preao je na tenor-sakso-
fon nakon to je uo Colem ana
Hawkinsa (-).
Prvi znaajan angam an s vla sti
tim sastavom dobio je u klubu
Nick's u New Yorku, nakon ega se
p ridruio velikom orkestru Bunnyja
Berigana (->), kao so list na tenor-
-saksofonu (1937-1938). Njegova so
la, in sp irira n a Hawkinsom, m ogla
su se u Beriganovom orkestru
usporediti jedino s doprinosim a
liderove trube. S Beriganom je
ostvario brojne snim ke, ukljuujui
solidna, svingerska sola na b ro je vi
ma poput Mahogany Hall Stomp,
Cant Help Lovin' Dat Man i
Prisoners Song (Bunny Berigan &
His Orchestra). Na album im a Bunny
Berigan - Leader & Sideman i Down
By The Old Mill Stream istie se i
kao sudionik brojnih (snim ljenih)
radio-prijenosa. Doivljeno na kon
certu, A uldovo sviranje jo je uvjer
ljiv ije i dojm ljivije .
Preao je, zatim , u orkestar A rtie ja
Shawa (->), na, o tprilike, godinu
dana (1938-1939), dok Shaw 1939.
nije raspustio arisam bl. I tu je bio
vodei solist na saksofonu. Sa
Shawom je obilno zastupljen na
Jungle Drums, Serenade To A
Savage, I Didnt Know What Time It
Was (Artie Shaw & His Orchestra,
Vol 2) i na My Heart Stood Still,
Carioca, One Night Stand (Concerto
For Clarinet). Kada je 1941. Shaw
reform irao orkestar, Auld je ponov
no preuzeo vodeu solistiku ulogu
na tenoru. Zastupljen je u brojevim a
kao Solid Sam (Concerto For Clari
net i St James Infirmary (Artie
Shaw & His Orchestra, Vol 2).
Auld je u m euvrem enu bio zvije z
dom Benny Goodman (->) O rche
stra (All-Time Greatest Hits i Solid
Gold Instrumental Hits). U tom
razdoblju u njegovu se m uziciranju
osjeao oiti utjecaj Lestera Younga
(*), iako je jo uvijek dom inirao
Hawkinsov stil.
Najbolje snim ke u toku 1940.
godine ostvario je s Goodm anovim
septetom: Gilly, Waiting For Benny,
A Smo-o-o-oth One (Charlie Chris
tian With BG Sextet & Orchestra) i
Benny's Bugle, On The Alamo, As
Long As I Live (Solo Flight). Godine
1940. snim ao je i s B illie Holiday
(-); na dvije snim ke svirao je tenor,
a na etiri alt-saksofon (God Bless
The Child).
Kada je Shaw drugi put rasfo rm i
rao orkestar (poetkom 1942), Auld
je stalno nastupao s vlastitim an
sam blom , sve do kratkog boravka u
vojsci (1943). Potkraj 1943. u slije d ili
su da ljn ji nastupi s m alim sastavi
ma, a zatim i s prvim vlastitim
velikim orkestrom . Godine 1945. s
tim je orkestrom snim ao Dizzy
G illespie (->) (Dizzy's Delight: The
Big Bands). O tprilike u to doba Auld
je upoznao be-bop, ali je prevladao
utjecaj Lestera Younga. Godine
1946. bolest ga je p ris ilila da
raspusti veliki orkestar, a zatim je
napustio New York. Glazbi se vratio
1947. i kratko je svirao u orkestru
B illyja Eckstinea (-). Godine 1949.
okupio je iznim no kvalitetan desete-
rolani sastav u m ainstream-
m odernom stilu, a zatim je neto
m anje od godinu dana proveo kao
glum ac u brodvejskom komadu The
Rat Race. Kratko se zadrao u
oktetu Counta Basieja (-) (1950)
(Count Basie, Vol 3); zatim je
predvodio izvanredan kvintet u ko
jem u su svira li Tiny Kahn, Lou Levy
i Frank Rosolino. Ponovno bolestan,
preao je na Zapadnu obalu, gdje je
otvorio klub i postao traen studijski
glazbenik. Kao takav, potkraj pede
setih godina stalno je radio u New
Yorku; kasnije se vratio na Zapadnu
obalu, ovaj put u Las Vegas.
ezdesetih godina vodio je niz
sastava, poduzeo je turneju po
Japanu (1964) i ponovno je su ra i
vao s Goodmanom (1966).
U toku posljednjih 15-20 godina
vrlo je esto snim ao, a veliki broj tih
album a ulazi u kategoriju polude-
zistike glazbe ugoaja. Povre je danas teko doi, zvue okantni-
meno je, ipak, zadovoljavajue mu
zicirao na tenoru, definitivno dezi-
stikim tim brom , kao na snim kam a
s Buddyjem De Francom (-)
(.. Plays Benny Goodman), Barney-
jem Kesselom (-) (To Swing Or Not
To Swing), M aynardom Ferguso-
nom (->) (Stratospheric) i Dinah
Washington (->) (The Original Soul
Sister). Njegovo m uziciranje na
sam ostalnim album im a, npr. Geor-
gie Auld Plays The Winners i
Georgie Auld In The Land Of Hi-Fi,
uvijek je vrlo kvalitetno.
Diskografija:
Bunny Berigan & His Orchestra
(RCA Victor/RCA Victor)
Bunny Berigan, Down By The
Old Mill Stream
(Jazz A rch ive s/ )
Bunny Berigan - Leader &
Sideman (Jazz A rch ive s/ )
Artie Shaw, Concerto For
Clarinet
(RCA Vicotr/R C A Victor)
Artie Shaw & His Orchestra,
Vol 2 (RCA Victor/RCA Victor)
Charlie Christian/Benny
Goodman, Solo Flight
(Columbia/CBS)
Charlie Christian With The
Benny Goodman Sextet &
Orchestra
(Colum bia/CBS - Realm)
Charlie Christian/Lester Young,
Together 1940 (Jazz A rch ive s/ )
Benny Goodman, All-Time
Greatest Hits
(Columbia/CBS)
Dizzy Gillespie, Dizzy's
Delight (The Big Bands)
(Phoenix/ )
Benny Goodman, Solid Gold
Instrumental Hits
(Columbia/CBS)
Billie Holiday, God Bless The
Child (Columbia/CBS)
Count Basie, Vol 3
(RCA Victor - Francuska)
Georgie Auld In The Land Of
Hi-Fi (Em Arcy/Em Arcy)
Barney Kessel, To Swing Or
Not To Swing
(Contem porary/Contem porary)
Maynard Ferguson,
Stratospheric (Em Arcy/ )
Dinah Washington, The
Original Soul Sister
(Em Arcy/Fontana)
Georgie Auld Plays The
Winners (P hilips/ )
Albert Ayler
Kratkotrajna karijera ovog istaknu
tog tenor-saksofonista (roen 1936,
prem inuo 1970) izazvala je fanati
ne reakcije s obje strane barijere.
S lijedei inovacije Ornettea Cole
mana i Cecila Taylora, drugi val
avangardista - Ayler, Shepp, Pha-
roah Sanders - pokazao je u svome
m uziciranju besprim jernu estinu. U
odbacivanju evropskih standarda
ukusa i prihvatljivosti uzdigao se val
em ocionalnosti u potrazi za crna
kim identitetom , usporedo sa afro-
-am erikim politikim strujanjim a
sredinom ezdesetih godina.
Ayler je egrtovao u rhythm-and-
-blues sastavima, u kojim a se tenor
koristi u ekstrem im a registra, to
obiljeava sav njegov kasniji rad.
Prve dvije Aylerove ploe, do kojih
je negoli su to uistinu bile zbog
ortodoksne hard-bop pratnje njego-
Bells (ESP): poznati album sa
samo jednom stranom.

Pokojni tenor-saksofonist A lbert A yle r sa svojim bratom , trubaem
Donom, Revolucionarno ili tradicionalno?
vih skandinavskih suradnika. Prvi Potraga za etnikim ko rije nim a
album s prim jerenim glazbenicim a dovela je Aylerovu grupu do ponov
(Spiritual Unity) predstavlja snim ke ne suradnje s New Orleans-ansam -
s basistom Garyjem Peacockom i blom, koja je potrajala u toku itave
bubnjarem Sunnyjem M urrayjem , 1965; zapaeno je spektakularno
ija dramatina, gotovo zastrauju m uziciranje u visokom registru, u
a kreenda i utianja znatno d o p ri solim a Spirits Rejoice i Bells.
nose atmosferi udesnog intenzite A ylerov ugovor s tvrtkom Im pulse
ta. Ghosts, Second Variation g la doveo je do p roirenja njegovih
zbeni je egzorcizam unitavajue obzora i do dosljednog razvodnja-
snage, a Ayler nikada nije nadma vanja sadraja u ime kom unikativ-
io ovu izvedbu. Isti trio su d jeluje i nosti. Tako debi-album In Green
na posthumno izdanoj koncertnoj wich Village ima piskutavi balkan
snimci Prophesy, a raspoloenje je ski okus, a veseli (Truth Is Marc
ponovno Kolmanovsko. Iste, 1964. hing In) i tuni (For John Coltrane)
godine, uslijedila su jo tri snim anja trenuci izravno i jednostavno potre
s veim grupama, od kojih je svaka saju sluatelja. Na albumu Love Cry
ukljuivala M urrayja. A yler je sn i nalaze se zgodne obrade njegovih
mio glazbu za jedan underground- standardnih tema, Ghosts i Bells,
-film (New York Eye <S Ear Control), koje su A yler i njegov brat, truba
u drutvu trubaa Ornettea Colem a Don, o dsvirali prilin o norm alno, uz
na, Dona Cherryja, altista Johna dodatak em bala Calla Cobbsa. Za
Tchicaija i trom bonista R oswella kom pleksnost ovoga album a zaslu
Rudda, a rezultati su kaotini. no je zauujue ustro bubnjanje Steve Beresford, Braxton, Steve
Aylerovo skretanje u kolektivnu M ilforda Gravesa, koji svira s mno
improvizaciju uinilo se loginijim go ukrasa. Aylerov rock 'n' roll a l
kada je posegnuo za prividnom bum New Grass beskrajno je za b ri
organizacijom tradicije New O rlean nuo njegove poklonike. Susret
sa, to je nagovjeteno (Spirits) Aylerovog avangardnog tenora i
atmosferom pogrebne povorke u vrstog ritm a Prettyja Purdieja, s
Witches And Devils, s trubaem tekstovim a u stilu yeah-yeah, na
Normanom Howardom. Suradnja s odreeni je nain dokinuo neke ka
Donom Cherryjem dosie vrhunac tegorije, ali je takoer pokazao da
na albumu Vibrations, a skladba free-glazbenicim a treba vie ritm i
Mothers ukazuje na udnovatu Ay- ke slobode.
lerovu romantinost. Koncertna izvedba, Nuits De La
Fondation Maeght, pokazala je Ay
lerov povratak form i, no njegov se
razvoj naglo prekinuo sm ru u rijeci
Hudson, pod m isterioznim okol
nostima.
N eodoljiv Aylerov utjecaj kao da
p rikriva injenicu da je on bio neka
vrst relikta, svira-prethodnik be-
-bopa, s provjerenim tem eljem u
Lesteru Youngu i Sidneyju Bechetu,
sa zvukom koji se vraao sve do
radnih pjesam a i brass-bandova.
Imao je zauujui osjeaj za form u
i jedinstvenu matu. Njegove tem e i
koncepcija grupe ukazuju na potra
gu za etnikim podrijetlom koje nie
ravno iz sirove em ocije. K ritia ri
New Grass (Impulse): Aylerov njegova m uziciranja pogreno ga
rock'n'roll album. ocjenjuju, pronalazei u njemu ve li
ku i prostu naivnost, a ne uoavaju
kom unikativnu mo i svjeinu.
Diskografija:
Spiritual Unity (ESP/ESP)
Prophesy (ESP/ESP)
New York Eye & Ear Control
(ESP/ESP)
Vibrations (Arista Freedom / )
Spirits Rejoice (ESP/ESP)
Bells (ESP/ESP)
Albert Ayler In Greenwich
Village (Im pulse/Im pulse)
Love Cry (Im pulse/Im pulse)
New Grass (Im pulse/Im pulse)
Nuits De La Fondation Maeght
(Shandar - Francuska)
Derek Bailey
G itarist Derek Bailey jedna je od
vodeih linosti evropske scene
free-glazbe; p io n ir je istraivanja
zvuka i tekstura kroz elektronske
va rija cije . ezdesetih godina surad
nik Spontaneous Music Ensemblea
Johna Stevensa (So What Do You
Think?) i London Jazz Com posers
O rchestra, Bailey je osnovao trio s
trom bonistom Paulom Rutherfor-
dom i basistom B arryjem Guyem
(Iskra 1903). Njegova ostvarenja,
solistika i u duetu, besprijekorno
su inventivna i osloboena klieja, a
njegovi tonski postupci uvijek su u
slubi glazbe. Inspirativan koncert s
m uItiinstrum entalistom Anthonyjem
Braxtonom , 1974. godine, snim ljen
je (Duo), a na njemu glazbenici
istrauju podruja tonalnosti i stva
raju uzbuujue o riginalnu glazbu
kreativnim proim anjem , a ne so li
ma i meusobnom pratnjom . Isti se
uopeni opis odnosi i na suradnju
istaknutog gitarista sa saksofoni-
stom Evanom Parkerom na jednom
albumu iz 1970 (The Topography Of
The Lungs), na kojemu svira i
nizozemski bubnjar Han Bennink;
suradnja se nastavila zanosnim
koncertom iz 1975 (The London
Concert).
B aileyjeva fasciniranost slobod
nom im provizacijom dovela ga je do
osnivanja Company, m eunarodne
skupine free-glazbenika (Parker,
Lacy, Rutherford i Lol Coxhill) koji
zajedno sviraju bez potrebe za
form ira njem stalne grupe. Prvi al
bum (Company 1), s Baileyjem ,
Parkerom, elistom Tristanom Hon-
singerom i basistom M aartenom
van Regterenom Altenom , u potpu
nosti opravdava taj eksperim ent. Od
1971. Bailey nastupa i na solistikim
recitalim a, a album i poput Derek
Bailey Solo i Lot 74 - Solo Improvi
sations potvruju njegov ugled naj-
o rig in a ln ije g gitarista na dananjoj
sceni.
Diskografija:
SME, So What Do You Think?
( /Tangent)
Iskra 1903 ( /Incus)
Duo (Em anem /Em anem )
The Topography Of The Lungs
( /Incus)
The London Concet ( /Incus)
Company 1 ( /Incus)
Derek Bailey Solo ( /Incus)
Lot 74 - Solo Improvisations
( /Incus)
Derek Bailey & Tristan
Honsinger ( /Incus)
Music Improvisation Company
( /Incus)
Mildred Bailey
Poput Ethel Waters (-) p rije i Dinah
W ashington (-) poslije nje, M ildred
Bailey bila je jedna od onih jazz-
-pjevaica koje se nisu zadovoljava
le savrenstvom u jednom anru,
ve su im ale dovoljno talenta da
svladaju i druge anrove. U sluaju
M ildred Bailey rije je o pjevaici
koja je m ogla teno pjevati blues,
im ala je vokalni izraz koji je
privlaio i one nezainteresirane za
jazz ili blues, a m ogla je korektno
izvoditi ak i gospel. Roena je
pravim im enom M ildred Rinker,
1907. u Tekoi, Washington); sestra
je Ala Rinkera (iz Rhythm Boysa,
poznatih po Bingu Crosbyju i Paulu
Whitemanu); kolovala se u Spoka-
neu, zapoela je glazbenu karijeru
kao test-pjevaica a zatim je nastu
pala u jednoj reviji na Zapadnoj
obali.
Poetni je ugled stekla stalnom
suradnjom na radio-stanici KMTR,
te drugdje po K a liforniji. Paul White
man (-) angairao ju je da pjeva s
njegovim velikim orkestrom . S Whi
tem anom je suraivala izmeu
1929-1933 (Whiteman je vjerojatno
bio prvi voa orkestra koji je imao
solistiku ensku vokalnu atrakciju),
a u tom razdoblju rea lizira la je
izvanredne snim ke poput Stop The
Sun Stop The Moon i Rockin Chair
(Paul Whiteman & His Orchestra);
ova druga skladba jednako je vrsto
vezana uz ime M ildred Bailey kao
to e kasnijih godina biti vezana uz
vokalno-instrum entalni duo Louis
Arm strong (-) - Jack Teagarden
(-)
M ildred Bailey, Her Greatest
Perform ances 1929-1946 (CBS).
U posljednjoj godini suradnje s
W hitemanom udala se za njegova
biveg ksilofonista, Reda Norva
(->). Razveli su se 1945. Norvo je s
njom redovito suraivao od 1935. do
kraja tridesetih godina. Na njenoj
prvoj snim ci nastupio je orkestar
pod vodstvom Eddieja Langa (-)
(1929): rije je o skladbi Hoagyja
Carm ichaela What Kind O Man Is
You (Her Greatest Performances
1929 - 1946, Vol 1). Poput snim ki s
Whitemanom i prva je ploa M ildred
Bailey pokazala njen besprijekoran
osjeaj za ritam, pravo jazz-frazira-
nje i dubinu kojom je prilazila
svakom tekstu. Nema sumnje, po
stala je jednom od vodeih jazz-
-pjevaica. Z anim ljivo je takoera,
iako je bila pod velikim utjecajem
crnakih pjevaa i instrum entalista,
njeno pjevanje u skladbama kao
Downhearted Blues (Her Greatest
15
 Performances, Vol 1), St Louis
Blues (Vol 2) i Me & The Blues (Vol
3) nikada nije sam osvjesno teilo
crnom izrazu.
Njen udan (ali nikada odbojan)
visoki glas gotovo nikada nije zvu
ao fal. Pjevala je bez napora,
na nain koji joj je omoguavao da
se prihvati zaista raznovrsnog ma
te rija la (npr. Old Folks, Peace,
Brother!, Gulf Coast Blues i Therell
Be Some Changes Made (sve na
Vol 3). Njen osjeaj za hum or vjeto
je iskazan na prim je re n im skladba
ma poput Arthur Murray Taught Me
Dancing In A Hurry (Vol 3) i Week
End Of A Private Secretary (Vol 2),
koje su snim ljene 1942, odnosno
1938. A na snim kam a poput 'Taint
What You Do i St Louis Blues (Vol 2)
suraivala je s orkestrom Johna
K irbyja (->), pojaanim prisustvom
Reda Norva.
Najbolju su jo j pratnju u tom e
razdoblju pruali vlastiti, pa zatim
suprugov orkestar, te studijski sa
stavi koje je okupio skladatelj i
araner Eddie Sauter (->), s njego
vim izvanrednim aranm anim a za
obje form acije. Radila je i s Benny
jem Goodmanom (->) (Vol 1 i
Recordings Made Between 1930 &
1941), a njena vokalna izvedba
Frank Loesserove skladbe Junk
Man, s ove druge ploe, d o ivjela je
i m anji kom ercijalni uspjeh; snim ala
je i s klasino usm jerenim oktetom
Aleca W ildera (Vol 3), te s brojnim
drugim ansam blim a s Norvom i sa
studijskim grupam a pod vlastitim
imenom (prim je rice M ildred Bailey
& Her Oxford Greys). Godine 1939.
nastupala je na radiju s Bennyjem
Goodmanom (Benny Goodman, His
Stars & His Guests), ali je naredne
godine radila iskljuivo samostalno,
lako srvana boleu, izazvanom
ponajvie stalnim problem im a zbog
debljine, etrdesetih je godina p ri
hvatila vlastitu radio-em isiju na
CBS-u (The M ild re d B a ile y Radio
Show - 1944-45). Pouzdanost njenih
izvedbi na tim em isijam a u in ila je
om iljenom kako meu publikom ,
tako i meu glazbenicim a. Ljubav
prema jazzu osigurala jo j je sura
dnju glazbenika kalibra Norva, Ted
dyja W ilsona (->) i C harlieja Sha-
versa (->). Snimke iz etrdesetih
godina ne pokazuju opadanje njenih
snaga (All Of Me i First Esquire Jazz
Concert, Vol 1), no 1949. njeno se
zdravlje alarm antno pogoralo; te
se godine lije ila od srca i dija b e te
sa. Godine 1950-1951. ponovno je
propjevala, ali je uskoro ponovno
otila u bolnicu u New Yorku, gdje
je provela preostalih nekoliko m je
seci i um rla u prosincu 1951.
Pjevanje M ildred Bailey duboko je
utjecalo na mnoge druge pjevaice,
ukljuujui Ellu Fitzgerald (->), Peg
gy Lee {->), Lee W iley (-), Mabel
Mercer i M axine Sullivan (->).
Diskografija:
Paul Whiteman & His
Orchestra
(RCA Victor/R CA Victor)
Mildred Bailey, Her Greatest
Performances 1929-1946.
(Colum bia)/
Her Greatest Performances
1929-1946, Vols 1-3 (CBS)
Mildred Bailey, All Of Me
(M onm outh-Evergreen/Em ber)
The Mildred Bailey Radio
Show 1944-1945 (Sunbeam)
Mildred Bailey, Me & The
Blues (Regal)/
16
Rockin Chair Lady day (-) (The Lester Young Story, (CBS/Sony - Japan)
(CBS - Realm) Vol 1), M ildred Bailey (->) (Her Teddy Wilson & His All Stars
Various, Recordings Made Greatest Performances 1929-1946), (Columbia/CBS)
Between 1930 & 1941 M idge W illiam s i M axine Sullivan Wingy Manone/Chu Berry,
(CBS - Francuska) (-) (obje na Boss Of The Bass). Chew, Choo, Chu & Co.
Tommy Dorsey/Jimmy Dorsey/ Sa isto instrum entalne toke g le (RCA Victor - Francuska)
Eddie Lang, Tommy, Jimmy dita, Baileyjevo besprijekorno mu Various, Harlem On Saturday
& Eddie, 1928-29. zicira n je logino je utjecalo na Night ( /Ace of Hearts)
( /Parlophone) njegov izbor za kla rin etista u sek Billie Holiday/Lester Young,
stetu Johna K irbyja (-) (Boss Of The Lester Young Story, Vol 1
The Bass, John Kriby & His Orche (Columbia/CBS)
stra 1941-1942 i The Biggest Little John Kirby, Boss Of The Bass
Buster Bailey Band In The Land) kojega je sedam (C olum bia/ )
godina bio sastavnim lanom Mildred Bailey, Her Greatest
(1937-1944), te ponovno, na krae Performances, 1929-1946
W illiam C. Buster B ailey (roen vrijem e 1945. i 1946. Uspjeno je (Columbia/CBS)
1902. u Memphisu, Tennessee) snim ao s razliitim sastavim a. Osim John Kirby & His Orchestra
sm atra se jednim od najsposobnijih s navedenim a, snim ao je s Lil 1941-1942
klarinetista na jazz-sceni. Bio je i Arm strong (Harlem On Saturday (RCA Victor - Njemaka)
vrstan saksofonist. Pratnja njegova Night), Teddyjem W ilsonom (->) John Kirby, The Biggest Little
sopran-saksofona na snim ci blues- (Teddy Wilson & His All Stars i The Band In The Land
-pjevaice A lberte Hunter iz 1924. Teddy Wilson), Henryjem Red (Trip/DJM)
godine, Everybody Loves My Baby Allenom (-) (Henry Red Allen All The Complete Lionel Hampton
(Louis Armstrong In New York, Stars, Vol 4 i Henry Allen & His (B lu e b ird / )/
1924-1925), odlina je; njegovo mu Orchestra 1934-1935), Bubberom Lionel Hamptons Best
zicira n je na istom instrum entu, u M ileyjem (Bubber Miley & His Records, Vol 1 (1937-1938)
ulozi lana sastava Clarencea Wil Friends), Wingyjem M anoneom (-) (RCA Victor - Francuska)
liam sa (-) (Louis Armstrong i Chu B erryjem (->) (Chew, Choo, Various, Frankie Newton At
/Sidney Bechet With The Clarence Chu & Co.). U ulozi lidera Bailey je, The Onyx Club (Tax - vedska)
Williams Blue Five) d aljn ji je p ri m eutim, bio manje uspjean. Z ad i Buster Bailey, All About
m jer njegovih sposobnosti na tom vlju ju i p rim je r njegova talenta (Ali Memphis (Felsted/Felsted)
planu. Svirao je i alt-saksofon s About Memphis) datira iz 1958.
osrednjim solistikim rezultatim a, Snim ljene u postavi kvarteta, Bai-
prim je rice na jednom snim anju leyjeve obrade Beale Street Bluesa
orkestra pjevaa Putneyja Dandrid- i Memphis Bluesa dobri su p rim jeri Chet Baker
gea iz 1935 (The Boss Ot The Bass). njegove klarinetistike vjetine na
No, B ailey ponajvie ostaje u razini svega to je odsvirao za
uspomeni kao klarinetist. Bailey, svoga ivota. Njegovo m uziciranje
Poetak karijere ovog trubaa, ro
koji je p rije poetka profesionalne na tri snim ke septeta na istoj je, ako
enog 1929, bio je popraen feno
glazbene ka rije re stekao tem eljitu ne i vioj razini od m uziciranja
m enalnom sreom, koja se pretvori
glazbenu naobrazbu, nastupao je s kolega Vica Dickensona (->), Her
la u spektakularno munu sudbinu.
orkestrom legendarnog W. C. Han- mana A utreyja (-*) i Hiltona Jeffer-
Godine 1952. svirao je s Charliejem
dyja (-) (1917-1919); zatim kao sona (->).
Parkerom na Zapadnoj obali (Bird
istaknuti lan orkestra Erskinea Posljednjih 20 godina ivota, pro
On The Coast), a iste se godine
Tatea (1919-1923), Kinga O livera vedenih u New Yorku, radio je s
p ridruio glasovitom kvartetu bez
(->) (1923-1924) i Fletchera Hender Eddiejem Condonom ( *), Red A lle
klavira bariton-saksofonista Gerryja
sona M (1924-1927, 1927-1928, nom, W ilburom De Parisom (->) i
M ulligana. Jo uvijek u razdoblju
1934, 1935-1937). K larinet je poeo Wild Bill Davisonom (-). Svirao je i
naukovanja, Baker i njegovo muzi
svirati u trinaestoj godini, a podua u orkestru njujorke postave opere
ciranje s tom grupom ne odskau
vao ga je Franz Schoeppe (Chicago Porgy & Bess, sa sim fonijskim
toliko tehnikom , koliko tonom neza
Sym phony Orchestra). B e sprijekor orkestrim a i u te le vizijskim stu d iji
boravno alobna prizvuka, npr. u
no Baileyjevo sviranje znaajno je ma, a pojavio se i u film u Splendor
skladbi My Funny Valentine (Gerry
d o prinosilo bezbrojnim sastavim a u In The Grass. Nakon suradnje s
Mulligan Quartet). Brojevi poput
kojim a je nastupao. grupom Saints & Sinners pridruio
Walkin Shoes i Bernies Tune
Uz gore navedene, ostali sastavi s se ansamblu All Stars Louisa A rm
pokazuju prozrane, glatke truba-
kojim a je suraivao na poetku stronga (->). Umro je u svom domu,
ke dionice kao odlinu protuteu
ka rije re ukljuuju Noblea Sisslea (s u snu, godine 1967. u Brooklynu.
dubokom saksofonu. No, Bakerov
kojim je 1929. gostovao u Evropi, a
hladan pristup doima se razvue
zatim je ponovno radio s istom Diskografija:
nim u usporedbi s estetskom logi
grupom od 1931-1933); Edgara Various, Louis Armstrong In
kom alt-saksofonista Leeja Konitza
Hayesa (1929), Davea Nelsona New York, 1924-1925
koji se pridruio kvartetu na snim
(1930), M ills Blue Rhythm Band (Riverside/R iverside)
kama iz 1953 (Revelation). Te godi
(1934-1935), Stuffa Sm itha (->) Louis Armstrong/Sidney
ne Baker je pobijedio u kategoriji
(1937). Bechet With The Clarence
trubaa po glasanju asopisa Me
lako se moe rei da je Baileyje- Williams Blue Five
vom akadem skom tonu i opem tronom e i osnovao je kvartet s
(CBS - Francuska)
pristupu nedostajalo topline i vi- Fletcher Henderson, The klaviristom Russom Freemanom.
brantnosti suvrem enika poput Bec- Henderson Pathes (1923-1925) Njegovo m uziciranje postalo je izra-
heta (->), Bigarda (->) i Noonea a jn ije i sigurnije, ali nijedne od tih
( /Fountain)
(-), njegovom m uziciranju u sm islu The Fletcher Henderson Story ploa vie nema u katalogu (Jazz At
fle ksib iln o sti i svestranih tehnikih Ann Arbor, Chet Baker-Russ Free
(Columbia)
mogunosti apsolutno nita nije The Fletcher Henderson Story man Quartet).
nedostajalo. Te prednosti, kao i (CBS)
zavidna sposobnost prilagoavanja Ma Rainey (M ilestone/ )
praktiki svakom glazbenom kon Bessie Smith, The Empress
tekstu, uinile su ga u toku dugotraj (Columbia/CBS)
ne ka rije re perm anentno traenim Bessie Smith, Nobodys Blues
glazbenikom . Na p rim jer, iako nika But Mine (Columbia/CBS)
da znaajan instrum entalist u tom Bubber Miley & His Friends
anru, Bailey je bio dovoljno vjet (1929-1931)
blues-glazbenik da ga se pozove za (RCA Victor - Francuska)
pratnju pjevaica kalibra Ma Rainey Henry Allen & His Orchestra
(-) (Ma Rainey), Bessie Smith (The (1934-1935)
Empress i Nobodys Blues But (C ollectors C lassics/ )
Mine), A lberte Hunter i T rixie Smith Henry Red Allen All Stars,
(obje snim ke na Louis Armstrong In Vol 4 (RCA Victor - Francuska)
New York 1924-1925). King Oliver/Dave Nelson,
Baileyjev kla rin et zastupljen je i na Vol 3 (1929-1931)
snim kam a drugih, .jazzu sklonijih (RCA Victor - Francuska) Playboys (Vogue): diskofilski trofej,
vokalnih interpretatorki: B illie Holi The Teddy Wilson om ot u skladu s vremenom.
 Suradnja sa skladateljim a poput
Freemana, Twardzika i Zieffa kao
da je p ro irila njegov ogranieni
raspon, a grupa koju je 1955. doveo
u Evropu (Chet Baker In Paris)
neobino je obeavala. Na alost,
kla virist Dick Tw ardzik um ro je u 24.
godini od prevelike koliine droge,
ostavivi za sobom pregrt munih
p rim jera svoje originalnosti, npr.
The Girl From Greenland. Bakerovu
karijeru poeli su naruavati pro
blemi s drogom , hapenjim a, p ubli
citetom u tampi i kritizira n je m
njegova sviranja, koje je ranije bilo
suvie hvaljeno. No, u stvari, mnogi
su njegovi naredni album i odlini -
Playboys, Chet Baker & Crew, Chet
In New York - ali ih je, na alost,
teko nabaviti. Posljednjih godina
vratio se na scenu (Baby Breeze), a
iz njegova m uziciranja izbija hra
brost i odlunost.
Teko je o d ije liti glazbu od mita.
Bakerova lijepa pojava, njegova
m ladost i delikatan, introvertiran
ton uinili su ga pedesetih godina
kult-atrakcijom , koju su kasniji tra
gini dogaaji jo uvrstili. Slinost prisilje n da oko 1964-1965. napusti
s Jamesom Deanom i zvuk koji je
podsjeao na Bixa Beiderbeckea
dali su jednoj generaciji poklonika
jazza njihovog buntovnika bez
razloga. Najvaniji Bakerov uzor
bio je M iles Davis, no u njegovu
m uziciranju ima potresne iskrenosti
i em ocionalne izravnosti.
Diskografija:
Bird On The Coast
(Jazz Show case/ )
Gerry Mulligan Quartet
(Prestige/Prestige)
Gerry Mulligan - Lee Konitz,
Revelation
(Blue N ote/Blue Note)
Chet Baker In Paris
( /B lu e Star, Barclay -
Francuska)
Chet Baker, Baby Breeze
(Lim elight/M ercury)
Shorty Baker
Harold Shorty Baker bio je ona
vrst prvoklasnog trubaa koji se
mogao iskoristiti u svakom poslu,
naroito u velikim orkestrim a u
kojima mu je njegova raznovrsnost i
fleksibilnost om oguavala da s la
koom zauzme svako trubako m je
sto. Bio je idealan voa sekcije i
zadivljujui, elegantan solist, pa je
upravo stoga Duke Ellington (-*)
nastojao da dobro iskoristi njegove
ne ba beznaajne sposobnosti u
razliitim razdobljim a izmeu
1938 1962. Najdue to je Baker
(roen 1914. u St Louisu) proveo
kao lan Ellingtonova orkestra bilo
je razdoblje od sedam godina
(1946-1952), no bez obzira koliko se
zadrao u Dukeovoj blizini, uvijek
mu je bio od koristi. Bakerov
superioran ton, izvanredna kontrola
i sjajno m elodijsko fra zira n je dolo
je do punog izraaja kada mu je
Ellington davao priliku za sam ostal
ne istupe u odabranim skladbam a
poput Mood Indigo, Willow, Weep
For Me (Ellington Indigos). Mogao
je prihvatiti i izazov da na tipino
profesionalan nain su d jeluje u
prvoj izvedbi vanog Ellingtonovog
djela kao to je Black, Brown &
Beige (Black, Brown & Beige).
I saksofonist Johnny Hodges (-)
cije n io je suradnju Shortyja Bakera,
te ga je angairao na nekoliko
snim anja. Upravo je Hodges su ra i
vao s Bakerom na jednom snim anju
B illyja Strayhorna (-) iz 1959, na
kojemu se trubaevo toplo, uglae
no svira nje pokazalo iznim nim sa
stavnim dijelom inae vrhunskog
kolektivnog m uziciranja, a najbolje
je predstavljeno solom u skladbi
You Brought A New Kind Of Love To
Me, Kasnije snim anje, s trubam a
Bakera i Doca Cheathama (-) u
vodeoj ulozi, takoer je rezultiralo
elegantno svingerskom glazbom
(Shorty & Doc), iako ne posebno
znaajnom ili vanom. Osim s
Ellingtonom , Baker je svira o i s
drugim cijenjenim voam a orkestra
kao to su Fate M arable, Erskine
Tate, Don Redman (-) (1936-1938),
Teddy W ilson (-), Andy Kirk
(1940-1942), Ben W ebster (->), Hod
ges (1954), Claude Hopkins (->) i
Bud Freeman (), a povrem eno je
vodio i vlastite m ale grupe. Baker,
koji je zapoeo kao bubnjar, bio je
Louisa A rm stronga (-) (Complete
glazbu. Nakon operacije, 1965,
umro je 1966. u jednoj njujorkoj
bolnici od raka na grlu.
Diskografija:
Duke Ellington, Masterpieces
By Ellington,
(Colum bia/CBS - Nizozemska)
Duke Ellington, Solitude
(C olum bia/P hilips)
Ella Fitzgerald Sings The Duke
Ellington Songbook, Vol 2
(Verve/Verve)
Duke Ellington, Ellington
Indigos (C olum bia/ )
Duke Ellington, Ellington Jazz
Party (Colum bia/CBS - Francuska)
The World Of Duke Ellington
(C olum bia)/
The Duke: Edward Kennedy
Ellington (1899-1974) (CBS)
Duke Ellington, Ellington In
Concert, Vol 2
( /W orld Record Club)
Billy Strayhorn, Cue For
Saxophone
(M aster Jazz Recordings/
Vocalion)
Johnny Hodges, The Jeep Is
Jumpin (Verve)
Johnny Hodges, Mellow Tone
/Vogue)
Johnny Hodges, Used To Be
Duke (Verve/Verve)
Various, Great Ellingtonians
Play A Tribute To Duke
Ellington ( /Double-Up)
Shorty Baker/Doc Cheatham,
Shorty & Doc
(P restig e -S w in g ville / )
Paul Barbarin
Roen 1901. u New O rleansu, Bar
barin je sa Zuttyjem Singletonom
(-) i Babyjem Doddsom (-) bio
najsposobniji bubnjar koji je poni
kao u tom gradu. Porijeklom je iz
vrlo m uzikalne porodice: otac je bio
duha; tri brata (najpoznatiji Louis
Barbarin) takoer su bili glazbenici.
Paul Barbarin je stric g ita rista i
bendoista Dannyja Barkera ( ).
Svirao je s legendarnim linostim a
New O rleansa kao to su Buddie
Petit, Freddie Keppard (-), Jim m ie
Noone (-) i King O liver (->) (King
Paul Barbarin & His New Orleans
Band (Vogue).
Olivers Dixie Syncopators:
1926 1928 i King Oliver, Vols 1, 3).
No, Barbarinovo izvrsno m uzicira
nje i postojan ritam najbolje je
dolo do izraaja s Luisom Russel lemana. Dva album a za tvrtku Blue
lom (->) (Luis Russell & His Louisia
na Swing Orchestra i The Luis
Russell Story). Im presivno je svirao
i kada je Russellov sastav pratio
briljantno eksponira svoga mladog
Recorded Works 1935-1945). Barba
rin je na snim kam a odlino predsta
vljen i u drutvu nekadanjeg kole
ge iz Russellova orkestra, Henryja
A liena (-) (Henry Red Alien, Vols samo nekoliko taktova, a zatim se
1-3 i Henry Allen & His Orchestra
1934-1935). Godine 1969. sm rt ga je
zadesila u toku jedne parade u
New Orleansu, u kojoj je aktivno
sudjelovao.
Diskografija:
King Oliver's Dixie
Syncopators (1926-1928)
(MCA - Njemaka)
King Oliver & His Orchestra,
Vols 1, 3 (RCA Victor - Francuska)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra (C olum bia/ )
The Luis Russell Story
( /Parlophone)
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography), Vols 5 & 6
(CBS - Francuska)
Henry Red Allen, Vols 1-3
(RCA Victor - Francuska)
Gafo B a rb ie ri, a rgentinski tenor-saksofonist ko ji se proslavio
estokom m jeavinom free i latinske glazbe.
Henry Allen & His Orchestra
1934-1935 (Collector s Classics)
Paul Barbarin/Sharkey Bonano,
New Orleans Contrasts
(R iverside/ )
Leandro Gato
Barbieri
Roen 1935. u Argentini, tenor-
-saksofonist Gato Barbieri svirao je,
s voom orkestra Lalom Schifrinom,
da bi zatim preselio u Italiju, u
potrazi za dezistikom klimom.
Sredinom ezdesetih godina u Rimu
se okupilo nekoliko am erikih avan
gardnih glazbenika i Barbieri je
imao sreu da surauje s Donom
Cherryjem , trubaem Ornettea Co
Note klasini su p rim jeri slobodne
grupne im provizacije (Complete
Communion i Symphony For Impro
visers) i pokazuju kako Cherry
suradnika. M uziar ogrom ne snage,
Barbieri kao da se kree vrlo
kratkom putanjom , skaui vriskom
do ekstrem no visokog registra u
sputa natrag u poetni stav i
ponavlja cijelu radnju. Snimao je is
glazbenicim a-iseljenicim a poput
Stevea Lacyja (Nuovi Sentimenti) i
junoafrikog klavirista Dollara
Branda (Confluence). Taj album u
duetu, nepopustivo dramatskog
ugoaja, objedinjuje iskieno m uzi
ciranje saksofona s blues-klavirom
m isionarske crkve.
B a rb ie rijev povratak latinoam eri
kim ko rije nim a rezultirao je nizom
album a za tvrtku Impulse koji su ga
predstavili iro j publici, ali, u stva
ralakom sm islu, i uinili p re d vid lji
vim . Bilo je vie pokuaja da se
prom u dvije kulture - G illespie i
kubanski bubnjar Chano Pozo tije
kom etrdesetih godina, altist Bud
Shank i brazilski gitarist Laurindo
Alm eida, Stan Getz i Gilberto,
Jobim i Bonfa pedesetih godina.
17
Barbierijev hibrid zasniva se na
tangu, ali usprkos slojevitoj ritm i
koj strukturi (konge, zveke, egr-
taljke) glazba se doim a statinom.
Najbolji su album i iz toga razdoblja
prvi (The Third World), koji je
obogaen nastupim a C harlieja Ha
dena i Roswella Rudda i drugi
(Fenix), koji u temi Carnavalito
sadri vrlo izbalansiran tenoristiki
solo uobiajene estine.
Na atraktivnom albumu koji je
snim ljen u Buenos Airesu (Chapter
One), B arbierija okruuje baterija
etnikih instrum enata. Veina nje
govih kasnijih ostvarenja tem elji se
na rafiniranoj, naglaenoj rom anti-
nosti, s uzletim a u visoki registar
koje podupiru latinski ritm ovi (El
Pampero i Live In New York).
B arbierijev nastup na albumu skla
dateljice C arle Bley Tropic Appeti
tes, te glazba za film The Last
Tango In Paris, samo potvruju da
njegova najbolja ostvarenja nastaju
u suradnji s drugim a.
Njegov je stil pod znatnim utjeca
jem Rollinsa i Coltranea, iako je
kieniji i m elodram atiniji. Prvi Bar
b ierijev dojam na sluatelja neodo
ljiv je - vrisci od kojih prolaze
m arci, ogrom na dinam ika - ali,
kao i u sluaju Pharoaha Sandersa,
njegova se nesum njiva snaga osipa
zbog nedostatka strukture.
Diskografija:
Don Cherry, Complete
Communion
(Blue N ote/Blue Note)
Don Cherry, Symphony For
Improvisers
(Blue N ote/Blue Note)
Giorgio Gaslini, Nuovi
Sentimenti ( /HM V - Italija)
Gato Barbieri - Dollar Brand,
Confluence
(Arista F reedom /A rista Freedom)
The Third World
(Flying D utchm an/ )
Fenix (Flying Dutchman)
El Pampero
(Flying Dutchman/RCA Victor)
Chapter One (Im pulse/Im pulse)
Live In New York
(Im pulse/Im pulse)
Carla Bley, Tropic Appetites
(Watt/Watt)
Danny Barker
Otkako je u mladosti dobio prve
glazbene poduke od Barneyja Bi-
garda (-) na klarinetu i ujaka Paula
Barbarina (->) na bubnjevim a, Da
niel Danny Barker (roen 1909. u
New Orleansu) stvorio je plodnu
karijeru gitarista i bendoista. Na
kon poduka iz klarineta i bubnjeva
preao je na bendo, koji je kratko
uio od Bernarda Addisona (-).
Barker, iji je otac bio lanom
Onward Brass Banda, imao je prvi
stalni angaman s trubaem W illi-
jem Pajeaudom, ali se zapravo
poeo afirm ira ti nastupim a u sasta
vu trubaa Leeja C ollinsa (-*)
(potkraj dvadesetih godina). Godine
1930. otiao je u New York. Svirao je
s razliitim ansam blim a, ukljuujui
Davea Nelsona (King Oliver/Dave
Nelson, Vol 3: 1929/1931); A lberta
Nicholasa (->), 1935 (Adrian Rollini
& His Friends, Vol 1: Tap Room
Special); Jam esa P. Johnsona (-*),
Luckyja M illin d e ra (->), 1937-1938,
18
Bennyja artera (->), 1938-1939.
Zatim je sedam godina bio g ita rist
Caba Callowaya (-), ijem se
ansamblu pridruio 1939. S Callo-
wayem je nastupao i esto snim ao
(Chu, 16 Cab Calloway Classics i
Penguin Swing).
Tridesetih godina mnogi su ga
vrhunski glazbenici pozivali da su
dje luje na njihovim snim anjim a,
prim je rice Lionel Hampton (->) (The
Complete Lionel Hampton:
1937 1941/Lionel Hampton's Best
Records, Vols 2, 3, 5), Henry Allen
(->) (Henry Allen & His Orchestra
1933-1934), B illy Kyle ( - ) (Swing
Street, Vol 1) i Chu Berry (The Big
Sounds Of Coleman Hawkins & Chu
Berry). Ostali s kojim a je radio u
tom razdoblju: Teddy Wilson (-),
Buster Bailey (-*), Adrian Rollini
(-*), Wingy Manone, Ethel Waters
(->). Svirao je u drutvu C harlieja
Parkera (-) i Dizzyja G illespieja
(->), pod vodstvom Sir Charlesa
Thompsona, 1945 (The Fabulous
Apollo Sessions), a iste godine sa
Sidneyjem Bechetom (->) i Mezzom
M ezzrowom , na jednom od njihovih
vanih snim anja za tvrtku King (The
Prodigious Bechet-Mezzrow Quintet
& Septet).
Godine 1946. napustio je C allo
waya da bi vodio sastav koji je
pratio blues-pjevaicu Blue Lu B ar
ker (njegovu suprugu). Ostatak etr
desetih godina proveo je ponovno s
M illinderom , Bunkom Johnsonom
(->), A lbertom Nicholasom i u
brojnim p rilika m a - na koncertim a,
radiju i ploama - s Bechetom
(Sidney Bechet & Friends, This Is
Jazz, Vols 1, 2 i This Is Jazz).
Pedesetih godina esto je radio s
Conradom Janisom, te kao slobodni
m uziar (svirao je bendo s Paulom
Barbarinom , 1954-1955). Godine
1960. na Newport Jazz Festivalu
pratio je Eubieja Blakea (->), sudje
lovao je u zapaenoj televizijskoj
e m isiji World Of Jazz s B illie
Holiday (->) (Billie Holiday, Vol 1) i
na zapaenim snim anjim a poput
onoga pod vodstvom Pee Wee
Russella (->) (Jam Session At
Swingville). Godine 1964, na svjet
skoj izlobi u New Yorku predvodio
je vlastiti bendo-sastav. Postavljen
je za pom onika d irektora New
O rleans Jazz M useuma nakon to
se vratio u taj grad u kojemu se jo i
danas moe uti kako svira bendo i
gitaru.
Diskografija:
Adrian Rollini & His Friends,
Vol 1: Tap Room Special
(RCA Victor - Francuska)
King Oliver/Dave Nelson,
Vol 3:1929/1931
(RCA Victor - Francuska)
16 Cab Calloway Classics
(CBS - Francuska)
Chu Berry, Penguin Swing
(Jazz Archives)
Chu Berry, Chu
(Epic/Epic - Francuska)
Various, Swing Street, Vol 1
(Tax - vedska)
The Complete Lionel Hampton
(B lu e b ird )/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 2, 3, 5
(RCA Victor - Francuska)
Henry Allen & His Orchestra
1933-1934 (C ollector's Classics)
Louis Armstrong, Louis With
Guest Stars
( /M C A - Njemaka)
Chu Berry, The Big Sounds Of Ruby Braff/George Barnes,
Coleman Hawkins & Chu Braff/Barnes Quartet Salutes
Berry ( /London) Rodgers & Hart (Concord/ )
Sidney Bechet, The Prodigious George Barnes, Swing Guitars
Bechet-Mezzrow Quintet & (Famous D oor/ )
Septet ( /Festival - Francuska) George Barnes/Joe Venuti,
The Genius Of Sidney Bechet Gems
(Jazzology/ ) (Concord/ )
This Is Jazz (Jazzology/ ) Joe Venuti & George Barnes -
This Is Jazz, Vols 1, 2 Live At The Concord Summer
(Rarities) Festival
Various (Including Pee Wee (Concord/ )
Russell), Jam Session At Blues Going Up
Swingville (Prestige/Prestige) (Concord Ja zz/ )
Billie Holiday, Vol 1
(Columbia/CBS)
LaVern Baker Sings Bessie
Smith (Atlantic/Atlantic)
Charlie Barnet
George Barnes Charles Daly Barnet (roen 1913. u
New Yorku) potekao je iz bogate
porodice, a odgajali su ga majka i
George Barnes (roen 1921. u djed koji su elje li da klinac postane
Chicago Heightsu, Illinois) vrlo se poslovni savjetnik-advokat. Barnet
rano upoznao s gitarom . Poduavao ju n io r odluio se za karijeru profe
ga je otac, uitelj glazbe. U drugoj sionalnog jazz-glazbenika. Od ma
polovini tridesetih godina vodio je lih nogu poeo je uiti klavir, a u
etverolani sastav s kojim je nastu dvanaestoj je godini preao na
pao po Srednjem zapadu SAD. saksofon. etiri godine kasnije vo
Godine 1939. zaposlio se na radio- dio je svoj prvi sastav; kasnije je
-stanici NBC. Prihvatio je poziv da svirao u brojnim sastavima na
se pridrui sastavu Buda Freemana brodovim a kom panija Cunard, Red
(), okupljenom zbog stalnog anga Star i Panama-Pacific, na putovanju
m ana u Chicagu (1942). Od za Evropu, Junu i Srednju A m eri
1942-1946 sluio je u vojsci. Po ku. Kada je napustio Rumsey Aca
povratku u civiln i ivot Barnes je udemy i okupio prvi veliki orkestar
Chicagu stalno radio na radio- (1933), ve je svirao alt, tenor i
-stanici ABC. Godine 1951. otiao je sopran-saksofon, te klarinet. Njego
iz Chicaga u New York, gdje je ve prve snimke na saksofonu, s
Redom Norvom (-*), prilino dobro
svirao u televizijskim , radio i disko
grafskim studijim a. Pedesetih i ezukazuju na injenicu da je njegov
desetih godina nastupao je na jump-stil ve tada uglavnom bio
m nogim jazz-koncertim a, ali se vieoblikovan. (Swing Street, Vol 3,
bavio studijskim radom u zabavnoj 1934). Barnetova sklonost Colema-
glazbi. Snimao je s Lawson-Haggart nu Hawkinsu (->) oitovala se na
Bandom i s Ernie Royal Sextetom. tenor-saksofonu, a Johnnyju Hodge-
Sposoban ritam -g itarist i dopadljiv,su (->) na sopran i donekle na alt-
nenam etljiv solist, u biti pripadnik-saksofonu; u sva tri instrumenta
kole George Van Epps-Carl Kress- osjeali su se snani elementi
-Dick McDonough, Barnes i njegovo Petea Browna (->), naroito s rit
m uziciranje esto su pokazivali mike toke gledita. Nikada iznim
nedostatak prave uzbudljivosti i no vjet im provizator, Barnet je
poleta. Novu (i iru) popularnost uvijek bio jedan od najdinam inijih
stekao je zahvaljujui sim patinom jazz-glazbenika. Karijeru voe or
m uziciranju s Rubyjem Braffom kestra i instrum entalista prekinuo je
(-), u kratkotrajnom Ruby Braff- 1935, kada je privrem eno rasform i
-George Barnes Quartetu (1973 rao ansambl i preselio u Hollywood
1975). Zadovoljavajui se da lav da bi postao film ski glumac (s
ulogama u dva film a iz 1936).
lji dio sola prepusti su p e rio rn i
jem Braffu, Barnes je ipak perfektno
nadopunjavao svoga partnera. Naj
efektnije je zastupljen na ploama
To Fred Astaire, With Love, a
posebno na The Ruby Braff-George
Barnes Quartet/The Best Ive
Heard, dio kojega je snim ljen na
koncertu, te Salutes Rodgers &
Hart. Barnesovo bavljenje jazzom u
posljednje je doba, zapravo, dolo
do veeg izraaja, prim je rice na
nizu album a s Joeom Venutijem (-)
(Gems i Joe Venuti & George
Barnes - Live At The Concord
Summer Festival). Oba album a sa
dre prim je re njegova m uziciranja
koji su na razini onih iz prethodnih
godina, a u pojedinim sluajevim a Charlie Barnet, Vol 1 (RCA
ak i bolji. I njegov sam ostalni Victor) - vrhunski orkestar.
album Swing Guitars sadri mnogo
ukusnog, filigranskog m uziciranja Kao voa orkestra definitivno se
na gitari, prepunog suptilnosti i a firm irao 1939. uz pomo novog
finoe. Barnes je 1973. um ro od diskografskog ugovora s tvrtkom
sranog udara u K a liforniji. RCA-Bluebird. (Za tu etiketu Barnet
je snim ao i nekoliko godina ranije
Diskografija: (The Complete Charlie Barnet, Vol
The Ruby Braff-George Barnes 1), bez kom ercijalnog uspjeha.)
Quartet/The Best Ive Heard Ploe za Bluebird prodavale su se u
(Vogue) velikim tiraam a, meu njim a Che-

rokee, Pompton Turnpike, Charle
ston Alley i Redskin Rhumba (Char
lie Barnet, Vol 1). Barnet, veliki
oboavatelj Ellingtona ( ), svirao
je zvona na Ellingtonovoj snim ci
Ring Dem Bells za tvrtku Victor
(1930) i poduzeo je sve da se u
njegovu (Barnetovu) orkestru osjeti
Ellingtonov utjecaj. Na repertoaru je
esto imao Ellingtonove skladbe
kao Gal From Joes, Echoes Of
Harlem, Harlem Speaks i Lament
For Lost Love (Charlie Barnet, Vol
2). Angairao je prvoklasne arane
re, Horacea Hendersona (->), Skipa
Martina, a posebno nadarenog B il
lyja Maya, iji su radovi esto
pokazivali autentian humor. I sam
Barnet je pisao aranm ane. Osim
ploama, veliku je afirm aciju doi
vio i stalnim angam anom njegova
orkestra u klubu Famous Door na
52. ulici.
Od 1939. do poetka pedesetih
godina Barnet je i nadalje vodio niz
odlinih velikih orkestara s m nogim
im presivnim solistim a. Izuzetno an-
tirasno raspoloen, to se vidi po
njegovom izboru suradnika, Barnet
je u razliitim razdobljim a za p o lja
vao vrhunske crnake glazbenike,
ukljuujui Roya Eldridgea (->),
Peanutsa Hollanda, Howarda Mc-
Gheeja (-), Clarka T erryja (->),
Charlieja Shaversa (->), Dizzyja
G illespieja (-<) i Oscara Pettiforda.
lako njegovi ansam bli u razdoblju
od 1939-1943. nisu doivjeli ogrom
nu popularnost nekih drugih bjela-
kih swing-sastava (tj. plesnih sasta
va pod utjecajem jazza), oni sU
nesum njivo bili meu najdezisti-
kijim i najsvingerskijim . Sredi
nom etrdesetih godina Barnetovi
su se sastavi p rila go d ili novoj
situaciji, ukljuujui meu svojim
lanstvom Buddyja De Franca (-),
Dodu M arm arosu (->), Ala K illiana
(->), Eddieja Safranskog, Lawren-
cea Browna (->), Barneyja Kessela
(-). P rom ijenio je diskografsku
kuu (od Victora na Deccu), a
snim ka Skyliner (Silver Star Swing
Series Presents) postala je jednim
od najveih hitova orkestra. Godine
1949. osnovao je vrstan sastav na
bazi be-bopa, s aranerim a Walte-
rom Gilom Fullerom i Mannyjem
Albam om , te instrum entalistim a po
put Rolfa Ericssona, Claudea W iI-
liam sona, M aynarda Fergusona
(->), Tinyja Kahna i Dicka Hafera
(Bebop Spoken Here). Zvuali su
mnogo autentinije negoli, reci
mo, Goodm anov orkestar iz istog
razdoblja, iako sam Barnet nije
svoje m uziciranje podvrgao nika
kvim stilskim prom jenam a. Sastav
se rasform irao u listopadu 1949.
Naredna dva desetljea na ne
odreeno je vrije m e nastupao i
snim ao s velikim i m alim jazz-
-skupinam a. Te su njegove aktivno
sti im ale vrlo malo veze s be-bopom
(ili post-bopom). Najbolja mu je
novija snim ka Big Band 1967, koja
je podsjetila na ono n a jhitnije iz
vrhunskih dana.
S ilver Star Swing Series Present
Charlie Barnet & His Orchestra
(MCA Coral, Njemaka).
U toku svoje karijere Charlie
Barnet (koji se enio 11 puta) bio je
pobjednik na mnogim top-listam a
instrum entalista (Benny Carter 1945
+ The Metronome All-Stars). U
svojim vrhunskim danima Barnetov
je orkestar nastupio u nekoliko
dugom etranih i kratkih film ova
(Film Tracks Of Charlie Barnet).
Diskografija:
Various, Swing Street, Vol 3
(Epic/Columbia)
The Complete Charlie Barnet,
Vol 1: 1935-1937 (B lu e b ird / )
Charlie Barnet, Vols 1, 2
(RCA Victor/RCA Victor)
Charlie Barnet, King Of The
Saxophone (Trip)/
Charlie Barnet & His
Orchestra (DJM)
Charlie Barnet, Rhapsody In
Barnet (Swing Era)
Charlie Barnet & His Orchestra
Vol 1 (Sounds of Swing)
Film Tracks Of Charlie Barnet
(Joyce)
Charlie Barnet & His Orchestra
1944-1949 (Golden Era)
Benny Carter 1945 f The
Metronome All-Stars
(Queen Disc - Italija)
Charlie Barnet, Some Like It
Hot (Swing Era)
The Big Band Sound Of
Charlie Barnet ( /Verve)
Charlie Barnet/Benny
Goodman
(Capitol/One-Up)
Charlie Barnet, Big Band 1967
( /Vocalion)
Count Basie
Nakon pedeset godina aktivne profesionalne glazbene karijere i vie ili
m anje neprekinutog razdoblja od 45 godina voenja orkestra. W illiam
Count Basie (roen 1904. u Red Banku, New Jersey) ostaje jednim od
nenadm anih katalizatora u jazzu. Izraz Basie, u sm islu voe ansambla,
podrazum ijeva sve najbolje na planu big band jazza jo od 1935, kada je
Basie preuzeo ostatke Kansas City O rchestra Bennyja Motena (-) i
pretvorio ga u Count Basie O rchestra. Basieja, vou grupe Barons of
Rhythm koja je ukljuivala i Bustera Smitha na alt-saksofonu, otkrio je
im presario John Hammond nakon jednog radio-prenosa iz kluba Reno u
Kansas Cityju. Hammond je sudjelovao u okupljanju prvog Basiejevog
velikog orkestra i odigrao je vanu ulogu u organiziranju njegove prve
nacionalne turneje. Bili Basie nazvan je The Count (Grof) prije negoli
je napustio Kansas City. Prvi je zapaen njujorki angaman imao u
Roseland Ballroom u.
Prve snim ke, iz 1937 (The Best Of Basie), pokazuju da je rije o
dinam inom ansamblu s najvanijim solistim a u Lesteru Youngu (),
Herschelu Evansu (-), Bucku Claytonu (->) i samome Basieju. Kao
cjelina, ansambl se doim ao donekle nesavrenim to e se uskoro
otkloniti prim jerenim zam jenam a. Sastav je zraio autentinom uzbudlji
vou, a sve je podupirala izvanredna ritam -sekcija koju su, osim Basieja,
sainjavali bubnjar Jo Jones (), basist W alter Page i gitarist Claude
W illiam s (kojega je uskoro zam ijenio mnogo bolji Freddie Green (->), i
danas Basiejev suradnik, od svoga dolaska n a jvitalniji zubac u
m ehanizm u svih buduih Basiejevih skupina). Pjevali su Jim m y Rushing
(->), na poetku sam, a zatim s Helen Humes, te, povremeno, voa
saksofonistike sekcije, Earle Warren.
Roseland Shuffle, osim to svjedoi o njujorkom debiju sastava, ostaje
arhetipskim prim jerom svega vanoga za em brionalno razdoblje njegova
razvoja: uvod pripada Basiejevom klaviru i ritam -sekciji, a sola su
poduprta stalnim riffovim a razliitih sekcija sastava, na nain koji je bio
poznat kao stil Kansas Cityja. (U interesu kronologije treba napomenuti
da je mala grupa s lanovim a glavnog ansambla, ukljuujui Lestera
19

William Count Basie - deko iz Red Banka, New Jersey.
Legendarni voda legendarnog velikog orkestra.
Count Basie. Nakon 50 godina profesionalnog rada jo uvijek
prvorazredni ka ta liza tor i voa orkestra.
20
Younga, prvi put snim ala 1936. u Chicagu, pod nazivom Smith-Jones Ine;
rije je o etiri snimke.) Bez obzira koliko je uzbudujue djelovao na ploi,
orkestar se u koncertnoj izvedbi doim ao jo poletnijim . Snimke radio-
-prenosa iz 1937 (The Count At The Chatterbox, Count Basie & His
Orchestra/William & The Famous Door i Basie Live!/ Count Basie Live),
iako esto tonski nekvalitetne, daju vie nego adekvatno objanjenje zato
e se Basiejev orkestar uskoro uvrstiti meu tri najcjenjenija velika
orkestra. Basiejeva skladba One OClock Jump, koja e uskoro (i jednom
zauvijek) postati njegovom himnom, takoer je snim ljena 1937. S
Greenom koji je zam ijenio W illiam sa i W arrenom koji je preuzeo alt-
-saksofon i klarinet od Caugheyja Robertsa, orkestar je dobio jo snaniji
im puls kada mu se iste godine p ridru ila B illie Holiday (-). No, ona se
zadrala m anje od godinu dana, a u tom razdoblju nije mogla snimati s
Basiejem je r je im ala ugovor s drugom diskografskom kuom. Usprkos
poetnoj a firm aciji, Basiejev orkestar tada jo nije doivljavao kom ercijal
ni uspjeh. On je doao tek nakon jednom jesenog angamana u Savoy
Ballroom u (sijeanj 1938), a zatim je uslijedio estom jeseni nastup u
svake veeri rasprodanom klubu Famous Door. Taj je izvanredan uspjeh
potrajao sve do poetka etrdesetih godina, iako mu ve liki udarci, poput
sm rti Herschela Evansa (1939) i odlaska u vojsku nekih kljunih linosti
(Buck Clayton, Jones, Jack W ashington) nisu ili na ruku; hendikep je
predstavljao i odlazak bitnih suradnika kao to su Young, Page, Benny
Morton i Don Byas. No, od kraja tridesetih godina, i u toku narednog
desetljea ploe su neprekidno objavljivane: Super Chief, Blues By Basie,
Basies Back In Town, One O Clock Jump i Basie's Best. A kada se javila
potreba za cvrkutavim big band jazzom za zabavu am erikih vojnika (u
specijalnoj V-Discs produkciji), Count Basie O rchestra odlino je ispunio
zadatak (Count Basie: V-Discs, 1944-45 i Count Basie: The V-Discs, Vol 2).
Posljednje godine II svjetskog rata donijele su nova lica u redove
sastava. Bili su to Joe Newman, Emmett Berry (-*), Al Killian, Eugene
Snooky Young, J. J. Johnson (->), Eli Robinson, Illinois Jacquet ( ),
Rudy Rutherford, Rodney Richardson i Shadow Wilson. (Buddy Rich
ponekad je nastupao kao eksplozivan W ilsonov zamjenik.) Sredinom
etrdesetih godina ak se prividno neunitiv Basiejev orkestar naao
pogoenim osekom big band m uziciranja. Godine 1947, ak i uz stalnu
potporu Rushinga i vjernog Harryja Edisona, usprkos povratku Pagea i
Jonesa i dolasku Paula Gonsalvesa (-* ) na m jesto lllinoisa Jacqueta, i
o rkestar i repertoar postali su stilizira n i. U pogledu repertoara ansambl se
naao na svojoj najnioj razini. Ironino je da je Basie doivio svoj jedini
uspjeh na hit-paradi upravo u tome razdoblju. S kukavnim Edisonovim
vokalom i vrlo malo sastojaka istog Basieja, orkestar je snimio
pjesm u-dosjetku Open The Door, Richard! i poetkom 1947, izbio na vrh
am erikih rang-lista. Godine 1950. Basie je bio p risiljen da sm anji sastav
na osam lanova - prvi i jedini put nakon sredine tridesetih godina bio je
bez velikog orkestra pod svojim vodstvom. Prva je postava ukljuivala
Basieja, Edisona, Dickieja W ellsa, G eorgieja Aulda (*), Genea Ammonsa
(-), Ala M cKibbona, Gusa Johnsona i vjernog Greena; na kraju, oktet su
sainjavali C harlie Rouse (->) (zam ijenio ga je Wardell Gray (->), Serge
Chaloff (->), Clark Terry (->), Buddy De Franco (-) (zam ijenio ga je
M arshall Royal), Jim m y Lewis, Johnson (ili Buddy Rich). Kasnije postave
izvodile su glazbu koja je esto bila pod utjecajem suvrem enih zvukova
jazza. Jedna verzija okteta nastupila je sam ostalno i u pratnji Billie
Holiday u izvanrednom kratkom etranom film u iz 1950. godine.
Godine 1951. Basie se vratio form uli velikog orkestra, najprije s
diskografskim nakanama (One O Clock Jump) i s izvanrednim poretkom
solista: Gray, Lucky Thompson, Paul Quinichette, Eddie Lockjaw Davis
(), Newman, C harlie Shavers (->), Terry, te s ritam -sekcijom Lewis-
-G reen-Johnson-Basie. Johnson, Green, Newman i naroito Davis odigrat
e vane uloge u renesansi Basiejevog velikog orkestra. Osim
uobiajenih odlinih sola, G rayjevo je m uziciranje u temi Little Pony
postalo nekom vrstom hita meu kolegam a-glazbenicim a i razboritijim
poklonicim a; taj solo, notiran i s tekstom Jona Hendricksa, izvanredno je
kasnije oivljen od vokalne grupe Lambert, Hendricks i Ross (Grayjev solo
pjevala je Annie Ross). A raneri-skladatelji Buster Harding (Bleep Bop
Blues, Nails, Howzit), Neal Hefti (Fancy Meeting You, Little Pony) i Ernie
W ilkins (Bread, Bootsie, Hob Nail Boogie) opskrbili su orkestar pravim
eksplozivnim repertoarom utem eljenim na bluesu i s vrstim akcentom na
swingu.
Wilkins, Hefti, Johnny Mandel i saksofonist-flautist Frank Wess izvrili su
znaajan kolektivan utjecaj na usm jerenje novog Basiejevog orkestra
(1952), kojega su prvi rezultati izvrsno predstavljeni na besprijekornom
LP-ju Count Basie Dance Session, pod supervizijom Normana Granza i s
W ilkinsom u ulozi lana sekcije saksofona. Johnson, Green, Newman,
Wilkins, zajedno s Frankom Fosterom, Eddiejem Jonesom i Charliejem
Fowlkesom, p rido n ije li su podm laivanju orkestra u tome razdoblju, pa i
kasnije. Jo bolji nego ranijih godina novi e Basiejev orkestar pokazati
gotovo hipnotiko zajednitvo, ukusnu i neusporedivu sklonost prema
najoputenijoj ritm ikoj izvedbi i jedinstven osjeaj za dinam iki raspon -
od prodornog tutnja do priguenog apta - to e ga uzdii do vrhunca big
banda jazza. Kulm inaciju je dosegao 1959. godine albumom koji se u
originalnom izdanju zvao The Atomic Mr Basie (The Atomic Mr
Chairman). U pogledu sola ploa donosi vjerojatno najbolji skup
solistikih istupa bejzijevaca nakon ratnog razdoblja, s naroito
zahvalnim doprinosim a Eddieja Davisa (Whirly Bird i druge teme), Franka
Wessa (Splanky), Joea Newmana, Thada Jonesa (*) i W illiam a Basieja
(The Kid From Red Bank).
No, poasno m jesto ipak zauzim a strahovita kolektivna dinamika
ansam bla (s najboljim aranm anim a koje je Neal Hefti ikada napisao za
Basieja ili bilo koji drugi orkestar s kojim je suraivao). Prije The Atomic
Mr Basie, ova je mona skupina izdala niz vrhunskih albuma, kao The
 William & The Famous Door (DJM). Prvi le g e n da rn i orkestar
jedinstvenog Counta Basieja - uivo u 52. ulici!
Band Of Distinction, Lil 01' Groovemaker, Basie At Newport, Easin It i
Kansas City Suite. Ovaj posljednji album sadri niz karakteristino finih
aranmana i skladbi Bennyja artera (->), koje su perfektno odgovarale
sastavu. Jedina hit-snim ka pedesetih i ezdesetih godina (zapravo, sve do
danas) bila je April In Paris (April In Paris) u aranm anu orguljaa Wild
Bill Davisa, sa svojim efektnim trostrukim krajem .
lako je Count Basie O rchestra nakon 1952. dao tale n tira n e soliste poput
Newmana, Thada Jonesa, Franka Fostera, Franka Wessa, Bennyja
Powella i Eddieja Davisa, injenica je da se on, u usporedbi s predratnim
ili ratnim orkestrim a, ipak mora za dovoljiti drugim m jestom. Glavna
vrijednost tog poslijeratnog sastava lei, meutim , u njegovom
neumornom zajednitvu. Pedesetih godina p o javila se jedna vana linost
- njeno je ime Joe W illiam s. Rije je o pjevau kojemu je superioran glas
omoguavao da najefektnije in te rp re tira urbani blues, rhythm -and-blues i
standardnu zabavnu glazbu (ukljuujui balade). Na sceni su W illiam sova
karizmatska linost i snaan, d o p adljiv glas, umnogom e pomogli
Basiejevu povratku; sa sigurnou se takoer moe ustvrditi da je,
pratei W illiam sa, orkestar snanije naginjao swingu negoli bez njegova
prisustva. W illiam s, koji je pjevao s Basiejem izm eu 1955-1958, prvi put
je snimao s orkestrom 1955. godine, to se kasnije pokazalo nadaleko
najboljom suradnjom ove dvojice (Count Basie Swings, Joe Williams
Sings), ukljuujui glazbeno uzbudljive verzije skladbi Please Send Me
Someone To Love, Roll 'Em, Pete, Alright, Okay, You Win i Every Day I
Have The Blues. Ova posljednja skladba d jelo je M em phisa Slim a (->) i
postala je prvim W illiam sovim hitom.
Nakon bogatstva i naboja album a The Atomic Mr Basie, o rkestar Counta
Basieja, iskreno govorei, rijetko je kada stvorio d jelo sline snage.
Repertoar je ponekad bio m anje nego prim je re n (glazba za film o Jamesu
Bondu, pjesme Beatlesa i fragm enti iz M ary Poppins). No, kasnije se esto
inilo da i sam orkestar doivljava uspone i padove, izvodei isuvie
poznate skladbe na mutan, ak i dosadan nain. Ironino je da njegova
popularnost u novije doba pokazuje znakove uspona, pa se dananja
privlanost orkestra protee daleko izvan dezistikih granica. Danas
nipoto nije udno to orkestar Counta Basieja nastupa na stalnim
probitanim angam anim a u nonim klubovim a Las Vegasa. Nastupio je
na programu Royal Variety Showa, pred kraljicom Elizabethom II. Snimao
je (i nastupao na koncertim a) s vokalnim izvoaim a naglaenijeg pop-
-usmjerenja kao to su B illy Eckstine (-*), Tony Bennett, M ills Brothers,
Sammy Davis Jr, Kay Starr, Bing Crosby (-) i Frank Sinatra (koji je esto
suraivao s Basiejem i drutvom , na ploam a i na koncertim a, ukljuujui
zajedniki nastup na Newport Jazz Festivalu, 1965). to se striktnIjeg jazz-
-aspekta tie, uz pratnju B asiejeva orkestra iznim no je vjeto pjevala Ella
Fitzgerald (-) (On The Sunny Side Of The Street i Ella & Basie). Moda se
najbolja suradnja orkestra i vokala (meu onim a koji nisu stalno nastupali
s Basiejem) moe nai na album u No Count Sarah, koji je rezultirao
neusporedivim vokalno-instrum entalnim vatrom etom Sarah Vaughan (-)
i orkestra. Ako je u toku posljednjih 10-15 godina kvaliteta samog orkestra
moda i opala, ugled i sposobnosti njegova lid e ra ostali su nep ro m ije n je
ni. Na prim jer, Basie je p osljednjih pet godina esto snim ao izvan velikog
orkestra i u njegovu sastavu, to je stalno potvrivalo njegov status
prvoklasnog klavirista. Poetno B asiejevo m uziciranje s Benniejem
Motenom (-) (Motens Blues) ukazuje na upotrebljivog glazbenika,
kojega su korijeni u koli Harlem stridea, u tje lo vlje n oj u m uziciranju
W illieja The Lion Sm itha (), Jam esa P. Johnsona (->) i Fatsa W allera
Super Chief (CBS). Na ovom klasinom Basiejevom album u nastupaju
p ro sla vlje n i so listi poput Lestera Younga i Bucka Claytona.
(->). (U stvari, upravo je W aller, njegov prvi uzor, poduavao mladog
Basieja.) Izvan okvira velikog orkestra Basiejev je izvanredno ekonom i
an kla viristiki stil (stvorio je osoben pristup, u stvari saetak stridea
W allerova tipa, koristei tempo i pauze na neobino efektan nain)
na jkorisnije posluio Benny Goodman (-) Sextetu (Solo Flight i Charlie
Christian - Lester Young Fogether 1940) i u grupi Metronome All Stars
(Benny Carter 1945 i The Metronome All Stars).
Basie je udahnuo ivot i Goodmanovom jam sessionu iz 1938, (Famous
Carnegie Hall Concert), te istaknutim snim kam a Lestera Younga (Lester
Young Leaps Again! i Pres/The Complete Savoy Recordings) i Jo Jonesa
(The Jo Jones Special).
Posljednjih je godina producent Norman Granz povezao besmrtno
Basiejevo klaviristiko um ijee sa zauujuim brojem malih jazz-
-sastava, u rasponu od trija s Rayem Brownom (-) i Louisom Bellsonom
(-) (For The First Time), do ostvarenja s raznovrsnijom instrum entacijom.
U takvim okolnostim a (Basie & Zoot, Basie Jam, Nos 1 & 2 i Count Basie
Jam Session At The Montreux Jazz Festival 1975) klinac iz Red Banka
pokazao se vrhunskim katalizatorom , stim ulira ju i Roya Eldridgea (-),
Lockjawa Davisa, Joea Passa (-), Johnnyja G riffina (-), Harryja Edisona,
Clarka Terryja, Bennyja artera i J. J. Johnsona (-) na izvanredna sola.
No, za Basieja i Granza to nije nita novo - Basie je poduzeo slian
pothvat s Granzom poetkom pedesetih godina, kada je njegov klavir
poveo Stana Getza (->), artera, Buddyja Richa i bive bejzijevce
Edisona, W ardella Graya i DeFranca, kroz nekoliko finih glazbenih
trenutaka u izvrsnom studijskom jam sessionu (Jam Sessions, Nos 2 & 3).
Povremeni Basiejevi izleti na orguljam a pokazali su ugodno protegnue
kla viristike tehnike na elektronski instrum ent, d o p adljivije u brem
tempu. U uspomeni naroito ostaju Basiejeve orgulje s lllinoisom
Jacquetom (Illinois Jacquet & His Orchestra), Oscarom Petersonom (-)
(Satch & Josh) i s m alim sastavom (Count Basie Sextet, For The First
Time, Basie Jam, itd) a rjee na album im a s velikim orkestrom (Dance
Session No 1). Potkraj 1976. Basie je doivio srani udar. No, ve se
poetkom slijedee godine vratio na turneju, sprem an za jo jedan izlet u
Evropu, u 74. godini, neunitiv kao obino. Dokle e njegov orkestar svirati
Basie Big Band (Pablo) Count i The Best Of Count Basie, Vol
njegovi ljudi, 1975. (MCA Coral, Njemaka).
21
istu vrst glazbe, a pritom zadrati popularnost - to bi svi elje li znati. ce, te se povukao sa glazbene
Dakako, prilika za prom jenu glazbenog usm jerenja (i politike?) odavno je scene. No, 1934. opet se pridruio
prola i pitanje je da li bi u ovom razdoblju uope m oglo doi do Sissleu s kojim je ostao do 1938. S
prom jene. Osebujan pokuaj, album Afrique iz 1970, sa aranm anim a i vlastitim i tuim sastavima nastu
pod vodstvom O livera Nelsona, te s glazbom Nelsona, Gabora Szaba, pao je u njujorkom jazz-klubu
A lberta Aylera (-) i Pharoaha Sandersa (->), pokazao je da su prom jene i Nicks (1938), nakon ega je uslije
to dram atine prom jene - i te kako mogue. Bilo kako bilo, tono je da dio angaman u Momart Astoriji s
Basiejev orkestar i njegov lid e r ostaju nesm iljenom , nepokolebljivom Wi Ilijem The Lion Smithom (->), s
snagom koja se moe, kada navali adrenalin, uzdii do visina to ih kojim je i ranije svirao. Od tada do
nijedan drugi orkestar nikada ne postie. U knjizi Jazz Style In Kansas 1951. bio je sveprisutnom i vrlo
City & The Southwest Rossa Russella dosta se govori o m ladom Basieju. cijenjenom linou njujorke jazz-
Zanim ljiva je i knjiga Count Basie & His Orchestra Raya Horricksa. -scene, esto nastupajui na pozna
tim ratnim koncertim a Eddieja Con
Diskografija: dona (->) u Town Hallu, kao i na
Count Basie, Good Morning Blues (M CA/ ) bezbrojnim koncertim a i klupskim
Count Basie, The Best Of Basie (1937-38) ( /M CA - Njemaka) angam anim a u New Yorku i grado
Count Basie, The Blues I Like To Hear (1938-39) ( /M CA - Jazz Classics, Vol 1 (Blue Note) vim a poput Chicaga i Bostona.
Njemaka) - Bechetovi biseri. Pojavio se na jazz festivalu u Nici
The Best Of Count Basie ( /M C A Coral - Njemaka) (1949), na kojemu je svirao s
Count Basie, Super Chief (Columbia/CBS) Charliejem Parkerom (-) i drugi
Lester Young With The Count Basie Orchestra (Epic/Epic - Francuska) lanom Southern Syncopated O rc ma. Vratio se i idue godine.
The Count At The Chatterbox 1937 (Jazz Archives) hestra pod vodstvom W illa M ariona Od 1951. do sm rti (1959), Pariz je
Count Basie, Count Basie & His Orchestra (Trip)/ Cooka, s kojim je doao u Evropu. postao m anje-vie stalnim Becheto-
William & The Famous Door (DJM) Cooka je napustio u Londonu, a vim prebivalitem , iako je povrem e
Blues By Basie (C olum bia/Philips) tada je ve, uz klarinet, svirao i no putovao u SAD zbog posebnih
Basie's Back In Town (Epic/Philips) sopran-saksofon, redovito nastupa gostovanja, snim anja, itd. Posjetio
One OClock Jump (Colum bia/Fontana) jui u britanskom glavnom gradu (i je Veliku Britaniju (1956) i Junu
John Hammonds Spirituals To Swing (Vanguard/Vanguard) Parizu) p rije negoli je bio deportiran Afriku (1957). U Parizu je Bechet
Various, Famous 1938 Carnegie Hall Concert (Columbia/CBS) u SAD (1921). Iste j'e godine prvi put postao nekom vrstom institucije,
Basie's Best (Columbia/CBS) snimao. Kratko je svirao s Dukeom naroito om iljen u drutvim a s
Count Basie: The V-Discs - 1944-45) (Jazz Society) Ellingtonom (-) i Jamesom P. lijeve obale Seine. Nastupio je u
Count Basie: The V-Discs, Vol 2 (Jazz Society) Johnsonom (-), a iste godine film u Blues iz 1955.
Count Basie (RCA Victor - Francuska) (1925) nastupao je u Revue Negre. Sve dok John Coltrane (->) nije
Basie Live! (Trip)/Count Basie Live (DJM) kao lan orkestra Claudea Hopkinsa prihvatio sopran-saksofon kao svoj
Count Basie, April In Paris (Clef/C olum bia/C lef) (->) koji je pratio Josephinu Baker. drugi instrum ent, Bechetova pozici
Count Basie Dance Session (Clef/C olum bia-C lef) Godine 1926. poduzeo je turneju ja vodeeg sopranista jazza ostala
Count Basie, The End Of Distinction (Verve/HMV) po Rusiji, posjetio je Berlin, sakupio je netaknuta. Koristei kombinaciju
The Atomic Mr Basie (Roulette), Chairman Of The Board (Roulette)/ sastav za jo jednu postavu Revue strastvene em ocionalnosti (pojaa
The Atomic Mr Chairman (Vogue) Negre i naredne godine ponovno ne glasnim i bogatim vibratom ) i
Count Basie ( /Vogue) doao u Evropu. Jednu je sezonu neumornog attacka, Bechet je tako
Count Basie, Kansas City Suite (Roulette/Colum bia) proveo u Parizu s Nobleom Sis- estoko svirao taj instrument, da je
Count Basie, The Newport Years, Vol VI (Verve)/ sleom (1928), a zatim je u francu mogao izdrati konkurenciju svih
The Live Big Band Sound Of Count Basie (Verve) skom glavnom gradu odsluio ka drugih instrum enata, ukljuujui tru
Count Basie, Afrique (Flying D utchm an/Philips) znu zatvora zbog sudjelovanja u bu, u bilo kojem ansamblu. inilo se
Various, Jazz At The Santa Monica (Pablo/Pablo) nekoj pucnjavi. Vratio se u SAD i da je jedino Louis Arm strong (->)
Charlie Christian/Lester Young, Together 1940 (Jazz Archives) ponovno se p ridruio Sissleu; na (Louis With Guest Stars) bio kadar
Lester Young Leaps Again! (Em Arcy/Fontana) stupao je s Ellingtonom (1932) i oduprijeti se Bechetu, iji je pristup
Lester Young, Pres/The Complete Savoy Recordings (Savoy) zatim organizirao prvi od svojih zajednikom m uziciranju uvijek do
Benny Carter 1945 + The Metronome All-Stars (Queen Disc - Italija) slavnih New O rleans Feetwarm ersa lazio pod trubaevu sjenu. U svojim
Various, Jam Session, Nos 2, 3 (Verve/C olum bia/C lef) (s kornetistom Tom m yjem Ladnie- ranijim danima, esto u Arm stron-
Illinois Jacquet & His Orchestra (Verve/C olum bia - Clef) rom (-)). S Ladnierom , je postao govom drutvu, Bechet je svirao
Count Basie, For The First Time (Pablo/Pablo) vlasnikom jedne njujorke krojani- nadahnutu pratnju i sola razliitim
Count Basie/Joe Turner, The Bosses (Pablo/Pablo)
Count Basie, Basie Jam (Pablo/Pablo) 1QTc Sidney Bechet, besm rtnik jazza. Vrhunski i utjecajan solist (na sopran-
Count Basie Jam Session At The Montreux Jazz Festival 1975 -saksofonu i klarinetu).
(Pablo/Pablo)
Count Basie, Basie Jam No 2 (Pablo/Pablo)
Count Basie/Zoot Sims, Basie & Zoot (Pablo/Pablo)
Count Basie Swings, Joe Williams Sings (Verve/Verve)
Count Basie/Sarah Vaughan, No Count Sarah (M ercury)/
Sassy (Fontana)
Lambert, Hendricks & Ross, Sing Along With Basie
(Roulette/Colum bia)
Count Basie/Ella Fitzgerald, On The Sunny Side Of The Street
(Verve/Verve)
Blues By Basie (Tax - vedska)
Lester Young, The Lester Young Story, Vol 3/Enter The Count
(Columbia/CBS)
Montreux '77: Count Basie Big Band (Pablo Live/P ablo Live)
The Count Swings Out (1937-38) ( /M CA - Njemaka)

vrem enom , klarinet zauzeo spored

Sidney Bechet
Sidney Bechet (roen 1897. u New
Orleansu) bio je jedan od prvih,
zaista m ajstorskih jazz-solista, naj
m lai od sedm ero djece iz glazbene
porodice. Klarinet mu je bio prvi
instrum ent; kao dijete ponekad bi
svirao s legendarnim Freddiejem
Keppardom i s jo jednim trubaem
iz New Orleansa, Manuelom Pere-
zom. Kroz cijelu je karijeru ostao
jednim od najboljih kla rin etista uo
pe, usprkos injenici da je, s
no m jesto do sopran-saksofona,
instrum enta to ga je Bechet vla sti
tim zaslugam a uinio snanim izra
ajnim sredstvom u jeziku jazza.
Ostale linosti iz rane povijesti
jazza s kojim a je Bechet bio
povezan: Lorenzo Tio (Bechetov
uitelj), Buddie Petit, John Robic-
haux, Bunk Johnson (->); na uli
nim paradama u New Orleansu,
Bechet je svirao ak i kornet. Rodni
grad napustio je 1917. godine (prvi
put je radio s Kingom O liverom (>),
godinu dana ranije), da bi preselio u
Chicago, a zatim u New York.
Godine 1919 (po drugi put) postao je

22
 blues-pjevaicam a, ukljuujui Bes
sie Smith (->), M am ie Smith i
Margaret Johnson. S Clarenceom
Williamsom (-) (prve Bechetove
snimke vrijedne panje realizirane
su 1932. s W illiam sovom grupom
Blue Five) obogatio je jo neke
vokalne snim ke dvadesetih godina,
u izvedbi imena kao to su V irginia
Liston, Sippie Wallace, Eva Taylor
(Adam & Eve Had The Blues). Dok je
svirao s W illiam som , Bechet se prvi
put -sukobio s Arm strongom
(Louis Armstrong/Sidney Bechet
With The Clarence Williams Blue
Five), a duo je zazvuao izvanredno
izraajno u skladbam a Texas Moa
ner Blues, Papa De Dad, Just Wait
Till You See, te u prvom susretu, na
Coal Cart Bluesu.
Svojim uzvienim zvukom Bechet
je sudjelovao i na jednom snim anju
New Orleans Jazzmena klavirista
Jelly Roll M ortona (-) iz 1939, tek
nekoliko mjeseci nakon vlastite,
besprijekorne snim ke Summerti-
mea za Blue Note (Jazz Classics,
Vol 1), bio je to vjerojatno prvi
diskografski uspjeh jedne jazz-bala-
de. Idue godine, u drutvu Muggsy-
ja Spaniera (->), snim io je niz
velianstveno zam iljenih sola, na
razini njegovih n ajboljih ostvarenja
(Ragtime Jazz/Tribute To Bechet).
Neka od svojih najznam enitijih
sola Bechet je snim io za Blue Note
(Jazz Classics, Vols 1, 2), u kljuuju
i estoke klarinetistike duete s
Albertom Nicholasom, 1946; izvrsnu
snimku Bechetova Blue Note Quar-
teta s Teddyjem Bunnom (->) iz
1940, snim ke Bechetovih Blue Note
Jazzmena (sa Sidneyjem DePari-
som (->), Vicom Dickensonom (->) i
ostalima) iz 1944, izvrstan jazz u
drutvu Maxa Kaminskog (->), Arta
Hodesa (-) i njim a slinih, iz 1945,
te veselu, raspojasanu glazbu (s
Wild Bill Davisonom (->) i ponovno
Hodesom) iz 1949.
Tu su, dakako, i udesno kon-
gruentne, vrlo nadahnute izvedbe
grupe Feetwarm ers (Sidney Bechet,
Vols 1-3). Spom enimo i poznate
snimke koje su Bechetov zaneseni
sopran-saksofon i kla rin et suprot
stavile jednostavnom , ali p ro ivlje
nom klarinetu Mezza M ezzrowa
(Mezzrow-Bechet Quintet, 1945, eti
keta King Jazz). Slino se ponovilo
dvije godine kasnije (iako ne tako
uvjerljivo kao 1945) (The Prodigious
Bechet-Mezzrow Quintet & Septet),
lako bi suradnja s nekim sposobni
jim partnerom (npr. Arm strongom )
moda rezultirala jo znaajnijom
glazbom, snim ke Becheta i M ezzro
wa pokazuju glazbenika iz New
Orleansa u trenucim a posvem anje
inspiracije rijetke ak i u najuzvie-
nijim krugovim a jazza. U kasnijem
razdoblju svoje karijere, francuski
posinak, Bechet je nastavio s inten
zivnim radom nastupajui na kon
certima i ploama, uglavnom s
lokalnim glazbenicim a, iako uvijek
spreman da iskoristi p riliku i da svoj
nesmanjeni autoritet potvrdi u dru
tvu gostujuih am erikih dezista,
kao na albumu LExposition Univer-
selle de Bruxelles. Njegovi su rijetki
odlasci u rodnu zem lju esto davali
zadovoljavajue rezultate (Sidney
Bechet At Storyville). Na svjetskoj
izlobi u Bruxellesu predvodio je
ameriki a ll stars sastav (1958).
Svoju autobiografiju, Treat It Gentle,
objavio je 1960.
Meu svim instaknutim instrum en
talistim a koji nisu bili trubai, Sid
ney Bechet moe se. bez sumnje,
sm atrati n ajutjecajnijim . Virtuozan
izvoa i kom pletan individualist,
Bechet ostaje jednim od najistaknu
tijih solista u jazzu.
Diskografija:
Louis Armstrong/Sidney
Bechet, With The Clarence
Williams Blue Five
(CBS - Francuska)
Clarence Williams, Adam &
Eve Had The Blues
(CBS - Francuska)
Sidney Bechet, The R a re s t...,
Vol 1 (After Hours)
Sidney Bechet, Blackstick
(1931-1938)
(MCA - Coral - Njemaka)
Various, John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Sidney Bechet, Unique Sidney
(CBS - Francuska)
Various, The Panassie Sessions
(RCA Victor/RCA Victor -
Francuska)
Jelly Roll Morton & His Red Hot
Peppers/New Orleans
Jazzmen, Vol 2 (1926-1939)
(RCA Victor - Francuska)
Sidney Bechet, Vols 1-3
(RCA Victor - Francuska)
Louis Armstrong, Louis With
Guest Stars
(MCA Coral - Njemaka)
Sidney Bechet, Jazz Classics,
Vols 1, 2 (Blue Note)
Sidney Bechet/Muggsy Spanier,
Ragtime Jazz (Olympic)/
Tribute To Bechet (Ember)
Sidney Bechet 1949 (Barclay)
Bechet/Mezzrow Quintet
(Concert Hall)
The Prodigious Bechet/
Mezzrow Quintet & Septet
(Festival - Francuska)
Eddie Condon, The Eddie
Condon Concerts, Vol 2
(C hiaroscuro/ )
Various, This Is Jazz, Vols 1, 2
(Rarities)
Sidney Bechet Album ( /Saga)
The Genius Of Sidney Bechet
(Jazzology/ )
Sidney Bechet & Friends
(For Discrim inating Collectors)
Sidney Bechet At Storyville
(Storyville/V ogue)
Various, IExposition
Universelle de Bruxelles
(Vogue - Francuska)
Various, Festival De Jazz
(Vogue)
Bix
Beiderbecke
U godinam a nakon njegove sm rti, o
Leonu Bixu Beiderbeckeu (roenom
1903. u Davenportu, Iowa) napisano
je mnogo vie negoli o zapaenoj
glazbi koju je svirao u toku tragino
kratke karijere. U stvari, tek se 1974,
pojavom knjige Bix: Man & Legend
autora Richarda M. Sudhaltera,
Philipa R. Evansa I W illiam a Dean-
-Myatta, na sasvim pregledan, kom
petentan i gotovo besprijekoran
nain, ukljuujui diskografiju, poja
vio i preteno zadovoljavajui pre
gled Beiderbeckeova ivota i gla
zbe. Beiderbecke, koji je u treoj
godini poeo svirati klavir, u e tr
naestoj je preao na kornet, a
zanim anje za karijeru profesional
nog jazz-glazbenika pokazao je za
gim nazijskih dana (1919-1921).
Godine 1921. Beiderbecke je svi
rao na rijenim brodovim a, upisao
se na vojnu akadem iju u Lake
Forestu, pokraj Chicaga (izbaen je
godinu dana kasnije), da bi zatim
suraivao s nekoliko sastava iz
Chicaga. Godine 1921. povrem eno
je nastupao i s ansam blom Elm era
Schoebela. Godine 1923. p ridruio
se grupi W olverines, s kojom je
1924. prvi put snim ao. Te prve
snim ke (Bix Beiderbecke & The
Chicago Cornets), pokazuju donekle
neizgraenog mladog glazbenika.
No, kasnije e na B-kornetu snim iti
niz nadahnuto lirskih i iznim no
loginih izvedbi koje se ne mogu
usporediti ni s izvedbama istaknutih
crnakih trubaa, ni njihovih bjela-
kih dvojnika. Daljnje snim ke Wolve-
rinesa pokazuju zre liji razvoj i vee
sam opouzdanje, te nastanak stila
koji je bio zauujua protutea
tada poznatijim ostvarenjim a Kinga
O livera (-), Louisa Arm stronga
(-), Tom m yja Ladniera (->) i Fred-
dieja Kepparda.
B eiderbeckov je stil brzo i trajno
utjecao na druge glazbenike. Meu
onim a koji su se duboko in sp irira li
Beiderbeckeom navodimo Reda Ni
cholsa (->), Jim m yja McPartlanda,
Bobbyja Hacketta (->) i Rexa Ste
w arta (-), koji je pokazao d ivlje n je
spram Beiderbeckea snim ivi jedan
solo u Bixovom stilu s orkestrom
B ix B eiderbecke & The Chicago
Cornets (Milestone).
Fletchera Hendersona, u skladbi
Singin' The Blues, inae klasinoj
Beiderbeckeovoj toki.
Beiderbecke je napustio W olveri-
nese u studenom e 1924, da bi se
p ridruio orkestru C harlieja Straig-
hta; no, vanija je njegova suradnja
s grupom saksofonista Frankieja
T rum bauera (-) (1925-1926) koji e
se uskoro vrsto vezati za Beider
beckea. Zatim su obojica postali
lanovim a Jean Goldkette O rche
stra, do njegova privrem ena rasfor-
m iranja u jesen 1927. Do tada je
Beiderbecke ve snim ao i s grupom
Sioux City Six, te s vlastitim Rhythm
Jugglersim a (Bix Beiderbecke &
The Chicago Cornets), s Trum baue-
rom (The Golden Days Of Jazz: Bix
Beiderbecke) i s Goldketteovim
sastavom (The Bix Beiderbecke
Legend).
Beiderbecke je s Trum bauerom
ostvario dvije zapaene snim ke u
triju (uz gitarista Eddieja Langa
()), Wringin & Twistin i For No
Reason At All In C, a da ne na
vodim o ranije spomenutu skladbu
Singing The Blues u kojoj je
Beiderbecke dao svoj vjerojatno
n a jb rilja n tn iji snim ljeni solo i zacije
lo jedan od najutjecajnijih, esto
oponaanih i analiziranih sola u
povijesti jazza. M anje je vaan, a
moda ak i za n im ljiviji bio solo na
klaviru bez pratnje, In A Mist
snim ljen iste godine. I Beiderbec
keova skladba i izvedba pod utjeca
jem su Debussyja. Im Coming
Virginia (takoer s Trumbauerom),
takoer je znaajna snimka, realizi
rana 1927: prekrasno je zam iljena i
izvedena bez napora (The Golden
Days Of Jazz: Bix Beiderbecke).
Daljnje istaknute snimke iz te godi
ne, realizirane pod imenom Bix
Beiderbecke & His Gang, ukljuuju
utjecajne brojeve kao Jazz Me
Blues i Since My Best Gal Turned
Me Down (Bix Beiderbecke & His
Gang).
Jednako je znaajan i trenutak
kada je Beiderbecke s Trum baue
rom postao lanom Paul Whiteman
(-*) Orchestra, najpopularnije i naj
uspjenije skupine na amerikoj
glazbenoj sceni. Beiderbecke je s
W hitemanom stekao meunarodnu
afirm aciju koju s&m ne bi mogao
postii. I obratno: dolaskom Beider
beckea u njegove redove, Whitema-
nov je ansambl dobio nesumnjivo
dezistike im pulse (The Bix Bei
derbecke Legend), posebice u bro
jevim a kao to su You Took Advan
tage Of Me, Changes, There Aint
No Sweet Man Worth The Salt Of My
Tears, Love Nest i Dardanella.
Beiderbeckeu je esto bilo ustuplje
no pukih osam taktova. No, tenost
njegova m uziciranja, ak i kada je
ono tako kratko dolazilo do izraaja,
bila je u oitoj suprotnosti sa
jednolinim i bunim swingom glo
maznog orkestra.
U razdoblju to ga je proveo kao
vodei Whitemanov jazz-solist, Bei
derbecke je poeo gubiti sve veu
bitku s alkoholom . U nekoliko navra
ta odsutan iz redova ansambla
(jednom kada se Whiteman nalazio
u Hollywoodu na snim anju poznatog
film a The King Of Jazz), Beiderbec
ke je tako alarm antno propadao, da
se, nakon drugog odlaska, 1929,
nikada vie nije vratio u W hitema
nov orkestar.
Osim nekoliko snim ki u ulozi
studijskog suradnika, te prilino
patetinog posljednjeg samostalnog
snim anja i sporadinih koncertnih
angamana, bio je to kraj prie o
Bixu Beiderbeckeu. Umro je 6.
kolovoza 1931. u svom stanu u
njujorkom Queensu - u 28. godini -
od upale plua s izljevom krvi u
mozak. Tijelo mu je prevezeno u
rodni Davenport gdje je sahranjen
pet dana kasnije. Mnogo godina
kasnije legenda o Beiderbeckeu
d oivjela je svoju rom ansiranu re
nesansu zahvaljujui knjizi Dorothy
Baker Young Man With A Horn, koje
je glavni lik oito zam iljen prema
m odelu pijanca Bixa Beiderbeckea.
U pogledu drugih, nebeletristikih i,
dakako, vanijih izdanja o Beider
beckeu, preporuku zasluuju Bu
gles For Beiderbecke Charlesa H.
W areinga i Georgea Garlicka. naj
bolje nakon Sudhalter-Evans-Dean-
-Myattove knjige, poglavlje o Bei
derbeckeu u knjizi Jazz of the
Twenties Richarda Hadlocka, esej
Gunthera Schullera o Bixu u knjizi
Early Jazz i djelo Bix Beiderbecke
Burnetta Jamesa.
Zahvaljujui stalnim i ponovljenim
izdanjim a njegovih ploa, legenda o
Bixu Beiderbeckeu popularna je
gotovo 50 godina nakon njegove
sm rti.
23
Diskografija:
Bix Beiderbecke & The
Chicago Cornets (M ilestone)
Bix Beiderbecke Story, Vols 1-3
(Colum bia/CBS - Francuska)
Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor - Francuska)
Bix Beiderbecke, Bix & His
Gang ( /Parlophone)
Jack Teagarden Classics
(Family - Italija)
Louis Bellson
Louis Bellson (roen pravim im e
nom Louis Balassonl, 1924. u Rock
Fallsu, Illinois) od rane je m ladosti
radio u raznim jazz-sredinam a.
Cijenjen big band perkusionist, s vi
rao je s Dukeom Ellingtonom (-),
H arryjem Jamesom ( ), Tommy-
jem Dorseyjem (-) i Countom
Basiejem (-) i sa svakim je proveo
vie od jednog poglavlja svoje
karijere. Nastupao je i s Tedom Fio
Ritom, a i sam je vodio niz poletnih,
velikih orkestara.
Izvanredan tehniar koji svoje
znatno um ijee koristi stvaralaki i
neogranieno ukusno, Bellson se u
jednakoj m jeri snalazi i u okviru
jazz-glazbe m alih sastava. Godina
ma je suraivao s bezbroj malih
sastava, ukljuujui one poznate
kao Benny Goodman Quintet, te
disparatnije a ll stars grupe Jazz at
the Philharm onic.
Bellson, koji je sredinom etrdese
tih godina obnovio koncepciju dvo
strukog bas-bubnja kao sastavnog
d ije la osnovnog bubnjarevog kom
pleta, unio je za dvogodinje sura
dnje sasvim nov i svje pristup
orkestru Dukea Ellingtona. G ledaju
i, sa svih aspekata, mora ga se
sm atrati najvjetijim bubnjarem ko
jega je Ellington ikada koristio.
Bellson se tada (1950-1952) a firm i
rao i kao skladatelj-araner. Meu
njegovim skladbam a za Ellingtona
najpoznatije su The Hawk Talks
(srdana posveta Harryju Jamesu),
Ting-a-Ling i Skin Deep. B e sp rije
korno Bellsonovo bubnjanje, pred
stavljeno na ovoj posljednjoj snim
ci, prvobitno je objavljeno na dvo
strukom singlu koji je, nakon izda
vanja (1953) doivio uspjeh pop-
-razm jera.
Osim suradnje s velikim o rke stri
ma i malim sastavim a, Bellson je
esto pratio vrhunske pjevae (npr.
Tonyja Bennetta, Louisa A rm stro n
ga (->), Ellu Fitzgerald (-) i Pearl
Bailey). Godine 1953. Bellson se i
oenio pjevaicom -zabavljaicom i
glum icom Pearl Bailey. U okviru
malih sastava Bellson se pokazao
prim jerno ukusnim, uvijek paljivim
pratiteljem , naroito s klaviristim a
kalibra Counta Basieja (Basie Jam i
For The First Time), Arta Tatuma
(->) (Tatum Group Masterpieces),
Oscara Petersona (-) (s Basiejem )
(Satch & Josh) i Dukea Ellingtona
(Duke's Big Four).
Pod vlastitim im enom Bellson je
snim io mnogo album a meu kojim a
se nijedan nije pokazao neprocje
njivo vanim, iako je svaki sadra
vao mnogo dobre glazbe i s u p e rio r
nog m uziciranja. N ajbolja je n ekoli
cina koncertnih snim ki, ukljuujui
Louis Bellson At The Flamingo, Big
Band At The Summit i Louis
Bellson's Septet Recorded Live At
24
Louis Bellson At The Thunderbird
(Impulse).
The 1976 Concord Jazz Festival.
Bellson se moe uti u svom
najboljem izdanju i na koncertnoj
snim ci s Countom Basiejem , Basie
In Sweden.
Kao linost, Bellson se openito
sm atra dragim i autentino skrom
nim jazz-glazbenikom . Na svu sre
u, njegova skrom nost zadire i u
njegovo m uziciranje. ak i kada
vodi vlastite sastave, Bellson se
rijetko namee vlastitim solistikim
istupim a (za razliku od velike vei
ne bubnjara). Njegov moda najdui
solo moe se pronai na koncertnoj
snim ci s trupom Jazz at the P hilhar
m onic (The Exciting Battle/JATP
Stockholm 55). No, to je prije
izuzetak negoli pravilo. Kada doe
u priliku za solo, gotovo se uvijek
radije ukljuuje u okvire grupnog
m uziciranja, to je s velikim uspje
hom pokazao na snim ci svoje
London Suite (Louie In London)
Nekadanje bubnjarsko udo od
djeteta koje je u tinejderskim
godinam a osvojilo sve m ogue bub
njarske nagrade, Bellson ostaje
jedan od rijetkih pravih virtuoznih
izvoaa, uvijek traen, sprem no i
lako prila go d ljiv, poslovino tem e ljit
profesionalac.
Diskografija:
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (C olum bia)/
The World Of Duke Ellington,
Vol 1 (CBS)
The World Of Duke Ellington,
Vol 3 (C olum bia)/
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (CBS)
Duke Ellington, A Tone Parallel
To Harlem (CBS - Francuska)
Duke Ellington Concert At
Carnegie Hall (Trip/DJM)
Duke Ellington & The
Ellingtonians
( /Vogue - Francuska)
Duke Ellington, Duke's Big 4
(Pablo/Pablo)
Art Tatum, The Tatum Group
Masterpieces (Pablo/Pablo)
Count Basie, Basie Jam
(Pablo/Pablo)
Count Basie, Basie Jam No 2
(Pablo/Pablo)
Count Basie, For The First Time
(Pablo/Pablo)
Count Basie Jam Session At The
Montreux Jazz Festival 1975
(Pablo/Pablo)
Count Basie, Basie In Sweden
(R oulette/Colum bia)
Duke Ellington, Ellington
Uptown
(Colum bia/CBS - Francuska)
Various, The Exciting Battle/
J.A.T.P. Stockholm '55
(Pablo/Pablo)
Various, The Gillespie Jam
Sessions (Norgran/Verve)
Various, Jazz Giants
(Verve/Colum bia-Clef)
Ella Fitzgerald/Louls
Armstrong, The Special Magic
Of Ella & Louis, Vol 2
( /Verve)
Various (Including Louis
Bellson), Kings Of Swing, Vol 2
( /Verve)
Louis Bellson/Mllls Blue
Rhythm Band), Big Bands!
(O nyx/Polydor)
Louis Bellson, At The Flamingo
(Verve/Colum bia)
Louis Bellson, Louie In London
( /Pye)
The Louis Bellson Explosion
(Pablo/Pablo)
Louis Bellson, At The
Thunderbird (Im pulse/ )
Louis Bellson, Big Band At The
Summit (Roulette/Colum bia)
Duke Ellington, Seattle Concert
(RCA V icto r/-)
George Benson
Nekadanji doprinosi gitarista Geor
gea Bensona jazzu zanem areni su
u svjetlu njegova trenutnog uspjeha
na podruju lako sluljive glazbe.
Roen 1943. u Pittsburghu, Benson
je zapoeo kao pjeva, a akorde na
gitari nauio je uz orguljaa Jacka
McDuffa s kojim je dao svoja
najbolja ostvarenja (George Benson
& Jack McDuff). Ugovor s tvrtkom
CTI Creeda Taylora doveo je Ben
sona u konvencionalnu pratnju po
mno araniranog funka (Body Talk,
White Rabbit i Good King Bad) i
kom ercijalnih albuma. Prelazak u
tvrtku W arner Bros osigurao mu je,
obradom teme Breezin gitarista
G abora Szaba, m ilijunski hit.
Diskografija:
George Benson & Jack McDuff
(Prestige/Prestige)
Body Talk (CTI/CTI)
White Rabbit (CTI/CTI)
Good King Bad (CTI/CTI)
Breezin' (W arner/W arner)
In Flight (W arner/W arner)
Bunny Berigan
Roland Bernard Bunny Berigan
(roen 1907. u Fox Lakeu, Hilbert,
Calumet, W isconsin) istaknuto fig u
rira na dugoj listi jazz-glazbenika
koji su tragino prerano prem inuli.
Kada je um ro u New Yorku (od
kom binacije upale plua i krvare
nja, pojaane alkoholizm om ), imao
je 35 godina, a njegova se sm rt
doim ala traginijom utoliko to je
raspolagao znaajnim talentom .
M uziciranje Bunnyja Berigana, p r
voklasnog tehniara, bilo je zapae
no po estini i neprikrivenoj em o
cionalnosti. Berigan je m uzicirao
strastveno, ali uvijek lirski. Osobito
je zapaeno koristio duboki registar
svoga instrum enta, daleko bolje od
veine drugih trubaa.
Potekao je iz glazbene porodice, a
p rije trube uio je violinu. U trina e
stoj godini nastupao je u jednom
lokalnom ansamblu. Redovito je
svirao u plesnim sastavim a sveui
lita Wisconsin, iako nije bio stu
dent, a kao tinejder povremeno je
nastupao sa grupom New Orleans
Rhythm Kings. Nakon sviranja s
raznim sastavima iz Wisconsina,
1928. prvi je put doao u New York.
Godine 1930. napokon se za stalno
preselio u taj grad i pridruio
plesnom ansamblu Hala Kempa.
Vei dio 1930. s Kempom je proveo
u Evropi. Vratio se u New York,
radio je kao slobodni glazbenik, a
zatim je postao lanom skupine
Freda Richa. Godine 1931. Berigan
je uao u postavu orkestra brae
Dorsey koji je sudjelovao u brodvej-
skoj predstavi Everybody Welcome;
iste je godine imao ljetni angaman
sa Smithom Ballewom . Poetkom
tridesetih godina postao je i plodan
studijski glazbenik (radio, ploe).
Znaajniju afirm aciju doivio je s
Paulom W hitemanom (-)
(1932 1933), zatim je na kratko
svirao s Abeom Lymanom i postao
glazbenikom tvrtke CBS. Izmeu
1932. i 1935, kada se pridruio
Bennyju Goodmanu (-), obilato je
snim ao s im enim a kao to su
Boswell Sisters, orkestar brae
Dorsey, Mound City Blue Blowers
(The Great Soloists: Bunny Berigan
1932-1937), Adrian R ollini (->)
(Adrian Rollini & His Orchestra
1933-1934).
Beriganov ugled uvijek fahvalnog
solista na trubi, Inspiriranog sna
gom i estinom Louisa Arm stronga
(->) i O livera (->), a dijelom lirskim
pristupom Bixa Beiderbeckea (),
bio je ravan ugledu to ga je stekao
kao linost, lako je s Goodmanom
Beriganova afirm acija porasla i
klarinetistov je ansambl znatno
obogaen eksplozivnim trubakim
solim a koje je izvodila njegova
najnovija zvijezda. Kao na ploama
(Benny Goodman, Vols 5, 7), tako i
na koncertim a (A Jam Session With
Benny Goodman 1935-37 i Benny
Goodman & His Orchestra Featu
ring Bunny Berigan) Berigan se
nadmetao s Goodmanom za prvo
mjesto na solistikoj top-listi i esto
je pobjeivao. Za suradnje s Good
manom, Beriganova su sola u
skladbam a King Porter Stomp, So
metimes I'm Happy, Blue Skies itd .
preko noi poprim ila gotovo klasi
ne razm jere. Odlazak od Goodmana
popraen je daljnjim studijskim
radom (CBS, ABC), a zatim su
uslije d ile kratke suradnje s Redom
M cKenziejem , Redom Norvom (-*) i
Rayom Nobleom, te snim anja s
B illie Holiday (-) (The Billie Holi
day Story, Vol 1) i pod vlastitim
im enom (The Great Soloists: Bunny
Berigan 1932-1937). Prilikom jedno
ga od takvih snim anja Berigan je
prvi put realizirao I Can't Get
Started (Take It Bunny!), temu koja
je odigrala znaajnu ulogu u njego
vom glazbenom ivotu nakon to je
ponovno snim io 1937, s vlastitim
orkestrom . Meu ostalim zapae
nim snim anjim a upozoravamo na
dva term ina iz prosinca 1935, po
sebno za britansko trite, na koji
ma je Berigan inspirirao glazbenike
poput Buda Freemana (->), Cliffa
Jacksona, Cozyja Colea (->) i Jessa
Stacyja (-) (Swing Classics
1935/Jazz In The Thirties).
Nakon sudjelovanja na snim anjima
Tom m yja Dorseyja (-), koja su
rezultirala daljnjim prim jerim a sa
vrena Beriganova m uziciranja, u
skladbam a Song Of India, Melody In
F, Marie i Liebestraum (Tommy
 jednog radio-prenosa u lipnju 1940.
No, u kolovozu je Berigan ponovno
vodio vlastiti (m ali) sastav, u New
Yorku. Zatim je okupio svoj poslje
dnji ve liki orkestar s kojim je
nastupao (uz ostalo i u Hollywoodu,
gdje je snim io svoj doprinos glazbi
za film Syncopation), no u travnju
1942. dobio je upalu plua, lako u
svibnju otputen iz bolnice, nakon
nekoliko klupskih nastupa prebaen
je u New York P olyclinic Hospital
gdje je 2. lip n ja prem inuo.
Uz Bixa Beiderbeckea (iji se
tragino kratak ivot kretao istim
putem) Bunny Berigan bio je najve
Bunny Berigan, Vol 2 (Shoestring) i bije li truba dvadesetih i tride se
- u eteru. tih godina - u stvari, jedan od
najveih trubaa svih vrem ena,
zaista vrhunski izvoa na svom
Dorsey & His Orchestra), Bunny instrum entu.
Berigan je 1937, s D orseyjevim
blagoslovom, osnovao vlastiti veliki Diskografija:
orkestar. Bunny Berigan, The Great
Narednih godina (1937-1940) Beri- Soloists: Bunny Berigan
ganov je alkoholizam uznapredo (1932-1937) (Biograph)
vao, pa iako je ostvario brojne Benny Goodman & His
velianstvene izvedbe, njegovo je Orchestra Featuring Bunny
muziciranje ponekad bilo neujedna Berigan (Golden Era)
eno, ak i oigledno loe. Benny Goodman, Vols S, 7
Medu poznatim glazbenicim a koji (RCA V ictor - Francuska)
su svirali s B eriganovim orkestrom A Jam Session With Benny
nakon 1937. navodim o bubnjare Goodman 1935-1937 (Sunbeam)
Daveyja Tougha (->), Buddyja Richa Billie Holiday, The Billie
(->) i Georgea W ettlinga (-); te n ori- Holiday Story, Vol 1
sta Georgea Aulda (->); trom boniste (Columbia/CBS)
Sonnyja Leeja i Raya Conniffa; Adrian Rollini & His Orchestra
klaviriste Joea Bushkina i Joea 1933-1934 (Sunbeam)
Lippmana (ovaj je i pisao aranm a Bunny Berigan, His Trumpet &
ne za orkestar); saksofoniste i Orchestra: Original 1937-1939
klarinetiste Gusa Bivona, Mikea Recordings
Dotyja i Joea Dixona. (RCA Victor V intage/ )
lako se nikada nije uzdigao do Bunny Berigan, Take It Bunny!
naroitih (glazbenih) visina, orke (E pic/ )
star Bunnyja Berigana esto, je bio Various (Including Bunny
bolji od nekih drugih brojnih bije lih Berigan), Swing Classics 1935
orkestara koji su potekli iz ere (Prestige)/
swinga. Nije udno da se Berigano Jazz In The Thirties
va truba nalazila u prvom e planu, a (World Records)
kao to pokazuju njegove ploe Bunny Berigan, Down By The
(Bunny Berigan & His Orchestra) Old Mill Stream - Bunny In
gotovo je uvijek so lirao na visokoj The 30s (Jazz Archives)
razini. Njegova sola u skladbam a Bunny Berigan, Great Dance
Can't Help Lovin' Dat Man, Bands Of The Thirties
Prisoners Song, Jelly Roll Blues, (RCA V icto r)/
Mahogany Hall Stomp (zanim ljiva Bunny Berigan & His
usporedba s besmrtnom Arm stron- Orchestra (RCA Victor)
govom verzijom ) i osobito u I Cant Bunny Berigan, Through The
Get Started With You svrstavaju se Years - Bunny Berigan -
medu najbolja trubaka sola deset Leader & Sideman
ljea. I Cant Get Started, s toplim , (Jazz Archives)
prisnim Beriganovim vokalom kao Bunny Berigan, Vols 1, 2
dodatkom njegovoj d efinitivnoj tru- (Shoestring)
bakoj izvedbi odavno je p o p rim ila Bunny Berigan (Trip)/
legendarne razm jere meu tvrd o Shanghai Shuffle (DJM)
kornim poklonicim a jazza. Nikada Tommy Dorsey & His
nije bio blii hit-ploi. Beriganov je Orchestra, Vols 1, 2
orkestar privukao veliku panju (RCA Victor)
organizatora izravnih radio-preno- The Metronome All Stars
sa, a u toku godine nastali su brojni (Esquire All Stars)
sjajni p rim jeri njegove vrijednosti, (RCA Victor - Francuska)
ukljuujui 'Down By The Old Mill Tommy Dorsey, That
Stream - Bunny In The '30s, Bunny Sentimental Gentleman
Berigan - Leader & Sideman. (RCA V icto r/ )
Shanghai Shuffle i Bunny Berigan,
Vols 1, 2. Na alost, Bunny Berigan
nije bio isuvie d iscip lin ira n voa,
pa je ta injenica, zajedno s njego Chu Berry
vom sklonou alkoholu i p re tje ra
noj velikodunosti, dovela do ko
nanog rasputanja orkestra. Leon Chu Berry (roen 1910. u
Suoen s bankrotom, Berigan se W heelingu, Zapadna V irginia) vje ro
u oujku 1940. ponovno p ridru io jatno je, uz Bena W ebstera i Buda
Tommyju Dorseyju (jednom od nje Freemana (-), bio trei najznaaj
govih n a jvje rn ijih oboavatelja). n iji tenor-saksofonist u razdoblju od
Dorsey je poveo rauna o tom e da sredine tridesetih godina do svoje
njegov b o le ljiv p rija te lj d obije do prerane sm rti, 1941 (iza Colem ana
voljno solistikog prostora, kao u Hawkinsa (-) i Lestera Younga
skladbi Hallelujah (That Sentimental (-)). Kada je listopadu 1941. Berry
Gentleman), sn im ljenoj p rilikom tragino prem inuo od tekih povre-
Chu (Epic, Francuska). Sutina
Chu Berryja.
da glave, izazvanih autom obilskom
nesreom , b ila je to, zacijelo, velika
tragedija.
Porijeklom iz glazbene porodice,
Berry je u gim naziji svirao alt-
-saksofon. Za trogodinjeg boravka
u koledu svirao je alt i tenor-
-saksofon (na koji je stalno preao
kada je uo Hawkinsa). Odbacivi
ponudu da postane profesionalni
ragbija, Berry se odluio za gla
zbu; zapoeo je u orkestru Sammy-
ja Stewarta (1929-1930), nakon ega
su u slije d ili angam ani s Cecilom
Scottom, Ottom Hardwickom , Kaise-
rom M arshallom , W alterom Picho-
nom, Earlom Jacksonom i Benny
jem arterom (-) (1932. i ponovno
1933). Osim s arterom , Berry je
suraivao i s C harliejem Johnso
nom (1932-1933), zatim s Teddyjem
Hillom (1933-1935) i Fletcherom
Hendersonom (-) (1935-1937) (The
Fletcher Henderson Story/The
Fletcher Henderson Story, Vol 4), da
bi se 1937. p ridruio Cabu Callo-
wayu (-*).
Chu Berry je s Callowayem snim io
neka od svojih n ajboljih sola (16
Cab Calloway Classics), ukljuujui
kasine izvedbe poput Ghost Of A
Chance, Lonesome Nights, Take
The A Train i vlastitu skladbu At
The Clambake Carnival. Berryjevo
dinam ino sviranje bogata tona
(nesum njivo pod utjecajem Hawkin
sa, ali s m anje staccata i zanosa u
baladam a) nailo je na plodno tlo s
Lionelom Hamptonom (-) (The
Complete Lionel Hampton/Lionel
Hamptons Best Records, Vols 2, 3,
5), a najbolje je predstavljeno u
skladbi Sweethearts On Parade (Vol
2). Za suradnje s Callowayem ,
B erry je sudjelovao na udesno
nadahnutom snim anju s Royem
Eldridgeom (-), Sidneyjem Catlet-
tom (-) i ostalim a, koje je rezu ltira
lo prekrasnim m uziciranjem udar
nog dua Berry-Eldridge u skladba
ma Sittinln, Stardust, Body & Soul i
Forty Six West Fifty Two (The Big
Sounds Of Coleman Hawkins & Chu
Berry). Pod vodstvom Genea Krupe
(-), Berry je s Eldridgeom snim ao
jo 1936. na takoer uspjenom
term inu u kojem u su obojica o d igra
li znaajnu ulogu, posebice u temi
Swing Is Here (Benny Goodman, Vol
4: 1935-1939). B erryju je uvijek
o dgovaralo i drutvo Teddyja W ilso
na (-*), a potkraj tridesetih godina
k la virist je koristio njegov tenor-
-saksofon sa zapaenim rezultatim a
na nekoliko snim anja (Teddy Wilson
& His All-Stars i The Teddy Wilson).
Moda je iznenaujue, no Berry
je zvuao nadahnuto i u svom
najboljem izdanju na snim anju s
orkestrom W ingyja Manonea
(Chew, Choo, Chu & Co. i Wingy
Manone, Vol 1) (1938).
lako se u nekim izvorim a navodi
da se Chu Berry pridruio orkestru
Counta Basieja (), to je pogrean
podatak. On nije zauzeo mjesto
Herschela Evansa (-*), ve ga je
zam jenjivao na snim anju koje je
rezultiralo snim kam a Oh! Lady Be
Good i Evil Blues s Jim myjem
Rushingom (-) u glavnoj ulozi.
Meu ostalim im presivnim p rim je
rim a Berryjeva snanog svinger-
skog stila sviranja tenor-saksofona
upozoravam o i na nekoliko samo
stalnih snim ki iz 1937 (Chu Berry &
His Stompy Stevedores), rea lizira
nih za suradnje s Callowayem.
Izdvajamo Limehouse Blues, Chu-
berry Jam, Too Marvelous For
Words i Indiana (sve na Chu).
Suradnja sa Spikeom Hughesom
(Spike Hughes & His All American
Orchestra), etiri godine p rije snim
ki Stompy Stevedoresa, ponovno
ukazuje na znaaj Berryjeva gubi
tka u tako mladenakom razdoblju
njegova glazbenog i osobnog
razvoja.
Diskografija:
Spike Hughes & His All
American Orchestra
(London/Ace of Clubs)
Benny Goodman, Vol 4
(1935-1939)
(RCA Victor - Francuska)
Chu Berry, Chu (Epic -
Francuska)
Chu Berry, Penguin Swing:
Chu Berry Featured With
Cab Calloway
(Jazz Archives)
16 Cab Calloway Classics
(CBS - Francuska)
Mildred Bailey, Her Greatest
Performances, 1929-1946,
Vols 1, 2 (Columbia/CBS)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
The Complete Lionel Hampton
(RCA V ictor)/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 2, 3, 5
(RCA Victor - Francuska)
The Chocolate Dandies
(-/P arlophone)
Benny Carter - 1933 (Prestige)/
Various (Including Benny
Carter), Ridin In Rhythm
(World Records)
Teddy Wilson & His All-Stars
(Colum bia/CBS - Nizozemska)
The Teddy Wilson
(CBS Sony - Japan)
Chu Berry, Chew, Choo, Chu &
Co. (RCA Victor - Francuska)
Wingy Manone, Vol 1
(RCA Victor)
The Big Sounds Of Coleman
Hawkins & Chu Berry
( /London)
Coleman Hawkins/Chu Berry,
Immortal Swing Sessions
(Sonet/ )
Emmett Berry
lako je Emmett Berry roen u
Maconu, Georgia (1916), odrastao je
u Clevelandu, Ohio. N ajprije je
svirao s lokalnim sastavima, a
zatim s grupom Chicago Nightinga
les J. Franka T erryja koju je
25
 napustio 1933. u New Yorku. U tom e
gradu radio je kao slobodni glazbe
nik dok se nije pridruio Fletcheru
Hendersonu (->) (1936-1939) (Flet
cher Henderson Story/Fletcher Hen
derson Story Vol 4), odsviravi na
sam ostalnim snim kam a kao Chris &
His Gang, Rhythm Of The Tambouri
ne i Back In Your Own Backyard niz
zanesenih, jednostavnih sola.
Berryjev stil bio je (i jo je uvijek)
tipine mainstream p rovenijenci
je: glavni mu je uzor Louis A rm
strong (-*), a povrem eno se mogu
raspoznati utjecaji Bucka Claytona
(->), Harryja Edisona (->) i Roya
Eldridgea (->). Kada je 1939. Flet
cher Henderson raspustio svoj an
sambl, Berry se p ridruio njegovom
bratu Horaceu Hendersonu (-);
zatim su ga angairali Earl Hines
(-) i Teddy Wilson (-). Za radio-
-stanicu CBS nastupao je u postavi
orkestra Raymonda Scotta, a sura
ivao je (ponovno) s Teddyjem
Wilsonom, Donom Redmanom (->),
Bennyjem arterom (-) i s jednim
od posljednjih izdanja John Kirby
Sexteta (1944-1945). Godine 1945.
radio je s ansam blom Eddieja
Heywooda (-) na 52. ulici (nekoliko
godina ranije ve je snim ao s
Heywoodom (Begin The Beguine).
Potkraj 1945. pridruio se Countu
Basieju (-*), s kojim je ostao do
1950. kada je Basie rasform irao
orkestar (Sugar Hill Shuffle, Count
Basie With Illinois Jacquet i Count
Basie). Potom ga je angairao
Jim m y Rushing (->) (1950), a onda
je postao stalnim lanom orkestra
Johnnyja Hodgesa (->) (The Jeep Is
Jumpin') (1951-1954). S lijedi sura
dnja s Earlom Hinesom (->), zatim s
Cootiejem W illiam som (-) i turneja
po Evropi s grupom B luesicians
Sammyja Pricea (-) (1955-1956). S
Priceom je ostvario neka od svojih
najboljih trubakih sola, osobito na
albumu Swingin The Berries koji je
bio za nijansu bolji od Swingin
Paris Style.
Pedesetih i ezdesetih godina p ri
padao je tzv. mainstream revivalu
esto suraujui s Buckom Clayto-
nom, naroito na studijskim snim ka
ma poput Songs For Swingers i One
For Buck. Berry je nastupao s
Claytonom i na koncertim a ukljuu
jui gostovanja u Evropi 1959. i
1961, drugi put s Jim m yjem Wit-
herspoonom (-) (Buck Clayton
& Jimmy Witherspoon Live In Paris).
Poetkom ezdesetih godina svirao
je na Zapadnoj obali, a zatim
uglavnom u New Yorku.
U brojnim (preteno m alim) grupa
ma i nadalje perm anentno dobro
svira, esto u drutvu Buddyja
Tatea (->) s kojim je 1947. u Los
Angelesu rea lizira o nekoliko esto
kih svingerskih snim ki (Jumpin On
The West Coast).
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
Count Basie/(Jimmy
Witherspoon), Blue Moods In
The Shade Of Kansas City
(RCA Victor Francuska)
Eddie Heywood. Begin The
Beguine (M ainstream /Fontana)
Illinois Jacquet, The Angry
Tenors (Savoy/CBS Realm)
Don Byas, Savoy Jam Party
(Savoy)
26
Count Basie, Vols 1-3
(RCA Victor Francuska)
Teddy Wilson, B Flat Swing
(Jazz Archives)
Jimmy Rushing, Listen To The
Blues (Vanguard/Fontana)
The Jo Jones Special
(Vanguard/Vanguard)
Johnny Hodges, The Jeep Is
Jumpin ( /Verve)
Sammy Price, Swingin Paris
Style ( /Vogue)
Sammy Price, Swingin The
Berries ( /Colum bia)
Buck Clayton, Songs For
Swingers (Colum bia/Philips)
Buck Clayton, One For Buck
(World Record Club)
Buck Clayton & Jimmy
Witherspoon Live In Paris
( /Vogue)
Count Basie, Sugar Hill Shuffle
( /W indm ill)
Count Basie With Illinois
Jacquet ( /Saga)
Buddy Tate, Jumpin On The
West Coast
(Black Lio n /B la ck Lion)
Barney Bigard
Leon Albany Barney Bigard nije
samo jedan od n ajboljih meu
mnogim vrsnim kla rin etistim a koji
su potekli iz New Orleansa: on je i
najistaknutiji kla rin etist koji je sura
ivao s Dukeom Ellingtonom . B i
gard, roen 1906, p ridruio se
Ellingtonu potkraj 1927, nakon v ri
jednih iskustava s nekolicinom za
paenih voa orkestra, kako u New
Orleansu, tako i u Chicagu, ukljuu
jui A lberta Nicholasa (-), Luisa
Russella (-) i Kinga O livera (-).
Brat bubnjara Alexa Bigarda, u
Ellingtonove je redove donio i svoj
tenor-saksofon, iako mu je taj in
strum ent osigurao relativno malo
solistikog prostora; u orkestru je
bio znaajan prvenstveno kao k la ri
netist, jedan u nizu jedinstvenih
instrum entalista solistikih zvi
jezda. Ugled glazbenika poput Bar
neyja Bigarda stasavao je u o kviri
ma Ellingtonove glazbe na nain
koji bi u drugom kontekstu vje ro ja t
no bio nezam isliv. U svakom slua
ju, Bigarda se p rije i nakon njegove
gotovo petnaestogodinje suradnje
s Ellingtonom rijetko ulo u boljem
izdanju. Bigard, jedan od rijetkih
glazbenika koji se sluio Albert-
-sistem om svira nja klarineta (za
razliku od popularnijeg Boehm-
-sistem a), uvijek je bio originalan,
no njegova je origina ln o st najvie
dolazila do izraaja upravo za sura
dnje s Ellingtonom . Svojim prekra
snim sjetnim tonom, osobito u
cha/um eau-registru, Bigard je to
pao, tean im provizator koji svoje
nesum njive tehnike sposobnosti
nikada nije dem onstrirao pirotehni-
kom. Osim s Ellingtonom , Bigard je
svoju vrijednost dokazao u nizu
drugih sastava, naroito 1929. kao
lan trija Jelly Roll M ortona (-*)
(Jelly Roll Morton (1929), Vol 6), a
njegovo skladno, iako duboko nada
hnuto m uziciranje u skladbi Smilin
The Blues Away, upravo je
besprijekorno.
S EMingtonom, Bigard je zaista
doao na svoje. Clarinet Lament
iz 1936. bila je Ellingtonova sim fo
nijska pjesm a za B igardov klarinet;
to rem ek-djelo orke stra cije pruilo
je Bigardu priliku da pokae svoje
izraajne mogunosti, elegantnu d i
namiku i im presivnu tehniku (The
Complete Duke Ellington, Vol 7).
Across The Track Blues iz 1940 (The
Works Of Duke Ellington, Vol 12) jo
je jedno Bigard-E llingtonovo remek-
-djelo koje je, ak i za povrnog
sluatelja, oit dokaz Bigardova
um ijea blues-izvoaa. S uperior
nost u blues-m uziciranju dolazi do
izraaja u cije lo j B igardovoj ka rije
ri, a naroito se osjetila na Ellingto-
novoj snim ci skladbe The Mooche iz
listopada 1928 (Duke Ellington In
Harlem). Tri razliite snim ke teme
Saturday Night Function iz 1929.
(The Works Of Duke Ellington, Vol 2,
The Complete Duke Ellington, Vol 2:
1928 1930 i Rare Duke Ellington
Masterpieces) da ljn ji su p rim jeri
njegove superiornosti u blues-
-idiom u.
Bigard je bio prosjean tenor-
-saksofonist, a jedan od njegovih
najboljih tenoristikih doprinosa El
lingtonu ostaje skladba Hot Feet
(The Works Of Duke Ellington, Vol
3). S Ellingtonom , O liverom i Rus
sellom Bigard se doim ao kom pe
tentnim , nikada brilja n tn im tenor-
-saksofonistom (iako je, napustivi
Ellingtona, rijetko svirao
instrum ent).
Nakon odlaska iz Ellingtonova o r
kestra (1942) Bigard je s Freddiejem
Slackom nastupao u vlastitim sasta
vim a (1942 1943); bavio se i stu d ij
skim radom; postao je lanom
ansam bla Kida O ryja (1946), a zatim
je nastupao s grupom All Stars
Louisa Arm stronga (->) (1947
1952). Kasnije se u dva navrata
ponovno p ridruio Ali Starsim a
(1953 1955 i 1960 1961).
Bigard je rijetko postizavao perfek-
ciju iz razdoblja s Dukeom E llingto
nom ak i uz bok poticajnog glazbe
nika kao to je bio Louis Arm strong.
Ipak, bilo je trenutaka tenog m uzi
cira nja koje se svakako m oglo
usporediti s prolou i E llingto
nom, prim je rice na nekoliko A rm
strongovih snim ki (Satch Plays Fats
i Louis Armstrong, Vol 3). No, ak su
ga i sam ostalne snim ke rijetko
predstavljale u najboljem izdanju.
Bolje su snim ke sa Shellyjem Man-
neom (Shelly Manne & Co.), Artom
Hodesom ( ) (Bucket's Got A Hole
In It), Benom W ebsterom (-) i
Bennyjem arterom (->) (BBB &
Co.). Da je Bigardovo m uziciranje u
razdoblju nakon Ellingtona moglo
biti nepouzdano i razoaravajue
pokazuje snim ka koja je udruila
kla viristiko um ijee njegova biveg
gazde (tj. Ellingtona) s A rm stron
gom i grupom All Stars (The
Beautiful Americans).
Od ezdesetih godina naovamo
Bigard je prihvaao probrane anga
mane, ak i kratku britansku turne
ju poetkom sedam desetih godina.
Jim m y Hamilton (), njegova ko
nana zam jena kod Ellingtona, iska
zao se za dugogodinje slube u
orkestru izvrsnim izvedbama. Pa
ipak, nikada nije na svestrano
zadovoljstvo uspio ispuniti prazni
nu, nastalu odlaskom Barneyja
Bigarda.
Diskografija:
The Complete Duke Ellington,
Vols 1-7 (CBS Francuska)
The Works Of Duke Ellington,
Vols 1-18 (RCA Francuska)
Duke Ellington In Harlem
(Jazz Panorama)
Duke Ellington, At His Very
Best (RCA Victor/RCA Victor)
Duke Ellington, In A Mellotone
(RCA Victor/RCA Victor)
Rare Duke Ellington
Masterpieces ( /VJM)
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928 1929)
(Decca/MCA Njemaka)
Duke Ellington, Rockin' In
Rhythm (1929 1931)
(Decca/MCA Njemaka)
Duke Ellington, The Duke 1940
(Jazz Society)
King Olivers Dixie Syncopators
( /M C A Njemaka
Jelly Roll Morton, Vol 6 (1929)
(RCA Victor Francuska)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra (Colum bia/ )
Louis Armstrong, Satch Plays
Fats (Colum bia/CBS Francuska)
Louis Armstrong, Vol 3
( /Saga)
Various (Including Barney
Bigard), Ellington Sidemen
(Colum bia/Philips)
Art Hodes, Buckets Got A Hole
In It: Barney Bigard With
Art Hodes (Delmark)
Barney Bigard/Benny Carter/
Ben Webster, BBB & Co.
taj (Prestige Sw ingville/X tra)
Shelly Manne & Co.
(Flying Dutchm an/ )
Louis Armstrong/Duke
Ellington, The Beautiful
Americans (Roulette)
Black Artists
Group
Osnovana u St Louisu, ova c,rupa
avangardnih glazbenika, ini se,
istrauje slina podruja kolektiv
nog m uziciranja kao i AACM iz
Chicaga. Inzistiraju na irokom
spektru instrum enata, kako bi posti
gli perm anentnu prom jenu glazbe
nih tekstura. Do ovog trenutka
predvodnicim a BAG sm atraju se
O liver Lake, Charles Bobo Shaw
(zanim ljiv skladatelj djela inspirira
nih Azijom ) i brat Lestera Bowieja,
Joseph. Jedini album pod zajedni
kim nazivom (Black Artists Group In
Paris) nadahnuto je i dinamiki
artiku lira n o ostvarenje s izvrsnim
Lakeovim i Bowiejevim m uzicira
njem na alt-saksofonu i trombonu.
Diskografija:
Black Artists Group In Paris
(BAG/BAG)
Joseph Bowie Oliver Lake
(S ackville/ )
Wildflowers, The New York
Loft Sessions (Douglas/ )
Ed Blackwell
Glavnim opusom Eda Blackwella,
jednog od istaknutih protagonista
free-bubnjanja uz Sonnyja Mur-
raya i M ilforda Gravesa ostaju
ostvarenja u okviru kvarteta Ornet
tea Colemana i skupina Dona Cher
ryja. Roen u New Orleansu, ovaj
glazbenik i njegova bubnjarska kon
cepcija idealno su odgovarali potre
bama nove kolektivne glazbe u
Blackwellovu m uziciranju tradicio

Ed Blackwell i C harlie Haden, in o va tori bubnjeva i kontrabasa u
utjecajnom kvartetu Ornettea Colemana.
nalni se marevski ritm ovi New
Orleansa kom biniraju s afrikim i
afro-kubanskim utjecajem. Njegova
opsesija nestalnim ritm om i zvu
kom, nadopunjena instrum entali-
stikim majstorstvom, uinila ga je
idealnim O rnetteovim partnerom ,
iako je prvi album s alt-saksofoni-
stom snimio Blackw ellov uenik,
Billy Higgins.
Priroda Ornetteove glazbe brze
promjene tempa, pokretne teksture,
poskakujui swing postavila je
bubnjara pred ogrom nu odgovor
nost. Rije je o vrlo osebujnoj ulozi,
a Blackwell, za razliku od Higginsa
leernijeg, m anje asim etrinog
sviraa rijetko izlazi iz free-
-kole. Liderova zam isao da ritam
treba strujiti prirodno poput disanja
postavlja njegovu grupu
ogromne problem e, posebno u po
gledu izbjegavanja kolizija. Black
wellov je stil jednostavniji negoli u
veine bubnjara: d om inira zvuk
napetog koncertnog bubnja, koji
izbacuje kotrljajue fig u re i esto
odzvanja frazam a alt-saksofona.
Upravo Blackwellovo koncentrirano
muziciranje spretno n e u tra lizira
jednako inovativno koritenje ritm a
sa strane basista poput C harlieja
Hadena, Scotta La Fara ili Jim m yja
Garrisona.
Blackwellov solo u temi T & T
(Ornette!) pokazuje usku vezu izm e
u ritma i m elodije u avangardi, te
njegovu sklonost A frici. Razlike
izmeu Blackwella i Higginsa mogu
se uoiti iz njihovih zajednikih sola
(Free Jazz i Twins); Higginsovo
eksplozivno sviranje inela nadove-
zuje se na mrane Blackw ellove
virblove.
Blackwellova suradnja s O rnetteo
vim trubaem Donom C herryjem
takoer je nezaobilazna. Glazba
stalno m ijenja usm jerenja i trai
neobinu mjeavinu sam okontrole i
inicijative (Complete Communion,
Symphony For Improvisers i Where
Is Brooklyn). Cherryjeva skladba za
veliki ansambl (Relativity Suite)
predstavlja Blackw ella u temi
March Of The Hobbits. M euigra
trubaa i bubnjara najbolje je iska
zana na dva album a za danas
nepostojeu francusku etiketu BYG
(Mu, Parts One & Two); u pogledu
raspona tekstura, duo nikada ne
zvui ogranieno.
Blackw ellova ka rije ra hendikepira
na je boleu (tri puta tjedno koristi
um jetni bubreg), pa je posljednjih
godina snim io tek poneki album.
Diskografija:
Ornette Coleman:
This Is Our Music
(A tlantic/A tlantic)
Ornette! (A tlantic/A tlantic)
Art Of The Improviser
(A tlantic/A tlantic)
Ornette On Tenor
pred (A tlantic/A tlantic)
Free Jazz (A tlantic/A tlantic)
Twins (A tlantic/A tlantic)
Science Fiction
(C olum bia/C olum bia)
Friends And Neighbours
(Flying Dutchm an/ )
Don Cherry:
Complete Communion
(Blue N ote/Blue Note)
Symphony For Improvisers
(Blue N ote/Blue Note)
Where Is Brooklyn?
(Blue N ote/Blue Note)
Relativity Suite (JCO A/Virgin)
Mu, Parts One & Two
(BYG Francuska)
Old & New Dreams
( /B la ck Saint Italija)
Eubie Blake
James Hubert Blake (roen 1883. u
Baltim oreu, M aryland) nesum njivo
je jedan od n ajznam enitijih ivuih
jazz-glazbenika. Ne samo zbog toga
to je u 96. godini vjerojatno
najsta riji aktivni dezist, ve i zato
to je, kao klavirist, zapaeno
vitalan. Nevjerojatno je p risjetim o li
se da je Blake svirao ragtim e-klavir
u doba kada je ta glazbena form a
prvi put bila u m odi. lako ne
naroito zapaen protagonist stride-
-klavira, svojim dinam inim dvoru-
nim m uziciranjem povrem eno pod
sjea i na tu kolu jazza; slino je i s
bazinim bluesom.
Eubie Blake sim patino pjeva, a
njegova sklonost prianju prikazana
je na nizu novijih diskografskih
izdanja. Blakeovi roditelji, bivi
robovi, o h ra b riva li su svoga sina u
uenju glazbe; on je zarana pokazi
vao ve liki interes za glazbu i u
estoj je godini svirao orgulje.
Pretrpio je dubok utjecaj putujueg
crnakog klavirista Jesseja Picket-
ta, kojega je prvi put uo potkraj
devedesetih godina prolog sto lje
a. Prvu ragtim e-tem u (Charleston
Rag) napisao je 1899. Prvi stalni
angam an dobio je u jednoj javnoj
kui. Prvi put je profesionalno
nastupio na sceni prilikom jednog
Dr F ra zie rs M edicine Showa, 1901.
u Fairfieldu, Pennsylvania.
Putovao je i nastupao kao plesa,
1902. je otiao u New York, a
naredne se godine vratio u Baltim o
re, gdje je radio kao cocktait-
-pija nist u jednom saloonu; potkraj
1903. ponovno je nastupao u javnoj
kui. Slijede razni angam ani, npr.
u G oldfield Houseu. Izmeu 1905. i
1914. boravio je u Atlantic Cityju.
Godine 1914. uo ga je velikan
kla vira James P. Johnson (-)
nazvao jednim od najistaknutijih
kla virista svih vremena. U proljee
1915. upoznao je tekstopisca Noblea
Sisslea. O dluili su da zajedno piu
pjesme. Njihovu prvu zajedniku
skladbu (Its All Your Fault) popula
rizira la je Sophie Tucker. (Prva
Blakeova zatiena i objavljena
skladba bila je Chevy Chase iz
1914.)
Na nagovor crnakog voe orke
stra Jamesa Reese Europea, Blake
i Sissle udruili su se s uspjenim
varietetskim duetom Flournoy MiI-
ler-A ubrey Lyles, da bi napisali
Shuffle Along, autentinu crnaku
glazbenu kom ediju (legendarna zvi
jezda kabarea Josephine Baker bila
je tada lanica zbora, a Florence
M ills jedna od pjevaica). Tandem
Sissle-Blake znatno je pridonio
komadu Elsie (1923), te revijam a
Cochrana i Andrea Charlota. Godi
ne 1930, s tekstopiscem Andyjem
Razafom, Blake je napisao Memo
ries Of You svoju vjerojatno
najbolju zabavnu skladbu. Im Just
Wild About Harry, njegova takoer
vrlo popularna skladba (iskoritena
kao himna predsjednike kampa
nje Harryja Trumana, na izborim a
1948), dio je glazbe za komad
Shuffle Along; Memories Of You
napisana je za Blackbirds Of 1930.
lako je Blake i nadalje pisao
scensku glazbu, uglavnom sa Sis-
sleom , veina njegova opusa nije
iskoritena. S uradnja Blakea i Sis
slea o ivjela je u toku II svjetskog
rata: zajedno su nastupali na p ri
redbam a za vojsku. Blake je svirao
kla vir i vodio orkestar.
Nakon rata Blake se upisao na
New York University i d iplom irao
glazbu s radnjom o S chillingerovu
sistemu. Nekoliko godina profesio
nalno neaktivan, postepeno se vra
James Hubert Eubie Blake,
Petar Pan jazza i ragtim ea. U 95.
godini naoko neunitiv kao i
uvijek.
tio na scenu zahvaljujui koncerti
ma, klupskim nastupima, dobrotvor
nim priredbam a i si., esto u
drutvu sa Sissleom. 0 njegovu
nesmanjenom umijeu svjedoi i
album Wizard Of The Ragtime
Piano, 1959, s iskriavim kla viristi
ki m izvedbama koje su prim jereno
p ra tili Bernard Addison (->), M ilt
Hinton (ili George Duvivier) i Pana
ma Francis (ili Charlie Persip). U
skladbi I'm Just Wild About Harry
pjevao je Noble Sissle.
Meu ostalim prvoklasnim album i
ma iz toga razdoblja izdvaja se The
Marches I Played On The Old
Ragtime Piano, no tek je izdavanje
album a The 86 Years Of Eubie
Blake, 1973, definitivno ukazalo na
postojanost njegova talenta. Na
etiri strane ovog dvostrukog albu
ma Blake je, glazbom i priom,
podsjetio na najvanije trenutke
svoje karijere, navodei istodobno
prim jere svojih istaknutih glazbenih
uzora. Blakeovo estoko m uzicira
nje na razm ei stridea i ragtimea
zauujue se dobro odralo. U
vokalnom sm islu Blake se, kao i
obino, pokazuje arm antnim, a u
tri skladbe pripom ae mu Sissle.
Od 1969. kada je Eubie Blake
izazvao entuzijastike reakcije p rili
kom nastupa na Newport Jazz
Festivalu, njegova je karijera vrlo
aktivna. Stalno snim a i daje sve
dublji uvid u svoju glazbu, kao i u
glazbu drugih ragtime, blues, jazz i
kabaretskih skladatelja prolih raz
doblja, kojih se tako dobro sjea
(Eubie Blake At The Piano i From
Rags To Classics); nastupa na nizu
privlanih koncertnih nastupa, p ri
m jerice na albumu 91 Years Young,
snim ljen 1974. na Montreux Jazz
Festivalu.
Naglo zanim anje za ragtim e poe
tkom sedamdesetih godina zacijelo
je iznenadilo i obradovalo Blakea,
kada je shvatio da su mnoge
njegove rane snimke (Eubie Blake
Blues & Ragtime, Vols 1 & 2)
moda neoekivano zauzele mjesto
u novim katalozim a ploa. Ako
postoji istinska ivua legenda jaz
za, koje se karijera protee do da
nanjih dana, onda je to, bez sum
nje, James Hubert B la k e ...

Diskografija:
Eubie Blake Blues & Ragtime
1917 1929, Vol 1 (Biograph)
Eubie Blake Blues & Ragtime,
Vol 2 (Biograph)
Eubie Blake, Wizard Of The
Ragtime Piano
(20th Century Fox/ )
Eubie Blake, The Marches I
Played On The Ragtime
Piano (20th Century Fox/ )
The Eighty-six Years Of Eubie
Blake (Columbia/CBS
Nizozemska)
Eubie Blake, From Rags To
Classics (Eubie Blake
M usic/London)
Eubie Blake, At The Piano
(Eubie Blake M usic/London)
Eubie Blake/Joan Morris/
William Bolcomb, Wild About
Eubie (Colum bia/ )
Eubie Blake, 91 Years Young
(RCA Victor Francuska)
Art Blakey
Roden 1919, bubnjar Art Blakey
ostaje jednim od najistaknutijih g la
zbenika i voa malih sastava u
povijesti jazza. U njegovom m uzici
ranju ima toliko estine da se solisti
moraju naprezati do krajnjih gra n i
ca, a ako im alo popuste propada
ju! U Blakeyjevim grupam a izuava
le su zanat mnoge generacije
mladih sviraa koji su zatim osnivali
vlastite sastave, ostavljajui ga da
otvori novo poglavlje. Upravo su
Blakey i Max Roach tv rd ili da su
bubnjevi solistiki instrum ent. Povi
jest im je dala za pravo, no njihova
dominantna uloga i m euigra s
duhaima na poetku ih je dovodila
pod udar kritike koja im je za m jera
la na nam etljivosti.
Koncepcija intenzivirane ritm ike
aktivnosti rezultirala je 1954. osni
vanjem Jazz M essengersa sa stra
ne Blakeyja i klavirista Horacea
Silvera. Njihov prvi album Hora
ce Silver & The Jazz Messengers
strahovito je eksplozivan, a bubnjar
i klavirist udruenim snagama, e
stokim prom jenam a rillo va i akce-
nata, in spiriraju duhae, trubaa
Kennyja Dorhama i tenorista Hanka
Mobleyja. Koncertni album At The
Cafe Bohemia sadri izvanredan
Dorhamov solo u skladbi Soft
Winds, no sveopa razina m uzicira
nja tako je visoka da nema sm isla
izdvajati pojedinane doprinose.
M euigra bubnjeva, klavira i duha-
a sadri bit hard-bopa.
Silverovim odlaskom glavni je
teret potpirivanja vatre pao na
Blakeyja, pa kasniji album i s alt-
-saksofonistom Jackiejem McLea-
nom i trubaem Billom Hardmanom
pokazuju sve veu dom inaciju bub
njeva (Night In Tunisia). Suradnja s
Monkom (Art Blakeys Jazz Mes
sengers With Thelonious Monk)
rezultirala je odlinom , p ro m ilje
nom glazbom, a na oba album a
iskae tenor-saksofon Johnnyja
Griffina. Sredinom pedesetih godina
Blakeyjevom su opsesijom postali
veliki bubnjarski ansam bli Orgy In
Rhythm i The Drum Suite), koji
pokazuju njegovu vezu s Afrikom,
postojbinom bubnja.
Idua postava Messengersa zasni
vala se na funku. Tema Moanin'
klavirista Bobbyja Tim m onsa naja-
28
FREE
FORALl &
ARTBIAKEY THE
JAZZ
MESSENGERS
Free For A ll (Blue Note) - jedan
od n a jb o ljih album a sastava.
vila je povratak na gospel-ugoaj
Silverove The Preacher, a uskoro
se pojavila i skladba Dat Dere (The
Big Beat). Glazbeno vodstvo prelo
je iz ruku tenorista Bennyja Golso-
na u ruke trubaa Leeja Morgana,
glazbenika sjajnog i uravnoteenog
stila, kao to pokazuje izvedba Its
Only A Paper Moon (The Big
Beat), dok je solistiku liniju, ako
taj izraz u sluaju Blakeyjevih grupa
uope ima nekog sm isla, pojaao
tenorist Wayne Shorter. Shorterove
skladbe uskoro su zagospodarile
repertoarom grupe, a niz odlinih
album a rea firm ira o je njenu d om i
naciju (Freedom Rider i Night In
Tunisia). M organa je zam ijenio tru
ba Freddie Hubbard, bez ikakvih
posljedica po napadaku d in a m i
ku. Izmeu Buhainas Delight, Mo
saic i Free For All gotovo i nema
razlika, a definitivan raspad te
postave (Shorter je otiao u kvintet
M ilesa Davisa) hendikepirao bi sva
koga osim neunitivog Blakeyja. I
zaista, snim ka iz kluba Slugs (1968)
(Art Blakey & The Jazz Messengers
Live!) pokazuje Blakeyja kako ne
sm anjenim entuzijazm om predvodi
duhae, B illa Hardm ana (ponovno),
trom bonista Juliana Priestera i te
norista B illyja Harpera.
Izvan svojih grupa Art Blakey
snim ao je sa irokim spektrom
Drum Suite (Colum bia): Jazz M essengersi Arta Blakeyja, titansko
lid e rovo bubnjanje i jo e tiri bubnjara.
glazbenika, unosei u ritam -sekcije
mnogo estine i osjeajnosti. Njego
vi doprinosi triju (Thelonious Monk)
i ranom kvintetu (Genius Of Modern
Music) Theloniousa Monka p rim je
reni su perkusivnom stilu sviranja
klavira.
Blakeyjevo se bubnjanje uvijek
raspoznaje: zvuk hi-hata (none
inele) odzvanja u tiini p rije negoli
se figure ponu valjati preko koa
kao to kugle raznose unjeve;
slije d i nagla pauza, da bi se zaulo
m unjevito kljuckanje palica po obru
u koncertnog bubnja p rije kona
nog titanskog kreenda. Blakey je
od Kennyja Clarka preuzeo boper-
ski stil i sveo ga na njegovu sutinu.
Njegovu svirku obiljeava drum
roll siuni udarci koji se
razvijaju do razm jera lavine. Ne
pouzdani instrum entalisti bit e
zasjenjeni Blakeyjevom pratnjom ,
ali u pogledu eksplozivnosti njego
ve grupe nemaju premca.
Diskografija:
Horace Silver & The Jazz
Messengers
(Blue N ote/Blue Note)
The Jazz Messengers At The
Cafe Bohemia
(Blue N ote/Blue Note)
A Night In Tunisia
(Vik/RCA Victor)
Art Blakeys Jazz Messengers
With Thelonious Monk A rt Blakey, bubnjar-veteran i
(A tlantic/A tlantic) voa Jazz M essengersa, zacijelo
Orgy In Rhythm najdinam inijeg sastava hard-
(Blue N ote/Blue Note) -bopa.
The Drum Suite
(Columbia/CBS) Messengers Live! ( /DJM)
Moanin' (Blue N ote/Blue Note) Thelonious Monk
The Big Beat (Prestige/Prestige)
(Blue Note/Blue Note) Thelonious Monk, Genius Of
Freedom Rider Modern Music
(Blue N ote/Blue Note) (Blue N ote/Blue Note)
Night In Tunisia
(Blue N ote/Blue Note)
Buhainas Delight
(Blue N ote/Blue Note)
Mosaic (Blue N ote/Blue Note)
Jimmy Blanton
Free For All
(Blue N ote/Blue Note)
Art Blakey & The Jazz ivot i glazbena karijera Jim m yja
Blantona drastino su prekinuti
1942, preranom smru od tuberkulo
ze. Tada je imao 21. godinu.
Blantonova sm rt doim ala se poseb
no traginom zbog toga to je u
dvije godine praktiki samostalno
izvrio kompletan prevrat u konce
pciji sviranja kontrabasa u jazzu.
Umjesto da se ogranii na puku
pulzirajuu pratnju solistim a, Blan
ton je zam islio svoju ulogu prema
dionicam a duhakog instrumenta,
koristei harm onijske, m elodijske i
ritm ike ideje koje su jazz-basisti-
ma ranije bile nepoznate. U dvije
godine Blanton je afirm irao ulogu
basista u jazzu i zaeo veinu, ako
ne i sva usm jerenja kojim a je taj
instrum ent krenuo narednih godina.
U orkestar Dukea Ellingtona (-),
ve nabijen zvijezdam a, s kojim
je proveo te dvije godine, unio je
ritm iku finou koju ak ni ta
znaajna institucija nije posjedova
la p rije Blantonova ulaska u njene
redove, potkraj 1939. godine.
Vjerojatno je d in i basist prije Blan
tona koji se barem donekle p ribliio
njegovoj rafiniranosti i suptilnosti,
bio je John Kirby (-). No, s
Blantonom su se kristalizira le zam i
sli i ideje za sasvim novu generaci
ju basista; njegovo brzoprsto tr
zanje zacijelo je ostavilo dubok trag
na m uziciranju Oscara Pettiforda,
 Charlesa Mingusa (-* ) i Raya Brow-
na, da navedemo trojicu najboljih
post-blantonovskih basista koji su
unaprijedili njegove pionirske poku
aje. (Kada je, tride se t godina
kasnije, Norman Granz nagovorio
Ellingtona da ponovno snim i izbor
izvanrednih Ellington-ESlantonovih
dueta, izbor Browna kao basista bio
je logian i prim jeren (This Ones
For Blanton).
Originalni Ellington-Blantonovi du
eti (The World Of Duke Ellington.
Vols 11, 14, 15) i danas zadravaju
svoju svjeinu i vitalnost, a posebno
studijska rem ek-djela poput Pitter
Panther Patter i Mr J. B. Blues (Vol
11). Medu m nogim naslovim a koje
je Blanton u dvije godine snim io s
Ellingtonovim orkestrom , njegove
najznamenitije sam ostalne izvedbe
vjerojatno su predstavljene u tem a
ma Jack The Bear i Ko-Ko (The
Works Of Duke Ellington, Vol 9), u
kojima se obilno iskazuje njegova
izvanredna artiku la cija i prekrasan
rezonantan ton, a neumoran polet
potie orkestar na jo vee dom aa
je. Blantonovo nadahnuto m uzicira
nje unosi tu vitalnu, dodatnu, uzbu-
dujuu dim enziju u ionako ve
impresivne izvedbe Bojangles, Con
ga Brava, Harlem Airshaft (Vol 10);
John Hardys Wife (Vol 14), te Take
The A Train i Jumpin' Punkins
(Vol 15).
Za prekratke suradnje s E llingto Carla Bley i M ike M antler, po kre ta i grupe Jazz Composers eksperim entalan, Bley prirodno p ri
nom (Blanton je napustio orkestar O rchestra Association. pada avangardi; prema njegovim
potkraj 1941, kada se ozbiljno rije im a harm onijske prom jene ni
razbolio, a um ro je u srpnju 1942. u kada se ne protive njegovu nainu
jednom sanatoriju u okolici Los Duke Ellington, The Ellington Burtona i orkestralnim teksturam a sluanja melodije. Godine 1958.
Angelesa), sudjelovao je u brojnim Era, Vol 2 koji se suprotstavljaju tom uglae Bleyeva je grupa u Los Angelesu
diskografskim projektim a s glazbe- (Columbia/CBS) nom sastavu. Suitu basista C harlie privukla Ornettea Colemana i Dona
nicim a-lanovim a orkestra pod vod Duke Ellington/Ray Brown, ja Hadena (Liberation Music) aran C herryja, ostvarivi diskografsku
stvom Barneyja Bigarda (-), John This Ones For Blanton ira la je uglavnom Carla Bley. prethodnicu (The Fabulous Paul
nyja Hodgesa (->), Rexa Stewarta (Pablo/Pablo) S velikom osjeajnou svira vei Bley Quintet) glazbene revolucije
(-*) i Cootieja W illiam sa (->). I tada nu kla vijatura klavir, orgulje, koja e u slije d iti serijom Colemano-
je njegov jedinstven talent redovito sintesajzer. U posljednje vrijem e, u vih album a za Atlantic. Godine 1960.
obogaivao snim ke o kojim a je svom prvom koraku spram rocka, Bley je suraivao s jo jednim
suraivala je s kratkotrajnom gru eksperim entatorom , Georgeom
rije.
Jimmy Blanton (roen 1921. u
Carla Bley pom Jacka Brucea. Russellom (Jazz In The Space
Chattanoogi, Tennessee) zapoeo Age), svirajui u skladbi Chromatic
je kao violinist, a te o riji ga je Diskografija: Universe u duetu s kolegom -klaviri-
poduavao stric. Za bas se za in te re Znaaj klaviristice i skladateljice Don Cherry, Relativity Suite stom Billom Evansom. Zatim je tri
sirao u koledu, pa je svirao u Carle Bley (roene 1939.) n edjeljiv (JCOA/Virgin) godine proveo s Jim m yjem Giuf-
gim nazijskim i lokalnim sastavim a. je od njene uloge u stvaranju Clifford Thornton, The Gardens freom, a na album im a kao Fusion i
Za ljetnih praznika nastupao je na glazbene klim e za rad drugih g la Of Harlem (JCOA/Virgin) Thesis pokazuje veliku prim jerenost
rijenim brodovim a s Fateom Mara- zbenika. Ona i njen suprug, sklada Grachan Moncur III, Echoes G iuffreovoj jezgrovitosti, njegovim
bleom, a nakon odlaska u St Louis telj M ike M antler, osnovali su 1964. Of Prayers razlom ljenim dionicam a i nenagla-
postao je lanom orkestra Jeter- Jazz Com posers O rchestra Asso (JCO A/Virgin) enom pulsu. Nakon jednogodinje
-Pillars (1937), iako je za vrijem e ciation iz ostataka Jazz Com posers Escalator Over The Hill suradnje s tenor-saksofonistom
ljeta nastavio svirati s M arableom . Guilda, s ciljem da potaknu grupu (JCO A/Virgin) Sonnyjem Rollinsom (Sonny Meets
Ellington ga je uo u St Louisu i talenata na nekom ercijalnu su ra Tropic Appetites (Watt/Watt) Hawk), Bley je osnovao trio s
angairao, pa su neko vrijem e dnju i ob ja vljiva n je vlastitih albuma, Michael Mantler, No Answer basistom Steveom Swallowom i
Blanton i B illy T aylor zajedno svirali uz m ogunost da svaki lan pie za (Watt/Watt) bubnjarem Barryjem Altschulom,
kontrabas u Ellingtonovom orkestru orkestar. Tako je Carla Bley svojim Carla Bley-Gary Burton, A izdavi niz im presivnih albuma za
(Taylor je otiao poetkom 1940). klavirom prido n ije la uspjehu ostva Genuine Tong Funeral tvrtke ESP i ECM (Closer, Ballads,
Poput C harlieja C hristiana (->) i renja Dona C herryja (Relativity Sui- (RCA/RCA) Open, To Love, Paul Bley & Gary
Lestera Younga (->), Jim m y Blanton !e), C lifforda Thorntona (The Gar Charlie Haden, Liberation Peacock i Bley NHOP). O m iljene
bio je istaknuti inovator ije je dens of Harlem), Grachana Moncu- Music Bleyove skladbe, Closer, And Now
m uziciranje teilo be-bop in o vacija ra III (Echoes Of Prayers). U njenu (Im pulse/Im pulse)
ma koje nikada nije uspio uti, a to ostvarenju, jazz-operi zauujuih
je jo alosnije, nikada nije doivio razm jera (Escalator Over The Hill),
da u njim a sudjeluje. s tekstovim a pjesnika Paula Haine-
sa, sudjeluju Cherry, Barbieri,
Diskografija: Rudd, Haden i pjeva-bas-gitarist
Paul Bley
Duke Ellington, The Jimmy Jack Bruce. Njeno naredno djelo,
Blanton Years ponovno u suradnji s Hairiesom
(Queen Disc Italija) (Tropic Appetites) skrom nijeg je K la virist Paul Bley, roen 1932. u
The Works Of Duke Ellington, opsega, s vrije d nim doprinosim a Kanadi, nastavio je raditi s basi
Vols 9-17 B a rb ie rija i Howarda Johnsona. stom i bubnjarom O scara Petersona
(RCA Victor Francuska) M antlerova skladba, napisana pre kada je m aestro preselio u S je d in je
Duke Ellington, The Duke 1940 ma Samuelu Beckettu (No Answer), ne Drave. Usprkos popularnosti i
(Jazz Society) sadri litu rgijski vokal Jacka Bru- uspjehu trija i Bley je digao sidro i
Duke Ellington, At His Very Best cea, trubu Dona Cherryja i kla vir otiao na njujorku glazbenu kolu
(RCA Victor/RC A Victor) Carle Bley, a odie i nezaboravnim Ju illia rd , da nastavi studij. Ve
Duke Ellington, Braggin In ugoajem. 1954. nastupao je u vodeim dvora
Brass 1936 1939 (Tax vedska) Izvan konteksta JCOA, napisala je nama poput Birdlanda, a slijedee
Duke Ellington 1937 1939 zapaenu skladbu (A Genuine Tong je godine na kratko suraivao s Paul Bley (Wing): kla virist u
(Tax vedska) Funeral) s jezgrom kvarteta Garyja Chetom Bakerom. Neumoran i nekadanjem izdanju.

29
 The Queen i Mr Joy doivljavaju sve
nove i nove izvedbe, a svaka je
verzija jo jedan a rtikuliran pomak
u sr stvari. U novije doba osnovao
je tvrtku Im provising A rtists i izdao
albume s klarinetistom Giuffreom
(Quiet Song), tenoristom Johnom
G ilm oreom (Turning Point), te sa
m ostalnu plou Alone Again.
Bley je na nezam jetljiv nain
stekao poprilino poena. Njegova
inovativna ostvarenja na Zapadnoj
obali, s Colemanom, uinila su ga
avangardnijim od m nogih njujor-
kih klavirista novog vala. Godine
1969. prvi je javno svirao na sin-
tesajzeru da bi se uskoro vra
tio akustinom klaviru. Za razliku
od veine avangardnih klavirista
Bleyev je stil je zg ro vit i suptilan,
introvertiran i m aksim alno p ro m i
ljen. Njegove su harm onije kom
pleksne i slojevite. Unutarnja zvu
nost stalno se m ijenja, obnavljajui
strukturu njegovih skladbi. Inteli
gentno i prom iljeno koristi ice
klavira: trza ih i zatim preuzim a isti
akord na klavijaturi. Radikalnost ne
treba glasno izvikivati, a paljivo
sluanje samo pomae shvaanju
Bleyeve originalnosti.
Diskografija:
The Fabulous Paul Bley Quintet
( /A m e rica Francuska)
George Russell, Jazz In The
Space Age (Decca/ )
Jimmy Giuffre, Fusion
(Verve/ )
Jimmy Giuffre, Thesis
(Verve/ )
Sonny Rollins, Sonny Meets
Hawk (RCA/RCA Francuska)
Paul Bley, Closer (ESP/ESP)
Ballads (ECM/ECM)
Open, To Love (ECM/ECM)
Paul Bley & Gary Peacock
(ECM/ECM)
Paul Bley, Niels Henning
Orsted Pedersen
( /Steeplechase)
Alone Again (Im provising A rtists/
Im provising Artists)
Quiet Song (Im provising A rtists/
Im provising Artists)
Turning Point (Im provising
A rtists/Im provising Artists)
Earl Bostic
Bogat ton Earla Bostica i njegov
sirov, ritm iki pregnantan stil, uini
li su ga jednim od prvih jazz-
-izvoaa koji je prem ostio granice
izmeu pojedinih anrova-rhythm -
-and-bluesa i jazza. Roen 1913. u
Tulsi, Oklahoma, Bostic je zapoeo
na alt-saksofonu i klarinetu, a nakon
glazbenih studija na Xavier Univer
sityju u New Orleansu radio je s
brojnim sastavim a (C harlie Creath-
-Fate Marable, Don Redman (-),
Edgar Hayes i drugi).
Godine 1939. Bostic je u New
Yorku vodio vlastiti sastav, u koje
mu je ponekad svirao i bariton-
-saksofon, trubu, te gitaru. Godine
1941. u Harlemu je svirao s Hot Lips
Pageom (->); godine 1943. p ridruio
se Lionelu Hamptonu (->) koji ga je
ranije ve angairao na jednom od
svojih legendarnih a ll stars snim a
nja s kraja tridesetih godina (The
Complete Lionel Hampton/Lionel
Hampton's Best Records, Vols 3, 5).
U strahovito svingerskom Hampto-
30
novom velikom orkestru zadrao se,
o tprilike, godinu dana (Steppin Out:
Lionel Hampton, Vol 1: 1942 1944).
Nakon toga radio je s malim,
uglavnom vlastitim grupama.
Pedesetih godina a firm irao se u
pop-razm jerim a kao kom ercijalni
diskografski izvoa, zahvaljujui
rhythm -and-blues verzijam a stan
darda kao Temptation, Flamingo,
Sleep, Cherokee, You Go To My
Head i Moonglow. Mnoge od bez
brojnih LP-ploa koje je snim io u
posljednjih petnaestak godina ivo
ta (Bostic je um ro 1965, od drugog
sranog udara, a prvi ga je pogodio
1956) z a n im ljivije su poklonicim a
rhythm -and-bluesa, negoli sakuplja
im a jazz-ploa. No, svi su ti albumi
uvijek svingali, dok su Bosticov
hrapavi ton i tu g aljiv saksofon vrlo
efektno izvikivali svoje bazine po
ruke. Bostic, koji je u toku karijere
pisao aranm ane, izmeu ostalih, i
za Paula Whitemana (->), A rtieja
Shawa (-), Hot Lips Pagea i Louisa
Primu, bio je i prilin o zasluan
skladatelj: Let Me Off Uptown (hit
Genea Krupe (->)), i The Major &
The Minor (na ploi A lvina Reya)
ulaze meu njegove najpoznatije
skladbe.
Diskografija:
The Complete Lionel Hampton
(RCA V ictor)/
Lionel Hampton's Best
Records, Vols 3, 5
(RCA Victor Francuska)
Steppin' Out: Lionel Hampton,
Vol 1 (1942 1944)
(MCA Njemaka)
Various, Swing Classics, Vol 2
(1944/45) ( /Polydor)
Earl Bostic, Bostic Showcase Of
Swinging Dance Hits
( /Parlophone) (EP)
Rockin With Bostic
( /Parlophone) (EP)
Earl Bostic, Alto Magic
(Parlophone) (EP)
Lester Bowie
-> Art Ensemble
of Chicago
Bobby Bradford
Roden 1934. na M ississippiju, ovaj
je truba odradio svoje s Leom (Loves Dream), a prevladavajui
W rightom, Busterom Smithom, War-
dellom Grayom, Ericom Dolphyjem i
Geraldom Wilsonom . to je poseb
no vano, od 1953. poeo je u Los
Angelesu svirati s revolucionarnim
alt-saksofonistom Ornetteom Cole
manom. Nakon etiri godine svira
nja u vojnim sastavim a Bradford je
studirao glazbu na U niversity of
Texas. Izmeu 1961. i 1963. u New
Yorku se ponovno p ridruio Cole-
manu, ali, na alost, ta suradnja nije
dokum entirana ploama. Po povra
tku u Los Angeles s m ultiinstrum en-
talistom Johnom arterom osnovao
je New A rt Jazz Ensemble. Sedam
desetih godina Bradford je nekoliko
puta nastupio u Evropi, a snim ao je
i s izvrsnim britanskim bubnjarem
Johnom Stevensom.
Truba Bobby Bradford, glazbenik fine logike i precizne artikulacije.
O rtodoksniji svira od uobiajenog
O rnetteovog partnera, Dona Cherry
ja, Bradford i njegovo prisustvo na
snim kam a poput Law Years i The
Jungle Is A Skyscraper (Science
Fiction) obogauju glazbu razbori-
tou i prom iljenou. U njegovom
sastavu sa Zapadne obale, s Teksa-
aninom Johnom arterom , ponov
no se osjetila kom binacija eleganci
je i slobodoum nosti, to je rezu ltira
lo nekolicinom odlinih albuma.
Prvi (Seeking), s Carterovim sklad
bama, prikazao je irok raspon
ugoaja u kojim a je m euigra
duhaa i ritam -sekcije Tom
W illiam son, bas, Bruz Freeman,
bubnjevi obiljeena p ro m ilje
nou i suzdranou. U skladbam a
poput The Sunday Afternoon Jazz
Blues Society (Self Determination
Music), koje ostavljaju bolji dojam
negoli due, epizodinije teme,
osjea se pravi blues-ugoaj. Grupa
zasluuje veu panju: logika i
uzbudljivost rijetko idu uz drugo.
Skladateljski rad Bobbyja Bradfor-
da obilno se iskazuje na njegovom
album u s Johnom Stevensom, Tre-
vorom Wattsom i Kentom arterom
Town (s vokalom poznatog rhythm-
ugoaj veoma je slian Ornetteovim
kvartetim a. U suradnji sa Sponta
neous Music Ensem bleom Johna
Stevensa (Bobby Bradford, John
Stevens & SME) Bradford podreuje
svoju linost gustim kolektivnim
teksturam a.
Diskografija:
Ornette Coleman, Science
Fiction (Columbia/CBS)
Seeking (R evelation/ )
Flight For Four
(Flying D utchm an/ )
Self Determination Music
(Flying D utchm an/ )
Love's Dream
(Em anem /Em anem )
Bobby Bradford, John Stevens
& SME ( /Freedom )
Tiny Bradshaw
Myron Tiny Bradshaw (roen
1905. u Youngstownu, Ohio) nastu
pao je u toku svoje glazbene
karijere kao bubnjar, klavirist i
pjeva, no u najboljoj uspomeni
ostaje kao voda orkestra koji je
praio blues i svirao dobar,
solidan jazz na bazi bluesa, kao i
rhythm -and-blues od 1934, godi
ne svog njujorkog debija, do poe
tka pedesetih godina.
Prije 1934, Bradshaw koji je
d iplom irao psihologiju na Wilberfor-
ce Universityju, Ohio pjevao je s
grupom Collegians Horacea Hen
dersona (->), zatim s ansamblima
Alabam ians M ariona Hardyja, Sa
voy Bearcats, M ills Blue Rhythm
Band i Luisom Russellom (->).
Poput ansambala Luckyja Millinde-
ra (->) i Todda Rhodesa i Bradshaw
je snim ao za istaknutu rhythm-and-
-blues tvrtku King (izmeu 1949
1958). Ta je tvrtka izdala nekoliko
njegovih hit-snim ki, ukljuujui Big
-and-blues izvoaa Roya Browna)
i Soft.
Posljednjih 10 15 godina svoga
postojanja Bradshawov je orkestar
bio skloniji rhythm-and-bluesu, iako
njegove veze s jazzom nikada nisu
sasvim naputene. Nakon mnogih
godina intenzivnih nacionalnih tur
neja i snim anja, sam se Bradshaw
napokon skrasio u Chicagu. No,
umro je u C incinattiju, Ohio, 1958.
Prije sm rti preivio je dva srana
udara, od kojih je posljednji pospje
io njegovo povlaenje s glazbene
scene. Na popisu glazbenika koji su
u razliitim razdobljim a svirali s
Bradshawom nalaze se slijedea
imena: trubai Bill Hardman i Henry
Glover; saksofonist Sonny Stitt, Red
Prysock, George Big Nick Nicho
las, Charlie Fowlkes i Sil Austin;
basist Sam Jones; pjeva A rthur
Prysock. Godine 1951. s orkestrom
je snimao i gitarist-pjeva Lonnie
Johnson (->).
Diskografija:
Various (including Tiny
Bradshaw), Kings Of Rhythm
& Blues) (Polydor)
zuje da je Braff p rim je r dosljednosti The Grand Reunion
u razliitim , veinom mainstream- (Chiaroscuro)/
[S B
kontekstima. T l Bugle Call Rag (Vogue)
Braff je prvi put izazvao pozornost The Ruby Braff Special
Huby tint! h'llin play R rtlg m and l i i / i
kupaca ploa kao suradnik na (Vanguard/Vanguard)
jednoj snim ci Vica Dickensona (-*) Ruby Braff, Them There Eyes
iz 1953 (Vic Dickenson Septet). m k
(Sonet)
Gotovo se nametnuo kao glavna
a trakcija pored veterana s pedi my fwmv votantlnf
greom kao to su Dickenson, Ed mountain gram rv
where or when Muamaan
Hall (->) i Sir Charles Thompson. 1dMn't know what time iw Dollar Brand

Ruby Braff
Izvanredno izraajan, uvijek ugla
en glazbenik, Reuben Ruby Braff
(roen 1927, u Bostonu, Massachus-
setts) neka je vrst jazz-relikta iz
razdoblja p rije II svjetskog rata. No,
njegova glazba zvui svjee, a
usprkos oitim utjecajim a (npr.
Armstronga (->), Berigana (-),
Hacketta (-) i Jamesa (-)), nikada
doslovno ne oponaa nijednog v e li
kog trubaa i kornetista iz prolosti.
Samouk glazbenik, Braff se gotovo
iskljuivo posvetio prisnijem zvuku
korneta (poput, prim jerice, Nata
Adderleyja). U njegovoj je ka rije ri
bilo uspona i padova padova
zbog osebujne situacije u toku
pedesetih godina, kada okretan
glazbenik poput Braffa nije mogao
nai dovoljno posla je r se njegov
stil smatrao starom odnim . No, Braff
je ak i u tim loim vrem enim a Stars paketima gotovo uvijek svi
uspio privui panju diskografskih
kua i producenata; njegova ne ba
beznaajna diskografija oito poka
Zamiljeni Ruby B raff odm ara se nakon jo jednog izvanredno
odsviranog sola na kornetu.
Njegovo izvoenje balade I Cover
The Waterfront osjeajno je i bes
prijekorno; m uziciranje u brim
brojevim a (Jeepers Creepers, Kee-
pin Out Of Mischief Now) ritm iki je
profinjeno i uzorno a rtiku lira n o ak i
u trenucim a klim aksa. Bez obzira
na ugoaj, njegovo m uziciranje
zadrava im presivan osjeaj za
logiku i lirinost, pod oitim utjeca
jem Hacketta. Naredni istup i po
m nogoemu dublji uvid u Braffovu
tehniku i izraajnost doao je
slijedee godine, kada se pojavio
kao lan trija Mela Powella (Thiga-
magig), zatim na album u u poast
B illie Holiday (->) (Holiday In Braff),
nakon ega je u slije d ila apsolutno
oaravajua snim ka korneta I kla vi
ra s Ellisom Larkinsom (Two By
Two) i ponovna suradnja s Dicken-
sonom, sada s Braffom kao liderom
(The Ruby Braff Special). Takva, u
biti m ainstream -pratnja, obino
predstavlja Braffa u najoputenijem
izdanju, to vjerojatno objanjava
zato u gostujuim Newport All
tan instrum ent, efektno moe ko ri
ra na najbolji ili gotovo najbolji
nain (Tribute To Duke, The New
port All Stars i Midnight Concert In
s
1coukl w rtti a booh
thouswdl my romanu
you tooh oduontogc of mo
NtttegirlMut girlfriend
1married an ong*
Two By Two (Fontana) - Ruby
B raff s Ellisom Larkinsom , duet
korneta i klavira.
Paris). Slino se moe rei i za
njegov koncertni nastup na veeri
pod pokroviteljstvom Ralpha Sutto-
na (->), kada ga dom ain prati na
klaviru (Sunnies Side Of The
Street).
U novije doba Braffova se staloe
na elegancija sjajno iskazala u
komornom ugoaju Ruby Braff-
-George Barnes Quarteta malog
sastava koji je najintenzivnije d je lo
vao izmeu 1973 1975. U biti
glavni pokreta grupe, uz vjetu
asistenciju gitarista Barnesa, te
ritam -gitare i basa, Braff je dobio
veliku mogunost da ponovo pokae
svoju vjetinu, a posebno da dokae
kako se jedan, u osnovi ekstrover-
o rigina li kao Xaba ili Bra Joe From
stiti i sotto voce, a da pritom izvodi
iznim no kvalitetnu glazbu. Jedina
prim jedba koja bi se m ogla uputiti
kvartetu jest ta da bi u pojedinim
trenucim a prisutnost bubnjara ili (i)
jo jednog duhaa unijela u svirku
vie vatre. injenica je da Braff u
ivotnijem ugoaju svira strastveni
je, prim je rice na snim ci iz 1967. s
Buddyjem Tateom (->), Georgeom
Weinom i drugim a (Hear Me Tal
kin!) ili u novije doba. nakon
razdoblja Braff-Barnes kvarteta, u
drutvu im ena kao to su Jim m ie
Rowles, Bucky Pizzarelli i Vic Dic
kenson (Them There Eyes).
U doba kad su Afro-Am erikanci
ponovno potraili svoju duhovnu i
kulturnu postojbinu u Africi, a rije
uhuru (sloboda) poela se poja
vljivati na omotnicam a ploa jazz-
-glazbe nakon ezdesetih godina, na
glazbenoj se sceni pojavio origina
lan izvoa. K lavirist Dollar Brand,
roen 1934. u Capetownu, junoa
friki je musliman, koji funkciju
glazbe vidi u slavljenju i molitvi; u
Africi ona nije izgubila svoj drutve
ni znaaj kao na Zapadu. Njegovim
m uziciranjem protie niz utjecaja
Ellington i Monk m ijeaju se sa
crkvenim him nam a i zikrom , ue
njem o svetim o biljejim a Alaha.
Prvi album (Anatomy Of A South
African Village) sadri iri spektar
izvedbi negoli je to s Brandom
inae sluaj. Idua izdanja (African
Piano, African Sketchbook i Ancient
Africa) pokazuju jedinstven ugoaj
Brandova m uziciranja, u kojemu se
Kilimanjaro pretvaraju u hipnotike
strukture njegove im provizacije. A l
bum s argentinskim tenor-saksofo-
nistom Leandrom Gato Barbieri-
jem vrlo je do jm ljiv s intenzivnom
crkvenom atmosferom koja je isto
dobno odm jerena i strastvena.

Diskografija:
Vic Dickenson Showcase
(Vanguard/Vanguard)
Mel Powell, Thigamagig
(Vanguard/Vanguard)
Ruby Braff, Holiday In Braff
(Bethlehem /London)
Bud Freeman, Bud Freeman Ancient Africa (Japo): hipnotiki
(Bethlehem /London) kla vir D ollara Branda.
Ruby Braff/Ellis Larkins, Two
By Two (Vanguard/Fontana)
Ruby Braff At Newport Perkusivan, repetitivan svira,
(Verve/C olum bia Clef) Brand koristi bune figure lijeve
Various, The Newport All Stars ruke, a veoma esto i pedalu, da bi
(Black Lio n /B la ck Lion) podrao intenzivan, brujei ugoaj.
The Newport All Stars, Tribute Kao da udara po klaviru ne bi li
To Duke (MPS) oslobodio njegovo unutarnje zvuko-
The Newport All Stars, vlje. Njegov nain sviranja flaute
Midnight Concert In Paris takoer je vieglasan: odsvirane
( /P hilips) note m ijeaju se s pjevuenjem i
Ruby Braff/Ralph Sutton, On udaranjem prstiju po otvorim a.
Sunnies Side Of The Street
(Blue Angel Jazz C lu b / ) Diskografija:
Ruby Braff & His Men Anatomy Of A South African
(RCA V icto r/ ) Village
Ruby Braff, Hear Me Talkin! ( /Fontana)
(Black Lion) African Piano
The Ruby Braff-George Barnes (Japo/Japo)
Quartet (C hiaroscuro)/ African Sketchbook
The Best Ive Heard . . . (Enja/Enja)
(Vogue) Ancient Africa
Ruby Braff & His International (Japo/Japo)
Jazz Quartet Plus Three Confluence (Arista Freedom /
(C hiaroscuro)/ A rista Freedom)

31
 Kratkotrajna grupa Circle (Circle AfM+KDMY
Anthony Paris Concert) u kojoj su svira li BRAXTON
N Big Bill Broonzy
Braxton, kla virist Chic Corea, basist
Braxton Dave Holland i bubnjar Barry Altsc- z--------
hul, bila je fo rm a ln ija od prethodnih J0*S.
suradnji, povrem eno zgodna, a uvi
jek jedinstvena. Na albumu The
Prvi album Anthonyja Braxtona, Complete Braxton nalazim o duete s 1W
roenog 1945. u Chicagu, Illinois, Coreom te susrete s trubaem
najdarovitijeg instrum entalista ika- Kennyjem W heelerom . Braxton je
kog AACM-a (Three Compositions sklon evropskoj free-glazbi, pa je,
1 j
Of New Jazz) predstavio je ne samo osim s W heelerom , plodno su ra i
1 If
*11
brzog, pouzdanog alt-saksofonista, vao i s drugim a, naroito s pionirom
ve i njegov vrlo raspoznatljiv avangardne gitare, Derekom Bai-
'
pristup grupnoj im provizaciji. Brax- leyjem (Duo). G lazbenici se ne
tonove skladbe, obino nazvane nadopunjuju u tradicionalnom sm i
. matvu i za ivota nepriznat to
prema form ulam a, dijagram i su koji slu, no njihove razdvojene dionice 3 Com positions Of New Jazz
otvaraju mnogo prostora m euigra stvaraju zauujui slijed osjeaja. (Delmark): Braxtonov debi.
ma i im provizaciji, tako da je njegov Braxtonov skladateljski rad pokri
izbor suradnika od presudne vano va izvanredno iroko zvuno podru
sti. Na prvom album u dobro mu je: reinte rp re tira tradiciju npr. be- Diskografija:
asistiraju truba Leo Smith i v io li -bopa Dona Lee (Donna Lee) Three Compositions Of New
nist Leroy Jenkins, uobiajeni part cool-kolu You Go To My Head Jazz
neri Slijedei album, For Alto, (Donna Lee) baladu s h a rm onij (D elm ark/D elm ark)
sadri etiri strane alt-saksofona skim prom jenam a You Stepped For Alto
bez pratnje, to je bila odvana i za Out Of A Dream (Five Pieces 75) (D elm ark/D elm ark)
ono doba neuvena ideja koja je te gotovo normalne skladbe poput This Time
uspjela zahvaljujui inteligentnom Side Two, Cut Two i skladbe za ( /BYG Francuska)
rasporedu. Tema To Composer etiri saksofona bez pratnje New Circle Paris Concert
John Cage pokazuje n a jd iv ljije i York, Fall 74. (ECM/ECM)
najee m uziciranje na ploi, dok S ovom je aktivnou u vezi i sve The Complete Braxton
Dedicated To Ann And Peter Alien vei Braxtonov arsenal instrum ena (A rista/A rista)
blago i lirski leluja kroz naslage ta. Zanim anje za ekstrem e registra Duo (Em anem /Em anem )
tiine. U slijedilo je d a ljnje istraiva dovelo ga je do koritenja soprani- Donna Lee ( /A m e rica
nje u okviru grupnog m uziciranja, na. glom aznog kontrabas-klarineta Francuska)
ukljuujui pet verzija Small Com u skladbi Goodbye Porkpie Hat (In Five Pieces '75
position (This Time) koje efektno The Tradition) i, u najnovije doba, (A rista/A rista)
pokazuju proces u kojemu Braxton klarineta. Anthony Braxton je, u New York, Fall '74
osirom auje m elodiju u korist tek- stvari, dezistika vojna od jednog (A rista/A rista)
sturalnih varijacija. ovjeka. In The Tradition
( /Steeplechase)
Duets (A rista/A rista)
Concerts: Berlin Montreux
M ultiinstrum entalist Anthony Braxton igra ah. U doba besparice
(A rista/A rista)
zaraivao je tom igrom .
Bob
Brookmeyer
Najpoznatiji kao suradnik Stana
Getza, G erryja M ulligana i Jim m yja
Giuffrea, trom bonist Bob Brook
meyer (roen 1929. u Kansas Cityju)
svestrano je tale n tira n i glazbenik.
Njegovo m uziciranje na ventil-trom -
bonu izbjegava brzopucajuu je d
nolinost m oderne kole, u korist
ireg izbora izraajnih efekata.
Sveobuhvatan pristup koji dodiruje
prola stilistika razdoblja rezu lti
rao je nekolicinom sam ostalnih
album a koii su istodobno robustni,
dom iljati i inventivni (Traditiona
lism Revisited i Blues Hot & Cool).
Njegova kasnija suradnja s truba
em Clarkom Terryjem (Terry-
-Brookmeyer Quintet) oznaila je
susret glazbenika slinog tem pera
menta i rezu ltira la prisnom , o ptim i
stikom glazbom. Brookm eyer je i
sposoban klavirist, traeni sklada
telj i araner.
Diskografija:
Getz At The Shrine (V erve/ )
The Fabulous Gerry Mulligan
Quartet ( /Vogue)
The Jimmy Giuffre Trio,
Travlin Light
(A tla n tic/ )
Traditionalism Revisited
(Pacific Jazz/Vogue)
Blues Hot & Cool (V erve/ )
The Clark Terry-Bob
Brookmeyer Quintet
(M ainstream / )
Smrt Big Bill Broonzyja (1958. u
Chicagu) otrgla je iz svijeta bluesa
jednog od njegovih najboljih prota
gonista: vrlo ritminog, fleksibilnog
gitarista, pjevaa velike izraajnosti
i skladatelja ije su pjesme uvijek
bile vrsto povezane sa ivotom.
No, Broonzy (roen 1893. u Scottu,
M ississippi, pravo ime W illiam Lee
Conley Broonzy) nije umro u siro
je bila sudbina tolikih znaajnih ali
anonim nih country-blues izvoaa.
Posljednjih deset godina ivota
Broonzy je, u stvari, bio meuna
rodno afirm iran, a u nekim dijelovi
ma svijeta pribliavao se svojevr
snom kult-statusu.
Broonzy, jedan od sedmoro djece,
naiao je u zanim anju za glazbu na
podrku svoga strica. Odrastao je u
Arkansasu, gdje je radio kao najam
nik i povrem eni sveenik (u jednom
razdoblju radio je i kao rudar).
Njegova majka, koja se sjeala
dana ropstva, um rla je u 102. god.
Prvi Broonzyjev instrum ent bila je
violina, koju je svirao na seoskim
zabavama. Godine 1917. prijavio se
u vojsku. Dem obilizirao se dvije
godine kasnije i nastanio u Chicagu,
a tada se ve razvijao u prvokla
snog gitarista koji se druio s
drugim lutajuim blues-glazbenici-
ma poput Papa C harlieja Jacksona
koji je Broonzyja poduavao gitari.
Na prvoj snim ci svirao je jedan
seoski ples (Blues Origin), no kasni
je je postao jednim od najfam ilijar-
nijih sudionika blues-snim anja, na-
;e n
^>v n6 O
'B IG BILL" B R O O flZ V
Big B ill Broonzy (Bluebird RCA.
Francuska) blues iz 1934/35.
stupajui na svojim i bezbrojnim
tuim album im a sa svim vrstama
glazbenika. Meu njim a mogu se
navesti G eorgia Tom Dorsey (Geor
gia Tom), Sonny Boy Williamson
(Blues Classics By Sonny Boy
Williamson i Sonny Boy Williamson,
Vol 1), te Broonzyjev urjak, Wash
board Sam (Feeling Lowdown). Me
u najranijim Broonzyjevim snimka
ma (The Young Big Bill Broonzy
1928 1935) ima izvanrednih pri
m jera njegova talenta poput Missis
sippi River Bluesa (1934), Stove
Pipe Stompa (1932), Long Tall
Mama (1932) i emernog Starvation
Bluesa (1928). Izvrsne Broonzyjeve
snim ke iz 1936 1941. mogu se
pronai na Big Bill's Blues, ukljuu
jui strahovito evokativne izvedbe
ivotnih Broonzyjevih skladbi kao
to su Southern Flood Blues, When I
Been Drinking, Just A Dream (jedna
od najboljih blues-skladbi uope),
All By Myself i Big Bill Blues.
 Usprkos plodnom diskografskom
radu Broonzy je esto obavljao
poslove koji nisu im ali veze s
glazbom, prim jerice, izm eu 1930. i
1950. posjedovao je farm u u Arkan-
sasu na kojoj je radio kada ga je
John Hammond doveo u New York
da nastupi na njegovom koncertu
Spirituals to Swing (John Ham
mond's Spirituals To Swing), 1938,
te ponovno slijedee godine.
Godine 1951. i 1953. nastupao je u
Evropi, gdje je stekao ogrom no
sljedbenitvo. Za vrije m e druge
evropske turneje Broonzy je snim io
album Big Bill Broonzy: All Them
Blues. Godine 1951. Broonzy je
snimio jednu jo bolju kolekciju
blues-izvedbi (Big Bill Broonzy), s
nekoliko izvanrednih interpretacija
odlinih blues-skladbi kao Hollerin
& Cryin, Back Water Blues, Low
Down Blues, ukljuujui i novu
verziju Big Bill Bluesa. U to doba
njegov se repertoar p ro irio kvanti
tativno i kvalitativno u toku
karijere vjerojatno je napisao vie
od 300 pjesama.
No, bilo je trenutaka kada su se
njegove izvedbe, kako na koncerti
ma, tako i na snim kam a, doim ale
prosjenima. Izmeu dviju gore
navedenih posjeta Evropi, na sta
rom je kontinentu nastupio i 1952. u
duetu s M ahaliom Jackson. Izmeu
1955. i 1957. redovito se vraao da
nastupa na sam ostalnim , rasproda-
tim koncertim a. Za turneje iz 1955.
snimao je u Londonu, Parizu, Bernu
i vrlo mnogo u Kopenhagenu. G odi
ne 1956. i 1957. i nadalje je bio
aktivan u studijim a za snim anje
godine 1956. snim ljen je na jednom
samostalnom nastupu, sam i u
nekoliko izvedbi s glasom i ben
dom Petea Seegera (Pete Seeger
& Big Bill Broonzy In Concert), dok
se slijedee godine pojavio na ploi
s duom Sonny T erry Brownie
McGhee (Blues With Big Bill Broon
zy, Sonny Terry, Brownie McGhee);
ta ploa sadri i intervju s Broonzy-
jem. Na njegovoj posljednjoj snim ci
(Last Session), rea lizira n o j u srpnju
1957, Broonzy je ponovio koncepci
ju pjevanja, svira nja i prianja.
Broonzyjevo ustreptalo pjevanje i
sviranje gitare zauvijek je utihnulo
1958, kada je ovaj utjecajan, iznim
no talentiran folk-blues um jetnik
umro od raka.
Big Bill Broonzy: All Them
Blues (DJM)
Washboard Sam, Feeling
Lowdown
(RCA Victor/RCA Victor)
Blues Classics By Sonny Boy
Williamson
(Blues Classics)
Various, John Hammond's
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Sonny Boy Williamson, Vol 1
(RCA Victor Francuska)
Big Bill Broonzy
(Vogue Francuska)
Clifford Brown
Sm rt trubaa Clifforda Browna u
autom obilskoj nesrei, u 26. godini
ivota, zakinula je svijet jazza za
jedan od najveih talenata. Njegova
diskografska ka rije ra protee se od
debija iz 1952, s rhythm -and-blues
grupom C hris Powell & The Blue
Flames, do posljednjeg, neform al tempu i duge, podatne fraze. Njegov
nog jam sessiona u jednoj trgovini
instrum enata, veer p rije njegove
sm rti, 1956 (The Beginning And The
End). Sluajui te posljednje snim ke
Walkin', Donna Lee i Night In sentim entalnosti ak i na jednom
Tunisia lako je uoiti zato je
Brown postao legendom . Njegov je
zvuk jedinstven: jasan, topao, pun
ivota. U Brownovim ostvarenjim a
ima radosti i istoe koja se kasnije
pokazala nezam jenjivom , a trad icija jedna od istaknutih suradnji u jazzu.
vrue trube G illespie, Navarro,
Brown prela je zatim u vrlo
razliit pristup M ilesa Davisa.
stivi hotel poarnim Ijestvama, da
bi sudjelovao na jednoj neslubenoj
pononoj snim ci s trubaem Artom
Farm erom i grupom Swedish All
Stars. Lover Come Back To Me i
Stockholm Sweetnin klasine su
izvedbe. U Parizu su realizirane
d a ljn je snim ke (The Complete Paris
Collection) s grupam a razliite v e li
ine i s kom binacijam a Hamptono
vih suradnika, am erikih iseljenika i
francuskih dezista, od velikog o r
kestra, do kvarteta. U veini izvedbi
svira kla virist Henri Renaud, koji je
sudjelovao u organizaciji snim anja.
Postoji nekoliko verzija skladbi po
put Brown Skins, Keepin Up With
Jonesy, Salute To The Bandbox i
The Song Is You, a sve one
pokazuju zauujuu zrelost 22-
godinjeg trubaa. Kao pravi hard-
-bop truba, Clifford Brown izvrsno
se snaao u vruoj atm osferi A rt
Blakey-Horace S ilver komba, koji je
kasnije postao grupom Jazz Mes
sengers. Tvrtka Blue Note objavila
je koncertnu snimku grupe (A Night
At Birdland) i uhvatila njen poletni
entuzijazam , perfektno izvedene
trubaeve pasae u dvostrukom
sjajan ton i m elodijsko bogatstvo
uinili su ga odlinim suradnikom
pjevaicam a poput Sarah Vaughan i
Helen M errill, a sauvali su ga od
albumu s gudaima.
Godine 1954. Brown je prim io
priznanje u glasanju kritia ra m aga
zina Down Beat, a to je jo
znaajnije, te je godine zapoela
M ajstor-bubnjar Max Roach, uvje
ren u kom ercijalni prosperitet jedne
hard-bop skupine na Zapadnoj oba
li, angairao je Browna da s njim
ode u Los Angeles. Prije negoli se
ta skupina napokon ujednaila u
definitivnoj postavi, s njom su
suraivali kla viristi poput Kennyja
Drewa i C arla Perkinsa, te saksofo-
nisti poput Herba G ellera i W altera
Bentona. U konanoj su postavi
nastupali Roach i Brown, Sonny
Rollins ili Harold Land na tenor-
-saksofonu, Richie Powell na klaviru
i George M orrow na basu. Ta je
grupa u svakom pogledu bila kva li
tetna poput Jazz Messengersa ili
(Prestige/Prestige)
The Complete Paris Collection
( /Vogue Pye)
Art Blakey At Birland
(Blue N ote/Blue Note)
Max Roach-Clifford Brown In
Concert (GNP/ )
Clifford Brown All Stars
(M e rcu ry/ )
At Basin Street (Trip/Trip)
Daahoud
(M ainstream /M ainstream )
Remember Clifford
(Trip/M ercury)
Three Giants
(Prestige/Prestige)
Study In Brown (Trip/Trip)
Lawrence
Brown
Lawrence Brown (roden 1905. u
Lawrenceu, Kansas), odrastao je u
Pasadeni, Kalifornija, gdje je studi
rao m edicinu na lokalnom Junior
Collegeu. Sin profesionalnog klavi
rista, okuao se na klaviru, violini i
trubi, p rije negoli se napokon p ri
hvatio trom bona. Suraivao je s
razliitim sastavim a (ukljuujui
one Paula Howarda i Lesa Hitea),
da bi se 1932. pridruio Dukeu
Ellingtonu. Vrlo adaptibilan glazbe
nik, Lawrence Brown moe izvoditi
balade ili estok, tailgate stil
trom bona, a s prom jenljivim uspje
hom ak je preuzeo ulogu Tricky
Sam Nantona u m uziciranju s
gumenom sordinom (-) kada je
ovaj umro. Razdoblje od 1932. do
1951. proveo je kao lan jedinstveno
raznovrsne sekcije trom bona: bili
su tu Nanton, sa svojim zvukovima
dungle, Kubanac Juan Tizol, sa
svojim izravnim , blago egzotinim i
latinski obojenim ventil-trom bonom
i Brown. Tizol i Nanton proveli su 12
godina kao stalni Brownovi kolege.
Za prvog od dva angamana s
Ellingtonom , Brownov je ponekad
sjajan, gotovo ekscentrini stil svi
ranja trom bona bio m anje-vie fo r
miran, iako njegova sola s Ellingto
nom ni u jednom trenutku nisu

Diskografija:
Big Bill Broonzy/Sonny Boy
Williamson, Big Bill & Sonny
Boy ( /RCA Victor)
Jazz Gillum, Vol 1
( /RCA Victor Francuska)
Washboard Sam
(Blues C lassics/ )
Big Bill Broonzy ( /Vogue)
Trouble In Mind (Fontana)
Pete Seeger & Big Bill Broonzy
In Concert (Verve/Verve)
Blues With Big Bill Broonzy,
Sonny Terry, Brownie McGhee
(Folkways/ )
Big Bill Broonzy, Last Session
(Verve/HMV)
Various. Country Blues Encores
(O rigin/ )
Georgia Tom Dorsey, Georgia
Tom (Riverside)
Big Bill Broonzy, Big Bill's
Blues
(CBS Realm)
The Young Big Bill Broonzy
1928 1935 (Yazoo)
Big Bill Broonzy Sings Country
Blues ( /Xtra)
roN tarasi
The Com plete Paris C ollection
sastava Horacea Silvera, a njen je
opus bio besprijekoran.
Album i At Basin Street, Daahoud,
Remember Clifford, Study In Brown
nadm aila Nantonova.
Meu njegovim najzapaenijim so-
listikim dom aajim a navodimo s li
jedee: Ducky Wucky (The Comple
(Vogue): m nogostranost genija. i Three Giants pokazuju veliku te Duke Ellington, Vol 4: 1932); Rose
raznovrsnost ugoaja i ritm ova koje Of The Rio Grande, Prelude To A
Brownov opus za tvrtku Blue Note je grupa bila sposobna izvesti, od Kiss (Ellington Era, Vol 1); Little
predstavlja ga kao vou grupe i neobinih oznaka metra u Vaise Hot Posey (Ellington Era, Vol 2); (There
lana tuih ansambala, a te se dvije i Love Is A Many Splendored Thing, Is No) Greater Love (The Complete
uloge na album im a esto isprepliu. do dueta trube i bubnjeva u temi Duke Ellington, Vol 7: 1936 1937);
Snimka Get Happy pojavljuje se na Mildama. Veina je skladateljskih Transblucency (At His Very Best);
album im a The Eminent J. J. John doprinosa dola iz redova lanova Don't Get Around Much Anymore,
son i Brownie Eyes; est brojeva s ansambla: Brown je napisao Sandu, Blue Cellophane (The Indispensa
album a Brownie Eyes ponavlja se Daahoud i Joy Spring; R ollinsova je ble Duke Ellington), Solitude, Cock
na Memorial Albumu. Izvedbe poput tema Pent-Up House; Land je kom tails For Two, Blue Goose, Across
Brownie Speaks i Cherokee pokazu ponirao Lands End, a Powell The Track Blues, Flamingo, John
ju njegov lirski izraz u brzim Gertrude's Bounce. Veina tih Hardys Wife i After All (sve na The
tem pim a i eksplozivnost koju prati skladbi postala je standardim a Works Of Duke Ellington, Vols 8-10,
furiozno bubnjanje P hillyja Joe Jo jazza. 12, 14, 15). Jedna od najboljih
nesa i A rta Blakeyja. Ellingtonovih skladbi za Brownov
Pojavljuje se na jednoj snim ci Diskografija: trom bon jest Golden Cress (The
Tadda Dam erona (The Arrangers Memorial Album Golden Duke), snim ljena 1947.
Touch) kao lan noneta, a njegova (Blue Note/Blue Note) Brown je sprem no sudjelovao na
truba sa sordinom uje se na Brownie Eyes snim anjim a razliitih Ellingtonovih
Theme Of No Repeat. Ista, 1953. (Blue Note/Blue Note) m alih sastava; svoj raspoznatljiv
godina, zatekla je Browna u postavi The Beginning And The End zvuk prilagao je kolektivnom zvuku,
Lionel Hampton Banda koji je gosto (Columbia/CBS) a tamo gdje je to bilo potrebno
vao u Evropi. Usprkos tome to je The Eminent Jay Jay Johnson pridonosio je i osebujnim solim a na
voa grupe zabranio da lanovi (Blue Note/Blue Note) trom bonu (The Works Of Duke
orkestra snim aju samostalno, tru Gil Evans-Tadd Dameron, Ellington, Vols 13, 16, 17 i Hodge
ba je izm akao m enederu napu The Arranger's Touch Podge).

33
Veteran-trom bonist Law rence Brow n, uvaeni elingtonijanac i 30
godina E llin gto n o v suradnik.
Kada su 1951. ob o jica dali otkaz
Ellingtonu, Law rence Brown p rid ru
io se novoosnovanom sastavu
Johnnyja Hodgesa (->). S njim je
ostao do 1955, redovito snim ajui
(The Jeep Is Jumpin). S Hodgesom
je snim ao u p ra viln im razm acim a
sve do saksofonistove sm rti, 1970.
Prije negoli se 1960. ponovno p ri
dru io Ellingtonu, Brow n je in tenziv
no radio kao studijski glazbenik.
E llingtona je d e fin itivn o napustio
1970.
Doprinosi Brow na, ne osobito im
presivnog blues-sviraa, istaknutoj
snim ci Joea Turnera (-) iz pedese
tih godina (Boss Of The Blues)
za cije lo su iznenadili ak i njegove
n a jza g rie n ije poklonike. No, Brow-
nove snim ke s dru g im vodeim
g lazbenicim a razliku ju se po u sp je
hu i vanosti. Dobra, solidna, ali
rijetko kada izuzetna sola Law ren-
cea Brow na nalaze se na snim kam a
glazbenika poput Lionela Ham ptona
(-) (The Complete Lionel Ham
pton/Lionel Hampton's Best Re
cords, Vols 1, 2, 5) i E arla Hinesa
(->) (Once Upon A Time).
Prvoklasni voa sekcije, Brown i
njegovi solistiki d o p rin o si E llin g to
nu mogu se d o jm iti m anje z n a a jn i
ma od d o prinosa d rugih in stru m e n
talista. No, u njegovu svestranost i
pouzdanost nikada n ije tre b a lo
posum njati.
Diskografija:
Duke Ellington, The Ellington
Era, Vols 1, 2 (C olum bia/CBS)
The Complete Duke Ellington,
Vols 4, 7 (CBS Francuska)
The Works Of Duke Ellington,
Vols 8-17 (RCA V ictor
Francuska)
The Indispensable Duke
Ellington, Vols 1, 2
(RCA V ictor/R C A Victor)
Duke Ellington, At His Very
Best (RCA V ictor/R C A Victor)
Duke Ellington, The Golden
Duke (P restige/P restige)
Johnny Hodges, Hodge Podge
(Epic/CBS Realm)
Rex Stewart Memorial
(CBS Realm)
34
A lt-saksofonist M ario n Brow n i truba Leo Smith. O bojica su p ro irili
g ra n ice m oderne glazbe.
Duke Ellington, Liberian Suite/
(A Tone Parallel To Harlem)
(CBS Francuska)
The Second Big Band Sound Of
Duke Ellington & His
Orchestra (Verve/V erve)
I I . I
Duke Ellington, The Great
Paris Concert
(A tla n tic/ )
Duke Ellington, The Duke 1940
(Jazz Society)
Duke Ellington, Souvenirs
(R eprise)
Johnny Hodges, The Jeep Is
Jumpin ( /Verve)
Joe Turner, Boss Of The Blues
(A tla n tic/A tla n tic)
Earl Hines, Once Upon A Time
(Im pulse/Im pulse)
The Complete Lionel Hampton
(RCA V icto r)/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 1, 2, 5
(RCA V ictor Francuska)
Duke Ellington/Johnny Hodges,
Blues Summit (V erve)/
Side By Side - (Back To Back)
(Verve)
Marion Brown Porto Novo (Polydor): prava n ju ka , M ario Brown, susree
nizozem skog tekaa Hana Benninka, bez zaostatka.
Roen 1935. u G eorgiji, a lt-saksofo Hanom Benninkom na bubnjevim a. Porto Novo
nist M arion Brown pripa d n ik je Vea grupa, s A nthonyjem Braxto- (A rista-F reedom /P olydor)
druge ge n era cije avangardista, iako nom, B enniejem M aupinom i Chic- Afternoon Of A Georgia Faun
je stilski, tra d ic io n a ln iji od veine kom Coreom (Afternoon Of A Geor (ECM/ECM)
njih. Njegov prvi album , za etiketu gia Faun), re zu ltira la je p a stora l Three For Shepp
ESP (Marion Brown), pokazuje b ri nom i pastelnom glazbom d ra e (Im pulse/Im pulse)
ljivog, m elodijski nadahnutog g la snog arm a, proetom flautam a i Sweet Earth Flying
zbenika, koji se ne preputa to n glasovim a. B row nov opus za tvrtku (Im pulse/Im pulse)
skim d isto rzija m a i e kstrem im a toga Im pulse raznovrstan je i nepostojan Geechee Recollections
razd o b lja i koji raspolae g la zb e ni (Three For Shepp, Sweet Earth (Im pulse/Im pulse)
ma a rgum entim a. Nakon suradnje Flying i Geechee Recollections), no
sa Sun Ra, uz o h ra b re nje O rnettea u njegovoj ka rije ri uoavam o jasnu
Colem ana i A rch ie ja Sheppa Brown razvojnu liniju.
se a firm ira kao o rig in a la n gla zb e
nik. S vira z a n im ljiva sola na a lb u m i Diskografija:
Pete Brown
ma Sheppa (Fire Music) i C oltranea Marion Brown Quartet
(Ascension), iako njegovo n a jstra (ESP/ESP)
stve n ije m uzicira n je nalazim o u Archie Shepp, Fire Music Samo je jedna nezgoda sprijeila
postavi trija (Porto Novo), s nizo (Im pulse/Im pulse) Jam esa Ostenda Petea Browna
zem skim basistom Van Regteben John Coltrane, Ascension (roenog 1906. u Baltim oreu, Mary
Altenom i zauujue o rig in a ln im (Im pulse/Im pulse) land) da postane vrhunskim alt-
 -saksofonistom: u toku njegove ka ri
jere uvijek bi se naao netko
vaniji, netko u v je rljiv ije bolji od
njega. Tridesetih godina, na p ri
mjer, Brownu su se suprotstavili
non plus ultra altisti poput Bennyja
artera (->) i Johnnyja Hodgesa
(); etrdesetih godina, nadola
skom be-bopa i pridruenih kola
jazza, morao se natjecati s C harlie
jem Parkerom (->), Sonnyjem Stit-
tom (->) i Lee Konitzom (->).
(Brownovo koketiranje s be-bopom
moe se opisati jednom rijeju:
katastrofalno). Brown je bio vrlo
osebujan glazbenik (iako nipoto
inovator ili katalizator meu altisti-
ma), koristei agresivan, p rilino
opor ton suprotnost svemu pre
zasienom ili isuvie sentim ental
nom s oitom eljom da esto i
obilno svinga i sa sposobnou da
izazove autentino uzbuenje u
svakom glazbenom kontekstu. Pete
Brown znao je sve to treba i o
umijeu sviranja bluesa. Na alost,
bio je talenat ispod razine genija.
Nije otkrivao nove puteve koji bi
drugim dezistim a m ogli ukazati na
daljnja istraivanja; no, u toku
zanim ljive ka rije re ipak je utjecao
na druge glazbenike, prvenstveno
na Louisa Jordana (->), Brucea
Turnera (-) i osobito na C harlieja
Barneta (-*). Brownov pristup alt-
-saksofonu i sastavim a koje je vodio
ili kojih je bio lanom od tridesetih
do pedesetih godina, bjelodana je
definicija tako irokih pojmova kao
to su -ju m p music i jump band;
nebesmislen jazz koji je jednostav
no svingao.
Brownova se reputacija ustalila (i
odrala) na njujorkoj 52. ulici
potkraj tridesetih i poetkom etrde
setih godina. No, Brownova je
glazbena ka rije ra zapoela v io li
nom, koju je u jednoj kino-dvorani u
Baltimoreu svirao od dvanaeste
godine. Brown, koji je bio i vjet
truba, preao je na alt i tenor-
-saksofon 1924. godine, nastupajui
najprije u kazalitim a, a zatim s
razliitim sastavima. Godine 1927.
otiao je u New York; dvanaest
mjeseci kasnije poeo se (povrem e
no) pojavljivati i kao truba. Izmeu
1930. i 1937. stekao je ugled pouz
danog, svingerskog alt-saksofoni
sta, sklonog zapaljivim svirkam a i
snim anjim a jam session tipa. Nje
gov uzbuujui, dinam ian alt-sak-
sofon uo se tada u postavam a
mnogih malih sastava, ukljuujui
one koje su vodili W illie The Lion
Smith (-) (The Swinging Cub Men),
Jim m ie Noone ( ) (Jimmie Noone:
1937-1941) i najee Frankie Ne
wton (->) (Frankie Newton At The
Onyx Club).
Brown je s Newtonom 1939. nastu
pio na jednom od specijalnih snim a
nja Huguesa Panassieja (The Big
Apple i The Panassie Sessions).
Newton i Brown zajedno su vodili
odlian i popularan kombo koji je
neko vrijem e stalno nastupao u
klubu K e llys Stables (1940). O boji
ca su svira li u sastavu koji je bio
zaetak John K irby (-) Sexteta
(Boss Of The Bass).
etrdesetih godina Brown je na
stavio redovito snim ati (Lowdown
Blues i Saxophones), no dolaskom
C harlieja Parkera i glazbenika s li
nog usm jerenja njegova je zvijezda,
u sm islu popularnosti, poela b lije
dih. Browna je to pogodilo mnogo
ee negoli veinu njegovih suvre
menika iz tridesetih godina. Nije se
mogao ukljuiti u rjenik be-bopa na
nain na koji su Coleman Hawkins
(-) ili Benny Carter pokuali shva
titi o b ilje ja tog stila.
Brownovo m uziciranje na kvazibo-
perskim snim kam a poput Greatest
Of The Small Bands, Vol 2 pokazuje
njegove potekoe da se stilski
prilagodi novom nainu izraava
nja. Brown je zauvijek ostao altist
srednjeg razdoblja to uvje rljivo
(i na svu sreu) pokazuje njegovo
m uziciranje na snim kam a iz ranih
etrdesetih godina poput The Swin
ging Small Bands 2:1940 1944.
Njegovi povrem eni izleti u be-bop
(Sir Charles Thompson) bili su,
najblae reeno, nep rilini. No, u
posljednjim godinam a ivota uvijek
je, dodue nepostojano, dokazivao
da na svoj jasno definiran nain
moe postii najvie rezultate
Kasnije Brownove snim ke poput
The Newport Years bile su uglav
nom prom jenjive vrijednosti, u skla
du s njegovim sve lo ijim zdra
vljem , to je znailo da se na
koncertnim nastupim a p ojavljivao
rjee negoli prethodnih godina. No,
izvrsna ploa Joea T urnera (-)
Boss Of The Blues, koja u skladbi
Morning Glories sadri izvanredan
p rim je r Brownove umjenosti
blues-solista, pokazuje da se on
ipak mogao p rib liiti svojim najbo
ljim dom aajim a iz boljih vrem ena.
I Boss Of The Blues i Petes Last
Date predstavljaju Browna u dru
tvu poticajnih glazbenika, u neodo
ljivoj, izvanrednoj form i. Godine
1963. Pete Brown izgubio je bitku s
naruenim zdravljem i um ro u New
Yorku bez pravog priznanja za
svoj ne ba beznaajan talent.
Diskografija:
John Kirby, Boss Of The Bass
(C olum bia/ )
Willie The Lion Smith, The
Swinging Cub Men
( /A ce of Hearts)
Frankie Newton At The Onyx
Club (Tax - vedska)
Jimmie Noone 1937-1941
(C ollectors Classics)
Various, Swingin Clarinets
( /London)
Mezz Mezzrow/Frankie
Newton, The Big Apple
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Pete
Brown), The Swinging Small
Bands 2 (1940-1944)
(MCA Njemaka)
Pete Brown/Jonah Jones,
Lowdown Blues
(Jazz Showcase)
Various, The Panassie Sessions
(RCA Victor Francuska)
Various (Including Pete Brown),
Saxophones ( /M ercury)
Various, Greatest Of The Small
Bands, Vol 2
(RCA Victor Francuska)
Joe Turner, The Boss Of The
Blues (A tlantic/A tlantic)
Various, The Newport Years
(Verve/C olum bia Clef)
Pete Brown
(Bethlehem /London)
Pete Brown, Pete's Last Date
(77/77)
Sandy Brown
Istini za volju, malo je zaista
o rigina ln ih jazz-glazbenika porije-
u osjeajnoj verziji skladbe Willow,
Weep For Me. Raznovrsnost Brow-
novih afiniteta u jazzu vidi se po
izboru ostalih skladbi s toga albu
ma: Blues March Bennyja Golsona,
Mingus i Wednesday Night Prayer
Meeting, zatim Work Song Nata
A dderleyja i Broadway Teddyja
McRaea, ukljuujui jo nekoliko
Brownovih originala; svaka se
skladba razlikuje po koncepciji,
ugoaju i strukturi.
Brownov talenat autora zanim ljivih
tema jedan je od aspekata njegova
rada koji su prom atrai, ini se,
skloni previdjeti. Niz skladbi Sandy-
Sandy Brown With The B rian Lemon ja Browna moe se nai na albumu
Trio (77 Records). Sandy Brown & The Brian Lemon
Trio; to su Ebun, Legal Pete, Lucky
klom iz Velike Britanije. Jedan od Schiz & The Big Dealer i Louis
njih bez sum nje je A lexander San ova posljednja je d irljiv hommage
dy Brown (roen 1929. u Izatnaga- Louisu Arm strongu (->).
ru, Indija, ali inae punokrvni kot). C ijenjeni akustiar i, povremeno,
Rije je o klarinetistu koji se p ro n icljiv pisac o jazzu, Brown bi, s
pedesetih godina svrstao u prve vrem ena na vrijem e, iskoristio p rili
redove britanskog jazza, zah va lju ju ku da se okua u ponekom prisnom
i originalnom pristupu svom instru vokalnom korusu, prim jerice s ame
mentu i slobodoum nom shvaanju rikim blues-klaviristom Sammyjem
jazza. Osnovna Brownova tehnika Priceom (->) na snim anju albuma
bila je natprosjena iako bismo ga Barrelhouse & Blues. No, i tu u
teko m ogli uvrstiti u klasu Good najduljem sjeanju ostaje gruba
mana (-) ili De Franca (-). No, ne tenost i polet njegova m uziciranja
samo u britanskim , ve i u svjetskim na klarinetu. ak se i priznati
razm jerim a istakao se sam osvojnim m ajstor bluesa poput Pricea mora
fraziranjem , snanim tim brom i zadovoljiti podreenom ulogom u
ogrom nom ritm ikom predanou. sjajnoj ve rziji teme In The Evening.
Vrhunski blues-glazbenik, Brown
ak i nakon tragino prerane sm rti u Diskografija:
oujku 1975. ostaje znam enit svira Sandy Brown, McJazz
i o bljubljena linost. Kao izvanred ( /Nixa)
no u vje rljiv solist mogao je podii Sandy Brown/AI Fairweather,
razinu ionako ve izvrsnog m uzici The Incredible McJazz
ranja (Doctor McJazz) do neoeki ( /Colum bia)
vanih visina strasti i perfekcije. Sandy Brown, McJazz Lives
Samouk glazbenik, Brown je po On! ( /O ne-Up)
stao fa m ilija rn o m linou britanske Sandy Brown With The Brian
jazz-scene uope, a posebno lon Lemon Trio ( 177)
donske, nakon odlaska iz kotske, Sammy Price, Barrelhouse &
1946. godine. Suraivao je sa zapa Blues (Black Lion)
enim im enim a tradicionalnog ja z
za kao to su Hum phrey Lyttelton
(->) i Chris Barber, esto je vodio
vlastite sastave i pojavljivao se kao
gost u bezbroj drugih prilika. Dave Brubeck
No. Brown se u pravom sm islu
rijei a firm ira o kao ko lider Al Fair-
w eather-Sandy Brown Jazz Banda, Nevjerojatno popularan kod publike
nastupim a na koncertnim i klupskim i uglavnom popljuvan od kritike,
angam anim a, te na nekoliko o d li kla virist Dave Brubeck, roen 1920.
nih m ainstream -snim ki, u kljuuju u Concordu, Kalifornija, bio je
i Doctor McJazz. Upravo u tom pedesetih godina predmetom ulji-
razdoblju (kraj pedesetih poetak vih rasprava. Klasino kolovan i
ezdesetih godina) Brownovo je pod utjecajem modernih skladatelja
m uziciranje na klarinetu refle ktira lo poput Dariusa M ilhauda, Brubeck je
njegovo poveano zanim anje za sve unio u jazz mnoga obiljeja klasine
vrste jazza, za gospel, pa ak i za glazbe, posebice atonalnost, fugu i
afriku glazbu. kontrapunkt. U njegovom radu mo
Ako ponovno presluam o Browno gu se pronai citati Bacha, Beetho-
ve ploe, vidjet emo da je pogre vena i Chopina, a njegov je k la viri
no obiljeen kao trad icio n a ln i kla stiki udar p rim je re n iji koncertnoj
rinetist. Njegov prvi uzor bio je dvorani nego jazz-klubu. Kritika ga
Johnny Dodds (-), no kasnije se je optuivala zbog nedostatka swin-
in sp irira o i drugim glazbenicim a; to
su Ben W ebster (->), C harlie Parker
(-), Louis Arm strong (-), Duke
Ellington (-) i C harlie M ingus (->).
Perfektan uvod u Brownovo um ijee
je McJazz Lives On!, odlina kom pi
lacija najboljih njegovih snim ki.
Brownova superiornost blues-izvo-
aa moe se o cijeniti po strastve
nom, potresnom m uziciranju u
skladbi Careless Love ili ak jo
bolje u njegovoj skladbi Two Blue.
Brownova ljubav prem a gospelu
oita je iz skladbe Oh Dong, Bang
That Gong (koju je takoer sam
napisao); u njoj nadahnuto i p rip ro
sto svira klavir.
Njegov je klarinet najm elodiozniji Time Out (CBS): najvei uspjesi.
35

K la virist Dave Brubeck, k u lt-lin o st pedesetih godina, esto
kritizira n zbog akadem skog pristupa i nedostatka swinga.
ga, izvjetaenosti i bezvrijednosti
njegovih sola koja je preteno
izvodio u blok-akordim a. Veina
polem ika o vrijednosti glazbe tree
struje spoja jazza i klasike
iscrpila se ezdesetih i sedam dese
tih godina koje su bile m anje
optereene kojekakvim etiketam a,
no ostaje injenica da se Brubeckov
rad slabije odrao od Tristanova.
Zapoevi s oktetom, Brubeck se
kasnije ograniio na svoj glasoviti
kvartet s alt-saksotonistom Paulom
Desmondom. N ajranije snim ke os
taju i najbolje, osobito one koje
su nastale za turneje kvarteta po
koledima. Koncert u O berlinu em o
cionalno je nadahnut, vjerojatno
zbog slobodnijeg odnosa meu
glazbenicim a (Brubeck i Desmond
su se posvaali, basist je dobio
otkaz, a bubnjar je imao gripu), a
glazba, posebno Desmondov solo u
skladbi The Way You Look Tonight,
ispunjena je posebnim nabojem .
Balcony Rock, Don't Worry 'Bout Me
i istonjaki obojena Le Souk zapa
ene su po Desmondovoj m elodij-
skoj inventivnosti njegov ton ima
neto od Konitzove istoe i britkog
sitnog veza.
Kasniji Brubeckovi eksperim enti s
neuobiajenim oznakam a metra,
9/8 Blue Rondo A La Turk i 5/4
m eunarodni hit Take Five (Time
Out) zvue pomalo sam odopadno u
usporedbi s pionirskim o stva re n ji
ma Maxa Roacha i doim aju se
nekom vrstom nazadovanja u sveo
pem trendu oslobaanja od klie
ja koji se javio potkraj pedesetih
godina. Brubeckova svjetska tu rn e
ja iz 1958. rezultirala je m jeavinom
etnikih glazbenih utjecaja Afgani
stana, Turske i Kalkute (Dave Bru
beck Quartet).
Tvrdokorni poklonici jazza obino
favoriziraju bubnjara Joea M orella,
koji se pridruio grupi 1956. i ale
zbog 19-godinjeg Desmondova iz
ostanka iz grupe. U stvari, Desmon-
36
dovo m uziciranje s kvartetom na
razini je svega to je odsvirao izvan
njegova okvira (The Paul Desmond
Quartet Live), a nakon to se
ponovno pridru io Brubecku, De
smond je 1977. naglo prem inuo.
Diskografija:
Time Out (Columbia/CBS)
Time Further Out
(Colum bia/CBS)
Dave Brubeck Quartet
(Colum bia/CBS)
Impressions Of Japan
(Colum bia/CBS)
Brubeck & Desmond, The Duets
(A&M /A&M )
Paul Desmond Quartet Live
(A&M /A&M )
Georg Brunis
Georg Brunis (roen 1900. u New
O rleansu, Louisiana) bio je jedan od
prvih bije lih sviraa koji je istinski
savladao um ijee tailgate trom se takoer zvala New Orleans
bona, u tjelovljeno u Kidu Oryju (-).
Pravim im enom G eorge Clarence
Brunis, potekao je iz glazbene
porodice braa A lb e rt Abbie i
M erritt (obojica trubai), Henry
(trom bon) i Richard, profesionalno
su svira li, iako ni jedan n ije stekao
slavu i ugled poput Georgea.
Ve kao osm ogodinji klinac
Georg Brunis svirao je s grupom
Papa Jacka Lainea. Kasnije je
svirao trom bon s Alfredom Laineom
(sinom Jacka Lainea), a zatim s
Leonom Rappolom (-). Godine
1919. otiao je iz New Orleansa. u
kojem u je nastupao s razliitim
lokalnim sastavim a, a privrem eno i
na jednom parobrodu. Dvije godine
kasnije pridru io se Friars Society
O rchestru koji se pretvorio u an
sambl New O rleans Rhythm Kings
Newport 1958 (CBS). Snimka s glasovitog festivala, s Paulom Desmon-
dom, Joeom M orellom i Eugeneom Wrightom.
(New Orleans Rhythm Kings). Bru-
nisovo m uziciranje na snim kam a
NORK-a (1922 1923) oito pokazu
je koliko je (s Miffom M oleom (->))
pridonio da se jazz-trom bon udalji
od gotovo obvezatnog oslonca na
taligate-stil. Njegova estoka sola
ukazuju na d a ljn ji razvoj, doim
Brunisovo m uziciranje u okviru gru
pe odie fleksibilnou koja je u to
doba u jazzu bila gotovo nepoznata,
prim je rice u snim ci Tin Roof Blues
(New Orleans Rhythm Kings).
Godine 1924 kada je napustio
NORK Brunis je snim ao s
grupom W olverines uz Bixa Beider
beckea (-) (Bix Beiderbecke & The
Chicago Cornets); njegov doprinos
skladbam a Sensation i Lazy Daddy
sasvim opravdava tvrdnju kritia ra
Maxa H arrisona u komentaru na
om otnici ploe da je Brunis za
Beiderbeckea bio idealan trom bo
nist. Razdoblje od 1924. do 1934.
proveo je u ansamblu klarinetista
Teda Lewisa, to se ne bi m oglo
nazvati ba najp rivlan ijim zaposle
njem za predanog dezista iako
je za toga angam ana poduzeo i
jednu evropsku turneju. Godine
1934. svirao je s Louisom Primom, a
1934-1935. snim ao je s grupom koja
The Genius Of Sidney Bechet).
Rhythm Kings (Kings Of Jazz), iako
je Brunis bio je d in i lan o riginalne
postave. Pa ipak, njegovo je m uzici
ranje, posebno na o m ilje n im tem a
ma o riginalnog NORK-a kao Tin
Roof Blues i Sensation Rag, zadra
lo svu krepkost i estinu iz prethod
nog desetljea. Zatim je postao
kuni trom bonist njujorkog kluba
Nicks, om iljenog sastajalita poklo Georg Brunis & His New
nika dixielanda, suraujui sa svim
vodeim predstavnicim a toga an
ra. Obogatio je snagom i isku
stvom izvrsne snim ke Bobbyja Hac
ketta (-) za Com m odore (Jam
Sessions At Commodore); s Hacket-
tovom grupom i ranije je nastupao
(1937 1938). O digrao je presudnu
ulogu u uspjehu Ragtim ersa Mugg-
syja Spaniera (->), 1939 (The Great
16), a njegov se razdragan i poletan
trom bon rijetko uo u boljem izda
nju; m euigra Brunisa i liderovog
korneta takoer je pridonijela ne
sum njivom uspjehu ploa Ragtimer
sa za tvrtku Victor.
Kada je potkraj 1939. Spanier
raspustio sastav, Brunis se vratio u
klub Nicks, da bi zatim uao u
ansambl Arta Hodesa (-) (1940
1941) i opet se vratio Nicku (1941
1942). Od 1943. do 1946. ponovno je
svirao s Tedom Lewisom. Godine
1943. snim ao je s vlastitim Jazz
Bandom, te pod vodstvom Wild Billa
Davisona () (The Davison Brunis
Sessions, Vol 1); oha sastava imala
su istu postavu. Glazba s tih snimki,
poput one Spanierovih Ragtimersa,
ostaje arhetipskim prim jerom bije
log dixielanda u najboljem izdanju.
Brunisovi doprinosi ponovno su
zadivljujui.
Isti je projekt ponovljen 1946, uz
m inim alne izm jene u postavama
oba ansambla (The Davison-Brunis
Sessions, Vol 3), a glazba je bila
jednako izazovna. Brunis je stalno
suraivao sa sastavom Eddieja
Condona (1947 1949), a neko v rije
me redovito se pojavljivao u radio-
-em isijam a This Is Jazz (This Is
Jazz: Muggsy Spanier i This Is Jazz:
Pedesete godine proveo je vodei
vlastite grupe ili s Hodesom. ezde
setih godina, iako prekidana o zbilj
nom boleu potkraj desetljea.
Brunisova karijera slije d ila je slian
trag. Sve do sm rti, 1974, prilino je
aktivan.
Diskografija:
Rhythm Kings (Jazzology/ )
New Orleans Rhythm Kings
(Milestone)
Various, Bix Beiderbecke & The
Chicago Cornets
(Milestone)
Various, Kings Of Jazz
(Swaggie Australija)
Eddie Condon, Jam Sessions At
Commodore
( /A ce of Hearts)
Muggsy Spanier, The Great 16
(RCA Victor/RCA Victor -
Francuska)
Eddie Condon, Condon A La
Carte
( /Ace of Hearts)
The Davison-Brunis Sessions,
Vols 1, 3
( /London)
Various, That Toddlin Town
( /Parlophone)
New Orleans Rhythm Kings,
1934-1935
(MCA - Njemaka)
Various, This Is Jazz, Vols 1, 2
(R arities/ )
Various, This Is Jazz:
Muggsy Spanier
(Jazzology/ )
Various, This Is Jazz: The
Genius Of Sidney Bechet
(Jazzology/ )
Teddy Bunn
lako ne uvijek fa m ilija rn o ime meu
jazz-gitaristim a, Theodore Teddy
Bunn (roen 1909. u Freeportu,
Long Island) predstavio se im p re
sivnim zaslugam a koje ga, bez
sumnje, svrstavaju u red velikana
njegova instrum enta.
Bez obzira da li je svirao m elodij-
ski, kom binirajui gotovo delikatan
pristup i unutarnju snagu, ili harm o
Teddy Bunn. vrsni tehniar, zapaen blues-glazbenik - jedan od
najboljih jazz-gitarista.
nijski, ritm iki pouzdan i sa zavid
nim osjeajem za dinam iku, Bunn
ostaje jednim od najdosljednijih
g ita rista u jazzu.
Osobito nadahnut u blues-idiom u,
Bunn je esto nastupao s vokalnim i
instrum entalnim izvoaim a u defi
nitivnom blues-kontekstu.
Trixie Smith i Rosetta Crawford
(Out Came The Blues) tek su dvije
blues-pjevaice s kojim a je Bunn
snim ao. Snimao je i s varietetskim
blues-izvoaim a Cootom i Gran-
tom W ilsonom (The Rarest Sidney
Bechet, Vol 1). Njegova se gitara
uje i u drutvu kla rinetista/sopran-
-saksofonista Sidneyja Becheta (->),
koji je i sam bio neodoljiv blues-
-glazbenik. N ajistaknutije snim ke
Becheta i Bunna nalaze se na
albumu The Complete Ladnier-
-Mezzrow-Bechet, iako su na njemu,
istini za volju, Bunnova sola vrlo
rijetka (u skladbi If You See Me
Cornin, koju su zajedniki napisali
M ezzrow i Bunn, g ita rist i pjeva).
Sudjelovao je na Bechetovoj snim
ci iz 1939. sa koje dolazi slavna
verzija Summertimea (Sidney Bec
het Jazz Classics, Vol 1). Na istom
snim anju, s dodatkom Frankieja
Newtona (-) i J.C. Higginbotham a
(-), Bechet-Bunnova grupa re a liz i
rala je dva izvrsna bluesa, Poun
ding Heart Blues i Blues For Tommy
Ladnier (Sidney Bechet Jazz Clas
sics, Vol 2), a u ovom drugom
naslovu g ita rist svira kratak, ali
izraajan solo. Godine 1940. Bunn
ponovno snim a s Bechetom za
tvrtku Blue Note, na term inu koji je,
izm eu etiri odline snim ke, rezul
tirao i odm jerenom verzijom sklad
be Dear Old Southland (Sidney
Bechet Jazz Classics, Vol 2). Kasni
je te godine snim ao je sa zapae
nim blues-instrum entalistom O ra
nom Hot Lips Pageom (->) za
tvrtku Victor.
U postavi kvarteta Bunn je odsvi
rao niz sola koja su na razini svega
to je dotada snim io. Lijepo skicira
na sola u tem am a Just Another
Woman i Do It If You Wanna m i
nijaturna su rem ek-djela blues-
-gitare. Bunn se uje i u nekoliko
p risnih vokalnih izvedbi, no upravo
je njegovo svira nje gitare, u kom bi
naciji s Pageovim trubako-vokal-
nim doprinosim a, n a jza n im ljiviji do
prinos tim snim kam a (Feelin High
& Happy).
Bunn je potekao iz glazbene poro
dice: rod ite lji i brat takoer su
svirali. Prva profesionalna iskustva
u jazzu stekao je poetkom dvade
setih godina; prvi put je snim ao sa
Spencerom W illiam som , takoer
dvadesetih godina. Snim ao je i s
orkestrom Dukea Ellingtona (->)
(1929) (Hot In Harlam: 1928 1929) i
Cotton Club Days, Vol 1), kao jedan
od rije tkih glazbenika koji nisu bili
stalni lanovi toga ansam bla. (Istini
za volju, Bunn je jednom na kratko
suraivao s Ellingtonom kao zam je
na za stalnog gitarista.)
Poetkom tridesetih godina ime
Teddyja Bunna proulo se zahvalju
jui odlinom m uziciranju s grupa
ma Washboard Rhythm Kings i
W ashboard Serenaders (Wash
board Rhythm Kings/Serenaders
1930 1933). Njegov je ugled pora
stao kada je postao lanom sastava
na jp rije poznatog pod im enom Ben
B e rn ie s Nephews, koje se kasnije
p ro m ije n ilo u S pirits of Rhythm.
Ansam bl je bio prilin o popularan
na njujorkoj 52. ulici, osobito za
zapaenih i dugotrajnih angamana
u jazz-klubovim a. Godine 1937. na
pustio je ansambl, da bi nakratko
suraivao s Johnom Kirbyjem (-).
Nakon voenja vlastitih m alih sasta
va 1939. ponovno se p ridru io grupi
S pirits of Rhythm. (Brojni osvrti na
njujorke aktivnosti te grupe mogu
se pronai u knjizi Arnolda Shawa
The Street That Never Slept. U toku
1937. snim ao je s Jim m iem Noo
neom (->) (Jimmie Noone 1937
1941), a s jo dva lana te grupe
Spirits of Rhythm nastupao je na
radiju s Lionelom Hamptonom (-)
(Great Swing Jam Sessions, Vol 2).
Usprkos tom e to se ni osobno ni na
glazbenom planu nikada ranije nisu
susreli, Teddy Bunn i Johnny Dodds
(-) vrlo su dobro suraivali na
snim anju iz 1938, koje je rezultiralo
obiljem odline glazbe, a u to se
m oem o u vje riti sluajui snim ke
poput Wild Man Blues i Blues
Galore (Harlem On Saturday Night).
Godine 1940. grupa S pirits of
Rhythm otila je na Zapadnu obalu;
iste godine Bunn je snim ao s
Lionelom Hamptonom (The Comple
te Lionel Hampton/Lionel Ham
pton's Best Records, Vol 4) te pod
vlastitim im enom , za tvrtku Blue
Note. Grupa S pirits of Rhythm
nekoliko se puta ra zila zila i ponov
no okupljala. Bunn se skrasio u
K a lifo rn iji, gdje je radio s vlastitim
sastavim a (ukljuujui Waves of
Rhythm) i s tuim ansam blim a. Vie
puta suraivao je s Edgarom Haye-
som i Jackom McVeajem. Godine
1959. krae je vrijem e proveo s
Louisom Jordanom (->), nastupao
je u jednom rock-programu, no
ezdesetih godina poeo je osjeati
posljedice sve loijeg vida, a pot
kraj tog desetljea doivio je nekoli
ko sranih udara koji su ga privre
meno p a ra lizira li. U posljednjih
nekoliko godina njegove su profe
sionalne aktivnosti bile strogo ogra
niene. Umro je u lipnju 1978. u
Lancasteru, Kalifornija.
Diskografija:
Washboard Rhythm Kings/
Washboard Serenaders
1930-1933 (RCA Victor
Francuska)
Various, Swing Street, Vol 1
(Epic/Colum bia)
Jimmie Noone, 1937-1941
( /C o lle cto r's Classics)
Various (Including Johnny
/Dodds), Harlem On Saturday
Night (-/A ce of Hearts)
The Rarest Sidney Bechet
Vol 1 (-/A fte r Hours)
The Complete Ladnier-
-Mezzrow-Bechet
(RCA Victor Francuska)
Various, Blue Note's Three
Decades Of Jazz (1939 1949),
Vol 1 (Blue Note/Blue Note)
Sidney Bechet, Jazz Classics,
Vols 1, 2
(Blue Note/Blue Note)
Various, Great Swing Jam
Sessions, Vol 2 ( /Saga)
Hot Lips Page, Feelin High &
Happy (RCA V ictor/ )
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928-1929) (MCA - Njemaka)
Duke Ellington, Cotton Club
Days, Vol 1
( /Ace of Hearts)
The Complete Lionel Hampton
(B luebird)/
Lionel Hamptons Best
Records, Vol 4
(RCA Victor Francuska)
Various (including Rosetta
Crawford, Trixie Smith), Out
Came The Blues ( /Coral)
Kenny Burrell
G itarist Kenny Burrell (roen 1931.
u Detroitu) jedan je od najdosljedni
jih glazbenika na sceni. Veteran
bezbrojnih snim anja za tvrtke Blue
Kenny B urrell, m ajstor ugoaja
-za sitne sate. Suradnja s Gilom
Evansom rezultirala je remek-
-djelom .
37
Note i Prestige, on je u toku post-
-boperskih pedesetih godina svirao
gotovo sa svim a od Johna
Coltranea do Jim m yja Smitha. lako
se njegovo ime obino vezuje uz
relaksirano blues-m uziciranje u
sitne sate, Burrell se dobro p rila-
goavao i am bicioznije araniranoj
glazbi u big band kontekstu. U
studijskom orkestru, sastavljenom
od samih zvijezda, koji je svirao
aranm ane Gi la Evansa (Guitar
Forms) Burrell zaista odskae i
dem onstrira m aniru koja ga je
uinila om iljenim gitaristom Dukea
Ellingtona. On uzvraa kom plim ent
u jednoj od rijetkih uspjenih sklad
bi u poast Maestru (Ellington Is
Forever), koja predstavlja njegovu
gitaru u zapanjujuem drutvu su
radnika: Thad Jones, Snooky Young,
Jon Faddis, Joe Henderson i Jim m y
Smith.
ini se da je Kenny B urrell jedan
od rijetkih gitarista iz nekadanjih
orguljakih kombo-sastava, koji se
nije srozao do pre d vid ljivih blues-
-p a s a a ilid o hiperprodukcije soula.
Katalozi navode gom ile njegovih
albuma koji su u prodaji, a koje je
snim io bilo kao suradnik drugih, ili
kao lider.
Diskografija:
Jimmy Smith, Back At The
Chicken Shack
(Blue N ote/Blue Note)
Midnight Blue
(Blue N ote/Blue Note)
All Day Long & All Night Long
(Prestige/Prestige)
Kenny Burrell & John Coltrane
(Prestige/Prestige)
Guitar Forms (Verve/Verve)
Ellington Is Forever
( /Fantasy)
Gary Burton
Vibrafonist Gary Burton roden je
1943. u Indiani, a razvio je fenom e
nalnu tehniku koritenja tri ili etiri
palice istovrem eno. Od 1964. do
1966. suraivao je sa Stanom Get-
zom (Getz Au Go Go i In Paris), da
bi zatim osnovao grupu koja je
Gary Burton, arobnjak tehnike sviranja vibrafona s nekoliko palica.
N evjerojatna popularnost u h ipijevskim ezdesetim godinam a.
ukljuivala gitarista L a rryja Coryel-
la. Na vrhuncu psihodelinih ezde
setih godina, Burton je nastupao na
koncertim a s rock-grupam a, s vira ju
i svoj udnovati instrum ent u
svjetlucavim ogrlicam a i konatim
o d ije lim a i prihvaajui utjecaje
rocka osobito u Coryellovim
feedback-efektim a te svog rod
nog h illb illyja . Sve vei broj nede-
zistikih elem enata u njegovoj gla
zbi oit je iz usporedbe albuma
Duster i Lofty Fake Anagram; kada
se m jehuri mode raspukao, Burto-
nova se ka rije ra nala u orsokaku.
Snim ka s festivala u M ontreuxu iz
1971. (Alone At Last), koja sadri
itavu stranu solo-vibrafona, sa
vrena je ali neodreena. Najbolje
rezultate postie sa poticajnim su 7 Songs For Quartet & Chamber
radnicim a, pa je skladba Carle Bley
A Genuine Tong Funeral, u kojoj
nastupaju Gary Burton Q uartet i
glazbenici skupine Jazz Com posers
O rchestra Association poput Stevea
Lacyja i Gata B arbierija, efektno
obogaena njegovom virtuoznou.
Kao i u sluaju kla virista Keitha
Jarretta i Chicka Coreae, a s
obojicom je snim io album e dueta
(Gary Burton With Keith Jarrett i
Crystal Silence), i Burtonova je
ka rije ra o ivjela zahvaljujui sura
dnji s njem akim producentom plo
a M anfredom Eicherom. Godine
1973. snim io je svoj corrieback
album (The New Quartet), koristei
nepoznate glazbenike, gitarista Mic-
haela G oodricka, basista Abraham a
Laboriela i bubnjara Harryja Blaze-
ra, s izvrsnom grupnom meuigrom
u skladbam a Carle Bley, Jarretta,
Coreae i M ikea Gibbsa. Album
sastavljen preteno od Gibbsovih
skladbi, na kojemu se skladatelj
p o ja vlju je i u ulozi dirigenta, 7
Songs For Quartet & Chamber
Orchestra, predstavlja prom iljenog
ali hladnog Burtona. Susret s basi
stom Eberhardom W eberom (Ring)
rezu ltira o je vrsnom glazbom , od
jazz-rock ugoaja tem e Unfinished
Sympathy do skladbe Silent Spring
Carle Bley. Dva album a dueta
pokazuju Burtona s basistom Ste-
veom Swallow om (Hotel Hello) u
nadosnim avanim i vieslojnim in
te rp re tacija m a kom pleksnih Swal-
lo w ljevih tema, te s gitaristom
Ralphom Townerom (Matchbook) u
snim kam a preteno rom antinog
ugoaja, punim arm a i m eusob
nog razum ijevanja glazbenika.
Diskografija:
Stan Getz, Getz Au Go Go
(Verve/Verve)
In Paris (Verve/Verve)
Duster (RCA Victor/RCA Victor)
Lofty Fake Anagram
(RCA Victor/RCA Victor)
Alone At Last
(Atlantic/Atlantic)
A Genuine Tong Funeral
(RCA Victor/R C A Victor)
Gary Burton With Keith Jarrett
(A tlantic/A tlantic)
Crystal Silence (ECM/ECM)
The New Quartet (ECM/ECM)
Orchestra (ECM/ECM)
Ring (ECM/ECM)
Hotel Hello (ECM/ECM)
Matchbook (ECM/ECM)
Billy Butterfield
Tehniki vjet, vrlo em ocionalan,
izuzetno m elodian, sposoban i
svestran glazbenik to je najbolja
de finicija Charlesa W illiam a B illy
ja Butterfielda (roenog 1917. u
M iddletonu, Ohio). Valja dodati da
se podjednako dobro snalazi u
malim i velikim jazz-sastavim a. te
da se odlino prilagoava svim
vrstam a m uziciranja u ulozi stu d ij
skog glazbenika, bez obzira je li
rije o tele viziji, radiju ili o studiju
za snim anje ploa.
Kao djeak zapoeo je na violini,
basu i trom bonu, da bi definitivno
preao na trubu (a kasnije i na
krilnicu). Nakon m ature studirao je
m edicinu na Transylvania Collegeu.
Svirao je u studentskim plesnim
orkestrim a, zatim je suraivao s
nepoznatim skupinama, a 1937. Bob
Crosby (->) mu je ponudio prvi
zaista vaan profesionalni an
g a m a n .
Butterfield je s Crosbyjem idealno
nadopunjavao trubae Yanka Law-
sona (->) i Sterlinga Bosea. Zavidno
se a firm ira o kao solist, solim a poput
onoga u skladbi Im Free (koja je
kasnije postala poznata pod im e
nom Whats New? i stekla jo veu
popularnost) (South Rampart Street
Parade). S grupom Bob Cats Boba
Crosbyja Butterfieldov je solistiki
talent doao do punog izraaja,
na joitije u Mournin Bluesu (Big
Noise From Winnetka), u kojemu je
oit utjecaj Bixa Beiderbeckea (-) i
Bobbyja Hacketta (-). Butterfield je
ostao s Crosbyjem do 1940, kada se
p ridruio Bobu Strongu, da bi zatim
prihvatio ponudu A rtie ja Shawa (->)
s kojim je ostao do 1941 (kada je
Shaw rasform irao orkestar). Kroz to
vrijem e Butterfieldova se uglaena
truba m ogla uti u svom najboljem
izdanju na brojnim Shawovim snim
kama, ukljuujui Stardust, Chantez
Les Bas, Concerto For Clarinet i
Blues (Concerto For Clarinet). Kao i
za angam ana s Crosbyjem , Butter
field je izvrsno svirao i sa Shawo
vim m alim sastavom (Artie Shaw &
His Gramercy Five), a njegov je
poletan solo sa sordinom mnogo
pridonio da snim ka Summit Ridge
Drive nekoliko puta postigne m ili
junsku nakladu. Ostale snim ke gru
pe Gram ercy Five s odlinim Butter-
fieldovim m uziciranjem su When
The Quail Comes Back To San
Quentin. My Blue Heaven (naroito
izraajan solo sa gumenom so rd i
nom) i Keepin Myself For You.
Od 1941. do 1942. svirao je s
Bennyjem Goodmanom (->), u i
jem je orkestru esto dolazio do
izraaja tema Something New
(Benny Goodman Plays Solid Gold
Instrumental Hits) odlian je prim jer
njegove suradnje s Goodmanom.
Godine 1942. snim ao je s grupom
Goodmanovih lanova pod vod
stvom Mela Powella (Swingin Clari
nets) za tvrtku Commodore, izvode
i uglaena, iako kratka sola, osobi
to privlano u skladbi When Did You
Leave Heaven?
Godine 1942. napustio je Goodma
na u korist Lesa Browna, zatim je
radio za tvrtku CBS do odlaska u
vojsku (1945). Prije vojnog roka
Butterfield je 1944. sudjelovao na
odlinom snim anju, na kojemu se
njegova truba suprotstavlja konci
znom tenor-saksofonu Lestera Yo
unga (-) (Pres/The Complete Sa
voy Recordings). Takoer 1944. su
djelovao je na nekoliko legendar
nih koncerata Eddieja Condona (-*)
u Town Hallu, a na jednom od njih
odlino se predstavio estokom
svingerskom izvedbom skladbe
Struttin' With Some Barbecue (Eddie
Condon & His All Stars). Iste je
godine njegova truba, u kombinaciji
sa studijskim orkestrom , pratila
pjevaicu M argaret Whiting u snim
ci skladbe Moonlight In Vermont
koja je postala m ilijunskim hitom.
Nakon dem obilizacije okupio je
vlastiti sastav koji je nastupao i
snim ao od 1946. do 1947. Zatim je
raspustio sastav, samostalno nastu
pao u njujorkom klubu Nicks, da bi
se, takoer u New Yorku, ponovno
vratio studijskom radu.
Na prelazu etrdesetih u pedesete
godine nastavio je snim ati i koncer-
tirati s razliitim liderim a, ukljuuju
i Condona (We Called It Music, The
Golden Days Of Jazz: Eddie Condon
i Chicago & All That Jazz), a
povrem eno je i vodio razliite an
samble.
Neka od svojih najboljih trubakih
ostvarenja rea lizira o je 1956, na ali
stars snim anju za tvrtku Capitol
(Session At Riverside). Povremeno
je suraivao s Goodmanom, a
takoer je i poduavao trubu. Godi
ne 1968. pridruio se novoosnova
nom W orlds Greatest Jazzbandu
Yanka Lawsona i Boba Haggarta. U
drutvu starih p rija te lja i glazbeno
bliskih instrum entalista, Butterfiel-
dovo je m uziciranje naprosto oi
vjelo. The Windmills Of Your Mind,
duet s Lawsonom, zatim It Must Be
Him (Extra!), This Is All I Ask (The
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart - Project 3/World Record
Club) i What's New? (The WGJB Of
Yank Lawson & Bob Haggart Live At
The Roosevelt Grill) moraju se
zacijelo uvrstiti meu njegova naj
bolja snim ljena sola uope. Otkako
se udruio s WGJB-om, Butterfield
je uspjeno gostovao na brojnim
koncertim a ansambla, ukljuujui
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart In Concert, Vol 2, At
Carnegie Hall i nadalje uspjeno
nastupa kao cijenjeni solist.
Diskografija:
Bob Crosby, South Rampart
Street Parade ( /MCA)
Bob Crosby, Bob Crosbys Bob
Cats 1938-1942
(Swaggie - A ustralija)
Bob Crosby, Big Noise From
Winnetka ( /MCA)
Artie Shaw, Concerto For
Clarinet (RCA Victor)
Artie Shaw & His Gramercy
Five ( /RCA Victor)
Benny Goodman Plays Solid
Gold Instrumental Hits
(Columbia/CBS)
Various, Swingin Clarinets
( /London)
Lester Young, Pres/The
Complete Savoy Recordings
(Savoy/ )
Eddie Condon & His All Stars
(Jazum / )
Eddie Condon, We Called It
Music ( /A ce of Hearts)
Eddie Condon, The Golden
Days Of Jazz (Columbia/CBS)
Various, Chicago & All That
Jazz! ( /Verve)
The World's Greatest Jazzband
Of Yank Lawson & Bob
Haggart Live At The Roosevelt
Grill (Atlantic)/
The World's Greatest Jazzband
Of Yank Lawson & Bob
Haggart (Atlantic)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart
(Project 3/W orld Record Club)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, Century Plaza
(World Ja zz/ )
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, In Concert/
At Carnegie Hall, Vol 2
(World Ja zz/ )
Jack Teagarden, Prince Of The
Bone, Vol 2 (1928-1957)
(RCA Victor - Francuska)
Various, Session At Riverside
(Capitol/Capitol - Nizozemska)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart Plays Duke
Ellington (World Ja zz/ )
Don Byas
Carlos Wesley Don Byas (roen
1912. u Muskogeeju, Oklahoma) bio
je tenor-saksofonist srednjeg raz
doblja u n a jistinitijem sm islu te
rijei. Pojavio se poetkom tride se
tih godina, pod utjecajem Bena
Webstera (-*) i naroito Colem ana
Hawkinsa (->). Vrhunske Byasove
godine koincidiraju s nadolaskom
be-bopa, s kojim se povezao karak
teristinom sklonou i arom . Bya-
sova glazbena naobrazba zapoela
je s violinom - i majka i otac svira li
su razliite instrum ente - da bi
zatim poklonio povjerenje alt-sakso-
fonu. Prije dvadesetog roendana
svirao je sa sastavim a Bennieja
Motena (-) i Blue Devils W altera
Pagea, a a boravka na Langston
Collegeu vodio je ansam bl Don
Byas Collegiate Ram blers. O tprilike
u to doba preao je na tenor-
-saksofon (tonije 1933-1935, dok je
svirao s grupom Sharps & Flats
Berta Johnsona). Napustio ju je da
bi se skrasio u K alifo rn iji, gdje je
radio s Lionelom Hamptonom (->),
Eddiejem Barefieldom i Buckom
Claytonom (->) (1937). Od 1937. do
1939. nastupao je u prateem sasta
vu pjevaice Ethel W aters (->),
zatim je kratko svirao s Donom
Redmanom (-) i Luckyjem M illin-
Poput Hawkinsa, Don Byas bio je p re ia zn i tenor-saksofonist iji je
s til sviranja zalazio u podruja m ainstream a i be-bopa.
derom (-), da bi se pridruio
Andyju Kirku (->) (1939 - 1940).
Godine 1940. suraivao je s Edga-
rom Hayesom i Bennyjem arterom
(-). Godine 1941. zam ijenio je
Lestera Younga (->) u orkestru
Counta Basieja (-). Za gotovo
trogodinjeg boravka u Basiejevom
orkestru vrlo je esto dobijao priliku
za sola.
Najbolja snim ljena sola ukljuuju
Sugar Blues i St Louis Blues
(Superchief), a te su skladbe, poput
Bugle Bluesa i Royal Garden Blue
sa (Blues By Basie) bile snim ljene s
m alim ansam blom glazbenika koji
su pripadali big bandu. Harvard
Blues (Blues By Basie) vjerojatno je
ipak najbolji.
Napustivi Basieja Byas je otiao u
New York i ubrzo se a firm ira o kao
DON BYAS an thropology
A nthropology (Black Lion) -
saksofonist Don Byas uivo ...
jedan od n a jpopularnijih tenor-sak-
sofonista 52. ulice. Svirao je s
jednim od svojih idola, Colem anom
Hawkinsom (u Yacht Clubu), te s
Dizzyjem G illespiejem (->) (u Onyx
Clubu), u vjerojatno prvom profesio
nalnom be-bop ansamblu. Byas je
1944. snim ao s Hawkinsom (Cattin i
Swing!). Iste je godine s Hawkinsom
i G illespiejem sudjelovao na prvom
poznatom bop-snim anu (The Many
Faces Of Jazz Vol 52: Coleman
Hawkins). Kao i u Hawkinsovu
sluaju, Byasova brzina izvedbe,
osjeaj za harm oniju i slobodoum -
nost om oguili su mu da se snae u
novoj glazbi. No, nikada se nije
razvio u pravog bopera: u tonskom i
ritm ikom pogledu njegovo je m uzi
cira nje ostalo utem eljeno u glazbi
prethodne generacije. Byas je sni
mao s G illespiejem 1944, u orkestru
Trum m yja Younga (Jazz 44), a dvije
godine kasnije truba ga je angai
rao za snim anje koje je rezultiralo
ja sn ije definiranim p rim je rim a bopa
(Greatest Of The Small Bands, Vol
2); u vje rljivo je so lira o u skladbam a
52nd Street Theme, A Night In
Tunisia i Ol' Man Rebop.
Izmeu 1944. i 1946. Byas je
snim io brojne naslove za tvrtku
Savoy, veinom pod vlastitim im e
nom i s prim je re n im drutvom
C harlieja Shaversa (->), Emmetta
B erryja (-), Clydea Harta i Maxa
Roacha (-). Tipini p rim je ri viso
kog standarda Byasovih izvedbi na
tim snim anjim a (Savoy Jam Party)
mogu se pronai u zanosnom tret
manu balada (Candy i Sweet &
Lovely, obje iz 1944: September In
The Rain, 1945: They Say It's
Wonderful i September Song, 1946),
te u nizu brzih svingerskih brojeva
poput Savoy Jam Party i Bass C-
-Jam iz 1944: How High The Moon i
Cherokee iz 1945: St Louis Blues i I
Found A New Baby iz 1946.
Dvije virtuozne izvedbe (Indiana i I
Got Rhythm) nastale su 1945, p rili
kom nastupa u njujorkom Town
Hallu (Town Hall Concert, Vol 3),
Byas je iste godine vodio vlastite
sastave na nastupim a po razliitim
njujorkim jazz-klubovim a, ukljuu
jui Three Deuces. U rujnu 1946.
Byas je doao u Evropu, kao glavni
solist Dona Redmana. Napustivi ga
po zavretku turneje, odluio je da
ostane u Francuskoj. Zatim je otiao
u Am sterdam u kojemu se napokon
skrasio s porodicom i enom Holan-
ankom. Godine 1950. nastupao je s
orkestrom Dukea Ellingtona (->) u
toku njegove evropske turneje. Sni
mao je s Ellingtonovim glazbenici
ma (i s francuskim klaviristom
Raymondom Folom) pod vodstvom
Johnnyja Hodgesa (-) (Mellow
Tone).
Deset godina kasnije je ponovno
nastupao u Evropi sa svojim suna
rodnjacim a ovaj put kao lan grupe
Jazz At The Philharm onic. Tada su
se njegova eksplozivna, estoka
sola dobro uklopila u m uziciranje
njegovih kolega: vrlo je zanim ljivo
uti Byasov bogat ton i polet u
drutvu jo dvojice velikana tenor-
-saksofona, Hawkinsa i Stana Getza
(->) (JATP In Europe, Vol 1), te u
sastavu preteno mainstream-
-postave (JATP In Europe, Vol 3).
U m euvremenu, Byas je stekao
poprilian ugled kao solist, gostuju
i u veini evropskih zem alja i u
Velikoj B rita n iji na nastupima festi
valskog, koncertnog i klupskog tipa.
Dvadeset etiri godine nakon odla
ska iz rodne zem lje, Byas se vratio
u SAD s prvenstvenim ciljem da
snim i nizozemski dokum entarni film
- o Donu Byasu! Uz entuzijastike
reakcije publike nastupio je na
Newport Jazz Festivalu 1970, te na
jo nekoliko koncerata. Godine
1971. poduzeo je japansku turneju s
Jazz M essengersim a Arta Blakeyja
(-), da bi se iste godine vratio u
Nizozemsku. ezdesetih godina
Byasovo je m uziciranje pretrpilo
blage stilske preinake, s obzirom da
je (ponekad neuspjeno) pokuao
p rihvatiti pojedine osobine Johna
C oltranea (->) i Sonnyja Rollinsa.
(Obojica su priznali da im je Byas
bio uzorom). No, svoj je stil sre
dnjeg razdoblja s prim jesam a bo
pa zadrao sve do sm rti od raka
plua, 1972.
Tipini p rim je ri Byasova m uzicira
nja iz ezdesetih godina (i uope
njegove svirke do same smrti)
mogu se pronai na albumu dva
tenor-saksofona iz 1966 (Ben Web
ster Meets Don Byas). No, jo je
bolji album Anthropology, snim ljen
tri godine prije Byas-Websterove
ploe. Na njemu ari i pali kroz
tipian koncertni program, ukljuu
jui naslovnu skladbu i A Night In
Tunisia iz razdoblja suradnje s
G illespiejem , a ogromnu pomo
prua mu fenom enalni danski basist
Niels-Henning 0rsted-Pederson.
Diskografija:
Count Basie, Blues By Basie
(C olum bia/Philips)
39
Count Basie, Superchief
(Columbia/CBS)
Count Basie
(Queen Disc - Italija)
Count Basie, The V-Discs, Vol 2
(Jazz Society)
Coleman Hawkins, Cattin'
( /Fontana)
Coleman Hawkins, Swing!
( /Fontana)
Various, Jazz 44
( /B lack & Blue - Francuska)
Coleman Hawkins, The Many
Faces Of Jazz, Vol 52
(Mode - Francuska)
The Greatest Of Dizzy Gillespie
(RCA V ictor)/
Various, The Greatest Of The
Small Bands, Vol 2
(RCA Victor - Francuska)
Shelly Manne & Co.
(Flying D utchm an/ )
Various, Town Hall Concert,
Vol 3 ( /London)
Don Byas, Savoy Jam Party
(Savoy)
Le Grand Don Byas
(Vogue - Francuska)
Various, Mellow Tone (Vogue)
Don Byas, Live At The
Montmartre (Debut/Fontana)
Don Byas Meets Ben Webster
(Prestige)/
Ben Webster Meets Don Byas
(BASF)
Don Byas, Ballads For Swingers
( /Polydor)
Don Byas, Anthropology
(Black Lion/B lack Lion)
Various, Jazz At The
Philharmonic In Europe,
Vols 1, 3 (Verve/Verve)
Charlie Byrd
Roden 1925. u V irg in iji, g ita rist
C harlie Byrd stekao je ogrom nu
popularnost na valu bossa nove,
poetkom ezdesetih godina. Nije
bio pod utjecajem nijednog fa m ili
jarnog m ajstora gitare - Christiana
ili Reinhardta - ve je uio kod
klasinog virtuoza Segovije, pa se
veina njegovih im provizacija za
sniva na klasinom flam enku. U
stvari, njegov je status jazz-glazbe
nika esto dovoen u pitanje, iako
nema sum nje u njegovo um ijee
vladanja instrum entom . Staloen,
osjeajan glazbenik, Byrd koristi
akustinu klasinu gitaru, a sklon je
vrlo arm antnim vijugavim m elodi
jam a ograniene dinam ike. Godine
1959. pridruio se Woodyju Herma-
nu, a 1961. poduzeo je turneju po
Latinskoj Am erici, pod po kro vite lj
stvom State Departmenta. Sura
dnjom s tenor-saksofonistom Sta
nom Getzom na jednom od prvih
bossa nova album a (Jazz Samba),
Byrd je zapoeo dugogodinje ba
vlje n je tom form om . Na njegovom
dvostrukom album u za tvrtku M ile
stone, Latin Byrd, p ojavljuje se hit-
-skladba Desafinado, kao i verzija
One Note Sambe, te drugih Jobim o-
vih skladbi. Veina njegovih album a
otkriva nam arm antnog m in ija tu ri
sta, no jazz-kontekst uglavnom ovisi
o njegovim suradnicim a.
Diskografija:
Stan Getz, Jazz Samba
(Verve/Verve)
Latin Byrd (M ilestone/M ilestone)
Triste (Im prov/lm prov)
40
Donald Byrd
Donald Toussaint L O uverture Byrd
roen je 1932. u Detroitu, gradu iz
kojega potiu mnogi protagonisti
bopa i hard-bopa: Kenny B urrell,
Pepper Adams, Sonny Stitt, M ilt
Jackson, Tom m y Flanagan, Barry
H arris i braa Jones, Thad, Elvin i
Hank. Nakon suradnji s Georgeom
W allingtonom , M essengersim a Arta
B lakeyja i Maxom Roachom, truba
Byrd naao se u unosnoj poziciji da
svakodnevno snim a, kako bi zado
vo ljio potranju za LP-ploama.
Izmeu 1955. i 1958. snim io je
ezdeset album a za tvrtku Blue
Note, suraujui s Monkom, Coltra-
neom, Rollinsom , Silverom , Jackie-
jem M cLeanom i Philom Woodsom.
Njegovo m uziciranje bilo je tada
nedozrelo, ton slab, pa ipak, uspr
kos preestom pojavljivanju - mno
go je obeavao. Jedan od albuma
(House Of Byrd) ujedinjuje dva
term ina iz sredine pedesetih godina
i udruuje ga s trubaem Artom
Farm erom i s kvintetom Phila
Woodsa.
Razdoblje suradnje s altistom Gigi-
jem Gryceom dovelo je do Jazz
Laba u kojemu su dvojica uenika
glazbe m ogli eksperim entirati s
kom pozicijom i harm onijom , to je
rezu ltira lo odlinim Byrdovim albu
m ima za tvrtku Blue Note s bariton-
-saksofonistom Pepperom Adam-
som. Dva takva album a (Royal
Flush i The Cat Walk) pokazuju da
su trubaeve skladbe poput Jorgies
Shangri-La i The Cat Walk izbjega
vale klieje toga razdoblja i otkrile
nove puteve prem a starim c ilje v i
ma, doim se njegovo m uziciranje
obogatilo pouzdanjem i lirinou.
Kom binacija raznih utjecaja uini
la je da Donald Byrd kasnije nes
tane s jazz-scene, u korist fusion-
-glazbe. Promjenu svoga usm je
renja on opravdava pobunam a u
Royal Flush (Blue Note): trubaka
zvijezda p rije slave.
crnakim getima, utjecajem pje
vaa Jam esa Browna, kao voe
svoga naroda i glazbenika, te
ekspanzijom tvrtke Tam la Motown u
njegovu rodnom gradu. Byrd je
doktor etnom uzikologije i sm atra da
soul danas bolje reprezentira cr
naku trad iciju; odatle njegov album
Black Byrd za tvrtku Blue Note, prvi
njen m iliju n ski album, ali prilin o
osakaen proizvod u sm islu jazz-
-sadraja. Byrdov tienik, Herbie
Hancock, krenuo je slin im tragom .
Byrd danas svira s vla stitim sasta
vom Blackbyrds.
Jonah Joins The Cab (1941); Cozyja
Diskografija:
Colea (->), Crescendo In Drums i
House Of Byrd
Paradiddle (sve 1940); Milta Hinto-
(Prestige/Prestige)
na, Pluckin The Bass (1939); te
The Cat Walk
m ladog trubaa i aranera Dizzyja
(Blue N ote/Blue Note)
G illespieja (-), Pickin The Cabba
Royal Flush
ge i Bye Bye Blues (1940-1941) (sve
(Blue N ote/Blue Note)
na 16 Cab Calloway Classics).
Black Byrd
Callowayev orkestar potrajao je do
(Blue N ote/Blue Note)
1948 (a tada su navedene instru-
m entalistike zvijezde ve odavno
bile otile). Nakon rasform iranja
orkestra Calloway je nastupao sa
sekstetom, okupljajui povremeno
Cab Calloway velike ansamble zbog rijetkih anga
mana i gostovanja u Kanadi i
Junoj Am erici. Godine 1948. Callo
Cabell Cab Callow ay (roen 1907. way je nastupao u Velikoj Britaniji,
u Rochesteru, New York) uglavnom kao glavna atrakcija sezone london
ostaje u sjeanju kao pjeva-voa skog Palladium a. Godine 1955. po
o rkestra iz tridesetih i etrdesetih novno je poduzeo slinu britansku
godina koji je u kasnijem razdoblju turneju.
svoje ka rije re nanovo stekao slavu Dvije godine (1952-1954, ukljuuju
na drugom glazbenom podruju - i londonsku izvedbu) nastupao je u
m juziklu. Calloway, odrastao u Bal- ulozi S portin Lifea u operi Porgy &
tim oreu gdje je ponekad pjevao u Bess (LPs originalnom brodvejskom
lokalnoj gim nazijskoj grupi, studi postavom: Porgy & Bess). Pedesetih
rao je na koledu u Chicagu nakon godina tu je ulogu vie puta pona
to se, kao tinejder, iz Baltim orea vljao. Takoer pedesetih godina
preselio u taj grad. Sa sestrom okupio je jo nekoliko velikih orke
Blanche nastupao je u ikakom stara, zbog angamana u raznim
Loop Theatreu; u to doba nastupao njujorkim i drugim klubovima; sre
je i kao bubnjar, te m ajstor cerem o dinom toga desetljea poduzeo je
nije. Godine 1928. doao je u New turneju s Harlem Globetrottersim a.
York s grupom M issourians, a 1929. Nekoliko godina kasnije ponovno se
vratio se u Chicago da bi radio s vratio na scenu, p rim jerice glavnom
A labam iansim a. kom binirajui ulo ulogom u Hello Dolly! s Pearl
gu m ajstora cerem onije s ulogom Bailey. U toku zanim ljive karijere u
pjevaa. Zatim se vratio Missou- ou-biznisu nastupio je u brojnim
riansim a, a nakon stalnih liderskih flim ovim a, ukljuujui The Big
zaduenja p ro m ije n io je ime an Broadcast of 1933, International
sam bla u Cab C alloway & His House, The Singing Kid, Stormy
Orchestra. Godine 1931. zapoeo je Weather, Sensations of 1945 i St
s unosnim angam anom u nju jo r Louis Blues.
kom Cotton Clubu koji je, s p re kid i
ma, potrajao vei dio godine. C allo
way - kasnije nazvan Njegovo Diskografija:
Visoanstvo Hi-De-Ho - ve je tada Chu Berry, Chu (Epic)/
stekao vei ugled negoli njegov Chu Berry & His Stompy
orkestar; snim ka Minnie The Mooc- Stevedores (Epic - Francuska)
her (The King Of Hi-Di-Ho) iz 1931. 16 Cab Calloway Classics
godine kao da je potvrdila takav ( /CBS - Francuska)
status. Chu Berry, Penguin Swing:
Na alost, veina je snim ki nasto Chu Berry Featured With
ja la pokazati tek Callowayeve pro Cab Calloway (Jazz Archives)
sjeno duhovite vokale - koji su se Cab Calloway & His Orchestra
teko m ogli pojm iti kao jazz- 1933-1934
-pjevanje - iskljuivi sve osim (RCA Victor - Njemaka)
pregrt sola njegovih suradnika iz Cab Calloway & His Cotton
sastava. Club Orchestra
Izmeu 1933-1934. Cab Calloway ( /RCA Victor - Francuska)
& His Cotton Club O rchestra re a lizi The King Of Hi-De-Ho
rali su za tvrtku Victor nekoliko ( /A ce of Hearts)
p rilin o dobrih snim ki, ukljuujui
Long About Midnight i Moonglow, te
nove verzije ne tako davnih Minnie
The Moocher i Kickin The Gong
Around (Cab Calloway & His Orche
Harry Carney
stra 1933-1934). Godine 1934. C allo
way i orkestar nastupili su u Evropi
(i Velikoj B ritaniji). Tridesetih godi Teko se suprotstaviti kategorikoj
na Callow ay je povrem eno (oito tvrdnji da je Harry Carney (roen
n e uvjerljivo) svirao alt-saksofon. 1910. u Bostonu, Massachusetts)
O rkestar se vjerojatno predstavio ipak najvei od svih bariton-sakso-
najboljom jazz-glazbom izmeu fonista. Svakako, moe se rei da je
1937. i 1942. Najvaniji so list uglav Serge Chaloff (->) vjetije im provi
nom je bio Chu Berry, ije je zirao i posjedovao veu brzinu;
nadmono m uziciranje na tenor- Gerry M ulligan (-) ponekad bi se
-saksofonu u skladbi I Dont Stand A pokazao za n im ljivijim solistom od
Ghost Of A Chance (1940) postalo Carneyja - naroito u duim solima.
popularnom snim kom i danas se s Pa ipak, Carney je jo uvijek klasa
pravom sm atra svojevrsnom klasi za sebe, punih 45 godina svemogu
kom. (Chu i '1 6 Cab Calloway na esto nezgrapnom instrumentu,
Classics). U to je doba Berry bio nenadmaan u ljepoti tona, sposob
najei Callowayev solist (Penguin nosti swinga (nitko se s njim nije
Swing), no meu ostalim zapaenim mogao m jeriti u pogledu ritmikog
instrum entalistim a (i njihovim poleta) i sveobuhvatnoj vjetini vla
ostvarenjim a) moemo navesti: Hil- danja instrumentom.
tona Jeffersona (->), Willow, Weep Prvi je pripitomio bariton-sakso-
For Me (1940); Jonaha Jonesa (->), fon i izvukao iz njega ton koji je bio
 drukiji, bogatiji od pukog varietet-
skog tosa (potkraj dvadesetih g o d i
na Adrian R ollini (-) poduzeo je
slian pothvat na jo nezgrapnijem
bas-saksofonu). Carney je bio i vjet
solist na alt-saksofonu, klarinetu i
bas-klarinetu. No, upravo je silina
zvuka njegova bariton-saksofona do
te mjere postala sastavnim dijelom
zvuka u teksturam a i bojama koje je
Duke Ellington (-) pronalazio za
razliita izdanja svojih orkestara.
Poput m nogih drugih Dukeovih s o li
sta i Carney je dugovao Ellingtonu
bezgraninu zahvalnost to mu je
omoguio da svira u glazbenim
ugoajima i situacijam a u kojim a se
njegov uroeni talent mogao do
kraja razviti. Carney je ostao posto
janom linou u Ellingtonovu orke
stru dok su se ostali zadravali
pukih 15, 10, 5 ili m anje godina.
Sve u svemu, Carney je pripadao
Ellingtonovom orkestru od 1927. do
smrti njegova poslodavca, 1974 -
tono est mjeseci p rije negoli je i
sam Carney prem inuo. Poput E llin g
tonove i C arneyjeva je sm rt dje lo va
la kao svojevrstan ok: in ilo se da
su obojica obdareni neunitivim
duhom i bezgraninim rezervam a
fizike, mentalne i sp iritua ln e izdr
ljivosti. Izmeu Ellingtona i Carney-
ja vladao je poseban odnos koji
Ellington, izgleda, nije uspostavio ni
s jednim od svojih istaknutih ueni
ka. Mnogo p rije Ellingtonove hospi
talizacije, a potom sm rti, Carney
nije putovao autobusom orkestra,
ve se s voom orkestra vozio od
jednog do drugog nastupa. Carney
je bio jedna od vrlo rijetkih osoba
koja se mogla sm atrati Dukeovim
intimusom. Kasnije est pobjednik
raznoraznih glasanja u kategoriji
bariton-saksofona, Harry Howell
Carney pridruio se Ellingtonu 1927
(prvi nastup s orkestrom ostvario je
na koncertu u okolini grada u kojem
je roen), nakon to je svirao s
lokalnim ansam blim a iz Bostona i
otiao u New York s p rijateljem , alt-
-saksofonistom C harliejem Holme-
som. Njegovo kasnije izvanredno
dosljedno m uziciranje s E llingto
nom, u kom binaciji sa sposobnou
da se prilagodi praktiki svakom
jazz-kontekstu, osiguravalo mu je
lanstvo u svim vrstam a glazbenih
skupina, uvijek kada bi mogao uzeti
odmor od intenzivnih obaveza pre
ma Ellingtonovom orkestru. To se
posebno odnosi na ad hoc studijske
ansamble koje je Teddy W ilson (-)
okupljao za pratnju pjevaicam a
kalibra B illie Holiday (-) (The
Golden Years, Vol 2), ili da bi
predstavio um ijee n ajboljih meu
tadanjim jazz-instrum ental isti ma
(Teddy Wilson & His All Stars).
Carneyjeva dom inacija na bariton-
-saksofonu osigurala mu je dvije
solistike toke na a ll stars p rogra
mu legendarnog Goodmanovog
koncerta u Carnegie Hallu, u sije
nju 1938 (The 1938 Carnegie Hall
Jazz Concert), kada se svojom
svestranou prirodno uvrstio na
listu sudionika jam sessiona na
temu Honeysuckle Rose, dok je
zahvaljujui nepogreivom tonu i
zadivljujuoj kontroli dobio, sa so-
pran-saksofonom Johnnyja Hodge-
sa (->), jo prim je re n iju toku u
nezaboravnoj izvedbi malo poznate
Ellingtonove skladbe Blue Reverie.
Z anim ljivo je da je upravo Hodges
izvrio glavni utjecaj na Carneyjevo
m uziciranje i na oblikovanje njego
va stila. Njegova tonska suprem aci
ja i nenadm ana a rtiku la cija znatno
su in sp irira n e m ajstorskim Hoge-
sovim pristupom um jetnosti jazza; i
Carneyjev je u biti m elodian, lirski
pristup im p rovizaciji slian Hod-
gesovom.
Uvijek veliki dobitak za svakoga s
kim je nastupao, C arneyjev je
dubok zvuk baritona velianstveno
prisutan na nizu prvoklasnih snim ki
s Hodgesom u ulozi lidera (Ellingto-
nia '56, Johnny Hodges & The
Ellington Men, Hodge Podge i Love
in Swingtime 1938/9). Slinu je
ulogu Carney odigrao i na drugim
a ll stars snim anjim a, ukljuujui ona
pod vodstvom Lionela Hamptona
(->) (The Complete Lionel Ham
pton/Lionel Hamptons Best Re
cords, Vols 2, 5), te slubene
studijske a ll stars svirke kao The
Metronome All Stars/The Esquire
All Stars i Benny Carter 1945 + The
Metronome All Stars ili o rg a n izira
ne koncertne nastupe sa slinim
postavama (Second Esquire Con
cert, Vol 2); u ovoj drugoj prigodi
Carney je nastupio kao lan Elling
tonova orkestra.
No, Carneyjevo je im e ipak zauvi
jek vezano uz njegovu ulogu sidra-
a u najslavnijem orkestru u jazzu.
Svakome tko je zainteresiran za
Carneyjevo m uziciranje odmah e
pasti na pamet njegove neusporedi
ve izvedbe skladbi Sophisticated
Lady, Prelude To A Kiss ili La Plus
Belle Africaine - sola i, dakako, taj
jedinstven, sveobuhvatan zvuk koji
je punih 45 godina obogaivao
Ellingtonov orkestar kakvoom i
krepkou.
Diskografija:
The Works Of Duke Ellington.
Vols 1-18
(RCA Victor - Francuska) Harry Carney - bez sum nje n a jsla vn iji eksponent bariton-saksofona u
The Complete Duke Ellington, p o vije sti jazza.
Vols 1-7 (CBS - Francuska)
Duke Ellington, Ellington In Duke Ellington's Third Sacred (Tax - vedska)
Concert, Vol 2) Concert, The Majesty Of God, Duke Ellington, Souvenirs
( /W orld Record Club) As Performed In Westminster (Reprise)
Duke Ellington, The Beginning Abbey
(1926-1928) (MCA - Njemaka) (RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellington, Hot In Harlem Various, Great Ellingtonians
(1928-1929) (MCA - Njemaka) Play A Tribute To Duke
Duke Ellington, Rockin' In Ellington ( /Double-Up)
Leroy Carr
Rhythm (1929-1931). Johnny Hodges, Hodge Podge
(MCA - Njemaka) (Colum bia/CBS - Realm)
Duke Ellington. The Golden Everybody Knows Johnny Klavirist, pjeva i skladatelj Leroy
Duke (Prestige/Prestige) Hodges (Im pulse/Im pulse) Carr (roen 1905. u Nashvilleu,
Duke Ellington, Toodle-oo Johnny Hodges & The Tennessee) i g ita rist Scrapper
( /Vocalion) Ellington Men (Verve) Blackwell sainjavali su jedan od
Duke Ellington, Masterpieces Duke Ellington Meets Coleman najboljih blues-dueta svih vremena.
By Ellington (CBS - Nizozemska) Hawkins (Im p u lse /-) Carrov prom iljen blues-klavir i
Duke Ellington, Such Sweet Billie Holiday, The Golden blago, osjeajno pjevanje, dobijalo
Thunder Years, Vol 2 (Columbia/CBS) je dodatan im puls od eeg Black
(Colum bia/CBS - Realm) Various, The 1938 Carnegie Hall wellova sviranja gitare: duo je,
Duke Ellington, His Most Jazz Concert (Columbia/CBS) sasvim zaslueno, postao jedan od
Important Second War Concert Various, The Second Esquire najo m iljen ijih u povijesti vokalno-
( /Saga Pan) Concert, Vol 2 ( /Saga) instrum entalnog bluesa. Carrovi
Duke Ellington, Black, Brown & Benny Carter 1945 + The tekstovi ulaze u najpoetinije i
Beige (Ariston - Italija) Metronome All-Stars n a jd irljiv ije tekstove bluesa; sklad
Duke Ellington, The Duke 1940 (Queen Disc - Italija) be poput Midnight Hour Blues, My
(Jazz Society) The Metronome All Stars/ Woman's Gone Wrong, Southbound
Various (Including Duke The Esquire All Stars Blues i Blues Before Sunrise (sve
Ellington), The Greatest Jazz (RCA Victor - Francuska) na Blues Before Sunrise) i How
Concert In The World The Complete Lionel Hampton Long, How Long (njegova najpozna
(Pablo/Pablo) (RCA V icto r)/ tija skladba) besprijekorni su p ri
Duke Ellington, The Great Lionel Hamptons Best m jeri folk-blues autorstva i kao takvi
Paris Concert (A tla n tic/ ) Records, Vols 2, 5 znaajno su obogatili blues-idiom.
Duke Ellington, The English (RCA Victor - Francuska) Kada su se Carrovi roditelji rasta
Concert Teddy Wilson & His All Stars vili (on je jo bio dijete) majka je
(United A rtists/U nited Artists) (Columbia/CBS) njega i njegovu najstariju sestru
Duke Ellington's 70th Birthday Rex Stewart Memorial odvela u Indianapolis. Leroy Carr
Concert ( /CBS - Realm) sam je nauio svirati kla vir (a da
(Solid State/United Artists) Johnny Hodges, Ellingtonia '56 njegova majka to nije znala). Pobje
Duke Ellington, Latin American (Verve/C olum bia - Clef) gao je da bi se pridruio nekom
Suite Johnny Hodges, Love In cirkusu, a zatim se p rijavio u vojsku
(Fantasy/ ) Swingtime 1938-39 (slagavi koliko ima godina). Oenio
41
 Benny Carter
Bennett Lester Benny C arter (roen 1907. u New York Cityju) zacijelo je
jedan od najsavrenijih, n a jta le ntira n ijih glazbenika koji su ikada obogatili
svijet jazza: odlian je truba i klarinetist, vjet na tenor-saksofonu i
klaviru, neusporediv alt-saksofonist, svestrani skladatelj ogromne
im aginacije. Ni za jedan aspekt njegova talenta ne moe se rei da je
ispotprosjean, osim za Carterovo povrem eno pjevanje. Carterovo
aranersko i skladateljsko um ijee svrstava ga u predvodnike na tom
planu, a nain kako pie za sekciju saksofona klasa je za sebe. Predivno
je iskazan na dva LP-ja iz ezdesetih godina (Further Definitions i
Additions To Further Definitions). Svakome tko je povrno zainteresiran ili
eli neto nauiti o ka rije ri tog zapaenog glazbenika, valja prvenstveno
skrenuti pozornost na Carterov doprinos evoluciji jazza kroz prizmu alt-
-saksofona. Jer, C arter se na mnogim, ako ne i na svim listama vodeih
linosti ovog osobitog instrum enta, (ispravno) svrstava uz Johnnyja
Hodgesa (->), C h a rlieja Parkera (-) i Ornettea Colem ana (->). San
svakog oboavatelja jazza, snim ka koja okuplja trojicu od etvorice
navedenih, rea lizira n a je 1953 (The Charlie Parker Sides/The Parker Jam
Session) kada su se Carter, Hodges i Parker prvi i zadnji put pojavili rame
uz rame u studiju za snim anje, s jo nekolicinom velikana jazza. Carterov
osoban utjecaj na alt-saksofon bio je tridesetih godina barem ravan
Hodgesovom utjecaju; on ostaje meu nekolicinom altista koji su izbili u
prvi plan u toku toga desetljea i koji su poneto od jedinstvenog
Parkerovog rjenika uspjeno inko rp o rirali u vlastiti glazbeni sustav, a da
pritom nisu izgubili svoj identitet.

Blues Before Sunrise (Columbia). Leroy Carr, blues-legenda kao

pjeva, k la virist i naroito skladatelj.

se u sedamnaestoj godini, a idue skladbe Six Cold Feet In The

godine postao je otac djevojice; Ground, Big Four Blues i Rocks In
upleo se u posao oko ilegalne My Bed (Leroy Carr) iz 1935. No,
proizvodnje alkohola, pa je napokon izuzetne su (pa moda i vie od
zavrio u zatvoru State Farm. Zapo toga) i It's Too Short, Big Four Blues
slivi se u jednom poduzeu za i Shining Pistol (Blues Before Sunri
pakovanje mesa, Carr je postao se), s C arrovim klavirom i glasom,
profesionalnim klaviristom i pje- te Blackwellovom gitarom , uz poja
vaom. anje Josha W hitea na drugoj gitari.
Njegovo se ime nairoko proulo Carrova prerana smrt, 1935. od
kada se udruio s Balckwellom . Duo
se a firm irao kao popularna atrakci
ja, kako na koncertim a, tako i na
ploama. Njihov m eusobni odnos -
pri emu je Blackw ell p rilagodio
svoj, u biti agresivan stil m irnijem
instrum entalnom i vokalnom p ristu
pu svoga partnera - uvijek je bio
efektan. Ponekad je bio izvanredan.
(Kao to su, uostalom, bile i njihove
sklonosti troenju alkohola.)
Skladba How Long, How Long
(1928) prva je Carrova snim ka (za
tvrtku Vocalion) i preko noi je
postigla uspjeh. Producent snimke,
na jednoj radio-stanici u Indianapo-
lisu, bio je Blackwell. Snim ka je,
navodno, prodana u vie od m ilijun Blues Before Sunrise (CBS) -
prim jeraka. Carr e kasnije u neko britansko izdanje albuma.
liko navrata snim iti tu skladbu, a
najbolja od kasnijih ve rzija jest How
Long, How Long Blues No 2 (Rural upale bubrega pojaane alkoholom ,
Blues). bila je velika tragedija za svijet
Na im presivnoj listi p rim je ra Carr- bluesa.
-Blackw ellove suradnje nalaze se
naslovi Naptown Blues, Bread Ba Diskografija:
ker, What More Can I Do? i How Leroy Carr, Naptown Blues
About Me? (Naptown Blues: (1929-1934) (Yazoo)
1929-1934); My Womans Gone Leroy Carr, Blues Before
Wrong, Midnihgt Hour Blues, Hu Sunrise (Columbia/CBS)
stler's Blues, Corn Likker Blues i Leroy Carr, Rural Blues
Hurry Down Sunrise (Blues Before (RBF/ )
Sunrise). Leroy Carr, The Country Blues
Potresne poput svega to je snim io (RBF/ )
za svog prekratkog ivota jesu i Leroy Carr ( /RCA Victor) (EP)

Benny Carter, m ultiinstrum entalist, skladatelj, araner, voa orkestra

- pra vi velikan jazza u svakom sm islu.
 F U R T H E R D E F IN IT IO N S B E N N Y C A R T E R
FUR IHtK
ft DEFINITIONS
m - BENNY
CARTER
AND HIS ORCHESTRA
COLEMAN HAWKINS
JO JONES
^ PHIL WOODS
CHARLES ROUSE
DICK KATZ
JIMMY GARRISON
JOHN COLLINS
Further D efinitions (Impulse). Skladbe Bennyja artera za saksofone
originalne su i trajne.
Carterov pristup alt-saksofonu podrazum ijeva gotovo nenadmanu ton
sku eleganciju, definitivnu sklonost ritm u (postignutu karakteristinom
Carterovom profinjenou) i istu, nenam etljivu, lepravu i u biti m elodi
nu im provizaciju. U tehnikom sm islu, njegovo je m uziciranje na alt-
-saksofonu (a i na nekoliko drugih instrum enata kojim a se sluio u toku
duge karijere) - besprijekorno. Porijeklom iz porodice glazbenika-- Cuban
Bennett (1902-1965), sposoban truba i Darnell Howard (1895-1966),
istaknuti klarinetist, bili su mu roaci - Benny C arter zapoeo je na
klaviru, a zatim na trubi i C-saksofonu. Presudan prelaz na alt-saksofon
uslijedio je nakon njegovog prvog vanog angam ana s orkestrom Junea
Clarka (1924). Iste je godine prvi put, na bariton-saksofonu, svirao s
Earlom Hinesom (->), nakon ega su se njegova glazbena iskustva poela
iriti: Horace Henderson (-), Jam es P. Johnson (-), Duke Ellington (-*),
Fletcher Henderson (->) (The Fletcher Henderson Story /The Fletcher
Henderson Story, Vols 2, 3), C harlie Johnson (Charlie Johnson & His
Orchestra 1927-1929) i Chick Webb (-*). S nekolicinom tih im ena
suraivao je u vie navrata.
Godine 1931. imenovan je glazbenim voom M cKinney's Cotton Pickersa
(McKinneys Cotton Pickers, Vols 2-5) i to je m jesto zadrao otp rilike
godinu dana. Isti je posao obavljao i u grupi pod pseudonim om Chocolate
Dandies (The Chocolate Dandies) izmeu 1930. i 1933, kada je takoer
svirao s Donom Redmanom (-); redovito je dublirao na trubi, a nalazio
je vrem ena i za pisanje aranm ana za nekoliko sastava s kojim a je
suraivao nakon Johnsona, te za neke s kojim a nije suraivao kao
instrum entalist. Od 1932. do 1934. vodio je vlastite ansam ble (Benny
Carter - 1933/Ridin In Rhythm), a 1934. aranirao je i za Bennyja
Goodmana (-). S lijedi zatim boravak u orkestru W illieja Bryanta (Willie
Bryant/Jimmy Lunceford & Their Orchestras), p rije privrem enog iseljenja
u Evropu (1935).
U Parizu, C arter je dobio prvi posao u orkestru W illieja Lewisa (Willie
Lewis Orchestra, no 1936. preao je La M anche da bi p rihvatio mjesto
stalnog aranera u orkestru Henryja Halla (iako mu nije bilo dozvoljeno da
svira). Ipak, dobio je dozvolu da sudjeluje na londonskom snim anju s
glazbenicim a Hallova orkestra (Swingin At Maida Vale). S lije dila je
turneja po Skandinaviji (1936), a zatim po Nizozem skoj i Francuskoj
(1937-1938), djelom ino dokum entirana snim kam a koje su rea lizira n e u
Nizozemskoj (Benny Carter With The Ramblers & His Orchestra). U oujku
1938. snim ao je u Parizu s m eunarodnim ansam blom , ukljuujui
legendarnog Djanga R einhardta (->) (Django & His American Friends, Vol
2), i s glazbenim rezultatim a visoke vrijednosti; podjednako zadovoljava
jui rezultati postignuti su na jo jednom parikom snim anju artera i
Reinhardta, godinu dana ranije (Django & His American Friends, Vol 1),
ovaj put s Colem anom Hawkinsom (-) koji se pridru io Carterovoj
katalizatorskoj ulozi.
Nakon drugog snim anja s Reinhardtom , Carter se vratio u SAD. Izmeu
1939. i 1941, vodio je vlastiti orkestar u kojemu su, u razliitim trenucim a,
nastupali istaknuti instrum entalisti: Tyree Glenn (-), Jonah Jones (->),
Jim m y Archey, Sidney De Paris ( ), Sonny White, Doc Cheatham (-),
Benny Morton (-), Eddie Heywood (->), Joe Thomas, J. C. Heard i
Coleman Hawkins. Usprkos kvalitetnim d o prinosim a suradnika na
snim kam a tih orkestara (Melancholy Benny i Benny Carter & His
Orchestra: 1940-1941), u sjeanju ipak najdue ostaju aranm ani, skladbe
i alt-saksofon njihova voe. C arterov aranm an za saksofone u skladbi Ali
Of Me iz 1940. godine (Benny Carter & His Orchestra: 1940-1941) i danas
M elancholy Benny (Tax, vedska). Izm eu 1939. i 1940 (kada su
nastale ove snim ke) Benny Carter vodio je izvrstan ve liki orkestar
je zapaen. Godine 1940. C arter je snim ao i pod Hawkinsovim vodstvom
(The Big Sounds Of Coleman Hawkins & Chu Berry), te s B illie Holiday
(-) (God Bless The Child), sudjelujui osjeajnim obbligatom i solom
klarineta na snim ci St Louis Bluesa to ju je pjevaica realizirala 15.
listopada. U New Yorku svirao je sa sekstetom koji je ukljuivao Dizzyja
G illespieja (-) i Jim m yja Ham iltona (->). (Godine 1940. C arter je napisao
superiorne aranm ane za orkestar Caba Callowaya, kojega je Gillespie
tada bio lan.)
Godine 1943. preselio je na Zapadnu obalu. U Hollywoodu je okupio jo
jedan ve liki orkestar s nekolicinom talenata poput Maxa Roacha (),
Henryja Cokera, Ala Greya, J. J. Johnsona (-), Joea Albanyja (-*),
Portera K ilberta i C urleyja Russella. Snimke (Big Band Bounce i Live
Sessions 1943/1945) ponovno na p rim jeren nain pokazuju kvalitetu
glazbe koju su izvodili Carter i njegovi suradnici, a taj je dojam pojaan
superiornim big band m uziciranjem na albumu Benny Carter 1945 + The
Metronome All-Stars. Godine 1945. skrasio se u Hollywoodu. Potkraj
etrdesetih i poetkom pedesetih godina broj C arterovih koncertnih istupa
drastino se sm anjio je r je u Hollywoodu mnogo vrem ena posveivao
pisanju film ske glazbe. Igrajui samoga sebe pojavio se u film ovim a The
Snows Of K ilim a n ja ro, Storm y Weather, As Thousands Cheer i Clash By
Night. Pedesetih godina povrem eno je okupljao vlastite sastave,
ukljuujui angaman s velikim orkestrom u Los Angelesu, 1955; iste je
godine suraivao na glazbi za film The Benny Goodman Story. Slian je
posao obavio i za The Five Pennies, te za vrlo uspjenu televizijsku seriju
M-Squad.
Prekinuta Carterova diskografska ka rije ra oivljena je 1952, kada ga je
Norman Granz angairao da snim i se riju album a za njegove etikete
C lef/N orgran (The Formidable Benny Carter, New Jazz Sounds, itd ) U
Granzovoj produkciji sudjelovao je i na snim anjim a drugih vrhunskih
izvoaa, ukljuujui suradnju Parker-Hodges-Carter koja je ranije
spomenuta, te efektan a ll stars term in iz 1953. koji je rezultirao albumim a
Jam Sessions, Nos 2, 3. Ovakvi dogaaji nisu za Bennyja artera bili nita
novo. Prim jerice, izvrsno je suraivao na tri klasina a ll stars snimanja
Lionela Hamptona iz 1938. i 1939 (The Complete Lionel Hampton/Lionel
Hamptons Best Records, Vols 2, 3, 5, 6), a ponovno je pokazao svoju
vrijednost u toj vrsti organiziranog jam sessiona solistikim istupima na
Capitolovom snim anju iz 1955 (Session At Midnight). Da Carterov alt-
-saksofon nije izgubio nita od svog bogatstva i borbenog duha u
koncertnom izdanju najbolje se pokazalo za turneje s Granzovom trupom
Jazz At The Philharm onic, 1953 (JATP In Tokyo). Njegova solo toka u temi
Flamingo, u d ije lu program a koji je pripao izvoenju balada, bila je
ukusna i elegantna kao i uvijek; njegovo strastveno m uziciranje u brim
brojevim a, zajedno s kolegam a poput Webstera, B illa Harrisa, Eldridgea i
W illieja Smitha, na istoj je razini; na istoj turneji pokazao se vjerojatno
najboljim saksofonistom koji je suraivao u triju Genea Krupe (-*). Godinu
dana kasnije, u 47. godini ivota, Carter je neke od svojih najboljih
im provizacija rezervirao za jo jedno (studijsko) snim anje u kombinaciji
klavir-saksofon-bubnjevi. C arter se tada naao u drutvu bubnjara Louisa
Bellsona (-) i klavirista svih klavirista, A rta Tatuma (->). Ni u jednom
trenutku zasjenjen ekstravagantnou Tatum ovog klaviristikog stila,
C arter je, ak i po osobnim visokim standardim a, odsvirao niz zauujuih
sola, naroito u tem am a Blues In B Flat, Undecided, Makin Whoopeei u
vlastitoj skladbi Im Left With The Blues In My Heart. Da se moe
p rilagoditi veini razliitih suradnji C arter je pokazao na kompletno
43
 zadovoljavajuem snim anju s kraja pedesetih godina za tvrtku Contempo
rary (Benny Carter: Jazz Giant), uz prim je re n o m uziciranje Bena
Webstera, Barneyja Kessela (->), Franka Rosolina, Jim m ie ja Rowlesa (ili
Wayman Big Sid
Andrea Previna), Leroya Vinnegara i S hellyja Mannea. Idua snim ka za Carver Catlett
Contem porary (Swingin The 20s), ponovno uz prisustvo Vinnegara i
Mannea, nije bila to liko uspjena je r je specijalni gost Earl Hines (-) i
usprkos izvrsnom so lira nju pokazivao nam jeru da zastrani vlastitim
putem. Osim alt-saksofona i trube, C arter je na nekim snim kam a svirao i
Wayman Alexander C arver (roen Uz Jo Jonesa (->) i Daveyja Tougha
klavir. Izmeu 1959. i 1962. C arter je za tvrtku United A rtists snim io tri LP-
1905. u Portsmouthu, V irginia) ostat (->) Sidney Big Sid Catlett (roen
-ploe od kojih je najbolja The Benny Carter Jazz Calendar, na kojoj se
e u sjeanju po tom e to je bio prvi 1910. u Evansvilleu, Indiana) bio je
posvuda osjea njegov vjet, raspoznatljiv skladateljski pristup. Na
glazbenik koji se esto sluio fla u najbolji bubnjar tridesetih godina - i
albumu Further Definitions iz 1961, osim m uziciranju artera i kolega
tom kao solistikim instrum entom u izuzetno dobar bubnjar u narednom
saksofonista Hawkinsa, C h a rlieja Rousea i Phila Woodsa (->), poasno
jazz-kontekstu u doba kada je desetljeu.
mjesto pripada Carterovim inventivnim , svjeim aranm anim a, ukljuujui
koritenje flaute, makar kao doda Nevjerojatno energian glazbenik
prekrasnu obradu Hawkinsovog besmrtnog sola u tem i Body & Soul iz
tka uobiajenoj bateriji drvenih izvanredne fleksibilnosti - u trenu je
1939. godine za sekciju saksofona. Idui album, Additions To Further
duhakih instrum enata u velikom mogao prei od grom oglasnog vir-
Definitions, sadri dvije razliite postave saksofona i ritam -sekcije, pa
orkestru, bilo neuobiajeno. bla na koncertnom bubnju do apta
iako nije kompletno uspio poput svog prethodnika, sadri mnogo
Carver, sposoban glazbenik koji je na tam-tamu - Catlett se prilagoa-
nadahnute Carterove svirke i d a ljn ji niz velianstvenih aranm ana za
takoer svirao saksofon i klarinet, a vao svim vrstam a jazz-muziciranja,
saksofone. Od poetka ezdesetih godina C arter je kao instrum entalist
bio je i zapaen skladatelj, otiao je velikom orkestru ili m aloj grupi,
nestalno aktivan. Nekoliko je puta nastupao s grupom Jazz At The
poetkom tridesetih godina u New starinskom ili modernom tipu svir
Philharm onic (Jazz At The Philharmonic In Europe, Vols 1, 3) (1960) i The
York, nakon to je vodio vlastiti ke. Karijera mu je bila ivopisna
Greatest Jazz Concert In The World (1967), a u novije doba JATP At The
sastav i nastupao s C ollegiate poput samog ivota, a njegovo se
Montreux Jazz Festival 1975. Realizirao je i brojne studijske snim ke s
Ram blersim a J. Neala M ontgom ery- bubnjanje m oglo uti u drutvu
razliitim glazbenicim a, no sve su naginjale oputenom svingerskom
ja. Bio je pouzdan lin ijski glazbenik najboljih glazbenika, ukljuujui
ugoaju poput onih iz ran ijih godina. Na njim a nastupaju glazbenici
i povrem eni solist u ansam blim a Louisa Arm stronga (), Charlieja
kalibra Barneyja Bigarda (->) i Bena W ebstera (BBB & Co), M ilta
Elm era Snowdena (1931-2), Benny Parkera (->), Fletchera Hendersona
Jacksona i Joea Passa (-) (The King), Dizzyja G illespieja i Tom m yja
ja artera (->) (19334) i Chicka (->), Bennyja Goodmana (->), Ben
Flanagana (Carter, Gillespie, Inc), te Counta Basieja, Eddieja Lockjaw
Webba (->) (1934-40). Upravo u nyja artera (->), Sidneyja Becheta
Davisa (->) i Clarka T erryja (->) (Basie Jam No 2). U jednom kratkom
razdoblju suradnje s Webbom, Car (->), Dona Redmana (-) i, vrlo
razdoblju 1968, godine C arter je posudio svoj alt-saksofon orkestru
ver se a firm ira o kao solist na flauti. kratko, Dukea Ellingtona (->), 1945.
Dukea Ellingtona (->) Sedam godina ranije isto je zaduenje imao kod
Njegov om iljen solo s Webbom bio Kao klinac Catlett je svirao klavir i
Counta Basieja, a u studenom e 1960. napisao je za Basiejev orkestar niz
je u skladbi Sweet Sue (Strictly Jive bubnjeve (osnove bubnjanja svla
skladbi i aranm ana (Kansas City Suite), na razini svega to je orkestar
1936-1938), a ostali su izvrsni dao je u Chicagu, gdje mu se
imao na repertoaru u prethodnih 25 godina. Carterove aktivnosti sredinom
p rim je ri Carverova m uziciranja s porodica preselila nakon njegova
sedamdesetih godina ne samo da nisu opale, ve se doim aju
istim ansam blom Down Home Rag roenja), a na glazbenu je scenu
intenzivnijim a negoli prethodnog desetljea, lako je preao sedamdesetu
(A Legend 1929-1936), I Got Rhythm doao suradnjom s Darnellom Ho-
godinu ivota taj je nevjerojatno ouvan glazbenik nezasitno plodan i
i Hallelujah (sve King Of The Savoy wardom (1928).
izvanredan kao i u bilo kojem drugom razdoblju svoje zaista slavne
1937-1939); u prvoj spom enutoj Meu ostalim liderim a s kojim a je
karijere.
skladbi nastupa Webbov sastav u suraivao na poetku karijere mogu
sastavu, Little Chicks. Osim to je se nabrojati: Elmer Snowden, Ben
Diskografija: 1931. snim ao s grupom Kinga O live ny Carter (Benny Carter - 1933/Ri-
Charlie Johnson-Lloyd Scott-Cecil Scott (RCA Victor - Francuska) ra (->) i Davea Nelsona (King Oli din In Rhythm), Rex Stewart (->),
Me Kinney's Cotton Pickers, Vols 2-5 (1928-1931) ver/Dave Nelson, Vol 3 (1929 Spike Hughes (Spike Hughes & His
(RCA Victor - Francuska) -1931), Carver je doivio prizna All American Orchestra), Eddie
The Chocolate Dandies ( /Parlophone) nje Engleza Spikea Hughesa koji Condon (->) i Bud Freeman (->)
The Fletcher Henderson Story (Colum bia)/ je koristio njegovo m uziciranje na (Home Cooking). Snimao je kao
The Fletcher Henderson Story, Vols 2, 3 (CBS) saksofonu i flauti u nizu zapae lan Chocolate Dandiesa (1933) pod
Benny Carter - 1933 (Prestige)/ nih snim ki iz 1933, veinom u C arterovim vodstvom (The Chocola
Various, Ridin In Rhythm (World Records) sekciji, alii solim a na flauti u te Dandies), a svirao je i s Donom
Spike Hughes & His All-American Orchestra (London/Ace of Clubs) temam a How Come You Do Me Like Redmanom (Don Redman), ranijim
Willie Bryant/(Jimmie Lunceford) & Their Orchestras (B lu e b ird / ) You Do? i Sweet Sue, Just You glazbenim voom Dandiesa. Nastu
Willie Lewis (Pirate - vedska) (Spike Hughes & His All American pao je i s nekolicinom manje po
Benny Carter, Swingin At Maida Vale ( /A ce of Clubs) Orchestra). Carver je ostao u Web- znatih sastava, ukljuujui one iz
Benny Carter With The Ramblers & His Orchestra (/Decca - Francuska) bovom orkestru i kada je. nakon Chicaga u koji se ponovno preselio
Django Reinhardt & The American Jazz Giants (Prestige)/ liderove sm rti, Ella Fitzgerald (-) 1934. godine. Neto vie od est
Django & His American Friends, Vols 1, 2 (HMV) preuzela njegovo vodsitvo. Drugi - i mjeseci proveo je s Fletcherom
The Complete Lionel Hampton (B lu e b ird )/ posljednji - put prekinuo je karijeru Hendersonom (The Fletcher Hen
Lionel Hamptons Best Records, Vols 2, 3, 5, 6 (RCA Victor - Francuska) aktivnog glazbenika da bi postao derson Story/The Fletcher Hender
Coleman Hawkins/Roy Eldridge, Hawk & Roy (Phoenix) nastavnikom i aranerom . Posta son Story, Vol 4), nakon ega je
Ethel Waters (1938-1941) (RCA Victor - Francuska) vljen je za profesora glazbe na postao lanom orkestra Dona Red
The Big Sounds Of Coleman Hawkins & (Chu Berry) ( /London) C lark Collegeu, Atlanta, Georgia. mana (1936-8).
Benny Carter, Melancholy Benny (Tax - vedska) Umro je 1967. Sudjelovao je na glasovitoj snimci
Benny Carter & His Orchestra: 1940-41 (RCA Victor - Francuska) Blues In C Sharp Minor (1936), pod
Diskografija: vodstvom Teddyja W ilsona (-)
Billie Holiday, God Bless The Child (Columbia/CBS)
Chick Webb, A Legend (Teddy Wilson & His All Stars). S
Benny Carter, Big Band Bounce (C apitol/C apitol - Nizozemska) (1929-1936)
Benny Carter 1945 + The Metronome All-Stars (Queen Disc - Italija) Louisom Arm strongom svirao je
(MCA - Njemaka) iznim no nadahnuto; s razliitim
The Formidable Benny Carter (N orgran/C olum bia - Clef)
Chick Webb, King Of The A rm strongovim sastavim a proveo je
Benny Carter, New Jazz Sounds (Verve/C olum bia - Clef)
Savoy (1937-1939) tri glavna razdoblja: 1938-1941,
Various. The Charlie Parker Sides (Verve)/
(MCA - Njemaka) 1941-1942 (SwingThat Muici Com
The Parker Jam Sessions (Verve)
Chick Webb, Strictly Jive plete Recorded Works 1935-1945) i
Various, Jam Session, Nos 2, 3 (Verve/C olum bia - Clef)
(1936-1938) 1947-1949 (Satchmos Greatest,
Various, J.A.T.P. In Tokyo (Pablo/Pablo)
(MCA - Njemaka) Vols 4, 5, 6, Satchmo At Symphony
Various, The Tatum Group Masterpieces (Pablo/Pablo)
Ella Fitzgerald/Chick Webb. Hall i Louis Armstrong, Vol 1).
Various, Session At Midnight (C apitol/C apitol)
Benny Carter: Jazz Giant (Contem porary/Vogue - C ontem porary) Ella Swings The Band Louis Armstrong, Vol 3 sadri snim
Benny Carter/Earl Hines, Swingin The 20s (1936-1939) ke koncerata i radio-nastupa od
(Contem porary/Vogue - Contem porary) (MCA - Njemaka) 1939. do 1949. kojih je Catlett bio
The Benny Carter Jazz Calendar (United A rtists/U nited Artists) Various (Including Chick integralnim dijelom u navedenim
Count Basie, Kansas City Suite (Roulette/Columbia) Webb), Classics Of The Swing ansamblim a.
Benny Carter, Further Definitions (Im pulse/Im pulse) Years: The Treasury Of Catlettov odnos s Goodmanom
Benny Carter, Additions To Further Definitions (Im pluse/HM V) Golden Swing navodno nije bio ba prijateljski.
Benny Carter/Barney Bigard/Ben Webster, BBB & Co. ( /Polydor) Godine 1941, u toku njihove profe
(Prestige - S w ingville/X tra) King Oliver/Dave Nelson, Vol 3 sionalne suradnje koja se esto
Various, The Greatest Jazz Concert In The World (Pablo/Pablo) (1929-1931), prekidala, Catlettovo je bubnjanje
Benny Carter, The King (Pablo/Pablo) (RCA Victor - Francuska) dinam ino zapalilo orkestar (Ben
Benny Carter/Dizzy Gillespie, Carter, Gillespie, Inc. (Pablo/Pablo) Spike Hughes 8> His All ny Goodman Plays Solid Gold
American Orchestra Instrumental Hits). Nakon, otprilike,
Montreux '77: Benny Carter 4 (Pablo Live/P ablo Live)
(London/Ace of Clubs) 18 mjeseci koliko je suraivao s
Count Basie, Basie Jam No. 2 (Pablo/Pablo)

44
 Teddyjem W ilsonom ('-), postao je (Dizzy Gillespie: The Small Groups: je rod ite lje - klasine glazbenike.
kljunom linou nekih meu naj 1945-1946). Najbolji be-bop baritonist, Chaloff je
boljim jazz-sastavim a koji su se Svojim vritavim , zelenim kocka svirao u orkestrim a G eorgieja Aul-
mogli uti u 52. ulici. Redovito je stim o dijelim a, ekstrovertnom li da i Jim m yja Dorseyja, da bi se
gostovao u nizu grupa, te vodio nou i m ajstorskim bubnjanjem , 1947. p ridruio Woodyju Hermanu.
vlastite (ukljuujui snim anja). Go Catlett je u svoje m uziciranje unio Chaloff je drugi solist u tem i The
dine 1939. sudjelovao je na pozna najbolje i n a ju zbudljivije elem ente Four Brothers (The Best Of Woody
tom snim anju za tvrtku Blue Note jazz-perkusionizm a, sve do dolaska Herman), a skladba The Goof And I
koje je rezultiralo Bechetovim klasi tzv. m odernog jazza. ak se i tada bila je njegova solistika toka. Na
kom Summertime (Sidney Bechet osjeao njegov utjecaj na m lae nesreu, veine Chaloffovih najbo
Jazz Classics, Vol 1), a za istu je bubnjare, a najvie na Phillyja Joe ljih snim ki nema u katalogu, no
tvrtku 1939. snim ao u drutvu Bec Jonesa, poznatog Catlettovog privr- etiri snim ke s a lternativnim v e rzi
heta i Frankieja Newtona (->) (Sid enika. P risiljen da zbog bolesti jam a (Brothers & Other Mothers)
ney Bechet Jazz Classics, Vol 2). napusti turneje (1949), postao je dobro ukazuju na njegovo spretno
Iste je godine sudjelovao na jedno kuni bubnjar u ikakom klubu vladanje velikim instrum entom i
me od slavnih snim anja Lionela Jazz Ltd, ali je u New Yorku svirao s vrlo o riginalno fraziranje.
Hamptona (-) (Henry Red Alien Eddiejem Condonom (->) i sudjelo What'd I Say (Atlantic) - Ray
Ail Stars, Vol 4 : 1939-1957), kada su vao na zlosretnom finalnom koncer Diskografija: Charles u najboljem izdanju.
njegovi eksplozivni akcenti i pouz tu grupe Johna K irbyja (-). Godine The Best Of Woody Herman
dan ritam in sp irira li Hamptona, 1951. u Chicagu je umro od sranog ( /CBS)
Reda Allena (->), C harlieja C h ristia udara. Brothers & Other Mothers Sa duge liste imena, koja su
na (-*) i druge da dosegnu im pre (Savoy/Savoy) prido n ije la oblikovanju njegova je
sivne visine uzbudljivosti i krea Diskografija: dinstvenog stila, mogu se navesti
tivnosti. Benny Carter - 1933 (Prestige)/ slijedea: Washboard Sam, Sonny
Bio je ukljuen u jo jedan izvanre Various, Ridin In Rhythm Boy W illiam son, M ahalia Jackson,
dan a ll stars susret - rije je o Bud Powell (), Joe Turner (->)
(World Records)
koncertu u M e tro p o lita n s NYC, Spike Hughes & His All
Ray Charles (pjeva), Muddy Waters (->), Char-
1945, na kojemu su sudjelovali American Orchestra tes Brown, Hank W illiam s, Count
glazbenici to ih je odabrala grupa (London/Ace of Clubs) Basie (->) i Nat Cole (-) (kao
strunjaka magazina Esquire u pr The Chocolate Dandies Utjecaj Raya Charlesa na iroki pjeva i klavirist).
voj godini njegova izlaenja. lako ( /Parlophone) spektar popularne glazbe u prote Ray Charles Robinson (roen
zvuni odnosi nisu perfektni, indika Bud Freeman, Home Cooking klih 20 godina gotovo je nesaglediv. 1932. u Albanyju, Georgia sasvim
tivno je uti Catletta kako se brine o (Tax - vedska) Od sredine do kraja pedesetih je o slijepio u estoj godini, pa ipak
individualnim zahtjevim a A rm stron Don Redman (CBS - Realm) godina vlastoruno je otvorio je, kao samouk, nauio svirati
ga, Hamptona, Arta Tatuma (->), Teddy Wilson & His All Stars ogrom no trite za izvornu crnaku klavir, orgulje, alt-saksofon, klarinet
Reda Norva (->) i B illie H oliday (-). (Columbia/CBS) soul-glazbu; njegovi koncerti i ploe i trubu. Takoer je nauio itati i
Mjesec dana kasnije sudjelovao je u The Fletcher Henderson Story p rivla ili su iroku - crnu i bijelu - pisati note, te pisati aranmane
radu studijskog ansambla pod vod (C olum bia)/ publiku i znatno su prido n ije li fuziji (zahvaljujui Brajevoj abecedi) - a
stvom Alberta Am m onsa (->) (Com The Fletcher Henderson Story, razliitih oblika pop-glazbe. sve to dok je pohaao kolu za
modore Jazz, Vol 1), uz Dona Byasa Vol 4 (CBS) Charlesova glazbena m jeavina slijepe i gluhonijem e na Floridi. U
(-*) i Vica Dickensona (-), te na Sidney Bechet Jazz Classics, sadri razliite sastojke rhythm - tinejderskim godinam a napustio je
dva plodna term ina pod imenom Vol 1, 2 (Blue Note) -and-bluesa, gospela, jazza i popa. kolu da bi se pridruio jednom
Colemana Hawkinsa (->) (Swing! i Henry Red Allen, Vol 4 Gospel struji iz njegova religioznog plesnom sastavu. Godinu dana svi
Cattin'). Povremeno je snim ao s (1939-1957) (baptistikog) odgoja i djeakog rao je u blues-grupi Lowella Fulso-
vlastitim sastavima. (RCA Victor - Francuska) bavljenja crkvenom glazbom. Kao ma i tada je sazrio kao pjeva i
U oujku 1944. vodio je kvartet s Various, Blue Note's Three djeak, Charles je sluao i jazz, klavirist. Sam je nastupio u dvorani
izraajnim tenor-saksofonom Bena Decades Of Jazz (1939-1949), blues, country & western i pop. Apollo, okupio je grupu koja je
Webstera (->) (Sax Scene). N ared Vol 1 (Blue Note)
nog sijenja, uz prisustvo jo je d Louis Armstrong, Swing That
nog vrhunskog tenor-saksofonista, Music (Decca/Coral)
lllinoisa Jacqueta (->), snim io je za Benny Goodman Plays Solid
tvrtku Capitol etiri svingerska broja Gold Instrumental Hits
(Swing Exercise). Devet mjeseci (Columbia/CBS)
kasnije, ponovno s Hawkinsom kao Louis Armstrong, Satchmo's
glavnim solistom, predvodio je vla Greatest, Vols 4, 5, 6
stiti septet u etiri svoje skladbe, od (RCA Victor - Francuska)
kojih je najbolja Before Long (52nd Various, The First Esquire
Street, Vol. 1). W ebster se, zauzvrat, Concert, Vol 1 ( /Saga)
posluio prodornim , ponekad o lu j Various, Commodore Jazz,
nim Catlettovim bubnjanjem na plo Vol 1 /London)
donosnom snim anju iz svibnja 1946 Coleman Hawkins, Swing!
(The Big Three); Catlett je posebno ( /Fontana)
nadahnuto svirao u tem am a Blues Coleman Hawkins, Cattin
For Mr Brim i Dark Corners. ( /Fontana)
Catlett je sudjelovao i na dva Various, Sax Scene ( /London)
vana snim anja pod zajednikim Various, Swing Exercise
vodstvom Sidneyja Becheta i Mezza (C apitol/C apitol - Nizozemska)
Mezzrowa (The Prodigious Sidney The Prodigious Sidney Bechet -
Bechet-Mezz Mezzrow Quintet & Mezz Mezzrow Quintet &
Septet). I tu se odlino snaao Septet (Festival - Francuska)
umnogome obogativi dinam iku ri- Dizzy Gillespie: The Small
tam -sekcije i dobro suraujui u Groups (1945-1946) (Phoenix)
tandemu s Georgeom Popsom Various, 52nd Street. Vol 1
Fosterom na basu. (O nyx/Polydor)
lako se nikada nije m oglo rei da Various, The Big Three
je Big Sid bio be-bop bubnjar, (Bob Thiele M usic/RCA Victor)
njegova mu je svestranost om ogui Louis Armstrong, Vols 1, 3
la da svira uz bok najnaprednijih ( /Saga)
bop-glazbenika, a da se pritom , za Louis Armstrong, Satchmo At
razliku od drugih bubnjara svoje Symphony Hall (Decca/Coral)
generacije, ne doim a nespretnim i Lester Young, Lester Leaps
izgubljenim . Mada nikada nije svje Again! (Em Arcy/Fontana)
sno oponaao Clarkeovu, Roachovu
(->), Blakeyjevu (-) i Haynesovu
(-*) kolu bubnjanja, iako je u biti
zadrao stil razdoblja swinga, s Serge Chaloff
lakoom se snaao na mjestu
bubnjara kada je 1945. bio pozvan
da snim a s Dizzyjem G illespiejem Roen 1923. u Bostonu, prem inuo The Genius - to je dugogodinji nadimak Raya Charlesa. velikana
(-) i C harliejem Parkerom (->) 1957, ovaj bariton-saksofonist imao bluesa, rhythm -and-bluesa i jazza .

45
pratila pjevaicu Ruth Brown, a
zatim se vratio u Seattle, gdje je
preselio po odlasku iz plesnog
sastava. Okupio je jo jedan sastav
(ponekad zvan Maxim Trio) zbog
stalnih angamana; taj je ansambl
doao na glas kao prva crnaka
skupina koja je na pacifikom sjeve
rozapadu im ala vlastitu televizijsku
em isiju.
Charles je u Seattleu ranije osno
vao trio po uzoru na slavni King
Cole Trio, s liderovim vokalim a koji
su esto oponaali Coleove (u to
doba njegov je stil vrludao izmeu
Colea i Charlesa Browna), a izmeu
1-949-1951. snim io je za tvrtku
Swingtim e (Ray Charles) ezdese
tak uglavnom nezapaenih brojeva.
Kada je tvrtka Swingtim e propala,
Atlantic je 1952. platio 2500 dolara
da otkupi C harlesov ugovor.
Promjena od prosjenog pjevaa,
klavirista i aranera, s korijenim a u
rhythm -and-bluesu, bila je zauu
jua, Do kraja pedesetih godina
Charles je zabiljeio niz izuzetnih
hitova, zapoevi sa It Shouldve
Been Me (1953), a s lije d ili su: I Got
A Woman, Hallelujah, I Love Her So,
A Fool For You, Drown In My Own
Tears, Yes Indeed, Swanee River
Rock, Night Time Is The Right Time,
What'd I Say, Just For A Thrill i
Dont Let The Sun Catch You Cryin
(A 25th Anniversary In Show Busi
ness Salute To Ray Charles). Svaka
skladba izvedena je krajnje em ocio
nalno, sa Charlesovim strastvenim
pjevanjem koje se ponekad uzdiza
lo do fa ls'jta, uz pratnju gospel-jazz
klavira i estokih, uzbudljivih riffova
velikog orkestra.
I dok su ploe pokazivale koliko
autentino uzbudljiv moe biti Ray
Charles, definitivni sudovi m ogli su
se stvarati tek na tem elju njegovih
koncertnih nastupa. Kom binacija
Charlesova glasa i klavira, ritam -
-sekcije bazina zvuka i poletnog
orkestra, te, od 1957. naovamo,
vokalne gospel-grupe The Raelet-
tes, uinila je od njegovih koncerata
neto nalik crnakim crkvenim ob
redima; Charles, njegov glas i
orkestar stvarali su frenetian ugo
aj pitanja i odgovora, dok je
totalno zanesena publika iskazivala
svoje prisustvo na nain gospel-
-kongregacije.
Za ugovora s tvrtkom Atlantic,
Charlesova sklonost jazzu dola je
do punog izraaja na album im a koji
su bili posebno zam iljeni da pred
stave tu stranu njegova talenta.
Meu njim a najzapaenija su dva
instrum entalna album a (Soul Brot
hers i Soul Meeting); na oba
naslova Charlesovu instrum entali-
stiku vjetinu (nadarenog klavirista
i prosjenog altista slabog tona,
stilski pod Parkerovim utjecajem )
upotpunjuje savreno um ijee M ilta
Jacksona na vibrafonu. Na etiketi
Atlantic nalazi se takoer instru
m entalni album The Great Ray
Charles, s C harlesovim klavirom u
pratnji estorolanog ansam bla i sa
aranm anim a Quincyja Jonesa i
Ernieja Wilkinsa, osim na dvije
izvrsne snim ke s triom (Black Cof
fee i Sweet Sixteen Bars) koje,
moda bolje od veine njegovih
snimki, lijepo definiraju Charlesov
klaviristiki jazz-stil zasnovan na
gospelu, a obojen bopom.
Kada je 1959. preao u tvrtku ABC
Paramount, Charlesov je prvi singl
(osuvrem enjena ve rzija skladbe
46
Georgia On My Mind) postao hit, ocjeni, koristei ga iskljuivo kao
prvi u nizu velikih uspjeha za tu Diskografija: vou sekcije, ili u ulogama koje nisu
tvrtku (25th Anniversary In Show Ray Charles ( /O pus - Saga) zahtijevale solistike istupe.
Business Salute To Ray Charles) The Best Of Ray Charles Cheatham, kojega je u njegovu
koji su, osim konvencionalnije jazz- (A tlantic/A tlantic) rodnom gradu trubi i glazbenoj
-blues instrum entacije, sadravali i The Genius Of Ray Charles te o riji poduavao prof. N. C. Davi,
gudae. Araner Georgie bio je (A tlantic/A tlantic) vezan je uglavnom uz rad velikih
Ralph Burns. Ray Charles, What'd I Say orkestara. Dvadesetih godina na
(A tlantic/A tlantic) stupao je, prim jerice, s orkestrima
U toku godina Charles je suraivao
A 25th Anniversary Show koje su vodili Marion Hardy (njegov
s brojnim vrhunskim jazz-araneri-
Business Salute To Ray prvi profesionalni posao), Albert
ma, ukljuujui M artyja Paicha,
Charles (A tlantic/A tlantic) Wynn, W ilbur De Paris (-) i Chick
Geralda Wilsona, Gila Fullera, Quin
Ray Charles At Newport Webb (-).
cyja Jonesa i Ernieja Wilkinsa.
(A tlantic/A tlantic) U toku narednog desetljea Cheat-
Paich je napisao gudake aranm a
Ray Charles/Milt Jackson, Soul hamova se truba mogla uti u
ne za album Ray Charles & Betty
Brothers (A tlantic/A tlantic) razliitim skupinama kao to su
Carter; rije je o izvanrednoj, na-
Ray Charles/Milt Jackson, Soul M cKinneys Cotton Pickers (McKin
dahnutoj suradnji dvaju um jetnika
Meeting (A tlantic/A tlantic) ney's Cotton Picker, Vol 5:1930-
koji zasluuju da se nazovu jazz-
Ray Charles Live - The Great -31), Cab Calloway (-) (Cab Callo
-pjevaim a, a ovdje su predstavljeni
Concerts (A tla n tic/ ) way & His Orchestra 1933-1934)
u poludezistikim okvirim a. Form u
Ray Charles, Genius + Soul = i 16 Cab Calloway Classics) i
la Charles-C arter ponovljena je tri
Jazz (Impulse/HMV) Teddy Wilson (->) (Teddy Wilson
godine nakon prve i znatno bolje
The Great Ray Charles & His Big Band 1939-1940). S Cal
snim ke (1961). Nakon Georgie u sli
(Atlantic/London) lowayem je nastupao od 1933. do
je d ili su da ljn ji hitovi za tvrtku ABC:
Ray Charles, The Genius After 1939. i s njegovim je orkestrom
Unchain My Heart, Hit The Road,
Hours (Atlantic/London) drugi put doao u Evropu (1934) -
Jack, One Mint Julep, I Cant Stop
Ray Charles, Modern Sounds prvi put to mu je polo za rukom
Loving You, You Are My Sunshine,
In Country & Western, 1929, kada je bio lanom Sam
Cryin Time, Busted, itd.
Vols 1, 2 (ABC-Paramount/HM V) Wooding Banda.
U to doba Charles je interpretirao
Ray Charles & Betty Carter etrdesetih godina najprije je svi
sve raznovrsniji m aterijal, ukljuu
(ABC-Param ount/ rao s Bennyjem arterom (->), s
jui dva nagraena album a na
Pathe M arconi - Francuska) kojim je snim io My Favourite Blues
kojim a je, sebi svojstvenim nai (Benny Carter & His Orchestra:
Ray Charles, Genius Live In
nom, pjevao country-and-western
Concert 1940-41), jedan od svojih rijetkih
(Modern Sounds In Country & We
(ABC-Param ount/Blues Way) sola u kojemu je, meutim, doao
stern, Vols 1, 2 i Together Again:
Ray Charles Sings The Blues do izraaja elegantan, uravnoteen
Country & Western Meets Rhythm &
(Atlantic) i zanosan stil.
Blues). No, neusporedivo su bolje
Ray Charles, Sweet & Sour Za tvrtku Com modore nastupio je
bile ploe poput Genius + Soul =
(ABC-Param ount/ ) na glasovitom snim anju iz 1944, kao
Jazz koja Charlesa (na orguljam a i
Ray Charles, The World Of lan prateeg ansambla B illie Holi
sa samo dvije vokalne izvedbe)
Ray Charles, Vols 1, 2 day (-) (The Commodore Days).
u jedinjuje s orkestrom Counta Ba
(Crossover/London) Na tom snim anju voa grupe bio je
sieja (oko 1960), ali bez lidera, s
Focus On Ray Charles Eddie Heywood (-), s kojim je
izvanrednim Jonesovim i Burnso-
(Crossover/London) Cheatham tada svirao trubu (Begin
vim aranm anim a.
Ray Charles, Message To The The Beguine). (Prije Heywooda,
Od druge polovine ezdesetih go People (Renaissance/Probe) Cheatham je nastupao s Fletcherom
dina do danas Charles nastupa s
vlastitim orkestrom i pjevaicama.
Napustio je ABC Paramount da bi
pokrenuo vlastitu tvrtku Crossover
koja je ponovno izdala veinu
snim ki A tlantica i ABC Paramounta.
Potkraj prolog desetljea Charle-
sovo zd ravlje nije bilo u najboljem
stanju, emu je p rido n ije la zavi
snost o heroinu koja ga je odvela u
zatvor i tada se uspjeno izlijeio.
Nema sum nje da Ray Charles
ostaje vitalan i izazovan izvoa,
autentian talent stvarna znaaja i
trajn a utjecaja. No, istini za volju, u
toku ovog desetljea njegova se
glazba vrlo esto doim ala klie jizi-
ranom, nizom in feriornih ponavlja
nja prolosti. Kao diskografski izvo
a ne moe ponoviti gotovo m agi
nu p rivlanost pedesetih i ezdese
tih godina; njegovi koncertni nastupi
ponekad odaju rutinera ije srce
n ije do kraja u glazbi. No, jo ima
p rilika u kojim a se otkriva pravi Ray
Charles, kao glazbeno karizm atska
linost koja, ini se bez ikakva
napora, moe kom pletno zasjeniti
ostale konkurente. Adolphus Anthony Doc
Presluavajui Charlesove kon- Cheatham, vie od 50 godina
certne ploe (Ray Charles Live -
Doc Cheatham savren (esto osporavan) truba.
The Great Concerts, Ray Charles At
Newport i Genius Live In Concert)
dobit emo vie nego uvje rljive Adolphus Anthony Doc Cheatham Hendersonom (->) i Teddyjem Hil
dokaze o njegovoj nekadanjoj kon (roen 1905. u Nashvilleu, Tennes lom). Izmeu 1952. i 1955. suraivao
certnoj ve liini. Do koje m jere samo see) vie je od 50 godina prvoklasni je s jo jednim izvrsnim malim
njegovo prisustvo moe doliti ulje truba, sposoban solist i rasni voa sastavom pod vodstvom Vica Dic-
na vatru jednog ve uzavrelog sekcije, pa ipak nikada nije stekao kensona (->).
pakla, o cije n it emo po njegovu priznanje koje njegov talent zacijelo Cheathamov je ugled poprimio
nenajavljenom nastupu (prije negoli zasluuje. Do odreene m jere i sam m eunarodne razm jere nakon na
je pozvan na scenu nalazio se u je Cheatham pothranjivao predrasu redne dvije prekom orske turneje,
publici) n a je d no m prekrasnom kon du da su njegove solistike sposob ovaj put s W ilbur De Paris New
certu Arethe Franklin - Live At nosti skrom nijeg raspona. Niz voa Orleans Bandom; najprije je posje
Fillmore West. orkestara kao da se prikla njalo toj tio Afriku (1957), a zatim Evropu
 (1960). Izmeu te d vije turneje jo je
jednom boravio u Evropi (1958), s
klaviristom Sam myjem Priceom
(->). Na afrikom kontinentu ponov
no je gostovao 1960, kao lan grupe
Herbieja Manna. Izmeu 1966 -
1967. svirao je u kvintetu i sekstetu
Bennyja Goodmana (->). Redovito
je solirao u o m iljenim skladbam a
poput When Sunny Gets Blue, i
Cant Get Started i These Foolish
Things, U kolovozu 1966. uslije d ilo
je jo jedno putovanje u Evropu,
ovaj put u Belgiju, takoer s
Goodmanom, zbog nastupa na jazz
festivalu u C om blain-la-Touru Iste
se godine vratio u Evropu s grupom
pod nazivom Top Brass, u kojoj je
nastupala nekolicina ponajboljih
duhaa.
Od poetka pedesetih i u toku
ezdesetih godina redovito je svirao
s grupama afro-kubanskog usm jere
nja, u anru koji mu, oigledno,
odgovara: M arcelino Guerra, Perez
Prado i Machito (ukljuujui i ja p a n
sku turneju 1956).
Posljednjih desetak godina i na
dalje obavlja sve one poslove koje
je tako besprijekorno obavljao pret
hodnih desetljea: snim a (jazz ili
kao studijski glazbenik), radi za TV,
nastupa u velikim i m alim sastavi
ma. Neobino pouzdan suradnik
ije su solistike sposobnosti samo
jednom bile valjano predstavljene -
na dvostrukom album u Adolphus
Doc Cheatham, u postavi kvarteta
- on uvijek kvalitetno svira. U
njegovu m uziciranju nema bljeta-
vosti ili inovativnosti: on je naprosto
krajnje profesionalan truba koji
pokazuje istou svoga tona i supe
riornu kontrolu, a da ne govorim o o
izravnom swingu. Njegovo nadm o
no sviranje u baladam a (This Is All I
Ask ili Thats All) izvrsno se nado
punjuje nizom im presivnih izvedbi
u brzom tempu koje pokazuju da je
Doc Cheatham, kao solist, u toku
svoje inae ugledne ka rije re bio
neoprostivo zanemaren Shorty &
Doc moda je jo je d in i album
koji predstavlja njegov talent u
pravom svjetlu; to je p rijatna i
nepretenciozna ploa oputenog
swing-ugodaja, snim ljena 1961, u
drutvu Harolda Shorty Bakera
(), takoer drastino potcijenje-
nog trubaa. U toku k a rije re Cheat
ham se pojavljivao i na ploam a s
Ma Rainey (-*), Maxom Kam inskim
(->), Pee Wee Russellom (-) i
Captain John Handyjem.
Diskografija:
McKinney's Cotton Pickers,
Vol 5 (1930-1931)
(RCA Victor - Francuska)
Cab Calloway & His Orchestra
1933-1934
(RCA Victor - Njemaka)
Teddy Wilson & His Big Band
1939-40 (Tax - vedska)
Eddie Heywood, Begin The
Beguine (M ainstream /Fontana)
Wilbur DeParis, That's A
Plenty (A tlantic/London)
Wilbur DeParis, The Wild Jazz
Age (Atlantic/London)
Juanita Hall Sings The Blues
(C ounterpoint/Society)
Shorty Baker/Doc Cheatham,
Shorty & Doc
(Prestige - S w in g v ille / )
Billie Holiday, Vol 1
( /SagaPan)
Adolphus Doc Cheatham
(Jezebel/ )
Earl Hines, Swingin' Away
( /B la ck Lion)
Doc & Sammy (S ackville/ )
Hey Doc!
(Black & Blue - Francuska)
Buddy Tate, Jive At Five
(M ahogany/ )
Sammy Price Five
(Black & Blue - Francuska)
Don Cherry
Roen 1936. u O klahom a Cityju,
ovaj je truba svirao u konvencio
nalnim grupam a, da bi 1956. upo
znao Ornettea Colem ana i u c ije lo
sti doao pod utjecaj njegova revo
lucionarnog koncepta. Cherry je
prisutan na svim klasinim A tlanti-
covim album im a, u najp rim je ren ijim
postavama to ih je lid e r ikada
pronaao. C herryjevo naukovanje
m ogue je usporediti s ulogom
m ladog M ilesa Davisa u grupi
C harlieja Parkera: obojica su trub a
a u svom najboljem izdanju kada
svoje ideje ograniuju do okvira s
kojim a mogu izii nakraj; obojica su
n ajefikasniji kao strog kontrast svo
jim eksplozivnim liderim a. Cherry-
jev zvuk na depnoj trubi je tanak,
njegove su ideje rascijepljene i
esto nedovrene. Pa ipak, u kon
tekstu Colem anove glazbe pokazuje
kom pletno razum ijevanje liderova
svijeta - kontrapunktne izvedbe
poput Mapa (Ornette On Tenor)
svjedoe o njegovoj prim jerenosti.
Tema Peace (Shape Of Jazz To
Come) ukazuje na sve raznovrsnije
Cherryjeve postupke, a Face Of The
Bass (Change Of The Century) i
WRU (Ornette!) pruaju mu priliku
da se izrazi p rije negoli je lider
skicirao m elodijske m ogunosti. Iz
raajan, ali ritm iki labav, Cherry
i njegova poetna ostvarenja zasje
njena su Ornetteom i njegovim
osobnim razvojem .
R elativity Suite (JCOA Virgin): na p re d n jo j stran i om otnice fotografija
je pokrivaa to ga je izvezla supruga Dona Cherryja, Moki.
C herry je napustio grupu i okuao
se u lekcijam a koje je nauio od
razliitih velikana. U slije d ila su
snim anja s Coltraneom (The Avant-
-garde) i Rollinsom (Our Man In
Jazz), koja su pokazala da je
C herryjev koncept p ovrniji, ali i
ra d ika ln iji od njihovog. Tema Cher-
ryco pokazuje, prim jerice, da Col
trane ne moe iskoristiti temu bez
oslanjanja na harm onijske prom je
ne. Suradnja s tenoristom Albertom
Aylerom pokazala se p rim je re n i
jom , iako vieslojnoj kolektivnoj
izvedbi na albumu New York Eye
And Ear Control nedostaje d osljed
nost Free Jazza. Album to su ga
zajedno sn im ili 1964. u Kopenhage
nu (Vibrations) predstavlja obojicu u
najboljem svjetlu.
Iskustva iz suradnje s grupom New
York Contem porary Five, koje su
lanovi bili, uz ostale, Archie Shepp
i a ltist John Tchicai (1963-1964),
pom ogla su Cherryju kada je oku
pljao vlastiti sastav. Tada ve nasta
njen u Evropi, odabrao je argentin
skog tenorista Leandra Gata Bar-
bierija, Henryja G rim esa na basu i
Eda Blackw ella na bubnjevim a. Dva
album a za tvrtku Blue Note (Com
plete Communion i Symphony For
Improvisers) klasici su nove g la
zbe, slojevitih tekstura i m elodijski
inventivni; meusobno razum ijeva
nje lanova grupe u jedinjuje irok
raspon ugoaja. Cherry je ve imao
izvanrednu tehniku,' a njegov je
lirski pristup proiren zahvaljujui
putovanjim a i d o dirim a s drugim
etnikim glazbenim kulturam a. Kao
lid e r koji usm jeruje svoju grupu,
njegov se identitet osjeao jedna
ko snano kao i Ornetteov u sta
rom kvartetu. U solim a s Jazz
Com poser s O rchestra (The Jazz
Composers' Orchestra) zagriljivo
je sam ouvjeren i agresivan. No, op
sjednutost folklo rn im idiom im a uda
ljavala ga je od jazza; to je moda
bilo neizbjeno, je r nova glazba, Cherry i Old & New Dreams.
koja ne zavisi o harm oniji, ima vie
dodirnih toaka s izvan-evropskim
oblicim a. Veliki naglasak na flauta-
Don Cherry, eksponent svjetske
glazbe. Napustivi Ornettea, esta
su putovanja m ijenjala njegove
am bicije.
ma i udaraljkam a otkriva istonja
ka iskustva (Eternal Rhythm), pa se
veina kasnijih C herryjevih ostvare
nja ne moe m jeriti kriterijim a
zapadnoevropske umjetnike gla
zbe. Dueti s Edom Blackwellom
(Mu, 1 & 2) svrstavaju ga u okvire
jazza i tu je njegovo m uziciranje na
trubi briljantno. Zakljuna skladba
(Relativity Suite) postie ravnoteu
svih osobina kojim a je vjeran, od
zvona tibetskog ugoaja u uvodu,
do divlje, zanosno otpjevane pasa
e (s Cherryjevim vokalom).
Od 1974. Cherry ivi u vedskoj,
pa iako produktivan u djejoj glazbi
i istonjakim napjevima, teko da
e se vratiti jazzu. Uvijek nepred-
vidiv, Cherry se u novije doba poja
vio s dva odlina albuma, Don
Diskografija:
Ornette Coleman's Atlantic
Albums (Atlantic/Atlantic)
The Avant-garde
(Atlantic/Atlantic)
Our Man In Jazz
(RCA Victor/RCA Victor)
New York Eye And Ear Control
(ESP/ESP)
Vibrations (Arista-Freedom /
Arista-Freedom )
New York Contemporary Five
(Sonet/Sonet)
Complete Communion
(Blue Note/Blue Note)
Symphony For Improvisers
(Blue N ote/Blue Note)
Jazz Composers Orchestra
(JCOA/JCOA Virgin)
Eternal Rhythm (BASF/BASF)
Mu, Parts 1 & 2
( /BYG - Francuska)
Relativity Suite
(JCOA/JCOA Virgin)
Don Cherry (A&M /A&M)
Old & New Dreams
( /B la ck Saint - Italija)
George
Chisholm
George Chisholm (roen 1915. u
Glasgowu, kotska) od kraja tride
47
 setih godina vjerojatno je najbolji
britanski trom bonist. Chisholm ovu
vrijednost tehniki sigurnog, esto
kog glazbenika, ve su 1936. prizna
vali glazbenici izvan Velike B rita n i
je. Upravo 1936, Benny Carter (->),
koji je tada ivio i svirao u Nizozem
skoj, pozvao ga je da sudjeluje na
jednom snim anju u toj ze m lji, u
drutvu nizozemske grupe Ram
blers (Benny Carter With The Ram
blers & His Orchestra). to se ti
e kvalitete solistikih istupa na
tom snim anju Chisholm ov ivahan
trombon nadmaen je jedino bes
prijekornim Carterovim m uzicira
njem. Iste je godine snim ao u
drutvu jo jednog glasovitog am e
rikog dezista, velikog saksofoni-
sta Colemana Hawkinsa (->). A
kada je 1939. Fats W aller (->)
posjetio London i poduzeo nekoliko
snim anja, trom bon G eorgea Chis-
holma bio im je dobrodoao doda
tak (The Fats Waller Memorial
Album).
Solist i linijski svira u orkestrim a
Teddyja Joycea (1936), Am brosea
(1938), BBC Showbanda (1952),
Kennyja Bakera (u brojnim p rilik a
ma) i Jacka Parnella (1959), te
sudionik dobrotvornog londonskog
koncerta iz 1958, s Louisom A rm
strongom (->) kao atrakcijom , Chis
holm je u posljednjih 15 godina
doao na glas i kao vrlo duhovita
osoba. Na alost, njegova priroena
sklonost kom ediji esto p rikriva
injenicu da je on i nadalje vjet
trom bonist koji na ozbiljan nain
moe odsvirati osjeajna sola, kao
to pokazuje njegovo m uziciranje
na snim kam a Heres That Rainy
Day, The Boy Next Door i Mood
Indigo (sve na George Chisholm)
Koliko Chisholm moe p ridonijeti
uzbudljivosti koncertne izvedbe -
in sp irirajui one oko sebe da prue
maksimum - vidi se i iz njegova
izraajnog m uziciranja na koncertu
Alex Welsh Banda (An Evening With
Alex Welsh). A njegova sposobnost
da ostane vjeran samom e sebi u
uglednom drutvu, bjelodano se
pokazuje na albumu Wild Bill Davi
son With The Freddy Randall Band.
Diskografija:
Goerge Chisholm
( /Rediffusion)
Benny Carter With The
Ramblers & His Orchestra
(Decca - Francuska)
The Fats Waller Memorial
Album ( /Encore)
Various. British Jazz, Vols 1, 2
( /BBC Records)
George Chisholm, Trad Treat
( /P hilips)
George Chisholm, Jazz Today -
Tribute To Benny Carter
( /Jazz Today)
An Evening With Alex Welsh
( /B lack Lion)
Wild Bill Davison With Freddy
Randall & His Band
( /B lack Lion)
Charlie
Christian
Uz Theloniousa Monka, C harlieja
Parkera, Dizzyja G ille sp ie ja i Ken
nyja Clarkea, g ita rist C harlie Chri-
48
V _is -.w
After Hours (Esoteric): ko rije n i
be-bop revolucije.
stian bio je jedan od pionira be-
-bopa. N ajranije bop-snim ke iz 1941.
pokazuju da je Christian ve svirao
zrelim stilom , izvodei m elodijske
pasae i kom pleksne prom jene
akorda (The Harlem Jazz Scene).
Takoer si; prisutni Monk, Clarke i
Dizzy G illespie, jo uvijek razapet
izmeu svog poetnog uzora, Roya
Eldridgea i novih strem ljenja. Swing
To Bop pokazuje njegovo intenzivno
ritm iko koritenje riffova, a stalno
prisutan blues-ugodaj na relativno
novom instrum entu, elektrinoj gita
ri, svjedoi o utjecaju Teksasa i
Oklahome, gdje je odrastao. Godine
1939. p ridruio se Benny Goodman
Sextetu, a njegov dubok utjecaj na
taj sastav, kao i na nadolazee
generacije gitarista, uoljiv je u
izvedbam a poput A Smo-o-o-oth
One i Seven Come Eleven, u kojim a
form ula riff-pasaa-riff postavlja
tem elj daljnjeg razvoja. Solo Flight
predstavlja Christiana s Goodmano-
vim orkestrom (Charlie Christian
With The Benny Goodman Sextet &
Orchestra). Roen 1919, Christian je
umro 1942. od tuberkuloze.
CHARLIE
C H R IS T IA N
r ^
C harlie C hristian Live! (Jazz
Archive): inovativna gitara.
Diskografija:
Harlem Jazz Scene, 1941
(Esoteric/Society)
Charlie Christian With The
Benny Goodman Sextet &
Orchestra (Colum bia/Realm )
Stanley Clarke
Poput bubnjara Anthonyja W illiam -
sa i basist Stanley Clarke bio je
svojevrsno udo od djeteta - u
osam naestoj godini svirao je s
Horaceom Silverom . Roen 1951. u
P h ila d e lp h iji. zapoeo je na vio lin i i
elu, a kasnije je preao na akusti
ni i elektrini bas. A firm ira o se s
*
Stanley Clarke (Atlantic): izvanredno talentiran kontrabasist i bas-
-gita rist grupe Return To Forever.
jazz-rock grupom Return To Fore srednju kolu. Zatim se vratio u Los
ver klavirista Chicka Coreae, a Angeles i suraivao s nekoliko
neobina sloboda u pristupu grupe lokalnih grupa, da bi potom vodio
om oguila mu je mnogo solistikih sastav od etrnaest lanova koji je
istupa. Sve njihove album e (Hymn uo Teddy Weatherford i ishodovao
To The 7th Galaxy, Light As A mu stalni angaman u angaju.
Feather, Where Have I Known You Nakon toga Clayton je u Los
Before i No Mystery) karakterizira Angelesu vodio jo jedan veliki
fina m euigra glazbenika. Clarkeovi orkestar (1936), a njegova je karije
sam ostalni album i (Stanley Clarke, ra uzela pravog maha kada je
Journey To Love, School Days) potkraj 1936. pristupio Countu Ba
vrludaju izmeu jazza i rocka, sa sieju (->). Od tada je pokazivao
zauujuim pasaama na razmei uravnoteenost izvedbi koju je nad
klasike i flam enka poput Spanish m aila tek nekolicina trubaa.
Phases For Strings & Bass (Stanley Prve Claytonove snimke, iz 1937,
Clarke) i s nadosnim avanim vokali
ma u Just A Game (School Days).
odaju prisan, ukusan i oputeni
swing koji je oduvijek obiljeavao
# Fama superzvijezde okrn jila je nje njegovo m uziciranje, a ukazuju i na
gov pravi status izvrsnog glaz njegovu svestranu tehniku. Ona je
benika. pod znatnim utjecajem Louisa Ar-n-
stronga (->), u kom binaciji s osje-
Diskografija:
Return To Forever (ECM/ECM)
ajnou i lirskim pristupom Joea
Smitha. Te prve snimke - koje je
Hymn To The 7th Galaxy rea lizira o kao istaknuti Basiejev
(Polydor/P olydor) solist, te kao solist-pratitelj na
Light As A Feather snim kam a B illie Holiday (-) -
(Polydor/P olydor) takoer pokazuju da je Claytonov
Where Have I Known You pristup trubi u to doba ve bio
Before (Polydor/Polydor) uglavnom definiran.
No Mystery (Polydor/P olydor) Claytonov je stil u toku mnogih
The Romantic Warrior godina, uz povremena blaga dotjeri
(Columbia/CBS) vanja, ostao gotovo nepromijenjen.
Stanley Clarke (A tlantic/A tlantic) Elegancija njegovih fraza i nepore
Journey To Love civa ritm ika snaga znatno su
(A tlantic/A tlantic) obogatili snimke Basieja i Holidaye-
School Days (Atlantic/Atlantic) ve iz 1937 (a i kasnije). Osim toga,
dom iljatim koritenjem raznih sor-
dina, na snim kam a poput Honeysu
ckle Rose i Swinging At The Daisy
Chain, pridonio je svojoj reputaciji.
Buck Clayton Naredne studijske snimke Basieja i
Claytona (The Best Of Count Basie,
Jumpin At The Woodside, You Can
W ilbur Buck Clayton (roen 1911.
Depend On Basie, The Great Count
Basie & His Orchestra, Super Chief,
u Parsonsu, Kansas) proivio je Lester Young With Count Basie
uglednu karijeru na kojoj bi mu Orchestra i Count Basie) rezultirale
m orali pozavidjeti gotovo svi jazz- su daljnjim Claytonovim trubakim
-glazbenici. Kao estogodinjak za ostvarenjim a koja ostaju u sjeanju.
poeo je s klavirom , a u esnaestoj Meu m nogim kvalitetnim solima
je preao na trubu; poduavao ga je koja je Clayton odsvirao za boravka
otac koji je svirao trubu i tubu. Na u Basiejevom orkestru, slijedea se
Zapadnoj obali bavio se nekolici m oraju svrstati meu najbolja:
nom neglazbenih poslova, a onda Smarty, Swingin' The Blues, Jum
se vratio u Kansas da zavri pin' At The Woodside. Time Out,

Bivi Basiejev suradnik Buck Clayton - njegovo svira nje trube
nadilazi stilistike kategorije, sta ri poput n a jb o ljih vina.
Topsy, Doggin' Around i Fiesta In
Blue, te dvije teme Basiejeva sek
steta, Bugle Blues i Royal Garden
Blues. Ne sm ije se zaboraviti ni
besprijekorno Claytonovo m uzicira
nje na snim kam a s blues-pjevaem
Jimmyjem Rushingom (->) (Blues I
Love To Sing), ukljuujui Good
Morning Blues, Sent For You Ye
sterday & Here You Come Today,
Blues In The Dark, Boo-Hoo i How
Long Blues. A evo dokaza Claytono-
vih koncertnih sposobnosti - s
Basiejem i ponekad Rushingom -
na postojeim radio-snim kam a o r
kestra i pjevaa s kraja tridesetih
godina: Count Basie At The Savoy
Ballroom 1937, William & The Fa
mous Door i The Count At The
Chatterbox 1937.
Efektno Claytonovo m uziciranje
obogatilo je brojne snim ke B illie
Holiday, naroito iz toga razdoblja.
Godine 1937, prim jerice, ostvario je
osobito znaajne doprinose b ro je vi
ma kao to su This Years Kisses,
Why Was I Born? (The Billie Holiday
Story, Vol 1) i Mean To Me, Hes
Funny That Way (The Golden Years,
Vol 2).
Godine 1938, kao lan grupe Kan
sas City Six koja nije im ala klavir, a
djelovala je pod vodstvom Lestera
Younga (-), Clayton je snim io neka
od svojih n a jizraa jn ijih sola (Lester
One For Buck (W orld Record
Club).
Young & The Kansas City Five),
najbolje predstavljena tem am a Pa-
gin' The Devil i I Want A Little Girl.
Suradnja Younga i Claytona dala je
trajn e rezultate i u kasnijim p rilik a
ma (Spirituals To Swing i, naroito,
Lester Young Leaps Again!).
lako bi ga se teko m oglo nazvati
tipinim lanom trupe Jazz At The
Philharm onic, on ni u tako uzavreloj
atm osferi nije izgubio ravnoteu ni
priroeno dobar ukus (Jazz At The
Philharmonic, 1946, Vol 2); u to
doba Clayton ne samo da je napu
stio Basieja, ve je bio odsluio i
vojni rok.
Nakon II svjetskog rata nastupao je
s grupom JATP (neto m anje od
dvije godine), pojavljivao se kao
solist u svim vrstam a ad hoc grupa i
vodio je niz redovito kvalitetnih
sastava koji su, u naelu, ukljuivali
glazbenike srednjeg razdoblja.
to se ovog posljednjeg tie, Clay
ton je ve odavno postao najvani
jim pojedinanim protagonistom
m ainstream -jazza (izraz to ga je
p rije mnogo godina iskovao jedan
od vodeih kritiara, da bi opisao
glazbu koja sadri elem ente tra d i
cionalnih i m odernih oblika).
Clayton je bio i glavni pokreta
org a n izira n ih studijskih jam sessio-
na, om oguenih zahvaljujui pojavi
LP-ploe. Od 1953. nadalje, veina
Buck Clayton Jam Sessions
(Vogue).
ih je snim ljena za am eriku tvrtku The Great Count Basie & His
Colum bia. V jerojatno je najslavniji Orchestra (Joker - Italija)
Buck Clayton Jam Session, koji Count Basie, Super Chief
sadri dvije duge snim ke (The (Columbia/CBS)
Hucklebuck i Robbins Nest), te niz - Jimmy Rushing, Blues I Love
to b riljantnih, to standardnih - To Sing
sola glazbenika kao to su Urbie (Brunsw ick/A ce of Hearts)
Green, Henderson Chambers, Joe Count Basie At The Savoy
Newman, Julian Dash, Sir Charles Ballroom 1937 (Saga)
Thompson i, dakako, sam Clayton. Count Basie & His Orchestra
Njegovi jam sessioni su se m eu (Trip)/
sobno razlikovali u pogledu um jet William & The Famous Door
nikog i kreativnog uspjeha, u (DJM)
zavisnosti o odabranim glazbenici Count Basie, The Count At The
ma; album The Golden Days Of Chatterbox 1937
Jazz: Swingin Buck Clayton Jams (Jazz Archives)
Count Basie & Benny Goodman The Billie Holiday Story, Vol 1
pokazuje izvanredne rezultate na (Columbia/CBS)
razini slinih snim ljenih jam ses- Billie Holiday, The Golden
siona u Claytonovoj o rganizaciji. Years, Vol 2 (Columbia/CBS)
Jedno od snim anja koje je re zu ltira Lester Young & The Kansas
lo vrhunskom glazbom jest Buck City 5 (sic)
Clayton Band - Clayton s kolegom - (M ainstream /Stateside)
-trubaem Rubyjem Braffom (->): Various, John Hammonds
Claytonova n a jo m iljen ija jam ses Spirituals To Swing
sion snim ka jest Songs For Swin (Vanguard/Vanguard)
gers iz 1958; ona sadri i prekrasno Lester Young, Lester Young
m uziciranje jo jednog Basiejevog Leaps Again!
tienika, Buddyja Tatea (->), na (EmArcy/Fontana)
tenor-saksofonu. Poetkom 1958. Various, Jazz At The
Clayton je znatno pridonio Tateo- Philharmonic 1946, Vol 2
vom albumu Swinging L ik e ... Ta (Verve)
te!, a zablistao je i na dva A Buck Clayton Jam Session
m ainstream -snim anja kojih su (Colum bia/CBS - Realm)
zvijezde, redom, bili Coleman Haw Swingin Buck Clayton Jams
kins (->) (The High & Mighty Hawk) i Count Basie & Benny
Dicky W ells (-) (Trombone Four In Goodman (CBS)
Hand). Buck Clayton Band
U novije doba Clayton se morao (Vanguard/Vanguard)
odrei sviranja trube zbog bolesti Buck Clayton, Songs For
eluca, usana i kile. No, u poslje Swingers (Colum bia/C olum bia)
dnjih nekoliko godina producirao je Buddy Tate, Swinging Like...
niz jam sessiona s jo veim Tate! (Felsted/Felsted)
izborom glazbenika i zastupljenih Coleman Hawkins, The High &
stilova. Prisilan prekid svira nja nu Mighty Hawk (Felsted/Felsted)
no je skrenuo panju na njegovo Dicky Wells, Trombone Four
kom poniranje i araniranje, dva In Hand (Felsted/Felsted)
aspekta njegova rada koji su ranije Buck Clayton/Buddy Tate,
esto pro la zili nezapaeno. Kao Kansas City Nights
lan Basiejevog orkestra napisao je (P restige/ )
niz prim je rn ih aranm ana (ukljuu Various, Tootin Through The
jui H&J, Down For Double, It's Roof, Vol 2 (Onyx/Polydor)
Sand, Man i Taps Miller). Pisao je i Nat Pierce, Jam Session At The
za orkestre Dukea Ellingtona (-) i Savoy (RCA Victor - Francuska)
Harryja Jam esa (-). Buck Clayton Jam Session,
Od pedesetih godina naovamo Vols 1, 2 (C hiaroscuro)/
njegove su se jednostavne skladbe i Buck Clayton Jam Sessions
aranm ani poeli red o vitije p o ja vlji (Vogue)
vati. Nakon novijih pokuaja u tom Jimmy Rushing, Who Was It
pravcu, ukljuujui Buck Clayton Who Sang That Song
Jam Session, Vols 1, 2/Buck Clay (M aster Jazz Recordings/ )
ton Jam Session, C laytonove su Buck Clayton & Jimmy
skladbe (i instrum entalne izvedbe) Witherspoon Live In Paris
znatno obogatile glazbu s nekoliko (Vogue)
album a Hum phreyja Lytteltona (->). Buck Clayton, Jazz Party Time
Najbolji je vjerojatno Le Vrai Buck (C hiaroscuro/ )
Clayton, Vol 2. Njegova vrijednost One For Buck
solista, p ratitelja, skladatelja, aran (World Record Club)
era i lidera im presivno je predsta Lester Young, Vols 1-3
vljena i na dvostrukom koncertnom (Columbia/CBS)
album u iz 1961 (Buck Clayton &
Jimmy Witherspoon Live In Paris),
koji je nedavno ponovno izdan. Na
svim tim glazbenim podrujim a
Buck Clayton je u o tp rilike 45
Rod Cless
godina bio pravim dobitkom za
svije t jazza, pa bez sum nje ostaje
jednim od njegovih n a jp rofesional George Roderick Rod Cless (ro
nijih i najvanijih protagonista. en 1907. u Lennoxu, Iowa) bio je
jedan od pripadnika kole bijelih
jazz-glazbenika koji su se ja vili
Diskografija: sredinom i potkraj dvadesetih godi
Count Basie, Swinging At The na. Vjet klarinetist tenog tona i
Daisy Chain ( /C oral) laganog, atraktivnog vibrata, Cless i
Count Basie, Jumpin At The njegovo m uziciranje ponekad su
Woodside (Brunsw ick/C oral) podsjeali na Franka Teschemache-
Count Basie, You Can Depend ra (-) (jednoga od njegovih prvih
On Basie ( /C oral) uzora), s kojim je nastupao u
The Best Of Count Basie razliitim ansam blim a na podruju
(MCA Coral - Njemaka) Chicaga i u okolici grada, u toku
49
druge polovine dvadesetih godina
Cless - koji je svirao i alt-saksofon,
ali rijetko kada u solistikoj ulozi -
suraivao je i s Jessom Stacyjem
(->), Frankom Snyderom i Muggsy-
jem Spanierom (-). S ovim poslje
dnjim Cless je snim io svoja najbolja
sola (The Great Sixteen), znatno
doprinosei nedvojbenom uspjehu
legendarnih snim ki Spanierovih
Ragtimersa iz 1939.
Snimao je i s Eddiejem Condonom
(->), Maxom Kam inskim (->) (Dixie
land Horn), Artom Hodesom (-)
(The Funky Piano Of Art Hodes), i
Yankom Lawsonom (-*) U koncert
nom izdanju nastupao je s njim a, te
s Wild Bill Davisonom (->), M arty-
jem Maralom , Georgom Brunisom
(-) i Bobbyjem Hackettom (-)
Cless je prem inuo 1944. u New
Yorku od posljedica ozbiljnih povre
da to ih je zadobio nakon tekog
pada.
Diskografija:
Muggsy Spanier, The Great
Sixteen (RCA V icto r/
RCA Victor - Francuska)
The Funky Piano Of Art Hodes
(Blue Note)
Max Kaminsky, Dixieland Horn
(Com m odore/M elodise)
Arnett Cobb
Arnett Cleophus Cobb (roen 1918.
u Houstonu, Texas) jedan je od
mnogih teksakih glazbenika iji je
snaan, vrlo prodoran tenor-sakso
fon odavno postao sastavnim d ije
lom jazza. Kao djeaka baka ga je
poduavala klaviru, preao je na
violinu, trubu i C-saksofon, da bi se
napokon posvetio tenor-saksofonu.
Prvi profesionalni angam an (u
petnaestoj godini) im ao je sa sasta
vom bubnjara Franka Davisa. Dvije
godine (1934-1936) proveo je s
grupom Chestera Boonea. Godine
1936. p ridruio se novoj skupini koju
je osnovao M ilton Larkin (truba
poput Boonea). Cobb je u njoj ostao
do 1942, kada je preao u orkestar
Lionela Hamptona (-). S Ham pto
nom je postao poznat, a njegova
uzbudljiva sola u skladbam a poput
Flying Home No 2 (The Best Of
Lionel Hampton) i Overtime (Step
pin Out: Lionel Hampton, Vol
2:1942-1944) znatno su prido n ije la
solistikom kapacitetu ansam bla i
uinila Cobba vie nego p rim je re
nom zam jenom za lllin o isa Jacque-
ta (->) koji je bio otiao. Godine
1947. i Cobb je napustio Hamptona,
da bi okupio vlastiti sastav.
Cobbove snim ke s tim sastavom iz
1947 (za tvrtku Apollo) (The Fabu
lous Apollo Sessions) n a ju vje rljivije
pokazuju da on nije bio samo d ivlji,
frenetian i nekonstruktivan big
band duha. Istodobno, uzbudljivost
to je unio u naslove poput Go, Red,
Go, Top Flight i Big League Blues
uvjerava sluatelja da Cobb nipoto
nije izgubio sposobnost strastvenog
m uziciranja. Te e snim ke ostaviti i
neporeciv trag na rhythm -and-blues
uope. Godine 1948. Cobb je morao
rasform irati svoj sastav zbog bolesti
kime, koja je zavrila operacijom .
Posla se nije mogao prihvatiti sve
do 1950, kada je predstavio novi
sastav. No, k a rije ra mu je ponovno
prekinuta zbog autom obilske nesre-
50
The fssulous fleofc Sesson*
The Fabulous A pollo Sessions -
A rnett Cobb (Vogue).
e (1956) u kojoj je pretrpio ozbiljne
ozljede. Vratio se u Houston da bi
vodio jo jedan orkestar od 16
lanova, angairan u nekom lokal
nom klubu kojega je, napokon,
postao vlasnikom .
Pojava soul-jazza potkraj pedese
tih i poetkom ezdesetih godina
uinila je da se Cobbov muki
tenor-saksofon ponovno vrati u mo
du, barem na ploama. Tako je, npr,
za tvrtku Prestige snim io niz vita l
nih, svingerskih album a sa za n im lji
vim izborom studijskih suradnika,
ukljuujui Eddieja Lockjaw Davi
sa (->), Wild B illa Davisona (->)
(Blow, Arnett, Blow!), Colemana
Hawkinsa (->), Buddyja Tatea (->)
(Very Saxy), Reda G arlanda (Siz-
zlin) i Raya Bryanta (Party Time).
Da bi pokazao kako jo uvijek
propisno moe svirati balade, na
zadivljujue oputenom snim anju
(Ballads By Cobb) m ajstorski je
odsvirao tem e Willow, Weep For
Me, Blue & Sentimental i P. S. I
Love You.
Cobbovi klupski angam ani nasta
vili su se od ezdesetih godina
naovamo, iako su njegovu karijeru i
nadalje prekidali problem i sa zdra
vljem . Prvi put je posjetio Evropu
1973, kao lan jednog a ll stars
paketa. Slijedee godine nastupio
je na Dunkirk Jazz Festivalu, a 1975.
gostovao je sa sastavom Milta
Bucknera. Ploe Arnetta Cobba
danas su vrlo rijetke. No, mnogo
ugodne, oputeno izvedene glazbe
zacijelo se moe uti na albumu
Jazz At Town Hall, Vol 1, na kojemu
Cobba i Bucknera s oitim entuzija
zmom prate bubnjar Panama Fran
cis i Illinois Jacquet - ovjek kojega
je Cobb jo 1942. zam ijenio u
orkestru Lionela Hamptona.
Diskografija:
The Best Of Lionel Hampton
( /M C A Coral - Njemaka)
Steppin Out: Lionel Hampton,
Vol 2 (1942-1944)
( /M CA - Njemaka)
Arnett Cobb, The Fabulous
Apollo Sessions
(Vogue - Francuska)
Arnett Cobb. Blow, Arnett,
Blow!
(P restige/ )
Arnett Cobb, Very Saxy
(Prestige/Prestige)
Arnett Cobb, Sizzlin
(Prestige)
Arnett Cobb, Ballads By Cobb
(Prestige - M oodsville)
Arnett Cobb/Illinois Jacquet,
Jazz At Town Hall, Vol 1
(JRC/ )
Arnett Cobb & His Mob
(Phoenix Ja zz/ )
'W
Al Cohn
Roen 1925. u Brooklynu, tenorist Al
Cohn bio je, sa Stanom Getzom,
Allenom Eagerom, Brewom Mo-
oreom i Zootom Simsom, n ajprije
pod utjecajem Lestera Younga. Na
prvim izvedbama u tom stilu (Brot
hers & Other Mothers) Cohn je
nastupao s Getzom i Simsom, te u
kvartetu s klaviristom Georgeom
W allingtonom . Vrlo traen skladatelj
i araner, Cohn neredovito snim a
iako se njegove skladbe - poput
The Goof And I koju je napisao za
Sergea Chaloffa - esto pojavljuju
na jazz-repertoaru. Iskustva s ve li
kim orkestrim a Woodyja Hermana,
Buddyja Richa i A rtie ja Shawa dala
su Cohnovom instrum entu grub,
svingerski ton, a posljednjih godina
u njegovu se stilu osjetio utjecaj
Sonnyja Rollinsa. Obino surauje s
tenoristom Zootom Simsom, a vei
na njegovih najboljih ostvarenja
nastala je iz te suradnje: glazbenici
in sp irira ju jedan drugoga, a obojica
pokazuju svingerski, m elodijski i
beskrajno razdragan pristup (Zoot-
case, Body & Soul i Motoring
Along). Zajedno se p ojavljuju u
grupi M ilesa Davisa iz 1953, u kojoj
sviraju Cohnove origina le poput
Tasty Pudding. Rijetki sam ostalni
album i Ala Cohna, dom iljatog i
pouzdanog glazbenika (Play It
Now), zajameno su zadovoljstvo.
Diskografija:
The Brothers & Other Mothers
(Savoy/Savoy)
Zoot Sims, Zootcase
(Prestige/Prestige)
Al Cohn - Zoot Sims, Body &
Soul (M use/ )
Motoring Along (Sonet/Sonet)
Al Cohn, Play It Now
(Xanadu/ )
Miles Davis, Dig
(Prestige/Prestige)
AL COrtN L ZOOT SIMS
T to fo n rn j /M o r^ "
M otoring Along (Sonet): A l Cohn
u poznatom drutvu.
Nat King Cole
Nat King Cole, ije se im e obino
poistovjeuje s rom antinim pjeva
njem, bio je jedan od najboljih jazz-
-kla virista etrdesetih godina. Ro
en 1919. u Alabam i, na poetku je
bio pod utjecajem Earla Hinesa, ali
je ubrzo stvorio vlastit, raspoznatljiv
stil. O dlina kom pilacija Coleovih
izvedbi u triju od 1944. do 1949.
pokazuje logiku njegove im proviza
cije (Trio Days), dok album s
N AT KING COLE
won nor . cmakik wvbh
anatom y of a jam session
Anatomy Of A Jam Session
(Black Lion): dogovor
p re d snim anje.
trubaem Charliejem Shaversom i
tenoristom Herbiejem Haymerom iz
1945, ukljuujui i alternativne ver
zije skladbi, daje prekrasan uvid u
proces nastajanja glazbe (Anatomy
Of A Jam Session). Na klasinim
izvedbama u triju Lester Young,
Cole i Buddy Rich, klavirist se
prvobitno pojavljivao pod pseudoni
mom Aye Guy zbog ugovornih
obaveza (The Genius Of Lester
Young). Njegova ostvarenja u bur
noj atm osferi grupe Jazz At The
Philharm onic, kada prati tenoriste
lllin o isa Jacqueta i Jacka McVea,
mogu se nai na jednoj koncertnoj
kom pilaciji (Jazz At The Philharmo
nic, 1944-46). Poetkom pedesetih
godina pjevaki ga je uspjeh odvu
kao s jazz-scene: umro je 1965.
Diskografija:
King Cole Trio, Trio Days
(C apitol/ )
Anatomy Of A Jam Session
(Black Lion/B lack Lion)
The Genius Of Lester Young
(Verve/Verve)
Jazz At The Philharmonic
194446 (Verve/Verve)
Cozy Cole
W illiam Randolph Cozy Cole (ro
en 1909. u East Orangeu, New
Jersey) zarana se prihvatio bubnje
va i uenja glazbe (dva su brata
kasnije postala profesionalnim kla
viristim a), p rije negoli je porodica
Cole preselila u New York. Prvi put
je profesionalno bubnjao potkraj
svog tinejderskog doba, s Wilbu-
rom Sweatmanom, a zatim je vodio
vlastite sastave.
Snim ati je zapoeo 1930. s Jelly
Roll Mortonom (-) (Jelly Roll
Morton & His Red Hot Peppers:
1927-1930, Vol 1). Svirao je s or
kestrom Blanche Calloway (1931
-1932), a potom u nizu prvoklas
nih sastava - Benny Carter (->),
W illie Bryant (Willie Bryant/Jimmie
Lunceford & Their Orchestras), Stuff
Smith (-) (Stuff Smith & His Onyx
Club Orchestra) i Cab Calloway
(-)
Cole je sa Smithom dao neke od
svojih najboljih bubnjarskih partija
u okviru malog sastava iz poetnog
razdoblja karijere; s Callowayem,
kod kojega je izmeu 1938. i 1942.
bio okosnicom ritam -sekcije, ostva
rio je vjerojatno najbolje big band
izvedbe (Chu Berry Featured With
Cab Calloway: Penguin Swing,
1937-1941 i 16 Cab Calloway Clas-
 Chu Berry Featured With Cab svirao je s Bennyjem arterom (-),
Calloway: Penguin Swing, a zatim se pridruio Teddyju Hillu.
1937-1941 (Jazz Archives) Potkraj 1935. drugi put je doao u
The Complete Lionel Hampton Evropu (s Freddyjem Taylorom).
(RCA V icto r)/ Umjesto da se vrati u SAD, svirao je
Lionel Hamptons Best s jednim sastavom iz Bombaja
Records, Vols 1, 2, 3, 5, 6 (1936-1937). U Parizu je nastupao s
(RCA Victor - Francuska) orkestrom W illieja Lewisa do kraja
Various, The Panassie Sessions 1938, a zatim na duem angamanu
1938 (RCA Victor - Francuska) u Egiptu (1939), ukljuujui nastup
Willie Bryant/(Jimmie na zabavi u povodu enidbe iran
Lunceford)&Their skog aha. Vratio se u SAD i
Orchestras (B lu e b ird / ) pridruio Bennyju arteru, u prolje
Chu Berry, Chew, Choo. Chu & e 1940. Kratko je radio s Fatsom
Co. (RCA Victor - Francuska) W allerom (-) (Coleman je snim ao s
Coleman Hawkins, Swing! ovim klaviristom jo 1934) (Fats
(Fontana) Waller Memorial), da bi postao
Coleman Hawkins, Cattin lanom seksteta Teddyja Wilsona
(Fontana) (-) s kojim je ostao gotovo godinu
Various, The Greatest Of The dana. A ngairali su ga zatim Andy
Small Bands, Vol 5 Kirk (-) (1941-1942), Roger Kay,
(RCA Victor - Francuska) Noble Sissle i Ellis Larkins (1943).
Dizzy Gillespie: The Small Izmeu ovih angamana u 52. ulici
Groups (1945-1946) (Phoenix) je vodio vlastiti trio. Uspjeno je
Cozy Cole, Concerto For Cozy svirao s M ary Lou W illiam s (-),
(Savoy/ ) Johnom Kirbyjem (-) i Georgeom
Louis Armstrong: July 4, Johnsonom (kao kolider), da bi
1900 - July 6, 1971 zatim s Herbiejem Cowensom po
(RCA Victor/R C A Victor) duzeo turneju po Filipinim a i Japa
Louis Armstrong At The nu. Od 1946. svirao je sa Sy O live
Pasadena (Decca/Coral) rom (-) i Billyjem Kyleom (-), a
Jazz Giants: Cozy Cole/ 1948. ponovno je otiao u Francusku.
From The Very Beginning (MCA): m ladi Nat King Cole iz razdoblja Red Norvo (T rip / ) Boravei u Evropi, postao je om i
kada njegov glas jo n ije zasjenio njegov klavir. Cozy Cole & His Orchestra ljenim gostom jazz-klubova, konce
(Love/London) rata i festivala. Svirao je s orke
sics). Ovaj drugi album sadri ak Small, Bands, Vol 5). Neoekivan Earl Hines - Cozy Cole strom Counta Basieja kada je ovaj
tri odlina Coleova bubnjarska sola: kom ercijalni uspjeh doivio je 1958. (Felsted/Felsted) gostovao u Evropi (1961) i bio
Paradiddle, Ratamacue i Crescendo singl ploom Topsy - ta stara lanom raznih paket-programa
In Drums; svaki je solo inkorporiran Basiejeva skladba postala je m ili kao istaknuti solist. Rijetko se
u okvir big band aranm ana. junskim hitom: tema Topsy 1 izbila vraao u SAD. Usprkos poduim
Osim kratke suradnje s Raymon- je na am eriki Top 30, a zatim je Bill Coleman izbivanjim a u mnogim dalekim kra
dom Scottom (1942), Cole je godina Topsy 2 izbila ak na tree m jesto jevim a i kontinentim a, Coleman je u
ma bio glazbenik tvrtke CBS, ko ri ranglista. toku svoje ka rije re redovito snimao.
stei povrem ene pauze da bi u 52. Godine 1957. poduzeo je evropsku Uzmemo li u obzir koliko je dugo
ulici vodio vlastiti sastav. Nastupio turneju s grupom Jack Teagarden W illiam Johnson Bili Coleman boravio u novoj dom ovini, ne zau
je i u brodvejskim m juziklim a Car (-) - Earl Hines All Stars. Nakon osjeajan je, m elodian truba koji uje da su mnoge njegove najbolje
men Jones (1954) i Seven Lively uspjeha skladbe Topsy Cole je neko je, ini se, barem kao profesionalni snim ke nastale u Parizu. Osim
Arts (1946). vrije m e nastupao s vlastitim sasta glazbenik, due boravio u Parizu, parikih snim anja s orkestrom Wil
Godine 1944. rea lizira o je niz vom; zatim se vratio klupskom i Francuska, negoli u Parisu, Kentuc lieja Lewisa (Bill Coleman A Paris,
odlinih snim ki s Colem anom Haw studijskom radu. Izmeu 1962. i ky, gdje je roen 1904. Jo znatno 1936-38, Vols 1, 2), realizirao je
kinsom (->), uz izvrstan kla vir Earla 1963. s vlastitim je sastavom kon- potcijenjen - naroito u svojoj brojne snim ke s tam onjim glazbe
Hinesa na jednom od snim anja pod ce rtira o u Africi. I nadalje je sudje rodnoj zem lji - Coleman i njegov nicim a kao to su Stephane Grap
Hawkinsovim vodstvom (Swing! i lovao u veini aktivnosti po kojim a bogat, prodoran, uvijek svingerski pelli (-), Django Reinhardt (->) i
Cattin). Daljnje snim ke pod Coleo- je i ran ije bio poznat, ukljuujui stil pouzdano se zasnivaju na nai Alix Combelle, te s Am erikancim a u
vim vodstvom, potkraj 1944 (s Haw plodan boravak u kvintetu Jonaha nu svira nja trube tridesetih godina Evropi ili, pak, Am erikancim a na
kinsom i drugovim a), rezu ltira le su Jonesa (->). koji je bio pod sveprisutnim Arm - gostovanju (Herman Chittison, Tom
jednako kvalitetnom glazbom, obo Osim ostalih film skih nastupa, svi strongovim utjecajem . Na Colem a- my Benford, Wilson Myers, Edgar
gaenom Coleovim pouzdanim , ia rao je i u glazbi za film The Strip. novu nesreu to je razdoblje, iz Spider Courance).
ko nikada prenaglaenim ritm om Ve pola stoljea Cozy Cole je uzmemo li Arm stronga, obilovalo Meu zapaenim Colemanovim
(Jazz 44). Poetkom 1945. Cole je s jedan od najsvestranijih perkusioni- velikim brojem istaknutih i ta le n tira parikim snim kam a mogu se nave
Charlijem Parkerom (-) i Dizzyjem sta. Istina, im a trenutaka kada se nih trubaa (npr. Alien (->), Berigan sti: Bili Street Blues, After You've
Gillespiejem (->) sudjelovao na njegovo bubnjanje doim a ispotpro- (-), Eldridge (->) Clayton (->) i Gone i Exactly Like You (Bill
zapaenom, pionirskom bop-snim a- sjenim - posebice ako ga uspore Cootie W illiam s ( *)), ija ostvare Coleman A Paris, 1936-1938, Vol 2).
nju (Dizzy Gillespie: The Small ujem o s pojedinim dom aajim a nja kao da su za sje n jiva la odlino U Francuskoj je snim ao i s legen
Groups: 1945-1946), pa iako se bubnjara koji su se ja v ili poetkom Colem anovo m uziciranje. A firm aci darnim Djangom Reinhardtom
njegovo m uziciranje tada tek p rib li etrdesetih godina i kasnije - no te ju ovog biveg kurira tvrtke Western (Django Reinhardt/&The American
avalo stilistikim osobinam a be- trenutke zasjenjuju bezbrojne od li Union sp rije ila je i injenica da je Jazz Giants/Django & His American
-bopa, ono svjedoi o njegovoj ne izvedbe koje je Cole ostvario u to liko dugo izbivao iz SAD. Friends, Vol 2), a njegove su se
adaptibilnosti: snaao se s p o p rili suradnji sa svekolikim g la zbenici Kada se okuao na klarinetu i C- ive, elegantne dionice efektno sta
nim uspjehom, a pritom nije izne ma i sastavim a, te na m nogim -saksofonu, mladi se Coleman odlu pale sa snanim gitaristikim rit
vjerio samoga sebe. Godine 1946. diskografskim , koncertnim i stu d ij io za trubu, a prvi put je nastupio mom i ciganskim tonom.
na kratko je svirao s Bennyjem skim nastupima. kao lan sastava J. C. Higginbotha-
Goodmanom (-*), ali je izmeu Osim ve spom enutih snim ki, osta ma (-).
U profesionalnom sm islu, njegova
1946. i 1948. uglavnom bio zaoku lih, za koje se moe rei da ostaju u
pljen studijskim radom. Godine sjeanju, a nastale su pod Coleovim se ka rije ra poela razvijati kada je
o
1948. i 1949. vodio je vlastite im enom , relativno je m ali broj. doao u New York sa ansam blom
sastave, da bi se poetkom 1949. esto su bile nedosljedne, kao na C ecila i Lloyda Scotta (1927). Luisu
prikljuio grupi All Stars Louisa albumu Earl Hines - Cozy Cole, ili Russellu (->) prvi put se p ridruio
Arm stronga (->) (Louis Armstrong: su, pak, mnogo obeavale, ali bi 1929, a s njim je due suraivao WW M
July 4, 1900 - July 6, 1971 i Louis samo snim anje rezu ltira lo skrom izm eu 1931. i 1932 (Luis Russell &
Armstrong At The Pasadena). S nim sadrajem . His Louisiana Swing Orchestra i mmmm
Arm strongom je nastupio u film u The Luis Russell Story).
Glenn M ille r Story. Pedesetih godi Diskografija: Izmeu dvije suradnje s Russel

HH
na redovito se pojavljivao u n ju jo r Jelly Roll Morton & His Red Hot lom, pa i poslije njih, Colem an je
kom klubu Metropole. Peppers (1927-1930) svirao i u drugim ansam blim a, no
S bliskim prija te ljem Geneom Kru (RCA Victor - Francuska) posebno je znaajan njegov peto-
pom (->) pokrenuo je kolu bubnja Stuff Smith & His Onyx Club m jeseni angaman u sastavu Luc-
nja, a sudjelovao je i na prekra Orchestra (C ollector s) kyja M illindera: s njim je poduzeo
snom snim anju H enryja Red A lie 16 Cab Calloway Classics prvu od m nogobrojnih evropskih B ill Coleman A Paris, Volume 2
na (->) iz 1957 (Greatest Of The (CBS - Francuska) turneja (1933). Napustivi M illindera (1936-38) (Parlophone/EMI).

51

Truba-veteran B ill Coleman - je li on najvei svjetski putnik u
p o vije sti jazza?
Gotovo 30 godina kasnije truba se
ponovno naao u Evropi radi nas
tupa na godinjem M ontreux Jazz
Festivalu.
S francuskim tenor-saksofonistom
Guyem Lafitteom Coleman je tada
m uzicirao nadahnuto i svjee, a dio
njihova nastupa kasnije se pojavio
na ploi (Mainstream At Montreux).
Godine 1952. snim ljen je na jednom
parikom koncertu s Dickyjem W ell-
som (->) i Zuttyjem Singletonom
(->): tada je s lakoom izvodio sola,
naroito podatan solo sa sordinom
u skladbi Solitude (Coleman
Rarities).
to se tie am erikih snim ki,
Colem anovo m uziciranje s ve lika n i
ma tenor-saksofona, Colem anom
Hawkinsom (->) i Lesterom Youn-
gom (->), ubraja se meu njegova
najbolja ostvarenja. Bio je nazoan
na Hawkinsovom snim anju iz pro
sinca 1943. koje je rezu ltira lo o d li
nim m uziciranjem svih prisutnih,
ukljuujui elegantnu trubu u sklad
bama Voodte i Stumpy. Nepuna dva
tjedna kasnije snim ao je s Youngom
(ponovno uz prisustvo Dickyja W ell-
sa) i kratko, ali efektno nastupio u
temam a I'm For It Too i Hello Babe.
U suradnji s obojicom tenorista
Coleman je, kao i obino, bio
odlian (Classic Tenors), moda
m alo samozatajan u nastupu, ali je
pritom uvaavao injenicu da su,
redom, Hawkins i Young bili zvije z
dama snim anja.
Slijedee godine Hawkins i Young
ponovno su ukrstili saksofone i
ponovno je Coleman a sistirao naj-
velianstvenijim Youngovim istupi
ma onom vrstom prikladnog m uzici
ranja na trubi, kojim je Buck Clayton
(-) ranije obogaivao Youngove
52
snim ke (Lester Young & The Kansas
City Five).
Za jednog od rijetkih povrataka u
SAD Colem anovo je ukusno, odm je
reno m uziciranje na snim anju Joea
M arale (->) iz 1940, za tvrtku
C om m odore (Swingin Clarinets),
bilo na razini svega to je odsvirao
u toku bogate karijere, posebno u
skladbi Three OClock Jump. Govo
rim o li o snim kam a novijeg datuma,
C olem anove izvedbe na jednom
londonskom nastupu iz 1967 (Swin
gin In London), kada je solistiku
ulogu p o d ije lio s Benom W ebsterom
( ), pokazuju da njegovo m ajstor
stvo nipoto nije opalo.
Diskografija:
Charlie Johnson/Cecil Scott/
Lloyd Scott
(RCA Victor - Francuska)
The Luis Russell Story
( /Parlophone)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra
(C olum bia/ )
Bill Coleman A Paris, 1936-38,
Vol 1, 2 ( /Parlophone)
Fats Waller Memorial
(RCA Victor - Francuska)
Django Reinhardt & The
American Jazz Giants
(P restige)/
Django & His American
Friends, Vol 2 (HMV)
Various (Including Joe
Marsala), Swingin Clarinets
( /London)
Lester Young/Coleman
Hawkins, Classic Tenors
(Contact/Stateside)
Bill Coleman, Coleman Rarities
(R a ritie s/ )
Bill Coleman/Guy Lafitte,
Mainstream At Montreux
(Black Lio n /B la ck Lion)
Bill Coleman, Swingin In
London
(Black Lio n /B la ck Lion)
Lester Young & The Kansas
City Five (sic)
(M ainstream /Stateside)
Ornette
Coleman
Roen 1930. u Teksasu, Ornette
Coleman uglavnom je samouk gla
zbenik, a u etrnaestoj godini svirao
je s rhythm -and-blues sastavim a u
okolici Fort Wortha. Dezistika
b ra tija otpisala ga je kao h arm onij
ski nekompetentnog - emu se ne
treba uditi s obzirom da je Cole
man krio put za n a jradikalniju
inovaciju koju je jazz iskusio do
danas, za revoluciju koja e de tro n i
zirati harm oniju. Kada sam p rim i
je tio da g rijeim , shvatio sam da se
nalazim na nekom tragu. Godine
1954. ve je objedinio veinu elem e
nata svoga stila, a 1956. okupio je
grupu dovoljno slonih glazbenika
da mu osiguraju nunu asistenciju.
Ipak, bile su to gladne godine, bez
mnogo posla, te je Ornette 1958.
godine - u oajnikom pokuaju -
kontaktirao tvrtku Contem porary,
ponudivi joj pregrt svojih skladbi.
Zahvaljujui slobodoum nosti produ
centa Lestera Koeniga, ponueno
mu je da ih sam snim i sa svojim
plastinim alt-saksofonom i ostalim
priborom. Dva izdanja, Some
thing Else i Tomorrow Is The Que
stion, iako s neprim jerenim suradni
cim a (na prvom album u pojavljuje
se klavir, a na drugom e svira
konvencionalna, iako d o b ronam jer
na ritam -sekcija), ipak su javno
predstavila Colem anovu revoluciju.
Dok su glazbenici poput Coltranea,
Rollinsa, Mingusa i Russella nasto
ja li pronai izlaz iz la b irin ta harm o
nijske progresije, Ornette je zaobi
ao taj problem . On je zasnivao
svoje im provizacije na razini m elo
d ije i ritm a razvijajui sola slobod
nijom logikom negoli je to harm oni
ja dozvoljavala. Glazba zvui izrav
no i uzbuujue. Grupna m euigra ding, besprijekorno sim etrian i
o visila je o intu iciji u mnogo veoj
m jeri negoli u tra d icio n a ln ije orga
niziranoj glazbi. Zbog velikih oba
veza, koje su se postavljale pred
njih, Colem anove kohorte svele su
se tek na nekolicinu pojedinaca. To
su truba Don Cherry, basisti Char
lie Haden, Scott La Faro, Jim m y
G arrison i David Izenzon, bubnjari
Ed Blackwell, B illy Higgins, Charles
Moffett i Denardo Coleman, te
saksofonist Dewey Redman.
O b ja vljivanje O rnetteovih albuma
za tvrtku A tlantic n a jcje lo vitiji je
m anifest nove glazbe; jazz vie
nikada nee biti isti. Harm onijski i
free-glazbenici sukobili su se
poput dvije arm ije, iako sluatelji,
koji nisu glazbenici, u stvari mogu
pratiti Ornetteovu m elodijsku lin iju i
logiku bez veih potekoa, pa e
se zapitati zato je podignuto toliko
praine. Skladbe poput Lonely Wo
man ili Peace (The Shape Of Jazz
To Come) toliko su lije p e da e
opiniti i najnesklonijeg sluatelja,
iako e skladateljev ton izazvati
poneku sum njiavu reakciju. Ne
obino izraajan i intonacijski sko-
kovit, im e postie dreave zvune
efekte, Ornetteov alt vrluda izmeu
tjeskobe i egzaltiranosti.
Atlanticova serija od 1959. do 1961.
pokazuje raspon moguih pristupa
u okviru nove glazbe. Izvedbe poput
Ramblin (Change Of The Century)
odiu ugoajem tradicionalnog tek-
sakog bluesa. Naslovna tema, po
put Kaleidoscopea (This Is Our
Music), brza je i silovita, a tonalitet
se m ijenja prem a zahtjevim a emo
cije Beauty Is A Rare Thing (This Is
Our Music) vrlo je opsena skladba,
a njena se zbunjujua ljepota stva
ra, raspada i ponovno stvara dok
etvorica glazbenika razvlae moti
ve. Um jereno brzi brojevi poput C &
D (Ornette!), Congeniality (The Sha
pe Of Jazz To Come), Monk And The
Nun (Twins) i The Fifth Of Beetho
ven (The Art Of The Improvisers)
ujedno su i najtipiniji.
Na veini tih album a sviraju Ornet
te, Don Cherry na depnoj trubi,
C harlie Haden na basu i Ed Black-
w ell ili B illy Higgins na bubnjevima
- postava od koje lider nikada nije
pronaao bolju. Bas Scotta La Fara
(Ornette!), iako iznenaujue inova
tivan, teio je ukrasim a vie negoli
je glazba to zahtijevala, a nedosta
jalo mu je nesebinosti i intuitivno
sti Hadenova m uziciranja. Ornette
je preao na tenor-saksofon (Ornet
te On Tenor) jer, prema njegovoj
polem ikoj tvrdnji najbolji iskazi
Crnaca i njihove due bili su na
tenor-saksofonu. Album je rezulti
rao izvrsnom glazbom: Cross Bree-
Ornette (Atlantic): album sa
Scottom La Farom na basu.
logian solo, suprotstavlja sekon-
trapunktnoj izvedbi Mapa. Grupa
prvoklasno muzicira.
No, najsm ioniji je eksperiment
doao s albumom Free Jazz, na
kojemu nastupaju dva kvarteta:
Ornetteov stalni kvartet koji su
pojaali Eric Dolphy, Freddie Hub
bard, La Faro, Higgins i Blackwell.
Svaki glazbenik solira uz pratnju
kolektivnog free-m uziciranja koje se
ravna iskljuivo po osjetljivom rea
giranju na struju inventivnosti. Ne
ma tema, nita nije uvjebano, a
kaos se izbjegava uglavnom zahva
ljujui velikoj okretnosti liderova
m uziciranja. Rije je o klasinom
albumu koji je utjecao na Coltra-
neov eksperim ent Ascension i
in sp irira o niz preteno nesuvislih
im itatora.
Godine 1962. Ornette je snimao s
novim triom - David Izenzon, bas,
Charles Moffett, bubnjevi (Town
Hali); taj album sadri i primjer
sasvim novog usm jerenja, skladbu
za gudaki ansambl Dedication To
Poets And Writers. Slijedee dvije
 Ornette cije lo vrije m e svira uz
ekonom ino napisanu pratnju.
Polem ike je izazvala i Ornetteova
odluka da za bubnjara grupe anga
ira svog desetogodinjeg sina O r
nettea Dernada (The Empty Foxho
le, Ornette At 12 i Crisis). Liderova
suradnja s C oltraneovim bubnjarem
Elvinom Jonesom (New York Is Now
i Love Call) pokazala je dobre
rezultate, ali po cijenu Elvinova
uobiajenog stila. U to doba Ornette Stock h olm
je u tenor-saksofonistu Deweyju
Redmanu pronaao jo jednog du-
haa-solista; rije je takoer o
glazbeniku iz Fort W ortha koji je
proet blues-tradicijom i vjeran At The Golden C ircle Stockholm
poluprom um ljanim i poluodsviranim (Blue Note): klasina snimka.
tonovim a. Na jednom album u iz
1969 (Crisis) ponovno se p ojavljuje This Is Our Music
Don Cherry, a vrhunac ploe pre (A tlantic/A tlantic)
krasna je Hadenova skladba Song Change Of The Century
For Che. (A tlantic/A tlantic)
Poput C ecilaT aylora,O rnette Cole Ornette! (Atlantic/Atlantic)
man p io n ir je free-glazbe. Njegov je Art Of The Improvisers
utjecaj nesaglediv. On ostaje jedan (Atlantic/Atlantic)
od rijetkih im provizatora koji su Ornette On Tenor
dovoljno m atoviti da izau na kraj (Atlantic/Atlantic)
sa irokim prostranstvim a m elodij- Free Jazz (Atlantic/Atlantic)
ske slobode. Twins (Atlantic/Atlantic)
Town Hall (ESP/ESP)
Diskografija: An Evening With Ornette
Something Else Coleman/Ornette Coleman In
(C ontem porary/C ontem porary) Europe (P olydor/ )
Tomorrow Is The Question At The Golden Circle
(C ontem porary/C ontem porary) (Blue Note/Blue Note)
The Shape Of Jazz To Come Chappaqua Suite
(A tlantic/A tlantic) (Columbia/CBS)

Chappaqua Suite (CBS): glazba za film Chappaqua koja nikada nije

iskoritena.

Ornette Coleman, revo lu cio n a rni

alt-saksofonist k o ji je p ro m ije n io
lice jazz-im provizacije.

godine proveo je polupovuen u

svom njujorkom studiju, gdje je
komponirao i usavravao se na dva
nova instrum enta, trubi i vio lin i.
Poetkom 1965. vratio se javnim
izvedbama sa svojim triom , nastu
pivi n ajprije u klubu Village Van
guard, a zatim u Velikoj B rita n iji
gdje je odrao legendarni koncert u
Fairfield Hallu (An Evening With
Ornette Coleman).
Zapoevi jednom skladbom za
duhaki kvintet, Ornette je nastavio
otkrivanjem svoje koncepcije svira
nja trube i violine (Falling Stars):
oba je instrum enta koristio nekon
vencionalno, daleko efikasnije u
svrhu zvunog ko lo rira n ja negoli
kao glazbala u klasinom sm islu.
Njegov alt-saksofon ostao je nepro
mijenjen i jedinstven. Izenzon se
pokazao m ajstorom sviranja basa s
gudalom i znaajnim inovatorom , a
Moffett - liderov prija te lj iz Fort
Wortha - najkonvencionalnijim bub
njarem s kojim je O rnette ikada
suraivao.
Iste su godine objavljena dva
koncertna album a trija za tvrtku

ORNETTE COLEMAN
Blue Note (At The Golden Circle),
snim ljena u Stockholmu. F a m ilija r
na, um jereno brza tem pa skladbi
Antiques, Dee Dee i Faces And
Places pokazuju dobro poznati te-
turav swing i plodne m elodijske
zamisli. Narudba za film sku glazbu
(Chappaqua Suite) rezu ltira la je
dvostrukim album om , no glazba je
ocijenjena kao isuvie nam etljiva,
pa nije ni iskoritena. Trio je tada
proiren tenoristom Pharoahom
Sandersom te jedanaestoricom li
menih i drvenih duhaa i gudaa, a

53
The Empty Foxhole
(Blue Note/Blue Note)
Ornette At 12 (Im pulse/Im pulse)
Crisis (Im pulse/Im pulse)
New York Is Now
(Blue Note/Blue Note)
Love Call
(Blue N ote/Blue Note)
Charlie Haden, Closeness
(A&M /A&M)
Lee Collins
Lee C ollins (roen 1901. u New
O rleansu) bio je tipian truba New
O rleans stila: estok, s karakteri
stinim vibratom , dobar solist i
izvrstan glazbenik u okviru grupe.
Form irao se pod utjecajem Bunka
Johnsona ( ) i Louisa Arm stronga
(-). I njegov je otac bio truba, pa
je poduavao sina. Prvi je profesio
nalni nastup (kao 18-godinjak)
imao u jednom klubu u New O rlean
su. Osnovao je sastav s basistom
Georgeom Pops Fosterom. Svirao
je s Colum bia Bandom, Young Tu
xedo Orchestra, Papa Celestinom i
drugim a. Tri godine proveo je s
bubnjarem Zuttyjem Singletonom
(->) (1919-1922). Nastupao je s
vlastitim sastavom (1923). Godine
1924. u Chicagu se p ridruio Kingu
O liveru (-*); iste godine p ojavljuje
se na ploi s Je lly Roll Mortonom
(-). Kada je bio lan Mortonove
grupe Kings of Jazz (Jelly Roll
Morton 1923/24), C ollins je u tem a
ma poput Fish Tail Blues i, naroito.
Weary Blues, pokazao da uvaava
Mortonov pristup kolektivnoj im pro
vizaciji i odnose u okviru grupe.
Solo na Weary Bluesu autentino je
prodoran.
Vratio se u New Orleans, gdje se
pojavljivao s vlastitim i tuim an
samblima; nastupao je u reviji prof.
Shermana Cooka, a s tenoristom
Davidom Jonesom vodio je grupu
Jones & C ollins A storia Eight, koja
je 1929. snim ala za tvrtku Victor
(New Orleans, Vol 3). etiri njene
snimke odavno se ve sm atraju
klasinim p rim je rim a New Orleans
jazza; kolektivno m uziciranje v rlo je
precizno, a Collinsova truba sigurno
vodi liniju solista koju sainjavaju
Jones i Theodore Purnell (saksofo
ni) i Sidney Arodin (klarinet). Asto
ria Strut i Damp Weather vje ro ja t
no su najbolja diskografska ostvare
nja grupe Hot Eight. Godine 1930.
C ollins je u New Yorku svirao s
Luisom Russellom (-), a zatim u
Chicagu s Daveom Peytonom (u
Chicagu je suraivao i s brojnim
drugim sastavima).
Osnovao je vlastitu koncertnu sku
pinu, a zatim je nastupio na drugom
angamanu u C alum et Cityju. Godi
ne 1939. ponovno se vratio u
Chicago. Kasnije je nastupao s
Kidom Oryjem (->) i Artom Hode-
som (->). Mezz M ezzrow pozvao ga
je 1951. da se p rikljui njegovom
ansamblu na evropskoj tu rn e ji, ali
se Collins zbog bolesti m orao vrati
ti kui. U Francuskoj je snim ao s
M ezzrowom (Mezz Mezzrow & His
Orchestra' i Mezz Mezzrow & His
Orchestra*), iako nijedna od tih
ploa ne predstavlja C ollinsa u
naroitom izdanju. Godine 1953.
nastupao je s klaviristom Joeom
Sullivanom (->). Potkraj 1954. nastu
pao je s Mezzrowom, no ponovno
54
se razbolio i morao vratiti kui.
Preivio je kap, zatim je dobio
kroninu emfizem u to mu je one
m oguilo da svira u posljednjim
godinam a ivota. Umro je 1960.
Diskografija:
Various, New Orleans, Vol 3
(RCA Victor - Francuska)
Jelly Roll Morton 1923/24
(Milestone)
'M ezz Mezzrow & His
Orchestra (Vogue - Francuska)
'M ezz Mezzrow & His
Orchestra ( /Vogue)
R azliite LP-ploe
Alice Coltrane
A lice C oltrane (roena 1937), druga
supruga istaknutog tenor-saksofoni
sta, zam ije nila je u sijenju 1966.
McCoy Tynera u grupi Johna Coltra-
nea i u njoj se zadrala sve do
Coltraneove sm rti, 1967. C oltrane je
za nju rekao da stalno osjea
prave boje, prave teksture zvukova
akorda. Njen pristup, poput p ristu
pa novog bubnjara Rashieda Alija,
teio je slobodnijim , razvuenijim
idejam a, a prom jene to su ih
u nijeli novopridoli lanovi mogu se
uti u jednoj od verzija skladbe My
Favourite Things (Coltrane Live At John Coltrane, svetac-zatitnik suvrem enih tenor-saksofonista.
Zasluan i za popularnost sopran-saksofona.
The Village Vanguard Again). Izda
nja nekih snim ki njenog pokojnog
s Milesom, izgraivao je svoj stil, s kojom se on uvijek identificira, u
supruga pokazuju da se Alice zani
pokuavajui, kako je kasnije obja lirski dopadljivoj My Favorite
mala indijskim zvukovim a (Infinity),
njavao Wayneu Shorteru, zapoeti Things, to je izazvalo plim u zani
a njen kasniji opus obiljeen je
u sredini reenice i nastaviti u oba m anja za taj instrum ent. No, vani
istonjakim religioznim ugoajem.
sm jera istodobno. U stvari, rezultat jim se pokazalo osnivanje izvanred
M ajstor na orguljam a, harfi i kla vi
je bila provala arpeggia i esnae- nog kvarteta: McCoy Tyner, klavir,
ru, A lice C oltrane vjerna je u svojoj
stinki koje su se izdizale iz dionice. Jim m y Garrison, bas i Elvin Jones,
glazbi valovitim , transcendentalnim
Opsjedala ga je harm onija, pa se bubnjevi. Tynerova vrstoa i vie-
teksturam a.
njegov odlazak u grupu Theloniousa slojnost harm onijske teksture, nje
Monka, 1957, doim ao nunim kora gova sposobnost da odri repetitiv-
Diskografija:
kom. Monkovi harm onijski nazori ne figure koje e liderova iskliznu-
John Coltrane, Coltrane Live At
bili su posvema o rig in a ln i i Coltrane a vratiti u harm onijski red; Garri-
The Village Vanguard Again
je nauio kako da poletno svira u sonova stabilnost i timski rad;
(Im pulse/Im pulse)
teturavom ritm u Monks Mooda i u Jonesovi viesm jerni ritm ovi koji su
John Coltrane, Concert In
drm usavim , nem irnim prom jenam a Coltraneu osiguravali niz polazita.
Japan (Im pulse/Im pulse)
u skladbi Nutty (Thelonious Monk & Izmeu 4/4 mjere inele, estokih
McCoy Tyner, Extensions
John Coltrane). m euritm ova i tekog, hipnotikog
(Blue Note/Blue Note)
Nakon suradnje s m ajstorim a be- pulsa tenor-saksofona, publika je
A Monastic Trio
-bopa Milesom, Dizzyjem i Mon- trebala pronai nov odnos prema
(Im pulse/Im pulse)
kom - C oltrane je nastavio vlastitim glazbi. Snim ajui za tvrtku Impulse,
Journey In Satchidananda
putem. Njegove su najbolje izvedbe kvartet je rea lizira o niz napornih i
(Im pulse/Im pulse)
Good Bait, Lush Life i Traneing In nadahnutih albuma.
Lord Of Lords (Im pulse/Im pulse)
(More Lasting Than Bronze i John K ritia ri koji su pozdravili Giant
Ptah The El Daoud
Coltrane). Susret s inovatorom Ce- Steps mahom su osudili maratonske
(Im pulse/im pulse)
cilom Taylorom (Coltrane Time) izvedbe poput nezaobilazne Chasin
World Galaxy (Im pulse/im pulse)
pokazuje da, iako je izbjegavao The Trane (Live At The Village
ogranienja hard-bopa, C oltrane ni Vanguard), ali su prom ijenili milje
je zaobilazio harm onijski kompleks nje kod religioznog dijela iz etiri
poputT aylora ili Ornettea C olem a
John Coltrane na. M iles Davis, koji je takoer teio
stavka, A Love Supreme, koje je
postalo novom prekretnicom.
slobodnijim strukturam a, ja vio se Izmeu 1960. i 1965. Coltrane je
modalnom beskonanou indijske ostvario klasine izvedbe kao Blues
Tenorist John C oltrane roen je glazbe (Kind Of Blue), a m elodijsku Minor (Africa Brass), Transition
1926. u Sjevernoj C arolini, a u slobodu te snim ke Coltrane je (Transition) i Out Of This World
trenutku sm rti, 1967, bio je jednom shvatio kao vrlo blisku svojim (Coltrane), snano je i profinjeno
od presudnih p rijelaznih linosti istraivanjim a. interpretirao niz standarda (Bal
izm eu pedesetih godina i avangar Godine 1959. postigao je prvu lads) i uspjeno je, na koncertima i
de. Zapoevi u rhythm -and-blues pravu zrelost sa dva klasina albu ploama, suraivao s Ericom
skupinam a, C oltrane se poetkom ma. Njegov ton sauvao je snagu u Dolphyjem.
pedesetih godina p ridruio Dizzyju rasponu od tri oktave, a li i dovoljno C oltrane je zatim potraio nov
G illespieju, a 1955. klasinom kvin fleksibilnosti da izae na kraj s poticaj u mladim avangardnim gla
tetu M ilesa Davisa. U Coltraneovu delikatnou teme Naima ili sa zbenicim a.. Fasciniran Free Jazz
se m uziciranju s Davisom pokazao strm oglavom estinom skladbe Mr eksperim entom Ornettea Colemana,
utjecaj Dextera Gordona, s nedo P. C. (Giant Steps). Njegovo je mu istraivao je mogunosti free-an-
sljednim pasaama i naglim b lje zicira n je obogaeno novom o zb ilj sambla, pa su kvartet pojaali
skovim a snage i o riginalnosti. nou i disciplinom , a na Har- Archie Shepp, Pharoah Sanders,
Skladba Round Midnight daje prvi monique (Coltrane Jazz) prim ije- John Tchicai, M arion Brown, Fred
uvid u njegovu em ocionalnu snagu uju se poeci njegove opsjednu die Hubbard, Dewey Johnson i Art
(Miles Davis, Tallest Trees). U tosti m edutonovima. Coltraneov so Davis (Ascension). Slojevita, bije
osam naest m jeseci, koliko je svirao pran-saksofon pojavio se u skladbi sna glazba nuno je zahtijevala
 leernijeg bubnjara od Elvina Jone
sa. Coltrane je u grupu uveo
tenorista Pharoaha Sandersa, p ri
vuen njegovim grevitim , visoko-
energinim m uziciranjem , a dodao
je i pokretnog, lepravog bubnjara
Rashieda Alija. Slijedea faza ima
svojih vrhunaca ali i zbunjujuih
trenutaka. Na vjerojatno najboljem
albumu (Meditations) dva tenorista
usmjeruju glazbu do em ocionalnog
vrhunca uz pratnju uzbuujueg
ritma, a pritom izbjegavaju kaos.
Izvedba poput Naime (Live At The
Village Vanguard Again) izuzetno je
simetrina. Odlaskom Tynera i Jo
nesa, te dolaskom njihovih zam je
na, Alice C oltrane i Rashieda Alija,
Coltrane je ponovno zakuhao
stvar i to se eksperim entalno
razdoblje okonalo tek njegovom
smru. S onu stranu grupnog kon
cepta, Coltrane se raspoznaje uzvi-
enou svoga tona, bjelodano
predstavljenom na albumu dueta s
Alijem (Interstellar Space) i u temi
Offering s njegova posljednjeg albu
ma Expression. Kao i u sluaju
Sonnyja Rollinsa njegov je utjecaj
na jazz ogrom an, a niz album a
objavljeno je nakon Coltraneove
smrti. Miran, introspektivan i skro
man, ivot Johna Coltranea bio je,
ini se, u potpunosti predan glazbe-
no-duhovnim istraivanjim a.
Coltrane (Impulse): posljednji tango najvie oponaanog saksofona
post-bopa - a zbog raspadanja zubnog mesa i najbolnijeg.
Diskografija:
Miles Davis, Tallest Trees
(Prestige/Prestige)
Thelonious Monk & John
Coltrane (M ilestone/M ilestone)
More Lasting Than Bronze
(Prestige/Prestige)
John Coltrane (Prestige/Prestige)
Black Pearls (Prestige/Prestige)
Blue Train (Blue N ote/Blue Note)
Paul Chambers & John
Coltrane (Blue N ote/Blue Note)
Coltrane Time
(United Artists)
Miles Davis, Kind Of Blue
(Columbia/CBS)
Giant Steps (A tlantic/A tlantic)
Concert In Japan (Impulse):
C oltrane i Pharoah, 1966.
Coltrane Jazz
(A tlantic/A tlantic)
Don Cherry & John Coltrane,
The Avant Garde
(A tlantic/A tlantic)
My Favorite Things
(A tlantic/A tlantic)
Live At The Village Vanguard
(Im pulse/Im pulse)
Live At Birdland
(Im pulse/Im pulse)
Crescent (Im pulse/Im pulse)
Coltrane (Im pulse/Im pulse)
Africa Brass (Im pulse/Im pulse)
Transition (Im pulse/Im pulse)
Sun Ship (Im pulse/Im pulse)
U slijedeih nekoliko godina Con
Ballads/The Gentle Side Of
John Coltrane
(Im pulse/Im pulse)
A Love Supreme
(Im pulse/Im pulse)
Ascension (Im pulse/Im pulse)
Meditations (Im pulse/Im pulse)
Live In Seattle (Im pulse/Im pulse)
Concert In Japan
(Im pulse/Im pulse)
Live At The Village Vanguard
Again (Im pulse/Im pulse)
Interstellar Space
(Im pulse/Im pulse)
Expression (Im pulse/Im pulse)
Om (Im pulse/Im pulse)
Kulu Se Mama (Im pulse/Im pulse)
Cosmic Music (Im pulse/Im pulse)
coltrane
liv at the
village
vanguard
again!
C oltrane Live At The Village
Vanguard Again! (Impulse).
Eddie Condon
A lbert Edwin Condon (roen 1905. u
Goodlandu) bio je idealan dezist
po m jeri holivudskog reklam nog
agenta: sklon piu, duhovit, priljiv,
k a ra kte ra n ... u stvari, Condon je
bio sve to i jo mnogo vie; iva
legenda u veem dijelu svojih 69
godina, iji se glazbeni utjecaj vie
osjeao, negoli uo. Bio je natpro
sjeno talentiran ritam -gitarist i
bendoist ije je propulzivno m uzi
ciranje obogatilo mnogu ritam -sek-
ciju. Nikada istaknut solist (pa ak ni
glazbenik zanem arljiva znaenja, u
solistikom sm islu), Condon je pr
venstveno bio vaan kao organiza
tor, im presario, anim ator, produ
cent i neum oran protagonist bijele
kole dixielanda.
ilav ovjeuljak koji je sam na
uio svirati na jp rije ukulele, a zatim
bendo i gitaru, Condon je u svojim
tinejderskim godinam a radio kao
poluprofesionalac, a prije negoli je
navrio dvadesetu svirao je s p ri
znatim velikanom poput Bixa Bei
derbeckea (->). Udruio se s tzv.
Austin High School Gangom (Kru
pa (->), Freeman (-), Teschem ac-
her (->) i upravo je s tim i drugim
ikakim glazbenicim a (uz Reda
McKenzieja, vokal, kazu) u prosincu
1927. rea lizira o prve snim ke grupe
McKenzie & Condons Chicagoans,
That Toddlin' Town - Chicago:
1926-28, etiri naslova koji e
postaviti standard i stil budueg
Chicago jazza. D aljnji p rim je ri:
snim ke iz idue godine u kojim a su
sudjelovali Miff Mole (*) & His
Little Molers, Eddie C ondons Quar
tet i Condonovi Footwarm ersi (That
Toddlin Town - Chicago: 1926-28).
ta glazba bjelodano se zapaa na
don je snim ao s im presivnim bro
jem istaknutih jazz-glazbenika, u-
kljuujui Jacka Teagardena (-)
(Jack Teagarden: Prince Of The
Bone), Louisa Arm stronga (->)
(V.S.O.P.: Very Special Old Phono
graphy, 1928-1930, Vols 5 & 6 ), gru
pu Mound City Blue Blow ers Reda
M cKenzieja (Recordings Made Bet
ween 1930 & 1941). Kao bendoist
sudjelovao je i na glasovitom sn i
manju iz 1932. pod form alnim vod
stvom prosjenog B illyja Banksa
(Billy Banks & His Rhythm-ma-
kers), a Bud Freeman upravo je
s Condonovim orkestrom snim io
svoj napoznatiji solo, The Eel (Ho
me Cooking).
Freeman i Condon nastavili su
prisno suraivati sve do Condonove
sm rti. Godinam a su bezbroj puta
Condon A La Carte (Ace of
Hearts).
zajedno nastupali u klubovim a i na
koncertim a, a esto su i snim ali: ili
je Condon svirao u Freemanovim
sastavim a (Chicagoans In New
York), ili je tenorist bio Condonov
gost (Chicago & All That Jazz).
Nakon ozbiljnog oboljenja eluca
Condon je 1936. vodio odlian mali
sastav s klarinetistom i saksofoni-
stom Joeom M aralom (-). Nakon
angamana u New Yorku, posebno
u carstvu dixielanda, u klubu Nick s,
Condon je svirao u Summa Cum
Laude O rchestra Bobbyja Hacketta
(-) i Buda Freemana (Chicago
Styled), a zatim ponovno s Hacket-
tom i Maralom . Godine 1942.
organizirao je prvi jam session pred
televizijskim kamerama. U tom raz
doblju Condon je, kao vrlo drutve
na osoba, pokrenuo seriju koncert
nih jam sessiona u njujorkom
Town Hallu, ukljuivi u njih vei
broj em inentnih jazz-glazbenika -
uglavnom svojih viegodinjih su
dionika.
Condonovi koncerti u Town Hallu
(The Eddie Condon Concerts, Town
Hall 194445: Featuring Pee Wee
Russell i Eddie Condon Town Hall
Concerts With Lee Wiley) znatno su
prido n ije li oivljavanju zanimanja
za trad icio n a ln ije jazz-oblike u toku
etrdesetih godina, a rezultirali su i
obiljem dobre glazbe. Prethodili su i
studijskim jam session snimkama
koje je Condon organizirao pedese
tih godina (The Golden Days Of
Jazz: Eddie Condon), iako su se
slina snim anja odravala i potkraj
tridesetih - poetkom etrdesetih
godina (Jammin At Condon's i The
Roaring Twenties); na svim te rm in i
ma izm jenjivale su se razliite
postave om iljenih Condonovih gla
zbenika, a vrijednost glazbe va rira
la je od blijede, pa ak i povrno
odsvirane do sigurne, leerne i
briljantne. Koliko je slaba mogla biti
neprim jereno nazvanom albumu
Jazz As It Should Be Played (Jazz
kakav bi trebalo svirati).
Godine 1945. pokrenuo je u Green
wich Villageu jazz-klub koji je
potrajao dvanaest godina. Trinaest
godina kasnije klub je preseljen na
drugo mjesto. Condonova autobio
g rafija We Called It M usic (koju je
napisao s Thomasom Sugrueom)
objavljena je 1948, iste godine kada
je zapoela se rija njegovih te le vizij
skih em isija. Godine 1967. s vlasti
tim je sastavom nastupio u Velikoj
B ritaniji; godine 1964. posjetio je
Japan i Australiju. Podvrgao se
dvjem a tekim operacijam a (1964. i
1965); sm anjio je broj nastupa u
svome klubu, koji je zatvoren 1967.
No, 1970. svirao je u sastavu koji su
zajedniki vodili Roy Eldridge (->) i
55

ft** 'i W
-r?
m r i
m m JT
Eddie Condon's World of Jazz
(CBS) - Condon i p r ija te lji...
Kai Winding. Posljednja Condonova
snim ka vjerojatno je ona iz 1972
(Jazz At The New School) koja je
pokazala da je Condon jo vjerovao
u ono to su on i drugovi davno
ranije ispisali kao udbenik d i
xielanda.
Puna lista glazbenika koji su
suraivali s Condonom (um ro je
1973) vrlo je opsena, ali osim ve
spomenutih, valja navesti i slije d e
e: Sidney Bechet (->), Wild Bill
Davison (-), Cutty Cutshall, Lou
M cGarity, Bob W ilber (), Joe
Bushkin, Gene Schroeder, Rex Ste
wart (->), Vic Dickenson (-*), Ed
mond Hall (-), Peanuts Hucko,
George W ettling ( ), B illy Butter
field (->), Jess Stacy ( ), Joe
Sullivan (-), Max Kam insky (-) i
Brad Gowans.
Osim ve spomenute au tob io g ra fi
je, knjiga Eddie C ondons Scrap
book of Jazz (autora Eddieja Condo
na i Hanka O'Neala) moe privui
svakoga tko je makar i povrno
zainteresiran za ivot i glazbu
Eddieja Condona i njegovih brojnih
glazbenih suradnika.
Diskografija:
Various, That Toddlin Town -
Chicago (1926-1928)
( /Parlophone)
Jack Teagarden, Vol 1, 2
(RCA Victor - Francuska)
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography), 1928-1930,
Vols 5 & 6 (CBS - Francuska)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1931
(CBS - Francuska)
Billy Banks & His Rhythm-makers
( /CBS - Realm)
Bud Freeman, Home Cooking
(Tax - vedska)
Bud Freeman, Chicago Styled
(Swaggie - A ustralija)
Various, Trombone Scene
( /London)
Various, Great Swing Jam
Sessions, Vol 1 ( /Saga)
Various, Chicago Jazz
(Decca/Coral)
Eddie Condon, Condon A La
Carte
(Com m odore/Ace of Hearts)
Eddie Condon, Jam Sessions At
Commodore ( /A ce of Hearts)
Bud Freeman, Chicagoans In
New York (Dawn C lu b / )
Various, The Davison-Brunis
Sessions, Vols 1, 3
( /London)
The Eddie Condon Concerts,
Town Hall 1944-45, Vols 1, 2
(C hiaroscuro /)
Eddie Condon & His All Stars,
Vols 1-18
(Jazum / )
56
Jack Teagarden, Big Ts Jazz
( /A ce of Hearts)
Eddie Condon, We Called It
Music ( /A ce of Hearts)
Eddie Condon, The Golden
Days Of Jazz (CBS/CBS)
Various, Chicago 8i All That
Jazz! ( /Verve)
Eddie Condon, Dixieland Dance
Party ( /Rediffusion)
Eddie Condon's World Of Jazz
(CBS - Nizozemska)
Chick Corea
Otac kla virista Chicka Coreae (ro
enog 1941. u Bostonu) Bio je jazz-
-glazbenik; Chick je na poetku bio
pod utjecajem Buda Powella i
Horacea Silvera, a klasina naobra
zba ostavila je tragove Stravinskog,
Ravela, Debussyja i Bartoka. Corea
je svirao s Blue M itchellom , Herbie-
jem Mannom i Stanom Getzom
(Sweet Rain), napisavi za tu plou
kompleksnu temu Litha i dopadljiv
valcer Windows, dok je svojom
prim jerenom pratnjom izmamio
neka od ponajboljih Getzovih ostva
renja. U razdoblju suradnje s M ile
som Davisom, za trubaeva p rije la
za u jazz-rock, Corea je svirao
kla vijature s Joeom Zaw inulom (In
A Silent Way, Bitches Brew i Big
Fun), iako ran iji album Filles de
Kilimanjaro prua ja sn iju sliku o
njegovu m uziciranju.
Za Coreino sviranje s kraja ezde
setih godina - dinam ino i e n ergi
no - karakteristian je album s
trubaem W oodyjem Shawom i sak-
sofonistom Joeom Farrellom (Tones
For Joan's Bones), koji obogauje
ustalasano bubnjanje Joea Cham-
bersa. O snivanje grupe Circle
(1970) s m ultiinstrum entalistom Ant-
honyjem Braxtonom , basistom Da-
veom Hollandom i bubnjarem Bar-
K la virist Chick Corea ija se ka rije ra kretala od avangarde do
m asovne prihvaenosti. Predani scijentist.
ryjem Altschulom oznailo je pro
m jenu Coreina usm jerenja. Slobod
ne m euigre postaju najvanijim
obiljejem te grupe: od poletne
ve rzije tem e Nefertiti - koja je
mnogo ea i le e rn ija negoli
M ilesova - do disonantnog klavira u
duetu s ekstrem nim Braxtonovim
visinam a u skladbi Duet (Circle,
Paris Concert). Grupa se rasform i
rala 1971, kada ju je napustio Corea
- osjeao sam se ogranienim i
sputanim , a na sceni sam bio
istraiva pod prinudom . Corea je
zatim snim io dva album a solo-kla-
vira za tvrtku ECM (Piano Impro
visations). Njena i introspektivna,
ta se glazba znatno oslanja na
klasiku: svaka je skla d b a 'sitn ia vo
iskonstruirana, od Monkova stan
darda Trinkle Tinkle, do osam
im presionistikih vinjeta pod nazi
vom Where Are You Now.
Na prvom albumu nove Coreine
grupe Return To Forever nastupali
su Joe Farrell, saksofoni i flaute,
Stanley Clarke, bas, A irto M oreira,
udaraljke i brazilska pjevaica Flora
Purim. S Coreom na elektrinom
klaviru i povratkom na naglaeniji
ritam, grupa je zastupala komornu
verziju jazz-rocka i postala neobi
no popularna. Na slijedeim a lb u m i
ma (Light As A Feather, Hymn To
The 7th Galaxy, No Mystery, Where
Have I Known You Before i Roman
tic Warrior) d o lazilo je do personal
nih prom jena u kojim a su Corea i
Clarke ostali stalnim lanovim a, dok
je g ita rist Al Di M eola zam ijenio
Joea Farrella. Jedna od super-
grupa fusion-glazbe, grupa Re
turn To Forever pazila je da ne
iznevjeri oekivanja svoje publike,
a Corea je u intervjuim a naglaavao
vanost komuniciranja. Kao sci-
je n tist on vje ruje da glazba ima
stanovitu m isiju i in sp irira se poezi
jom Nevillea Pottera (Where Have I
Known You Before).
Diskografija:
Stan Getz, Sweet Rain
(Verve/Verve)
Miles Davis:
In A Silent Way
(Columbia/CBS)
Bitches Brew
(Columbia/CBS)
Big Fun (Columbia/CBS)
Filles De Kilimanjaro
(Columbia/CBS)
Tones For Joan's Bones
(A tlantic/A tlantic)
Circkling In
(Blue N ote/Blue Note)
Circle, Paris Concert
(ECM/ECM)
Piano Improvisations, Vols 1
& 2 (ECM/ECM)
Return To Forever (ECM/ECM)
Light As A Feather
(Polydor/Polydor)
Hymn To The 7th Galaxy
(Polydor/Polydor)
No Mystery
(Polydor/Polydor)
Where Have I Known You
Before (Polydor/Polydor)
Romantic Warrior
(Columbia/CBS)
Curtis Counce
Basist Curtis Counce roen je 1926.
u Kansas Cityju, a prvi put je
snim ao 1946. s Lesterom Youngom,
nakon ega je suraivao sa Shorty-
jem Rogersom i Stanom Kentonom.
Godine 1956 osnovao je kvintet koji
je potrajao godinu dana i s kojim se
najvie proslavio. Grupa Curtisa
Councea bila je tada vjerojatno
n a jzrelija i najm atovitija grupa
Zapadne obale, a njena etiri al
buma, Landslide, Counceltation,
Carls Blues i Exploring The Future
nisu zastarjela poput veine zbunju-
jue eksperim entalne glazbe toga
podruja. Tenorist Harold Land,
truba Jack Sheldon, klavirist Carl
Perkins i bubnjar Frank Butler
poja vljiva li su se zajedno s liderom,
kao autori glazbe, a zajedniki su
stvorili profil koji se mogao m jeriti
sa svakim malim sastavom pomod-
nije Istone obale. Potcijenjeni u
svoje vrijem e, a naroito bubnjar
Frank Butler ija je tehnika predsta
vljena u skladbama kao A Fifth For
Frank (Landslide) i The Butler Did It
(Carls Blues), lanovi grupe, s
izuzetkom Harolda Landa, nisu se
d alje a firm ira li.
Diskografija:
Landslide
(Contem porary/Contem porary)
Counceltation
(Contem porary/Contem porary)
Carls Blues
(Contem porary/Contem porary)
Exploring The Future
(Dooto/ )
Ida Cox
Ida Cox (roena 1889. u Knoxvilleu,
Tennessee) bila je ne samo jedna
od najuspjenijih, ve i jedna od
najboljih blues-pjevaica. Kao dje
vojica pjevala je u lokalnom meto-

Exploring The Future (Dooto): Curtis Counce p ra vi veliki korak u
korist Zapadne obale.
distikom zboru. Pobjegla je od
kue da bi nastupala s grupom
Rabbit Foot M instrels F. S. Wolcotta,
a na sceni se prvi put p o javila u
etrnaestoj godini. Postala je s o li
stica i pjevala blues, te varijetetske
i vaarske pjesme. Prvi put je
snimala u lipnju 1923 - ak p rije Ma
Rainey (->).
Njene prve snim ke (za tvrtku
Paramount) bile su Any Womans
Blues, 'Bama Bound Blues i Lovin'
Is The Thing Im Wild About (Ida
Cox, Vol 1). Iskljuivo uz pratnju
klaviristice Lovie Austin, Coxova je
na tom prvom snim anju pokazala da
posjeduje bogat i vrlo izraajan glas
(naroito na Any Woman's Bluesu)
koji je duboko proet bluesom i
obiljeen njenim varijetetskim isku
stvom (Lovin). Lovie Austin znatno
e pridonijeti jedinstvenoj kvaliteti
snimki Ide Cox, ilustrativn ih za
blues-pjevanje u najboljem izdanju.
Na Bear-Mash Bluesu, snim ljenom
u prosincu 1923 (Ida Cox, Vol 2),
njeno pjevanje obiljeeno je vrhun
skim osjeajem, s dopadljivom pra t
njom klavirista Jesseja Crumpa.
Takoer orgulja, plesa i skladatelj
(s Coxovom je napisao Bear-Mash
Blues), Crump je 1927. postao nje
nim suprugom . Graveyard Dream
Blues, nastao na drugom snim anju
Ide Cox (Ida Cox, Vol 2) valja
smatrati jednom od njenih n ajboljih
Id a C ox
v o lu m e 1
Ida Cox, Volume 1 (Fountain) -
16 klasinih blues-snim ki.
stars postava ukljuivala je Colem a Jimmie Lunceford, Blues In
na Hawkinsa (-), Roya Eldridgea The Night (1938-1942)
(-), Jo Jonesa (-) i Sam m yja (MCA - Njemaka)
Pricea (-). Na tom albumu za tvrtku Jimmie Lunceford, Jimmie's
Riverside (Blues For Rampart Legacy (1934-1937)
Street) zadrala je neto od kari- (MCA - Njemaka)
zm atinosti prolih dana, naroito Jimmie Lunceford, The Last
na snim kam a Mama Goes Where Sparks (1941-1944)
Papa Goes, Hard Time Blues i Wild (MCA - Njemaka)
Women Don't Have The Blues. Mills Blue Rhythm Band
Pokazalo se da joj je intonacija i 1931/1934/Jimmie Lunceford
a rtiku la cija esto nesigurna, no & His Orchestra 1934
njen je glas ak i u tim godinam a (RCA Victor - Njemaka)
bio prilin o dobro sauvan. Jimmie Lunceford, Lunceford
Special
Diskografija: (Colum bia/CBS - Realm)
Ida Cox, Vols 1, 2 ( /Fountain) Jimmie Lunceford. Takin' Off
King Oliver Plays The Blues With Jimmie (Tax - vedska)
(R iverside/London) Jimmie Lunceford, Memphis
Ida Cox, Blues Ain't Nothin To Harlem (1930-1934)
Else But (M ilestone/ ) (RCA Victor - Francuska)
Ida Cox, Blues For Rampart Don Redman & His All Stars
Street (R iverside/R iverside) (Alamac)
Various, Ma Rainey & The Buster Bailey, All About
Classic Blues Singers (CBS) Memphis (Felsted/Felsted)
Various, John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Ida Cox, Hard Time Blues
( /Fontana) Bing Crosby
Harry L illis Bing Crosby (roen
Jimmy 1904. u Tacomi, Washington) najpo
izvedbi, ak i prem a visokim stan znatiji je (i najcjenjeniji) zabavni
Crawford
dardim a to ih je uvijek postavljala; pjeva u posljednjih 50 godina s
to je snaan, uzbudljiv, pravi blues neizm jernim brojem prodanih plo
koji je napisala sama Coxova i koji a. Zvijezda pedesetak film ova i
je p rim jereno izveden. Osim Lovie James Strickland Jimmy Craw dobitnik Oskara, Crosby je zapo
Austin pratnju daju kla rin etist Jim ford (roen 1910. u Memphisu, eo glazbenu karijeru kao vokalni
my O 'Bryant i kornetist Tommy Tennessee) uvijek e se najvie solist koji je povrem eno svirao
Ladnier, a ona je, kolektivno i spom injati u vezi s Jim m iejem bubnjeve. Nakon varijetetskih isku
pojedinano, besprijekorna. Kao vo Luncefordom (-), tj. s poetnim stava 1927. pridruio se Paulu
a njezinih Blues Serenadersa, te godinam a i vrhuncem stvaralakog i W hitemanu kao solist i lan vokal
kao solistica, Austinova je, uz kom ercijalnog uspjeha njegova o r nog trija Rhythm Boys. U to doba
Ladniera i O 'Bryanta, postala sa kestra (1933 - 1940). Poletno Craw- Crosbyjevo je pjevanje bilo pod
stavnim d ijelom snim ki Ide Cox. fordovo bubnjanje, bez obzira da li velikim utjecajem jazza - u stvari,
Istaknuti gost bio je Johnny Dodds u 2/4 ili 4/4 m jeri bilo je najvanijim sa sigurnou ga moemo nazvati
(-), zam jena za O 'Bryanta na elem entom superiornih ritm ikih iz jazz-pjevaem . Utjecaj jazza naroi
jednom snim anju iz kolovoza 1924 vedbi orkestra. Oni koji se sjeaju to se osjeao u solistikim izvedba
(Ida Cox, Vol 2) koje je rezu ltira lo tog big banda iz njegovih najslavni ma kao Louisiana, From Monday
prekrasnim blues-pjevanjem i m uzi jih dana mogu posvjedoiti o snazi On, You Took Advantage Of Me (The
ciranjem - o emu svjedoe sklad njegove ritam -sekcije, -s C rawfor- Bix Beiderbecke Legend); 'Tain't
be Wild Women Dont Have The dom kao kljunom linou, koju je So, Honey, 'Taint So, After Youve
Blues i Worried In Mind Blues. mogao nadm aiti samo ritam Coun Gone (The Bing Crosby Story).
Dodds, iako u podreenijoj ulozi ta Basieja (->). Crawford (iji je prvi Snim ao je i s brojnim jazz-glazbeni-
nego inae, u ovom je kontekstu instrum ent bio alt-saksofon) upo cima: Bixom Beiderbeckeom (->) i
karakteristino neodoljiv. Uzviena znao je Lunceforda kao uenik Frankiejem Trum bauerom (-), Don
izvedba Blues Aint Nothin Else Manassas High School. Od 1943. do Redmanom (->), orkestrom brae
But!, s nepoznatom pratnjom (Ida 1945. bio je u vojsci, svirajui s Dorsey (->) i Dukea Ellingtona (-)
Cox, Vol 2) jo je jedan izvanredan razliitim vojnim ansam blim a. Od (sve na The Bing Crosby Story).
p rim je r um jetnosti Ide Cox. 1945. do 1949. uglavnom je nastu S Ellingtonovim orkestrom snim io
Potkraj dvadesetih godina o rgani pao s Edmondom Hallom (->), ali na je zapaenu verziju St Louis Bluesa.
zira la je putujuu predstavu R a isin ' kratko, i s H arryjem Jamesom (->) Meu ostalim dezistim a s kojim a
Cain koja je potrajala i tridesetih (1946), te Fletcherom Hendersonom. je Crosby snim ao nalaze se Lionel
godina. Nakon toga nastupala je s Od poetka pedesetih godina esto Hampton (->), Woody Herman (-),
trupom Darktown Scandals. Godine je svirao s prateim orkestrim a Jack Teagarden (), Joe Sullivan
1939. snim ala je u Carnegie Hallu brodvejskih predstava (od Pal Joey (-), Count Basie (->) (Bing N
(John Hammonds Spirituals To nadalje), a nastupao je i u ou- Basie) i Louis Arm strong (-). esto
Swing) im presivno izvodei skladbu -program u Jam aica Lene Horne. je suraivao s Arm strongom - na
Four Day Creep uz pratnju Dickyja Osim rada u Luncefordovom big ploama, radiju, te le viziji i film u
W ellsa (-), Jam esa P. Johnsona bandu (svaki dostupan LP moe se (Louis Armstrong & Bing Crosby On
(->), Lestera Younga (->), Bucka sm atrati odlinim prim jerom njego Stage). Pa iako je Crosbyjevo pjeva
Claytona (-) i drugih. Iste je godine va m uziciranja), snim ka iz 1958. s nje kasnije izgubilo mnogo od svog
snim ala uz jednako snanu pratnju Busterom Baileyjem (->) (All About prvobitnog dezistikog stila, bilo je
Hot Lips Pagea (-), Lionela Hamp Memphis) svrstava se meu njego p rilika kada bi iskra jazza ponovno
tona (->), Eda Halla (->), J. C. va najbolja ostvarenja u okvirim a vrcnula, prim je rice u izvedbi Now
Higginbotham a (-) i ostalih. Hard m alog sastava. You Has Jazz iz film skog m juzikla
Time Blues odlino predstavlja kva- High Society (1956) u drutvu Louisa
litet glazbe s toga snim anja (Hard Diskografija: Arm stronga i njegovih Ali Starsa
Time Blues). Pedesetih godina re Jimmie Lunceford, Rhythm Is (High Society, Original Film Sound
dovito je nastupala, iako joj je Our Business (1934-1935) track).
ka rije ra privrem eno bila prekinuta (MCA - Njemaka) Kada je napustio W hitemanov or
zbog sranog udara. Povukla se u Jimmie Lunceford, Harlem kestar, Crosby je poveo i Whitema-
svoj rodni grad, u kojemu je 1967. Shout (1935-1938) nova gitarista Eddieja Langa (->).
prem inula. (MCA - Njemaka) Lang, koji se moe uti na brojnim
Diskografski com eback ostvarila je Jimmie Lunceford, For Dancers C rosbyjevim snimkama, radio je
1961, dokazavi da je zadrala dio Only (1936-1937) kao pjevaev pratitelj od 1930. do
nekadanje snage. Dezistika a li (MCA - Njemaka) sm rti, dvije godine kasnije. Crosby
57

The Bing Crosby Story, Vol 1: The Early Jazz Years (1928-1932)
(CBS). Bing, Duke, Dorsey, Whiteman i drugi.
ga je zam ijenio jo jednim g ita ri
stom - Perryjem Botkinom - jedno
stavno zato to je ovaj zvuao poput
Langa i svirao u njegovoj m aniri.
Godine 1976. i 1977. Crosby je
nastupao u londonskom Palladiu-
mu; oba nastupa bila su iznim no
uspjena. Nakon drugog angam a
na otiao je u panjolsku s nam je
rom da se odm ori. O digravi partiju
golfa (koji mu je bio ivotni hobi)
doivio je srani udar i odmah zatim
umro, 14. listopada 1977, tono
mjesec dana nakon to je u Londo
nu zavrio snim anje svog poslje
dnjeg albuma. Pod nazivom Sea
sons, iako ne osobito indikativan za
Crosbyjevo dezistiko usm jerenje,
taj album sadri neke od najboljih
vokalnih izvedbi koje je snim io u
posljednjih petnaestak godina. Bio
je to prikladan zavretak prie o
zabavljau koji je postao jednim od
na jo m iljen ijih pjevaa dvadesetog
stoljea.
Diskografija:
The Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor - Francuska)
The Bing Crosby Story
(Columbia/CBS)
Bing Crosby/Johnny Mercer,
Mr Crosby & Mr Mercer
( /MCA)
Louis Armstrong & Bing
Crosby On Stage
( /W indm ill)
High Society (Original Film
Soundtrack (C apitol/C apitol)
Bing Crosby/Count Basie, Bing
N Basie (Daybreak/Daybreak)
The Early Jazz Years:
1928-1930 (Columbia/CBS)
Bob Crosby
George Robert Bob Crosby (ro
en 1913. u Spokaneu, W ashington)
jedan je od nekolicine uspjenih
voa orkestra koji nije znao svirati
nijedan instrum ent, nije poznavao
58
note, a nastupao je pod reflektorim a
jedino da bi najavljivao, ponekad
podigao dirigentski tapi (ili ruku) i
openito izigravao zgodnog, dobro
graenog tipa - to se u sw ing e ri
esto sm atralo nunom kvalitetom .
Nakon diplom e Crosby se p rip re
mao za advokatsku karijeru. Godine
1932, meutim , postao je pjeva u
orkestru Ansona Weeksa. Godine
1934. p ridruio se orkestru brae
Dorsey. Nastupajui s njim a, Cro-
sbyjev ugled prosjenog pjevaa
(svakako ne u klasi njegova starijeg
brata) poeo je rasti u krugovim a
diskofila. Njegovo leerno, ali u
krajnjoj lin iji ipak neupeatljivo
pjevanje na snim kam a kao Basin
Street Blues, Dinah, Lullaby Of
Broadway, What A Difference A Day
Made i Its Dark On Observatory Hill
(sve na Bring Back The Good
Times) ipak je prido n ije lo popular
nosti orkestra.
Zatim je Crosby okupio grupu
glazbenika koji su dezertirali iz
orkestra Bena Pollacka (-), uklju
ujui Gila Rodina, Eddieja M illera
(), M attyja Matlocka i Raya Bau-
duca. Tako je nastao orkestar Boba
C rosbyja koji je prvi put nastupio
poetkom 1935. u New Yorku. O rke
star je, poput Pollackova, na poe
tku koristio gudae, no to je bila
prolazna faza i uskoro je prihvaen
repertoar om ilje n ih dixieland-sklad-
bi, osvjeen novim skladbam a u
slinom stilu, bez gudaa. Uskoro je
postao najpoznatiji big band speci
ja lizira n za orkestralni dixieland
jazz u 2/4 m jeri. Osim ve spom e
nutih im ena s orkestrom su u
njegovim poetnim danim a nastu
pali i drugi istaknuti glazbenici ije
e se prisustvo pokazati presudnim
za uspjeh Crosbyjeve skupine: Yank
Lawson (-* ) i Bob Haggart dvojica
su od njih.
O stali istaknuti glazbenici koji su
o dlino suraivali s orkestrom : Ir Big Noise From Winnetka
ving Fazola (-), B illy Butterfield
(->), Bob Zurke, Joe Sullivan (->),
Jess Stacy ( ), Muggsy Spanier
(-) i Eddie M ille r (->).
Vaan dogaaj u prii o Bobu
Crosbyju nastao je pokretanjem
m ale grupe Bob Cats koja je
djelovala u okviru orkestra i davala
prvoklasne jazz-izvedbe. U nizu
snim ki grupe Bob Cats koje ostaju u
sjeanju, mogu se nabrojati: Whos
Sorry Now?, Cant We Be Friends?,
March Of The Bob Cats, Mournin
Blues, Jazz Me Blues i I Hear You
Talking (sve na Bob Crosbys Bob
Cats/Big Noise From Winnetka) i
Tin Roof Blues (The Bob Cats: Bob
Crosbys Bob Cats 1938-42). N aroi
to popularne skladbe u izvedbi
velikog orkestra bile su South
Rampart Street Parade (autora Hag-
garta i Bauduca), Im Prayin Hum
ble (Haggart), Honky Tonk Train
Blues (sa Zurkeom kao solistom ) i
Im Free (kasnije prekrtena u
Whats New? kada joj je Johnny
Burke dodao tekst) (sve na Five
Feet Of Swing/South Rampart
Street P a ra d e )...
Uspjeh dosjetke Big Noise From
Winnetka (Bob Crosby's Bob Cats/
/Big Noise From Winnetka) u kojoj
bubnjar Bauduc udara po strunam a
kontrabasa Boba Haggarta koji zvi-
due, bio je moda najvee iz
nenaenje.
Tako je Crosby iduih godina
izgubio kljune ljude - Kincaide,
Lawson, C harlie Spivak zajedno su
1938. prili Dorseyju, a Butterfield i
Fazola napustili su ga 1940 -
pronaene su donekle prim jerene
zamjene. (U nekim sluajevim a, na
prim jer, u Lawsonovom , odbjegli
sinovi vra tili su se starom drutvu.)
Godine 1942. o rig in a ln i orkestar
Boba Crosbyja napokon se raspao,
a kla rin etist M ille r preuzeo je dio
tadanje postave da bi osnovao
vlastiti sastav.
Crosby, koji je sam ostalno ili s
orkestrom nastupio u raznim film o
vim a - L e ts Make Music, Sis
Hopkins, Presenting L ily M ars i
H oliday Inn (film ska glazba) - otiao
je u Hollywood. Pojavio se u
film ovim a As Thousands Cheer,
R eveille With Beverly, See Here
Private Hargrove, itd. Od 1944. do
1945 sluio je u m ornarici. P rivre
meno je osnovao novi orkestar zbog
specijalnih angamana, no potkraj
etrdesetih i u toku pedesetih godi
na bio je poznatiji po sam ostalnim
nastupim a na te le viziji i radiju,
esto u vlastitim em isijam a. ezde
setih godina pokazao se uspjenim
biznism enom iako je povrem eno
okupljao sastave po uzoru na neka
danje, obino u posebnim p rilik a
ma nostalginog karaktera. U d ru
goj polovini 1964. poduzeo je turne
ju po Dalekom istoku.
Diskografija:
Bob Crosby, The Radio Years
( /London)
The Dorsey Bros., Bring Back
The Good Times
(MCA - Njemaka)
Bob Crosby & His Orchestra
1935-1956
(Coral/Vogue - Coral)
Bob Crosby, Five Feet Of Swing
(Decca)/
South Rampart Street Parade
(MCA)
Bob Crosby's Bob Cats
(Decca)/
Jimmie Noone 1937-41
(MCA)
The Bob Cats: Bob Crosbys
Bob Cats 193842, Vol 2
(Swaggie - A ustralija)
Big Noise From Winnetka (MCA)
- galam u stvara grupa Bob Cats.
Israel Crosby
Basist Israel Crosby (roen 1919. u
Chicagu, Illinois) najprije je svirao
trubu, a zatim trombon i tubu. U
trinaestoj godini stalno je svirao sva
tri instrum enta. U petnaestoj je
postao kontrabasist i u Chicagu je
suraivao s razliitim glazbenicima
ukljuujui Alberta Ammonsa (->).
Prvi put je snim ao u studenome
1935. s klaviristom Jessom Stacy-
jem (-); tri dana kasnije ponovno je
snim ao sa Stacyjem, ovaj put kao
lan grupe Chicagoans Genea Kru
pe (->). Jedna od snimki Blues Of
Israel, posveena je mladom Cros
byju (sve na Benny Goodman & The
Giants Of Swing/Ridin In Rhythm).
Kasnije suradnje: Fletcher Hender
son (->) (1936-1938), Three Sharps
& A Flat (1939), Horace Henderson
(->) (1940-1941), Teddy Wilson (-)
(1941-1943). Godine 1944. poeo je
raditi kao studijski glazbenik i na
tom poslu zadrat e se nekoliko
godina. Svirao je s triom Ahmada
Jam ala (1951-1953. i 1957-1962)
(But Not For Me/The Ahmad Jamal
Trio At The Pershing) te s Bennyjem
Goodmanom, (1956 - 1957), s kojim
je poduzeo azijsku turneju. Kona
no je postao lanom kvinteta Geor
gea Shearinga, a 1962. umro je u
svom rodnom gradu od gruanja
krvi. to se ostalih zapaenih sni
m anja tie, Crosbyjev je bas nagla
eno prisutan uz Jim m ieja Noonea
(->) (Jimmie Noone 1937-41), te na
proslavljenoj snim ci skladbe Blues
In C Sharp Minor (Teddy Wilson &
His All Stars).
Diskografija:
Benny Goodman & The Giants
Of Swing
(Prestige)/
Various, Ridin In Rhythm
(World Records)
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4
(CBS)
Edmond Hall, Celistial Express
(Blue Note)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
Jimmy Yancey, Lowdown Dirty
Blues
(Atlantic/Atlantic)
(C ollector's Classics)
But Not For Me/The Ahmad
Jamal Trio At The Pershing
(Cadet/London)
Tadd Dameron
Roen 1917. u Clevelandu, p re m i
nuo 1965. u New Yorku, k la virist i
araner Tadd Dameron ostavio je
prekrasan opus. Pisao je aranm a
ne za Vida Mussa i Harlana Leonar-
da, a kao kla virist debitirao je u
grupi Three Bips & A Bop Babsa
Gonzalesa. Be-bop, u biti glazbu
malog sastava, vjeto je prilagoa-
vao potrebam a velikog orkestra, a
teme Good Bait i Our Delight,
napisane za orkestar Dizzyja G ille
spieja (In The Beginning), te Cool
Breeze, napisana za Eckstineov
orkestar, p rim je ri su konciznosti i
lirinosti (Mr B & The Band). Prva
be-bop balada, If You Could See
Mee Now, koja je nastala iz G ille-
spiejeve cadenze u tem i Groovin
High, nala se u repertoaru Eckstie-
na i Sarah Vaughan. Godine 1949.
pojavio se na jazz-festivalu u Parizu
na kojemu je vodio grupu s Milesom
Davisom.
lako skrom an u svojim klaviristi-
kim istupim a (ograniavao se obi
no na pratnju), Dameron je bio
iznad uobiajenog aranerskog
klavira. Izmeu 1947. i 1949. vodio
je grupu u kojoj su talenti poput
trubaa Fatsa Navarra i tenor-sak
sofonista W ardella Graya i A lie
na Eagera blistali u repertoaru nje
govih skladbi. The Squirrel, Dame-
ronia, Tadd Walk, Lady Bird, Jahbe-
ro, Symphonette i The Chase posta
le su jazz-standardim a (Prime Sour
ce), a sastav je bio u ig ra n iji od
veine be-bop skupina. Dameron
The____________
TADDDAMI RON
Memorial Album
Dorhuiii. Cctiffciynr and others.
The Tadd Dam eron M em orial
Album (Prestige).
je vodio svoju grupu na dugom
angamanu u Royal Roostu i u
potpunosti je razvio Navarrove spo
sobnosti Slinog glazbenika nije
naao sve do C lifforda Browna
(1953) (The Arrangers Touch) iji je
solo sa sordinom u Theme Of No
Repeat postao klasinim . Na istom
su albumu i snim ke s kasnijeg
termina, meu njim a Fontainebleau,
kratka skladba u tri stavka velike
teksturalne ljepote. Snim ka s te n o ri
stom Johnom Coltraneom , iako za
nim ljiva, nije na razini visokih
Dameronovih standarda (Mating
Call), iako album The Magic Touch,
kojega vie nema u prodaji a
ukljuuje veliki ansam bl, pokazuje
da je Dam eronov osjeaj za zvuk i
boju ostao netaknutim.
Opus Tadda Damerona, istaknutog
jazz-skladatelja, postie gotovo ne
moguu ravnoteu izm eu form e i
im provizacije. Kao prom icatelj ta le
nata - Navarra, Eagera, Browna,
Sarah Vaughan - ravan je E llingto
nu i Milesu Davisu.
Tadd Dameron, na alost osporavan za ivota, je d a n od istaknutih
jazz-skladatelja za m ali sastav.
Diskografija:
Dizzy Gillespie, In The
Beginning (Prestige/Prestige)
Billy Eckstine, Mr. B &
The Band (Savoy/Savoy)
Fats Navarro, Prime Source
(Blue N ote/Blue Note)
The Arranger's Touch
(Prestige/Prestige)
Mating Call (P restige/ )
Fats Navarro
(M ilestone/M ilestone)
Johnny
Dankworth &
Cleo Laine
Roen 1927, altist, sopranist, kla ri
netist, voa orkestra i skladatelj
John Dankworth jedan je od utem e
ljite lja m odernog britanskog jazza.
Njegov utjecajan septet (1950-1953)
prenio je poruku be-bopa (A Lover
& His Lass). U posljednja dva
desetljea vodio je niz velikih o rke
stara, oduevivi na N ewport Jazz
Festivalu 1959. S vodeim britan
skim i am erikim glazbenicim a koje
je angairao da bi sn im ili njegova
opsenija djela, Dankworth je izdao
nekoliko odlinih konceptualnih a l
buma (What The Dickens, Zodiac
Variations i Million Dollar Collec
tion). esto kritizira n a zbog hladno
e i uglaenosti, njegova je glazba
na tehnikom nivou besprijekorna.
Kom pletan profesionalac, Dank
worth je pisao i glazbu za film ove,
te skladao jedan klasini koncert za
klavir.
Njegova supruga, pjevaica Cleo
Laine (roena 1927. u Southballu,
M iddlesex), poela je suraivati s
Dankworthovim septetom 1951. i od
tada je njihova suradnja stalno
napredovala. Kao m eunarodna
zvijezda pjevala je sve - od jazza
do Schoenbergova Pierrot Lunai-
rea. Veina njenih album a sadri
jazz-skladbe, ili glazbu pod utjeca
jem jazza, a im a fenom enalni ra
spon i fleksibilnost.
Diskografija:
A Lover & His Lass
( /Esquire)
What The Dickens
(Fontana/Fontana)
Zodiac Variations
(Fontana/Fontana)
Million Dollar Collection
(Fontana/Fontana)
Cleo Laine Live At Carnegie
Hall (RCA Victor/R C A Victor)
Born On A Friday
(RCA Victor/R C A Victor)
I Am A Song
(RCA Victor/R C A Victor)
Shakespeare & All That Jazz
(Fontana/Fontana)
Best Friends
(RCA Victor/R C A Victor)
Kenny Davern
Od kompetentnog, ali ne ba nadah-
nutog klarinetista i saksofonista,
John Kenneth Kenny Davern (ro
en 1935. u Huntingtonu, Long
Island, New York) razvio se u
im presivnog glazbenika ije su sve
strane sposobnosti danas prilino
zapaene. Njegova suradnja s Bo
bom W ilberom (-), takoer sakso-
fonistom i klarinetistom , u c ije n je
nom Soprano Summitu, obojici je
koristila - a da ne spom injem o
poklonike jazza. Davern je postajao
sve autorita tivn iji glazbenik, kako
na klarinetu, tako i na sopran-
-saksofonu. Bilo u studiju (Soprano
Summit i Chalumeau Blue) ili na
/CPCAlC
jm m
Chalumeau Blue (Pye) - grupa
Soprano Summit.
koncertu (Soprano Summit In Con
cert), Davern je, poput Wilbera, u
posljednjih pet godina postigao
nesum njivi glazbeni napredak koji
bi se ak mogao nazvati zauuju
im. Ostali iznim ni snim ljeni prim je
ri Davernova razvoja iz istog i
ranijeg razdoblja mogu se nai u
njegovoj suradnji s Dickom Well-
stoodom (->) (Dick Wellstood & His
Famous Orchestra Featuring Kenny
Davern), te s W ellstoodom, Eddie-
jem Condonom (), Geneom Kru
pom () i Wild Bill Davisonom (->)
(An Evening At The New School).
Rije je moda o dugom putu od
prvih dana njegove glazbene karije
re, s tako razliitim liderim a kao to
su Alfredito, Ralph Flanagan i Jack
Teagarden (->) (sve s poetka
pedesetih godina). Godine 1958.
Davern je vodio i vlastiti sastav
Salty Dogs.
Diskografija:
Phil Napoleon & His Memphis
Five (Capitol/EMI - Electrola -
Njemaka)
Various, An Evening At The
New School (Chiaroscuro/ )
Dick Weilstood & His Famous
Orchestra Featuring Kenny
Davern (C hiaroscuro/ )
Soprano Summit (World Jazz)
Soprano Summit In Concert
(Concord Ja zz/ )
Soprano Summit, Chalumeau
Blue (Chiaroscuro/Pye)
Eddie Lockjaw
Davis
Roen 1921. u New York Cityju,
Eddie Lockjaw Davis preteno je
samouk. Prvi Davisovi uzori na
tenor-saksofonu, Coleman Hawkins,
Ben Webster i Don Byas, utjecali su
na stvaranje njegova agresivnog
stila i snanog tona, no kasnije se
razvio u trenutno raspoznatljivog
glazbenika. Iskustva s velikim orke
strim a Cootieja W illiam sa, Luckyja
M illindera, Andyja Kirka i Louisa
Arm stronga uinila su ga idealnim
suradnikom Counta Basieja kojemu
se pridruio 1952. U trenutku kada
je Basiejev orkestar u svojim redo
vim a trebao izvanserijsku linost
Jaws je udovoljio potrebama, a na
snim kam a Flight Of The Foo Birds i
After Supper (The Atomic Mr Basie)
vitalno i entuzijastiki solira. Njego
vo m uziciranje sa studijskim orke
strom (Trane Whistle) in sp irira sve
ostale glazbenike, a natjeravanje
tri trube u temi Jaws, koje nastavlja
sam Davi, zaprepaujua je.
59

Straight Ahead (Pablo): Jaws radi
ono to najbolje zna.
Godine 1955. Jaws se udruio sa
Shirley Scott na orguljam a zbog
serije bluesy-album a (The Cook
book) koji su prido n ije li popularno
sti m alih sastava na bazi tenor-
-saksofona i orgulja potkraj pedese
tih godina. Tema The Rev pokazuje
to sve m ajstor moe uiniti s
jednostavnom frazom , ekstravert-
nim efektima i prom uklim staccato-
-tonom koji napokon poprim a obrise
em ocionalne u vje rljivo sti. Have
Horn Will Blow vjerojatno je jedan
od najvruih sn im ljenih sola
uope.
U Johnnyju G riffinu naao je ideal
nog partnera za grupu s dva tenor-
-saksofona (The Toughest Tenors).
Pored ustrog, boperskog G riffina
Davi svira u m ainstream -stilu, a
njegove elegantne, m elodram atske
izvedbe daju tim snim kam a ugoaj
klasinih bokserskih okraja. O dli
an u brojnim jam sessionim a
Normana Granza, Lockjaw i njegov
solo-album (Straight Ahead) s triom
Tom m yja Flanagana pokazuju svu
onu ilavost koja mu je p riskrb ila
nadimak Jaws (objeena laloka)
te aputavost a la Ben Webster u
baladam a kao Ill Never Be The
Same.
Diskografija:
The Atomic Mr Basie
(Roulette/Vogue)
The Second Big Band Sound Of
Count Basie (Verve/Verve)
Trane Whistle (P restige/ )
The Cookbook
(Prestige/Prestige)
The Toughest Tenors
(M ilestone/M ilestone)
Straight Ahead (Pablo/Pablo)
Miles Davis
Truba M iles Dewey Davis roen je
1926. u lllinoisu, a kada su mu bile
dvije godine njegova je porodica
preselila u St Louis. Otac-zubar
kupio mu je trubu za trinaesti
roendan, a uitelj mu je savjetovao
da svira bez vibrata - ionako e
ostariti i poeti podrhtavati. Truba
i iz St Louisa s vira li su na svoj
nain - njeno, uglaeno i prostor
no - za razliku od pirotehnikog
stila Roya Eldridgea i Dizzyja G ille
spieja. Zvuk trubaa St Louisa
zainteresirao je M ilesa ak i u tako
ranom razdoblju njegove karijere.
Godine 1944. prouo se angam a
nom u orkestru B illyja Eckstinea
koji je u to doba okupljao kremu
mladih be-bop revolucionara, Char-
60
Eddie Lockjaw Davis iji je kriei tenor-saksofon spasio mnoge
snim ke i pom ladio Basiejev orkestar
lieja Parkera, Dizzyja G illespieja i
Dextera Gordona. Okruen laska
njem, M iles se upisao na njujorku
Ju illia rd School of Music i provodio
veinu vrem ena pratei Parkera
kroz brojne none klubove. Dogodi
lo se ono neizbjeno: Bird je pozvao
sram eljivog uenika da mu se
pridrui na sceni. Kao protutea
Parkerovoj estini M ilesova se tru
ba pokazala prikladnom , no slaba
tehnika, oskudan raspon i nesigur
na intonacija hendikepirali su nje
gova sola. Ipak, bio je em ocionalno
vrlo d ojm ljiv. Nikoga nije oponaao,
koncentrirao se na srednji registar
u kojemu je bio na jizraa jn iji i
neum orno je usavravao fraziranje.
Veina Parkerova opusa za tvrtke
Savoy i Dial prua dobar uvid u
M ilesov razvoj sredinom etrdese
tih godina (Bird - The Savoy Recor
dings i Charlie Parker On Dial).
Napustivi Birda, 1948. godine,
Davi je uio kod aranera Gila
Evansa, to je dovelo do osnivanja
vrlo utjecajnog noneta. Evansovi,
C arisijevi i M ulliganovi aranm ani
ujedinjavali su vitalnost be-bop mu
zicira n ja u m alom sastavu sa irim
rasponom zvunih tekstura i kolora-
M iles Davi, jo uvijek n a ju tje ca jn iji truba; njegove su grupe im ale
mnogo im itatora. Genije.
I* ,
/
cija. Grupa je im ala prozraan zvuk,
a instrum entarij je - osim M ilesove
trube, alt-saksofona Lee Konitza i
M ulliganova baritona - ukljuivao
francuski rog i tubu. Sve u svemu,
za svoje je vrije m e bila isuvie
napredna i raspala se nakon dva
tjedna, ostavivi snim ke (Birth Of nosti i viesm jerne aktivnosti koja je
The Cool i Pre-Birth Of The Cool)
koje su postale predlokom za jazz
Zapadne obale u iduem desetljeu.
Poetak pedesetih godina bio je
teak za M ilesa Davisa. Be-bop je
prestigao afinitete svoje publike, a u
modu su uli pjevai. No, dva
album a to ih je M iles snim io za
tvrtku Blue Note izmeu 1952. i
1954. pokazuju intenzivnu em ocio
nalnost njegove glazbe. Oskudnost
Davisova stila poela se ja vlja ti kao
autentina estetska komponenta, a
ne kao p rikriva n je ogranienosti.
Sve nevano drastino se o tklanja
lo. Brojevi poput The Leap i Take-
-Off koriste bazine tonove harm oni
je, to navjeuje kasnija m odalna
istraivanja album a Kind Of Blue,
Neki kritia ri tvrde da su to njegovi
najbolji album i (Miles Davis 1 & 2).
Godine 1954. M iles je snim io teme
Blue n Boogie i Walkin', dokazuju-
i na svoj nain da moe svirati
vrue i funky poput pripadnika
stare kole; tim e je opovrgao izjavu
trubaa-veterana Roya Eldridgea:
ovjee, to je mija glazba. Taj
isti pouzdani Miles sudjelovao je na
glasovitom snim anju na Badnjak
1954. s klaviristom Theloniousom
Monkom i vibrafonistom Miltom
Jacksonom (Tallest Trees). Atmos
fera je bila napeta zbog svae
izmeu M ilesa i Monka. Kroz itave
taktove protezao je duge legato-
-note naglo ih prekidajui, ime je
pokazao trubaim a kako se i bez
vrtoglavih visina moe uzbudljivo
svirati. Lirski ugoaj i akcentiranje
fraza uinilo je tem e Bags Groove i
The Man I Love klasinim izvedba
ma. Godine 1955. odjednom je
postao hit Newport Jazz Festivala.
emu toliko uzbuenje? Uvijek
ovako sviram.
Kasnije te godine osnovan J"
kvintet koji je postao predlokom za
veinu m alih jazz-sastava pedesetih
godina. Za kom binaciju jednostav
i inae obiljeavala M ilesove grupe,
od presudne je vanosti bio izbor
bubnjara. Philly Joe Jones, jedan od
istaknutih hard-bop bubnjara, imao
je estine i inventivnosti da stim uli
ra soliste, dok je basist Paul
Chambers svirao duge dionice koji
ma je oprezno istraivao. Sidra
Kind Of Blue (CBS): nezaobilazni
M ilesov m odalni eksperiment.
 je bio kla virist Red Garland, ne
umorno solidan u m uziciranju blok-
-akordima. Solistiku liniju Miles
je dijelio s tenoristom Johnom
Coltraneom, kasnijim luonoom
ezdesetih godina koji je tada jo
uvijek bio optereen problem im a.
Smrzavajui M ilesov zvuk stvarao
je od svakog upada veoma d ram ati
an dogaaj koji su s lije d ila sola
sastavljena od nizova brzih harm o
nijskih prom jena. C oltrane i Miles
dijametralno su se razlikovali po
svojim strem ljenjim a, s liderom koji
je zalazio u sr - i taj se kontrast
pokazao efektnim. Pod M ilesovim
vodstvom grupa se uda ljila od
harmonijske predvidljivosti, koriste
i manje harm onijskih prom jena Klasina ritam -sekcija M ilesa Davisa - Jim m y Cobb (bubnjevi),
ime je naglaavala m elodiju. Sva Wynton K e lly (klavir) i Paul Chambers (bas).
ka snimka pokazuje jedinstvo i
prirodnu superiornost te skupine
(Miles Davis i Workin' & Steamin). suzdraniji nego ikada ranije, svi
S altistom C annonballom Adder-
leyjem i klaviristom Billom Evan- va. Koristei proirenu postavu My Funny Valentine
som koji je zam ijenio Garlanda,
Miles je snim io jedan od najutjecaj nul - klavijature, Dave Holland -
nijih albuma u svojoj ka rije ri (Kind
Of Blue), na kojemu su kao baza
improvizacije u p o trijebljeni modusi, W illiam s - bubnjevi, a svi su kasnije Friday And Saturday Nights At
a ne harm onije. Tako nastala gla pokrenuli vlastite sastave), M iles je
zba lijepa je, m irna i postojana.
Milesovo je m uziciranje dosjetljivo,
istoa njegova tona pjevna.
Miles je nastavio suradnju s Gilom
Evansom kao solist u pratnji bogato
teksturiranog orkestra (Sketches Of je n e zanim ljiv jazz-diskofilu.
Spain, Porgy And Bess i Miles
Ahead); svi su ti album i postigli
velike tirae, pridonosei da njegov
trubaki zvuk postane n a jprivlani-
jim u jazzu.
Kada je pokrenuo barem dva nova
usmjerenja u jazzu i pridonio a fir
maciji k a rije ra buduih velikana
poput Rollinsa, Coltranea, Philly
Joe Jonesa i B illa Evansa, odluio
je da ponovno prom ijeni us
mjerenje.
Angairao je nepoznatog tinej-
derskog bubnjara Tonyja W illiam
sa da osigura perm anentno izazov
nu poliritm iku podlogu, s Ronom
arterom na basu i Herbiejem
Hancockom na klaviru. lanovi ri
tam-sekcije bili su kadri da, neovi
sno jedan od drugoga, sviraju u
razliitim tem pim a, a kom pletan je
zvuk postao m irn iji, podatniji i
valovitiji nego ranije. Nakon sura
dnje s potcijenjenim tenor-saksofo-
nistima Georgeom Colem anom (My
Funny Valentine i Four) i Hankom
Mobleyjem (Friday & Saturday Ni
ghts - In Person), M iles je angai
rao tenorista Waynea Shortera iz
grupe Jazz M essengers Arta Bla
keyja. Shorter se u biti nalazio na
Coltraneovom tragu, kao agresivan,
estok glazbenik, ali sa grevitom
eksplozivnou koja je odgovarala
novoj M ilesovoj koncepciji.
Uslijedio je niz izvrsnih album a
(ESP, Miles Smiles, Sorcerer, Nefer-
titi i Miles In The Sky) od kojih je
najbolji Miles Smiles. Utjecajan
poput onoga iz 1955, taj je kvintet
izbjegao visoke harm onijske k rite ri
je i koristio se ritm ikim slobodam a
koje su drugi ina u g urira li. M iles je
glasno kritizira o avangardu - O rnet
tea, Taylora, Dolphyja, itd. - usmje-
rujui svoj razvoj u drugim p ravci
ma. Na slijedeem album u, Filles
De Kilimanjaro, Hancock je svirao
elektrini klavir, a C arter e le ktrin i
bas, dok je fleksib iln o W illiam sovo
bubnjanje postalo jo vre.
Nova M ilesova koncepcija potekla
je iz acid-rocka Zapadne obale;
d o m in ira li su riffovi, dok je truba, Porgy And Bess
rao pod kiom elektronskih zvuko Miles Ahead (Columbia/CBS)
(Hancock, Chick Corea i Joe Zawi-
bas, John M cLaughlin - gitara,
Shorter - sopran-saksofon i Tony
snim io album (In A Silent Way) koji ESP (Columbia/CBS)
je, s aspekta poklonika jazza, bio
njegovo posljednje izdanje vrijedno Sorcerer (Columbia/CBS)
panje, lako su kategorije rastezljiv Nefertiti (Columbia/CBS)
pojam, kasniji M ilesov opus gotovo
Diskografija:
Birth Of The Coll
(C apitol/C apitol)
Pre-Birth Of The Cool
( /D urium - Italija)
Miles Davis, Vols 1 & 2
(Blue N ote/Blue Note)
Walkin (Prestige/Prestige)
Tallest Trees (Prestige/Prestige)
Miles Davis (Prestige/Prestige)
Workin & Steamin
(Prestige/Prestige)
Milestones (Columbia/CBS)
Kind Of Blue (Columbia/CBS)
Sketches Of Spain
(Columbia/CBS)
M ilestones (Colum bia): M iles Davis p rije fuzije. K la sin i kvintet s
dodatkom Cannonballa Adderleyja.
ESP (CBS): prikladan naslov u
svjetlu grupne meuigre.
ini se to prim jerenim imenom
(defiance-prkos)za kornetista ije je
agresivno, strastveno m uziciranje
(Columbia/CBS) ve oko 45 godina sastavnim dije
lom jazz-scene bijelog dixielanda u
m aniri Condonovog ganga. Poput
(Columbia/CBS) svog pokojnog prija te lja i dugogo
Four (Columbia/CBS) dinjeg kolege Eddieja Condona
Miles In Europe (->), i Davison je bio utjelovljenje
(Columbia/CBS) popularne predodbe o cininom
dezistu sklonom piu i dinaminom
The Blackhawk (Columbia/CBS) ivlje n ju koji je svoje godine nauko
vanja (dvadesete i tridesete) proveo
Miles Smiles (Columbia/CBS) u Chicagu, u jednoj od postojbina
jazza.
Davison je n ajprije svirao s lokal
Miles In The Sky nim sastavim a iz Ohia, da bi 1927.
(Columbia/CBS) otiao u Chicago. Godine 1931.
Filles De Kilimanjaro okupio je veliki orkestar (u kojemu
(Columbia/CBS) je, do svoje sm rti, nastupao legen
Miles In Tokio
darni klarinetist Frank Teschemac-
( /CBS Sony - Japan)
her (->)); ta je skupina potrajala oko
In A Silent Way
est mjeseci. Davison je zatim
(Columbia/CBS)
otiao u M ilwaukee gdje je od 1931.
Water Babies (Columbia/CBS)
do 1933. intenzivno nastupao, izme
u ostaloga i kao voa nekoliko
manjih sastava. Godine 1941. po
novno je digao sidro, ovaj put u
Wild Bill sm jeru New Yorka gdje je, prije
odlaska u Chicago svirao s orke
Davison strom Omer-Hicks (1926). Godine
1941. u klubu Nicks u Greenwich
Villageu vodio je popularni an
sambl, a nastupao je i u Bostonu
Rodno m jesto W illiam a Wild Billa
(1943). Svirao je u reviji Katherine
Davisona jest Defiance, Ohio (1906).
Dunham (1943) i u klubu Ryans u
New Yorku, a razdoblje od 1943. do
1945. proveo je u vojsci. Nakon
dem obilizacije svirao je s Artom
Hodesom (-) u klubu Village Van
guard; u 'St Louisu vodio je svoj
sastav, a zatim je postao stalnim
gostom Eddie Condon Cluba (1945-
-1957). Godine 1960. Davison je sa
suprugom preselio u Hollywood,
mada u njemu nikada nije bio
zadovoljan. Godine 1962. nastupao
je s vlastitim sastavom, a 1963. s
grupom Salt Lake City Six. Slijedee
godine svirao je u njujorkom klubu
M etropole. Od 1957. redovito je
posjeivao Evropu, gdje je njegovo
punokrvno m uziciranje na kornetu
uvijek izazivalo tople reakcije.
Davisonovo nenapadno solistiko
m uziciranje jednostavne ritmike
koncepcije i pravog duhakog tona
obilato je zastupljeno na ploama.
Njegove snim ke s Condonom vrlo
su reprezentativne za taj stil (The
Golden Days Of Jazz: Eddie Condon
i We Called It Music), kao, uostalom,
i snim ke s Bechetom (-*) (Commo
dore Jazz, Vol 1) i Eddiejem
Edwardsom (Eddie Edwards & His
Original Dixieland Jazz Band).
Da bi pokazao kako zna biti sm iren
osjeajan, pa ak i lirski raspolo
en, Davison u izvedbama stan
dardnih balada poput I Cant Get
Started, Everything Happens To Me
61
i You Took Advantage Of Me (sve na
But Beautiful) baca drukije, nepo
znato svjetlo na m uziciranje ovje
ka koji je neum ornim arom i
strau ostao vjeran tra d ic iji. (Prije
trube, Davison je svirao m andolinu,
bendo i gitaru.)
Diskografija:
Sidney Bechet Album ( /Saga)
The Davison-Brunis Sessions,
Vols 1, 2 ( /London)
Tony Parenti - Ragtime
(Riverside/London)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Condon (CBS - Nizozemska)
Various, Commodore Jazz,
Vol 1 ( /London)
Various, Trombone Scene
( /London)
Wild Bill Davison & His
Jazzologists (Jazzology/ )
Wild Bill Davison, The Jazz
Giants (Sackville - Kanada)
Eddie Condon, We Called It
Music (Ace of Hearts)
Wild Bill At The Bull Run
(Jazzology/ )
Various, Jazz At The New
School (C hiaroscuro/ )
Wild Bill Davison, Live At The
Rainbow Room
(C hiaroscuro/ )
Wild Bill Davison, But
Beautiful (Storyville - Danska)
Wild Bill Davison With Freddy
Randall & His Band
(Black Lion)
Blossom
Dearie
Blossom Dearie ugodno svira kla vir
i pjeva jetke, esto a ljive pjesme
svojim nejakim glasom. Trajno je
popularna zabavljaica u nonim
klubovima.
Diskografija:
My New Celebrity Is You
(Blossom D earie/B lossom Dearie)
Buddy de
Franco
Roen punim imenom Boniface
Ferdinand Leonardo de Franco
(1923), klarinetist koji je deset
godina za redom pobjeivao na
rang-listi Downbeata u kategoriji
klarineta danas je uglavnom zabo
A rt Tatum Group M asterpieces
(Pablo).
62
ravljen. De Franco je bio rtva
mode: nadmonost klarineta iz ere
swinga nestala je; be-bop se nije
pokazao gostoljubivim prem a tome
instrum entu, pa je De Francova
virtuoznost izgubila na popularno
sti. Pojavljuje se u grupi M etronome
All Stars iz 1947, s G illespiejem ,
Billom Harrisom , Flipom Phillipsom
i Nat King Coleom u skladbi Leap
Here (All Star Sessions), predvodi
svoj orkestar u kom pleksnoj avan
gardnoj skladbi G eorgea Russella A
Bird In Igors Yard (Crosscurrents) i
sekstet s Jim m yjem Raneyem i
Maxom Roachom u tem am a Extro
vert i Good For Nothing Joe. Susret
s kla viristikim virtuozom Artom
Tatumom pokazao je kako je De
Franco u tehnikom sm islu bio
dovoljno vjet da se ne izgubi u tim
vatrom etnim izvedbama, a svira
briljantno (The Group Master
pieces).
Diskografija:
All Star Sessions (C apitol/ )
Crosscurrents (C apitol/C apitol)
Art Tatum, The Group
Masterpieces (Pablo/Pablo)
The Jazz Ambassadors, Voi 2
(Verve/Verve)
Borinquin (Sonet/Sonet)
Sidney de Paris
Sidney de Paris (roen 1905. u
C raw fordsvilleu, Indiana) nikada ni
je bio virtuozan truba poput, reci
mo, Louisa Arm stronga (->) ili Roya
Eldridgea (-), ali je, nesumnjivo,
bio sposoban glazbenik koji je
vjeto koritenje raznih sordina
uinio svojevrsnom specijalnou i
na kojega se i nadalje zaboravlja u
diskusijam a o vrhunskim trubaim a.
No, De Paris, brat trom bonista i
voe orkestra W ilbura de Parisa
(1900-1973), dokazao je svoju v ri
jednost u bezbroj p rilika . Njegovo
estoko gunajue (growling)
Vic Dickenson Plays Bessie Smith Trombone C holly (Sonet).
Istaknuti ja zz-tro m bo n ist pozdravlja istaknutu b iu e s-p je va icu ...
m uziciranje na jednom od legendar
nih Pannasiejevih snim anja (21.
studenoga 1938, The Complete Lad-
nier-Mezzrow-Bechet), istina, odu
dara od svira nja trubakog kolege
Tom m yja Ladniera (->). Inae se
lako uklapao u svaki kontekst i na
njega se obino moglo osloniti.
Otac Sidneyja de Parisa bio je
voa orkestra i uitelj glazbe. Sid
ney je n ajprije svirao s lokalnim
sastavom iz W ashingtona (1924), a
godinu dana kasnije otiao je u New
York. U dva navrata radio je s
orkestrom C harlieja Johnsona
(1926-1927. i 1928-1930). S njim je
prvi put privukao panju kao sposo
ban solist: Harlem Drag (Charlie
Johnson - Lloyd Scott - Cecil Scott)
jedan je od njegovih n ajboljih sola
iz poetnog razdoblja. Nakon John
sona nastupao je s Bennyjem arte
rom (->) i M cKinneyjevim Cotton
Pickersim a (McKinneys Cotton Pic
kers), naroito dobro solira ju i s
Pickersim a u skladbi Miss Hannah
(Vol 3). Zatim se p ridruio Donu
Redmanu (->) (1932-1936); snim ao
je s tim istaknutim skladateljem ,
instrum entalistom i voom orkestra,
svirajui estoka sola u temam a
Nagasaki, That Blue-Eyed Baby
From Memphis, That Dallas Man, no
najbolji je njegov nadahnut solo sa
gumenom sordinom Hot & Anxious
(sve na Don Redman), lako se
nikada n ije p rib liio njegovoj ne
odoljivoj snazi i poletu, de Paris je
idealno suraivao sa Sidneyjem
Bechetom (-). Nakon to je potkraj
tridesetih godina suraivao s Mez-
zom M ezzrowom , (ponovno) Red-
manom i Zuttyjem Singletonom (->)
i nakon angamana u jednoj od
legendarnih Blackbirds revija
(1938-1939), De Paris je svirao s
Bechetovim ansam blom iz 1940.
godine.
Bechetova i De Parisova suradnja
na ploam a dobro je funkcionirala,
lako se De Parisova sola ne mogu
usporediti s Bechetovim, uspjeno
je svirao u Wild Man Bluesu,
Nobody Knows The Way I Feel Dis
Mornin i Old Man Bluesu. Kasnije Cecil Scott)
je De Paris na ploama ponovno
suraivao s Bechetom u brojnim
prilikam a. Na prim jer, plodno je
snim anje iz prosinca 1944. za tvrtku
Blue Note (Sidney Bechet Jazz
Classics, Vols 1, 2) rezultirao izvr
snim De Parisovim m uziciranjem u
skladbama Jazz Me Blues i Muskrat
Ramble. De Paris je snim ao za Blue
Note i samostalno (Sidney de Paris
Blue Note Jazzmen i Sidney de
Paris & His Blue Note Stompers) (de
Paris Dixie), ali i u drutvu Edmon-
da Halla (-). (Original Blue Note
Jazz, Vol 1). Izmeu 1940. i 1941.
svirao je s orkestrom Bennyja
artera i, kratko, s big bandom
C harlieja Barneta (->). Snimao je s
Artom Hodesom (->), s ijim je
ansamblom svirao 1942. Slijedee
godine ponovno se bavio big band
m uziciranjem s Royem Eldridgeom
(), a 1946. i s Claudeom Hopkin
som (->)
M uziciranje Sidneya de Parisa u
posljednjem desetljeu njegova i
vota (umro je 1967) nije uvijek bilo
na reprezentativnoj razini, no do
voljno snim ljenih dokaza njegove
prodorne trube (ili krilnice) koji
oivljuje uspomene na prole dane.
Veina tih snim ki nastala je dok je
bio lan New Orleans Jazz Banda
svoga brata W ilbura, a meu njima
su album i Wilbur de Paris & His
New Orleans Jazz, The Wild Jazz
Age i, naroito, Callin The Blues, s
trubom Sidneyja de Parisa koja
in sp irira gosta Jim m yja Witherspoo
na (->) u nekoliko finih blues-
-vokala. (Sidney De Paris prvi je put
suraivao s W ilburom 1927-1928.
godine; braa su ponovno zajedno
svirala poetkom etrdesetih go
dina.)
Od 1964. do sm rti Sidney de Paris
uglavnom je suraivao sa sastavom
svoga brata (iako 1957. s njim nije
gostovao u Africi), a s klarinetistom
Omerom Simeonom (->) ostvario je
vrhunske glazbene izvedbe.
Diskografija:
Charlie Johnson (Lloyd Scott -
(RCA Victor - Francuska)
McKinneys Cotton Pickers
(1928-1929), Vols 2, 3
(RCA Victor - Francuska)
Don Redman (CBS - Realm)
Various, The Complete
Ladnier-Mezzrow-Bechet
(RCA Victor - Francuska)
Sidney Bechet, Vol 2
(RCA Victor - Francuska)
Sidney Bechet Jazz Classics,
Vols 1, 2 (Blue Note)
Jelly Roll Morton, Vol 2
(1926-1939)
(RCA Victor - Francuska)
Sidney de Paris, de Paris Dixie
(Blue Note)
Wilbur de Paris & His New
Orleans Jazz
(Atlantic/Atlantic)
Wilbur de Paris, The Wild Jazz
Age (Atlantic/Atlantic)
Wilbur de Paris/Jimmy
Witherspoon
(Atlantic/Atlantic)
Various (Including Edmond
Hall), Original Blue Note Jazz,
Vol 1 (Blue Note)
Vic Dickenson
Victor Vic Dickenson (roen 1906.
u Xeniji, Ohio) jedan je od najoso-
 benijih instrum entalista u jazzu, a
njegov aljiv i p o drugljiv trom bon
priziva sve vrste duhovitih ugoaja;
no, on moe stvoriti i atmosferu
tugaljIvosti ili raspojasanog veselja.
Njegov estoki ton zacijelo d o prino
si projiciranju ugodnog i ekscentri
nog glazbenog humora, emu asi
stira i vjeto koritenje sordina
(ukljuujui slobodnu ruku). U
toku 50-godinje ka rije re bilo je
trenutaka kada ga je inspiracija
napustila i kada bi posrnuo pred
klieiziranim frazam a. No, ak i
potkraj ezdesetih i poetkom se
damdesetih godina ivota sposoban
je da posegne za razliitim nadah
nuima (i iskustvim a), kako bi
ostvario izvedbe koje ga ine je d
nim od najraspoznatljivijih glazbe
nika u povijesti jazza. Njegovo
muziciranje sa i bez sordine - u
vlastitoj skladbi Constantly sn im lje
noj poetkom sedamdesetih godina
za angamana u W orlds Greatest
Jazzbandu Yanka Lawsona i Boba
Haggarta (Worlds Greatest Jaz
zband. .. Live At The Roosevelt
Grill) pokazalo se vjetim kao i
ranijih godina.
U novije doba - 1976 - njegovo je
muziciranje na snim kam a Rubyja
Braffa (-) (Them There Eyes) i
samostalno (Vic Dickenson Plays
Bessie Smith: Trombone Cholly)
pokazalo jo bolju form u. Iz ovog
drugog albuma izbija senzitivnost
koja se u njegovom m uziciranju ne
javlja tako esto naroito u izvan
redno oputenoj izvedbi Nobody
Knows You When Youre Down and
Out. Kada se posvadio s o rg u lja
ma, jedan od starije brae poklonio
mu je trombon. S njim je ostvario
prve nastupe prije negoli je njegova
porodica preselila u Columbus,
Ohio, gdje je m ladi trom bonist
svirao s jo nekim lokalnim skupi
nama; u W isconsinu je dobio profe
sionalni posao s Donom Phillipsom .
Slijedeih pet godina proveo je u
velikim orkestrim a Speeda Webba,
Zacka Whytea i Luisa Russella (s
kojim je Dickenson 1932. d e bitirao
na ploi i kao pjeva), a zatim je
otiao u Kansas City. Sticao je
daljnja iskustva u drugim ansam bli
ma prije prvog zapaenog anga
mana s Claudeom Hopkinsom (-),
s kojim je proveo gotovo etiri
godine.
Sve vea Dickensonova af i rm acija s
Hopkinsom rezultirala je ulaskom u
orkestar Bennyja artera (->) (1939)
u kojemu je ostao godinu dana, a
potom je zam ijenio Bennyja M orto-
na (->) kod Counta Basieja (-). S
Basiejem je takoer proveo godinu
dana bez mnogo solistikih nastu
pa; tema Let Me See (Lester Young
With The Count Basie Orchestra)
jedini je njegov istinski solo. No,
posrijedi nipoto n ije bila rije o
sumnji u Dickensonove sposobnosti;
jednostavno, Basie je u to doba
malo koristio trom boniste kao
soliste. Nakon Basieja vratio se
arteru s novim solim a, ukljuujui
My Favourite Blues i What A
Difference A Day Made (oba na
Benny Carter & His Orchestra
1940r1941). Godine 1941. svirao je
sa Sidneyjem Bechetom (-) u
klubovima i na ploam a (Sidney
Bechet, Vol 1). S Bechetom je
ponovno snim ao u nekoliko navrata,
prvi put tri godine kasnije, za Blue
Note (Sidney Bechet Jazz Classics,
Vols 1, 2), te 1953 (Sidney Bechet At
Storyville, Vols 1, 2) za jednoga od
Vic Dickenson, istaknuti s o list na trom bonu, je d a n od najosobenijih
zvukova na tom instrum entu.
tada nastalih Bechetovih boravaka
u SAD. Osim s Bechetom, Dicken
son je 1944. snim ao za Blue Note i u
drutvu Jam esa P. Johnsona (-) i
S idneyja de Parisa (-) (sve na Blue
Notes Three Decades Of Jazz -
1939 to 1949 - Vol 1), te A rta Hodesa
(->) i Edmonda Halla (-) (sve na
Original Blue Note Jazz, Vol 1).
etrdesetih godina Dickensonov se
trom bon mogao uti u nekoliko
izvrsnih m alih sastava, ukljuujui
one Frankieja Newtona (-) (s kojim
je ranije pratio B illie Holiday (->))
(The Commodore Years), Eddieja
Heywooda (->) (Begin The Beguine)
i Hot Lips Pagea (-).
Iskljuujui due izbivanje sa sce
ne zbog loeg zdravlja, s Heywoo-
dom je ostao od 1943. do 1946.
Dobro je svirao i na- prvom snim a
nju Lestera Younga nakon to je
ovaj bio otputen iz vojske (The
Aladdin Sessions), a jo bolje na
jednom snim anju A lberta Am m onsa
(->) za tvrtku Com m odore (Commo
dore Jazz, Vol 1).
Potkraj etrdesetih i u toku pede
setih godina vodio je vlastite sasta
ve, nastupao sam ostalno ili s d ru
gim lid e rim a (esto u drutvu Bob
byja Hacketta (->) Njih su dvojica
esto suraivali i u novije doba,
ukljuujui jedno snim anje iz 1968.
(This Is My Bag) na kojemu se
Dickenson istodobno predstavio u
svom najboljem i najslabijem izda
nju. Sredinom pedesetih godina,
oivljavanjem interesa za main-
stream -izvoae, ponovno je po
stao popularan. Snim ke za etike
tu Vanguard, naroito Vic Dickenson
Septet, p rim ljene su sa svestranim
pohvalam a (Jeepers Creepers sa
solom na trom bonu sadri bit Dic
kensonove veliine). Ostale odline
snim ke iz tog razdoblja, (Buckin
The Blues) Bucka Claytona (-) i
(Ruby Braff Special) Rubyja Braffa
(-) potvrdile su injenicu da je
Dickenson isuvie dugo bio ili
potcijenjen, ili da se njegova v rije d
nost podrazum ijevala sama po sebi.
Snim ke s Lesterom Youngom (Prez
& Teddy) i Pee Wee Russellom (-)
(Jam Session At Swingville) pruile
su daljnje dokaze toj tvrdnji.
Godine 1958. doao je u Evropu
zbog nastupa na festivalu u Canne-
su, a zatim se u nekoliko navrata
vraao, ukljuujui turneje s gru
pom A li Stars Georgea Weina
(Midnight Concert In Paris) i sam o
stalne nastupe. Godine 1964. posje
tio je Aziju i A ustraliju s Eddiejem
Condonom (->), od 1961. do 1962.
svirao je s Wild Bill Davisonom (->),
nekoliko je godina (s Redom Ric-
hardsom ) vodio grupu Saints &
Sinners, da bi od 1968. do 1970.
suraivao s grupom Bobbyja Hac
ketta (Bobby Hackett Live At The
Roosevelt Grill). Suradnja Dicken-
sona i Hacketta prekinula se tek
kada je trom bonist prihvatio unosnu
ponudu da se pridrui World Grea
test Jazz Bandu s kojim je dvije-tri
godine nastupao i snim ao (Worlds
Greatest Jazz Band Of Yank Lawson
& Bob Haggart Live At The Roose
velt Grill i Century Plaza). Kasnije je
ponovno nastupao samostalno, a
esto je okupljao izvrsne male
sastave (Vic Dickenson & His Quar
tet). Oni koji su shvatili koliko
ivosti, humora i dubine moe
svojim trom bonom unijeti u konven
cionalnu jazz-snim ku, prilino mu
esto otvaraju vrata studija za
snim anje (Vic Dickenson i Eddie
Barefield).
Diskografija:
Benny Carter, Melancholy
Benny (1939-1940)
(Tax - vedska)
Benny Carter & His Orchestra
(1940-1941)
(RCA Victor - Francuska)
Sidney Bechet Jazz Classics,
Vols 1, 2 (Blue Note)
Sidney Bechet, Vol 1
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including James P.
Jofinson/Sidney de Paris/
Sidney Bechet), Blue Note's
Three Decades Of Jazz -
1939-1949 - Vol 1 (Blue Note)
Various, Jammin At Sunset,
Vol 1 (Black Lion/Black Lion)
Various (Including Albert
Ammons), Commodore Jazz,
Vol 1 ( /London)
Lester Young, The Aladdin
Sessions (Blue Note)
Sidney Bechet At Storyville,
Vols 1, 2 (Storyville/Vogue)
Vic Dickenson Septet
(Vanguard/Vanguard)
Ruby Braff Special
(Vanguard/Vanguard)
Buck Clayton, Buckin The
Blues (Vanguard/Vanguard)
Various (Including Pee Wee
Russell), Jam Session At
Swingville (Prestige/Prestige)
Buddy Tate, Earle Warren, The
Counts Men (RCA Victor)
Lester Young/Teddy Wilson,
Prez & Teddy (Verve)
Eddie Barefield
(RCA Victor/RCA Victor)
Vic Dickenson
(RCA Victor/RCA Victor)
Buck Clayton Jam Session
Vols 1, 2 (Chiaroscuro)/
Buck Clayton Jam Sessions
(Vogue)
Bobby Hackett Live At The
Roosevelt Grill
(C hiaroscuro/ )
Various, Midnight Concert In
Paris ( /P hilips)
Billie Holiday, The
Commodore Years
( /A ce of Hearts)
Worlds Greatest Jazzband Of
Yank Lawson & Bob Haggart
Live At The Roosevelt Grill
(Atlantic/Atlantic)
Vic Dickenson Quartet
(M ahogany/ )
Ruby Braff, Them There Eyes
( /Sonet)
Vic Dickenson Plays Bessie
Smith/Trombone Cholly
< /Sonet)
Buddy Tate, Jive At Five
(M ahogany/ )
Gentleman Of The Trombone
(M ahogany/ )
63
 i potpuno fascinantan prikaz svog Kirbyja (-). U 46. godini snaga mu
nim alo nije opala kao to pokazuje
Baby Dodds pristupa bubnjevima.
pet snim ljenih skladbi, ukljuujui
Diskografija: nove ve rzije Wild Man Bluesa i
Louis Armstrong & King Oliver Melancholy Bluesa (Hariem On
Warren Baby Dodds (roen 1898. (Milestone) Saturday Night). Neto manje od tri
u New Orleansu, Louisiana, um ro King Oliver, West End Blues godine kasnije Dodds je umro od
1959. u Chicagu, Illinois) sa Zutty- (CBS - Francuska) izljeva krvi u mozak (1938. vratio se
jem Singletonom (->) i Paulom King Olivers Jazz Band u Chicago, gdje je godinu dana
Barbarinom (->) najbolji je bubnjar ( /Parlophone) kasnije doivio srani udar).
koji je potekao iz New O rleansa u Louis Armstrong, V.S.O.P. V jerojatno najbolji prim jeri Dodd-
ranom razdoblju povijesti jazza. U (Very Special Old sova m uziciranja mogu se nai na
etrnaestoj godini radio je u jednoj Phonography), Vols 1 & 2, 3 & 4 albumu The Complete Johnny
tvornici, ali nakon poduka iz bubnje (CBS - Francuska) Dodds, s njegovim sonornim klari
va svirao je s Bunkom Johnsonom Jelly Roll Morton, Vols 1, 2, 4 netom na snim kam a Mortona (u
(->) na paradam a u New Orleansu. (RCA Victor - Francuska) triju ), pjevaice Sippie Wallace,
Prvi znaajan angaman imao je s George Lewis With Kid Shots Weary Way Blues (Family, Italija) grupe Dixieland Jug Blowers, te
trubaem W illiejem Hightowerom , a (Am erican M usic/ ) - Johnny Dodds 1927-29. Doddsova orkestra, trija i ansambla
u slije d ili su nastupi s Papa Celesti- Bunk Johnsons Band 1945 Washboard Band. Rije je o izuzet
nom i Fateom M arableom (1918 ( /S to ryville ) nom m uziciranju ak i u usporedbi s
-1923). Godinu dana svirao je s The Complete Johnny Dodds Snim ke kao Come Back Sweet ostalim vrhunskim Doddsovim
Kingom O liverom (-) (1922-1923), (RCA Victor - Francuska) Papa, Gut Bucket Blues, Willie The ostvarenjim a, osobito u naslovima
pridruivi se bratu Johnnyju Dodd- Sidney Bechet, Vols 2, 3 Weeper, Wild Man Blues, Melanc Blue Clarinet Stomp, Heah Me
su (->) koji je tada ve svirao (RCA Victor - Francuska) holy Blues, Weary Blues (V.S.O.P. Talkin, Pencil Papa, Indigo Stomp,
klarinet u Creole Jazz Bandu. Albert Nicholas, Creoie Reeds (Very Special Old Phonography), Mr Jelly Lord, Wolverine Blues i
Glasoviti Doddsovi virblovi, pouz (R iverside/ ) Vols 1 & 2) i Gully Low Blues, S.O.L. Carpet Alley Breakdown. Osim kla
dan ritam i fle ksib iln o st koju mnogi Baby Dodds, Jazz A La Creole Blues (V.S.O.P., Vols 3 &4) nevjero rineta, Johnny Dodds je svirao i alt-
njegovi suvrem enici nisu posjedo (GHB) jatno su obogaene njegovim prisu -saksofon iako na tom instrumentu
vali, osigurali su mu pohvale mno Various, This Is Jazz, Vols 1, 2 stvom u ulozi solista i lana ansam nikada nije bio natprosjean solist.
gih istaknutih lidera s kojim a je (R a ritie s/ ) bla. Takoer izvanredne snimke
godinam a suraivao. To znai da je, Johnny Dodds, Clarinet King vrueg Doddsovog klarineta koje Diskografija:
napustivi O livera, mogao stalno ( /A ce of Hearts) mu asistiraju Kid Ory (->) i ostali King Oliver, West End Blues
svirati s Honoreom Dutreyjem , Johnny Dodds, Weary Way lanovi grupe Hot Five (bez A rm (CBS - Francuska)
Freddiejem Keppardom , W illiejem Blues (Fam ily - Italija) stronga), o bjavljivane su pod im eni Louis Armstrong & King Oliver
Hightowerom (ponovno), Lil A rm Baby Dodds, Baby Dodds, ma New O rleans Bootblacks and (Milestone)
strong i Johnnyjem Doddsom (s Nos 1, 2, 3 (Disc/M elodisc) W anderers (Johnny Dodds & Kid Ida Cox, Vol 2 (Fountain)
kojim je nastupao u klubu K e llys Ory) i Black Bottom Stom pers Lovie Austin & Her Blues
Stables od 1927. do 1929.) (Black Bottom Stompers, Vols 1, 2). Serenaders (Fountain)
Tridesetih godina braa Dodds Doddsovo savrenstvo predstavlje Johnny Dodds & Kid Ory
nastupala su na brojnim angam a no je i na album im a Weary Way (Columbia)
nima u Chicagu, ukljuujui stalne
Johnny Dodds Blues i Clarinet King; ovaj drugi Johnny Dodds, Black Bottom
nastupe u klubu Three Deuces. Od sadri besprijekoran klarinet, s Stompers, Vols 1, 2
1940. do 1941. svirao je s Jim m ie- Arm strongom koji je u neodoljivoj (Swaggie - Australija)
jem Nooneom, a 1945. s Bunkom Mnogi strunjaci za rani jazz sm a form i. Jelly Roll Morton, Vols 1, 2, 4
Johnsonom; u 47. godini bubnjar je traju Johnnyja Doddsa (roenog Doddsovo izraajno m uziciranje (RCA Victor - Francuska)
prvi put doao u New York s 1892. u New Orleansu, Louisiana) vjeto je iskoristio Je lly Roll Morton Louis Armstrong, V.S.O.P.
Johnsonovim sastavom. Dvije godi najznaajnijim klarinetistom uope. (-) na snim kam a svoje grupe Red (Very Special Old
ne proveo je s klaviristom Artom Dodds, brat bubnjara W arrena Ba- Hot Peppers, a jo im p re sivn ije u Phonography, Vols 1 & 2, 3 & 4
Hodesom (->) (1946-1947), a s byja Doddsa (->) i kla rin etist od triju s Babyjem Doddsom (Jelly Roll (CBS - Francuska)
Mezzom M ezzrowom doao je 1948. sedamnaeste godine, po mnogoe- Morton, Vols 1, 2, 4). Johnny Dodds, Clarinet King
u Evropu, zbog nastupa na festivalu mu je bio najvei. Moda mu je Tridesetih godina Dodds je vodio (Ace of Hearts)
u Nici. Po povratku u New York nedostajalo tehnike jednoga Beche vlastite sastave. Prvi (i jedini) put Johnny Dodds, Weary Way
ponovno je svirao s Hodesom, zatim ta (->), Jim m yja Noonea (->) ili boravio je u New Yorku 1938, zbog Blues (Fam ily - Italija)
s Miffom M oleom (->) (1948-1949). Barneyja Bigarda (->), no sve je snim anja s grupom Chicago Boys u
U proljee 1949. doivio je srani nedostatke obilato nadoknaivao kojoj su nastupali njegova dugogo Pokojni velikan Eric Dolphy,
udar, a 1950. jo jedan. Godine zanosom i strastvenou koju je dinja suradnica Lil Arm strong, prvorazredan m ulti instrum entalist
1951. ponovno je svirao, a izmeu mogao nadm aiti samo Bechet. Teddy Bunn (->), te C harlie Shavers ezdesetih godina. Alt-saksofon,
1951. i 1952. udruio se s trubaem Uenik legendarnog Lorenza Tia, i O Neil Spencer iz ansam bla Johna flauta, bas-klarinet.
Nattyjem Dom iniqueom (-* ) s kojim svirao je s Kidom O ryjem (-) i u
je potkraj dvadesetih godina u grupi ulinim sastavim a, zatim na rije
Black Bottom Stom pers Johnnyja nim brodovim a s Fateom M ara
Doddsa i u W ashboard Bandu bleom, a onda ponovno s O ryjem -
(Clarinet King i The Complete sve do p rije 1920. Te godine
Johnny Dodds). p ridru io se Kingu O liveru (-) s
Godine 1952. razbolio se u New kojim je etiri godine nastupao u
Yorku, pa je otiao u Chicago na Chicagu i K a lifo rn iji. S O liverom je
oporavak. Posljednji znaajni na snim io i prva sola, od kojih su
stup im ao je 1952. u New Yorku. n a ju vje rljivija Canal Street Blues i
Djelom ino paraliziran, Dodds je Mandy Lee Blues (Louis Armstrong
ipak povrem eno svirao, no 1957. & King Oliver), pokazujui svoj
morao se kom pletno povui. em ocionalan jazz-stil op o rije g (iako
Usprkos tome to je p rije pojave ne nem elodinog) tona od Nooneo-
high fid e lityja bilo mnogo problem a vog. Dodds je raspolagao svim
pri snim anju bubnjeva, Doddsovo osobinam a blues-glazbenika; nje
bubnjarsko um ijee sastavni je dio govo m uziciranje na brojnim snim
ploa Kinga O livera (Louis Arm kama pjevaica poput Ide Cox (->)
strong & King Oliver i West End (Ida Cox, Vol 2) posvema je p rim je r
Blues), Louisa A rm stronga (V.S.O.P. no. Doddsovo um ijee sviranja
(Very Special Old Phonography), bluesa s voom grupe, klaviristicom
Vols 1 & 2, 3 & 4), Georgea Lewisa i skladateljicom Lovie Austin (Lovie
(->) (George Lewis With Kid Shots), Austin & Her Blues Serenaders)
Bunka Johnsona (Bunk Johnsons zanosno je npr. u In The Alley
Band 1945), A lberta Nicholasa (->) Bluesu. Doddsovo je m uziciranje
(Creole Reeds) i Sidneyja Becheta d o ivjelo nove vrhunce kada je
(->) (Sidney Bechet, Vols 2, 3 i Jelly postao lanom grupa Hot Five i Hot
Roll Morton Vols 1, 2, 4). No, n ajbolji Seven Louisa A rm stronga (-). Bio
p rim je ri njegova m ajstorstva nalaze je je d in i lan tih skupina koji se, kao
se na tri LP-ploe (Baby Dodds, Nos solist, mogao p rib liiti Arm strongo-
1, 2, 3) koje su snim ljene 1946, a na voj nadmonosti (ako ne i njegovom
kojim a m lai Dodds daje pregledan tehnikom um ijeu).

64
The Complete Johnny Dodds
(RCA Victor - Francuska)
Various, Harlem On Saturday
Night ( /Ace of Hearts)
Eric Dolphy
Prvi uzor istaknutog m ultiinstru-
mentalista (roenog 1928. u Chica
gu) bio je Charlie Parker, kao i kod
veine pripadnika njegove genera
cije. Dolphy je prvi put zapaen u
kvintetu Chica Ham iltona, u kojemu
je svirao sa strau koja je ugroa
vala jalovost te skupine. Godine
1960. otiao je u New York i
pridruio se C harlieju Mingusu; tu
je njegova elja da se suprotstavi
konvencijama naila na plodno tlo.
Prije smrti, 1964, Dolphy je bio vrlo
traen: svirao je s Maxom Roac-
hom, Georgeom Russellom, Ornet-
teom Colemanom i, to je najvani
je, s Johnom Coltraneom . O rkestri
rao je album Africa Brass i p rid ru
io se Coltraneovoj grupi kao po
vremeni lan; s njom je otiao na
turneju po Evropi - gdje je i ostao.
Gledajui s aspekta njegove k a rije
re bio je to lo potez: briljantan
inovator s autsajderskim lokalnim
glazbenicima. Sm rt ga je prekinula
u prijelazu sa solistike uloge na
koncepciju vee grupe koju su
inaugurirali takoer inovatori poput
Coltranea i Colemana, a posljednji
album, Out To Lunch, tragian je
podsjetnik na njegove liderske
sposobnosti.
Dolphy je bio prijelazna linost: ni
zagrieni predstavnik avangarde ni
u potpunosti zadovoljan h a rm onij
skim ogranienjim a be-bopa. Kao
da je sve uo drukije i uzvienije,
pa njgovo m uziciranje na alt-
-saksofonu - 245 (Eric Dolphy), The
Prophet (Five Spot) i Love Me
(Memorial) - poprim a vritav i
prodoran zvuk. Ekstremna izraaj-
ERT
DOLPHY
'O U T T O L U N C H ! '
Out To Lunch (Blue Note):
klasina snimka.
I ponovno u drutvu Johnnyja Dodd
Eric Dolphy (Epitaph): polovina
mamutske snim ke.
nost obiljeava njegovo m uziciranje
na altu i bas-klarinetu, instrum entu
koji je izvukao iz zaborava i esto
koristio u duetu s kontrabasom . S
Charlesom M ingusom - What Love
(Charlie Mingus Presents) - i Ric-
hardom Davisom - Alone Together
(Memorial) m rana suzvuja zlo
kobna poput zvuka tam nikih vrata,
dok u tem i Music Matador (Memo
rial) bas-klarinet frke poput vese
log vodenog konja. Oblik njegovih
fraza na oba je instrum enta nepre
d vidljiv, gotovo neuraunljiv, s is
prekidanim dionicam a koje naglo
prelaze u' ukrase. Nasuprot tome,
njegova je flauta ljupka i njena,
naroito u tem i Gazzelloni (Out To
Lunch).
Diskografija:
Eric Dolphy (Prestige/Prestige)
Eric Dolphy At The Five Spot
(Prestige/Prestige)
Charles Mingus Presents The
Charles Mingus Quartet
(CBS Barnaby/ )
Max Roach, Percussion Bitter
Sweet (Im pulse/Im pulse)
George Russell, Outer Thoughts
(M ilestone/M ilestone)
John Coltrane, Africa Brass
(Im pulse/Im pulse)
Eric Dolphy Memorial
(VeeJay/DJM)
Eric Dolphy, Out To Lunch
Pokojni Kenny Dorham, neopravdano zapostavljen velikan be-bop
(Blue Note/Blue Note)
trube. Priznanja su d o b ili Dizzy, Fats i M iles.
svojoj prodornosti - slino Bunku pozornost tonu, polirajui ga do
Johnsonu (->). Kao i na ostalim snanog lirskog prizvuka u skladba
Natty snim kam a D om inique je, u suprot ma Larue i My Old Flame (But
nosti s e kspresivnijim i sig u rn ijim Beautiful).
Dominique Doddsovim m uziciranjem , bio idea Prije sm rti, 1972, plodno je surai
lan suradnik. vao s m ladim tenor-saksofonistom
Joeom Hendersonom, a zajedniki
Truba Anatie Natty Dom inique Diskografija: albumi za tvrtku Blue Note sadre
(roen 1896. u New Orleansu) nije Johnny Dodds, Clarinet King o b ilje njihovih skladbi u kojim a se
bio ni Louis Arm strong (->) ni King ( /A ce of Hearts) slue modusim a i ritm ovim a bossa
O liver (->), ve sposoban glazbenik Various (Including Sippie nove. Kenny Dorham nije imao
toplog tona koji se nije uputao u Wallace), Women Of The sree sa suvrem enicim a, G illespie
virtuoznost s kojom njegova o g rani Blues (RCA Victor/R C A Victor) jem i Navarrom etrdesetih godina,
ena tehnika ne bi m ogla izii na Johnny Dodds & Kid Ory odnosno Milesom Davisom i Cliffor-
kraj. Dom inique je najue suraivao (Columbia) dom Brownom pedesetih godina.
s Johnnyjem Doddsom (->) s kojim The Complete Johnny Dodds Bio je natprosjeno pouzdan, a
je nastupao od 1928. do poetka (RCA Victor - Francuska) njegovo m uziciranje pokazuje su
etrdesetih godina kada je napustio Johnny Dodds, Weary Way stavan i stalan napredak. Osjeajan
posao profesionalnog glazbenika. Blues (Fam ily - Italija) i m elodian glazbenik, mogao je i
Suradnja Doddsa i Dom iniquea po Jelly Roll Morton 1923/24 ibati ko lud. Za razliku od
kazala se naroito efektnom na nizu (Milestone) ljestvica popularnosti kolege gla
snim ki iz 1928. pod im enom Dodd- Jimmie Noone 1937-1941 zbenici nisu ga zaobilazili, pa
sova Washboard Banda, na kojim a (C ollectors Classics) nastupa na album im a Monka, Tad-
Dom inique su sretljivo preputa do da Damerona, Rollinsa, Hanka Mo-
m inaciju klarinetistu u korist obojice bleyja, Maxa Roacha i - prilino
izvoaa i sluatelja (The Complete neprim jereno - Cecila Taylora.
Johnny Dodds).
D om iniqueov trubaki zvuk n aroi
Kenny Dorham Diskografija:
to se dobro p rilagodio drutvu jo Fats Navarro Memorial (Savoy)
jednog klarinetista, Jim m ie ja N o o - Charlie Parker, Historical
nea (->) (Jimmie Noone 1937-1941). Roen 1924, M cKinley Dorham na- Masterpieces (Archive of Folk
No, on ne ugroava okretnost rit ukovao je u uzbudljivom razdoblju & Jazz/MGM )
m iki fle ksib iln ije g Noonea na snim be-bopa svirajui trubu u velikom The Jazz Messengers At The
kama iz 1940. Ipak, bolje je svirao orkestru Dizzyja G illespieja, pa ak Cafe Bohemia (Blue Note)
1926. u pratnji pjevaice Sippie se usuivao natjeravati u im p ro vi Kenny Dorham, But Beautiful
W allace (Woman Of The Blues), te zacijam a s legendarnim Fatsom (Milestone)
na snim kam a Baby i Oriental Man Navarrom, jednim od svojih prvih Kenny Dorham, Trompeta
(1927), Brown Bottom Bess i Lady uzora (Fats Navarro Memorial). Toccata (Blue Note)
Love (1928) (sve na Johnny Dodds & Dorham je svirao i u kvintetu Kenny Dorham, Una Mas
Kid Ory). No, kom binacija Dom ini- C harlieja Parkera (Historical Ma (Blue Note)
queova m arevskog ritm a i defen- sterpieces) kada mu je ton ve bio
zivnog voenja m elodijske lin ije bridak i izravan. Sredinom pedese
um anjuje njegovu d ojm ljivost. Nje tih godina postao je lan-utem elji-
govo najbolje studijsko izdanje dati telj Jazz M essengersa; razbijaka
ra iz 1927. kada je Dom inique, atm osfera i estoko bubnjanje na
Jimmy Dorsey
sa, snim ao kao lan grupe Owis
klavirista Jim m yja Blythea. lako se
dahnuto ga je u najboljoj izvedbi
Soft Winds (The Jazz Messengers
At The Cafe Bohemia). James Dorsey (roen 1904. u She-
ne priblia va klasinim trubaim a Kako je desetljee odm icalo, tako nandoahu, Pennsylvania bio je
New Orleansa, njegova je svirka u je i Dorham ov hard-bop stil doi jedan od najsposobnijih glazbenika
m nogoemu za d ivlju ju a naroito u vljavao blage izm jene; posvetio je koji su potekli iz jazza bunih
65
 dvadesetih. Dorsey, s ta riji brat
Tom m yja Dorseyja (-), zapoeo je
na kornetu, a zatim je preao na
k larinet i alt-saksofon (povremeno
je svirao i bariton-saksofon). Svirao
je kornet u sastavu svoga oca,
Thomasa F. Dorseyja, koji mu je
dao osnovne poduke iz glazbe. S
bratom Tom m yjem pokrenuo je
grupe Dorsey's Novelty Six i
Dorseys Wild Canaries. Ova druga
grupa jedna je od prvih jazz-
-skupina koja se pojavila u radio-
-prijenosu.
Nakon diskografskog debija s g ru
pom Scranton Sirens B illy ja Lustiga
pridruio se C alifornia R am blersi-
ma (1924), a zatim je radio kao
slobodni glazbenik - na radiju,
ploama i u ansam blim a Jeana
Goldkettea, Henryja Thiesa, Raya
M illera, Vincenta Lopeza, Paula
Whitemana (-) i Reda Nicholsa
(->). Godine 1930. p ridruio se Tedu
Lewisu, s kojim je nastupao i u
Evropi. Potom se jo intenzivnije
prihvatio studijskog rada, a sudjelo
vao je i s Tom m yjem Dorseyjem u
voenju povrem enih sastava brae
Dorsey koji su se konano (1934)
p retvorili u profesionalni Dorsey
Bros O rchestra (Dorsey Bros 1928,
Dorsey Bros 1928-1929 i Bring Back
The Good Times). Postava iz 1934.
potrajala je oko godinu dana prije
negoli su otre svae meu braom
dovele do toga da m lai Dorsey
ode sa scene za vrijem e jednog
angamana - i a se, za ivota toga
orkestra, nikada vie ne vrati.
Jim m y Dorsey nastavio je voditi
sve popularniji orkestar. Jim m y
Dorsey O rchestra postao je s vre
menom vodeim sudionikom swing
ere, nastupajui pred entuzijasti-
kom publikom plesnih dvorana i
snim ajui hit ploe poput Amapola,
Tangerine, My Prayer, Yours, Green
Eyes, Besame Mucho i Star Eyes na (->) (J. T. i Jack Teagarden Tommy Dorsey, Vol 2 (RCA Victor). Tommy Dorsey godinam a je
(The Great Jimmy Dorsey), a na Classics), Joea Venutija (->), Eddie vodio uspjean p le sn i orkestar p od utjecajem jazza.
svakoj su se poja vljiva li pjevai Bob ja Langa (->) i Adriana R o llin ija (-+)
Eberly, Helen O Connell i Kitty (Benny Goodman & The Giants Of Jimmy Dorsey & His Orchestra
Kallen - sam ostalno ili u duetima. Swing/Jazz In The Thirties); Miffa Diskografija: 1935-1942 (Swingfan - Njemaka)
Veina jazz-kom ponenti sasvim je M olea (*) (Miff Moles Molers Tommy Dorsey/Jimmy Dorsey/ The Great Jimmy Dorsey
nestala, iako su u pojedinim p rilik a 1928-1930) i Reda Nicholsa (-*) Eddie Long, Tommy, Jimmy (Ace of Hearts)
ma (Jimmy Dorsey & His Orchestra (Red Nichols & His Five Pennies, & Eddie 1928-29
1935-1942) kom ercijalni aspekti bili 1926-1928). ( /Parlophone)
(privrem eno) zaboravljeni i orkestar Bio je najistaknutiji ait-saksofonist The Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor - Francuska)
se trudio da svira estoko svin g e r dvadesetih godina; i na klarinetu
The Charleston Chasers
Tommy Dorsey
ski, kao u skladbam a Stompin At njegovo je m uziciranje uvijek bilo
The Savoy, Major & Minor Stomp, besprijekorno, iako ne toliko o rig i 1925-1928 (VJM)
Multiny In The Brass Section i nalno. Na kornetu (ili trubi) Dorsey Jack Teagarden Classics
Waddlin At The Waldorf. je bio natprosjean izvoa, kao to (Family) Tommy Dorsey (roen 1905. u
pokazuju snim ke Venuti-Langove Jack Teagarden, J. T. Shenandoahu, Pennsylvanija), godi
Nakon prolaska ere ve likih orke
grupe Blue Five (Benny Goodman & ( /A ce of Hearts) nu dana m lai brat Jim m yja Dorsey
stara Dorsey je nastavio voditi
vlastiti orkestar do 1953, kada se The Giants Of Swing/Jazz In The Various, Benny Goodman & ja (->), zapoeo je glazbenu karije
Thirties). The Giants Of Swing ru kao truba i trom bonist, no
konano ponovno udruio s Tom m y
(Prestige)/ posljednjih 25 godina ivota bio je
jem, kao lan njegovog orkestra. (U Njegovo se ritm iko m uziciranje
Jazz In The Thirties poznat kao voa plesnog orkestra
glazbenom sm islu braa su se na altu i klarinetu uvijek moglo
(World Records) pod utjecajem jazza i trom bonist s
ponovno udruila jo 1947, kada su sm atrati nesum njivim dobitkom , bilo
obojica nastupili u polubiografskom Joe Venuti/Eddie Lang, The afinitetom , za izvanredno a rtikulira
u W hitemanovom orkestru (The Bix
film u The Fabulous Dorseys.) Sounds Of New York, Vol 2 ne p ia n issim o-izvedbe balada. Sva
Beiderbecke Legend), uz imena
(1927-1933) ki njegov solo - sa ili bez sordine -
Nakon Tom m yjeve sm rti 1956. Jim poput Bixa Beiderbeckea (-) i bio je uzor poetnicima na tom
(RCA Victor - Francuska)
my Dorsey preuzeo je vodstvo F rankieja T rum bauera (->) (The
Miff Mole's Molers - 1927, instrum entu.
njegova orkestra i na tom mjestu Golden Days Of Jazz: Bix Beider
With Sophie Tucker Ako je ijedan od brae Dorsey bio
ostaje godinu dana, kada ga je becke), ili u svim vrstam a sastava s
( /Parlophone) eksplozivan, onda je to vjerojatno
bolest p ris ilila da se povue. Iste je njegovim bratom ili bez njega
Miff Moles Molers 1928-30 bio Tommy; upravo je njegov tem
godine um ro od raka. (Tommy, Jimmy & Eddie, 1928-29).
( /Parlophone) peram ent dovodio do estih sukoba
Orkestar Jim m yja Dorseyja nastu Cak i u vrhunskim danim a njegova Red Nichols & His Five - ak i tua - ne samo s Jimmyjem
pao je u nekoliko film ova snim ljenih orkestra Dorseyjev je osjeaj za Pennies, 1926-1928 Dorseyjem, ve i s nizom glazbeni
za vrijem e II svjetskog rata, ukljuu jazz u kom binaciji s tehnikim um i (MCA Goral - Njemaka) ka koje je angairao u toku dugogo
jui The Fleet's In, 4 Jacks & A jeem , mogao rezu ltira ti izvanre Dorsey Bros, 1928-1930 dinje karijere voe sastava.
Jeep, That G irl From Paris i S hall dno zadovoljavajuim izvedbam a (The Old M asters/ ) Kao i u Jim m yjevom sluaju i
We Dance? Dorseyev ugled jazz- kao to je sluaj sa zauujue do Coleman Hawkins, Recordings Tom m yja Dorseyja je trubi podua
-instrum entalista ostaje vjerojatno u brom verzijorri tem e I Got Rhythm, Made Between 1930 & 1941 vao otac-glazbenik. Tommyjev tru
najboljoj uspomeni iz ranih dana, kada je gostovao na jednom od (CBS - Francuska) baki stil bio je u poetnom razdo
od dvadesetih do tridesetih godina, legendarnih koncerata Eddieja Con Dorsey Bros, Bring Back The blju zanim ljiv utoliko to se on
kada je svirao s bezbrojnim dezi- dona (->) (Eddie Condon & His All Good Times prvenstveno inspirirao vruim so
stima, ukljuujui Jacka Teagarde- Stars, Vol 8). (MCA Coral - Njemaka) lim a vodeih crnakih instrum enta

66
 lista, dok je veina njegovih b ijelih Orchestra). Bilo je i mnogo drugih
suvremenika nastojala slije d iti lir snim ki, preteno sa Sinatrom, Staf-
ske tragove Bixa Beiderbeckea (->) fordovom i Pied Pipersim a, no sve
Njegova estoka sola, p rim je rice u one pripadaju zabavnoj kategoriji.
It's Right Here For You i Tiger Ragu, Vezu Tom m yja Dorseyja, s jazzom
oba sa snimanja iz studenoga 1928, va lja potraiti u njegovim m lade
te u skladbama Daddy, Change nakim danima, kada je strastveno
Your Mind i You Cant Cheat A svirao trubu i trom bon u drutvu
Cheater iz slijedeeg travnja (sve drugih am bicioznih m ladunaca kao
na Tommy, Jimmy & Eddie, to su Benny Goodman (->) (The
1928-29), oito svjedoe o em ocio Early B.G.), Joe Venuti (->) i Eddie
nalnosti njegove trube. Lang (-) (The Golden Days Of
Izmeu 1927. i 1928. svirao je Jazz/Stringing The Blues i The
trombon u orkestru Paula W hitem a Sounds Of New York, Vol 2), Bix
na (-*). Moda najpoznatiji solo s Beiderbecke (-) (The Bix Beider
Whitemanom odsvirao je u p rvokla becke Legend) i Adrian Rollini (->)
snoj izvedbi Don Redmanova aran (Jazz In The Thirties).
mana skladbe Whiteman Stomp
(Paul Whiteman & His Orchestra). Diskografija:
Dok je s Jimmyjem vodio jedan od Tommy Dorsey/Jimmy Dorsey/
prvih orkestara brae Dorsey, sni Eddie Lang, Tommy, Jimmy
mio je Im Getting Sentimental Over & Eddie - 1928-29
You. Kada je raskinuo s bratom i ( /Parlophone)
okupio vlastiti sastav ponovno je Tommy Dorsey & His
snimio tu skladbu (Tommy Dorsey & Orchestra
His Orchestra) koja je postala (RCA Victor/RCA Victor)
njegovom vrlo popularnom pi The Best Of Tommy Dorsey,
com. Od 1935, kada je osnovao Vols 1 - 6 (RCA Victor - Francuska)
Tommy Dorsey Orchestra - preu Dorsey Bros, Bring Back The
zevi ostatke orkestra Joea Hayne- Good Times
sa - do smrti 1956, pokazao se (MCA Coral - Njemaka)
jednim od najpopularnijih i najpo Dorsey Brothers 1928
stojanijih lidera. (The Old Masters)
Orkestar Tommyja Dorseyja bio je Dorsey Brothers 1928-1930
na vrhuncu izmeu 1937. i 1944; u (The Old Masters)
tom razdoblju njegovim su redovi The Chocolate Dandies
ma proli vodei dezisti kao Bud ( /Parlophone)
Freeman (), Louis Bellson (->), Benny Goodman, The Early B. G.
Gene Krupa (->), Buddy Rich (->), (Vocalion)
Charlie Shavers (>), Max Kam insky Joe Venuti/Eddie Lang, The
(-), Bunny Berigan (->), Buddy de Golden Days Of Jazz/Stringing
Franco (->), Joe Bushkin (->) i Yank The Blues (CBS - Nizozemska)
Lawson (-), te mnogi izvrsni za Joe Venuti/Eddie Lang, The
bavni pjevai koji su u njemu prvi Sounds Of New York, Vol 2
put doivjeli uspjeh: Jack Leonard, (RCA Victor - Francuska)
Jo Stratford, Dick Haymes, Lucy Bix Beiderbecke, The Bix
Ann Polk i najslavniji, Frank Sinatra. Beiderbecke Legend Eddie Durham - trom bonist, gitarist, autor. Talentiran, uvijek
(RCA Victor - Francuska) p o vje rljiv, ovjek kojega treba im ati pored sebe.
Dok su se araneri Paul Weston i
Axel Stordahl brinuli o kom ercijalni- Various (Including Adrian
jim aspektima repertoara orkestra, Rollini), Jazz In The Thirties ljuujui Becheta i Mezza Mezzro- Tony Parentis All Stars
Dorsey je pametno koristio um ijee (World Records) wa (Duncan je 1932. snim ao kao (Jazztone/ )
aranera sklonih jazzu, poput Dea- Various, Metronome All Stars/ lan Bechetovih Feetwarm ersa
na Kincaidea i Sy Olivera, kako bi u Esquire All Stars (Sidney Bechet, Vols 1, 2)). U
orkestru zadrao pravi duh jazza (RCA Victor - Francuska) njujorkom klubu N icks u G reen
- to je mnogim Dorseyjevim poku Paul Whiteman & His Orchestra wich Villageu bio je kuni kla virist
ajima oivljavanja swing ere pre (RCA Victor/RCA Victor) od 1947. do 1963, s prekidom od 18
Eddie Durham
esto nedostajalo. The Clambake Tommy Dorsey, The Clambake m jeseci (1955-1956) kada je sa
Seven - mala grupa sastavljena od Seven (RCA Victor) Singletonom i trubaem Louisom
lanova orkestra - takoer je prido M etcalfom radio u klubu Metropole. Eddie Durham predstavio je svoj
nijela da se odri zanim anje za jazz Nakon angam ana u klubu N icks talent - gitarista, trom bonista, aran
(Tommy Dorsey, The Clambake Duncan je do sm rti nastupao u era i skladatelja - na najplodniji
Seven), Oliver je bio angairan ne drugim klubovim a. Rijetko je sam o nain. Ni u jednom od navedenih
samo kao stalni araner, ve povre
Hank Duncan stalno snim ao, pa se snim ka iz aspekata nije bio vrhunski dezist,
meno i kao truba i pjeva. Sam 1944. za etiketu Black & White moe ali je uvijek izazivao potovanje
Dorsey sve je rjee nastupao kao sm atrati jedinom koju je rea lizira o kolega-glazbenika zbog svoje pouz
izraziti solist, iako se ponekad nije Henry Hank Duncan (roen 1896. pod vlastitim im enom . Osim ve danosti i sposobnosti da radi profe
mogao oduprijeti nagonu da svira u Bowling Greenu, Kentucky, umro spom enutih snim ki s Bechetom, na sionalno i struno. Potekao je iz
nepatvoreni jazz, prim je rice u ulozi 1968. u Long Islandu, New York) ploam a je nastupao u drutvu glazbene porodice - ak je estoro
lana Metronome All Starsa (Metro vodio je vlastite sastave jo Fatsa W allera (1935) (Fats Waller brae profesionalno sviralo. Prva
nome All Stars/Esquire All Stars). 1918-1919, na jp rije u Louisvilleu, Memorial, Vol 1) Wild Bill Davisona glazbena iskustva (kao gitarist) do
Dorsey se obino zadovoljavao zatim u Detroitu. Taj uenik Fatsa ( - ) (1954) (Wild Bill Davison & His ivio je u orkestru brae Durham.
prekrasnim izvedbama balada, su- W allera (->), Jam esa P. Johnsona Jazzologists), Tonyja Parentija (->) Nauivi svirati trombon, Durham
pernjenim obbligatim a u pratnji (->) i Luckeyja Robertsa otiao je (1955) (Tony Parentis All Stars) i (roen 1906. u St Marcosu, Teksas)
pjevaa ili isto tehnikim vjebam a potom u Buffalo i pet godina bio grupe Honey Bears biveg W allero- nastupao je potkraj dvadesetih go
kao Trombonology (Tommy Dorsey, lan grupe Fessa W illiam sa. Godine vog saksofonista Genea Sedrica dina s velikim brojem sastava sa
Vol 2). 1931. svirao je s Kingom O liverom (1938). Srednjeg zapada, ukljuujui Blue
Dorseyjev orkestar nastupio je u (-), Sidneyjem Bechetom (->), Duncan je nesum njivo bio vrstan Devilse W altera Pagea. No, prvi
nekoliko filmova, ukljuujui Ship Tom m yjem Ladnierom (-+) i gru strider iji talent nikada nije u znaajan angaman dobio je u
Ahoy!, Reveille With Beverly, G irl pom A rcadians C harlieja T urnera potpunosti iskazan niti uvaen. orkestru Bennieja Motena (-)
Crazy i A Song is Born. (kada je s njom gostovao Fats (1929), s kojim je ostao do 1933. S
Meu najpopularnijim snim kam a W aller, Duncan je nastupao kao Diskografija: Motenom je svirao trombon i gitaru,
mogu se navesti After Youve Gone, drugi klavirist). Duncan, koji je imao Sidney Bechet, Vols 1, 2 a firm ira o se i kao skladatelj-
Lonesome Road (s O liverovim aran velike ruke (to je za klaviriste (RCA Victor - Francuska) -araner. Autor je (ili koautor) broj
manom) (sve na Tommy Dorsey, Harlem -stride stila bila velika Fats Waller Memorial, Vol 1 nih swing-skladbi, ukljuujui Every
Vol 2), On The Sunny Side Of The prednost) godinam a je nastupao u (RCA V ictor - Francuska) Day Blues (Bennie Motens Kansas
Street, Marie (s B eriganovim solom New Yorku kao solist. Godine 1939. Various (Including Gene City Orchestra, Vol 3, 1929), You
i Leonardovim vokalom), Hawaiian postao je lanom trija Zuttyja Sin- Sedric), Swing Street, Vol 1 Made Me Happy, Oh! Eddie, Prof.
War Chant, Opus No 1 i Song Of gletona (->). (Tax - vedska) Hot Stuff (...V o l 4, 1929-1930) i
India (fini Beriganov trubaki solo) etrdesetih godina suraivao je s Wild Bill Davison & His Lafayette (...V o l 5, 1929-1932). Svi
(sve na Tommy Dorsey & His raznim istaknutim glazbenicim a, uk Jazzologists (Jazzology/ ) rao je kratka gitaristika sola u

67
 mnogim skladbama, vjerojatno naj
bolje u I Wanna Be Around My Baby
All The Time (Vol 5, 1929-1932).
Prije negoli se pridruio W illieju
Bryantu kao plaeni araner, svirao
je s Cabom Callowayom (->) i
Andyjem Kirkom . Ugled mu je jo
vie porastao kada je pristupio
orkestru Jim m ieja Lunceforda (->) u
kojemu su se njegovi instrum entali-
stiki i skladateljski doprinosi po
novno snano isp o ljili. Za Luncefor
da je aranirao skladbe Swingin On
C (koju je sam napisao), Blues In
The Groove, Wham (Re - Bop -
Boom - Bam) (Takin Off), Lunce
ford Special (Lunceford Special),
Bird Of Paradise, Rhapsody Junior
(obje s Eddiejem W ilcoxom) (Rhy
thm Is Our Business) i (Pigeon Walk
(For Dancers Only).
Kao solist s Luncefordom je bio
ogranien, iako sviranjem ele ktri
ne gitare (Durham je u to doba
meu prvim dezistim a stalno ko ri
stio pojaanu gitaru) u skladbi He
Aint Got Rhythm (Jimmys Legacy)
oito pokazuje zato ga je C harlie
Christian (-) sm atrao velikim uzo
rom. Godine 1937. napustio je
Lunceforda u korist Counta Basieja
( ^ ) , kao araner i instrum entalist. I
nadalje je pisao prvoklasne skladbe
i aranm ane, ukljuujui Topsy (ka
snije hit u izvedbi Cozyja Colea
()), Time Out (sa skladateljevim
solom na gitari) i Out The Window
(The Best Of Basie, 1937-1938).
S obzirom da su se njegove
skladateljske usluge sve vie tra i
le, sredinom 1938. napustio je
Basieja. Za orkestar Glenna M ille ra
napisao je skladbe Slip Horn Jive
(Legendary Glenn Miller, Vol 2) i
Glen Island Special, a aranirao
Baby Me (Legendary Glenn Miller,
Vol 3), a M ille r je dobro iskoristio
temu Wham (Re - Bop - Boom -
Bam) (Legendary Glenn Miller, Vol
4). Durham je za M ille ra napisao i
fini aranm an skladbe I Want To Be
Happy (Vol 4). Pisao je i za orkestre
Artieja Shawa (->), Raya Huttona i
Jana Savitta.
Snim anja s poetka etrdesetih
godina pod Durhamovom supervizi-
jom (The Swinging Small Bands 2,
1940-1944) rezu ltira la su natpro
sjenim jazzom srednjeg razdo
blja, a izmeu 1941. i 1943. nastu
pao je sa enskom grupom Interna
tional Sweethearts of Rhythm kao
njen glazbeni voa. Kasnije je vodio
vlastiti enski sastav (sici). etrde
setih godina ostao je aktivan kao
skladatelj i povrem eni instrum enta
list s razliitim sastavim a i pjevai
ma. Pedesetih i ezdesetih godina
ponovno je vrlo zaposlen, uglavnom
kao skladatelj, iako je svirao i s
grupom Swingers, Inc.
Od kraja pedesetih godina vodio je
vlastite sastave, veinom u New
Yorku i okolici. Godine 1969. p rid ru
io se grupi Buddyja Tatea (->) u
kojoj je svirao trom bon i gitaru, a
poetkom sedam desetih svirao je s
grupom C ounts Men (koju je vodio
njegov bivi kolega iz Basiejevih
dana, Earle Warren). Kada je 1973. i
1974. u New Yorku snim ao za
britanskog pisca i k riti a ra A lberta
M cCarthyja (Eddie Durham), gotovo
da nije izgubio nita od svojih
instrum entalistikih i skladateljskih
sposobnosti. Natprosjeno je svirao
gitaru, naroito u vlastitoj temi
Blues For Mac i u Good Morning
Bluesu. Postigao je zadovoljavajue
rezultate snim ajui 1973. sa sakso-
68
fonistom i klarinetistom Eddiejem
B arefieldom (Eddie Barefield). Me
u ostalim Durham ovim skladbam a
najpoznatija je (preteno sa kom er
cijalnog aspekta) I Dont Want To
Set The World On Fire.
Diskografija:
Bennie Monten's Kansas City
Orchestra, Vols 3, 4, 5
(RCA Victor - Francuska)
Jimmie Lunceford, Takin' Off
(Tax - vedska)
Jimmie Lunceford, Lunceford
Special
(Colum bia/CBS - Realm)
Jimmie Lunceford, Rhythm Is
Our Business
(MCA - Njemaka)
Jimmie Lunceford, For
Dancers Only
(MCA - Njemaka)
Jimmie Lunceford, Jimmies
Legacy (MCA - Njemaka)
The Best Of Count Basie
1937-1938 (MCA - Njemaka)
The Legendary Glenn Miller,
Vols 2, 3, 4
(RCA Victor/RCA Victor)
Various (Including Eddie
Durham), The Swinging Small
Bands 2 (MCA - Njemaka)
Eddie Durham
(RCA - Victor/RCA Victor)
Eddie Barefield
(RCA Victor/RCA Victor)
Allen Eager
Roden 1927. u New Yorku, tenor-
-saksofonist Allen Eager jedna je o d
enigm i jazza. Koncizan, svingerski
glazbenik, pouzdano na tragu stila
Lestera Younga, Eager je u toku
etrdesetih godina bio jedan od
najboljih tenorista 52. ulice, ali je
esto naputao scenu zbog visokog
drutva, skijanja, jahanja i autom o
bila, da bi se pedesetih godina
skrasio u Parizu. Neke od njegovih
n ajboljih izvedbi mogu se nai na
kom pilaciji The Brothers & Other
Mothers tvrtke Savoy, na kojoj
nastupaju Lesterovi bije li uenici
Stan Getz, Al Cohn, Zoot Sims,
Brew Moore i Serge Chaloff. Eage-
rov polet u skladbam a kao Booby
Hatch veoma je uzbudljiv. Dvije
godine kasnije, 1948, svirao je u
sekstetim a i septetim a Tadda Da-
m erona s glazbenicim a poput Fatsa
Navarra i W ardella Graya (Prime
Source i Good Bait). Z an im ljivo je
usporediti njegov i Grayev stil:
obojica stoje na osnovici Young-
-Parker, s laganijim , lepravijim
Eagerovim attackom - Lady Bird i
Jahbero. Poetkom pedesetih godi
na Eager je s Lee Konitzom, Alom
Cohnom i Zootom Sim som nastupao
u velikim grupam a G erryja M u llig a
na, prelazei u nekim skladbam a na
alt-saksofon (Revelation). Njegova
kasnija ostvarenja ne nalaze se vie
u katalogu.
Diskografija:
The Brothers & Other Mothers
(Savoy/Savoy)
Fats Navarro, Prime Source
(Blue N ote/Blue Note)
Fats Navarro - Tadd Dameron,
Good Bait (R ive rsid e / )
Gerry Mulligan - Lee Konitz,
Revelation
(Blue N ote/Blue Note)
Billy Eckstine
Roden 1914. u Pittsburgu, pjeva
B illy Eckstine postao je prvim afro-
-am erikim zabavno-glazbenim ido
lom. Njegov raskoan bas-bariton,
savrena intonacija i osjeaj za
ritam om oguili su mu suprem aciju
na planu rom antinih balada (I
Apologize, Tenderly, Laura, No One
But You - sve na Greatest Hits). U
stvari, Eckstine je bolji glazbenik
nego to njegovo pop-sljedbenitvo
nasluuje. Od 1939. do 1943. bio je
pjeva orkestra Earla Hinesa, a
njegov se orkestar (19441947) kre
tao znatno ispred svoga vremena.
Potaknut be-bop eksplozijom , Eck
stine je okupio grupu m ladih revolu
cionara, ukljuujui C h a rlieja Par jazz-snim kam a poput Jazz Giants
kera, Dizzyja G illespieja, Fatsa Na
varra, Kennyja Dorhama, M ilesa
Davisa, Sonnyja Stitta, Johna Jack
sona, Dextera Gordona, W ardella
Graya, Genea Ammonsa, Lea Par
kera, Tom m yja Pottera i Arta Bla
keyja. Aranm ani Dizzyja G illespie
ja, Tadda Damerona, Budda John
sona i Je rryja Valentinea dali su
orkestru raspoznatljiv, izazovan
zvuk i vjerojatno su jedino Ecksti-
neovi vokali u nj unijeli kom e rcija l
nu komponentu. Dobar truba i
trom bonist, Eckstine lid e r bi povre
meno odsvirao poneki solo, no
mnogo je vie prostora ustupao
Dexteru Gordonu (Lonesome Lover
Blues), Geneu Ammonsu (Second
Balcony Jump), W ardellu Grayu
(Blues For Sale), Fatsu Navaru
(Tell Me Pretty Baby). S orkestrom
je pjevala i Sarah Vughan u ijem
se bogatom vibratu osjeao Ecksti-
neov utjecaj. Dva album a (Mr. B &
The Band i Together) predstavljaju
vrhunac orkestra (drugi album sa
stavljen je od radio-snim ki).
Eckstine je i kasnije povrem eno
suraivao s jazz-glazbenicim a p ri
m jerice u veseloj pjesmi I Left My
Hat In Haiti (s Woodyjem Herm a
nom) i u St. Louis Bluesu s grupom
Metronom e All Stars u kojoj su
nastupali Lester Young i Warne
Marsh (Greatest Hits). Eckstineov
gusti bariton utjecao je na mnoge nastupao je kao vodei solist. Edi
be-bop pjevae toga razdoblja.
Harry Sweets Edison, trajn i m iljenik kolega trubaa, Sinatre i
poklonika jazza.
Diskografija:
Greatest Hits (MGM/MGM)
Mr. B & The Band
(Savoy/Savoy)
Together
(Spotlite/Spotlite)
Harry Edison
Harry Edison (roen 1915. u Colum
busu, Ohio) ostaje nakon 40 godina
jednim od najsposobnijih i najra-
sp o zn atljivijih trubaa u jazzu. Nje
gov gorkoslatki ton, prividno rav
noduan pristup swingu i svestra
nost uinili su ga stalno traenim od
sredine tridesetih godina naovamo.
Sudjelovao je na konvencionalnim
57/Jazz Giants, Jam Session, Nos
2, 3 i Jammin At Sunset, ili na
probitanim studijskim aranmani
ma s jazzu sklonim pjevaima poput
Elle Fitzgerald (->) (Sings The Cole
Porter Song Book) i Franka Sinatre
(Swing Easy/Songs For Young Lo
vers), a gostovao je i na znaajnim
meunarodnim festivalim a jazza
(Newport In New York 72: The Jam
Sessions, Vol 4 i Jazz At The Santa
Monica 72). Ve bi i muziciranje
bez sordine uinilo Edisona indivi
dualnim glazbenikom , no ono je jo
raspoznatljivije kada koristi sordi-
nu, to rezultira vrstim, priguenim
zvukom u kojemu se napetost
stvara osjeajem zatom ljene uzbud
ljivosti iako ona, zapravo, nipoto
nije potisnuta.
Zapoevi na trubi u dvanaestoj
godini, Edison je otvorio prvo pogla
vlje svoje glazbene karijere nastu
pim a s lokalnim ansamblim a iz
Ohia. Zatim se pridruio Alphonsu
Trentu i orkestru Jeter-Pillars, a
vrije d na je iskustva od veljae 1937.
stekao u sastavu Luckyja Milindera
(->) koji je bio pod utjecajem
rhythm -and-bluesa. Prihvatio je po
nudu da u trubakoj sekciji orkestra
Counta Basieja (->) zam ijeni Karla
Georgea. S Basiejem je ostao sve
do rasputanja orkestra, u veljai
1950, a u cijelom tom razdoblju
son je za Basieja snim io niz sola
 koja ostaju u sjeanju, npr. Panas
sie Stomp, Jive At Five (You Can
Depend On Basie); Shorty George,
Texas Shuffle (Jumpin At The
Woodside); Every Tub, Bolero At
The Savoy (Super Chief); Blow Top,
Rock-A-Bye Basie, Louisiana, Mo
ten Swing, Easy Does It (Lester
Young With Count Basie & His
Orchestra); Tuesday At Ten (Basies
Back In Town); i Taps Miller, The
Killer i Avenue C (Basies Best). Za
Basieja je napisao i nekoliko sklad
bi pod utjecajem stila Kansas City-
ja, primjerice H&J, Let Me See,
Beaver Junction i neprolaznu Jive
At Five. Napustivi Basieja su ra i
vao je s Jim m yjem Rushingom (),
trupom Jazz At The Philharm onic
(1950) i Buddyjem Richom (-). Rich
ga je angairao gotovo dvije godine
(1951-1953) i esto je koristio Ediso-
ra - jednog od svojih o m iljenih
trubaa - na koncertnim nastupim a
ili snimanjima, kako u m alim sasta
vima, tako i u velikim orkestrim a
(That's Rich i Buddy & Sweets).
Godine 1953. nastupio je na meu
narodnoj turneji kao solist u reviji
pokojne Josephine Baker. Zatim je
preselio na Zapadnu obalu gdje je
postao studijski glazbenik, esto
suraujui s vrhunskim izvoaim a
poput Sinatre, Nat King Colea (->),
aranera Nelsona Riddlea, itd. U
tom je razdoblju snim io jedan od
svojih najboljih albuma. Inven-
-tions/Sweet At The High; rije je o
koncertnoj snim ci kvarteta koja na
najbolji nain predstavlja sve njego
ve vrijednosti. No, u to doba
Edisonovo m uziciranje nije bilo na
vrhunskoj razini je r se pretjerano
sluilo kliejim a. Oni su se i kasnije
povremeno p o javljivali; no, i na
dalje se dokazivao kao jedan od
najsposobnijih aktivnih trubaa. Ne-
zastraen dolaskom (i, konano,
odlaskom) bopa, Edisonov privlaan
jazz srednjeg razdoblja esto se
doimao neprolaznim.
Godine 1958. vratio se u New York
gdje je uglavnom svirao s vlastitim
sastavima kojih je postava esto
ukljuivala glazbenika poput Bena
Webstera (-), Jim m yja Forresta
(-) i pjevaa Joea W illiam sa (-).
Godine 1964. nastupao je s Geor-
geom Auldom i poduzeo evropsku
turneju s jo jednim izdanjem grupe
JATP. I nadalje je gostovao s
vrhunskim orkestrim a Richa, Louisa
Bellsona (-) (Thunderbird) i svog
biveg gazde, Basieja; no potkraj
ezdesetih godina ponovno je na
stupao na Zapadnoj obali.
Osim ve spom enutih, znatno je
obogatio i snimke Reda Norva (-)
(Greatest Of The Small Bands, Vol
1), Jim myja W itherspoona (->)
(There's Good Rockin' Tonight),
Barneyja Kessela () (To Swing Or
Not To Swing), Lionela Hamptona
(The Tatum Group Masterpieces).
Pod svojim im enom snim ao je
rjee negoli bi se oekivalo, no ta
su snim anja esto rezu ltira la gla
zbom najvee vrijednosti, npr. Gee
Baby, Aint I Good To You/Blues For
Basie i Walkin With Sweets; na oba
albuma znatno je naglaeno prisu
stvo Bena W ebstera. Za Edisona je
naroito plodno b ilo snim anje s
velikanima poput Dukea Ellingtona
(->) i Johnnyja Hodgesa (->). lako
ima trenutaka pod uplivom klieja,
njegovo je m uziciranje tada rijetko
zalazilo ispod razine pravog nadah
nua (Blues Summit/Side By Side -
Back To Back).
Nakon razdoblja u kojemu je bio
zanem aren, Edison posljednjih go
dina ponovno privlai panju. Poe
tkom sedam desetih godina jo je d
nom se pojavio s grupom JATP
(Jazz At Santa Monica 72), a zatim
je potpisao za tvrtku Pablo Normana
Granza. Sve je to rezu ltira lo m uzici
ranjem koje, barem na ploama
(Oscar Peterson & Harry Edison,
Basie Jam, The Trumpet Kings
Meet Joe Turner, The Bosses i,
iznad svega, Edisons Lights) bjelo
dano pokazuje da se Edison pom la
dio. Osim m nogih drugih vrhunaca
u besprijekorno zadovoljavajuoj
ka rije ri, Edisonov se stil svira nja u
dohvatim a (squeeze-note) mogao
uti i u film u Ja m m in ' The Blues
Gjona M ilija (Jammin With Lester),
s bivim Basiejevim suradnicim a
Lesterom Youngom (->), Dickyjem
W ellsom (->) i lllinoisom Jacquetom
(-)
Diskografija:
Count Basie, You Can Depend
On Basie ( /C oral)
Count Basie, Jumpin At The
Woodside ( /Coral)
Count Basie, Super Chief
(Columbia/CBS)
Lester Young With Count
Basie & His Orchestra
(Epic - Francuska)
Count Basie, Basies Back In
Town (Epic/Philips)
Count Basie, Basies Best
(CBS - Nizozemska)
Harry Edison, Inventions
(Pacific Jazz)/
Sweets At The Haig (Vogue)
Frank Sinatra, Swing Easy/
Songs For Young Lovers
(C apitol/C apitol)
Ella Fitzgerald Sings The
Cole Porter Song Book
(Verve/Verve)
Various, Jammin At Sunset
(Black Lion/B lack Lion)
Buddy Rich, Thats Rich
( /Verve)
Buddy Rich, Buddy & Sweets
(Verve/Verve)
Various, Jam Sessions, Nos 2, 3
(Verve/C olum bia - Clef)
Barney Kessel, To Swing Or
Not To Swing (C ontem porary/
Vogue - Contem porary)
Various, Jazz Giants '57 (Verve)/
Jazz Giants (Colum bia - Clef)
Harry Edison, Gee Baby, Aint
Roy Eldridge. Njegov je doprinos trub i bio od presudne vanosti u
I Good To You (Verve)/
p o vije sti jazza.
Blues For Basie (Verve)
Harry Edison, Walkin With
Sweets (Verve) Count Basie, Basie Jam 1952), prvoklasni alt-saksofonist i
Jimmy Witherspoon, There's (Pablo/Pablo) violinist, poduavao trubi. Nakon
Good Rockin Tonight Harry Edison, Edisons Lights suradnje s razliitim nepoznatim
(World Pacific/Fontana) (Pablo/Pablo) sastavim a Eldridge se afirm irao s
Art Tatum (Including Lionel Various, Jammin The Blues grupom Dixie Stampers Horacea
Hampton), The Tatum Group (Jazz Archives) Hendersona, zatim sa Zachom Why-
Masterpieces (Pablo/Pablo) Louis Bellson, Thunderbird teom (sve to 1928), Speedom Web-
Red Norvo, Greatest Of The (Im pulse/ ) bom (1929-1930), Cecilom Scottom,
Small Bands, Vol 1 Elmerom Snowdenom, Charliejem
(RCA Victor - Francuska) Johnsonom i Teddyjem Hillom, prije
Duke Ellington/Johnny Hodges, negoli je s bratom Joeom u Pitt
Blues Summit (Verve)/ sburghu vodio jedan sastav. Zatim
Side By Side - Back To Back je svirao s M cKinneyjevim Cotton
(Verve)
Roy Eldridge Pickersim a, ponovno s Teddyjem
Various, Jazz At The Santa Hillom , nastupao je s jo jednim
Monica (Pablo/Pablo) vlastitim sastavom, da bi 1935.
Various, Newport In New York David Roy Little Jazz Eldridge postao lanom jednog od najvani
72: The Jam Sessions, Vol 4 (roen 1911. u Pittsburghu, Pennsyl jih jazz-sastava toga razdoblja, or
(A tlantic/A tlantic) vania) jedan je od najvanijih tru kestra Fletchera Hendersona (->).
The Trumpet Kings Meet Joe bakih solista u povijesti jazza. lako je Eldridge nastupao s Hender
Turner (Pablo/Pablo) Izvanredan tehniar, glazbenik iz sonom relativno kratko vrijem e
Count Basie/Joe Turner, The nim ne dinam ike i em ocionalnog (1936-1937), nastavio je slavnu tra
Bosses (Pablo/Pablo) tim bra, Eldridge je n a jp rije svirao d iciju velikih Hendersonovih truba
Oscar Peterson & Harry Edison bubnjeve (u estoj godini), a zatim kih solista paprenim solim a kao
(Pablo/Pablo) ga je brat Joe Eldridge (1908 - Christopher Columbus, Stcalin' Ap-
69
 ples i Blue Lou (sve na The Fletcher
Henderson Story/The Fletcher Hen
derson Story, Vol 4). U to doba
Eldridge se pokazao i iznim nim
katalizatorom na nekim od najboljih
snim ki m alih sastava iz tridesetih
godina: s Geneom Krupom () i
njegovim Swing Bandom (1936)
(Benny Goodman, Vol 4: 1935-1939),
Teddyjem W ilsonom (->) (The Ted
dy Wilson i Teddy Wilson & His All
Stars), te na snim anjim a pod Wilso-
novim vodstvom za pjevaicu B illie
Holiday (->) (The Golden Years,
Vols 1, 2 i God Bless The Child).
Eldridge je i kasnije nastupao s
Holidayevom (In Concert: Coleman
Hawkins With Roy Eldridge & Billie
Holiday i The Voice Of Jazz, Vol 7).
Godine 1937. u ikakom klubu
Three Deuces vodio je uzbudljiv
osm erolani sastav (Roy Eldridge
At The Three Deuces, Chicago -
1937) koji je predstavio ne samo
Joea Eldridgea na alt-saksofonu,
ve i neke od najboljih Royevih
izvedbi do toga trenutka. Izmeu
1936 i 1938. Roy Eldridge je stalno
nastupao u klubu Three Deuces,
nakon ega je s istim sastavom
poduzeo am eriku turneju. Iste go
dine privrem eno je napustio glazbu
da bi neko vrijem e uio za radio-
-tehniara. Vratio se na scenu u
studenome 1938, u klubu Famous
Door na 52. ulici. Istog je mjeseca
snim ao za tvrtku Com m odore u
drutvu tenorista Chu B erryja (->)
(The Big Sounds Of Coleman Haw
kins & Chu Berry), a u sijenju idue
godine doveo je jedan od svojih
najboljih sastava u Arcadia B a ll
room, New York (Arcadia Shuffle),
svirajui jedan za drugim strahovita
sola.
Njegove bre izvedbe s pasaama
u dvostrukom tempu, koje je svirao
do tada neuvenom lakoom, dubo
ko su utjecale na m ladog Dizzyja
G illespieja (-). Eldridgeove izved
be balada bile su zanosne i duboko
proivljene. U njegov osjeaj za
blues nije se m oglo posum njati.
Nakon zapaenih angam ana u
dvoranam a Apollo, Golden Gate
Ballroom i K e lly s Stables (1939
-1940), 1941. vratio se u Chicago
zbog jo jednog vanog aran
mana, ovaj put u dvorani Capitol
Longue. Zatim se kao so list p rid ru
io novom orkestru Genea Krupe. S
Krupom je, zahvaljujui kljunim
(pjevakim i trubakim ) solo-istupi-
ma, stekao jo vei ugled, npr. u
skladbam a Let Me Off Uptown, Little
Jazz, Rockin Chair i After Youve
Gone.
Godine 1943, nakon rasform iranja
Krupina orkestra, neko je vrijem e
radio kao studijski glazbenik u
orkestru Paula Barona pri kom paniji
CBS (1943-1944), svirajui u radio-
-em isijam a M ildred Bailey (->). Kao
so list ponovno je nastupao s Artie-
jem Shawom (->) (1944-1945) (Artie
Shaw Featuring Roy Eldridge, Artie
Shaw & His Orchestra, Vol 2 i Artie
Shaw & His Gramercy Five). O sjet
ljiva, ponekad i eksplozivna linost,
Eldridge je, nastupajui sa Sha
wom, doivljavao razne n eprilike
zbog boje svoje koe - usprkos
svjesnim naporim a lidera i drugih
glazbenika da do toga ne doe - to
je na njemu ostavilo oilja k koji i
danas pee.
Godine 1949, nakon voenja vla sti
tih sastava, vratio se Krupi, a zatim
je svirao na evropskoj tu rn e ji s
Bennyjem Goodmanom (-) (1950).
70
Potpisao je ugovor s Normanom
Granzom kao diskografski izvoa i
lan Granzove trupe Jazz A t The
Philharm onic. E ldridge se s njom
predstavio u svom najboljem i
najloijem izdanju. Teatralni eksce
si JATP-a ponekad su, na alost,
p ro izlazili iz neukusnih Eldridge'o-
vih pitanja, iz njegova altissim o-
-vrita n ja koje je, iako dopadljivo
g a le riji, u svakom sluaju inilo
medvjeu uslugu velikom talentu.
No, bilo je i trenutaka kada su se
njegove poznate ekstravertne ten
dencije ka n alizirale u p a m tljivije i
tra jn ije izvedbe (J.A.T.P. In Tokyo).
Iduih godina nastavio je snim ati s
m nogim istaknutim jazz-glazbenici-
ma, ukljuujui Dizzyja G illespieja
(Trumpet Kings i The Gillespie Jam
Sessions), Bena W ebstera (->) (Ben
Webster & Associates/Ben Webster
& Friends), Stana Getza (->) (Not
hing But The Blues), Lestera Youn
ga (-) (Prez & Teddy), Buddyja
Tatea (->) (Buddy Tate & His
Buddies), Genea Krupu i Buddyja
Richa (->) (Drum Battle), O scara
Petersona (-) (Oscar Peterson &
Roy Eldridge), Petersona i Sonnyja
Stitta (-) (Only The Blues/Sittin
In), Buda Freem ana (->) (Chicago) i
Johnnyja Hodgesa (-) (Blues A
Plenty). Svaki od ovih album a sa
dri izvrsne Eldridgeove svirke na
roito s Getzom, Petersonom, Stit-
tom, W ebsterom i G illespiejem .
Izuzetan prom aaj bila je suradnja
na ploi s Artom Tatum om (->) (The
Tatum Group Masterpieces), kada
Eldridge ne samo da nije zvuao
oputeno ve se nije ni p rib liio
najboljem izdanju. (Postoje glasine
da su Eldridge i Tatum sn im ili svoje
dionice u razliito vrijem e, to
moda daje razum no objanjenje
zbog ega susret dvojice priznatih
velikana nije poluio uspjeh.) Za
proteklih tridesetak godina bilo je i
drugih uspjenijih snim anja, uklju
ujui ona iz Pariza, pod Eldridgeo-
vim vodstvom (1950-1951) (Little
Jazz Paris Session), za vrijem e
evropske turneje s Bennyjem Good
manom. Postoje i odline studijske
rem iniscencije na nekadanji Kru-
pin orkestar (The Big Band Sound
Of Gene Krupa), kada je Eldridge
ponovno bio pozvan da s pravom
zauzm e m jesto vodeeg trubakog
solista. Meu novijim snim kam a
uspjene su one s Joeom Turnerom
(->) (Nobody In Mind) i Countom
Basiejem (->) (Count Basie Jam
Session At The Montreux Jazz
Festival 1975).
Meu sam ostalnim Eldridgeovim
snim kam a najbolja je bez konkuren
cije The Nifty Cat, koja u jedinjuje
sve vrlin e njegovih m laih dana sa
zrelou 60-godinjaka (koliko je
bio star u trenutku snim anja). No,
treba rei da Eldridgeove godine u
novije doba ipak dolaze do izraaja,
to se osjea po stanovitoj piskuta-
vosti tona, preobilnom vibratu i
nesposobnosti da note dosegne
nekadanjom snagom i precizno
u. No, kada je u form i, Roy Little
Jazz Eldridge jo uvijek pokazuje
veinu onih osobina koje su ga
davno p rije uinile priznatim velika
nom jazza, nezaobilaznom vezom
izm eu druga dva instaknuta stilista
trube, Louisa, A rm stronga (->) i
Dizzyja G illespieja.
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story, Johnny Hodges, Blues-A-Plenty
Vol 4 (CBS) (Verve/HMV)
Benny Goodman, Vol 4 Art Tatum, The Tatum Group
(1935-1939) Masterpieces
(RCA Victor - Francuska) (Pablo/Pablo)
The Teddy Wilson Joe Turner, Nobody In Mind
(CBS/Sony - Japan) (Pablo/Pablo)
Teddy Wilson & His All Stars Count Basie, Montreux '77:
(Columbia/CBS) Cuont Basie Jam
Billie Holiday, The Golden (Pablo Live/Pablo Live)
Years, Vols 1, 2 Oscar Peterson & Roy Eldridge
(Columbia/CBS) (Pablo/Pablo)
Billie Holiday, God Bless The Various, Jazz At The Santa
Child (Columbia/CBS) Monica 72
Billie Holiday, The Voice Of (Pablo/Pablo)
Jazz, Vol 7 (Verve) Roy Eldridge, The Nifty Cat
Roy Eldridge At The Three (M aster Jazz Recordings/)
Deuces, Chicago - 1937
(Jazz Archives)
The Big Sounds Of Coleman
Hawkins & Chu Berry
( /London) The Eleventh
Roy Eldridge, Arcadia Shuffle
(Jazz Archives)
House
Montreux 77: Roy Eldridge 4
(Pablo Live/Pablo Live)
Artie Shaw & His Orchestra, G itarist Larry Coryell, roen 1943,
Vol 2 (RCA Victor/R C A Victor) bivi suradnik vibrafonista Garyja
Artie Shaw & His Gramercy Burtona i flautista H erbieja Manna,
Five ( /RCA Victor) dodiruje mnoge glazbene kategori
Roy Eldridge, Little Jazz Paris je. Na poetku karijere esto je bio
Session ( /Vogue) blii natezanju ica i feedbacku
Coleman Hawkins, Swing! rocka, p rim jerice u solu iz skladbe
(Fontana) Communications 9 (Jazz Compo
Roy Eldridge, Swing Along sers Orchestra). S godinama, svoju
With Little Jazz je tehniku perfekciju s jednakom
(MCA Coral - Njemaka) lakoom prim jenjivao u jazz-rocku,
Coleman Hawkins & Chu Berry, jazzu, free-glazbi, u skladbama za
Immortal Swing Sessions klasinu gitaru. Pokreta grupe Ele
( /Sonet) venth House, u kojoj je dolazilo do
Roy Eldridge/Tiny Grimes izraaja i bombastino bubnjanje
Never Too Old To Swing Alphonsa Mouzona, Coryell se u
( /Sonet) njoj esto doim ao ovjekom u
In Concert: Coleman Hawkins potrazi za usmjerenjem . Glazba
With Roy Eldridge & Billie grupe doticala je mnoge stilove;
Holiday (Phoenix) spomenim o, npr, dopadljivu, medi
Various, J.A.T.P. In Tokyo tativnu akustinu gitaru u temi Eyes
(Pablo/Pablo) Of Love (Level One), koja je godi
Various, The Gillespie Jam nama svjetlosti udaljena od funka
Sessions (Verve) u skladbi Kowloon Jag (Aspects).
Dizzy Gillespie/Roy Eldridge, Susret s kolegom -gitaristom Joh-
Trumpet Kings (Verve) nom McLaughlinom (Spaces) rezul
Ben Webster & Associates tirao je nekolicinom iznimno prim je
(Verve)/ renih im provizacija, a sadanji Co-
Ben Webster & Friends ryellov povratak akustinoj gitari
(Verve) (The Lion & The Ram) lako bi se
Herb Ellis/Stan Getz/Roy mogao pokazati njegovom, u stva
Eldridge, Nothing But The ralakom sm islu, najopravdanijom
Blues (Verve/C olum bia - Clef) odlukom.
The Big Band Sound Of Gene
Krupa (Verve/Verve) Diskografija:
Lester Young/Teddy Wilson, At The Village Gate
Prez & Teddy (Verve) (Vanguard/Vanguard)
Buddy Tate & His Buddies Barefoot Boy
(C hiaroscuro/ ) (Flying Dutchman/ )
Sonny Stitt/Roy Eldridge/Oscar Lady Coryell
Peterson, Only The Blues (Vanguard/Vanguard)
(Verve)/ Spaces (Vanguard/Vanguard)
Sittin In (Verve) Level One (Arista/A rista)
Bud Freeman, Chicago Aspects (Arista/A rista)
(Black Lion/B lack Lion) The Lion & The Ram
Duke Ellington
Zbog broja i znaaja njegovih dostig. ia na polju glazbe uope, te zbog
njegovih nenadm anih doprinosa napose jazzu, Edward Kennedy Duke
Ellington (roen 1899. u Washingtonu) ostaje jednom od nezaobilaznih
linosti glazbe dvadesetog stoljea. U vie od 55 godina Ellington je
stvorio opus kolosalnih razm jera, a opa razina toga opusa - u
skladateljskom i instrum entalistikom sm islu - moe se m jeriti s bilo
kojim slinim glazbenim opusom u posljednjih osamdesetak godina.
Nema apsolutno nikakve usporedbe izmeu osobnih Ellingtonovih
dom aaja i ostvarenja nekog drugog istaknutog glazbenog inovatora.

Edward Kennedy Ellington - The Duke (Vojvoda), O stvario je
najvei doprinos po vije sti jazza uope.
Primjerice, apsolutno je nevjerojatno da e se ikada u doglednoj
budunosti pojaviti tako superproduktivan skladatelj i orkestrator koji bi,
osim vie od pola stoljea stalnog skladateljskog rada, naao vrem ena da
neprekidno vodi niz orkestara ili sastava - a pritom redovito snim ao i
svake godine poduzimao iscrpljujue turneje u zem lji i inostranstvu, te
odlino svirao klavir sa svim tim skupinam a, kontaktirao s javnou i
djelovao kao m ajstor cerem onije.
Ako se ikada naini definitivan pregled njegove karijere, ini se
nevjerojatnim da bismo m ogli doi do kom pletnog popisa Ellingtonovih
skladateljskih ostvarenja. Broj njegovih skladbi za cijelo se penje na
nekoliko tisua, od opsenih radova do kratkih (obino 32-taktnih)
melodija. Raspolagao je gotovo nadljudskim radnim sposobnostim a, a
njegov je duh perm anentno istraivao m ogunosti to su mu ih, osim
njegova orkestra, nudili razni drugi izvori inspiracije. Ellington je,
primjerice, napisao glazbu za scenska djela kao Jump For Joy i My
People; napisao je glazbu za film ove Anatom y Of A M urder (Anatomy Of A
Murder), Assault On A Queen i Paris Blues. U kasnijem razdoblju karijere
Ellington se intenzivno bavio koncertim a sakralne glazbe (bio je vrlo
religiozan) koje je, jasno, sam kom ponirao. (Ta je kasnija opsesija, po
Ellingtonovu sudu, rezultirala njegovim n a jboljim ostvarenjim a uope. No,
istini za volju, valja rei da u pojedinim aspektim a - naroito u pogledu
libreta - projekti kao Concert Of Sacred Music, Second Sacred Concert i
Duke Ellingtons Third Sacred Concert, The Majesty Of God) nisu bili na
besprijekornoj razini veine ostalih Ellingtonovih opsenijih ostvarenja.
Ellingtonov rad na o bim nijim d jelim a svjetovne prirode rezultirao je
glazbom izvanredne vrijednosti. Prvi dokaz da se Ellingtonov skladateljski
genij udaljava od osnovne 32-taktne form e nastao je 1931. s njegovom
Creole Rhapsody u dva stavka (The Works Of Duke Ellington, Vol 6), nakon
ega je 1935. uslijedio Reminiscin In Tempo u etiri stavka (The Ellington
Era, 1927-1940, Vol 2 i The Complete Duke Ellington, Vol 6: 1933-1936).
Oba su djela om oguila Ellingtonu, m ajstoru glazbenog oslikavanja, da
svoje platno ispuni dodatnim naslagam a boje, kontrasta i uzbudljivosti.
Prvo pravo Ellingtonovo opseno djelo jedno je od n a jb riljan tn ijih : Black,
Brown & Beige. Ono je po mnogoemu duboki saetak svih Ellingtonovih
dostignua do toga trenutka (1943). Zbog zabrane snim anja koja je tada
bila na snazi na ploi se nalaze samo d ije lo vi te suite (The Works Of Duke
Ellington, Vol 19), iako je Ellington u cjelosti snim io 1958. s gospel-
DUKE ilililRGTOIl ilOHMTC HODGES
Blues Summit (Verve) - Duke Duke Ellington At Carnegie Hall
Ellington & Johnny Hodges. (Queen-Disc, Italija).
JAZZ PANORAMA JPLP 1.
D u k e H lliiu jfo n
IK H A K IM
Duke Ellington In Harlem (Jazz Panoram a) - m la do liki Duke na
vedskom izdanju.
-pjevaicom M ahaliom Jackson koja je opetovala d irljivu vokalnu dionicu
Come Sunday (Black, Brown & Beige). Najbolja (i dakako povijesno
znaajna) bila je prem ijerna izvedba suite Black, Brown & Beige, sijenja
1943. u C arnegie Hallu (Duke Ellington: Black, Brown & Beige). Ostali
iznim ni uspjesi u toj vrsti skladateljskog rada: Such Sweet Thunder,
Liberian Suite/A Tone Parallel To Harlem: The Harlem Suite, A Drum Is A
Woman, The Far past Suite,The Latin-American Suite, New World A-Co-
ming: Harlem: The Golden Broom & The Green Apple, The Togo Brava
Suite/The English Concert, Suite Thursday (Suite Thursday/Peer Gynt
Suites Nos 1, 2) i Deep South Suite (koje je posljednji stavak, Happy-Go-
-Lucky Local, prekrasan 12-taktni eljezniki blues) No, ma koliko iz
vanredna, dva i ostala dua ostvarenja nisu nita bolja od bezbroj m inija
turnih rem ek-djela koja je Ellington napisao u toku svoje karijere. Mnoga
od njih ne samo da su postala sastavnim dijelom povijesti jazz-kom pozi-
cije, ve su priznata kao znaajan doprinos popularnoj pjesmi uope.
Meu najpoznatijim (a u m nogim sluajevim a to znai i meu najboljim )
Ellingtonovim ostvarenjim a u tom anru navodimo skladbe Sophisticated
Lady, Do Nothing Till You Hear From Me (prvobitno poznata kao
Concerto For Cootie, da bi joj zatim dodali tekst i prom ijenili naziv),
I Got It Bad, Im Beginning To See The Light, Solitude, Satin Doll, I Let
A Song Go Out Of My Heart, Mood Indigo (prvobitno snim ljena pod nazi
vom Dreamy Blues), In A Sentimental Mood, Drop Me Off At Harlem, Just
Squeeze Me i Prelude To A Kiss (njegova vjerojatno najbolja pjesma).
lako su njegovi tekstopisci, uz ostale, bili John LaTouche, Johnny
M ercer, Ted Koehler, Don George, Peggy Lee (->), Johnny Burke i
M itchell Parish, Ellingtonove pjesm e nisu im ale sree s tekstovima. Jedna
od Ellingtonovih inovacija iz dvadesetih godina bilo je angairanje
pjevaice Adelaide Hall iji je glas koristio na nain jazz-instrum entalista.
Pjevanje Adelaide Hall bez teksta, u skladbam a Creole Love Call i Blues I
Love To Sing (The Works Of Duke Ellington, Vol 1), zauujue je
uspjeno. Ellington je kasnije u nekoliko navrata slino koristio ljudski
glas, p rim je rice u zapanjujuoj izvedbi Transblucency iz 1946 (At His Very
Best) s pjevaicom Kay Davis.
U pogledu instrum entalnih ostvarenja, lista rem ek-djela, dakako, jo je
dua. Jer, Ellington je im ao i nepogreiv osjeaj za odabiranje onih
glazbenika, iji su posvema origina ln i zvukovi i stilovi savreno
odgovarali njegovim glazbenim ostvarenjim a. Osim normalnih doprino-
T H E D U K E 1940
-2 DUKE ELLiNGTOh
MEETS COUEMAN
W HODGES i HtfVTV CASNEV ffV tf .JMMCI
E BfOtV* i AARON BE-l / SAV **S 3D rhP .
The Duke 1940 (Jazz Society). Duke Ellington Meets Coleman
Nezaboravni dvostruki LP. Hawkins (Impulse).
71

MONOAH 23 (JOTTON CLUB DAYS DUKE ELLINGTON
COTTON
C L U B
DAYS
a -*******-****************
COTTON CLUB STOMP B U C K D M ) TAN FANTASY
EAST ST LOUIS I M K 08 B IU IiN G N A M B K M N M
BOIN THE VOOM V C M PADUCAH M U ST W AIL
RENT PARTY BIUES S O W W IT S I 011T B E
HAR1EM F U T B I K S HOME S6AIN BtttES
Cotton Club Days (Ace of Hearts, Decca). Uspomena na prve dane
neusporedivog Ellingtonovog orkestra.
sa u tipino Ellingtonovom okviru, nekolicina njegovih istaknutih solista
dobila je i vlastite toke: Barney Bigard (-*) (Clarinet Lament - The
Complete Duke Ellington, Vol 7: 1936-1937) ili prim je rice , Cootie W illiam s
(->) (Concerto For Cootie - The Works Of Duke Ellington, Vol 10 i Echoes
Of Harlem - The Complete Duke Ellington, Vol 7: 1936-1937). Osim to je
odavao poast svojim glazbenicim a, Ellington je pisao ukusne posvete i
drugim glazbenim linostim a, p rim je rice jazz-plesau B illu Robinsonu
(Bojangles), crnakom varijetetskom zabavljau Bertu W illiam su (Portrait
Of Bert Williams) sve na (The Works Of Duke Ellington, Vol 10) i W illieju
The Lion Smithu (-) Portrait Of The Lion - The Ellington Era, 1927-1940,
Vol 1/The Ellington Era, 1927-1940, Vol 1 - Part 3).
Ellington je uglavnom izvodio vlastite skladbe ili skladbe svojih
suradnika, ukljuujui sina M ercera Ellingtona (-), Juana Tizola
(Caravan, Perdido, Bakiff, Conga Brava, itd ), Barneyja Bigarda i naroito
B illyja Strayhorna (->) s kojim je na jp risn ije suraivao. No, nije se protivio
ni izvoenju skladbi drugih jazz-skladatelja ili, pak, izvoenju zabavnih
pjesama. U pogledu ove druge kategorije, ak ni Duke Ellington nije
mogao izvui zadovoljavajui jazz iz glazbe za M ary Poppins (Souvenirs),
ali je doivio vie uspjeha s repertoarom dvojice klasinih skladatelja:
Edvarda G riega (Peer Gynt Suites Nos 1 & 2/Suite Thursday) i Petra lljia
ajkovskog (The Nutcracker Suite). Poput svih istaknutih jazz-orkestara i
Ellingtonov se predstavljao u n a juzbudljivijem izdanju na koncertnim
nastupima. Poznato je da su u dvobojima, koji su svojedobno bili
mogui u plesnim dvoranam a, pojedini o rkestri poput Counta Basieja (->),
Jim m ieja Lunceforda (-) ili Chicka Webba (-) znali nadsvingati
Ellingtonov orkestar. No, ploe pokazuju da je orkestar, kada bi mu se
pruila prava prilika, mogao prvoklasno svingati. Evo nekih prim jera: The
Duke 1940, Ellington At Newport, s legendarnih 27 korusa tenorista Paula
G onsalvesa (->) u tem i Diminuendo & Crescendo In Blue; (The Great Paris
Concert, The Greatest Jazz Concert In The World, The Togo Brava
Suite/The English Concert i Duke Ellingtons 70th Birthday Concert). Uz
ovakav 50-godinji opus, teko je odabrati neko posebno razdoblje za koje
bi se m oglo rei da predstavlja apsolutni vrhunac Ellingtonovih
dostignua. Pa ipak, u razdoblju od 1940. do 1942. Ellington je nizao
uspjehe kojim a se m alo tko uspio p rib liiti. Lista solista koji su mu tada
stajali na raspolaganju u m nogoem u je jedinstvena i po solistikim i
kolektivnim doprinosim a: W illiam s, Rex Stewart (->), Ray Nance (-),
Joseph T ric k y S am Nanton (->), Law rence Brown (->), Bigard, Ben
Webster (-), Harry Carney (-), Johnny Hodges (-) i sam lider. Prisustvo
basista Jim m yja Blantona (->), do 1941, bilo je dodatnim pozitivnim
faktorom
Izmeu 1940. i 1942. Ellington je napisao zauujui broj klasinih
m inijaturnih rem ek-djela: Ko-Ko, Jack The Bear (The Works Of Duke
Ellington, Vol 9), Conga Brava, Concerto For Cootie, Cotton Tail, Dont
Get Around Much Anymore, Bojangles, Portrait Of Bert Williams, Harlem
Airshaft, Rumpus In Richmond (Vol 10), Sepia Panorama, In A Mellotone
(Vol 11), Warm Valley, Across The Track Blues (Vol 12), Take The A
Train (Strayhornova skladba), Blue Serge (sina M ercera) (Vol 15),
Chelsea Bridge (takoer Strayhornova skladba) i C Jam Blues (Vol 17).
U toku godina relativno je m alo autsajdera pozvano da surauje s
Ellingtonom (Elvin Jones (->), Max Roach (-), Dizzy G illespie (->) i
Gerald Wilson ipak su, u razliitim trenucim a, uspjeli u tome).
Osim ranije spom enute snim ke M ahalie Jackson i Dukea Ellingtona, u
orkestru su, s preteno zadovoljavajuim rezultatim a, gostovali Ella
Fitzgerald (->) (...S in g The Duke Ellington Songbook, Vols 1, 2, Ella At
72
Dukes Place i Ella & Duke At The Cote d Azur), Jim m y Rushing (-*) (Jazz
At The Plaza, Vol 2 i Ellington Jazz Party), B illie Holiday ( ) (Jazz At The
Plaza, Vol 2) i G illespie (Ellington Jazz Party). Do neobine suradnje dolo
je 1961, kada su se u studiju za snim anje susreli Ellingtonov i Basiejev
orkestar u punoj snazi (First Time/Basie Meets Ellington), u estokom i
prijateljskom glazbenom duelu. Aspekt Ellingtonova glazbenog rada koji
je privukao manje panje negoli je to zasluio (kao i u sluaju Counta
Basieja uglavnom zbog istinske Ellingtonove skrom nosti) jest njegovo
kla viristiko umijee. Osim to je svirao za potrebe orkestra, Ellington je
bio i vrlo dobar, ponekad izvrstan solist. Rane snim ke predstavljaju ga tek
u prosjenom solistikom izdanju - The Duke - 1926 - s tragovim a prvih
uzora, Jamesa P. Johnsona, (->), W illiea The Lion Smitha (->) i
Luckeyja Robertsa, ali bez njihove m atovitosti i poleta. U razdoblju
konsolidacije orkestra bio je tek korektan (Duke Ellington In Harlem, Duke
Ellington, Vol 1, 1926-1928 i Toodle-Oo), ali je tridesetih godina, iako
m alobrojnim solim a, pokazao definitivan napredak. Godine 1941. snimio
je kla viristika sola (The Works Of Duke Ellington, Vol 15) koja su ukazala
na to da se sa svojim orkestrom ee trebao pojavljivati za klavirom.
* Medu njim a je i sjetna, introspektivna i besprijekorna verzija teme
Solitude. Utjecaj Jim m yja Blantona osjetio se ne samo u orkestru, ve i u
0 Ellingtonovu sviranju klavira. Prekrasne snim ke dua Ellington-Blanton,
3 rea lizira n e 1940 (The Works Of Duke Ellington, Vol 11) pokazuju ne samo
o njegovu vrijednost solista, ve i pratitelja. est godina kasnije Ellington i
B illy Strayhorn sn im ili su seriju vrsnih dueta s basistom Wendellom
X M arshallom (The Golden Duke); tri godine nakon toga Ellington je (u triju)
H ostvario svoje n ajkvalitetnije klaviristike izvedbe (Piano Reflections),
0) izvodei repertoar novih i ve poznatih skladbi.
H ezdesetih godina i kasnije - veinom na nagovor drugih - Ellington je
3 ee svirao klavir. Taj aspekt njegova rada predstavljen je ploama Solo
(album koji sadri zapaenu, dugu verziju Symphonie Pour Un Monde
>
Meilleur i tipian po tp o u rri Ellingtonovih m elodija), Duke Ellington - The
Pianist, This Ones For Blanton! (hommage Blantonu u drutvu Raya
Browna) i Dukes Big 4. Moda je najbolji p rim je r Ellingtona - solo-
-kla virista nastao na izvanrednom studijskom snim anju Blues
Summit/Back To Back & Side By Side, na kojemu su sudjelovali Harry
Edison (->) i Johnny Hodges (->), obojica u svom najboljem izdanju; no
Ellington ih je s lakoom zasjenio. D aljnji p rim je ri izvrsnog Ellingtonova
sviranja klavira mogu se pronai na snim kam a s glazbenicim a izvan
njegova orkestra, poput Maxa Roacha (->) i Charlesa Mingusa (-*)
(Money Jungle), Johna Coltranea (-) (Duke Ellington Meets John
Coltrane) i Colem ana Hawkinsa (->) (Duke Ellington Meets Coleman
Hawkins).
B iografski podaci: Duke Ellington potekao je iz dobrostojee vaington-
ske porodice, a kada je u gim naziji pobijedio na natjeaju za izradu
plakata, postao je vlasnikom soboslikarske radionice. Prvi put je javno
svirao kla vir u gim naziji. Nakon mature poeo je nastupati na lokalnim
angam anim a. Prva Ellingtonova skladba je Soda Fountain Rag. Posvetio
se iskljuivo glazbi kao kla virist razliitih sastava, ukljuujui sastav
Elm er Snowdena. Okupio je vlastitu grupu Dukes Serenaders, a zatim je s
W ilburom Sweatm anom nastupao u New Yorku. Godine 1924. preuzeo je
vodstvo grupe W ashingtonians s kojom je redovito nastupao (ukljuujui
dugi angam an u Kentucky Clubu), da bi zatim krenuo na zapaen
angam an u Cotton Clubu u Harlemu (1927-1931) koji su prekidale jedino
nacionalne turneje i snim anja. Meu najvanijim snim kam a koje su
ostavile trag na jazz-scenu toga razdoblja izdvajam o: East St Louis
Toodle-oo (prva Ellingtonova himna), Black Beauty, Birmingham
Breakdown (sve na The Beginning: 1926-1928), The Mooche, Awful Sad,
Jungle Jamboree (sve na Hot In Harlem: 1928-1929), Mood Indigo, Rockin
In Rhythm i Creole Rhapsody (sve na Rockin In Rhythm: 1929-1931).
O rkestar je nastupio i u film u Check & Double Check (1930), a 1939. je prvi
put posjetio Evropu (London, Pariz). Ellington je napisao glazbu za reviju
Jum p For Joy u kojoj je njegov orkestar i nastupao, a koje je prem ijera
odrana 1941. u Los Angelesu. Prvi od legendarnih koncerata u Carnegie
Hallu odran je 1943 (s prem ijerom suite Black, Brown & Beige); ti su
koncerti redovito prireivani do 1950. Godine 1951, zbog prem ijere Night
Creature u toj istoj dvorani, Ellingtonov se orkestar udruio sa Symphony
of the Air. Godine 1948. poveo je trubaa, violin ista i pjevaa Raya
Nancea, te pjevaicu Kay Davis, na britansku turneju. Kompletan
Ellingtonov orkestar (ukljuujui, dakako, i lidera) vratio se u Evropu deset
godina kasnije, te u m nogim drugim p rilika m a u toku iduih godina.
ezdesetih godina Ellington je posjetio Daleki istok, Srednji istok, Indiju,
Australiju i Aziju, a stalni reim turneja - u zem lji i inozemstvu - potrajao
je sve do Ellingtonove sm rti u svibnju 1974. Za svoje karijere Duke
Ellington je p rim io bezbrojna priznanja i nagrade, ukljuujui Predsjedni
kovu m edalju, Springarnovu m edalju, Predsjednikovu Medalju slobode i
15 poasnih doktorata; urueni su mu kljuevi poasnog gradonaelnika
18 gradova (pa i meusobno tako dalekih poput Niigate (Japan),
Savannaha (Georgija) i Am sterdam a); predstavljen je kraljici Elizabethi II.
Dugo oekivana Ellingtonova autobiografija, Music Is My Mistress,
objavljena je 1974. Meu ostalim zapaenim knjigam a o Ellingtonu
izdvajam o slijedee: Duke - A P ortrait of Duke Ellington Dereka Jewella;
Duke Ellington B arryja Ulanova; antologiju Duke Ellington: His Life &
M usic urednika Petea Gammonda; Duke Ellington G. E. Lamberta; The
World o f Duke Ellington Stanleyja Dancea.
Meu glazbenicim a koji su p rido n ije li da Ellington postane tako vanim
dijelom povijesti jazza, slijedei su o d igrali presudne i istaknute uloge:
Ivie Anderson (->), Harold Shorty Baker (->), Louis Bellson (->), Barney
Bigard [->), Jim m y Blanton (->), Lawrence Brown (->), Harry Carney (>),
Tyree Glenn (->), Paul G onsalves (->), Sonny Greer (->), Toby
Hardwicke (->), Johnny Hodges (->), Quentin Jackson (->), Bubber

IME QUNQIOrcf^
7 0 D IR T H M T C O N C E R T
K K D R D C D L N C IN C N Q LflN D
Duke Ellington's 70th B irthday Concert (Solid State). Divan poklon
Ellingtonova orkestra svom e gazdi.
Miley (->), Ray Nance (-), T ric k y Sam' Nanton (>), Russell Procope (->),
Ai Sears (->), Rex Stewart (->), B illy Strayhorn (->), Clark T erry (-*),
Arthur Whetsol (->) i Cootie W illiam s (->).
Diskografija:
Duke Ellington, The Duke - 1926 (Riverside/London)
Duke Ellington In Harlem (Jazz Panoram a - vedska)
Duke Ellington, Vol 1 (1926-1929) (MCA Coral - Njemaka)
Duke Ellington, The Beginning (1926-1928) (Decca/M CA - Njemaka)
Duke Ellington, Hot In Harlem (1928-1929) (Decca/M CA - Njemaka)
Duke Ellington, Rockin In Rhythm (1929-1931)
(Decca/MCA - Njemaka)
Duke Ellington, Toodle-oo ( /Vocalion)
Duke Ellington, The Works Of Duke, Vols 1-18
(RCA Victor - Francuska)
The Complete Duke Ellington, Vols 1-6 (CBS - Francuska)
The Ellington Era, 1927-1940, Vols 1, 2 (Colum bia/CBS)
Duke Ellington, Braggin In Brass 1936-1939 (Tax - vedska)
Duke Ellington, 1937-1939 (Tax - vedska)
Duke Ellington, Masterpieces (1938-40) (RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, Ellington Uptown (C olum bia/P hilips)
Duke Ellington, Masterpieces By Ellington
(Columbia/CBS - Nizozemska)
Duke Ellington/Mahalia Jackson, Black, Brown & Beige
(Columbia/CBS - Nizozemska)
Duke Ellington: Black, Brown & Beige (Ariston - Italija)
Duke Ellington, Liberian Suite/A Tone Parallel To Harlem
(Columbia/CBS - Francuska)
Duke Ellington, Peer Gynt Suites Nos 1 & 2/Suite Thursday
(Columbia/CBS)
Duke Ellington, The Nutcracker Suite (Colum bia/CBS)
Duke Ellington, A Drum Is A Woman (C olum bia/P hilips)
Duke Ellington, Such Sweet Thunder (Colum bia/CBS - Realm)
Duke Ellington, New World A-Coming: Harlem: The Golden
Broom & The Green Apple (Decca/ )
Duke Ellington, The Far East Suite (RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellington, The Latin-American Suite (Fantasy/ )
Duke Ellington, The Togo Brava Suite (United A rtists)/
The English Concert (Sunset)
Duke Ellington, Afro-Eurasian Eclipse (Fantasy/ )
Duke Ellington, Concert Of Sacred Music (RCA V icto r/ )
Duke Ellington, Second Sacred Concert (Fantasy/ )
Duke Ellingtons Third Sacred Concert, The Majesty Of God, As
Performed At Westminster Abbey (RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellington, The Duke 1940 (Jazz S ociety/ )
Duke Ellington, Ellington At Newport (Colum bia/CBS)
Various (Including Duke Ellington), The Greatest Jazz Concert In
The World (Pablo/Pablo)
Duke Ellingtons 70th Birthday Concert (Solid State/U nited Artists)
Ella Fitzgerald Sings The Duke Ellington Songbook, Vols 1, 2
(Verve/Verve)
Ella Fitzgerald & Duke Ellington, Ella At Dukes Place (Verve/Verve)
Ella Fitzgerald/Duke Ellington, Ella & Duke At The Cote dAzur
(Verve/Verve)
Various (Including Duke Ellington/Jimmy Rushing/
Dizzy Gillespie), Ellington Jazz Party (Colum bia/Philips)
Various (Including Duke Ellington/Jimmy Rushing/Billie Holiday),
Jazz At The Plaza, Vol 2 (Columbia/CBS)
Duke Ellington/Count Basie, First Time (C olum bia)/
Basie Meets Ellington (Embassy)
Duke Ellington, Piano Reflections (Capitol/One-Up)
Duke Ellington, Solo (President - Francuska)
Duke Ellington - The Pianist (Fantasy/ )
Duke Ellington/Johnny Hodges, Blues Summit (Verve)/
Back To Back & Side By Side (Verve)
Duke Ellington, Money Jungle (United A rtists/U nited Artists)
Duke Ellington/Ray Brown, This Ones For Blanton! (Pablo/Pablo)
Duke Ellington Meets John Coltrane (Im pulse/Im pulse)
Duke Ellington Meets Coleman Hawkins (Im pulse/Im pulse)
Duke Ellington, The Great Paris Concert (Atlantic/)
Duke Ellington... And His Mother Called Him Bill
(RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellington, Souvenirs (Reprise/Reprise)
Duke Ellington, The Ellington Suites (Pablo/Pablo)
They Used To Be (poznata i pod
imenom Tim es A-Wastin), Piano
Mercer Reflections (Greatest Jazz Concert
In The World i The Works Of Duke
Ellington Ellington, Vol 17), Moon Mist (His
Most Important Second War Concert
i Duke Ellington, Vol 2), Blue Serge
Na M ercera Kennedyja Ellingtona (Duke Ellington, Vol 2, Duke Elling
(roenog 1919. u Washingtonu) sva ton, 1943-1946 i In A Mellotone) i
lio se neizbjean zadatak da pokua Jumpin Punkins (The Works Of
postii gotovo nemogue kada je Duke Ellington, Vols 15, 17).
1974. nakon sm rti Dukea Ellingtona Osim raznih drugih doprinosa re
(->) pristao da postane voom pertoaru Dukea Ellingtona, Mercer
orkestra svoga oca - najslavnije je povrem eno asistirao svome ocu i
najvanije jazz-skupine svih vrem e u a m bicioznijim skladbam a poput
na. No, Ellington Jr. ka ra kte risti Latin American Suite. Njegov samo
nom je skrom nou uspio okupiti stalni album Continuum dao je
raspreno jato. Bio je to izuzetan ohrabrujui nagovjetaj za budu
zadatak, naroito u svjetlu injenice nost. Osim M ercerove skladbe Blue
da su mnogi istaknuti lanovi orke Serge, taj prvi Ellingtonov album
stra neto ranije prem inuli (npr. nakon sm rti Dukea Ellingtona sa
Strayhor (->), Hodges (-*), Stewart dravao je i posvetu jo jednom
(->), Hardwicke ( >)), dok e druge Ellingtonovom tieniku, temu
istaknute linosti uskoro prem inuti Carney koju je napisao saksofonist
(Carney 1974, G onsalves 1974, Nan Rick Henderson, te izbor manje
ce 1976, W ebster 1974). (Truba poznatih Dukeovih i Strayhornovih
Cootie W illiam s (>), jo jedna bitna skladbi, ukljuujui Drop Me Off In
elingtonijanska linost, bio je Harlem, Rock Skippin At The Blue
bolestan; saksofonist i klarinetist Note i Jump For Joy, koje su
Russell Procope (-) napola se uglavnom godinam a leale u za
povukao; niti W oodyard niti Jim m y boravu.
Ham ilton (->) iz prethodnih postava Dakako, nemogue je predvidjeti
nisu bili dostupni za potrebe tu rn e koliko e dugo M ercer Ellington
ja.) Pa ipak, M ercer Ellington - prenositi slavnu trad iciju svoga oca.
araner, skladatelj, truba i svoje Osobno i na umjetnikom planu
vrem eni m eneder turneje orkestra moda bi mogao mnogo postii
Dukea Ellingtona - nije bio n o va jlija veim osloncem na skladateljski
to se voenja orkestra tie. Kao rad - i na skladbe jo ivih
m ladi uio je alt-saksofon i trubu, a elingtonijanaca - koristei samo
zatim je studirao na Colum bia one skladbe Dukea Ellingtona koje
U niversityju, Ju illia rd u i New York nisu istroene dugotrajnom upotre
U niversityju. Prvi orkestar osnovao bom. Meu ploama prethodnih
je jo 1939. (Meu lanovim a bili su orkestara M ercera Ellingtona najbo
Dizzy G illespie (->), Clark T erry (->) lje su Blac & Tan Fantasy, Steppin
i C alvin Jackson; B illy Strayhorn Into Swing Society i Colors In
pisao je i aranirao za taj orkestar, Rhythm. Sudjelovao je i na brojnim
prije negoli se p ridruio Ellingtonu snim anjim a alt-saksofonista John
senioru.) nyja Hodgesa (->), ukljuujui p ri
Nakon slube u vojsci M ercer m jerne izvedbe skladbi Bouquet Of
Ellington okupio je jo jedan veliki Roses i Viscount sa snim anja iz
orkestar koji je potrajao do 1949 (s 1950 (The Big Band Sound Of
njim je nastupala pjevaica Carmen Johnny Hodges).
McRae, tada poznata pod imenom
Carmen Clarke). Godine 1950. M er Diskografija:
cer je sa svojim ocem svirao trubu i Duke Ellington, Piano
Es-trubu. Zatim je pokrenuo tvrtku Reflections (Capitol/One-Up)
M ercer Records (1950-1952), a kada Duke Ellington, The Works Of
je ona prestala s radom potpuno je Duke, Vols 14, 15, 17
napustio glazbu i postao trgovac. (RCA Victor - Francuska)
V ratio se kao truba i m eneder Duke Ellington, His Most
turneje orkestra C ootieja W illiam sa Important Second War
(1954); zatim je radio kao tajnik Concert ( /Saga)
svoga oca (1955-1959), nakon ega Duke Ellington, Vol 2 ( /Saga)
se ponovno posvetio trubi i voenju Duke Ellington 1943-1946
orkestra. (Jazz Society)
Napisao je brojne i neprolazne Various (Including Duke
jazz-skladbe, od kojih su mnoge Ellington), The Greatest Jazz
izvoene u orkestru Dukea E llingto Concert In The World
na. Navodimo: Things Aint What (Pablo/Pablo)
73
 Duke Ellington, Latin American
Suite (Fantasy/ )
Mercer Ellington, Steppin Into
Swing Society (C o ra l/ )
Mercer Ellington, Colors In
Rhythm (C oral/ )
Mercer Ellington, Black & Tan
Fantasy (MCA/:)
Mercer Ellington/Duke
Ellington Orchestra,
Continuum (Fantasy/Fantasy)
The Big Band Sound Of Johnny
Hodges ( /Verve)
Don Ellis
Truba Don Ellis roen je 1934. u
Los Angelesu, a iskustva s velikim
orkestrim a stekao je svirajui kod
Woodyja Hermana, Claudea Thorn-
hilla, Lionela Hamptona i C harlieja
Barneta. Godinu 1961. i 1962. pro
veo je u eksperim entalnoj skupini
Georgea Russella (Outer Thoughts),
s odlinim solim a u tem am a Pan
Daddy i The Status Seekers. Veina
istraivakih Ellisovih ostvarenja
inspirirana je suvrem enom klasi
nom glazbom, a ne jazzom. Skladba
Despair To Hope proizlazi iz ne
odreenosti Johna Cagea (New
Ideas). Zaudo, Ellisov je orkestar
od 21 lana, koristei neobine
mjere m ultividere i zbor, u toku
psihodelikih ezdesetih godina do
ivio veliki kom ercijalni uspjeh.
O rkestar je bio silno efektan: nikada
nije zvuao pretjerano pretencio
zno, ili u m aniri tree struje.
Tajanstvena tema Milos Theme s
elektronski prepariranim flautam a
udnovato je alobna, a udaljeni
korus i indijsko m rm ljanje u tem i
Star Children ine vrlo originalnu
podlogu za jasnu Ellisovu trubu
(Shock Treatment). Dinam ina kon-
certna izvedba (Don Ellis At Fillmo
re) predstavlja zauujuu liderovu
instrum entalnu kontrolu u grotes
knim pasaama bez pratnje u temi
The Blues. Skladba Hey Jude poi
nje trubom koja je toliko disto rzira -
na ring m odulatorom , da nalii
skladbi The Wild Bull M ortona
Subotnicka. Ellis se kasnije posvetio
film skoj glazbi (The French Connec
tion), a um ro je u prosincu 1977.
Diskografija:
George Russell, Outer Thoughts
(M ilestone/M ilestone)
New Ideas (P restige/ )
Electric Bath (Columbia/CBS)
Shock Treatment
(Columbia/CBS)
Don Ellis At Fillmore
(Columbia/CBS)
Booker Ervin
Roen 1930. u Teksasu, Booker
T elleferro Ervin pripadao je slavnoj
trad iciji teksakih tenor-saksofoni-
sta snana tona. Pedesetih godina
nastupao je na Jugu s rhythm -and-
-blues sastavima, a 1958. preselio je
u New York gdje se pridruio
sastavu Charlesa Mingusa. Od
1958. do 1960. bio je so list na
brojnim M ingusovim album im a, npr.
u skladbam a Boogie Stop Shuffle
(Mingus Ah-Um), Theme For Lester
74
QUi
BOOKeR
eH
TRvm
e
BLUeS
BOOK
sun M
SHGSSS
The Blues Book (Prestige): jedna
od n a jb o ljih Bookerovih knjiga.
Young (Mingus, Mingus, Mingus,
Mingus, Mingus), Lock Em Up (The
Candid Recordings). Gruba, stra
stvena snaga njegova m uziciranja,
ritm iki dovoljno postojanog da se
odri na skokovitim kolektivnim
teksturam a, odlino se uklapala u
vulkanski Mingusov svijet. S obzi
rom da je bio dosljedan glazbenik,
njegovi su sam ostalni album i redom
odlini. S erija Book za tvrtku Presti
ge (The Song Book, The Blues
Book, The Space Book, The Free
dom Book) predstavlja ga u odgova
rajuem drutvu, najee s k la viri
stom Jakijem Byardom, basistom
Richardom Davisom i bubnjarem
Alanom Dawsonom i nadilazi uobi
ajene sluajnosti jam sessiona.
Nepopustljiva Ervinova. intenzivnost
znatno dolazi do izraaja u skladba
ma kao Mojo (The Space Book) i
One For Mort (The Blues Book), a
njegovu velianstvenu tehniku izvo
enja balada nalazim o u najboljem
izdanju u skladbi There Is No
Greater Love (The Space Book). U
m uziciranju ovog tenor-saksofo-
nista postojala je neka hipnotika,
opinjavajua mo, nigdje toliko
izraena kao u temi The Trance
(The Trance) koja je snim ljena za
njegova 18-mjesenog boravka u
Evropi.
Posthumno objavljena snim ka
Blues For You, nastala na be rlin
skom festivalu jazza 1975 (Lament
For Booker), traje vie od 27
minuta, a Booker nas dri u napeto
sti od poetka do kraja.
Harm onijski odvaan, obiljeen
eksperim entim a s modusima, a pod
utjecajem Dextera Gordona i Johna
Coltranea, stil Bookera Ervina stal
no se razvijao, pa je njegova sm rt
1970 (od bolesti bubrega) naglo
prekinula karijeru koju bism o m ogli
oznaiti kao sinonim stvaralakog
integriteta.
Diskografija:
The Song Book
(Prestige/Prestige)
The Blues Book
(Prestige/Prestige)
The Space Book
(Prestige/Prestige)
The Freedom Book
(Prestige/Prestige)
The Trance (Prestige/Prestige)
Lament For Booker ( /Enja)
_________________
R jll E va n S
----------------------------
K la virist Bili Evans, roen 1929. u
New Jerseyju, im a jedan od na jra
s p o z n a tljiv ih udara u jazzu: etiri
takta - i ve je jasno o kome je rije.
Evans okrivljuje Georgea Shea-
ringa da ga je naveo na trag ljepote
tona, a Horace S ilver i Bud Powell
bili su mu uzorim a u razdoblju
stilskog sazrijevanja. Nakon to je
pedesetih godina suraivao s Geor-
geom Russellom i C harliejom Min-
gusom, Evans se na klasinom
album u Kind Of Blue pridruio
Milesu Davisu pridonosei mu znat
no vie negoli pukom pratnjom . U
stvari, Evans se, poput Milesa,
sustavno kretao prem a sve veoj
konciznosti krei put k slobodnoj
m elodiji i sluei se m odusim a da
bi to ostvario.
Kao solist, Bili Evans raspolae
strahovitom , ali neupadljivom tehni
kom. Harm onije se sitniavo rala
njuju i va rira ju u potrazi za unutar
njim bogatstvom a cije la ta metoda
u slubi je lirskih tendencija. Taj
in tro ve rtira n i, rom antini pristup
kao da je u violentnoj hard-bop
atm osferi s kraja pedesetih godina
doao iz nekog zaboravljenog pod
ruja, no Evans je u m nogim
aspektim a predvodio evoluciju. Nje
govo je m uziciranje utjecalo na
klaviriste poput Paula Bleyja, Keitha
Jarretta, Chicka Coreae, Herbieja
Hancocka i Joea Z aw inula koji su
potkraj ezdesetih i u toku sedam grupnom im provizacijom , to festi
desetih godina i sami postali utje
cajnim stilistim a. Evansove solo-
-izvedbe poput Peace Piece (Peace
Piece & Other Pieces) pokazuju
koliko je odvaan u harm onijski
nesputanom spontanom m uzici
ranju.
Bio je jedan od pionira slobodne
m elodijske m euigre u okviru gru
pe, otvarajui prvobitnim lanovim a
svoga trija prostor za izvedbu
nezavisnih dionica. Zauujue o ri
ginalan m ladi basist Scott La Faro
tum ara usporedo s klavirom , stvara
jui vlastite strukture u koje povre
meno ubacuje kratku ravnu d io n i
cu, ili p rim jerenim akordom sinkopi-
ra klavir. Uloga bubnjara nije toliko
spektakularna, ali Paul M otian slije
di suptilne prom jene ritm a i oboga
uje kolektivnu teksturu. Prvi album
toga trija (Spring Leaves) pokazuje
visok stupanj meusobnog razum i
jevanja u skladbam a poput Autumn
Leaves ili Blues In Green, ali i
stanoviti napadaki duh koji inae
nije svojstven Evansu. Koncertna
snim ka (The Village Vanguard Ses
sions) uzdie se do vrhunca sim u l
tane im provizacije, do gotovo tele
patskog odnosa izmeu tro jice gla
zbenika koji nadilazi dostignua
prethodnog albuma. Tema Solar
kao da se razvija u nekoliko dim en
zija, dok u obradi skladbe Milesto
nes i M otian svira slobodnije i
naglaenije nego inae. Jade Vi-
The Village Vanguard Sessions
(M ilestone): kla sin i Evans.
sions istrauje slina emocionalna
podruja kao i Peace Piece: svaka
se nota podrava poput uarene
erave, p rije negoli je zamijeni
nova. Evansova vjerojatno najpopu
la rnija skladba, Waltz For Debby,
dobija ovdje svoj definitivni tretman,
a verzije tema Porgy i My Romance
neoekivano su robustne.
Nakon tragine sm rti Scotta La
Fara 1964. u autom obilskoj nesrei,
u grupu je doao basist Chuck
Israels; naslijedio ga je Gary Pea
cock, da bi nezahvalna uloga napo
kon pripala najprim jernijem meu
njim a, Eddieju Gomezu. Izuzmemo
li Shellyja Mannea i Jacka de
Johnettea, Evans je imao potekoa
i u pronalaenju odgovarajueg
bubnjara. R azliita izdanja trija
snim ala su uobiajen Evansov izbor
standarda u relativno ogranienom
rasponu ugoaja, ali u proivljenim
interpretacijam a (Trio 64, At Town
Hall i The Tokyo Concert).
Bill Evans nastavio je snimati i kao
solist (Alone i Conversations With
Myself), odlino koristei tehniku
nadosnim avanja, tako da se tri
klavira gube u dinam ikoj slici.
Susret s trubaem Freddiejem Hub-
bardom i gitaristom Jim om Hallom
(Interplay) rezultirao je udesnom
valskoj suradnji s bubnjarom Tony-
jem Oxleyjem nije uspjelo (Live At
The Festival). U novije doba snimao
je s pjevaem Tonyjem Bennettom
(The Tony Bennett - Bill Evans
Album), a njihova suradnja svjedoi
o obostranom afinitetu za formu
pjesme.
Diskografija:
Peace Piece & Other Pieces
(M ilestone/M ilestone)
Spring Leaves
(M ilestone/M ilestone)
The Village Vanguard Sessions
(M ilestone/M ilestone)
Trio 64 (Verve/Verve)
At Town Hall (Verve/Verve)
The Tokyo Concert
(Fantasy/ )
Alone (Verve/Verve)
Conversations With Myself
(Verve/Verve)
Interplay (United A rtists/ )
Live At The Festival
(Enja/Enja)
The Tony Bennett-Bill Evans
Album (Fantasy/ )
Empathy (Verve/Verve)
Gil Evans
Uz Dukea Ellingtona i Tadda Dame-
rona, araner Gil Evans (roen
1921) jedan je od najistaknutijih
jazz-orkestratora. Njegov nain tret
mana i rasporeda instrumenata
izvlai bogatstvo tona u teksturama
iz kojih gotovo da klija ukus. Evans
pronalazi strukture koje se nepre
kidno m ijenjaju, oplem enjuju i opli-
u oko solista, a njegove se partitu
re nikada ne sukobljuju s osjeajem
spontanosti koji je toliko bitan za
jazz. Zapoevi kao araner orke
stra Claudea Thornhilla, poetkom
etrdesetih godina, Evans i njegov
ugled uzdigli su se iznad razine
plesne glazbe nakon suradnje s
nonetom M ilesa Davisa iz 1949.
Karakteristina Evansova kombina
cija francuskog roga i tube u
 skladbama Boplicity i Moondreams
(Birth Of The Cool) pokazala se vrlo
utjecajnom. Prvi Evansov sam ostal
ni album (The Arrangers Touch)
sadri odline izvedbe Stevea Lacy-
ja na sopran-saksofonu u temam a
Ella Speed i Just One Of Those
Things, te prekrasnu kom binaciju
francuskog roga, trube sa sordinom
i fagota, dok se skladba Big Stuff
zasniva na registrim a tekstura u
neobino originalnom aranm anu.
Suradnja s Milesom Davisom na
stavila se 1957, kada je so list svirao
krilni rog uz Evansove aranm ane
za orkestar od devetnaest lanova
(Miles Ahead). Album sadri deset
skladbi raznih autora, od Davea
Brubecka do Johnnyja C arisija, a
Davisova uloga uklopljena je u
strukturu orkestra. Kreativno uspje
na suradnja potrajala je i na
slijedea dva albuma; na Porgy &
Bess Gershwinova je partitura p ri
lino izm ijenjena u izvedbam a kao
Summertime koja je uznosita, prije
negoli lagerska, a Davi d o m in i
ra ansamblom velikom suzdrano-
u i jedinstvenom m anirom prigue
ne melankolinosti. Album Sketches
Of Spain m jeavina je flam enca i
jazza, a Davisovo m uziciranje esto
poprima ugoaj traginosti. Na svim
ovim ploama Evansov je pristup po
mjeri trubaeva glazbenog tem pe
ramenta, a prevladavajue tuno
raspoloenje proizlazi iz kvalitete
zvuka. Neki kritiari tvrde da Evan-
sovim ostvarenjim a nedostaje pole
ta, swinga i eksplozivne snage
strastvenog m uziciranja. No, dina
mine izvedbe poput Lacyjeve u
temi Straight No Chaser (Pacific
Standard Time) pokazuju da Evan
sova estetika nipoto nije jalova.
Dokazi za to su m uziciranje Budda
Johnsona u Don Redmanovoj Chant
Of The Weed, trom bon Jim m yja
Clevelanda u Ballad Of The Sad
Young Man ili truba Johnnyja Cole-
sa u Beiderbeckeovom Davenport
Bluesu. Repertoar klasinih jazz-
-skladbi sa solistom Cannonballom
Adderleyjem na alt-saksofonu (Paci
fic Standard Time) ukljuuje Lester
Leaps In i briljantno araniranu
Mantecu, a Adderley se predstavlja
u najboljem izdanju u Monkovoj
skladbi Round Midnight i u King
Porter Stompu Jelly Roll Mortona.
Uslijedili su daljnji album i na kojim a
je grupa eksponirana u jednakoj
mjeri kao i solist, s tonskim kom bi
nacijama koje lebde poput koprena
slikara M orrisa Louisa. Najbolji
meu njima (Out Of The Cool, The
Individualism Of Gil Evans i Gil
Evans) pokazuju nenadmanu har
monijsku suptilnost i originalnost
duha.
Diskografija:
Miles Davis, Birth Of The Cool
(Capitol/Capitol)
Miles Davis, Miles Ahead
(Columbia/CBS)
Miles Davis, Porgy & Bess
(Columbia/CBS)
Miles Davis, Sketches Of Spain
(Columbia/CBS)
The Arrangers Touch
(Prestige/Prestige)
Pacific Standard Time
(Blue N ote/Blue Note)
Out Of The Cool
(Impulse/Impulse)
The Individualism Of Gil Evans
(Verve/ )
Gil Evans (Am pex/ )
nim instrum entom Herschela Evan nom i grupom Swedish All Stars:
sa ipak je bio tenor-saksofon, a Stockholm Sweetnin, Scuse These
Herschel Evans koliko je uzbudljivo mogao zazvua- Blues, Falling In Love With Love i
ti na koncertu jasno je po njegovim Lover Come Back To Me (sve na
istupim a u skladbam a kao Oh, Lady Clifford Brown Memorial). Godinu
Herschel Evans (roen 1909. u Be Good i Swingin At The Daisy dana ranije Farm er se pojavio na
Dentonu, Teksas) a firm ira o se u Chain s album a The Count At The jo jednom povijesnom snim anju, s
orkestru Counta Basieja (->) koje Chatterbox, na kojemu Basiejev tenor-saksofonistom Wardellom
mu je pristupio potkraj 1936. i u orkestar u punom zamahu nastupa Grayem, kada je svirao vlastitu
kojemu se zadrao sve do prerane u Hotel W illiam Penn, Pittsburgh, skladbu Farmers Market (Central
sm rti od bolesti srca u New Yorku, 1937. Avenue). U stvari, Farm er je iznim
1939. Pridruio se Basieju kao drugi Evans je izvrio znaajan utjecaj no p rila g o d ljiv glazbenik, pa je
tenor-saksofon do Lestera Younga na tenor-saksofoniste snanog tona svirao i s eksperim entatorim a poput
(-), no uskoro je postalo jasno da poput lllio n isa Jacqueta (->), Bud G eorgea Russella i s boperima.
je i sam Evans izuzetan. Ne tako dyja Tatea (-), Arnetta Cobba (-) i Kolekcija njegovih ranih ostvare
intuitivan solist poput Younga, E- moda Luckyja Thompsona. nja (Farm ers Market) predstavlja
vans je bio ritm iki neodoljiv gla ga s raznim grupama, ukljuujui
zbenik, s osobnim va rija cija m a na - Diskografija: one Sonnyja Rollinsa i Horacea
u to doba rasprostranjeniji - stil Count Basie, Jumpin At The Silvera. Najbolja snim ka je Alone
Colem ana Hawkinsa (-). Njegova Woodside ( /C oral) Together, koja pokazuje stanoviti
se sm rt doim ala posebno traginom Count Basie, The Count Swings utjecaj oskudnog fraziranja Milesa
je r se in ilo da tek treba dosei Out (1937-1938) Davisa, ali je tehniki superiorna.
vrhunac snage. (MCA - Njemaka) Neke snim ke datiraju iz 1955. u
Od 1926. do 1930. radio je uglav Count Basie, The Count At The izvedbi A rt Farm er-G igi Gryce Quin-
nom s teksakim sastavim a. Zatim Chatterbox (Jazz A rch ive s/ ) teta, a njihove sitniave partiture
je svirao s Bennyjem Motenom Count Basie, Super Chief pokazuju Farm erovu nesklonost ta
(1933-1935), Hot Lips Pageom (->) i (Columbia/CBS) da dom inantnim povrnim hard-bop
Daveom Peytonom, s ovim poslje The Complete Lionel Hampton snim anjim a. Kasnija grupa A rt Far-
dnjim u Los Angelesu u kojemu se (B lu e b ird )/ m er-Benny Golson Jazztet (Tonk i
Evans zadrao napustivi Peytona. Lionel Hamptons Best Farmer-Golson Jazztet) pokazala se
Svirao je s jednim od prvih (kalifor- Records, Vols 2, 6 idealnim kontekstom za njegov lir
nijskih) sastava Lionela Hamptona (RCA Victor - Francuska) ski i prom iljen pristup.
(->), da bi postao lanom ansam bla Harry James & His Orchestra
Bucka Claytona (->) u Brow nskin 1936-1938 (The Old M asters/ )
Revue. Clayton i Evans istodobno Mildred Bailey, Her Greatest
su se p ridru ili Basieju. Evansova Performances (1929-1946) A rt Farm er, s Bennyjem
sola na tenor-saksofonu s Basiejem (Colum bia/) Golsonom voa Jazzteta, odline
nisu bila to liko napredna poput Her Greatest Performances, grupe u ko jo j je zapoeo McCoy
Youngovih, a li su se, na svoj nain, Vol 2 (CBS) Tyner.
m ogla m jeriti s njegovim a. Meu
boljim p rim je rim a Evansa u punom
zaletu istie se njegovo m uziciranje
u skladbam a Doggin Around (koje
je i autor), Johns Idea i Blue &
Sentimental (sve na Jumpin At The
Woodside); ova posljednja jedna je
od izuzetnih jazz-izvedbi na tenor-
-saksofonu svih vrem ena. Ostala
zapaena Evansova sola s Basie
jem : Glory Of Love, Smarty, Geor-
gianna (sve na The Count Swings
Out 1937-1938), Shout & Feel It i
Every Tub (sve na Super Chief).
Osim Basieju, Evans je bio drago
cjen i drugim voam a orkestra,
naroito organizatoru studijskih jam
sessiona Lionelu Hamptonu. Evans
je sudjelovao na jednom od legen
darnih Ham ptonovih a ll stars snim a
nja iz srpnja 1938, a njegova su sola
obilovala uobiajenom toplinom i
dubinom , posebno u skladbam a
Shoe Shiners Drag (The Complete
Lionel Hampton/Lionel Hamptons
Best Records, Vol 2 (1938-1939) i
Any Time At All (The Complete
Lionel Hampton/Lionel Hamptons
Best Records, Vol 6, 1937-1941).
Godine 1937. i 1938. Evans je
snim ao s ad hoc ansam blom pod
vodstvom Harryja Jam esa (->) (Har
ry James & His Orchestra,
1936-1938); strastveno je puhao u
One OClock Jumpu i strastveno
aputao u tem am a Penthouse
Serenade i I Can Dream, Cant?
Takoer prekrasno konstruiran solo
odsvirao je izmeu vokalnih korpu Diskografija:
sa M ildred Bailey (-) u skladbi Art Farmer Clifford Brown Memorial
Heaven Help This Heart Of Mine (P restige/ )
(Her Greatest Performances, Vol 2), Warded Gray, Central Avenue
snim ljenoj 1937. Evans je s Basie (Prestige/Prestige)
jem ponekad svirao sola i na Truba A rt Farm er roen je 1928. u Farmers Market
klarinetu. No, njegovo m uziciranje lowi, a svirao je u orkestrim a (Prestige/Prestige)
na tom instrum entu nije bilo o rig i Horacea Hendersona, Bennyja ar Tonk (M ercury/M ercury)
nalno nipoto do te m jere specifino te ra i Lionela Hamptona. Godine Farmer-Golson Jazztet
i d irljiv o poput m uziciranja Lestera 1953. doao je u Evropu s Hampto- (Cadet/ )
Younga. Evans so lira na klarinetu u novim orkestrom i tu je snim io Portrait Of Art
snim ci Jumpin At The Woodside nekoliko naslova s istaknutim kole (C ontem porary/ )
(Jumpin At The Woodside). Osnov gom iz ansam bla C liffordom B row A Sleeping Bee (Sonet/Sonet)
75

Irving Fazola
Skladno frazira n je i strastven, tean
ton Irvinga Herryja Fazole m oglo je
nastati samo u New Orleansu (gdje
je i roen, 1912). No, Fazola je,
poput sugraanina-klarinetista Ed-
monda Halla (->), zadivljujue vje
to p rim je rio svoj prvobitni stil
swing e ri s kraja tridesetih i poetka
etrdesetih godina. Zapoevi s
klavirom , Fazola je u trinaestoj
godini preao na klarinet. Profesio
nalno je debitirao dvije godine
kasnije, a zatim je stalno nastupao s
im enim a kao to su Louis Prima,
Sharkey Bonano i Arm and Hug.
Godine 1935. svirao je u New
Orleansu s Benom Pollackom (->),
a zatim je s njegovim ansam blom
krenuo na turneju. Godine 1937.
nastupao je u orkestru Gusa Arnhei-
ma, 1937. i 1938. u orkestru Glenna
M illera, a nakon to se, na kratko,
ponovno pridruio Pollacku, postao
je lanom orkestra i grupe Bob Cats
Boba Crosbyja (-) (1938). Bio je
jedna od zvijezda C rosbyjevih s o li
sta i odlino se uklopio u dixie-
-swing koncept C rosbyjevih sastava.
Kao lan velikog orkestra teno je i
osjeajno so lira o u naslovim a poput
My Inspiration i u duhovitoj izvedbi
Skaters Waltz (South Rampart
Street Parade), a s grupom Bob
Cats u skladbama Milk Cow Blues
(Come On & Hear, Vol 2), Spain,
Hindustan, Mournin' Blues i Jazz
Me Blues (klasina Fazolina izved
ba) (Big Noise From Winnetka).
Kada je 1940. napustio Crosbyja
svirao je u Chicagu s Jim m yjem
McPartlandom, a potkraj etrdese
tih godina ponovno se vratio u New
O rleans gdje se pridru io Tony
A lm erico Bandu.
Godine 1941. svirao je kla rin et i
fagot u orkestru inovatora Claudea
T hornhilla (->); njegov se kla rin et
(pod utjecajem Jim m ie ja Noonea
(-) lako uklopio u fascinantne
pozadinske teksture T ho rn h illa i
kolege-aranera B illa Bordena
(Claude Thornhill At Glen Island
Casino 1941 i The Memorable
Claude Thornhill). Na Staru godinu
1941. napustio je T hornhilla u korist
orkestra Muggsyja Spainera, u koje
mu je ostao oko etiri mjeseca. Na
Spainerovom snim anju iz sijenja
1942. svirao je karakteristino ugla
eno (Muggsy Spanier), a u sije
nju naroito ostaju teme Hesitating
Blues i Cant We Be Friends?
Godinu dana proveo je u orkestru
Teddyja Powella (1942-1943) (Teddy
Powell & His Orchestra 1942-1943),
a zatim je u New Yorku svirao s
Georgom Brunisom (-). Godinu i
pol dana proveo je u orkestru
Horacea Heidta, zatim se ponovno
vratio u New O rleans gdje je na
radiju vodio vlastiti orkestar
(1943-1947) i nastupao u klubovim a.
U tom je razdoblju obnovio suradnju
s Alm ericom i Louisom Prim om, a
radio je i s Prim inim bratom
Leonom (sve izmeu 1944. i 1945).
Godine 1948. uglavnom je nastupao
na lokalnoj radio-stanici, a do
oujka 1949, kada je prem inuo u
snu, Irving Fazola i nadalje je
oduevljavao svojim tenim , odm je
renim sviranjem klarineta, kao to
pokazuje njegova posljednja snim
ka iz 1948 (New Orleans Express).
76
Diskografija:
Bob Crosby, South Rampart
Street Parade (MCA)
Bob Crosby, Come On & Hear,
Vol 2 ( /C oral)
Bob Crosby, Big Noise From
Winnetka (MCA)
The Memorable Claude
Thornhill (C olum bia/ )
Claude Thornhill At Glen
Island Casino 1941
(M onm outh-Everg ree n / )
Muggsy Spanier
(Decca/Ace of Hearts)
Teddy Powell & His Orchestra
(1942-1943) (First Time
R ecords/ )
Harry James & His Orchestra,
1936-1938 (The Old M asters/ )
Various (Including Irving
Fazola), New Orleans Express
(Em Arcy/Em Arcy)
Maynard
Ferguson
Roen 1928. u M ontrealu, truba
M aynard Ferguson a firm ira o se u
orkestru Stana Kentona u kojemu je
fenom enalnom tehnikom u gornjem
registru vritao za oktavu vie od
ostatka trubake sekcije (Artistry In
Jazz). Efektno je svirao i u dinam i
nom sastavu Shortyja Rogersa
(Blue Express), a radio je i u
film skim studijam a, prim je rice u
film u Ten Com m andm ents C ecila B.
De M illea. Godine 1956. osnovao je
vlastiti veliki orkestar s m ladim
anonim usim a koji e se kasnije
a firm ira ti - Slideom Hamptonom,
Donom Ellisom , Joeom Farellom i
Jakijem Byardom. Prvi i najbolji
album (A Message From Newport)
kolosalno je d o jm ljiv, uglavnom
zahvaljujui estini i preciznosti
lim enih duhaa. Slijedei Ferguso-
novi orkestri pokazuju slinu sklo
nost estokom swingu, iako najnovi
ja ostvarenja naginju disko-usm je-
renju. izbila je na prvo m jesto rang-liste
Down Beata i od tada stalno Diskografija:
Diskografija: pobjeuje. S godinam a njen se glas Ella Fitzgerald & Louis
Stan Kenton, Artistry In Jazz od poetnog zgodnog piskutanja Armstrong, Ella & Louis
(C a pito l/ ) razvio do raskonog contralta. Jo (Verve/Verve)
Shorty Rogers, Blues Express traje dilem a o Ellinom statusu jazz- Ella Sings The Duke Ellington
(RCA - Francuska) -pjevaice i o njenom navodnom Songbook (Verve/Verve)
A Message From Newport nedostatku em ocionalne dubine. JATP In Tokyo (Verve/Verve)
(R oulette/ ) Ona ne moe ganuti sluatelja Ella Fitzgerald & Joe Pass,
poput B illie Holiday niti zapanjiti Take Love Easy (Pablo/Pablo)
Alive & Well In London
(Colum bia/CBS) m atovitou Sarah Vaughan, a Ella In London (Pablo/Pablo)
Chameleon (Columbia/CBS) njena su obaranja skalom navje- Ella At Montreux
Live At Jimmys bana, nacifrana i esto p re d vid lji (Pablo/Pablo)
va. No, kada izvodi rafin ira n iju vrstu Ella Fitzgerald & Oscar
(Columbia/CBS)
popularnih pjesama, njen glas po Peterson, Ella & Oscar
Primal Scream
staje nenadm anim instrum entom . (Pablo/Pablo)
(Columbia/CBS)
Ugovor s Normanom Granzom re These Are The Blues
zultirao je izdavanjem niza album a (Verve/Verve)
na kojim a pjeva skladbe Jerom ea
Kerna i Johnnyja M ercera, Rodger-
sa i Harta, Harolda Arlena, Irvinga
Ella Fitzgerald
Berlina, Colea Portera i Dukea
Ellingtona. Interpretacije E llingtono
Bud Freeman
vih skladbi, naroito uz pratnju
Roena 1918. u V irg in iji, pjevaica m alih grupa, najvie su obojene
Ella Fitzgerald izala je iz anonim jazzom . V rlo je om iljena meu U travnju 1977. Lawrence Bud
nosti kada ju je a ltist Benny Carter publikom trupe Jazz At The P hilhar Freeman (roen 1906. u Chicagu,
zapazio na jednom amaterskom m onic, s obaveznim scat-pjevanjem Illinois) proslavio je 71. roendan
takm ienju u dvorani A pollo u u skladbam a Lady Be Good i How nastupom u jednom londonskom
Harlemu. To je rezu ltira lo angam a High The Moon. Nedavni ponovni restoranu u Sohou. Freeman, po
nom u orkestru Chicka Webba, a s izlazak Normana Granza na scenu ijo j bi se dotjeranoj vanjtini i
prvim velikim hitom, A-Tisket A- rezultirao je nizom odlinih Ellinih uglaenom, artikuliranom ophoe
-Tasket, njena je ka rije ra bila ustoli album a s m alim grupam a (Take nju, m oglo zakljuiti da je rije o
ena. Nakon Webbove sm rti vodila Love Easy, Ella In London, Ella At Englezu, bio je za roendanskog
je njegov orkestar. Godine 1937. Montreux i Ella & Oscar). nastupa u odlinoj form i. S obzirom
 Tenor-saksofonist Bud Freem an -
uvijek individualan, trenutno
raspoznatljiv. . . stils k i in o v a to r...
na njegov izgled i dranje - a
posebno s obzirom na vitalnost i
svjeinu njegova m uziciranja - bilo
je zauujue p risje titi se da je
Freeman svoj prvi C-saksofon ispro
bao otprilike 54 godine ranije (prije
laz na tenor-saksofon uslijedio je
1925).
Freemanovo m uziciranje na tenor-
-saksofonu po boji se usporeivalo
s Lesterom Youngom (->); u stvari,
iako usporedba uglavnom stoji,
Freemanov je ton prodorniji od
Youngova; u ritm ikom sm islu do
nekle nalii ranom stilu Colem ana
Hawkinsa (->). No, jo je tonija
injenica da je Bud Freeman uvijek
bio samosvojan i trenutno raspo
znatljiv, neka vrst stilskog inovato
ra. On u svakom sluaju ostaje
arhetipski tenor-saksofonist tzv. i-
kake kole, koje je bio jedan od
prvih protagonista. Njegovo m uzici
ranje obiljeeno je vjernim i vedrim
pristupom osnovnom pravilu jazza -
swingu. Odlino koristei vibrato,
na vrlo osoben nain tre tira balade
njeno, ali ne i patetino, a eliptino
fraziranje i gotovo bezizraajan ton
dodatni su aspekti njegova um ijea
koji ga ine toliko originalnim .
Glazbenoj naobrazbi Buda Freem a
na pridonio je i otac kornetista
Jimmyja McPartlanda. Na poetku
karijere, u Chicagu je prisno su ra i
vao s Austin High School Gangom;
on i njegovi suradnici bili su pod
dubokim utjecajem glazbe Louisa
Armstronga (-*), Jim m yja Noonea
(-*), Kinga O livera (-), Bixa Bei-
derbeckea (-), grupe New Orleans
Rhythm Kings i drugih. Od 1925. do
1927. Freeman je sa svojim kolega
ma iz Austin High School Ganga
svirao u nizu lokalnih, ne ba uvijek
striktno dezistikih sastava, prete
no u Chicagu.
Godine 1927. Freeman, Frank
Teschemacher (->) i M cPartland
snimali su kao lanovi grupe Chica
goans Reda M cKenzieja i Eddieja
Condona. Te snimke ve su odavno
ule u anale jazz-diskografije kao
klasina definicija bijelog Chicago-
-jazza (That Toddlin Town - Chica
go: 1926-28). Takoer 1927. Free
man se pridruio orkestru Bena
Pollacka (->) u kojemu je ostao
gotovo godinu dana, a zatim je
postao lanom orkestra na brodu lie
de France. Dva tjedna svirao je u
Parizu s prijateljem , bubnjarem
Daveom Toughom (->). Po povratku
u SAD Freeman se p ridruio Redu
Nicholsu (->), a zatim je svirao u
nizu dezistikih i plesnih sastava,
ukljuujui Rogera Wolfea Kahna i
Zeza Confreyja.
Godine 1935. nastupao je u ugled
nom orkestru Raya Noblea; lid e r je
ustupao Freemanu obilan solistiki
prostor (npr. u skladbi Dinah) (With
All My Heart), u kojoj tenorist svira
uskiptjeli, zarazan solo). Dvije godi
ne (1936-1938) proveo je kao solist
orkestra Tom m yja D orseyja (-).
Ponovno je dobio niz prilika za sola,
naroito u udarnim D orseyjevim
temama poput Smoke Gets In Your
Eyes, Who?, Maple Leaf Rag, Marie
(Tommy Dorsey & His Orchestra),
After Youve Gone, Thats A-Plenty,
Blue Danube i Beale Street Blues
(Tommy Dorsey, Vol II).
Godine 1938. p ridruio se Bennyju
Nakon povratka u rodni grad i Bud Freeman, Chicagoans In
novih neuspjenih pokuaja voe New York (Dawn Club)
nja velikog orkestra, Freeman je od Bud Freeman, Chicago Styled
1943. do 1945. sluio vojsku. Bio je (Swaggie - Australija)
voa arm ijskog sastava u Ft Geor- Mezz Mezzrow/(Frankie
geu, Maryland, te slinog ansam bla Newton), The Big Apple
na Aleutskom otoju. Nakon vojske (RCA Victor - Francuska)
ubrzo se vratio na njujorku glazbe Louis Armstrong (Trip)/
nu scenu, ukljuujui uz ostalo i All That Jazz: Louis
JJJ ponovnu stalnu suradnju s Condo
nom (1946-1947). Poetkom 1947.
p rihvatio je ponudu da vodi trio na
Armstrong (DJM)
Benny Goodman, Vols 5, 7
(RCA Victor - Francuska)
JJJJA A J jednom hotelskom angam anu u Tommy Dorsey, Tommy
JJJaLLIJ Riju. Pet godina kasnije odrao je
turneju po ileu i Peruu. Neke od
Dorsey & His Orchestra
(RCA Victor/RCA Victor)
najboljih Freem anovih izvedbi iz Tommy Dorsey, Vol II
Home Cooking (Tax, vedska) - pedesetih godina sadrane su na (RCA Victor/RCA Victor)
Freeman u najboljem izdanju. snim ci Condonovog njujorkog jam Various (Including Eddie
sessiona iz 1954 (The Golden Days Condon), Chicago Jazz
Goodmanu (-), s kojim je ostao Of Jazz: Eddie Condon). U toku toga ( /C oral)
devet mjeseci. desetljea uio je kod klavirista i Eddie Condon, Jam Sessions At
Godine 1939. imenovan je slube skladatelja Lennieja Tristana (->); Commodore ( /Ace of Hearts)
nim voom Summa Cum Laude no sm atra da to nije nim alo p ro m i Lee Wiley, Sweet & Lowdown
O rchestra (prvobitno okupljenog je n ilo njegov osnovni pristup jazzu. (M onm outh-Evergreen/ )
1938. od Eddieja Condona zbog S razlogom , je r Freeman se pede Various (Including Eddie
jednog koncertnog nastupa), kojega setih godina mogao jednako lako Condon/Bud Freeman), The
su lanovi, osim Condona i Freem a raspoznati kao i u drutvu grupe Commodore Years
na, bili Max Kam insky (->), Pee Louisiana Rhythm Kings, 1929 (Jack (A tla n tic/ )
Wee Russell (->) i Brad Gowans. Teagarden Classics), Boysa Benny Jack Teagarden, Vol 2: Prince
Kao i u sluaju grupe Chicagoans ja Goodmana, takoer 1929 (The Of The Bones
M cKenzieja i Condona, tako se Early B. G.), grupe Blue Six Joea (RCA Victor - Francuska)
poklonici Chicago jazza trgaju i za Venutija, 1933 (Benny Goodman & The Golden Days Of Jazz:
snim kam a SCLO-a. The Giants Of Swing/Jazz In The Eddie Condon (CBS - Nizozemska)
Ploe Chicagoans In New York: Thirties), o rkestra Mezza Mezzro- Bud Freeman
Bud Freeman i Chicago Styled wa, 1934 (The Big Apple) ili vlastitog (Bethlehem /London)
svjedoe o svjeini i vitalnosti ovog sastava Windy Five (ukljuujui Eddie Condon, Chicago & All
ansam bla za njegova gotovo 18- Bunnyja Berigana (->)) (Swing Clas That Jazz! ( /Verve)
m jesenog ivota. SCLO je su d je lo sics - 1935/Jazz In The Thirties). Various, The Big Challenge
vao i u kratkotrajnoj reviji S w ingin' Na a ll stars snim ci poput The Big (Jazztone/Concert Hall)
That Dream , u kojoj su nastupali i Challenge bilo je za n im ljivo uti The Compleat Bud Freeman
Louis Arm strong te septet Bennyja Freemanov tenor u duetu s Hawkin- (M onm outh-Evergreen/
Goodmana. Osim to je tridesetih som (I'm Beginning To See The Parlophone)
godina esto suraivao s velikim Light i Alphonse & Gaston), odno Bob Wilber/Maxine Sullivan,
orkestrim a, Freeman je nastupao i s sno kako dvojica glazbenika meu The Music Of Hoagy
brojnim kom bo-sastavim a, kako na sobno odm jeravaju snage (When Carmichael
koncertim a, tako i na ploama. Your Lover Has Gone). Od pedese (M onm outh-Evergreen/
Dva vana snim anja pod Condono- tih godina nadalje intenzivno kon- Parlophone)
vim vodstvom u pravom su sm islu ce rtira u SAD i inozemstvu. Redovi The Worlds Greatest Jazzband
rijei a firm ira la Freemana kao ista to posjeuje Veliku B ritaniju i Evro Of Yank Lawson & Bob
knutog solista. Za Freemana je pu, bilo kao voa vlastitih grupa ili Haggart, Extra!
najznaajnija bila solistika izvedba kao solist (godine 1967. doao je (Project 3/Parlophone)
skladbe The Eel (Home Cooking) kao lan paketa pod nazivom The Worlds Greatest Jazzband
koja je snim ljena na oba term ina. Jazz From A Swingin Era). Od 1969. Of Yank Lawson & Bob
Ona u tje lo vlju je bit Freemanova do 1970. djelovao je kao lan World Haggart (Project 3/
pristupa tenor-saksofonu. Greatest Jazzbanda, s kojim je u World Record Club)
Godine 1938. pokazao se vie nego brojnim prilika m a koncertirao i sni The Worlds Greatest Jazzband
sposobnim da zadri sam osvojnost mao (Live At The Roosevelt Grill, Of Yank Lawson & Bob
ak i u najjaem drutvu, recimo, Extra!, The Worlds Greatest Jaz- Haggart - Live At The
Louisa Arm stronga (->), Teagarde- zband Of Yank Lawson & Bob Roosevelt Grill
na (-) i W allera (->), odsviravi za Haggart, The W.G.J.B. Of Yank (A tlantic/A tlantic)
jednog radio-prijenosa iz New Yor- Lawson & Bob Haggart i Century The Worlds Greatest Jazzband
ka neka od svojih n a jd inam inijih Plaza). Nastupao je i sa saksofoni- Of Yank Lawson & Bob
sola (All That Jazz: Louis Arm stom -klarinetistom Bobom Wilbe- Haggart In Concert, Vol 2,
strong). Duga Freemanova i Condo- rom (->), na obostranu korist (Song At Carnegie Hall
nova suradnja plodonosno se nasta Of The Tenor, The Music Of Hoagy (World Ja zz/ )
vila i etrdesetih godina, postojano Carmichael i The Compleat Bud The World's Greatest Jazzband
visokim standardom izvedbi ra zlii Freeman). Glazbena prim jerenost Of Yank Lawson & Bob
tih ansam bala pod Condonovim dua vidi se i iz samog sadraja Haggart, Century Plaza
vodstvom, a posebno Freemanova albuma, upravo kao i u prethodnim (World P acific/ )
tenor-saksofona. U diskografskom Freem anovim suradnjam a s Condo Bud Freeman, The Joy Of Sax
sm islu ta se suradnja protee od nom, Teschem acherom , Toughom i (C hiaroscuro/ )
snim anja iz 1939, na kojemu je Rubyjem Braffom (->) (Bud Fre Bud Freeman, Song Of The
ponovno uhvaen duh, ako ne i eman). Tenor (Philips)
saetak, M cKenzie-Condonovih Chi- Bud Freeman je do sada napisao i
cagoansa (Chicago Jazz), do tri dvije autobiografske knjige - You
snim anja iz 1940, od kojih su dva D on't Look Like A M usician i If You
odrana u oujku (Jam Sessions At Know Of A B etter Life.
Commodore), a jedno u srpnju, pod
Slim Gaillard
Freem anovim im enom (Home Coo Diskografija:
king). U poticajnom drutvu Russel Various, That Toddlin Town -
la, Hacketta, Kaminskog, Teagarde- Chicago: 1926-28 (Parlophone) Prototip ekscentrika etrdesetih go
na, M olea (-) i Tougha, Freeman je Benny Goodman, The Early dina, G aillard (roen 1916. u Detroi-
na tim snim anjim a u svakom tren u B.G. ( /Vocalion) tu) pjevao je, plesao, svirao gitaru i
tku davao sve od sebe. Kada se Various, Jack Teagarden mnoge druge instrumente, no obi
SCLO rasform irao, nastupao je s jo Classics (Fam ily - Italija) no ostaje u sjeanju po svom
jednim velikim orkestrom - ovaj put Various, Swing Classics - 1935 argonu. Imao je niz hitova: Tutti
vlastitim . No, ta je avantura traja la (Prestige)/ Jazz In The Thirties Frutti, Flat Foot Floogie, Cement
tek nekoliko m jeseci, a zatim se (World Records) Mixer, A-Reet-a-Voutee, od kojih
Freeman p ridru io kombu Joea Bud Freeman, Home Cooking neke u suradnji s basistom Slamom
M arale (->). (Tax - vedska) Stewartom. Na jednom od njegovih
77
 tosnih snim anja nastupili su rezultirao je nekim od najboljih Tenor-saksofonist Stan Getz,
Charlie Parker i Dizzy G illespie, Getzovih izvedbi, od vijugavog at- postojani m ajstor balade.
snim ivi etiri broja, meu njim a i tacka u skladbi Crazy Rhythm do ezdesetih godina, s pojavom
prekrasan Slims Jam (Charlie Par lirski ljupke teme It Never Entered bossa nove, doivio je i
ker, Bird/The Savoy Recordings). My Mind (Getz & J.J. Live). ko m e rcija ln i uspjeh.
K om pilacija s Bamom Brownom, Razoaran tadanjim jazz-trendovi-
Harry The Hipster Gibsonom i Leom ma Getz se godinu dana kasnije
Watsonom, najvratolom nijim scat- preselio u Skandinaviju; vratio se
-pjevaim a, adekvatno prikazuje 1961. i snim io jedan od rijetkih Brothers & Other Mothers
ugoaj toga razdoblja. Avocado uspjelih album a s gudaim a (Focus) (Savoy/Savoy)
Seed Soup Symphony nadrealno je kojemu su znatno p rido n ije li b ri Stan Getz (Prestige/Prestige)
rem ek-djelo (McVouty). ljantni aranm ani Eddieja Sautera. Getz At Storyville (Roost/Sonet)
Po uzoru na G illespieja i Buda Stan Getz - Dizzy Gillespie,
Diskografija: Shanka, Getz je ostvario vrlo uno Diz & Getz (Verve/Verve)
Slim Gaillard & Bam Brown, snu sintezu jazza i junoam erike Getz & J.J. Live (Verve/Verve)
McVouty (Hep/Hep) glazbe; snim io je prvi album bossa Focus (Verve/Verve)
Concert By The Sea (CBS): nove (Jazz Samba) koji je sadra Jazz Samba (Verve/Verve)
po ko jn i velikan E rro ll Garner. vao i hit Desafinado. U slijedila su Jazz Samba Encore
dva album a na kojim a nastupaju (Verve/Verve)
Concert By The Sea brazilski glazbenici Jobim i Bonfa Getz-Gilberto (Verve/Verve)
Erroll Garner (Columbia/CBS) (Jazz Samba Encore i Getz-Gilber- Getz Au Go-Go
Magician (London/Pye) to) - ovaj drugi ukljuuje verziju (Verve-Verve)
The Greatest Garner skladbe Girl From Ipanema u izved Captain Marvel
Klavirist Erroll G arner bio je jedan (A tlantic/A tlantic) bi Astrud Gilberto. (Verve/Verve)
od velikih rom antiara jazza. U biti Sredinom ezdesetih godina vratio Sweet Rain (Verve/Verve)
sw ing-glazbenik, njegova je klaviri- se norm alnom i pravom jazzu, The Special Magic Of Stan
stika koncepcija duboko uko rije predvodei kvartet u kojemu su Getz & Burt Bacharach
njena u orkestralnom stilu s eksplo
zivnom svirkom obje ruke koja se
Stan Getz nastupali Gary Burton, vibrafon,
Steve Swallow, bas i Roy Haynes,
(Verve/Verve)

razvijala do grom kih crescenda. bubnjevi (Getz Au Go-Go), lako ga

Bogati akordi, perkusivna lijeva nije p rivukla ekspresivnost avan
ruka koja je vukla neumornom Tenor-saksofonist Stan Getz, roen gardnih glazbenika, Getz se pod
energijom , m atovitost, hum or i 1927. u Phi ladelphij i, zarana je utjecajem mladih suradnika ipak
Terry Gibbs
veliki osjeaj za m elodiju uinili su stekao slavu lirskim solom u skladbi donekle oslobodio, pa album i poput
G arnera popularnim koncertnim Early Autumn s tzv. drugim sta onih s Chickom Coreom (Captain
izvoaem. dom Woodyja Hermana, kao lan V ibrafonist Terry Gibbs roen je
Marvel i Sweet Rain) sadre vei
Na prvoj snim ci C harlieja Parkera lin ije saksofona Four Brothers (e 1924. u New Yorku. Njegov je stil
raspon grupne m euigre i prom je-
nakon njegova nervnog slom a iz tiri brata - ime skladbe posveene n jivija tempa negoli ranije. nastao po uzoru na Lionela Hampto
1947, Garner se dobro snalazi u istoim enoj sekciji) (Early Autumn). Stan Getz je danas jedan od na; a firm irao se s Woodyjem Her
neprim jerenom kontekstu, a obojica Kom pilacija tvrtke Savoy s kraja manom, 1948-1949, zatim je svirao
priznatih m ajstora tenor-saksofona
glazbenika postiu vrhunac u Cool etrdesetih godina okuplja bijele u ansam blim a Tom m yja Dorseyja i
- ne radikalan inovator, ve um jet
Bluesu i u pratnji pjevaa Earla uenike Lestera Younga - Getza, nik koji je uvijek iao vlastitimBennyja Goodmana, da bi se napo
Colemana u skladbi This Is Always, A la Cohna, Sergea Chaloffa, Brewa kon osam ostalio. N ajbolji primjeri
putem i posvetio panju detaljim a
koja je postala hitom (Charlie Par M oorea i A liena Eagera - Lesters njegova m uziciranja koji se mogu
svoga stila. Njegov ton jedan je od
ker On Dial, Vol 2). G arner u Gray Boys (Brothers & Other Mot pronai u katalogu rezultat su
najljepih u jazzu, to mu om oguu
zauujuem izdanju moe se uti u hers). Ostale Getzove snim ke iz suradnje s malom grupom, uz Sama
je da izvodi i prilin o popularan
temi Blue Lou, s jednog koncerta ranijeg razdoblja predstavljaju nje Jonesa, Louisa Hayesa i Kennyja
repertoar, a da pritom zadri pozor
Genea Normana, u drutvu W ardel- gov hladan pristup, suptilno, ne B u rrella (Take It From Me) i s
nost poklonika jazza (The Special
la Graya (Jazz Scene, USA), a niz napadno m uziciranje koje lirski teeMagic Of Stan Getz & Burt Ba- velikim orkestrom iz 1959, raspoja
odlinih izvedbi iz etrdesetih godi baladam a Indian Summer, Wrap charach). sanom i ekstrovertnom skupinom u
na, u kojim a majuni titan nastupa s Your Troubles In Dreams i Too kojoj nastupaju Conte Candoli,
uobiajenom postavom trija , izdala Marvellous For Words (Stan Getz). Diskografija: Frank Rosolino, Bill Perkins i Mel
je tvrtka Savoy (The Elf). Nakon turneje po Skandinaviji koja Woddy Herman, Early Autumn Lewis (The Big Band Sound Of
Colum bijina kolekcija iz pedesetih je potakla niz im itatora, Getz je u (C apitol/ ) Terry Gibbs).
godina daje odlian uvid u Garne- svom e attacku poeo pokazivati
rov talent, od lirskih tema Am I Blue vie mukosti, pa koncertna snim ka
i Dreamy, kojih je i autor, do iz 1951 (Getz At Storyville) odie
nabijenog Avalona (Play It Again, rijetkom m jeavinom oputenosti i
Erroll!). Na najpopularnijem album u poleta. S uzornim pratiteljim a, Alom
(Concert By The Sea) G arner se Haigom na klaviru, Jim m yjem Ra-
predstavlja poznatim osobinam a neyjem na gitari i Tinyjem Khanom
svoga stila: stankama, dugim, va lo na bubnjevim a, Getz nie brze
vitim uvodima, sveobuhvatnim na izvedbe poput Parker 51 i The Song
dahnuem i silnim attackom .Izvode Is You, te bezbrojne m elodijske
i preteno standarde poput Au va rija c ije u tem i Thou Swell.
tumn Leaves i April In Paris, G arner Pedesetih godina snim ao je za
utiskuje u svoje izvedbe peat tvrtku Clef, u nizu raznih susreta s
jedinstvene linosti. Bio je samouk, velikanim a. Veina tih snim ki vie
ali ga nepoznavanje nota nije sp ri se ne moe pronai; snim anje s
je ilo da napie nekoliko lijepih Lionelom Hamptonom rezu ltira lo je
m elodija, ukljuujui Misty. etiri poletnim izvedbam a Cherokee i
njegove skladbe pojavljuju se i na Jumping At The Woodside, dok je
jednom od posljednjih njegovih p rim je re n ija suradnja s g lazbenici
album a iz sedam desetih godina ma Zapadne obale, trubaem Con-
(Magician), koji odie vitalnou teom C andolijem i bubnjarom Shel-
poput one iz etrdesetih, i slinom lyjem Manneom, predstavila Getza
eljom da sluatelja dirne u icu. u vrhunskoj form i, naroito u uvodu
Roen 1923, G arner je prem inuo tem e Shine, odsviranom bez prat
1977, ostavivi za sobom gom ilu nje. Snim ka s Dizzyjem G illespie
album a na nizu etiketa. jem , koja je nedavno ponovno
objavljena (Diz & Getz), pokazuje
Diskografija: tenoristov buniji aspekt: odgova
Charlie Parker On Dial, rajui G illespiejevoj uzavrelosti, on
Vol 2 zaboravlja na svu suptilnost. S redi
(Spotlite/Spotlite) nom pedesetih godina osnovao je
Jazz Scene USA kvintet s trom bonistom Bobom
( /Vogue - Francuska) Brookm eyerom , ali ni tih snim ki
The Elf (Savoy/Savoy) vie nema na tritu. Susret s jo
Play It Again, Erroll! jednim trom bonistom , J.J. Johnso West Coast Jazz (Columbia). Odavno povuen klasini album Stana
(Columbia/CBS) nom, u Chicago Opera House, Getza ko ji sadri solo Shine.

78

Diskografija:
Take It From Me (Im pulse/ )
The Big Band Sound Of Terry
Gibbs (Verve/Verve)
Dizzy Gillespie
Roen 1917. u Junoj C arolini
pravim imenom John Birks G ille
The G iant (Am erica). Fenom enalni obraz Dizzyja G illespieja u akciji.
Iskrivljena truba njegov je uobiajen instrum ent od 1954.
spie, truba je n aslijedio m jesto
svoga idola Roya Eldridgea u sasta
vu Teddyja Hilla, gdje mu je sklo
nost zezanju i zafrkavanju donijela
nadimak (dizzy - luckast) - i
otkaz iz orkestra Caba Callowaya.
Poetni p rim je ri njegova m uzicira
nja mogu se pronai u tem am a
Kerouac i Stardust iz 1941 (The
Harlem Jazz Scene); rije je o
m jeavini Eldrigeovih utjecaja i
nekih harm onijskih ideja koje su ga
odvele u be-bop. Razdoblje to ga
je 1944. proveo kao truba i araner
u revolucionarnom orkestru B illyja
Eckstinea zapeatilo je njegovu
poziciju vodeeg trubaa nove gla
zbe, a snim ke m alog sastava to ih
je od 1944. do 1946. rea lizira o s
M iltom Jacksonom i Alom Haigom -
52nd Street Theme, Night In Tunisia,
Ol' Man Rebop, Anthropology (The
Greatest Of Dizzy Gillespie) ili s
tenoristim a Dexterom Gordonom i
Sonnyjem Stittom - Blue n Boogie,
One Bass Hit, Oop Bop ShBam, A
Handful Of Gimme, Thats Earl,
Brother (In The Beginning) klasici
su toga anra.
Godine 1945. suradnja s najista
knutijom linou be-bopa, Charlie-
jem Parkerom, rezu ltira la je sjajnim
izvedbama Groovin High, Dizzy
Atmosphere, All The Things You
Are, Salt Peanuts, Shaw 'Nuff, Lover
Man i Hot House (In The Beginning),
a zbunjujue mnotvo snim ki prika
zuje njihovu suradnju u studiju, na
koncertim a i radio-em isijam a (Lul
laby In Rhythm, The Definitive
Charlie Parker, Vol 2, Bird & Diz,
Diz n' Bird In Concert i The Quintet
Of The Year). Rije je o najboljoj
glazbi koju je m oderni jazz mogao
ponuditi. No, za razliku od Parkera,
Dizzy je stvorio kom binaciju stvara
lakog genija i talenta za javnu
prezentaciju, pa su njegova bereta,
naoale i kozja bradica uskoro
postali uniform om be-bopa.
Godine 1946. osnovao je veliki
orkestar, a radei s aranerim a
poput Gila Fullera, Tadda Damero-
na i Johna Lewisa nastojao je u biti
glazbu m alog sastava, prevesti na
rjenik big banda. Najbolje snimke,
Emanon, Things To Come i Our
Delight (In The Beginning) pokazuju
uzbudljivost i nevjerojatnu tehniku
orkestra u izvedbi kom pleksnih par
titura, dok je D izzyjev pionirski
pristup junoam erikim ritm ovim a
ilu strira n eksplozivnim snim kam a
Manteca i Cubano Be, Cubano Bop
(The Greatest Of Dizzy Gillespie).
Potkraj 1949. velike je orkestre
pogodila kriza, pa se Dizzy morao
priklo niti m asovnom ukusu, sklad
bama poput You Stole My Wife You
Horsethief (Strictly Bebop), a 1950.
Dizzy G illespie, p io n ir be-bopa. afro-kubana i zakrivljene trube. iva
povijest.
je raspustio orkestar. Na snimkama
Swing Low, Sweet Cadillac i School
Days s koncerta u parikoj Salle
Playel (1953), uz briljantnu trubu
moe se uti i obilje veselog scat-
-pjevanja, dok prethodni mali sasta
vi, meu njim a i jedan s mladim
Johnom Coltraneom , pokazuju lide-
rov lirski pristup, polet i ritmiko
sam opouzdanje u temam a Tin Tin
Deo i Birks Works; skladba The
Champ (Dee Gee Days) najprodava-
nija je be-bop snim ka toga
razdoblja.
Studijski big band iz 1954. pokazao
je da Dizzy moe izazvati divlji
entuzijazam i uzbuenje ak i u
hladnoj atm osferi studija za snim a
nje, a aranm ani Bustera Hardinga
u skladbam a poput Hob Nail Special
ili Pile Driver u cijelosti su prim je re
ni (The Big Band Sound Of Dizzy
Gillespie). Na ostalim snimkama s
toga album a nastupa jo jedan
studijski orkestar (iz 1955) te regu
larni big band to ga je Dizzy
okupio zbog turneje pod pokrovitelj
stvom State Departmenta (1956-
-1958). U slijedili su brojni jam
sessioni iz pedesetih godina pod
patronatom Normana Granza, uklju
ujui one s nekadanjim Dizzyje-
vim m entorom Royom Eldridgeom
(Trumpet Kings i The Gillespie Jam
Sessions), dok je susret sa Stanom
Getzom potakao uglaenog tenor-
-saksofonista na neke od njegovih
najraspojasanijih diskografskih iz
vedbi (Diz And Getz). Koristei
stalni kvintet i repertoar fa m ilijarnih
skladbi truba je snim io prekrasne
lirske verzije tema There Is No
Greater Love i Moonglow (Have
Trumpet, Will Excite).
ezdesetih godina snaga mu nije
opala, iako na nekim album im a kao
da ne svira ba sasvim predano, to
se za slijedee desetljee, meu
tim, ne moe rei. Na albumu to
ga je u Evropi snim io s dinam i
nim tenor-saksofonistom Johnnyjem
G riffinom (The Giant) Dizzy svira i
ljupko i divlje, lirski u skladbi
Serenity, prodorno u Stella By
Starlight. Novi ugovor s Granzovom
tvrtkom Pablo rezultirao je velikom
79
renesansom, od dueta s Oscarom
Petersonom (Oscar Peterson & Diz
zy Gillespie), do kvarteta s Joeom
Passom, Rayem Brownom i Mickey-
jem Rockerom (Dizzy Gillespies
Big 4) i koncertne snim ke s festivala
u M ontreuxu 1975 (Dizzy). Veliki
orkestar (Dizzy Gillespie & Machito)
i septet (Bahiana) nastavljaju Dizzy-
jevu fuziju jazza i junoam erike
glazbe.
Dizzy G illespie neosporan je m aj
stor trube, a njegovoj sposobnosti
da svinga jedva zam jetljivom sna
gom zvuka ili da va rira attack, od
dohvata do vriskova u najviem
registru, nema premca. G illespieje-
vo perkusionistiko i pjevako u m i
jee esto je p rikriveno njegovim
scenskim ponaanjem.
Diskografija:
Charlie Christian, The Harlem
Jazz Scene (Esoteric/Saga)
Charlie Parker, Lullaby In
Rhythm (Spotlite/Spotlite)
The Definitive Charlie Parker,
Vol 2 (Verve/M etro) > Diskografija:
Bird & Diz ( /Saga)
Charlie Parker/Miles Davis/
Dizzy Gillespie (Vogue/Vogue)
The Quintet Of The Year
(Debut/Vogue)
The Greatest Of Dizzy
Gillespie (RCA/RCA)
In The Beginning
(Prestige/Prestige)
Strictly Bebop (C apitol/C apitol)
Live At The Spotlite, 46
(Hi-Fly/Hi-Fly)
Trumpet Masters, Dizzy
Gillespie
(GNP Crescendo/Vogue)
Dee Gee Days (Savoy/Savoy)
The Big Band Sound Of Dizzy
Gillespie (Verve/Verve)
Trumpet Kings (Verve/Verve)
The Gillespie Jam Sessions
(Verve/Verve)
Stan Getz & Dizzy Gillespie
(Verve/Verve)
Have Trumpet, Will Excite
(Verve/ )
The Giant (Prestige/Am erica)
Oscar Peterson & Dizzy
Gillespie (Pablo/Pablo)
Dizzy Gillespies Big 4
(Pablo/Pablo)
Dizzy (Pablo/Pablo)
Dizzy Gillespie & Machito
(Pablo/Pablo)
Bahiana (Pablo/Pablo)
Dizzys Party (Pablo/Pablo)
Diz & Getz (Verve/Verve)
Jimmy Giuffre
Koncepcija m ultiinstrum entalista
Jim m yja Giuffrea otila je dalje i
nagovijestila vie radikalnih pro
m jena u trideset godina, negoli rad
veine drugih glazbenika. Najpo
znatije ranije ostvarenje Jim m yja
Giuffrea (roenog 1921) jest Four
Brothers za drugo stado Woodyja
Hermana. Opus ovog glazbenika sa
Zapadne obale protee se od tip i
nih, veselih svingerskih snim ki sa
Shortyjem Rogersom (West Coast
Jazz) do vrlo eksperim entalnih
(Shelly Manne, The Three & The
Two), na kojim a se Giuffre, Rogers i
Manne uputaju u spontanu im pro
vizaciju. Giuffre se najvie posvetio
klarinetu i ograniio na sanjarski,
aputav chalum eau-registar, a kao
80
skladatelj postao je ekonom iniji,
istraujui em otivne osobine zvuka.
Album The Jimmy Giuffre Clarinet,
kojega ve odavno nema u prodaji,
odie refleksivnim , pastoralnim
ugoajem i pokazuje sustavan Giuf-
freje v napredak. Na dva album a
(The Jimmy Giuffre Trio i Travlin
Light) trio tre tira najee je d n o
stavne teme neobino ustro, da
nitko posebno ne dom inira. O slobo
divi se naglaenog ritm a i oivlju-
jui pretharm onijsku m elodijsku iz-
ravnost, Giuffre je, prim jerice, bio
nekoliko godina ispred Ornettea
Colemana. Njegov kasniji trio s
klaviristom Paulom Bleyom i basi
stom Steveom Swallowom (Free
Fall, Fusion i Thesis) doveo je ovu
koncepciju do najveeg stupnja
kolektivne realizacije. Njegovo naj
novije ostvarenje, Quiet Song, pot
vruje G iuffreov ugled jednoga od
rijetkih avangardnih klarinetista,
ugled izuzetno originalnog um jet
nika.
Shorty Rogers, West Coast Jazz
(A tlantic/A tlantic)
Shelly Manne, The Three &
The Two (C ontem porary/ )
The Jimmy Giuffre Clarinet
(A tla n tic/ )
The Jimmy Giuffre Trio
(A tla n tic/ )
Travlin Light (A tla n tic/ )
Free Fall (Colum bia/ )
Fusion (Verve/ )
Thesis (Verve/ )
Paul Bley, Quiet Song
(Im provising A rtists Inc/ )
Mosquito Dance ( /DJM)
Tyree Glenn
Evans Tyree Glenn (roen 1912. u
Corsicani, Teksas, prem inuo 1974)
sakupio je bogato iskustvo u radu s
velikim orkestrim a - Tom m y Myles
(1934-1936); C harlie Echols (1936);
Eddie Barefield (1936-1937); Eddie
M allory (1937-1939) (orkestar koji je
pratio pjevaicu Ethel W aters ())
(Ethel Waters: 1938-1939); Benny
C arter (->) (1939); Don Redman (->)
(s kojim je 1946. posjetio Evropu);
Cab C alloway (->) (1939-1946) i
Duke Ellington (->) (1947-1951) - da
bi zatim postao korisnim instrum en
talistom striktno u kontekstu malog
sastava.
Osnovni Glennov instrum ent bio je
trom bon, no smjenjivao se i na
vibrafonu (to je za trom bonista vrlo
neobino). Glennov trom bon u El
lingtonovom se orkestru prilino
esto koristio, osobito 1947. Mogao
je izvoditi nadahnuta sola bez
sordine, kao u tem am a You Gotta
Crawl Before You Walk, Boogie Bop
Blues, Sultry Serenade, Three Cent
Stomp ili How High The Moon (sve
na The World Of Duke Ellington/The
Duke: Edward Kennedy Ellington:
1899-1974), ili stvoriti prilin o vje r
nu kopiju jungle stila s glum a
kom sordinom koji je inaugurirao
njegov prethodnik u Ellingtonovom
orkestru, Joseph Tricky Sam Nan
ton (->). HiYa Sue (The World Of
Duke Ellington, Vol 2/The World Of
Duke Ellington) im presivan je p ri
m jer njegove tehnike koritenja
gumene sordine. Kao vibrafonist u
Jim m y Giuffre (desno) sa svingerskim duom tenor-saksofona Zoota
Simsa i Ala Cohna. Cohn je ve uo ovu priu.
Ellingtonovom je orkestru bio manje
zastupljen; Dance No 2 iz Liberian
Suite (Liberian Suite/Tone Parallel
To Harlem) i Limehouse Blues
(Ellington In Concert, Vol 1) dva su
relativno rijetka prim jera. Njegova
su sola s Callowayem bila ravno
m jernije p odijeljena na dva in
strum enta.
Od 1965. do 1968. svirao je u grupi
Ail Stars Louisa A rm stronga (->)
kao trom bonist, vibrafonist i povre
meni pjeva (tu je ulogu obavljao i u
Callowayevom orkestru). Poetkom
pedesetih godina pojavljivao se i
kao glumac, a njegova solo-toka u
Arm strongovom sastavu bio je
Tyrees Blues. No, Glennova najpo
znatija skladba ipak je ranije spo
menuta Sultry Serenade koju su,
kada je p ro m ije n ila naziv u How
Could You Do A Thing Like That To
Me? i dobila tekst, sn im ili brojni
vodei zabavni pjevai poput Fran
ka Sinatre.
Diskografija:
Duke Ellington, Liberian Suite/
(A Tone Parallel To Harlem)
(CBS - Francuska)
The World Of Duke Ellington
(Colum bia)/
The Duke: Edward Kennedy
Ellington (1899-1974) (CBS)
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (C olum bia)/
The World Of Duke Ellington
(CBS)
Duke Ellington, Ellington In
Concert, Vols 1, 2
( /W orld Record Club)
16 Cab Calloway Classics
(CBS - Francuska)
Penguin Swing: Chu Berry
Featured With Cab Calloway
& His Orchestra
(Jazz A rchives/Jazz Archives)
Melancholy Benny: Benny
Carter & His Orchestra vani je solo s albuma Ellington At
1939/40 (Tax - vedska)
Ethel Waters (1938-1939)
(RCA Victor - Francuska)
Don Redman & His All Stars
(A lm ac/ )
Al Sears, The Greatest Of The
Small Bands, Vol 5
(RCA Victor - Francuska)
Various, Newport In New York
72: The Jam Session, Vol 3
(A tlantic/A tlantic)
Paul
Gonsalves
Paul Gonsalves (roen 1920. u
Bostonu, Massachusetts) afirmirao
se pedesetih godina kao jedan od
vodeih tenor-saksofonista u jazzu,
a taj je status s krajnjom lakoom
zadrao sve do sm rti, 1974. godine.
Gonsalves je zapoeo kao gitarist,
na instrum entu to ga je i kasnije
povrem eno svirao, naroito pred
sm rt (Great Ellingtonians Play A
Tribute To Duke Ellington). Kada se
1950. pridruio Dukeu Ellingtonu,
bio je prosjean tenor-saksofonist.
Njegova prethodna iskustva uklju
uju nastupe u bostonskom orkestru
Sabbyja Lewisa (poetak etrdese
tih godina), te u orkestrim a Counta
Basieja (->) (1946) i Dizzyja Gille
spieja (-*) (1949-1950). Osim kra
tkih izostanaka iz zdravstvenih raz
loga i jednog razdoblja iz 1953,
kada se privrem eno pridruio Tom-
myju Dorseyju (->), Gonsalves je
ostao s Ellingtonom do kraja svoje
aktivne profesionalne karijere.
Ellington je esto koristio Gonsal-
vesa u svim kontekstima - u
baladama, brzim svingerskim izved
bama, u bluesu. No, tek je maraton
ski solo od 27 korusa, za uzbuuju-
eg nastupa orkestra na Newport
Jazz Festivalu 1956, napokon afirm i
rao Gonsalvesovo ime kao neku
vrst udomaene rijei (barem u
svijetu jazza).
Gledajui u retrospektivi, neoeki
Newport u stanovitim krugovima
poprim io posveeni status, znaaj
niji od svoje prave vrijednosti; no,
Gonsalvesovo neumorno m uzicira
nje u temi Diminuendo & Crescendo
In Blue zacijelo je izazvalo autenti
no i snano uzbuenje. Ipak, Gon
salves ostaje u najboljoj uspomeni
 po stvarnoj kreativnosti u ulozi
Ellingtonova solista, po nadahnuu i
individualnosti u drugim izvedba
ma, npr. u Solitude, snim ljenoj 1950.
i njegovoj vjerojatno prvoj zapae
noj toki u orkestru (Masterpieces
By Ellington); navodimo takoer
Happy Reunion (Ellington Presents)
iz 1958; Mount Harissa (The Far
East Suite) iz 1966. i Circle Of
Fourths (Such Sweet Thunder) iz
1957. godine. G onsalvesov sn im lje
ni opus s Ellingtonom bio je odlian.
No, samostalne snim ke na stanovit
nain nikada nisu p rim jereno pred
stavile njegov potencijal. Meu naj
bolje ubraja se snim ka s kolegom
elingtonijancem, Rayem Nan-
ceom (->) (Just Sittin & A-Rockin);
Gonslaves svira tako kvalitetno da
bi od njegova m uziciranja pro fitira la
svaka jazz-snimka. Z an im ljivih tre
nutaka ima i na albumu snim ljenom
u Londonu (Humming Bird), na
kojemu britanski truba Kenny
Wheeler ravnopravno konkurira za
najbolje odsvirana sola.
Gonsalves se mogao uti u svom
najboljem izdanju i u drutvu John
nyja Hodgesa (-); njegovo m uzici
ranje na albumu Everybody Knows
Johnny Hodges postojane je i p ri
mjerene kvalitete. Na jednom ali
stars snimanju iz 1957, na inicijativu
Normana Granza, G onsalves se
zadivljujue dobro drao rame uz
rame s velikanim a poput Colem ana
Hawkinsa (->), Dizzyja G illespieja
(>), Stana Getza (->) i Wintona
Kellyja (-) (Sittin In). Njegova
Tenor-saksofonist Paul Gonsalves: jazz-besm rtnost u 27 korusa s
Ellingtonom, na jazz-festivalu u Newportu, 1956.
baladna solo-toka na tom albumu,
lijepo koncipirana Gone With The
Wind koja pokazuje utjecaj Bena
W ebstera (-) - perfektan je prim je r
G onsalvesova vijugavog, snanog
m uziciranja na tenor-saksofonu s
vrlo osobenim harm onijskim pristu
pom. Na svoj nenapadan nain to je
p rim je re n ije utje lo vlje n je umjetnosti
Paula G onsalvesa od, recim o, 27
korusa u Diminuendo & Crescendo
In Blue.
Diskografija:
Duke Ellington, Ellington At
Newport
(Colum bia/CBS - Francuska)
The World Of Duke Ellington
(C olum bia)/
The Duke: Edward Kennedy
Ellington (1899-1974) (CBS)
The World. Of Duke Ellington,
Vol 2 (Colum bia)/
The World Of Duke Ellington
(CBS)
Duke Ellington/Count Basie,
Basie Meets Ellington
(Embassy)
Duke Ellington & The
Ellingtonians (Vogue - Francuska)
Duke Ellington, The Cosmic
Scene (Colum bia/Philips)
Duke Ellington, Ellington
Indigos (Columbia)
Duke Ellington, Ellington 55
(Capitol)/
Toast To The Duke
(World Record Club)
Duke Ellington, Newport 1958
(C olum bia/Philips)
Duke Ellington, Jazz At The Everybody Knows Johnny
Plaza (Columbia/CBS) Hodges (Im pulse/Im pulse)
Duke Ellingtons 70 Birthday Various, The Greatest Jazz
Concert Concert In The World
(Solid State/United Artists) (Pablo/Pablo)
Duke Ellington, The Toga Various, Sittin' In
Brava Suite (United A rtists)/ (Verve/Col umbia-Clef)
The English Concert Paul Gonsalves/Ray Nance,
(United Artists) Just Sittin & A-Rockin
Duke Ellington, Soul Call (Black Lion/B lack Lion)
(Verve)/ Paul Gonsalves, Humming Bird
The Second Big Band Sound Of ( /Deram )
Duke Ellington (Verve) Paul Gonsalves, Boom-Jackie-
Duke Ellington, Masterpieces -Boom-Chick (Vocalion)
By Ellington Paul Gonsalves, Tell It The
(Colum bia/CBS - Nizozemska) Way It Is (Impulse/HMV)
Duke Ellington, Ellington Various, Great Ellingtonians
Presents (Bethlehem /Em ber) Play A Tribute To Duke
Duke Ellington, The Far East Ellington ( /Double-Up)
Suite (RCA Victor/RCA Victor) Count Basie
Duke Ellington, Such Sweet (RCA Victor - Francuska)
Thunder Paul Gonsalves & His All Stars
(Colum bia/CBS - Realm) (B arclay/ )
Benny Goodman
Benjam in David Goodman (roen 1909. u Chicagu, Illinois) u tehnikom je
sm islu vjerojatno najsavreniji kla rin etist koji zarauje za ivot
(prvenstveno) sviranjem jazz-glazbe. Imao je 12 godina kada je prvi put
javno nastupio na jednom takm ienju m ladih talenata, oponaajui Teda
Lewisa; jednako se dobro snalazi u M ozaftovim ili W eberovim koncertim a
za klarinet kao i u izvoenju glazbe Fletchera Hendersona (->), Eddieja
Sautera (->), M ela Powella ili brojnih poznatih skladatelja popularnih
m elodija. Od 1938. Goodman je na koncertim a ili na snim kam a suraivao
s vodeim linostim a i ansam blim a iz svijeta klasine glazbe. Godine
1940. Goodman je, prim jerice, naruio od Bele Bartoka da napie
Contrasts, d jelo to ga je snim io s violinistom Josephom Szigetijem.
Koncert za klarinet Aarona Coplanda i slino djelo Paula Hindemitha
takoer su napisani po narudbi Bennyja Goodmana. No, Goodman e
bez sum nje prvenstveno ostati u sjeanju kao jazz-klarinetist. ak i kao
m ladi Goodman je nastojao da zvui sigurno i pouzdano, nesumnjivo
svjestan svoje tehnike kontrole koja je bila znatno bolja negoli u veine
njegovih suvrem enika. Ima poklonika koji sm atraju da je Goodmanovo
jazz-m uziciranje iz poetnog razdoblja njegove karijere, i usprkos sve
veem tehnikom umijeu od 1930, rijetko kada bilo nadmaeno. U tome
ima istine, je r kada se Goodman popeo na m itsko prije sto lje jednako
m itologiziranog Kralja swinga, njegovim je nenaporno izvedenim
im provizacijam a ponekad pro b ija la stanovita b rbljivost. Sudei po istoi
jazz-izvedbe, strastveno m uziciranje njegove m ladosti zacijelo se doimalo
p redanijim . No, takoer je tono da m ladi Goodman jo nije bio pronaao
vlastiti stil, ve je u to doba zvuao kao udna m jeavina stilova utjecajnih
klarinetista dvadesetih godina - Franka Teschem achera (->), Leona
Rappola, Jim m ie ja Noonea (->) i, povrem eno, ak bizarnog Teda Lewisa.
Pa ipak, ranije Goodmanove snim ke, kada je vodio vlastitu grupu Benny
G oodm ans Boys ili suraivao u Irving M ills & His Hotsy Totsy Gangu, u
orkestru Reda Nicholsa (->) (sve na The Early B.G.) ili u orkestru Bena
Pollacka (Ben Pollack & His Orchestra: 1933-1934), pokazuju sazrijevanje
autentinog talenta. V jerojatno najbolje snim ke iz toga razdoblja nastale
su s grupom Joe V enuti/Eddie Lang All Stars (Nothing But Notes).
Poetkom tridesetih godina bilo je takoer jasno da Benny Goodman,
osim svoje instrum entalistike vjetine, pro n icljivo i rado preuzim a ulogu
lidera. Uz pomo Johna Hammonda, Goodman je vodio pratee sastave
na prvim snim kam a B illie Holiday (->) (1933. i 1935) (The Golden Years,
Vols 1, 2). Sudjelovao je i na brojnim kasnijim snim kam a Holidayeve (The
Lester Young Story, Vol 1, The Billie Holiday Story, Vol 1 i The Golden
Years, Vols 1, 2), besprijekornim klarinetistikim izvedbama koje su,
dozvoljavam o, ponekad zvuale za nijansu rezervirano u usporedbi s
m uziciranjem , recim o, Lestera Younga ( ), Bucka Claytona (->) ili
Teddyja W ilsona (->). (Upravo je Hammond nagovorio Goodmana da se
samo u jednoj izvedbi p rikljui a ll stars sastavu koji je pratio veliku blues
um jetnicu Bessie Smith (->) na njenoj posljednjoj ploi, takoer 1933. No,
nije ga uspio u vje riti da angaira- B illie Holiday za pjevaicu svoga
orkestra.) Poetkom tridesetih godina, kao i prethodnog desetljea,
Goodman je esto snim ao. Meu onim a koji su pro fitira li od njegove
suradnje navodim o Reda Nicholsa (s kojim je Goodman prisno suraivao
od listopada 1929. do sije n ja 1930, a i kasnije barem na ploama) (J.T.),
Adriana R o llin ija (->), Genea Krupu (->) (sve na Benny Goodman & The
Giants Of Swing/Jazz In The Thirties). Krupa je postao nezaobilaznom
linou u m eteorskom Goodmanovom usponu do slave koji je uslijedio
nakon frenetinih reakcija prilikom jednog plesnog nastupa u kolovozu
1935, u Palom ar Ballroom u, Los Angeles. Koncert u Palomaru gotovo je
sam po sebi oznaio poetak swing ere. Do kraja tridesetih godina
Goodman je postao pravim Kraljem swinga. Meu istaknutim
81

Uocdiion
The Early Benny Goodman (Vocalion Decca). Po nekima, m la do liki je
B. G. svirao kv a lite tn iji ja zz nego kasnije.
glazbenicim a kojih je instrum entalistiko um ijee toliko prido n ije lo
m eunarodnom uspjehu G oodm anovih m alih i ve likih sastava navodimo,
osim Krupe, trubae Bunnyja B erigana (-*), Z iggyja Elm ana i naroito
Harryja Jamesa (->), kla virista Jessa Stacyja (->), gitarista C harlieja
C hristiana (->) i dva istaknuta crna glazbenika, Teddyja W ilsona (->) i
Lionela Hamptona (->), koji su bili najvaniji tvorci uspjeha razliitih
Goodmanovih m alih sastava. Ali, ako govorim o o velikim orkestrim a,
najznaajniji je pojedinac bio Fletcher Henderson, i sam istaknuti inovator
na tome polju. Henderson, koji je povrem eno svirao kla vir na snim kam a
Goodmanovih malih sastava, napisao je im presivan broj izvanrednih
aranm ana za Goodmanov orkestar - aranm ana koji su se ranijih godina
ve nalazili na repertoaru Hendersonovih orkestara, lako ni u snu ne
moemo ustvrditi da su Goodm anove sposobnosti bile na razini
Hendersonovih, a kamoli vee, Goodm anov je orkestar, govorei s
aspekta tehnike, izvodio te aranm ane uglaenije, vre, i superiornije. i tenor-saksofon. N a jednom zanim ljivom snim anju iz 1928, osim klarineta,
Moe se rei da je G oodm anovom orkestru nedostajalo due i
strastvenosti Hendersonova orkestra, a po poletu i dubini teko se mogao
usporediti s Hendersonovim , Basiejevim , Ellingtonovim ili Luncefordovim ,
odnosno s veinom crnakih orkestara. Pa ipak, Goodmanov orkestar nije
bio toliko ukopljen kako su neki tvrd ili, a ponekad bi uzletio do
izvanrednih visina, prim je rice na album im a (1938 Carnegie Hall Jazz
Concert i The Big Band Sound Ot Benny Goodman); oba su to je moda
znaajno, koncertne ploe. Poetkom etrdesetih godina orkestar je
dosegao jo vei sjaj, uglavnom zahvaljujui svjeim aranm anim a i
skladbam a Eddieja Sautera (->), M ela Powella, Bustera H ardinga i
Jim m yja Mundyja (Benny Goodman Plays Solid Gold Instrumental Hits). S
prolaskom ere ve likih orkestara, Goodman je bezvoljno koketirao s
bopom; za veinu poklonika taj je fle rt bio neuspjean, ali ne zbog
nedostatka angam ana vrhunskih instrum entalista i aranera poput
tenorista W ardella Graya (->), trubaa Douga M ettom ea i Fatsa Navarra
(-) (prisutnog samo na jednoj ploi) i aranera-skladatelja Chica O
Farrilla. Rije je o tom e da sam Goodman nije nainio nikakav napor kako
bi svoj stil prilagodio rjeniku bopa. No, snim ke iz tog razdoblja
(1947-1949) (Bebop Spoken Here, Benny Goodman In Hollywood
Featuring Wardell Gray i B.G.) dem antiraju tvrdnje da je ta suradnja bila
kompletno neuspjela - iako je liderovo srce, zacijelo, zaostalo u razdoblju
prije bopa. Od kraja etrdesetih godina Goodman je nastavio voditi
razliite grupe, no u posljednje doba njegove se aktivnosti voe orkestra
ni po emu ne mogu usporediti s vulkanskim danim a kraljevanja. Od
prve posjete Londonu, 1949, poduzeo je brojne turneje po raznim
krajevim a svijeta, ukljuujui uspjeno gostovanje u Sovjetskom Savezu
(1962) (prvi am eriki jazz-sastav kojega su pozvali Sovjeti), lako su u toku
godina aktivnosti razliitih G oodm anovih ve likih orkestara rezultirale
mnogim glazbenim , kreativnim i ko m ercijalnim uspjesim a, nema sum nje
da je veina najboljih jazz-izvedbi koje su nastale u ansam blim a pod
Goodm anovim vodstvom potekla iz trija (najpoznatija, prvobitna postava:
Teddy Wilson, Krupa, Goodman), kvarteta (identian triju , s dodatkom
Hamptona) i razliitih kvinteta, seksteta, septeta i si. (s najizuzetnijim
gostim a u Georgeu Auldu (-), Cootieju W illiam su (->), Countu Basieju
(), Hamptonu, Johnnyju G u arnieriju (-), C hristianu, Grayu i Zootu
Simsu (->)). C hristian, neka vrst G oodm anovog tienika, proslavio se
upravo kao lan G oodm anove klike, a u trenutku sm rti jo joj je
slubeno pripadao. Upravo je C hristian najvie pridonio da snim ke malog
sastava iz 1939-1941. postignu trajnu vrije d no st i ostanu u sjeanju kako
svojim inovativnim gita ristikim solim a, tako i ritm iki zaraznim
82
LIONEL HAMPTON
TEDDY WILSON
The Famous 1938 C arnegie Flail Jazz Concert (Columbia). S pravom
sm atran je d n im od n a jb o ljih koncertnih jazz-album a.
skladbama, zasnovanim na riffovim a. Nema sumnje, ve je i samo
C hristianovo prisustvo potaklo Goodmana na neke od njegovih najboljih
izvedbi u cije lo j ka rije ri koja je, kada se sve zbroji i oduzme ipak sjajna
(The Genius Of Charlie Christian/Solo Flight, Charlie Christian With The
Benny Goodman Sextet & Orchestra i Charlie Christian With Benny
Goodman & The Sextet).
Opsenu b io g ra fiju /d isko g ra fiju B.G. - On the Record sastavili su i
napisali D. Russell O Connor & W arren W. Hicks, a objavljena je 1969.
Knjiga The Kingdom of Swing, koju su napisali Goodman i Irving Kolodin,
prvi put je izala 30 godina p rije prvospom enute. Goodman se pojavio u
film u A Song Is Born (1948), u kojemu je glum io i svirao. On i njegov
o rkestar nastupaju u nekoliko film ova, ukljuujui Stage Door Canteen,
H ollyw ood Hotel i The Big Broadcast of 1937. est pobjednik rang-lista - u
kategorijam a klarinetista i voe orkestra, povrem eno je svirao sopran, alt
svirao je bariton-saksofon (Room 1411), bariton i alt (Blue), pa ak i kornet
(Jungle Blues) (sve na The Early B.G.). No, sviranjem drugih instrumenata
osim klarineta bavio se uglavnom do 1935. Znatno je pridonio ruenju
rasnih barijera, koje su inae tridesetih godina postojale u glazbenoj
in dustriji, angairajui Hamptona i Wilsona, Hendersona i druge. Film The
Benny Goodman Story, tipina holivudska interpretacija ivota jednog
jazz-glazbenika s povrnim referencam a na stvarne biografske podatke,
snim ljen je i prem ijerno prikazan 1955.
Diskografija:
Ben Pollack & His Orchestra: 1933-1934 ( /VJM)
Various (Including Benny Goodman), The Early B. G.
( /VocalTon)
Joe Venuti, Nothing But Notes (1931-1939) (MCA - Coral - Njemaka)
Benny Goodman, A Jazz Holiday (M C A /-)
Various, Benny Goodman & The Giants Of Swing (Prestige)/
Jazz In The Thirties (World Records)
Adrian Rollini & His Orchestra 1933-34 (Sunbeam)
Various (Including Benny Goodman), Recordings Made Between
1930 & 1941 (CBS - Francuska)
A Jam Session With Benny Goodman 1935-37 (Sunbeam)
Benny Goodman & His Orchestra Featuring Bunny Berigan
(Golden Era)
Benny Goodman, Vols 1-12 (RCA Victor - Francuska)
The Complete Benny Goodman Vols 1-3 (RCA V icto r/-)
The Big Band Sound of Benny Goodman (-/V erve)
Benny Goodman Trio & Quartet Live 1937-38, Vols 1, 2 (CBS - Francuska)
Benny Goodman, 1938 Carnegie Hall Jazz Concert (Columbia/CBS)
The Genius Of Charlie Christian (C olum bia)/Solo Flight (CBS)
Charlie Christian With The Benny Goodman Sextet & Orchestra
(Colum bia/CBS - Realm)
Charlie Christian With Benny Goodman & The Sextet
(Jazz Archives)
Benny Goodman, Plays Solid Gold Instrumental Hits
(Columbia/CBS)
Various (Including Benny Goodman), Kings Of Swing ( /Verve)
Various (Including Benny Goodman), John Hammonds Spirituals
To Swing (Vanguard/Vanguard)
Benny Goodman In Hollywood Featuring Wardell Gray
(Swing Treasury)
 Benny Goodman, Hes The King (Donna Discs) ve i zbog uloge u kvintetu francu
Various, The Metronome All Stars/(Esquire All Stars) skog Hot Cluba, u grupi koja je
(RCA Victor - Francuska) predstavila sjajnu virtuoznost Djan-
Benny Goodman/(Charlie Barnet), Bebop Spoken Here ga Reinhardta (-). G rappellijeva
(Capitol/Capitol - Nizozemska) violina izvrsno je nadopunjavala
Benny Goodman In Moscow, Vols 1, 2 (RCA Victor/R C A Victor) Reinhardtovu gitaru u ansamblu
Billie Holiday, The Golden Years, Vols 1, 2 (Columbia/CBS) bez klavira. Tonske osobine njego
The Billie Holiday Story, Vol 1 (Columbia/CBS) va m uziciranja - s neskriveno
The Lester Young Story, Vol 1 (Columbia/CBS) rom antinim prizvucim a i izvanred
Benny Goodman, All-Time Greatest Hits (Columbia/CBS) nom tehnikom koja je ukazivala na
prethodno klasino kolovanje - te
zarazan swing, bijahu oitim ele
Parkera, klavirista Buda Powella i mentim a G rappellijeva glazbenog
Tadda Dameroria, te dinam ine izdanja iz Reinhardtova razdoblja.
Dexter Gordon bubnjare poput Arta Blakeyja i Entuzijastiko G rappellijevo m uzici
Maxa Roacha, rea lizira o je niz ranje u Reinhardtovom drutvu ni
nadahnutih izvedbi kao Dexters D o in A llrig h t (Blue Note): kada nije bilo estoko i poletno
Roen 1923. u Los Angelesu, lije n i Minor Mad, Blow Mr Dexter i Dexter p reporod velikana tenor-saksofona. poput Djangova. No, nije se moglo
kov sin, Dexter Gordon postao je Rides Again (Long Tall Dexter, The posumnjati (naroito u poetnim
pravi tenor-saksotonist be-bopa. Savoy Sessions). tenorist. U njegovu m uziciranju ima danim a njihove suradnje) da je
egrtovao je u velikim orkestrim a, Po povratku u Los Angeles Dexter hipnotike snage koja i najjedno G rappelli shvaao rjenik jazza.
natjeravajui se u im provizacijam a se udruio s tenoristom W ardellom stavnije, repetitivne fraze ini ne- Inspiriran strahovitom Reinhardto
s lllinoisom Jacquetom u orkestru Grayem u nizu estokih dijaloga p re d vid ljivijim a negoli bi to bilo za vom ritm ikom snagom, G rappelli i
Lionela Hamptona od 1940. do 1943. poput The Chase i The Steeplecha oekivati. Gordonov punokrvan tret njegovo m uziciranje na snimkama
Njegov je stil bio kom binacija opu se (The Chase), te Rocks n Shoals man balada moe djelovati neodo kvinteta kao Limehouse Blues, Chi
tenog Lestera Younga i m asivnog (Jazz Concert - West Coast) i s ljivo strastveno - Guess Ill Hand My na Boy i It Dont Mean A Thing (sve
tona Colemana Hawkinsa, p rim je tenoristom Teddyjem Edwardsom u Tears Out To Dry (Go) i Youve iz 1935), Them There Eyes, Three
ren kompleksnijem harm onijskom snim ci The Duel (The Foremost!). Changed (Doin Allright) - dok je Little Words i Swing 39 (posljednje
svijetu Charlieja Parkera. Nakon Kasnija ponovna suradnja s njegova trajna veza s be-bopom tri iz 1938-1939) (sve na Swing
Hamptona, godinu je dana proveo Grayem (Move) uvrtena je na predstavljena snim kam a Scrapple 3 5 -39) upravo zadivljuju.
nastupajui po klubovim a rodnog m em orijalni Grayev album tvrtke From The Apple i A Night In Tunisia G rappelli je povrem eno svirao i
grada. Sredinom etrdesetih godina Prestige (Central Avenue). (Our Man In Paris) na kojim a klavir, p rim jerice kada je 1939. s
Los Angeles je bio veseo grad, a Nakon utjecajnog album a Birth Of surauje s veteranim a 52. ulice, kvintetom snim ao virtuoz na harmo
Parkerov je dolazak ubrzao a firm a The Cool M ilesa Davisa, jazz-scena klaviristom Budom Powellom i bub nici, Larry Adler, iste godine kada
ciju be-bopa. Central Avenue mogla Zapadne obale doivjela je prom je njarom Kennyjem Clarkeom . Raz su Reinhardt i Grappelli (na violini)
se nazvati 52. ulicom Zapadne nu, pa je robustan, dinam ian stil bacan kao tro kriln i orm ar, Dexter s oduevljavajuim rezultatim a sni
obale. Dextera G ordona izaao iz mode. Gordon doim a se na snim anju poput mali u duetu (sve na Django
Dexter se na nekoliko mjeseci Nakon boravka u zatvoru Chino snagatora: uvijek je pouzdan, pone Reinhardt).
pridruio sastavu Louisa A rm stron zbog narkotika, tenorist je pedese kad izvanredan. G rappelli, roen i odrastao u
ga, a zatim prim jerenijem drutvu iz tih godina rijetko snim ao, iako Utjecao je na tenor-saksofoniste Parizu (1908) zarana se poeo baviti
orkestra Billyja Eckstinea koje je njegovo m uziciranje s klaviristom Genea Ammonsa, A llena Eagera, glazbom. U dvanaestoj godini dobio
ukljuivalo Dizzyja G illespieja, Son- Carlom Perkinsom (Dexter Blows Stana Getza, Johna Coltranea i je prvu violinu - jedan od nekoliko
nyja Stitta, Genea Ammonsa, Lea Hot And Cool) pokazuje da nije Sonnyja Rollinsa. Godine 1962. pre instrum enata koje je nauio svirati.
Parkera i Johna Jacksona, s tim da izgubio nita od svoje krepkosti. selio je u Evropu i danas ivi u Profesionalno je debitirao u kazali
je Fats Navarro zam ijenio Dizzyja. P rilino je udno da je njegov Kopenhagenu. Jedan je od najom i- nim orkestrim a, da bi napokon
Dijalozi dva tenor-saksofona ponov povratak potaknut - glum om ! Godi l}enijih izvoaa u jazzu. doao u dodir s jazz-glazbom.
no su postala velikom atrakcijom : ne 1960. igrao je u film u Jacka Francuski jazz-glazbenik Philippe
Dexter i Ammons sjekli su i unita G elbera The Connection, za koji je Diskografija: Brun upoznao je G rappellija s
vali jedan drugoga uz pratnju ne napisao i izvodio glazbu. Idue The Foremost! (O nyx/Polydor) Reinhardtom. Nedugo nakon toga
umornog bubnjanja Arta Blakeyja. S godine potpisao je za tvrtku Blue The Chase ( /Spotlite) susreta ostvarili su ideju o kvintetu.
obzirom da je veina glazbenika Note i snim io seriju klasinih albu Dizzy Gillespie, In The Kada je zapoeo II svjetski rat,
imala manje od 25 godina, orkestar ma (Doin Allright, Dexter Calling, Beginning (Prestige/Prestige) G rappelli i grupa nalazili su se na
je svirao divljim entuzijazm om , i Go, A Swingin Affair, Our Man In Billy Eckstine, Together britanskoj turneji. I dok su se ostali
rei poruku be-bopa. Nakon 18 Paris i One Flight Up). Na njim a ( /Spotlite) vratili u Pariz, Grappeli je odluio
mjeseci Dexter je 1945. otiao u nalazim o o b ilje nekadanjih osobi Long Tall Dexter, The Savoy da ostane u Velikoj B ritaniji. U
New York, gdje je postao om iljenim na dinam ike, tona i inventivnosti, Sessions (Sayoy/Savoy) narednih est godina postao je
glazbenikom 52. ulice i njenih podrugljivih, sm ijenih citata, ma Jazz Concert - West Coast popularnom linou meu stalnim
klubova. S Dizzyjem G illespiejem sivnog, ustrog swinga. Bilo je to (Savoy/ ) gostim a londonskog nonog ivota
snimio je Blue n Boogie (In The razdoblje a firm acije hard-bopa, pa Dexter Blows Hot And Cool uope, a konzumentim a glazbene
Beginning), a s vlastitim grupama, se Dexter ponovno vratio u modu - (Dooto/ ) zabave posebno, suraujui s lokal
ukljuujui bariton-saksofonista Lea u stvari, postao je iznim no utjecajan Wardell Gray, Central Avenue nim glazbenicim a u razliitim klubo
(Prestige/Prestige) vima. Godine 1946. vratio se u Pariz
Doin Allright i obnovio suradnju s Reinhardtom,
(Blue Note/Blue Note) no privlanost predratnih dana nije
Dexter Calling se vie tako esto javljala. Od 1948.
(Blue N ote/Blue Note) do 1955. svirao je u parikom Club
Go (Blue Note/Blue Note) St Germ ain, a 1955. devet mjeseci
A Swingin Affair je nastupao na angamanu u St
(Blue N ote/Blue Note) Tropezu.
Our Man In Paris U posljednjih dvadeset godina
(Blue N ote/Blue Note) svirao je irom Evrope, u klubovi
One Flight Up ma, na koncertim a i festivalim a, na
(Blue N ote/Blue Note) radiju i vrlo esto na televiziji, a
Montmartre Collection stalni je gost studija za snimanje.
(Black Lion/B lack Lion) Posljednjih desetak godina izvan
Blues Walk redno je popularan; za uzbudljivih
(Black Lion/B lack Lion) dana kvinteta nije mogao biti toliko
Homecoming (Columbia/CBS) cijenjen i poznat. No, najvaniji
razlog njegove popularnosti ipak je
zauujua postojanost na svim
glazbenim podrujim a s kojim a je
dolazio u dodir. tovie, njegov je
Stephane sjaj zadobio svjeinu: eksplozivnije
svira, sm ionije frazira, zanim ljivije
Grappelli im provizira. Godine 1966. u vicar
skoj je snim ao s kolegam a-violini-
stim a Jean-Luc Pontyjem, Stuffom
Stephane G rappelli (prezim e se Smithom (-) i Svendom Asmusse-
prvobitno pisalo sa (y) zasluio bi nom (Violin Summit). Njegov je solo
Dexter Gordon, n a jm o n iji zvuk tenor-saksofona u okolici. m jesto u knjigam a o povijesti jazza odlian u skladbi Pennies From

83

m e e t s t h e r h y t h m s e c tio n
ROLAND HANNA -JIRI MRAZ MEL LEWIS
Stephane G rappelli Meets The Rhythm Section (Black Lion). Istaknuti
vio lin ist s drugovim a Hannom, M razom , Lewisom .
Heaven, a izvanrednom Pontyju
susretljivo preputa vodeu ulogu u Diskografija:
duetu Pent-Up House. Ali, bez Django Reinhardt, Swing 3 5 -39
obzira na savreno m uziciranje u
bravuroznoj izvedbi It Dont Mean A Django Reinhardt & Stephane
Thing, nije mogao nadm aiti ni
Pontyja ni Smitha. G rappelli je
kasnije esto snim ao u Londonu s
lokalnim glazbenicim a i postao tra j Django Reinhardt, Parisian
nom atrakcijom meu p osjetiteljim a
Ronnie Scott Cluba. Meu stu d ij
skim album im a koji su snim lje n i u
Londonu, Stephane Grappelli & Various (Including Stephane
Friends i (Stephane Grapelli 1971)
naroito dobro svjedoe o njegovoj
drugoj mladosti. Na koncertnom
albumu iz Queen Elisabeth Halla
(Stephane Grappelli 1972) usposta
vlja kontakt s entuzijastikom p ubli
kom. (Slino se dogaa i na jo
jednoj koncertnoj snim ci, Just One
Of Those Things!, ovaj put re a liz ira Stephane Grappelli, Just One
noj na M ontreux Jazz Festivalu
1973.) Suradnja s britanskim Diz
Disley Triom kao nekom vrstom
suvrem enog kvinteta bila je pre
d vidljiva, ali u praksi odlina ideja
(Stephane Grappelli With The Hot
Club Of London i Violinspiration), no
danas Stephane G rappelli, a ne
Django Reinhardt, preuzim a sig u r
no, izrazito vodstvo.
Vrlo je uspjeno snim ao s am eri
kim glazbenicim a Garyjem Burto-
nom (->) (Paris Encounter), B illom
Colemanom (->) (Stephane Grap
pelli - Bill Coleman), Rolandom
Hannom (Stephane Grappelli
Meets The Rhythm Section) i Bar-
neyjem K e s s e lo m -f) (I Remember
Django).
Na svim tim album im a G rappelliju
ni u jednom trenutku ne m anjka
inspiracije ili entuzijazm a. Jedino
susret iz sredine ezdesetih godina
izmeu G rappellija i kolege jazz-
-violinista, velikog Stuffa Smitha, ni
je u potpunosti uspio (Stuff & Steff).
Ovaj m ladoliki 70-godinjak, koji je
nastupao s klasinim virtuozom
Yehudijem M enuhinom , jedan je od
jazz-glazbenika kojih vrije d no st ra mu Milford Graves Percussion En
ste s godinam a. Neobino om iljen
na koncertnim podijim a.
84
( /D ecca/Eclipse)
Grappelli With The Quintet Of
The Hot Club Of France
(GNP C rescendo/ )
Swing (GNP C rescendo/ )
Django Reinhardt
(Colum bia - Njemaka)
Grappelli), Violin Summit
(Saba/Polydor)
Stephane Grappelli & Friends
( /P hilips)
Stephane Grappelli 1971
( /Pye)
Stephane Grappelli 1972
( /Pye)
Of Those Things (Black Lion)
Stephane Grappelli, I Got
Rhythm (Black Lion)
Stephane Grappelli,
Violinspiration (MPS/BASF)
Stephane Grappelli/Gary
Burton, Paris Encounter
(A tlantic/A tlantic)
Stephane Grappelli - Bill
Coleman (Inner City)
Jean-Luc Ponty - Stephane
Grappelli (Inner City)
Stephane Grappelli Meets The
Rhythm Section (Black Lion)
Stephane Grappelli/Barney
Kessel, I Remember Django
(Black Lion)
Stephane Grappelli/Stuff Smith,
Stuff & Steff (Barclay)
Milford Graves
Free-bubnjar M ilford Graves prvi
put je predstavio svoju koncepciju
svira nja izvan uobiajenih ritm ikih
okvira na perkusionistikom albu
semble sa Sunnyjem Morganom,
de m o n strira ju i iro k dinam iki ra
spon, m unjevite reflekse i totalnu
prom jenu tradicionalne uloge kom
ponenti bubnjarskog kompleta. Ka
ko se sve to m oglo p rim ije n iti u
okviru grupe pokazala se Graveso-
va suradnja s New York A rt Quarte-
tom (New York Art Quartet), u
kojemu njegovo brzo, odrjeito,
skokovito bubnjanje znatno p rido
nosi uspjehu kontrapunktnih m eui
gri Roswella Rudda i Johna Tchicai-
ja. U grupi Giuseppea Logana zae
la se suradnja Gravesa i klavirista
Dona Pullena, koja se razvila u
zauujuu free-m euigru i dis-
Nommo (SRP): dvojica velikana
free-glazbe na vlastitoj etiketi.
onantne strukture. Dva koncertna
album a iz Yale Universityja, sn i
m ljena na Gravesovoj vlastitoj eti
keti, teko se, na alost, mogu
nabaviti (Nommo i In Concert).
Eruptivno Gravesovo m uziciranje
na album u Love Cry A lberta Aylera
kao da jednostavan, m elodijski p ri
stup duhaa obogauje slojevitou.
Nakon toga, Graves se vratio kon
ceptu totalnog bubnja, pa s An-
drewom C yrilleom okuplja perku-
sionistiki zbor bubnjeva, zvona,
glasa, gongova, zvidaljki itd. (Dia
logue Of The Drums).
Diskografija:
Milford Graves, Percussion
Ensemble (ESP/ESP)
New York Art Quartet
(ESP/ESP)
Don Pullen - Milford Graves,
Nommo (SRP/ )
Inovator na bubnjevim a, M ilfo rd Graves. Njegov rad s
perkusionistikim ansam blom otvara nove vidike.
Don Pullen - Milford Graves,
In Concert (SRP/ )
Albert Ayler, Love Cry
(Im pulse/Im pulse)
Dialogue Of The Drums
(Institute of Percussive
Studies/ )
Wardell Gray
Tenor-saksofonist Wardell Gray ro
en je 1921. u Oklahoma Cityju, a
roditelji su preselili u Detroit dok je
jo bio djeak. Sposoban klarinetist
i alt-saksofonist, na vei je instru
ment preao za boravka u orkestru
Earla Hinesa, od 1943. do 1945. U
Los Angelesu je svirao s lokalnim
boperim a na Central Avenue, te s
Dexterom Gordonom, Sonnyjem
Crissom i Teddyjem Edwardsom.
Lijepi p rim je ri natjeravanja Graya
i G ordona mogu se pronai na
nekoliko album a a Gray je najbolji u
4/4 d ijalozim a (The Chase, Jazz
Concert - West Coast i Central
Avenue). Bila je to jedna od naj
uzbudljivijih suradnji u jazzu: svaki
je glazbenik raspoloeno izazivao
drugoga na borbu.
Stil W ardelly Graya, izuzetno pouz
danog glazbenika, nastao je pod
utjecajem Lestera Younga, s primje
sama C harlieja Parkera nakon stu
dijskog snim anja s istaknutim alti-
stom (Charlie Parker On Dial, Vol 3).
Njegov tenor-saksofon obiljeavali
su oputen, ritm iki precizan swing,
velika pokretljivost i zaobljen ton, a
sve je to stvaralo ugoaj izvrsnog,
pravog humora u razdoblju obilje
enom neurotinim pritiskom . Nje
govi su korusi glatko tekli jedan za
drugim , pa duge izvedbe poput Blue
Lou izbjegavaju klim akse za gale
riju (Jazz Scene USA). Dvostruki
m em orijalni album (Central Ave
nue) dobro ilu strira njegov raspon
od balade Easy Living, do bluesa
Farmer's Market. Njegov solo u
skladbi Twisted postao je popularan
zahvaljujui vokalnoj verziji Annie
Ross.
Svirao je s velikim orkestrima
Billyja Eckstinea, Counta Basieja i
Bennyja Goodmana, jednostavno se
probijajui kroz eksplozivnost Ba-
siejeve trubake sekcije u skladba
ma The King (Wardell Gray - Stan
Hasselgard) ili Little Dog. ak je i
kralj swinga, Benny Goodman,
smatrao kompleksne harm onije
Graya i C harlieja C ristiana prihvat
ljivima. Smrt W ardella Graya, vje ro
jatno od prevelike doze droge
(1955), osirom aila je jazz.
Diskografija:
Charlie Parker On Dial, Vol 3
(/Spotlite)
Central Avenue
(Prestige/Prestige)
The Chase ( /Spotlite)
Jazz Concert - West Coast
(Savoy/ )
Jazz Scene USA
(/Vogue - Francuska)
Wardell Gray - Stan Hasselgard
(Spotlite)
The Foremost!
(Onyx/Polydor)
The Chase And The Steeple chase
(MCA): boperska moda.
Freddie Green
-> Count Basie
Sonny Greer
Za Williama Sonny G reera (roe
nog 1903. u Long Branchu, New
Jersey) tvrdi se da nije izvanredan
bubnjar poput Louisa Bellsona (->),
niti majstor solidnog ritm a poput
Sama Woodyarda - dvojice svojih
nasljednika u orkestru Dukea Elling
tona (->). Pa ipak, Greer, koji je
debitirao u ansamblu Harryja Yere-
ka za vrijeme prvog svjetskog rata,
bio je bez ikakve sum nje dovoljno
dobar da sjedi iza svog izvanredno
velikog i raznovrsnog bubnjarskog
kompleta, kao lan Ellingtonove
organizacije od samog poetka
prie o Ellingtonu, pa sve do
poetka pedesetih godina. G reer je
svirao s Ellingtonom od 1923. do
1951. (S Ellingtonom je zapravo
poeo suraivati jo 1920.) Pojedin
ci bi nenapadno G reerovo bubnja
nje smatrali krutim i ritm iki ne tako
stimulirajuim u usporedbi s nekim
drugim big band bubnjarim a. No,
njegov je lagan i suptilan udarac
apsolutno odgovarao Ellingtonu.
Usprkos dugoj ka rije ri G reer je
izvan Ellingtonova kruga snim io
Freddie Green, n a jb o lji rita m -g ita rist uope, e tiri desetljea ila-
-kucavica orkestra Counta Basieja.
relativno malo ploa. Najbolje meu
njim a obuhvaaju nekoliko snim ki s
jednim od brojnih a ll stars sastava
to ih je Lionel Hampton (->) okupio
izmeu 1937. i 1940 (The Complete
Lionel Hampton/Lionel Hamptons
Best Records, Vols 1, 2, 5), te
snim ke s Alom Searsom (->) (Grea
test Of The Small Bands, Vol 5) i
Johnnyjem Hodgesom (->) (The
Jeep Is Jumpin); est m jeseci bio je
lan Hodgesovog orkestra nakon
to su obojica 1951. napustili E lling
tona. Od tada je, s izuzetkom
oporavka od ozljede ram ena (1960),
nastupao u New Yorku i okolici s
mnogim poznatim glazbenicim a, ia
ko se u novije doba gotovo sasvim
povukao.
Diskografija:
Duke Ellington, Early Duke
(Jazz Panorama)
Duke Ellington, The Beginning
(1928-1929) (MCA - Njemaka)
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928-1929) (MCA - Njemaka)
Duke Ellington, Rockin In
Rhythm (1929-1931)
(MCA - Njemaka)
Duke Ellington, Toodle-oo
( /Vocalion)
Duke Ellington, The Ellington
Era, 1927-1940, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Duke Ellington, The Works Of
Duke, Vols 1-18
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, The Duke 1940
(Jazz Society)
Duke Ellington, The Jimmy
Blanton Years
(Queen Disc - Italija)
Duke Ellington, Black, Brown
& Beige (Ariston .- Italija)
Duke Ellington, Ellington In
Concert, Vols 1, 2
( /W orld Record Club)
Duke Ellington, Braggin In
Brass 1936-1939
(Tax - vedska)
Duke Ellington, Rockin In
Rhythm ( /Parlophone)
The Complete Lionel Hampton
(B lu e b ird )/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 1, 2, 5
(RCA Victor - Francuska)
Johnny Hodges, The Jeep Is
Jumpin ( /Verve)
Various (Including Al Sears),
The Greatest Of The Small
Bands, Vol 5
(RCA Victor - Francuska)
Johnny Griffin
Roen 1928. ovaj ikaki tenor-
-saksofonist bez sum nje je jedan od
najbrih glazbenika u povijesti sak
sofona. U G riffinovom sluaju to nije
isprazno, olako razm etanje. Njego
va mata ju ri ispred leteih prstiju,
izbacujui o b ilje ideja. S obzirom da
oito nije m ajstor slo je vitih struktu
ra (to je rijetko koji dezist), njego
va su sola sastavljena od niza
stranih breakova, prijeteih k li
maksa i zauujuih tonskih dosje
tki, a sve to u jedinjuje kolosalni
polet. Johnny Griffin prototip je
hard-bop glazbenika.
Na fo rm ira n je njegova stila utjeca In The Water klasik je toga anra
la je suradnja s divljim orkestrom
Lionela Hamptona. Nekoliko prvih
G riffinovih album a za Blue Note
zadralo se u katalogu (Chicago
Calling, Introducing Johnny Griffin i
The Congregation) i isplati ih se
potraiti po policam a trgovina ra
bljenim ploama zbog njihove m la
denake uzavrelosti. G riffinov a l
bum s Coltraneom i M obleyjem
moe se nabaviti i predstavlja
novopridolicu na njujorkoj sceni u
njegovom najizazovnijem izdanju
kako fo rsira vratolom na tem pa i u
njim a ostvaruje superiorne izvedbe
(Blowin Sessions).
Pokazao se idealnim lanom eks
plozivnih Jazz Messengersa Arta
Blakeyja; je d in i album koji se lako
moe p ribaviti, Art Blakeys Jazz
Messengers With Thelonious Monk,
odlian je, iako nereprezentativan.
G riffinova suradnja s Monkom na
stavila se na dva danas povuena
album a s kvartetom (Thelonious In
Action i Misterioso), no iako uzbud
ljiva, G riffinova interpretacija Mon-
The Congregation (Blue Note):
omotnica Andyja Warhola.
kovih tema nema teinu koju je
mogao postii suzdraniji glazbenik
poput Rollinsa. Ipak, izazov je oito
privukao Griffina, pa se tom m ateri
jalu vraa i na slijedeim albumim a
(The Toughest Tenors).
Potkraj pedesetih i poetkom ez
desetih godina popularnost soula
p ro m ije n ila je sm jer hard-bopa od
osjeajnog bubnjanja do naglae
nog ritm a crkve. Ubrzo su se javili
klieji i jedini glazbenik koji im se
odupro bio je Johnny Griffin. Wade
(Big Soul). Pokretanjem skupine s
dva tenor-saksofona, uz Eddieja
Lockjaw Davisa, svingerskog i
uvijek raspoloenog glazbenika,
Griffin je snim io seriju zahuktalih
album a koji podsjeaju na izuzetnu
suradnju tenor-saksofonista Dexte-
ra Gordona i W ardella Graya ili
Sonnyja Stitta i Genea Ammonsa.
Godine 1962. Griffin je preselio u
Evropu, pridruio se velikom orke
stru Kennyja Clarkea i Francyja
Bolanda i esto je nastupao s
prirunim ritam -sekcijam a. Albu
me Blues For Harvey i The Man I
Love koji se mogu ubrojiti meu
njegova najbolja ostvarenja nadah-
nuli su am eriki bubnjari u Evropi,
Ed Thigpen i A lbert Heath koji
stvaraju vrst i izravan ritam po
G riffinovoj m jeri.
G riffinov ton je jasan i gibak,
poskakuje od Vrha registra u tre
nucima vrenja ili naglo eksplodira iz
dubine. Duhovit je glazbenik, a
najzakuastije fraze izvodi s oitim
zadovoljstvom .
85

Moda najbri tenor-saksofonist uope, m ali Johnny Griffin. S
Lockjawom Davisom vodio je zapaenu grupu s dva tenor-saksofona.
klasi, ali na snim kam a izvodi so lid
Diskografija: na gitaristika sola i u nekoliko
Blowin Sessions navrata bezazleno pjeva. Nakon
(Blue N ote/Blue Note) rasfo rm ira n ja Highlandersa prese
Art Blakeys Jazz Messengers lio je u Cleveland. U prvoj polovini
With Thelonious Monk pedesetih godina esto je nastupao
(Atlantic/Atlantic) na Srednjem zapadu, a njegova je
The Toughest Tenors glazba refle ktira la jak i dopadljiv
(M ilestone/M ilestone) utjecaj rhythm -and-bluesa. G rim e-
Big Soul (M ilestone/M ilestone) sov sekstet pratio je B illie Holiday
(->) na jednom snim anju iz 1951,
Blues For Harvey
( /Steeplechase) koje je, izmeu etiri naslova,
The Man I Love ( /Polydor) rezu ltira lo i prekrasnom izvedbom
Detour Ahead.
Potkraj pedesetih godina za etiketu
S w ingville tvrtke Prestige snim io je
niz svingerskih album a proetih
Tiny Grimes bluesom. Za tipinu a ll stars posta
vu na takvim snim anjim a ka ra kte ri
stina su im ena Colem ana Hawkin
Lloyd Tiny Grim es (roen 1916. u sa (->), C harlieja Shaversa (-),
Newport Newsu, Virginia) uvijek je Raya Bryanta (-) (Hawk Eyes), J.
bio sposoban solist s naroito C. Higginbotham a (->), Eddieja
estokim nainom m uziciranja za Lockjaw Davisa (->) (CallinThe G uarnierijevo je em balo osiguralo
snovanim na bluesu, ali nikada nije Blues), Jerom ea Richardsona, Arta
pretendirao na m jesto meu prizna Taylora, Bryanta (Tiny In Swingvil
tim velikanim a jazz-gitare. Prvobit le). Poetkom ezdesetih godina i
no bubnjar, postao je k la virist i kasnije, vodio je vlastite sastave.
plesa u W ashingtonu (1935). Tri Due vrije m e izbivao je sa scene
godine kasnije slian je posao zbog bolesti. Vratio se 1966, dvije
obavljao u njujorkom Rhythm Clu godine kasnije poduzeo je turneju
bu. Kupio je elektrinu gitaru i po Francuskoj i od tada je uglavnom
nauio svirati, pa je potkraj 1939. aktivan sa svojim jednostavnim
nastupao s m alim sastavom The sviranjem gitare, p rim je rice kao
Cats & A Fiddle. Napustio ga je gost vodeih jazz-glazbenika poput
1941. i preselio se u K aliforniju. Tu Earla Hinesa (->) (An Evening With
je upoznao Arta Tatuma (->) i Earl Hines).
postao lanom njegova trija (uz
basista Leroya Slama Stewarta), Diskografija:
u kojemu je ostao do 1944. Biti Masters Of Jazz, Vol 3: Art
lanom Tatumove ritam -sekcije ne Tatum (Capitol - Njemaka)
zahvalan je posao, no G rim es je Art Tatum Masterpieces
pohvalno obavio zadatak, drei se (M CA/ )
po strani Tatumove putanje i izvo Art Tatum, Art Of Tatum,
dei uglavnom odlina sola (Art Vols 1, 2 (MCA - Njemaka)
Tatum Masterpieces, Art Tatum i Ike Quebec, Mellow Moods
Masters Of Jazz, Vol 3: Art Tatum). (Blue Note/ )
Napustivi Tatuma vodio je vlastiti Charlie Parker, Bird/The Savoy
trio, zatim ansambl Rocking Hig Recordings (Master Takes)
hlanders (rasform irao se 1947). (Savoy/ )
Vodio je i studijski kvintet sa sve Roy Eldridge/Tiny Grimes,
istaknutijim C harliejem Parkerom Never Too Old To Swing
(-) (Bird/The Savoy Recordings: ( /Sonet)
Master Takes i Charlie Parker Coleman Hawkins, Hawk Eyes
Encores/The Savoy Sessions). Sa (P restige-S w ingville/X tra)
aspekta harm onije, ritm a i im p ro vi Tiny Grimes, Callin The Blues
zacije G rim es nije bio u Parkerovoj (Prestige - S w ingville/E squire)
86
Tiny Grimes, Tiny In Swingville
(Prestige - Swingville)
Various, Jam Session At
Swingville (Prestige/Prestige)
(Prestige - S w in g ville / )
An Evening With Earl Hines
(Chiaroscuro/Vogue)
Johnny Guarnieri
John A. G uarnieri (roen 1917. u
New York Cityju) proveo je vie od
etiri desetljea profesionalne ka ri
jere kao talentiran kla virist kojega
su po rijeklo i uzori u biti rezultat
stilskog pristupa Fatsa W allera (->),
Teddyja W ilsona (->) i, u neto
m anjoj m jeri, Counta Basieja (->).
Po prezim enu G uarnieri nije teko
zakljuiti da je odrastao u glazbenoj
porodici otac je bio v io lin ist i
g ra d ite lj violina, brat Leo basist
te da je od desete godine uio
klavir. No, osam godina kasnije ve
je nastupao u lokalnim plesnim
sastavim a Mikea R ileyja i Georgea
Halla.
Prvi znaajan angaman dobio je
kod Bennyja Goodmana (->), s
kojim je svirao oko est mjeseci
(1939 1940). G uarnieri nastupa na
Goodm anovim big band snim kam a
iz toga razdoblja kao to su Fiesta
In Blue i Scarecrow (Benny Good
man Plays Solid Gold Instrumental
Hits), te na raznim snim kam a Good
m anovih seksteta i septeta: Solo
Flight The Genius Of Charlie
Christian/Solo Flight, Charlie Chri
stian With The Benny Goodman
Sextet & Orchestra i Charlie Chri
stian With Benny Goodman & The
Sextet. U srpnju 1940. napustio je
Goodmana da bi se p ridru io orke
stru A rtie ja Shawa (->) i Shawovoj
m aloj grupi G ram ercy Five (Artie
Shaw & His Gramercy Five). U njoj
je G uarnieri stekao neoekivanu
popularnost sviranjem embala. Na
koncertnim nastupim a i snim kam a
kao Special Delivery Stomp, Sum
mit Ridge Drive i My Blue Heaven
Hackettovih oboavatelja) u poslje
grupi Gram ercy Five raspoznatljiv
zvuk, pa iako se ta ideja mogla
shvatiti i kao neka vrsta tosa
G uarnieriju je uspjelo da iz instru
menta, toliko netipinog za jazz,
izvue sola koja su nesum njivo
svingala. Poetkom 1941. G uarnieri
se ponovno prihvatio polugodinjeg
angam ana kod Goodmana, a zatim
se vratio Shawu. Nakon toga proveo
je neto vie od godinu dana s
Jim m yjem Dorseyjem (-) (1942
1943), zatim je postao studijski
glazbenik tvrtke CBS, kod Raymon-
da Scotta, nastupajui u m euvre
menu po jazz-klubovim a i na snim a
njima. Jedno od tipinih snim anja
je st ono iz 1944. u drutvu Lestera
Younga (->) (Pres/The Complete
Savoy Recordings), za koje je
G uarnieri napisao sve osim jedne
skladbe, ukljuujui nekoliko posve
ta svojim najveim uzorim a
Basie English i Salute To Fats.
etrdesetih i pedesetih godina
radio je kao studijski glazbenik.
Redovito se p o ja vljiva o na radiju i
tele viziji, a vodio je i vlastiti sastav.
Poetkom ezdesetih godina prese
lio je na Zapadnu obalu i dobio dugi
angaman u Plaa Hotelu, H olly
wood (1963 1966), a povrem eno je
svirao i u drugim dvoranam a. Plo
dan skladatelj, G uarnieri od sredine
ezdesetih godina neprestano sni
ma. Njegovi tipini albumi: dopad
ljiv Jazz Lab Vol 6: The Duke Again,
oputen Johnny Guarnieri Plays
Harry Warren i zanim ljiv Break
through na kojemu sve skladbe
izvodi u 5/4 mjeri; najbolji je
izvanredno zam iljen album Su-
perstride.
Diskografija:
Buddy Tate, Jive At Five
(M ahogany/ )
Charlie Christian/Benny
Goodman Solo Flight The
Genius Of Charlie Christian
(C olum bia)/
Solo Flight (CBS)
Charlie Christian With
Benny Goodman & The Sextet
(Jazz A rch ive s/-)
Charlie Christian With The
Benny Goodman Sextet &
Orchestra
(Colum bia/CBS Realm)
Artie Shaw & His Gramercy
Five (RCA Victor/RCA Victor)
Lester Willis Young, Pres/The
Complete Savoy Recordings
(Savoy)
Johnny Guarnieri, Jazz Lab
Vol 6: The Duke Again
(MCA Coral Njemaka)
Johnny Guarnieri Plays Harry
Warren (Jim Taylor Presents/-)
Johnny Guarnieri, Breakthrough
(Bet/ )
Johnny Guarnieri, Superstride
(T a z-Jaz/-)
Bobby Hackett
Robert Leo Bobby Hackett (roen
1915. u Providenceu, Rhode Island)
bio je veoma cijenjen meu glazbe
nicim a svih uvjerenja dezistima
i ostalim a. Njegovi kolege-trubai
(Louis Arm strong (->), Roy Eldridge
(->), Dizzy G illespie (->), Miles
Davis (->) i Ruby Braff (-) zacijelo
se mogu uvrstiti na svaku listu
dnjih su 45 godina neogranieno
hvalili njegov izvanredno lirski i
tean stil svira nja trube i korneta.
to se gore navedenih glazbenika
tie, G illespie je snim ao s Hacket-
tom (Giants/The Great Modern Jazz
Trumpet), a Hackett je 1947. bio
lanom Arm strongovih Ali Stara:
izvodio je prekrasna lirska obbliga-
ta na glasovitom koncertnom nastu
pu u njujorkom Town Hallu (Sat-
chmos Greatest, Vols 4, 5).
Bobby Hackett je svirao gitaru,
violinu i kornet u koli koju je
napustio u etrnaestoj godini, kako
bi mogao nastupati kao gitarist u
lokalnom kineskom restoranu. Pot
kraj dvadesetih i poetkom tridese
tih godina nastupao je u okolici
rodnog grada. Svirao je gitaru i
kornet s Herbom Marshom u Thea
trical Clubu, Boston (1936), da bi u
istoj dvorani napokon vodio i vlastiti
sastav. Godine 1937. otiao je u
New York gdje je nastupao s raznim
sastavima, a zatim se njegova
gitara i truba pod utjecajem Bixa
Beiderbeckea (->) neobino efi
kasno predstavila u odlinoj grupi
koju je Joe M arsala (->) vodio u
Hickory Houseu. S vlastitim sasta
vom nastupao je u klubu Nick's, da
bi zatim gostovao na a ll stars
 koncertu Bennyja Goodmana (->)
(1938 Carnegie Hall Concert), kada
je na tipino pedantan nain repro
ducirao besmrtan Beiderbeckeov
solo iz skladbe Im Corning Virginia.
Sudjelovao je na legendarnom sni
manju za tvrtku Com modore koje je
odrano nekoliko sati nakon koncer
ta u Carnegie Hallu (Jam Sessions
At Commodore), izvodei niz pre
krasno konstruiranih sola. Takoer
1938. Hackettova je lirska truba
obogatila snimke Jacka Teagardena
(-), Miffa Molea (-) (sve na
Trombone Scene), Teddyja W ilsona
(->) (The Teddy Wilson) i a ll stars
sastava s Joeom M aralom i Pe-
teom Brownom (->) (Swingin
Clarinets).
Godine 1939. nastupao je s vla sti
tim velikim orkestrom , zatim ga je
rasformirao i p rikljuio se orkestru
Horacea Heidta. Kao g ita rist p rid ru
io se orkestru Glenna M ille ra
(1941 1942) u kojemu je povrem e
no svirao sola na kornetu, p rim je ri
ce u popularnim M illerovim snim ka
ma A String Of Pearls i Serenade In
Blue. Zapoljava se u tvrtki NBC
(1942 1943), nastupa u Katherine
Dunham Revue, ponovno se p rid ru
uje Marali u Hickory Houseu
(samo nekoliko tjedana), a zatim , do
kraja 1946, dvije godine ostaje u
asa Loma O rchestru. Zaokupljen
poslom studijskog glazbenika, pre
kidao ga je da bi nastupao na jazz-
-angamanima sa -.vojim i tuim
sastavima. Pedesetih godina snim io
je niz nedezistikih albuma ugo
aja s Jackiejem Gleasonom u
ijem je televizijskom ou-progra-
mu redovito nastupao. Kada ga je
stari prijatelj i kolega Eddie Condon
(->) pozvao da so lira na kornetu za
jednog organiziranog studijskog
jam sessiona (The Golden Days Of
Jazz: Eddie Condon), Hackett je
pokazao sav svoj dezistiki talent.
(Hackett je suraivao s Condonom
na niu diskografski+i i koncertnih
nastupa, ukljuujui ratnu koncertnu
seriju u Town Hallu). Kada se
pedesetih godina u dva navrata
ponovno udruio s Jackom Teagar-
denom (Coast To Coast i Bobby
Hackett: Jazz Ultimate), njegov je
lirski i nadahnut pristup doao do
punog izraaja. Hackettovo m uzici
ranje na oba album a moe se
usporediti s njegovim najboljim
ostvarenjima p rim je rice s bespri
jekornom verzijom skladbi Ghost Of
A Chance i Embraceable You (Bob
by Hackett Horn) koje su nastale
gotovo 20 godina ranije.
Izmeu 1956. i 1957. predvodio je
vlastiti sastav na dugom angam a
nu u njujorkom Henry Hudson
Hotelu, a zatim se ponovno posvetio
studijskom radu. Od 1962. do 1963.
svirao je s Bennyjem Goodmanom.
Pridruio se prateem sastavu To-
nyja Bennetta s kojim je 1965. i
1966. gostovao u Evropi kao solist.
Od 1970. do 1976. zauujue je
kvalitetno m uzicirao, a njegovoj su
trubi aplaudirali u klubovim a, na
koncertima, znaajnim fe stiva lim a i
snimkama. Govorei o ploama,
valja napomenuti da su ostvarenja s
Gillespiejem (vidi gor), Zootom
Simsom (-) (Strike Up The Band) i
Vicom Dickensonom (->) (Bobby
Hackett Live At The Roosevelt
Grill/A String Of Pearls) idilian
podsjetnik na posljednje godine
cijenjenog glazbenika. Bobby Hac
kett umro je 1976. u West Chatha-
mu, Massachusetts.
Diskografija:
Bobby Hackett Horn (E pic/-)
Benny Goodman, 1938 Carnegie
Hall Jazz Concert
(Columbia/CBS)
Eddie Condon, Jam Session At
Commodore
(Decca/Ace of Hearts)
Various (Including Jack
Teagarden/Miff Mole),
Trombone Scene (-/London)
The Teddy Wilson
(CBS/Sony - Japan)
Various (Including Bobby
Hackett), Swingin Clarinets
(-/London)
Louis Armstrong, Satchmos
Greatest, Vols 4, 5
(RCA Victor - Francuska)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Condon (Columbia/CBS)
Bobby Hackett, Coast To Coast
(Capitol/Regal)
Bobby Hackett/Jack Teagarden,
Jazz Ultimate (Capitol/Capitol)
Bobby Hackett Live At The
Roosevelt Grill With Vic
Dickenson (C hiaroscuro)/
A String Of Pearls (Vogue)
Bobby Hackett/Dizzy Gillespie,
Giants (Perception)/
The Great Modern Jazz
Trumpet (Festival Francuska)
Charlie Haden
stra). U aranm anu Carle Bley, to
Basist C harlie Haden, roen 1937,
zapaen je u kvartetu Ornettea
Colem ana potkraj pedesetih godina.
Prvi i n ajbolji u nizu bije lih kontra-
basista koji su svira li s istaknutim
C harlie Haden, izvanredni kontrabasist i skla d a telj p a m tljivih tema,
posveenih stva ri socijalizm a.
inovatorom , Haden je morao prona
i nain reagiranja na slobodnu
struju m elodijske i ritm ike invenci
je. Etablirana uloga kontrabasa
Blanton, Pettiford ili Ray Brown
postala je neprim jerena, pa je
Haden stvorio sistem sviranja vr-
Ijajuih dionica koje su ponekad
nadopunjavale solista, a ponekad
tekle sam ostalno. Zaboravi na
prom jene tonaliteta, jednostavno
sviraj u duhu ideje bijae
liderova uputa, a Haden se pokazao
dovoljno m atovitim i intuitivnim da
udovolji izazovu te slobode. Veina
O rnetteovih album a za A tlantic po
kazuje do koje je m jere uspjeh
Colem anove koncepcije zavisio o
Hadenovim doprinosim a.
Kontrast izmeu Hadena i pokoj
nog Scotta La Fara iskazan je na
zapaenom Ornetteovom kolektiv
nom albumu Free Jazz. Tehniki
briljantan La Faro, koji je u triju
Bi1 la Evansa imao slinu nezavisnu
ulogu, doim a se pretjerano dekora
tivnim u usporedbi s Hadenovim
ukusom, suzdrljivou i um ijeem
oslukivanja tuih ideja.
Otkako je napustio Ornettea, Ha
den je svirao s m nogim izvrsnim
glazbenicim a, prim je rice u grupi
Keitha Jarretta s kojom je snim io
seriju odlinih album a za tvrtku
Impulse. Vrstan je skladatelj
Song For Che (Crisis) a godine
1969. s glazbenicim a iz JCOA-a
snim io je opseno glazbeno-politi-
ko djelo (Liberation Music Orche
se ostvarenje in sp irira panjolskim
graanskim ratom i ikakom kon
vencijom , a u njemu nalazim o i
panjolske popularne pjesm e i eks
presionistike ideje. U novije doba
Haden je objavio album dueta sa
starim p rija te ljim a Ornetteom Cole-
manom, Keithom Jarrettom i Alice
C oltrane (Closeness), s velianstve
nim rezultatim a.
Diskografija:
Ornette Colemans Atlantic
Albums
(Atlantic/Atlantic)
Keith Jarretts Impulse
Albums
(Im pulse/Im pulse)
Liberation Music Orchestra
(Im pulse/Im pulse)
Closeness
(A&M /A&M)
Al Haig
K la virist Al Haig roen je 1924. u
New Jerseyju. Jedan od prvih i
najboljih be-bop klavirista, Haig se
prvobitno in sp irira o Nat King Co-
leom i Teddyjem Wilsonom, a sam
je utjecao na Hanka Jonesa, Tom-
myja Flanagana, Henrija Renauda i
B illa Evansa. O m iljeni pratitelj
C harlieja Parkera i Stana Getza,
Haig je bio kla virist klasinog Par-
kerovog kvinteta 1945. u kojemu
su nastupali Dizzy G illespie, Tommy
Potter (bas) i Max Roach (bubnjevi),
kada je taj kvintet nastupao u klubu
Three Deuces u 52. ulici. Drugi
Haigov angaman kod Parkera po
trajao je od 1948. do 1950 (Bird On
52nd Street/Bird At St Nicks). Sredi
nom etrdesetih godina svirao je i u
m alim sastavim a Dizzyja G illespieja
(The Greatest Of Dizzy Gillespie i In
The Beginning), te s tenor-saksofo-
nistom W ardellom Grayem (Central
Avenue).
Jedan od rijetkih Haigovih samo
stalnih album a nastao je prilikom
gostovanja u Parizu s Parkerom (Al
Haig Trio & Quintet), kada je James
Moody zam ijenio Birda; snim anje je
rezu ltira lo izvrsnim be-bopom i
obiljem karakteristine Haigove lo
gike i preciznosti ak i u brzim
tem pim a kao Maximum. Na B-strani
su snim ke s triom iz 1954, ukljuuju
i verziju skladbe Round Midnight
koja oito pokazuje razliku izmeu
tretm ana Haiga, Buda Powella ili
skladatelja, Theloniousa Monka;
Haig je hladniji i uglaeniji - u
stvari, sva su Haigova ostvarenja
elegantna i graciozna. Poetkom
pedesetih godina svirao je sa Sta
nom Getzom i odlino nadopunja
vao tadanji Getzov cool pristup u
skladbam a poput Theres A Small
Hotel i zasjenio lidera u temi Indian
Summer (Stan Getz).
M uevniji Haigov pristup pronai
emo na koncertnoj snim ci iz 1951
(Stan Getz At Storyville), na klasi
nom albumu koji je, na alost, teko
nabaviti. M uziciranje Ala Haiga
nailazilo je pedesetih i ezdesetih
godina na odbojne rekreacije publi
ke, pa je tek 1974. snim io album po
vlastitiom izboru (Invitation), etvrti
u 30-godinjoj karijeri. Sudei po
njemu, nije izgubio nita od svoga
sjaja.
Diskografija:
Al Haig Trio & Quintet
(Prestige/Prestige)
Invitation
(Spotlite/Spotlite)
87

AL HAIG
Trio and Quintet 1
with M ax Roach
Kenny Dorham, Jam es Moody and others.
PREST IG E H ISTO RIC A L S E R IE S
O rig in a l 19 4 9 -5 4
A l Haig (Prestige): je d a n od n a jb o ljih kla virista be-bopa, jo uvijek
prem alo zastupljen na ploam a, jo uvijek na vrhuncu snage.
Edmond Hall
Edmond Hall postigao je karijeru
koja je, u stilskom pogledu, obuhva
tila New Orleans, dixieland i man-
stream jazz. Kao i kod drugih
klarinetista iz New O rleansa u
Hallovom je m uziciranju bilo mnogo
topline, iako je njegova nesum njiva
sposobnost da uvijek estoko svin-
ga znatno refle ktira la stil glazbeni
ka sw ing ere. I Hallov ton ra zliit je,
recimo, od tona A lberta Nicholasa
(->) ili Barneyja Bigarda (-*); izbje
gava gibak, tean zvuk u korist
zaudo efektne otrine; njegov vru
i, pitei klarinet mogao je doi do
izraaja u svakom jazz-ansam blu,
velikom ili malom.
Pa ipak, Hali je bio vjeran Albert-
-sistemu da bi ostao u tra d iciji
klarineta New Orleansa. Karijeru je
zapoeo kao g ita rist i taj je instru
ment svirao dvije godine, da bi u
sedamnaestoj preao na klarinet.
Hali (roen 1901. u New Orleansu)
prvi put je profesionalno svirao
klarinet 1919. u sastavu Buda Rous-
sella. Suraivao je i s drugim
lokalnim sastavim a, ukljuujui Jac
ka Careyja i Buddieja Petita, a
zatim se u Jacksonvilleu pridruio
Eagle-Eye Shieldsu (1924-1926).
S Alonzom Rossom, s kojim je
debitirao u studiju za snim anje i
doao u New York, svirao je sopran-
-saksofon. U New Yorku i drugdje
nastupao je s razliitim grupam a,
da bi se zatim p ridruio C harlieju
Skeetsu. U toj grupi ostao je i 1929,
kada je vodstvo preuzeo Claude
Hopkins (-). S Hopkinsom je svirao
klarinet, bariton-saksofon i povre
meno alt-saksofon. Za dosljedno
kvalitetno Hallovo m uziciranje na
klarinetu s Hopkinsom, tipina su
sola u skladbam a Washington
Edmond Hall iji je otar, vrui
kla rin e t reflektirao utjecaje New
Orleansa i mainstreama.
Squabble i Chasing My Blues Away
(sve na The Golden Swing Years).
Zatim je nastupao s Luckyjem
M illinderom (1936. i ponovno 1937),
s triom Zuttyja Singletona (1939) i
s izvrsnim Cafe Society O rchestra
Joea Sullivana (Cafe Society Swing
& The Boogie Woogie) koji je imao
dva klarinetista: Halla i Dannyja
Pola (takoer alt-saksofonista). Od
1940. do 1941. svirao je u takoer
izvanrednom sekstetu Reda Aliena
(->) (The Very Great Henry Red
Allen), a zatim je otiao u kvintet
Teddyia W ilsona (->) (1942 1944).
Poetkom etrdesetih godina za
poeo je prisnu suradnju s tvrtkom
Blue Note. Vjerojatno su najglasovi
tije Hallove snim ke za Blue Note
one na kojim a je vodio svoj Celeste
Quartet (Celestial Express) s Char-
liejem Christianom (->), Meadeom
Lux Lewisom i Israelom Crosbyjem
(->). Hall je rijetko svirao u boljoj
form i; njegovo m uziciranje na snim
kama poput Profoundly Blue No 2 i
Edmond Hall Blues u svakom je
R e c o rd in g s
] sluaju neobino uglaeno. Jo
jedno snim anje, ovaj put pod im e
nom All Star Quinteta Edmonda
Halla (s Redom Norvom (-) i
Teddyjem Wilsonom) (Celestial Ex
press) rezu ltira lo je gotovo jednako
kvalitetnim solim a na klarinetu.
& The Boogie Woogie
Vic Dickenson Septet
sirao se za bossa novu; 1961.
Ostala a ll stars snim anja tvrtke Blue
Note (s Hallovom grupom Blue Note
Jazzmen) (Blue Note Jazzmen) kon
fro n tira la su Hallov klarinet s velika
nima poput Maxa Kaminskog (->),
Sidneyja De Parisa (-*), Vica Dic-
kensona (->) i Hodesa (Original
Blue Note Jazz, Vol 1) uz obostrano
plodne rezultate. U New Yorku je
nastupao s vlastitim sastavom
(1944 1946), a zatim je nekoliko
godina proveo u Bostonu.
Godine 1950. zapoeo je petogo
dinji angaman u Eddie Condon
Clubu i uobiajenim je arom sudje
lovao na Condonovim jam session
snim kam a iz toga razdoblja (The
Golden Days Of Jazz: Eddie Con
don). Hallov je klarinet zapaprio
dva klasina mainstream snima
nja pedesetih godina (Vic Dicken
son Septet); na drugom e je izveo
otar solo u skladbi Suspension
Blues. Za suradnje s grupom Ali
Stars Louisa Arm stronga (->)
(1955 1958) Edmond Hall nikada
nije zvuao u cjelosti zadovoljavaju
e: njegovi solistiki doprinosi doi
mali su se korektnim a, a ne inspiri-
ranim a. 0 tome svjedoe njegova
sola na snim kam a s albuma Louis
Armstrong Memorial.
Godine 1959. otiao je u Ganu, ali
se vratio potkraj iste godine. ezde
setih godina ostao je aktivan i
naao vrem ena da u vie navrata
gostuje u Evropi. Godine 1967.
nastupio je kao solist na jednom ali
stars koncertu u Carnegie Hallu, a
m jesec dana nakon toga umro je od
sranog udara u svom domu u
Bostonu. Za svoje karijere Edmond
Hall snim ao je i s Jonahom Jone-
som (->), Wild Bill Davisonom (->),
Budom Freemanom (->) i Jimmyjem
McPartlandom . Njegov mlai brat,
Herbie Hall, takoer je jazz-klarine-
tist i saksofonist.
Diskografija:
Claude Hopkins, The Golden
Swing ( /Polydor)
Various (Including Joe
Sullivan), Cafe Society Swing
(Swingfan Njemaka)
The Very Great Red Allen
(R a ritie s/ )
Edmond Hall/Art Hodes,
Original Blue Note Jazz, Vol 1
(Blue Note/ )
Edmond Hall, Celestial Express
(Blue Note/ )
Sidney De Paris, De Paris Dixie
(Blue Note/ )
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Condon (CBS)
(Vanguard/Vanguard)
Louis Armstrong Memorial
(CBS Francuska)
Jim Hall
G itarist Jim Hall roen je 1930. u
Buffalu, a kao i veini modernih
gitarista, prvi mu je uzor bio Charlie
Christian. Godine 1955. pridruio se
kvintetu Chica Hamiltona, a zatim
triju Jim m yja Giuffrea (The Train &
The River). Nakon junoamerike
turneje s Ellom Fitzgerald zaintere
pridruio se kvartetu Sonnyja Rol
linsa, a njegove este kontrapunkt-
 Bubnjar Chico Ham ilton, m ajstor m etlica, voa kvinteta iz pedesetih
godina u kojem u je svirao i elist.
ne dionice s tenor-saksofonom osta
vljaju snaan dojam u nadahnutoj
izvedbi Where Are You i u poletnoj
John S (The Bridge).
Uvijek inventivan i p rilagodljiv,
Hali je snim ao s velikim brojem
glazbenika. Jedan od n a ju sp je lijih
susreta je onaj s klaviristom Billom
Evansom (Interplay); obojica g la
zbenika strunjaci su za suptilna
zasjenjivanja i njean lirski pristup.
Duo s basistom Ronom arterom
(Alone Together) rezultirao je oeki
vanom senzitivnou, a u tem am a
poput St Thomas i Whose Blues
sviraju vrlo poletno. ezdesetih
godina Hali je svirao s Johnom
Lewisom, Sonnyjem Stittom, Zoo-
tom Simsom, Paulom Desmondom i
Lee Konitzom, a posljednjih godina
snimao je s vlastitim triom (Jim Hali
Live).
Diskografija:
Jimmy Giuffre Trio, The
Train & The Driver
(Atlantic/Atlantic)
Sonny Rollins, The Bridge
(RCA/RCA)
Bill Evans, Interplay
(United Artists/U nited Artists)
Alone Together
(Milestone/Milestone)
Jim Hall Live
(A&M/A&M)
Concierto (CTI/CTI)
Chico Hamilton
Bubnjar Chico Ham ilton (roen
1921. u Los Angelesu) vje rojatn o je
najpoznatiji po svom odrjeitom ,
ukusnom ritmu u glasovitom kvar
tetu Gerryja M ulligana (Mui-
ligan/Baker) i po vlastitim kvinteti
ma koji su ukljuivali u to doba
udan instrum ent elo. Prvobitna nikada dosegao prisnost i dubinu
grupa, Buddy Collette, drveni du
haki instrum enti, Jim Hali, gitara i
Fred Katz, elo, esto je izvodila
svingerski komorni jazz koji kao da
je u znatnoj m jeri bio tipian za jazz
Zapadne obale pedesetih godina.
Najbolji, ali odavno ve povuen
album The Chico Hamilton Quintet,
sadravao je tem e Walking Carson
Blues i The Sage koje je grupa
efektno izvela u odlinom film u
Sweet Sm ell Of Success. K om pilaci
ja snim ki kasnijih kvinteta sadri
prve izvedbe Erica Dolphyja i Char-
lesa Lloyda (Chico Hamilton). Usli
je d ili su brojni album i s Lloydom i
m adarskim gitaristom Gaborom
Szabom, obiljeeni a g re sivn ijim p ri
stupom (Passin Thru i Man From
Two Worlds). Bubnjanje Chica Ha-
m iltona, m ajstora metlica, za d ivlju
jue je fle ksib iln o i poletno.
Diskografija:
Gerry Mulligan/Chet Baker
(Prestige/Prestige)
Chico Hamilton
(A tlantic/A tlantic)
Passin Thru (Im pulse/Im pulse)
Man From Two Worlds
(Im pulse/Im pulse)
Chic Chic Chico
(Im pulse/Im pulse)
The Dealer (Im pulse/Im pulse)
Jimmy
Hamilton
Tean, kristalno ist, elegantno
svingerski klarinet Jamesa Jim m y
ja Ham iltona (roenog 1917. u
Dillonu, Juna Carolina) esto je
dolazio do izraaja u orkestru
Dukea Ellingtona (->) u o tp rilike 25
godina, od svibnja 1943. kada se
Ham ilton p ridruio Ellingtonu nakon
prethodne suradnje s Luckyjem
M illinderom (-), Jim m yjem Mundy-
jem , Teddyjem Wilsonom (-)
(1939 1941), Bennyjem arterom
(->) (1941 1942) i Eddiejem Hey-
woodom (-) (1943).
to se same tehnike tie, Hamilton
je savren. No, njegov hladan,
sam osvojan stil nije kod Ellingtona
najpoznatijeg Ham iltonova prethod
nika, B arneyja Bigarda (-). Pa
ipak, Ham ilton je od 1943. nesum nji
vo obogaivao E llingtonov orkestar.
Akadem ska naobrazba om oguila
mu je da pie vrlo kvalitetne
skladbe i aranm ane (Dankworth
Castle, Little Johns Tune, Jamaica
Tomboy i Moonstone, sve na Elling
ton 59, odlini su p rim je ri te vrste
Jim m y Ham ilton - pro m ilje n kla rin e tist i p a p re n i saksofonist,
nepro cje n jivi 25-godinji elingtonijanac.
njegova rada). Njegova vjeta sola
u Ellingtonovim ostvarenjim a poput
The Nutcracker Suite, Flippant Flur
ry (Its Duke Ellington); The Tat
tooed Bride (Masterpieces By El
lington), i Liberian Suite/A Tone
Parallel To Harlem, Red Shoes i
Red Carpet (Jazz At The Plaza, Vol
2) izvedena su krajnje profesional
no, tehniki na najvioj razini,
hladnokrvnim , uglaenim swingom
koji je bio pod velikim utjecajem
Bennyja Goodm ana (->), a moda
jo vie Buddyja De Franca (->).
H am iltonov kla rin et u m aniri swing
ere (s blagim prim jesam a moder
noga) osobito je prim jeren i odli
no iskoriten u Ellingtonovom hom-
mageu o m ilje n im big band skladba
ma tridesetih i etrdesetih godina
kao Stompin At The Savoy, In The
Mood, One O'Clock Jump, Honey
suckle Rose, te u Ellingtonovim
skladbam a Happy-Go-Lucky Local
(sve na Ellington 55/Toast To The
Duke), For Dancers Only, Cherokee,
Chant Of The Weed (sve na Recol
lections Of The Big Band Era).
H am iltonov tenor-saksofon
utjecajem rhythm -and-bluesa, koji
se takoer esto mogao uti u
Ellingtonovom diskografskom opusu
od kraja etrdesetih godina naova
mo (te na snim kam a drugih izvoa
a), u kom pletnoj je suprotnosti s
njegovim uglaenim , podatnim kla
rinetom . Ham iltonov snaan tenor-
-saksofon hrapava tona odlino je
dolazio do izraaja na E llingtono
vim snim kam a Smada, Bensonality,
Come On Home, Rock City Rock
jimmr
HMilltTQI)
C larinet (Jazz Kings). Jedan od
njegovih rije tkih solistikih albuma.
(The World Of Duke Ellington, Vol
23, Gone & Crazy i Little Rabbit
Blues (Johnny Hodges & The Elling
ton Men). Izvan Ellingtonova orke
stra, barem to se snim ki tie,
Ham iltonova sola na klarinetu, iako
uvijek uglaena i besprijekorna,
nikada nisu ostavila znaajnija
traga.
Kao totalno d iscip lin ira n suradnik
kojega je iz brojnih razloga uvijek
bilo dobro im ati pri ruci, esto
dolazi do izraaja na albumim a
Johnnyja Hodgesa (-) Dukes In
Bed/Johnny Hodges & The Ellington
All Stars i Everybody Knows Johnny
Hodges, Earla Hinesa (->) (Once
Upon A Time), te na relativno
rijetkim sam ostalnim snim kam a po
put Jimmy Hamilton Clarinet. U
krajnjoj procjeni, Ham iltonovo je
m uziciranje ipak najznaajnije u
okviru Ellingtonova orkestra i u
posebnim projektim a poput The Far
East Suite, Such Sweet Thunder,
...A n d His Mother Called Him Bill,
sve do Souvenirs.
pod
Diskografija:
Duke Ellington 1943 1946
(Jazz Society)
Duke Ellington, Ellington In
Concert, Vols 1, 2
( /W orld Record Club)
The World Of Duke Ellington.
Vol 2 (Colum bia)/
The World Of Duke Ellington
(CBS)
The World Of Duke Ellington,
Vol 3 (Colum bia)/
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (CBS)
Duke Ellington, Ellington
Presents (Bethlehem /Bethlehem )
Duke Ellington, Ellington 55
(C apitol)/
Toast To The Duke
(World Record Club)
Duke Ellington, Pretty Woman
(RCA Victor/RCA Victor)
Duke Ellington, Ellington
Indigos (Columbia)
Duke Ellington, Masterpieces
By Ellington (CBS Nizozemska)
Duke Ellington At Carnegie
Hall 1946 (Queen Disc Italija)
Duke Ellington, Such Sweet
Thunder
(Colum bia/CBS Realm)
Duke Ellington, Ellington Jazz
89
 Party (Colum bia/Philips)
Duke Ellington, The Nutcracker
Suite (Columbia/CBS)
Duke Ellington, Liberian Suite/
A Tone Parallel To Harlem
(Columbia/CBS Francuska)
Duke Ellington, Jazz At The
Plaza, Vol 2 (Columbia/CBS)
Duke Ellington, Recollections
Ot The Big Band Era
(A tlantic/ )
Duke Ellington, The Far East
Suite
(RCA Victor/RCA Victor)
Duke Ellington . . . And His
Mother Called Him Bill
(RCA Victor/RC A Victor)
Duke Ellington, Souvenirs
(Reprise)
Duke Ellington, Its Duke
Ellington (Allegro/E m ber)
Johnny Hodges, & The
Ellington Men ( /Verve)
Johnny Hodges, Dukes In Bed
(Verve)/
Johnny Hodges & The
Ellington All Stars
(Columbia Clef)
Everybody Knows Johnny
Hodges (Im pulse/Im pulse)
Earl Hines, Once Upon A Time
(Im pulse/Im pulse)
Various (Including Duke
Ellington), The Greatest Jazz
Concert In The World
(Pablo/Pablo)
Jimmy Hamilton Clarinet
(Jazz K ings/ )
s nekolicinom ikakih sastava, a zatim se pridruio orkestru Paula
Howarda s kojim je doivio diskografski debi. U slijedila je suradnja s
Vernonom Elkinsom i Lesom Hiteom. Kao lan Hiteova ansambla snimao
je s Louisom Arm strongom (->) (na bubnjevim a i vibrafonu); prvi solo na
vibrafonu snim io je u skladbi Memories Of You (V.S.O.P. (Very Special Old
Phonography), Vols 7 & 8). Poetkom tridesetih godina studirao je glazbu
na University of Southern California; nastupao je u film ovim a s Hiteom i
Arm strongom i vlastitim orkestrom (igra m askiranog bubnjara u Pennies
From Heaven). Godine 1936. vodio je sastav u Paradise Cafeu, Hollywood,
gostujui povrem eno kao lan kvarteta Bennyja Goodmana (-). U
studenom e iste godine stalno se p ridruio Goodmanu, svirajui vibrafon
kao istaknuti lan Goodmanova kvarteta (kasnije kvinteta, seksteta,
septeta i si.),te kao povrem ena zam jena za bubnjara u big bandu. (Kada je
Gene Krupa (-) 1938. godine napustio Goodmana, Hampton je bio jedna
od nekoliko njegovih zamjena.) S Goodmanom, Hampton se afirm irao kao
istaknuti solist. Zauzvrat, razne je Goodmanove skupine obogatio
dodatnim arom i dinam ikom . Postoje gom ile njegovih snim ki s kvartetom.
U najboljoj uspomeni ostaju trenuci s 1938 Carnegie Hali Jazz Concerta,
kada je Hamptonovo neumorno, raspojasano m uziciranje do krajnosti
in sp irira lo lanove kvarteta. Naroito je izvanredan u nadahnutim
izvedbam a om iljenih tem a poput Stompin At The Savoy, Dizzy Spells i
Avalon. Drugi aspekt njegova m uziciranja predstavljen je refleksivnim,
gotovo sam ozatajnim m ajstorstvom u skladbi Man I Love. Za angamana

Lionel Hampton s Goodmanom koji je potrajao do 1940, Hampton je naao vremena da

Lionel Hampton (roen 1913. u Louisvilleu, Kentucky) je vrst jazz-
-glazbenika kod kojega se ve i samo ime spree s glagolom svingati.
On je i jedan od istaknutih katalizatora u jazzu, uvijek u aritu razliitih
glazbenih dogaaja naroito jam sessiona u kojim a sudjeluje svaki
glazbenik kojemu se naprosto svira. Hampton kao da se osobno osjea
obaveznim da svira uzbudljivo i eksplozivno, bez
razm ahivanjem po vibrafonu (svom glavnom instrum entu), udaranjem
pa ak i skakanjem po bubnjevim a, nabijanjem po kla vija tu ri glasovira
sa dva prsta ili povrem enim pjevanjem . Ham ptonov jazz u stvari
predstavlja ono to se ponekad zove mainstream znai
ukorijenjen u trad icio n a ln ijim o b licim a jazza, u velikim orkestrim a iz
razdoblja swinga, s blagom prim jesom be-bopa i obogaen poprilinom
dozom rhythm -and-bluesa. Izuzmemo li M ilta Jacksona (-), Hamptonov
status najslavnijeg vibrafonista u jazzu, koji instrum ent poput svih ostalih
svira neumornim swingom i snagom , gotovo fanatino vjeran ritmu,
odavno je ve ula u dezistiku doktrinu. Stoga ne zauuje to su prva
Hamptonova ljubav bili bubnjevi koje je svirao u orkestru kolportera lista
Chicago Defender kada je s majkom iz Louisvillea preselio na jp rije u
Wisconsin, a zatim u Chicago. Poduke iz ksilofona
nekadanjeg perkusionista Erskinea Tatea, Jim m yja Bertranda. Svirao je
o rganizira niz vrlo zapaenih jam session snim anja. Ne samo da su
Hamptonovi viestruki talenti, ukljuujui kom poniranje i araniranje,
obilno doli do izraaja, ve se pokazao i besprijekornim animatorom
znaajnih glazbenika koje je posuivao iz istaknutih orkestara toga
razdoblja (Ellington (->), Basie (->), Goodman, Kirk (->), Calloway (->)),
zajedno s drugim vrhunskim instrum entalistim a poput Nata Colea (->),
Bennyja artera (-), Colem ana Hawkinsa (->) i Johna Kirbyja (->).
Tipinu postavu m inijaturnog Tko je tko u jazzu Hampton je okupio na
snim anju iz rujna 1939 (poput svih ostalih, za tvrtku Victor) (The Complete
obzira Lionel
da li Hampton/Lionel Hamptons Best Records, Vol 3: 1939 1940);
sekciju saksofona sainjavali su Hawkins, W ebster (-), Chu Berry (->) i
Carter; ostali lanovi: Dizzy G illespie (->), Hampton, C harlie Christian
(->), M ilt Hinton, Clyde Hart, Cozy Cole (-). Rezultat: glazba na razini
postave!
da je Napustivi Goodmana osnovao je vlastiti veliki orkestar, prvi u
nizu Ham ptonovih big bandova koji su na najbuniji nain nudili glazbena
uzbuenja. Glazba tih ansam bala bila je jednostavna, dinamina, esto je
podizala na noge; isto se moe ustvrditi i za Hamptonovo muziciranje.
Osim toga, kroz redove Ham ptonovih orkestara proao je niz talentiranih
solista, ukljuujui Quincyja Jonesa, Wesa M ontgom eryja (-), Clifforda
Browna ( ), Arta Farm era (->), Jim m yja Clevelanda, Alana Dawsona,
M ilta Bucknera, Dextera G ordona (->), lllio n isa Jacqueta (), Arnetta
dobio L ionel
je odHampton - izvorite svih vibrafonista. Inovator, katalizator,
ekstrovert. Velikan jazza.

90
 Various (Including Lionel Hampton), The Jazz Ambassadors, Vols 1, 2 (
/Verve)
Various, Kings Of Swing ( /Verve)
Lionel Hampton/Stan Getz, Hamp & Getz (Verve/Colum bia Clef)
Lionel Hampton, Hamp! (Verve/M usic For Pleasure)
Art T ati ^ The Tatum Group Masterpieces (Pablo/Pablo)
Lionel Hampton, Live! (Fontana)
Lionel Hampton, Newport Uproar! (RCA Victor/RCA Victor)
Lionel Hampton/Buddy Rich, Transition (Groove M erchant/ )

cock je postao lanom baterije

elektrinih klavijatura na prelom -
Herbie Hancock nom jazz-rock albumu In A Silent
Way i tu je ulogu zadrao na svim
Lionel Ham pton's Best Records, The Best Of Lionel Hampton slijedeim izdanjim a.
Vol 5 (RCA Victor). (MCA Coral, Njemaka). K la virist Herbie Hancock bio je Godine 1968. Hancock je napustio
svojevrsno udo djeteta: u Milesa Davisa da bi osnovao vlasti
Cobba (-*), Chica Ham iltona (-), Shadowa W ilsona, Cata Andersona, jedanaestoj godini izvodio je Mo- tu grupu, sekstet s tenor-saksofoni-
Gigija Grycea, Ala Greya, Earla Bostica (->), Johnnyja G riffina (->) i Dinah zartove koncerte za k la vir s Chica stom Joeom Hendersonom. Hancoc
Washington (-). Istodobno, Hampton nikada u potpunosti nije napustio go Sym phony Orchestra. Roen kova tem a Fat Mama, bliska rhythm-
okvir malog sastava s kojim se i proslavio, iako je povrem eno vodio 1940, otiao je u New York kao -and-bluesu, ukazuje na d aljnji ra
udarne orkestre (Newport Uproar! i The Exciting Hamp In Europe). tienik trubaa Donalda Byrda i zvoj (Fat Albert Rotunda), iako je
U kontekstu malih sastava bilo je, meutim , ja sn ije definiranih prim je ra uskoro se a firm ira o kao diskograf u slijedeoj grupi (sa saksofonistom
njegova m uziciranja na vibrafonu, iako je bilo i'tre n u ta k a (fragmenti ski izvoa tvrtke Blue Note. Han- Benniejem Maupinom) Hancock po
albuma The Jazz Ambassadors, Vols 1, 2) kada su Hamptonova sola cockov prvi album (Takin Off) sa novno eksperim entirao, ovaj put s
trajala due negoli je njegova kreativna snaga m ogla zadrati interes suradnicim a Freddiejem Hubbar- udaraljkam a i elektronskim bojama
sluatelja. Ipak, Hampton gotovo uvijek nadahne snim anje na kojem dom i Dexterom Gordonom predsta (Crossings). Tema Ostinato prete
sudjeluje. Na jednom je holivudskom snim anju in sp irira o te n or-sa k- vio je njegove skladateljske sposob no je zasnovana na riffu: 15/8
sofonista Stana Getza (->) da svira ea svingerska sola negoli je u to nosti, od gospel-funka hit teme m jera koja se sastoji od 4/4 i 7/8
doba (1955) obiavao (Hamp & Getz). Na koncertnim snim kam a Watermelon Man, do ritm iki odva- (Mwandishi). U skladbi Hidden Sha
(Memorable Concerts, Part 1) in sp irira o je u biti raspojasane glazbenike ne skladbe The Maze. Snimka dows (Sextant) slijedi taj obrazac.
poput C harlieja Shaversa (->) i W illieja Sm itha (->) da se predstave u Blind Man, Blind Man pokazala je Prelom na toka u kom ercijalnom
najstrastvenijim izdanjim a. Na istom koncertu (Memorable Concerts, Part Hancockov dar za dopadljivu m elo pogledu uslije d ila je 1973, zahvalju
2) u jednoj baladnoj izvedbi Hampton je dokazao da njegovo najbolje diju (My Point Of View), dok je jui neodoljivom bas-riffu (Head
muziciranje ne treba uvijek traiti u brzim, izrazito svingerskim tem pim a. slijedei album, bez duhaa, uka hunters). S izuzetkom kratke verzije
Sjajno Hamptonovo m uziciranje u skladbi Stardust svjedoanstvo je o zao na njegovu klaviristiku tehniku teme Watermelon Man, cijelim albu
njegovoj stvarnoj veliini; taj solo ostaje vitalan i nadahnut poput (Succotash) koja je, dijelom pod mom dom inira ritm iki riff; Cha
bezbrojnih izvedbi u brzom tempu, ali sadri i elem ente prave kreativnosti utjecajem B illa Evansa, Reda Gar- meleon, prim jerice, motorino te
koji u ivljim trenucim a nisu uvijek uoljivi pri prvom sluanju. Hampton landa i Wyntona Kellyja, predstavila e punih 15 minuta s vrlo malo
ostaje savreni katalizator, sposoban da obogati studijske jam sessione ugodnu ravnoteu izmeu m elodij- solistikih obogaenja. Ravnopra
kojih je tako esto sastavnim lanom poput onih u produkciji Normana skih pasaa i harm onijski slojevitih van s albumom Black Byrd, to se
Granza. Bez obzira na postavu i na konkretnu situaciju, Hampton se uvijek pasaa u akordim a. jazz-rock tiraa tie, Herbie Han
snalazi. A situacija je bilo mnogo, poput onog a ll stars snim anja iz srpnja Poetkom ezdesetih godina izvo cock postao je superstar.
1955. na kojem su, osim Hamptona, nastupili Art Tatum (-), Buddy Rich ai tvrtke Blue Note poput Sama U dezistikom sm islu od tada je
(->), Barney Kessel (->), H arry Edison (->) i drugi. Svi su odlino so lira li, s Riversa, Waynea Shortera, Gracha- m inim alno za nim ljiv tek Bennie
poticajnim Hamptonom u uobiajenoj ulozi. Na ovom i dan ranijem na M oncura III, Andrew a Hilla, Maupin, dok su glavni Hancockovi
snimanju u postavi Ham pton-Tatum-Rich, vibrafonist nije dozvolio da ga Bobbyja Hutchersona i Anthonyja uzori Sly Stone i James Brown.
zasjeni totalno individualno Tatum ovo m uziciranje ^ v e na The Tatum W illiam sa upustili su se u eksperi Osim neprekidnog niza bestselera,
Group Masterpieces). mente s modusima, slobodnim rit Hancock je pisao i film sku glazbu,
Dvije godine p rije ta dva susreta velikana, Hampton se u Parizu, jednoj m ovim a i tonskim koloracijam a, a prim je rice Blow-up i Death Wish.
od postaja evropske turneje s ve likim orkestrom , a u pratnji nekolicine Hancock se tada pokazao korisnim Preobraen na budizam, Hancock
njegovih lanova, s dodatkom Mezza M ezzrowa i dvojice lokalnih suradnikom na Hutchersonovoj plo danas vjeruje da sve to ini ljude
glazbenika, ponovno pokazao katalizatorskom linou. Na tom term inu i The Omen (Happenings) i kao sretnima.
Hampton je dao jo jednu izvanrednu baladnu izvedbu, September In The araner na prvom albumu Anthony
Rain (The Complete 1953 Paris Sessions). U novije doba Hampton esto ja W illiam sa (Life Time). Najbolja Diskografija:
boluje pa su njegovi nastupi na koncertim a i ploam a prilin o rijetki. Hancockova skladateljska ostvare Takin Off
Godine 1955. nastupio je u film u The Benny Goodman Story. U toku nja nastala su u tom plodnom (Blue N ote/Blue Note)
suradnje s Goodmanom takoer je nastupio u nekoliko film ova. Poetkom razdoblju (Maiden Voyage i Empy My Point Of View
ezdesetih godina snim ao je za tvrtku Glad-Hamp koju je osnovala rean Isles), uz suradnju Freddieja (Blue N ote/Blue Note)
njegova pokojna supruga G ladyse Hampton (takoer i njegov meneder). Hubbarda, Rona artera i Anthony Succotash
Za svoje karijere napisao je prilia n broj trajn ih jazz-standarda, a ja W illiam sa. U skladbam a poput (Blue Note/Blue Note)
najpoznatiji su Hamps Boogie Woogie, Midnight Sun, Gin For Christmas, Dolphin Dance ima podatnosti i Maiden Voyage
Till Tom Special i besmrtan Flying Home (tu skladbu Hampton je odsvirao m elodijskog arm a koji je godinam a (Blue N ote/Blue Note)
bezbroj puta). svjetlosti daleko od dananjeg Han Empyrean Isles
cockova izdanja. M iles Davis okupio (Blue N ote/Blue Note)
Diskografija: je svoj novi kvintet upravo iz kruga Miles Davis:
Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, 1931-1932), tih talenata Herbie Hancock, ESP (Columbia/CBS)
Vols 7 & 8 (CBS Francuska) Wayne Shorter, Ron Carter i Antho Miles Smiles
The Complete Benny Goodman, Vols 1 3 (RCA V icto r/ ) ny W illiam s s nam jerom da stvori (Columbia/CBS)
Benny Goodman, Vols 1 3 (RCA Victor Francuska) grupu koja bi u ritm ikom sm islu Sorcerer (Columbia/CBS)
Benny Goodman Trio & Quartet Live (1937-1938), Vols 1, 2 (CBS bila vrlo pokretljiva, osloboena Filles De Kilimanjaro
Francuska) harm onijskih ogranienja. (Columbia/CBS)
Various (Including Benny Goodman), 1938 Carneyie Hall Jazz Concert Kasnijim M ilesovim istraivanjim a In A Silent Way
(Columbia/CBS) modusa, unisono-m uziciranja, leb- (Columbia/CBS)
The Genius Of Charlie Christian (C olum bia)/Solo Flight (CBS) deih i vieslojnih ritm ova dobro su On The Corner
The Complete Lionel Hampton (1937-1941) (B lu e b ird )/ asistirale Hancockove i Shorterove (Columbia/CBS)
Lionel Hamptons Best Records, Vols 1-6 (RCA Victor Francuska) skladbe. Sorcerer, Madness i Riot Herbie Hancock:
Lionel Hamptons Steppin Out (1942-1944) (MCA Njemaka) tipine su Hancockove skladbe, Fat Albert Rotunda
The Best Of Lionel Hampton (MCA Coral Njemaka) zasnovane na modusima, ljestvica (Atlantic/Atlantic)
Lionel Hampton, Slide Hamp Slide (1945-1946) (MCA Njemaka) ma i pomaknutom ritm u, dok svira Crossings (W arner/W arner)
Lionel Hampton, Sweatin With Hamp (1945-1950) (MCA Njemaka) njem klavira u vlastitoj tem i Little Mwandishi (W arner/W arner)
Various (Including Lionel Hampton), Gene Norman Presents Just Jazz One pokazuje koliko njegovi ugo- Sextant (Columbia/CBS)
(Decca/Coral) ajni akordi mogu znaiti duhaim a Headhunters
Lionel Hampton, The Exciting Hamp In Europe (Ember) (ESP). Sa aspekta ritam -sekcije, (Columbia/CBS)
Lionel Hampton, Memorable Concerts (Vogue) njegove leprave lirske dionice Thrust (Columbia/CBS)
Lionel Hampton, The Complete 1953 Paris Sessions (Vogue) pristaju u zamrenu mreu basa i Death Wish (Columbia/CBS)
The Big Band Sound Of Lionel Hampton & His Orchestra bubnjeva. Preavi, po M ilesovoj Man-Child (Columbia/CBS)
( /Verve) sugestiji, na elektrini klavir, Han Secrets (Columbia/CBS)

91

W. C. Handy
W. C. Handy, Otac bluesa (1873
1958), bio je ugledni skladatelj,
voa orkestra i glazbeni izdava, ali
nipoto izvor bluesa. Jedan od prvih
koji je shvatio kom ercijalni potenci
jal afro-am erike folk-glazbe, Handy
je taj idiom inkorporirao u konven
cionalne orkestracije svoga noneta.
Najvie ostaje u sjeanju kao skla
datelj St Louis Bluesa, a napisao je
Aunt Hagars Blues, Beale Street
Blues, Memphis Blues i mnoge
druge.
Toby
Hardwicke
Otto Toby Hardwicke (roen 1904.
u Washingtonu) bio je miran, dotje
ran ovjek s finim imenom i nadim
kom (toby vr u obliku debelju-
kastog starca s trorogim eirom ).
Vanije je, meutim, da je Hardw ic
ke bio od neprocjenjive vanosti za
orkestar Dukea Ellingtona (->) s
kojim je proveo dva razdoblja kao
lan sekcije saksofona (1923 1928.
i 1932 1946).
lan-utem eljitelj Ellingtonova o r
kestra, Hardwicke je besprijekorno
vodio sekciju saksofona, a do do
laska Johnnyja Hodgesa (->) svirao
je veinu sola na alt-saksofonu. Ti
pini su: Birmingham Breakdown,
Black & Tan Fantasy (The Begin
ning: 1926 1928); Black & Tan
Fantasy (druga verzija), Jubilee
Stomp (The Works Of Duke Elling
ton, Vol 1); Got Everything But You
(The Works Of Duke Ellington, Vol
2). Kada govorim o o najboljim
Hardwickeovim solim a, dva se nala
ze na dvije razliite snim ke skladbe
In A Sentimental Mood (The Elling
ton Era, Vol 2 i The Works Of Duke
Ellington, Vol 18), nastale 1935. i
1945. Svestran Hardw ickeov talent
omoguio mu je da so lira na
sopran-saksofonu (Blues I Love To
Sing) i na bariton-saksofonu (Blue
Bubbles) (sve na The Works Of
Duke Ellington, Vol 1). to se
skladateljskog rada tie, njegova
najpoznatija (i nesum njivo najbolja)
skladba je elegantna Sophisticated
Lady.
Otto Hardwicke bio je neobino
pouzdan suradnik u ije m ultiinstru-
m entalistike sposobnosti svirao
je takoer bas-saksofon i klarinet,
teno kao i ostale instrum ente
nikada nije trebalo posum njati.
Hardwicke, koji se poeo baviti
glazbom svirajui bas i C-saksofon,
a zatim i violinu, suraivao je s
Elmerom Snowdenom i W ilburom
Sweatmanom, da bi konano za
uzeo mjesto u prvom Ellingtonovom
orkestru. Kada je prvi put napustio
Ellingtona svirao je u Parizu, a
zatim s vlastitim i tuim sastavim a
(ukljuujui Chicka Webba (->),
Noblea Sisslea, itd). Kada se, 1946,
definitivno povukao iz Ellingtonovih
redova, bio je to i njegov definitivan
raskid s glazbom uope. Umro je
1970.
Diskografija:
Duke Ellington, The Beginning
(1926-1928) (MCA Njemaka)
92
Inovator alt-saksofona, Joe Harriott. Njegovi eksperim enti s free-
-m uziciranjem i fuzijom s indijskom glazbom b ili su proroanski.
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928-1929)
(MCA Njemaka)
Duke Ellington, Rockin' In
Rhythm (1929-1931)
(MCA Njemaka)
Duke Ellington, Toodle-oo
( /Vocalion)
Duke Ellington, The Works Of
Duke, Vols 1, 2, 8 12, 14 18
(RCA Victor Francuska)
Duke Ellington, The Ellington
Era, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Rex Stewart Memorial
(CBS Realm)
Joe Harriott
Roen 1928. na Karibim a alt-sakso-
fonist Joe Harriott doao je 1951. u
Veliku B ritaniju. Na poetku hard-
-boper, H arriott je, slijedei svoj
istraivalaki duh, zaao u mnoga
podruja free-glazbe koja je istrai
vao Ornette Coleman. Raskrstivi s
podjelom na taktove, s fiksiranom
harm onijom i unaprijed postavlje
nim strukturam a, H arriott je na
uspjenom album u Free Form vodio
izvrstan mali sastav (Shake Keane,
truba, Pat Smythe, klavir, Coleridge
Goode, bas i Phil Seaman, bubnje
vi). Sredinom ezdesetih godina
suraivao je s indijskim glazbeni
kom Johnom M ayerom na fuziji
indijske glazbe i jazza, sluei se i
m odusim a i postupcim a free-jazza.
Uz jazz-kvintet i etiri indijska
glazbenika (violina, sitar, tabla,
tam bura) H arriott i Mayer sn im ili su
Mayerove skladbe na album u Indo-
-Jazz Suite. Joe H arriott umro je
1972.
Diskografija:
Free Form (Jazzland/ )
Indo-Jazz Suite
(Colum bia/Colum bia)
Bili Harris
W illard Palm er Bili H arris (roen
1916. u Philadelphiji, Pennsylvania)
bio je jedan od istaknutih osobenja
ka jazz-trom bona, glazbenik straho
vitog ara, stvarne dubine i ekscen
trinog stila, zbog kojega nije pripa
dao ni jednoj kategoriji. to se
spomenutog stila tie, Harrisovo
m uziciranje m oglo se usporediti s
m uziciranjem klarinetista Pee Wee
Russella (->), jo jednog velikog
ekscentrika jazza ija je o rig in a l
nost zbunjivala one koji inzistiraju
na tom e da jazz-glazbenike svrstaju
u pretince sa sum njivim etiketama.
Harrisov bogat zvuk, izvanredan
polet i nepredvidljivo frazira n je
godinam a su dolazili do izraaja u
prvom i kasnijim stadima Woody
ja Herm ana (->) s kojim je proveo
tri razdoblja.
U prvom razdoblju (1944 1946)
Harrisovo se ime udom ailo na
veem dijelu jazz-scene s pojavom
monog prvog stada. H arris je
uskoro postao jedan od n a joriginal-
nijih lanova toga orkestra, s nizom
klasinih sola ukljuujui Bijou, I
Wonder i Welcome To My Dream, te
dvije njegove skladbe, Your
Fathers Mustache i Everywhere
(sve na The Thundering Herds);
posljednja navedena skladba lijepo
d efinira njegov pristup baladam a
(izravniji i o dm jereniji, ali vrlo
nadahnut).
Na koncertnim nastupima Harriso-
ve su brze izvedbe poput Bijou i
Your Fathers Mustache poprimale
jo u zbudljivije razm jere; i njegovo
je koncertno izvoenje balada jo
vie dobijalo na dubini, kao to
pokazuju albumi Woody Herman Al
Carnegie Hall, One Night Stand With
Woody Herman i Woody Herman &
His Orchestra & His Woodchoppers,
Vols 1, 2. Napustivi 1946. Hermana,
radio je s vlastitim sastavom, a
zatim je nastupao i snimao s
C harliejem Venturom s kojim je
redovito izvodio skladbu iji naslov
ne trai nikakvo dodatno objanje
nje Characteristically B. H.
(Charlie Venturas Carnegie Hall
Concert).
Po povratku u Hermanovo drugo
stado (1948 1950), sada kao naj
sta riji lan, H arris je podijelio
najvanija trom bonistika sola s
novopridolim Earlom Swopeom, a
nastupa u novim skladbama s
repertoara poput More Moon, Ten
derly, Music To Dance To, Keeper
Of The Flame (sve na Early Au
tumn). Kada je drugi put napustio
Hermana, postao je manje-vie
stalnim lanom trupe Jazz At The
Philharm onic (s kojom je vrlo uspje
no nastupao ve 1947 (JATP: New
Volumes, 4, 5, 6). lako Harrisova
najbolja ostvarenja ne treba uvijek
traiti u tom kontekstu, njegov je
pouzdan trom bon znatno pridonio
tipinoj uzbudljivosti JATP-a. S tom
je trupom 1953. posjetio Japan
(JATP In Tokyo), izvanredno se
prilagoavajui uobiajenoj ali
stars postavi. Podvojenost njegova
stila na zan im ljiv je nain dola do
izraaja u 15 lajavih korusa
pulzirajueg Jam Session Bluesa s
jedne strane, te u osjeajnosti
njegove baladne solo-toke The
Nearness Of You, s druge strane.
Svirao je s nekoliko sastava (uklju
ujui Sauter-Fineganov, 1953), a
zatim se ponovno vratio Woodyju
Hermanu (1956 1958). Njegovo
m uziciranje, snim ljeno na koncertu
(Pre-Herds), zadrava svu eksplo-
zivnost iz dana prvog stada
(naroito Natchel Blues i At The
Woodchoppers Ball), a u izvedbi
balada (Body & Soul) takoer je
savren. Posljednji put suraivao je
s Hermanom 1959. godine, kada je s
njim doao u Evropu kao lan
specijalno okupljenog anglo-ame-
rikog stada. Godine, 1959. svirao
je i s Bennyjem Goodmanom (-) u
ijem je ansamblu nastupao jo
poetkom etrdesetih godina. S
Goodmanom, Harris je drugi put te
godine (1959) posjetio Evropu.
Preselio se na Floridu, gdje je
ivio i radio (ukljuujui nastupe s
Redom Norvom (-) i nekolicinom
vlastitih grupa), a zatim se na dvije
godine pridruio Charlieju Teagar-
denu (->) (1962-1964). Ponovno je
dnu sezonu proveo s Norvom (1965
1966). Postao je lanom kunog
sastava Tropicana Hotela, Miami.
Prije prelaska na trombon Harris je
svirao saksofon i trubu. Prve profe
sionalne angamane imao je poe
tkom tridesetih godina u Philadelp
hiji, a zatim je dvije godine proveo u
trgovakoj m ornarici (od 1934). Go
dine 1938. ponovno se posvetio
glazbenoj karijeri, nastupajui na
kratko s Geneom Krupom (-),
Rayem M cKinleyjem , Buddyjem
W illiam som i Bobom Chesterom.
U slijedio je zatim prvi angaman s
Goodmanom.
 Izuzmemo li suradnju u velikim
orkestrima i u trupi JATP, Harrisova
diskografska karijera nije bila naro
ito plodna, barem ne u pogledu
snimki koje je rea lizira o pod vla sti
tim imenom. Postoji, ipak, niz izvr
snih snimki koje predstavljaju H arri-
sovu vitalnost i njegov ponekad
bizaran pristup instrum entu, uklju
ujui izuzetnu koncertnu plou iz
1947. na kojoj mu zadivljujue
asistiraju kolege iz Hermanova o r
kestra, Flip Phillips (->), i Chubby
Jackson, s klaviristom Lenniejem
Tristanom (-) kao lanom ritam -
-sekcije (Bill Harris All Stars). Sni
mao je i za tvrtke Normana Granza,
sa svojim sastavim a ili pod vod
stvom Ralpha Burnsa (-) i Philipsa,
te kao kolider Jackson-H arrisova
stada (sve na Kings Of Swing, Vol
2). estokoj svingerskoj snim ci Ge
nea Krupe dodao je jo poleta i
dinamike The Exciting Gene Kru
pa).
Najbolje sam ostalne Fiarrisove
snimke vjerojatno su one s album a
Bill Harris & Friends; rije je o vrlo
nadahnutoj suradnji Harrisa i tenor-
-saksofonista Bena W ebstera (->)
koje prati poticajna ritam -sekcija.
Trombonist je tada ostvario jednu
od svojih najcje lo vitijih baladnih
izvedbi It Might As Well Be
Spring. Veliki osobenjak Bill H arris
umro je 1974. Njegov gubitak pogo
dio je svakoga tko je zaista bio
zainteresiran za razvoj jazz-trom bo-
na, sve kolege-trom boniste.
Diskografija:
Woody Herman, The
Thundering Herds
(Columbia/ )
Woody Herman, His Orchestra
& His Woodchoppers, Vols 1, 2
(First Heard/ )
Jimmy Harrison
James Henry Jimmy Harrison
(roen 1900. u Louisvilleu, Kentuc
ky) bio je vrlo strastven i osjeajan
trom bonist, jedan od prvih stvarnih
stilista na tom instrum entu. S Jac-
kom Teagardenom (->), J.C. Higgin-
bothamom (->) i Miffom M oleom
(->) pridonio je da se jazz-trom bon
udalji od vrstih okvira New Orleans
stila, s naglaskom na kolektivnom
m uziciranju.
T inejder H arrison poeo je uiti
trom bon kada je njegova porodica
preselila u Detroit. Nastupao je na
lokalnoj sceni, zatim je pomagao
ocu u voenju porodinog restorana
u Toledu, Ohio. Nastupao je u
m instrel-predstavam a i skrasio se u
Atlantic Cityju. Svirao je s razliitim
orkestrim a, ukljuujui C harlieja
Johnsona, Sama Woodinga i Hanka
Duncana (->) s kojim se vratio u
Detroit.
Ponovno je preselio u Toledo gdje
je, uz ostale, svirao i s jffm e so m P.
Johnsonom (->). Nastupao je sa Be-bop susree Beefeatera. Pokojni velikan klavira u posjeti
ou-ansam blim a, zatim je otiao u londonskom Toweru.
New York (Fess W illiam s, June
Clark i drugi). Godine 1925 1926. boki osjeaj za blues. Sva kasnija
svirao je s B illyjem Fowlerom , na Hawesova ostvarenja inventivno i
kratko s Dukeom Ellingtonom (->), a estoko svingaju, a tri albuma,
svirao je i u ansam blu Elm era snim ljena u jednom term inu (Ali
Snowdena. Godine 1927. pridruio Night Session) s gitaristom Jimom
se orkestru Fletchera Hendersona Hallom, basistom Redom Mitchel-
(->) s kojim je vrlo pouzdarfo i lom i bubnjarem Bruzom Freema-
strastveno nastupao na ploama, u
/TAVfS nom, pokazuju neiscrpan Hawesov
tem am a poput Hop Off, Feeling
Good, Im Feeling Devilish (The
Fletcher Henderson Story, Vol 2).
Godine 1928. esto je svirao s
TKO ! polet i predanost.
Susret s dvojicom lanova grupe
Curtisa Councea, s tenor-saksofoni-
stom Haroldom Landom i fenome
C harliejem Johnsonom, a njegova A . . nalnim Frankom Butlerom na bub
sola na Johnsonovim snim kam a njevim a, uz inovativnog basista
poput The Boy In The Boat (Charlie Scotta La Fara, rezultirao je neobi

Woody Herman At Carnegie
Hall (MGM/Verve)
Woody Herman, Early Autumn
(Capitol/Capitol Nizozemska)
Woody Herman, Pre-Herds
(Ember)
One Night Stand With Woody
Herman
(Joyce/ )
Ralph Burns Amongst the
JATPs (Verve/ )
Various (Including Ralph
Burns/Bill Harris/Flip Phillips/
Jackson-Harris), Kings Of
Swing, Vol 2 ( /Verve)
Bill Harris & Serge Chaloff &
Woody Herman (A lto / )
Various (Including Bill Harris),
The Herdsmen
( /M ercury)
Charlie Venturas Carnegie
Hall Concert
(Verve/Columbia Clef)
Terry Gibbs & Bill Harris
(Premier/ )
Various (Including Bill Harris),
Saturday Night Jazz' Session
(Everest)
Various (Including Bill Harris),
Jazz At The Philharmonic:
New Vols 4, 5, 6
(Verve/Columbia Clef)
Various, JATP In Tokyo
(Pablo/Pablo)
Bill Harris All Stars
(Jazz Showcase/ )
The Exciting Gene Krupa
(Verve/Verve Njemaka)
Various, The Gillespie Jam
Sessions
( /Verve)
Bill Harris & Friends
(Fantasy/Vocalion)
Johnson/Lloyd Scott-Cecil Scott)
predstavila su izvanredno oputeni
swing i pjevni, topao ton.
Ponovno se p ridruio Hendersonu
i ponovno je na ploam a svirao
kvalitetna sola (Wang Wang Blues,
Come On Baby) i privlano pjevao u
skladbi Somebody Loves Me (The
Fletcher Henderson Story, Vol 3).
Dok se orkestar nalazio u Harrisbur-
gu, Pennsylvanija, razbolio
(1930). Nakon oporavka ponovno se
priklju io Hendersonu, a 1931. ne
koliko je mjeseci svirao u orkestru
Chicka Webba (->). Nekoliko snim ki
to ih je rea lizira o s Webbom,
naroito soia na Soft & Sweet i
Heebie Jeebies (A Legend 1929
1936) pokazuju da se njegov talent
razvijao i neposredno p rije sm rti
1931.
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 2, 3 (CBS)-
Charlie Johnson/Lloyd-Cecil
Scott (RCA Victor Francuska)
The Chocolate Dandies
( /Parlophone)
Chick Webb, A Legend
(1929-1936)
(Decca/M CA Njemaka)
Hampton Hawes
K la virist Hampton Hawes, propo-
vjednikov sin, roen je 1928. u Los
.X
no snanim albumom. Kasnija Ha
wesova ostvarenja strogo su artiku
lirana, s veim naglaskom na struk
turi, a album The Green Leaves Of
Hampton Hawes Trio Summer vrhunac je u tom smislu.
(Contem porary): Hawesovi poeci. Ovisnost o drogi i osuda na zatvor
nisu utjecali na njegov talent; njego
Angelesu. U devetnaestoj godini va autobiografija Raise Up Off Me
svirao je u malom sastavu trubaa sveobuhvatno prikazuje svijet be-
Howarda McGheeja s Charliejem -bopa. Suradnja na albumu Arta
se P jrk e ro m (Lullaby In Rhythm), a Peppera Living Legend bijae Ha-
Parkerov utjecaj nikada nije napu wesovim labuim pjevom: umro je
stio njegovo m uziciranje. Potkraj 24. svibnja 1977.
etrdesetih i poetkom pedesetih
godina Los Angeles je bio pun be- Diskografija:
-bop sastava, pa je Hawes svirao s The Trio
mnogim velikanim a: Dexterom Gor- (Contem porary/Contem porary)
donom, Teddyjem Edwardsom i All Night Session
W ardellom Grayem (Jazz Concert (Contem porary/Contem porary)
West Coast i Wardell Gray For Real
Central Avenue). (Contem porary/Contem porary)
Godine 1955. potpisao je ugovor s The Green Leaves Of Summer
tvrtkom Contem porary, a njegov je (Contem porary/Contem porary)
prvi album (The Trio) predstavio Seance
karakteristino valoviti attack i du (Contem porary/Contem porary)
Coleman Hawkins
Ne bi bilo daleko od istine ustvrdim o li da je Coleman Hawkins (roen
1904. u St Josephu, M issouri) sam sam cat a firm irao saksofon kao
individualan i pouzdan instrum ent. Prije negoli je Hawkins potkraj
dvadesetih godina dem onstrirao svoje udo, na saksofon se gledalo
gotovo kao na glazbenu dosjetku. Hawkins ne samo da je (uz Sidneyja
Becheta (-) na sopran-saksofonu) bio pionirom saksofona uope, on je
takoer postao prvim i neospornim m ajstorom tenor-saksofona. S

93
izuzetkom Lestera Younga (->), Bena W ebstera (-), Johna Coltranea (->)
i Sonnyja Rollinsa, on ostaje najvanijim protagonistom toga instrum enta i
malo je vjerojatno da e se taj status ikada izm ijeniti.
lako njegovo blues-m uziciranje nije uvijek bilo savreno, (u tom se anru
uistinu razvio tek 15 20 godina p rije sm rti), Hawkins je u svim ostalim
aspektima bio besprijekoran, u ka rije ri koju je zapoeo kao lan prateeg
sastava pjevaice Mamie Smith (rije je o grupi Jazz Hounds s kojom je
1923. doivio diskografski debi), nastavio kroz zapaeno razvojno
razdoblje vodeeg solista u orkestru Fletchera Hendersona (->) (1923
1934) (s izuzetkom Louisa Arm stronga (->), ali na kratko), da bi postigao
status jednoga od najistaknutijih virtuoza u jazzu (1934 1939).
Hawkins je nastavio karijeru voenjem vlastitog big banda (1940), zatim
razdobljem be-bopa (1943 1949) i sudjelovanjem u raznim jazz-
-paketima poput Jazz At The P hilharm onic (1946 1968). Ta karijera
obuhvaa zauujue velik broj m alih sastava i doslovno stotine snim anja
na kojim a je njegov nesavladiv tenor-saksofon in sp irira o grupe i kolege-
-instrum entaliste kao to su Mound City Blue Blowers, 1929 (The Complete
Coleman Hawkins, Vol 1 (1924 1940/Body & Soul), Lionel Hampton (->),
The Big 5our\da o f t THE
Colercvarv Hawhirva i COMMODORE)
>. SERIES h
and
CKu Berry
The Big Sounds Of Coleman H awkins & Chu B e rry (London).
M ajstorski zvuci tenor-saksofona iz tridesetih i etrdesetih godina.
1939 (The Complete Lionel Hampton/Lionel Hamptons Best Records, Vols
3, 6), Duke Ellington (->), 1962 (Duke Ellington Meets Coleman Hawkins),
Sonny Rollins, 1963 (The Bridge/Sonny Meets Hawk), Django Reinhardt
(->), 1937 (Django Reinhardt & The American Jazz Giants/Django & His
American Friends, Vol 1 ) i njegov najvei rival, Lester Young (Coleman
Hawkins/Lester Young). Konfrontaciju Hawkinsova i Youngova tenor-
-saksofona na ovom posljednjem album u apsolutno je fascinantno uti,
ako ni zbog ega a ono zbog dram atine razlike u pristupu instrum entu.
Youngov lijeni zvuk, njegovo legato-m uziciranje velike ritm ike
suptilnosti, s povrem enim riffovim a u dubokom registru tenor-saksofona,
suprotstavlja se bogatom, rapsodinom , ukraenijem Hawkinsovom stilu
punog tona.
Prve Hawkinsove snim ke pokazuju da je ak i on m orao nauiti kako da
se oslobodi nesavrenosti koja je do m in ira la meu prvim jazz-sak-
sofonistim a (The Fletcher Henderson Story, Vol 1). No, Hawkinsov se
istraivalaki duh dokazao ve i u tim poetnim danim a, p rim je rice u Old
Black Joes Bluesu (The Henderson Pathes) iz 1923. godine.
Osim snim ki s M am ie Smith, Hawkins je sudjelovao i na snim anjim a
Bessie Smith (->) The Empress i Nobodys Blues But Mine) i Ma Rainey
(->) (Ma Rainey). Na ovom drugom snim anju Hawkins je kruto i negfijatno
svirao bas-saksofon, instrum ent koji je, poput klarineta, povrem eno
koristio u Hendersonovom orkestru. Dok je nastupao s Hendersonom,
afirm irao se kao tenor-saksofonist u snim kam a poput The Stampede
(Fletcher Henderson Story, Vol 1), Whiteman Stomp, Hop Off i Feeling
Good (Vol 2), Freeze An Melt, Blazin, Sweet & Hot i Hot & Anxious (Vol 3).
Z an im ljiv solo iz Henersonova razdoblja, s jo jednim progresivcem
dvadesetih godina, Henryjem Red Allenom (-) moe se pronai u
Hawkinsovoj skladbi Queer Notions. Tu temu Hawkins je ponovno snim io
mjesec dana kasnije, takoer s Hendersonom i Allenom . Obje verzije jo
zvue avangardno za to doba (1933).
Godine 1934. Hawkins je napustio Hendersona i p rihvatio poziv
engleskog voe plesnog orkestra, Jacka Hyltona, da postane njegovim
solistom . S Hyltonom je nastupao u Velikoj B rita n iji i Francuskoj, a u tom
razdoblju je i redovito snim ao.
arolikost drutva u kojem se Hawkins kretao za svog boravka u Evropi
moe se uoiti po tada rea lizira n im snim kam a; svirao je sa zemljakom
Bennyjem arterom (->) i nizozem skim jazz-ansam blom (Benny arter
With The Ramblers & His Orchestra), s Djangom Reinhardtom , arterom i
raznim francuskim glazbenicim a (Django Reinhardt & The American Jazz
Giants/Django & His American Friends, Vol 1), s britanskim klaviristom
Stanleyjem Blackom i ritam -sekcijom (Jazz Pioneers 1933 36/Ridin In
Rhythm), s ranije spom enutim nizozemskim ansam blom Ramblers (The
Hawk In Holland) i s Hyltonovim orkestrom (Ridin In Rhythm).
U predveerje II svjetskog rata vratio se u SAD. Tu je u listopadu 1939.
rea lizira o najpoznatiju snim ku koja predstavlja jedinstveno umijee
Colem ana Hawkinsa, Body & Soul (The Complete Coleman Hawkins, Vol
1: 1924 1940: Body & Soul), snimku koja e uskoro nakon objavljivanja
ui meu besm rtne izvedbe jazza. Ona se u m nogim aspektim a pokazala
novim polazitem u toku narednog desetljea Hawkins se naime,
barem na ploama, predstavio u najkvalitetnijem izdanju uope.
Bez obzira na problem e to ih je donio rat, usprkos zabranam a snimanja
to su ih donijela dva najvea udruenja m uziara, Hawkins je u studijima
za snim anje proveo vie vrem ena od veine svojih kolega. Za postojanost
V BUH DE DAH YESTER D A YS W OODYN YO U RAIN BO W MIST DISORDER AT
THE BO R D ER
BAH U BAH
F E E L IN G Z E R O B E A N S TA LK IN G A G A IN
IT S O N L Y A PAPER M O O N
I SU R RE N D ER DEAR
SO PH ISTICATED LADY - SIH SAH
The M any Faces Of Jazz, Vol 52: Coleman Hawkins (Mode,
Francuska). Hawk se zabavlja s nekolicinom protobopera.
njegovih izvedbi u tom e razdoblju tipino je neodoljivo Hawkinsovo
m uziciranje na prvom koncertu pod patronatom magazina Esquire (The
First Esquire Concert, Vols 1, 2), te u grupi Esquire All Stars Hawkinsa i
Leonarda Feathera godinu dana ranije, 1943 (The Big Sounds Of Coleman
Hawkins & Chu Berry). Oba album a sadre tipino rapsodinu
Hawkinsovu interpretaciju balade My Ideal. Godine 1943 1944. tenorist je
naroito intenzivno snim ao za tvrtke Signature (Classic Tenors) i Keynote
(Cattin i Swing!), Na tim snim anjim a suradnici su mu bili trubai Buck
Clayton (->), C harlie Shavers (->) i Roy Eldridge (-); saksofonisti Tab
Smith, Don Byas (-* ) i H arry Carney (->); kla viristi Teddy Wilson (-*) i
Johnny G uarnieri (->); bubnjari Cozy Cole (-) i Big Sid Catlett (-).
Najzapaenije Hawkinsove snim ke iz etrdesetih godina nastale su
izmeu 1944 1946. Prva su i najznaajnija dva Apollo-snim anja iz
veljae 1944. S trubaem Dizzyjem G illespiejem (->) i saksofonistom-
-skladateljem -aranerom Buddom Johnsonom (-) kao najistaknutijim
pojedincim a u ansamblu od 11 lanova, ona se openito sm atraju prvim
diskografskim term inom be-bopa (The Many Faces Of Jazz, Vol 52:
Coleman Hawkins).
lako osnovni Hawkinsov stil nije pretrpio drastine izmjene, on se s
oitim entuzijazm om prilagoava m ladim boperim a, npr. u Gillespiejevoj
tem i Woodyn You i u Bu-De-Dah (koju su napisal#Btidd Johnson i klavirist
Clyde Hart). Hawkins zapravo nikada nije bio prototip bop-glazbenika, ali
kao to su pokazale kasnije snimke, dobro je razum io ideje mlaih
glazbenika iako su neki kritia ri pokuavali osporiti to razdoblje
njegove karijere. Uskoro nakon tog povijesnog snim anja Hawkins je
angairao jo jednog protagonista be-bopa, Theloniousa Monka (->), i s
njim je nastupao u 52. ulici; duo je snim ao za kratkotrajnu tvrtku Joea
Davisa (Bean & The Boys). Potkraj te godine Hawkins je zbog kalifornijske
tu rn e je okupio sastav pod utjecajem bopa s trubaem Howardom
McGheejem >). Ta izvrsna grupa, s pojaanjim a poput Vica Dickensona
(->), trom bon, A llana Reussa, gitara i Johna Simmonsa, bas koji su
nastupili na tri term ina, o stvarila je jedan od najboljih Hawkinsovih
album a uope, Hollywood Stampede. Raskone izvedbe balada (What Is
There To Say?, Im Thru With Love, April In Paris, itd.) nadopunjuju
estoka, uzbudljiva i prekrasno izraena Hawkinsova sola u svingerskim
temama, meu kojim a je n a jza n im ljivija Rifftide. Rije je o Hawkinsovoj
bop-skladbi koja koristi harm onijski slijed tem e Lady Be Good i koju je
devet godina kasnije snim io Thelonious Monk pod nazivom Hackensack,
pa se ona pripisuje obojici skladatelja, s razliitim naslovima.
Monk se 1957. ponovno udruio s Hawkinsom na snim anju za tvrtku
Riverside (Thelonious Monk & John Coltrane); Hawkins ponovno ne
djeluje ni izgubljeno, ni zastario. O stvario je brojne turneje s trupom Jazz
At The Philharm onic; bez obzira na postave okupljenih glazbenika,
Hawkins svira karakteristinom snagom (Jazz At The Philharmonic 1946,
Vol 2 i Jazz At The Philharmonic In Europe, Vols 1, 3). Potkraj etrdesetih
godina i nadalje je suraivao s izuzetno velikim brojem dezista, m ladih i
starih, ukljuujui bopere (Greatest Of The Small Bands, Vol 2, The Hawk
Flies i Essen Jazz Festival All Stars With Bud Powell/Hawk In Germany),
kao i za tadanje uvjete suvrem enije mainstream glazbenike
poput trubaa Henryja Red A liena (Henry Red Allen & His All Stars, Duke Ellington Meets Coleman Hawkins (Im pulse/Im pulse)
Vol 5), Roya Eldridgea (The Moods Of Coleman Hawkins), Bucka Claytona
(The High & Mighty Hawk) i Clarka Terryja (-) (Giants Of The Tenor
Saxophone: The Genius Of Ben Webster & Coleman Hawkins). Suraujui
s nizom veterana, prim je rice na album im a Jam Session At Swingville, The
Big Challenge, Henry Red Allen, Vols 4, 5, The Big Reunion i Hawk
Eyes, kao i s bliskim m ainstream -m odernistim a (Siftin In ili The
Greatest Jazz Concert In The World), Hawkins je poletom i zagriljivom
strastvenou koja je g ra n iila s bijesom sprem no odgovarao na svaki
izazov. U neobino se estok duel upustio 1963, na snim anju sa Sonnyjem
Rollinsom (The Bridge/Sonny Meets Hawk): Dvojtca nezaobilaznih
glazbenika surauju na najefektniji nain.
Postoje prie da se Hawkins potkraj ivota doim ao ogorenim ,
frustriranim ovjekom. Bilo to vjerodostojno ili ne, njegovo je m uziciranje
nakon 55. godine ivota dobilo novu estinu koja je potrajala sve do sm rti
od bronhijalne pneum onije, u svibnju 1969. u New Yorku. Ona je osobito
prisutna na koncertnim izvedbam a s poetka ezdesetih godina koje su
zabiljeene na radio-snim kam a iz 1962. i 1969 (Centerpiece), te na brojnim
snimanjima poput onog prijateljskog, ali ratobornog sastanka s kolegom
tenor-saksofonistom Benom W ebsterom (Blue Saxophones). To Hawkinso-
vo izdanje daleko je, barem vrem enski, od virtuoznih izvedbi njegova
klasinog repertoara poput Its The Talk Of The Town (The Big Bands
1933/Ridin In Rhythm), The Man I Love, How Deep Is The Ocean? (Classic
Tenors), Georgia On My Mind (Recordings Made Between 1930 & 1941), I
Can't Believe That Youre In Love With Me (Coleman Hawkins Memorial
1940), Chicago (Coleman Hawkins At The Savoy 1940) ili od zauujue
inventivne, izvanredno evokativne izvedbe bez pratnje u tem i Picasso
(The Moods Of Coleman Hawkins). No, valja pritom im ati u vidu da je
Coleman Hawkins uvijek dom inirao meu jazz-virtuozim a, da je paljivo
pratio sve vane stilske prom jene koje su za njegova ivota zadesile jazz,
a da se pritom, do samog kraja, vrsto drao vlastitog puta.
Svoj privatni ivot uglavnom je strogo uvao za sebe, im ao je tek
nekoliko bliskih prija te lja. Tvrdi se da su ga oni posljednjih godina prije
smrti doslovno odravali na ivotu, in zistira ju i da svoju dnevnu koliinu
brendija nadopunjava barem jednim obrokom tjedno (jeo je samo kinesku
hranu). Na jednom od posljednjih zapaenih angam ana nastupio je tek
nekoliko tjedana p rije sm rti, u drutvu s dugogodinjim glazbenim
suradnikom i p rijateljem Royem Eldridgeom.
Coleman Hawkins, Hollywood Stampede (C apitol/C apitol Nizozemska)
Various (Including Coleman Hawkins), In Concert (Phoenix)
The Moods Of Coleman Hawkins ( /Verve)
At Ease With Coleman Hawkins (Prestige Moodsville)
Berry (The Big Sounds Of Coleman Hawkins & Chu Berry)
( /London)
Coleman Hawkins, The High & Mighty Hawk (Felsted/Vocalion)
Coleman Hawkins All Stars (Prestige Swingville)
Coleman Hawkins, Centerpiece (Phoenix)
Coleman Hawkins/Ben Webster, Blue Saxophones (Verve/Verve)
Coleman Hawkins/Bud Powell, Essen Jazz Festival All Stars With
Bud Powell (Fantasy)/Hawk In Germany (Black Lion)
Giants Of The Tenor Saxophone: The Genius Of Ben Webster &
Coleman Hawkins (Columbia/CBS)
Various, The Greatest Jazz Concert In The World (Pablo/Pablo)
Sonny Rollins, The Bridge/Sonny Meets Hawk
(RCA Victor Francuska)
Various, Jazz At The Philharmonic In Europe, Vols 1, 3
(Verve/Verve)
Thelonious Monk & John Coltrane (Milestone)
Various, Sittin' In (Verve/C olum bia Clef)
Various, Jam Session At Swingville (Prestige/Prestige)
Various, The Big Challenge (Jazztone/Concert Hall)
Various, The Big Reunion (Jazztone/ )
Coleman Hawkins/Roy Eldridge, Hawk & Roy (Phoenix)
Henry Red Allen, Vols 4, 5 (RCA Victor Francuska)
Various, The First Esquire Concert, Vols 1, 2 ( /Saga)
Various (Including Coleman Hawkins), The Greatest Of The
Small Bands, Vol 2 (RCA Victor Francuska)
Vica Lewisa, Am brosea i Jacka
Parnella, da bi 1955. osnovao vla sti
Tubby Hayes ti, kratkotrajni oktet. Godine 1957.
udruio se s kolegom tenor-sakso-
Roen 1935. u Londonu, m ultiinstru
m entalist Tubby Hayes um ro je Fenom enalno ta lentirani Tubby
1973. Svirao je tenor-saksofon u Hayes, k o lid e r grupe Jazz
sekstetu Kennyja Bakera, proveo je C ouriers s dva tenor-saksofona i
etiri godine u velikim orkestrim a o riginalan vibrafonist.

Diskografija:
The Complete Fletcher Henderson (RCA V ic to r/ )
Fletcher Henderson, Vols 1 3 (RCA Victor Francuska)
The Fletcher Henderson Story (C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story, Vols 1 4 (CBS)
Fletcher Henderson, The Henderson Pathes ( /VJM)
Ma Rainey, Ma Rainey (Milestone)
Bessie Smith, The Empress (Columbia/CBS)
Bessie Smith, Nobodys Blues But Mine (Columbia/CBS)
Coleman Hawkins, Recordings Made Between 1930 & 1941
(CBS Francuska)
Spike Hughes & His All Star American Orchestra (London/Ace of Clubs)
The Chocolate Dandies (Parlophone)
Various, The Big Bands 1933 (Prestige)/
Ridin In Rhythm (World Records)
Various, Django Reinhardt & The American Jazz Giants (Prestige)/
Django & His American Friends, Vol 1 (HMV)
The Complete Coleman Hawkins, Vol 1 (1924-1940): Body & Soul
(RCA Victor Francuska)
Coleman Hawkins, Swing! (Fontana)
Coleman Hawkins, Cattin (Fontana)
Coleman Hawkiqs Memorial 1940 (Jazz Society)
Coleman Hawkins At The Savoy 1940 (Sunbeam)
Coleman Hawkins, Bean & The Boys (Prestige)
Coleman Hawkins, The Hawk In Holland ( /A ce of Clubs)
Benny Carter With The Ramblers & His Orchestra (Decca Francuska)
The Complete Lionel Hampton (B lu e b ird )/
Lionel Hamptons Best Records, Vols 3, 6 (RCA Victor Francuska)
Coleman Hawkins, The Many Faces Of Jazz, Vol 52 (Mode Francuska)
Coleman Hawkins, The Hawk Flies (M ile sto n e / )
Various, Jazz At The Philharmonic, Vols 1, 2 (Verve)
Coleman Hawkins Lester Young (Spotlite)
Coleman Hawkins/Lester Young, Classic Tenors
(Contact/Philips International)
Coleman Hawkins, Hawk Eyes (Prestige/Xtra)
Various (Including Coleman Hawkins), The Big Three
(Bob Thiele M usic/RCA Victor)
fonistom Ronniejem Scottom i osno definitivnom Hayesovom albumu
vao Jazz Couriers, popularnu hard- Mexican Green nalazi se briljantna,
-bop skupinu koja je potrajala dvije i duga naslovna skladba koja poka
pol godine. Osim nabijenog, brzo zuje da je Hayes uvaavao mogu
poteznog tenor-saksofona, Hayes je nosti im provizacije iz razdoblja
odlino svirao vibrafon: Whisper Not nakon Coltranea i Colemana.
(The Message From Britain) i Some Hayes je bio najbolji glazbenik
Of My Best Friends Are Blues (Jazz britanske jazz-scene pedesetih go
Couriers In Concert). If This Isnt dina, a njegova prerana sm rt sna
Love i What Is This Thing Called no je pogodila m oderni jazz.
Love bili su tipini udarni brojevi
Jazz Couriersa. U big bandu Tubby- Diskografija:
ja Hayesa svirali su najbolji britan The Jazz Couriers, The
ski glazbenici, prim je rice saksofoni- Message From Britain
sti Pete King i Bobby W ellins, te (Jazzland/ )
trubai Jim m y Deuchar (Tubbs The Jazz Couriers, In Concert
Tours), dok je Hayesov kvartet iz ( /M usic For Pleasure)
1967. ukljuivao Mikea Pynea na Tubbs Tours ( /Fontana)
klaviru, Rona M athewsona na basu i Mexican Green
Tonyja Levina na bubnjevima. Na ( /Fontana)
Fletcher Henderson
Kom plet od etiri ponovno izdane ploe vanih snim ki orkestra Fletchera
Hendersona (1923 1938), prvobitno o bjavljenih p rije mnogo godina, zove
se A Study In Frustration (otprilike Prim jer frustracije), zbog toga to
Henderson, jedan od tri istaknuta pionira big band jazza, nikada nije u
cjelosti bio priznat, niti je zadobio svestranu podrku koja je za swing ere
pripala Bennyju Goodmanu (->). U repertoar svoga orkestra Goodman je
uvrstio mnoge aranm ane to ih je Henderson ranijih godina napisao za
vlastitu, nezaobilaznu skupinu, a ne sm ijem o zaboraviti ni Goodmanovo
koritenje strukture velikog orkestra koju je njegov sta riji kolega
patentirao dvadesetih i tridesetih godina, lako se godinam a o tome
moda i previe govorilo, injenica je da Fletcher Ham ilton Henderson
(roen 1898. u Cuthbertu, Georgia) nikada nije stekao slavu koju je, sudei
po pionirskim ostvarenjim a na ovom planu, nesum njivo zasluio.
Njegovi prvi ansambli zvue prim itivno, ukoeno i ne osobito uzbudljivo
u usporedbi s kasnijim verzijam a, no dolaskom tridesetih godina
Henderson je a firm irao o riginalan stil koji se pokazao barem toliko
utjecajnim , koliko i Ellingtonov (->) iz istog razdoblja.
Sam Henderson potekao je iz dobrostojee porodice; otac je bio
ravnatelj uiteljske kole u Maconu, Georgia; pohaao je koled i
diplom irao na Atlanta U niversityju. Svirao je kla vir na nastupim a kolskog
orkestra. Godine 1920, kada je zavrio prvi stupanj fakulteta, Henderson je
doao u New York, toboe s nam jerom da se upie na Colum bia
University. No, zaposlio se kao suradnik tvrtke Pace & Handy Music Co.
Napustio ju je slijedee godine kako bi okupio pratei sastav pjevaice
Ethel Waters (->) i njene trupe s kojom je godinu dana proveo na turneji. S
Watersovom je redovito snim ao (Oh Daddy! i Jazzin Babies Blues).
Po povratku u New York postao je kuni kla virist diskografskih tvrtki,
pratei mnoge istaknute blues-pjevaice, p rim je rice Bessie Smith (->)
(Nobodys Blues But Mine i The Worlds Greatest Blues Singer), Mamie
Smith, Albertu Hunter, T rixie Smith i Ma Rainey (Ma Rainey).
Istini za volju, Henderson je bio korektan, p rije negoli nadahnut pratitelj
njegovo m uziciranje, p rim je rice , s Bessie Smith teko se moe
usporediti s pratnjom Jam esa P. Johnsona (->). Godine 1924. imenovan je
efom tek okupljenog ansam bla koji je nastupao na dva dua angamana
u njujorkim dvoranam a Club Alabam i Roseland Ballroom , te gostovao
na drugim njujorkim pozornicam a i u ostalim veim gradovim a.
Vjerojatno prve vane snim ke toga ansam bla rea lizira n e su za tvrtku
Pathe (The Henderson Pathes) i tada se ja vio niz istaknutih Hendersono
vih suradnika: araner, skladatelj, saksofonist i kla rin etist Don Redman
(*), trom bonist C harlie Green, kla rin etist i saksofonist Buster Bailey (->),
bubnjar Kaiser M arshall i, najznaajniji meu svima, saksofonist i
klarinetist Coleman Hawkins (-). Te prve snim ke vanije su zbog
solistikih doprinosa lanova, negoli zbog (ponekad) autsajderskih
aranm ana i povrnog kolektivnog m uziciranja. Prva stvarno znaajna
sola ipak je odsvirao Louis Arm strong (->) koji je oko 14 m jeseci nastupao
s Hendersonom (1924 1925). Eksplozivno A rm strongovo m uziciranje u
snim kam a Go Long Mule, Shanghai Shuffle, Copenhagen, Everybody
Loves My Baby, How Come You Do Me Like You Do?, Sugarfoot Stomp i
T.N.T. (The Fletcher Henderson Story/The Fletcher Henderson Story, Vol
1) i Tell Me Dreamy, My Rose M arie i Twelfth Street Blues (The Henderson
Pathes) kao da vraa ostale lanove orkestra u drugu liqu Redman je bio
odgovoran za mnoge poetne aranm ane u svakom sluaju za one
bolje. (Zanim ljiva je i zapaena razlika izmeu jalovosti poetnih
ostvarenja poput Dicty Bluesa i kasnijih aranm ana poput onoga za
Dippermouth Blues).
Henderson je na ovome planu doao na svoje tek 1933 1934, a ak je
i tada bio dovoljno razb o rit da posegne za tuim aranerskim talentim a,
naroito Bennyja artera (->) i svog m laeg brata Horacea Hendersona
(->). O bojica su kasnije pisali izvanredne aranm ane za orkestar.
Henderson je koristio i ve poznate aranm ane, npr. Singin The Blues,
96
My Gal Sal (The Fletcher Henderson Story/The Fletcher Henderson Story,
Vol 3). Meu najboljim Hendersonovim aranm anim a navodimo: Blue
Moments, Sing You Sinners, Moten Stomp, Can You Take It (The Fletcher
Henderson Story/The Fletcher Henderson Story, Vol 4), Shanghai Shuffle
(First Impressions 1924 1931), Down South Camp Meetin, Wrappin It Up,
Hotter Than EM (Swings The Thing 1931 1934).
Godine 1935. Henderson je ostao bez orkestra. Prihvatio je ponudu da
postane glavni araner orkestra Bennyja Goodmana. (U knjizi Richarda
Hadlocka, Jazz of the 20's, postoji poglavlje koje znatno osvjetljava
karijeru Fletchera Hendersona i njegova nekadanjeg suradnika Dona
Redmana. to se tie pregleda injenica i dokum entacije o Hendersonu,
njegovim orkestrim a, lanovim a i si., dovoljno je posegnuti za knjigom
W altera C. Aliena Hendersonia: The M usic Of Fletcher Henderson & His
M usicians, bio-diskografijom m onum entalnih proporcija.)
Suradnja Goodmana i Hendersona obojici je koristila; Hendersonu je
om oguila da 1936. ponovno pokrene vlastiti orkestar koji je u svojim
redovim a imao izvanredne glazbenike kalibra Chu Berryja (), Big Sid
Catletta (->), Hiltona Jeffersona (-), Eddieja Barefielda i dva biva lana,
Bustera B aileyja i Johna K irbyja (->). Pomlaeni orkestar odlino je
zapoeo hit ploom Christopher Columbus svojom prvom snimkom, ali
nije bio u stanju da nastavi u istom stilu.
Sredinom 1939. Henderson je konano ponovno posustao i opet se
p ridruio Goodmanu. D jelovalo je moda iznenaujue to je Goodman
postavio Hendersona i za klavirista orkestra, umjesto daleko superiorni
jeg Jessa Stacyja (->), te razliitih m alih grupa (umjesto Teddyja Wilsona
(-<) koji je bio otiao). Ta je situacija potrajala tek do oujka 1940, kada je
Hendersonovo mjesto zauzeo Johnny G uarnieri (-). (Mnogi su kritiari
opanjkavali Hendersona zbog njegove klaviristike neprimjerenosti
Goodmanu.) Kao araner i skladatelj zadrao se do slijedeeg sijenja
kada je ponovno osnovao veliki orkestar.
Henderson je neizm jerno pomogao Goodmanu da postane Kralj
swinga i da njegov orkestar stekne ogrom nu popularnost, napisavi
izvanredne aranm ane za skladbe Remember, Three Little Words, When
Buddha Smiles, Honeysuckle Rose (The Big Band Sound Of Benny
Goodman), Down South Camp Meetin, Sugarfoot Stomp, Bugle Call Rag,
Sometimes I'm Happy, Blue Skies, King Porter Stomp (The Complete
Benny Goodman, Vols 1 3/Benny Goodman, Vol 5 1935 1938), Changes,
Wrappin It Up, Please Be Kind, Get Happy i I Cant Give You Anything But
Love (The Complete Benny Goodman, Vols 1 3/Benny Goodman, Vol
6 (1935 1938): The Fletcher Henderson Arrangements). Rije je o
aranm anim a koji, napisani za Hendersonov sastav, autoru nikada nisu
priskrb ili titulu tipa Kralj swinga, ali koje je Goodmanov orkestar, da
budemo korektni prem a njemu, izvodio vjetije i, ponekad, prilino
uzbudljivo. (Z a n im ljivije pojedinosti i inform acije o Goodman-Henderso-
novoj suradnji mogu se pronai u knjizi The Kingdom of Swing Bennyja
Goodmana i Irvinga Kolodina.)
5 Goodm anovim blagoslovom Henderson je 1941. ponovno pokuao
voditi vlastiti orkestar. No, nikako da mu poe za rukom, lako su ta i
slijedee postave izmeu 1941. i 1945 ukljuivale mnoge perspektivne
instrum entaliste meu njim a Arta Blakeyja (->), Dextera Gordona (->),
Sahiba Shihaba, Vica Dickensona (->) i Emmetta Berryja (-)
Henderson nikada nije mogao oivjeti privlanost prolih dana.
Godine 1947. vratio se ulozi stalnog Goodmanovog aranera. Izmeu
1948. i 1949. ponovno se udruio s Ethel Waters, s kojom je nastupao na
turnejam a. Sa skladateljem i klaviristom J.C. Johnsonom napisao je reviju
Jazz Train, okupivi poseban ansambl za izvedbu u njujorkom Bop
Cityju. U klubu Cafe Society Downtown predvodio je sekstet u kojem su
nastupali Lucky Thompson (-) i Jim m y Crawford (->); angaman je naglo
prekinut u prosincu 1950. kada je Henderson doivio srani udar.
Prireena je posebna radio-em isija u kojoj je nastupio originalni
Goodmanov trio s gostim a poput Bucka Claytona (->), Johnnyja Smitha i
Loua M cG arityja. Snim ka je objavljena na ploi (Benny Goodman Trio For
The Fletcher Henderson Fund), a prihod je otiao bolesnom glazbeniku.
Srani udar, a zatim jo jedan (1952), dotukli su Fletchera Hendersona
koji je 1952. prem inuo u Harlem Hospitalu. Ponovno okupljen ansambl
Fletcher Henderson All Stars nastupio je na Great South Bay Jazz
Festivalu, Long Island, New York, 1957, nakon ega su sudionici (a meu
njim a i Hendersonovi suradnici poput Rexa Stewarta (->), Bennyja
M ortona (-*), J.C. Higginbotham a (-*), Bustera Baileyja, Dickyja Wellsa
(->) i Colem ana Hawkinsa) snim ali za tvrtku Jazztone (The Big Reunion),
koristei o riginalne aranm ane najpoznatijih skladbi. Za razliku od
mnogih slinih okupljanja, glazba ove sjajne postave rezultirala je
izuzetnom kvalitetom . Da je tome mogao posvjedoiti za ivota, Fletcher
Henderson nesum njivo bi bio nevjerojatno zadovoljan.
U toku svoje ka rije re Henderson je pisao aranm ane i za orkestre Counta
Basieja (-), asa Loma Orchestra, Teddyja Hilla, Jacka Hyltona, Ishama
Jonesa, za brau Dorsey i W illa Bradleyja.
Diskografija:
Ethel Waters, Oh Daddy! (B io g ra p h / )
Ethel Waters, Jazzin Babies Blues (B iograph/ )
Bessie Smith, Nobodys Blues But Mine (Columbia/CBS)
Bessie Smith, The Worlds Greatest Blues Singer
(Columbia/CBS)
Trixie Smith (C ollectors Classics)
Ma Rainey, Ma Rainey (Milestone)
Fletcher Henderson, The Henderson Pathes Fletcher Henderson
6 His Orchestra (1923-1925) ( /Fountain)
The Fletcher Henderson Story (Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story, Vols 1 4 (CBS)
 Fletcher Henderson, First Impressions (1924-1931)
( /M C A Njemaka)
Fletcher Henderson, Swings The Thing (Decca/M CA Njemaka)
Fletcher Henderson Orchestra 1923-1927 (Riverside)
The Complete Fletcher Henderson (RCA V icto r)/
Fletcher Henderson, Vols 1 3 (RCA Victor Francuska)
Fletcher Henderson & His Orchestra, Vols 1, 2 (C ollector's Classics)
Various (Including Fletcher Henderson), The Big Bands (Prestige)/
Ridinln Rhythm (World Records)
Benny Goodman, Vols 5, 6 (1935-1938): The Fletcher Henderson
Arrangements (RCA Victor Francuska)
The Big Band Sound Of Benny Goodman ( /Verve)
Various, 1938 Carnegie Hall Jazz Concert (Columbia/CBS)
Benny Goodman Trio For The Fletcher Henderson Fund
(Columbia/Fontana)
Fletcher Henderson All Stars, The Big Reunion (Jazztone/ )
Rex Stewart/Henderson All Stars, Henderson Homecoming
(United Artists)

Slijedeeg desetljea Horace Hen

Horace Henderson
Horace Henderson (roen 1904. u
Cuthbertu, Georgia) preesto je u
toku svoje karijere bio zasjenjen
starijim bratom Fletcherom Hender
sonom, to se po mnogoemu
pokazalo nesretnom okolnou, la
ko nikada meu vodeim jazz-
-klaviristim a, Horace Henderson bio
je, prim jerice, daleko bolji so list od
Fletchera, a neki Horaceovi aran
mani na razini su aranm ana
njegova brata, ponekad ak i bolji.
Nakon poduka iz klavira koje su
zapoele u 14. godini i naobrazbe
na Atlanta Universityju, Henderson
je tri godine proveo na W ilberforce
Collegeu, gdje je zavrio prvi stu
panj. Tu je osnovao studentski
orkestar koji je, nakon poetnih
nastupa u krugu sveuilita, zapo
eo sa stalnim klupskim nastupim a i
turnejama.
Pod nazivom Dixie Stompers, an
sambl je bio aktivan od 1928. do
1929, s izuzetkom prekida, potkraj
1928, kada je lid e r na kratko
nastupao s drugim sastavom. G odi
ne 1929. ponovno je okupio grupu s
kojom je slijedee dvije godine
nastupao u New Yorku. Kratka lista
glazbenika koji su u tom razdoblju
nastupali s Hendersonovim ansam
blima ukljuuje Bennyja artera
(->), Rexa Stewarta (->), Freddieja
Jenkinsa, B illa Beasona, Tinyja
Bradshawa (-), Sheltona Hem phil-
la, Roya Eldridgea (->) i Sandyja
Williamsa. Grupe su se ponekad
sluile imenom Fletchera Hender
sona (npr. Fletcher Henderson's
Stompers).
Godine 1931. Horace Henderson
prepustio je vodstvo Donu Redma-
nu, iako je s njim nastavio suraiva
ti do 1933. Godinu i pol proveo je s
orkestrom svoga brata (1933
1934), a zatim je pokrenuo jo jedan
orkestar. Godine 1936. vratio se
Fletcheru. Slijedee godine opet se
pojavio s vlastitim ansam blom i to
je stanje potrajalo do 1938. Godine
1939. uslije d ila je jo je d n a avantu
ra velikog orkestra Horacea Hen
dersona, ovaj put s postavom orke
stra Nata Towlesa.
Neto manje od dvanaest mjeseci
proveo je u vojsci (1942 1943),
zatim se vratio Fletcheru H enderso
nu. Godine 1944. postao je p ratitelj
Lene Horne, a 1945. osnovao je jo
jedan veliki orkestar. Godine 1949.
reducirao ga je na m ali sastav.
Pedesetih godina vodio je razne
skupine.
derson ja vlja o se uglavnom iz
Denvera, U toku svoje karijere
napisao je gom ilu aranm ana za
druge voe orkestra. Meu aran
m anim a za Fletchera Hendersona
navodimo: Hot & Anxious, Cornin &
Goin (The Fletcher Henderson
Story/The Fletcher Henderson Sto
ry, Vol 3), Yeah Man!, Queer
Notions, Christopher Columbus,
Blue Lou, Chris & His Gang (The
Fletcher Henderson Story/The Joe Henderson, dinam ian tenor-saksofonist ko ji se nedavno
Fletcher Henderson Story, Vol 4). probitano skrasio u lako sluljivoj kategoriji.
Pisao je vrsne aranm ane i za
Bennyja Goodmana, npr. Japanese boperski koncept obogatio novim
Sandman (Benny Goodman, Vol 4), pristupim a modusima, free-muzi-
Dear Old Southland, Ive Found A Joe ciranjem pa se pokazao dovoljno
New Baby, Walk, Jennie, Walk fleksibilnim da odgovori velikim
(Benny Goodman, Vol 7). Izvanred
Henderson izazovim a glazbe Andrewa Hilla u
na skladba Horacea Hendersona tem i Refuge (Point Of Departure) ili
Big Johns Special (Benny Good jednostavnom blues-ugoaju Lee
man, Vol 5) bila je o m iljena u Roen 1937. u Ohiju, tenor-saksofo- Morganove skladbe Sidewinder (Si
Goodmanovom repertoaru, iako ju nist Joe Henderson stekao je gla dewinder). Hendersonova suradnja
je za Goodmana aranirao Fletcher zbenu naobrazbu u Detroitu. Na s trubaem Kennyjem Dorhamom,
Henderson. Za C harlieja Barneta poetku se in sp irira o album im a posebice na polju latinskih ritmova
(->) Henderson je aranirao Char trupe Jazz At The Philharm onic i Blue Bossa, Recorda-Me (Page
leston Alley (Charlie Barnet, Vol 1) i rhythm -and-bluesom , no njegov p ri One), Trompeta Toccata, Mamacita
Little John Ordinary. Obogatio je stup tenor-saksofonu razvio se pod (Trompeta Toccata) rezultirala je
repertoar orkestra Dona Redmana utjecajem Coltranea i Rollinsa. ez nizom stilski ujednaenih albuma
(Don Redman) prvoklasnim aran desetih godina pojavljivao se kao (In N Out, Our Thing i Una Mas).
m anom skladbe Hot & Anxious. S suradnik na nizu snim anja za tvrtku Hendersonov ugovor s tvrtkom
Redmanom je ostvario i jednu od Blue Note, uvijek pouzdan i odlu M ilestone dao je takoer solidne
svojih n ajboljih kla viristikih izvedbi an. Poput m nogih profesionalaca rezultate. Kao uzbudljiv, miiav
u tem i Nagasaki. Hendersonovo svoga uzrasta i on je (u biti) glazbenik, on se slui bijesnim,
um ijee klavirista u okviru grupe
esto dolazi do izraaja u ansamblu
Chocolate Dandies (The Chocolate
I S O N IN J A P A N " .
Dandies), te u njegovim orkestrim a
(Horace Henderson 1940 i The Big
Bands/Ridin In Rhythm). Hender
son, koji je pratio i B illie Holiday
(->), pisao je za orkestre Tom m yja
Dorseyja (-), Jim m ieja Lunceforda
(->), Earla Hinesa (-) i za Casa
Loma Orchestra.
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 3, 4 (CBS)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS Francuska)
Various (Including Horace
Henderson), The Big Bands
(Prestige)/
Ridin In Rhythm
(World Records)
The Chocolate Dandies
( /Parlophone)
Benny Goodman, Vols 4, 7
(RCA Victor Francuska)
Don Redman
( /CBS Realm)
Charlie Barnet, Vol 1
(RCA Victor/RCA Victor)
Horace Henderson 1940 Joe Henderson In Japan (Milestone). Japanska ritam -sekcija stim ulira
(Tax vedska) Hendersona za najvie dom aaje. Omotnica: Katsuji Abe.

97
 krunim pom acim a koji mogu osta
viti dojam ponavljanja ili hipnotino-
sti, zavisno o ukusu i kontekstu.
Jedan od n a ju spjelijih prim jera
Hendersonova m uziciranja na planu
artikuliranog free-pristupa nalazim o
u temi The Bead Game (Tetragon),
u kojoj ve i sama m otiviranost kao
da nadahnjuje izvedbu. Koncertni
nastupi obino in sp irira ju Joea Hen
dersona, pa se oba album a, sni
m ljena 1970. u Lighthouse Cafeu,
mogu sm atrati odlinim a (If Youre
Not Part Of The Solution, Youre
Part Of The Problem i In Pursuit Of
Blackness). Koristei uobiajenu
grupu on izvodi nove verzije p rovje
renih skladbi poput A Shade Of
Jade, Dorhams Blue Bossa, jazz-
-klasika poput Monkove teme Round
Midnight i skladbi free-ugoaja po
put Mind Over Matter. Album sni
mljen slijedee godine u Tokiju s
japanskom ritam -sekcijom (Joe
Henderson In Japan) predstavlja ga
u vrhunskom izdanju. Neka njegova
novija ostvarenja zadiru u kategori
ju lakosluljivog funkyja (Canyon
Lady), no ako je suditi po najnovijoj
Hendersonovoj ploi (Black Narcis
sus), on jo predano svira.
Diskografija:
Page One (Blue Note/Blue Note)
In N Out (Blue N ote/Blue Note)
Our Thing (Blue N ote/Blue Note)
Mode For Joe
(Blue N ote/Blue Note)
Inner Urge (Blue N ote/Blue Note)
Tetragon (M ilestone/M ilestone)
If Youre Not Part Of The
Solution (M ilestone/M ilestone)
In Pursuit Of Blackness
(M ilestone/M ilestone)
Joe Henderson In Japan
(M ilestone/M ilestone)
Power To The People
(M ilestone/M ilestone)
Black Narcissus
(M ilestone/M ilestone)
Woody Herman
Voa orkestra Woody Herman ro
en je 1913. pravim im enom Woo
drow W ilson Herman; zapoeo je u
varijeteu sa svojim rod ite ljim a u
devetoj godini, kada je bio reklam i
ran kao udo od djeteta na klarine-
Live At Basin Street West
(Philips): jedna od bivih verzija
stada u punom sjaju.
tu. Godine 1936. preuzeo je orke
star Ishama Jonesa, The Band That
Plays The Blues (The Best Of
Woody Herman) u kojemu je esto
svirao klarinet i alt-saksofon, s
aranm anim a na razm ei dixielan-
da i swinga. Godine 1939. orkestar
je snim io m ilijunski hit Wood-
choppers Ball i njegova je popu
;
larnost bila osigurana. Prvo stado je vib rafo n ist Red Norvo. Usprkos
(First Herd) okupljeno je 1944. kao pesim istikim prognozama Drugo
sjajni niz. izuzetnih linosti poput stado (Second Herd) pokazalo se
trom bonista B illa Harrisa, tenor- jednako kvalitetnim . Sekcija sakso
-saksofonista Flipa Phillipsa, bub fona ukljuivala je Stana Getza,
njara Davea Tougha, talentiranog Zoota Simsa, Herbieja Stewarda i
trubaa Sonnyja Berm ana i arane- Sergea Chaloffa, tri tenora i bariton-
ra-klavirista Ralpha Burnsa. Bio je -saksofon, a da bi ih, istakao klarine
to orkestar entuzijasta i na ploam a tist Jim m y G iuffre napisao im je
jo uvijek tako zvui. Razdragan skladbu Four Brothers; uglaena,
vokal u skladbi Caledonia, oboga poluglasna, kompaktna sekcija po
en uzbudljivim unisono-m uzicira- stala je zatitnim znakom orkestra:
njem trubaa, estok P hillipsov solo be-bop ispod eira Lestera Younga
u temi The Good Earth, H arrisov (The Best Of Woody Herman, CBS).
sjaj u Bijou sve su to klasine Burnsova solistika toka za Stana
izvedbe iz toga razdoblja (The Best Getza, Early Autumn, gotovo je
Of Woody Herman, CBS), dok je preko noi proslavila hladno-lirski
eksplozivnost orkestra u Apple saksofonistov pristup. Dolaskom
Honey, Wild Root i Your Fathers Reda Rodneyja utjecaj be-bop po
Mustache rijetko nadmaena. S eo se osjeati i u trubakoj sekciji,
aranm anim a Neala Heftija, Burnsa pa je Shorty Rogers napisao be-bop
i Shortyja Rogersa, prvo stado skladbe poput Keeper Of The Flame
nastupalo je u ra d io -e m isiji pod i Lollypop, ovu drugu kao nastavak
patronatom tvrtke W ildroot Cream poznate tem e Georgea Wallingtona,
Oil, koja je njegov zvuk unijela u Lemon Drop (Early Autumn). I u
m ilijune domova. Radio-snim ke sluaju Drugog stada vrijedi po
mnogo bolje predstavljaju sponta sluati radio-snim ke (Boiled In
nost orkestra nego studijske ploe; Earl), naroito zbog toga to je ta
stoga se isplati potraiti tri album a postava uslijed zabrane snimanja
koji su nedavno objavljeni (The godinu dana m orala izbivati iz
Great Herd 1946 i Woody Herman studija diskografske tvrtke.
His Orchestra & The Woodchop- Potkraj 1949. Herman je raspustio
pers, Vols 1 & 2). tu form aciju, osnovao je drugu, ali
Godine 1946, p rije negoli se orke ga je pad popularnosti velikih
star rasform irao, u slije d ile su per orkestara p ris ilio da krene konven
sonalne prom jene; Don Lamond c io n a ln im putem. Tree stado
zam ijenio je Tougha na bubnjevi (Third Herd) konfuzno je izdanje, s
ma, Shorty Rogers zam ijenio je mnotvom personalnih izmjena, ia
Heftija, a M arjo rie Hyams zam ijenio ko su aranm ani i dalje ostali u
The Best Of Woody Herman (CBS): prvo i drugo stado. U tri
desetljea Herman je angairao vodee velikane jazza.

Ernie Henry

Roen 1926, a prem inuo 1958, alt-

-saksofonist Ernie Henry svirao je s
em inentnim glazbenicim a. Kao lan
septeta Tadda Dam erona dao je
odlina sola u tem am a The Squirrel
i Dameronia, a snim ao je i s
Boptetom Howarda McGheeja i
Fatsa Navarra Double Talk,
Boperation, The Skunk (Prime Sour
ce). Godine 1956. Henry se naao u
kvartetu Theloniousa Monka i odsvi
rao je jedan od svojih n a jb o ljih sola
u dinam inoj izvedbi Ba-Lue Bolivar
Ba-Lues-Are (Brilliance), u drutvu
Sonnyja Rollinsa. Nakon nekoliko
godina potucanja po rhythm -and-
-blues sastavim a, Henry je snim io
niz album a za tvrtku R iverside kojih
vie nema na tritu, a njegova
suradnja s Kennyjem Dorham om,
1957 ujedno Henryjeva poslje
dnja snim ka sadri snaan em o
cionalni naboj (But Beautiful). M o
da je Eric Dolphy bio pod utjecajem
Henryjeva ekspresivnog i vrlo ra
spoznatljivog zvuka.

Diskografija:
Fats Navarro, Prime Source
(Blue N ote/Blue Note)
Thelonious Monk, Brilliance
(M ilestone/M ilestone)
Kenny Dorham, But Beautiful
(M ilestone/M ilestone)

98

Woody Herman, u vie od 30 godina voa m nogih stada. S
Woodyjem je svirao gotovo svaki ista kn u tiji glazbenik.
rukama Burnsa i Giuffreja. Godine
1959. na Monterey Jazz Festivalu
okupili su se mnogi Hermanovi
suradnici, Zoot Sims, Conte Cando-
li, Bill Perkins, Urbie Green. S
Melom Lewisom na bubnjevim a,
orkestar prai Four Brothers (Live
At Monterey), a Monterey Apple
Tree u stvari je klasina tema Apple
Honey. Album iz 1963, (Live At
Basin Street West), predstavlja
vitalan, uzbudljiv orkestar, sasta
vljen od mladih talenata: truba Bili
Chase, specijalist za visoke note,
stimulira trubaku sekciju u uzbud
ljivoj izvedbi Caledonia, tu je brz,
poletan tenor-saksofonist Sal N iti
co u El Toro Grande i trom bonist
Phil Wilson u Body & Soul. Uz
pomo aranera Nata Piercea, ta se
verzija stada doima kao odlina
mjeavina tradicionalnog i novog.
Na albumu Jazz Hoot s kraja
ezdesetih godina istie se eksplo
zivna trubaka sekcija u kojoj su
nastupali Bili Chase, Duko Gojko-
vi, Don Rader, Bob Shew i G erald
Lamy, a tu su i zaokruena sola
Sala Nitica.
Muziciranje Woodyja Herm ana za
dralo je u toku desetljea postoja
no visoku kvalitetu, jo uvijek pod
utjecajem Franka Trum bauera,
Glissando-momka. Sekcija sakso
fona Hermanova orkestra trenutno
je u dosluhu s Coltraneom , poja
vio se i elektrini klavir, ali identitet
te formacije kao da je neunitiv.
Diskografija:
The Best 01 Woody Herman
(MCA/MCA)
The Best Of Woody Herman
(Columbia/CBS Realm)
Early Autumn (Capitol)
The Great Herd, 1946
(Swing Treasury/Swing Treasury)
Woody Herman His Orchestra
& The Woodchoppers, Vols
1 & 2 wooda na njegova moda najbolja
(First H eard/First Heard)
Boiled In Earl (Swing T re a su ry/
Swing Treasury)
Live At Monterey
(Atlantic/Atlantic)
Live At Basin Street West
(P h illip s/P h illip s)
Jazz Hoot (Columbia/CBS)
The Kings Od Swing, Vol 2
(Verve/Verve)
Eddie Heywood
Edward Eddie Heywood (roen
1915. u Atlanti, Georgia) dobio je
osnovne poduke iz klavira od svoga
oca, Eddieja Heywooda seniora
(poznatog voe orkestra i klavirista
iz dvadesetih i tridesetih godina).
ist, ekonom ian jazz-glazbenik,
bez pretenzija na virtuoznost ili
znaaj inovatora, Heywood je mo Billie Holiday, Strange Fruit
da bio vje tiji p ratitelj nego solist.
Godine 1929. svirao je u lokalnom
kazalinom orkestru. Poetkom tri
desetih godina p ridru io se Wayma-
nu Carveru (>), a zatim Clarenceu
Loveu (1934). Godine 1937. doao je
s Loveom u New York. Kao slobodni
glazbenik djelovao je mahom u
Harlemu i p ridruio se orkestru
Bennyja artera (->) (1939 1940).
Kratko je svirao s Donom Redma-
nom (->). Godine 1941. s vlastitim je
ansam blom nastupao u klubu V illa
ge Vanguard. Sekstet Eddieja Hey
wooda nastupao je i na dugim,
popularnim angam anim a u klubo
vim a Cafe Society i Three Deuces
(1943 1944).
U tom je razdoblju s Edmondom
Hallom (->) kao liderom snim ao za
tvrtku C om m odore (Eddie Hey
wood), uz fino m uziciranje svih
lanova, naroito u skladbi Down
town Cafe Boogie (u postavi su
nastupali Emmett Berry (-), Vic
Dickenson (->), Big Sid Catlett {->).
Vrhunsko m uziciranje Colem ana
Hawkinsa (->) in sp irira lo je Hey
sola prilikom snim anja koje se,
poput onoga s Hallom, odralo 1943
(Shelly Manne & Co i Classic
Tenors). U tim sjajnim solim a osje
a se jasan utjecaj Teddyja W ilsona
(->), naroito u skladbi Crazy
Rhythm i u najboljoj izvedbi, Man I
Love. Poetkom 1944. snim io je s
vlastitim sekstetom (Eddie Hey
wood) u kojemu su svira li Adolphus
>Doc Cheatham (->), Vic Dicken
son, Lem Davi, osebujnu izvedbu
tem e Begin The Beguine (s repeti-
tivnom figurom lijeve ruke). Hey-
woodova interpretacija skladbe Be
gin The Beguine izazvala je snanu
reakciju publike i postala m iliju n
skim pop-hitom .
Na tri snim anja u oujku i travnju
1944. Heywoodov je ansam bl p ri
m jereno pratio pjevaicu B illie H oli
day (-) (Strange Fruit/The Com
modore Days), a na svim snim ka
ma, ukljuujui tri verzije skladbe
On The Sunny Side Of The Street
dolazi do izraaja Heywoodov kla vir
(Heywood je pratio Holidayevu na
njenom drugom legendarnom na
stupu u njujorkom klubu Cafe
Society, poetkom etrdesetih go
dina.)
Sredinom etrdesetih godina na
stupao je pred entuzijastikom pu
blikom Zapadne obale (sa svojim
sekstetom pojavio se u dva film a).
Godine 1947, nakon d a ljn jih uspje
nih nastupa u K a lifo rn iji, obje su
mu ruke djelom ino p aralizirane, pa
se 1950 1951. m orao povui. Vratio
se s triom , u postavi koju je zadrao
i slijedeih godina. Godine 1956.
Eddie Heywood ponovno je izbio
visoko na ljestvice popularnosti
stilizira n o m verzijom skladbe Cana
dian Sunset (uz pratnju orkestra
Huga W interhaltera), u stilu Begin
The Beguine. Veina Heywoodovih
snim ki od pedesetih godina naova
mo m inim alno je obiljeena jazzom
(stoga i nezanim ljiva poklonicim a
jazza).
Diskografija:
Eddie Heywood, Begin The
Beguine (M ainstream /Fontana)
Shelly Manne & Co
(Flying Dutchm an/ )
Various (Including Coleman
Hawkins), Classic Tenors
(Contact/Phillips International)
(A tla n tic)/
The Commodore Days
(Ace of Hearts)
J. c.
Higginbotham
ivopisna ka rije ra J.C. Higginbotha-
ma (roenog 1906. u Social Circleu
u okolici Atlante, G eorgia) tra ja la je
od 1920. do Newport Jazz Festivala
1972 njegovog posljednjeg zna
ajnijeg nastupa. Rije je o ka rije ri
u kojoj je Higginbotham odluno i
estoko svirao trom bon u svim
moguim jazz-postavam a, velikim i
m alim , s priznatim velikanim a jazza
poput Louisa Arm stronga (-), Luisa
Russella (->), Fletchera Henderso
na (->), Bennyja artera (->), Cole
mana Hawkinsa (->), Reda A llena
(-) ' Sidneyja Becheta ( ).
Zapoeo je na vojnikoj trubi, ali
kada mu je sestra kupila trom bon,
nikada vie nije koristio taj instru-
ment. Nakon suradnje s lokalnim
ansam blim a preselio je u C incinna
ti, Ohio, gdje je zavrio krojaki
zanat, a zatim se zaposlio kao
mehaniar. Glazbi se vratio 1924,
suradnjom s Wesom Helveyjem. Od
1924. do 1928. vodio je vlastite
ansam ble i nastupao s tuima, a
zatim je svirao u orkestrim a Chicka
Webba (->) i W illieja Lyncha. Godi
ne 1928. pridruio se orkestru Luisa
Russella u kojemu se zadrao etiri
godine.
Zahvaljujui snanom zvuku i ra
spojasanom stilu upravo je u Rus-
sellovom orkestru postao jedan od
vodeih jazz-trom bonista. U toj je
skupini praio sola u skladbama
poput Jersey Lightning i Doctor
Blues (sve na Luis Russell & His Lo
uisiana Swing Orchestra/The Luis
Russell Story). Kada je Louis A rm
strong angairao Russellov orke
star za pratei ansambl, njime
inspiriran Higginbotham dobio je
priliku za (odlina) sola u skladba
ma Bessie Couldnt Help It, Maho
gany Hall Stomp i St Louis Blues
(sve na V.S.O.P., Very Special Old
Phonography, 1928 1930, Vols 5 &
6 ).
Higginbotham je dugo i uspjeno
suraivao s jo jednim istaknutim
trubaem , Redom Allenom . Obojica
su nastupali kao solisti u istim
F e a t u r in g
BENNY C A R ff fI DON REDM AN
HEX STEW ART cot t IVI AN HAWKINS
LONNIE JOHNSON TEDOY Wit-SOfM
and OTHERS
The Chocolate Dandies 1928-33
(EMI). Nastupa i J. C.
postavama Russellovih orkestara, a
Higginbotham se na ploama poja
vljivao u raznim Allenovim sastavi
ma: p rim jerice 1929 1930 (Henry
Red Alien, Vols 1 3), 1935 (Hen
ry Allen & His Orchestra 1934
1935), 1946 (Henry Red Allen, Vol
4) i 1957 (The Very Great Henry Red
Allen, Vol 2).
Nakon kratke suradnje s Chickom
Webbom (->), (u dva navrata) 1932.
p ridruio se Fletcheru Hendersonu
s kojim je ostao dvije i pol godine i
solirao u skladbama Underneath
The Harlem Moon, Honeysuckle
Rose, King Porter Stomp (The
Fletcher Henderson Story/The
Fletcher Henderson Story, Vol 4).
Zatim je svirao s Bennyjem arte
rom, a istodobno snim ao s Colema-
nom Hawkinsom (->) (Jazz Pio
neers, 1933 1936/Ridin' In Rhy
thm). Godine 1934 1936. nastupao
je s M ills Blue Rhythm Bandom, a
nakon ponovne kratke suradnje s
Hendersonom postao je lanom big
banda Louisa Arm stronga (1937
1940).
S obzirom da je Arm strong volio
njegovo m uziciranje, ustupao mu je
prostor za sola On The Sunny Side
Of The Street, I Double Dare You,
Let That Be A Lesson To You
(Complete Recorded Works 1935
1945). Za suradnje s Armstrongom
snim ao je s Lil Arm strong (Harlem
On Saturday Night) i Jamesom P.
Johnsonom (->) (Swing Combos
1935 1941). Od prosinca 1940. vo-
99
dio je sekstet s Redom Allenom ; bio
je to poetak suradnje koja se
etrdesetih godina nije prekidala.
Potkraj etrdesetih i u toku pede
setih godina radio je uglavnom u
Bostonu; due razdoblje proveo je i
u New Yorku. Nastupio je u Reunion
Bandu Fletchera Hendersona (1957
The Big Reunion), a 1958.
gostovao je u Evropi. ezdesetih
godina njegove su se aktivnosti
sm anjile, iako je 1961. zadivljujue
zazvuao u drutvu Hawkinsa, Hilto-
na Jeffersona (-), Joe Newmana i
drugih (Jam Session At Swingville).
U tom razdoblju esto je suraivao
s trubaem Joeom Thomasom. U
dva navrata 1962. i 1965 svirao
je i snim ao u Danskoj. Godine 1971.
sedam mjeseci proveo je u bolnici.
Slijedee godine odrao je poslje
dnji znaajan nastup na Newport
Jazz Festivalu.
Za dugogodinjeg bavljenja jaz-
zom ovaj je uzbudljiv trom bonist
snim ao s Kingom O liverom (-*)
(King Olivers Dixie Syncopators
1926 1928), grupom Chocolate
Dandies (The Chocolate Dandies),
trubaem Jackom Purvisom (Recor
dings Made Between 1930 & 1941) i,
potkraj pedesetih godina, s a ll stars
grupom koju su form alno vodili
Cootie W illiam s (->) i Rex Stewart
(->) (The Big Challenge). Zbog
Higginbotham ovih svestranih spo
sobnosti u organiziranim ili im p ro vi
ziranim jam sessionima, nije udo
to ga je 1939. i Lionel Hampton (->)
pozvao na suradnju (The Complete
Lionel Hampton/Lionel Hamptons
Best Records, Vol 2).
Diskografija:
King Olivers Dixie
Syncopators
(MCA Coral Njemaka)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra
(Colum bia/ )
The Luis Russell Story
( /Parlophone)
The Chocolate Dandies
(Parlophone)
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography, 1928-1930),
Vols 5 & 6 (CBS Francuska)
Henry Red Allen, Vols 1 4
(RCA Victor Francuska)
Various (Including Jack
Purvis), Recordings Made
Between 1930 & 1941
(CBS Francuska)
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson
Story, Vol 4 (CBS)
Various (Including Coleman
Hawkins), Jazz Pioneers,
1933-1936 (Prestige)/
Ridin' In Rhythm
(World Records)
Louis Armstrong, Complete
Recorded Works 1935-1945
(MCA Francuska)
Henry Allen & His Orchestra
1934-1935
(C ollector's Classics Danska)
Various (Including Lil
Armstrong), Harlem On
Saturday Night (Ace of Hearts)
Various (Including James P. John
son), Swing Combos
1935-1941 (Swingfan Nje
maka)
The Very Great Henry Red
Allen, Vol 2
(R arities Danska)
Fletcher Henderson Reunion
100
Band, The Big Reunion
(Jazztone/ )
Cootie Williams/Red Stewart,
The Big Challenge
(Jazztone/C oncert Hall)
Various, Jam Session At
Swingville (Prestige/Prestige)
Andrew Hill
K la virist Andrew Hill roen je 1936.
na Haitiju, al i je odrastao u Chicagu.
Prvi uzori bili su mu Tatum, Monk i
Powell, a njegovi afiniteti ostaju u
okviru harm onije, usprkos etiketi
avangarde. Suradnja na albumu
Our Thing Joea Hendersona rezu lti
rala je H illovim ugovorom s tvrtkom
Blue Note u razdoblju u kojemu se
ona najvie brinula o eksperim en
talnom m uziciranju. Skladateljski i
Judgm ent (Blue Note). Fotografiju K la virist-skla d ate lj Andrew H ill ko ji se, za h valjujui vrlo originalnim
izradio Francis Wolff. album im a za Blue Note, svrstava u sam vrh.
kla viristiki rad Andrew a Hilla doi H illove koncepcije doim a se sve p ri
Diskografija:
mao se n a jp riro d n ijim u ponekad sutnom. Odluka tvrtke Blue Note da
Black Fire (Blue N ote/Blue Note)
sam odopadnoj Blue Note koli prekine suradnju s Andrewom Hil
Judgment (Blue Note/Blue Note)
kojoj su pripadali Herbie Hancock, lom ini se traginom u svjetlu
Point Of Departure
Anthony W illiam s i Bobby Hutcher postojanosti njegova opusa (An
(Blue N ote/Blue Note)
son; Hill je je d in i koji se u njoj drew! i One For One). Nakon
Compulsion
od rao. trogodinjeg prekida diskografske
(Blue N ote/Blue Note)
Hillov prvi album, Black Fire, karijere ponovno se pojavio s triom
Andrew! (Blue Note/Blue Note)
predstavio je m obilan koncept trija na etiketi Steeplechase (Invitation),
One For One
s Royem Haynesom i basistom a snim io je i album kvinteta,
(Blue Note/Blue Note)
Richardom Davisom stalnim su kvarteta i dueta s Lee Konitzom
Invitation
radnikom koji su vukli ritm ove (Spiral) koji je pokazao da je Hill
(Steeplechase/Steeplechase)
u raznim pravcim a. Rije je o zadrao svoj sjaj.
Spiral (Freedom /Freedom )
intenzivnoj glazbi u kojoj liderov
kla vir ka rakteriziraju neobini in te r
vali i perkusivni drive, tako da se
lirski ugoaj tem e Subterfuge obo
gauje snagom. S dodatkom vib ra
fonista Bobbyja Hutchersona, Hillov Earl Hines
je slijedei album (Judgment) po
novno postao oitim prim jerom
kom biniranja slobode i discipline.
M euigra oko osnovne repetitivne lako je postotak prijevrem ene sm rtnosti meu jazz-glazbenicim a
figure u tem i Siete Ocho, fascinant neuobiajeno visok, ima nekih koji kao da su pronali e lik s ir ivota i ne
na je, a uurban, ali snaan kla vir u uvijek lako objanjiv izvor neunitivosti. Pojedinci kao Earl Kenneth
skladbi Yokada Yokada daje ideju o Fatha Hines (roen 1905. u Duquesneu, okrug Pittsburgh, Pennsylvania),
Hillovoj originalnosti. Izvrsnim albu ne samo da su fiziki neunitivi, ve i njihove glazbene sposobnosti ostaju
mom Point Of Departure objavio je potpuno netaknute i nesm anjene prolaskom godina. A kada je rije o
ulazak u prve redove, a talent izuzetnom talentu poput Hinesova, m oram o zahvaliti svakoj
trubaa Kennyja Dorhama, m ultiin- dugovjenosti.
strum entalista Erica Dolphyja i te- Vie od 50 godina Hines je nezaobilazna linost meu jazz-klaviristim a:
nor-saksofonista Joea Hendersona moda i novi stilovi dolaze i odlaze, ali Hines i nadalje ostvaruje tehniki
iskoristio je na nain m ajstora boje i zauujue izvedbe velikog ritm ikog, harm onijskog i im provizacijskog
teksture. Skladbe, ponovno Hillovi bogatstva kojim a se, ak i danas, malo tko uspijeva p ribliiti. Jednostavno
o rigina li, razvijaju se oko sredita nije tono da svaki jazz-glazbenik postaje tim bolji to godine vie odmiu,
tonaliteta, i kao da su napisane naroito nakon ezdesete, ali Hines i nadalje dokazuje ak i najveim
upravo po m jeri tih suradnika. nevjernicim a da je njegovo m uziciranje danas na razini bilo kojeg
Koristei proirenu ritam -sekciju razdoblja njegove duge karijere, ponekad nesum njivo i bolje nego ranijih
bubnjeve, afrike bubnjeve i konge godina. U sedam desetim godinam a ivota Hines je okretan i tehniki
- Hill je snim io d jelo iz etiri stavka blistav kao i 99% ostalih ivuih klavirista, koji su veinom vjerojatno
Compulsion kako bi opisao posto upola mlai; njegova je ritm ika snaga nenadmana.
janost crnake tradicije. Od samog Earl Hines potie iz glazbene porodice: otac je svirao kornet u limenoj
uvoda m ranih, m latarajuih bub glazbi, sestra je tridesetih godina vodila orkestar i svirala klavir. Zapoeo
njeva, upada duhaa, tutnjajueg, je na kornetu ali je ubrzo preao na klavir, uei i vjebajui od svoje
perkusivnog klavira i basa snaga devete godine. Diplom irao je glazbu na Schenley High School.
 Profesionalno je debitirao s pjevaicom Loisom B. Deppe. Nakon prvog
vlastitog sastava svirao je s C arrollom Dickersonom , Erskineom Tateom i
drugima. Godine 1927. nastupao je kao lan grupe Louisa Arm stronga (->)
>Vr
uikakom Sunset Cafeu; iste godine, Arm strong, Hines i Zutty Singleton
(->) vodili su u Chicagu vlastiti klub, ali ta pustolovina nije dugo potrajala. _ nee
Potkraj 1927. udruio se s Jim m iejem Nooneom (-), a njihov peterolani i
esterolani sastav (bez trube) izvodio je najbolji kom bo-jazz koji se
p o n a ime in the days o f the
reat ociety, th e citizens o f i u n ity w ere su b jected to m an y and
mogao uti u Chicagu (tonije u klubu Apex). Naslovi poput Apex Blues, v ariou s hard ships, fte r sources o f lig h t an d pow er h ad w holly
Sweet Lorraine, i Know That You Know i My Monday Date (jedna od failed them , an d th e y h ad been cast into tyg ian arkness, they
najpoznatijih Hinesovih skladbi) nastali su za angam ana u Apex Clubu w ere next d ep rived o f their norm al m ean s o f tran sport, om e
(Jimmie Noone & Earl Hines At The Apex Club, Vol 1: 1928). U to doba strode long m iles to th eir places o f ab o r th ro u g h streets choked
with the chariots an d carts o f farm e rs, shepherd s an d peasants
postalo je jasno i glazbenicim a i poklonicim a, da Earl Hines unapreuje
fro m all the countryside arou n d, th ers m editated in loneh
sviranje jazz-klavira, obogaujui dodatnim dim enzijam a ak i pionirske cham bers on w ays to im prove the lot o f th e ir harassed fellow-m en.
doprinose velikana poput Fatsa W allera (->), W illieja The Lion Smitha ne such, with m u ch faith in th e h ealin g pow er o f usic, had
(-) i Jamesa P. Johnsona (->). a vision o f b rin gin g tog eth er so nob le a co m p an y o f m usicians
Hinesov tzv. trubaki stil razvio se iz dubokog potovanja prema that the m ind s o f th e citizens cou ld n o t b u t b e lifted u p ou t o f
th e lo u g h o f espon d.
instrumentalistikom geniju Louisa Arm stronga. U svome m uziciranju
It h appened that th ere was w ithin the city a onsort o f I layers
Hines je uspio rekreirati ak i bit Arm strongova vibrata. Nain na koji je whose leader and certain others were m an y leagu es aw ay, beyond
desnom rukom svirao u oktavam a i stvarao frem o/o-efekte, oslobaanje com m unication, he isionary d ecided to sum m on th e m ost
lijeve ruke od manje-vie obvezatnog sviranja u akordim a i neprestanog fam o u s o f those w ho rem ained to m ake plan s fo r a usical ele-
izvoenja bas-tigura W aller-Sm ith-Johnsonove kole, zapanjujua eksplo- bration, and he sent m essen gers ru n n in g th ro u g h d ie streets to
zivnost desne ruke sve su te osobine uinile Hinesa najistaknutijim the houses o f oh n om eliu s o d g esa n d aw rence row n. hese
tw ain cam e in d u e course to th e appointed m eeting place.
tehniarem jazza i najvanijim kla viristikim inovatorom dvadesetih
' o w at that tim e the atha, arl H in es, a gre at p laye r o f the
godina. Njegov trubaki stil najbolje je predstavljen u prvom duetu s piano, had com e to th e ast, and him th ey had kn ow n fo r m any
Louisom Armstrongom. Kada je 1929. godine prvi put objavljena snim ka years, and him they forth w ith chose to head th e ir com p an y, here
Weather Bird (V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, 1927 1928) Vols was also, within th e northern b ou n d aries o f the city, an associate
3 & 4), unaprijedila je stvaralaki proces jazza za, otprilike, jedno o f yesterday, a form idable beater o f hides, one o n n y reer, and
they sent w ord that he shou ld com e to them with all dispatch,
desetljee.
b rin gin g h is tam bours larg e and small. ( i,
Prva Hinesova snim ljena sola (Earl Fatha Hines) p otvrdila su njegov
status vodeeg virtuoza jazz-klavira. Njegovo m uziciranje na snim kam a
Caution Blues, My Monday Date i na prim je re n o naslovljenoj Fifty-Seven
Varieties (57 varijacija) pokazuje koncepciju o kojoj su ostali jazz- Once Upot A Time (Impulse). Neusporedivi E arl Hines izvrsno svira s
-klaviristi toga desetljea samo sanjali, a svaki solo sadri bezbroj ideja Hodgesom, Pee Wee Russellom , Gonsalvesom i drugim a.
koje danas zvue jednako svjee kao i kada su prvi put snim ljene.
U toku slijedeeg desetljea Hines i njegov ansambl nastupili su na toliko
na jsjajnije u estokoj izvedbi Why Do I Love You? Ako treba izvriti ikakvu
angamana u klubu Grand Terrace (kojega je suvlasnik navodno bio Al
usporedbu, nove Hinesove ve rzije o m iljenih tem a poput Down Among The
Capone) da su postali poznati pod im enom Grand Terrace Band. Njihove
Sheltering Palms, Love Me Tonight i Deep Forest (njegova himna iz
snimke iz tridesetih godina, osim to i nadalje eksponiraju sjaj liderova
razdoblja Grand Terracea) (Quintessential Continued), snim ljene poe
muziciranja, prim jer su dosljednosti kako u solim a, tako i u kolektivnom
tkom sedam desetih godina, kao da zasjenjuju ak i klasine originalne
muziciranju. Osim Hinesa za sola su se b rinuli provjereni glazbenici poput
verzije (Earl Fatha Hines).
klarinetista Omera Sim eona (->) i Darnella Howarda (->), trom bonista
Zaboravim o li zam oran tos da trem olo desne ruke na koncertnoj izvedbi
Trummyja Younga, Johna Ewinga, Eda Burkea, trubaa W altera Fullera,
odrava etiri-pet minuta, kao u skladbi Dont Get Around Much Anymore
Edwarda Simsa, Georgea Dixona i saksofonista Jim m yja M undyja, Budda
(West Side Story), Fatha Hines najistaknutiji je ivui ja zz-klavirist i, sve u
Johnsona (obojica odlini skladatelji i araneri) i Roberta Crowdera.
svemu, moda najvei kla virist u itavoj povijesti jazza.
(Klarinetisti su svirali i druge instrum ente Howard violinu i saksofon,
Simeon alt-saksofon.)
Ritam je uvijek bio jaka strana razliitih Grand T errace ansambala, ali Diskografija:
nikada dinaminiji nego kada je bubnjar Alvin Burroughs preao iz Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography,
orkestra Horacea Hendersona. lako je poetkom 1940. Hines privrem eno 1926 1927), Vols 1 & 2 (CBS Francuska)
raspustio orkestar, potkraj te godine ponovno ga je pokrenuo. Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography,
Orkestar to ga je Hines vodio 1942 1943. od povijesnog je znaaja 1927 1928), Vols 3 & 4 (CBS Francuska)
iako nikada nije snim ao zbog zabrane udruenja muziara. U razliitim Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography,
trenucima u tom su orkestru nastupali C harlie Parker (->) (na tenor, ne 1928 1930), Vols 5 & 6 (CBS Francuska)
alt-saksofonu), Jerry Valentine, araner i trom bonist, trubai Freddie
Webster, Shorts McConnell i Bennie Harris, trom bonist Bennie Green, te
pjevai Sarah Vaughan (->) i B illy Eckstine; svi su uskoro postali vanim
eksponentima be-bop revolucije. Samo je mali dio Hinesove veze s
bopom i nekima od njegovih protagonista dokum entiran na gram ofonskim
ploama: dvije extended-play ploe (Earl Hines Orchestra (1) i Earl Hines
Orchestra (2)) nedovoljni su p rim je ri. Na njim a Green jo svira trom bon, a
tenorist Wardell Gray moe se uti u nekoliko prvoklasnih sola.
Godine 1947. Hines je napokon rasform irao orkestar i ponovno postao
vlasnikom jednog ikakog kluba. No, poetkom slijedee godine ponovno
je bio na turnejam a (i u tonskim studijim a), ovaj put kao lan Ali Starsa
Louisa Armstronga (Louis Armstrong, Vols 2, 3 i Satchmo At Symphony
Hall, Vols 1, 2) s kojim je ostao do 1951. kada je osnovao vlastiti sekstet.
Potkraj 1955. zapoeo je dugotrajan angam an Hinesova kvarteta u
Hangover Clubu, San Francisco. Godine 1957. doao je u Evropu kao lan
grupe Jack Teagarden-Earl Hines A ll Stars; no, treba napom enuti da je
Hinesovo m uziciranje, iz nekog neobjanjivog razloga, u toku pedesetih
godina izalo iz mode, te je potpuno neopravdano bio zapostavljen.
Poetkom ezdesetih godina situacija se drastino izm ijenila. Naglo, iz
sve snage, vratio se na scenu. Nastupao je na posebnim koncertim a, uz
oduevljeni aplauz kritia ra i publike. Koliko je njegov sn im ljeni opus iz
ranijih godina bio skrom an, toliko su se sada novi diskografski projekti
poeli nizati velikom brzinom . to je posebno zanim ljivo, kvalitet izvedbi
na tim novim snim kam a neusporedivo je bolji nego na snim kam a
pedesetih godina. Moda najvaniji razlog te superiornosti valja potraiti
u injenici da je Hines esto snim ao kao solist. Poput svog nekada
najveeg rivala i p rija te lja Arta Tatum a (-), Hines se nesum njivo
predstavlja u najboljem izdanju kada svira sam. Vjerojatno prvi od tih
izuzetnih albuma pojavio se 1964. za tvrtku Contact (Earl Hines At Home)
zauujua Hinesova tehnika na razini je njegovih m laih dana. Daljnji,
takoer sjajni solo-album i: Hines 65, Tea For Two, Earl Hines At Home,
Hines Does Hoagy, Dinah, Tour De Force i Earl Hines Plays Duke
Ellington. Svaki album sadri znatnu koliinu ubitanog m uziciranja na
klaviru.
Do koje je mjere Hines i dan-danas strahovit koncertni izvoa moe se
prosuditi po klaviristikoj pirotehnici to ju je prikazao na solistikom Earl Fatha Hines - p rv i istaknuti virtuoz klavira, nakon pola
nastupu u programu jazz-festivala u M ontreuxu, 1974 (West Side Stroy), a stoljea jo uvijek divota jazza.

101
 Louis Armstrong/Earl Hines, Armstrong & Hines
Diskografija:
(Smithsonian C o lle ctio n / )
Original Blue Note Jazz, Vol 1
Jimmie Noone & Earl Hines At The Apex Club, Vol 1 (1928)
(Blue N ote/Blue Note)
(MCA Njemaka)
The Funky Piano Of Art Hodes
Earl Fatha Hines (Colum bia/Philips)
(Blue N ote/Blue Note)
The Young Earl Hines (RCA Victor Francuska)
Sittin In (Blue Note/Blue Note)
The Indispensable Earl Hines, Vols 1 3
Sidney Bechet
(RCA Victor Francuska)
(Blue N ote/Blue Note)
Hines Rhythm (Epic/ )
South Side Swing (Decca)/Swinging In Chicago (Coral)
Earl Hines, Fire Works (RCA Victor Francuska)
Earl Hines, RCA Masters (RCA Victor Francuska)
Earl Hines Orchestra (1) (Vogue) (EP)
Earl Hines Orchestra (2) (Vogue) (EP)
Johnny Hodges
Louis Armstrong, Vols 2, 3 (RCA Victor Francuska)
Louis Armstrong, Satchmo At Symphony Hall
(Decca/Coral) Jedan od najistaknutijih solo-instru- Wesf Side Story
The Father Jumps: Earl Hines & His Orchestra Featuring Billy m entalista u jazzu i zacijelo jedan (Black Lion).
Eckstine (1940 1942) (Bandstand) od tri najvanija alt-saksofonista u
Earl Hines, Fatha Blows Best (Decca/ ) povijesti te glazbe, John C ornelius
Earl Hines/Johnny Hodges, Stride Right (Verve/Verve) Rabbit Hodges (roen 1906. u obino sudjelovali kolege iz tada
Earl Hines/Jimmy Rushing Cam bridgeu, Massachusetts) bio je nje postave Ellingtonova orkestra.
(Master Jazz R ecordings/W orld Record Club) izvanredan o riginalan glazbenik i Hodgesov uglaen, uvje rljiv alt
Earl Hines, Spontaneous Explorations (Contact/Stateside) je je m uziciranje (osobito vibrato) obogaivao je svaku plou. Bez
Earl Hines, Once Upon A Time (Im pulse/Im pulse) podsjealo samo na Sidneyja Bec- obzira na suradnike Hodges je
Earl Hines, A Monday Date: 1928 (Milestone) heta ( ), je d in i uzor koji je prizna poput svih istinskih velikih izvoaa
Earl Hines, Quintessential Recording Sessions vao. (Ne zauuje da je Hodgesovo uvijek odskakao. Na primjer,
(C hiaroscuro/ ) m uziciranje na sopran-saksofonu, lijepo je svirao na snimkama Billie
Earl Hines, Quintessential Continued (C hiaroscuro/ ) instrum entu koji je povrem eno svi Holiday (-) (The Golden Years, Vol
Earl Hines, Hines 65 rao tridesetih godina, bilo pod jo 2 i The Original Recordings), Teddy
(Master Jazz Recordings/W orld Record Club) veim Bechetovim utjecajem.) ja W ilsona (-) (The Teddy Wilson i
Earl Hines At Home (Delmark) Po svemu sudei Hodges je bio Teddy Wilson & His All Stars), Earla
Earl Hines, Hines Does Hoagy (A u d io p h ile / ) n ajistaknutiji meu izvanredno ta Hinesa (->) (Stride Right), Shellyja
Earl Hines, Tea For Two (Black Lio n /B la ck Lion) lentiranim solistim a koji su obogatili Mannea (-) (Shelly Manne & Co.) i
Earl Hines Plays Duke Ellington redove orkestra Dukea Ellingtona G erryja M ulligana (-) (Gerry Mulli
(Jazz Master Recordings/Parlophone) (->). lako je p rije suradnje s E lling gan Meets The Sax Giants, Vols 1
Earl Hines, West Side Story (Black Lio n /B la ck Lion) tonom svirao s nekolicinom ansam 3). Jo je znaajnije a u
Earl Hines, Dinah (RCA Victor Francuska) bala, ukljuujui angam ane s W iI- um jetnikom i glazbenom smislu
Earl Hines Plays George Gershwin (Festival Francuska) liejem The Lion Sm ithom (->), uspjenije jedno od rijetkih
Earl Hines/Maxine Sullivan, Live At The Overseas Press Club Chickom Webbom (->) i Luckeyjem snim anja pod vodstvom Billyja
(C hiaroscuro/ ) Robertsom, tek je, p ridru ivi se Strayhorna (->) (Cue For Saxopho
Eari Hines, My Tribute To Louis (A u d io p h ile / ) Ellingtonu u svibnju 1928, pronaao ne). lako se zbog ugovornih obave
The Incomparable Earl Hines (Fantasy/ ) n a jp rim je re n iji kontekst za vje ro ja t za Hodges p rikrivao pod imenom
Earl Hines/Budd Johnson, The Dirty Old Men no najzanosniji zvuk saksofona koji Cue Porter, njegov uzvieni Zvuk,
(Black & White Francuska) se do sada uo u svijetu jazza. koji d o m inira svim glazbenim zbiva
Hodges, koji je neko vrijem e uio njima, nemogue je zaobii. Zalju
kod svoga idola Becheta (s Beche- bljenicim a u alt-saksofon posebno
tom je 1925. navodno i nastupao), je za nim ljivo vrlo zapaeno snima
obogatio je Ellingtonovu d iskografi nje (The Charlie Parker Sides/The
ju nevjerojatnim brojem klasinih Parker Jam Session) na kojemu je
sola na alt-saksofonu. B esprijeko
Milt Hinton Art Hodes ran ton, u kom binaciji sa snanim
Hodges ukrstio saksofon s dvoji
com najveih rivala, Charliejem
-> Cab Calloway ali uvijek suptilnim pristupom ritm u Parkerom i Bennyjem arterom.
i strastvenim , ali nikada izvjetae- Ako su se sveukupni rezultati poka
ikaki kla virist A rt Hodes (roen nim nainom ispoljavanja em ocija zali m anje nego senzacionalni (iako
1904. u Nikolievu, Rusija) pripadao sve ga je to uskoro a firm ira lo kao je glazbeni standard pojedinaca bio
je bijeloj koli koja je ostala vodeu linost alt-saksofona. Taj je odlian), d ivlje n je izaziva sama
vjerna New Orleansu, izvodei sve status odrao sve do izlaska genija injenica da se takav susret na vrhu
do etrdesetih godina uzbudljiv C h a rlie ja Parkera (->) na scenu, ipak odrao. Veliki triju m f organiza
dixieland. Inspiriran Je lly Roll M or poetkom etrdesetih godina, uspr to ra i producenta Normana Granza.
tonom , Hodes odlino svira blues- kos povrem enim izazovim a Bennyja Granz je organizirao jo jedno
-klavir, iako njegova najbolja ostva artera (-), Petea Browna (-) i zapaeno studijsko snim anje, ovaj
renja ne treba traiti u solistikoj W illieja Sm itha (-). put s Hodgesom, njegovim tada
ulozi, ve u okviru grupe. S trub a Tono je ustvrdim o li da je Hodges njim gazdom Ellingtonom na klavi
em Maxom Kam inskim i raznim za posljednjeg razdoblja suradnje s ru, H arryjem Edisonom na trubi i s
postavam a Rod Cless, Mezz Ellingtonom (1955 1970) esto po ritam -sekcijom u kojoj je svirao Jo
M ezzrow, Vic Dickenson, Edmond kazivao totalnu nezainteresiranost Jones (->) Glazbeni rezultat bio je
Hall, Om er Simeon i Danny A lvin za sola, p rilikom koncertnih izvedbi na razini najviih ranije postignutih
Hodes je izm eu 1944. i 1945. a njegove snim ke s orkestrom u standarda. Hodgesovo muziciranje
o rg a n izira o nekoliko odlinih sn i tom e razdoblju od apsolutno b ri bijae zadivljujue uzvien, veli
m anja za tvrtku Blue Note. ljantnih (The Far East Suite, Duke anstven alt-saksofon koji udie
Ellingtons 70th Birthday Concert svjeinu i vitalnost odlinim o m ilje
W#N t i . .. And His Mother Called Him nim skladbam a Loveless Love,
I I I It N I ' | U M ( I VI I I I I I Bill) do sasvim prosjenih. U mno Weary Blues, Wabash Blues i Beale
gim sluajevim a, najbolja ostvare Street Blues (Blues Summit/Back
nja to ih je Hodges snim io u To Back Side By Side).
kasnijem razdoblju ka rije re nastala Takoer arobno Hodgesovo svira
su u onoj vrsti m alih grupa koje nje sopran-saksofona na ploama
su p rido n ije le da krajem tride ss- je, dakako, manje zastupljeno, no
tih i poetkom etrdesetih g o d in i meu njegovim najboljim snimkama
odri svoj ugled (Hodge Podge i na tom instrum entu slijedee su
The Works Of Duke Ellington, lesprijekorne: Good Gal Blues,
Vols 12, 16/17). Te kasnije snim ke eep's Blues, Empty Ballroom
(Ellingtonia 56, Dukes In Bed/ Blues, Wanderlust (sve na Hodge
Johnny Hodges & The Ellington Podge), Harmony In Harlem (The
All Stars i Everybody Knows Johnny Ellington Era, Vol 1), Dear Old
Hodges) izuzetno su reprezentativ Southland (The Works Of Duke
ne za uvijek uspjele, nepretencio- Ellington, Vol 8), Live & Love
M ilt Hinton, vrlo cije n je n i The Funky Piano Of A rt Hodes zne, svingerske izvedbe u kojim a su Tonight (The Works Of Duke Elling
kontrabasist. (Blue Note). to uope ne zauujue ton, Vol 9) i Blue Goose (The Works

102
 Of Duke Ellington, Vol 10).
Osim kratkih izostanaka iz Elling
tonova orkestra potkraj karijere,
jedini Hodgesov dui izostanak usli
jedio je izmeu 1951. i 1955. kada je
osnovao vlastiti orkestar. U postavi
su, u raznim trenucim a, nastupali
Lawrence Brown (->) (koji je napu
stio Ellingtona istodobno s Hodge-
som i bubnjarem Sonnyjem Gree-
rom (-)), Emmett Berry (->) i
mladoliki John C oltrane (->) (The
Jeep Is Jumpin).
John Cornelius Hodges bio je
jedan od onih jazz-glazbenika koje
je nemogue nadom jestiti; ta je
injenica postala grubom stvarno
u kada je naglo prem inuo od
sranog udara u svibnju 1970.
Diskografija:
Duke Ellington, The Beginning
(1926-1928)
(Decca/MCA Njemaka)
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928-1929)
(Decca/MCA Njemaka)
Duke Ellington, Rockin In
Rhythm (1929-1931)
(Decca/MCA Njemaka)
Duke Ellington, The Works Of
Duke Ellington, Vols 2 18
(RCA Victor Francuska)
The Complete Duke Ellington,
Vols 17
(CBS Francuska)
Duke Ellington, In A Mellotone
(RCA Victor/RCA Victor
Francuska)
Duke Ellington, Black, Brown &
Beige (Ariston Italija)
Duke Ellington, Such Sweet
Thunder
(Columbia/CBS Realm)
Duke Ellington, Ellington At
Newport (Columbia)
Duke Ellington, The Far East
Suite
(RCA Victor/RCA Victor)
Duke Ellington... And His
Mother Called Him Bill
(RCA Victor/RCA Victor)
Duke Ellingtons 70th Birthday
Concert
Johnny Hodges, ne u spo re d ivi alt-saksofonist, m oda n a js ja jn iji so list
iz Ellingtonovih redova.
Hodge Podge (CBS - Realm) -
Johnny Hodgesu najboljem izdanju.
(Solid State/United Artists)
Duke Ellington, Souvenirs
(Reprise)
Johnny Hodges, Hodge Podge
(CBS Realm)
Johnny Hodges, Ellingtonia 56
(N orgran/C olum bia Clef)
Johnny Hodges, Dukes In Bed
(Verve)/
Johnny Hodges & The Ellington
All Stars (C olum bia/ Clef)
Johnny Hodges & The Ellington
All Stars ( /Verve)
Johnny Hodges (V erve/ )
Everybody Knows Johnny
Hodges (Im pulse/Im pulse)
Earl Hines/Johnny Hodges,
Stride Right (Verve/Verve)
Billy Strayhorn, Cue For
Saxophone
(M aster Jazz R ecordings/
Vocalion)
Billie Holiday, The Golden
Years, Vol 2 (Columbia/CBS)
Billie Holiday: The Original
Recordings (Columbia/CBS)
Gerry Mulligan Meets The Sax
Giants, Vols 1 3
( /Verve)
The Teddy Wilson
(CBS/Sony Japan)
Teddy Wilson & His All-Stars
(Columbia/CBS)
Johnny Hodges, The Jeep Is
Jumpin ( /Verve)
Billie Holiday
The Voice Of Jazz (Glas jazza) nsziv je se rije njezinih snim ki. U ovom
sluaju nije rije o pretjerivanju. Jer, B illie Holiday (roena 1915. u
Baltim oreu, M aryland) bila je (a na ploam a zacijelo i ostaje) pravi glas
jazza. Osim Louisa Arm stronga (->) i s moguim izuzetkom Sarah
Vaughan (->) nikada se nije pojavio jazz-vokalist koji bi se svojim
jedinstvenim sposobnostim a p ribliio B illie Holiday. Njen osjeaj za ritam
bio je besprijekoran, kao u najboljih jazz-instrum entalista s kojim a je
suraivala u toku karijere. Frazirala je na potpuno instrum entalan nain,
iako je njeno pjevanje, nalik instrum entalnoj izvedbi i pod utjecajem
trubaa, uvijek bilo samo glazbom: nikada nije naruavalo m elodijsku
liniju niti se sukobljavalo s besprijekornim tretm anom i doivljavanjem
teksta. Osjeaj to ga je na koncertnim izvedbama ili na ploama
ispoljavala pjesmom mogao je biti unitavajui i vrlo stvaran.
U razdoblju a firm acije njenog talenta poetkom tridesetih godina
esto je bilo u modi da crni pjevai zvue bjelaki, kako bi se dopali irem
krugu publike. B illie Holiday uvijek je bila crnaka pjevaica; zaudo,
karijeru je zavrila vjerojatno p rivlanija bijeloj publici. U njenom je
pjevanju bilo ulnosti, seksualnosti i ivotnog iskustva, osobina koje su
o b ilje ile najbolja ostvarenja Bessie Smith (->). Ipak, B illie Holiday nije
bila blues-pjevaica i u svom je repertoaru im ala relativno mali broj
pravih blues-skladbi. No, sve to je otpjevala bilo je proeto osjeajem
bluesa ak i banalne zabavne pjesme (npr, These N That N Those,
Your Mothers Son-In-Law, Yankee Doodle Never Went To Town i Under A
Jungle Moon).
Nije ni udno to je pjevala tako upeatljivo i sadrajno. ivotopis Billie
Holiday doim a se, naime, poput onoga to ne bi mogao izm isliti ni
najokrutniji holivudski scenarist. Dijete nevjenanih tinejderskih rodite
lja, majke Sadie Fagan i oca Clarencea Holidaya, gitarista i bendoista
koji je svirao s Fletcherom Hendersonom (->), M cKinneyjevim Cotton
Pickersim a i drugim a; silovana u desetoj godini pro stitu ira la se nekoliko
godina kasnije. Osim znatnih iskustava s rasnim problem im a kasnije je
tra ila izlaz u alkoholu, m arihuani i konano u heroinu. Um rla je u bolnici,
pod paskom policije, gdje je bila zatvorena pod kako se danas ini
izm iljenom optubom da je posjedovala drogu.
Bio je to gotovo logian zavretak ka rije re (i ivota) stalno obiljeene
tragedijom , beznaem, frustracijom i glavoboljam a. Istina, proivjela je i
sretnih trenutaka kao izuzetno dobro plaena um jetnica, naroito u
ranijim razdobljim a ka rije re kada je bila u drutvu prim jerenih jazz-
-glazbenika. Kada je 1929. s majkom p reselila iz Baltim orea u New York,
poela je nastupati u klubovim a Harlema. Na jednom angamanu uo ju je
John Hammond koji je bezuspjeno pokuavao uvjeriti Bennyja
Goodmana (->) da angaira B illie Holiday kao pjevaicu svoga orkestra.
Goodman je ipak svirao na njenim prvim snim kam a (iz studenoga i
prosinca 1933) Your Mothers Son-In-Law i Riffin The Scotch (The Billie
Holiday Story, Vol 1). ak je i tada bilo jasno da tinejderka B illie Holiday
raspolae o riginalnim stilom i zvukom, iako se samo pjevanje doimalo
sirovim i nedostajalo mu je kasnije sigurnosti.
Izmeu prvih snim ki i slijedeeg nastupa u studiju dobila je neoekivanu
priliku da se kratko pojavi u film u Sym phony In Black s orkestrom Dukea
Ellingtona (->). Zauujuom zrelou otpjevala je Big City Blues
(Saddest Tale) i izgledala izvanredno lijepo. Slijedee snim anje, u
organizaciji kla virista Teddyja W ilsona (->) (za nekoliko godina postao je
njenim producentom, voom orkestra, aranerom ), datira iz srpnja 1935.
Osim W ilsona i Goodm ana sudjelovali su Roy Eldridge (->) i Ben Webster
(-). Snim kam a s toga term ina napokon se a firm ira la meu poklonicima
jazza. I pjevanje i m uziciranje jednako dolaze do izraaja, to je potrajalo
do etrdesetih godina.
Snim anja B illie Holiday postala su tridesetih godina gotovo legendarnim
dogaajim a. Na njim a je nastupala krem a tadanjih glazbenika, lanova
orkestra Dukea Ellingtona, Fletchera Hendersona, Bennyja Goodmana,
Chicka Webba (-), Johna K irbyja (->) i Counta Basieja (->). S lanovima
Basiejeva orkestra re a lizira la je mnoge snim ke koje ulaze meu njena
najbolja ostvarenja rije je o glazbenicim a poput Freddieja Greena,
W altera Pagea, Jo Jonesa (->) i, to je jo vanije, Bucka Claytona (->) i
Lestera Younga (->). S Youngom je uspostavila gotovo nevjerojatan
odnos: tenorist je svirao suptilne uvode, obbligata i izvanredna sola koja
su do perfekcije nadopunjavala i obogaivala vokalne dionice.
Ne postoji ni jedan p rim je r diskografske suradnje B illie Holiday i Lestera
Younga izmeu 1937. i 1940. za koji bi se m oglo rei da je ispod prosjeka.
Tipini rezultati ove nenadm ane suradnje mogu se pronai u naslovima
poput This Years Kisses, Why Was I Born?, I Must Have That Man, Mean
To Me, Fooling Myself, Easy Living, Me, Myself & I, A Sailboat In The
Moonlight (sve na Lester Young Story, Vol 1), Hes Funny That Way, My
First Impression Of You, Now They Call It Swing (sve na The Golden
Years, Vol 2), Getting Some Fun Out Of Life, If Dreams Come True, On The
Sentimental Side, When A Woman Loves A Man (sve na The Golden
Years, Vol 1). A sve su to snim ke tek iz 1937. Ostala rem ek-djela Billie
Holiday i Lestera Younga: Back In Your Own Backyard, The Very Thought
Of You (The Billie Holiday Story, Vol 1), The Man I Love, All Of Me (The
Original Recordings).
B illie Holiday ogranieno je zastupljena s velikim orkestrim a, iako je
neto vie od godinu dana nastupala s Countom Basiejem (1937 1938).
103

B illie H oliday (na fo to g ra fiji s Jim m yjem Davisom, koautorom skladbe
Lover Man) bila je najnadarenija od svih pjevaica.
Zbog ugovornih obaveza nikada nije dola u priliku da snim a s Basiejem ,
iako su se, zahvaljujui Johnu Hammondu, kasnije ipak pojavile tri izvrsne
radio-snim ke u toj postavi: Swing! Brother, Swing! i They Cant Take That
Away From Me (obje oznaene datum om 30. VI 1937) i I Cant Get Started
(3. XI 1937) (Billie Holiday, Vol 2). Godine 1938 B illie je osam mjeseci
nastupala s A rtiejem Shawom (->) i ponovno joj je tvrtka Brunswick, s
kojom je bila vezana ugovorom , osporila pravo da snima. Sa Shawom je
rea lizira la samo jednu snim ku, Any Old Time (Concerto For Clarinet), no
ona je prvobitno bila povuena zbog prim jedbi Brunswicka.
S Bennyjem Goodmanom i njegovim orkestrom na radiju se po svemu
sudei pojavila samo 1939, izvedbom skladbe I Cried For You (BG. His
Stars & His Guests) koja je izuzetan p rim je r ritm ike snage B illie Holiday.
Ostatak njezine ka rije re protekao je u radu s m alim sastavim a u kojim a
je uvijek najbolje dolazila do izraaja, iako je u posebnim prilikam a
nastupala s velikim orkestrim a, p rim je rice s Dukeom Ellingtonom (Concert
At Carnegie Hali). Napustivi Shawa, sam ostalna ka rije ra B illie Holiday
dobila je na znaaju stalnim angam anom u njujorkom klubu Cafe
Society, uz pratnju orkestra Frankieja Newtona (->). Iste je godine s
Newtonom i orkestrom za tvrtku Com m odore M ilta G ablera snim ila tri
skladbe koje e se od tada uvijek vezivati upravo uz ime B illie Holiday; to
The Golden Years, Vol 1 (CBS). B illie H oliday - njena su snim anja
iz tridesetih godina postala legendarnim dogaajim a.
104
su jezovita Strange Fruit (s tekstom pjesnika Lewisa Allana), uasno tuna
Yesterdays, te zadivljujua (i rijetka) blues-izvedba i skladba Fine &
Mellow (koju je sama napisala) (Strange Fruit/The Commodore Years).
Snimke B illie Holiday, iako jo uvijek sa solim a i obbligatim a vrhunskih
jazz-glazbenika poput Eldrigea i Younga, od tada kao da su postale
napadnije aranirane, m anje spontane.
etrdesetih godina B illie Holiday pjevala je jednako kvalitetno kao i
ranije (ako ne i bolje). Na snim kam a Georgia On My Mind, Body & Soul,
Solitude, Jim i God Bless The Child (sve na God Bless The Child)
nastavljaju se njeni izuzetni vokali; ova posljednja najpoznatija je, i
vjerojatno najbolja skladba s tekstom same B illie Holiday. Tu je i
sam oubilaka Gloomy Sunday (The Golden Years, Vol 1) koju je Billie
jedinstveno otpjevala. Zavretak suradnje s tvrtkom Vocalion popratile su
snim ke za Commodore.
Sredinom etrdesetih godina prela je u tvrtku Decca koja je njenim
ploama dodala gudae, duhae i si., s nam jerom da ih p riblii iroj
publici. Prvi naslov snim ljen za Deccu nadahnuta verzija sklaflbe Lover
Man (jazz klavirista i orguljaa Rama Ramireza) postala je jo jedna
njena glasovita izvedba. Tema Dont Explain, s treeg snim anja, ponovno
je obogaena osjeajnim tekstom B illie Holiday. Dvije godine kasnije
skladba Porgy dobila je definitivan tretm an; Aint Nobodys Business
(1949) rijetka je, ali zadovoljavajua blues-izvedba (sve navedene snimke
za Deccu The Billie Holiday Story).
No ve su se p o ja vljivali znakovi dosade koja se uvlaila u njeno
pjevanje, a pedesetih godina postalo je oito i da njeni ekscesi poinju
utjecati na ono to je pisac i radio-kom entator Charles Fox jednom nazvao
stanovitom neutralnou tim bra. U posljednjem razdoblju ivota esto je
snim ala za razne tvrtke Normana Granza (The Voice Of Jazz, Vols 110).
Kvaliteta pjevanja va rira la je od vrlo dobre, do alosno neprim jerene kao
na dvije koncertne snim ke iz 1946. (Vol 1) i 1957 (Vol 9). No, bilo je
trenutaka, naroito kada su je pratili stari p rija te lji poput Bena Webstera,
Harryja Edisona (>), Bennyja artera (-), C harlieja Shaversa (->) i mlai
glazbenici poput Oscara Petersona (-), Barneyja Kessela (-) i Tonyja
Scotta kada je zacijelo podsjetila na nekadanje vrhunske izvedbe.
Jedan od relativno rijetkih trenutaka (barem na ploi) kada je Billie
Holiday o ivje la dio nekadanje privlanosti rezultat je etiri snimanja iz
sijenja 1957 (Vols 7 9). Uz zadivljujuu suradnju Edisona, Webstera,
Kessela i drugih, obogatila je standardne pjesme poput Just One Of Those
Things, Day In, Day Out, Comes Love i One For My Baby dubinom i
sm islom koji one nikada p rije ni poslije nisu zadobile.
Ne zauuje ni to da su njeni koncertni nastupi postali jo hirovitiji od
ploa. No, i tu je bilo trenutaka kada bi adrenalin navalio kao nekada ili
gotovo tako, prim je rice na naslovim a The Lady Lives, Radio & TV
Broadcasts, Vol 2,1953-1956 i The Real Lady Sings The Blues. Angaman
u S toryville Clubu, Boston (1951) takoer je rezultirao izvrsnim pjevanjem
(Gallant Lady i Billie Holiday); ovaj drugi naslov za nim ljiv je i zbog
prisustva Stana Getza (), uenika Lestera Younga, nekadanjeg
partnera B illie Holiday.
Godine 1957. nastupila je u posebnoj televizijskoj em isiji mree CBS, The
World of Jazz, bolnom, potresnom verzijom skladbe Fine & Mellow (Billie
Holiday, Vol 1), uz pratnju pravog a ll stars sastava u kojemu su nastupali
Young, Coleman Hawkins (->), Eldridge, Gerry M ulligan (-<) i Vic
Dickenson (->). Pretposljednji studijski album B illie Holiday, Lady In Satin,
muan je saetak posljednjih traginih godina njezina ivota, sa svom
gorinom i beznaem. U to doba (1958) njezin je glas bio tek kretava
parodija vrhunskih godina; no, ugoaj i dubina koju je jo uspjela odrati
(a najbolje u proroanskoj skladbi For All We Know) rijetko su nadmaeni
ak i od same B illie Holiday.
B illie Holiday, koja je 1948. odsluila kaznu zatvora zbog droge i koja je
iste godine osloboena sline optube, um rla je u M etropolitan Hospitalu,
New York City, srpnja 1959, u kojoj je zadrana prije (ponovne) optube
zbog posjedovanja droge.
U toku ka rije re nastupila je u film ovim a Sym phony In Black (1935), New
Orleans (1947 s grupom All Stars Louisa Arm stronga i s orkestrom
Woodyja Hermana ( *)), te u izvanrednom kratkom etranom filmu sa
sekstetom Counta Basieja (1950) (Hot Jazz On Film, Vol 2).
Pobjednica razliitih glasanja itatelja i kritiara, u suradnji s Williamom
Duftyjem napisala je autobiografiju Lady Sings The Blues. B illie s Blues,
b iografija autora Johna Chiltona, objavljena je 1975, a o pjevaici postoji
nadahnuto poglavlje u knjizi C elebrating The Duke & Louis, Bessie, Billie,
Bird, Carmen, M iles, Dizzy & Other Heroes Ralpha J. Gleasona (1975).
Usprkos izvrsnom glum ako-pjevakom nastupu Diane Ross, film Lady
Sings The Blues iz 1973, koji je imao nam jeru da prikae ivot Billie
Holiday, n ajobinija je karikatura.
Diskografija:
The Billie Holiday Story, Vol 1 (Columbia/CBS)
Billie Holiday, God Bless The Child (Columbia/CBS)
Billie Holiday, The Original Recordings (Columbia/CBS)
Billie Holiday, The Original Recordings (Columbia/CBS)
Billie Holiday, The Golden Years, Vols 1, 2 (Columbia/CBS)
Billie Holiday, Strange Fruit (A tlantic)/
The Commodore Days (Ace Of Hearts)
Billie Holiday The Real Lady Sings The Blues ( /Boulevard)
The Billie Holiday Story (Decca/MCA Njemaka)
The Real Lady Sings The Blues ( /Coral)
Billie Holiday, Vols 1 3 ( /Saga)
Billie Holiday, Gallant Lady (Monmouth Evergreen/One-Up)
Various (Including Billie Holiday), The First Esquire Concert,
Vol 1 ( /Saga)
 KIV I ItStlM- B allroom u, a od 1935. do 1936. i u
HOPE-FULL Cotton Clubu. Hopkinsov orkestar
ELMO HOPE koji je u raznim razdobljim a
Solo Piano and Duo Rano with Bertha Hope ukljuivao talente poput Vica Dic-
kensona (->), Jabba Smitha, Ed-
monda Halla (->), Hermana Autrey-
ja, Snuba M osleyja i aranera-
-trom bonista Freda Normana ste
kao je tridesetih godina zavidnu
popularnost zahvaljujui koncert-
nim nastupima, radiju, film u i ploa
ma (The Golden Swing Years i Big
Bands Uptown 1931 1940). Godine
1940. Hopkins je konano rasform i
rao orkestar. Kao araner, surai
vao je s raznim plesnim orkestrim a
Hope-Full (Riverside): jedan od koji su bili pod utjecajem jazza. Od
rije tkih album a pokojnog klavirista. 1944. do 1947. ponovno se posvetio
voenju orkestra; od 1948. do 1949.
obale, Frankom Butlerom , ija je vodio je mali sastav, a zatim, u
inventivnost na razini Hopeove. njujorkom Clubu Zanzibar, usmje-
Ostali p rim jereni interpreti njegovih reniju jazz-skupinu (1950 1951).
skladbi su tenorist Harold Land (The Nakon viegodinjeg nastupanja u
Fox) i Curtis Counce Quintet (Explo Bostonu, stalno je svirao u dvorani
ring The Future), a Butler nadahnju M etropole, New York City, s Henry-
je oba albuma. U skladbam a Elmoa jem Red Allenom (1954). Pedese
Hopea Barfly, Eejah i Eyes So tih godina i nadalje je suraivao s
Beautiful ima tihe i ekscentrine raznim voam a malih sastava, a
lirinosti koja p lije n i. Umro je u povrem eno je vodio i vlastite. To i
svibnju 1967. danas radi, iako neto manje redo
vito; Hopkinsov solo-klavir ponekad
Snimke: se, u pauzama, moe uti u raznim
The Golden Years (CBS). B illie Holiday bila je vjerojatno The All-Star Sessions njujorkim nonim klubovima.
najistaknutija jazz-pjevaica. (Milestone) Danas, u sedamdesetim godinama
Elmo Hope ivota, Hopkins ne svira nimalo
(Contem porary/Vocalion) staraki. U posljednjih 25 godina jo
The Teddy Wilson (CBS/Sony Japan)
Harold Land, The Fox snima, uvijek u mainstream-kon-
Teddy Wilson & His All Stars (Colum bia/CBS)
(Contemporary) tekstu (Swing Time!, Let's Jam i
The Lester Young Story, Vols 1 3 (Colum bia/CBS)
Curtis Counce, Exploring The Yes Indeed!), a 1974. godine tvrtka
Billie Holiday, The Voice Of Jazz, Vols 1 10 ( /Verve)
Future (Dooto) C hiaroscuro izdala je izvrstan al
Various (Including Billie Holiday), Jazz At The Philharmonic:
bum Hopkinsovih solo-izvedbi, Cra
The Historic Recordings (Verve/ )
zy Fingers.
Billie Holiday, The First Verve Sessions (V erve/ )
Billie Holiday, Lady In Satin (Colum bia/CBS Realm)
Diskografija:
Artie Shaw, Concerto For Clarinet (RCA Victor/R C A Victor) Claude Hopkins Ma Rainey (Milestone)
Benny Goodman, BG, His Stars & His Guests (Queen Disc Italija)
Singin In The Rain
Various (Including Billie Holiday), Concert At Carnegie Hall (Jazz A rch ive s/ )
(DJM) Izuzetno sposoban i svestran gla Big Bands Uptown (1931 1940)
For A Lady Named Billie (Giants of Jazz) zbenik, Claude D. Hopkins (roen Various (Including Claude
1903. u A le xa n d riji, V irginia) za Hopkins) (MCA Njemaka)
dugotrajne se ka rije re a firm irao kao The Golden Swing Years
voa orkestra, klavirist, skladatelj i ( /Polydor)
Diskografija: araner. No, njegovom nesum nji Coleman Hawkins/Pee Wee
John Lee The Blues (C row n/ ) vom umijeu na svakom od navede Russell, Jam Session In
Slim's Stomp nih podruja nedostajalo je korak Swingville (Prestige/Prestige)
Hooker ( /P o lyd o r Juke Blues) do apsolutne veliine. Prim jerice, Swingtime (Swingville)
House Of The Blues iako raznim velikim orkestrim a to Lets Jam (Swingville)
(C hess/M arble Arch) ih je godinam a vodio nije nedosta Yes Indeed! (Swingville)
How Long Blues ja lo stila ili znaajnih solista, oni su Crazy Fingers (C hiaroscuro/ )
Blues-glazbenik John Lee Hooker (Riverside/Fontana) se rijetko m ogli m jeriti s pravim
roen je 1917. u C larksdaleu, M issi I Want To Shout The Blues velikanim a toga anra. Hopkinsovi
ssippi i poput veine p o s lije ra tn ih (Vee-Jay/Stateside) aranm ani poput njegovih sklad
diskografskih blues-izvoaa usko Dont Turn Me From Your bi uvijek su b ili uredni, profesio
ro se prilagodio am plificiranom ur Door/Drifting Blues nalni-, dobri za svira nje ili slua Sam Lightnin
banom zvuku. Kao i u veine blues- (Atco/Atlantic) n je ... ali im je gotovo uvijek
-glazbenika s Delte, Hookerov urba nedostajalo prave originalnosti.
Hopkins
ni stil puko je intenziviranje m um lja Hopkinsovi suvrem enici klaviristi
nja, stenjanja, ponavljanja i sirove bili su James P. Johnson (->), Fats
snage originala. Poeo je snim ati W aller (-) i W illie The Lion Smith Roen 1912. u blizini Houstona,
1948. u Detroitu i njegove su se
Elmo Hope (-) a nikada se nije pribliio Teksas, Lig h tnin Hopkins jedan je
snimke na rhythm -and-blues tritu njihovoj virtuoznosti i sjaju. Zapo od posljednjih starih country-blue-
fenomenalno dobro prodavale; Boo evi s klavirom u sedmoj godini, smena. Prva iskustva stekao je s
gie Chillen prodana je u m ilijunskoj Roden 1923, Hope je bio otpisan kao Hopkins je na Howard U niversityju Blind Lemon Jeffersonom i svojim
nakladi. Hookerov glas ima p rije te im itator Buda Powella iako je stvo studirao glazbu i m edicinu i .avrio roakom Texas Alexanderom , a
u teinu, prodoran je i mrvi sve rio sam osvojan, d o m iljat stil svira prvi stupanj. Nakon d a ljn jih studija nadimak je stekao suradnjom s
pred sobom, tekstovi su esto nja. Odlaskom na Zapadnu obalu na Washington Conservatoryju svi barrelhouse-klaviristom Thunde-
siloviti i strastveni. Zavreci rijei publika se prestala zanim ati za rao je u raznim studentskim orke rom Smithom (Gromki Smith i
mijenjaju se prim itivn im dram at njegovu karijeru; vitalnost i nova strim a, a zatim je u A tlantic Cityju M unjeviti Hopkins). Prva Hopkin-
skim nabojem koji je naglaen polazita ipak je morao potraiti na vodio vlastiti orkestar. Godine 1924. sova snim ka iz 1946. odmah je
ritmiki unisonim sviranjem gitare. Istoku. Okuao se u hard-bopu (All- otiao je u New York (da bi svirao s za interesirala sluatelje i otkrila u
Njegova tehnika funkcionalna je i od -Star Sessions) s Johnom Coltra- W ilburom Sweatm anom ), a zatim u njemu znaajnog izvoaa. Veinu
naslage rudim entarnih trikova izvla neom i Hankom M obleyjem , iako Evropu kao glazbeni voa zvijezde n ajboljih i najsvjeijih ostvarenja
i najvie to moe. O granieniji mu snim ke s tog album a, re a lizira kabarea, Josephine Baker. Godine rea lizira o je za tvrtku Gold Star
izvoa od L ig h tnin Hopkinsa, Hoo ne u triju , pruaju bolju priliku da 1926. u Italiji i panjolskoj vodio je B illa Quinna ija se izdanja danas
ker ipak triju m fira svojom d o jm lji- predstavi zauujuu elastinost vlastiti orkestar. Vratio se u New teko mogu nabaviti; Hopkinsov
vou. Na razm ei rhythm -and- svoje koncepcije. Tonove dri toliko York, zatim nastupio na prvom od glas je hrapav i izravan, pratnja na
-bluesa i istog blues-idiom a, on dugo dok se slijedovi tonova ne brojnih angam ana u Washingtonu i gitari va rljivo nestalna. Jedinstven
privlai uglavnom m ladu bijelu pu stope u disonancu. Definitivan a l Harlemu. izvoa, Hopkins se obino predsta
bliku koja je blues prvi put ula iz bum u triju je Elmo Hope, s Od 1931. do 1935. nastupao je s vlja u najboljem izdanju kada pjeva
druge ruke od R olling Stonesa. perfektnim bubnjarem sa Zapadne vlastitim ansam blim a u Roseland s epizodam a iz vlastitog ivota, ali

105
 taj izvor in spiracije koji esto nala
zim o u b lues-tradiciji proim a sm i
slom za neposrednost i dram ati
nost. Kao plodan diskografski izvo
a esto je dolazio u opasnost da
se preforsira, iako je sredina
pedesetih godina pokazala opada
nje zanim anja za country-blues u
korist ikakih blues-sastava. G odi
ne 1959. p rihva tila ga je i folk-
-publika koncertnih dvorana i kam -
pusa.
Diskografija:
Lightnin' Hopkins Strums The
Blues (S core/ )
Lightnin' Hopkins Early
Recordings (Arhoolie/Fontana)
Lightnin Hopkins Sings The
Blues (Tim e/Realm )
Lightnin' Hopkins Sings Dirty
House Blues (Tim e/Realm )
Sam Lightnin Hopkins ( /77)
Autobiography In Blues
(T ra dition / )
Country Blues (T ra dition / )
The Roots Of Lightnin' Hopkins
(Verve-Forecast/
Verve Folkways)
Lightnin Strikes ( /Stateside)
Lightnin' Hopkins, The Legacy
Of The Blues, Vol 12
(Sonet/Sonet)
Grupa s engleskim trubaem Ricom
Colbeckom rezultirala je nekim
od najboljih Howardovih glazbenih
ostvarenja (Noah Howard At Judson
Hall), a naglaeno istonjaka me
uigra basa i ela u skladbi Ho
mage To Coltrane pokazuje sklada-
teljevo zanim anje za druge etnike
glazbene oblike
Howard danas djeluje u Evropi i
Am erici, a vodi i vlastitu tvrtku,
Altosax Records. Jedno od novijih
ostvarenja (Live At The Swing Club)
pokazuje prom jenu u pristupu gru
pe, pomak od kolektivne improviza
cije u korist prostornosti i jedno
stavnosti. Mardi Gras ista je pje
sma: svaki instrum ent u kvartetu
izvodi solo bez pratnje, a zatim se
ujedinjuju u trijum falnoj melodijskoj
izvedbi.
Diskografija:
Archie Shepp, Black Gipsy
(Prestige/Am erica)
Frank Wright, One For John
(Byg/Byg)
Space Dimension
(Prestige/Am erica)
Noah Howard At Judson Hall
(ESP/ESP)
Live At The Swing Club
(Altsax/Altsax)

Darnell Howard Freddie

-> Earl Hines Hubbard
Jelly Roll
Morton Truba Freddie Hubbard roen je
1938. u Indianopolisu, u glazbenoj
porodici, a u New York doao je
1958. Stekao je znaajna iskustva u
sekstetu Jay Jay Johnsona, s Ma
Noah Howard xom Roachom, Sonnyjem Rollinsom
i Slideom Hamptonom, da bi 1961.
dobio idealno m jesto u Messenger-
sim a Arta Blakeyja. S drugim duha-
Roden 1943. u New Orleansu, alt- em, Wayneom Shorterom , bilo je
-saksofonist Noah Howard stilistiki to vjerojatno najbolje izdanje Bla-
Sam (Lightnin') Hopkins, kao gitarist, pjeva i skladatelj pripada drugoj g e neraciji avangar- keyjeve skupine nakon suradnje s
nezaobilazna linost poslije ratn o g bluesa. dista. Nakon djeakih iskustava s Horaceom Silverom , a Hubbardove
trubake i skladateljske mogunosti
esto su dolazile do izraaja (Mo
saic, Free For All, Buhaina's Delight
i Thermo). Neoptereen furioznim
liderovim bubnjanjem , m ladi je tru
ba esto podsjeao na toplinu,
izravnost i ljepotu C lifforda Browna,
svog prvog uzora.
U tom razdoblju Hubbard je surai
vao i na brojnim snim anjim a za
Blue Note s Dexterom Gordo-
nom, Herbiejem Hancockom, Jacki-
jem M cLeanom i Wayneom Shorte
rom a rea lizira o je i niz vlastitih
album a (Open Sesame, Ready For
Freddie i Breaking Point). Njegov
rom antian, raskoan tretman bala
Live At The Swing Club (Altsax): da dobro je predstavljen skladbama
New Orleans u novom stilu. I Wish I Knew (Goin Up) i But
Beautiful (Open Sesame), dok je
dixielandom i gospelom , najvei mu Hubbardova kom binacija harm onij
je uzor postao O rnette Coleman. U skih prom jena i free-jazza ilustrira
San Franciscu poduavali su ga na albumom Breaking Point. Hub
Sonny Sim m ons i Dewey Redman, a bard se pokazao dovoljno fleksibil
zatim je otiao u New York. Nakon nim da svira free s Ornetteom
suradnje s Albertom Aylerom , Pha- Colem anom (Free Jazz) i Dolphy
roahom Sandersom , Sun Ra i Ar- jem (Out To Lunch), iako su ga
chiejem Sheppom (Black Gipsy), duge, legato-fraze i konvencionalna
osnivao je vlastite sastave, esto izvedba uinili p rim je re n ijim har
s tenor-saksofonistom Frankom Wri- m onijskom m uziciranju. U njegovoj
ghtom (One For John i Space Di im p rovizaciji klasine istoe, vrlo
mension). Glazba bijesni i uzlije- su um jerenu ulogu im ali vibrato,
e, a pokretljivost i naleti W rightova poluventilni i drugi tonski efekti.
A ll Them Blues (DJM): L ig h tn in Hopkins, n a jb o lji p o slije ra tn i tenor-saksofona stvaraju odlinu Kada su ga pojedini kritiari pro
Teksaanin. Neprom jenjiv, vjean, autentian seoski um jetnik. protuteu eznutljivo lirskom altu glasili nasljednikom C lifforda Brow-

106

Alt-saksolonisl Noah Howard. U
pozadini: Juma Sultan, Frank
Lowe, Rashied All, Bob Bruno i
Earl Freeman.
na i kada je 1961 osvojio nagradu
za novu zvijezdu magazina Down
beat, Hubbard je u svojim iduim
ostvarenjima za Atlantic poeo po
kazivati kom ercijalne tendencije.
Prvi album. Backlash, sadri nekoli
ko soul-izvedbi, naslovnu skladbu i
The Return Of The Prodigal Son,
dok se na slijedeem izdanju High
Blues Pressure, pojavio opsesivni
ritam i riff u tem i Can't Let Her Go,
znatno slinoj hitu Leeja M organa
The Sidewinder. Na dezistikoj
strani ploe dvije su izvedbe odlini
primjeri iste Hubbardove a rtiku la
cije u brzom tempu: True Colors i
For B.P., a nadahnjuje ih m ajstor-
-bubnjar Louis Hayes. A ntiratni kon
ceptualni album sa skladbam a 11ha
na M im aroglua (Sing Me A Song Of
Songmy) sadri lirsku em ocionalnu
trubu.
Godine 1971. Hubbard je potpisao
za tvrtku CTI koja je p o p ularizirala
producentsku m aniru Creeda Taylo-
ra i snim io niz album a bestselera
(Red Clay, Straight Life, First Light,
Sky Dive i Polar Arc) bez velikih
rizika ili iznenaenja, s naglaskom
na istoi i uglaenosti Trenutno
snim a za C olum biju, uglavnom dis-
ko-izvedbe sa zborom , violinam a i
am plificiranom tutnjavom bubnjeva
(Windjammer).
Diskografija:
Art Blakey's Jazz Messengers:
Mosaic (Blue Note/Blue Note)
Free For All
(Blue Note/Blue Note)
Buhainas Delight
(Blue N ote/B lue Note)
Thermo
(M ilestone/M ilestone)
Open Sesame
(Blue N ote/Blue Note)
Ready For Freddie
(Blue Note/Blue Note)
Breaking Point
(Blue Note/Blue Note)
Goin Up (Blue N ote/Blue Note)
Here To Stay
(Blue Note/Blue Note)
Backlash (A tlantic/A tlantic)
High Blues Pressure
(A tlantic/A tlantic)
Sing Me A Song Of Songmy
(A tlantic/A tlantic)
Red Clay (CTI/CTI)
Straight Life (CTI/CTI)
First Light (CTI/CTI)
Sky Dive (CTI/CTI)
Polar Arc (CTI/CTI)
Windjammer (Colum bia/CBS)
Truba Freddie Hubbard. Nakon
estokog poetka njegova je
ka rije ra krenula ko m e rcija ln ijim
tragovim a.
Bobby
Hutcherson
Vibrafonist Bobby Hutcherson roen
je 1941. u Los Angelesu, a prije
dolaska u New York, 1961, svirao je
na Zapadnoj obali s Curtisom Amy-
jem i Charlesom Lloydom. Obino
ga se dovodi u vezu s eksperim en
talnom kolom tvrtke Blue Note s
glazbenicim a poput Andrewa Hilla.
Anthonyja W illiam sa i Herbieja Han-
cocka koji su profinjeno kom binirali
neke avangardne elem ente u o kviri
ma harm onije pa je njegov
fleksibilan pristup vibrafonu postao
korisnim sastojkom nekonvencio-
nalnijih ansambala. Skladan, ugo-
ajan Hutchersonov zvuk obogauje
teksture m nogih snim ki: Out To
Lunch Erica Dolphyja; Andrew i
Judgment Andrewa Hilla; Lifetime
Anthonyja W illiam sa: One Step
Beyond Jackieja McLeana i Evolu
tion Grachana M oncura III. Njuport-
ska izvedba A rchieja Sheppa, Scag
(New Thing At Newport) sadri
hipnotiku Hutchersonovu im provi
zaciju koja reflektira bezizlaznost
ovisnosti o heroinu.
Prvi Hutchersonovi albumi za Blue
Note pokazuju niz razliitih pristu
pa, od delikatnosti Bouqueta do
ekspresionizm a teme The Omen
(Happenings). Koristei veu grupu
na albumu Components, Hutcher-
sc "1 d ije li autorstvo skladbi sa se-
n a jp rim je ren ijim bubnjarem, Jo-
eom -.hambersom. Funky verzija
skladbe Una Muy Bonita Ornettea
Colem ana nalazi se na njegovom
vjerojatno najm anje izazovnom al
bumu, Stick-Up! Kasnije Hutcherso-
nova ostvarenja na tragu su popu
larnijeg i kom ercijalnijeg usm jere
nja etikete Blue Note (Linger Lane i
Natural Illusions), iako ima pokaza
te lja da se vraa staroj form i (The
View From The Inside).
Diskografija:
Dialogue (Blue Note/Blue Note)
Happenings
(Blue N ote/Blue Note)
Components
(Blue Note/Blue Note)
San Francisco
(Blue N ote/Blue Note)
Stick-Up!
(Blue N ote/Blue Note)
The View From The Inside
(Blue N ote/Blue Note)
Bobby
ra r
Hutcherson
f.
Components (Blue Note):
avangardni arobnjak vibrafona.
107
 u vje rljivo je refle ktira lo Nantonovu
trad iciju i u Rockin In Rhythm Diskografija:
(Ellington '55/Toast To The Duke). McKinney's Cotton Pickers,
Jackson je zablistao i s Johnnyjem Vols 4, 5 (RCA Victor -
Hodgesom (-) (Johnny Hodges & Francuska)
The Ellington Me/The Big Band Don Redman (CBS Realm)
Sound Of Johnny Hodges i Dukes In Don Redman (1938-1040): The
Bed/Johnny Hodges & The Ellington Little Giant Of Jazz
All Stars), a naroito na Cue For (RCA Victor Francuska)
Saxophone. 16 Cab Calloway Classics
U novije doba suraivao je s (CBS Francuska)
Countom Basiejem (kao stalni lan Chu Berry Featured With Cab
orkestra, nakon razdoblja povrem e Calloway: Penguin Swing
ne suradnje), a zatim kao solist (Jazz Archives)
Thad Jones-M el Lewis Jazz O rche Masterpieces By Duke Ellington
stra (Suite For Pops i Potpourri). Da And His Orchestra
bismo ponovno podsjetili koliko je (Colum bia/CBS Nizozemska)
Butter Jackson mogao biti raznovr The World Of Duke Ellington.
stan, upozorit emo da se Charles Vol 2 (Colum bia)/
M ingus (-) 1963. u nekoliko navra The World Of Duke Ellington
ta koristio njegovim uslugama, p ri (CBS)
m jerice na albumu Mingus, Mingus, The World Of Duke Ellington,
Mingus, Mingus, Mingus. Jacksonov Vol 3 (Colum bia)/
solo u temi Hearts Beat s neobino The World Of Duke Ellington,
zapaena M ingusova album a The Vol 2 (CBS)
Black Saint & The Sinner Lady, Duke Ellington, Liberian Suite/
m ora se u b ro jiti meu njegove A Tone Parallel To Harlem
najuspjenije sam ostalne istupe. (CBS Francuska)
Tricky Sam zacijelo bi se sloio s Duke Ellington, Ellington 55
tom tvrdnjom . (Capitol)/
Napustivi 1959. Ellingtona, Jack Toast To The Duke
son je 1960. poduzeo evropsku (World Record Club)
turneju s a ll stars orkestrom Quin- Duke Ellington. Historically
cyja Jonesa. Od 1961. do 1962 Speaking, The Duke
Vibrafonist Bobby Hutcherson s n a jo rig in a in ijo m koncepcijom nakon svirao je s Basiejem , zatim s (B ethlehem / )
M ilta Jacksona. Mingusom, a 1963. na kratko se Duke Ellington, Such Sweet
vratio Ellingtonu. Ostatak ezdese Thunder
Cotton Pickers, Vols 4, 5) i Don (Colum bia/CBS Realm)
tih i dio sedam desetih godina pro
Redman (-) (1932 1940) (Don Duke Ellington, Ellington Indigos
veo je u slobodnoj profesiji
JCOA Redman i Don Redman (1938 ukljuujui specijalne nastupe u (Columbia/CBS Francuska)
1940): The Little Giant Of Jazz). Duke Ellington, Ellington Jazz
-> Carla Bley Godine 1946. Jackson je ponovno
orkestrim a Jonesa-Lewisa, Louisa
Party (Columbia)
Bellsona (->) i Geralda W ilsona, no
-> Mike M antler suraivao s Redmanom p rim je ri karijeru mu je prekinula teka Johnny Hodges, Mellow Tone
(Vogue)
ce na evropskoj tu rn e ji ali osim
operacija. Nadao se velikom povra
toga, a p rije ulaska u Ellingtonov tku na scenu i ve se bio pridruio Johnny Hodges, Duke's In Bed
orkestar, karijeru je uglavnom pro orkestru koji je sudjelovao u obno (Verve)/
veo s Cabom Callowayem (-). vljenoj ve rziji m juzikla Guys & Johnny Hodges & The
Callowayu se prvi put p ridruio Dolls, no potkraj 1976. um ro je od Ellington All Stars
Milt Jackson 1940. na est mjeseci (16 Cab sranog udara. (Colum bia Clef)
Calloway Classics i Chu Berry
-> Modern Jazz Featured With Cab Calloway: Pen
guin Swing), a ponovno su su ra i
Quartet vali nakon Jacksonova drugog bo
ravka u Redmanovom orkestru
(1947 1948).
Kada se Jackson p ridruio E llin g
tonu pripao mu je neizbjean za
datak da, poput svog prethodnika,
nastavi liniju solista na trom bonu s
gumenom sordinom koji je, manje-
-vie definitivno, a firm irao Joseph
Tricky Sam Nanton (->). injenica
da je Jackson na za d ivlju ju i nain
uspio odrati tu jedinstvenu tra d ic i
OPUS DE FUNK ju dovoljno svjedoi o njegovim
sposobnostim a (iako bi, naravno,
bilo teko oekivati da se itko
p riblii Nantonovom m uziciranju ili
da ga nadmai).
Jackson, roen 1909. u Springfiel-
du, Ohio, uio je trom bon kod
Opus De Funk (Prestige) M ilta privatnih nastavnika i kod svog
Jacksona. ogora, Claudea Jonesa (takoer
trom bonista koji je, uz ostalo, svirao
s M cK inneys Cotton Pickersim a,
Redmanom i Ellingtonom ).
Quentin Ponekad pjeva i u ranijim
danim a basist, Quentin Jackson
Jackson je svojim ekspresivnim m uzicira
njem na trom bonu dobio kod E llin g
tona niz p rilika da se istakne u svim
Kada je 1948. Quentin Butter vrstam a skladbi, ukljuujui The
Jackson zam ijenio Tyree Glenna Mooche (Ellington Uptown); Fancy
(-* ) kao solist i lan sekcije trom bo Dan (Duke Ellington): Black & Tan
na orkestra Dukea Ellingtona ( ), Fantasy (Ellington '55/Toast To The
ve je imao niz iskustava iz su ra Duke); My Funny Valentine (Elling
dnje s velikim orkestrim a: Gerald ton Presents); Red Carpet (Ellington
Hopson (1927 1928), W esley Helvy Jazz Party), pa ak i Donkey
(1929 1030), M cKinneys Cotton Serenade (At The Bal Masque). Trom bonist Quentin Jackson nastavio je tradiciju ju n g le -stila
Pickers (1930 1932) (McKinneys estoko Jacksonovo m uziciranje Tricky Sam Nantona.

108
 Johnny Hodges & The
Ellington Men (Verve)/
The Big Band Sound Of
Johnny Hodges (Verve)
Billy Strayhorn, Cue For
Saxophone
(Master Jazz R ecordings/
Felsted)
Thad Jones Mel Lewis, Suite
For Pops
(A&M H orizon/A&M Horizon)
Thad Jones Mel Lewis,
Potpourri
(Philadelphia International/
Philadelphia International)
Charles Mingus, Mingus,
Mingus, Mingus. Mingus,
Mingus (Impulse)
Charles Mingus, The Black
Saint & The Sinner Lady
(Impulse/Impulse)
Illinois Jacquet
Illinois Battiste Jacquet roen je
1922. u Broussardu, Louisiana, ali saksofon s nekim od najistaknutijih
je njegov otac, basist u orkestru
eljezniarskog drutva, s p o rodi rice, nastupio je u jazz-film u Jam
com preselio u Houston, Teksas,
prije negoli je Illinois navrio godi Lester) s Lesterom Youngom (->),
nu dana. Jacquet e najvie ostati u jednim od svojih najveih uzora (uz
sjeanju po izvanrednoj s ilin i svoga Colem ana Hawkinsa () i, naroito, City Joys).
swinga i po uzbudljivim otkae Herschela Evansa (-)).
nim efektima visokih nota. No,
Jacquet brat Russella Jacqueta,
trubaa, pjevaa i voe orkestra
nije samo ekscentrian, ekshibicio-
nistiki tenor-saksofonist. U stvari,
uspjeno je preivio donekle sum
njivu reputaciju koju je stekao u
estokom sw ing-orkestru to ga je
Lionel Hampton (>) okupio napu
stivi Bennyja Goodmana (->).
Jacquet je s Hamptonom nastupao
kao solist, a njegova posebna toka
bila je nevjerojatno uzbuujua i
pretjerano eksploatirana izvedba
teme Flying Home (The Best Of
Lionel Hampton). Im presario trupe
Jazz At The Philharm onic, Norman
Granz, takoer je koristio Jacqueto-
vu sposobnost da publiku jazza
dovede u frenetino raspoloenje
poput onoga koje izazivaju rock-
-koncerti posljednjih 20 25 godina
(Concert Contrasts/Jazz At The
Philharmonic 1944 1946). Jacque-
tov buan, snaan tenor-saksofon
bio je dobrodolim dodatkom orga
niziranih studijskih jam sessiona
(The Gillespie Jam Sessions) na
kojima se njegovo m uziciranje nu
no oslobaalo ekscesa upuenih
galeriji, po kojim a je postao poznat
na koncertnom podiju.
Zapoeo je na sopran i alt-
-saksofonu, nastupajui s lokalnim
rhythm-and-blues sastavim a (uklju
ujui Lionela Proctora, Boba Coo-
pera, M iltona Larkinsa). Hamptonu
se pridruio iz orkestra Floyda
Raya, a ovjeuljak grom ka zvuka
zatim je oivio orkestre Caba Callo-
waya (->) (1943 1944), Counta
Basieja (-+) (1945 1946) i razne
postave trupe JATP. S Basiejem
imao je solo-toke u skladbam a
Mutton Leg (One O'Clock Jump) i
The King (Count Basie Classics), a
nakon suradnje s tim orkestrom
vodio je i vlastite sastave, esto s
bratom Russellom.
Kasnije je vodio niz drugih sasta
va. nastupao s paketima poput B om ba meu tenor-saksofonistim a, Illin o is J a c q u e t... n e o do ljivi
grupe Newport All Stars ili kao svinger, tipian vika JATP-a.
Rico), Edisonom (Groovin With
Jacquet), Natom Coleom (-) (Nat
Cole Meets The Master Saxes) i
Wyntonom Kellyjem (The Blues:
Thats Me!).
U novije doba Jacquetov se estoki
tenor esto mogao uti u p rija te lj
skom, meusobno nadahnutom d i
jalogu s bubnjarem Jo Jonesom (-)
i orguljaem M iltom Bucknerom
(Genius At Work!), u triju koji je
ponekad zraio uzbudljivou ra
spojasanog big banda.
Jacquetovo prisustvo na a ll stars
susretim a poput Newport Jazz Fe
stivala i nadalje na vie nego
Illin o is Jacquet (Epic, p rim jeren nain dokazuje da mu
Nizozemska) - swing s Jacquetom. snaga nije opala ni u uzbudljivim ,
estokim izvedbam a bluesa i swin-
solistika zvijezda na koncertim a i ugulja, ni u vrlo osjeajnim , ak
klubovim a, u SAD i inozemstvu. prom iljenim interpretacijam a bala
Jacquet, koji se za n a ju zb ud ljivijih
da kao Misty (Newport In New York
dana velikih orkestara gotovo isklju '72, Vol 3) i The Man I Love
ivo posvetio tenor-saksofonu, ez (Newport In New York '72, Vol 5).
desetih je godina ponovno poeo No, za veinu poklonika Illinois
svirati sopran i alt-saksofon. Svom Jacquet ostaje arhetipskim vika-
arsenalu instrum enata dodao je i em JATP-a iji su eksplozivni
fagot (The King!), instrum ent koji istupi u koncertnom izdanju (Jazz At
prilin o teno i umjeno svira. Town Hali, Vol 1) bili tek za nijansu
Jacquet je u svojoj ka rije ri ukrstio
za p a ljiviji od studijskih, naroito
kada bi ih nadopunjavali i drugi
im ena u jazzu. Godine 1944, p rim je
silo viti solisti poput Roya Eldridgea
(->) (Illinois Jacquet), Eddieja
m in ' The Blues (Jammin With Lockjaw Davisa (>) (The Angry
Tenors), Fatsa Navarra ( ) (Illinois
Jacquet) i Buddyja Tatea (Kansas
Osim u velikim orkestrim a, svirao Diskografija:
je s Countom Basiejem (Port Of The Best Of Lionel Hampton
(MCA-Coral Njemaka)
Nat Cole Meets The Master
Saxes (Including Illinois
Jacquet (Phoenix/Spotlite)
Lester Young, Jammin' With
Lester (Jazz A rch ive s/ )
Various (Including Illinois
Jacquet), JATP New Volume
Five-Concert Contrasts
(Verve)/
Jazz At The Philharmonic
1944-46) (Verve)
Illinois Jacquet/Eddie
Lockjaw Davis, The Angry
Tenors (Savoy/Realm)
Illinois Jacquet, Groovin With
Jacquet
(Verve/Colum bia Clef)
Dizzy Gillespie, The Gillespie
Jam Sessions (Verve)
Illinois Jacquet (Imperial)
Illinois Jacquet
(Epic/Epic Nizozemska)
Illinois Jacquet, The King!
(P restige/ )
Illinois Jacquet, Bottoms Up
(Prestige/ )
Illinois Jacquet, The Blues:
Thats Me! (Prestige/ )
Illinois Jacquet/Arnett Cobb,
Jazz At Town Hall, Vol 1
(JRC/ )
Various. Newport In New York
'72, Vols 3, 5
(A tlantic/A tlantic)
Illinois Jacquet, Genius At
Work (Black Lion/Black Lion)
Illinois Jacquet/Buddy Tate/
Paul Quinichette, Kansas City
Joys ( /Sonet)
Harry James
Neki oboavatelji jazza nikada nee
oprostiti Harryju Haagu Jamesu
(roenom 1916. u Albanyju, Geor
gia) to je napustio Bennyja Good
mana ( ) i osnovao vlastiti orkestar
u kojemu je ljigavo svirao trubu u
m elodijam a poput Ciribiribin, You
Made Me Love You i Carnival In
Venice. Poklonicim a jazza inilo se
da se James prodao, a da bi stvar
bila gora, oenio se jednom damom
iz Hollywooda s najpoznatijim noga
ma na svijetu (Betty Grable). James
je zbog toga skinut sa svake liste
pravih jazz-glazbenika, a to je
tuno: usprkos oitih kom ercijalnih
krivina u orkestrim a koje je kasni
je vodio, James je, naime, povre
meno pokazivao da jo uvijek moe
svirati estoki jazz, tehnikim um ije
em o kojemu govore trubai irom
svijeta. Jamesovi kritiari zabora
vljaju i na niz izvrsnih sola to ih je
H arry James & His Orchestra
1936-1938 (The Old Masters).
109
 HARRY JAMES AND
Harry James & His New S w ing in ' Bands (MGM). U tjecaj Basiejeva
orkestra na Jam esov moe se p ro c ije n iti po ovom albumu.
izveo kao glavni solist u najglasovi
tijoj postavi orkestra Bennyja
Goodmana.
James se p ridruio Goodmanu u
sijenju 1937, a ostao je vodei
trubaki solist do prosinca 1938. U
tom razdoblju njegov i Goodm a
nov ugled poprim io je svjetske
razm jere zahvaljujui Jam esovim
doprinosim a o m iljenim Goodmano-
vim temam a poput Make Believe
(The Complete Benny Goodman,
Vols 1 3/Benny Goodman, Vol 4);
Sugar Foot Stomp, Big John's
Special (The Complete Benny
Goodman, Vols 1 3/Benny Good
man, Vol 5), Peckin' i Life Goes To A
Party ove posljednje d vije sklad
be James je napisao i aranirao
(The Complete Benny Goodman,
Vols 1 3/Benny Goodman, Vol 7).
Tu je i prekrasno Jam esovo m uzici
ranje na glasovitom 1938 Carnegie
Hall Concertu u skladbam a Sing,
Sing, Sing, Blue Skies, Honeysucle
Rose i ponovno Life Goes To A
Party.
Prije produktivnog razdoblja u
Goodmanovom orkestru, Jam es se
neupadljivo probio u prvi red swing-
-scene jazza. Zapoeo je na bubnje
vima, a u desetoj godini otac ga je
prvi put poduavao trubi. Porodica
je p reselila u Beaumont, Teksas, pa
je m ladi James poeo svirati u
raznim ansam blim a koji su djelovali
u toj dravi. Prvu znaajnu a firm a ci
ju doivio je u orkestru Bena
Pollacka ( ) (1935 1936) (Harry
110
H IS NEW S W IN G IN ' BANDS
James & His Orchestra 1936 1938).
Za suradnje s Goodmanom, James
je sudjelovao na jednom od stu d ij
skih snim anja Teddyja W ilsona (->),
kada su se Jamesu i W ilsonu
p rid ru ili Red Norvo (->), ksilofon, i
John Simmons, bas. Jam esova sola
u skladbam a Aint Misbehavin i
Just A Mood, (Teddy Wilson & His
All Stars) besprijekorna su poput
onih koja je rea lizira o s W ilsonom
u drugim , slinim prilikam a.
Godine 1937. i 1938. i James je u
studijim a za snim anje vodio im pre
sivan, svingerski nonet. Grupa u
kojoj je svira lo devet lanova tada
njeg Basiejevog (->), orkestra
dodatkom Jamesa, klavirista Jessa
Stacyja (-) iz G oodm anova orke
stra i Basiejeve pjevaice Helen
Humes, re a lizira la je nekoliko finih
snim ki, a Jamesova je truba blistala
na oba term ina (Harry James & His
Orchestra 1936 1938) Jam esovo
se izvanredno, praskavo m uzicira
nje pokazalo jo im p re sivn ijim na
etiri snim ke koje su nastale poe
tkom 1939. u drutvu velikana boo
gie-w oogie klavira, A lberta Am m on
sa (-* ) i Petea Johnsona (-) (svaki
je sudjelovao na dvije izvedbe).
Jam es se vjeto snaao u boogie-
-w oogie idiom u, uz neobino zado
voljavajue rezultate (Cafe Society
Swing & The Boogie Woogie 1938
1940). S vlastitim je orkestrom
postigao ogrom an kom ercijalni us
pjeh, npr. skladbam a Ciribiribin,
You Made Me Love You, I've Heard
upravo kao u danim a kada je James
blistao s Goodmanom ili kada je
vlastite orkestre vodio iz jednog
velikog hita u drugi. Ili gotovo kao
tada.
Diskografija:
The Complete Benny
Goodman, Vols 1 3 (RCA)/
Benny Goodman, Vols 4 7
(RCA Victor Francuska)
Benny Goodman. 1938
Carnegie Hall Jazz Concert
(Columbia/CBS)
Harry James & His Orchestra
1936-1938 (The Old M asters/)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
Various (Including Harry
James/Pete Johnson/Albert
Ammons), Cafe Society Swing
& The Boogie Woogie (1938-
1940) (Swingfan Njemaka)
Various (Including Harry
James), Great Swing Jam
Sessions, Vol 1 ( /Saga)
Swinging With Harry James
(Joker Italija)
The Big Band Sound Of Harry
James, Vols 1 3 ( /Verve)
Joseph Jarman
-* Art Ensemble
of Chicago
Keith Jarrett
K la virist Keith Jarrett, roen 1945. u
Pennsylvaniji, a firm irao se u popu
larnoj grupi Charlesa Lloyda (Dre
am Weaver) u kojoj se pokazao
That Song Before, I Had The
izuzetno talentiranim glazbenikom.
Craziest Dream, I Dont Want To
Walk Without You, Im Beginning To Razdoblje s Milesom Davisom, po
See The Light, Music Makers, ltd. etkom sedamdesetih godina (Li-
Popularnost mu je porasla nastupi ve/Evil i At Fillmore) nije, kao u
ma u brojnim holivudskim film o v isluaju klavirista Chicka Coreae,
ma, ukljuujui Private Buckaroo, Joea Z aw inula i Herbieja Hancocka,
Syncopation, Springtim e In The dovelo do osnivanja jazz-rock
Rockies i If I'm Lucky. skupine.
U posljednjih 30 godina James i Jarrettova karijera zapaeno je
raznovrsna: on istodobno djeluje na
nadalje vodi velike orkestre, uglav
nom u Nevadi. Glazbi mahom p ri tri razliita podruja. Godine 1971.
stupa na middle-of-the-road na snim io je solo-album za etiketu
in. Dobrodola prom jena takvog ECM M anfreda Eichera koja je
usm jerenja, u dezistikom sm islu postavila nove standarde umjetni
zbila se potkraj pedesetih godina ke slobode i briljantne zvune
kada je James pozvao vrhunske reprodukcije. Jarrettove kvalitete,
njegova m elodijska inventivnost,
jazz-skladatelje poput Ernieja W iI-
s kinsa i Neala Heftija da za njegov osjeaj za mjeru i tehnika virtuo
znost, predstavile su se u novoj
orkestar napiu novi repertoar. De-
jasnoi (Facing You). Nastavljajui
zistiki sadraj dram atino se pove
ao, pa iako su orkestri Harryja plodnu suradnju s etiketom ECM
Jam esa od tada prilin o vjerno
rep roducirali moan zvuk i stil
Basiejevih orkestara iz razdoblja
nakon pedesetih godina, prom jena
je pozdravljena sa svih strana (The
Big Band Sound Of Harry James.
Vols 1 3). P rim jereno renesansi
njegova orkestra i Jam esova je
truba zablistala svje tlije nego pret
hodnih godina. inilo se da se
Harry Jam es vratio jazzu (ako ga je
ikada uope kom pletno napustio).
U ezdesetim godinam a njegova
ivota trubaka snaga Harryja Ja
mesa doim a se izvanrednom kao i
prije. A glazba Harryja Jam esa i
njegovih Music M akersa stara ili
nova, jazz ili zabavna privlai The Koln Concert (ECM):
panju velikog broja oboavatelja. povratak akustinog solo-klavira.
 snimio je sate i sate solistikih
koncertnih izvedbi na akustinom
klaviru (The Koln Concert i Solo-
-Concerts, Bremen & Lausanne) i
taj se projekt u svoje vrijem e inio
sigurnom kom ercijalnom katastro
fom. No, zahvaljujui pristupanosti,
romantinosti i predanosti ljepoti,
Jarrett je stekao popularnost koja
prelazi stroge granice jazz-sljed-
benitva.
Nepodlona etiketama, struja nje
govih im provizacija do d iru je kla si
nu glazbu, barok, gospel, country i
boogie, ujedinjujui sve te o blike s
ostinato-podlogom lijeve ruke koja
hipnotizira osjetila. Neograniene
na temu i varijacije, Jarrettove duge
skladbe bez naslova tretira ju formu
kao glagol, a ne kao imenicu.
Snimio je i nekoliko album a kao
skladatelj za orkestar (In The Light,
Luminescence i Arbour ena), na
kojima se osjea sanjarski, neokla-
sian ugoaj. M uziciranje saksofo-
nista Jana Garbareka ublauje do
minantan ugoaj tugaljivosti i bole-
Ijivosti u sekciji gudaa.
Ameriki album i Keitha Jarretta
sasvim su razliiti. Koristei dva
suradnika Ornettea Colemana, sak-
sofonista Deweyja Redmana i basi
sta Charlieja Hadena, te fleksibilnog
bubnjara Paula M otiana, Jarrett na
tim ostvarenjim a iskazuje svoj ta
lent za rad s grupom . Glazba je
energina i intenzivna, a m euigra
glazbenika naroito Hadena i
Jarretta fenom enalna. U Jarretto-
vim skladbama uoavam o itav niz
pristupa, od sim ultanog s o lira nja u
Great Bird i zanesenog dua basa i
klavira u Prayer (Death & The
Flower), do ornam enta perkusioni-
stikih efekata u Kuum (Backhand),
kada svi glazbenici, uz svoje in stru
mente, sviraju zveke, bubnjeve,
itd.
U velikoj raspravi o povratku
akustine glazbe, Jarrettovo i Eic-
herovo ime redovito se spom inju.
Nema sum nje da su solistiki Jar-
rettovi koncertni album i ponovno
zainteresirali publiku za zvuk v e li
kog koncertnog klavira, a njegov
eklektian pristup i lirski tretm an
privukao je mnoge koje su zbunile
avangardne disonance C ecila Tay-
lora.
Diskografija:
Charles Lloyd, Dream Weaver
(Atlantic/Atlantic)
Miles Davis, Live/Evil
(Columbia/CBS)
Miles Davis, At Fillmore
(Columbia/CBS)
Facing You (ECM/ECM)
The Koln Concert
(ECM/ECM)
Solo-Concerts, Bremen &
Lausanne (ECM/ECM)
In the Light (ECM/ECM)
Luminescence
(ECM/ECM)
Arbour Zena (ECM/ECM)
Ruta & Daitya (ECM/ECM)
Belonging (ECM/ECM)
Expectations (Columbia/CBS)
Fort Yawuh
(Impulse/Im pulse)
Treasure Island
(Impulse/Im pulse)
Birth (A tlantic/A tlantic)
Death And The Flower
(Impulse/Impulse)
Backhand (Im pulse/Im pulse)
Mysteries (Im pulse/Im pulse)
Shades (Im pulse/Im pulse)
Staircase (ECM/ECM)
Keith Jarrett. N jegovi re cita li na akustinom klaviru ste kli su kult-
-sljedbenitva. Virtuoz.
nezaobilaznom linou u povijesti
bluesa. Slijep od roenja, Jefferson
Jazz se zarana prihvatio gitare i posvetio
Messengers pjevanju bluesa, a na njegovu
karijeru pjevaa, gitarista i kompo
Art Blakey zitora utjecala je prija te ljska sura
dnja s afirm ira n im i gostujuim
blues-glazbenicim a. Alec Jefferson,
Lemonov otac, ispriao je strun ja
ku za blues, Samu Chartersu, kako
Blind Lemon je njegov sin, netom zaao u
tinejderske godine, pjevao i svirao
Jefferson u seoskim klubovim a od oko osam
uveer, pa sve do etiri izjutra.
U sedam naestoj godini nem irni je
Lemon "B lin d Lemon Jefferson Jefferson preselio u Dallas gdje je
(roen 1897. u okolici Couchmana, pjevajui i svira ju i vlastite
Teksas) ostaje ne samo jednim od blues-skladbe ostao desetak
n ajistaknutijih i n a ju tje cajnijih coun- godina. U tom je razdoblju upoznao
try-blues izvoaa iz razdoblja ne i duboko in sp irira o Huddieja Lead-
posredno nakon I svjetskog rata, pa bellyja Ledbettera (->). Njih su
sve do prerane sm rti, 1930, ve i dvojica esto nastupali kao duo:
Leadbelly je bio slijepev vodi, a
svojom je m andolinom pratio Jeffer-
sonovo sviranje na gitari. Dvadese
tih godina Jefferson je snim ao za
tvrtke Paramount i Okeh. Njegov
raspoznatljiv, visoko impostiran,
uvijek m elodian glas, njegova za
uujua tenost i originalnost gita-
rista-pratitelja, velika im aginativ-
nost i snaga tekstova sve ga je to
uinilo zaista nezaboravnim prota
gonistom b lu e sa ... i jednom od
najizuzetnijih linosti toga anra.
Njegovi tekstovi kao da su in sp irira li
bezbrojne skladatelje, kako za Jef-
fersonova ivota, tako i nakon smrti,
je r sadre fraze koje susreemo u
tekstovim a bezbrojnih drugih blues-
-skladbi. Meu najim presivnijim
Jeffersonovim snim kam a a sve
su nastale izmeu 1926. i 1929
slijedee su izuzetne ak i po
njegovim visokim standardim a:
Black Snake Moan, Rabbit Foot
Blues, Rising High Water Blues.
Prison Cell Blues, Low Down Mojo
Blues, Pneumonia Blues, Blind
Lemonss Penitentiary Blues, Han
gman's Blues i Match Box Blues
(sve na Blind Lemon Jefferson).
Ovaj posljednji naslov ostaje najpo
pula rn ijim njegovim bluesom; sni
m ili su ga razni drugi blues-iz-
voai, pokojni Elvis Presley i Be-
atlesi. Leadbelly je kasnije posti
gao veliki uspjeh skladbom Jack
oDiamonds koju je Jefferson sni
mio 1926. Jeffersonovi tekstovi, bez
obzira na sadraj, gotovo su nenad
mano ekspresivni. Ostale zapae
ne Jeffersonove snimke: Lemons
Worried Blues, Bootin' Me 'bout i
Black Horse Blues (sve na The
Immortal Blind Lemon Jefferson),
Long Lonesome Blues i Got The
Blues (sve na The Country Blues-
-Texas), te jezivi Lectric Chair Blu
es. Izvanredan bluesman Blind Le
mon Jefferson poginuo je 1930. u
snjenoj oluji, u 33. godini ivota.
Diskografija:
Blind Lemon Jefferson
(Milestone)
The Immortal Blind Lemon
Jefferson (Milestone/CBS)
American Folk Music, Vol 3
Songs (Folkw ays/ )
The Country Blues Texas
( /Heritage)
Hilton Jefferson
Hilton Jefferson (roen 1903. u
Danberryju, Connecticut) bio je u
profesionalnoj karijeri, koja je pot
rajala gotovo 30 godina, neka vrst
neodlunog solista. No, Jeffersono-
va uloga voe sekcije u istaknutim
velikim orkestrim a s kojim a je
suraivao, obogatila je te sekcije
saksofona raspoznatljivim zvukom.
Godine 1925. svirao je bendo u
jednom kazalinom orkestru iz Phi-
ladelphije; napustio ga je da bi
nauio svirati alt-saksofon, a zatim
se vratio istom voi orkestra (Julia-
nu Arthuru) iskljuivo kao saksofo
nist. S Arthurom je otiao u New
York, gdje je svirao s nizom vrhun
skih (kao i m anje poznatih) ansam
bala, ukljuujui Claudea Hopkinsa
(->) (1926 1928), Chicka Webba
(1929 1930), Kinga O livera (->)
(King Oliver, Vols 1, 3) (1930-
1931), ponovno Webba (1931), Mc-
111

Leroy Jenkins vodei avangardni vio lin ist i la n -u te m e ljite lj
Revolutionary Ensemblea.
Kinneyjeve Cotton Pickerse (1931) i
ponovno Claudea Hopkinsa (1932).
U dvije godine suradnje s Fletche-
rom Hendersonom (->) nastupao je
kao linijski glazbenik i solist, s
im presivnim solom u temi Can You
Take It? (The Fletcher Henderson
Story/The Fletcher Henderson Sto
ry, Vol 4) koja datira iz 1933.
Takoer 1933. snim ao je s Hender-
sonovim orkestrom pod vodstvom
Bennyja artera (->) (Benny Carter,
1933/Ridin In Rhythm). Napustivi
Hendersona, slijedeih je est godi
na proveo u Hendersonovim, Hop-
kinsovim i Webbovim orkestrim a.
Godine 1940. p ridruio se Cabu
Callowayu (-) s kojim je ostao do
kraja etrdesetih godina.
U tom dugom razdoblju Jefferson
je snim io (s Callowayem , 1941) svoj
najpoznatiji solo (16 Cab Calloway
Classics), prekrasno odm jerenu iz
vedbu teme Willow, Weep For Me;
nadahnuto je pokazao koliko je
inspiriran Bennyjem arterom (pr
venstveno) i Frankiejem Trum baue-
rom u pogledu tona. vibrata i
kontrole. Osam mjeseci proveo je u
orkestru Dukea Ellingtona (->)
(1952 1953), a suraivao je s
Donom Redmanom i Pearl Bailey
(1953). Nakon toga zapostavio je
glazbu i postao uvar u jednoj
njujorkoj banci. No i nadalje je
nastupao u klubovim a i na ploama,
ukljuujui suradnju s Fletcher Hen
derson Reunion Bandom (Hender
son Homecoming i The Big Reu
nion); na ovom drugom albumu
poduzeo je tipino elegantan solo u
112
skladbi Round Midnight. Meu osta
lim Jeffersonovim solim a nabraja
mo Mule Face Blues s O liverom
(King Oliver, Vol 2); Rug Cutter
Swing s Redom Allenom (-*) (Henry
Allen & His Orchestra 1934 1935);
Gee Baby. Ain't I Good To You s
Jim m yjem W itherspoonom (->)
(Blue Moods In The Shade Of
Kansas City).
Hilton Jefferson umro je u n ju jo r
kom Sydenham Hospitalu. u stude
nome 1968. nakon dugotrajne bo
lesti.
Diskografija:
King Oliver, Vols 1, 3
(RCA Victor Francuska)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
Various. Benny Carter, 1933
(Prestige)/
Ridin In Rhythm
(World Records)
Henry Allen & His Orchestra
1934-1935
(C ollector's Classics Danska)
16 Cab Calloway Classics
(CBS Francuska)
Cab Calloway/Chu Berry,
Penguin Swing: 1937-1941
(Jaz^ A rch ive s/ )
Fletcher Henderson Reunion
Band, Henderson
Homecoming
(United Artists)
Fletcher Henderson Reunion
Band, The Big Reunion
(Jazztone)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS Francuska)
(Count Basie)/Jimmy
Witherspoon, Blue Moods In
The Shade Of Kansas City
( /RCA Victor Francuska)
Various, Jam Session At
Swingville (Prestige/Prestige)
Leroy Jenkins
V iolinist Leroy Jenkins, roen 1932.
u Chicagu, bio je lanom grupe
AACM koja je djelovala u tome
gradu, a suraivao je i na snim ka
ma M uhala Richarda Abram sa (Le
vels 8 Degrees Of Light) i Anthonyja
Braxtona (Three Compositions Of
New Jazz i New York, Fall, 1974).
Godine 1970. pokrenuo je R evolutio
nary Ensemble s basistom Siro-
neom i perkusionistom Jerom eom
Cooperom. Do danas su snim ili
etiri albuma, prva tri koncertna, a
na svakome nalazim o postupak
kolektivnog m uziciranja. Prvi (Viet
nam) vjerojatno je i n ajim presivniji
iako je u kom pletnom njihovom
opusu razina intenziteta m uzicira
nja veoma visoka. Jenkins izjavljuje
da nastavlja tradiciju Stuffa Smitha
i Eddieja Southa, iako oito rje n i
kom dananjice.
Klasino je obrazovan, a u svom
m uziciranju izbjegava tonska izo b li
enja i koncentrira se na sinusoidnu
projekciju m elodije. Sironeove d io
nice basa isprepliu se s violinom i
obogauju teksture a u skladbam a
poput New York (The Peoples
Republic) prelaze u duete s g udali
ma. Glazba je vrtoglava i strastve
na, daleko od ugoaja komorne
glazbe, a koritenjem gongova i
glasova protee se u irokom izra
ajnom rasponu. U izvedbi opse
nog djela For Players Only nastupa
i orkestar.
Diskografija:
Muhal Richard Abrams, Levels
& Degrees Of Light
(D elm ark/D elm ark)
Anthony Braxton, Three
Compositions Of New Jazz
(D elm ark/D elm ark)
New York, Fall, 1974
(A rista/A rista)
Revolutionary Ensemble,
Vietnam (ESP/ESP)
Manhattan Cycles
(India N avigation/ )
The Psyche
(RE Records/ )
The People's Republic
(A&M /A&M )
Leroy Jenkins, For Players
Only (JCOA/JCOA Virgin)
Budd Johnson
K a rije ra A lberta J. Budda Johnso
na (roenog 1910. u Dallasu, Tek-
sas) po svemu je zauujua i
zadovoljavajua. Osim to je izvan
redno vjet glazbenik na sva etiri
(najpoznatija) saksofona i na kla ri
netu, vrlo je sposoban skladatelj i
araner. U svojoj dugoj ka rije ri
prvi put je nastupao 1924. kao
bubnjar svirao je s vie znaaj
nih jazz-solista i inovatora nego bilo
koji ivui jazz-glazbenik. A to je
jo vanije, Johnsonova impresivna
glazbena fleksibilnost i oita do
sljednost u ukusu om oguila mu je
da se snae u gotovo svakom
stilskom okviru, ne kao pasivni
suradnik, ve kao istaknuti protago
nist instrum entalist i skladatelj.
Budd Johnson i njegov brat trom
bonist Frederic H. Keg Johnson
(1908 1967) p rim ili su prve glazbe
ne poduke od svoga oca, kornetista
i orguljaa. Obojicu je poduavala i
kerka Bookera T. Washigtona. Mla
i je Johnson najprije svirao klavir i
bubnjeve, a zatim je preao na
tenor-saksofon (i danas njegov naj
vaniji instrum ent). Svirao je i
nastupao s lokalnim teksakim sa
stavima, zatim s Jesseom Stoneom,
u Kansas Cityju i drugim mjestima
po M issouriju. Kada je 1932. prese
lio u Chicago, pridruio se Georgeu
E. Leeju i raznim drugim ansambli
ma. Godine 1933. postao je lanom
sekcije saksofona velikog orkestra
koji je tada pratio Louisa Arm stron
ga ( ^ ) (Louis Armstrong: July 4,
1900 July 6, 1971). Kada je u
srpnju 1933. Arm strong raspustio tu
postavu, Johnson je nastupao s
raznim skupinama. ukljuujui
Grand Terrace Orchestra Earla Hi
nesa ( ) kojemu se. nakon smrti
stalnog Hinesovog tenor-saksofoni-
sta, Cecila Irwina, 1935. stalno
pridruio. Kao saksofonist, araner
i skladatelj s Hinesom je ostao do
1942, s izuzetkom jedne sezone
(1936 1937) kada je bio araner
Gusa Arnheim a i kraih razdoblja
koje je proveo kao prvi alt-saksofo-
nist u orkestrim a Fletchera Hender
sona (->) (1937), Horacea Hender
sona (->) (1938) i Johnnyja Longa
(1940). U Hinesovom orkestru nastu
pao je kao prvi solist na alt i tenor-
-saksofonu (1938 1942).
Neposredno nakon suradnje s Hi
nesom radio je kao araner Dona
Redmana ( ^ ) , Ala Searsa (->) i
G eorgieja Aulda (-). Godine 1944.
svirao je u 52. ulici s Dizzyjem
G illespiejem (-), a iste je godine s
G illespiejem i Colemanom Hawkin-
som (->) organizirao prvo be-bop
snim anje (The Many Faces Of Jazz,
Vol 52: Coleman Hawkins) na koje
mu je svirao bariton-saksofon, su
djelovao u aranm anim a i s klaviri
stom Clydeom Hartom napisao te
mu Bu De Dah, jedan od b ro je v j
koji su snim ljeni na tom povijesno
vanom term inu. S G illespiejem je
svirao kada su obojica bili lanovi
nezaobilaznog Hinesovog orkestra
iz 1942 1943. u kojemu su, osim
G illespieja i Johnsona, nastupali
C harlie Parker (->), Bennie Green,
Sarah Vaughan (->). Sredinom etr
desetih godina nastupao je i pisao
za druge napredne skupine, poput
onih Woodyja Hermana (->) (The
Turning Point) i G illespieja.
U stilskom pogledu Johnsovo je
m uziciranje na tenor-saksofonu u
tom razdoblju njegove karijere jo
uvijek reflektiralo moda nepotre
ban. ali uspio koktel dvojice poet
nih uzora. Hawkinsa i Lestera
Younga (->), iako ga je glazba
Parkera i drugova takoer obilje i
la. Ona se naroito osjea na
Johnsonovom alt-saksofonu koji je
pokazao definitivan zaokret prema
be-bopu, kao na snimci Jumpin' For
Jane (The Greatest Of The Small
Bands, Vol 2) iz 1946. Na ilegalnim
snim kam a koncertnih jam sessiona
 iz 1948, s Parkerom kao glavnim
protagonistom, svirao je tenor-sak-
sofon (Evening At Home With Char
lie Parker i Charlie Parker Memo
rial Album, Vol 6), iako se tada
uglavnom oslanjao na Youngov
utjecaj. Nakon Eckstine-Raeburn-
-Herm an-Gillespie razdoblja, John
son je svirao s J. C. Heardom
(1946). Sy O liverom (->) (1947),
Machitom (1949), Benniejem Gree-
nom (1951), Snubom M osleyjem
(evropska turneja 1952) i Cabom
Callowayem [->) (1953).
Ostatak pedesetih godina proveo
je kao voa raznih m alih sastava,
poduzeo je azijsku turneju s Benny
jem Goodmanom (-* ) (dio 15-mje-
senog angamana u Goodmano-
vom orkestru, 1956 1957), a zatim
je nastupao s Quincyjem Jonesom
(1960), Countom Basiejem (1961
1962), Earlom Hinesom (1965), Ge-
raldom W ilsonom i orkestrom Tom-
myja Dorseyja (sve 1966). S Hine
som je ponovno suraivao na jednoj
evropskoj turneji, da bi se slijedee
godine vratio u Evropu kao lan
Hinesovog kvarteta (Blues
Things). Uz tenor, kom pletno se
posvetio sopran-saksofonu i ponov
no se u cjelosti pokazao sposobnim
za taj zadatak, koristei preteno
bechetovski vibrato i pristup pod
utjecajem Lestera Younga i John
nyja Hodgesa (->).
Godine 1969. osnovao je JPJ
Quartet (lanovi-utem eljitelji: John
son, Bill Pemberton, Dill Jones).
Godine 1970. ponovno je gostovao u
Evropi, ovaj put s C harliejem Sha-
versom (->). Meu bezbrojnim
snimkama koje do sada nisu nave
dene, a koje je rea lizira o pod
vlastitim imenom ili za druge lidere,
njegovo se postojano m uziciranje
na saksofonu moe u odlinom
izdanju uti s Gilom Evansom (->)
(Pacific Standard Time), Benom
Websterom (-) (Ben Webster &
Associates/Ben Webster & Friends),
Buckom Claytonom (-) (Buck Clay
ton Jam Sessions), Royem Eldrid-
geom (-) (The Nifty Cat), Alom
Searsom (The Greatest Of The
Small Bands, Vol 5) i sam ostalno
(Blues A La Mode i Four Brass
Giants). Na ovim posljednjim ploa
ma Johnson predstavlja prekrasne
aranmane za grupu trubaa sasta
vljenu od H arryja Edisona ( ), Nata
Adderleyja, Raya Nancea (->) i
Clarka T erryja (->); navodim o i
album Lets Swing s Johnsonovim
bratom Kegom.
Najbolji album JPJ Q uarteta vje ro
jatno je nadahnuta koncertna snim
ka (Montreux 71) na kojoj se
Johnson, ne prvi put, pokazuje
neumornim, viestruko talentiranim
i neprocjenjivim glazbenikom .
Various (Including Coleman
Hawkins), The Greatest Of
The Small Bands, Vol 2
(RCA Victor Francuska)
Woody Herman, The Turning
Point (1943 1944)
(MCA/Coral)
Various (Including Al Sears),
The Greatest Of The Small
Bands, Vol 5
(RCA Victor Francuska)
Various (Including Sarah
Vaughan), The New York
Scene In The 40s: From
Be-bop To Cool
(CBS Francuska)
Budd Johnson, Four Brass
Giants (Riverside)
Budd Johnson, Lets Swing
(Prestige S w ing ville/ )
Budd Johnson/Keg Johnson,
Blues A La Mode
(Felsted/Felsted)
Gil Evans, Pacific Standard
Time (Blue Note)
Earl Hines/Jimmy Rushing,
Blues & Things
(Master Jazz Recordings/
& World Record ClubX
Various, USA Jazz Live
(MPS/BASF Njemaka)
Roy Eldridge, The Nifty Cat
(Master Jazz R ecordings/ )
A Buck Clayton Jam Session
(C hiaroscuro)/
Buck Clayton Jam Session.
Vol 2 (C hiaroscuro)/
Buck Clayton Jam Sessions
(Vogue)*
Budd Johnson/JPJ Quartet,
Montreux 71
(Master Jazz R ecordings/ )
Various (Including Budd
Johnson), Newport In New
* Dvostruki britanski album koji
obuhvaa oba am erika izdanja.
Bunk Johnson Band, klasini
sastav New Orleansa s Jimom
Robinsonom, Georgeom Lewisom,
Budd Johnson - siguran dobitak u svakoj p rilic i i viestruki, izazovan Babyjem Doddsom i Bunkom
instrum entalist, autor i entuzijast. Johnsonom.

Diskografija:
Louis Armstrong: July 4, 1900
July 6, 1971
(RCA Victor/RC A Victor)
The Indispensable Earl Hines.
Vols 1-5 (RCA Victor -
Francuska)
Coleman Hawkins, The Many
Faces Of Jazz, Vol 52
(Mode/Vogue Francuska)
Various (Including J.C. Heard),
Jazz 44 (Black & Blue -
Francuska)
Billy Eckstine & His Orchestra
(Spotlite)
Biliy Eckstine, Mister B & The
Band (Savoy/ )
J.C. Heard, Cafe Society (Onyx/ )
 York '72: The Jam Sessions,
Vol 3 (A tlantic/A tlantic)
Ben Webster & Associates
(Verve)/
Ben Webster 8 Friends
(Verve)
Dizzy Gillespie, Dee Gee Days/
The Savoy Sessions (Savoy/ )
Bunk Johnson
W illiam Geary Bunk Johnson (ro
en 1879. u New Orleansu) svirao je
s legendarnim Buddyjem Boldenom
p rije 1900. Poetkom stoljea nastu
pao je u m instrel-predstavam a i
cirkusim a, te na brodovim a koji su
saobraali izm eu O rijenta, Austra
lije, Azije i Evrope; posjetio je
Istonu i Zapadnu obalu SAD. Do
1930. svirao je u drugim cirkuskim i
m instrel-sastavim a, intenzivno je
nastupao u New Orleansu (1910
1914), M andevilleu i s nizom sasta
va iz Louisiane. No, i usprkos
njegovom ogrom nom iskustvu, ime
Bunka Johnsona bilo je tek legenda
meu jazz-glazbenicim a New O r
leansa i Louisiane. O njegovom se
ivotu znalo malo pojedinosti dok
ga ponovno nisu o tkrili istraivai
Frederic Ramsey Jr i W illiam Rus
sell. U to se doba bio povukao u
New Iberiju (nakon guve u plesnoj
dvorani u Rayneu, Louisiana, u
kojoj je voda orkestra Evan Thom as
ubijen na pozornici, a njegov je
drugi kornetist Johnson izgubio sve
zube); radio je kao njegovatelj,
profesionalni rva na vaarim a i
kam iondija, a u tom trenutku (1937)
poduavao je trubu i trom bon u
okviru program a radnikog udrue
nja. Plan da Johnson 1940. snim a s
Earlom Hinesom (-) i Sidneyjem
Bechetom (-) propao je zbog
njegovog perm anentnog rada na
tom projektu.
U glazbenom sm islu, 63-godinji
legendarni Bunk Johnson prvi put
se pojavio na gram ofonskoj ploi
tek 1942, na prvoj od danas legen
darnih snim ki New O rleans reviva-
la (redom za tvrtke Jazz Man, Jazz
Inform ation, Am erican Music, itd).
Johnsonov povratak zapoeo je
angam anim a u New Iberiji, nakon
to mu je Bechetov brat-zubar
napravio um jetno zubalo. Ve je i
prva njihova pojava izazvala kontra-
verzije o Johnsonovim ploama, a
ponajvie o samom Johnsonu. Po
stoje m iljenja da je njegovo m uzi
ciranje izvanredno, a u glazbenom i
povijesnom sm islu izuzetno vano
ne samo zbog veze s osnovnim
o b ilje jim a zvuka koji mu je bio
svojstven u razdoblju kada nije
snimao, ve i kao vitalan dokum ent
o poecima New O rleans jazza.
Drugi sm atraju da je dugo Johnso-
novo izbivanje, u kom binaciji s
njegovom starou, usprkos novim
zubima, rezu ltira lo otunim m uzici
ranjem . U stvari, u objem a tvrdn ja
ma vjerojatno im a dosta istine.
Johnsonovu m uziciranju zaista su
nedostajali odreeni tehniki za
htjevi, a u usporedbi s m uzicira
njem ostalih velikana-trubaa New
O rleansa doim alo se m anjkavim .
Ali, bez obzira na m ogue razlike u
tehnici, nadahnutost i strastvenost
Johnsonova m uziciranja na tim
ploama nedvojbena je. A njegovo
kolektivno m uziciranje u drutvu
114
G eorgea Lewisa (-) i Big Jim a
Robinsona (->) koji e postati
n ezam jenjivim lanovim a Johnso-
novih ansam bala bilo je apsolut
no ispravno. Rije je o trubi koja u
mnogim aspektim a nije bila tipina
za New Orleans, ali je odgovarala
raznim sastavim a pod Johnsonovim
vodstvom (ukljuujui Bunk John
son Jazz Band, Bunk Johnson's
Street Paraders i na prvom
snim anju Bunk Johnson's O rigi
nal Superior Band).
Za razliku od vie nego autsajder-
skog prateeg sastava, Johnsonovo
m uziciranje na elu Yerba Buena
Banda (Bunk 8 Lu) u svakom je
pogledu odlino. Snimke za etiketu
Am erican Music dale su najbolje
rezultate, a vjerojatno su najbolji
p rim je ri Sugar Foot Stomp, Sister
Kate, Careless Love (Bunk
Johnsons Band 1944); '827 Blues,
All The Whores Like The Way I Ride
(Bunk Johnsons Band 1945); Weary
Blues i See See Rider (Bunk
Johnson). Johnson se 1945. sa
Sidneyjem Bechetom pokazao iz
nim no prim je re n im grupnim svira
em, a to se sola tie, najstrastve
niji su njegovi doprinosi naslovim a
poput Days Beyond Recall (Sidney
Bechet Jazz Classics. Vol 1) i Up In
Sidneys Flat (Sidney Bechet Jazz
Classics, Vol 2). Godine 1945 John
son je s Bechetom svirao u New
Yorku i Bostonu, ali se uskoro vratio
u Louisianu.
Okupio je vlastiti sastav zbog dva
duga angam ana u Stuyvesant Ca-
sinu, NYC i raspustio ga 1946.
Slijedee godine vratio se u Stuyve
sant, p osljednji put snim ao je u
Gus Johnson - svingerski a li profinien, perfektan b u bnjar za svaku
prosincu, a zatim je otiao u
p riliku , za veliki ili m ali sastav.
dobrovoljni egzil u New Iberiju.
Godine 1948. doivio je modanu
kap koja mu je p a ra lizira la lijevu
ruku. Ostatak ivota do 1949
proveo je kao poluinvalid.
Diskografija;
Bunk Johnsons Band 1944
(Storyville)
Bunk Johnsons Band 1945
(Storyville)
Bunk Johnson/Lu Watters,
Bunk 8 Lu (Good Tim e Jazz/
Good Tim e Jazz)
Bunk Johnson (Storyville)
Sidney Bechet Jazz Classics,
Vols 1, 2 (Blue N ote/ )
Gus Johnson
Count Basie
J. J. Johnson
Posljednjih godina dolo je do
reakcije p ro tiv stila svira nja trom bo
na J. J. Johnsona (roenog 1924),
stila koji je dom inirao etrdesetih i
pedesetih godina. O slobodivi se
tonskih efekata i legato-m uziciranja
glazbenika iz razdoblja sw inga i
dixielanda, Johnson je na svom
instrum entu izvodio brze, ustre
d ionice be-bop saksofonista, ko ri
stei lin e a rn e m ogunosti instru
menta za razliku od starinske a
danas ponovno nove - izraajnosti
lim ene glazbe. Tehniki savreno Jay Jay Johnson, n a ju g la e n iji izvoa. ovjek k o ji je trombon
Johnsonovo m uziciranje u tom idio- poduio kom pleksnostim a be-bopa.
mu nikada nije im alo premca. Kao
lan grupe Sonnyja Stitta (Genesis)
napisao je tri odline skladbe, Blue
Mode, Teapot i Elora, a pokazao je i
izuzetne m elodijske kvalitete u
skladbi Johna Lewisa Afternoon In
Paris. Kao voa seksteta u kojemu
je svirao istaknuti truba Clifford
Brown, Johnson je snim io album
koji je postao definicijom be-bop
trombona, sa skladnim tonom i
fenomenalnim prom jenam a brzine
u naslovima poput Get Happy (The
Eminent J. J. Johnson).
Godine 1954. udruio se s jo
jednim trom bonistom , Kai W indin-
gom, ali se nijedan od njihovih
albuma ne moe vie pronai u
katalogu. Susret s tenor-saksofoni-
stom Sonnyjem R ollinsom (Sonny
Rollins, Volume 2) rezultirao je
jednim od n a ju zb ud ljivijih disko
grafskih istupa na trom bonu uope,
s kompleksnim, odm jerenim , a ipak
poletnim dionicam a. Susret s jo
jednim tenoristom , Stanom Getzom
(Getz & J. J. Live), predstavlja
Johnsona u vrhunskoj form i; on
nadopunjuje lirskog Getza u izved
bama balada i svira izvanredne
verzije skladbi Yesterdays i I Waited
For You.
Sve se ee uputao u pisanje
skladbi poput El Camino Real,
Sketch For Trombone & Orchestra i
Perceptions, u est stavaka za
orkestar tree struje Gunthera
Schullera koji je pokuao sje d in iti
jazz i klasinu glazbu. Tri skladbe
za taj orkestar, autora Johna Lew i
sa, Jimmyja Giuffrea i J. J. Johnso
na (Music For Brass) slue se
klasinim form am a poput fuge u
Johnsonovoj Poem For Brass. T re
nutno kao da se sasvim posvetio
filmskoj glazbi i studijskom radu.
Diskografija:
Sonny Stitt, Genesis
(Prestige/Prestige)
The Eminent J. J. Johnson
(Blue Note/Blue Note)
Miles Davis
(Blue N ote/Blue Note)
Sonny Rollins, Volume 2
(Blue N ote/Blue Note)
Getz & J. J. Live
(Verve/Verve)
Music For Brass (C olum bia/ )
James P.
Johnson
James Price James P. Johnson
(roen 1891. u Brunswicku, New
Jersey) gotovo je savrena veza
izmeu ragtim ea i ranog jazza.
tovie, bio je najb o lji glazbenik
koji je potekao iz tzv. stride kole
klavirista glom aznih dlanova i sna
nih zglobova kojih je uzbudljiv,
dinamian stil u jednakoj m jeri
ovisio o fizikoj snazi i izdrljivosti
kao i o tehnikom um ijeu. Poput
svoga uenika Thom asa Fatsa
Wallera (->), Johnson se uzdigao iz
prosjeka stride -kla virista odlinom ,
svestranom tehnikom , nesum njivo
nasljeem m ladosti, kada su se
njegova majka i jedan talijanski
uitelj klavira pobrinuli da te m e ljito
svlada klasinu klaviristiku teh
niku.
Kombinacija nekoliko vanih g la
zbenih utjecaja ragtim ea, bluesa,
Backwater Blues (Nobody's Blues
But Mine), Blue Spirit Blues, Wasted
Life Blues i Worn Out Papa Blues
Lonnie Johnson
(Any Womans Blues) jedinstvene
su. Koliko je u cije lo j svojoj ka rije ri,
bio dobar kla virist u okviru grupe Alonzo Lonnie Johnson (roen
moe se o cijeniti po snim kam a 1889. u New Orleansu, Louisiana)
Mezza M ezzrowa (The Complete bio je izuzetno talentiran i raznovr
Ladnier-Mezzrow-Bechet), Frankie- stan blues-glazbenik koji se doimao
ja Newtona (-) (The Big Apple), jednako zadovoljnim pjevanjem ili
Pee Wee Russella (-) (Jack sviranjem zabavnih kao i izvedba
Teagarden/Pee Wee Russell), Ed- ma dubljih, strastvenih blues-
monda Halla (-) (Edmond Halls -skladbi. Jedan od tehniki najsigur
Blue Note Jazzmen) i Eddieja Con nijih blues-gitarista i sasvim osoben
dona (->) (The Eddie Condon Con izvoa, Johnson je ipak esto
certs, Vol 2). oskudijevao osnovnim osjeajem za
Fats & Me (1944) (MCA, U tom kontekstu mogu se navesti i blues. Povremeno manje im presi
Njemaka). Za kla viro m : Jam es P. ploe koje je Johnson sn im io pod van pjeva, ponekad je odlazio u
vlastitim im enom ; najuspjenijim se pretjeranu sentimentalnost. No, ne
pokazalo snim anje iz 1939. s Redom
klasike rezu ltira la j$ jazz-m uzici- ma sum nje da je umio pjevati blues
ranjem koje e Johnsonu osigurati Allenom (->), J. C. Higginbotham om doim ao se, naime, manje efekt
dom inantno m jesto meu jazz-klavi- (->), Big Sid Catlettom (-* ) i d ru g i nim u izvedbama balada u lager-
ristim a dvadesetih godina. Johnso- ma (Father Of The Stride Piano i skoj maniri.
nova porodica p reselila je u Jersey, Swing Combos 1935 1941). Godine U New Orleansu svirao je violinu i
a zatim u New York (postojbinu 1932. napisao je Sym phony Hariem klavir, da bi 1917. otiao u London i
stride-klavira; da budemo precizniji, u etiri stavka, koja je postavljena nastupao u ranim revijama; u New
rije je o njujorkom Harlemu). na scenu kao balet. T ridesetih Orleans vratio se oko 1921 1922.
Prve javne nastupe ostvario je godina posvetio se kom poniranju, a Poetkom dvadesetih godina prese
p rije 21. godine na brojnim p rosla suraivao je i s pjesnikom Langsto- lio je u St Louis. Svirao je s
vljenim kunim zabavam a u H arle nom Hughesom na jednoinki De grupam a C harlieja Creatha i Fatea
mu. Godine 1912. prvi put je profe O rganizer, iako je nastavio snim ati i M arablea (ponovno uglavnom v io li
sionalno nastupio u Coney Islandu, nastupati na koncertim a. nu i klavir), zatim je dvije godine
nakon ega je postao popularnom S izuzetkom bolesti koja ga je radio u ljevaonici i samo povrem e
linou Zahvaljujui solistikim na 1940. privrem eno onesposobila, na no nastupao. Pobjeda na smotri
stupim a u klubovim a New Yorka i stavio je stalno svirati s vlastitim i m ladih talenata tvrtke Okeh Re
A tlantic C ityja. Nastupao je i na tuim ansam blim a. Godine 1946. cords rezu ltira la je 1925. Johnsono-
iunjakim varijetetskim scenama, doivio je srani udar, ali je s lije d e vom suradnjom s tom etiketom,
a zatim se vratio u New York radi e godine ponovno svirao. Godine suradnjom koja e dugo potrajati. U
daljn jih angam ana u raznim klubo 1949. sudjelovao je u scenskoj prosincu 1927. snim ao je s grupom
vim a. Za tvrtke Aeolian Co. i QRS produkciji svoje revije Sugar Hill. Hot Five Louisa Arm stronga (-) i
snim io je niz izvedbi na m ehani Po povratku u New York, 1951, izveo tipino fina sola u skladbama
kom klaviru (James P. Johnson doivio je jak srani udar koji ga je Savoy Blues i I'm Not Rough te
1917 21), a 1921. d e b itira o je naprikovao za krevet i p a ra lizira o mu osigurao zadivljujuu ritmiku prat
ploama. Nastupao je u Hell Figh govor sve do sm rti, 1955. u New nju Arm strongovom scaf-vokalu u
ters Bandu Jam esa York Cityju.
Europea temi Hotter Than That (V.S.O.P.
(1920 1921), vodio je scenski orke (Very Special Old Phonography.
star jedne brodvejske predstave, a Diskografija: 1927 1928), Vols 3 & 4).
nastupao je i u dvije revije, Black Various (Including James P. Godine 1928. snim ao je s orke
Sensations i Sm art Set. U New Johnson), Rare Piano Rags strom Dukea Ellingtona (-) rije
Yorku je 1922. svirao s grupom 1920-1923) je o rijetkom prim jeru gosta-solista
Harm ony Seven. Napisao je glazbu (Jazz Anthology Francuska) u Ellingtonovom orkestru. Kao i u
za predstavu Plantation Days s James P. Johnson, 1917-21 sluaju snim ki grupe Hot Five,
kojom je 1923. gostovao u Velikoj (B io g ra p h / ) Johnson se vjeto i ukusno prim je-
B rita n iji. James P. Johnson: Piano Solos rio ovom kontekstu. S Ellingtonom
Dvadesetih godina postao je veo (Joker Italija) je nastupao u skladbama The Mooc-
ma uspjean skladatelj pjesama Bessie Smith, Nobodys Blues he, Hot 8t Bothered (The Ellington
koje su kasnije postale standardim a But Mine Era, Vol 1/The Ellington Era, Vol 1
jazza i zabavne glazbe. Meu (Colum bia/CBS) Part 1) i Move Over, Misty
njegovim n a jp o pu la rn ijim skladba Bessie Smith, Any Womans Morning (The Ellington Era, Vol 2).
ma navodim o If I Could Be With You Blues (Colum bia/CBS) Takoer 1928. snim io je sola na
(One Hour Tonight), Charleston, Various (Including James P. blues-gitari, Playing With The
Runnin Wild, Old Fashioned Love, Johnson), The Complete Strings, Stompin 'Em Along Slow
A Porters Love Song. Godine 1925. Ladnier-Mezzrow-Bechet Away Down The Alley, Blues, Blues
o rke strirao je vlastitu reviju Run (RCA Victor Francuska) In G; rije je o origina lim a neopisive
ning Wild, a tri godine kasnije (Mezz Mezzrow)/Frankie ljepote, kako emocionalno, tako i u
tehnikom pogledu. Iste je godine u
Yamecraw, vee d jelo koje je doi Newton, The Big Apple
vjelo prem ijeru u Carnegie Hallu. (RCA Victor Francuska) studio prvi put uao izvanredan duo
N ajpoznatija Johnsonova skladba Jack Teagarden/Pee Wee gitara Johnson Eddie Lang (->).
za klavir, Carolina Shout, prvi put je Russell Potpuno meusobno razum ijevanje
snim ljena u izvedbi autora 1921 (Byg Francuska) dvojice glazbenika uvijek je bilo na
(James P. Johnson: Piano Solos). Edmond Halls Blue Note izvanrednoj razini, a ponekad se
Ostale Johnsonove solo-snim ke iz Jazzmen uzdizalo do velianstvene glazbene
dvadesetih godina, a sve pokazuju (Blue N ote/ ) suradnje kao u izvedbama Bull Frog
njegovu superiornost u klaviristi- The Eddie Condon Concerts, Moan, A Handful Of Riffs, Two Tone
kom Harlem -otilu, ukljuuju Arkan Vol 2 (C hiaroscuro/ ) Stomp i Guitar Blues (The Golden
sas Blues, Eccentricity (obje iz Various (Including James P. Days Of Jazz: Eddie Lang & Joe
1921), Ole Miss Blues (1922), pot Johnson), This Is Jazz, Venuti Stringing The Blues). Duo
pourri Runnin Wild sastavljen od Vols 1, 2 je osigurao i prim jerenu pratnju
etiri pjesm e (ukljuujui Old Fas (R a ritie s/ ) blues-pjevau Texasu Alexanderu i
hioned Love i Charleston) (1924), James P. Johnson, Father Of kornetistu Kingu Oliveru (->). Sam
Sugar i Harlem Choclate Babies On The Stride Piano je Johnson neobino uspjelo solirao
Parade (obje iz 1926) (sve na James (C o lu m b ia / ) s grupom The Chocolate Dandies, a
P. Johnson Piano Solos). Various (Including James P. potkraj dvadesetih i poetkom tride
Daljnji dokazi njegove izvanredne Johnson), Swing Combos setih godina pratio je Texasa Ale-
fle ksib iln o sti nalaze se na snim ka 1935-1941 xandera, Victoriju Spivey, Katherine
ma koje je 1927. i 1929. re a lizira o s (Swingfan Njemaka) Baker, itd ., s kojim a je povremeno i
blues-pjevaicom Bessie Smith (-). James P. Johnson, Fats & Me pjevao (Mr Johnsons Blues).
Njegove izvanredne pouzdane, a (1944) (MCA Njemaka) Godine 1932. otiao je u Cleveland,
ipak totalno prim je re n e pratnje James P. Johnson radio za Putneyja Dandridgea i
Sm ithovoj na snim kam a poput ( /Xtra) esto svirao na radiju. Godine 1937.
115

Lonnie Johnson - sam ostalno ili
s Eddiejem Langom, Dukeom ili
Louisom , velikan bluesa.
krenuo je u Chicago i dobio stalni
angaman u klubu Three Deuces do
1939 (suraivao -je i s Johnnyjem
Doddsom (-). etrdesetih godina
uglavnom se posvetio pjevanju, a
pratio se elektrinom gitarom . G odi
ne 1952. odrao je koncert u Velikoj
Britaniji, zatim se vratio u SAD i
nastanio u C incinattiju. Razdoblje
od 1958. do 1962. proveo je u
Philadelphiji, gdje je radio kao
glavni kuhar jednoga od vodeih
hotela. Godine 1963. nastupio je u
Evropi, u jednom blues-paketu.
Od sredine ezdesetih godina mo
glo ga se najee uti u Torontu,
Kanada. Godine 1969, nakon o zb ilj
ne nesree, doivio je modanu
kap. Za evropske turneje 1963. u
Kopenhagenu je snim ao s k la v iri
stom Otisom Spannom (See See
Rider), svirajui i pjevajui gotovo
jednako b riljantno kao u svojim
ranijim , vrhunskim godinam a (pri
tom m islim o i na odlinu gitaru u
temi Swingin' With Lonnie i na
vrsnu obradu skladbe Tomorrow
Night koje je origina ln a verzija
1948. postala bestselerom na singl-
-ploi).
Meu ostalim album im a koje je
snim io u posljednjih 10 15 godina
ivota, vjerojatno su n ajbolji Lonnie
Johnson" i dijelovi Blues By Lonnie
Johnson. Poklonicim a se, vje ro ja t
ne), ipak vie sviaju njegova ranija
ostvarenja s Langom i A rm stro n
gom, ukljuujui izvanredan solo u
skladbi Mahogany Hall Stomp iz
1929 (V.S.O.P. (Very Special Old
Phonography, 1928 1930), Vols 5 &
6), gore navedena Johnsonova sola
i snim ke iz srednjeg razdoblja
poput Lonnie Johnson i Bluebrid
Blues.
Lonnie Johnson um ro je 1970.
116
Diskografija:
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography, 1927-1928),
Vols 3 & 4 (CBS Francuska)
Louis Armstrong, V.S.O.P.
(Very Special Old
Phonography, 1928-1930).
Vols 5 & 6 (CBS Francuska)
Duke Ellington, The Ellington
Era (1927 1940), Vol 1
(Columbia)
The Ellington Era (1927 1940),
Vol 1 Part 1 (CBS)
Duke Ellington, The Ellington
Era (1927 1940), Vol 2
(Columbia)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Lang & Joe Venuti
Stringing The Blues (CBS)
The Chocolate Dandies
( /Parlophone)
Lonnie Johnson, Mr Johnson's
Blues (M a m lish / )
Lonnie Johnson'
( /B ru n sw ick Njemaka)
Lonnie Johnson" ( /Xtra)
Various (Including Lonnie
Johnson), Bluebird Blues
(RCA Victor/RCA Victor)
Blues By Lonnie Johnson
(Prestige B lu e sville / )
Lonnie Johnson, See See Rider
( /S to ryville )
* i ** su dvije odvojene i
razliite snimke.
Pete Johnson
U ka rije ri koja je potrajala 45
godina, Pete Johnson (roen 1904)
stekao je zavidnu reputaciju kao
superioran kla virist iji je osnovni
stil obuhvaao blues, jazz, barrel
house i boogie-woogie. U pogledu
zem ljopisne lokacije njegovih vr
Meadeom Lux Lewisom (->) i Alber-
tom Ammonsom (-), povremeno ih
je pojaavao Turnerov glas, pa je
postao nezaobilaznim protagoni
stom velike popularnosti boogie-
-woogieja. U sreditu panje bio je
klub Cafe Society, gdje su sva
trojica nastupali na dugim anga
m anim a od 1939. od poetka etr
desetih godina. Trio je esto zajed
no snim ao, ponovno s jedinstvenim
Turnerovim blues-pjevanjem. Poput
Am m onsa i Johnson je na ploama
suraivao s Harryjem Jamesom
(->), striktno u boogie-woogie idio
mu, a najuspjenije na ploi Cafe
Society Swing & The Boogie Woo
gie. Kasnije iste godine (1939)
uspjeno je na jednom snimanju
povezao svoj klaviristiki stil s
trubom Hot Lips Pagea (->) i
grupom Boogie Woogie Boys. Inten
zivno je snim ao i kao solist: odlina
ploa za Blue Note, Pete Johnson,
oit je p rim je r njegovih solistikih
sposobnosti, naroito u izvedbama
Barrelhouse Breakdown i You Don't
Know My Mind,
Nakon raskida izmeu Lewisa i
Turnera, Ammons i Johnson ostali
su u klubu Cafe Society. Johnson je
sudjelovao u film u Boogie Woogie
Dream. etrdesetih godina nadalje
je nastupao irom SAD i dosta
redovito snim ao (Pete Johnson:
Master Of Blues & Boogie Woogie.
Vols 1, 2) kao solist, u kvartetu ili s
instrum entalistim a poput Hot Lips
Pagea, Budda Johnsona ( ), Cly-
hunskih glazbenih dostignua, Kan dea Bernharda. Njegova moda
sas City (njegov rodni grad) i New najbolja snim ka iz toga desetljea
York najvaniji su gradovi. Profesio nastala je 1944 (Vol 1), kada je za
nalnu karijeru zapoeo je u Kansa- etiketu Brunswick realizirao osam
su (1926), gdje je dio djetinjstva naslova, meu kojim a su izuzetni
proveo kao siroe; na poetku je Dive Bomber, Zero Hour (naroito
nastupao kao bubnjar (1922 1926) u vje rljiv p rim je r njegova blues-
koji je pratio razne klaviriste. Nakon -m uziciranja), Rock It Boogie i Rock
poduka iz klavira, 1926. je s bubnje & Roll Boogie.
va definitivno preao na klavir. Johnson i Ammons ponovno su
Ugledom znaajnog eksponenta snim ali 1949 (Boogie Woogie Man),
blues-klavira uskoro se nametnuo u ali i oni su se razili. Tri boravka u
Kansas Cityju, gdje je 12 godina K alifo rn iji, 1947, rezultirala su dalj
proveo kao solist. njim izvrsnim Johnsonovim snimka
Tada je upoznao blues-pjevaa ma. Godine 1949. nastupio je na
Joea Turnera (->) koji je radio kao jednom od Blues Jubilee koncerata
barm en u Sunset Cafeu Pineyja u organizaciji Normana Granza i
Browna i duo je povrem eno zajedno Franka Bulla (Vol 1), no tada je
nastupao. Iduih 30 i vie godina Johnsonov repertoar poinjao gubiti
suradnja pjevaa i kla virista obnovi na vrijednosti (npr. Swanee River
la se u brojnim prilikam a. Godine Boogie). Izmeu 1949. i 1952. bio je
1938. duo je pozvan u New York da aktivan, nastupajui u veim ame
nastupi u radio-em isiji Bennyja rikim gradovim a. Godine 1952.
Goodmana (-) i u dvorani A pollo u sudjelovao je s Errollom Garnerom
Harlemu. Nakon povratka u Kansas (->) i Artom Tatumom (>) na turneji
City, John Hammond ponovno ih je pod imenom Piano Parade. Na
pozvao da nastupe na njegovom zavretku turneje Johnson je izgu
prosinakom koncertu S pirituals To bio vrak malog prsta dok je
Swing. 1938 (John Hammonds Spiri pokuavao prom ijeniti gumu na
tuals To Swing). autom obilu. Zaudo, istu je nezgodu
Johnson je ostao u New Yorku, doivio i njegov bivi klaviristiki
udruio se s kolegam a-klaviristim a partner Ammons.
Godine 1953. morao je prekinuti
profesionalno bavljenje glazbom,
pa je nastupao samo o vikendima.
Slijedee se godine zaposlio kao
vratar. Godine 1955. pozvan je da
sudjeluje na snim anju pjevaa Jim
myja Rushinga (-) (Listen To The
Blues) i tada je pokazao da nije
izgubio nekadanju snagu. Jo je
uspjenija bila snim ka iz 1956, kada
se Johnson ponovno udruio sa
starim prijateljem Joeom Turnerom
(Boss Of The Blues). Njih dvojica
posljednji su put snim ali potkraj
etrdesetih godina, ali susret iz
1956. inspirirao ih je za najizuzetni-
ja ostvarenja. Johnsonova pratnja u
M aster Of Blues & Boogie cjelosti je prvoklasna, a isto se
Woogie (Oldie Blues - Nizozemska). moe rei i za njegova sola. U
 vokalnom i instrum entalnom pogle
du naroito je snana tem e ljita
izvedba najpoznatije Johnsonove
skladbe Roll 'Em Pete. (Godine
1955- Johnson je na kratko radio
kao Turnerov i Rushingov pratitelj.)
Godine 1958. nastupio je na evrop
skoj turneji kao lan trupe JATP (s
Turnerom), nastupio je i na Newport
Jazz Festivalu, ali se potkraj te
godine ozbiljno razbolio. Ostatak
ivota proveo je bolestan pa je
neredovito svirao i snim ao. Nepos
redno prije sm rti, 1967, ostavio je
snaan dojam na nastupu u C arne
gie Hallu kao lan grupe Cafe
Society All Stars Joea Turnera
(Spirituals To Swing 1967).
Pregrt zanim ljivih inform acija mo
e se pronai u knjizi The Pete
Johnson Story koju je uredio Hans
J. Mauerer.
Diskografija:
Various. John Hammond's
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Various, Cafe Society Swing &
Boogie Woogie
(Swingfan Njemaka)
Meade Lux Lewis/Albert
Ammons/Pete Johnson, The
Complete Library Of Congress
Boogie Woogie Recordings
(Jazz Piano/ )
Meade Lux Lewis/Albert
Ammons/Pete Johnson,
Giants Of Boogie Woogie
(Storyville)
Pete Johnson (Blue Note)
Pete Johnson/Albert Ammons/
Jimmy Yancey (Boogie
Woogie Man)
(RCA Victor Francuska)
Various, 29 Boogie Woogie
Originaux Elvin Jones, m ajstor-bubnjar ko ji je p o tplatio n a jsja jn ije
(RCA Victor Francuska)
Pete Johnson, Master Of Blues
& Boogie Woogie 1904-1967,
Vols 1, 2 (Oldie Blues
Nizozemska)
Jumpin' With Pete Johnson
(Riverside/London)
Joe Turner Sings The Blues,
Vol 1 (Savoy/CBS Realm)
Various (Including Pete
Johnson), Barrelhouse. Boogie
Woogie & Blues ( /Fontana)
Joe Turner & Pete Johnson
(EmArcy/ )
Jimmy Rushing. Listen To The
Blues (Vanguard/Fontana)
Joe Turner, Boss Of The Blus
(Atlantic/Atlantic)
Various (Including Pete
Johnson/Joe Turner), Spirituals
To Swing 1967
(Columbia/ )
je ivjeti nakon njegove sm rti, 1937, Johnsonove gitaristike dionice, C oltraneov legato-attack i njegove
zahvaljujui prilin o redovitim ob strastvene poput njegova pjevanja, due dionice naroito su odgovara
novljenim izdanjim a vie od 30 savreno su odgovarale tekstovim a le viesm jernom Jonesovom pulsi-
snim ki to ih je nainio izmeu i njihovoj vokalnoj projekciji. John ranju koje je s razvijanjem sola
1936. i 1937. O njegovom ivotu ne son je bio utjecajan i kao g ita rist zalazilo u slobodnija podruja.
zna se mnogo, no ini se da je bio njegovu jedinstvenu dionicu wal Svaki od m nogih Coltraneovih albu
donekle izofrenina linost i da je king basa oponaali su brojni drugi ma za tvrtku Impulse predstavlja
takvo stanje pogoravano alkoho blues-izvoai (ukljuujui mnoge njihovu suradnju na djelu: predani
lom. lako neki tvrde da je bio dananje rock-gitariste, inspirirane do krajnosti, glazbenici izlaze iz
iznim no povuen, po svemu sudei bluesom); njegova bottleneck-teb- okvira tradicionalne sheme sola i
ne bi ga se m oglo sm atrati in tro ve r nika takoer je bila izuzetna. pratnje. The Drum Thing (Crescent)
tiran im ili pla ljivim u drutvu ena odlian je prim je r Jonesovih soli-
opsjednutost suprotnim spolom Diskografija: stikih sposobnosti i vjetine u
pokazala se uzrokom njegove pre King Of The Delta Blues kom biniranju kompleksnosti i m oti
rane sm rti. U m nogim Johnsonovim Singers, Vol 1 (Columbia/CBS) viranosti, dok je Africa (Africa
blues-skladbam a ene naroito do King Of The Delta Blues Brass) sastavljena od tematskih
laze do izraaja npr. u Kindhear- Singers, Vol 2 (Columbia/CBS) elemenata. Klasian i strm oglav
ted Women Bluesu, kojega dvije tenoristiki solo Chasin The Trane
razliite snim ke ine za n im ljiv kon nadahnut je beskrajnom Jonesovom
trast (King Of The Delta Blues energijom (Live At The Village
Singers, Vol 1 i King Of The Delta Vanguard), a uvoenje drugog bub
Blues Singers, Vol 2) i u Walking
Elvin Jones njara, Rashieda Alija, iznim no le
Bluesu (Vol 1), u kojemu je neutje ernog sviraa, oznailo je poetak
an nakon odlaska jedne ene. razvrgavanja suradnje (Medita
Druge snimke, poput Hellbound On Najpoznatiji po svojoj klasinoj su tions).
My Trail, Preaching Blues, Me & radnji s Johnom Coltraneom , Elvin lako im nedostaje solist C oltraneo
The Devil (sve na Vol 1) izvanredni
Jones jedan je od najistaknutijih ve snage, Jonesove grupe karakte
su p rim je ri njegove opsjednutosti
bubnjara inovatora. Roen 1927, ristine su po izvrsnom m uziciranju
unutarnjim m oram a i fantazijam a o
brat je trubaa Thada i klavirista i izvanrednom bubnjanju. Prvi trio
nasilju koje je, nema sumnje, i- Hanka, a njegova koncepcija slo sa saksofonistom Joeom Farrellom i
zazvao alkohol. Njegovo pjevanje bodnije pratnje logian je nastavak basistom Jim m yjem Garrisonom
u kojemu je ponekad na najdra post-bop bubnjanja. Raskrstio je s (The Ultimate i Puttin' It Together)
stiniji nain koristio falset bilo je
pravilnim ritm om inele i lansirao prekrasno je odm jeren i pokazuje
proeto zaplaujuim intenzitetom .
barau akcenata i ritm ikih obraza Jonesovo um ijee da m ijenja inten
Johnson se moe svrstati meu ca koja je solistu o tvorila bezbroj zitet svoga m uziciranja kako bi
n ajistaknutije pjesnike bluesa novih mogunosti. Jedan od prvih nadopunio solista.
gore navedeni naslovi tipini su za
prim je ra njegove p o liritm ike prat
njegova najbolja ostvarenja. Ostale
nje moe se pronai u klasinom Diskografija:
klasine skladbe: Phonograph
triju Sonnyja R ollinsa (A Night At Sonny Rollins, A Night At The
Blues, Drunken Hearted Man, Ram The Village Vanguard), u kojemu Village Vanguard
bling On My Mind (Vol 2) i Cross koncepcije bubnjara i tenorista, (Blue N ote/Blue Note)
roads Blues, Walkin' Blues, Come iako ne uvijek kom patibilne, s tim u li John Coltrane:
On In My Kitchen (Vol 1). Prodorneraju obojicu. Crescent (Im pulse/Im pulse)
Coltraneove uzlete. Vodi vlastite sastave.

Robert Johnson

Robert Johnson (roen oko 1913. u

okolici Clarksdalea, M ississippi)
umro je tragino mlad kada ga je
u nekom hotelu u San Antoniju,
Teksas, otrovala jedna navodno
ljubomorna prija te ljica, nije im ao ni
24 godine. Sm rt Roberta Johnsona
doimala se traginom utoliko, to je
on bio jedan od najizuzetnijih tale
nata koji su se pojavili u povijesti
bluesa. U samo nekoliko godina
Johnson se a firm irao kao blues-
-glazbenik kojega je glazba esto
bila zastraujue stvarna i n e o do lji
va. Legenda o Johnsonu nastavila

117

fflJ W li
fm /ibu'iwAre
The Ultim ate (Blue Note): je d n a od n a jb o ljih grupa Elvina Jonesa
nakon suradnje s Coltraneom .
Africa Brass (Im pulse/Im pulse)
Live At The Village Vanguard
(Im pulse/Im pulse)
Meditations (Im pulse/Im pulse)
Elvin Jones:
The Ultimate
(Blue N ote/Blue Note)
Puttin It Together
(Blue N ote/Blue Note)
Heavy Sounds
(Im pulse/Im pulse)
Live At The Vanguard
(Enja/Enja)
Hank Jones
Henry Hank Jones, roen 1918. u vao je s pjevaim a ka lib ra Elle
Pontiacu, M ichigan i n a jsta riji od
trojice brae istaknutih jazz-
-glazbenika (ostala dvojica su Thad
Jones (->) i Elvin Jones (>)), svirao
118
l i ^
je gotovo sa svakim jazz-velikanom
u posljednjih trideset i vie godina
(osim avangardista), ukljuujui Co
lem ana Hawkinsa (-* ) (The High &
Mighty Hawk), Stana Getza (-)
(Opus De Bop/The Savoy Sessions),
C h a rlieja Parkera (->) (The Definiti
ve Charlie Parker, Vols 1 3, 6),
M ilta Jacksona (->) (Second
Nature/The Savoy Sessions) i Le
stera Younga (-) (Lester Swings).
Uzroci popularnosti ovog klavirista
oiti su: potpuno raspoznatljiv udar
delikatan, a vrst; osjeajnost u
ulozi pratitelja; lijepo p rikrivena
inventivnost i stalni ritm iki pristup
u so listikim izvedbama; svestrano i
besprijekorno poznavanje zanata.
Jones, kojega je u m ladosti pod
uavala C arlotta Franzell, su ra i
Fitzgerald (-) i B illyja Eckstinea
(->). Priroena glazbena d osljed
nost u kom binaciji s rijetkom spo
sobnou da se snae u gotovo
svakom zadanom jazz-okviru, uini Lester Young, Lester Swings
la ga je loginim sudionikom brojnih ( /Verve)
koncertnih tu rn e ja trupe JATP (Nor Lucky Thompson, Lucky
man Granz JATP Carnegie Hall Strikes (Prestige/ )
Concert 1952, Record 3). Pedesetih Kenny Dorham, But Beautiful
godina svirao ie doslovno na stoti (Milestone)
nama album a, veinom za tvrtku Ray Brown/Milt Jackson,
Savoy u kojoj je, s bubnjarem Much In Common
Kennyjem Clarkeom (->) i basistom (Verve/Verve)
W endellom M arshallom , postao la The Jones Bros, Keeping Up
nom deurne ritam -sekcije. Jones With The Joneses
je za Savoy snim ao i sam ostalno (MetroJazz)
(Have You Met Hank Jones? Have You Met Hank Jones?
jedan od njegovih n ajboljih disko (Savoy/London)
grafskih istupa), te s kolegama Hank Jones/Kenny Clarke/
Clarkeom i M arshallom (The Trio) Wendell Marshall, The Trio
a ista je postava svira la pratnju (Savoy/London)
po e lji brojnih izvoaa etikete
Savoy. Jones je u mnogo navrata
radio i u kvartetu (s basistom
M iltom Hintonom, bubnjarem Osie-
jem Johnsonom i gitaristom Barry- Jo Jones
jem G albraithom ), pruajui idealnu
pratnju i drugim vrhunskim instru
Count Basie
m entalistim a. Za njim su i razdoblja
kom ercionalnog m uziciranja, to,
meutim , nipoto nije naudilo nje
govom talentu, lako ne ulazi u prvu
kategoriju solista meu jazz-kla viri- & -
stim a, Hank Jones ipak posjeduje Jo Jones Band
izuzetne individualne sposobnosti. THE JC JONES SPECIAL
Njegov stil mogao bi se u naelu
opisati izrazom m ainstream -m o-
dern, s oitim utjecajim a Arta
Tatuma (-), Teddyja W ilsona (->),
Ala Haiga (->), Buda Pow ella (-) i
Nata Colea (-). Nisu ba svi
album i, koje je snim io pod vlastitim
im enom , ilustrativni p rim je ri njego
vih sposobnosti Jones je jedan
od onih glazbenika koji bolje svira
kao suradnik tuih sastava. Ali, dva
gore navedena album a za Savoy,
plus Keeping Up With The Joneses The Jo Jones Special (Vanguard)
snim ka iz 1958. u drutvu brae - su p e rio rn i m ainstream.
Thada i Elvina, te basista Eddieja
Jonesa sadre odline izvedbe
na klaviru. Prvo razdoblje karijere
proveo je uglavnom u Ohiu i
M ichiganu, a 1944. otiao je u New
Jonah Jones
York. U tom je gradu suraivao s
glazbenicim a poput Hot Lips Pagea
(-), Johna K irbyja ( ), Colem ana Robert Elliott Jonah Jones (roen
Hawkinsa i Howarda M cGheeja (-). 1909. u Louisvilleu, Kentucky) ve je
Od 1948. do 1953. pratio je Ellu 45 50 godina prvoklasni truba u
Fitzgerald (s kojom je nastupio i na m ainstream -kategoriji, uvijek po
jednoj evropskoj turneji). U nekoliko uzdan solist i sekcijski muziar.
navrata svirao je s Bennyjem Good Svirao je s nizom ansambala
manom (->), prvi put 1956. Zbog vlastitih i tuih i rijetko je dao
izvanredno velikog broja album a lou partiju. No, Jonahu Jonesu
koji sadre kla viristiko um ijee nedostaje ono neto to bi ga jo
Hanka Jonesa, navedena diskogra znatno ranije zacijelo uzdiglo do
fija nuno je probrana. statusa velikana trube. Javno je
poeo svirati trubu u tinejderskim
Diskografija: godinam a, a prvi profesionalni an
Stan Getz Opus De Bop/The gaman im ao je u sastavu Booker
Savoy Sessions (Savoy) T. W allace Bryanta, na jednom
Norman Granz JATP parobrodu koji je saobraao Missis-
Carnegie Hall Concert 1952 (Gene sippijem (1929). Dok se nije pridru
Krupa Trio), Record 3 io Jim m ieju Luncefordu (->) (1931),
(C lef/C olum bia Clef) svirao je s Horaceom Hendersonom
Milt Jackson, Second Nature/ ( ) i nekim m anje poznatim orke
The Savoy Sessions (Savoy) strim a. Udruio se s violinistom
Donald Byrd, Long Green/The Stuffom Smithom (->), s kojim je
Savoy Sessions (Savoy) doivio iru popularnost; s njim je
Ernie Wilkins, Top Brass prvi put svirao izmeu 1932. i 1934.
(Savoy/London) Nakon kratke suradnje s McKinney-
Milt Jackson, Big Band Bags jevim Cotton Pickerskima, ponovno
(M ilestone) se p ridruio Smithu. Smith i Jones
The Definitive Charlie Parker, bili su lanovi odlinog eksploziv
Vols 1 3, 6 (Verve/Verve) nog ansam bla koji je doivio veliki
Coleman Hawkins, The High & uspjeh na dugom angamanu u
Mighty Hawk Onyx Clubu, u 52. ulici u New Yorku
(Felsted/Vocalion) i p rivla io veliki broj posjetitelja. U
Flip Phillips, Flip ( /Verve) tom sastavu Jones je odlino svirao
trubu (Stuff Smith & His Onyx Club
Orchestra), pomagao Smithu u pje
Hank, n a jsta riji od m uzikalne vanju i doprinosio sveprisutnoj du
brae Jones. Spretan s o list i hovitoj atm osferi koja je odigrala
osjeajan p ra tite lj. vitalnu ulogu u imageu ove skupi-
 ne. Sa Smithom je ostao do odlaska
u orkestar Bennyja artera (->)
(1940 1941).
Radostan solo u skladbi Babalu
(Benny Carter & His Orchestra
1940 1) tipian je za Jonesovo
muziciranje iz tog razdoblja: on
pokazuje nadahnut m elodijski p ri
stup i neporecivo um ijee opute
nog swinga. Nakon kratke suradnje
s Fletcherom Hendersonom (-),
Jones je zapoeo s dugim anga
manima u orkestru Caba Callo-
waya (-); lid e r C allow ay pozdravio
je taj dogaaj napisavi skladbu
Jonah Joins The Cab (16 Cab
Calloway Classics) kao neku vrst
dobrodolice i solistike toke za
trubaa, a ovaj je odgovorio izvr
snim, estokim solom. Godine 1944.
Jones je dao neke od svojih najbo
ljih partija uope (Lowdown Blues),
najprije kao lan Jump Banda Petea
Browna (-), a zatim kao lid e r
vlastitog studijskog orkestra (Tyree
Glenn (-), Ike Quebec, J.G. Heard i
drugi).
Utjecaj Louisa Arm stronga (-* ) na
njegovo m uziciranje znatno se osje
a na snimkama poput I Cant Give
You Anything But Love i You Can
Depend On Me (obje je re a lizira o s
vlastitim sastavom). Godine 1952.
svirao je u kvartetu kla virista Joea
Bushkina, zatim je d vije godine
nastupao u sekstetu Earla Hinesa
(-*). Godine 1953. nastupao je i u
ansamblu predstave Porgy & Bess,
a idue godine otiao je u Evropu
kao solist. Od 1955. vodio je kvartet
koji je stekao iroku popularnost,
iako njegov dezistiki sadraj nije
bio naroito bogat. Lider je svirao
uglaeno i odm jereno, grupa je
uglavnom izvodila standarde i ta je
kombinacija prodavala tisue Jone-
sovih ploa poput I Dig Chicks,
vjerojatno najbolje od m nogih obja
vljenih. Kvartet je nastupio u M ona
ku (1959) i A u stra liji (1960).
U ranijem razdoblju njegove ka ri
jere, Jonesova se truba u vrhun
skom izdanju ula na jednom od
glasovitih snim anja Lionela Hamp
tona s kraja tridesetih godina (The
Complete Lionel Hampton/Lionel
Hampton's Best Records, Vol 1);
odsvirao je izvrsna sola u skladba
ma Drum Stomp i Confessin. Sudje
lovao je i na snim anjim a B illie
Holiday (-) (The Billie Holiday
Story, Vol 1) i strastveno m uzicirao
u temi Thats Life I Guess. to se
kasnijih snim ki tie, dvije nastale
u Parizu prilikom evropska tu rn e je
1954 vie su nego ilu strativn i
primjeri njegova m uzicira n ja iz toga
razdoblja. N ije im ao nim alo straho
potovanja prem a Sidneyju Bechetu
(-*) (Sidney Bechet Vogue Jaz
zmen), a kao voa francuskog ad
hoc sastava (Jonah Jones Sextet)
svojim je m uziciranjem u svakom
trenutku p rivla io panju.
Diskografija:
Stuff Smith & His Onyx Club
Orchestra
(Collectors vicarska)
Benny Carter & His Orchestra
(1940-1941)
(RCA Victor Francuska)
16 Cab Calloway Classics
(CBS Francuska)
Jonah Jones/Pete Brown,
Lowdown Blues
(Jazz Show case/ )
The Complete Lionel Hampton
(Bluebird)/
Lionel Hampton's Best
Records, Vol 1
(RCA Victor Francuska)
The Billie Holiday Story, Vol 1
(Columbia/CBS)
Sidney Bechet Vogue Jazzmen
( /Vogue)
Jonah Jones Sextet
(HMV Francuska)
Jonah Jones, I Dig Chicks
(C apitol/M usic For Pleasure)
Thad Jones
Jedan od glasovite brae Jones
bubnjar Elvin, kla virist Hank
Thad je roen 1923. u M ichiganu.
Prvi dojam to ga je 1954. ostvario
kao truba orkestra Counta Basieja
bio je poprilian, no a firm ira o se tek
vlastitim izdanjim a za etiketu Blue
Note. Njegova eksplozivnost i rit
mika preciznost, estok i glasan
ton uoblien glazbenom strukturom
koja je istodobno udna i logina
sve je to uinilo Jonesa istaknutim
sudionikom hard-bopa pedesetih
godina. Jonesov tretm an tem e April
In Paris, esto izvoene balade,
ukazuje na njegove sposobnosti
(The Magnificent Thad Jones). Sus
ret s Theloniousom Monkom in sp iri
rao je obojicu glazbenika: vrlo se
osobeno slue intervalim a i kom pli
ciranim figuram a (Brilliance), a na
album u s bariton-saksofonistom
Pepperom Adam som (Mean What
You Say) inteligentno koristi novu
harm onijsku slobodu. Sredinom
ezdesetih godina osnovao je veliki
orkestar s izvrsnim bubnjarem Me-
lom Lewisom i u slije d io je niz
nepritajeno svingerskih album a s
liderovom trubom , kornetom i kriln i-
com. U glazbenom pogledu ujedna
eni, ti album i ne o scilira ju u
kvaliteti.
Diskografija: Thad Jones, ko lid e r Thad Jones-M el Lewis big banda, brat klaviriste
The Magnificent Thad Jones Hanka i bubnjara Elvina.
(Blue Note/Blue Note)
Thelonious Monk, Brilliance
(M ilestone/M ilestone)
Thad Jones-Pepper Adams,
Mean What You Say THE
(M ilestone/M ilestone)
Thad Jones & Mel Lewis:
Monday Night At The Village
IFICENT
Vanguard (Solid S tate/ )
Central Park North
h a d
(Solid State/ )
Consummation
(Blue N ote/Blue Note)
JON^
Potpourri
(Philadelphia In te rn a tio n al/ )
Thad Jones-Mel Lewis
(Blue Note/Blue Note)
Suite For Pops
(H orizon/A & M Horizon)
New Life
(H orizon/A & M Horizon)
Scott Joplin
Ragtime k la virist i skladatelj Scott
Joplin roen je 1868. u Texarkani
kao sin biveg roba, a um ro je 1917.
na jednoj psih ija trijskoj klinici. Te
ko je ustvrditi porijeklo ragtim ea,
ali na stvaranje toga idiom a utjeca
le su pjesm e i plesovi s plantaa, The M agnificient Thad Jones (Blue Note): Thad je bio jedan od lidera
popularni evropski plesovi poput Jones-M el Lewis orkestra.
119

F a r lM a i L M lS
WITH SOME PLEASANT MOMENTS OF
Xljy I (fJ
The first recorded collection of music by Scott Joplin.played by Ann Charters
valcera, mazurke, kva d rilje i polke,
bendo-glazba m instrela i m arevi.
Ragtime je notirana glazba za
klavir, nastala p rije otkria gram o
fonske ploe, a pop ularizira la se
prodajom notnih izdanja i m ehani
kih klavira. H arm onijski je dnosta
van, ragtim e je obino u 2/4 m jeri;
lijeva ruka odrava ritm iko pulsira-
nje, a m elodijski sadraj potie iz
folklorne glazbe i plesova poput
jiga i cakewalka.
Formu ragtim ea a firm ira li su ista
knuti p ioniri poput Josepha Lamba,
Toma Turpina, Jam esa Scotta i
Louisa Chauvina, no Joplinov genij
razvio ju je do krajnjih granica.
Sanjao je da ragtim e udalji od
saluna i javnih kua St Louisa i
uvede u koncertne dvorane, pa
njegove najbolje skladbe tee za
statusom Chopinovih ili Strausso-
vih. No, Joplinov san o afro-am e-
rikoj um jetnikoj form i, v rije d
noj potovanja, bio je tragino
ignoriran, pa su njegove skladbe
dole u sukob s vrem enom u
kojemu su nastale. Joplinova opera
Treemonisha, opseno d jelo o ne
prilikam a crnaca, doivjela je neus
pjeh i autor je zapao u depresiju
koja ga je napokon odvela do ludila.
U njegovim najboljim ostvarenjim a
ima arm antne bezbrinosti i ured
nosti, ona izbjegavaju napadno
isticanje tehnike, to je bilo tipino
za ragtim e. Ne sviraj brzo
redovita je uputa na notnim izdanji
ma. Njegove prve skladbe, Original
Rags i The Favorite, prilin o su
skrom ne u usporedbi s kasnijim
120
1 1
// 6 J /
rem ek-djelim a poput Magnetic Ra
ga. Najpopularnija tema, Maple
Leaf Rag, koju je otkupio izdava
John Stark, a firm ira la je 1899.
Joplina kao Kralja ragtim ea, iako
on sam gotovo da i nije p rofitirao od
kasnije popularnosti ragtim ea, ko
m ercijalno ispranog i e ksploatira
nog od m eetara Tin Pan Alleyja. U
velikom Joplinovom opusu od pede
setak rag-skladbi, po b e sp rije ko r
nom skladu zvuka, m elodije i har
m onije istiu se The Entertainer,
Elite Syncopations. Weeping Willow.
Palm Leaf Rag, The Chrysanthe
mum, Nonpareil, The Cascade, The
Sycamore, Gladiolus i Rose Leaf
Rag.
Joplin je in sp irira o Jelly Roll
M ortona i stride kolu iz Harlema
(Fats W aller, James P. Johnson,
W illie The Lion Smith), a ragtim e
je kao anr doivljavao nove raz
m jere popularnosti etrdesetih i
sedam desetih godina, posljednji put
prim jenom u film u The Sting. Najbo
lja knjiga o ragtim eu jest They A ll
Played Ragtime Rudija Blesha i
H arriet Janis.
Joshua Rifkin snim io je bestseler-
-verzije najpoznatijih Joplinovih
skladbi (The Scott Joplin Golden
Gift Box); obiljeene su autentinim
i akadem skim pristupom . Snimke
m ehanikih klavira mogu se pronai
na brojnim ploama, iako je tonska
kvaliteta esto loa. Times Roll (sve na The Best Of
Diskografija:
The Scott Joplin Golden Gift
Box (Nonesuch/Nonesuch)
i^
Keith Nichols Plays Scott
Joplin & The Classic Rag
Masters ( /One-Up)
Heliotrope Bouquet. William
Bolcom (Nonesuch/Nonesuch)
Ragtime Piano Roll Classics
( /BYG)
Louis Jordan
Louis Jordan (roen 1908. u Brin-
kleyju, Arkansas) najvie ostaje u
sjeanju kao voa jednog rhythm-
-and-blues sastava s prim jesam a
jazza koji je veim dijelom etrde
setih godina uivao p rilinu popu
larnost, nastupao pred velikim bro
jem sluatelja i prodavao im presiv
ne koliine ploa. Voa sastava
svirao je u biti svingerski alt-
-saksofon i pjevao u blues-m aniri;
Jordanovo sviranje i pjevanje, kao i
glazba njegove grupe Tympany
Five, bilo je proeto privlanim
humorom i ogrom nom vitalnou.
Izmeu 1938. i 1955. Jordan i
njegovi Tympany Five obilno su
snim ali za tvrtku Decca i za b ilje ili
niz hitova, ukljuujui Knock Me A
Kiss, Choo Choo Chboogie, Caldo-
nia, Beware, Brother, Beware, Sa
turday Night Fish Fry i Let The Good
Louis Jordan). U tom razdoblju
Jordan je takoer snim ao s Loui-
som Arm strongom (-> ),Bingom Cro
sbyjem (-), Ellom Fitzgerald (->).
Scott Joplin Rags (Sonet). Ragtime
je glazba koja je prethodila
jazzu; bilo je u m odi do 1900.
te ponovno sedamdesetih godina
ovog stoljea.
Repertoar grupe Tympany Five obu
hvaao je uglavnom blues,
rhythm-and-blues, jazz, razne to-
sne pjesme i kom ercijalni re
pertoar i m ilijuni nisu mogli
odoljeti toj kom binaciji.
No, Jordanova karijera nije zapo
ela veoma uspjenim sastavom
Tympany Five. Uio je klarinet i
1929. zapoeo profesionalnu karije
ru nastupom s Jim m y Pryors Impe
rial Serenadersim a. Izmeu 1930. i
1936. nastupao je u raznim ansam
blima, a 1936. pridruio se orkestru
Chicka Webba (->) u kojemu je
svirao alt i sopran-saksofon i povre
meno pjevao. U dvije godine, prove
dene s Webbom, Jordanovi solisti
ki istupi bili su ogranieni (Mayor 01
Alabam, na sopran-saksofonu, je
dan je od rijetkih njegovih sola).
Nakon prestanka rada grupe Tym
pany Five, Jordan je potpisao samo
stalni ugovor s tvrtkom Mercury. Ne
zauuje to je tvrtka od njega
zahtijevala da ponovno snim i neke
stare hitove kao Caldonia, Choo
Choo Chboogie, Im Gonna Move
To The Outskirts Of Town, Is You Is
Or Is You Ain't My Baby? i Let The
Good Times Roll (Choo Choo
Chboogie). U aranm anim a Quin-
cyja Jonesa i sa studijskim orke
strom u kojemu su nastupili glazbe
nici poput Budda Johnsona (),
Ernieja Royala, Sama The Man
Taylora i Jim m yja Clevelanda, re
zultati su se pokazali boljim a negoli
na slinim projektim a, a Jordan je,
u instrum entalnom i vokalnom po
gledu, bio neodoljiv kao i uvijek.
Godine 1951. pokuao je voditi
veliki orkestar (Silver Star Swing
Series Present Louis Jordan & His
Orchestra), pa iako je on izvodio
izvrsnu glazbu, nedostajalo mu je
raspoznatljivog zvuka. Nakon neko
liko godina nastupanja i snimanja
Jordan je rasform irao tu veliku
skupinu i vratio se form atu grupe
Tympany Five. Poetkom pedesetih
godina u nekoliko je navrata poboli
jevao pa se volio zadravati u svom
domu u Phoenixu, Arizona. Poe
tkom ezdesetih godina, nakon svo
jevrsnog povratka na scenu, prese
lio je u Los Angeles. Godine 1962.
posjetio je Veliku Britaniju, a 1964.
potpisao je za etiketu Tangerine,
vlasnitvo Raya Charlesa (suradnja
je prekinuta nakon jednog komerci
jalno neuspjelog albuma); dvije
godine za redom poduzimao je
turneje po Aziji (1967. i 1968).
Qmkm. lo * , hfo. r W a O w Qwkfc9*
taoci Mi A U>miGoodWaiM
Sui Cot tCv Cnm ( r a h t e b
k Gomo ftee b He CWe* O fiw
tottfefVbgm t a U o ^ I l H b l k O M
Choo Choo Ch Boogie (Philips
International).

Louis Jordan - jedna od prvih p re ia zn ih lin o sti koja je osvojila
jazz, R & B i pop.
Godine 1968- osnovao je vlastitu
tvrtku Pzazz za koju je snim io
odlian LP s velikim orkestrom pod
vodstvom i u aranm anim a tenor-
-saksofonista Teddyja Edwarda
(Santa Claus, Santa Claus/Saka-
tumi). ezdesetih godina snim ao
je i s grupom Chrisa Barbera,
iako rezultati, sve u svemu, nisu
bili impresivni (Louis Jordan
Swings).
Mnogo se uspjenijim pokazao
album Great Rhythm & Blues Ol
dies, Vol 1 na kojemu je Jordan jo
jednom posegao za provjerenim
repertoarom nekadanjih uspjeha,
ovaj put u drutvu Shuggieja Otisa
(gitara, bas, klavir, orgulje), Johnny
ja Otisa (bubnjevi, klavir) i drugih.
Snimljen 1974, godinu dana prije
Jordanove sm rti, taj album na
primjeren nain pokazuje koliko su
Louis Jordan i njegova glazba ostali
privlani i vitalni do samog kraja
uspjene i ivopisne karijere.
Diskografija:
Chick Webb. King Of The
Savoy (1937 1939)
(Decca/MCA Njemaka)
Chick Webb, Strictly Jive
(1936 1938)
(Decca/MCA Njemaka)
Louis Jordan, Let The Good
Times Roll
(Decca/ )
Louis Jordan, The Best O f...
(/MCA)
Louis Jordan, Choo Choo
Ch'Boogie
(Philips International)
Silver Star Series Present Louis
Jordan & His Orchestra
(MCA/Coral Njemaka)
Louis Jordan/Chris Barber,
Louis Jordan Swings
(Black Lion)
Louis Jordan, Santa Claus,
Santa Claus/Sakatumi
(Pzazz/ )
Louis Jordan, One-Sided Love
Sakatumi (Pzazz/ )
Max Kaminsky
U profesionalnoj ka rije ri koja je
zapoela dvadesetih godina, Max
Kam insky (roen 1908. u Brocktonu,
Massachusetts) pokazao je zapae
nu dosljednost. Prvu grupu vodio je
u dvanaestoj godini ivota u Bosto
nu. Dvadesetih godina suraivao je
s raznim ansam blim a, ukljuujui
Arta Karlea i Georgea Wettlinga.
Godine 1929. otiao je u New York i
nastupao s Redom Nicholsom (-*).
Tridesetih godina svirao je s mno
gim uglednim im enim a i sastavima,
kao i s kom ercijalnim plesnim
orkestrim a.
Snim ao je s Chocolate Dandiesim a
(The Chocolate Dandies, 1933) i
solidno so lira o u tem i Krazy Ka-
pers. Pridruio se orkestru Tommy-
ja Dorseyja (1936), u koji se vratio
dvije godine kasnije. Za prvog
angam ana izveo je tipino kvalitet
na sola u skladbam a Maple Leaf
Rag, Royal Garden Blues, Rhythm
Saved The World (The Best Of
Tommy Dorsey, Vol 4, 1935 1937),
a 1938. a rtiku lira n o je svirao u
tem am a Hawaiian War Chant i
Davenport Blues (sve na Tommy
Dorsey & His Orchestra). U dva
navrata nastupao je i u orkestru
A rtie ja Shawa (->), 1938. i 1941
1942. Na Shawovom snim anju iz
1941. odsvirao je izvanredan o b b li
gato uz vokal Hot Lips Pagea (->) u
skladbi St James Infirmary (Artie
Shaw & His Orchestra, Vol 2). Prije
slube u m ornarici, kada je nastu
pao na pacifikom podruju s orke
strom pod Shawovim vodstvom,
svirao je s Alvinom Rayem i Joeom
M aralom (-).
Iz vojske je otputen s odlikova
njem u oujku 1944. Nakon povratka
u New York vodio je vlastite sasta
ve, zatim je svirao s Artom Hode-
som (-). Izmeu 1944. i 1945. esto
je snim ao s Hodesom (The Funky
Piano Of Art Hodes); prekrasno
odm jerena i osjeajna sola nalaze
se u skladbam a M.K. Blues, Slow
Em Down Blues, KMH (Draggin'
The Blues) i Chicago Gal. U slinom
superiornom izdanju Kam insky se
predstavio i na Hodesovom snim a
nju koje je rezultiralo izvedbom
Slow Em Down Blues (Art Hodes
Blue Note Chicagoans); naroito
zapaeno svira u skladbi Shes
Crying For Me. etrdesetih godina
nastavio je voditi vlastite sastave, a
stalno je suraivao i s Eddiejem
Condonom. Sudjelovao je na mno
gim legendarnim koncertim a u
Town Hallu (The Eddie Condon
Concerts 1944 1945 Featuring Pee
Wee Russell), a tridesetih i etrde
setih godina esto ga se m oglo nai
na listi sudionika Condonovih sn i
manja (Jam Sessions At Commodo
re i We Called It Music). Sudjelovao
je i na uspjelom snim anju Sidneyja
Becheta iz 1945. (Sidney Bechet
Jazz Classics, Vols 1, 2) na kojemu
se, kao i obino, vrlo dobro snaao.
Pedesetih godina kom binirao je
jazz-m uziciranje s povrem enim an
gam anim a u sjajnim , nedezisti-
kim drutvenim orkestrim a. G odi
ne 1957. nastupio je u Evropi s
Earlom Hinesom (-) i Jackom
Teagardenom ( ), a slijedee godi
ne s Teagardenom na Dalekom
istoku. ezdesetih godina stalno je
nastupao, uglavnom u afirm iranim
dixieland-klubovim a, s povrem enim
prekidim a kao 1970. kada je ivio i
svirao u Londonu, Kaminsky, koji je
u stanovitim krugovim a publike jo
uvijek vrlo potcijenjen, takoer e
ostati u sjajnoj uspomeni po pu
nokrvnoj prvoj trubi i odlinim
solim a u Summa Cum Laude Orche
stra Buda Freemana (->) (Chica
goans In New York i Chicago
Styled). My Life In Jazz, autobiogra
fija Maxa Kaminskog, objavljena je
1963.
Diskografija:
The Chocolate Dandies
( /Parlophone)
The Best Of Tommy Dorsey,
Vol 4 (1935-1937)
(RCA Victor Francuska)
Tommy Dorsey & His
Orchestra (RCA Victor)
Artie Shaw & His Orchestra,
Vol 2 (RCA Victor)
The Funky Piano Of Art Hodes
(Blue Note/ )
Art Hodes Blue Note
Chicagoans (Blue N ote/ )
The Eddie Condon Concerts
1944-1945 Featuring Pee Wee
Russell (C hiaroscuro/ )
Eddie Condon, We Called It
Music (Decca/Ace of Hearts)
Eddie Condon, Jam Sessions At
Commodore (Ace of Hearts)
Sidney Bechet Jazz Classics,
Vols 1, 2 (Blue Note/ )
Bud Freeman, Chicagoans In
New York (Dawn C lub/ )
Bud Freeman, Chicago Styled
(Swaggie Australija)
Stan Kenton
Voa orkestra Stanley Newcomb
Kenton roen je 1912. u Kansasu, a
prvi orkestar od trinaest lanova
osnovao je 1940, radi stalnog anga
mana u Rendezvous Restaurantu u
Bilbaou, K alifornija. Bilo je to esto
ko plesno razdoblje, pa su svjetov-
niji zahtjevi publike um anjivali
Kentonovu sklonost prema eksperi
mentalnoj klasinoj glazbi, lako se
Kentona obino dovodi u vezu s
grandioznim katedralam a zvuka, on
je uvijek izvodio raznovrstan reper
toar: plesnu i zabavnu glazbu, jazz i
neoklasiku Opus In Pastels (Artistry
In Rhythm), Kentonova skladba u
njegovom aranm anu (1941), p rili
no vjerno ilu strira njegove pretenzi
je, dok Artistry In Rhythm iz 1943
sadri rom antini Kentonov klavir,
silovite duhae i estoke bubnjeve.
Skladbe poput Eager Beaver, Pain
ted Rhythm i vokal June Christie u
Tampico tipine su za Kentona s
poetka etrdesetih godina; na radi
ju su se izvodile tri puta tjedno i
osigurale mu prilino sljedbenitvo.
Godine 1945. za orkestar je poeo
raditi araner Pete Rugolo; pisao je
skladbe poput im presionistikih In
terlude i Unison Riff (Greatest Hits).
Artistry In Percussion pod utjecajem
Stravinskog i Artistry In Bolero pod
utjecajem Ravela (Artistry In
Rhythm), dok je Kenton napisao
Intermission Riff, Artistry In Rhythm
i Eager Beaver.
Godine 1947. Kenton je okupio svoj
drugi orkestar s glazbenicim a poput
bubnjara Shellyja Mannea, gitarista
Laurinda Alm eide, tenorista Boba
Coopera i trom bonista Milta Bern-
hardta. Izvodei progresivni jazz
121

Voa orkestra Stan Kenton izvla i kreendo. Njegovi koncerti i
opusi izazvali su pojavu pro g re sivn o g jazza.
koji koristi disonancu i atonalnost,
Kenton se oslanjao na skladateljske
i aranerske talente Boba Graet-
tingera, Neila Heftija, Genea Rolan-
da i Shortyja Rogersa. Volumen
zvuka, vritea sekcija trubaa,
nevjerojatno strukturirana ostvare
nja u kojim a su sekcije praskale
po postojeem rasporedu sve je
to zastrailo kritiku koja je Kentono-
vu glazbu nazvala praznom i pre
tencioznom. Pa ipak, Kentonov je
orkestar nastupao na na je litn ijim
m jestima, u klasinim koncertnim
dvoranam a i na sveuilitim a.
Zanim anje za junoam eriku g la
zbu osiguralo mu je najvei hit u
tom razdoblju, The Peanut Vendor
(Greatest Hits). Godine 1950 1951
dao je seriju koncerata pod zajed
nikim nazivom Innovations In Mo
dern Music (Inovacije u m odernoj
glazbi); tada je koristio orkestar od
43 lana s gudaim a i drvenim
duhaima i s akcentom na neokla-
sinim ostvarenjim a poput Graettin-
gerova City Of Glass. Poetkom
pedesetih godina orkestar se vratio
jazz-repertoaru, s nizom odlinih
solista poput altista Arta Peppera
(-) u tem i Blues In Riff, takoer
altista Leeja Konitza u Of All Things
i trubaa Shortyja Rogersa u Riff
Rhapsody (Artistry In jazz).
Stan Kenton's G reatest Hits
(Capitol).
122
neom (The Pollwinners i Poliwin-
ners Three). Oscar Peterson uvrstio
ga je u svoj JATP-trio s Rayem
Brownom (In Concert), a rije je o
napornoj ulozi za jednoga pratitelja.
Kessel je zatim radio u Hollywoodu
i povrem eno bi snim io poneki jazz-
-album.
S britanskom ritam -sekcijom
Brian Lemon, Kenny Baldock, bas,
Johnny Richardson, bubnjevi
odrao je odlian koncert na Mon
treux Jazz Festivalu 1973 (Summer
time In Montreux), s izvanrednim
interpretacijam a Laure u fenome
nalno raskonoj verziji i Lennon-
-M cCartneyjeve skladbe Yesterday
koju je izveo bez pratnje. Koristei
ponovno britansku ritam-sekciju
snim io je prekrasnu verziju skladbe
Autumn Leaves i oputenu Watch
The Birds Go By, proetu bluesom
(Swinging Easy). Barney Kessell
um jetnik je irokih afiniteta, sposo
ban da svira u gotovo svim idiomi
ma, od rock n'rolla, One Mint Julep
(Slow Burn), do m juzikla Hair, Frank
Mills (Blue Soul).
Diskografija:
Charlie Parker On Dial,
Volume Three
(Spotlite/Spotlite)
no je bio in sp irira n Charliejem Lester Young, Jammin' With
Christianom . etrdesetih godina Lester
svirao je s C harliejem Parkerom (Jazz A rch ive s/ )
Lista ta lentiranih glazbenika koji (Charlie Parker On Dial, Volume The Pollwinners
su proli redovim a Kentonova orke Three) i Lesterom Youngom (Jam (C ontem porary/ )
stra zauujua je: Vido Musso, min With Lester). Pollwinners Three
Boots M ussulli. Jim m y Giuffre, Ed etrdesetih i pedesetih godina (C ontem porary/ )
die Safranski, Frank Rosolino, Stan djelovao je u Los Angelesu i za Oscar Peterson In Concert
Getz, Bud Shank, Richie Kamuca, tvrtku Contem porary snim io seriju (Verve/Verve)
Bill Perkins, C harlie M ariano, Pep odlinih svingerskih album a s Summertime In Montreux
per Adams, Lennie Niehaus, Stan Rayem Brownom i Shellyjem Man- (Black Lion/B lack Lion)
Levey, itd. Sposobnost da 37 godina
odri ve liki orkestar u pogonu, a
da pritom ne zavisi o modi, ukazuje
na veliku organizacionu vjetinu
Stana Kentona i na njegova snana
um jetnika uvjerenja. ezdesetih i
sedam desetih godina orkestri su se
nizali jedan za drugim M ellopho-
nium Orchestra, Neophonic Orche
stra a njihov se opus moe
sagledati zahvaljujui kom pilaciji
Artistry In Jazz i izdanjim a za
Kentonovu tvrtku Creative World.
Diskografija:
Stan Kentons Greatest Hits
(C apitol/C apitol)
Artistry In Rhythm (C apitol/ )
Artistry In Jazz (C apitol/ )
Live At Redlands University
(Creative W o rld / )
Adventures In Jazz
(Creative W o rld / )
Kenton/Wagner
(Creative W orld/ )
National Anthems Of The
World (Creative W orld/ )
Viva Kenton
(Creative W o rld / )
7.5 On The Richter Scale
(Creative W o rld / )
Barney Kessel
Plodan diskografski izvoa, g ita rist
Barney Kessel (roen 1923) prvobit-
B arney Kessel, m oderni svinger
u tra d ic iji C harlieja Christiana.
Plodan d iskografski izvoa.
 Swinging Easy STEREO/I
(Black Lion/B lack Lion)
Slow Burn
(Phil Spector/Phil Spector)
COMPLETELY WELL
Blue Soul
(Black Lion/B lack Lion)

All Killian
-> Count Basie

B. B. King

Uz Sama Lightnin' Hopkinsa (-),

Johna Lee Hookera (->) i M uddyja
Watersa (->), Riley B.B. King
najvaniji je p oslijeratni blues-gita-
rist. Gledajui sa svih aspekata, on
je zacijelo najsvestraniji i najvjetiji
ivui blues-gitarist. Ne zauuje,
dakle, to su njegovi osnovni uzori
gitaristi Django Reinhardt (-), El
more James, C harlie C hristian ( ),
Oscar Moore, Johnny Moore i T-
-Bone Walker (-).
King i njegova o m iljena gitara
Lucille izvrili su od pedesetih
godina naovamo ogrom an utjecaj
na druge glazbenike - na blues,
rhythm-and-blues, jazz i rock-gitari-
ste, pa ak i na one iz domene
country-and-westerna. Posljednjih
godina B.B. (Blues Boy) King
(roen 1925. u Itta Beni, M ississippi)
uzbudio je mnoge blues-istunce
izlaskom iz m anje-vie definiranih
okvira blues-idiom a. No, iako blues
ostaje prvom i najvanijom Kingo-
vom ljubavi, zanim aju ga mnogi
glazbeni oblici i to od samog
djetinjstva. Svojim pjevanjem , p ri
mjerice, pokazuje da cije n i i pozna
je Big Joe Turnera (), Jim m yja
Witherspoona (->) i Jim m yja Rus-
hinga (-), vikae bluesa. Godine
1966. snim io je skladbe iz njihova
repertoara kao Confessin The
Blues, Cherry Red, Please Send Me
Someone To Love, Im Gonna Move
To The Outskirts Of Town, Goin To
Chicago Blues (sve na Confessin
The Blues). U svoje koncertne
nastupe King redovito uvrtava hit
Counta Basieja (->) i Joea W illiam
sa Every Day I Have The Blues,
skladbu koju je 1959. snim io s
kompletnim Basiejevim orkestrom
(B.B. Kings Greatest Hits). A na
njegovom najpoznatijem singlu, The
Thrill Is Gone (Completely Well).
Kingova gitara i glas nali su se u
za blues neuobiajenoj pratnji
gudaa i ta je kom binacija
izvanredno uspjela. Prve snim ke
(1949) realizirao je za tvrtku Bullet
iz Nashvillea (ukljuujui Miss Mart
ha King) sa 17-godinjim Phinea-
som Newbornom na klaviru. King,
roak blues-glazbenika Bukke Whi-
tea, dvije je godine ran ije iz rodnog
grada otiao u M emphis, gdje je tri
godine radio kao disk-dokej nakon
susreta sa Sonny Boy W illiam som
II. Godine 1950. poeo je snim ati za
tvrtku RPM Kingov Three OClock
Blues postao je prvim veim hitom
RPM-a. Ta i idue snim ke poput
Woke Up This Morning i Sweet Little
Angel izbile su visoko na am erike
R&B ljestvice.
Pedesetih godina esto je snim ao
iako se neke ploe iz druge polovi
ne desetljea oito nam ijenjene
C om pletely Well (Bluesway). Ovaj e vam album p o k a z a ti... zato Together, L ive... For The
je, u stvari, B. B. King k ra lj b lu e s a ... First Time
(ABC-lm pulse/ABC-lm pulse)
publici rockn 'ro lla ne mogu vljuje na prilin o neoekivanim m je Various, Newport In New York
usporediti s njegovim najboljim stim a. Jedan od takvih rijetkih 72: The Jimmy Smith Jam,
ostvarenjim a. Godine 1961. potpi dogaaja zbio se na Newport/New Vol 5 (Atlantic/Atlantic)
sao je za tvrtku ABC-Param ount i York Jazz Festivalu 1972 (Newport
tako s njom zapoeo dugotrajnu In New York 72: The Jimmy Smith
suradnju. Izvorna uzbudljivost tip i Jam, Vol 5); kontrast g itaristike
nog Kingovog koncertnog nastupa virtuoznosti Kinga i Kennyja B urrel-
prenesena je na izvanredne album e la(->)rezultirao je obostrano nadah-
za ABC kao Live At The Regal, Live nutom glazbom u jam session
John Kirby
In Cook County Jail i na jednu izvedbi Percy M ayfieldove skladbe
stranu album a Live & Well. Kingovi Please Send Me Someone To Love.
nadahnuti neodglum ljeni vokali i Prije pojave Jim m yja Blantona (->),
pjevajua sola na g itari raskono Diskografija: potkraj tridesetih godina, John Kir
su i vje rno predstavljeni na njego Confessin The Blues by (roen 1908. u Baltim oreu, Mary
vim koncertnim ploama, a taj se (ABC Paramount/HMV) land) bio je nesum njivo najsposob
ugoaj i danas osjea u njegovim The B.B. King Story, Chapter niji basist na jazz-sceni; George
koncertnim nastupim a. Snaan do Two ( /B lu e Horizon) Pops Foster, najbolji meu prvim
jam to ga je King ostavio na B.B. King, 1949 1950 (Kent/ ) trzajuim glazbenicim a i moda
bezbrojne rock-glazbenike re zu lti B.B. King Sings Spirituals Artie Bernstein, bili su mu jedinim
rao je moda neizbjeno (C row n/ ) rivalim a.
snim kam a na kojim a se King i Blues In My Heart (C row n/ ) Kirby, koji je uio od Fostera i
Lucille pojavljuju u drutvu roke- The Jungle (Kent/ ) tadanjeg Ellingtonovog basista
ra poput Hugha McCrackena, Ala B.B. Kings Greatest Hits W ellm ana Brauda, zapoeo je na
Koopera (obojica nastupaju na stu (Am erica Francuska) trom bonu, a zatim je preao na
dijskoj strani album a Live & Well), To Know You Is To Love You tubu. Ovaj drugi instrum ent svirao
Carole King i Leona Russella (India- (ABC-Paramount/Probe) je gotovo jednakom lakoom kao i
nola Mississippi), Petera Greena i The Best Of B.B. King (ABC/ ) bas. Tubu i bas svirao je s Fletche-
Stevieja M arriotta (B.B. King In Completely Well rom Hendersonom(->)(The Fletcher
London), lako u biti zanim ljive, te (ABC -Bluesway/Stateside) Henderson Story/The Fletcher Hen
suradnje zapravo nisu rezu ltira le Live At The Regal derson Story, Vol 4 i Recordings
su p e rio rn im Kingovim m uzicira (ABC/HMV) Made Between 1930 & 1941) i
njem. Osim njegovih uobiajenih Live & Well Chickom W ebbom(->)(Spinning The
koncertnih i diskografskih istupa (ABC/Stateside) Webb 1934 1939 i A Legend 1929
pri emu ga ljubav prem a big band Live In Cook County Jail 1936) iako je ve prije odlaska od
jazzu i nadalje predstavlja u pratnji (ABC/Probe) Hendersona svirao iskljuivo kon
svingerskih ansam bala na tragu Indianola Mississippi Seeds trabas. Tridesetih godina bio je
toga anra B.B. Kingov instru- (ABC/Probe) stalno traen zahvaljujui lagani
m entalistiki sjaj ponekad se izvr Guess Who (ABC/Probe) jem , suptilnijem tonu i superiornoj
sno, iako donekle zauujue, poja B.B. King/Bobby Bland, tehnici, pa je svirao s voama

123
 orkestra, pjevaim a i, naravno, na
ploama.
Ne zauuje to je suraivao s
najboljim a, ukljuujui B illie H oli
day (-) (The Golden Years, Vol 2 i
The Billie Holiday Story, Vol 1),
Teddyja W ilsona (-) (The Teddy
Wilson i Teddy Wilson & His All
Stars), Lionela Hamptona (->) (The
Complete Lionel Hampton/The Best
Of Lionel Hampton, Vols 1, 2, 6),
Reda Aliena (-) (Henry Allen & His
Orchestra 1934 1935), Luckyja M il-
lindera (-), Frankieja Newtona (->),
M axine Sullivan (), M ildred Bailey
(->) i C harlieja Barneta (-) (sve na
Boss Of The Bass). Ponovno se
pridruio Hendersonu i Webbu (re
dom 1935. i 1936), da bi od kraja
1936. otprilike godinu dana svirao s
M illinderom .
Godine 1937. preuzeo je vodstvo
seksteta koji je stalno nastupao u
Onyx Clubu u 52. ulici. Postava se
na poetku m ijenjala, ali se kona
no ustalila sa slijedeim g la zbenici
ma: C harlie Shavers (->), truba,
Russell Procope (->), alt-saksofon,
Buster Bailey(->), klarinet, B illy Kyle
(-), klavir, Kirby i O'Neil Spencer,
bubnjevi. Tako je roen John Kirby
Sextet koji je postao pojmom
komornog jazza. Aranm ani
(uglavnom Shaversovi) zasnivali su
se na besprijekornom grupnom
m uziciranju pri emu je truba
svirao sa sordinom (ili neobino
njeno ako nije koristio sordinu),
kako bi se naglasio miran pristup.
Kom binacija duhaa brilja n tn o je
ostvarena preciznou aranm ana,
a sve je diskretno ali vrsto podupi
rala fleksibilnost i priguena snaga
ritam -sekcije, ukljuujui dakako
superfino Kirbyjevo m uziciranje.
Repertoar se sastojao od m jeavine
standarda, o riginala i adaptacija, a
tipian nastup najvee m ale grupe
u zemlji (kako su je ponekad
reklam irali) sadravao je skladbe
The Birth Of The Blues, Sextette
From Lucia Di Lammermor, Tuni
sian Trail, Blue Skies. It Feels So
Good, The Duke's Idea i Old
Fashioned Love (The Biggest Little
Band In The Land). Ostale neprola
zne snim ke izuzetnog ansam bla koji
je bio na vrhuncu izmeu 1938
1940: I Love You Truly, Blues
Petite, Front & Center, Royal Gar
den Blues. Jumping In The Pump
Room (The Boss Of The Bass), It's
Only A Paper Moon, Move Over,
Close Shave, St Louis Blues (John
Kirby & His Orchestra 1941 1942).
Grupa se rasform irala sredinom
etrdesetih godina: neki su lanovi
otili, neki su bili pozvani u vojsku
(Spencer je otiao zbog bolesti,
vratio se i sruio na sceni, za
jednoga nastupa u Apollu, i p re m i
nuo): treba takoer napom enuti da
je prvobitni stil grupe zastario (a i
em ocionalnost njena m uziciranja
spala je na niske grane). Patetian
pokuaj da se grupa ponovno okupi
na koncertu u Carnegie Hallu, u
prosincu 1950, naiao je na podrku
tek iz milosti. Kirby je odustao,
kratko je u New Yorku svirao s
drugim sastavima, a 1952. se skra
sio u K aliforniji. Povremeno je
nastupao s Bennyjem arterom (->),
poeo je razm iljati o okupljanju jo
jednog John Kirby Sexteta, ali je taj
projekt morao napustiti zbog bole
sti. Umro je od dijabetesa, 1952. u
Los Angelesu. Od 1938. do 1941. bio
je oenjen pjevaicom M axine Sul
livan.
124
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vol 4 (CBS)
Various (Including Red Allen-
Coleman Hawkins)
Recordings Made Between
1930 1941 (CBS Francuska)
Chick Webb, Spinning The
Webb 1934 1939 (Decca/Coral)
Chick Webb, A Legend 1929
1936 (Decca/M CA Njemaka)
The Billie Holiday Story, Vol 1
(Columbia/CBS)
Billie Holiday. The Golden
Years, Vol 2 (Columbia/CBS)
The Teddy Wilson
(CBS/Sony Japan)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
The Complete Lionel Hampton
(B lu e b ird )/
Lionel Hampton's Best
Records, Vols 1, 2, 6
(RCA Victor Francuska)
Henry Allen & His Orchestra
1934 1935
(C ollector's C lassics/ )
Frankie Newton At The Onyx
Club (Tax vedska)
John Kirby, Boss Of The Bass
(C olum bia/ )
John Kirby, The Biggest Little
Band In The Land
(Trip/DJM )
John Kirby & His Orchestra
1941 1942
( /RCA Victor Njemaka)
Andy Kirk
Andrew Dewey Andy Kirk (roen
1898. u Newportu, Kentucky) svirao
je saksofon i tubu. Vanije je,
meutim, da je vodio veliki orkestar
koji se proslavio im enom Andy Kirk
& His 12 Clouds Of Joy i koji se
dovodio u tijesnu vezu s izrazom
jazz Kansas Cityja.
Bio je to dobar orkestar s izvrsnim
solistim a Dickom W ilsonom, tenor-
-saksofon, Tedom Donnellyjem,
trom bon, Floydom Smithom, gitara.
Haroldom Shorty Bakerom () i
Howardom McGheejem, trube i Ma
ry Lou W illiam s (-), klavir. Svi su
oni u razliitim razdobljim a svira li s
orkestrom Clouds Of Joy od 1929.
kada je Kirk postao liderom do
1948, kada je ansambl rasform iran.
Najznaajniji solisti bili su W illiam -
sova i Wilson (um ro 1941) iji je
uvje rljiv, grom ki tenor zvuao kao
uspjela kom binacija Herschela Ev-
ansa () i Chu Berryja, (-* ) dvojice
njegovih suvrem enika koji su, poput
Wilsona, prerano umrli.
M ary Lou W illiam s bila je prava
instrum entalistika zvijezda, a nje
no je m uziciranje sadravalo niz
utjecaja ukljuujui ragtim e, boo
gie-w oogie i pristup nalik Hineso-
vom (->). Od sline su vanosti bili
njeni skladateljski i aranerski do
prinosi: Walkin & Swingin', Frog
gy Bottom, Bearcat Shuffle, Moten
Swing i Steppin Pretty (sve na Andy
Kirk & His 12 Clouds Of Joy
March 1936) te skladbe koje je
M ary Lou W illiam s napisala ili
aranirala p rilino dobro ukazuju
na njenu vanost u okviru orkestra
od 1931. do 1942. Floyds Guitar
Blues (Instrumentally Speaking
(1936 1942) postao je popularnim
singlom grupe; na njemu je Floyd
svirao gitaru s pojaalom u doba
kada se ta praksa jo nije bila
ustalila.
McGhee, koji je svirao u orkestru
1942, im presivno je so lira o u svojoj
solo-toki McGhee Special (Instru
mentally Speaking 1936 1942).
Najvei uspjeh ansam bla Clouds
Of Joy bio je Until The Real Thing
Comes Along (1936) (Andy Kirk &
His 12 Clouds Of Joy - March 1936)
s Pha Terrellom , pjevaem grupe
od 1933. do 1941. Grupa je u naelu
izvrsno svirala, iako je dola na lo
glas zbog nepostojanosti. Kirka se
teko m oglo nazvati istaknutim so li
stom (na bas-saksofonu), ali je kao
voa stekao potovanje i d ivlje n je
svojih suradnika.
U djetinjstvu je s porodicom prese
lio u Denver, Colorado. Svirao je
uglavnom tubu i bas-saksofon s
Georgeom M orrisonom (potkraj
dvadesetih godina), a zatim se
pridruio teksakoj grupi Dark
Clouds Of Joy. Kada ju je njen voa
napustio (1929), Kirk je proglaen
liderom . Na poetku je svirao sak
sofon, a u grupi su nastupali pjevai
B illy Massey i T errell. Kirk se
odrekao svira nja kako bi se mogao
posvetiti voenju ansambla. Nakon
njegova rasform iranja otiao je na
Zapadnu obalu, neuspjeno je po
kuao odrati na ivotu novu grupu,
a zatim se skrasio u New Yorku.
Poetkom pedesetih godina upu
stio se u posao s nekretninam a, a
1958. postavljen je za efa Hotel
Theresa. Do poetka ezdesetih
godina povrem eno je radi posebnih
angam ana okupljao velike orke
stre. Meu ostalim istaknutim jazz-
-glazbenicim a koji su bili lanovi
Kirkove grupe Clouds Of Joy navo
dim o trubaa Fatsa Navarra (-*)
(1943 1944) i tenor-saksofonista
Dona Byasa (->) (1939 1940).
Diskografija:
Clouds Of Joy (Ace of Hearts)
Andy Kirk & His 12 Clouds Of
Joy (Parlophone)
Instrumentally Speaking
(1936 1942)
(Decca/MCA Njemaka)
Twelve Clouds Of Joy
(Ace of Hearts)
Live From The Trianon
Ballroom, Cleveland
(Jazz S ociety/ )
Rahsaan
Roland Kirk
Roen 1936. u Ohiju. Rahsaan
Roland Kirk u jedanaestoj je godini
svirao u R&B sastavima, a u
etrnaestoj je vodio vlastitu grupu.
Bio je ekstravagantno nadaren izvo
a: ne samo da je mogao svirati tri
duhaka instrum enta istodobno, ve
je to rezu ltira lo kreativnom g la
zbom, a ne cirkusom . U toku
izvedbe ne samo da je mogao drati
jedan ton (to znaju m nogi instru
m entalisti) nego je, koristei tehniku
cirkularnog disanja, ^ko ntin u ira n o
svirao u kompletnom dijapazonu
instrum entna. Razvio je metodu
cirkularnog disanja, tako da je
paralelno uzdisao i izdisao
Saxophone Concerto (Prepare Thy
self To Deal With A Miracle). Cilj mu
je bio da stvori neprekidan zvuni
sag, da uhvati zvuk sunca. U
osnovi tenor-saksofonist, Kirk je u
svoj arsenal neobinih instrume
nata unio stritch, manzello, flautu:
nosnu flautu, klarinet, zvidaljku I
sirenu. Bio je slijep, a na koncerti
ma je svoju bateriju nosio o
kom pliciranom spletu remenja i
lje p ljivih vrpci, pa je naliio lutaju-
em ulinom zabavljau.
Rahsaanova suradnja s Charlesom
Mingusom (Oh Yeah) pojaala je
njegov afinitet za tradiciju; obojica
glazbenika odaju poast New Or
leansu i linostim a poput Dukea
Ellingtona i Fatsa W allera Eat
That Chicken (Oh Yeah), a na
sam ostalnim Rahsaanovim albumi
ma nalazim o daljnje posvete
Creole Love Call, The Seeker (The
Art Of Rahsaan Roland Kirk). Nje
gov klarinet pri bi iuje se autenti
nom zvuku New Orleansa, no flautu
svira na sasvim originalan nain
koji su mnogi im itira li; rije je o
kom binaciji pjevuenja, dahtanja i
sviranja You Did It, You Did It
(We Free Kings). Odlini primjeri
sim ultanog sviranja vie instrume
nata mogu se pronai na mnogim
album im a, ali naroito u skladbama
A Sack Full Of Soul (We Free Kings)
i The Inflated Tear (The Inflated
Tear). Predodba o rasponu njego
va talenta moe se dobiti preslua
vanjem dvostrukog koncertnog al
buma Bright Moments. Kritiari su
ga obino napadali kao eklektika, ali
to je pogrean sud o ovjeku ija
je kreativnost tako dobro ispitivala
crnaku glazbu.
Prilikom ponovnog susreta s Min
gusom, u form i jam sessiona, Rah
saan je prihvatio izazov izvanred
nog tenor-saksofonista Georgea
Adam sa i izvodio nadljudski inten
zivna sola (Mingus At Carnegie
Hall). Godine 1976. doivio je srani
udar, pa je nastavio svirati jednom
rukom i ponovno stekao nekadanju
lakou. U toku lijeenja primao je
poruke s dobrim eljam a iz cijelog
svijeta, to je dokaz njegove ogrom
ne popularnosti. Umro je 6. prosin
ca 1977.
Diskografija:
Charles Mingus, Oh Yeah
(Atlantic/Atlantic)
We Free Kings (Trip/M ercury)
The Inflated Tear
(Atlantic/Atlantic)
The Art Of Rahsaan Roland
Kirk (Atlantic/Atlantic)
Bright Moments
(Atlantic/Atlantic)
Prepare Thyself To Deal With
A Miracle (Atlantic/Atlantic)
Mingus At Carnegie Hall
(A tlantic/A tlantic)
Lee Konitz
Roden 1927. u Chicagu, alt-saksofo-
nist Lee Konitz je najpoznatiji uenik
klavirista-pedagoga Lennieja Trista-
na i jedini osim basista Petera
Inda koji je svirao s glazbenicima
izvan zatvorenog kruga cool kole.
Duge, vijugave dionice njegova alt-
-saksofona isprepliu se s dionica
ma Warnea Marsha na povijesnom
Tristanovom albumu za Capitol,
Crosscurrents; to je barokni kontra-
 punkt koji se poprilino razlikovao
od tada dom inantne em ocionalnosti
be-bopa. Kritiari su ustvrdili da
Konitzov pristup alt-saksofonu pred
stavlja jedinu alternativu Parkero-
vom, ali su obino povlaili neko
rektne usporedbe izmeu njihove
ekspresivnosti. Konitza, u stvari,
nikada nije zanim alo da ispolji svoj
ego, ve je teio sam ozatajnosti
predrenesansne um jetnosti; na
prosto glazba kao to sam kae.
Prva Konitzova sola ostavljaju sei-
zmografske tragove, nepouzdano
lelujaju do postepenih klim aksa;
zvuk mu je ist i otar, glazba se
razvija sinusoidno. Album Subcons-
cious-Lee iz 1949, koji se vie ne
moe nabaviti, pokazuje sve tipine
osobine Tristanove kole, a u temi
Rebecca Konitz svira u duetu s
gitaristom Billyjem Bauerom. Sura
dnja s orkestrom Claudea T ho rn h il
la koji je izvodio aranm ane Gila
Evansa dovela je do ukljuenja
Leeja Konitza u klasini nonet
Milesa Davisa (Birth Of The Cool);
Konitz solira u nekoliko snim ki,
najbolje u Move i Israel. M iles i
Konitz, bliski na em ocionalnom
planu, ponovno su suraivali (Ezz-
-thetic!) na albumu koji sadri dvije
skladbe Georgea Russella, Ezz-
-thetic! i Odjenar, a vangardnije i
manje uspjene od Yesterdays i Hi
Beck osjeajnih i veoma kon-
gruentnih izvedbi. Ostatak album a
sadri snimke realizirane 1953. u
Parizu, s nekoliko verzija tem a lll
Remember April i These Foolish
Things. U cijeloj ka rije ri altist se
vraao om iljenim standardim a i
uvijek je otkrivao novu finou i
izazove u okviru harm onijskih
promjena.
Godine 1952. Konitz se priklju io
orkestru Stana Kentona, udnom
kontekstu za introvertnog stilista; s
Kentonom je, m eutim, umnogom e
izgubio prozranost tona i uvrstio
attack. Suradnja s bariton-saksofo-
nistom Gerryjem M ulliganom (1953)
(Gerry Mulligan-Lee Konitz) poka
zuje koliko je uznapredovao, a Too
Marvellous For Words klasina je
izvedba. Album Lennieja Tristana iz
1955 (Lines) snim ka je m ajstorskog
klupskog nastupa s Konitzom, a u
skladbi All The Things You Are altist
svira izriito robustno. O putenost i
swing karakteriziraju ponovni Konit
zov susret s Warneom M arshom
(Lee Konitz & Warne Marsh), a
njihovu svirku in sp irira poletna ri-
tam-sekcija Oscar Pettiford-Kenny
Clarke. M euigra dva saksofona
fenomenalno je precizna i okretna i
dovodi do duge, kontinuirane melo-
dijske linije. Veine n ajboljih Konit-
zovih ostvarenja s kraja pedesetih
godina danas vie nema na tritu
(The Real Lee Konitz. Very Cool i
Gene Krupa
Gene Krupa (roen 1909. u Chicagu, Illinois) bio je p rim je r bubnjara-
-oumena, ovjek koji je na jedinstven nain usm jerio panju javnosti na
glazbenika-bubnjara. No, Krupa nije bio meu najboljim bubnjarim a ni
kao oumen, ni inae. Njegov stil bio je uzbudljiv, s akcentom na
permanentno snanom ritm u i u tu svrhu koristio je sve trikove
bubnjarskog umijea. No, i usprkos nesum njivoj vjetini i sposobnosti da
stim ulira orkestar, Krupa se teko moe usporediti s bubnjarim a poput
Big Sida Catletta (->), Jo Jonesa (->) ili njegova perkusionistikog idola,
Inside Hi Fi). Godine 1961. Konitz je
iznenadio svijet jazza snim ivi al
bum u triju , s bubnjarem Elvinom
Jonesom, slobodnijim i eksplozivni-
jim glazbenikom od uobiajenih
tristanovskih perkusionista. Oito, Ja m e s u (-*) U razdoblju njegove vladavine bilo je i boljih bubnjara,
Konitzovi su se obzori znatno p ro i
rili je r ta je suradnja rezu ltira la
nekim od njegovih n a jpoletnijih i
najem ocionalnijih ostvarenja (Mo
tion).
Krajem ezdesetih godina dolo je gumom u ustima, odsvirao je unitavajuu, dugu verziju teme Sing, Sing,
do novog zanim anja za rad izuzetno
originalnog glazbenika koji je potpi
sao ugovor s tvrtkom M ilestone.
Konitz se bavio suvrem enom avan
gardom jednom se dijelu nije
mogao p rilagoditi, dok je u nekim
glazbenicim a kla viristim a Billu
Evansu, Paulu Bleyu i Andrewu
Hillu naao zahvalne suradnike.
Invitation, duet Hilla i Konitza (Spi
ral) pokazuje njihovo spontano,
trenutano razum ijevanje. Samo
stalni Konitzovi album i sadre veliki
raspon izvedbi, od dueta basa i alt-
-saksofona (I Concentrate On You),
do niza dueta s gitaristom Jim om
Hallom, tenoristim a Richiejem Ka-
mucom i Joeom Hendersonom i
trom bonistom M arshallom B row
nom (The Lee Konitz Duets) i
solistikih izvedbi (Lone-Lee). Kon-
vencionalnije postave i nadalje od
lino sviraju Spirits, atori i Oleo
i pokazuju sve vei Konitzov
interes za sopran-saksofon.
Lee Konitz jedan je od istaknutih
stilista jazza. Sve su etape njegova
razvoja jedinstvene od prozrano
lirskog i ledenog tona s kraja
etrdesetih godina, do zaokruene
glazbene arhitekture njegova zrelog
razdoblja.
Diskografija:
Lennie Tristano, Crosscurrents
(C apitol/C apitol)
Subconscious-Lee (P restige/ )
Miles Davis, Birth Of The Cool
(C apitol/C apitol)
Ezz-thetic! (P restige/ )
Gerry Mulligan Lee Konitz
(Blue Note/Blue Note)
Lennie Tristano, Lines
(A tlantic/A tlantic)
Lee Konitz & Warne Marsh
(A tla n tic/ )
Notion (Verve/Verve)
Andrew Hill, Spiral
(Arista Freedom /
Arista Freedom)
I Concentrate On You
(Steeplechase/Steeplechase)
The Lee Konitz Duets
(M ilestone/M ilestone)
Spirits (M ilestone/M ilestone)
Satori (M ilestone/M ilestone)
Oleo (Sonet/Sonet)
Lone Lee
(Steeplechase/Steeplechase)
Chicka Webba(->).ak i na vrhuncu ka rije re (1935 1945) nije posjedovao
brzinu Buddyja Richa ili profinjenost Daveyja Tougha. Ali, nije vano! Dok
je bio lanom orkestra Bennyja Goodmana (-)(i raznih malih sastava),od
1934. do 1938, Krupa je jazz-bubnjara uinio eksponiranim herojem o
kojemu se govorilo u istoj m jeri kao prim je rice o Goodmanu ili Harryju
njegovo m uziciranje doim alo se donekle prejakim i prespektakularnim u
postavi trija i kvarteta, ali s Krupom je Goodmanov orkestar bolje zvuao
(Benny Goodman, Vols 4 11). Specijalna toka s Goodmanom bila je
Sing, Sing, Sing (Benny Goodman, Vol 8) na koju su se beskorisno
ugledale stotine malih Krupa. Duhoviti Krupa, vjeno sa vakaom
Sing na legendarnom 1938 Carnegie Hall Jazz Concertu dok je
pom am ljena publika a p laudirala gotovo svakom njegovom breaku u toku
cije le izvedbe.
lako je Krupa stekao popularnost holivudskih glumaca dakako, za pet
godina to ih je proveo s Goodmanom njegova glazbena karijera nije
zapoela suradnjom s klarinetistom . Krupa je, kao entuzijast jazza od
malih nogu, proveo dvadesete godine svirajui, naime, sa svim vodeim
jazz-glazbenicim a iz Chicaga. Sudjelovao je na zapaenom snimanju
grupe Chicagoans M cKenzieja i Condona, 1927 (That Toddlin Town
Chicago 1926 1928), kada su kupci ploa prvi put zapazili njegovo ime.
Godine 1929. otiao je u New York gdje je slijedee dvije godine proveo u
raznim sastavim a (pa i kazalinim ) pod vodstvom Reda Nicholsa (-) i
snim ajui s Nicholsovom grupom Five Pennies (J.T.). Poetkom tridesetih
godina svirao je mahom s plesnim orkestrim a, iako je redovito snimao
jazz-ploe. Godine 1933. snim ao je s Goodmanom i Jackom Teagardenom
(-* ) (Benny Goodman & The Giants Of Swing/Jazz In the Thirties), a
slijedee godine ponovno s Goodmanom (Recordings Made Between 1930
& 1941). Na ovom drugom snim anju sudjelovala je i M ildred Bailey (->)
Pridruivi se Goodmanu (u prosincu 1934) povrem eno je snim ao i s
drugim glazbenicim a, p rim je rice u veljai 1935. s grupom New Orleans
Rhythm Kings (Kings Of Jazz). Posebno je dobro bubnjao na jednom
ikakom snim anju pod vlastitim im enom (Gene Krupa & His Chicagoans)
s lanovim a Goodmanovog orkestra (ukljuujui lidera); kolege iz ritam-
-se kcije ,Jessa Stacyja (->) i Israela Crosbyja (->) koristio je na jo tri
naslova (Benny Goodman & The Giants Of Swing/Jazz In The Thirties i
Swing Classics, 1935/Jazz In The Thirties). Gene Krupa Swing Band
(ukljuujui izvanredne jazz izvedbe (Benny Goodman, Vol 4, 1935
1939), s neumornom ritm ikom podrkom bubniara-lidera.
Napustio je Goodmana da bi osnovao vlastiti veliki orkestar koji se do
rasform iranja, 1943, pokazao veoma uspjenim . Postava iz razdoblja 1938.
do 1941. bila je prvoklasna i neobino je p ro fitira la od liderove linosti i
bubnjanja koje kao da se neprestano poboljavalo. Dodatnu vrijednost
dali su joj Roy Eldridge i pjevaica Anita O Day. Drummin Man postao je
hit orkestra; zahvaljujui Eldridgeu, skladba Rockin Chair bila je om iljena
kod publike; Eldridge i Anita O Day solistiki su nastupali u Let Me Off
Uptown, jo jednoj popularnoj skladbi (sve na Drummin Man). Dio 1943.
Krupa je ponovno proveo s Goodmanom, a zatim se pridruio Tommyju
Dorseyju (->) (1943 1944).
Od 1944. do 1951. ponovno je vodio veliki orkestar i tada je pokazao
sklonost prem a novim zvucim a jazza koji su nastali iz be-bop revolucije
(iako sam Krupa nije nainio prije la z iz sw inga na bop). Disc Jockey Jump
(skladba i aranm an m ladog G erryja M ulligana (->) koji je za repertoar
orkestra napisao brojne druge odline aranm ane). Leave Us Leap, How
High The Moon, Lemon Drop i Stardust (sve na Drummin' Man)
reprezentativne su izvedbe za tadanji vrlo kvalitetan opus orkestra.
Deset godina kasnije Krupa e sa studijskim a ll stars orkestrom ponovno
snim iti veinu navedenih naslova, kao i neke druge (The Big Band Sound
Of Gene Krupa i The Second Big Band Sound Of Gene Krupa).
Godine 1951, raspustivi orkestar, Krupa se p ridruio trupi JATP u kojoj
je ponekad nastupao s vlastitim triom (Norman Granz JATP Carnegie Hall
Concert 1952. i J.A.T.P. In Tokyo). esto se nadmetao s Buddyjem Richom
u gladijatorskoj atm osferi na zadovoljstvo gom ile. Kada nije nastupao s
grupom JATP, vodio je trio. Godine 1954. s Cozyjem Coleom () osnovao je
kolu bubnjanja. Svirao je u glazbi za film The Gene Krupa Story, svojoj
navodnoj film skoj b iografiji (1959). ezdesetih godina ostao je aktivan,
iako je imao potekoa sa srcem . Umro je u listopadu 1973. od leukemije.
Diskografija:
Various (Including McKenzie & Condons Chicagoans), That
Toddlin Town Chicago (1926 1928) ( /Parlophone)
Red Nichols/Jack Teagarden, JT (Ace of Hearts)
Benny Goodman & The Giants Of Swing (Prestige)/
Jazz In The Thirties (World Records)
Various (Including Benny Goodman), Recordings Made
Between 1930 & 1941 (CBS Francuska)
Various (Including Jess Stacy), Swing Classics, 1935 (Prestige)/
Jazz In The Thirties (World Records)
Various (Including New Orleans Rhythm Kings), Kings Of Jazz
(Swaggie Australija)
Benny Goodman, Vols 4 11 (RCA Victor Records)
Benny Goodman, 1938 Carnegie Hall Jazz Concert (Columbia/CBS)
Gene Krupa, Drummin Man (Columbia/CBS)
The Big Band Sound Of Gene Krupa ( /Verve)
The Second Big Band Sound Of Gene Krupa ( /Verve)
Various (Including Gene Krupa), Norman Granz Jazz At The
Philharmonic Carnegie Hall Concert 1952, Record 3
(Verve/C olum bia Clef)
125
Various (Including Gene Krupa), J.A.T.P. In Tokyo
(Pablo Live/Pablo Live)
The Exciting Gene Krupa (Verve Njemaka)
Billy Kyle
W illiam Osborne Billy Kyle (roen
1914. u Philadelphia, Pennsylvania)
bio je precizan i uredan kla virist
iji su udar i intenzitet podsjeali na
Teddyja W ilsona (->). esto nesklon
soliranfu, stekao je ugled pouzda
nog, kompletno profesionalnog g la
zbenika u jednakoj m jeri kao kla vi
rist u okviru ansambla i kao solo-
-izvoda. Po m nogim osobinam a
idealno je odgovarao John Kirby
Sextetu (-) u kojemu je odigrao
vitalnu ulogu od 1938. do 1942. i jo
u dva navrata sredinom etrdesetih
godina. Njegova sola obino su bila
kratka i odm jerena, a suradnja sa
solistim a-duhaim a i s kolegam a iz
ritam -sekcije bila je od presudne
vanosti za izuzetno razraeno ko
lektivno m uziciranje ansambla.
Klavir, zatim i o rg u lje poeo je
svirati u osmoj godini, a nastupao je
u gim nazijskom sim fonijskom orke
stru Philadelphije. Prvi lokalni pro
fesionalni angaman u slije d io je u
15. godini. Godine 1936. okupio je
vlastiti sastav nakon suradnje s
Tinyjem Bradshawom (-). K asnijete
godine pridruio se Luckyju Mi 11i n-
deru (->) s kojim je o s ta o d o odlaska
u Kirbyjevu grupu. Od 1942. do
1945. bio je u vojsci, uglavnom na
podruju Pacifika, a nakon dem o
b ilizacije otiao je na turneju s
K la virist u grupam a im ena poput Johna K irbyja i Louisa Arm stronga,
B illy Kyle im ao je udar nalik Teddyju Wilsonu.
orkestrom Sy O livera (-). Prije na
stupa s vlastitim m alim sastavi
ma (1947 1948) dvije godine svirao
je u orkestru brodvejske predstave
Gyus & Dolls. Pedesetih godina
intenzivno je radio kao slobodni
glazbenik da bi zatim prihvatio
ponudu i nastupao s grupom Ali
Stars Louisa Arm stronga (-). U
solistikom pogledu neredovito je
istupao, ali, kao i obino, taj je
zadatak obavio pouzdano i u c ije lo
sti profesionalno.
Meu m alim brojem vlastitih snim
ki naroito je dobro svirao na etiri
izvedbe iz 1937 (Swing Street, Vol 1)
kao so list i p ratitelj. Njegov sam oza
tajan stil dolazi do izraaja na
jednoj od legendarnih jam session
snim ki Bucka Claytona (-) (The
Golden Days Of Jazz: Buck Clayton)
iz 1954. Bio je i loginim sudionikom
jednog takoer legendarnog stu d ij
skog jam sessiona Lionela Ham
ptona (-) (The Complete Lionel
Hampton/Lionel Hampton's Best
Records, Vol 2 (1938 1939). Nje
govo prisustvo vie se osjea ne
go to se uje na snim kam a Jacka
Teagardena (-) (Jack Teagarden/
Pee Wee Russell), F rankieja New-
tona (->) (Frankie Newton At The
Onyx), te pjevaica M ildred Bailey
(-* ) i M axine Sullivan (->) (Boss Of
The Bass).
Godine 1966. razbolio se na turneji
s Arm strongom , a um ro je tjedan
dana nakon odlaska u jednu n ju jo r
ku bolnicu.
Diskografija:
Various (Including Billy Kyle),
Swing Street, Vol 1
(Tax vedska)
John Kirby & His Orchestra
1941 1942
( /RCA Victor Njemaka)
John Kirby, Boss Of The Bass
(C olum bia/ )
The Golden Days Of Jazz:
Buck Clayton (CBS)
The Complete Lionel Hampton
(B lu e b ird )/
Lionel Hampton's Best
Records, Vol 2 1938 1939
(RCA Victor Francuska)
Jack Teagarden/Pee Wee
Russell (BYG Francuska)
Louis Armstrong Joue W.C.
Handy/Ambassador Satch/
Satch Plays Fats
(CBS Francuska)
Steve Lacy
inspiraciju u nasumce odabranoj
U zvuku sopran-saksofona koji slii
pjevu sirene postoji neto zbog
ega se jaki ljudi veu uz jarbol.
Mnogi saksofonisti danas sviraju i
sopran-saksofon, um jesto klarinet.
Taj instrum ent ima prodoran zvuk
koji se probija i kroz elektrini bas i
kroz grom ko bubnjanje, ali koji
Steve Lacy Solo (Emanem):
Sam uel Beckett sopran-saksofona
naginje pogrenoj intonaciji. Ironi
no je da je ovjek, koji je sopran-
-saksofonu prokrio put u modernu
glazbu i koji je utjecao na Coltra-
nea, uinivi tako svoj instrum ent
m asovno prihvaenim , ostao potci-
jenjen bez priznanja. Roen 1934,
Lacy je prvobitno bio inspiriran
Sidneyjem Bechetom i svirao je u
m aniri New Orleansa i dixielanda
sve do susreta s Cecilom Taylorom .
U narednih est godina esto je (ali
neredovito) svirao s tim avangard
nim klaviristom , m anje-vie zaobila
zei kom pleksne harm onije be-bo-
pa. Isplati se potraiti nekoliko
danas povuenih album a (Cecil
Taylor & Donald Byrd At Newport i
New York City R&B) kako bi se
stekao uvid u inteligentan Lacyjev
pristup novoj glazbi. Na sreu,
tvrtka Blue Note ponovno je izdala
neka rana Lacyjeva ostvarenja (In
Transition/Cecil Taylor) koja poka
zuju da svojim dugim, tonski i
stim notama, pametno zaobilazi
T aylorov kla viristiki vulkan.
Nakon Taylora pao je pod utjecaj
drugog velikana klavira, T heloniou
sa Monka, pa je oko dvanaest
godina proveo studirajui Monkov
repertoar. Osnovao je kvartet s jo
jednim bivim dixieland-glazbeni-
kom, trom bonistom Roswellom Rud-
dom, i zajedno su istraivali te
teke harm onije i ritm ove (School
Days). Poetkom ezdesetih godina
araner Gil Evans esto je u svojim
orkestralnim teksturam a koristio so
pran-saksofon, pa je Lacyju omogu
io da pokae svoje znanje u
izvedbama poput Straight No Cha
ser (Pacific Standard Time).
Godine 1965. Lacy je otiao u
Evropu, povezao se s amerikim
protagonistim a avangarde koji su tu
ivje li i pojavio na nekoliko snima
nja s Donom Cherryjem . Nekoliko
godina ivio je u Parizu i s
vrem enom je okupio grupu istomi
ljenika, npr. basista Kenta artera,
svirajui svoju glazbu.
Nakon razdoblja totalne improviza
cije, bez oslanjanja na temu. Lacy
se vratio m elodijam a koje ga ogra
niavaju na zadana podruja istra
ivanja. The New Duke, sa samo
stalnog albuma Steve Lacy Solo,
koristi kao polazite artikulirano
kokodakanje, dok Stations nailazi
radio-stanici. Njegov sopran prote
e se u rasponu od fascinantne
etiri oktave, a njegov je ton u svim
registrim a djevianski ist. S godi
nama sve je vie otkrivao sutinu,
pa se u njegovim novijim ostvarenji
ma zapaa artikuliranost i velika
prom iljenost.
Diskografija:
In Transition/Cecil Taylor
(Blue N ote/Blue Note)
School Days (Emanem/Erranem)
Pacific Standard Time, Gil
Evans
(Blue Note/Blue Note)
Steve Lacy Solo
(Emanem/Emanem)
The Crust (Emanem/Emanem)
Saxophone Special
(Emanem/Emanem)
Tommy
Ladnier
Thomas Tommy Ladnier (roen
1900. u M andevilleu, Louisiana) bio
je jedan od najistaknutijih blues-
-instrum entalista u jazzu. Obdaren
prosjenom tehnikom (nije bio ista
knuti tehniar poput, primjerice,
Louisa Arm stronga (->) ili Kinga
O livera (->)), Ladnier je svaki teh
niki nedostatak nadoknadio stra-
stvenou svoga m uziciranja, naro
ito u bluesu, idiom u kojega je bio
majstor. Stoga se logino nametnuo
kao idealan pratitelj pjevaicama
Ma Rainey (-* ) (Mother Of The
Blues, Vol 1), Bessie Smith (->) (The
Empress) i Idi Cox (Ida Cox, Vols 1,
2). Njegova suradnja s Coxovom
izuzetno je kvalitetna. Kao lan
Blues Serenadersa Lovie Austin
(Lovie Austin & Her Blues Serena
d e s ), Ladnier je svirao svoj kornet
na najsm jerniji nain, a najbolji su
p rim jeri Steppin On The Blues,
Charleston, South Carolina, Peepin'
Blues i Mojo Blues.
Nakon dolaska u Chicago (prije
1920) svirao je s brojnim afirm ira
nim sastavima, ukljuujui Charlieja
Creatha, O llieja Powersa (Blues &
Stomps, Vol 1), Fatea Marablea,
Kinga O livera i Sama Woodinga. S

Pionir sopran-saksofona u post-bop jazzu, Steve Lacy. Njegova
karijera p rim je r je logike i postojanosti.
Woodingom je 1925. doao u Evro
pu, a u Njemakoj je napustio grupu
i otiao u Poljsku s putujuom
revijom Louisa Douglasa (1926).
Potkraj 1926. p ridruio se Fletcheru
Hendersonu (-) s kojim je snim io
nekoliko izvrsnih sola, ukljuujui
Snag It, The Chant, Henderson
Stomp (The Fletcher Henderson
Story, Vol 1), St Louis Shuffle, Im
Coming Virginia i Goose Pimples
(The Fletcher Henderson Story, Vol
2). Godine 1928. ponovno je doao u
Evropu sa Samom W oodingom , a
napustivi ga u Parizu poduzeo je
jo jednu turneju po evropskom
kontinentu s Bentonom E. Peyto-
nom. Svirao je u panjolskoj i
ponovno u Francuskoj (sada s
vlastitim sastavom), a nastupao je u
Parizu i Londonu s orkestrom No-
blea Sisslea. Sa Sidneyjem Beche
tom osnovao je sastav New O rleans
Feetwarmers. Kom binacija raspoja
sanog Bechetovog sopran-saksofo
na i odm jerenije Ladnierove stra-
stvenosti rezu ltira la je sjajnom g la
zbom, sauvanom za budunost na
snimkama Feetw arm ersa kao M a
ple Leaf Rag, Sweetie Dear, Shag i
Ive Found A New Baby (sve na
Sidney Bechet, Vol 2), te Lay Your
Racket i I Want You Tonight (sve na
Sidney Bechet, Vol 1).
Najee Ladnierovo m uziciranje
(barem na ploi) d a tira iz 1938,
godinu dana prije sm rti. Na glasovi
tom snim anju koje je org a n izira o
francuski ja zz-kritia r Hugues Pa
nassie The Complete Ladnier-Mezz-
row-Bechet) Ladnierovo je blues-
-m uziciranje doivjelo vrhunac izra-
ajnosti u skladbam a Revolutionary
Blues, Weary Blues, Really The
Blues i If You See Me Cornin (iako
se truba Sidney de Paris (-) na
prvom term inu sukobljavao s dom i-
nantnim idejama. Istog mjeseca
kada je odrano posljednje Panas-
siejevo snim anje, Bechet i Ladnier
o d svira li su jo jednu ve rziju Weary
Bluesa na koncertu u C arnegie
Hallu, u o rg anizaciji Johna Ham-
monda (John Hammond's Spirituals
To Swing), uz energinu pratnju
Jam esa P. Johnsona (->) i Basieje-
vih glazbenika Jo Jonesa, W altera
Pagea i Dana M inora. Nakon toga
Ladnier je obolio i u lipnju 1939.
umro od sranog udara u New
Yorku.
Diskografija:
Ma Rainey, Mother Of The
Blues, Vol 1 (Riverside)
Tommy Ladnier, Blues &
Stomps, Vol 1
(Riverside/London)
Ida Cox, Vols 1, 2 ( /Fountain)
Bessie Smith, The Empress
(Colum bia/CBS)
Lovie Austin & Her Blues
Serenaders
(Riverside/Fountain)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 1, 2 (CBS)
Sidney Bechet, Vols 1, 2
(RCA Victor Francuska)
The Complete Ladnier-
-Mezzrow-Bechet
(RCA Victor Francuska)
Various (Including Sidney
Bechet/Tommy Ladnier),
John Hammonds Spirituals To
Swing (Vanguard/Vanguard)
Cleo Laine
- Johnny Dankworth
Harold Land
Roen 1928. u Houstonu, Teksas,
tenor-saksofonist Harold Land a fir
m irao se 1954. u grupi Maxa
Roacha i Clifforda Browna u kojoj je
ostao dvije godine i znatno uzna
predovao u sm islu dram atske izra-
ajnosti (I Remember Clifford). Pr
vobitno in sp irira n Colem anom Haw-
kinsom, Luckyjem Thom psonom i
Charliejem Parkerom , sustavno je
razvio vrlo o riginalan pristup ritmu,
a sola s odlinom grupom Curtisa
Councea pokazuju uoblienje Lan-
dovih ideja. Sola poput Sarah ili
Landslide (Landslide) sigurno ra
stu p rije loginog dolaska na du
go drane tonove. Njegov zanosan.
HAROLD
LANDTHE
E rS EFO T
The Fox (Contem porary): najbolje
sa Zapadne obale.
zaobljen zvuk prim jereno je ilu stri
ran baladnom izvedbom I Cant Get
Started (Carls Blues). Land je
snim io dva album a pod vlastitim
imenom, plodno suraujui s klavi
ristom i skladateljem Elmom Ho-
peom (Harold In The Land Of Jazz i
The Fox); ovaj drugi album pripada
klasici. Naslovna skladba izvedena
je u izuzetno brzom tempu, ali Land
i nadalje pokazuje svoje uobiajeno
m ajstorstvo dinam ike i strukture.
Susret s Theloniousom Monkom
(In Person) rezu ltira o je neuobiaje
no strastvenim tretm anom M onko
vih tema, a u skladbi Round Mid
night Land bez potekoa svira u
tom izazovnom kontekstu. Suradnja
S vibrafonistom Bobbyjem Hutcher-
sonom koja je u slije d ila nakon toga
(San Francisco, Total Eclipse I
Now!) pokazala je sve veu Lando-
vu sklonost C oltraneovom zvuku
Diskografija:
Max Roach-Clifford Brown,
Remember Clifford
(Trip/M ercury)
Curtis Counce:
Landslide
(Contem porary/C ontem porary)
Counceltation
(C ontem porary/C ontem porary)
Carls Blues
(C ontem porary/C ontem porary)
Exploring The Future
(Dooto/ )
Harold In The Land Of Jazz
(C ontem porary/C ontem porary)
The Fox
(C ontem porary/C ontem porary)
Thelonious Monk, In Person
(M ilestone/M ilestone)
Bobby Hutcherson:
San Francisco
(Blue Note/Blue Note)
Total Eclipse
(Blue N ote/Blue Note)
Now!
(Blue N ote/Blue Note)
Dolo Coker, Dolo!
(Xanadu/Xanadu)
Eddie Lang
Eddie Lang (roen 1904. u Phila-
delphiji, Pennsylvania; pravo ime
Salvatore Massaro) nesum njivo je
bio prvi pravi virtuoz jazz-gitare.
Elegantno odsvirana sola na jednoj
ici, nadopunjena preciznim , toplim
akordim a i nenapornim ritm ikim
m uziciranjem , uinili su ga vrlo
traenim glazbenikom od poetka
dvadesetih godina do prerane sm r
ti, 1933 (koja je bila posljedica
kom plikacija nakon vaenja ton-
sila).
U svojoj prekratkoj karijeri esto je
snim ao: dosljednost njegova m uzi
cira nja na ploama, solistiki ili u
pratnji, svjedoanstvo je o njegovoj
ve liini. Imao je izvanredno o sje tlji
vo uho i, ini se, bezgraninu
invenciju. Od sedme godine uio je
violinu, a u trinaestoj je upoznao
tada 12-godinjeg Joea Venutija
(-), dok su obojica bili u osnovnoj
koli. Na kolskim koncertim a mo
rao je itati note, ali nije trebao
itati note za gitaru i bendo (koji je
svirao na poetku glazbene ka rije
re) o sjetljivo uho pobrinulo se za
taj nedostatak. Na prvom profe
sionalnom angamanu s Venutijem,
1921, svirao je bendo i gitaru; prije
toga debitirao je kao violinist u
L Aiglon Restaurantu. Philadelphia,
nakon ega je kratko svirao s
orkestrom C harlieja Kerra, ovaj put
bendo. Nastavio je plodnu sura
dnju s Venutijem duo je stalno
nastupao u Atlantic Cityju. Nakon
suradnje s grupom Scranton Sirens
B illyja Lustiga postao je lanom
Mound City Blue Blow ersa (1924), s
kojim a je nastupio i u Londonu
(1924 1925).
Od sredine dvadesetih godina dje
lovao je u New Yorku, na nain koji
bi se danas nazvao studijskim
radom (radio, ploe i si). Godine
1926 1927. svirao je s orkestrom
Rogera Wolfea Kahna (i Venuti je
bio u toj postavi), te s velikim
orkestrom Adriana R ollinija (-).
Godinu dana proveo je u orkestru
Paula Whitemana (->) (1929 1930);
Venuti je ponovno bio u blizini.
Nastupio je u W hitemanovom film u
The King Of Jazz, zatim je ponovno
radio s Rogerom Wolfeom Kahnom
(1932). Godinu dana prije smrti
nastupao je kao osobni pratitelj
Binga Crosbyja (->) ije je divljenje
prema Landovom m uziciranju gra
niilo s idolopoklonstvom . Snimao
je s Redom Nicholsom (->) (Red
Nichols & His Five Pennies, 1926
9) i izraajno solirao u skladbi
That's No Bargain. Svirao je bendo
i gitaru na klasinoj snimci Bixa
Beiderbeckea (-) Singin The
Blues, a odigrao je i vanu ulogu u
za n im ljivim verzijam a skladbi For
No Reason At All In C i Wringin &
Twistin, kao lan trija Frankie
Trum bauer (->) Beiderbecke-
-Lang (sve na The Golden Days Of
Jazz: Bix Beiderbecke). Podijelio je
s Beiderbeckeom solistike dionice
na snim ci Clementine iz 1927 (The
Bix Beiderbecke Legend), kada su
127
 Jazz In The Thirties (W orld Records). Nastupaju Lang, Venuti,
Sullivan, Freeman, Goodman, Berigan i drugi.
obojica bili lanovi orkestra Jeana
Goldkettea. Upravo je Lang podlo
io neke od najboljih trubakih
istupa Tom m yja Dorseyja na ploa
ma svojim elegantnim ritm ikim
teksturam a (Tommy, Jimmy & Ed
die, 1928 29).
Lang je bio lan dva slavna dua
jazz-glazbe. S p rijateljem iz d je tin j
stva. Venutijem, uvijek je svirao u
najboljoj form i, a na im presivnom
broju njihovih snim ki teko da
postoji ijedan Langov solo koji nije
besprijekoran, o emu svjedoe
albumi Stringing The Blues, Venuti-
-Lang 1927 8 i The Sounds Of New
York, Vol 2: Hot Strings. Langova
suradnja s kolegom -gitaristom Lon-
niejem Johnsonom (-) bila je jo
p risnija od one s Venutijem .
Posluati kom binaciju Johnsonova
u biti blues-zvuka i rafiniranijeg
Langovog gitaristikog m uziciranja
jedno je od najveih iskustava u
doivljavanju jazza. Ljepota dua
Johnson-Lang u izvedbam a Mid
night Call Blues, Blue Guitars,
Blues In G, Hot Fingers (Blue
Guitars), Two Tone Stomp, Bull
Frog Moan i Perfect (Blue Guitars,
Vol II) nenadmana je na planu
jazz-gitare. Bez Johnsona ili Venuti-
ja Lang se doim ao m anje in s p irira
nim, ali mu je ipak uspijevalo da
stvori prekrasne izvedbe kao
Eddie's Twister i Add A Little Wiggle
(Blue Guitars), iako se kvalitet
skladbi nije uvijek mogao m jeriti s
kvalitetom m uziciranja. Izvedba
Church Street Sobbin' Bluesa (Blue
Guitars, Voli II, The Golden Age
Of Jazz: Eddie Lang-Joe Venu-
ti/Stringing The Blues) samo pot
vruje da je Johnson bio daleko
p riro d n iji blues-glazbenik od Langa.
Ipak, Langov solo u In The Bottle
Bluesu (The Golden Age Of Jazz:
Eddie Lang-Joe Venuti/Stringing
The Blues) naprosto je m ajstorski.
To se moe rei i za njegov
doprinos snim ci Knockin A Jug
(Blue Guitars), ovaj put u drutvu
Jacka Teagardena (-) i Louisa
Arm stronga (->). S Venutijem , bra
om Teagarden i Bennyjem Good
128
manom (-) kao p ra tite ljim a na
snim anju Eddie Lang-Joe Venuti Ali
Star O rchestra iz 1931 (Nothing But
Notes), Langovo se m uziciranje
pokazalo naroito tenim, eksplo-
zivnijim nego obino. Na snim anju
Venuti-Langove grupe Blue Five,
mjesec dana p rije sm rti, Eddie Lang
svirao je izvanredno kao uvijek
(Ridin' In Rhythm).
Diskografija:
Red Nichols & His Five Pennies
(MCA-Coral Njemaka)
The Golden Days Of Jazz: Bix
Beiderbecke (CBS)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Lang-Joe Venuti/
Stringing The Blues (CBS)
The Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor Francuska)
Tommy Dorsey/Jimmy Dorsey/
Eddie Lang, Tommy, Jimmy
& Eddie 1928 29
( /Parlophone)
Joe Venuti/Eddie Lang. Venuti-
-Lang 1927 8 ( /Parlophone)
Joe Venuti/Eddie Lang, The
Sounds Of New York, Vol 2:
Hot Strings
(RCA Victor Francuska)
Blue Guitars, Vols 1, 2
( /Parlophone)
Joe Venuti (Including Eddie
Lang), Nothing But Notes
(MCA-Coral Njemaka)
Various, Ridin' In Rhythm
( /W orld Records)
Yusef Lateef
M ultiin stru m en ta list Yusef Lateef,
roden 1921 (pravo ime Bill Evans)
jedan je od prvih glazbenika koji je
u jazz unio elem ente Srednjeg
istoka i Azije. Z aljubljenost u Istok
uinila je da prihvati instrum ente
poput argola (darm arofon) i raznih
narodnih flauta, pa je u tom pogledu
za desetak i vie godina pretekao
svoje kolege. Kao glazbenik iz
M ultiin stru m en ta list Yusef Lateef. N jegovi eksperim enti s istonjakim
instrum entim a prethode raire n o sti te pojave u ezdesetim godinama.
The M any Faces Of Yusef Lateef
(M ilestone): raznovrsnost.
Detroita u svojim je prvim grupam a
suraivao sa sugraanim a poput
Donalda Byrda i B arryja Harrisa.
Lateef svira tenor-saksofon, flautu i
obou na odlinom albumu Eastern
Sounds, na kojemu basist Ernie
Farrow svira i na rabatu (Blastrofon).
Blues For The Orient izvanredan je
solo na oboi, dok kasniji album The
Golden Flute pokazuje njegov skla
dateljski i flautistiki senzibilitet.
S onu stranu egzotike moramo
napom enuti da je Lateef odlian
tenor-saksofonist estokog, polet
nog tona i snanog osjeaja za
blues Rosetta je im presivna izved
ba (The Golden Flute), upravo poput
Goin' Home (The Many Faces Of
Yusef Lateef). Dva koncertna albu-
ma (Live At Pep's i Club Date)
predstavljaju Lateefa u njegovom
najboljem izdanju, s odlinim kvar
tetom u kojemu svira izvrsni truba
Richard Williams.
Lateef je vrlo malo snim ao kao tui
suradnik, a u razdoblju to ga je
proveo s Cannonballom Adderley-
jem pokazao se eim od svoga
gazde (The Japanese Concerts).
Diskografija:
Eastern Sounds
(Prestige/ )
The Golden Flute (Impulse)
The Many Faces Of Yusef
Lateef (M ilestone/M ilestone)
Live At Peps (Impulse/Impulse)
Club Date (Impulse/Im pulse)
Yank Lawson
Yank Lawson (pravo ime John R.
Lausen, roen 1911. u Trentonu,
Missouri) a firm irao se kao snaan
dinam ian truba, najprije u orke
stru Bena Pollacka (->) (Ben Pollack
& His Orchestra 1933 1934), a
zatim Boba Crosbyja (-) (South
Rampart Street Parade i Big Noise
From Winnetka). Prije toga svirao je
u raznim skupinama na University
of Missouri i u Shreveportu, Lou
isiana.

Huddie
Leadbelly
Ledbetter
Blues-glazbenik Huddie Ledbetter
roen je 1885. u Louisiani; vei dio
m ladosti proveo je u toj dravi i u
Teksasu, iako njegovi glazbeni uzo
ri prelaze okvire regionalnog blue
sa. Izuzetan i sam osvojan umjetnik,
Leadbelly je svoje skladbe zasnivao
tentiary (kaznionica Angola). Kao
neprocjenjiv trezor glazbene bati
ne koja je nestajala u zaboravu,
Leadbelly je pratio Lomaxove na
njihovim terenskim ekspedicijam a i
a firm irao se kao izvoa u nonim
klubovim a i koncertnim dvoranama.
U vje rljiv glas i intenzivna pratnja na
12-ianoj gitari rezu ltira li su mno
gim klasinim interpretacijam a:
Good Night Irene, Rock Island Line,
John Henry, Good Morning Blues i
Ella Speed ubrajaju se medu najpo
znatije. Nakon sm rti, 1949, njegov je
ugled doivljavao vrhunce i padove.

The World's Greatest Jazz Band of Yank Lawson and Bob Haggart.
... zadobljao je sve vei u g le d .. .
Do dolaska B illyja Butterfielda
(1937) bio je Crosbyjev trubaki
solist, a taj je zadatak obavljao
neobino umjeno i zavidno profe
sionalno iako ne naroito o rig i
nalno. Godine 1938. p rihvatio je
ponudu da se pridrui Tom m yju
Dorseyju (-), s kojim je ostao 15
mjeseci. Karakteristino im presivno
solirao je. na Dorseyjevim snim ka
ma kao Tin Roof Blues, Milenberg
Joys (sve na Tommy Dorsey & His
Orchestra), Tea For Two i Loneso
me Road (Tommy Dorsey, Vol II).
Napustivi Dorseyja nastupao je s
nekoliko plesnih orkestara, a zatim
je est mjeseci proveo u orkestru
predstave Louisiana Purchase. U
proljee 1941. vratio se Crosbyju i
zadrao se do prosinca slijedee
godine. Njegov solo u skladbi Chain
Gang (South Rampart Street Para
de) pokazao je da je ostao u form i
to je ujedno i odlian p rim je r
Lawsonova sviranja sa sordinom .
Godine 1942. nekoliko je mjeseci
proveo s Bennyjem Goodmanom
(-*), a zatim se intenzivno bavio
studijskim m uziciranjem za radio; u
prekidima je povrem eno snim ao s
glazbenicima poput Eddieja Condo
na (-) (Jazz Concert) ili je s
trombonistom Bobbyjem Byrneom
nastupao u televizijskoj e m isiji Ste-
vea Allena (1953 1954). Suradnja
glazbena i prija te ljska s
Bobom Haggartom, koja je zapoe
la u orkestru Boba Crosbyja, nasta
vila se u form i Lawson Haggart
Jazz Banda. Izmeu 1951. i 1960. ta
je skupina redovito snim ala (The
Best Of Dixieland).
World Greatest Jazz Band, koji su
zajedno vodili Lawson i basist-
-skladatelj Haggart i koji je zapoeo
s radom 1968, bio je logian
nastavak Lawson Haggart Jazz
Banda. S Haggartom i Lawsonom
koji su danas jedini o rigina ln i lano
vi, ansambl je sustavno sticao ug
led i m eunarodnu popularnost.
Lawson i nadalje svira efektna sola
poput onih s WGJB-om u skladbam a
Love Is Blue, Do You Know The Way
To San Jose? (Extra!), Five Point
Diskografija:
Leadbelly: The Library Of
Congress Recordings
(Elektra/Elektra)
Leadbellys Legacy
(Folkways/ )
The Leadbelly Box ( /Xtra)
Leadbelly (Stinson/M elodise)
Leadbelly Sings & Plays
( /Saga)
Blues Songs By The Lonesome
Blues Singer (Royale/ )
Good Morning Blues
( /RCA Victor)
Leadbelly, His Guitar. His
The Leadbelly Set (Xtra): K ra lj Voice, His Piano
g ita re s dvanaest ica. (Capitol/Capitol)
Leadbelly Keep Your Hands
Blues, Dogtown Blues (WGJB Of na folku, plesovim a, kaubojskim Off Her (Verve - Forecast/
Yank Lawson & Bob Haggart), pjesmam a, na spiritualu i pjesm a Verve - Folkways)
Lawrenceville Blues (In Concert), ma kanjenika. O dsluio je dvije Take This Hammer
California, Here I Come, South (At duge zatvorske kazne zbog ubojstva (Verve - Forecast/
Massey Hall), te na album im a In i pokuaja ubojstva, a o tkrili su ga Verve - Folkways)
Concert, Vol 2, At Carnegie Hall i otac i sin Lomax kada su sakupljali Rock Island Line (Folkways/ )
Century Plaza. snim ke folk-glazbe za Kongresnu Leadbelly - Last Session
biblioteku i snim ali u Angola Peni (Folkw ays/ )
Diskografija:
Ben Pollack & His Orchestra, Leadbelly - sam je krojio zakon. Njegov a n r zadire u jazz,
1933-1934 ( /VJM) blues i folk.
The Radio Years: Bob Crosby
& His Orchestra 1937
( /London)
Bob Crosby, South Rampart
Street Parade ( /MCA)
Bob Crosby, Big Noise From
Winnetka ( /MCA)
The Bob Cats: Bob Crosby's
Bob Cats 1938-1942
(Swaggie - A ustralija)
Tommy Dorsey & His
Orchestra (RCA Victor)
Tommy Dorsey, Vol II
(RCA Victor)
Eddie Condon Jazz Concert
(Decca/Brunswick)
Lewson-Haggart Jazz Band,
The Best Of Dixieland
(MCA-Coral - Njemaka)
The Worlds Greatest Jazzband
Of Yank Lawson & Bob
Haggart
(Project 3/W orld Record Club)
Extra! Enoch Light Presents
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart (Project 3/Parlophone)
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart (A tla n tic/ )
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart (A tlantic)/
Live At The Roosevelt Grill
( /A tlantic)
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart Plays Duke Ellington
(World Ja zz/ )
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart, At Massey Hall
(World Ja zz/ )
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart, In Concert, Vol 2, At
Carnegie Hall (World Ja zz/ )
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart, Century Plaza
(World P acific/ )
 utjecajem verzije B illie Holiday), R&B, country, blues, afro-kubanske Lewisovo ime nije bilo poznato
Love Me Or Leave Me, I Didn't ritm ove i jazz. izvan granica New Orleansa sve do
Peggy Lee Know What Time It Was i My Heart poziva da svira na snim kam a Bunka
Belongs To Daddy; taj je album Diskografija: Johnsona (-) (1942) koje se obino
predstavljen u najboljem izdanju. We'll Meet Again (Hallmark) navode kao prethodnica velikog
Peggy Lee (pravo ime Norma Delo- Na ostalim zapaenim jazz-snim - The Very Best Of Peggy Lee revivala tradicionalnog jazza
ris Egstrom, roena 1922. u Jame- kama surauje s Q uincyjem Jone- ( /C apitol) etrdesetih godina. Njegovo pjeva
stownu, Sjeverna Dakota) izvanred som (Blues Cross Country), Benny Black Coffee (M CA/Coral) nje i strastveno m uziciranje s John
no je ilustrativna za onu vrst jem arterom (->), Maxom Bennet- Bewitching-Lee sonom bilo je najvanijim uzrokom
vokalista koji su, iako u biti p ripada tom i Jackom Sheldonom (kao (C apitol/C apitol) uspjeha trubaevih ploa za etiketu
ju zabavnoj glazbi (jo jedan p ri trubakim solistom ) (Mink Jazz); Blues Cross Country Am erican Music. Osjeajna meui
mjer: Mel Torm e ()). definitivno navodim o i koncertnu snim ku s (C apitol/C apitol) gra s Johnsonovom trubom u sklad
pod snanim utjecajem jazza; u kvintetom G eorgea Shearinga (-) Things Are Swingin' bama Sobbin Blues i When I Leave
stvari, njene se izvedbe esto mogu (Beauty & The Beat). (C apitol/C apitol) The World (Bunk Johnson & His
opisati jedino kao jazz-pjevanje. Peggy Lee nastupila je u nekoliko Mink Jazz (C apitol/C apitol) New Orleans Band) ravna je najbo
U pjevanju Peggy Lee osjeaju se film ova - M r M usic (1950), The Jazz Peggy Lee/George Shearing. ljoj tra d iciji New Orleansa, a njegov
tragovi B illie Holiday (>), M ildred Singer (1953) i Pete K e lly's Blues Beauty & The Beat doprinos kolektivnom muziciranju
Bailey (-* ) i Lee W iley (-*), no ona (Pete Kelly's Blues) - nastupom u (C apitol/C apitol) na Lowdown Bluesu (Bunk
je izuzetno origina ln a i sposobna da ovom posljednjem film u norm inira- If You Go Johnsons Band 1944) upravo je
se snae u svakoj vrsti zabavne i na je za Oskara, za najbolju (C apitol/W orld Record Club) m ajstorski. Lewisovo djeako zani
konvencionalne jazz-glazbe, s osje sporednu ulogu. Peggy (Polydor/P olydor) m anje za glazbu zapoelo je ue
ajem i visoko razvijenim sm islom Kao talentiran autor napisala je i njem djeje frule; prvi klarinet dobio
za poruku tekstova iz kojih se moe pjevala tekstove skladbi za uspje je u esnaestoj godini.
izvui neki smisao. Balade in terpre an Disneyjev film The Lady & The Od 1917. do 1923. suraivao je s
tira zam agljenim glasom koji pone
kad prelazi u prom ukli apat. U
Tramp takoer je pjevala za niz
prvoklasnih zabavnih pjesam a kao
George Lewis m nogim legendarnim im enima New
Orleansa, ukljuujui Buddieja Peti
brim izvedbam a sw inga s osjea Its A Good Day, What More Can A ta, Henryja Kid Rena, Kida Oryja
jem za ritam koji je delikatan i Woman Do, I Dont Know Enough (-), Chrisa Kellyja. Nakon to je
besprijekoran. About You (sve s Barbourom ), George Lewis (roen 1900. u New 1923. vodio vlastiti sastav (u kojemu
Potekla je iz porodice sa estoro Where Can I Go Without You?, Im Orleansu) za mnoge istunce ostaje je trubu svirao Henry Red Alien
djece, a poela je pjevati u etrnae Gonna Get It, Therell Be Another uzorom klarinetista New Orleansa. (->)), p ridruio se Eureka Brass
stoj godini u poluprofesionalnim Spring, Then Was Then (And Now Is Samouk, Lewis je posjedovao sve Bandu s kojim je nekoliko godina
sastavima (koji su nastupali na Now). uobiajene osobine klasinih gla nastupao. Godine 1928. nije svirao
lokalnoj radio-stanici) i konano se Sedam desetih godina, vie od tri i zbenika New O rleansa (osim zbu- je r je slom io nogu. Godine 1932.
p ridru ila vokalno-instru mental noj pol desetljea nakon to je od njujue navike da u solim a esto p ridruio se sastavu Evana Thoma-
skupini Four Of Us. U Chicagu ih je Norme D eloris Egstrom postala zazvui fal); raspolagao je stra sa, koji je djelovao u Crowleyju,
uo Benny Goodman (->), oduevio Peggy Lee, jo je jedna od nekoliko hovitim osjeajem za blues, zano Louisiana (u istoj skupini svirao je
se solisticom i ponudio joj da se dragocjenih solistica (slini su Di snim tonom, bogato je koristio Bunk Johnson). U New Orleansu
pridrui njegovom orkestru (u za nah W ashington (->) i Ray Charles duboki i visoki registar svog instru radio je kao utovariva brodova, sa
mjenu za Helen Forrest koja je (->) koja moe pjevati gotovo svaku menta i svirao je prem a osnovnoj stalnim angamanom s Eureka
upravo bila otkazala). Dao jo j je i pjesmu: zabavnu baladu, gospel, ritm ikoj koncepciji New Orleansa. Brass Bandu. Prilikom nastupa u
novo, profesionalno ime: Peggy
Lee. S Goodmanom je ostala tri
godine i u tom razdoblju stekla
prilinu popularnost medu Goodma-
novim poklonicim a, iako m nogi jazz
i swing kritia ri nisu bili im p re sio n i
rani. Istina je da su njene prve
izvedbe s Goodmanom zvuale
rutinski (Well Meet Again), ponekad
ak i nenadahnuto. Jedini pravi
kom ercijalni uspjeh postigla je
snimkom iz srpnja 1942. Why Dont
You Do Right? (u aranm anu k la v iri
sta Mela Powella). No, u oujku
1943. najavila je da odlazi. Tada se
ve bila udala za Goodmanovog
gitarista Davea Barboura (razili su
se 1952) i na nekoliko se godina
povukla s glazbene scene. U razdo
blju neaktivnosti o stvarila je nekoli
ko snim ki za Capitol (uglavnom u
aranm anim a i pod vodstvom Da
vea Barboura), a 1946. ponovno se
a firm ira la pobjedom u kategoriji
pjevaica prem a glasanju itatelja
Down Beata.
Postala je uspjena so listica za
hvaljujui hit snim kam a kao Mana
na, It's A Good Day, Dont Smoke In
Bed i kasnije Mr Wonderful, Fever
(zadivljujui p rim je r njena ritm ikog
um ijea u besprijekornoj pratnji
samo dvojice jazz-glazbenika, Shel-
lyja Mannea (->) i basista Joea
Mondragona), Is That All There Is?
S aspekta jazza navodimo njen
album Black Coffee iz 1953. u
drutvu trubaa Petea C andolija,
bubnjara Eda Shaughnessyja, kla vi
rista Jim m yja Rowlesa i basista
Maxa Waynea, na kojemu je o stva ri
la izvanredne jazz-izvedbe u naslo
vim a kao Easy Living (pod snanim

King of New Orleans - Live In

Concert: George Lewis And His
New Orleans A ll Stars
(Telefunken).

130
 Harmony Innu, New Orleans, ee
je svirao alt-saksofon nego klarinet.
Nakon Johnsonovih snim anja za
etiketu American Music vratio se u
New Orleans gdje je svirao s
vlastitim sastavima. Godine
1945-1946. boravio je u New Yorku s
Bunkom Johnsonom, zatim se po
novno vratio u New O rleans i
nastavio voditi razne sastave. Godi
ne 1952. nastupao je u San Francis-
cu s pjevaicom Lizzie Miles, nakon
ega je poduzimao redovite turneje
s vlastitim ansamblim a (a ponekad i
kao solist). Godine 1957. i 1959.
nastupao je u Evropi, gdje su mu
poklonici oduevljeno a p la u dira li -
iako se m uziciranje Lewisa i ostalih
veterana New O rleansa doim alo
neujednaenim. Godine 1964. jo je
srdanije pozdravljen u Japanu
(King Of New Orleans: George lewis
& His New Orleans All Stars Live In
Concert), s jednim od svojih najbo
ljih sastava nakon etrdesetih godi
na u kojemu su nastupali Kid
Punch M iller (->), Louis Big Eye
Nelson i Joe Robichaux. Na koncer
tu u tokijskom Kosai-Nenkin Hallu
odlino je svirao naroito u o m ilje
nim skladbama kao Just A Closer
Walk With Thee, Ice Cream i
Burgundy Street Blues, iako se
japanska verzija ove posljednje
teme ne moe m jeriti s originalnom
verzijom koja je nenadm ano dubo
ka i prodorna (George Lewis).
U toku karijere Lewis je rea lizira o
niz drugih klasinih snim ki, ukljuu
jui one iz 1943. s izvanrednim
klarinetom u skladbam a See See
Rider Blues, Lord, Lord You Sure
Been Good To Me (George Lewis &
His New Orleans Stompers, Vol 1),
Just A Closer Walk With Thee, Deep
Bayou Blues i Two Jim Blues
(George Lewis & His New Orleans
Stompers, Vol 2); posljednja nave
dena skladba uzviena je blues-
-izvedba. Posljednjih godina ivota
George Louis Francis Zeno (to mu
je bilo pravo ime) borio se s loim
zdravljem. Umro je 1968. u gradu
iju je glazbu tako strastveno i dugo
uvao od zaborava.
Diskografija:
Bunk Johnson's Band 1944
(Storyville/Storyville)
Bunk Johnson & His New
Orleans Band
(Commodore/Melodise)
George Lewis (Am erican M usic/
American Music)
George Lewis & His New
Orleans Stompers, Vols 1, 2
(Blue Note/Blue Note)
George Lewis: Classic New
Orleans Traditions
(Riverside/Riverside)
George Lewis With Kid Shots
(American M usic/ )
George Lewis Jam Session 1950
(Alamac/ )
George Lewis, On Parade
(Delmark/Delmark)
George Lewis Memorial Album
(Delmark/Delmark)
George Lewis Jam Session
(Jazz U n lim ited/ )
John Lewis
-> Modern Jazz
Quartet
Meade Lux
Lewis
Meade Lux Lewis, roen 1905. u
Chicagu, lllio n is, dio je svog d je tin j
stva proveo u Louisvilleu, Kentucky
gdje je nauio svirati violinu, a
zatim se posvetio klaviru. U Chica
gu i okolici a firm ira o se kao odlian
blues-glazbenik koji se znao p rila
goditi nekolicini stilova. Lewis
(nadim ak Lux zacijelo dolazi od
djeakog nadimka Vojvoda od
Luksemburga) je 1929. za tvrtku
Param ount snim io zapaeni elje
zniarski blues Honky Tonk Train
Blues, koji je postao jednom od
natraenijih m elodija u razdoblju
popularnosti boogie-w oogieja pot
kraj tride se tih i poetkom etrdese
tih godina. No, poetkom tridesetih
godina Lewis je teko nalazio posla
na glazbenoj sceni, pa se morao
zaposliti kao taksist i pom onik u
praonici autom obila. Godine 1935,
dok je radio u praonici otkrio ga je
John Hammond nagovorio da po
novno snim i Honky Tonk Train
Blues iskljuivo za britansko trite
(Ridin In Rhythm). Slijedee godine
Lewis je nastupao kao voa vla sti
tog sastava u Chicagu, a potkraj
1936. u dva navrata ponovno je
snim io Honky Tonk Train Blues.
Dolaskom u New York udruio se s
A lbertom Am m onsom (->) i Peteom
Johnsonom (-) u izvanredan boo-
R id in In Rhythm (W orld Records)
- vrhunski ja zz tridesetih godina.
gie-w oogie trio. Osim snim ki s triom
(Cafe Society Swing & The Boogie
Woogie i The Complete Library Of
Congress Boogie Woogie Recor
dings), te koncertne snim ke Boogie
Woogie Trio, snim ao je i sam ostal
no. Lewis je rea lizira o niz sjajnih
snim ki za tvrtke Decca (Kings &
Queens Of Ivory, 1935-1940) i Victor
(29 Boogie Woogie Originaux). Sni
mao je i za Blue Note (Blue Notes
Three Decades Of Jazz - 1939-1949,
Vol 1) kao solist, lan Celeste
Q uarteta Edmonda Halla (-) (Cele
stial Express) i sa Sidneyjem Bec
hetom (->) (Sidney Bechet Jazz
Classics, Vol 1) kojega je profinjeno
pratio na celesti u klasinoj verziji
Summertimea. (Na prvom snim anju
za Blue Note Lewis je snim io jo
jednu verziju svoje najpoznatije
skladbe.)
lako ne to liko silo vit poput dvojice
svojih boogie-w oogie suradnika, Le Ramsey E. Lewis (roen 1935. u
w is je bio elegantniji klavirist.
Godine 1941. napustio je Am m onsa
i Johnsona, a ujedno i New York i su se krajem pedesetih i u toku
krenuo na Zapadnu obalu (tonije, a ezdesetih godina a firm ira li u me
Los Angeles). I nadalje je sam ostal
no nastupao i snim ao za razne
etikete. Osim na koncertnoj snim ci
za etiketu Clef Normana Granza
(1946) (Boogie At The Philharmonic)
i na studijskom jam sessionu za istu
etiketu (1954) (Yanceys Last Ride),
Lewisovo se m uziciranje moe uti
na etiketam a Tops (Barrel House
Piano), Verve (ponovno za Granza)
(Cat House Piano) i Stinson (Meade
Lux Lewis).
Osim s Bechetom i Hallom, Lewis
je i u drugim prilika m a prekrasno
svirao celestu, p rim je rice na sam o
stalnom snim anju (Piano Jazz -
Boogie Woogie Style) koje je rezul
tira lo izraajnim izvedbam a Im In
The Mood For Love i Celeste
Bluesom. No, njegove posljednje
snim ke zvuale su klieizirano;
potranja za boogie-woogiejem
odavno je nestala, vjerojatno zbog
zasienosti trita. Ipak, Lewisova okupio je 1956 (Eldee Young, bas,
sm rt u autom obilskoj nesrei, na
povratku s nastupa u M inneapolisu,
d je lovala je tragino.
Diskografija:
Various, John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Various, Kings & Queens Of
Ivory (1935-1940)
(MCA - Njemaka)
Meade Lux Lewis/Albert
Ammons/Pete Johnson, The
Complete Library Of
Congress Boogie Woogie
Recordings (Jazz Piano/ )
Various (Including Meade Lux
Lewis), Ridin In Rhythm
(World Records)
Various, Blue Note's Three
Decades Of Jazz - 1939-1949,
Vol 1 (Blue Note)
Various, Barrel-house, Blues &
Boogie Woogie, Vol 1
( /S to ryville )
Various, 29 Boogie Woogie
Originaux
(RCA Victor Francuska)
Various, Cafe Society Swing &
The Boogie Woogie
(Swingfan - Njemaka)
Various, Honky Tonk Train
(R iverside/ )
Meade Lux Lewis/Albert
Ammons, Pete Johnson,
Boogie Woogie Trio
( /S to ryville )
Meade Lux Lewis (Stinson/ )
Meade Lux Lewis, Boogie At
The Philharmonic
(C lef/C olum bia-C lef)
Meade Lux Lewis, Yanceys
Last Ride
(Verve/Colum bia-Clef)
Meade Lux Lewis, Piano Jazz -
Boogie Woogie Style
(Swaggie - A ustralija)
Various, Giants Of Boogie
Woogie (R iverside/ )
Meade Lux Lewis, Barrel
House Piano
(Tops/S toryville - Danska)
Meade Lux Lewis, Cat House
Piano (V erve/ )
Ramsey Lewis
Chicagu, Illinois) jedan je od najus
p jenijih crossover-izvoaa koji
unarodnim razm jerim a. Rije je o
klaviristu i skladatelju iji se pristup
konvencionalnom jazzu sustavno
m ijeao s raznim drugim glazbenim
idiom im a - soulom, rhythm-and-
-bluesom , gospelom, pop-glazbom,
pa ak i klasikom . Istina taj hibrid
nije oduevio tvrdokorne oboava
telje jazza, ali je raznim malim
sastavim a pod Lewisovim vodstvom
(obino je rije o triju ) omoguio da
steknu u doslovnom sm islu popular
nost hit-razm jera; poelo je sredi
nom ezdesetih godina hitom The In
Crowd (Solid Ivory), a nastavilo se
d a ljnjim uspjenim singlicam a kao
Hang On, Sloopy, Wade In The
Water i Uptight (sve na Solid Ivory).
Lewis je do danas dobio sedam
zlatnih ploa i tri nagrade Gram
my. Sauvao je status rasprodane
atrakcije na festivalim a, koncertnim
i klupskim nastupima. Prvi trio
Red Holt, bubnjevi). Sastav je nastu
pao u Chicagu i okolici do 1958, a za
to vrije m e Lewis je snim ao s drugim
vrhunskim jazz-glazbenicim a (Clark
T erry (-), Max Roach (->)). Prvi trio
odrao se deset godina. Lewisovi
mali sastavi - a njihov osnovni zvuk
i koncept oslanjao se na liderov,
iskreno govorei, n e u vjerljiv funky-
-pristup klaviru i nadalje su privla i
li veliku panju, naroito nizom
album a poput Down To Earth, Back
To The Roots, Tobacco Road, Upen-
do Ni Pamoja, Funky Serenity, Sun
Goddess, Salongo i Love Notes.
Od 1976. Lewis esto svira sa
esterolanom grupom (flauta, kla
rinet, gitara, vokal); njegova glazba,
kao i s prethodnim sastavima,
ostaje dostupna publici, ali je neza
nim ljiva za one koji vie vole
vrhunski jazz i njegove vrednije
protagoniste.
Diskografija:
Down To Earth
(Em Arcy/Fontana)
Tobacco Road (Chess/Checker)
The Groover (Chess/Checker)
Solid Ivory (Chess/Checker)
Back To The Roots
(Chess/Checker)
Upendo Ni Pamoja
(Columbia/CBS)
Funky Serenity (Columbia/CBS)
Sun Goddess (Columbia/CBS)
Salongo (Columbia/CBS)
Love Notes (Columbia/CBS)
Booker Little
Roden 1938. u Tennesseeju, Booker
Little um ro je 1961. od urem ije, u 23.
godini i jo je jedan od vrhunskih
trubaa koji su tragino kratko
ivjeli. Kao m ladi dovoljno je
obeavao da ga Max Roach 1958.
angaira zajedno s njegovim gla
zbenim partnerom iz Memphisa,
Georgeom Colemanom (Deeds Not
Words). Suradnja se nastavila na
zadivljujuem Roachovom politi
kom album u (We Insist! - Freedom
Now Suite), s odlinim Littleom u
skladbi Tears For Johannesburg, te
u izvedbam a Garveys Ghost i
Praise For A Martyr (Percussion
Bitter Sweet). Poput Erica Dolphyja,
s kojim je Little ostvario veinu
svojih najboljih ostvarenja, truba
je uporno istraivao s one strane
harm onijskih prom jena: to vie
131

''J hi Xfjpm W y Quartet/UbuHt
Booker Little: The Legendary
Q uartet Album (Island).
disonancije, to bogatiji zvuk. No,
sluatelja u1stvari uzbuuje Littleov
lirski pristup, iste, glatke trubake
dionice na Ode To Charlie Parker
(Far Cry) ili preciznost na Lifes A
Little Blue s b riljantnim basom
Scotta La Fara (The Legendary
Quartet Album), dok The Grand
Valse priziva usporedbu s va lce ri
ma Roacha i Clifforda Browna.
Suradnja s Dolphyjem p redstavlje
na je mamutskom snim kom nastupa
u njujorkom klubu Five Spot (The
Great Concert Of Eric Dolphy), a
obojica postiu vrhunac u tem am a
The Prophet i Fire Waltz. Littleov
aranerski talent obilno se iskazuje
na albumu Straight Ahead pjevaice
Abbey Lincoln i na rijetkom albumu
za etiketu Candid, Out Front.
Diskografija:
Max Roach:
Deeds Not Words
(R iverside/R iverside)
We Insist! Freedom Now Suite
(C andid/ )
Percussion Bitter Sweet
(Im pulse/Im pulse)
Eric Dolphy:
Far Cry (Prestige New Ja zz/ )
The Great Concert Of Eric
Dolphy (Prestige/ )
Abbey Lincoln, Straight Ahead
(C andid/ )
Out Front (C andid/ )
The Legendary Quartet Album
(Island/Island)
Charles Lloyd
Nakon iskustava s bluesom i rhythm -
-and-bluesom , m ulti instrum entalist
Charles Lloyd (roen 1938. u Memp-
hisu) a firm irao se 1960. kao glazbe
ni ef kvinteta Chica Ham iltona u
kojemu je zam ijenio Erica Dolphyja.
Obje postave mogu se uti na
albumu Chico Hamilton; druga po
stava razlikuje se po upotrebi ela,
a snim ke poput Sun Yen Sen
predstavljaju Lloydov tenor-sakso
fon pod utjecajem R ollinsa i Coltra-
nea. Nakon suradnje sa sekstetom
Cannonballa Adderleyja, Lloyd se
okuao kao lider. S gitaristom
Gaborom Szabom i ritam -sekcijom
M ilesa Davisa - Ron Carter, bas,
Tony W illiam s, bubnjevi - pokazao
je svoj raspon od koltrejnovske
teme Apex do zgodne piskutave
flaute u skladbi Of Course, Of
Course (na istoim enom albumu).
Lloyd je eklektian izvoa, pa ga je
kom ercijalni uspjeh ubrzo doveo do
klieiziranosti. Godine 1966. sa svo
jom je grupom nastupao na tri
132
entuzijastiki prim ljene evropske
turneje. FRANK [W4
To razdoblje karakterizira album
Charles Lloyd koji va rira od dopad
ljivo sti tem e Sombrero Sam do
egzotinosti skladbe Dream Wea
ver. Sa spektakularnom lakoom
m uziciranja kla virista Keitha Ja rre t
ta i s odlinim Jackom De Johnet-
teom na bubnjevim a (a kom pletna
je grupa bila ivopisno tapecirana
kaftanim a i staklenim ogrlicam a),
Charles Lloyd postao je festiva l
skom atrakcijom (Forest Flower).
No, nije izdrao.
Diskografija: The Flam (Black Saint): free- Duo Exchange (Survival). Grubi
Chico Hamilton -svirka. fina glazba. sjaj.
(A tlantic/A tlantic)
Of Course, Of Course
(Columbia/CBS)
Dream Weaver
(A tlantic/A tlantic)
Forest Flower
(A tlantic/A tlantic)
Frank Lowe
Tenor-saksofonist Frank Lowe, ro
en u Memphisu, in sp irira o se
zvukom Stax-soula, kao i konven
c io n a ln im idolim a poput Johna
Coltranea. Suradnja s orkestrom
Sun Ra (1966) i studij u San
Franciscu s Donaldom Garrettom i
Sonnyjem Sim m onsom , rezu ltira li
su strahovito estokim, sam opouz
danim m uziciranjem . Njegova sura
dnja s bivim C oltraneovim bubnja
rem Rashiedom Alijem (Duo Ex
change) neobino je uzbudljiva:
vriskovi, razni efekti i krikovi koriste
se s unitavajuim efektom. M anje
je suvisao susret sa saksofonistom
AACM-a, Josephom Jarm anom
(Black Beings), koji tei eksploziv-
nosti nesuzdrane energije. Loweov
doprinos jednom od novijih albuma
Dona Cherryja (Don Cherry) unosi u
transcendentalni ugoaj kratke, e
stoke upade. Najbolje Loweovo
dosadanje ostvarenje - a on se
namee kao potencijalni velikan -
nastalo je u suradnji s trom b o n i
stom Josephom Bowiem i trubaem
Leom Sm ithom (The Flam); rije je
o zapaenom domaaju grupnog
m uziciranja. Mnogo je p rostorniji i Frank Lowe s Rashiedom Alijem . s kojim je snim io uzbudljiv album
povrem eno nesuvisao, tretm an Duo Exchange za A lije vu etiketu Survival.
Monkovih tem a Epistrophy i Myste-
rioso (Fresh), dok u Chus Bluesu ran swingu nego Basiejev, taj je pokazivali velik osjeaj za dramat
Lowea prati grupa M em phis Four. orkestar obarao svoje konkurente ske kontraste i dinamiku. Raspon
na planu virtuoznosti. Luncefordov O liverovih pristupa - jednostavnost
Diskografija: je orkestar imao mnoga lica: bio je u Dream Of You ili On The Beach At
Rashied Ali - Frank Lowe, to izvrstan plesni orkestar; bio je Bali-Bali; zauujua slojevitost li
Duo Exchange (S u rvival/ ) za n im ljiv u vizualnom pogledu - nijskog m uziciranja u My Blue
Black Beings (ESP/ESP) glazbenici su na svakom koncertu Heaven; nadahnuta apsurdnost Or
Don Cherry (A&M /A&M ) nosili razliite uniform e, lanovi gan Grinder Swinga; karikirano
The Flam sekcija ustajali su da upere trube koritenje sentim entalnih vokala u
(Black Saint - Italija) prema stropu ili da trom bonim a vrte pratnji estokih instrum entalnih is
Fresh (Arista - Freedom / u krug, kao vjeti oumeni koje je tupa npr. Dan Grissom u Charmaine
A rista - Freedom) kopirao Glenn M iller; no, iznad - sve je to pokazivalo da je Oliver
svega, bio je to izuzetno precizan bio jedan od najistaknutijih arane
orkestar koji je izvodio neobino ra u povijesti jazza (Harlem Shout,
origina ln e aranm ane, a konkurent Harlem Express i For Dancers
ski su ga orkestri nazivali grupom Only). Klasini su njegovi aranma
Jimmie dresiranih tuljana. ni za skladbe Swinging Uptown,
Lunceford je roen 1902. u Missou- Annie Laurie, Swanee River (Jim
Lunceford riju, u glazbi ga je poduavao otac mie Lunceford), Muddy Water,
Paula Whitemana, a 1926. zavrio je Slumming On Park Avenue i Stomp
prvi stupanj na Fisk Universityju. It Off (Rhythm Is Our Business), a
O rkestar Jim m ie ja Lunceforda bio Njegov je orkestar d e bitirao 1933. u kada se O liver 1939. pridruio
je, uz Ellingtonov i Basiejev, jedan Cotton Clubu u Harlemu. Raspo- Tommyju Dorseyju, postigao je istu,
od n ajistaknutijih orkestara tride se znatljivost orkestra nastala je ma zauujuu mjeavinu izravnosti i
tih godina. Em ocionalno m anje izra hom iz brilja n tn o nepredvidivih nepostojanosti. Ostali Luncefordovi
ajan nego Ellingtonov, m anje vje- aranm ana Sy O livera, koji su araneri, poput klavirista Eda Wilco-
 Electrically Recorded

AW . 14

Takin' Off With Jim m ie (Tax). Jazz Star Serie (RCA Victor).
Lunceford i njegov orkestar. Nastupa i Jim m ie Lunceford.

Humphrey Lyttelton
Od sredine etrdesetih godina Hum phrey Lyttelton (roen 1921. u
W indsoru, Engleska) kataiizatorska je linost britanske jazz-scene kao
truba (i povrem eno klarinetist), voa orkestra, radio-kom entator i pisac.
Na poetku ka rije re Lyttelton je bio nepokolebljiv tradicionalist, a njegovo
je m uziciranje pokazivalo oitu sklonost prem a Louisu Arm strongu (->). S
D ixielandersim a Georgea Webba, Lyttelton je postao sredinjom linou
velikog zanim anja za trad icio n a ln i jazz, koje se ja vilo u Velikoj Britaniji
nakon II svjetskog rata. Prvi ansambl okupio se 1948, a u njemu su svirali i
ostali protagonisti britanskog tradicionalnog jazza - Webb, klarinetist
W ally Fawkes, kasnije braa Keith Christie, trom bon i lan Christie,
klarinet. Glazba tih prvih Lytteltonovih sastava nastojala je vjerno
oponaati glazbu glasovitih am erikih grupa istog anra. Nije to uvijek bio
ba najbolji jazz, a ponekad su usporedbe izmeu origina la i Lytteltonovih
napora sigurno ile u prilog ovih prvih. Ali, neke snim ke sastava,
Jimmie Lunceford - punih dvadeset godina vodio je strahovito ukljuujui Careless Love, Trouble In Mind, Trog's Blues i Original Jelly-
uzbudljiv, izvanredno uvjeban jazz-orkestar. -Roll Blues(sve na The Best Of Humph 1949-1956), jo su i danas donekle
u vje rljive . Snim ka Lytteltonove skladbe Bad Penny Blues (The Best Of
xa i alt-saksofonista W illieja Smitha, Rhythm Is Our Business) Humph 1949-1956) izbila je na am eriki Top 20. Ostale Lytteltonove
pisali su vrsne aranm ane, najza- ( /A ce of Hearts) snim ke (iz 1950-1951) kojih se britanski poklonici jazza s ponosom
paenije za nenadmanu sekciju Lunceford Special sjeaju: Tom Cat Blues, Get Out Of Here i Cake Walkin Babies Back Home
saksofona kojom je dom inirao ra (Colum bia/Philips) (sve na Humphrey Lyttelton Jazz Concert). Pedesetih godina Lytteltonovi
skoan prvi alt-saksofon W illieja Lunceford Special su se glazbeni obzori p ro irili, pa je glazba njegova ansambla dola na
Smitha Sleepy Time Gal (For Dan (Colum bia/Realm ) trag mainstreama. Istodobno, Lytteltonovo je sviranje trube u istoj m jeri
cers Only) i Im Nuts About Screwy Jimmie Lunceford & His podsjealo na Bucka Claytona (-), koliko i na Arm stronga. Prisustvo
Music (Jimmie Lunceford) predsta Orchestra ( /DJM) saksofonista i klarinetista Brucea Turnera (->) bilo je znaajno za
vljaju Wilcoxovo umijee, dok esto Blues In The Night tadanju prom jenu usm jerenja. Ostali glazbenici s kojim a je Lyttelton
ki ritam izvedbi gitarista Eddieja (MCA/MCA)
Durhama Harlem Shout i Avalon Jimmies Legacy (MCA/MCA) Slijeva nadesno: Hum phrey Lyttelton, Joe Tem perley i blues-pjeva
konkurira Basiejevoj im presivnosti The Last Sparks (MCA/MCA) Joe Turner u p rija te ljs k o j pozi.
(Harlem Shout).
Najistaknutiji Luncefordovi solisti
bili su Smith i trom bonist Trum m y
Young koji je doao 1937, ali su i
tenor-saksofonist Joe Thomas, tru
ba Eddie Tomkins i Durham tako
er znaajno pridonosili orkestru.
Ritam-sekcija, s inventivnim Jim m y-
jem Crawfordom na bubnjevim a,
funkcionirala je uglavnom u two-
-beat 21A stilu; bila je to O liverova
odluka kojoj su se ostali lanovi
estoko suprotstavili, ali koja je
orkestru dala karakteristinu e la
stinost. Vokali su bili snano pro
eti humorom (Dan Grissom, Sy
Oliver ili vokalni trio s blagim
natruhama kom ercijalnosti).
Orkestar je dosegao vrhunac izm e
u 1933. i 1943, a vaan razlog
rasputanja orkestra treba potraiti
u niskim honorarim a. Luncefordov
perfekcionizam i genijalnost njego
vih aranera i najpovrniji su m ate
rijal inili izvrsnom glazbom. Jim
mie Lunceford umro je u travnju
1947.

Diskografija:
Harlem Shout (MCA/MCA)
Harlem Express ( /Coral)
For Dancers Only
(Decca/Brunswick)
Jimmie Lunceford ( /Brunsw ick)
suraivao pedesetih godina: saksofonist i kla rin etist Tony Coe, tenorist
Kathleen Stobart, baritonist Joe Tem perley. Tem perley, Coe i tenorist
Jim m y Skidm ore s vira li su s Lytteltonom 1959, kada je snim ljen album
Triple Exposure, te slijedee godine na albumu Blues In The Night. A/^STKS
Repertoar Lytteltonovih sastava na ovom posljednjem albumu bio je
zanim ljiv: na njemu su, uz ostale skladbe Creole Love Call, Blues In
Thirds i The Champ. Buck Clayton prvi put je snim ao s Lytteltonovim
ansamblom 1963. u vicarskoj, a njegovo je prisustvo in sp irira lo lanove
da daju sve od sebe (Me & Buck). Clayton je jo u dva navrata snim ao s
ansamblom (Le Vrai Buck Clayton i Le Vrai Buck Clayton, Vol 2), a
rezultati su obostrano bili jo kvalitetniji.
Koliko je Humphrey Lyttelton kao dezist glazbeno uznapredovao (u
najboljem sm islu te rijei) u vie od 20 godina karijere, moe se zakljuiti
iz albuma Duke Ellington Classics; njegova truba n a jim pre sivn ija je u
izvrsnom nonetu u kojemu su, uz ostale, svira li Ray W arleigh, alt-
-saksofonist i flauta, T em perley i John Surman (->). Lyttelton je u nekoliko
navrata snim ao na koncertu, vjerojatno najbolje u londonskom Queen
Elisabeth Hallu, 1973 (Sount Bank Swing Session); taj album sadri duo
Turnera i Lytteltona (Blues At Dawn) u m aniri M ezzrowa i Becheta ( ^ ) .
Lytteltonova truba na albumu Take It From The Top iz 1975. na razini je
svih domaaja iz prolosti njegove karijere.
Trajno poticajan, Lyttelton uspijeva zapaliti i tue nastupe, p rim jerice
kada je poetkom sedam desetih godina gostovao na koncertu Alex Welsh
Banda (An Evening With Alex Welsh, Parts 1, 2). Dom iljat, pro n icljiv
pisac, Lyttelton je napisao tri knjige: I Play As I Please, Second Chorus i
Take It From The Top. Hum phrey Lyttelton Band prvi je put gostovao u
SAD 1959. godine.

Diskografija:
Humphrey Lyttelton, The Best Of Humph 1949-1956
( /Parlophone)
Humphrey Lyttelton Jazz Concert ( /Parlophone)
Humphrey Lyttelton, Triple Exposure ( /Parlophone) Trum pet At Tempo (Spotlite): McGhee iz razdoblja be-bopa. Na ovom
Buck Clayton/Humphrey Lyttelton, Me & Buck klasinom album u n alazi se i tema Thermodynam ics.
( /W orld Record Club)
Buck Clayton/Humphrey Lyttelton, Le Vrai Buck Clayton ( /77)
Buck Clayton/Humphrey Lyttelton, Le Vrai Buck Clayton, Vol 2 Moody, M ilt Jackson, Dodo M arma-
( /77) rosa i Teddy Edwards. Dvije meu
Humphrey Lyttelton, Duke Ellington Classics (Black L io n / ) njegovim najboljim izvedbama,
Humphrey Lyttelton, South Bank Swing (Black L io n / ) Trumpet At Tempo i Thermodyna
Humphrey Littelton, Take It From The Top (Black L io n / ) mics (Trumpet At Tempo) pokazuju
Various (Including Humphrey Littelton), An Evening With fenom enalnu brzinu, istu a rtiku la
Alex Welsh, Parts 1, 2 (Black L io n / ) ciju i bujicu ideja. Na ostalim
snim kam a (Charlie Parker On Dial,
Vol 1) grupa svira s Charliejem
nastupao je s lokalnim ansam blim a, Parkerom; rije je o zloslutnoj
na kratko se pridru io Lionelu snim ci koju su od totalne propasti
Howard Hamptonu, zatim Andyju Kirku i sp asili uglavnom napori McGheeja
C harlieju Barnetu. Za boravka u u skladbam a poput Max Is Making
McGhee kvintetu Colem ana Hawkinsa, Wax. Na kasnijem snim anju s Par
1944-1945, oito je svirao kao kerom (Charlie Parker On Dial, Vol
m odernist, a jedan kasniji album 3) izvedene su trubaeve skladbe
Roden 1918. u Tulsi, Oklahoma, daje nam priliku da usporedim o Stupendous, Carvin The Bird i
truba Howard McGhee odrastao je verzije skladbe Disorder At The Cheers. McGhee je svirao s jo
u Detroitu. Prvobitno pod utjecajem Border koje su sn im ili McGhee i jednim velikanom be-bopa, Fatsom
Louisa Arm stronga i Roya Eldrid- njegov mentor, Roy Eldridge (Disor Navarrom , a skladbe poput Double
gea, svoje je harm onijske nazore der At The Border). Talk i Boperation pokazuju njegovo
p roirio kada je uo Dizzyja G ille- Od sredine etrdesetih godina u um ijee u srednjem registru. Sa
spieja i postao je jedan od vodeih Los Angelesu je vodio vlastite svim su razliite njegove brojne
be-bop trubaa. Izmeu 1936. i 1940. grupe, a suradnici su mu bili James izvedbe s trupom JATP, u kojim a se
razbacuje pirotehnikom brzinom u
visokom registru (JATP, Vols 1 & 2)
u tem am a Blues For Norman i After
Youve Gone. Godine 1949. izbio je
na prvo m jesto rang-liste Down
Beata, ali je ovisnost o drogi
pedesetih godina unitila njegovu
karijeru. Poetkom ezdesetih godi
na vratio se kao m anje eksplozivan
ali i nadalje izvrstan so list na
album im a poput onoga s Teddyjem
Edwardsom (Together Again), ili sa
ustrim Phineasom Newbornom
(Maggies Back In Town).
Ne tako davni susret s tenor-
-saksofonistom lllin o iso m Jacque-
tom (Here Comes Freddy) pokazuje
da je McGhee sauvao svoju m ato
vitost i eksplozivnost.
Diskografija;
Coleman Hawkins, Disorder At
The Border ( /Spotlite)
Trumpet At Tempo
( /Spotlite)
Howard McGhee, jedan od
istaknutih glazbenika ko ji su
p re iv je li razdoblje be-bopa.
Charlie Parker On Dial, Vols
1 & 3 ( /Spotlite)
Fats Navarro
(Blue N ote/Blue Note)
Jazz At The Philharmonic,
Vols 1 & 2 (Verve/Verve)
Together Again
(Contem porary/Contem porary)
Maggies Back In Town
(Contem porary/Contem porary)
Here Comes Freddy
(Sonet/Sonet)
Chris
McGregor
U doba kada su politiki dogaaji u
Am erici dali dodatan smisao afri
kim karijeram a jazza, pojavio se
junoafriki sastav koji je na priro
dan, nesamodopadan nain pove
zao razne kulturne utjecaje. Grupa
Chris M cG regors Blue Notes - koje
su lanovi bili crnci i bijelci, pa je
stoga potpadala pod rasistike za
kone - nastupila je na jazz-festivalu
u Antibesu, a tada je, zahvaljujui
junoafrikom klaviristu Dollaru
Brandu, dobila stalpi angaman u
vicarskoj, da bi 1965. dola u
London i strahovito im presionirala
britansku jazz-scenu. McGregorovo
porijeklo dodiruje same korijene
jazza - sin kotskog misionara,
odrastao u Junoj Africi, McGregor
(roen 1936), upio je glazbu crkve
nih pjesm arica, kao i etniku gla
zbu. Na glazbenom koledu u Cape-
townu doao je pod utjecaj Schoen-
berga, Bartoka i Weberna, ali je
veeri provodio im provizirajui s
lokalnim sastavima. Grupa Blue
Notes - Dudu Pukwana, alt-sakso-
fon, Montezi Feza, truba, Johnny
Dyani, bas i Louis Moholo, bubnjevi
- izala je od svoje vrlo originalne
koncepcije hard-bopa u slobodnija
podruja nakon angamana u klubu
M ontm artre u Kopenhagenu, popri-
 w ellom i Theloniousom Monkom,
najznaajnim protagonistim a be-bo-
pa. Na prvoj ploi s Milesom
Davisom (Dig), McLean i mladi
Sonny R ollins jo su uvijek pod
Parkerovim utjecajem . Razdoblje s
Charlesom Mingusom osnailo je
McLeanov ton i upoznalo ga sa
slobodnijom klim om u ekspresioni
stikim skladbam a poput Pithecant
hropus Erectus (Pithecanthropus
Erectus) i u estokom bluesu Moa
nin (Blues & Roots).
Sredinom pedesetih godina proveo
je gotovo tri sezone u M essengersi-
ma Arta Blakeyja s trubaem Billom
Brotherhood (RCA Victor). Hardmanom; grupu koja je kasnije
Antirasizam u akciji. ko ristila eksplozivnije tenor-sakso-
foniste obogatio je prodornom o tri
tu nastupa Cecila Taylora, A lberta
nom. McLeanovo m uziciranje u
Aylera i Dona C herryja.
temam a Little Melonae i Stanley's
Godine 1970. M cG regor je osnovao
Stiff Chickens (Art Blakey With The
Brotherhood of Breath, veliki orke
Jazz Messengers) pokazuje koliko
star koji je s lakoom kom binirao
se uspjeno snalazio u pratnji
etniku glazbu, New Orleans, swing
furiozne liderove baterije. Sudjeluje
i avangardu. O m jer napisanog i
na brojnim hard-bop snim anjim a iz
improviziranog nejasan je, a grupu
sredine i s kraja pedesetih godina
naglo zapljuskuje divlja, esto po (House Of Byrd), no u potpunosti je
bjenjela kolektivna tem peratura.
sazrio serijom sam ostalnih albuma
Moholo je odlian big band bubnjar
za etiketu Blue Note. McLean je
koji svira elinom i neobjanjivom
sustavno napredovao, ton mu je
jednostavnou, a orkestru ne
postajao izra ajniji u em ocionalnim
manjka vrsnih solista od kojih
ekstrem im a - opor, vritav, nem i
mnogi vode vlastite grupe. Alt-
losrdan, frazira n je form alnije i e
-saksofon Dudua Pukwanea tem pe
sto nepredvidivo u svojoj oputenoj
ramentan je poput mlaza protupo
povezanosti s ritmom . Neopteree
arnog aparata a njegovi sam ostal
no kom pleksnim Parkerovim pasa
ni albumi (In The Townships i Flute
ama, McLeanovo m uziciranje po
Music) istodobno su eksplozivni i
stalo je odluno i ekonomino. Sve
pogodni za ples. Mongezi Feza, se te osobine o tprilike ujedinjuju na
preminuo 1975, vrlo se brzo razvi prijelom u desetljea (Swing Swang
jao, udaljavajui se od prvobitnog Swingin, Bluesnik, Capuchin
utjecaja Dona C herryja k osobnom Swing, New Soil i A Fickle Sonan-
stilu (Music For Xaba). Isipingo, ce). Bluesnik sadri eksplozivni
grupa Harryja M illera, predstavlja
solo i snanu dinam iku s pasaama
njegov lirski skladateljski pristup i
izuzetno efektnih tonskih izoblie
izvrsno m uziciranje na basu. Chris M cGregor, ju n o a friki kla v iris t iji je ansam bl B rotherhood of
nja. Skladbe Francisco (Capuchin
Breath toliko p rido n io o ivljavanju jazza u Velikoj B rita n iji.
Swing) unitavajua je u svojoj
Diskografija:
intenzivnosti. Sva njegova najbolja
Brotherhood Of Breath basistom Rickom Lairdom , klavija- Z akir Hussain, tabla, T. H. Vinaya- ostvarenja nadahnjuju izvrsni bub
( /RCA Victor) turistom Janom Ham merom, v io lin i kram, udaraljke). njari: Pete La Rocca, Art Taylor,
Brotherhood Of Breath Live At stom Jerryjem Goodmanom i bub- B illy Higgins; ugoaj je neobino
Willisau ( /Ogun) njarem B illyje m Cobhamom. Na Diskografija: izazovan. Te snim ke svjedoe o
Dudu Pukwana & Spear, In The sceni su se p o javila brda oprem e Devotion (D ouglas/ ) brinoj priprem i, kako u McLeano-
Townships ( /C aroline) koja su p ro jicira la kolosalnu jainu Miles Davis: vim skladbam a, tako i u meuigri
Duku Pukwana & Spear, Flute zvuka, a eklektinost njihova p ristu In A Silent Way razliitih postava. N jujorka scen
Music ( /C aroline) pa ispreturala je globus. S virajui (Colum bia/CBS) ska produkcija The Connection Jac-
Mongezi Feza, Music For gitaru sa dva vrata M cLaughlin je u Bitches Brew ka G elbera predstavila je McLeana
Xaba (Sonet/Sonet) svom ritm ikom m uziciranju obino (Colum bia/CBS) kao glum ca i lana ansambla, a
Blue Notes For Mongezi b lii fu ziji indijske glazbe i rocka, a Anthony Williams Lifetime: scenska glazba ponovno je izvede
( /Ogun) silo vito st grupe zasnivala se na Emergency (Polydor/P olydor) na na odlinom albumu Freddieja
poduim riff-figuram a koje su se Turn It Over Redda (The Connection).
esto ponavljale. Prvu postavu (In (Polydor/P olydor) Godine 1963, pod utjecajem Cole-
ner Mounting Flame, Birds Of Fire, Mahavishnu Orchestra: m anovih i Coltraneovih doprinosa
Mahavishnu Between Nothingness & Eternity) Inner Mounting Flame razvoju free-glazbe, McLean na
ka ra kte rizirala je perm anentna v ir (Colum bia/CBS) ja vlju je prom jenu usm jerenja: Is
John tuoznost svih lanova i stalna ne Birds Of Fire traivanje poinje! Prvi album na
doum ica o tom e tko to svira, (Colum bia/CBS) kojemu je predstavio slobodniji
McLaughlin naroito u uvodu skladbe Trilogy Between Nothingness & pristup (Let Freedom Ring) pokazu
(Between Nothingness & Eternity), Eternity (Columbia/CBS) je provjerene osobine dinam ike i
dok se u tem i Dreams zanos Apocalypse (Columbia/CBS) m atovitosti, te intenzivnije kolori
Gitarist John M cLaughlin, roen pretvara u m onotoniju. Visions Of The Emerald ran zvuk u rasponu od dubokih nota,
1942, svirao je s G eorgiejem Fa- Sukob linosti rezu ltira o je rasfor- Beyond (Columbia/CBS) nalik oboi, do visokog, prodornog
meom i grupom Graham a Bonda, a m iranjem orkestra, a lanovi poput Inner Worlds (Colum bia/CBS) zviduka. Suradnja s mladim ekspe-
zatim se upustio u razdoblje ekspe Cobhama i Ham mera sam ostalno McLaughlin & Santana, Love, rim entatorim a Blue Note kole
rimentiranja s free-glazbom u dru su krenuli prem a statusu zvijezda. Devotion & Surrender (Grachan M oncur III, Anthony Wil
tvu bariton-saksofonista Johna Druga ve rzija M ahavishnu O rche (Columbia/CBS) liam s, Bobby Hutcherson) rezultira
Surmana i basista Davea Hollanda. stra lansirana je 1974. s violinistom Shakti (Columbia/CBS) la je nekolicinom odlinih albuma
Godine 1969. otiao je u SAD i Jean Luc Pontyjem i Londonskim (Destination Out, One Step Beyond i
pridruio se Lifetim eu, novoj grupi sim fonijskim orkestrom (Apocalyp Evolution). Nova generacija ponov
Anthonyja W illiam sa, bubnjara Mi- se), a zatim je u slije d io povratak na no me inspirirala - napisao je
lesa Davisa. Posredstvom W illiam bivu form ulu (Visions Of The Eme Jackie McLean McLean i osnovao grupu s ta le n tira
sa uvrten je u postavu utjecajnog rald Beyond). Susret s Carlosom nim m ladim trubaem Charlesom
Milesovog album a In A Silent Way, Santanom, takoer C hinm oyjevim T olliverom , karakteristinu po odli
a u nastavku suradnje M cLaughlin uenikom , rezu ltira o je album om nim skladbam a obojice glazbenika
je stekao vie pouzdanja i novu Love, Devotion & Surrender. U Roden 1931, alt-saksofonist Jackie (Action, It's Time i Jacknife).
ekonominost (Bitches Brew). n ovije doba M cLaughlin je jo M cLean im ao je u m ladosti p riv ile Suradnja s Ornetteom Colemanom
Godine 1971, g ita ris t je - tada ve d ublje zaao u indijsku glazbu s g iju da se drui s velikanim a. U (1967) koji je tom prilikom svirao
pod uplivom gurua Sri C hinm oyja kvartetom Shakti (Shakti) i in d ij sedam naestoj godini svirao je s trubu, pokazala je da je novo
osnovao M ahavishnu O rchestra s skom postavom (L. Shankar, violina, C harliejem Parkerom , Budom Po- McLeanovo usm jerenje m anje radi-

135
 kalno i vre zasnovano na kon
vencionalnoj harm oniji, nego u slu
aju njegova tvrdokornog partnera,
no ipak su plodno suraivali (New
And Old Gospel). Novija McLeanova
ostvarenja za etiketu Steeplecha
se, s veteranom tenor-saksofoni-
stom Dexterom Gordonom (The
Meeting) i s kolegom alt-saksofoni-
stom Garyjem Bartzom (Ode To
Super) predstavljaju ga u m atovi
tom izdanju, a u grupi Cosmic
Brotherhood svira sa sinom Re-
neom (New York Calling).
Diskografija:
Miles Davis, Dig
(Prestige/Prestige)
Charlie Mingus:
Pithecanthropus Erectus
(Atlantic/Atlantic)
Blues & Roots
(Atlantic/Atlantic)
Art Blakey & The Jazz
Messengers (CBS - Francuska)
Donal Byrd, House Of Byrd
(Prestige/Prestige)
Swing, Swang, Swingin'
(Blue N ote/Blue Note)
Bluesnik (Blue Note/Blue Note)
Capuchin Swing
(Blue N ote/Blue Note)
New Soil (Blue Note/Blue Note)
A Fickle Sonance
(Blue Note/Blue Note)
Freddie Redd, The Connection
(Blue Note/Blue Note)
Let Freedom Ring
(Blue Note/Blue Note)
Destination Out
(Blue Note/Blue Note)
One Step Beyond
(Blue Note/Blue Note)
Grachan Moncur III, Evolution
(Blue N ote/Blue Note)
Action (Blue Note/Blue Note)
Its Time (Blue Note/Blue Note)
Jacknife (Blue Note/Blue Note)
New & Old Gospel
(Blue Note/Blue Note)
The Meeting
(Steeplechase/Steeplechase)
Ode To Super
(Steeplechase/Steeplechase)
New York Calling
(Steeplechase/Steeplechase)

o n o m SWIK Joe McPhee

" JACKIE McLEAN
JACKIE McLEAN
JACKIE McLEAN
Capuchin Swing (Blue Note): alt-
-saksofonist i Mr. Jones.
Truba i tenor-saksofonist Joe Mc-
Phee za n im ljiv je avangardni gla
zbenik, dopadljiv na svom prvom
instrum entu (i otac mu je bio
truba), a m rano neobuzdan na
tenoru. Oba McPheejeva izdanja
mogu se uti u skladbi Scorpios
Dance (Nation Time) koje se karak
ter radikalno m ijenja s prom jenom
instrum enta. Naslovna skladba, po
sveena piscu i pjesniku LeRoi
Jonesu, duga je i nepredvidiva
izvedba, potpom ognuta bubnjarim a K la virist i skla d a telj Jay McShann iz M uskogeeja, Oklahoma, Charlie
Bruceom Thom psonom i Ernestom Parker svirao je u njegovom orkestru s poetka etrdesetih godina.

Bosticom. V jerojatno najkom unika-

tivn ija snim ka je Shakey Jake, s
atraktivnim kontrapunktom i ple
snim ritmom . Stariji album Under
ground Railroad (Podzemne tra
nice) nazvan je po putovim a koje
su ko ristili odbjegli robovi, a poinje
dugim bubnjarskim solom (ponovno
Bostic) p rije upada duhakih instru
menata, McPheeja na trubi i Reg-
gieja M arksa na tenoru, a zatim
lid e r poduzim a m unjevit solo na
tenor-saksofonu. McPhee je u New
Yorku svirao s Deweyjem Redma-
nom i Cliffordom Thorntonom , a
predaje na Vassar Collegeu.
Diskografija:
Nation Time (CJR/ )
Underground Railroad (CJR/ )
Trinity (CJR/ )
Pieces Of Light (CJR/ )
Jay McShann
Jay McShann (roen 1909. u Musko-
geeju, Oklahoma) talentiran je
blues-klavirist i ugledan voa raz
nih bluesom obiljeenih sastava,
m alih i velikih. Od kraja tridesetih
godina do relativno novijeg datum a
McShann je vodio razne ansamble
koji su bili reprezentativni za ono
to se zove Kansas City jazz.
A firm ira o se nastupim a u Kansas
A lt-saksofonist Jackie M cLean, jedan od rije tkih pripa d n ika svoje ge Cityju (sredinom tridesetih godina),
neracije ko ji istrauje Ornetteova podruja. kao kla virist i voa orkestra. Do
The Jum ping Blues (Coral Decca)
- Jay McShann i orkestar.
1937. ve je svirao i nastupao s
raznim ansamblim a.
Iste je godine osnovao prvi kvintet
u kojemu su svirali basist Gene
Ramey i alt-saksofonist Charlie Par
ker (-).
Godine 1940. grupa se proirila u
osm erolanu postavu, redovito je
gostovala i nastupala na radiju,
stekavi prilinu popularnost. Par
ker je, uz lidera, bio glavni solist
(Early Bird). McShannov orkestar
snim io je prvu plou 1941 (The
Jumping Blues), a tada je ve
postao big band. Na mnogim poet
nim snim kam a nastupao je vika
bluesa, inae prosjean pjeva
W alter Brown, no uvijek se nalo
mjesta za sola Parkera, McShanna,
trubaa O rvillea M inora i Bernarda
Buddy Andersona i prvog alt-
-saksofonista Johna Jacksona. Plo-

136
 ( /Spotlite) vo sviranje i pjevanje pod utjecajem
Jay McShann, New York - 1208 Arm stronga, iako nikada u istoj
Miles (Decca)/ Wingy Manone kategoriji s predm etom njegove
The Jumpin Blues (Coral) inspiracije, p rib liilo ga je irokoj
Various (Including Jay publici, emu je znatno pomogla hit-
McShann), History Of Jazz, Joseph Wingy M anone (roen -ploa za etiketu Vocalion, Isle Of
Vols 3, 4 (C apitol/C apitol) 1904. u New Orleansu, Louisiana) Capri (Swing Street, Vol 1) i ugled
Count Basie/Jimmy poeo je svirati trubu kao tinejder to ga je ranije stekao vrsnim
Witherspoon, Blue Moods In - usprkos injenici to je nekoliko snim kam a s ansamblom New Or
The Shade Of Kansas City godina ranije izgubio ruku u saobra leans Rhythm Kings.
(RCA Victor - Francuska) ajnoj nesrei. Porijeklom iz gla Najvanije, ali jednako probitane
Jimmy Witherspoon, A zbene porodice, Manone je svirao bile su snim ke to ih je ostvario s
Spoonful Of Blues na rijenim brodovim a; na jp rije se vlastitim orkestrom u kojemu su
(RCA Victor - Francuska) zaustavio u Chicagu, a 1924. doao svirali Jack Teagarden (->), Johnny
Jay McShann, Vine Street je u New York. Nastupao je u okolici M ercer i drugi, za etiketu Vocalion
Boogie (Black Lion) New Yorka, zatim se p ridruio (The Great Soloists Featuring Jack
Early Bird (Spotlite) - Charlie Buddy Tate/Paul Quinichette/ Crescent City Jazzersim a s kojim a Teagarden), ukljuujui You Are My
Parker i Jay McShann. Jay McShann, Kansas City je preselio u St Louis. Nakon toga Lucky Star i Ive Got A Note. Godine
Joys ( /Sonet) nastupao je s tuim (i vlastitim ) 1936, za uspjenog i vrlo zapaenog
e kao Swingmatism, Hootie Blues Jimmy Witherspoon/Jay sastavim a u Teksasu, K a lifo rn iji i angamana u Hickory Houseu, Ma
(autora Parkera i McShanna) i One McShann, The Band That Novom Meksiku. Godine 1926. u none je realizirao nekoliko snimki
Womans Man postigle su odreenu Jumps The Blues! Biloxiju, M ississippi, vodio je vlastiti za etiketu Bluebird tvrtke RCA
popularnost, no n a jp o pularnija je (Black Lion) sastav; diskografski je neuspjeno (Wingy Manone, Vol 1) s Eddiejem
vjerojatno bila Brownova skladba debitirao za C olum biju. Slijedee M illerom (->), Rayem Bauducom,
Confessin The Blues. Godine 1942. godine napokon je u New Orleansu Joeom Maralom (->). Godine 1937.
orkestar je postao jo ugledniji
zahvaljujui djelim ice i snim kam a
Mahavishnu snim ao s vlastitom grupom Harmo
ny Kings (New Orleans Stomp), a
i 1939. u slijedile su daljnje snimke
za RCA Victor, ukljuujui Chew,
kao The Jumpin Blues, Get Me On
Your Mind (vokal Al H ibbler), Se-
Orchestra zatim je ponovno radio u Chicagu. Choo, Chu & Co koja je neobino
Prvi je glazbenik koji je snim io obogaena prisustvom tenor-sakso
pian Bounce (sve na The Jumping Mahavishnu jednu r/ff-m elodiju - Tar Paper fonista Chu Berryja (->) Osim
Blues), ali ga je 1943. napustio Stomp, 1929 - koja je kasnije vokalnih stiliza cija u kotskim na
glavni solist, Parker. Nakon njujor- John postala poznata pod im enom In The pjevim a Annie Laurie i Loch Lo
kog debija orkestra McShann je
pozvan u vojsku (1943). No, godinu
McLaughlin Mood (Barbecue Joe & His Hot mond, Manone je odsvirao odlina
trubaka sola u skladbama Jumpy
Dogs).
dana kasnije orkestar je ponovno U New Yorku je snim ao s Benny- Nerves, Limehouse Blues, My
pokrenut, a idui McShannovi sasta jem Goodmanom (->) (Benny Moneys Lovin Arms, nesumnjivo
vi imali su sedam ili osam lanova. Wingy Manone, Volume 1 (RCA Goodmans Boys 1928-1929). Iza in sp irira n zadivljujuim Berryjevim
Godinu 19451946. proveo je u Victor). Joseph Wingy Manone, bravi ponovno New York za svo tenor-saksofonom . Nakon uspjeha u
Kansas Cityju s vlastitim malim je d n o ru ki truba, vodio je ju bazu a firm irao se poetkom New Yorku otiao je na Floridu, a
sastavima. tridesetih godina niz odlinih tridesetih godina i postao fa m ilija r kasnije u Hollywood gdje se poja
Godine 1947-1949. snim ao je za svingerskih ansambala. nom pojavom u 52. ulici. Manoneo- vljivao kao gost u seriji radio-
etiketu Swing Time, sa suradnicim a
poput trubaa Arta Farm era (-),
gitarista Louisa S peiginera ili Tinyja
Webba, tenor-saksofonista M axwel-
VICTOR
la Davisa, Petea Petersona ili Char-
lesa Thomasa. Bilo je superiornog
blues-pjevanja naroito u sluaju
Jimmyja Witherspoona (-), te so
lidnih instrum entalnih izvedbi (The
Band That Jumps The Blues! i Aint
Nobodys Business!). Godine 1957.
McShann je okupio dva a ll stars
orkestra zbog pratnje svog biveg
pjevaa Witherspoona na s n im a n ji
ma za tvrtku Victor koja su re zu ltira
la prvoklasnom glazbom u vokal
nom i instrum entalnom pogledu -
Blue Moods In The Shade Of
Kansas City i A Spoonful Of Blues.
Godine 1969. prvi put je doao u
Evropu i nastupio na festivalu Jazz
Expo u Londonu. Od tada je redovi
to nastupao i snimao, uglavnom kao
solist, prim jerice na M ontreux Jazz
Festivalu 1975 (Vine Street Boogie)
kada je McShannov svingerski kla
vir (s povremenim pjevanjem ) i-
zazvao povoljne reakcije: McShann
je tada odao poast Ellingtonu,
skladbama I'm Beginning To See
The Light i Satin Doll, p risje tio se
nekadanjih uspjeha Hootie Blues i
Confessin The Blues, a izveo je i
hommage najpoznatijem pitomcu
svoga orkestra - skladbu Yardbird
Waltz.
Godine 1976. Sam Charters je
odabrao McShanna da svira kla vir
na snimanju s Buddyjem Tateom
(->) Paulom Q uinichetteom (tako
er bivim McShannovim su ra d n i
kom) i violinistom Claudeom W il-
liamsom (Kansas City Joys), a duh
Kansas City jazza tada je izvan
redno bogato evociran.

Diskografija:
Jay McShann/Charlie Parker,
Early Bird (1940-1943)

137
 -em isija Binga Crosbyja (->) i u
njegovom film u Rhythm On The
R iver (1940).
Ostao je na Zapadnoj obali do
sredine pedesetih godina, nastupa
jui u nizu klubova, s povrem enim
prekidim a zbog nastupa izvan Kali-
fornije. Godine 1954. nastanio se u
Las Vegasu i u okolici je vodio
vlastite male sastave ili se - u
rijetkim prilikam a - pojavljivao u
New Yorku i na vodeim am erikim
jazz-festivalim a. Godine 1966. po
duzeo je evropsku turneju. B io g ra fi
ja Trumpet On the Wing, koju je
napisao s Paulom Vandervoortom ,
objavljena je 1948.
Diskografija:
Wingy Manone, Barbecue Joe
& His Hot Dogs
(Swaggie - Australija)
New Orleans Rhythm Kings
1934-1935
(MCA Coral - Njemaka)
Benny Goodmans Boys
1928-1929
(MCA Coral - Njemaka)
Various (Including Wingy
Manone), New Orleans Stomp
( /VJM)
The Great Soloists, 1929-1936,
Featuring Jack Teagarden
(B iograph/ )
Various (Including Wingy
Manone), Swing Street, Vol 1
(Epic/Colum bia)
Wingy Manone, Vol 1
(RCA Victor/R CA Victor)
Chu Berry/Wingy Manone,
Chew, Choo, Chu & Co
(RCA Victor - Francuska)
Papa Blue's Viking Jazzband
With Wingy Manone &
Edmond Hall (S to ryville / )
Mike Mantler
Skladatelj Mike M antler, roen
1943. u Beu i suprug C arle Bley,
a firm ira o se s avangardom ezde
setih godina, u glazbenom sm islu i
kao pokreta skupine Jazz Com po
sers O rchestra Association koja
sama izdaje svoje ploe i o b je dinju
je glazbena nadahnua svojih la
nova. M antlerove skladbe za m ilje
ne su tako da eksponiraju solista, a
u se riji Communications (Jazz Com
posers Orchestra) brilja n tn o mu
asistiraju Don Cherry, Gato Barbie-
ri, Roswell Rudd, Pharoah Sanders i
Cecil Taylor. K arakteristino miran
protok orkestralnih harm onija na
stoji izazvati sum oran ugoaj. S lije
dea ostvarenja, in sp irira n a m ono
logom Sam uela Becketa, How It Is
The Jazz C om poser's O rchestra
(JCOA Virgin): velikani na okupu.
138
(No Answer), tekstovim a i crteim a
Edwarda Goreyja (The Hapless
Child), ili Haroldom Pinterom (Silen
ce), sve su tu robnija kom binacijom
tajanstvenosti, suzdranih akorda i
pobonog pjevanja Jacka Brucea ili
Roberta Wyatta, M antler kao da se
p ribliava univerzum u. Kom peten
tan je truba, a pojavljuje se na
nekoliko album a JCOA.
Diskografija:
Jazz Composers Orchestra
(JCOA/JCOA - Virgin)
No Answer (Watt/Watt)
The Hapless Child (Watt/Watt)
Silence (Watt/Watt)
Mike Mantler & Carla Bley,
13 & 3/4 (Watt/Watt)
Dodo
Marmarosa
Be-bop kla virist Dodo M arm arosa,
roen 1926, skrasio se na Zapadnoj
obali, a C harlie Parker odabrao ga
je za kla virista svoje grupe nakon
odlaska Joea Albanyja. B riljantan
tehniar, veoma brz i raznovrstan,
M arm arosa je svojim m uziciranjem
osvojio prvo m jesto u kategoriji
novih zvijezda magazina Down
beat za 1946. Nadim ak je dobio po
svom fizikom izgledu: velika glava
i malo tijelo. Moe ga se uti na
nekoliko albuma: Charlie Parker On
Dial, Volume One, u skladbam a
Moose The Mooche, Yardbird Suite,
Ornithology, Night In Tunisia; Char
lie Parker On Dial, Volume Three, u
tem am a Relaxin At Camarillo,
Cheers, Carvin The Bird, Stupen
dous. U grupi trubaa Howarda
McGheeja (Trumpet At Tempo) M ar
m arosa odlino so lira u tem i Up In
Dodos Room i u valovitoj izvedbi u
brzom tempu Dilated Pupils. Nedav
no izdana kolekcija Dodo Marmaro
sa predstavlja ga u sam ostalnom
izdanju i s triom . Poput tolikih
b ijelih be-bop kla virista M arm aro
sa je nakon etrdesetih godina
nestao sa scene, a na ploi se
svojom nekadanjom lakoom po
novno pojavio 1961 (Dodos Back!);
slijedee godine, s Geneom Am-
monsom (Jug & Dodo), pokazao se
m anje uspjenim .
Diskografija:
Charlie Parker On Dial,
Volume One (Spotlite/S potlite)
Charlie Parker On Dial,
Volume Three
(Spotlite/S potlite)
Howard McGhee, Trumpet At
Tempo (Spotlite/S potlite)
Dodos Back! (A rgo / )
Jug & Dodo
(Prestige/Prestige)
Joe Marsala
Joseph Francis Joe M arsala (ro
en 1907. u Chicagu, Illinois) nikada
nije pripadao najistaknutijim s tilis ti
ma ni na klarinetu, ni na alt-
-saksofonu, ali je od poetka svoje
profesionalne karijere, sredinom
dvadesetih godina bio cijenjen kao
sposoban i pouzdan glazbenik.
Jazz From The East Village (Wave). Snim ka m ajstora koju je ostvario
Peter Ind.
Brat trubaa M arija Salvatorea je neke od svojih najboljih disko
Marty M arale (1909-1975) i mu grafskih izvedbi (Chicago Jazz). Iste
harfistice Adele G irard, Joe M arsa je godine M arsala (na klarinetu) sa
la godinam a je suraivao s truba svojom grupom Delta Four snimio
em W ingyjem M anoneom s kojim jedan od najuspjenijih sola u
je prvi put svirao 1929. Manoneov skladbi Leonarda Feathera Reunion
kvartet (s Maralom ) izazvao je In Harlem (Swingin Clarinets). Go
veliku panju na angamanu u dine 1939. okuao se u voenju
njujorkom klubu Tap Room, vla sn i velikog orkestra, no ta je avantura
tvu m ultiinstrum entalista Adriana potrajala tek nekoliko mjeseci. Na
R o llin ija (1935). S R ollinijem i d ru g i kon turneje po Kanadi (1948) pre
ma, Manone i M arsala o stva rili su stao se profesionalno baviti gla
nekoliko vrsnih snim ki za tvrtku zbom i skrasio u Coloradu (1949
Victor (1935) pod im enom A d ria n s -1953). Godine 1954. vratio se u
Tap Room Gang (Adrian Rodini & New York i osnovao izdavaku
His Friends, Vol 1: Tap Room agenciju; doivio je uspjeh kao
Special); kasnije te godine pjeva- skladatelj zabavnih pjesama And So
-skladatelj Johnny M ercer p ridruio To Sleep Again, Little Sir Echo i,
se Jacku Teagardenu (->) i Mano- osobito Dont Cry Joe. Godine 1962.
neu na odlinim snim kam a za u Chicagu je postao potpredsjedni
etiketu Vocalion (The Great Soloists kom Seeburg Music Corporation i
Featuring Jack Teagarden). na tom je poloaju ostao est
Godine 1936. s Eddiejem Condo- godina. Godine 1967. otiao je u
nom (-) vodio je jedan od prvih K aliforniju, a 1969-1970. vodio je
sastava koji su redovito nastupali s Joe M arsalas All Stars Band.
crnim i b ije lim glazbenicim a u istoj U proteklom desetljeu bio je
postavi. Slijedeih godina esto praktiki neaktivan, ali se iznenad
udruen s Condonom, nastupio je no - iako rijetko - pojavljivao na
na prem ijernom angam anu u Ed ponekom nastupu; tada bi pokazao
die Condon Clubu (1945), a i snim ao da godine nisu nakodile njegovom
u nizu ansam bala pod Condonovim umijeu sviranja klarineta i saksofo
vodstvom - p rim je rice na album im a na. Umro je u oujku 1978. u Santa
Jam Sessions At Commodore i The Barbari.
Eddie Condon Concerts: Town Hall
1944-1945 Featuring Pee Wee Rus Diskografija:
sell. Sa svojom grupom Chicagoans Adrian Rollini & His Friends,
(brat Marty, Buddy Rich (->), v io li Vol 1: Tap Room Special
nist Ray B io n d i.. .) (Swing Street, (RCA Victor - Francuska)
Vol 1) snim ao je dan p rije poetka Jack Teagarden, The Great
prvog angam ana u Hickory Hou- Soloists Featuring Jack
seu, New York, gdje je postao Teagarden (B iograph/ )
svojevrsnom institucijom i bez pre Eddie Condon, Jam Sessions
kida nastupao gotovo deset godina. At Commodore (Ace of Hearts)
Godine 1938. ponovno je snim ao s The Eddie Condon Concerts:
M anoneom u ijo j je grupi nastupao Town Hall 1944-1945 Featuring
i tenor-saksofonist Leon Chu Ber Pee Wee Russell
ry (-*) (Chew, Choo, Chu & Co), a (C hiaroscuro/ )
svirao je kla rin et na povijesnim Various (Including Joe
transkontinentalnim rad io-prijenosi- Marsala), Swing Street, Vol 1
ma koncertnih jam sessiona iz New (Tax - vedska)
Yorka (Great Swing Jam Sessions, Various (Including Joe
Vol 1), 1938. i 1939. Marsala), Great Swing Jam
Angairan da svira kla rin e t na Sessions, Vols 1, 2 ( /Saga)
snim anju pod vodstvom bubnjara Various (Including George
G eorgea W ettlinga (1940), ostvario Wettling), Chicago Jazz
 (Decca/Coral)
Wingy Manone, Vol 1
(RCA Victor/RCA Victor)
Chu Berry, Chew, Choo, Chu &
Co (RCA Victor - Francuska)
Various (Including Joe
Marsala), Swingin' Clarinets
(/London)
Warne Marsh
Roen 1927. u Los Angelesu, tenor-
-saksofonist Warne Marsh uenik je
cool-kole Lennieja Tristana. De
bitirajui s alt-saksofonistom Lee
Konitzom i liderom Tristanom na
proslavljenom snim anju za etiketu
Capitol (1949) (Crosscurrents),
Marshovo m uziciranje bilo je o b ilje
eno velikom ritm ikom p rofinje
nou, blijedim zvukom i dugim,
savitljivim dionicam a koje se ispre-
pliu s Konitzovim. Godinama je
snimao iskljuivo s ostalim trista-
noidima, preferirajui - poput svo
ga mentora - da se usavrava u
izolaciji, bez kom prom isa s kom er-
cijalnou jazz-klubova. Na snim ci
iz 1955 (Lee Konitz & Warne Marsh)
surauje s Konitzom, a kontrapunkt
i meuigra vijugavih dionica rezu lti
raju povienom tem peraturom i
znatnom napetou. Rije je o
baroknoj glazbi, prepunoj sporadi
nih akcenata i nepredvidivih oblika.
Marshova ostvarenja s tenor-sakso-
fonistom Tedom Brownom i alt-
-saksofonistom Artom Pepperom
uglavnom se vie ne mogu nabaviti
(Jazz Of Two Cities i Free Wheeling)
ali zakanjelo Pepperovo izdanje
(The Way It Was!) predstavlja o b o ji
cu glazbenika u hom m ageu svom
najveem uzoru, Lesteru Youngu, u
temi Tickle Toe.
Marsh i klavirist Joe Albany nefor
malno su se sastali na klasinoj
snimci The Right Combination koja
je demantirala sve prigovore k riti
ara o tenoristovoj frigidn o sti. Ali
The Things You Are pokazuje i-
zuzetnu melodijsku inventivnost. Na
etiketi Wave basista Petera Inda
nalazimo p rim jere M arshove zrelo
sti (Release Record - Send Tape i
Jazz From The East Village) s
adekvatnom ritam -sekcijom ; ovi na
slovi pokazuju da je rije o jednom
od najoriginalnijih glazbenika na
sceni. Marsh se prizem no kotrlja,
ton mu ima sjajnu i uglaanu otricu
koja se na kraju fraze pretvara u
kokodakanje M ajstor m odulacije
Marsh svojim udno uoblienim
dionicama kao da izaziva svaku
konvenciju, a pritom pokazuje vrlo
originalan sm isao za uravnotee
nost. Nikada pod uplivom vladajuih
trendova, W arne Marsh tek treba
dobiti priznanja koja mu pripadaju.
Godine 1969. vodio je kvartet p ri
padnika druge generacije Tristano-
vih sljedbenika poznatim isp rekida
nim tempim a skladbi Lennies Pen
nies i Subconscious-Lee (Ne Plus
Ultra). Godine 1976. doao je u
Evropu i nakon deset godina ponov
no suraivao s Konitzom . N jihova
glazba pokazala se triju m fa ln o bes
prijekornom; bilo je to iskupljenje
za 25-godinju opskurnost (The Lon
don Concert).
Diskografija:
Lennie Tristano,
Crosscurrents (C apitol/C apitol)
M em phis Slim - da Jednom ne pjeva i
horizontalnom poloaju izvan scene.
Lee Konitz & Warne Marsh
(A tla n tic/ )
Art Pepper, The Way It Was!
(C ontem porary/C ontem porary)
Joe Albany, The Right
Combination (R iverside/ )
Release Record - Send Tape
(Wave/Wave)
Jazz From The East Village
(Wave/Wave)
Ne Plus Ultra (R evelation/ )
Lee Konitz + Warne Marsh,
The London Concert ( /Wave)
George Melly
Georgea M ellyja, pisca, strunjaka
za um jetnost, film skog i te le v iz ij
skog kritiara, koautora stripova i
zabavljaa (roenog 1926) teko je
kategorizirati. Inspiriran pjevanjem
Bessie Smith, M elly je doao na
glas kao pjeva u vrije m e ekspanzi
je tradicionalnog jazza, poetkom
pedesetih godina. Njegov ponovni
izlazak na scenu (1974) s grupom
Feetwarm ers Johna C hiltona poka
zao se izuzetno uspjenim , pa iako
je M elly svestrani zabavlja p rije
nego blues-pjeva, on im a osjeaja
za taj anr.
Diskografija:
Nuts (W arner/W arner)
Son Of Nuts (W arner/W arner)
Its George (W arner/W arner)
At It Again (R eprise/R eprise)
Memphis Slim
M em phis Slim (pravo ime Peter
Chatman), roen 1915. u M em phisu,
Tennessee, postao je pedesetih
godina jedan od n a jp o pu la rn ijih
blues-izvoaa. Izvrsno pjeva -
rijetko tako dram atino i jezovito
ne svira, uhvaen u snim io je brojne ploe pod vlastitim
poput, recim o, Blind Lemon Jeffer-
sona (->) ili intenzivno poput Big
Bill Broonzyja (->) - ali ipak
u vje rljivo . Njegovo kotrljajue svira
nje klavira oit je dokaz o istrajnosti
kole koja povezuje barrelhouse i
boogie. U skladateljskom pogledu
jedan je od na jta le ntira n ijih autora -
njegova najpoznatija skladba, Every
Day I Have The Blues, postala je
m odernim blues-standardom , a me
unarodni uspjeh d o ivjela je snim
kom pjevaa Joea W illiam sa i
orkestra Counta Basieja (Count
Basie Swings, Joe Williams Sings).
Ista kom binacija predstavila je iro
koj publici i Slim ovu skladbu The
Comeback.
Mem phis Slim zapoeo je karijeru
1934. oponaajui jednog od svojih
prvih blues-idola, Roosevelta Syke-
sa. No, sve je zapravo zapoelo
1939, kada je doao u Chicago. U
tom je gradu svirao s vodeim
izvoaim a poput Sonny Boy W il-
liam sona, Big B ill Broonzyja (->) i
Washboard Sama. Slijedee godine
postao je stalni Broonzyjev klavirist.
Godine 1940. ostvario je i diskograf
ski debi za etiketu Bluebird. Duhovi
ta Slim ova skladba Beer Drinking
Woman (Memphis Slim) a firm ira la
ga je gotovo preko noi. Ostale
vrsne S lim ove snim ke iz 1940-1941:
Grinder Man Blues, You Didnt
Mean Me No Good, Maybe Ill Lend
You A Dime, Two Of A Kind, I
Believe Ill Settle Down (sve na
Memphis Slim). Pratio je Broonzyja
na ploi Big Bills Blues, no napu
stio ga je 1944. i osnovao vlastitu
prateu grupu House Rockers. Ne
koliko godina djelovao je uglavnom
u Chicagu. Nakon unosnih nastupa
u Carnegie Hallu i na N ewport Jazz
Festivalu (1959) p re se lio je u Pariz
(1951), u grad u kojemu od tada ivi.
U vie navrata poduzim ao je
intenzivne evropske turneje, s po
vrem enim odlascim a u domovinu.
Od pedesetih godina esto snim a.
Godine 1953. pratio je na klaviru
Washboard Sama i Broonzyja (Ge
nesis: The Beginnings Of Rock), a
imenom, sa ili bez House Rockersa
(The Real Boogie Woogie, Memphis
Slim & The Real Honky Tonk), ili s
basistom W illiejem Dixonom (The
Blues Every Which Way). Godinu
dana p rije negoli je postao graani
nom Pariza, prvi put je snim ao u
Londonu (Chicago Boogie).
lako se ba sva njegova kasnija
izdanja nisu m ogla m jeriti s najbo
ljim studijskim ostvarenjim a, bilo je
prilika kada se predstavljao u naj
boljem ili gotovo najboljem izdanju,
prim je rice Memphis Slim - Matthew
Murphy, The Legacy Of The Blues,
Vol 7: Memphis Slim, No Strain,
Rock Me Baby! i Raining The Blues.
Poput B. B. Kinga (->), Memphis
Slim je ponekad iritira o istunce
povrem enim izletim a izvan osnov
nih blues-okvira. lako ga pokuaji
pro iriva n ja glazbenog rjenika
(Going Back To Memphis) za razliku
od Kinga nisu uvijek predstavili u
najboljem svjetlu, pokazao se spo
sobnim da ostvari dodir i s drugim
podrujim a izraavanja.
Diskografija:
Memphis Slim (RCA V ictor/
Bluebird - Francuska)
Big Bill Broonzy, Big Bills
Blues ( /CBS - Realm)
Various (Including Memphis
Slim), Genesis: The Beginnings
Of Rock, Vol 1 (Chess/Chess)
Travelling With The Blues
( /S to ryville )
Bad Luck & Troubles
(Barnaby / )
The Real Boogie Woogie
(Folkw ays/ )
The Blues Every Which Way
(V erve/ )
Frisco Bay Blues
( /Fontana)
Matt Murphy, Memphis Slim -
Matthew Murphy
(Black & White - Francuska)
All Them Blues (DJM)
The Legacy Of The Blues: Vol 7
( /Sonet)
Raining The Blues (Fantasy/ )
Chicago Boog<e
(Black Lion/B lack Lion)
Various (Including Memphis
Slim), Barrel-house Blues &
139
 Boogie Woogie, Vol 1
(Storyville)
Rock Me Baby!
(Black Lion/B lack Lion)
No Strain
(Prestige/Blues/Fontana)
Memphis Slim & The Real
Honky Tonk (Folkways/ )
* Bubber
Bubber Miley
James Bubber M iley (roen 1903.
u Aikenu, Juna Carolina) bio je
moda prvi truba koji je u okviru
big banda svestrano prihvaen zbog
vjetog koritenja trube sa sordi-
nom. M iley se sp e cija lizira o za
efekte gumenom sordinom koju je
uvlaio i izvlaio iz lijevka lijevom
rukom, dok je desnom na uobiajen
nain pritiskao ventile trube. M iley
nije bio prvi koji je uspjeno i na
osoben nain koristio sordinu u
sviranju trube i korneta; prije njega
to su izvodili Johnny Dunn
(18971937), Chris Kelly, Tommy
Ladnier (->), Mutt Carey (1891
-1948) i King O liver (->), ali Mi-
leyjevo m uziciranje (strastveno i
kao u sluaju trom bonista Tricky
Sam Nantona (->), svojedobnog
kolege iz orkestra Dukea Ellingtona
(), blisko vapaju ljudskog glasa)
bilo je meu prvim p rim je rim a
najbazinijeg i najekspresivnijeg
instrum entalnog izvoenja a m e ri
kog jazza.
Porijeklom iz glazbene porodice,
Miley je osamnaest mjeseci proveo
u m ornarici, a na glazbenoj se sceni
kao truba pojavio na jp rije s gru
pom C arolina Five, zatim redom s
W illiejem Gantom, M am ie Smith i
Elmerom Snowdenom, p rije negoli
je Snowdenovu grupu W ashingto
nians preuzeo Duke Ellington. Iz
meu dva angamana s Mamie
Smith nastupao je u reviji Sunny
South, a u New Yorku je svirao u
kabaretskim i plesnim sastavima.
Godine 1929. napustio je Ellingtona,
otiao je u Pariz s Nobleom Sis-
sleom, zatim se ponovno vratio u
New York radi raznih poslova uklju
ujui voenje vlastitog sastava
(1931) koji je nastupao u reviji
Sweet & Low. No, projekt s vlastitim
ansamblom kratko je trajao. M iley
je dobio tuberkulozu i 1932. prem i
nuo u jednoj njujorkoj bolnici.
Njegova najbolja ostvarenja prem a
lo su diskografski ilustrirana. Kratko
je snim ao s Jelly Roll M ortonom
(->) (Jelly Roll Morton & His Red
Hot Peppers, Vol 1, 1927-1930) i s
jo jednim istaknutim trubakim
stilistom dvadesetih godina, Bixom
Beiderbeckeom (->), kao lan orke
stra Hoagyja C arm ichaela (1930)
(The Bix Beiderbecke Legend), iako
se tada nije dogodilo gotovo nita
znaajnog ni za Beiderbeckea ni za
M ileyja.
M iley e najvie ostati u sjeanju
po svojim solim a s Ellingtonom .
Klasini, estoki istupi nalaze se u
skladbam a Black & Tan Fantasy,
East St Louis Toodle-oo (M iley je
bio koautor ove prve Ellingtonove
pice) Tishomingo Blues, Immigra
tion Blues, Yellow Dog Blues (sve
na The Beginning 1926-1928), The
Mooche, Louisiana (Hot In Harlem
1928-1929), Bandanna Babies, I
Must Have That Man, St Louis Blues
(The Works Of Duke Ellington, Vol
140
2), Creole Love Call, East St Louis
Toodle-oo (razliita ve rzija od pret
hodne), Black & Tan Fantasy (tako
er) (The Works Of Duke Ellington,
Vol 1), Take It Easy, Hot & Bothered,
Blues With A Feeling (The Ellington
Era,. 1927-1940, Vol 1).
M ileyjeva ostvarenja neposredno
nakon suradnje s Ellingtonom zani
m ljivo su predstavljena na albumu
Miley & His Friends
1929-1931 na snim kam a s grupom
M ileage M akers i s orkestrim a Joea
Steelea, Lea Reismana i Kinga
O livera (->). N aroito ga je za n im lji
vo uti u drutvu (tada ve oronu
log) O livera, u skladbam a St James
Infirmary i When Youre Smiling.
Diskografija:
Duke Ellington In Harlem
(Jazz Panoram a/ )
Duke Ellington, Toodle-oo
( /Vocalion)
Duke Ellington, The Works Of
Duke, Vols 1, 2
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, The Beginning
1926-1928 (MCA - Njemaka)
Duke Ellington, The Ellington
Era, 1927-1940, Vol 1
(Columbia/CBS)
Duke Ellington, Hot In Harlem
(1928-1929) (MCA - Njemaka)
Jelly Roll Morton & His Red Hot
Peppers, Vol 1 (1927-1930)
(RCA Victor - Francuska)
The Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor - Francuska)
Bubber Miley & His Friends
(1929-1931)
(RCA Victor - Francuska)
Eddie Miller
Eddie M ille r (roen 1911. u New
Orleansu. Louisiana) u svome je
m uziciranju uvijek zadrao nepo
greiv zvuk rodnog grada, bez
obzira da li na tenor-saksofonu ili
klarinetu, a oba je ova instrum enta
vrlo vjeto svirao jo od tin e jd e r-
skih dana. M ille ro v klarinet ima
onaj topao i drven ton koji
posjeduju svi veliki kla rin etisti New
Orleansa. Njegovo m uziciranje u
dubokom registru, u tjelovljeno na
snim ci iz 1942. s M uggsyjem Spa-
nierom (->) (Kings Of Jazz), neobi
no je privlano i zapaeno po svom
zanosu. Kao tenor-saksofonist M il
ler je jo im p re sivn iji. I tu uoavamo
tenost i strastvenost New O rlean
sa; njegovom m uziciranju na ovom
instrum entu nikada ne nedostaje
bazinog poleta, iako M ille ro vi rit
miki obrasci nipoto nisu jedno
stavni i nezanim ljivi.
Profesionalno je nastupao p rije
dvadesete godine ivota, na jp rije u
New Orleansu, a zatim u New Yorku
(gdje je u nekoliko sastava svirao
alt-saksofon). Preao je na tenor-
-saksofon nakon ulaska u orkestar
Bena Pollacka (-) (Ben Pollack &
His Orchestra 1933-1934). U tom
razdoblju na tenor-saksofonu je
snim ao s New O rleans Ram blersi-
ma (J. T.), a na tenoru i klarinetu s
Bunnyjem Beriganom (-) (Swing
Classics, 1935/Jazz In The Thirties).
Kada se Pollackov orkestar raziao,
M ille r je pQstao lan-utem eljitelj
orkestra Boba Crosbyja (-). S
Crosbyjem je ostao od 1935. do 1942
(kada se i ta skupina rasform irala).
U Crosbyjevu orkestru stekao je
veliki ugled kao prvi solist na dva
instrum enta, iako mu je dolazak
Irvinga Fazole (->), 1938. omoguio
da posveti panju tenor-saksofonu.
Na tom instrum entu M ille r je s
Crosbyjevim orkestrom svirao u
skladbam a Panama, Im Prayin
Humble, Stomp Off, Lets Go i Black
Surreal (sve na South Rampart
Street Parade), a s grupom Bob
Cats u naslovim a kao Cant We Be
Friends?, Slow Mood (njegova
skladba), I Hear You Talking, Call
Me A Taxi, Hindustan, Mournin njem Jabba Smitha, dok se u
Blues i Till We Meet Again (Big
Noise From Winnetka). M illerov
kla rin et doao je do izraaja u
South Rampart Street Parade i u
Wolverine Bluesu (South Rampart
Street Parade).
Nakon rasputanja Crosbyjeva o r
kestra ostao je na Zapadnoj obali i
osnovao vlastiti veliki orkestar (s
nekoliko bivih kolega iz Crosbyje-
vih redova). Kratko vrijem e proveo
je u vojsci (1944), a zatim je postao
studijskim glazbenikom . S vlastitim
orkestrom pojavio se u film u You
C an't Ration Love (1943). S bivim
Crosbyjevim gitaristom Nappyjem
Lam areom redovito je nastupao u
K a lifo rn iji (1945-1947). Pedesetih
godina esto je svirao s Crosbyjem
u obnovljenim verzijam a orkestra, a
slino je bilo i ezdesetih godina,
ukljuujui angam ane u Las Vega-
su, New Yorku i turneju po Japanu
(1964). Svirao je u posljednjem
sastavu to ga je Red Nichols (->)
vodio p rije sm rti, u lipnju 1965.
Godine 1967. poduzeo je uspjenu
solistiku turneju po Velikoj B ri
taniji.
U posljednjih desetak godina redo
vito je nastupao u rodnom gradu,
esto s ansam blim a koje je vodio
kla rin etist Pete Fountain. Meu
mnogim drugim snim kam a, njegov
u biti m elodian, uvijek svingerski
tenor-saksofon izraajno je predsta
vljen na vrsnoj snim ci iz 1936. pod
vodstvom W ingyja M anonea (->)
(Wingy Manone, Vol 1) i u posebnoj
trolanoj duhakoj d ixie la n d -lin iji
koja je prikljuena je zg ri orkestra
Harryja Jamesa () (The Second,
Third, Big Band Sound Of Harry
James). Odlian M ille ro v tenor-
-saksofon moe se uti na jo jednoj
snim ci s velikim orkestrom , ovaj put
pod njegovim imenom (Eddie Miller
Big Band).
Diskografija:
Ben Pollack & His Orchestra
1933-1934
( /VJM)
Jack Teagarden (Including
New Orleans Ramblers), J.T Jazz Rudija Blesha iz 1947 (This Is
(Ace of Hearts/
Ace of Hearts)
Various (Including Bunny
Berigan), Swing Classics, 1935
(Prestige/
World Records)
Bob Crosby, South Rampart
Street Parade
( /MCA)
Bob Crosby, Big Noise From
Winnetka (/M CA)
Wingy Manone, Vol 1
(RCA Victor/R C A Victor)
The Second, Third, Big Band
Sound Of Harry James
( /Verve)
Eddie Miller Big Band
(Golden E ra / )
Kid Punch
Miller
Ernest Kid Punch M ille r (roen
1894. u Racelandu, Louisiana) ime
je na koje se u pregledu najznaaj
nijih trubaa i kornetista ranog
razdoblja jazza ponekad zaboravlja.
A u stvari, M illerovo je muziciranje
na vrhuncu njegove karijere
(1929-1935) bilo a l p a ri s muzicira
pojedinim trenucim a pribliavalo
mladenakoj virtuoznosti Louisa
Arm stronga (->). M ille ro v ton bio je
bogat i vru, tehnika sigurna i
artikulirana. M uziciranje na snimka
ma bizarnog blues-pjevaa Scare
Crowa (1930) (Kid Punch Miller
Jazz Rarities 1929-1930) tipino je
za M illerove sposobnosti, a snaan
i poletan solo u skladbi High Society
iz 1944 (Punch Miller/Wild Bill
Davison) u svakom je pogledu
odlian. M iller, koji je prije prelaska
na kornet svirao bas-bubanj, bari-
ton-saksofon i trom bon, imao je i
dram atian glas proet bluesom. Od
poetka dvadesetih godina svirao je
s istaknutim glazbenicim a poput
Kida O ryja (->), Jacka Careyja,
Fatea Marablea, Jelly Roll Mortona
(->), Tinyja Parhama, Freddieja
Kepparda i Earla Hinesa (->) (samo
jednu veer).
Od> 1929. do 1935. s prekidim a je
nastupao u grupi Louisianians Fran-
kieja Franka. Godine 1930. s Fran
kom je snim io izuzetno uzbudljiv
solo u skladbi Somebody Stole My
Girl (Kid Punch Miller Jazz Rari-
"K id Pu nch'' M iller
Jazz R arities 1929-1930
King Mutl and hi* Tennessee Thumpers
Gene Hill's Chicago Rhythm Boys
Punches Delegates of Pleasure
Jimmy Bertrand's Washboard Wizards
Frankie Franko and his Louisianians
Kid Punch M ille r Jazz Rarities
1929-1930 (Herwin).
ties 1929-1930). Od 1935. do 1945.
djelovao je uglavnom u Chicagu,
esto s vlastitim malim sastavima,
lako za nijansu nesigurniji nego
prethodnih godina, M ille r je dobro
svirao u se riji radio-em isija This Is
Jazz, Vol 1). Godine 1956. vratio se
u New Orleans nakon gotovo 30-
-godinjeg izbivanja, a nastupao je
s lokalnim sastavim a i glazbenicima.
Godine 1959. teko se razbolio, no
slijedee godine ponovno je svirao.
S ansam blom Georgea Lewisa po
sjetio je Japan (1964) (King Of New
Orleans: George Lewis & His New
Orleans All Stars Live In Concert), a
s Lewisom je ponovno svirao s lije
dee godine u New Orleansu.
Meu njegovim kasnijim ploama,
rijetke su uspjele. Osobine njegovih
vrhunskih godina pojavljuju se tek
n a ^d ije lu album a Music Of New
Orleans, Vol 5. ezdesetih godina
nastupao je u New Yorku, iako esto
 bolestan. M iller je um ro 1971. u
New Orleansu nakon jo jedne duge
bolesti. 0 njegovom dvostrukom
nadimku: Punch mu je dodala
sestra-blizankinja Judy, a kolege-
-glazbenici ono Kid, da bi iskazali
divljenje prema njegovom zavid
nom trubakom umijeu.
Diskografija:
Kid Punch Miller Jazz Rarities
1929-1930 (Herw in/ )
Various (Including Kid Punch
Miller), This Is Jazz, Vol 1
(Rarities/ )
Punch Miller/Wild Bill
Davison (Param ount/ )
Various (Including Kid Punch
Miller), Music Of New
Orleans, Vol 5 (Folkways/ )
King Of New Orleans: George
Lewis & His New Orleans All
Stars Live In Concert
(Telefunken - Njemaka)
Charles
Mingus
Roen 1922. u Arizoni, a odrastao u svojim skladbam a koristi naratora.
Los Angelesu, basist Charles M in
gus zapoeo je u sastavim a Louisa
Armstronga, Kida O ryja i, kasnije,
Lionela Hamptona, ali se 1953. ve
nedvojbeno nalazio u taboru mo
dernista kao to pokazuje koncert
u Massey Hallu s Charliejem Parke-
rom, Dizzyjem G illespiejem , Budom
Powellom, Mingusom i Maxom
Roachom (The Quintet Of The Year).
U stvari Mingus se u svojoj ka rije ri sture.
nikada nije obazirao na kategorije,
a njegova liderska i skladateljska
ostvarenja pokazuju da je rije o
jednom od istaknutih jazz-inovato-
ra. Mingusove radionice s poe stim a da razviju skladbu u naletim a ovog tem peram entnog lidera. Vul m uzicira
tka pedesetih godina na prilino
akademski nain otkrivaju njegovo
poetno zanimanje za prom jenjive
ritmove, kontrapunkt i kolektivnu
improvizaciju (Jazz Composers sanih i im p roviziranih dijelova. S i jazza. M ingus je neobino cijenio uz odlino m uziciranje kvarteta
Charles M ingus u akciji, u N izozem skoj 1977. V eliki kontrabasist i
skladatelj.
Workshop No 1).
Do 1955. p rib liio se jedinstvenoj
form i kom poniranja, a rane skice
tem a Love Chant i Foggy Day, sa
suradnicim a Eddiejem Bertom,
trom bon i Georgeom Barrowom ,
tenor-saksofon, u povijesnom su
sm islu natprosjeno zanim ljive. Duo
s bubnjarem Maxom Roachom, Per
cussion Discussion, vrlo je slobo
dan i m elodian (Charles Mingus).
Na uspjenim i vrlo utjecajnim
izvedbam a tem a Pithecanthropus
Erectus i Foggy Day slui se
ekspresionistikim idejama, a oba
duhaa, Jackie McLean i J. R.
Monterose, uzdiu se do ekstrem
nog registra i visine (Pithecanthro
pus Erectus). Godine 1956. M ingusu
se p ridruio bubnjar Dannie Rich
mond, idealan perkusionist za nje
govu glazbu, a njihova suradnja
potrajala je vie od 20 godina.
Slijedee godine postigao je prvu
znaajnu se riju uspjeha nizom albu
ma s izvrsnim trubaem Claren-
ceom Shawom u izvedbam a poput
Dukes Choice (Dukes Choice) i
uzbudljivim m uziciranjem saksofo-
nista Shaftija Hadija i trom bonista
Jim m yja Kneppera. Na ovom, kao i
na superiornom albumu Re-incar-
nation Of A Lovebird, M ingus u
Naslovna skladba, in sp irira n a frag
m entim a Parkerovih sola, te Haitian
Fight Song, kom pleksnija i slo je viti-
ja ve rzija negoli na album u Charles
Mingus, izuzetne su snimke. K lasi
an je glazbeni portret jednog
pograninog grada, Tijuana Moods;
skladba Ysabel's Table Dance gru Charles M ingus Presents Charles M ingus (Candid). O riginalni Faubus
ba je i eksplozivna, dok je Tijuana Fables i d rugi klasini M ingusovi komadi, o tprilike 1960.
Gift Shop pravo rem ek-djelo tek
m ultano soliranje, isprepleteni riffo- Mingus, Mingus i The Black Saint &
M ingusova metoda rada bez p a rti vi, kolektivno m uziciranje i dram a The Sinner Lady, opsene su i vrlo
ture, uvjebavanje grupe pomou tine prom jene tempa, stop-tim e i slojevite skladbe sagraene na na
klavira, izvikivanje uputa u toku double-tim e - eto od kojih su slagam a tekstura, a osim stalne
izvedbe, pruanje mogunosti so li elem enata sastavljene skladbe M ingusove ekipe u njim a briljantno
alt-saksofonist Charlie
- sve to ukazuje na im presivan kanski klim aksi eksplodiraju u gla Mariano.
sm isao za spontanost. Za razliku od zbi koja po svojim postupcim a i Koncert odran 1964. u Parizu (The
veine skladatelja, M ingus je rijetko em ocionalnim ugoajim a a n ticip ira Great Concert Of Charles Mingus),
imao problem a s pom irenjem napi mnoge karakteristike avangardnog snim ljen je na kompletu od tri ploe,
trad iciju, glazbu Fatsa W allera - Eat (Dolphy, tenor-saksofonist Clifford
That Chicken (Mingus Oh Yeah), Jordan, Mingus i Richmond) u
CHARLES gospel - Wednesday Night Prayer dugim izvedbama liderovih skladbi.
Meeting, Moanin (Blues And Ro Slijedee razdoblje u diskograf
MINGUS ots), Lestera Younga - Goodbye skom je pogledu loe zastupljeno,
Pork Pie Hat (Mingus Ah-Um i The no sedamdesetih godina Mingus se
P R liE N 'IN Great Concert Of Charles Mingus) i ponovno pojavio s odlinom gru
CHARLES Ellingtona u svim svojim duim pom u kojoj su svirali dinamian
djelim a. tenor-saksofonist George Adams i
MINGU? Uz brilja n tn e doprinose suradnika virtuozni kla virist Don Pullen (Min
poput tenor-saksofon ista Bookera gus Moves, Changes One i Changes
Ervina, trom bonista Kneppera i Two). Koncert u Carnegie Hallu
izuzetno opreznog Dannieja Rich- (1974) okupio je Mingusa, Richmon-
monda, M ingusov opus s kraja da, Pullena, Adamsa, alt-saksofoni-
pedesetih i poetka ezdesetih go sta Charlesa McPhersona, trubaa
dina prepun je vrsnih sola. Drama Jona Faddisa, bariton-saksofonista
tinost m ultiinstrum entalista Rolan- Hamieta Bluietta i zapanjujue ko
da Kirka nalazi p rim jeran okvir u m unikativnog Rolanda Kirka u jam
Hog Calling Bluesu (Mingus Oh session izvedbama skladbi C Jam
Yeah), dok drugi istaknuti m ultiin- Blues i Perdido.
strum entalist, Eric Dolphy, u potpu M ingus je napisao briljantnu gla
nosti razvija tehniku svog bas-kla- zbu za film Johna Cassavetesa iz
rineta u ekspresionistikom due pedesetih godina, Shadows, i auto
tu s liderom - glazbenoj interpreta b iografiju Beneath The Underdog
c iji svae What Love (Charles koja je jedinstvena - poput svog
Mingus Presents Charles Mingus). autora. Charles Mingus umro je 5.
ezdesetih godina M ingus je ekspe sijenja 1979.
rim entirao s orkestralnim izvedba
ma, pa u nekoliko Ellingtonovih Diskografija:
skladbi koristi ansambl od 22 lana The Quintet Of The Year
(Mingus Re-visited), a nekoliko je (Debut/Vogue)
skladbi hendikepirano slabom snim Jazz Composers Workshop,
kom i pogrenim rasporedom (Town No 1 (Savoy/ )
Hall Concert). Dva am biciozna re- Charles Mingus
mek-djela, Mingus, Mingus, Mingus, (Prestige/Prestige)
141
Pithecanthropus Erectus
(A tlantic/ )
Dukes Choice
(Bethlehem /Polydor)
Re-incarnation Of A Lovebird
(Bethlehem /Polydor)
East Coasting
(Bethlehem /Polydor)
Tonight At Noon
(Atlantic/Atlantic)
Tijuana Moods (RCA/RCA)
Mingus Oh Yeah
(Atlantic/Atlantic)
Blues & Roots
(Atlantic/Atlantic)
Mingus Ah-Um
(Columbia/CBS - Realm)
Mingus Dynasty
(Columbia/CBS)
Charles Mingus Presents
Charles Mingus
(Barnaby CBS/Barnaby CBS)
Charles Mingus
(Barnaby CBS/Barnaby CBS)
Mingus Re-visited (T rip / )
Town Hall Concert
(United A rtis ts / )
Mingus, Mingus, Mingus,
Mingus, Mingus
(Im pulse/Im pulse)
The Black Saint & The Sinner
Lady (Im pulse/Im pulse)
Mingus At Monterey
(Fantasy/ )
The Great Concert Of Charles
Mingus (Prestige/Am erica)
Mingus Moves (A tlantic/A tlantic)
Changes One (A tlantic/A tlantic)
Changes Two (A tlantic/A tlantic)
Mingus At Carnegie Hall
(Atlantic/Atlantic)
George
Mitchell
George M itchell (roen 1899. u
Louisvilleu, Kentucky) bio je ta le n ti
ran truba i trom bonist ije je
strastveno m uziciranje dvadesetih i
tridesetih godina obogatilo nekoliko
orkestara od imena i osiguralo
mu veliko potovanje poklonika i
kolega-glazbenika. Jedina je teta
to je bio suvrem enik superiornih
trubaa poput Kinga O livera (->),
Louisa Arm stronga (->) i Henryja
Red A llena (->). Trubu je poeo
svirati u 12. godini, nastupao je u
m instrel-predstavam a. Godine 1919.
doao je u Chicago gdje je svirao s
raznim lokalnim jazz-glazbenicim a,
ukljuujui Tonyja Jacksona i Tub-
byja Halla. Oko dvije godine proveo
je na turnejam a, a potkraj dvadese
tih godina suraivao je s orkestrom
C arrolla Dickersona, zatim s Docom
Cookom (u tri navrata), Jim m ijem
Nooneom (-), Lil Arm strong i
drugim a. Pridruio se prvom ve li
kom orkestru Earla Hinesa (-).
Prije toga stekao je zavidnu a firm a
ciju kao diskografski izvoa u
grupam a New O rleans W anderers i
Bootblacks (Johnny Dodds & Kid
Ory) na snim kam a Perdido Street
Blues, Papa Dip, Mad Dog i Gate
Mouth, te kao lan grupe Red Hot
Peppers Jelly Roll M ortona (-)
(Jelly Roll Morton, Vols 2, 3, 4), u
kojoj je M itchellovo um ijee prvog
trubaa i solista dolo do velikog
izraaja, naroito u klasinim M or-
tonovim skladbam a The Pearls,
Dead Man Blues, Grandpas Spel
ls i Steamboat Stomp. Godine
1929-1931. snim ao je s Hinesom
142
(The Indispensable Earl Hines, Vol
1 ) - iako su mu, zaudo solistiki
istupi (barem na ploi) bili ogranie
ni. Napustivi Hinesa svirao je u
klubovim a, a zatim je napustio
glazbu kao profesiju i postao ku rir u
banci. Povremeno je nastupao za
ikaki WPA Band. Posljednji anga
man imao je 1934. u Gold Coast
O rchestra Freddieja W illiam sa. Za
svoje ka rije re snim ao je i s ansam
blom C ookies G inger Snaps, s
Luisom Russellom (->), Nooneom,
Richardom M. Jonesom . Umro je u
svibnju 1972. u Chicagu.
Diskografija:
Jelly Roll Morton & His Red
Hot Peppers/New Orleans
Jazzmen, Vols 2-4
(RCA Victor - Francuska)
Johnny Dodds & Kid Ory
(C olum bia)/
Johnny Dodds With Kid Ory
(Philips)
The Indispensable Earl Hines,
Vol 1 (1929-1939)
(RCA Victor - Francuska)
Roscoe
Mitchell
A rt Ensemble
-*
of Chicago
Hank Mobley
Tenor-saksofonist Hank Mobley, ro
en 1930. u G eorgiji, jedna je od
p o tcije n je nijih linosti jazza vje ro
jatno zbog toga sto je njegov veliki
talent bio u suprotnosti s prevlada
vajuim trendovim a. Na vrhuncu
hard-bopa, kada se energian p ri
stup sm atrao prednou, M obleyjev
je ton bio relativno blag, a zaoblje
nim zvukom mogao je svirati izuzet
no profinjeno. Jedan od prvih albu
ma, (Hank Mobley & His All Stars),
ukazuje na njegov problem : Mo-
bleyjevo m uziciranje zasjenjeno je
dinam inijim sviranjem M ilta Jack
sona, Horacea S ilvera i A rta Bla-
keyja. U bluesu Lower Stratosphere
M obley je oputeniji i n e predvidlji-
viji. Nakon suradnje s Maxom
Roachom i Dizzyjem G illespiejem ,
M obley se 1955. naao u prvoj
postavi Jazz M essengersa. U sklad
bi Creepin In (Horace Silver & The
Jazz Messengers) ostvario je svoj
najbolji solistiki istup do toga
trenutka, dem onstrirajui jedinstven
osjeaj za ritam i kom pleksne ideje.
Interpretacije balada poput Alone
Together (The Jazz Messengers At
The Cafe Bohemia) ili Silvers Blue
(Silvers Blue) obojene su m elanko
lijom . Tipino energian troboj
(Blowing Sessions) s eksplozivnim
Johnnyjem G riffinom i Johnom Col-
traneom nije bio njegov forte i nije
mu om oguio da pokae svoju
prom iljenu, suzdranu konstruk
tivnost.
Do 1960. M obleyjevi su album i za
Blue Note postigli ravnoteu njego
vih nem odernih osobina, a lirski
tretm an skladbe The More I See
You (Roll Call) i p rom iljeni attack u
This I Dig Of You (Soul Station)
vrhunac su njegove kreativnosti.
TIlC I A tSt ( A H*CCTt
The .Moilcm J j i z z (Juiirtct
WANK MOBLEY
Hank M obley And His A ll Stars The Last Concert (Atlantic): 22
(Blue Note): ra n i Hank. godine profinjene glazbe.
Razdoblje s M ilesom Davisom, kvartet s M iltom Jacksonom (Milt
kada je zam ijenio Johna Coltranea, Jackson) predstavlja Lewisa uglav
rezu ltira lo je prekrasnom izvedbom nom u ulozi pratitelja, iako je on
I Thought About You (Someday My preuzeo vodstvo u trenutku kada je
Prince Will Come), m atovitim No grupa dobila zajedniko ime.
Bluesom (Miles Davis At The Carne M ilt Jackson roen je 1923. u
gie Hall) i odlinim , d o sjetljivim Detroitu, a do 1945. afirm irao se kao
m elodijskim solom u Oleo i So What
prvi be-bop vibrafonist. Njegova
(Friday & Saturday Nights At The
prva ostvarenja u malim sastavima
Blackhawk). U posljednjih 10 godina Dizzyja G illespieja tonski su slabo
M obley je vrlo m alo snim ao; u tom, snim ljena na ploama, pa instru
za saksofoniste izazovnom razdo m ent zvui kao da se udara po nizu
blju, ponovno se doim ao usam lje boca za m lijeko, ali Jacksonovo
nikom. m ajstorstvo u novom idiomu izbija
jasno i glasno (The Greatest Of
Diskografija: Dizzy Gillespie i In The Beginning).
Hank Mobley & His All Stars Snim anja s Theloniousom Monkom
(Blue N ote/Blue Note) pokazala su da je Jackson jedan od
Horace Silver & The Jazz rije tkih zapaenih interpreta glazbe
Messengers tog jedinstvenog genija; naroito su
(Blue N ote/Blue Note) dobre izvedbe Genius of Modern
The Jazz Messengers At The Music, Eronel i Criss Cross, a I
Cafe Bohemia Mean You je rem ek-dielo.
(Blue N ote/Blue Note) Pod imenom Modern Jazz Quartet
Horace Silver, Silvers Blue (John Lewis, M ilt Jackson, basist
( /E pic CBS) Percy Heath i prvobitno Kenny
Blowing Sessions Clarke, bubnjevi) grupa se specijali
(Blue Note/Blue Note) zira la za kolektivnu im provizaciju,
Roll Call lom ei m elodije i obraujui ih
(Blue N ote/Blue Note) fleksibilnom meuigrom instrume
Soul Station nata. Lewis je bio elegantan i
(Blue Note/Blue Note) precizan vodi, tem e ljit poznavatelj
No Room For Squares evropskih glazbenih oblika, zanima
(Blue N ote/Blue Note) jui se iznad svega za formu.
Miles Davis: Veina kritika upuenih MJQ-u od
Someday My Prince Will nosi se na Lewisa kao pretjeranog
Come (Columbia/CBS) klasiara, nedovoljno muevnog
At The Carnegie Hall m inijaturista jalovog stila, itd. No,
(Columbia/CBS) za 22-godinje suradnje grupa je
Friday & Saturday Nights At o stvarila mnoge neprolazne vrijed
The Blackhawk nosti, a usporedba sa slinom
(Columbia/CBS) skupinom komornog jazza, Return
To Forever Chica Coreae, pokazuje
koliko je MJQ bio superiorniji u
postizavanju ugoaja i kom binira
The Modern nju swinga i rafiniranosti. Razvoj
crnake m ilitantnosti pridonio je
Jazz Quartet negiranju nezaobilazne MJQ-ove
uloge u uvoenju jazza na etablira
ne koncertne podije, s tamnim
John Lewis, glazbeni voa MJQ-a, odijelim a, pristojnim maniram a i
roen je 1920. u lllinoisu, a glazbu i ozbiljnou prezentacije.
antropologiju studirao je na Univer Kada je Clarkea zam ijenio m irniji
sity of New Mexico. Na njegova Connie Kay, vie perkusionist nego
klaviristika ostvarenja u boperskim bubnjar, koji se specijalizirao za
etrdesetim godinam a obino se m etlice i nezam jetljivo kuckanje po
zaboravlja, iako je u nekoliko navra inelam a, MJQ je poprim io svoj
ta pratio C harlieja Parkera (The definitivan oblik. Izvodei nekoliko
Savoy Sessions i The Definitive verzija Lewisovih skladbi, fuge po
Charlie Parker, Vol 5), svirao i pisao put Vendome i Concorde ili prekra
aranm ane za veliki orkestar Dizzy- sno strukturirane Django, Milano,
ja G illespieja (In The Beginning i Fontessa i Sun Dance, MJQ je esto
The Greatest Of Dizzy Gillespie) i obraivao i standarde poput Softly
napisao prekrasnu skladbu After As In A Morning Sunrise, Night In
noon In Paris za album Genesis Tunisia i How High The Moon. Kako
Sonnyja Stitta i J. J. Johnsona. se s godinam a razvijala njihova
Njegov kla viristiki udar izuzetno je tehnika i m eusobna povezanost,
raspoznatljiv, a u vje rljiv osjeaj za tako je i repertoar bio prezentiran
blues protutea je njegovom istan na sve uglaeniji nain. Ustupljeno
anom sm islu za strukturu. Prvi je vie prostora Percyju Heathu, s
 obzirom da mu je ton ovrsnuo, dok
se o efikasnosti Connieja Kaya
moe bolje prosuditi po m uziciranju
u okviru grupe, nego po komadima
za metlice poput La Ronde i Drums
(Night In Tunisia). O sjeajna tem a
Cortege (One Never Knows) postie
emocionalni vrhunac zahvaljujui
prekrasno artikuliranoj Kayovoj d i
namici i provaljuje u pljusak inela
pod odmjerenim nizom sum ornih
Jacksonovih akorda; kompletan je
album remek-djelo evokativnosti, a
Lewis ga je napisao za film Sait-On
Jamais kojega se radnja odvija u
Veneciji. The Golden Striker klasi
na je skladba, dok Three Windows,
trostruka fuga, funkcionira kao vi
carski sat. Jacksonovi skladateljski
doprinosi najbolje su predstavljeni
temom Bag's Groove (Modern Jazz
Quartet, Night In Tunisia i The Last
Concert, a izvan MJQ-a, s M ilesom
Davisom i Monkom (Tallest Trees),
The Martyr pokazuje njegovo lirsko
umijee u polaganom tempu (The
Legendary Profiel). Godine 1974.
Jacksonov je odlazak izazvao raz
laz MJQ-a, to je obiljeeno jednim
od najboljih albuma koji je, u stvari,
saetak svih dostignua grupe (The
Last Concert).
Diskografija:
John Lewis, Charlie Parker:
The Savoy Sessions
(Savoy/Savoy)
The Definitive Charlie Parker,
Vol 5 (Verve/M etro)
John Lewis, Dizzy Gillespie:
In The Beginning
(Prestige/Prestige)
The Greatest Of Dizzy
Gillespie (RCA/RCA)
John Lewis, Sonny Stitt:
Genesis (RCA/RCA)
Improvised Meditations
(Atlantic/Atlantic)
Music For Brass (C olum bia/ )
Milt Jackson:
Milt Jackson
(Blue Note/Blue Note)
Thelonious Monk, Genius Of
Modern Music
(Blue Note/Blue Note)
Miles Davis, Tallest Trees
(Prestige/Prestige)
Second Nature (Savoy/Savoy)
Opus De Funk
(Prestige/Prestige)
Plenty, Plenty Soul
(Atlantic/Atlantic)
The Art Of Milt Jackson
(Atlantic/Atlantic)
The Best Of The Modern Jazz
Quartet
(A tlantic/A tlantic)
The Last Concert
(A tlantic/A tlantic)
Miff Mole
Irving M ilfred Miff Mole (roen
1898. u Rooseveltu, Long Island,
New York) bio je jedan od najutje
ca jn ijih trom bonista dvadesetih go
dina, u desetljeu u kojemu je, s
Jackom Teagardenom (->), Jim m y-
jem H arrisonom (->) i nekolicinom
drugih, pridonio da trom bon posta
ne znaajan solistiki instrum ent
jazza, in d ivid u a ln iji nego ranije.
M oleova prednost bila je u tehni
kom um ijeu; bio je m anje ekspresi
van od ostalih trom bonista, ali po
e leganciji fraze i izvedbe su p e rio r
niji od veine njih.
U jedanaestoj godini zapoeo je s
violinom koju je uio tri godine.
Svirao je i kla vir - u stvari, prvi put
je javno nastupio kao pratitelj
projekcija nijem ih film ova. Prvi pro
fesionalni angam an kao trom bo
nist im ao je s C harliejem Randal-
lom (koji ga je poduavao). Nakon
dvije godine suradnje s Randallom,
p ridruio se grupi O riginal M em phis
Five. Izmeu 1921. i 1922. snim ao je
s Ladds Black Aces (Ladds
Black Aces, Vols 1-3). Rije je o
pseudonim u to ga je OMF koristio
na ploama. M oleovo m uziciranje
na snim kam a LBA, poput Sister
Kate, Two-Time Dan i All Wrong,
pokazalo je njegovo savrenstvo i
sposobnost da in sp irira ovu i druge
grupe. (OMF je snim ao i pod drugim
im enima, npr. Tennessee Tooters i
O riginal Tampa 5.) Mole je p riv re
meno napustio OMF da bi na
Zapadnoj obali nastupao s orke
strom Abea Lymana, ali se zatim
ponovno p ridruio OMF-u.
Nakon suradnje s raznim drugim
sastavim a, prisno je suraivao s
kornetistom Redom Nicholsom (->).
Zapaeno je obogatio glazbu Ni-
cholsovih Five Penniesa (Red Ni
chols & His Five Pennies 1926-1928)
i jo jedne grupe koja je postojala
samo u studiju za snim anje, a koje
su M ole i Nichols bili najvanijim
lanovim a (The Charleston Chasers
lanom orkestra Bennyja Goodma-
na (1942-1943). Sudjelovao je na
brojnim Condonovim koncertim a u
Town Hallu (The Eddie Condon
Concerts Town Hall 1944-45 Featu
ring Pee Wee Russell), a 1944.
snim ao je s vlastitim Nicksieland
Bandom (Trombone Scene). Grupa
se p reselila u njujorki jazz-klub
Nicks, u kojemu je Mole svirao
etiri godine (1943-1947).
Nekoliko godina proveo je u Chica
gu gdje je vie puta bio operiran.
M iff Mole, koji je 1961. um ro u New
Yorku, proveo je posljednje godine
ivota uglavnom u profesijam a koje
nisu im ale veze s glazbom.
Diskografija:
Various (Including Miff Mole),
Tresaurus Of Classics, Vol 2
(Columbia/CBS)
Ladds Black Aces, Vols 1-3
( /Fountain)
Red Nichols & His Five Pennies
(1926-1928)
(MCA Coral - Njemaka)
The Charleston Chasers
(1925-1928)
( /VJM)
Various (Including Miff Mole),
That Toddlin Town -
Chicago (192628)
( /Parlophone)
Eddie Condon, Jam Sessions At
Commodore
(C om m odore/Ace of Hearts)
The Eddie Condon Concerts
Town Hall 194445 Featuring
Pee Wee Russell
(C hiaroscuro/ )
Grachan M oncur ili, trom bonist nove kole. M oncur II bio je
kontrabasist grupe Savoy Sultans iz tridesetih godina.
0
<i><- *->>,,,
Grachan
Moncur III
Roen 1937. u New Yorku, Grachan
M oncur III sin je basista grupe
Savoy Sultans. Nakon suradnje s
Rayem Charlesom i Jazztetom Arta
Farm era i Bennyja Golsona, Mon
cur se pridruio Jackieju McLeanu i
pojavio na njegovom prijelom nom
albumu One Step Beyond. Povezan
s Blue Note kolom mladih gla
zbenika, pripadnika druge generaci
je avangarde, nastupa kao suradnik
Herbieja Hancocka na albumu My
Point Of View i izvodi estok solo u
skladbi King Cobra. Na sam ostal
nom albumu Evolution prati ga
prim jeren ansambl (McLean, Lee
Morgan, Bobby Hutcherson i Antho
ny W illiam s), a skladbe - sve
M oncurove - obuhvaaju irok ra
spon pristupa, od slobodne i zlokob
ne naslovne teme, do konvencional-
nije Monk In Wonderland. Svirao je
drugi trom bon, uz Roswella Rudda,
u grupi A rchieja Sheppa s kraja
ezdesetih godina pokazao se oito
trad icio n a ln ijim od Rudda. Slijedei
M oncurov album, New Africa, vrlo
je m elodian, a skladba When,
nadahnuta zauujuim bubnjanjem
Andrewa Cyrillea, postala je skrom
nijim jazz-hitom . Njegovo najnovije
ostvarenje s Jazz Com posers Orc
hestra (Echoes Of Prayers) rekvijem
je za Luthera Kinga, Medgera

Big Band Bags 1925-1928). Suradnja M olea i Ni-

(M ilestone/Milestone) cholsa predstavljena je u najboljem a';
Big 4 At Montreux izdanju na snim kam a Miffa M olea i V
(Pablo/Pablo) njegovih Little M olersa, 1928 (That
Big 3 (Pablo/Pablo) Toddlin Town - Chicago 1926-
Modern Jazz Quartet: -1928), uz izvanrednu asistenciju
'f * v
First Recordings (P restige/ ) ostatka ansambla: Frank Tesche-
Fontessa (A tlantic/A tlantic) m acher (->), Joe Sullivan (->),
Us s ' ;
Pyramid (A tlantic/A tlantic) Eddie Condon (->), Gene Krupa
One Never Knows ( ^ ) . Svirao je s Rogerom VVolfeom 4,#*<><><<">>< ><> <,c. '
(Atlantic/Atlantic) Kahnom (1926-1927), kao trom bo
Lonely Woman nist studijskog orkestra radio-stani-
(Atlantic/Atlantic) ce WOR, zatim je devet godina pro
Night In Tunisia veo kao studijski glazbenik NBC-a.
(Atlantic/Atlantic) Godine 1938. p ridru io se orkestru
At Music Inn Paula W hitemana (-<) u kojemu je
(Atlantic/Atlantic) ostao dvije godine. Godine 1940.
Blues At Carnegie Hall snim ao je s Eddiejem Condonom
(Atlantic/Atlantic) (Jam Sessions At Commodore), a
Sheriff (A tlantic/A tlantic) vrsno m uziciranje u skladbi iz etiri
The Legendary Profile dijela, A Good Man Is Hard To Find,
(Atlantic/Atlantic) pokazalo je da dugo bavljenje
Modern Jazz Quartet studijskim radom nije otupilo njego
(Atlantic/Atlantic) vu dezistiku otricu. Whitemana
The Art Of The Modern Jazz je napustio zbog bolesti, ponovno je
Quartet (A tlantic/A tlantic) radio za NBC, a zatim je postao

143

Echoes Of Prayer (JCOA Virgin):
trom bonist je na redu.
Eversa i Marcusa G arveyja s tm ur
nom atmosferom i naslagam a riffo-
va. Djelo ima nekoliko stavaka, a
M oncurov trom bon odluno je
eksponiran na poetku i na kraju
ovog homogenog i efektnog djela.
Diskografija:
Evolution
(Blue N ote/Blue Note)
New Africa ( /BYG - Francuska)
Echoes Of Prayers
(JCOA/JCOA Virgin)
Thelonious Monk
Roen 1920, ovaj je kla virist i
skladatelj jedna od istaknutih, ne
zaobilaznih linosti m odernog jazza
- pa ipak, na stanoviti nain ostaje
na m arginam a svake kole. Uz
Parkera, G illespieja, Powella, C hri
stiana i Clarkea, Monk je bio jedan
od pionira be-bopa, no njegova je
originalnost tolika, da svaka nova
generacija u njegovom konceptu
harm onije, ritm a i strukture nalazi
drukiji izazov. Fama ekscentrika
koji raspolae prividno am aterskom
klaviristikom tehnikom d rala ga je
u relativnoj opskurnosti sve do
pedesetih godina, kada je hard-bop,
u pozadini neobinih Monkovih e
ira i va rljivo g nabadanja po kla vi
jaturi, otkrio d iscip lin ira nu logiku.
Njegov kvrgav, disonantan klaviri-
stiki stil izbjegava pre d vid ljivo st i
poput skalpela otkriva osnovne
strukture. U standardu poput Sweet
And Lovely (Thelonious Monk) za
obilazi sentim entalnost ugraujui
harm onijski slijed skladbe Tea For
Two, prom jenam a tempa i trave sti
jom rom antinog koncerta, u potrazi
za zavrnim akordom.
Monkove skladbe podruguju se
zaeerenosti i praktiki su nesa
vladive. Dom iljato zapletene, one
su pravi la b irin t za te stira n je m ato
vitosti i sposobnosti im provizatora.
Mysterioso ima dionice walking
bassa koja, odsvirana na klaviru,
ostavlja sasvim drukiji dojam. In
terpretacije M onkovih skladbi zahti
jevaju tem atian pristup, u emu
uspijeva tek nekolicina jazz-glazbe-
nika. Bubnjar A rt Blakey i vibrafo-
nist M ilt Jackson dvojica su n a jra n i
jih i n a jp rim je ren ijih Monkovih su
radnika (Genius Of Modern Music).
Tenor-saksofonist Sonny R ollins d i
je li s Monkom isti sm isao za humor
i konstruktivno razm ilja, pa njihova
suradnja (Brilliance i Sonny Rollins,
Vol 2) odie nenadmanom snagom
koja nedostaje raspojasanom John-
nyju G riffinu (Thelonious In Action).
Pedesetih godina Monk je imao
ugovore s danas rasputenom eti
ketom Riverside za koju je esto
snim ao. Postoje gom ile verzija
skladbi Epistrophy, Round Midnight,
Blue Monk, Monks Mood, Little
Rootie Tootie, I Mean You i Off
Minor, u rasponu od solo-klavira do
velikog orkestra. Na koncertu u
Town Hallu (In Person) nastupio je
orkestar od deset lanova, koji je
unisono izvodio gotovo sluajno
harm onije i svingao poput trom e
Hanibalove karavane slonova. Usa
mljen, neukraen Monk moe se
uti na albumu Pure Monk.
Meu ostalim izuzetnim susretim a
nabrajam o one s Johnom Coltra- Thelonious Sphere Monk, jedan od u te m e ljite lja be-bopa i
neom (Thelonious Monk & John n a jistaknutijih skladatelja i stilista klavira u jazzu.

m vm tD i I Coltrane) - veliko iskustvo za sve With Thelonious Monk

znaajnijeg tenor-saksofonista, te s
dinam inom skupinom A rta Blakey-
ja (Art Blakey's Jazz Messengers
'W U J Y v jL b With Thelonious Monk), gdje skoko-
vite m jere savreno nadopunjuju
YV J J U lL c akcente klavira. Potkraj pedesetih
godina Monk je osnovao stalni
kvartet s C harliejem Rouseom na
tenor-saksofonu, no najbolji su a l
bumi nastali s gostim a poput Harol-
da Landa (In Person) i Thada
Jonesa (Brilliance). Pretjerana eks-
poniranost za p rijetila je da uni
ti do jm ljivo st Monkove glazbe, ali
on nipoto nije na kraju snaga - kao
to pokazuju snim ke iz sedam dese
tih godina (Something In Blue i The
Man I Love).
Snano je utjecao na druge k la viri
ste - Randyja Westona, Cecila
Taylora, Stana Traceyja - a njegov
se utjecaj jo osjea.
Diskografija:
Genius Of Modern Music
(Blue N ote/Blue Note)
Thelonious Monk (Prestige/
Prestige)
Pure Monk (M ilestone/M ilestone)
Thelonious Monk & John
M onk's Music (R iverside): m ajstor m odernog jazza, zajedno s kapom, Coltrane (M ilestone/M ilestone)
naoalim a i prevozom . S viraju Hawkins i Coltrane. Art Blakeys Jazz Messengers
(Atlantic/Atlantic)
In Person (M ilesto.ie/M ilestone)
Brilliance (M ilestone/M ilestone)
Something In Blue (Black Lion/
Black Lion)
The Man I Love (Black Lion/
Black Lion)
J. R. Monterose
Tenor-saksofonist J. R. Monterose.
roen 1927. u Detroitu, stekao je
iskustvo u radu s Charlesom Mingu-
som, Kennyjem Dorhamom i Hora-
ceom Silverom , ali je u 28 godina
snim io samo tri samostalna albuma.
Jedini koji se jo moe nabaviti,
Straight Ahead, ujedno je i najbolji -
prekrasno ostvarenje po bilo kojem
kriteriju . U biti hard-boper Rollinso-
va stila. M onterose od prvih nota
naslovne skladbe svira velikim au
toritetom , uspinjui se do klimaksa
artikuliranom snagom; nakon sola
klavirista Tom m yja Flanagana upu
ta se u dijaloge s briljantnim
bubnjarem Peteom La Roccom. Val
cer Chafic pokazuje sve intenziv-

144
nije liderove figure, s pratnjom u
maniri pitanja i odgovora, dok u
izvedbi teme Green Street Scene
kree nadahnut dinam inom ri-
tam-sekcijom. Danas ivi u B elgiji, a
svoj talent pokazuje i na gitari.
Diskografija:
Straight Ahead (Xanadu/ )
W es
Montgomery
Roen 1925. u Indianopolisu, gitarist
Wes Montgomery nije naputao svoj
rodni grad sve do 34. godine, kada
ga je uspjeh njegove brae, Buddy-
ja i Monka (Mastersounds), uinio
traenim glazbenikom. M ontgom ery
se zapravo afirm irao ve svojim
prvim albumima koje je kritika
oduevljeno pozdravila kao najbolje
sviranje na gitari nakon C harlieja
Christiana. Prvo i najbolje ostvare
nje, Beginnings, pokazuje sve oso
bine njegova stila: pasae u oktava
ma u zauujuoj temi Finger
Pickin', lirski pristup u kom binaciji
sa arkim, tamnim tonom u skladbi
Old Folks. Montgomery je bio neobi
an utoliko to nije koristio trzalicu,
ve je vie volio ton to ga je
dobivao svirajui palcem. Z ahvalju
jui entuzijazmu Cannonballa Ad-
derleyja potpisao je ugovor s tv r
tkom Riverside, pa je veina njego
vih najboljih ostvarenja snim ljena
za tu etiketu. Mnoga njegova sola
izvedena su na slian nain: melo-
dijske pasae razvijaju se do tutnja-
juih pasaa u akordim a i oktava
ma Airgun, Four On Six (While
Were Young). Naslovna, raskona
izvedba bez pratnje predstavlja
bogat barunast ton u najboljem
izdanju. Kao i veina prirodnih
jazz-glazbenika, odlino se snala
zio u bluesu i raspolagao je ini se
neiscrpnom sposobnou perm uti-
ranja uobiajenih kadenca na nov
Wes And Friends (M ilestone): M ontgom ery, n a ju tje ca jn iji g ita rist
nakon Charlieja C hristiana, um ro je 1968.
nain, iznevjerujui oekivanja iz
nenada plasiranim akordom. Kasni
ji album i uspjeno su u je dinili
M ontgom eryja s M iltom Jacksonom
i Georgeom Shearingom (Wes &
Friends), kao i s Johnnyjem G riffi-
nom na dinam inom albumu (Mo-
vin).
M ontgom eryjev ugovor s tvrtkom
Verve pokazao se katastrofalnim s
dezistike toke gledita; svirao je
u uglaenoj pratnji violina, daleko
od izazovnog konteksta m alih sasta
va, toliko potrebnih njegovim naj
o zb iljn ijim ostvarenjim a. Umro je
1968, u 43. godini.
Diskografija:
Beginnings
(Blue N ote/Blue Note)
While We're Young
(M ilestone/M ilestone)
Wes & Friends
(M ilestone/M ilestone)
Movin
(M ilestone/M ilestone)
James Moody
Roen 1925, m ultiinstrum entalist
James Moody poeo je snim ati u
velikom orkestru Dizzyja G illespie-
ja. Kao pouzdan suradnik, M oody je
u razdoblju be-bopa svirao s mno
gim velikanim a, ukljuujui Tadda
Damerona, Ala Haiga, Howarda
McGheeja i M ilta Jacksona, iako u
njegovom m uziciranju im a izravnog
swinga, tipinog za raniju epohu
jazza. Godine 1949. pjeva King
Pleasure snim io je vokalnu verziju
njegovog tenoristikog sola u sklad
bi Im In The Mood For Love koja je
postala hit, a Eddie Jefferson pje
vao je Moodys Workshop i Ive Got
The Blues.
Pria o Moodyju p re tvo rila se
zatim u pustolovinu: boravak u
Evropi; fiziki slom; muan povratak
na scenu pri emu se usavravao Jam es M oody, jedan od n a jp o tcjen je n ijih i n a jpostojanijih flautista, alt
na alt-saksofonu i flauti. Godine i tenor-saksofonista. Prvoborac be-bopa.
Wes M ontgom ery, tienik pokojnog Cannonballa Adderleyja.
Postao je legendom.

Moody And The Brass Figures
(Milestone).
1963. ponovno je svirao s Gil-
lespiejem.
Uvijek profesionalan, M oody je
svinger na tenor i alt-saksofonu, te
ustar, ugodan fla u tist - bez mu
m ljanja i ispraznih akrobacija.
Diskografija:
James Moody (Prestige/Prestige)
Moodys Workshop
(Prestige/Xtra)
The Beginning & End Of Bop
(Blue N ote/Blue Note)
Dizzy Gillespie, Trumpet
Masters ( /Vogue)
Dizzy Gillespie, Something Old,
Something New ( /P hilips)
James Moody, Group Therapy
( /DJM)
Lee Morgan
Roen 1938. u P h ila d e lp h iji , truba
Lee Morgan ustrijeljen je 1972.
ispred kluba Slugs u kojemu je
nastupao - i tako je jazz prikraen
za jednog od svojih najugodnijih
izvoaa. Morgan je postao profe
sionalac p rije petnaeste godine
ivota, a u sedamnaestoj se p rid ru
Pokojni Lee M organ, velika nada m oderne trube, tragino umoren.
Bivi lan Jazz M essengersa i voa vlastitih grupa.
146
io velikom orkestru Dizzyja G ille
spieja. Njegovi prvi album i za Blue
Note pokazuju strahovit zanos i
eksplozivnu pirotehniku, bez mnogo
rauna o strukturi. Snim ka s Joh-
nom Coltraneom iz 1957 (Blue
Train) pokazuje njegovu izuzetnu
spontanost, a u izvedbi Im Old
Fashioned naznake dubljeg em ocio
nalnog angamana koji se postie
suzdrljivou. Godine 1958. p rid ru
io se Jazz M essengersim a Arta
Blakeyja u kojim a je ostao do 1961. i
ostavio upeatljive tragove.
Raspon njegove tonske raznovr
snosti, prodorni poluventilni efekti
i legato-fraze predstavljeni su u
tem i Its Only A Paper Moon, a
preciznost u najviem registru u
Lester Left Town (The Big Beat).
Potraga za konciznou nastavila
se na odlinim album im a to ih je
snim io sam ostalno ili kao suradnik
Jackieja M cLeana (Leeway) i Way-
nea Shortera (Search For The New
Land), koje obiljeava njegova do
m iljatost i entuzijazam . Godine
1963. izbio je na top-liste albumom
The Sidewinder, odnosno naslov
nom skladbom, 24-taktnim bluesom
s poticajnim bubnjanjem B illyja
Higginsa. U stvari, svaka izvedba
sadri kolosalni ritm iki naboj, a
M organov solo u Totem Pole njegov
THE IDEWInDER
EE MORGAN
The S idew inder (Blue Note):
trubaev najvei hit.
Usprkos vjetim , pouzdanim solim a, Benny M orton ostaje jedan od
n a jp o tcjen je n ijih trom bonista u jazzu.
je najkvalitetniji istup uope. Kao
lid e r kvinteta s m ultiinstrum entali-
stom Benniejem Maupinom (Live At
The Lighthouse) pokazao je da vie
dri do sustavnijeg napretka, nego
do ponavljanja kom ercijalnog us
pjeha skladbe The Sidewinder, a u
etiri duge izvedbe predstavlja svo
ju a rtikuliranu m atovitost. S lije de
e godine jo jedan dvostruki album
(s B illyjem Harperom i Grachanom
Moncurom III) (Lee Morgan), poka
zao je znatnu kolektivnu usaglae-
nost bez gubitka spontanosti u
solim a, te atm osferu eksperim enti
ranja. Zapoevi pod utjecajem
C lifforda Browna, G illespieja i Na
varra, Lee Morgan pronaao je svoj
stil. Njegova sm rt u 33. godini
potvruje tragino pravilo da dobri
trubai umiru mladi.
Diskografija:
John Coltrane, Blue Train
(Blue Note/Blue Note)
The Jazz Messengers, The
Big Beat
(Blue N ote/Blue Note)
The Jazz Messengers, The
Freedom Rider
(Blue N ote/Blue Note)
Leeway (Blue N ote/Blue Note)
Search For The New Land
(Blue N ote/Blue Note)
The Sidewinder
(Blue N ote/Blue Note)
Live At The Lighthouse
(Blue Note/Blue Note)
Lee Morgan
(Blue Note/Blue Note)
Lee Morgan (DJM/DJM)
Benny Morton
U profesionalnoj ka rije ri koja je
zapoela 1924 (u orkestru B illyja
Fowlera), a zavrila neposredno
p rije sm rti, Benny Morton trajn o se
a firm ira o kao jedan od n a jd o slje dn i
jih trom bonista u jazzu. Njegov stil
nije bio spektakularan ni virtuozan.
Izraz nedvosmislen mogao bi
stvoriti dojam da je rije o dosad
nom i nezanim ljivom glazbeniku - a
on to nije bio. Tonski zanosan i
osjeajan, Morton je vrlo vjeto
baratao svojim trom bonom elegant
no frazirajui u baladama a suz
dranom snagom u brim brojevi
ma. Morton je u svakom trenutku
bio glazbenik velikog ukusa, ali mu
nikada nije nedostajalo uzbudljivo
sti koja obiljeava dobar vrui
jazz. Henry Sterling Benny Mor
ton (roen 1907. u New York Cityju)
prvi put je svirao trom bon u ansam
blu kolskih drugova, napustivi
B illyja Fowlera, 1926. se pridruio
Fletcheru Hendersonu (-). Solo u
Jackass Bluesu (1926) (The Fletcher
Henderson Story/The Fletcher Hen
derson Story, Vol 1) nije tipian za
njegovo m uziciranje (u svakom slu
aju ne za ono iz kasnijeg razdo
blja) - buan je gromoglasan i bez
ukrasa. No, kada se 1927. Hender
sonu pridruio zapaeni Jimmy
Harrison (-), Mortonove anse za
izvoenje sola u toku dvogodinjeg
angamana znatno su se redu
cirale.
Svirao je s Chickom Webbom (->)
(1930-1931), ali se 1931. ponovno
vratio Hendersonu i ovaj put ostao
godinu dana, kao zamjena za obo
ljelog Harrisona. U to doba Morto-
nov se stil definirao, kao to
pokazuju sola Clarinet Marmalade i
Sugarfoot Stomp (The Fletcher Hen
derson Story/The Fletcher Hender
son Story, Vol 3). Zatim je uao u
orkestar Dona Redmana (-) u
kojemu je ostao od 1932. do 1937. U
solista neprikosnovenog znaaja
razvio se upravo u tom razdoblju.
Sola s Redmanom, ukljuujui
Exactly Like You, Tea For Two i That
Dallas Man (Don Redman) fino su
zaokruena, lirska i ritm iki uzbud
ljiva. Dok je bio stalni lan Redma-
nova orkestra, snim ao je i s Benom
Pollackom ( ^ ) (Ben Pollack & His
Orchestra 1933-1934), Colemanom
Hawkinsom (->) i Redom Allenom
 (->) (Recordings Made Between
1930 & 1941), te s Bennyjem
arterom (->) (Benny Carter,
1933/Ridin In Rhythm). Od 1937-
-1940. svirao je s Countom Basie-
jem (->). U solistikom pogledu Out
Tlie Window jedini je M ortonov
solistiki doprinos Basiejevom o r
kestru, barem na ploam a (The Best
Ot Basie). Bio je ini se najznaajni
ji kao voa sekcije. Sudjelovao je i
na nekim klasinim snim anjim a
Billie Holiday (->) koja je o rg a n izi
rao Teddy Wilson (-) (The Golden
Years, Vols 1, 2), te na drugim
snimanjima pod W ilsonovim vod
stvom (Teddy Wilson & His All
Stars), pri emu je u brojnim , iako
kratkim istupima, pokazao uobiaje
nu dosljednost.
Godine 1940. p ridruio se svinger-
skom Cafe Society Bandu Joea
Sullivana (-), a zatim je due
razdoblje proveo s Teddyjem W ilso-
nom (1940-1943). Na jednom od
tipinih snim anja Eddieja Condona
iz 1943 (Jam Sessions At Commodo
re) Morton se zahvaljujui svojoj
fleksibilnosti lako uklopio u glazbeni
kontekst, a istodobno je odsvirao
lijepo artikuliran solo u 0 , Kathari-
na. Za II svjetskog rata nastupao je
na Condonovim koncertim a u Town
Hallu. Napustivi Wilsona, svirao je
s Edmondom Hallom (->), zatim je
osnovao vlastiti sastav koji je potra
jao dvije godine (1944-1946). Svirao
je i s orkestrom Raymonda Scotta u
CBS-u, te u orkestrim a poznatih
brodvejskih m juzikla Guys & Dolls,
Silk Stockings i Jamaica. Pedesetih
i ezdesetih godina perm anentno je
bio traen kao studijski glazbenik,
ali s prekidim a za jazz-snim anja i
nastupe. Na snim anju iz sredine
pedesetih godina (Buck Claytons
Band) ostvario je svoju najbolju
baladnu izvedbu uope (I Cant Get
Started), a u Fletcher Henderson
Reunion Bandu izveo je ritm iki
okretan solo u skladbi Wrapping It
Up (The Big Reunion).
Potkraj ezdesetih godina gosto
vao je u Evropi kao lan a ll stars
paketa pod nazivom Top Brass.
Godine 1968. esto je svirao s Wild
Bill Davisonom (->), pa i na odlinoj
snimci Davisonova sastava (The
Jazz Giants), s besprijekornim va ri
jacijama u I Surrender, Dear. Osta
tak karijere proveo je kao aktivni
glazbenik, ukljuujui nastupe s
Bobbyjem Hackettom (->) (1970),
Royem Eldridgeom (->) i W orlds
Greatest Jazz Bandom (kao zam je
na za Vica Dickensona (->)). Meu
snimkama na kojim a se predstavlja
u izvrsnom izdanju osim ve nave
denih nabrajam o one pod vodstvom
Roya Eldridgea (The Nifty Cat), Hot
Lips Pagea (-) (Swing Classics, Vol
2) i Reda A liena (Harlem On
Saturday Night). Sola s Allenom
(naroito King Porter Stomp, Shim-
-Me-Sha-Wabble), te solo u Lime-
house Bluesu sa snim anja pod
vlastitim imenom (Blue Notes
Three Decades Of Jazz, Vol 1,
1939-1949), i saeto de fin ira ju vrlo
originalan M ortonov pristup jazz-
-trombonu.
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 1, 3 (CBS)
Don Redman ( /CBS - Realm)
Ben Pollack & His Orchestra
1933-1934 ( /VJM)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS - Francuska)
Benny Carter, 1933 (Prestige)/
Various (Including Benny
Carter), Ridin In Rhythm
(World Records)
Count Basie, The Best Of Basie
(Decca/M CA - Njemaka)
Billie Holiday, The Golden
Years, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
Various (Including Benny
Morton), Blue Notes Three
Decades Of Jazz, Vol 1 (1939-
1949) (Blue N ote/ )
Various (Including Red Allen),
Harlem On Saturday Night
( /A ce of Hearts)
Eddie Condon, Jam Sessions
At Commodore
(Decca/Ace of Hearts)
Various (Including Hot Lips
Page), Swing Classics, Vol 2
(Polydor/P olydor)
Buck Claytons Band
(Vanguard/Vanguard)
Fletcher Henderson All-Star
Reunion Band, The Big
Reunion
(Jazztone/ )
Roy Eldridge, The Nifty Cat
(M aster Jazz R ecordings/ )
Wild Bill Davison, The Jazz
Giants
(Sackville/Sackville)
Jelly Roll
Morton
K la virist i skladatelj Je lly Roll
(Ferdinand Joseph La Menthe) M or
ton (1885-1941) bio je jedan od
na jo rig in a ln ijih glazbenika u jazzu.
Njegova je glazba jedinstvena, u
njoj se m ijeaju elem enti ragtim ea,
bluesa, opere, lim ene glazbe New
Orleansa, panjolske glazbe i folk-
-songa. Pod utjecajem Scotta Jopli-
na, M ortonove su skladbe vie
tem atske - u jednoj skladbi razvija
ju se dvije ili tri m elodije - no
njegov se pristup razlikuje od Jopli-
nova u nekim vanim p ojedinosti
ma. Morton fin ije i kom pleksnije
koristi harm oniju, a ritam se talasa
po m ehanikim , isprekidanim ragti-
m e-obrascim a. M euigra ruku vrlo
je raznovrsna, naroito rad lijeve
ruke koja a n ticip ira ritam i izvodi
esnaestinske pasae u oktavama.
Metode kojim a je Morton pretvorio
ragtim e p jazz prim je rn o su pred
stavljene na snim ci iz 1939, na kojoj
Morton izvodi izbor Joplinovih rag-
-skladbi (New Orleans Memories).
Druga strana album a sadri pet
klasinih blues-skladbi, M am ies
Blues, Michigan Water Blues, Dont
You Leave Me Here, Buddy
Boldens Blues i Winin' Boy Blues.
Prva M ortonova iskustva s nastupa
u javnim kuama S toryvillea dovela
su ga poetkom stoljea u dodir s
istaknutim profesorima klavira.
Neke od njegovih prvih snim ki
asociraju na m elodije toga razdo
blja - Jelly Roll Blues, Big Fat Ham,
New Orleans Joys, Perfect Rag
(Jelly Roll Morton). Tu je ukljueno i
13 klasinih sola snim ljenih 1923. i
1924. u Gennett studiju, a verziju
King Portera kasnije je preuzeo
Benny Goodman i uinio je swing-
-hitom . Dva Mortonova izuma -
break i riff - postala su vanim
sastavnim dije lo vim a big band
swinga. Bez pravog breaka nema
jazz-sastava, uope se ne moe
svirati jazz. Bez breaka nema
niega. Morton je svjesno istrai
vao nove izraajne mogunosti kla
vira, koristei njegova sazvuja da
stvori dojam orkestra. Klavir uvijek
treba im itira ti jazz-sastav.
Godine 1926. Morton je stao na
elo Red Hot Peppersa, malog
sastava s trubaem Georgeom Mitc-
hellom i klarinetistom Om erom Si-
meonom (izmeu ostalih), a njihove Mr. Je lly (M aestri del Jazz).
snim ke ostaju klasikom stila New Talijansko izdanje.
Orleansa. Nain sviranja trojice
duhaa - truba, klarinet, trom bon - ao u New York, neko je vrijem e
njihovo vieglasno, kontrapunktno nastupao i napokon je u jednom
m uziciranje u odnosu na solista, vaingtonskom klubu zapao u ne
ritm ika elastinost i raznovrsnost, im atinu. Alan Lomax, koji je priku
prirodna kom binacija im p ro vizira pljao folk-m aterijal za Kongresnu
nog i napisanog - sve to pokazuje biblioteku, pronaao ga je 1938. i
da je Morton bio istaknuti skladatelj. nagovorio da svoje verbalne i
Verzije tem a Black Bottom Stomp, glazbene uspomene snim i na plou.
The Chant, Grandpas Spells, Doc Dvanaest album a (The Library Of
tor Jazz ili Jelly Roll Blues (King Of Congress Recordings) sadri esto
New Orleans Jazz) sadre d o prino hvalisavu M ortonovu verziju povije
se suradnika poput Kida O ryja i sti jazza, scaf-pjevanje, blues-pje-
Johnnyja St Cyra, dok na Steamboat vanje, kabaretske izvedbe i pregled
Stompu i Sidewalk Bluesu grupu klaviristikih stilova, a njegova li
pojaavaju Darnell Howard i Barney nost snano dolazi do izraaja. Jelly
Bigar. Osim s Red Hot Peppersi- Roll Morton bio je veliki dendi,
ma, Morton je snim ao i duete s
kornetistom Kingom O liverom (King
Porter Stomp, Tom Cat Blues, 1924)
koji su kasnije potakli suradnju
Louisa Arm stronga i Earla Hinesa
(Louis Armstrong & King Oliver). Na
jednoj kolekciji snim ki grupe New
Orleans Rhythm Kings iz 1923.
Morton nastupa u nekoliko izvedbi , jflir m u
ukljuujui Clarinet Marmalade, Mr
Jelly Lord, London Blues i Milen-
M B T M
The Library of Congress
burg Joys. Mournful Serenade iz
vedba u triju s Mortonom, Simeo-
nom i trom bonistom Geechyjem i'r i v m u fK 1
Fieldsom, rem ek-djelo je pastelne
I i rinosti i odudara od ivahnog
Shreveport Stompa (Stomps & Joys
i King Of New Orleans Jazz). L ib ra ry of Congress Recordings
Poetkom depresije Morton je oti (Classic Jazz Masters).
Je lly R oll M orton 1923-24 (Classic Jazz). Prve grupne snimke
istaknutog skladatelja.
147
izvrstan igra bilja ra i enskar, ali
iznad svega izuzetan glazbenik.
Fascinantan album snim ki na meha
nikom klaviru (Jelly Roll Morton) iz
1924. prikazuje sutinu njegovih
skladbi.
Diskografija:
New Orleans Memories
(Commodore/Fontana)
Jelly Roll Morton
(M ilestone/M ilestone)
King Of New Orleans Jazz
(RCA Victor/RCA Victor)
Louis Armstrong & King
Oliver (M ilestone/M ilestone)
New Orleans Rhythm Kings
(M ilestone/M ilestone)
Stomps & Joys (RCA V ic to r/ )
The Library Of Congress
Recordings (Classic Jazz
M asters/C lassic Jazz Masters)
Jelly Roll Morton ( /DJM)
trom bonist Dan Minor, saksofonist-
-kla rin e tist Eddie Barefield i basist
W alter Page. Sve kvalitetniji Bennie
Moten Band irio je glas velikoorke-
stralnog Kansas City jazza sve do
liderove sm rti (1935,). Prva postava
orkestra Counta Basieja bila je
sastavljena mahom od lanova po
sljednje verzije Motenova ansam
bla.
Diskografija:
Bennie Motens Kansas City
Orchestra 1923-1925
( /Parlophone)
Bennie Motens Kansas City
Orchestra, Vols 1-5
(RCA Victor - Francuska)
Gerry Mulligan

Bariton-saksofonist Gerry M ulligan

roen je 1927. na Long Islandu, a
ve u svojim tinejderskim godina
Bennie Moten ma pisao je aranm ane za velike
orkestre Elliota Lawrencea, Clau-
dea T hornhilla i Genea Krupe.
Bennie Moten (roen 1894. u Kan Napisao je skladbe Jeru, Rocker i
sas Cityju, M issouri) zapoeo je na Venus De Milo za utjecajan sastav
klaviru, preao je na bariton-sakso- M ilesa Davisa iz 1948. u kojemu je
fon, a u dvanaestoj godini svirao je odsvirao nekoliko dobrih sola na
taj instrum ent u om ladinskom brass bariton-saksofonu (Brith Of The ge njene osobine kasnije oponaa 1954, kada je trom bonist Bob Brook-
bandu (lim enoj glazbi). Nakon po Cool). Godine 1951. snim io je neke ne na Zapadnoj obali. Godine 1952. meyer zam ijenio Bakera, kvartet je
vratka na kla vir poeo je svirati u od svojih najboljih skladbi, poput sn im ili su veinu svog uobiajenog trijum falno nastupio u parikoj Salle
ansam blim a iz Kansas Cityja, a Bweebida Bobbida i Funhouse, s repertoara za tvrtku Prestige, uklju Pleyel. Poput M ulligana i Brook-
zatim je osnovao kvintet koji je na ansam blom od deset lanova koji je ujui M ulliganove skladbe poput meyer je tradicionalist, usprkos
prvim snim kam a - Elephant's Wob ukljuivao dva bariton-saksofona, Line for Lyons, Bark For Barksdale, velikoj harm onijskoj rafiniranosti;
ble i Crawdad Blues (obje su G eorgea W allingtona na klaviru i Turnstile, te nove aranm ane stan njih su dvojica stvo rili vrlo kompati
Motenove skladbe) - postao sekste tenor-saksofonista A llena Eagera darda kao Carioca, The Lady Is A bilnu solistiku-duhaku liniju s
tom (Bennie Moten Kansas City (Gerry Mulligan & Chet Baker). Tramp i najvei hit My Funny izvrsnim Redom M itchellom na ba
Orchestra 1923-1925). Osim Mote- Godine 1952. u Los Angelesu je Valentine (Gerry Mulligan & Chet su i Frankom Isolom na bubnjevima
na iji je klavir pokazivao utjecaj debitirao njegov glasoviti kvartet Baker). Slijedee godine M ulligan (The Fabulous Gerry Mulligan Quar
ragtim ea, lanovi M otenovog sek bez klavira, s trubaem Chetom je na klasinoj verziji skladbe Too tet). U slijedile su razne personalne
steta bili su, uz ostale, kornetist Bakerom, basistom Carsonom Smit- Marvellous For Words (Revelation) izmjene: Brookm eyera je zamijenio
lam m ar Wright, kla rin etist Herman hom i bubnjarem Chicom Hamilto- u grupu uveo alt-saksofonista Lee Jon Eardlay na t^ubi, zatim se
Woody W alder i trom bonist Tha- nom. Nedostatak harm onijske pod Konitza, a na snim anju za tvrtku Brookm eyer vratio sa Zootom Sim-
mon Hayes. Meu snim kam a tog loge klavira pruio je solistim a Capitol vodio je deseterolani sa som, a 1957. Mulligan je vodio oktet
sastava - a uglavnom je rije o veliku m elodijsku slobodu, a M u lli stav u kojemu je svirao araner- s Konitzom, Simsom, Al Cohnom i
Motenovim temam a - ima izvrsnih gan i Baker svira li su jedan drugo ski kla vir i s Bakerom izvodio Allenom Eagerom na snimanju niza
izvedbi kao Tulsa Blues, Vine Street me pratee dionice. Isprepleten veinu sola; upozoravamo i na ne aranm ana B illa Holmana (Re
Blues, Sister Honky Tonk i South. kontrapunkt, uz pratnju uzburkale uobiajenu instrum entaciju od dva velation).
Kada je Motenov ansambl poeo ritam -sekcije obogatio je grupu bariton-saksofona, tube i francu Godine 1958. baritonist je nastupio
snim ati za tvrtku Victor (1926), broj raspoznatljivim zvukom, pa su mno skog roga (Walking Shoes). Godine u film u I Want To Live, a nekoliko
njegovih lanova poveao se na 10 film skih skladbi Johnnyja Mandela,
(postava je ukljuivala saksofonista G erry M ulligan iji je kvartet bez klavira oznaio pedesetih godina ukljuujui i izvrstan Mulliganov
Harlanda Leonarda koji je kasnije sm ionu novinu. Jo uvijek pue u ve liki bariton. solo u pici film a, nalazi se na
vodio odlian jump band, Jacks
W ashingtona i trubaa Paula Web-
stera) White Lightin Blues, Mid
night Mama, Ding Dong Blues i
Moten Stomp (sve na Bennie
Motens Kansas City Orchestra, Vol
1) vrsni su p rim jeri Motenova sasta
va iz 1926-1927. M otenov neak
Ira (Buster) Moten (1904-1965)
nastupao je u sastavu od 1929, a
svirao je harm oniku i klavir. N ajista
knutiji glazbenik koji je takoer
1929. pristupio ansamblu bio je
klavirist W illiam Count Basie (->);
gitarist, trom bonist, skladatelj i
araner Eddie Durham () takoer
se pokazao vanim pojaanjem
skupine (obojica sviraju na Bennie
Motens Kansas City Orchestra, Vol
3 (1929): Motens Blues). Slijedee
istaknute linosti koje su se p rid ru
ile Motenu: truba Oran Hot Lips
Page (->) i pjeva Jim m y Rushing
(->) (obojica 1930) (Bennie Motens
Kansas City Orchestra, Vol 4
(1929-1930): New Moten Stomp).
Kada je ansambl ostvario poslje
dnje snim ke (1932), meu znaaj
nim novopridolim lanovim a bili su
tenor-saksofonist Ben W ebster (->),

148
 albumu njegovog Concert Jazz Ban
da (Gerry Mulligan & The Concert
Jazz Band Live). Predstavljene su
dvije verzije balade Come Rain Or
Come Shine koje suprotstavljaju
lirske pristupe M ulligana i Simsa.
Inspiriran bubnjanjem Mela Lewisa
orkestar je bio vrlo pokretljiv, a u
temi Blueport predstavlja M ulligana
u jednom od njegovih najsvinger-
skijih izdanja na ploi, naroito u 4
i 8-taktnim dijalozim a s Clarkom
Terryjem. Glazbenik koji voli jam
sessione, M ulligan je snim io brojne
albume sa Stanom Getzom, Paulom
Desmondom i Theloniousom Mon-
kom, no trenutno ih nema na tritu.
Mulligan u suvrem enom izdanju
moe se pronai na albumu The
Age Of Steam snim ljenom za tvrtku
A&M, na kojemu nalazim o fo to gra fi
ju nekadanjeg m odela m odernog
dezista (kratka kosa, tam ne naoa
le) sada s dugom kosom i bradom.
Domiljat instrum entalist hrapava
tona, Gerry M ulligan saetak je
oputenog swinga.
Diskografija:
Miles Davis, Birth Of The Cool
(Capitol/Capitol)
Gerry Mulligan & Chet Baker
(Prestige/Prestige)
Gerry Mulligan & Lee Konitz
Revelation
(Blue Note/Blue Note)
The Gerry Mulligan Tentette,
Walking Shoes (C apitol/ )
The Fabulous Gerry Mulligan
Quartet ( /Vogue)
Gerry Mulligan & The
Concert Jazz Band Live
(Verve/Verve)
The Age Of Steam
(A&M/A&M)
Jimmy Mundy
-> Earl Hines
Sunny Murray
Free-bubnjar Sunny M urray roen
je 1937. u P h ila d e lp h iji i sustavno je
stvarao stil bubnjanja da udovolji
potrebama avangardnih lidera po
put Alberta Aylera i Cecila Taylora.
Koristei osnovni bubnjarski kom
plet (inele, koncertni bubanj, bas-
-bubanj i nonu inelu) M urray je u
potpunosti izbjegao konvencionalno
naglaavanje ritma; on je stvarao
naslage ritm a koje su dram atino
opadale i uzdizale se izmeu stalno
prisutnog zvuka inele i nem irnog
koncertnjaka. Avangardna remek-
-djela poput Aylerovog Spiritual
Unity i m aratonske T aylorove sklad
be D. Trad Thats What (Live At The
Cafe Montmartre) znatno su oboga
ena neposustalom bubnjarevom
energijom.
Samostalni M urrayjevi album i po
kazali su skladateljski talent koji je
inkorporirao karakteristike njegovih
bivih lidera, uz pomak u razvoju
koji je nastao iz tako osebujnog
naina sviranja. Izvrstan i o rigina
lan glazbenik u okviru grupe, M ur
ray rijetko so lira i vie voli da
ugoaj i dinam iku svog ansam bla
kontrolira prem a potrebam a grup
nog m uziciranja. Prvi album (Sunny
B ivi A ylerov i Tayiorov bubnjar
Sunny M urray.
Murray) pokazuje njegov odnos s
basistom Alanom Silvom ije m uzi
cira nje gudalom u gornjem registru
takoer moemo sm atrati p io n ir
skim . Snim ka s Aylerom i Don
Cherryjem sadri recitaciju poeme
LeRoi Jonesa Black Art i dugu
M urrayjevu skladbu Justice (Sun-
nys Time Now).
Godine 1968. otiao je u Francusku
i slijedee godine snim io tri album a
s francuskim i am erikim glazbeni
cima. Snim ljene sa septetom, Mur-
rayjeve prodorne teme poput izvan
redne Angel Son, znatno ovise o
in tu iciji vio lin e Alana Silve (Big
Chief). Duga skladba Suns Of Africa
(Homage To Africa) ponovno se
slui gustim kolektivnim teksturam a
a veliki ansambl ukljuuje A rchieja
Sheppa, Lestera Bowieja, Roscoea
M itchella i Grachana M oncura III.
Snimka s kvartetom (An Even
Break) oznauje povratak na rela
tivno normalne izvedbe, u kojim a
M urray ita vlastitu poeziju.
Diskografija:
Albert Ayler:
Spiritual Unity (ESP/ESP)
Prophecy (ESP/ESP)
Vibrations (Arista - F reedom /
Arista - Freedom)
Witches & Devils (Arista
F reedom /A rista - Freedom)
Spirits Rejoice (ESP/ESP)
Bells (ESP/ESP)
New York Eye & Ear Control
(ESP/ESP)
Cecil Taylor:
Into The Hot (Im pulse/Im pulse)
Live At The Cafe Montmartre
(Fantasy/ )
Nefertiti (Arista - F reedom /
Arista - Freedom)
Sunny Murray (ESP/ESP)
Sunnys Time Now (Jihad/ )
Big Chief (Pathe - Francuska)
Homage To Africa (BYG/BYG)
An Even Break (BYG/BYG)
Wild Flowers, The New York
Loft Sessions (D ouglas/ )
Ray Nance
Raymond W illis Nance (roen 1913.
u Chicagu) bio je, poput bivih
kolega iz Ellingtonova orkestra Ty
ree Glenna (->), Harryja Carneyja
(-) i Otta Hardwickea (->), svestra
ni talent. U prvom redu, bio je
prvoklasni truba pod utjecajem
Arm stronga: znao je svirati balade,
blues i brze svingulje. Bio je vjet
i u koritenju gumene sordine,
nastavljajui slavnu trad iciju Elling-
tonovih trubaa koja je zapoela s
Bubberom M ileyjem (-). Osim to
ga, Nance je imao vrlo raspoznatljiv
zvuk kao ja zz-vio lin ist - neku vrst
udne m jeavine sjevernoam eri-
kog jazza i evropske ciganske
glazbe. Bio je korektan pjeva i
otkaen plesa (iako su pothvati
na ova dva posljednja podruja,
naroito u koncertnim izvedbama,
zalazili do granica neobuzdanosti).
Nance, koji je umro 1976, zapoeo
je glazbenu karijeru u g im nazij
skom sastavu, nakon poduka iz
klavira, vio lin e i trube. Godine 1932.
svirao je i pjevao u nonim klubovi
ma Chicaga, predvodio vlastiti sek
stet i nastupao izvan grada. Godine
1937. p ridruio se orkestru Earla
Hinesa (->) u kojemu je ostao
gotovo dvije godine. U slijedilo je
zatim razdoblje (neto due od 12
mjeseci) (1939-1940) s Horaceom
Hendersonom (->), prije kratke pau
ze do ulaska u Ellingtonov orkestar
(potkraj 1940). Prvi Nanceov sni
m ljeni solo datira iz sijenja 1941
(iako je ta snimka objavljena tek
nedavno), kada je Ellingtonov orke
star snim io svoju najtrajniju him
nu, Take The A Train. (Verzija te
skladbe, koja je objavljena na
originalnoj ploi sa 78 o/m , rea lizi
rana je mjesec dana kasnije.) Na
tom drugom term inu u Ellingtono-
vom se orkestru prvi put ula i
Nanceova violina (u skladbi Bakiff
Juana Tizola). Od toga trenutka
* Nanceova truba, violina i glas
redovito su se pojavljivali u eling-
tonijanskom kontekstu, naroito iz
meu 1941. i 1963. Njegov trubaki
doprinos skladbi Pussy Willow
(The Duke 1940) bio je neka vrst
probe - to nas ne treba zauditi
uzmemo li u obzir da je rije o
prvom Nanceovom nastupu s legen
darnom skupinom. No, u bezbroj
drugih sola to ih je Nance izveo za
' slijedee 23 godine (s izuzetkom
izbivanja iz orkestra 1944, 1945. i
1961), zacijelo nije bilo nesigur
nosti.
Vjernost koju su toliki glazbenici
tako dugo pokazivali prema Elling-
tonu navodila je Nancea da se
povrem eno vrati orkestru - od 1965.
do kraja ezdesetih godina. Za
prvog angamana s Ellingtonom,
Nance je - s Ellingtonom i pjevai
com Kay Davis - 1948. poduzeo
turneju po engleskim varijeteim a.
Godine 1966. poduzeo je sam ostal
nu evropsku turneju, a godinu dana
kasnije svirao je u vicarskoj s
ansamblom Henrija Chaixa. Meu
m nogim Nanceovim trubakim soli
ma s Ellingtonovim orkestrom, s lije
dea moemo svrstati meu najbo
lja: Take The A Train (njegov prvi
istup u orkestru uope) (The Works
Of Duke Ellington, Vols. 14, 15),
druga verzija A Traina s koncerta
u Carnegie Hallu, 1943 (His Most
Important Second War Concert);
Long, Strong & Consecutive, s
izvrsnim koritenjem gumene sordi
ne (Pretty Woman); Black & Tan
Fantasy, In The Mood (Ellington
'55/Toast To The Duke); East St
Louis Toodle-oo, Creole Love Call,
Stompy Jones, In A Mellotone,
Midriff i Stomp, Look & Listen
(Historically Speaking, The Duke/
Stomp, Look & Listen). Njegova
je violina dola do izraaja u sklad
bama poput Guitar Amor (Mid
night In Paris), Autumn Leaves
(Ellington Indigos), u tandemu s
Jim m yjem Hamiltonom (-) na Up &
Down i, sama, u naslovnoj skladbi
(sve na Such Sweet Thunder), te u
posljednjem stavku Suite Thursday.
Kao pjeva nastupio je u skladbama
My Honeys Lovin Arms, Hey Baby,
Just Squeeze Me (sve na Pretty
Woman), Just A-Settin & A-Rockin
(Duke Ellington, We Love You Mad
ly) i Tulip Or Turnip (The Golden
Duke). Nanceova violina takoer se
mogla uti i na razliitim snimkama
kao to su Jazz For A Sunday
Afternoon, Vol 1, u drutvu Dizzyjea
G illespieja (-*), Elvina Jonesa (-) i
Chicka Coreae (>), Duke Ellington
149

Trostruko nadareni Ray Nance - violinist, truba i pjeva,
dugogodinji suradnik Dukea Ellingtona.
Jazz Violin Session sa Stephaneom
G rappellijem ( >) i Svendom
Asmussenom i Body & Soul -
vjerojatno najbolji, a za cijelo naj-
sveobuhvatniji istup Nanceove jazz-
-violine na ploi, ovaj put pod
njegovim imenom. Kao truba i
vio lin ist pojavljuje se na snim kam a
glazbenika poput Shellyja Mannea
(-) (Shelly Manne & Co), Paula
Gonsalvesa (-) i Harolda Ashbyja
(Ellingtonians Play A Tribute To
Duke Ellington), a samo kao truba
na snim kam a Harryja Carneyja (->)
i Colemana Hawkinsa (->) (Duke El
lington Meets Coleman Hawkins).
Diskografija:
Ray Nance, Body & Soul
(Solid State/ )
Ray Nance, Huffin & Puffin
( /M PS/BASF)
Ray Nance/Stephane Grappelli/
Svend Asmussen, Duke
Ellington's Jazz Violin Session
(A tlantic/ )
Various, (Including Ray Nance),
Jazz For A Sunday Afternoon,
Vol 1 (Solid State/Solid State)
Everybody Knows Johnny
Hodges (Im pulse/Im pulse)
Duke Ellington Meets Coleman
Hawkins (Im pulse/Im pulse)
Earl Hines, Once Upot A Time
(Im pulse/Im pulse)
Various. Great Ellingtonians
Play A Tribute To Duke
Ellington ( /Double-Up)
Johnny Hodges, Ellingtonia '56
(N orgran/C olum bia - Clef).
Shelly Manne & Co.
(Flying Dutchm an/ )
Duke Ellington:
The Duke 1940 (Jazz S ociety/ )
The Works Of Duke Vols 14-20
(RCA Victor - Francuska)
His Most Important Second
War Concert ( /Saga)
Ellington '55 (Capitol)/
Toast To The Duke
(World Record Club)
Historically Speaking, The
Duke (Bethlehem )/
Stomp, Look & Listen
(Ember)
150
Midnight In Paris
(Columbia/CBS)
Such Sweet Thunder
(Colum bia/CBS - Realm)
Pretty Woman
(RCA Victor/R C A Victor)
We Love You Madly
(Capitol - Pickwick)
Duke Ellington Vol 2
I /Saga)
(Peer Gynt Suites Nos 1, 2)1
Suite Thursday
(Columbia/CBS)
Ellington Indigos (C olum bia/ )
The Golden Duke
(Prestige/Prestige)
Souvenirs (Reprise - Francuska)
Joseph Tricky
Sam Nanton
S trubaem Bubberom M ileyjem
(->), Joe Nanton bio je u orkestru
Dukea Ellingtona (->) prvi o rigina ln i
sljedbenik tzv. jungle-stila koji je
Ellington patentirao dvadesetih
godina, lako se ne moe sm atrati
izuzetnim im provizatorom u uobia
jenom sm islu, Nanton je zasluio
m jesto u dvorani slavnih jazz-
-glazbe zahvaljujui neusporedivom
nainu koritenja gumene sordine u
kom binaciji s trom bonom . Nantono-
va sposobnost reproduciranja hu
m aniziranog plaa proetog blue-
som nikada nije bila nadmaena.
ak su i priznati sordinai poput
Quentina Buttera Jacksona (->),
Tyree Glenna (->) (Ellington ih je
obojicu angairao da bi oivjeli vrlo
osoben i novatorski Nantonov zvuk),
Ala G reya () i Vica Dickensona
(->) m ogli ponuditi tek prvoklasne
im ita cije njegova stila, ali nikada
nisu zali u dubinu izraajnosti ili
jedinstvenosti zvuka to ga je Nan
ton stvarao u 21 godinu slube kod
Ellingtona. Nantonov wah-wah
efekt bio je integralnim sastojkom
Duke Ellington:
Masterpieces (1928-1930)
(RCA Victor - Francuska)
Jungle Jamboree
( /Parlophone)
The Beginning (1926-1928)
(Decca/M CA - Njemaka)
Hot In Harlem (1928-1929)
(Decca/MCA - Njemaka)
Rockin' In Rhythm (1929-1931)
(Decca/MCA - Njemaka)
At The Cotton Club, 1938,
Vols 1, 2 (Jazz A rchives/ )
Black, Brown & Beige
(Aristan - Italija)
His Most Important Second
War Concert ( /Saga)
The Jimmy Blanton Years
(Queen Disc - Italija)
Fats
Navarro
Theodore Fats Navarro, roen
1923. u Key Westu, Florida, bio je
najsavreniji truba be-bopa. Nika
brojnih Ellingtonovih sn im ljenih ve rda sjajno poput Gillespiejeva, Na-
zija Black & Tan Fantasy, ukljuuju
i i prvu (The Beginning). U tom
izuzetnom Ellingtonovom ostvare
nju Nantonove su trom bonistike
ekscentrinosti na totalno individua
lan nain evocirale pogrebni ugo
aj. Nanton, koji je um io svirati i
konvencionalnija sola, bez sordine,
bio je jedan od najvanijih instru-
m entalistikih protagonista Ellingto-
nove glazbe od sredine dvadesetih
do sredine etrdesetih godina.
Ma koliko je Nantonovo m uzicira
nje bilo izvanredno u prvom razdo
blju suradnje s orkestrom , toliko je,
na posebno u vje rljiv nain dolazilo
do izraaja u posljednjem desetlje
u njegova ivota. Nantonova kla
sina sola ulaze u skup priznatih Good Bait (Riverside): klasini
Ellingtonovih rem ek-djela s poetka be-bop kombo.
etrdesetih godina, jednog od naj-
kreativnijih Dukeovih razdoblja: Ko varrovo m uziciranje bilo je savre
Ko, A Portrait Of Bert Williams, Jack no i odm jereno, ton prirodan, pravi
The Bear, Stompy Jones i Harlem duhaki, artikulacija besprijekorna
Airshaft. Joe Nanton, roen 1904. u ak i u najbrim tempima, lako je
New Yorku, zapoeo je profesional umro u 26. godini od tuberkuloze i
nu karijeru sa stride-klaviristom droge, ostvario je nem jerljiv utjecaj
Cliffom Jacksonom (1921), zatim je na kasnije generacije trubaa -
dvije godine proveo s grupom Clifforda Browna, Kennyja Dorha-
Harmony Five Earla Fraziera ma, Lee Morgana. Nakon suradnje
(1923-1925), da bi se 1925. ponovno u orkestrim a Snookuma Russella i
pridruio Jacksonu. Prije ulaska u Andyja Kirka, 1945. preuzeo je
Ellingtonov orkestar svirao je s trubako mjesto Dizzyja GiIlespieja
Elm erom Snowdenom. u legendarnom orkestru Billyja Eck-
Godine 1945. doivio je modanu stinea, briljantno solirajui u Long
kap, ali se oporavio i slijedee Long Journey i Tell Me Pretty Baby
godine vratio u orkestar. Umro je (Mister B & The Band). Na snimanji
1946, na turneji orkestra po Zapad ma s malim grupam a za tvrtku
noj obali. Svojim m anirom sviranja Savoy, nastupao je s baritonistom
trom bona Joseph Tricky Sam Leom Parkerom (Fat Girl, Ice Free
Nanton proizveo je jedan od najra- zes Red), alt-saksofonistom Sonny-
sp o zn atljivijih individualnih zvukova jem Stittom i trubaem Kennyjem
u jazzu. Kao dugogodinji lan Dorhamom (Boppin A Riff), tenor-
Ellingtonove sekcije trom bona, svo -saksofonistom Eddiejem Lockjaw
jim je gotovo bizarnim solistikim Davisom (Calling Dr. Jazz) i s
istupim a stvarao prekrasnu protute grupom klavirista i skladatelja Tad-
u Juanu Tizolu i Lawrenceu Brow- da Damerona, u kojoj su svirali
nu. Nadimak mu je dao kolega iz Dexter Gordon i Ernie Henry -
Ellingtonova orkestra, Otto Toby Bebop Caroll i Tadd Walk (Fat Girl).
Hardwicke (->). Suradnja s Dameronom pokazala se
idealnom: lirske Dameronove sklad
Diskografija: be stvarale su savren okvir za
The Complete Duke Ellington prekrasan Navarrov ton i superior
(1928-1937), Vols 1-7 nu m atovitost skladbe Our Delight,
(CBS - Francuska) The Squirrel, The Chase, Lady Bird,
The Works Of Duke Ellington, Dameronia, Jahbero i Symphonette
Vols 1-17 (RCA Victor - Francuska) (Prime Source) predstavljaju njego-
 vu izbalansiranost u razliitim tem
pima, harm onijske ideje rafinirane
poput Parkerovih i tako zaokruene
improvizacije, da izgledaju kao na
pisane. Natjerivanja s trubaem
Howardom McGheejem u skladba
ma poput Boperation, Double Talk i
The Skunk daju predodbu o ogrom
nom entuzijazmu mladih glazbeni
ka, ravnom njihovim talentim a.
Snimke s Budom Powellom i m la
dim Sonnyjem Rollinsom , 52nd
Street Theme, Dance Of The Infi
dels, Wail i Bounding With Bud
doimaju se rezultatom susreta geni
ja, usprkos svai izmeu trubaa i
klavirista.
Dameronov sastav koji je 1948.
stalno nastupao u Royal Roostu (s
Navarrom, tenor-saksofonistom Al-
lenom Eagerom i alt-saksofonistom
RudyjemWilliamsom), rea lizira o je
zauujuu verziju teme Good Bait
-strm oglav tour de force za trubaa
(Good Bait) koji na neki nain
uspijeva zazvuati oputeno poput
domiljatog Eagera. Snimke iz Cafe
Societyja s C harliejem Parkerom i
Dizzyjem G illespiejem , realizirane
1950, kada je umro, pokazuju da je
rije o susretu ravnopravnih glazbe
nika; trubaeva sola u temam a
Street Beat i Ornithology ili Move
demantiraju prie o njegovom fiz i
kom slomu.
sti u gornjem registru pridodan
solistikim instrum entim a. Duga su
radnja s m ultiinstrum entalistom Eri-
com Dolphyjem rezultirala je nekim
od n ajboljih Nelsonovih instrum en-
ta listikih i aranerskih ostvarenja u
okviru m alog sastava (Images).
Neke od najpoznatijih Nelsonovih
skladbi, kao Stolen Moments i Hoe-
-Down, nastale su na klasinom
snim anju s Dolphyjem, Freddiejem
Hubbardom i Billom Evansom
(Blues & The Abstract Truth). Snim
ka s velikim orkestrom iz 1967 (Live
From Los Angeles) i izvedba njego
ve Swiss Suite iz Montreuxa, s
Gatom B arbierijem i alt-saksofoni
stom Eddiejem Cleanhead Vinso-
nom dokazi su Nelsonove sposob
nosti da ad hoc ansamblu pronae
zajedniki identitet. Roen 1932. u
St Louisu, Nelson je bio i strunjak
za balzam iranje i p repariranje
ivotinja.
Diskografija:
Afro-American Sketches
(P restige/ )
Images (Prestige/Prestige)
Blues & The Abstract Truth
(Im pulse/Im pulse)
Live From Los Angeles
(Im pulse/Im pulse)
Swiss Suite
(Flying Dutchm an/Philips)

Diskografija:
Billy Eckstine, Mister B & The
Band (Savoy/Savoy)
Fat Girl (Savoy/Savoy)
Prime Source
(Blue Note/Blue Note)
Tadd Dameron, Fats Navarro,
Good Bait (R iverside/ )
Saturday Night Swing Session
( /Gl Records)
Charlie Parker Historical
Masterpieces (Le Jazz C o o l/ )
Fats Navarro
(Milestone/Milestone)
Oliver Nelson
Prije negoli se zagubio u Hollywoo-
du, Oliver Nelson je poput Quincyja
Jonesa, Lala Schifrina i Shortyja
Rogersa bio odlian jazz-araner i
dobar saksofonist. U velikoj suiti iz
sedam stavaka (Afro-American
Sketches) koristi veliki orkestar s
elima, francuskim rogovim a, tu
bom i etiri ritm iara kako bi
predstavio zam iljen slijed etnikih
izvora. U tom, kao i u drugim
ostvarenjima, Nelsonov je alt-sak-
sofon zbog svoje istoe i prodorno-
The Blues And The Abstract
Truth (Impulse).
Frankie Newton
W illiam Frank Frankie Newton
(roen 1906. u Emoryju, Virginia)
imao je nesreu to su mu tridesetih
godina u razdoblju n a jim pre sivn ijih
ostvarenja, rivali bili Louis A rm
strong (->), Henry Red A llen (-),
Roy Eldridge (->) i Bunny Berigan
(->); Newton, koji je na prvom
znaajnom angamanu nastupao s
ansam blom Lloyda W. Scotta (1926)
bio je, naime, zaista talentiran solist
kojega su, zahvaljujui njegovom
toplom tonu i velikoj brizi o d in a m i
ci, stalno potraivali. Stoga je za
svoje karijere svirao s im presivnim
instrum entalistim a i pjevaim a. Nje
gova se truba, u solistikoj ulozi i u
pratnji, uje na posljednjoj snimci
Bessie Smith (->) (The Worlds
Greatest Blues Singer), a upravo je
Newtonov sastav dao prim jerenu
pratnju B illie Holiday (->) na snim a
nju iz 1939. za tvrtku Com modore
(Strange Fruit/The Commodore
Days) koje je rezultiralo s etiri
m ajstorska p rim je ra njenog pjeva
nja. Newton kao da je bio strunjak
za najbolju moguu trubaku prat
nju pjevaim a.
Osim suradnje s Bessie Smith i
B illie Holiday, bio je prisutan i na
term inu na kojemu je M axine S u lli
van (->) snim ila svoju popularnu
plou Loch Lomond, a sudjelovao je
i na neto manje uspjelom snim anju
takoer iz 1937. s M idge W illiam s &
Her Jazz Jesters (sve na Frankie
Newton At The Onyx Club). U New
York je doao s Lloydom W. Scot-
torn, a tridesetih godina svirao je u
nekoliko sastava. Poetkom tog
desetljea svirao je u trubakoj
sekciji orkestara Chicka Webba
(-*), C harlieja Johnsona, Elmera
Snowdena (s kojim a je svirao ve
1927) i Sama W oodinga. Od 1933. do
1935. ponovno je svirao s Johnso-
nom; godinu dana proveo je s
A lb e rt Nicholas, jedan od klasinih klarinetista New Orleans stila.
Umro je u 73. godini u vicarskoj.
Teddyjem Hillom (Teddy Hill & His
Orchestra), zatim je svirao s Joh-
nom Kirbyjem (->). Snim ao je sa
svojom grupom Uptown Serena
d e s . Osim izvrsnog lidera, grupa je
u kljuivala Petea Browna (-) i
Edmonda Halla (->). Glazba Uptown
Serenadersa (Frankie Newton At
The Onyx Club) na razini je najbolje
glazbe tog razdoblja, o emu svje
doe snim ke kao You Showed Me
The Way i The Onyx Hop. Nekolicina
lanova pojavila se u sastavu koji je
snim ao s W illiejem The Lion
Smithom (->), takoer 1937, a osim
Smitha, Newton i Brown bili su
najizuzetniji solisti (The Swinging
Cub Men). Godine 1937-1938. svirao
je s Luckyjem M illinderom . U istom
razdoblju sudjelovao je na jednom
od Panassiejevih snim anja (The
Panassie Sessions) s Brownom,
Jamesom P. Johnsonom i drugim a.
Vrlo je uspjeno vodio svoj sastav
na angamanu u Cafe Societyju
(Frankie Newton At The Onyx Club).
etrdesetih godina nastavio Je vo d i
ti razne sastave, uglavnom u New
Yorku. Svirao je s Jamesom P.
Johnsonom (1944-1945) i Big Sid
Catlettom (->) (1947). Od 1947. do
1950. nastupao je u Bostonu i
povrem eno odlazio u New York.
Izmeu 1951. i 1954, kada je umro,
bio je uglavnom neaktivan.
Diskografija:
Bessie Smith, The Worlds
Greatest Blues Singer
(Columbia/CBS)
Teddy Hill & His Orchestra
(RCA Victor - Francuska)
Frankie Newton At The Onyx
Club (Tax - vedska)
Willie The Lion Smith, The
Swinging Cub Men
( /Ace of Hearts)
Various, The Panassie Sessions
(RCA Victor/RCA Victor)
Sidney Bechet Jazz Classics,
Vol 2 (Blue Note/ )
Mary Lou Williams, Rehearsal
(Folkw ays/ )
Joe Turner Sings The Blues,
Vol 1 (Savoy/Realm)
Albert Nicholas
A lbert Nicholas (roen 1900. u New
Orleansu, Louisiana) bio je tipian
klarinetist New Orleansa - zanosan,
tean ton, uglaeno fraziranje,
atraktivan vibrato, profinjeni swing,
sklonost bluesu. Neak kornetista i
klarinetista Joea Nicholasa (->),
Albert Nicholas primao je poduke

151

Let Me Tell You (Double-Up, EMI). Uspomena na velikog klarinetistu.
od legendarnog Lorenza Tia Jnra, a
zatim je svirao s drugim istaknutim
im enim a New Orleansa; to su Bud
die Petit, Manuel Perez, Kid Ory
(->), King O liver (-). Razdoblje od
1916. do 1919. proveo je u am erikoj
trgovakoj m ornarici. Po povratku u
SAD svirao je u raznim sastavim a
(ukljuujui Pereza), a zatim je u
New Orleansu vodio vlastiti an
sambl (1923-1924). Godine 1924.
nastupao je s Kingom O liverom , ali
ga je nakon dva mjeseca napustio
kako bi se vratio vlastitom sastavu
(King Olivers Dixie Syncopators).
Ponovno se vratio O liveru s kojim je
ovaj put ostao gotovo dvije godine
(1924-1926). S bendoistom Fran
kom Ethridgeom otiao je u Egipat i
svirao na angam anim a u Kairu i
Aleksandriji (1927). Iz Egipta je na
kratko otiao u Pariz, zatim se
vratio u SAD. Godine 1928. pristupio
je orkestru Luisa Russella (->), u
kojemu se zadrao vie od pet
godina. S Russellom je konano
stekao status solistike atrakcije
zahvaljujui im presivnim d o p rin o si
ma skladbama Panama, Saratoga
Shout i drugim a (Luis Russell & His
Louisiana Swing Orchestra/Luis
Russell Story). Ma koliko briljantno
svirao s Russellom , Nicholas jedna
ko kvalitetno, ako ne i bolje, so lira s
Jelly Roll M ortonom (-) (1939).
Izveo je prekrasna sola u skladba
ma Climax Rag, Ballin The Jack i
West End Blues na drugom od dva
M ortonova snim anja, a u drutvu
Sidneyja Becheta (->) znaajno je
pridonio prvom (sve na Jelly Roll
Morton, Vol 2).
Izmeu suradnje s Russellom i
Mortonom (s kojim je snim ao jo
1929), Nicholas je svirao s Chickom
Webbom (->), Samom W oodingom i
Bernardom Addisonom (-). Nicho-
lasovo m uziciranje na nizu snim ki iz
1935. s orkestrim a Addisona, Fred-
dieja Jenkinsa i Warda Pinketta
(Adrian Rollini & His Friends, Vol 1)
bilo je u svakom pogledu zadovolja
vajue, naroito na snim ci Tap-
-Room Special. Kao i za angamana
u Addisonovom ansamblu, Nicholas
je nastupao u klubu Tap Room
152
Adriana R ollinija i s Johnom Kirby-
jem (->), te s vlastitom grupom.
Svirao je u orkestru koji je pratio
Louisa Arm stronga (-) (1937-1939)
(isti zadatak obavljao je 1929. s
Luisom Russellom ), a zatim je osam
mjeseci proveo sa Zuttyjem Single-
tonom (1939-1940). Godine 1941.
prestao je profesionalno svirati, ali
se 1945. vratio na scenu. Prilikom
ponovnog diskografskog susreta s
Bechetom, 1946 (Sidney Bechet
Jazz Classics, Vols 1, 2), Nicholas
se doim ao jo boljim nego ranije.
Suradnja dvojice glazbenika u ( 77)
skladbam a Weary Way Blues, Bla
me It On The Blues i Old Stack
OLee Blues m ajstorska je, a osje
ajno, nadahnuto m uziciranje rezul
tira lo je izvedbama koje su s
pravom ve odavno uzdignute do
statusa najznaajnijih diskografskih
izvedbi jazza. Nicholasovo m uzici
ranje s Wild Bill Davisonom (->) i
njegovom grupom Commodores,
m jesec dana p rije snim anja s Bec
hetom (The Davison-Brunis Ses
sions, Vol 3), nije toliko em ocional
no angairano, ali ipak rezultira
vrsnim solim a na klarinetu.
Nakon suradnje s Kidom Oryjem
(-) na Zapadnoj obali Nicholas je s
vlastitim triom dugo nastupao u
njujorkom Jim m y Ryans klubu. Od
1949. do 1953. radio je uglavnom u
Los Angelesu i okolici, a nakon
jedne sezone s Rexom Stewartom
(->) otiao je u Francusku. Osim
povrem enih odlazaka u SAD, osta
tak ivota proveo je u Evropi
(najvie u Francuskoj). U Evropi je
dvadeset godina bio vrlo cijenjen
glazbenik nastupajui u m nogim
zem ljam a i na vodeim evropskim
fe stiva lim a jazza. Sjedinjene Dra
ve vjerojatno je posljednji put
posjetio prilikom dolaska u New
O rleans (1969-1970). Snim ljen u
posljednjem razdoblju njegove ka ri
jere, album Let Me Tell You izvrsna
je retrospektiva glazbene karijere
ovog kreolskog klarinetista, a Ni-
cholasove uspomene vaan su sa
stojak ploe.
Uz vrlo p rim jerenu pratnju grupe
britanskih glazbenika (Alan Brans-
combe, Dick Abel, Lennie Bush)
Nicholasovo m uziciranje u svakom
je pogledu kvalitetno, naroito u
skladbam a Alberts Blues, Memo
ries Of You i How Long, How Long
Blues. Ostale Nicholasove snimke,
nastale u razdoblju njegova borav
ka u Evropi, djelovale su razoara-
vajue ali su album i Albert Nicholas
Quartet (snim ljen u SAD) i Alberts
Blues (snim ljen u Londonu) vrlo
preporuljivi. Osim klasinih Nicho-
ias-Bechetovih snim ki za Blue Note,
vjerojatno najbolji snim ljeni p rim je
ri Nicholasova m uziciranja iz etr
desetih godina mogu se pronai na
albumu Creole Reeds, s vrhunskim
klarinetom u Buddy Boldens Blue
su i Alberts Bluesu iz 1946, uz
pratnju Babyja Doddsa (->) i Dona
Ewella.
A lbert Nicholas umro je 1973. u
Baselu, vicarska.
Diskografija:
King Olivers Dixie
Syncopators
(MCA Coral - Njemaka)
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra
(C olum bia/ )
The Luis Russel Story
( /Parlophone)
Jelly Roll Morton, Vol 2
(RCA Victor - Francuska)
Adrian Rollini & His Friends,
Vol 1 (RCA Victor - Francuska)
Sidney Bechet Jazz Orchestra,
Vols 1, 2 (Blue Note/ )
(Sidney Bechet)/Albert
Nicholas, Creole Reeds
(Riverside/London)
Various (Including Wild Bill
Davison), The Davison-Brunis
Sessions, Vol 3 ( /London)
Albert Nicholas Quartet
(Delm ark/Esquire)
Albert Nicholas, Alberts Blues
Albert Nicholas, Let Me Tell
You ( /Double-Up)
Wooden Joe
Nicholas
W illiam Russell, povjesniar iz New
Orleansa, rekao je za Wooden
Joe Nicholasa, (roenog 1883. u
New Orleansu) roaka A lberta Ni
cholasa, da je najenerginiji kor-
netist nakon Kinga Boldena. Poput
Buddyja Boldena, Nicholas je bio
legendaran, superioran kornetist.
Wooden Joe snim io je, naime, tek
nekoliko ploa, a one - ma koliko
dobre - daju tek naznake njegovih
pravih sposobnosti iz vrhunskog
razdoblja (kako tvrde oni koji su ga
sluali na koncertim a). U svakom
sluaju, snim ke kojim a raspolae
mo (Wooden Joes New Orleans
Band: 1945-1949) pokazuju da je
natprosjeno dobro vodio m elodij
sku lin iju u tipinom ansamblu New
Orleansa. Meu dostupnim snim ka
ma, od kojih su sve rea lizira n e u
New Orleansu za tvrtku Am erican
Music, one najranije ujedno su i
najbolje (1945), naroito sa solisti-
kog aspekta. Nicholasov osjeaj za
ritam i sam opouzdanje bili su
zavidni ak i u 63. godini njegova
ivota, naroito u skladbam a Lead
Me On, Eh-La-Bas i Shake It &
Break It. Njegovo m uziciranje u
okviru grupe zadivljujue je pred
stavljeno na snim kam a Tiger Rag i
Up Jumped The Devil. Ova druga
snim ka realizirana je s triom, a
Nicholasa izvanredno prati klarine
tist A lbert Burbank i bendoist
Lawrence M arrero. Na ostalim
snim kam a iz 1945. klasini New
Orleans ansambl upotpunjen je
prisustvom trom bonista Jim a Robin-
sona (->) i bubnjara Josiaha Frazie-
ra. Na dvije snim ke iz 1949. Nicho
las se pridruuje Burbanku na
klarinetu - naime, Wooden Joe prvi
put je svirao s Kingom Oliverom
(-) u Storyvilleu (oko 1917) kao
klarinetist, a na kornet je preao
nakon vjebanja na Oliverovom
instrum entu. Na snimci The Lord
Will Make A Way Somehow, na kojoj
svira trubu sa gumenom sordinom i
bez nje, Nicholas njeno i s mnogo
dobrog ukusa prati pjevanje Ann
Cook. U mladosti je doao na glas
po izdrljivosti i snazi prilikom
nastupa na ulinim paradama u
New Orleansu. Nakon suradnje s
O liverom vodio je vlastiti sastav
(1918), poznat pod im enim a Wooden
Joes Band i Cam elia Band. U
razdoblju Depresije tek je sporadi
no nastupao, veinom je poduavao
glazbu. Osim za etiketu American
Music (1945, 1949), Nicholas je 1944.
snim ao s grupom Creole Stompers.
Diskografija:
Wooden Joes New Orleans
Band (American M usic/ )
Wooden Joes New Orleans
Band ( /Storyvi I le)
Herbie Nichols
Predmet najem ocionalnijeg portreta
u knjizi Four Lives in the Bebop
Business A. B. Spellmana, sklada
telj i kla virist Herbie Nichols i
njegova karijera u jazz-glazbi uni
teni su indiferentnou publike.
Roen je 1919. u New Yorku, a
njegov stil pokazuje Monkov utjecaj
iako zadire u mnoge kategorije. U
katalogu se jedino jo moe pronai
dvostruki album izvedbi s triom iz
1955. i 1956, na kojim a sviraju
bubnjari Art Blakey ili Max Roach i
koje, sreom, svjedoe o njegovim
najboljim ostvarenjim a. Nicholsove
evokativne skladbe House Parly
Starting, Chit-Chatting i s pravom
proslavljena Lady Sings The Blues,
koju je B illie Holiday snim ila na
albumu The Third World, pokazuju
njegovo enciklopedijsko poznava
nje povijesti jazza od stridea do be-
-bopa i avangarde, kao i ritmiku
H ER B IE N I C H O L S TRIO
H ER B IE N I C H O L S TRIO
H ER B IE N I C H O L S TRIO
HER BIE N I C H O L S TRIO
H ER B IE N I C H O L S TRIO
H ER BIE N I C H O L S TRIO
H E R B IE N I C H O L S TRIO
Flerbie Nichols Trio (Blue Note):
tragino potcijenjen.
 koncepciju koja zahtijeva ' znatnu Nichols se poeo baviti glazbom u Sidney Bechet (->), a na jp rije je rano. Na snim ci za tvrtku Victor
asistenciju bubnjara. Kako bi njego dvanaestoj godini kada je svirao svirao u sastavu trubaa Freddieja (1940) s neupeatljivim pjevaem
ve skladbe zazvuale u bogatijoj kornet u porodinom ansamblu i u Kepparda. S Buddiejem Petitom Edom Thompsonom pojavljuje se u
instrumentaciji - to pitanje na alost oevom brass bandu. Nastupao je osnovao je Young O lym pia Band. prosjenom izdanju (New Orleans,
ostaje bez odgovora. Umro je 1963. na lokalnoj sceni, a 1919. dobio je Svirao je s Papa Celestinom i Vol 3). Godine 1943. otiao je u
u 44. godini. stipendiju za Culver M ilita ry Acade Kidom O ryjem (->). Godine 1917. u Kaliforniju, gdje je ostao do kraja
my. U akadem iji je svirao kornet, Chicagu je doivio diskografski debi ivota. Umro je 1944. u Los Angele-
Diskografija: violinu i klavir, a u jesen 1920. bio je i ponovno suraivao s Keppardom. su, od sranog udara. Prije smrti
The Third World otputen. Vratio se u Utah gdje je Slijedee godine vratio se u New nastupao je s Creole Jazz Bandom
(Blue Note/Blue Note) ponovno svirao u lokalnim ansam Orleans - da bi ponovno otiao u Kida O ryja (Kid Ory & Jimmie
blima, da bi konano otiao u New Chicago radi suradnje s Kingom Noone). U toj skupini gotovo je
York. Od 1924. nastupao je u nizu O liverom (-) (West End Blues) i ponovno dosegao sjaj svojih vrhun
raznih sastava, prim je rice Sama drugim a. Prvi Nooneov snim ljeni skih (Apex Club) dana. Jedan od
Lanina, Bennieja Kreugera, Vincen- solo je Play That Thing s Tom m yjem zaista izuzetnih jazz-glazbenika na
Red Nichols ta Lopeza i grupu C alifornia Ram Ladnierom (->) (Blues & Stomps). U svom instrum entu u klasinoj m aniri
blers. Godine 1927. dva mjeseca orkestru Doca Cooka (1920-1926) New Orleansa, Noone je utjecao na
proveo je s Paulom Whitemanom svirao je klarinet i sopran-saksofon. mnoge druge prvoklasne glazbeni
Izmeu 1925. i 1930. Ernest Loring (-). Slijedee godine vodio je U ikakom Apex Clubu vodio je ke ukljuujui Irvinga Fazolu (-),
Red Nichols (roen 1905. u Ogde- razne sastave, ravnao je kazalinim vlastiti mali sastav (1926-1928), Bennyja Goodmana (), Jim m yja
nu, Utah) po m nogim a je bio i radio-orkestrim a. Tridesetih godi superioran kombo bez trube i trom Dorseyja (->), Omera Simeona (-) i
smatran najveim rivalom Bixa Bei- na ostao je aktivan kao voa bona s klaviristom Earlom Hinesom Darnella Howarda (->).
derbeckea meu bijelim trubaim a i orkestra. (-) i alt-saksofonistom Joeom Po-
kornetistima toga razdoblja. No, ta Godine 1942. povukao se s glazbe stonom. Nooneov Apex Club O rche Diskografija:
tvrdnja blia je pretpostavki: Ni ne scene i zaposlio u b ro d o g rad ili stra rea lizira o je niz klasinih Various (Including Tommy
chols, naime, nije imao osjeajnost, tu. Glazbi se vratio petom jesenim snim ki, ukljuujui Sweet Lorraine, I Ladnier), Blues & Stomps
pronicljivost i izvanrednu logiku, nastupom u asa Loma O rchestra Know That You Know, Four Or Five (Riverside/London)
svojstvenu Beiderbeckeovu stilu. U (1944). Od tada je vodio razne Times, Apex Blues, My Monday King Oliver, West End Blues
svakom sluaju, Nicholsovo se nat postave grupe Five Pennies na tri Date i Blues My Naughty Sweetie (CBS - Francuska)
prosjeno m uziciranje kretalo druk duga angamana: El M orocco Club, Gives To Me (sve na Jimmie Noone Jimmie Noone & Earl Hines:
ijim tragom od Beiderbeckeova. Los Angeles (1945-1948), Hangover & Earl Hines: At The Apex Club, Vol At The Apex Club, Vol 1 (1928)
Nichols je sudjelovao u nizu jazz- Club, San Francisco (1948-1951), 1 (1928)). Hinesova napredna, orke (Decca/ )
-aktivnosti u New Yorku od 1925. do Playroom, Los Angeles (1951-1953). stralna klaviristika sola i pratnja At The Apex Club (1928)
1930. esto je snim ao i suraivao s Pedesetih godina uglavnom je na savreno su nadopunjavale ist (MCA - Njemaka)
ansamblima ivopisnih im ena kao stupao na Zapadnoj obali. Tada je topao, elastian Nooneov klarinet. Jimmie Noone, 1931-1940
Arkansas Travellers, Red Heads, snim ljen i film koji je navodno ak i nakon Hinesovog odlaska (Q ueen-Disc - Italija)
Louisiana Rhythm Kings, Charle zasnovan na Nicholsovoj k a rije ri - (zam ijenio ga je Zinky Cohn) o d li Jimmie Noone/Johnny Dodds,
ston Chasers i si. N ajpoznatiju The Five Pennies (Meet The Five an Nooneov sastav nastavio je s Battle Of Jazz, Vol 8
suradnju ostvario je s bezbrojnim Pennies/Masters Of Dixieland, Vol besprijekornim jazz-snim kam a uk (Brunswick/Vogue - Coral)
verzijama svoje grupe Five Pennies 5: Red Nichols & The Five Pennies). ljuujui Delta Bound, Id Do Any Louis Armstrong/Earl Hines,
(koja je im ala vie lanova negoli to Nichols je nastupio i u film u The thing For You i Liza (sve na Jimmie Armstrong & Hines, 1928
njeno ime (5) govori. Meu onima Gene Krupa Story (Drum Crazy). Noone 1931-1940). Noone je snim ao (Sm ithsonian C ollection/ )
koji su dvadesetih godina svira li u Zanim anje to ga je izazvao film s Louisom Arm strongom (->) i Jimmie Noone 1937 1941
grupi Five Pennies ubrajam o Miffa The Five Pennies om oguilo je pjevaicom L illie Delk Christian (C ollectors Classics - Danska)
Molea (->), Bennyja Goodmana Nicholsu da nastupa s drugim (Armstrong & Hines 1928) - no u Various (Including Jimmie
(<), Jacka Teagardena (->), Jim m y- istoim enim grupama, ukljuujui tom sluaju njegovo um ijee m oralo Noone), New Orleans, Vol 3
ja Dorseyja (->), Fuda Livingstona, dvije prekooceanske turneje (1960, je biti zasjenjeno A rm strongovim (RCA Victor - Francuska)
Pee Wee Russella (->), Eddieja 1964). Tada su, naravno, najznaaj sjajem . Izmeu 1928. i 1931. nasta Kid Ory & Jimmie Noone
Langa (->) i Vica Bertona. U postavi nija glazbena dostignua Reda Ni- vio je voditi vlastite grupe u Chica ( /Avenue - International)
na prvom snim anju Five Penniesa cholsa bila 25-30 godina daleko od gu u kojemu je ostao do 1935, s
ipak je bilo pet lanova (1926): razdoblja u kojemu je sa svojim izuzetkom jedne sezone u Savoy
Nichols, Dorsey, Berton, Lang i Five Penniesima, sa svojim orke Ballroom u, NYC (1931); godine
Arthur Schutt. To je snim anje rezul strom ili grupom Louisiana Rhythm 1935. ponovno je otiao u New York
tiralo skladbama Washboard Blues i Kings (da navedem o samo tri skupi zbog jednog kratkog angamana.
Thats No Bargain (Red Nichols & ne s kojim a je u tim vrhunskim Godine 1938. nastupao je po SAD i
Red Norvo
His Five Pennies 1926-1928) koje su godinam a bio na jp risn ije povezan) vodio radio-orkestar. Godinu dana
zauvijek ostale om iljenim brojevim a igrao zapaenu ulogu na sceni ranije ponovno je snim io izbor
iz repertoara Five Penniesa. T rom njujorkog bijelog jazza (svi nave om iljenih skladbi iz nekadanjeg Red Norvo (pravo ime Kenneth
bonist Miff Mole, prikljuen na deni sastavi zastupljeni su na albu repertoara s a ll stars grupom u Norville, roen 1908. u Beardstow-
drugom snim anju, obogatio je gru mu J. T.) kojoj su svira li C harlie Shavers (->), nu, Illinois), sam ostalno je uinio
pu dodatnom zvunom i solistikom Ernest Loring Red Nichols umro Pete Brown (-) i Teddy Bunn (->) ksilofon ravnopravnim , cijenjenim
dimenzijom. je 1966. od sranog udara. (Jimmie Noone 1937-41). I nadalje solistikim jazz-instrum entom koji
Godine 1927. Nichols je postao ef je nastupao i snim ao: godine 1940. je sigurno mogao zauzeti mjesto
Charleston Chasersa. Ta je grupa u Diskografija: snim ao je, prim jerice, s ad hoc pored raznih duhakih instrum ena
biti imala istu (ili slinu) postavu Jack Teagarden/Red Nichols, sastavom u kojemu su nastupali ta, klavijatura, gitara i si. Kao
kao i ranije spomenuti Five Pen J. T. (Ace of Hearts) Lonnie Johnson (->), Richard M. m ladi uio je ksilofon, ali je na
nies. Nicholsov kla rin et ponovno je Benny Goodman, A Jazz Jones, Preston Jackson i Natty prvoj turneji (1925. s grupom Colle
u solima bio korektan, ali nipoto Holiday (Decca/MCA) Dom inique (-) (Jimmie Noone gians) svirao drvenu marimbu. Gru
im presivniji od solistikih istupa Red Nichols & His Five Pennies 1937-41). pu je napustio u Chicagu, upisao se
Molea, Jim m yja Dorseyja ili Russel 1926-1928 (MCA Coral - Poetkom etrdesetih godina, iako na University of Missouri kao stu
la (The Charleston Chasers 1925- Njemaka) jo uvijek vrstan klarinetist, Jim m ie dent rudarstva (1926-1927), a zatim
-1928). The Charleston Chasers Noone ponekad je zvuao neinspiri- se vratio glazbi. Svirao je s vlastitim
( /VJM) orkestrom na radio-stanici KSTP,
Meet The Five Pennies zatim s orkestrom Victora Younga.
(C apitol)/
l MILLION l Preao je u orkestar Paula White
RED Masters Of Dixieland, Vol 5:
Red Nichols & The Five
mana (->), u kojemu je upoznao
svoju buduu suprugu, M ildred Bai
NICHOLS
Ln S
Pennies
(Capitol Electrola - Njemaka)
^ O ta Hrt ( Hj m . 0K7>
ley (->) (bili su oenjeni od 1933. do
1945). Napustio je Whitemana i
OS
i&HIS FIVE otiao u New York. Vodio je zani
m ljiv oktet bez klavira, s avangard

P E N N IE S !
*
FEA TU R IN G :
QO Jl AfM MY DORSEY M IFF M O LE
ADRIAN ROLLINI EDDIE LAN S
P E E W EE R U S S ELL
Fled Nichols & His Five Pennies
(1926-1928) (MCA Coral).
Jimmie Noone
Jedan od klasinih jazz-klarinetista,
Jim m ie Noone (roen 1895. u Cutt-
-Offu, Louisiana) zapoeo je kao
gitarist, a na klarinet je preao u
petnaestoj godini. Poduavao ga je
nim aranm anim a Eddieja Sautera
(-). Proirio je grupu na 12 lano
va, angairajui M ildred Bailey kao
pjevaicu i Sautera kao glavnog
aranera. Snimke te skupine (Red
Norvo & His All Stars) veoma su
traene meu poklonicima jazz-
-glazbe toga razdoblja i meu onima
Jim m ie Noone: 1937-41. koji su skloni profinjenoj, nekonven
(C ollector's Classics). cionalnoj glazbi komornog tipa.

153

Vibrafonist Red Norvo, jedan od veterana ko ji je doekao i otpratio
veinu kolega.
Norvov sastav (esto sa Sauterovim
aranm anim a) redovito je pratio
njegovu suprugu na snim kam a iz
tridesetih godina (Mildred Bailey:
Her Greatest Performances (1929
-1946), Vols 1-3).
Od 1935. do 1944. nastupao je u
raznim sastavima, u raznim dvora
nama (uglavnom u New Yorku).
Godine 1943. konano je sa ksilofo-
na preao na vibrafon. Na ovom
drugom instrum entu osnovni Nor
vov stil postao je jo ja sniji: jedva
za m jetljiv (ili nikakav) vibrato, p ro fi
njeni swing i brzina (koju je postiza
vao drei palice prim aknute instru
mentu). Godine 1944. rasform irao je
svoj sekstet i postao lanom orke
stra Bennyja Goodmana (->) (Benny
Goodman 1945), a u lipnju 1945, dok
je jo pripadao Goodmanu, pre
dvodio je nonet na specijalnom
njujorkom koncertu na kojemu je
svirao ksilofon i vibrafon (Town Hall
Concert, Vol 1) i izveo profinjen,
osjeajan solo na ksilofonu u sklad
bi The Man I Love.
Godine 1946. p ridruio se Woodyju
Hermanu (->), pa iako se inilo da
e slab zvuk Norvova vibrafona biti
totalno neprim jeren estini Prvog
stada, svojim je prisustvom oboga
tio orkestar dodatnom, iako re la tiv
no nevanom nijansom, lako se
m oglo oekivati da e njegovo
m uziciranje iz srednjeg razdoblja
154
biti u suprotnosti s avangardnim
Stadom, Norvova sola zvuala su
svjee i nipoto neprim jereno (The
Thundering Herds). S drugom e
nom (Evom Rogers, sestrom biveg
kolege iz Hermanova orkestra,
Shortyja Rogersa (-)) preselio je u
K aliforniju, gdje je do povratka u
New York (1949, sa sekstetom) radio
kao slobodni um jetnik i vodio vla sti
te grupe. Godine 1950. stao je na
elo trija (vibrafon-gitara-bas) koji
je stekao prilinu popularnost (u
prvoj postavi svira li su Tal Farlow i
Charles M ingus (->), za m ije nili su
ih Jim m y Raney (->) i Red M itchell).
lako mu je nedostajalo bazine
uzbudljivosti, Red Norvo Trio (The
Red Norvo Trio/The Savoy Ses
sions) izvodio je odlinu glazbu, s
najveom kvalitetom u m euigri
lanova. Bez ikakve prom jene stila,
Norvo je postao veoma blizak be-
-bopu. Godine 1945. prim jerice, vo
dio je jedan a li stars sekstet (s
Charliejem Parkerom (->) i Dizzy-
jem G illespiejem (-)) na openito
zadovoljavajuem m ainstream -
-bop snim anju (Fabulous Jam Ses
sion). U slijedeih nekoliko godina
esto se mogao zatei u drutvu King O liv e rs Creole Jazz Band.
m ladih bopera (Gerry Mulligan Ten-
tette: Walking Shoes (Plus Red
Norvo & Stan Hasselgard), a pede
setih godina njegovi mali sastavi
kao da su refle ktira li zvuk tada
dom inantnog cool jazza Zapadne
obale (Ad Lib).
Prvu evropsku turneju poduzeo je
1954. sa skupinom Jazz Club USA, a
1956. posjetio je A ustraliju. Red
Norvo Q uintet bio je dijelom desete-
rolanog ansam bla Bennyja Good
mana koji 1959. poduzeo evropsku
turneju. Dvije godine kasnije s
Goodmanom je ponovno posjetio
Evropu. Nakon toga veinu je vre
mena proveo u K a lifo rn iji (gdje je
esto svirao u orkestrim a koji su
pratili Franka Sinatru). U posljednjih
dvadesetak godina snim io je tek
nekoliko zapaenih ploa, iako neke
- poput onih iz 1954. i 1957 - (The
Greatest Of The Small Bands, Vol 1)
sadre odlinu glazbu; to se poseb
no odnosi na snim ke iz 1957. koje
su izvanredno obogaene prisu
stvom Bena W ebstera (-) i Harryja
Edisona (>). Norvovo m uziciranje
na evropskoj turneji 1969, kada je
bio lan grupe Newport All Stars,
predstavljeno je ploom Tribute To
Duke, a snim ljen je i nastup na
U niversity of Pasadena, 1970 (The
Complete 1970 Pasadena Jazz Par
ty). U oba navrata Norvo je za d ivlju
jue svirao. Red Norvo jo je
aktivan kao glazbenik i jo svira kao
da uiva u svakom trenutku
s v irk e .. .
Diskografija:
Red Norvo & His Ali Stars
(Epic/Philips)
Mildred Bailey: Her Greatest
Performances (1929-1946),
Vols 1-3 (Columbia/CBS)
Benny Goodman 1945
(CBS - Nizozemska)
Woody Herman, The
Thundering Herds
(Columbia)
Various (Including Red Norvo),
The Herdsmen (Mercury)
Red Norvo, Town Hall Concert,
Vol 1 (London)
The Red Norvo Trio/The Savoy
Sessions (Savoy/ )
Gerry Mulligan Tentette:
Walking Shoes (Plus Red
Norvo & Stan Hasselgard)
(Capitol/C apitol - Nizozemska)
Red Norvo, Ad Lib
(Liberty/London)
Red Norvo, The Greatest Of
The Small Bands, Vol 1
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Red Norvo),
Tribute To Duke (MPS)
Various (Including Red Norvo),
The Complete 1970 Pasadena
Jazz Party (Blue Angel Jazz
Club Presents/ )
Red Norvos Fabulous Jam
Session (Spotlite/Spotlite)
King Oliver
Kornetist Joe King O live r roen je
1885, a grupi Brownskin Babies
Kida O ryja pridruio se 1914. ili
1915; vrlo je izraajno koristio razne
sordine. Nakon zatvaranja Storyvil-
lea (1918) O liver je poput mnogih
glazbenika iz New O rleansa otiao
u Chicago, gdje je osnovao vlastiti
Bottle Four Eddieja Langa (Classic
U slijedile su razne personalne pro
mjene: kla rin etist Johnny Dodds
zam ijenio je Jim m ie ja Noonea, Lil
Hardin za m ijenila je Lottie Taylor
na klaviru, a bubnjar Baby Dodds
doao je na mjesto Minora Halla.
Godine 1922. O liver je potvrdio
svoju dom inaciju na ikakoj gla
zbenoj sceni poslavi po mladog
Louisa Arm stronga, ve tada veli
kog pretendenta na trubaku krunu.
Dok je Louis sa mnom, ne moe mi
nakoditi. Godine 1923. Creole
Jazz Band postao je prvi sastav koji
je snim ao u stilu New Orleansa,
postavljajui standarde koji nikada
nisu bili nadmaeni. Slobodni kon
trapunkt m elodijskih instrumenata,
korneti uravnoteeni trombonom,
fino tkanje klarineta izmeu lime
nih duhakih instrum enata - sve te
osobine ostaju uzorom simetrije.
Intuitivno razum ijevanje korneta u
brilja n tn im breakovim a, liderovo
m ajstorsko koritenje sordine u
glasovitom Dippermouth Bluesu,
povijesni prvi Arm strongov snimlje
ni solo u Chimes Bluesu ili
Doddsovo m uziciranje u Riverside
Bluesu pripadaju osnovnoj jazz-
-diskografiji (Louis Armstrong &
King Oliver i King Oliver's Jazz
Band). Prvi album sadri i dva dueta
Jelly Roll Mortona i Kinga Olivera,
King Porter Stomp i Tom Cat Blues.
Godine 1924. napori turneja do
krajili su sastav - Armstrong je
oenio Lil Hardin, a braa Dodds i
trom bonist Honore Dutrey otili su
svojim putem. Slijedee godine
O liver je osnovao Dixie Syncopa
tors, deseterolani ansambl s tri
saksofona i tubom. Svirajui za
plesae u ikakom Plantation Ca-
feu (1925-1927) grupa se pokazala
kom ercijalno uspjenom, a naslovi
poput Someday Sweetheart i Dead
Man Blues postali su Oliverovim
bestselerim a (King Olivers Dixie
Syncopators), iako je kvalitetnije
svirao u skladbam a Jackass Blues,
Every Tub i Showboat Shuffle. Na
tom albumu nalazi se i manje
dram atina O liverova verzija sklad
be West End Blues, koja je inae
poznatija u Arm strongovoj izvedbi.
Od 1927. do sm rti (1938) Oliverov
pad prikazan je u nizu skrpljenih
sastava; gnojenje zubnog mesa
uinilo je njegovo sviranje agoni-
King O liver's Jazz Band (EMI):
legendarne snimke.
jom , a pokuaji da se prilagodi
prom jenam a glazbene klim e esto
su bili pogreno proraunati.
K la virist Clarence W illiam s anga
irao ga je na prilino rutinskom
snim anju svoje grupe Novelty Four
(1928), a O liver dobro svira u Blue
Blood Bluesu i Jet Black Bluesu s
grupom Blind W illie Dunns Gin
Jazz Masters: King Oliver). Rijetki
svijetli trenuci mogu se pronai na
njegovim kasnijim snimkama za
tvrtku Victor (King Oliver & His
Orchestra i King Oliver In New
 York). U trenutku sm rti radio je kao njena je popularnost poela opadati ih je re a lizira la origina ln a postava, Ploe pokazuju da je ODJB u
vratar. - ODJB rasform irao se 1925, a Larry osobito u pogledu ritm ike fle ksib il ritm ikom pogledu naginjao ukoe
Shields otiao je jo 1921. Ponovno nosti i kva lite tn ijih sola (ukljuujui nosti i sitniavosti. to se sola tie
pokrenut ODJB snim ao je 1935; sola ODJB-ova veterana Edwardsa). moemo ukazati jedino na uobiaje
Diskografija:
slijedee godine Victor je snim io Meu najpopularnijim snim kam a no ivahan Shieldsov klarinet i na
Louis Armstrong & King Oliver
album Nick La Rocca & His Original ODJB-a iz razdoblja 1917-1924. pouzdano vodstvo m elodijske linije,
(Milestone/Milestone)
Dixieland Band - u toj su postavi, navodimo Livery Stable Blues, Ori te elegantna sola La Roccina korne
King Olivers Jazz Band
osim La Rocce, svira li Sbarbaro i ginal Dixieland One-Step, At The ta. No, u povijesnom smislu, O rigi
( /Parlophone)
Robinson iz vrhunskih dana ODJB-a, Jazz Band Ball, Ostrich Walk, Tiger nal D ixieland Jazz Band bio je prvi
King Olivers Dixie
u inae ordinarnom big band kontek Rag, Sensation, Skeleton Jangle, - i to vaan sastav. Za podatke
Syncopators, Vols 1 & 2
stu i u izvedbi dvanaest standarda Clarinet Marmalade (autora Ragasa pogledaj - The Story of The O riginal
(/Ace of Hearts)
ODJB-a. La Rocca, Shields, Sbarba i Shieldsa) (sve na Original Dixie Dixieland Jazz Band H. O. Brunna.
Classic Jazz Masters: King
ro, Robinson i Edwards (ali bez alt- land Jazz Band). S isto glazbenog
Oliver (Philips/Philips)
-saksofonista Bennyja Kruegera koji aspekta, ODJB teko da se moe Diskografija:
King Oliver & His Orchestra
se grupi priklju io 1920) re a lizira li m jeriti s klasinim crnakim malim Original Dixieland Jazz Band
(/RCA Victor - Francuska)
su 1936. posljednje snim ke ODJB-a sastavim a iz prve epohe jazza, ili (RCA Victor - Francuska)
King Oliver In New York
i ponovno su napori da se oivi duh superiornim grupam a kao O riginal ODJB/Louisiana Five
(RCA V ictor/ )
prolih vrem ena rezu ltira li tek povr M em phis Five, McKenzie-Condon ( /Fountain)
nom glazbom. Napokon, 1938. e- Chicagoans ili onih pod vodstvom Eddie Edwards & His Original
sterolani je sastav, pod vodstvom M iffa M olea (->), Eddieja Langa (->) Dixieland Jazz Band (London/
Edwardsa, snim ao za etiketu Blue i Joea Venutija (). London)
Original bird, a tada su iz prvobitne postave
preostali samo jo Shields i Sbarba
Dixieland Jazz ro. Godine 1945. Edwards je snim ao
sa svojom verzijom O riginal D ixie
Band land Jazz Banda (Eddie Edwards &
His Original Dixieland Jazz Band)
za etiketu Com modore, i ponovno je
Kid Ory
Original Dixieland Jazz (prvobitno bubnjar Sbarbaro bio prisutan kao
Jass) Band od ogrom nog je predstavnik prolih vrem ena. Meu
povijesnog znaenja. On je, naime, ostalim glazbenicim a koji su sudje
po svemu sudei odgovoran za prve lovali u kasnijem oivljavanju re Edward Kid Ory nije uao meu besm rtnike jazza kao solist. Oryjeva
snimke to ih je rea lizira o jedan pertoara ODJB-a navodimo trubae veliina ogledala se u njegovom nenadmanom sviranju trom bona u
istinski ja zz-sastav - Darktown Maxa Kam inskog (->) i Wild Bill okviru grupe. Kao so list esto je bio ritm iki ukoen, m inim alno kreativan
Strutters Ball i Indiana iz sijenja Davisona (->), klarinetista Brada - a ti su aspekti jo vie dolazili do izraaja kada je svirao s glazbenikom
1917. Slijedee snim anje ODJB-a Gowansa, gitarista Eddieja Condo- neprocjenjive veliine poput Louisa Arm stronga (-) u ijem je sastavu
(nakon ugovora s tvrtkom Victor) na (->) i klaviriste Genea Schroede- (Hot Five) nastupao dvadesetih godina. Ali, Oryjevo bezgranino
rezultiralo je izvedbama Livery Sta ra i Teddyja Roya. Ironino je da su eksplozivno i nadahnuto m uziciranje u okviru grupe, naroito u klasinom
ble Blues i Original Dixieland One- te snim ke daleko bolje od onih to stilu New O rleansa s estim koritenjem glissanda, uinilo ga je kraljem
-Step, koje su postale prvim bestse
lerima jazza. Najvanije je, m eu
tim, da su koncertni nastupi i
snimke ODJB-a, vie nego u sluaju
bilo kojeg drugog ansam bla ili
glazbenika, p rido n ije li p o p ularizira
nju rijei jazz - na jp rije u SAD,
zatim u Evropi i u drugim krajevim a
globusa. U prvoj postavi ODJB-a
svirali su Dom inic Jam es (Nick)
La Rocca, kornet, Alcide Nunez,
klarinet, Eddie Edwards (Edwin
Bransford), trom bon, Henry Ragas,
klavir i Johnny Stein, bubnjevi. Taj
kvintet prvi put je nastupio 1916. u
Schillers Cafeu, Chicago. U trenu
tku snim anja prvih ploa Nunez je
dobio otkaz, a zam ijenio ga je
ikaki glazbenik Larry Shields (u
retrospektivi gledajui, n ajbolji so
list ODJB-a), dok je Tony Sbarbarc
(Spargo) zam ijenio Steina. S tom je
postavom ODJB gotovo deset godi
na uivao u slavi i bogatstvu. Grupu
je naroito pogurao Al Jolson,
koji joj je svojim utjecajem izborio
probitani angaman u ekskluzivnoj
dvorani Reisenweber's u New Yor
ku (1917). Ogroman uspjeh ODJB-a
u klubu Reisenw ebers, koji je
grupa proslavila snim kom Reisen-
weber Rag za etiketu Aeolian
(ODJB/Louisiana Five) doveo je do
gostovanja u Velikoj B rita n iji, gdje
su nastupili ne samo na angamanu
u londonskom Palladium u, ve i
privatno, za lanove Kraljevske
porodice. Tada je J. Russel Robin
son ve zam ijenio Ragasa (koji je
umro 1918).
Za dugotrajnog boravka u Velikoj
Britaniji, grupa je u Londonu snim a
la za tvrtku Colum bia, a po povratku
u SAD nastavila je snim ati za Victor.
No, dolaskom dvadesetih godina

Edward K id Ory - ovjek ko ji

je gotovo sam sam cat izm islio
dezistiki izraz tailgate
trombon.

155
 tzv. tailgate - trom bonista iz prvog razdoblja jazza. U raznim
poglavljim a vie Od 60 godina duge ka rije re (otprilike od 1910. do 1971)
Ory je takoer svirao klarinet, bubnjeve, kontrabas, kornet, alt-saksofon
(kratko, s Kingom O liverom (-), 1926), ventil-trom bon (koji je svirao u
mladenakim danima, p rije prelaza na klizni trom bon) i bendo (njegov
prvi instrum ent, koji je svirao u desetoj godini).
Nakon nekoliko posjeta New Orleansu, Ory (roen 1886. u La Placeu,
Louisiana) doao je u taj grad oko 1912. i u njemu je ostao sedam godina,
a zatim je iz zdravstvenih razloga preselio u Kaliforniju. Nekolicinu
glazbenika iz New Orleansa, s kojim a je prethodno svirao, pozvao je da
mu se pridrue na Zapadnoj obali u novom sastavu koji je nekoliko godina
redovito nastupao na tom podruju. Bio je to prvi crnaki mali sastav koji
je snim io plou (1922). Godine 1925. napustio je voenje sastava kako bi u
Chicagu snim ao s Arm strongom . Snim ke prve i kasnijih postava grupe Hot
Five postale su pravom klasikom jazza, s poletnim O ryjevim trom bonom
koji je iskakao u kolektivnom m uziciranju, naroito u skladbam a Muskrat
Ramble, Skid-Da-De-Dat, Gut Bucket Blues (V.S.O.P. (Very Special Old
Phonography, 1926-1927), Vols 1 & 2) i u njegovoj skladbi Orys Creole
Trombone (V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, 1927-1928), Vols 3 &
4). No, Oryjevo m uziciranje jo je kvalitetnije na snim kam a iz 1926, to su
ih rea lizira le grupe New O rleans W anderers i Bootblacks koje su vodil
Ory i Johnny Dodds (-) (Johnny Dodds 8i Kid Ory). Njegovi doprinos
snim kam a Jelly Roll M ortona Doctor Jazz, Black Bottom Stomp
Grandpas Spells (Jelly Roll Morton & His Red Hot Peppers, Vol 3)
neprocjenjivo su pom ogli da ove, poput drugih na kojim a je sudjelovao,
takoer postanu klasikom . Slinu je ulogu zadivljujue odigrao s Kingom
Oliverom (1925-1927) (King "Olivers Dixie Syncopators 1926-1928).
Prije povratka u Los Angeles (1930) Ory je dvije godine proveo u Chicagu
i New Yorku. Nakon suradnje s nekolicinom sastava sa Zapadne obale i
turneja s orkestrom Leona Renea, potpuno je napustio glazbu kako bi
svome bratu pomogao u voenju farm e pilia (1933). Poetkom
etrdesetih godina vratio se na glazbenu scenu, a 1943-1944. uglavnom je
svirao bas i saksofon. Nakon svestranih pohvala, to ih je zadobio
nastupima u radio-em isijam a O rsona W ellesa (1944), osnovao je Kid O rys Dvojica meu najboljim alt-saksofonistim a Velike Britanije, Mike
Creole Jazz Band. S pom laenim O ryjem koji je praskao u kolektivnom Osborne (desno) i Dudu Pukwana. Intenzitet, i to kakav.
m uziciranju i solim a, bio je to najbolji sastav to ga je trom bonist ikada
vodio; o tom e svjedoe snim ke iz 1944-1945, ukljuujui Tailgate! (Kid zvuka i em ocije u njegovoj pozadini Monka (>) i drugih (Hot Lips Page
Orys Creole Jazz Band). U postavi su svira li M utt Carey, truba, Omer - najbolja je ostvarenja dao u After Hours In Harlem)
Simeon (->) ili Darnell Howard, klarinet i M inor Hall ili Alton Redd, drutvu glazbenika sline energije Page je poeo svirati trubu kada
bubnjevi. etrdesetih i poetkom pedesetih godina nastavio je voditi poput basista Harryja M ille ra i su propali njegovi raniji napori da
vlastite sastave. Godine 1955. povukao se iz zdravstvenih razloga, ali se eksplozivnog bubnjara Louisa Mo- usavri klarinet i alt-saksofon. Pra
oporavio i u nekoliko navrata predstavio inozem noj publici. Njegova hola (Border Crossing i All Night vu glazbenu karijeru konano je
najpoznatija skladba. Muskrat Ramble, postala je 1954. veliki pop hit, kada Long), u duetu s klaviristom Stanom zapoeo kao lan prateeg sastava
joj je pridodan tekst. Traceyjem (Original i Tandem) i u blues-pjevaice Ma Rainey (->) i s
Godine 1955. glum io je i svirao u film u The Benny Goodman Story, a triju sa saksofonistim a Johnom Sur- njom je prvi put doao u New York.
prethodno se pojavio u film u New Orleans i s vlastitim sastavom u manom i Alanom Skidm oreom Pratio je i druge blues-pjevaice,
film ovim a Crossfire, M ahogany M agic i Disneyland After Dawn. Od poet (SOS). Solist je u velikim orkestrim a p rim jerice Bessie Smith (->) i Idu
ka pedesetih godina do 1961. stalno je nastupao u vlastitom klubu On the Mikea W estbrooka i Brotherhood of Cox (->). Svirao je s raznim teksa-
Levee u San Franciscu. Ponovno bolestan, nastanio se na Havajim a i Breath. kim sastavima, da bi se 1928.
povrem eno je nastupao u Honoluluu. Jedan od njegovih posljednjih p ridruio grupi Blue Devils Waltera
vanijih nastupa bio je 1971. na New Orleans Jazz Festivalu. U Evropi je Diskografija: Pagea, koju je napustio 1930. zbog
posljednji put nastupio 1959. Mike Osborne Trio, Border suradnje s Benniejem Motenom.
Kid Ory umro je poetkom 1973. od upale plua i kljenuti srca. Crossing ( /Ogun) Njegovo bluesom - obojeno muzici
Mike Osborne Trio, All Night ranje u Motenovom se ansamblu
Diskografija: Long ( /Ogun) pokazalo vrlo upotrebljivim ; isto
Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, Mike Osborne-Stan Tracey, dobno se razvijao u svestranog
1926-1927), Vols 1 & 2 Original ( /C adillac) trubaa. Nakon Motenove smrti u
(CBS - Francuska) Mike Osborne-Stan Tracey, Kansas Cityju je vodio vlastiti kvin
Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, Tandem ( /Ogun) tet. Godine 1936. svirao je s Coun-
1927-1928), Vols 3 & 4 (CBS - Francuska) Osborne-Surman-Skidmore, tom Basiejem (->) u Reno Clubu,
King Olivers Dixie Syncopators (MCA Coral - Njemaka) SOS ( /Ogun) Kansas City.
Johnny Dodds & Kid Ory Mike Westbrook, Metropolis Preselio je u New York gdje je lako
(C olum bia/ ) ( /RCA Neon) pronalazio posla. Godine 1937.
Tailgate! Kid Orys Creole Jazz Band Brotherhood Of Breath, Live At osnovao je veliki orkestar koji je
(Good Time Jazz/G ood Tim e Jazz) Willisau ( /Ogun) potrajao oko godinu dana. Otprilike
Kid Ory, When The Saints (Good Tim e Jazz/G ood Tim e Jazz) u isto doba kada je trebao zapoeti
Various (including Kid Ory), New Orleans Memories s angamanom u Plantation Clubu,
(Ace of Hearts) orkestar je snim ao za tvrtku Victor.
Bio je to orkestar zdravog zvuka
Jelly Roll Morton & His Red Hot Peppers, Vol 3 Hot Lips Page sa zadivljujuim osjeajem za
(RCA Victor - Francuska)
blues, s akcentom na Pageovoj trubi
i glasu - truba je strastvena i
Oran Thaddeus Hot Lips Page snana u skladbam a Skull Duggery,
'"i*'**.
(roen 1908. u Dallasu, Teksas) Feelin High & Happy, a glas prisan
Mike Osborne * +* * svrstava se meu najistaknutije i duhovit u Small Fry, Im Gonna
k*4
** * blues-izvoae u jazzu - u vokal Lock My Heart (And Throw Away
*** N g tt nom i instrum entalnom pogledu. The Key) (sve na Feelin High &
ino
Najbolji alt-saksofonist izvan SAD, Long Pod velikim utjecajem Louisa Arm - Happy/Big Sound Trumpets).
Britanac Mike O sborne svira inten stronga (-), Page se svojim blista Nastupao je s Budom Freemanom
zitetom koji duboko zadire u em oci vim sviranjem trube i toplim prom u (->) i Joeom Maralom (-), na
je. Poetnom utjecaju Jackieja klim pjevanjem snalazi u veini kratko je ponovno osnovao big
McLeana dodao je slobodu Ornet-
tea Colemana i sustavno se pojavio
l+ $ > Y jazz-konteksta, bez obzira je li gost
na jednom od ratnih Town Hall
band, svirao je s malim sastavom u
52. ulici, a zatim je pet mjeseci
s vlastitim , jedinstvenim stilom . koncerata Eddieja Condona, poka proveo u orkestru Artieja Shawa
Njegov tonski raspon obuhvaa m - zuje li mladenaku radost u solim a (->) (1941-1942). Shaw mu je ustu
duboki registar, nalik oboi, i vritei s orkestrom Bennieja Motena (Ben pio znaajan solistiki prostor, uk
visoki registar, a pritom dotie bop, nie Motens Kansas City Orchestra, ljuujui St James Infirmary (i
klasiku, folk-song i srednjovjekovne Vol 5) ili na vrlo osoben nain pjeva vokal) (Artie Shaw & His Orchestra,
plesove. Kao vulkanski glazbenik - A ll Night Long (Ogun): Osborne u scat za jam sessiona u klubu Vol 2), Solid Sam, Deuces Wild,
ini se da nema granice izmeu za p a lju ju oj form i. M intons, u drutvu Theloniousa Blues In The Night (vokal i truba) i

156
 Sometimes I Feel Like A Motherless
Child (samo vokal) (sve na Concerto
For Clarinet).
U sijenju 1942. napustio je Shawa
da bi ponovno nastupao s vlastitim
velikim orkestrom , ali se sredinom
1943. vratio malom sastavu. Izmeu
1943. i 1949. svirao je u veim
gradovima, uglavnom s malim sa
stavima koje je zbog posebnih
angamana i proirivao. Poetkom
etrdesetih godina esto je snim ao
za tvrtku Com modore s Albertom
Feelin High & Happy (RCA Victor). Bluesom obojena truba i glas
Hot Lips Pagea na na jvio j razini.
Ammonsom (->) (Commodore Jazz,
Vol 1) i s vlastitim sastavim a (Sax
Scene). U njim a su u raznim
razdobljim a nastupali Big Sid Cat
lett (->), Lucky Thompson i Don
Byas (->). Na svim snim anjim a za
Commodore, Pageovo je m uzicira
nje bilo zadivljujue dosljedno.
Osim stalnih nastupa s Condonom u
Town Hallu svirao je i s Donom
Redmanom (-) (1945), a pratio je i
Ethel Waters na njujorkom anga
manu 1946. lako se izbor Pagea da
sudjeluje na snim anjim a M ezzrow-
-Bechet (->) Septeta iz 1945. doim ao
loginim (The Prodigious Sidney
Bechet Quintet & Septet i Sidney
Bechet-Mezz Mezzrow), oputenost
koja je o b ilje ila njegova najbolja
ostvarenja u praksi je veinom
nedostajala.
Prvi put je posjetio Evropu 1949. i
dobio snaan aplauz na Paris Jazz
Festivalu. Iste je godine snim ka
Pagea i Pearl Bailey, Baby, Its Cold
Outside, izb ila na top-liste. Godine
1951. poduzeo je etverom jesenu
evropsku turneju, zatim se vratio u
SAD zbog turneja, koncerata i si.
Godine 1952. ponovno je doao u
Evropu. Prije sm rti u studenom e
1954 (nakon sranog udara), Page
je redovito nastupao. Meu ostalim
superiornim snim kam a na kojim a je
Page svirao u svojoj ka rije ri navodi
mo izvanredno oputeno snim anje s
Teddyjem Bunnom (->) (Feelin'High
& Happy), na kojemu obojica g la
zbenika sviraju (a Page i pjeva) u
najboljoj form i. O dlino je svirao i
na snim anjim a zvijezda poput Luc-
kyja Thom psona (-), Vica Dicken-
sona (->) (1944) (Swing Classics,
Vol 1, 1944/45), Bucka Claytona (->)
i J. C. Higginbotham a (-) (1945)
(Swing Classics, Vol 2, 1944r 1945).
G odinam a je u raznim prilika m a
svirao i m elofon (ponekad kao
zam jenu za trubu).
Diskografija:
Bennie Motens Kansas City
Orchestra, Motens Swing,
Vol 5 (1929-1932)
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Hot Lips)
Page), John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Hot Lips Page, Feelin High &
Happy (RCA V ictor)/
The Big Sound Trumpets
(RCA Victor - Francuska)
Artie Shaw, Concerto For
Clarinet (RCA V icto r/ )
Artie Shaw & His Orchestra,
Vol 2 (RCA V icto r/ )
Various (Including Albert
Ammons), Commodore Jazz,
Vol 1 ( /London)
LPV-576
Various (Including Hot Lips
Page), Sax Scene
( /London)
Chu Berry, Chu
(Epic - Francuska)
Sidney Bechet-Mezz Mezzrow
(Concert H a ll/ )
The Prodigious Sidney Bechet
Quintet & Septet
( /Festival - Francuska)
Various (Including Hot Lips
Page), Swing Classics, Vols
1, 2 ( /Polydor)
Walter Page
-> Count Basie
Tony Parenti
Anthony Tony Parenti (roen
1900. u New Orleansu, Louisiana),
sin sicilijanskih roditelja, uvijek je
poklanjao veliku panju tradiciji
jazza i izvoritim a te glazbe. Zato
se u doba kada je to sm atrano
dem odiranim Parentijev piskutavi
klarinet mogao uti u definitivnom
ragtim e-kontekstu (Tony Parenti-
-Ragtime i Tony Parenti-Ragtime
Jubilee). Parenti, iji je otac bio
talijanski vojni glazbenik, zapoeo
je s violinom . Pohaao je St P hilip s
School u New Orleansu i dvije
godine svirao u talijanskom sastavu
prof. Josepha Tavernora. Zam jenji
vao je Alcidea Nuneza u Papa
Laines Bandu, a u slinoj ulozi
nastupao je i s Nickom La Roccom.
Nakon voenja vlastitih sastava i
sviranja u tuima, preselio je najpri
je u New Orleans (1925), a zatim u
New York (1927). Svirao je u
nekoliko drutvenih orkestara, za
tim je zam jenjivao Bennyja Good
mana (-) u orkestru Bena Pollacka.
Stekao je mnogo iskustva kao
studijski glazbenik CBS-a (dubi i ra
ju i na saksofonima); predvodio je
kvartet saksofona koji je nastupao
na radiju i u jednom kratkom etra
nom film u.
Godine 1939. pridruio se orkestru
Teda Lewisa, nakon to je etiri
godine proveo kao lan Radio City
Symphony Orchestra; s Lewisom je
ostao do 1945. Parentijeve su spo
sobnosti na planu* jazza od tada
doivjele neku vrst renesanse. Naj
prije je svirao s grupom Eddieja
Condona (->) (1946); zatim je iste
godine nastupao s Georgom Bruni-
som (->), zatim vodio vlastiti sastav
na angam anim a u njujorkim klu
bovim a Jim m y Ryans i Nick's, da bi
se ponovno pridruio Condonu.
Godine 1947. suraivao je s Mugg-
syjem Spanierom () prije negoli
se u Chicagu pridruio Miffu Moleu
(-) (1948-1949). etiri i pol godine
proveo je na Floridi u grupi Preac
her Rollo Laylans Five Saints, ali
se 1954. vratio u New York. Redovi
to se pojavljivao u Metropoleu (s
Joeom Sullivanom (->), Zuttyjem
Singletonom (->) i drugim a) i u
Central Plazi. Zam jenjivao je Geor-
gea Lewisa u njegovom New Or
leans ansamblu (1959), a 1962.
nastupao je u Eddie Condons
Clubu. Daleko najvee iskustvo u
ulozi efa orkestra u kasnijem
razdoblju karijere doivio je izmeu
1963. i 1969. kada se vratio u klub
Jim m y Ryans koji je napustio
jedino zbog kratkotrajnog pokuaja
voenja vlastitog jazz-kluba; nakon
toga ponovno je radio kao slobodni
glazbenik.
Ostao je aktivan sve do smrti u
travnju 1972. Prouavao je ragtim e i
bio strunjak za taj anr. Najradije
je svirao u drutvu glazbenika poput
Condona (We Called It Music),
Brunisa, Wild Bill Davisona (-*)
(The Davison/Brunis Sessions, Vol
3), a svoj klarinet New Orleans stila
znao je prilagoditi pjevau Jimmyju
Rushingu (->) (The Odyssey Of
James Rushing Esq.) to se samo
stalnih albuma tie, Parenti je
naroito uspio sa dva ranije spome
nuta na bazi ragtimea, kao i s
album om Happy Jazz - tada u
drutvu Reda Allena (->), Tyreeja
157
 Glenna (->) i Hanka Duncana (->); ja bila radikalna i dotakla je svaki G illespie, m ladi M iles Davis, kla vi nim boravkom u C am arillo State
snimka s kvartetom iz 1955. za aspekt jazz-glazbe. U harm onijskom rist Argonne Thornton, basist Cur Hospitalu. Nakon izlaska ostvario je
etiketu Southland (Tony Parenti & pogledu ukazao je na izlaz iz ley Russell i bubnjar Max Roach nekoliko snim ki s pjevaem Earlom
His New Orleans Quartet) predsta zakona diatonike prem a irem pod sn im ili su niz rem ek-djela poput Colemanom, npr. Dark Shadows,
vlja ga u izvrsnoj form i. Parenti je ruju krom atike, koristei progresiju Nows The Time, Ko Ko i Billies This Is Always i izvanredne instru
mogao ostvariti uvje rljive blues- koja je u jazzu bila nova i koja je Bounce (The Savoy Sessions). Tri mentalne izvedbe kao Cool Blues i
-izvedbe, moda najbolje u skladbi tadanjem uhu zvuala nespretno i Parkerova korusa u Nows The Time Birds Nest. Slijedee klasine iz
Blues For Faz (Tony Parenti-Ragti- porem eeno. U stvari, bez p rim je re p rim je r su m odernog blues-m uzici- vedbe: Relaxin At Camarillo, Che
me Jubilee), u homm ageu kolegi ne invencije glazbenik se u tom ranja. No, m agazin Down Beat nije ers, Carvin The Bird, Stupendous,
klarinetistu iz New Orleansa, Irvin- obilju mogao izgubiti kao mi u shvatio vrijednost tih snim ki i nije Home Cooking, Dexterity, Bongo
gu Fazoli (->) (1949). Da bi se labirintu. Parker je i u ritm ikom im dao nijednu zvjezdicu. U slije d e Bop, Dewey Square, The Hymn,
stekao dojam o New O rleansu iz pogledu bio n ajm atovitiji glazbenik e tri godine Parker je svom Bird Of Paradise, Embraceable
njegovih mlaih dana, vrije d i poslu jazza; akcenti su padali na teku, klasinom opusu za Savoy pridodao You, Drifting On A Redd, Qua
ati Parentijeve uspomene (Music slabu i izmeu doba, a dionica je Cheryl, Buzzy, Bird Gets The Worm, simodo, Charlie's Vig, Bongo Be
Of New Orleans, Vol 5 - New ipak svingala. Razbio je tra d icio n a l Blue Bird, Another Hairdo, Barba ep, Crazeology, How Deep Is The
Orleans Jazz, The Flowering). Ispla nu podjelu na etiri i osam taktova, dos, Parkers Mood i Constellation, Ocean, Bird Feathers, Klactovee-
ti se posluati i neke Parentijeve svira ju i u provalam a esnaestinki izvedbe u kvintetu s M ilesom Davi- sedstene, Scrapple From The Ap
snimke iz mlaih dana koje su koje su se naglo vraale u dionicu som, Budom Powellom, Johnom ple, My Old Flame, Out Of Nowhere
nastale u New Orleansu, ukljuujui jednostavnom i savrenom frazom . Lewisom ili Dukeom Jordanom na i Dont Blame Me. Veina ovih
New Crazy Blues i African Echoes. Glazbu je obogatio prodornou, klaviru, Russellom ili Tom m yjem naslova realizirana je s kvintetom
em ocionalnom snagom i strastve- Potterom na basu i Maxom Roac- (Davi, Jordan, Potter, Roach s
Diskografija: nou koja je njegovu superiornu hom na bubnjevima. kojim a je Parker svirao u 52. ulici, u
Tony Parenti ( /VJM) tehniku drala u podreenom polo Godine 1945. Parker je s G illespie- klubovim a kao Three Deuces. Sni
Tony Parenti-Ragtime aju i o tkrivala ovjeka. Njegov zvuk jevim sekstetom otiao u Kaliforniju m ajui ilegalno za Savoy i etiketu
(Riverside/London) na alt-saksofonu je nezaboravan. radi angam ana u klubu B illyja Normana Granza pokazao je
Tony Parenti - Ragtime Jubilee ogrom nu nebrigu oko poslovnih
(Jazzology/ ) detalja, uostalom poput gomile
Tony Parentis All Stars am aterskih snim atelja koji su bilje
(Jazztone/ ) ili njegove radio-em isije, klupske i
Tony Parenti & His New koncertne izvedbe. Izvan studija
Orleans Quartet Parkerova su ostvarenja esto po
(Southland/ ) stajala jo m atovitija i smionija:
Eddie Condon, We Called It susret s orkestrom Woodyja Herma-
Music ( /Ace of Hearts) na (Bird Flies With The Herd), duga
Wild Bill Davison/Georg snim ka s Chetom Bakerom i alt-
Brunis, The Davison/Brunis -saksofonistom Sonnyjem Crissom
Sessions, Vol 3 (Bird On The Coast), suradnja s
( /London) Navarrom (Historical Masterpieces)
The Odyssey Of James i G illespiejem (Diz n Bird In Con
Rushing Esq. cert i The Quintet Of The Year).
(C olum bia/Philips) Godine 1949. Parker je svoj kvintet
Various (Including Tony predstavio u Parizu - Kenny Dor-
Parenti), Hot Clarinets ham, Al Haig, Potter i Roach (Bird In
(H isto rica l/-) Paris); slijedee godine gostovao je
Various (Including u vedskoj i snim ao s lokalnim
Tony Parenti) glazbenicim a (Bird In Sweden),
Music Of New Nakon povratka u SAD, s ugovorom
Orleans, Vol 5 - New Orleans za Granzovu etiketu M ercury sni
Jazz, The Flowering mao je u vrlo razliitim kontekstima.
(Folkways/ ) Ve je ranije nastupao s trupom
JATP i svirao s alt-saksofonistom
W illiejem Smithom i tenor-saksofo-
nistim a Lesterom Youngom i Cole
manom Hawkinsom (Jazz At The
Philharmonic, 1946, Vol 2); ta je
Charlie Parker ideja kasnije rezultirala povijesnim
jam sessionom s Parkerom. John-
nyjem Hodgesom i Bennyjem arte
Charlie Parker roen je 1920. u rom, a tri velikana alt-saksofona
Kansas Cityju, a um ro je 1955. u The Im m o rtal C harlie Parker (London): vodei um jetnik jazza na zajedno nastupaju u Funky Bluesu
apartmanu barunice Nice de Koe- svom vrhuncu. Obratite panju na krojake trendove toga razdoblja. (The Parker Jam Session). Snimio
nigswarter, prerano uniten drogom je briljantnu temu Old Folks s
i alkoholom . Kljuna linost be-bop drvenim duhaima i pjevaima, dok
revolucije etrdesetih godina, on je Parker je u New Yorku pronaao Berga; godine 1946. kada se sekstet je snim anje s afro-kubanskim Mac-
- uz Louisa Arm stronga - najzna grupu glazbenika koji su se kretali vratio u New York, ostao je u hitovim sastavom rezultiralo naslo
ajniji solist u jazzu. Parkerove slinim tragovim a, ljude poput Diz- K alifo rn iji. Nastupajui u Finale vim a Mango Mangue i Okiedoke.
inovacije i danas odreuju znatan zyja G iIlespieja, Theloniousa Mon- Clubu s m ladim boperim a Zapadne Just Friends, s jednog albuma s
dio evolucije jazza. Sredinom etr ka, C h a rlieja Christiana i bubnjara obale, uinio je Los Angeles drugim gudaima, klasina je izvedba, a
desetih godina zam rli su im pulsi Kennyja Clarkea; sastajali su se u sreditem be-bopa. Potpisao je ugo kontrast izmeu konzervativno-ro-
jazza Kansas Cityja, pa je Parker - sitne sate, u klubovim a poput vor s Rossom Russellom za etiketu m antine pratnje i strastvenog alt-
nazvan Bird ili Yardbird - M intons Playhouse i M onroes. Prve Dial i u sedam term ina snim io est -saksofona zauujue je prodoran.
potraio alternativna glazbena Parkerove snim ke s malim sasta nevjerojatnih album a (Charlie Par N ajbolje snim ke nastale su s malim
usm jerenja. Njegove prve snim ke s vom (iz 1944) predstavljaju ga u ker On Dial). Prvi term in rezultirao sastavima: Now's The Time, Confir
orkestrom Jay McShanna iz 1940. kom biniranom drutvu swing-gla- je snim kam a Ornithology, Moose mation, I Remember ^ou, Kin, Chi
pokazuju utjecaj tenor-saksofonista zbenika poput gitarista Tinyja Gri- The Mooche (posveeno Emryju Chi, Cosmic Rays, Star Eyes, Si Si,
Lestera Younga u skladbam a poput mesa, a njegova sola u tem am a Byrdu, Parkerovom dobavljau dro Swedish Schnapps, Au Privave, She
Lady Be Good i tehniku sprem nost Red Cross i Tinys Tempo djeluju ge), Yardbird Suite i A Night In Rote, KC Blues (The Definitive
u brzim izvedbama poput Honey udno u zahuktaloj raspojasanosti Tunisia, ali na drugom term inu, Charlie Parker). Ponovni susret s
suckle Rose (Early Bird). Hootie (The Savoy Sessions). Parkerov i etiri mjeseca kasnije, Parker se G illespiejem , Monkom, Russellom
Blues i The Jumpin' Blues predsta G ille sp ie je v kombo debitirao je, na naao u bezizlaznom mentalnom i i neprim jerenim Buddyjem Richom
vljaju m ladog alt-saksofonista u jo alost, u pratnji sw ing-bubnjara fizikom stanju. Russellova knjiga na bubnjevim a 1950, rezultirao je
kom pleksnijim harm onijskim pro poput Cozyja Colea i Big Sid B ird Lives detaljno opisuje to sn i izvedbama Bloomdido, Mohawk i
mjenama, s ukrasim a i indirektnim Catletta, izvodei skladbe svojih manje koje je rezultiralo munom Leapfrog. Za tvrtku Prestige Parker
tretm anom ritma. Stalno m islim da lidera - Dizzy Atmosphere, Groovin ljepotom teme Loverman, nepopust je rea lizira o nekoliko snimki na
je granica negdje drugdje, ponekad High, Salt Peanuts i Shaw 'Nuff koje, ljive i jedinstvene u prikazu um jetni- tenor-saksofonu sa Sonnyjem Rol-
je mogu uti, ali je ne mogu po brzini, kom pleksnosti i m atovi kove em ocionalne dubine. Nakon linsom i Milesom Davisom, pod
odsvirati. Njegovi eksperim enti i- tosti ostaju m anifestom modernog teme Be Bop, kada je P a rke ru bilo pseudonimom Charlie Chan (Col
zazvali su podsm ijeh i pogrde jazza (In The Beginning). Godine isuvie zlo da bi mogao svirati, lectors Items).
sta rijih glazbenika, ali su oni m lai 1945. za tvrtku Savoy snim ala je vratio se u hotel, nekako je zapalio Nadolaskom be-bopa jazz je izgu
bili oarani. Parkerova je koncepci d e finitivna be-bop grupa: Parker, krevet, pa je kanjen estom jese bio mnogo publike, to je Parkera

158
 ostavilo u dilem i izmeu popularno
sti i umjetnosti. Njegova glazba
reflektira tu situaciju; ona izm jeni
no udvara i prkosi, p o drugljiva je i
tjeskobna; bez odjeka publike Par
ker se povlai u sebe. Parkerov
blues bio je him na razvlatenih,
slavio je prolaznost; jedna je od
najim presivnijih linosti naeg do
ba.
Diskografija:
Early Bird
(Spotlite/Spotlite)
Jay McShann, Kansas City
Memories
(Decca/Brunswick)
The Savoy Sessions
(Savoy/Savoy)
Alternative Takes
(Savoy/Savoy)
Dizzy Gillespie, In The
Beginning (Prestige/Prestige)
Charlie Parker On Dial, Vols 1-6
(Spotlite/Spotlite)
Anthropology (Spotlite/Spotlite)
CHARLIE
PARKER
* ON DIAL
Charlie Parker On D ial (Spotlite):
putokazi.
Bird Flies With The Herd
(M ain-M an/M ain-M an)
Bird On The Coast
(Jazz Showcase/Jazz Showcase)
Bird On The Road
(Jazz Showcase/Jazz Showcase)
Historical Masterpieces
(Le Jazz Cool/MGM)
Bird On 52nd Street/Bird At
St Nicks (Prestige/Prestige)
Hi Hat Broadcasts 1953
(Phoenix/Phoenix)
Charlie Parker
(Queen-Disc/Queen Disc)
Diz N Bird In Concert /Saga)
The Quintet Of The Year
(Debut/Vogue)
Lullaby In Rhythm
(Spotlite/Spotlite)
Bird In Paris
(Spotlite/Spotlite)
Bird In Sweden
(Spotlite/Spotlite)
Jazz At The Philharmonic 1946,
Vol 2 (Verve/Verve)
The Parker Jam Session
(Verve/Verve)
The Definitive Charlie Parker,
Vols 14 (Verve/M etro)
Miles Davis, Collectors Items
(Prestige/Prestige)
Birds Nest ( /Vogue)
Collections (japanski Odeon)
Evan Parker
Uz Phila Seamana, Stana Traceyja i
Dereka Baileyja, saksofonist Evan
Parker, roen 1944, jedan je od
n a jo rig in a ln ijih britanskih jazz-gla-
zbenika uope. Protagonist evrop
ske free-glazbe, Parker je su ra i
vao s Alexanderom von Schlippen-
bachom i njegovim kvartetom , s
Globe Unity Orchestra, i s relativno
ortodoksnijom skupinom Brother
hood Of Breath. ezdesetih godina
lan Spontaneous Music Ensem blea
Johna Stevensa, Parker je 1970.
osnovao duo s perkusionistom Pau-
lom Lyttonom (Collective Calls i
Evan Parker & Paul Lytton At The
Unity Theatre) u kojemu dvojica
glazbenika proiruju granice zvuka
i izvode vrlo inventivne dionice i
teksture. Grupa Music Im provisa
tion Company pokazala se jo je d
nim prim je re n im poligonom za free-
-m uziciranje (Music Improvisation
Company), dok je Parkerova surad
nja s gitaristom Baileyjem pokazala
neka od najodvanijih glazbenih
ostvarenja desetljea (The Topogra
phy OfThe Lungsi London Concert).
Parkerov stil, koji je kao ishodite
uzeo Coltranea i Pharoaha Sander-
sa, razvio se s godinam a u tonski
bogato i intenzivno em ocionalno
izraajno sredstvo njegove, u biti
logine, im aginacije. Dem onstracija
njegova talenta na sopran-saksofo-
nu pokazuje totalno ovladavanje
postupcim a free-glazbe (Saxophone
Solos); cirkularno disanje i tonske
efekte koristi za postizavanje sim e
trije . Parkerova suradnja s Com pa
ny, m eunarodnom skupinom free-
-glazbenika, pokazuje njegovu spo
sobnost da paljivo oslukuje svoje
p artnere i su d jeluje u kolektivnom
kreativnom inu (Company 1).
Diskografija:
Collective Calls
( /Incus)
Music Improvisation Company
( /Incus)
The Topography Of The Lungs
( /Incus)
London Concert
( /Incus)
Saxophone Solos
( /Incus)
Company 1
( /Incus)
Globe Unity 73, Live In
Wuppertal
( /FMP)
Manfred Schoof, European
Echoes
( /FMP)
Peter Brotzmann,
Machine Gun
( /FMP)
Saxophone Special
(Em anem /Em anem )
Leo Parker
U biti boper bariton-saksofonist Leo
Parker, roen 1925. u Washingtonu,
bio je istaknuti suradnik Fatsa
Navarra - Ice Freezes Red (Fats
Navarro Memorial) i Dextera Gordo-
na - Settin The Pace (Long Tall
Dexter). U principu poletan, buan
glazbenik, svoju je osjeajnu stranu
pokazao u izvedbi Solitude (The
Foremost!). Parker je zapoeo na
alt-saksofonu, a na bariton je pre
ao u orkestru B illyja Eckstinea, s
obzirom da je m jesto altista zauzi
mao C harlie Parker (Mr B & The
Band). Parkerova suradnja s Ge-
neom Am m onsom (Red Top) ukazu
je na utjecaj lllin o isa Jacqueta - u
stvari, Jacquet ga je svojedobno
odvraao od svog stilskog podruja.
Nakon dugog razdoblja provedenog
u rhythm -and-blues sastavim a, Par
ker je poduzeo kratkotrajni come
back za tvrtku Blue Note (Let Me
Tell You Bout It), ali je um ro 1962.
Diskografija:
Fats Navarro Memorial
(Savoy/ )
Dexter Gordon, Long Tall
Dexter (Savoy/Savoy)
The Foremost! (Onyx/Polydor)
Billy Eckstine, Mr B & The
Band (Savoy/Savoy)
Gene Ammons, Red Top
(Savoy/Savoy)
Leo Parker, Let Me Tell You
'Bout It (Blue N ote/ )
Let Me Tell You Bout It (Blue
Note): s ilo vit bariton-saksofon.
Joe Pass
G itarist Joe Pass, roen 1929. u
New Brunswicku. N. Y., prisutan je
na sceni od etrdesetih, a sveopa
priznanja doivio je sedam desetih
godina, zahvaljujui otroum nom
vodstvu menedera Normana Gran-
za. Veteran bezbrojnih snim anja s
velikim brojem glazbenika - Chet
Baker, Bud Shank, Gerald Wilson,
Les McCann, Earl Bostic i Duke
Ellington - Pass je kompletan profe
sionalac. Nakon potpisivanja ugovo
ra s etiketom Pablo triju m fa ln o je
nastupio na festivalu u Montreuxu
(Joe Pass At Montreux) i poduzeo
turneje u okviru trupe JATP s
Oscarom Petersonom, Zootom Sim-
som i drugim a. Osjeajan, lirski
so list zanosnog i ugodnog tona,
Pass u pratnji moe zazvuati kao
kom pletna ritam -sekcija. Na albumu
s jo jednim gitaristom -veteranom ,
Herbom Ellisom , Pass i njegov
partner isprepliu m elodije i kontra
punkt, te izvode nadahnute m eui
gre u skladbam a kao Cherokee
(Two For The Road). Duo s Ellom
Fitzgerald (Ella Fitzgerald & Jo;
Pass) oputen je i m elodian, dok
suradnja s Oscarom Petersonom
dostie izazovniji um jetniki vrhu
nac (Oscar Peterson Et Joe Pass A
Salle Pleyel). Na dopadljivom albu
mu na kojemu Peterson svira klavi-
kord (Porgy & Bess) Pass daje
ritm iku pratnju sve do sola u They
Pass By Singing. U novije doba
g ita rist pokazuje afinitet za solisti-
ke izvedbe, pa dva odlina Passova
album a (Joe Pass, Virtuoso 1 & 2)
dem onstriraju zanosnu matovitost
koja obiljeava njegove klupske
nastupe.
Diskografija:
Joe Pass At Montreux
(Pablo/Pablo)
Herb Ellis - Joe Pass, Two For
The Road (Pablo/Pablo)
Portraits Of Duke Ellington
(Pablo/Pablo)
Ella Fitzgerald & Joe Pass
(Pablo/Pablo)
Oscar Peterson Et Joe Pass A
Salle Pleyel (Pablo/Pablo)
Porgy & Bess (Pablo/Pablo)
Virtuoso 1 & 2 (Pablo/Pablo)
Art Pepper
Roen 1925. u Los Angelesu, Art
Pepper jedan je od najistaknutijih
A rt Pepper
Living Legend (Contemporary):
p rv i Pepperov LP u 75. god.
alt-saksofonista post-bop jazza, na
razini Lee Konitza i Erica Dolphyja,
ali m anje poznat iz razloga koji
nemaju veze s glazbom. Pod utjeca
jem Lestera Younga, Parkera, Ko
nitza i Zoota Simsa, Pepperova
najbolja ostvarenja balansiraju iz
meu nesputane osjeajnosti i for
me. Njegova poetna suradnja sa
Stanom Kentonom i Shortyjem Ro-
gersom (Artistry In Jazz, Blues
Express) ili s vlastitim grupam a sa
Zapadne obale iz poetka pedesetih
godina (Discoveries) pokazuju ve li
ku tehniku okretnost i naznake
originalnog stila. Godine 1956. bio
je u izvrsnoj form i s tenor-saksofo-
nistom Warneom Marshom u sklad
bama poput Tickle Toe Lestera
Younga (The Way It Was!), dok u
grupi s vibrafonistom Redom Nor-
vom dolazi do izraaja njegov
tenor-saksofon u temi Tenor Blooz;
snim ke Mambo De La Pinta s
klaviristom Russom Freemanom po
svetio je raznim zatvorim a u kojima
je boravio zbog ovisnosti o drogi
(Early Act).
Pepperov ivot, droga, bolest, za
tvor, sve to podsjea na Cheta
Bakera, pa se postojanost njegova
talenta doim a zauujuom. Godine
1957. snim io je album s ritam-
-sekcijom M ilesa Davisa (Red Gar
land, Paul Chambers i Philly Joe
Jones); rezultati toga snim anja pra
ve budale od svih onih kritiara koji
su ukazivali na razlike izmeu jazza
Zapadne i Istone obale. Jazz Me
Blues, klasika dixielanda, pokazuje
da altist izbjegava glazbenu sno-
bovtinu dok je Star Eyes neobino
em ocionalna izvedba (Art Pepper
159
Meets The Rhythm Section). Kasnija
snim ka s drugom Davisovom ritam -
-sekcijom (Gettin Together) jo je
bolja: Pepperovo ritm iko m ajstor
stvo koristi Monkovu temu Rhythm-
-a-ning, a njegov strastven lirski
pristup dolazi do punog izraaja u
Whims Of Chambers, Bijou The
Poodle i Softly As In A Morning
Sunrise. Nedavno ponovno obja
vljen opskuran album predstavlja
Surf Ride (Savoy): ran i A rt Pepper i p rija te lji. Autor oprem e nije
naveden.
Peppera i velikog klavirista Carla
Perkinsa u gotovo 60 m inuta zadi
vljujue m atovitosti (The Omega
Man). I Can't Believe That Youre In
Love With Me sadri sve osobine
Pepperova stila, istu i saetu
artikuliranost, jasan ton i sve ras-
cjepkanije m elodije koje se proteu
nad nestalnom kom binacijom pauza
i dohvata - dok ne dosegnu dublju
i tjeskobniju emocionalnost.
Od 1957. do 1961. snim io je niz
klasinih album a za tvrtku Contem
porary (Art Pepper Meets The
Rhythm Section, Gettin Together i
Modern Jazz Classics); za skladbu
Walkin, u kojoj Pepper izvodi o d li
an solo na tenor-saksofonu, aran
man je napisao M arty Paich, a u
njoj nastupa ansambl od jedanaest
lanova U temi Anthropology Pep
per svira klarinet. Jo su bolja dva
album a sa savrenom ritam -sekci-
jom Jim m y Bond, bas i Frank
Butler, bubnjevi. Skladba Tears
Inside Ornettea Colem ana odlian
je okvir za specifine Pepperove
tonske va rija cije (Smack Up), dok
repertoar balada poput Long Ago &
Far Away i Too Close For Comfort
(Intensity) rezultira osjeajnim in
terpretacijam a.
Vei dio ezdesetih godina profu
kao je u zatvorim a, a esto je bio
bolestan; na album u iz 1975 (Living
Legend), nastupa s idealnom ritam -
-sekcijom Hampton Hawes, klavir,
Charlie Haden, bas. Shelly Manne,
bubnjevi; svi su u vrhunskoj form i.
Pepperova skladba Lost Life Pro
fukan ivot) po svom se nadahnu
u moe usporediti sa skladbom For
160
All We Know B illie Holiday; Peppe-
rov alt-saksofon u njoj je opor i
plaljiv.
Diskografija:
Stan Kenton, Artistry In Jazz
(C apitol/ )
Shorty Rogers, Blues Express
(RCA/RCA - Francuska)
Art Pepper, Discoveries
(Savoy/Savoy)
The Way It Was
(Contem porary/Contem porary)
Early Art
(Blue N ote/Blue Note)
Art Pepper Meets The Rhythm
Section
(Contem porary/C ontem porary)
Gettin Together
(C ontem porary/C ontem porary)
The Omega Man (O nyx/ )
Art Pepper 11, Modern Jazz
Classics
(Contem porary/C ontem porary)
Smack Up
(C ontem porary/C ontem porary)
Intensity
(C ontem porary/C ontem porary)
Living Legend
(Contem porary/C ontem porary)
The Early Show
(Xanadu/Xanadu)
Carl Perkins
Roen 1928. u Indiani, kla virist Carl
Perkins bio je samouk, svirao je
neobinom tehnikom u kojoj je
lijeva podlaktica bila paralelna s
klavijaturom . D jelujui u Los Ange-
lesu, Perkins je bio jedan od
najboljih klavirista pedesetih godi
na: izravan, snaan i totalno uvjer
ljiv kao blues-izvoa. Njegov je d in i
sam ostalni album (Introducing Carl
Perkins) pokazuje utjecaj Buda Po
w ella i vrlo linu em ocionalnost u
baladam a poput You Dont Know
What Love Is. Pojavljuje se na jo
jednom albumu za etiketu Dooto
(Dexter Blows Hot & Cool) kao vrst
pratitelj poletnog tenor-saksofona
Dextera Gordona. Suradnja s gru
pom Curtisa Councea (Landslide,
Counceltation i Carls Blues) sadri
neke Perkinsove skladbe (Mia,
Carls Blues) i veinu njegovih
najboljih istupa. Na albumu s goto
vo istom postavom, ali pod vod-
Introducing Carl Perkins (Dooto):
d iskofilski trofej.
stvom Harolda Landa (Harold In The
Land Of Jazz) nalazi se Perkinsova
tema Grooveyard, izvedba proeta
blues-tradicijom . Na alost, bio je to
njegov labui pjev: umro je te iste,
1958. godine.
The H istory Of An A rtist (Pablo): jedan od n a jp lodnijih jazz-umjetnika
s raznim trijim a.
Diskografija:
Introducing Carl Perkins
(Dooto/ )
Dexter Gordon, Dexter Blows
Hot & Cool (Dooto/ )
Curtis Counce Group:
Counceltation
(C ontem porary/C ontem porary)
Landslide
(C ontem porary/C ontem porary)
Carls Blues
(Contem porary/Contem porary)
Harold Land, Harold In The
Land Of Jazz
(Contem porary/Contem porary)
Oscar Peterson
Oscar Peterson roen je 1925. u
Montrealu, a im presario Norman
Granz doveo ga je 1949. u SAD, gdje
je na zapanjujui nain debitirao
koncertom JATP-a u Carnegie Hal-
lu. Inspiriran Tatumom, Peterson je
virtuozni kla virist koji potpuno vlada
i brzim izvedbama i baladama,
raspolae velikim harmonijskim
znanjem i monum entalnim swin-
gom. Nije inovator poput Buda
Powella ili Cecila Taylora; njegov
se stil pouzdano oslanja na postoje
u m ainstream -m odernu tradiciju.
Dugogodinja atrakcija trupe JATP,
Peterson je u svojoj karijeri svirao
gotovo sa svim velikanim a i prido
nio uspjehu brojnih album a etikete
Verve koji su snim ljeni pedesetih
godina (Siftin In, Soulville i The
Parker Jam Session); vodio je i
vlastite grupe. Zapoevi u duetu s
basistom Rayem Brownom, dodao
je gitariste Barneyja Kessela i
Herba Ellisa i tako osnovao glasovi
ti trio. Godine 1959. gitaru je
zam ijenio nizom bubnjara: Ed Thig
pen, Louis Hayes, Bobby Durham.
Dva odlina albuma predstavljaju
njegova dostignua na tom polju:
prvi (In Concert) sadri najsjajnije
trenutke iz pedesetih godina, uklju
ujui glasovite izvedbe skladbi
Tenderly i C-Jam Blues, a zavrava
izvanrednim snim kam a sa Shake
speare Festivala 1956; drugi (Histo
ry Of An Artist) je zam iljen kao niz
susreta s bivim suradnicim a, snim
ljenih sedamdesetih godina.
 Peterson godinam a osporavan
zbog navodne spektakularnosti,
eklektinosti i bezosjeajnosti, na
ao se na prekretnici serijom izvr
snih album a koji su snim ljeni u
domu jednog njemakog ton-m aj-
stora (Exclusively For My Friends).
Sva etiri albuma pokazuju totalnu
Petersonovu predanost odabranom
repertoaru. Izuzetna su ostvarenja
Im in The Mood For Love (Girl
Talk), Satin Doll (The Way I Really
Play), At Long Last Love (Action) i
solo-izvedba skladbe Perdido (My
Favorite Instrument). Snimke to ih
je sedamdesetih godina rea lizira o
za Granzovu etiketu Pablo d e fin itiv
no su potvrdile Petersonov status i-
zuzetnog solista koji iz svog klavira
izvlai bogate orkestralne teksture.
Dva klasina dvostruka album a
koncertnih izvedbi u solistikom
izdanju, s duom i triom , p redstavlja
ju Petersona u vrhunskoj form i; Just
Friends zapanjujui je pokazatelj
umjetnikove inventivnosti (In Rus
sia), a pirotehnike, solistike iz
vedbe skladbi Indiana i Sweet
Georgia Brown mogu se usporediti
jedino s natjerivanjem Petersona
i Joea Passa u tem i Honeysuckle
Rose (A Salle Pleyel).
Pet susreta s vrhunskim trubaim a
predstavlja Petersonovo um ijee
pratitelja, sposobnog da svoj stil
varira od stridea, sa sta rijim glazbe
nicima (Oscar Peterson & Roy
Eldridge, Oscar Peterson & Clark
Terry i Oscar Peterson & Harry
Edison), do harm onijski s lo je vitije
pratnje u Dizzy Atmosphere (Oscar
Peterson & Dizzy Gillespie) ili 3/4
mjere u Take The A Train (Oscar
Peterson & Jon Faddis). Album na
klavikordu, s Joeom Passom (Porgy
& Bess) pokazuje isto um ijee i
lirsku inventivnost kao i kada svira
klavir. Susret s Countom Basiejem
izvanredno je uspio, a dva razliita
stila - Basiejev ekonom ian i Peter
sonov brzoprsti - isprepliu se s
meusobnim uvaavanjem (Satch &
Josh). Zahvaljujui prom iljenoj o r
ganizaciji te le vizijskih i koncertnih
nastupa, Oscar Peterson je danas
jedan od najpoznatijih jazz-glazbe-
nika na svijetu, a glazbenici poput
Joea Passa ili basista Nielsa Peder-
sena stekli su zasluena priznanja
upravo nastupima u njegovom triju.
Diskografija:
Sonny Stitt, Sittin In
(Verve/Verve)
Ben Webster, Soulville
(Verve/Verve)
Charlie Parker, The Parker
Jam Session (Verve/Verve)
Oscar Peterson:
In Concert (Verve/Verve)
History Of An Artist
(Pablo/Pablo)
Exclusively For My Friends
(BASF/Polydor)
In Russia (Pablo/Pablo)
A Salle Pleyel (Pablo/Pablo)
Oscar Peterson & Roy Eldridge
(Pablo/Pablo)
Oscar Peterson & Clark Terry
(Pablo/Pablo)
Oscar Peterson & Harry Edison
(Pablo/Pablo)
Oscar Peterson & Dizzy
Gillespie (Pablo/Pablo)
Oscar Peterson & Jon Faddis
(Pablo/Pablo)
Porgy & Bess (Pablo/Pablo)
Satch & Josh (Pablo/Pablo)
The Trio (Pablo/Pablo)
Peterson 6 (Pablo/Pablo)
Flip Phillips
Flip Phillips (pravo ime Joseph
Edward F ilip e lli, roen 1915. u
Brooklynu, New York) prvenstveno
ostaje u sjeanju kao jedan od
protagonista prijelom nog Prvog
stada Woodyja Hermana (->) u
kojemu se zadrao od 1944. do
1946. i po svojoj desetogodinjoj
atraktivnoj suradnji s trupom JATP
(1947-1956). Phillips je u osnovi
Flip Phillips, tenoristika zvijezda prvog Herm anovog stada
toplog tona uvijek je svingao.
tenor-saksofonist ije pouzdano do
bro m uziciranje podsjea na Bena
W ebstera (-) i Colem ana Hawkinsa
(->) iako ih ne kopira, ali ima
trenutaka kada d o m inira snaan
utjecaj Lestera Younga (->), poseb
no na koncertnoj snim ci to ju je
rea lizira o 1957. na Floridi, kao lan
kvarteta Buddyja Richa (-) (Buddy
Rich In Miami/Strike It Rich). Phil
lips je prvobitno uio kla rin et i
teoriju. Kao kla rin etist uglavnom je
svirao u S chneiders Lobster Hou-
seu, Brooklyn, povrem eno se izm je
njivao na alt-saksofonu.
Godine 1940. p ridruio se Frankie-
ju Newtonu (>) u 52. ulici kao
klarinetist; s njegovom grupom oti
ao je 1941. u Lake George. Godine
1942. preao je na tenor-saksofon
kako bi u New Yorku svirao s
Larryjem Bennettom. Kratko je su
raivao s Bennyjem Goodmanom
(->), W ingyjem Manoneom (-) i
Redom Norvom (->), a zatim se
p ridruio Hermanu. S njim je stekao
Flip
zavidan ugled zanosnog izvoaa
balada (With Someone New (njego
va skladba), I Wonder, I Surrender
Dear), te uzbudljivih, vrlo svinger-
skih sola na tenor-saksofonu u
udarnim skladbam a poput Caldonia,
Apple Honey, Northwest Passage
(sve na The Thundering Herds).
Svirao je na glasovitom Hermano-
vom koncertu u Carnegie Hallu,
1946 (Woody Herman At Carnegie
Hall), a bio je neobino popularan
solist meu publikom na bezbrojnim
nastupim a orkestra (One Night
Stand With Woody Herman). Osim
suradnje u W oodchoppersima (ma
loj Hermanovoj grupi koja je d jelo
vala u okviru orkestra), snim ao je
1945. s kolegama Chubbyjem Jack-
sonom i Billom Harrisom () (The
Herdsmen). Mnogo dobre glazbe
moglo se uti i kada su se Phillips,
Jackson, Denzil Best, bubnjevi i
Lennie Tristano (->) p ridruili Harri-
su na tipinom njujorkom klup
skom nastupu iz 1947 (A Knight In
The Village).
Vrhunac Phillipsove popularnosti -
koja je po entuzijastikim reakcija
ma nadm aila onu s Hermanom -
doao je ulaskom u JATP. Od njega
se u biti trailo da poput lllinoisa
Jacqueta (->) najraspojasanije izvo
di sve ekstrem ne toseve, kako bi
podigao tem peraturu publike na
koncertim a JATP-a. Skladba Perdi
do (koju je godinam a do besvjesti
ponavljao) donijela mu je iroku
popularnost (JATP: New Vol 6 -
Midnight At Carnegie Hali) i s tom je
famom morao ivjeti jo godinama
nakon to je napustio Granza.
Nakon am erikih nastupa JATP-a
(Norman Granz, Jazz At The Phil
harmonic - Carnegie Hall Concert
1952), Phillips i njegovi kolege
poduzeli su prvu od nekoliko evrop
skih turneja. Slijedee godine po
sje tili su Japan (JATP In Tokyo). Ma
koliko Phillipsove izvedbe u tom
kontekstu bile uzbuujue, bolju
predodbu o njegovim pravim spo
sobnostim a moemo stei sa albu
ma Flip, na kojemu predvodi sasta
ve razliitih postava, lako nikada
nije zalazio u podruje be-bopa,
za nim ljivo ga je (a u ovom sluaju i
zahvalno) uti kako in sp irira bopere
poput Howarda McGheeja (->), Ma-
xa Roacha () i Sonnyja Crissa.
Nastupi na vlastitim i tuim snim ka
ma s a ll stars skupinom Ralpha
Burnsa iz 1950-1951 (Kings Of
Swing, Vol 2) takoer ga predsta
vljaju u kreativnijem izdanju nego
svi vritei efekti iz dana JATP-a.
Phillips je dobro predstavljan i na
legendarnom albumu The Charlie
Parker Sides/ The Parker Jam Ses
sion, iako ne u istoj klasi sa su
dionicim a poput Johnnyja Hodge-
sa (->), C harlieja Parkera (-),
Bennyja artera (->) i Bena Web
stera. Godine 1952. bio je lan trija
Genea Krupe (-).
Potkraj pedesetih godina skrasio
se na Floridi, pa drugdje nije ni
nastupao. Vodio je grupu s Billom
H arrisom koji je takoer pribjegao
na Floridu. Godine 1959. napustio je
Floridu da bi s Bennyjem Goodma
nom (->) poduzeo evropsku turneju.
I ezdesetih godina najvie mu se
svidjela klim a Floride, ali je ee
nastupao i u drugim krajevim a
zem lje. Da je u sedamdesete godi
ne uao s nesmanjenim talentom
moe se zakljuiti po njegovom
nastupu na dvije legendarne ame
rike jazz-zabave. Na albumu The
Complete 1970 Pasadena Jazz Party
njegov tenor-saksofon kao da je u
brzim izvedbama postao ivlji nego
prethodnih 25 godina, a obrada
njegove solistike baladne toke s
Hermanom, Sweet & Lovely, poka
zuje zrelost koja se postie samo
velikim glazbenim iskustvom poput
Phillipsova. Album USA Jazz Live,
snim ljen u Grand Ballroom u, Bro
adm oor Hotel, Colorado Springs,
161
 kao dio Colorado Jazz Partyja
Dicka Gibsona (1971) predstavio
ga je u jednako privlanoj form i,
naroito u duetu s Clarkom Ter-
ryjem (->).
Diskografija:
Woody Herman, The
Thundering Herds
(Columbia)
Woody Herman At Carnegie
Hall (Verve/Verve)
One Night Stand With Woody
Herman (Joyce/ )
Various (Including Chubby
Jackson/Bill Harris), The
Herdsmen ( /M ercury)
Bill Harris, A Knight In The
Village (Jazz Show case/ )
Various (Including Flip
Phillips), JATP: New Vol 6 -
Midnight At Carnegie Hall
(Verve/C olum bia - Clef)
Various (Including Flip
Phillips), Norman Granz Jazz
At The Philharmonic -
Carnegie Hall Concert, 1952,
Vols 1-3
(Verve/C olum bia - Clef)
Various (Including Flip
Phillips), J.A.T.P. In Tokyo
(Pablo Live/Pablo Live)
Flip Phillips, Flip ( /Verve)
Various (Including Flip
Phillips), Kings Of Swing,
Vol 2 ( /Verve)
Various (Including Flip
Philips), The Charlie Parker
Sides (Verve)/
The Parker Jam Session
(Verve)
Various (Including Flip
Phillips), The Complete 1970
Pasadena Jazz Party
(Blue Angel Jazz Club
Presents/ )
Various (Including Flip
Phillips), USA Jazz Live
(MPS - Njemaka)
King Pleasure
Roden 1922, u Clarence Beeksu,
King Pleasure bio je jedan od prvih
pjevaa koji je poznatim instrum en
talnim solim a dodavao rijei. Slini
su izvoai Eddie Jefferson, Lam
bert, Hendricks i Annie Ross. Najve
i uspjesi Kinga Pleasurea su Im In
The Mood For Love (prem a solu
Jamesa M oodyja na tenor-saksofo-
nu), Parkers Mood, Little Boy, Dont
Get Scared (prem a Stanu Getzu),
Sometimes Im Happy (prema Le-
steru Youngu). Njegova popularnost
trajala je od 1952. do 1956, a 1960.
izdao je comeback album Golden
Days.
Diskografija:
The Source (Prestige/Prestige)
Golden Days (HiFi/Vogue)
Ben Pollack
Ben Pollack (roen 1903. u Chicagu,
Illinois) bio je dobar, iako ponekad
nem atovit bubnjar koji se a firm ira o
u razdoblju kada je Chicago posta
jao znaajnim sreditem jazza. Ali,
to je jo vanije, Pollack je od
162
1926. vodio niz sastava u kojim a su koja je razvaljivala asiju, pa je
svira li solisti ili instrum entalisti na Powell dobar dio ivota proveo na
putu da postanu prvoklasni protago
Jean-Luc Ponty p sih ija trijskim klinikam a. Nema tu
nisti jazz-scene. Sam Pollack svirao dojsovskog umjetnika, indiferent
je bubnjeve u koli, a usprkos elji nog kreativca otupljene otrice.
njegovih rod ite lja da ue u trgovinu Roen 1942. u Arranchesu, u Nor Powell je erupcija emocije: pomah-
krznom, posvetio se glazbi. Nakon m andiji, vio lin ist Jean-Luc Ponty sin nitalost. Prvi klaviristiki album
nastupa s m nogim sastavim a irom je profesora violine, a u trinaestoj (The Bud Powell Trio) perfektan je
SAD, probio se zahvaljujui sura godini morao je vjebati est sa prijevod Parkerovog stila na klavir,
dnji s grupom New O rleans Rhythm ti dnevno. Fenomenalan tehniar, a brze izvedbe poput Buds Bubble
Kings. (Godine 1922. Pollack je s Ponty je 1969. nastupio u SAD i ili Indiana pokazuju inventivnost i
NORK-om prvi put snim ao - (New ostavio vei dojam od veine evrop ritm iku raznovrsnost koja konkuri
Orleans Rhythm Kings). Nadahnuto skih jazz-glazbenika. Dvostruki a l ra Tatum ovoj. Dva albuma za Blue
je bubnjao u skladbam a Eccentric, bum iz tog razdoblja, s Georgeom Note (The Amazing Bud Powell)
Bugle Call Blues i Tiger Rag. Dukeom na klavijaturam a (Canta daju iru sliku njegove genijalnosti.
I nadalje je suraivao s raznim loupe Island) i susret etvorice Glass Enclosure Powellova je
ansam blim a - u Los Angelesu, vodeih vio lin ista - Stuffa Smitha, skladba u etiri stavka; nakon
Chicagu i New Yorku - a zatim je Svenda Asmunssena, Stephanea cerem onijalnog uvoda, ona ubrzo
okupio prvi vlastiti sastav (1926). G rappellija i Pontyja (Violin Sum postaje usiljena i zloslutna, a zatim
Godine 1928. intenzivirao je svoje mit) dobri su p rim jeri njegovih ponovno skree u konvencionalniji
liderske aktivnosti unosnim anga dezistikih izvedbi. Ponty je s vre attack. Ne zadrava se u jednom te
m anim a u Park Central Hotelu, menom uao u popularnija podru istom ugoaju, a njene zbunjujue
New York, te nastupom cijelog ja; razdoblje s Mahavishnu O rche transpozicije stvaraju dojam urav
orkestra u brodvejskoj predstavi stra, godina provedena s Frankom noteenosti. Na udarnim be-bop
Hello Daddy. U to doba Ray Bauduc Zappom i suradnja s Eltonom Joh- brojevim a poput Ornithology i Reets
angairan je kao p rivrem eni bub
njar, dok je Pollack d irig ira o . Pol-
lackova ideja da postavi pridoda
gudae za p rije tila je da narui
dezistiki sadraj repertoara ali
kada bi se za taj aspekt pobrinuo
solist kalibra Jacka Teagardena
( ^ ) , glazba Pollackovih skupina
nije m ogla biti loa. U tom sm islu
tipina je izvedba My Kinda Love
(Jack Teagarden, Vol 1: Texas Tea
Party): prosjeno sviranje orke
stra, grozno Pollackovo pjevanje i
superlativno Teagardenovo m uzici
ranje na trom bonu. Pollack je vodio
orkestar od poetka tridesetih godi
na do 1934. kada ga je rasform irao.
Mnogi lanovi Pollackovog orke
stra iz 1934 (Eddie M ille r (->), Matty
Matlock, Yank Lawson (->), Gil
Rodin, Ray Bauduc i Gil Bowers)
ostali su na okupu i uli u orkestar
Boba Crosbyja ( ^ ) . lako je tride se
tih godina rjee svirao bubnjeve,
Pollack je do 1942. vodio razne
sastave. Te godine okupio je pratei
sastav Chica Marxa. Slijedee godi
ne osnovao je vlastitu diskografsku
tvrtku (Jewel) i m enedersku agen
ciju. ezdesetih godina u Hollywoo-
du je vodio restoran u kojemu se
gazda povrem eno brinuo i za g la
zbu. Igrao je samoga sebe u film u
The Benny Goodman Story. Osim
gore navedenih, meu g la zbenici
ma koji su svira li s Pollackom The Amazing Bud Powell (Blue Note): najistaknutiji klavirist be-bopa
i jedno od najemocionalnijih iskustava u jazzu.
navodim o i slijedee: Irving Fazola
(->), Glenn M iller, C harlie Spivak,
Benny Goodman (-), Dean Kincai-
de, Benny Morton (->), Dave M att nom prekinuli su veinu njegovih & I vrtoglavi niz m elodijskih pasaa
hews i Jim m y M cPartland. Godine veza s jazzom . Danas svira uglav desne ruke povlai za sobom vrste
1935-1936. s Pollackom je nastupio nom elektrinu violinu u vlastitom akorde lijeve ruke. Kontrapunkt i
tale n tira n i m ladi truba H arry Ja rock-sastavu (Aurora i Upon The napetost naglaavaju najvee blje-
mes (->) (Harry James & His Or Wings Of Music), a glazba ima skove mate. U brim izvedbama
chestra 1936-1938), predodreen za rom antian, raga-ugoaj. poput I Want To Be Happy nakon
slavu koju je postigao nakon to se naglih obruavanja slijede vrato
1937. p ridruio Bennyju Goodma- Diskografija: lomne, brze pasae u kojima je
nu. Cantaloupe island svaka nota besprijekorno artikulira
Godine 1971. Ben Pollack izvrio je (Blue N ote/Blue Note) na. U uzvienoj i strastvenoj Powel-
sam oubojstvo u svom domu u Palm Violin Summit (BASF/BASF) lovoj glazbi sve se dogaa u
Springsu, K alifornija. Aurora (A tlantic/A tlantic) trenutku. Njegov tretman balada
Upon The Wings Of Music neobino je d irljiv, od sjetne Polka
(A tlantic/A tlantic) Dots And Moonbeams do uurbane
Diskografija: Somewhere Over The Rainbow,
New Orleans Rhythm Kings Snimke s trubaem Fatsom Navar-
(M ile sto n e / ) rom i tenor-saksofonistom Sonny
Jack Teagarden, Vol 1: jem Rollinsom , Dance Of The Infi
Texas Tea Party Bud Powell dels, 52nd Street Theme, Wail i
(RCA Victor - Francuska) Bouncing With Bud klasine su
Ben Pollack & His Orchestra izvedbe kombo-jazza.
1933-1934 Od 1947. do 1953. Bud Powell (ro Powellova suradnja s Charliejem
( /VJM) en 1924. u New Yorku) bio je Parkerom susret je velikana; kon
Harry James & His Orchestra najkreativniji kla virist be-bopa. Nje cert u Massey Hallu iz 1953 (The
1936-1938 gov polet - poput Parkerova - bio je Quintet Of The Year) predstavlja
(The Old M asters/ ) kao m onstruozna konjska snaga neusporedivu postavu Parker-Dizzy
 Gillespie-Powel l-Charl ie M ingus-
-Max Roach, dok radio-prijenos iz
Cafe Societyja udruuje Parkera i
Powella s Fatsom Navarrom (Char
lie Parker Historical Masterpieces).
Susret sa Sonnyjem Stittom (Gene
sis) predstavlja Powella na vrhuncu
snage. Od 1954, nakon nervnog
sloma Powellovo je m uziciranje
postalo nedosljedno. Ono je d je lim i-
ce obiljeeno protivurjenim ugoa Bud Powell i njegove tehnike
jima, pogrenim sviranjem i gubi
tkom brzine, ali su em ocionalnost i
matovitost ostale netaknute. Po
wellova interpretacija Monkove
skladbe Round Midnight (Ups N
Downs) neobino je iritantna sa
svojim m asivnim akordim a i p rik ri
venim osjeajem za ritam , a jedno
snimanje za Blue Note (The Scene
Changes) predstavlja ga u do
brom raspoloenju, raspojasanog u
skladbi Duid Deed, jednostavnog i
osjeajnog u Borderick i sigurnog u
brzoj izvedbi Crossin The Channel.
Od 1959. Bud Powell ivio je u
Parizu, gdje je snim io album e s
Dexterom Gordonom (Our Man In
Paris) i s Colem anom Hawkinsom
(Hawk In Germany); na oba album a
pokazuje finu form u kao so list i
pratitelj. Susret s dinam inim tenor-
-saksofonistom Johnnyjem G riffi-
nom (Hot House) rezultirao je izu
zetno uzbudljivom glazbom, s iz
vanrednom snim kom Straight No
Chaser. Album s triom , iz iste, 1964.
godine, sadri superbrzu izvedbu
Little Willie Leaps i d irljiv , polagani
blues u naslovnoj skladbi (Blues For
Bouffemont). Poznati standardi be-
-bopa dobivaju klasian tretm an na
koncertnoj snim ci iz parikog Blue
Note Cluba (Earl Bud Powell).
Godine 1966. Powell se vratio u
New York, gdje je neto kasnije
umro. Jedan o najosjeajnijih izvo
aa u jazzu, po em ocionalnoj
do jm ljivo sti, ravan B illie Holiday,
inovacije ine tem elj modernog
jazz-klavira.
Diskografija:
The Bud Powell Trio
(Roost/Vocalion)
The Vintage Years
(Verve/Verve)
The Amazing Bud Powell,
Volumes 1 & 2
(Blue N ote/Blue Note)
The Quintet Of The Year
(Debut/Vocalion)
Charlie Parker Historical
Masterpieces
(Le Jazz Cool - Francuska)
Sonny Stitt, Genesis
(Prestige/Prestige)
Ups N Downs
(M ainstream /M ainstream )
The Scene Changes
(Blue Note/Blue Note)
Dexter Gordon, Our Man In
Paris (Blue Note/Blue Note)
Coleman Hawkins, Hawk In
Germany
(Black Lio n /B la ck Lion)
Hot House ( /Fontana)
Blues For Bouffemont
( /Fontana)
Earl Bud Powell
(ESP/Fontana)
Sammy Price
Ostali superiorni prim jeri vrlo polet
Samuel Blythe (Sam m y) Price,
roen 1908. u Honey Groveu, Tek-
sas, prilin o je talentiran blues-
-kla virist i kao solist i kao pratitelj.
Nakon prvih nastupa na alt-saksofo-
nu u lokalnim sastavim a, Price i
njegova porodica p reselili su 1918.
u Dallas, gdje je preao na klavir.
Ali, nakon pobjede na jednom
takm ienju plesaa (1923), nastu
pao je s orkestrom Alphonsea
Trenta. Profesionalnu karijeru in
strum entalista zapoeo je 1925, kao
pratitelj. U Dallasu je vodio vlastiti
veliki orkestar, a 1929. preselio je u
O klahoma City, gdje je pridonio
uvoenju jazza na radio. Nakon
toga uglavnom je radio u Kansas
Cityju (1930-1933). Zatim je otiao u
New York (1937) gdje je postao
kuni kla virist i povrem eni produ
cent tvrtke Decca Records. Kao
kla virist te tvrtke pratio je tridesetih
i etrdesetih godina mnoge pjevae,
ukljuujui Cousin Joea, Trixie
Smith i Cow Cow Davenporta (Out
Came The Blues, Vol 2). Snim ao je s
vlastitom grupom Texas Bluesi-
cians, takoer za Deccu. U njoj su u
raznim trenucim a nastupali glazbe
nici poput trubaa Hermana Autrey-
ja i Emmetta B erryja (-), alt-
-saksofonista Dona Stovalla, bub
njara J. C. Hearda. Moda najbo
lje diskografsko izdanje Priceovih
Bluesiciansa moe se pronai na
albumu Battle Of Jazz, Vol 7, na
kojemu poletan Priceov kla vir p ri
m jereno nadopunjavaju alt-saksofo-
nist Joe Eldridge, basist Oscar
Pettiford, truba Bill Coleman (->),
bubnjar Harold Doc West i tenor-
-saksofonist Ike Quebec.
U istom desetljeu Price je postao
fa m ilija rn o m linou 52. ulice. Na
stupao je i u orkestru predstave
Clash By Night. Bio je zvijezda jazz-
-festivala u Nici, 1948 - njegov prvi
dolazak u Evropu a u Parizu je
snim ao s Kennyjem Clarkeom (->).
Redovito ga se m oglo uti u drutvu
Sidneyja Becheta (->), ukljuujui i
povijesna Bechet-M ezzrow ova sni
m anja iz 1945. i 1947 (Bechet-
-Mezzrow Quintet i The Prodigious
Sidney Bechet-Mezz Mezzrow Qu
intet & Septet) koja sadre so li
stike toke za Pricea poput Gully
Low Blues i Cow Cow Blues, te
odlian duo Pricea i bubnjara Big
Sid Catletta (->) - Boogin With Big
Sid. Poetkom pedesetih godina u
Dallasu je vodio dva nona kluba,
ali se 1954. ponovno vratio u New
York.
Iste je godine snim ao s Jim m yjem
Rushingom (->) (Going To Chicago).
Od prosinca 1955. do proljea 1956.
nastupao je u Evropi s vlastitim
malim sastavom.
Slijedee godine, mjesec dana
svirao je u vicarskoj, a 1958.
ponovno se vratio u Evropu. Potkraj
pedesetih i poetkom ezdesetih
godina redovito je nastupao u
M etropoleu, New York, uglavnom s
Henryjem Red Allenom (-). S
klarinetistom Tonyjem Parentijem
(-) nastupao je i na angamanu u
klubu Eddieja Condona (1962-1963).
Godine 1969. ponovno je doao u
Evropu, a u pauzi izmeu niza
koncertnih i klupskih nastupa sni
mao je u Londonu s britanskim
glazbenicim a poput Sandyja Brow-
na (->), Keitha Smitha, Lennieja
Hastingsa. Rezultat: odlian svin-
gerski album Barrelhouse & Blues.
nog Priceovog m uziciranja na klavi
ru mogu se nai na albumu Swin-
gin' The Berries, s Emmettom Ber-
ryjem, Guyem Lafitteom, Pop-
som Fosterom i Freddiejem Mo-
reom, na albumu Piano Solo koji
sadri 16 snimki realiziranih 1956. u
Parizu i na Feeling Good, zapaenoj
snim ci Reda Allena iz 1966, na kojoj
Price nadahnuto nadopunjuje neke
od najboljih trubaevih istupa iz
kasnijeg razdoblja karijere i zadi
vljujue so lira na sebi svojstven
nain: kom binacijom barrelhousea,
bluesa i boogie-woogieja.
Diskografija:
Various, Out Came The Blues,
Vol 1 (Decca/Coral)
Various, Out Came The Blues,
Vol 2 (Decca/Ace of Hearts)
Various, Battle Of Jazz, Vol 7
(Brunswick/Vogue - Coral)
Sidney Bechet/Mezz Mezzrow,
Bechet-Mezzrow Quintet
(Concert Hall)
The Prodigious Sidney Bechet-
-Mezz Mezzrow Quintet &
Septet (Festival - Francuska)
Jimmy Rushing, Going To
Chicago (Vanguard/Vanguard)
Piano Solo (Musiisc - Francuska)
Swingin Paris Style
(M ahogany/ )
Swingin The Berries
(Columbia)
Henry Red Allen, Feeling
Good (Columbia/CBS)
The New Sammy Price King
Of The Boogie Woogie
(M ahogany/ )
Fire (Black & White - Francuska)
Russell
Procope
Dugom karijerom Russella Proco
pea (roenog 1908. u New Yorku)
uglavnom je dom inirala suradnja s
pet istaknutih velikih orkestara i
jednim proslavljenim malim sasta
vom. Prva od znaajnih velikih
form acija bila je ona pod vodstvom
bubnjara Chicka Webba (->), u kojoj
je alt-saksofonist i klarinetist Proco-
pe nastupao 1929-1930. U slijedio je
etverogodinji angaman s Fletch-
erom Hendersonom (->) (1931
1934) i njegovim orkestrom, je
dnim od najvanijih orkestara u
jazzu s kraja dvadesetih i poetka
tridesetih godina. Procope (koji je
kao m ladi uio violinu, alt-saksofon
i klarinet) nastupao je tada mahom
kao klarinetist.
Clarinet Marmalade (The Fletcher
Henderson Story, Vol 3), Yeah Man!
i King Porter Stomp (The Fletcher
Henderson Story, Vol 4) vjerojatno
su najzapaenije Procopeove snim
ke iz razdoblja suradnje s Hender
sonom. Taj talentirani glazbenik
zatim je svirao s Bennyjem arte
rom (>) (1934) i Teddyjem Hillom
163
 (1934-1938), da bi postao lanom -
-utem eljiteljem vrlo m uzikalnog sek
steta Johna K irbyja (->) (1938-1945)
u kojemu je solirao iskljuivo na alt-
-saksofonu. Svirao je uglaena,
svingerska iako nevana sola i na
snim kam a M ildred Bailey (->) - Im
Forever Blowing Bubbles, The Little
Man Who Wasnt There (Boss Of
The Bass), Frankieja Newtona (->),
Jelly Roll M ortona (-) (Jelly Roll
Morton, Vol 5), Colemana Hawkinsa
(->), Reda Aliena (->) (Recordings
Made Between 1930 & 1941) i
Clarencea W illiam sa (->) (Country
Goes To Town).
No, Procope se a firm ira o u m eu
narodnim razm jerim a tek kada je
postao prvi alt-saksofonist u orke
stru Dukea Ellingtona (->).
Procope, koji je svirao s E llingto
nom od 1945. do maestrove sm rti,
kasnije se napola povukao. Elling
ton se vjeto sluio njegovim instru-
m entalistikim sposobnostim a, u-
glavnom u m aniri ranijih stilova
jazza. Njegovo toplo, drveno mu
zicira n je na klarinetu, pod utjeca
jem New Orleansa, u mnogo se
navrata suprotstavljalo nastudira-
nom akademskom pristupu Jim m yja
Ham iltona (->).
Meu najboljim p rim je rim a Proco-
peova klarineta s Ellingtonom navo
dimo: Creole Love Call (Historically
Speaking, The Duke/Stomp, Look &
Listen), Swamp Goo (The Greatest
Russell Procope, o riginalan kla rin e tist i saksofonist u okviru velikog
orkestra (Webb, Henderson, Carter, Ellington).
Jazz Concert In The World), Chri
stopher Columbus (Recollections Of
The Big Band Era), 4.30 Blues (Duke
Ellingtons 70th Birthday Concert),
La Plus Belle Africaine (Togo Brava
Suite/The English Concert), Mood
Indigo (Masterpieces By Ellington),
Red Carpet (Ellington Jazz Party) i
Blues To Be There (Ellington At
Newport). Procope je izvanredno
164
so lira o na klarinetu i na snim kam a
Earla Hinesa (-) (Black & Tan
Fantasy i Once Upon A Time) i
Johnnyja Hodgesa (-) (Cue For
Saxophone). Njegovo m uziciranje
na Hodgesovom LP-ju na razini je
svega to je ranije snim io. Alt-
-saksofon je s Ellingtonom svirao u
skladbam a (Things Aint What They
Used To Be (Dance To The Duke),
Lady Mac i Up & Down (Such Sweet
Thunder), Festival Junction (Elling
ton At Newport) i In The Mood
(Ellington '55/Toast To The Duke).
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 3, 4 (CBS)
Coleman Hawkins, Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS - Francuska)
Jelly Roll Morton, Vol 5
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Mildred
Bailey, Frankie Newton, John
Kirby), Boss Of The Bass
(C olum bia/ )
Clarence Williams, Country
Goes To Town
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, Historically
Speaking, The Duke
(Bethlehem )/
Stomp, Look & Listen (Ember)
Duke Ellington, Dance To The
Duke (C apitol/C apitol - Francuska)
Duke Ellington, Ellington 55
(C apitol)/
Toast To The Duke
(World Record Club)
Duke Ellington, Such Sweet
Thunder
(Colum bia/CBS - Realm)
Duke Ellington, Ellington At
Newport (C olum bia/ )
Duke Ellington, Masterpieces
by Ellington
(Colum bia/Philips)
Duke Ellington, Recollections
Of The Big Band Era
(A tla n tic/ )
Duke Ellingtons 70th Birthday
Concert
(Solid State/United Artists)
Duke Ellington, Togo Brava
Suite (United A rtists)/
The English Concert
(United Artists)
Various (Including Duke
Ellington), The Greatest Jazz
Concert In The World
(Pablo/Pablo)
Duke Ellington, Ellington Jazz
Party (Colum bia/Philips)
Earl Hines, Once Upon A Time
(Im pulse/Im pulse)
Billy Strayhorn/Johnny Hodges,
Cue For Saxophone
(M aster Jazz R ecordings/
Vocalion)
John Kirby, The Biggest Little
Band In The Land (Trip/DJM )
John Kirby, John Kirby & His
Orchestra 1941-1942
(RCA Victor - Njemaka)
Don Pullen
Avangardni kla virist Don Pullen
debitirao je u kvartetu Giuseppea
Logana u kojemu su on i bubnjar
M ilford Graves izazivali najvie
zanim anja. Nihova suradnja nasta
vila se na dva album a snim ljena
1966. na Yale U niversityju (Nommo i
In Concert), koji su neka vrst klasike
free-glazbe. Njihove im provizacije
proim aju se i razilaze na uvijek
d rukiji nain, a bogatstvo Pulleno-
vih kla viristikih postupaka zapa-
njujue je u svojoj kompleksnosti i
inventivnosti. Disonantni, razbacani
tonski clu ste ri i teksture Pullenove
glazbe ine je slinom Taylorovoj,
iako je m anje nagla i dramatina.
Postavi gotovo legendarnim, Pul
len se deset godina izgubio u
anonimnosti pratitelja, svirajui s
Arthurom Prysockom i Ninom Simo
ne. Pullenova suradnja s kvintetom
Charlesa M ingusa pokazala je do
tada nezam islivu lakou m uzicira
nja u okviru tradicionalnih oblika. U
skladbi Black Bats And Poles nje
gov solo od brzih, melodijskih
boperskih pasaa skree u harmo
nijske i vraa se u ustru improviza
ciju, a u skladbama Free Cell Block
F, Tis Nazi USA svira rapsodino.
Mingusov osjeaj za tradiciju rui
sve um jetne barijere, a Pullen s
grupom m ajstorski svira u razliitim
idiom im a (Changes One i Changes
Two).
Godine 1975-1976. Pullen je bio
vrlo produktivan: snim ao je sa
Samom Riversom (Capricorn Ri
sing) i bivim kolegom iz Mingusove
grupe, Georgeom Adamsom (Don
Pullen, George Adams, Suite For
Swingers), a realizirao je i tri
sam ostalna albuma. Pain Inside
pokazuje s koliko osjeajnosti i
efekta svira prstim a po icama
klavira, dok u skladbama Traceys
Blues (Healing Force) i Big Alice
(Solo Piano Album) i najcrnji
blues vrluda izmeu tonalnosti i
atonalnosti, a pritom uspijeva sau
vati svu svoju emocionalnost.
Healing Force (Black Saint).
Pullen solo.
Diskografija:
Don Pullen & Milford Graves:
Nommo (SRP/ )
In Concert (SRP/ )
Charles Mingus:
Changes One
(Atlantic/Atlantic)
Changes Two
(Atlantic/Atlantic)
George Adams:
George Adams
(Horo - Italija)
Suite For Swingers
(Horo - Italija)
Capricorn Rising (Black Saint/ )
Don Pullen (Horo - Italija)
Five To Go (Horo - Italija)
Solo Piano Album (Sackville/ )
Healing Force (Black S aint/ )
Ma Rainey
Ako je Bessie Smith (-*) bi la
Carica bluesa, onda je Ma Rainey
 zacijelo bila Majka .bluesa. Ma
Rainey (roena 1886. u Columbusu,
Ohio, pravo ime G ertrude M alissa
Pridgett) odgojila je itav niz klasi
nih (ili gotovo klasinih) blues-
-pjevaica, meu kojim a je najizu-
zetnija bez sum nje bila Bessie
Smith. Osim Bessie Smith, svaka
definitivna lista tienica Ma Rai
ney ukljuit e ova imena: T rixie
Smith, Edith Wilson, Victoria Spivey,
Lucille Hegamin, Ida Cox (->),
Sippie Wallace, C lara Smith, Mamie
Smith i Sara M artin. Prvi put je
javno nastupila u dvanaestoj godini,
u varijetetskoj predstavi A Bunch Of
Blackberries u Columbusu.
U osamnaestoj godini udala se za
Williama Pa Raineyja plesaa,
pjevaa i komiara. Nastupili su u
Rabbit Foot M in stre l Showu i u
Tollivers Circus & Musical Extrava-
ganzi (1914-1916), najavljivani kao
Rainey & Rainey, ubojice bluesa.
Prve snimke rea lizira la je u 37.
godini, u prosincu 1923, za tvrtku
Paramount. Nije bilo vano je li
pjevala blues ili varijetski repertoar:
njena velianstvena vokalna snaga
uvijek je dolazila do izraaja. Samo
je Bessie Smith m ogla nadm aiti
izvanrednu energiju glasa Ma Rai
ney. Njeni su se p ra tite lji s godina
ma mijenjali. Pratnja Georgia To
ma Dorseyja i Tampa Reda bila je
nesavrena (u odnosu glasa i gru
pe) na izvanrednim p rim je rim a
blues-pjevanja u naslovim a iz 1928.
poput Hear Me Talking To You,
Deep Moanin Blues, Sweet Rough
Man, Tough Luck Blues i Leavin
This Morning (sve na Ma Rainey).
Daleko je bolja pratnja na ranijim
snim kam a (1924, 1925), na kojim a
su nastupali Coleman Hawkins (->),
Joe Smith (->), Louis Arm strong
(-), Fletcher Henderson (->), Kai
ser M arshall, C harlie Green i drugi.
Arm strongov je kornet, kao i obino,
m aksim alno obogatio skladbe Jelly
Bean Blues, See See Rider, Coun
tin The Biues (sve na Ma Rainey), a
Smith, takoer na kornetu, bio je
jednako istaknut u izvedbam a Tita
nic Man Blues, Stack O Lee (sve na
Ma Rainey, Vol 3), Wringin &
Twistin Blues, Chain Gang Blues,
Bessemer Bound Blues (sve na Ma
Rainey). Tom m y Ladnier (->) na
slian je nain nadopunjavao bom Diskografija:
bastian stil Ma Rainey na snim ka
ma poput Ma Raineys Mystery
Record, Cell Bound Blues (Ma
Rainey, Vol 1). Jo jednostavnija
pratnja, samo s klavirom , ostvarena
je u skladbam a Dead Drunk Blues
(Claude Hopkins), Mountain Jack
Blues (Jim m y Blythe), Trust No Man
(Lil Henderson) (sve na Ma Rainey).
Humor Ma Rainey (Ma Raineys
Black Bottom na Ma Rainey) efektno
odudara od beznadnog ugoaja
snim ki poput Wringin & Twistin
Blues, Deep Moanin Blues i Daddy,
Goodbye Blues, ili od osjeajnosti
skladbi Slow Driving Moan (Ma
Rainey) i Shave Em Dry Blues (Ma
Rainey, Vol 1).
Dvadesetih godina nastupila je na
Ma Rainey (M ilestone). Majka bluesa na ovom LP-ju nalaze se
mnoge klasine snimke.
varavskim i kazalinim pozornica
ma, a 1930. sudjelovala je u vlastitoj
predstavi Arkansas Swift Foot. Ka
snije je tri godine bila lanicom
grupe Bandana Babies. Godine
1933. um rle su joj m ajka i sestra pa
se vratila u Rome, Georgia, gdje je
vodila dva kazalita. Ma Rainey
um rla je 1939. u rodnom gradu, u
kojemu je proivjela posljednje
godine ivota. Mnogo za n im ljivih
inform acija o Ma Rainey i pjevai-
cama na koje je utjecala moe se
pronai u knjizi Ma Rainey & The
Classic Blues Singers Derricka Ste-
w art-Baxtera (vidi i dolje navedenu,
popratnu plou).
Cherokee i u, kako sam smatra,
Ma Rainey (Milestone)
Ma Rainey, Vol 1-8 ( /R arities)
Various, Ma Rainey & The
Classic Blues Singers ( /CBS)
Jimmy Raney
Roen 1927, g ita rist Jim m y Raney
m ajstor je one hladne vrste be-
-bopa negdje izmeu Lestera Youn
ga i C harlieja Christiana. Neredovi
to je zalazio u studio za snim anje, a
njegovim najboljim ostvarenjim a
ostaju snim ke to ih je 1951.
rea lizira o sa Stanom Getzom (At
Storyville). U kontrapunktnim pasa
ama s tenor-saksofonistom Get
zom i u solim a poput Move, Parker
51 i The Song Is You, pokazuje
profinjenu m elodijsku inventivnost.
Album na kojemu surauje s g ita ri
stom Jim om Hallom odavno je ve
povuen iz kataloga, ali je na
koncertnom nastupu svirao dvogla-
sne Bachove invencije s Hallovim
sinom Chuckom. Nekoliko albuma
za etiketu Xanadu Dona Schlittena
(Live In Tokyo i Influence) sa
Samom Jonesom na basu i Billyjem
Higginsom ili Leroyem W illiam som
na bubnjevima, predstavlja vrsnog
gitarista u odlinoj form i, u poletnim
izvedbama skladbi Anthropology i
njegovom najboljem solu Darn That
Dream. Na novijem albumu Special
Brew ponovno surauje s bivim
Getzovim klaviristom Alom Haigom,
idealnim partnerom slinog tem
peramenta.
Diskografija:
Stan Getz At Storyville (Prestige/ )
Live In Tokyo (Xanadu/ )
Influence (Xanadu/ )
Special Brew (Spotlite/Spotlite)
Dewey Redman
Rod^n 1931. u Fort Worthu, Teksas,
tenor-saksofonist Dewey Redman
snim io je svoj prvi album, Look For
The Black Star, 1966. i njim e se
predstavio kao jedan od konzerva
tivn ijih avangardnih glazbenika. Go
dine 1968. pridruio se Ornetteu
Colemanu; snaan regionalni senzi
bilitet (obojica su iz Teksasa) i stil
ska slinost Ornetteovom tenor-sak-
-sofonu, uinili su ga prim jerenim
lanom izazovne grupe. Redman
svira dobra sola na nekoliko albu
ma (Ornette At 12, New York Is Now,
Love Call, Crisis i Science Fiction) i
pokazuje p rim je tljiv napredak, pa je
u trenutku snim anja teme Trouble In
The East (Crisis) imao dovoljno
sam opouzdanja da se prihvati ko
lektivne im provizacije. Glazbenik
blagog tona, Redman svojim instru
mentom doslovno vokalizira, mu
m lja i svira tako da istodobno
postie dvije m elodijske linije. Ka
sniji sam ostalni albumi najbolji su u
blues-temama: Lop-O-Lop, izvedba
u triju s odlinim Edom Blackwel-
lom na bubnjevim a i M alachijem
Favorsom na basu (Tarik), Boody, s
izvrsnom Sironeovom pratnjom na
basu (The Ear Of The Behearer) i
Qow (Coincide). Daui i stenjui
Redman kao da se vraa sve do
radnih pjesama. S C harliejem Ha-
denom, bas i Paulom Motianom,
bubnjevi, lan je kvarteta Keitha
Jarretta, u kojemu njegov afinitet za
egzotine instrum ente (gajde, zve
ke) ini dio kolektivne teksture. Sola
na tenor-saksofonu poput Rotation
vrlo su a rtikulirana i bliska konven
cionalnom (Mysteries), dok se In
flight (Backhand) relativno jednoli
no kree u pratnji vrlo uzbuujuih
perkusionistikih efekata.
Diskografija:
Ornette Coleman:
Ornette At 12
(Im pulse/Im pulse)
New York Is Now
(Blue N ote/Blue Note)
165

Tenor-saksofonist Dewey Redman ija se kom binacija glasa i
instrum enta doima poput najizvo rn ije g bluesa Delte.
Love Call
(Blue Note/ Blue Note)
Crisis
(Im pulse/Im pulse)
Science Fiction
(Columbia/CBS)
Look For The Black Star
(A rista-F reedom /-)
Tarik (BYG/BYG)
The Ear Ot The Behearer
(Im pulse/Im pulse)
Coincide (Impulse): istodobnim stenjanjem i sviranjem tenor-
-saksofona, Dewey Redman nudi osuvrem enjenu varijantu bluesa.
166
Don Redman
A raner Don Redman bio je pionir
orkestralnog jazza, a njegove su
inovacije o b ilje ile glazbeno usm je
renje tridesetih godina: odredile su
brojani i m eusobni odnos lim enih
i drvenih duhaa i ritam -sekcije.
ak je i tehnika itanja nota s lije d ila
Redmanov obrazac, udaljujui se
od uobiajenih metoda u interesu
postizavanja swinga. Roen 1900. u
Piedmontu, zapadna V irginija, Red
man je bio udo od djeteta:
svirao je kornet, klavir, trom bon i
violinu, a zatim se priklonio alt-
-saksofonu. Studirao je na konzerva
toriju, 1922. aranirao je za orkestar
B illyja Paigea, a od 1923. do 1927.
radio je za orkestar Fletchera
Hendersona. Kako su solisti orke
stra postajali fle ksib iln iji, tako su i
Redmanove partiture postajale sve
bolje, no veliki je preokret uslijedio
dolaskom Louisa Arm stronga u
redove orkestra (1924).
Prevladao je utjecaj New Orleansa
koji je Redmana znatno in sp irira o u
koritenju riffova, osjeaja za blues,
elastinog, ali preciznog kolektiv
nog m uziciranja. U Sugar Foot
Stompu - obradi O liver-A rm stron-
gova klasika i Dippermouth Bluesu,
Arm strong svira uz pratnju ansam
bla od 11 lanova, kao i u skladbi
Copenhagen (The Fletcher Hender
son Story), dok u tem i Words
Redman koristi suzdrane akorde
trolane sekcije saksofona kao pod
logu trubi. Pionirsko tre tira n je lin ije
saksofona koji sviraju u bloku bio je
Coincide (Im pulse/Im pulse) redovit sastojak Redmanovih aran
Keith Jarrett: mana, upravo poput trija klarineta
Birth u Alabamy Boundu. Godine 1925, s
(A tlantic/A tlantic) glazbenicim a poput trom bonista
El Juico C harlieja Greena, tenor-saksofoni-
(A tlantic/A tlantic)
Death & The Flower
sta Colem ana Hawkinsa i kla rin e ti
sta Bustera B aileyja (Arm stronga je
(Im pulse/Im pulse) 1926. zam ijenio Tom m y Ladnier),
Mysteries (Im pulse/Im pulse) Hendersonov je orkestar mogao
Backhand (Im pulse/Im pulse) udovoljiti zahtjevim a sve ra fin ira n i
Shades (Im pulse/Im pulse) jeg Redmanovog koritenja sekcij-
skog kontrapunkta, naprednih har
m onijskih rjeenja i naglih prom je
na ritm ova. Skladbe Henderson
Stomp i Whiteman Stomp - koje je
snim io i W hitemanov orkestar - vrlo
su napredne izvedbe, daleko od
tadanjeg ukusa publike (Smack i
The Fletcher Henderson Story).
Godine 1927. Redman je preuzeo
M cKinneyjeve Cotton Pickerse, an
sambl koji se do njegova dolaska
sm atrao zabavljakim . Ve s lije d e
e godine uinio je od sekcije
saksofona izvanrednu skupinu, su
protstavljajui se zaeerenosti
drugim zvunim bojama u sve veoj
zaokupljenosti teksturam a. Vokalne
izvedbe poput If I Could Be With You
One Hour, Rocky Road (McKinney's
Cotton Pickers) i Gee Baby, Aint I
Good To You donijele su ansamblu
p rilian kom ercijalni uspjeh, to je
Redmanu om oguilo da iz Hender-
sonovog orkestra dovue Joea
Smitha, Colem ana Hawkinsa i Ben
nyja artera.
Godine 1931. preuzeo je orkestar
Horacea Hendersona. Sa solistim a
poput trom bonista Bennyja Mortona
i klarinetista Edwarda Ingea, prve
su Redmanove snim ke rezultirale
rem ek-djelim a Shakin, The African i
Chant Of The Weed (Harlem Jazz) i
odlinim aranm anim a poput Got
The Jitters; Sophisticated Lady po
kazuje Redmanov klarinet, a Tea
For Two njegov sopran-saksofon
(Don Redman). Kao kontrapunktnu
podlogu pjevau Redman koristi
zbor, sastavljen od lanova orke
stra, prim jerice, u skladbama Exact
ly Like You i Sunny Side Of The
Street. Sweet Sue najbolje je meu
kasnijim Redmanovim ostvarenji
ma.
Godine 1940. napustio je voenje
orkestra kako bi radio kao slobodni
araner. Aranirao je Five OClock
Whistle za Counta Basieja, Deep
Purple za Jim m yja Dorseyja i napi
sao brojne druge aranmane za
Harryja Jamesa, Jim m yja Luncefor-
da, C harlieja Barneta, Ellu Fitzge
rald i Pearl Bailey. Neposredno
nakon II svjetskog rata doveo je svoj
veliki orkestar na turneju po Evropi,
a 1941. kratko je vodio orkestar
Jaya McShanna. Don Redman, je
dan od najutjecajnijih aranera u
jazzu, umro je 1964.
Diskografija:
The Fletcher Henderson Story
(Columbia/CBS)
Smack (-/A c e of Hearts)
Fletcher Henderson & His
Orchestra (-/Fountain)
McKinneys Cotton Pickers
(-/R C A Victor - Francuska)
The Chocolate Dandies
(-/P arlophone)
Master Of The Big Band
(RCA Victor/RCA Victor)
Harlem Jazz
(Brunswick/Brunswick)
Don Redman (-/R ealm )
Louis Armstrong, V.S.O.P.,
Vol 5 (Columbia/CBS)
Bessie Smith (Columbia/CBS)
Django
Reinhardt
Jedna od najegzotinijih legendi
jazza, g ita rist Django Reinhardt bio
je prvi autentian jazz-glazbenik
izvan SAD. Roen 1910. u jednom
karavanu u Belgiji, Reinhardt je bio
Ciganin, a njegova je glazba fuzija
jazza i ciganske tradicije. Prisiljen
da napusti violinu nakon to mu je
poar osakatio lijevu ruku (mogao
je ko ristiti samo dva prsta), posvetio
se gitari i izgradio vrlo originalnu
tehniku.
Njegova najpoznatija skupina
Kvintet Hot Cluba Francuske, sasta
vljena od ianih instrumenata,
osnovana je 1934; Reinhardt i violi
nist Stephane G rappelli im provizi
rali su uz pratnju ritam -sekcije od
dvije gitare i kontrabasa. Najvie
zanim anja pobuuje lirsko i baro
kno Reinhardtovo m uziciranje, nje
gove sjajne pasae na jednoj ici i
povrem eno u oktavama. Kvintet se
rasform irao 1939, u predveerje
rata, s opusom odlinih snimki
(Django i Reinhardt-Stephane Grap
pelli). Izmeu 1935. i 1939. Django je
redovito snim ao s mnogim ameri
kim velikanim a koji su gostovali u
Evropi, ukljuujui Rexa Stewarta,
Dickyja Wellsa, Colemana Hawkin
sa, Bennyja artera, Barneyja Bi-
garda, Eddieja Southa ,i Billa Cole
mana (Django Reinhardt & His
American Friends, Vols 1 & 2). Ne
bojei se okupacije, Reinhardt je
uskoro okupio novi kvintet s druki-

Django Reinhardt (RCA): p rilika
da se prostudiraju te figure.
jom instrum entacijom: klarinet, bub
njevi, ritam -gitara i bas. Sam lider
preao je na elektrinu gitaru,
ograniivi se na svira nje u a ko rd i
ma. Dva album a iz 1947. pokazuju
utjecaj be-bopa na snim kam a Mop-
pin' The Bride i Babik (Django
Reinhardt), iako je njegova uobia
jena rom antinost i nadalje prisutna
u skladbama poput Vendredi 13.
Djangova m atovitost ilu strira n a je
izvedbama Lover ili Apple Honey, u
kojima nastupa s velikim orkestrom ,
ili Crazy Rhythm s obnovljenim
Kvintetom Hot Cluba (1947) (Django
Reinhardt). Najbolja ostvarenja dao
je u polaganom tempu, poput me
lankoline skladbe Nuages ili Cre-
puscule (Django Reinhardt).
Postoji itav niz pria o Djangu
Reinhardtu - o njegovoj opsjednuto
sti biljarom, o netonosti zbog koje
je 1946. zakasnio na koncert u
Carnegie Hallu s Dukeom E llingto
nom, a na drugom e se uope nije
pojavio, o njegovu nem irnom duhu,
nepoznavanju nota, velikim izdaci
ma. Iznenada je um ro 1953. i ostao
stalnim uzorom nadolazeih g ita ri
sta. Skladatelj i k la virist John Lewis
posvetio mu je skladbu Django,
pokazujui sklonost prem a je d in
stvenim arolijam a R einhardtove
glazbe.
Diskografija:
Django (-/O rio le )
Django Reinhardt-Stephane
Grappelli (-/A c e of Clubs)
Django Reinhardt & His
American Friends (-/H M V)
Django Reinhardt (Everest/Xtra)
Django Reinhardt (-/D JM )
Django Reinhardt (-/V ogue)
Return To
Forever
-> Chick Corea
Buddy Rich
Roden 1917. u New Yorku, bubnjar
Buddy Rich poeo je nastupati u
varijeteu sa 18 m jeseci. Svirao je u
orkestrim a Bunnyja Berigana, Artie-
ja Shawa i Tom m yja Dorseyja i
razvio se u jednog od n ajboljih big
band bubnjara iz razdoblja swinga.
Godine 1946. osnovao je veliki
orkestar uz financijsku pomo Fran
ka Sinatre s kojim je ratoborni
bubnjar bio u burnim odnosim a iz
vrem ena obostrane suradnje s Dor-
seyjem. Nakon sum raka velikih o r
kestara, Rich je pristupio trupi JATP
Normana Granza, pa nastupa na
brojnim njenim koncertnim album i
ma (Jazz At The Philharmonic, Vol
2). Na jednom od tipinih Granzovih
snim anja, Rich se nadmetao sa
Geneom Krupom; razdraeni bub
njar osvojio je sve poene u izvedba
ma tem a Bernies Tune, The Drum
Battle i Perdido (Drum Battle).
Jedan od njegovih n ajboljih albu
ma iz pedesetih godina koncertna je
snim ka s Flipom Phillipsom (The
Monster) na kojoj je Richovo bub
njanje nadopunjeno m ajstorskim
basom Petera Inda i in sp irira tenor-
-saksofonista u nekim od njegovih
najboljih istupa. Godine 1966. Rich
se ponovno prihvatio voenja ve li
kih orkestara, s odlinim aranm a
nim a ali bez istaknutih solista. Dva
album a iz 1968. predstavljaju najbo
lja ostvarenja orkestra (Take It
Away i Mercy, Mercy); na drugom e
svira alt-saksofonist Art Pepper.
Godine 1971. Rich je potpisao,
ugovor s tvrtkom RCA i snim ao na
tragu jazz-rocka, s proirenom ri-
tam -sekcijom (A Different Drum
mer).
Buddy Rich kontroverzna je li
nost. Neki ga sm atraju najveim
bubnjarem svih vrem ena, a drugi
neosjeajnim i spektakularnim . U
tehnikom je pogledu fenom enalan:
brz, precizan i beskrajno poletan. M ultiin stru m en ta list Sam Rivers. Njegov Studio Rivbea jedna je od
tvrava suvrem ene glazbe.
Diskografija:
Jazz At The Philharmonic, Vol 2 W illiam sa koji ga je preporuio Razvoj Sama Riversa dosljedan je,
(Verve/Verve) M ilesu Davisu, pa je Rivers 1964. s nikada ja lo v i zatucan, uvijek pre
The Definitive Charlie Parker, M ilesovom grupom poduzeo turneju dan. Ve nekoliko godina vodi
Vol 2 (Verve/M etro) po Japanu (Miles In Tokyo), ali ju je Studio Rivbea koji je otvoren svim
Drum Battle (Verve/Verve) napustio je r mu se njena atm osfera eksperim entim a i afirm iran na nju-
The Monster (Verve/Verve) u inila isuvie konzervativnom . Sa jorkoj glazbenoj sceni.
Take It Away (Liberty/Liberty) svojom zam jenom , Wayneom Shor-
Mercy, Mercy (Liberty/Liberty) terom , nastupio je na albumu Ant Diskografija:
A Different Drummer (RCA/RCA) honyja W illiam sa Spring i pokazao Miles Davis, Miles In Tokyo
Stick It (RCA/RCA) se dram atino snanim i o rig in a l (CBS-Sony - Japan)
The Roar Of 74 nim solistom ; u stvari, njegovo Anthony Williams, Spring
(Groove M erchant/M ooncrest) m uziciranje dom inira ovim i pret (Blue Note/Blue Note)
hodnim album om Anthonyja W il Anthony Williams, Life Time
liam sa, Life Time. Sam ostalni River- (Blue N ote/Blue Note)
sovi album i za Blue Note (Fuschia Fuschia Swing Song
Swing Song, Contours i A New (Blue N ote/Blue Note)
Conception) razotkrivaju osnovnu Contours (Blue Note/Blue Note)
logiku u pozadini avangardnog sta A New Conception
va. Riversove skladbe, poput njego (Blue N ote/Blue Note)
va m uziciranja, odiu svijeu o Involution (Blue Note/Blue Note)
neprestanoj evoluciji jazza, pa nje Cecil Taylor, Nuits De La
govi izleti u efekte buke i tonske Fondation Maeght
clustere nikada nisu m ehaniki na (Shandar/Shandar)
kalem ljeni. Za razliku od mnogih Streams (Im pulse/Im pulse)
eksperim entalnih glazbenika tvrtke Hues (Im pulse/Im pulse)
Blue Note, Rivers nikada nije napu Crystals (Im pulse/Im pulse)
stio istraivanja je r ona su prirodan Sizzle (Im pulse/Im pulse)
o kvir za njegovu kreativnost. Izved Wildflowers, The New York
ba Dance Of The Tripedal (Con Loft Sessions
tours) odrava se uglavnom zahva (D ouglas/-)
Drum Battle (Verve): Krupa i Rich ljujui brzini attacka koji efektno
lupaju tko e jae. eksponira temu. Kao lana Jazz
Com posers Guilda zapazio ga je
Cecil T aylor i poveo na evropsku
turneju (Nuits De La Fondation
Sam Rivers Maeght); nakon toga potpisao je
ugovor s tvrtkom Impulse. Na Mon
treu x Jazz Festivalu 1973. Rivers je
vodio trio u kojemu su svira li Cecil
M ultiin stru m en ta list Sam Rivers ro McBee, bas i Norman Connors,
en je 1930. u Oklahomi; ro d ite lji su bubnjevi; u zauujuih pedeset
b ili lanovi sp iritua l-g rup e S ilverto- m inuta glazbe (Streams) svirao je
ne Quartet. Rivers je s godinam a tenor-saksofon, flautu, kla vir i so
teno nauio svirati est instrum e pran i uspio zadrati koncentraciju
nata: tenor i sopran-saksofon, bas- publike u toku cije le izvedbe. Iste
-klarinet, flautu, kla vir i violu; ovaj godine snim ljen je izbor kraih
posljednji instrum ent svirao je na izvedbi trija (Hues), a zatim album s
Boston Conservatory of Music, gdje velikim orkestrom koji predstavlja
je studirao kom poziciju. U Bosto njegov jedinstveni skladateljski ta Contours (Blue Note): velikan
nu je upoznao bubnjara Anthonyja lent (Crystals). free-glazbe i kuna ekipa
167

Max Roach
Bubnjar Max Roach roen je 1925. u
New Yorku, a a firm irao se kao
bubnjar C harlieja Parkera izmeu
1946-1948. Proirujui koncept poli-
ritm ike pratnje Kennyja Clarkea,
Roach je ritam odravao inelom , a
ostatak bubnjarskog kom pleta ko ri
stio je za alternativne ritm ove koji
su solistu omoguavali veu pokret
ljivost. Parkerove snim ke za Savoy i
neke za Dial sadre odline p rim je
re Roachova m uziciranja (The Sa
voy Recordings i On Dial, Vol 4).
Roach je snim ao s veinom znaaj
nih m odernih instrum entalista uklju
ujui Theloniousa Monka, Dizzyja
G illespieja i Buda Powella.
Godine 1954. Roach je osnovao
klasini kvintet s trubaem Cliffor-
dom Brownom i Haroldom Landom
ili Sonnyjem Rollinsom na tenor-
-saksofonu. Svaki album te skupine
nedostian je vrhunac u okviru
hard-bop idiom a (The Best Of Max
Roach & Clifford Brown In Concert,
At Basin Street, Study In Brown,
Remember Clifford i Dahoud). Valse
Hot Sonnyja Rollinsa prva je sklad
ba modernog jazza u 3/4 m jeri i
oznaava poetak Roachova zani
m anja za eksperim ente s ritmom
(Three Giants).
Godine 1956. Brown i kla virist
grupe Richie Powell poginuli su u
autom obilskoj nesrei, pa iako je
Roach nastavio raditi s Kennyjem
Dorhamom i Rayem Bryantom , gru
pa se konano poela razilaziti.
Snim ljena su dva dobra albuma:
Jazz In 3/4 Time, koji sadri brzu i
superiornu verziju skladbe Valse
Hot i Dr Free-Zee - bubnjarski solo
koji je nadosnim avanjem nadopu
njen tim panim a (Max Roach + 4).
Godine 1958. p ridruio mu se jo
jedan fenom enalni m ladi truba, Bo
oker Little, ija se ritm ika pouzda
nost m ogla m jeriti s Roachovom i ta
je suradnja rezultirala nekolicinom
odlinih albuma. Oslobodivi se kla
vira, u novoj su Roachovoj postavi
svirali Little, George Colem an, te
nor-saksofon i Ray Draper, tuba.
Istodobno, Roachov angam an u
sve jaem pokretu za rasnu je d n a
kost politiki je obilje io veinu
njegovih skladbi i ta injenica
objanjava zato je ezdesetih go desetljea.
dina pet sezona proveo na ledu
diskografskih kua. Prvi od tih
politikih albuma, We Insist! Free
dom Now Suite, rezultat je suradnje
sa skladateljem Oscarom Brownom,
a ukljuuje pjevaicu Abbey Lin
coln. Driva Man zapoinje tm urno i
silovito, s vokalom u pratnji defa;
tekst opisuje brutalnost ivota na
plantai i ustupa m jesto poletnom
solu na tenor-saksofonu Colem ana
Hawkinsa. Freedom Day brza je i
estoka izvedba, dok Tears For
Johannesburg sadri vokalizu i za
d ivljujui solo Bookera Littlea.
Roachovo bubnjanje d o ivjelo je
znaajne prom jene, pa se umjesto
nekadanje nabijenosti zapaa pro
dubljen i naglaenije estetski stil u
kojemu je duina takta odreena
frazom . Na najboljem album u iz tog
razdoblja, Percussion Bitter Sweet,
nastupaju Roach, Abbey Lincoln,
Little i Eric Dolphy. Roachovo m uzi
ciranje na njemu je vrlo slobodno, a
kao to pokazuje tema Mendacity, i
paljivo strukturirano. Tender War
168
Max Roach: nakon trideset godina jo uvijek n a jista kn utiji jazz-
-bubnjar. Jedan od pio n ira be-bopa.
riors kom binira 3/4 i 6/8 mjeru, bez Clifford Brown In Concert
sam odopadnosti u stilu Davea Bru- (GNP/-)
becka. S lojeviti ritm ovi i glasovi At Basin Street
izvanredno se proim aju u tem i Its (Em Arcy/M ercury)
Time, a album Drums Unlimited iz Study In Brown
1966. sadri tri bubnjarska sola koja (Em Arcy/M ercury)
ukazuju na opseg i logiku Roachove Remember Clifford
koncepcije. U tem i In The Red lider (Em Arcy/M ercury)
svira vrlo slobodno, uz odlian solo Dahoud
Jamesa Spauldinga na alt-saksofo- (M ainstream /M ainstream )
nu. Koncertni album s tenor-sakso- Sonny Rollins, Three Giants
fonistom Cliffordom Jordanom , (P restig e /-)
Speak, Brother, Speak, jedna je od Jazz In 3/4 Time
n aju zb ud ljivijih Roachovih izvedbi u (Em Arcy/M ercury)
posljednje vrijem e. Max Roach naj Max Roach + 4 (T rip /-)
istaknutiji je bubnjar m odernog Deeds Not Words (R ive rsid e /-)
jazza, a svojim je stilom in sp irira o We Insist! Freedom Now Suite
veinu bubnjara za posljednja tri (C andid/-)
Percussion Bitter Sweet Jim Robinson Plays Spirituals &
(Im pulse/Im pulse)
Its Time (Im pulse/Im pulse)
Drums Unlimited
(A tlantic/A tlantic)
Speak, Brother, Speak
(Fantasy/Am erica - Francuska)
Jim Robinson
Nathan Big Jim Robinson (roen
1892. u Deeringeu, Louisiana) i Kid
Ory (-) bili su najbolji - a u svakom
sluaju najvaniji - trom bonisti New
Speak, Brother, Speak! (Am erica): O rleans jazza. Prvi Robinsonov
m ajstor-bubnjar. instrum ent bila je gitara. Trombon
je nauio svirati u vojsci, u Francu
skoj, za I svjetskog rata. Glazbenoj
Diskografija: te o riji poduavao ga je brat basista
Charlie Parker, The Savoy G eorgea Popsa Fostera.
Recordings (Savoy/Savoy) Nakon slube u vojsci vratio se u
Charlie Parker, On Dial, Vol 4 New Orleans ali nekoliko mjeseci
(Spotlite/Spotlite) uope nije svirao. Zatim je zam je
The Best Of Max Roach & njivao odsutnog trom bonista iz Kid
Renas Banda. Honorarno je svi
rao s Golden Leaf Orchestra Jessie-
ja Jacksona i s Tuxedo Brass
Bandom, a za ivot je zaraivao kao
luki radnik. Vei dio dvadesetih
godina proveo je u orkestru Sama
Morgana (The Sound Of New Or
leans (1917-1947), Vol 1, Record 3).
Tridesetih godina svirao je s Joh-
nom Handyjem i Kidom Howardom,
a vodio je i vlastite sastave. Godine
1940. snim ao je s Kidom Renom i
Alphonseom Picouom, iako je svir
ka (s izuzetkom Robinsona) bila
ispod prosjeka. Mnogo su bolje
snim ke iz 1942. s Bunkom Johnso
nom (Bunk Johnson & His Superior
Band, Bunks Brass Band i Bunk
Johnson), sa snanim Robinsono-
vim trom bonom koji je na jedinstven
nain drao na okupu liniju duhaa.
Robinson je svirao s Johnsonom od
1945. do 1946, a zatim se vratio u
New Orleans da bi nastupao u
grupam a Georgea Lewisa (->) i
ponovno sudjelovao u ulinim para
dama. Pedesetih godina ee je
suraivao s Lewisom, ukljuujui
prekom orske turneje, a ezdesetih
godina ta je suradnja izgubila
kontinuitet. S Lewisom je snimao u
mnogo navrata i u tom su se okviru
njegova osjeajnost i snaan zvuk
pokazali vanim glazbenim sastoj
kom (George Lewis & His New
Orleans Jazz Band i Immortal
Sessions: George Lewis & His
Orchestra). Moda najbolja Robin-
sonova ostvarenja nastala u s
Lewisom na prvim snim kam a koje
su objavljene pod Lewisovim ime
nom (George Lewis & His New
Orleans Stompers, Vols 1, 2). One
su saetak Robinsonove solistike
m anire i njegova doprinosa klasi
nom New Orleans stilu kolektivnog
m uziciranja. Robinsonova solistika
toka, Two Jim Blues, u kojoj svira
pod sumornom pratnjom tube svog
neaka Sidneyja Browna, po sva
kom je kriteriju nadahnuta blues-
-izvedba. Do velikog je izraaja
doao i na snim kam a Wooden Joea
Nicholasa (-) (Wooden Joes New
Orleans Band, 1945-1949) i Sweet
Emme Barrett (New Orleans, The
Living Legends: Sweet Emma Bar
rett - The Bell Gal & Her Dixieland
Boys). Najbolje ploe koje je obja
vio pod vlastitim imenom: Jim
Robinson & His New Orleans Band;
New Orleans, The Living Legends:
Blues i Jazz At Preservation Hall,
Vol 2.
Robinson je nastupao s Billie &
Dee Dee Pierce (1966/67) i s Pre
servation Hall Jazz Bandom (1969).
Ostatak ivota uglavnom je proveo
u New Orleansu i okolici. Umro
je 1976. od raka.
Diskografija:
Various (Including Sam
Morgan), The Sound Of New
Orleans (1917-1947), Vol 1,
Record 3 (Columbia/CBS)
Bunk Johnson (S toryville/
Storyville)
Bunk Johnson & His Superior
Band (Good Time Jazz/
Good Time Jazz)
Bunk Johnson, Bunks Brass
Band (D ixie /-)
George Lewis Jam Session 1950
(A lam ac/-)
Immortal Sessions: George
Lewis & His Orchestra
(Saga/-)
George Lewis & His New
 bop Preservation Society, ukljuuju
i alt-saksofonistu Petea Kinga, tru
baa Hanka Shawa i klavirista Billa
Le Sagea; Rodney je to snim anje
nazvao najugodnijim u svojoj ka ri
je ri (Red Rodney With The Bebop
Preservation Society).
Diskografija:
Brothers & Other Mothers
(Savoy/Savoy)
The Definitive Charlie Parker,
Vol 5 (Verve/M etro)
Bird On 52nd Street, Bird At
St Nicks (Prestige/Prestige)
Yards Pad (Sonet/Sonet)
Red Rodney With The Bebop
Preservation Society
(Spotlite/Spotlite)
Shorty Rogers
nje na 10 ina (Cool & Crazy) bilo je
cijenjen trofej diskofila i postizavalo
je ogrom ne cijene; obnovljeno izda
nje sadri etiri dodatne snimke
kasnije postave s Harryjem Ediso-
nom. Rogersova trubaka sekcija s
Maynardom Fergusonom koji je
vritao za oktavu vie, izaziva
veliku panju ve i zbog svog
sjajnog, pravog duhakog zvuka.
Rogersovo m uziciranje u malom
sastavu, s Giuffreom, klaviristom
Peteom Jollyjem , basistom Curti-
som Counceom i poletnim bubnja-
rem Shellyjem Manneom, rezu ltira
lo je vrsnom izvedbom Not Really
The Blues (West Coast Jazz).
Diskografija:
Blues Express (RCA - Francuska)
West Coast Jazz
(Atlantic/Atlantic)

Roen 1924. u Massachusettsu (pra

Jim Robinson ko ji je nauio s v ira ti trom bon za vrijem e slube u
amerikoj vojsci u Francuskoj, u I svjetskom ratu.
Orleans Stompers, Vols 1, 2
(Blue N ote/-)
Wooden Joe Nicholas, Wooden
Joes New Orleans Band
1945-1949 (S toryville/S toryville)
New Orleans, The Living
Legends: Sweet Emma
Barrett - The Bell Gal & Her
Dixieland Boys (R ive rsid e /-)
Jim Robinson & His New
Orleans Band (R ive rsid e /-)
New Orleans, The Living
Legends: Jim Robinson Plays
Spirituals & Blues
(Riverside/-)
Jim Robinson/(Billie & Dee Dee
Pierce), Jazz At Preservation
Hall, Vol 2
(Atlantic/London)
Red Rodney
Truba Red Rodney, roen 1927. u
Philadelphiji (pravo ime Robert
Chudnick) proveo je dosta vrem ena
u velikim orkestrim a etrdesetih
godina, ukljuujui Jim m yja Dorsey
ja, Genea Krupu, Claudea Thornhil-
la i Woodyja Hermana. Prihvaanje
be-bopa dovelo ga je do suradnje s
ostalim m odernistim a iz Drugog
stada Woodyja Hermana, naroito
sa Sergeom Chaloffom (Brother &
Other Mothers), a oboavanje Char
lieja Parkera rezu ltira lo je 1949.
pozivom da se pridrui njegovom
kvintetu. Knjiga Rossa Russella,
Bird Lives, opisuje kako je Parker
zezao zatucane junjake i prilikom
jedne turneje po junim dravam a
SAD najavljivao Rodneyja imenom
Albino Red. Rodney je bio idealna
Adrian Rollini
vo ime Milton M. Rajonsky), Shorty
Rogers suraivao je s Redom
Norvom i - to je najznaajnije - s Adrian Rollini (roen 1904. u New
velikim orkestrom Woodyja Herma York Cityju) bio je jedan od najtra-
na i Stana Kentona kao araner, enijih glazbenika dvadesetih i tri
skladatelj i truba. Vodei od 1951. desetih godina - to nas ne treba
u Los Angelesu vlastite grupe, uditi s obzirom da je rije o
Rogers je postao glavnim protago izvanredno talentiranom multiin-
nistom vrlo napadanog pokreta strum entalistu koji je mogao izvoditi
Zapadne obale. K ritia ri su njego superiorna sola na bas-saksofonu,
vu glazbu nazivali ukoenom, hlad vibrafonu, ksilofonu, klaviru, bub
nom i isuvie akadem skom ali njevim a i na dva instrum enta koje je
najbolja Rogersova ostvarenja - sam patentirao: na vruem naliv
sreom sadrana na jedina dva p e ru (m inijaturni klarinet) i goofu-
album a koji se jo nalaze u katalo su (preureena usna harmonika).
gu - dva desetljea kasnije jo Brat saksofonista i klarinetista Art-
zvue svjee. Njegov veliki orkestar hura Rollinija, Adrian Rollini sma
od sedam naest lanova imao je u tran je udom od djeteta: u
svojim redovim a talente poput Arta etvrtoj godini odrao je klaviristiki
Peppera, Boba Coopera, Jim m yja recital Chopinovih skladbi u njujor-
Giuffrea, Buda Shanka i Shellyja koj W aldorf-Astoriji.
Mannea, a barem etiri izvedbe Na prvom profesionalnom anga
uivaju status klasinih; to su polet manu (1921) svirao je ksilofon u
na Short Stop, Coop De Graas, s jednom njujorkom klubu. Pridruio
dijalozim a tenor-saksofona i francu se grupi California Ramblers i
skog roga, Sweetheart Of Sigmund preao na bas-saksofon. Taj je
Freud i ugoajna Infinity Promena instrum ent izuzetno vjeto svirao u
de (Blues Express). O riginalno izda- nizu sastava s kojim a je nastupao
Cool And Crazy (HMV): nekadanji diskografski ra rite t na 10 ina,
danas ponovno dostupan. Big band klasika Zapadne obale.
Red Rodney: Yards Pad
(Sonet).
protutea Parkeru i za osm om jese-
nog angam ana snim io je nekoliko
odlinih sola: Si Si, Swedish Sch
napps, Back Home Blues (The
Definitive Charlie Parker, Vol 5), a
isto sam opouzdanje i eksplozivnost
pokazao je i na koncertnim snim
kama (Bird At St Nicks). Nakon
Parkera svirao je s Charliejem
Venturom , ali vei dio pedesetih
godina, u Rodneyjevu sluaju, mo
emo otpisati zbog problem a s
drogom . Posljednjih godina po
duzeo je uspjean i u vje rljiv povra
tak na scenu; nije izgubio svoju ne
kadanju ivahnost i snagu zvuka.
Trenutno ivi u Danskoj gdje je
snim io odlian album sa Skandinav-
cim a, alt-saksofonistom Arneom
Dom nerusom i klaviristom Bengtom
Hallbergom (Yards Pad); moemo
uoiti dinam inu trubu u naslovnoj
skladbi i u tem i Red Rod, te lirski
pristup u skladbi Informality, u kojoj
svira trubu sa sordinom . Za jedne
britanske turneje Rodney je snim ao
s vrlo prim jerenom grupom Be-

169
nakon C alifornia R am blersa - do
tridesetih godina kad je napustio
bas-saksofon. tovie, bio je jedini
jazz-glazbenik koji je savladao taj u
biti nezgrapan instrum ent i uinio
ga pouzdanim solistikim instru
mentom. Zapaeno je so lira o na
snim kam a Miffa M olea (-) (The
saurus Of Classic Jazz, Vol 2), Reda
Nicholsa (->) (Red Nichols & His
Five Pennies 1926-1928), Bixa Bei-
derbeckea (->) (The Golden Days Of
Jazz: Bix Beiderbecke i The Early
BG), Jacka Purvisa (Recordings
Made Between 1930 & 1941) i na
bezbrojnim snim kam a Joea Venuti-
ja (-) ili Venutija i Eddieja Langa
(->) (The Golden Days Of Jazz:
Stringing The Blues i Benny Good
man & The Giants Of Swing/Jazz In
The Thirties). Nichols i Rollini,
preteno kao bas-saksofonist, bili
su najistaknutiji pojedinci diskograf-
Adrian R o llini & His Friends, Vol
1 (RCA Victor, Francuska).
ske grupe Goofus Five (The Goofus
Five 1925-1926) koja je svirala
arm antan, iako drugorazredni ko
m orni jazz toga razdoblja.
R ollini je bio prosjean vibrafonist,
tehniki okretan ali ritm iki prilino
nesiguran Vibraphonia (Benny Go
odman & The Giants Of Swing/
Jazz In The Thirties) i Vibra
phonia No 2 (Nothing But Notes)
vjerno ilu strira ju njegovo m uzicira
nje na tom instrum entu. Izvedbe na
vruem naliv-peru i goofusu blie
su dosjetkam a, iako su sola na tim
instrum entim a, kao i sva druga,
glazbeno besprijekorna. Prosjean
solist na klaviru, Rollini je bio
mnogo bolji bubnjar, a najim presiv-
nije je njegovo odrjeito, ukusno
sviranje m etlicam a na snim kam a
Freddieja Jenkinsa i Bernarda Addi-
sona () (Adrian Rollini & His
Friends, Vol 1: Tap Room Spe
cial). Za vlastita snim anja R ollini je
uspijevao angairati najbolje raspo
loive glazbenike, ukljuujui Ben
nyja Goodmana (->), Bunnyja Beri-
gana (-) i brata Arthura: svi su oni
1933-1934. snim ali pod njegovim
vodstvom (Adrian Rollini & His
Orchestra 1933-1934). Jo su bolje
snim ke grupe A drian's Tap Room
Gang (glazbena ilu stracija kluba to
ga je 1935. pokrenuo u njujorkom
hotelu President), kao i sline
snim ke s m alim sastavim a takoer
iz 1935. na kojim a nastupaju Little
Ramblers, Freddie Jenkins & His
Harlem Seven i Bernard Addison &
His Rhythm (sve na Adrian Rollini &
His Friends, Vol 1: Tap Room
Special).
Na alost, glazba R o llin ije vih gru
pa nakon 1935. sadravala je m in i
malno jazza i naginjala pukom
koktel-m uziciranju. Pedesetih g o d i
170
na preselio je na Floridu gdje je
otvorio hotel. Kao glazbenik poslje
dnji put je nastupao 1955. u Miami-
ju. Umro je 1956. u Homesteadu,
Florida.
Diskografija:
Miff Mole, Thesaurus Of Jazz,
Vol 2 (Colum bia/Philips)
Red Nichols & His Five Pennies
1926-1928
(MCA Coral - Njemaka)
The Golden Days Of Jazz:
Bix Beiderbecke
(CBS - Njemaka)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Lang-Joe Venuti (CBS)
Benny Goodman, The Early
B. G. (-/V oca lio n )
Coleman Hawkins/Jack Purvis,
Recordings Made Between
1930 & 1941 (CBS - Francuska)
Various (Including Joe Venuti/
Adrian Rollini), Benny
Goodman & The Giants Of
Swing (Prestige)/
Jazz In The Thirties
(World Records)
The Goofus Five 1925-1926
(-/P arlophone)
Joe Venuti, Nothing But Notes
(MCA Coral - Njemaka)
Adrian Rollini & His Friends,
Vol 1: Tap Room Special
(RCA Victor - Francuska)
Adrian Rollini & His Orchestra
1933-1934 (Sunbeam /-)
Benny Goodman, A Jazz
Holiday (M C A /-)
Sonny Rollins
Tenor-saksofonist Sonny R ollins ro
en je 1930. u New Yorku, u
glazbenoj porodici. Njegov prvi uzor
bio je Coleman Hawkins, iako se
najee druio s boperim a: Mon-
kom, Powellom, M cLeanom. Prve je
snim ke rea lizira o sa scat-pjevaem
Babsom Gonzalesom (Strictly Be-
bop) i s grupom Buda Powella-Fatsa
Navarra (The Amazing Bud Powell);
nastale 1949, te snim ke pokazuju
snaan Parkerov utjecaj, am b icio
znost ali i manjkavosti u tehnici.
Veina njegovih ostvarenja prije
1954. slina je tome: svira sm iono i
poletno, ali velika koncepcija ostaje
nadohvat ruke. M ladi Rollins moe
se uti u drutvu M ilesa Davisa
i C harlieja Parkera (Collectors
Items), a na Vierd Bluesu pokazuje
da je njegov nain im provizacije
vrsto zasnovan na tematskom ma
te rijalu, a ne na pukom etanju
harm onijskim prom jenam a. Obja
vljivanjem album a Moving Out iz
1954. R ollins o b ja vlju je svoj ulazak
u prvu ligu: u skladbam a poput
Swinging For Bumsy i Solid grize
ogrom nim sam opouzdanjem i esti
nom. Godine 1956/57. nastupao je u
grupi Maxa Roacha-Clifforda Brow-
na, rea g ira ju i na izazove naglae
nog Roachovog bubnjanja i neobi
nih oznaka m etra poput Valse Hot (3
Giants). Plodna suradnja s Roac-
hom nastavila se i na slijedeim
Rollinsovim album im a, ukljuujui
njegovo rem ek-djelo Saxophone
Colossus. Na njemu je Rollinsov
osjeaj za form u rezultirao o d li
nom izvedbom Blue 7 u kojoj je
im p ro vizira n i dio tako savreno,
uoblien kao da je napisan, a pritom
ne gubi estinu i neposrednosti.
Veliku panju izaziva njegov m ii
av i snaan ton, a ritm iko m ajstor
stvo u kalipsu St Thomas (Rollinso-
va skladba) elegantno dolazi do
izraaja. Analiza izvedbe Blue 7
koju je izvrio m uzikolog Gunther
Schuller to liko duboko zadire u
Rollinsov stvaralaki proces, da se
on zakleo kako nikada vie nee
itati kritike. R ollinsov opus iz
1957-1958. pokazuje da Saxophone
Colossus nije nastao sluajno, a ak
je i trio s neprim jerenim glazbenici
ma Zapadne obale (basist Ray
Brown, bubnjar Shelly Manne), Way
Out West, dao izvanrednu izvedbu
Come Gone i predstavio Rollinsov
afinitet za ekscentrini m aterijal
(Wagon Wheels i Im An Old
Cowhand).
Snim anje s bubnjarem Philly Jo
Jonesom rezultiralo je n e vjerojat
nom verzijom teme The Surrey With
The Cutting Edge (Milestone).
Sonny raspoloen za zabavu.
The Fringe On Top u izvedbi tenor-
-saksofona i bubnjeva (Newk's Ti
me), dok je solistiki tretm an balade
Body & Soul zam iljen kao homma-
ge Colemanu Hawkinsu koji je jo
1939. snim io definitivnu verziju
(Meets The Big Brass). Razne notama i glissandim a, podvriskujui
snim ke s Theloniousom Monkom
(Brilliance i Sonny Rollins, Vol 2)
pokazuju slinost u pristupu form i.
Koncertna snim ka u triju, s pol i rit
SONNY
ROLLINS
m
Way Out West (Contem porary): Istona obala susree Zapad na ovom
rem ek-djelu.
m inim bubnjanjem Elvina Jonesa-
kasnijeg Coltraneovog suradnika -
predstavlja Rollinsa u vrhunskoj
form i u snim kam a poput Sonny-
moon For Two (Live At The Village
Vanguard i More From The Van
guard). Godine 1958. Rollins je
snim io 19-minutnu skladbu u ast
afro-am erike jednakosti (The Free
dom Suite), jedan od prvih politiko-
-glazbenih istupa koji e ezdesetih
godina tako snano eksplodirati.
Oito bila je rije o zabranjenom
vou, s obzirom da je diskografska
kua izbrisala posvetu i izdala tu
izvedbu pod nazivom The Shadow
Waltz, kako stoji u kratkoj, glupoj
biljeci na pozadini omotnice. Iz
vanredno je m uziciranje Rollinsa,
basista Oscara Pettiforda i Maxa
Roacha, a njihova m euigra poseb
no je privlana.
Godine 1959, afirm iran kao majstor
jazza, Rollins se na dvije godine
povukao s javnih nastupa. Trebalo
mu je vrem ena da porazm isli o
svojoj glazbi u svjetlu novih trendo
va Johna Coltranea, Ornettea, Cole
mana i Cecila Taylora, te da se
duhovno razvije. Jedan poklonik
razglasio je da je Rollins vien kako
svira visoko na nogostupu William
sburg Bridgea, na East Riveru; i
zaista, njegov prvi album nakon
dvogodinje pauze nosi naziv po
tim svirkam a na otvorenome - The
Bridge. Rollins tvrdi da je snim io taj
album je r mu je trebalo para za
zubara, ali suradnja s gitaristom
Jim om Hallom rezultira izvrsnom
glazbom iako se ona ne razlikuje od
glazbe iz razdoblja prije povlaenja
sa scene. Slijedei album, osim
nekoliko zgodnih bossa nova sklad
bi - Dont Stop The Carnival,
Brownskin Girl - zaista pokazuje
nekoliko zauujue novih tonskih
postupaka u temi Jungoso; tenorist
izmuckuje komponente teme sko-
kovitim akcentima, progutanim
i zadravajui tonove od takta do
takta, a pritom im m ijenja visinu
(Whats New). Dugo oekivani sus
ret s avangardom uslijedio je na
CONTEM PORARY
R Y
1*6 1UJ
 iduem albumu (Our Man In Jazz) s
Donom Cherryjem , basistom Bo
bom Cranshawom i bubnjarem BiI-
lyjem Higginsom. Izvedbe poput
Oleo pokazuju da ve liki tenor-sa
ksofonist ima mnogo zajednikog
s mlaim glazbenicim a je r nikada
nije pripadao ortodoksnosti hard-
-bopa, a mnoge njegove inovacije -
tonska izoblienja, osloboenje od
stega harm onije, tre tira n je zvuka
kao izraajnog sredstva - nagovije
stile su njihovu revoluciju.
Rollinsovi eksperim enti nastavili
su se i ezdesetih godina. Svirao je
u pokretu, pribliavao se instrum en
tom zidu i stropu, ispitujui jeku
prostorije. Svirao je na otvorenome,
uz rijeke i zvonie (cvijee), pa
djeluje zauujue to je snim io
glazbu za norm alni film Allie.
Three Little Words (On Impulse),
Four (Nows The Time) i Blessing In
Freedom Suite (Riverside):
Sonnyjev p o liti k i istup.
Disguise (East Brodway Rundown)
svjedoe da je m ajstor jo uvijek
bio na vrhuncu snage, iako zaudo
neuvjerljiv tretm an East Broadway
Rundowna ukazuje na duboke pro
bleme; nakon toga ponovno se
povukao - ovaj put na pet godina.
Rollinsov opus nakon povratka na
scenu pokazuje poznatu nadmo-
nost njegovog tenor-saksofona, ali
malo one duhovne napetosti koja je
obiljeila njegovo m uziciranje s
kraja pedesetih godina. Album i za
tvrtku M ilestone uglavnom su vrlo
kvalitetni, puni dinam inog odue
vljenja i lijepo odsviranih balada
kao To A Wild Rose (The Cutting
Edge) i Skylark, dok Poinciana
predstavlja njegov sopran-saksofon
(Next Album). Izvedbe poput Playin
In The Yard ili Swing Low, Sweet
Chariot, s Rufusom Harleyjem na
gajdama, visokokalibarski su funk
(Next Album i The Cutting Edge), a
kasnija izdanja pokazuju da Rollins
pronalazi energiju u okviru e le ktri
nog soul-beata (Nucleus i The Way I
Feel).
Diskografija:
Strictly Bebop (Capitol/C apitol)
The Amazing Bud Powell
(Blue N ote/Blue Note)
Miles Davis, Collectors Items
(Prestige/Prestige)
Moving Out (P restig e /-)
Sonny Rollins (Prestige/Prestige)
3 Giants (P restig e /-)
Saxophone Colossus
(Prestige/Prestige)
Way Out West
(C ontem porary/C ontem porary)
Newks Time
(Blue Note/Blue Note)
Sonny Rollins, Vols 1 & 2
(Blue N ote/Blue Note)
Live At The Village Vanguard
(Blue Note/Blue Note)
More From The Vanguard
(Blue Note/Blue Note)
Meets The Big Brass (M G M /-)
Thelonious Monk, Brilliance
(M ilestone/M ilestone)
The Freedom Suite
(M ilestone/M ilestone)
The Bridge (RCA/RCA)
Whats New (RCA/RCA)
Our Man In Jazz (RCA/RCA)
On Impulse (Im pulse/Im pulse)
Nows The Time (RCA/RCA)
East Broadway Rundown
(Im pulse/Im pulse)
Alfie (Im pulse/Im pulse)
Next Album
(M ilestone/M ilestone)
Horn Culture
(M ilestone/M ilestone)
The Cutting Edge
(M ilestone/M ilestone)
Nucleus (M ilestone/M ilestone)
The Way I Feel
(M ilestone/M ilestone)
Annie Ross
Britanska pjevaica Annie Ross,
roena 1930. u Mitchamu, Surrey,
Engleska, stekla je znaajna isku
stva u radu s velikim orkestrim a;
pedesetih godina nastupala je s
Lionelom Hamptonom i Jackom
Parnellom . Sluei se najee
tehnikom uvoenja teksta na solo
nekog jazz-glazbenika koju je inau
g urirao King Pleasure, Annie Ross
snim ila je 1952. svoje ve rzije tema
Twisted i Farmers Market prem a
W ardellu Grayu (Annie Ross Sings).
Kao lanica vokalnog trija Lambert,
Hendricks & Ross p ojavljuje se na
nekoliko album a koji su posveeni
klasinim skladbam a iz repertoara
Counta Basieja. Na prvom albumu
(Sing A Song Of Basie) koristi se
nadosnim avanje kako bi se repro
ducirao zvuk punog orkestra, a
Annie Ross interpretira trubaku
sekciju. Njene verzije Claytonova
sola u tem i Fiesta In Blue ili One
Oclock Jump ekstrem no su vrato
lomne, a kasnije verzije skladbi
Jumpin At The Woodside, Let Me
See i Swingin The Blues pokazuju
njen fenom enalan raspon i kontrolu
(Sing Along With Basie). Nakon
povratka u Englesku posvetila se
scenskim revijam a i kabareu.
Diskografija:
Annie Ross Sings (P restig e /-) R osw ell Rudd, n ju jo rki trom bonist ko ji je svo j instrum ent oslobodio
Sing A Song Of Basie b rbljavosti i vratio ga lim enoj sirovosti.
(Im pulse/HM V)
Sing Along With Basie Jay Johnsona, svirajui, kako se sofonistom Archiejem Sheppom,
(Impulse/HM V) izrazio jedan k riti a r; tailgate na n a jp rije u sekstetu (Four For Trane)
svem irskom brodu. U kratko tra j za koji je Rudd aranirao Niemu.
nom New York Art Quartetu, koji je Slijedei album i (Live In San Fran
vodio s alt-saksofonistom Johnom cisco i Three For A Quarter, One
Tchicaijem (New York Art Quartet i For A Dime) daju Ruddu vie
prostora za sola i duete s liderom , a
Roswell Rudd Mohawk) njegovo se karakteristino
izazovno, vokalizirano m uziciranje po estini m uziciranja odgovaraju
predstavlja u m euigri s nakostri- jedan drugom e. Sheppovo zanim a
jeenim alt-saksofonom. Na Ro- nje za limenu glazbu, dovelo je do
N ajbolji avangardni trom bonist, smosis, svojoj najboljoj izvedbi u toj izvedbi poput King Cotton (Mama
Roswell Rudd (roen 1935) ponovno grupi, koristi gumenu sordinu i svira Too Tight) i tekstura za Ruddov
je a firm ira o mnoge tonske osobine duge, povezane dionice koje p rizi trom bon i tubu Howarda Johnsona.
toga instrum enta koje su u razdo vaju u sjeanje i trad icio n a ln i blues Na One For The Trane (Live At The
blju be-bopa rtvovane na raun i free-glazbu. S izvanrednim M ilfor- Donaueschingen Festival) pridodan
izvoake p okretljivosti. Poetna dom Gravesom na bubnjevim a, je drugi trom bonist, Grachan Mon
Ruddova iskustva s dixielandom u glazba se ispreplie u slobodno cur III.
drutvu Eddieja Condona i kasniji tretiranom kontrapunktu, avangard Najbolji dosadanji Ruddov istup
skok u avangardu, pokazuju da je na je ali disciplinirana. ostaje u temi Communications No.
izbjegao sveprisutnom utjecaju Jay U slijedila je suradnja s tenor-sak- 10 (The Jazz Composers Orchestra)
171
 u kojoj su skladateljski rad M ichae-
la M antlera i eksplozivno, em ocio
nalno Ruddovo m uziciranje postigli
klasian vrhunac. Sam ostalni Rud
dov album s JCOA (Numatik Swing
Band) pokazuje njegovu preokupi-
ranost teksturam a; na njemu Rudd
dobro svira, ali zvijezda ploe je
neumorno inventivan bubnjar Bea
ver Harris.
Diskografija:
New York Art Quartet (ESP/ESP)
Mohawk (-/Fontana)
Archie Shepp:
Four For Trane
(Im pulse/Im pulse)
Live In San Francisco
(Im pulse/Im pulse)
Three For A Quarter, One For
A Dime (Im pulse/Im pulse)
Mama Too Tight
(Im pulse/Im pulse)
Live At The Donaueschingen
Festival (BASF/Saba)
The Jazz Composers Orchestra
(JCOA/JCOA - Virgin)
Numatik Swing Band
(JCOA/JCOA - Virgin)
Jimmy Rushing
James Andrew Jimmy Rushing
(roen 1903. u O klahoma Cityju,
Oklahoma) bio je, uz Joea Turnera
(->) i Jim m yja W itherspoona (->),
vjerojatno najbolji urbani vika
bluesa. Ali Rushing nije pjevao
samo blues, koji je sainjavao tek
dio njegova repertoara, on je mo
gao pjevati (i pjevao je) trenutno
popularne m elodije, standarde, pa
ak i pjesme-dosjetke. U vjerljiv,
visoki glas i uvijek svingerski stil
uinili su ga idealnim big band
pjevaem i upravo je u toj ulozi
stekao svoj zavidan ugled. Rushing
se, naime, poeo afirm ira ti 1927. u
grupi Blue Devils W altera Pagea.
No, ugled mu je porastao s orke
strom Bennieja Motena (->). S
Motenom je pjevao od 1929. do
1935. Njegove prve snim ke s M ote
nom predstavljaju ne jo sasvim
razvijenog pjevaa, iako Rushing
dobro pjeva u skladbam a prosjene
vrijednosti, uglavnom iz pera Mote
na, Eddieja Durham a i samog
vokalnog interpreta. Za suradnju
Rushinga i Motena karakteristini
su naslovi Wont You Be My Baby?,
That Too, Do, When Im Alone, As
Long As I Have You (sve na Bennie
Motens Kansas City Orchestra, Vol
4), New Orleans, Ya Got Love, I
Wanna Be Around My Baby All The
Time i The Only Girl I Ever Love
I 1
I LOVE
Count
B a s ie 's
Orch.
Blues I Love To Sing (Ace of
Hearts) - Jim m y Rushing.
172
Pjeva Jim m y Rushing, gospon pet za pet - 50 godina ivio je s
biuesom i zabavnom glazbom.
(sve na Bennie Motens Kansas City
Orchestra, Vol 5).
Nakon Motenove sm rti (1935) Rus
hing je kratko pjevao s njegovim
bratom Busterom Motenom, a zatim
se u Kansas Cityju p ridruio novoo
snovanom orkestru Counta Basieja.
G lavnim Basiejevim pjevaem
ostao je do 1948. Za duge suradnje
s Basiejem , Rushing je nastupao u
nekim a od n a jpopularnijih skladbi s
repertoara orkestra. Na dugoj listi
nalaze se i slijedei naslovi: Send
For You Yesterday & Here You
Come Today, Good Morning Blues,
Blues In The Dark, The Blues I Like
To Hear, Do You Wanna Jump
Children?, Dont You Miss Your
Baby, Evil Blues (sve na Blues I
Love To Sing), Harvard Blues, Take
Me Back, Baby, Blues (I Still Think
Of Her), Nobody, Knows, How Long
Blues (sve na Blues By Basie),
Jimmys Blues i Rusty Dusty Blues
(Basies Best). K om binacija Basie-
jevog orkestra i strastvenog Rushin-
govog pjevanja - uvijek nadopunje
na probranim obbligatim a ili solim a
glazbenika poput Lestera Younga
(-), Bucka Claytona (->) ili Hersc-
hela Evansa (->) - bila je vrlo
im presivna i rezu ltira la je snim ka
ma koje su odavno s pravom
postale klasine. Naroito se Har
vard Blues moe nazvati vokalno-
-instrum entalnim rem ek-djelom . Ko
liko je ta kom binacija m ogla biti
uzbudljiva na koncertnom podiju,
svjedoe sauvane radio-snim ke.
ak i kada je izvodio trivija ln o sti
poput When My Dreamboat Comes
In i Rhythm In My Nursery Rhymes
(sve na Basie Live!), svojom je
linou, ritm ikom snagom i stra-
stvenou postizavao potpuno za
dovoljavajue vokalne izvedbe. Od
1949. do 1950. jo je povrem eno
pjevao s Basiejem , ali je od 1948.
nastupao kao solist. Okupio je
vlastiti septet da ga prati na nastu
pima i turnejam a. Izmeu 1950. i
1952. Rushing i njegov sastav redo
vito su nastupali u Savoy Ballroo-
mu. Godine 1952. rasform irao je
grupu i nastavio raditi samostalno.
Poetkom pedesetih godina neza
slueno je bio ignoriran. Rushingov
povratak koincidirao je s povea
nim zanim anjem za mainstream
jazz koje se ja vilo sredinom pede
setih godina. Njegov prvi LP, Going
To Chicago, doivio je potpun
uspjeh. Pjeva je u izvanrednoj
form i (naroito u Boogie Woogie,
Goin To Chicago Blues i Sent For
You Yesterday), s nadahnutom prat
njom septeta u kojemu svira i
Buddy Tate (-). Slijedei album,
Listen To The Blues, u svakom je
pogledu bio jednako kvalitetan, ovaj
put s oktetom koji ukljuuje Petea
Johnsona [->) i oznauje ponovni
Rushingov susret s nekadanjim
kolegama, meu ostalim a i s najpo
znatijom Basiejevom ritam -sekci-
jom: Freddie Green, W alter Page,
Jo Jones. Trei album, snim ljen
potkraj 1956 (The Odyssey Of James
Rushing, Esq), odrao je visoki
standard svojih prethodnika, s izvr
snim pjevanjem i sviranjem , naroi
to Tatea i druga dva Basiejeva
pitomca, Bucka Claytona (-) i
Vica Dickensona (-).
Godine 1957. gostovao je u Evropi,
a iste se godine (poput bivih
kolega Younga, lllinoisa Jacqueta
(->) i Jonesa) ponovno udruio s
Basiejem , u eksplozivnim obrada
ma o m iljenih skladbi na Newport
Jazz Festivalu (The Newport Years,
Vol 6). Godine 1958. nastupio je s
Bennyjem Goodmanom na svjetskoj
izlobi u Bruxellesu, a slijedee
godine poduzeo je veu evropsku
turneju s Claytonovim All Starsima.
Sredinom ezdesetih godina - a u
m euvremenu je ostvario niz nastu
pa s Basiejem i ostalim sastavima -
glas mu je ogrubio od tolikog
vikanja bluesa, pa je, barem u
vokalnom, pogledu bilo trenutaka
kada su godine dole do izraaja.
Ipak, na ploama se jo predsta
vljao u dobrom izdanju, primjerice
1963. s velikim orkestrom koji je
izvodio superiorne aranmane Ala
Cohna (->) (Five Feet Of Soul).
Vjerojatno posljednje Rushingove
uspjele snim ke nastale su na tom
snim anju (Gee Baby, Aint I Good
To You i Who Was It Sang That
Song?); pjeva velianstveno odgo
vara vrsnoj pratnji grupe koja
ukljuuje Claytona (u posljednjih 15
godina Rushingova ivota njegova
stalnog glazbenog suradnika i dru
ga) Jo Jonesa, S ir Charlesa Thomp-
sona i Dickieja Wellsa (->).
Posljednji Rushingov album bio je
u jednakoj m jeri odlian i tuan.
Rushing je rijetko kada pokazao
estinu koja proim a The You & Me
That Used To Be, ali, na alost,
naoko neunitive glasne ice nipo
to vie nisu m ogle stvoriti jo
jednu porciju tog neusporedivog
pjevanja. Iste godine (1971) doivio
je srani udar, a u lipnju 1972.
Jim m y Rushing umro je od leu
kemije.
Diskografija:
Bennie Motens Kansas City
Orchestra: New Moten
Stomp, Vol 4 (1929-1930)
(RCA Victor - Francuska)
Bennie Motens Kansas City
Orchestra: Motens Swing,
Vol 5 (1929-1932)
(RCA Victor - Francuska)
Jimmy Rushing/Count Basie,
The Blues I Like To Sing
(Decca/Ace of Hearts)
Count Basie, Blues By Basie
(C olum bia/Philips)
Count Basie, Basies Best
(CBS - Francuska)
Count Basie, Basie Live
(Trip/DJM)
Jimmy Rushing, Going To
Chicago (Vanguard/Vanguard)
Jimmy Rushing, Listen To The
Blues (Vanguard/Vanguard)
The Odyssey Of James
Rushing, Esq
(C olum bia/Philips)
Count Basie, The Newport
Years, Vol 6 (Verve/-)
Jimmy Rushing, Five Feet Of
Soul (Colpix/Pye)
Jimmy Rushing, Gee Baby,
Aint I Good To You
(Master Jazz Recordings/-)
Jimmy Rushing, Who Was It
Sang That Song?
(Master Jazz Recordings/-)
Jimmy Rushing, The You & Me
That Used To Be
(RCA Victor/RCA Victor)

George Russell
Skladatelj I kla virist George Russell
uiva izvanredan ugled kao te o re ti
ar, a stekao ga je opsenim radom
The Lydian Chrom atic Concept of
Tonal Organisation koji je objavljen
1953. Iznaavi sistem pomicanja-
sredita tonaliteta, Russell i njego
va teorija proiruju inovacije be-
-bopa, a ne zaobilaze ih kao u
avangardi. Daleko od hladnoe i
sterilnosti, njegova je glazba odlu
na i raznovrsna i in sp irira se svim
razdobljima povijesti jazza. Roen
1923, sin profesora glazbe, Russell
je zapoeo kao bubnjar Bennyja
artera; ak mu je i C harlie Parker
ponudio angaman koji je zbog
slabog zdravlja morao odbiti. Prve
skladbe, prim je rice C u b a n o B e ,
C u b a n o B o p za veliki orkestar
Dizzyja G illespieja (T h e G r e a te s t O f
D iz z y G ille s p ie ) , te E z z - th e tic i
O d je n a r koje je snim io Lee Konitz
(E z z -th e tic !) svrstale su ga u avan-
Outer Thoughts (Milestone). S
Ericom Dolphyjem.
gardu njegovih suvrem enika, a
skladba A B ir d In I g o r s Y a r d , koja
kombinira koncepcije Parkera i
Stravinskog, bila je toliko ispred
svog vrem ena da je godinam a
ekala na o b ja vljiva n je (C ro s
s c u r r e n ts ) .
Briljantni album T h e ja z z W o r k
s h o p iz 1956, na alost povuen iz
kataloga, daje uvid u raspon njego
ve vizure, naroito u sjajnoj skladbi
R o u n d J o h n n y R o n d o . Na kasnijem
albumu iz 1960, J a z z In T h e S p a c e
A g e , nastupa vei ansam bl, ukljuu
jui klaviristike duete Paula Bleya i
Billa Evansa. Istodobno, Russell je
osnovao vlastitu grupu, sastavljenu
od njegovih bivih uenika poput
Davea Bakera, trom bon i Dona
Ellisa, truba. K om pilacija ranih Rus-
sellovih snim ki za Riverside, O u te r
T h o u g h ts , ukljuuje i Erica Dolphy-
ja, izvanrednog u Monkovoj skladbi
R o u n d M id n ig h t, te pjevaicu Sheilu
Jordan u klasinom aranm anu
skladbe Y o u A r e M y S u n s h in e .
Sredinom ezdesetih godina Rus
sell je otiao u Skandinaviju i
eksperim entirao s elektronskom
glazbom koja d o m inira njegovim
narednim ostvarenjim a ( L iv in g T im e
i S o n a ta F o r S o u ls ) .
D is k o g r a fija :
T h e G r e a te s t O f D iz z y G ille s p ie
(RCA/RCA)
E z z - th e tic ! (P restige/-)
L e n n ie T r is ta n o - B u d d y D e
F r a n c o , C r o s s c u r r e n ts
(Capitol/Capitol)
J a z z In T h e S p a c e A g e
(M C A /-)
L iv e A t B e e th o v e n H a ll
(BASF/BASF)
O u te r T h o u g h ts
(M ilestone/M ilestone)
L iv in g T im e (Columbia/CBS)
E le c t r o n ic S o n a ta F o r S o u ls
L o v e d B y N a tu r e
(Strata - E ast/-)
relativno anonim na linost u poza
Luis Russell
Luis Russell (roen 1902. u C aree
ning Clayu, pored Bocos Del Tora,
The LUIS RUSSELL Story 1929 30
The LUis Russell Story 1929/30
(Parlophone).
Panama) nije bio tinejderski poet
nik u jazzu kada se 1925. u Chicagu
p ridruio Josephu Kingu O liveru
(->). No, njegova se ka rije ra uistinu
razvila u razdoblju to ga je kao
klavirist, povrem eni skladatelj i
araner, proveo u sastavu tog
velikog trubaa iz New Orleansa. U
slijedee dvije godine prekidao je
sa sviranjem , kako bi studirao
glazbu. S O liverom je esto snim ao,
ukljuujui K in g O liv e r s D ix ie S y n
c o p a to r s , a inae je bio povuena,
dini aktivnosti tog ansam bla od
1925. do 1928. Suzdran (i skroman)
solist, Russell je ipak bio izvrstan
kla virist koji je na za d ivlju ju i nain
drao na okupu ritam -sekciju, kao
to pokazuju kasnije snim ke
O liv e rs O rchestra ( K in g O liv e r &
H is O r c h e s tr a , V o l 1, 1 9 2 8 -1 9 3 0 )
kojega je vodstvo napokon preuzeo
O liverov neak-truba Dave Nelson
( K in g O liv e r / D a v e N e ls o n , V o l 3,
1 9 2 9 -1 9 3 1 ). U tom kasnijem razdo
blju Russell je pratio jo jednog
istaknutog trubaa, Henryja Red
A liena (-<) ( H e n r y R e d A lle n W ith
L u is R u s s e ll, V o l 3 , 1 9 3 0 -1 9 3 1 ), s
Allenom kao solistom , pjevaem ili
pratiteljem pjevaica Victorie Spi
vey i Addie Sweet Pea Spivey, ili
groznog pjevanja i klarineta Wiltona
C raw leyja (sve na H e n r y R e d
A lie n , V o l 2 , 1 9 2 9 ). Prodorna A lleno-
va truba postala je sastavnim d ije
lom Russellovih ansambala.
Godine 1929-1930. Russell je u
Saratoga Clubu, Harlem, vodio iz
vanredan sastav od deset lanova.
Osim Russella i Allena istaknuti
la n o vi-utem eljitelji bili su basist
George Pops Foster, trom bonist
J. C. Higginbotham (->), bubnjar
Paul Barbarin (->), truba Bill
Coleman (->) i saksofonisti-klarine-
tisti A lbert Nicholas (->) i Charlie
Holmes. Predodba o uzbudljivosti
toga orkestra na koncertu moe se
stei presluavanjem snim ki J e r s e y
L ig h tn in g , S o n g O f S w a n e e , S a r a to
g a S h o u t, F e e lin T h e S p ir it i
P a n a m a , s prim jerenom ritam-sek-
cijom i izraajnim , karakteristinim
solim a Aliena, Higginbothama, Hol-
mesa i drugih. Sm ireniji D o c to r
B lu e s pokazao je drugo lice te
istaknute jazz-skupine, kao i C a ll O f
T h e F r e a k s i T h e N e w C a ll O f T h e
F r e a k s , ista skladba, dvaput sni
m ljena u razmaku od osam mjeseci,
koju valja sm atrati avangardnom za
to razdoblje. Skladba L o u is ia n a
S w in g (u dvije verzije) moda
najjasnije definira bit orkestra Luisa
Russella (sve na L u is R u s s e ll & H is
L o u is ia n a S w in g O r c h e s tr a /T h e
L u is R u s s e ll S to r y ) . Obostrano pro
duktivna suradnja Russella i Allena
nastavila se jo nekoliko godina,
naroito na ploama ( H e n r y A lle n &
H is O r c h e s tr a 1 9 3 4 -1 9 3 5 ).
Od 1935. do 1943. orkestar Luisa
Russella praktiki je postao prat
njom trubakog m ajstorstva Louisa
Arm stronga (->); taj zadatak prvi
put je obavljao 1929, nastupajui i
snim ajui s Arm strongom (V .S .O .
P .) ( V e r y S p e c ia l O ld P h o n o g r a
p h y , 1 9 2 8 -1 9 3 0 ), V o ls 5 & 6 i C o m
p le te R e c o r d e d W o rk s 1 9 3 5 -1 9 4 5 ).
Po zavretku tog angamana Rus
sell je okupio drugi veliki or
kestar koji je dugo nastupao u
vodeim njujorkim dvoranam a po
put A polla i esto gostovao po SAD.
Godine 1948. Russell se povukao s
glazbene scene; radio je u svom
duanu, povrem eno je poduavao
klavir, a jo je rjee nastupao.
Godine 1959. prvi put u 40 godina
posjetio je rodnu zemlju. Poetkom
ezdesetih godina radio je kao
ofer, iako je nastavio s davanjem
poduka. Umro je u prosincu 1963. u
New Yorku, od raka.
D is k o g r a fija :
L u is R u s s e ll & H is L o u is ia n a
S w in g O r c h e s tr a
(C olum bia)/
T h e L u is R u s s e ll S to r y
(Parlophone)
K in g O liv e r s D ix ie
S y n c o p a to r s (1 9 2 6 -1 9 2 8 )
(MCA Coral - Njemaka)
K in g O liv e r / D a v e N e ls o n , V o l 3
(1 9 2 9 -1 9 3 1 )
(RCA Victor - Francuska)
L o u is A r m s tr o n g , V .S . O .P .
(V e r y S p e c ia l O ld
P h o n o g r a p h y , 1 9 2 8 -1 9 3 0 ),
V o ls 5 & 6
(CBS - Francuska)
L o u is A r m s tr o n g , C o m p le te
R e c o r d e d W o rk s 1 9 3 5 -1 9 4 5 -
1 4 5 T itle s In C h r o n o lo g ic a l
O rd e r
(MCA - Francuska)
K in g O liv e r & H is O r c h e s tr a ,
V o l 1: N e w O r le _ ..s S h o u t
(1 9 2 9 -1 9 3 0 )
(RCA Victor - Francuska)
H e n r y R e d A lle n , V o ls 2 , 3
(RCA Victor - Francuska)
H e n r y A lle n & H is O r c h e s tr a ,
1 9 3 4 -1 9 3 5
(C ollectors Classics)
173

Pee Wee
Russell
Charles Ellsworth Pee Wee Rus
sell (roen 1906. u St Louisu,
M issouri) ne samo da je na je d in
stven nain svirao klarinet, ve su
zvukovi koje je izvlaio iz svog
instrum enta m ogli nastati jedino u
jazzu. Graktav, priguen Russellov
ton imao je neku vrst blago izbrue-
ne ljepote koja je poveana njego-
S w ing in With Pee Wee
(Transatlantic). Mainstream snimka iz 1960.
vim um ijeem ispoljavanja emocija,
naroito u bluesu. Russellova tehni
ka, iako djelom ino pod utjecajem
Franka Teschem achera (->) i John-
nyja Doddsa (->), nije naliila n ijed
nom jazz-klarinetistu. Razlika izm e
u prom uklog Russellovog sviranja
i akadem skijeg pristupa Bennyja
Goodmana (>) ili Jim m yja Ham ilto-
na (-) zaista je zauujua.
U najveem dijelu svoje ka rije re -
koja je zapoela u okolici Musko-
geeja prije 1920, u sastavu brae
Perkins, a zavrila 1969, sm ru u
A lexandriji, V irginia - Russell je
m anje-vie bio sm atran tipinim
pripadnikom kole bijelog dixielan-
da. Sam Russell godinam a je davao
argum ente za takvu procjenu. Od
poetka tridesetih godina do p oslje
dnjih godina ivota svirao je s
glazbenicim a poput Buda Freemana
(-> ) ( H o m e C o o k in g i C h ic a g o a n s In
N e w Y o r k ) , Georga Brunisa (-+)
( T h e D a v is o n - B r u n is S e s s io n s , V o l 1
i T r o m b o n e S c e n e ) i sveprisutnog
Eddieja Condona (->) (J a m S e s
s io n s A t C o m m o d o r e i T h e C o m m o
d o r e Y e a r s ) . Russell je bio stalni
gost poznatih Condonovih ratnih
jam sessiona (T h e E d d ie C o n d o n
C o n c e r ts T o w n H a ll 1 9 4 4 -1 9 4 5 F e a
tu r in g P e e W e e R u s s e ll i T h e E d d ie
C o n d o n C o n c e r ts , V o l 2 ); tada je
njegovo m uziciranje bez izuzetka
bilo vrlo kvalitetno i dakako totalno
individualno. No, Russell se esto
pokazivao nekonvencionalnijim i M issouri. Poetkom dvadesetih go-
174
za n im ljivijim izvan bazinog 2/4
okvira, lako se doim ao udno povu
enim kao gost tipinog a ll stars
snim anja pod vodstvom Teddyja
W ilsona u skladbi D o n 't B e T h a t
W a y (1938) ( T e d d y W ils o n & H is A ll
S ta r s ) , on veselo i svjee svira na
dva u biti mainstream snim anja iz
1960 (T h e P e e W e e R u s s e ll M e m o
r ia l A lb u m / S w in g in W ith P e e W e e ) i
1961 ( J a m S e s s io n A t S w in g v ille ) .
Godine 1962, u odm aklom razdo
blju karijere, u vje rili su ga da
barem privrem eno odbaci dixieland
i prikloni se stranom repertoaru:
R e d P la n e t Johna Coltranea (->),
R o u n d M id n ig h t T heloniousa Monka
(-) i G o o d B a it Tadda Damerona
(-) mogu se sm atrati uspjenim
izvedbam a (N e w G r o o v e ) . Suvrem e
nija ritam -sekcija bas-bubnjevi zaci
jelo je nadahnula njegovo m uzicira
nje. (No, snim anje na kojemu su
ukusne Russellove ekscentrinosti
povezane s jednako individualnim
pristupom Theloniousa Monka i
striktno akadem skim klarinetom
Jim m yja G iuffrea (->), daleko je od
uspjeha.) Mnoge najbolje Russello
ve snim ke nastale su, bez sumnje, u
okviru dixielanda. Osim na Condo-
novim koncertim a u Town Hallu,
kla rin etist se doim a zadovoljnim i
na album im a J a m S e s s io n A t C o m
m o d o r e , C o n d o n A L a C a r te i
C h ic a g o & A ll T h a t J a z z !. Uz
izvanrednu pratnju Jessa Stacyja
( ), etiri snim ke to ih je 1944.
rea lizira o Russellov sastav Hot Four
( S w in g in C la r in e ts ) sadre izuzetno
kvalitetno liderovo m uziciranje, uk
ljuujui besprijekornu izvedbu D .
A . B lu e s a .
Poetno razdoblje Russellove ka ri
je re bilo je ivopisno poput njegova
pristupa klarinetu. Nakon lekcija iz
violine, kla vira i bubnjeva, poeo je
uiti klarinet, a nakon prvog kontak
ta s glazbenom scenom kratko je
svirao na jednom rijenom brodu u
Arkansasu. Godine 1920-1921. po
haao je W estern M ilita ry Academ y
u Altonu, Illin o is i U niversity of
Pee Wee Russell. Jednom je (zadi Ijujue tono) nazvan pjesnikom
klarineta. Doista je to i bio.
dina svirao je s ogrom nim brojem
sastava, ukljuujui suradnju s le
gendarnim klaviristom Peckom Kel-
lyjem u Houstonu. Godine 1925.
nastupao je u St Louisu s orkestrom
Frankieja Trum bauera (->), a nakon
suradnje s Jeanom Goldketteom
p ridruio se Redu Nicholsu ( ).
Snimao je s Nicholsovim ansam bli
ma razliitih naziva, ukljuujui T h e
C h a r le s to n C h a s e r s 1 9 2 5 -1 9 2 8 i
R e d N ic h o ls & H is F iv e P e n n ie s
1 9 2 6 -1 9 2 8 i Louisiana Rhythm Kings
( J T ).
Izvanredno je svirao na snim ci If I
C o u ld B e W ith Y o u O n e H o u r
T o n ig h t ( B o d y & S o u l) Mound City
Blue Blowersa iz 1929, a njegov je
klarinet predstavljen u najeem i
najuzbudljivijem izdanju na polule-
gendarnim snim kam a koje su 1932.
rea lizira n e pod imenom pjevaa
B illyja Banksa ( B illy B a n k s & H is
R h y th m m a k e r s ) , a koje su takoer
pokazale da je Russell bio tenor-
-saksofonist ogranienih sposobno
sti. Tridesetih godina nastavio je
raditi u n a jra zliitijim ansam blim a
(esto u drutvu Bobbyja Hacketta
(->), a popularnost u nacionalnim
razm jerim a stekao je kao lan
malog sastava trubaa Louisa Pri
me (1935-1937).
Svirao je u Summa Cum Laude
O rchestra Buda Freemana, u ve li
kom orkestru Bobbyja Hacketta, a
zatim je m anje-vie stalno nastupao
u njujorkom klubu N icks. Za vrije-
me II svjetskog rata ostao je
aktivan. 1946. bio je lan Condono-
vog ansambla, a ostatak etrdesetih
godina proveo je u New Yorku ili
Chicagu. Poetkom 1950. preselio
se u San Francisco, a potkraj iste
godine pretrpio je teku operaciju.
Godine 1951. vratio se u New York
gdje je do 1952. neredovito nastu
pao. Godine 1955-1956. imao je
stalni angaman u Eddie Condons
Clubu. Potkraj pedesetih i poetkom
ezdesetih godina nastupao je na
znaajnim jazz-festivalim a; godine
1961. poduzeo je evropsku turneju s
grupom Newport All Stars ( M id n ig h t
In P a r is ) , zatim je vodio kvartet u
postavi klarinet, ventil-trombon, bas
i bubnjevi koji je snim io album N e w
G r o o v e i nastupao u SAD i Kanadi.
Godine 1964. s Condonom je gosto
vao u A ustraliji, Japanu i Aziji, a
iste godine u Velikoj Britaniji je
svirao s razliitim sastavom. Bio je
zvijezda program a na specijalnom
njujorkom koncertu u Town Hallu,
1968. U toku karijere Pee Wee
Russell u nekoliko je navrata na
zvan pjesnikom klarineta i ini se
da nema boljeg epitafa njegovoj
jedinstvenosti. Umro je 1969.
D is k o g r a fija :
T h e B ix B e id e r b e c k e L e g e n d
(RCA Victor - Francuska)
T h e C h a r le s to n C h a s e r s
(1 9 2 5 -1 9 2 8 ) (/VJM)
R e d N ic h o ls & H is F iv e P e n n ie s
 (1 9 2 6 -1 9 2 8 )
(MCA Coral - Njemaka)
C o le m a n H a w k in s ( In c lu d in g
M o u n d C ity B lu e B lo w e r s ) ,
B o d y & S o u l (RCA V ic to r/-)
Ja c k T e a g a r d e n ( In c lu d in g R e d
N ic h o ls ), J T (Ace of Hearts)
B illy B a n k s & H is
R h y th m m a k e rs (CBS - Realm)
B u d F r e e m a n , H o m e C o o k in g
(Tax - vedska)
B u d F r e e m a n , C h ic a g o a n s In
N e w Y o r k (Dawn C lu b /-)
T h e D a v is o n - B r u n is S e s s io n s ,
V o l 1 (-/London)
V a rio u s ( In c lu d in g G e o r g
B ru n is ), T r o m b o n e S c e n e
(-/London)
E d d ie C o n d o n /B u d F r e e m a n ,
The C o m m o d o re Y e a rs
(Atlantic/-)
E d d ie C o n d o n , J a m S e s s io n A t
C o m m o d o re
(Decca/Ace of Hearts)
T h e E d d ie C o n d o n C o n c e r ts :
T o w n H a ll 1 9 4 4 -4 5 , F e a tu r in g
P e e W e e R u s s e ll
(C hiaroscuro/-)
T h e E d d ie C o n d o n C o n c e r ts ,
V o l 2 (C h iaroscuro/-)
E d d ie C o n d o n , C o n d o n A L a
C a rte (-/London)
E d d ie C o n d o n , C h ic a g o & A ll
T h a t J a z z ! (-/V erve)
(J a c k T e a g a r d e n ) /P e e W e e
R u s s e il (Byg - Francuska)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
T h e P e e W e e R u s s e ll M e m o r ia l
A lb u m (Prestige)/
S w in g in W ith P e e W e e
(Transatlantic)
V a rio u s ( In c lu d in g P e e W e e
R u s s e ll), J a m S e s s io n A t
Johnny St Cyr (bivi O liverov, A rm slrongov i M ortonov suradnik) bio
je p rvi a firm ira n i jazz-bendoist.
S w in g v ille (Prestige/Prestige)
P e e W e e R u s s e ll, N e w G r o o v e
(Columbia/CBS)
V a r io u s ( In c lu d in g P e e W e e
R u s s e ll) , S w in g in C la r in e ts
(-/London)
P e e W e e R u s s e ll, P o r tr a it O f
Pee W ee
(Counterpoint/Society)
Johnny St Cyr
Louis
Arm strong
Edgar Sampson
Edgar M elvin Sampson (roen 1907.
u New Yorku) napisao je neke od
n ajboljih skladbi i aranm ana trid e
setih godina, svog najproduktivnijeg
desetljea u kojemu je stekao
zavidnu reputaciju. Sampson je bio
i odlian solist na alt-saksofonu. U
toj ulozi moe ga se uti na
snim kam a Chicka Webba (-) s
kojim je proveo dvije kreativne
godine (1934-1936), p rim je rice u
izvedbama T h a t R h y th m M a n i F a c ts
& F ig u r e s (A L e g e n d 1 9 2 9 -1 9 3 6 ).
Nadalje, bio je korektan v io lin ist i
taj je instrum ent svirao s Fletche-
rom Hendersonom (->) na snim ci
S u g a r (T h e F le tc h e r H e n d e r s o n
S to r y /T h e F le tc h e r H e n d e r s o n S to
ry , V o l 3 ). Sampson je nastupao s
Hendersonom 1931-1932. Sampso- pisao aranm ane za afro-kubansKe
nova violina ranije se ula s sastave Tita Puentea, M arcellina
orkestrom C harlieja Johnsona u H o t Guerra i drugih, s kojim a je i svirao.
T e m p e r e d B lu e s u ( C h a r lie J o h n Potkraj pedesetih i poetkom ez
s o n / L lo y d S c o tt- C e c il S c o tt) . Samp desetih godina vodio je mali sastav,
son je bio lan toga orkestra izmeu ali je potkraj ezdesetih godina
1928. i 1930. Na jednom snim anju morao kompletno napustiti sviranje
Bunnyja Berigana (->) u prosincu zbog bolesti koja je kulm inirala
1935. svira kla rin et u skladbi C h ic am putacijom noge. Umro je 1973. u
k e n & W a ffle s ( S w in g C la s s ic s svom domu u Englewoodu, New
1 9 3 5 /J a z z In T h e T h ir tie s ) . Kao Jersey.
svestran instrum entalist natpro
sjeno je svirao bariton-saksofon D is k o g r a fija :
na jednom od glasovitih stu d ij C h a r lie J o h n s o n /L lo y d S c o tt-
skih jam sessiona Lionela Hampto- - C e c il S c o tt
na (T h e C o m p le te L io n e l H a m p (RCA Victor - Francuska)
t o n /L io n e l H a m p to n s B e s t R e c o r d s , C h ic k W e b b , A L e g e n d
(1 9 2 9 -1 9 3 6 )
V o ls 1, 5 ).
No, Sampson prvenstveno ostaje u (Decca/MCA - Njemaka)
sjeanju kao skladatelj i araner. T h e F le tc h e r H e n d e r s o n S to r y
Meu njegovim najzapaenijim (Colum bia)/
skladbam a mogu se nabrojiti T h e F le tc h e r H e n d e r s o n S to ry ,
D o n t B e T h a t W a y , S to m p in A t V o l 3 (CBS)
T h e S a v o y , B lu e L o u , If D r e a m s V a r io u s ( In c lu d in g B u n n y
C o m e T r u e , sve istaknute toke u B e r ig a n ) , S w in g C la s s ic s ,
repertoaru Chicka Webba, a zatim 1 9 3 5 (Prestige)/
Bennyja Goodmana (-*), L u lla b y In J a z z In T h e T h ir tie s
R h y th m , B lu e M in o r i L ig h t & S w e e t. (World Records)
Sam psonove orkestracije bile su T h e C o m p le te L io n e l H a m p to n
meu najboljim a tridesetih godina, (B luebird)/
po savrenstvu ravne njegovim L io n e l H a m p to n 's B e s t
skladbam a. U svojim m laim dani R e c o r d s , V o ls 1, 5
ma Sampson je privrem eno nastu (RCA Victor - Francuska)
pao u orkestru Dukea Ellingtona i C h ic k W e b b , K in g O f T h e
svirao u velikom orkestru Rexa S a v o y (1 9 3 7 -1 9 3 9 )
Stewarta (->); godine 1939. postao (Decca/MCA - Njemaka)
je glazbenim efom orkestra Chicka
Webba kada ga je, nakon bubnjare-
ve sm rti, preuzela Ella Fitzgerald.
Napustivi Webba neko vrijem e
proveo je iskljuivo u kom poniranju, Pharoah
zapustivi instrum entalistiki rad.
Osim za Webba i Goodmana, Samp Sanders
son je u tom razdoblju pisao i za
Jew els Of Thought (Impulse): napregnut Pharoahov tenor, iako
n a jbolje trenutke ostvaruju dva kontrabasista.

Teddyja W ilsona (->), Reda Norva Pripadnik drugog vala avangardnih

(->), A rtieja Shawa (->) i Teddyja
Hilla. Ponovno je poeo svirati za
suradnje s Ellom Fitzgerald, a 1943.
svirao je saksofon u ansamblu Ala
Searsa (->). Potkraj etrdesetih
godina radio je iskljuivo kao instru
m entalist; 1949-1951. vodio je u
New Yorku vlastiti sastav. Zatim je
tenor-saksofonista - Shepp, Ayler -
Sanders (roen 1940) kao da nije
odrao poetna obeanja. Disko
grafski debi doivio je na odvanoj
etiketi ESP ( P h a r o a h S a n d e r s ) i
predstavio stil koji je u cijelosti bio
sastavljen od ekstrema: od vrisko-
va, kriavih clustera, bjesomunih

175

Nadzvuni tenor-saksofon Pharoaha Sandersa, biveg Coitraneova
suradnika zastraujue snage. Bas svira Richard Davis.
supersonlnih dionica. Tragovi nje
govih uzora ostaju na uobiajenoj
lin iji R ollins-Coltrane. Zatim se po
ja v lju je s Johnom Coltraneom , oda
bran zbog svoje predanosti i sra
nosti da ostane viesm jernom po
kretakom snagom te legendarne
skupine, a njegovo m uziciranje u
njoj vjerojatno je i n a jkvalitetnije to
ga je ostvario. D ivlji kolektivni
session iz 1965 ( A s c e n s io n ) s Col
176
traneom , Sandersom i Sheppom
nagovijestio je novo usm jerenje
Coltraneove glazbe i kraj velikog
kvarteta. Kao protutea snanoj,
velianstvenoj C oltraneovoj stra-
stvenosti, nervozni i nabacani San-
dersovi upadi ine ogrom an kon
trast. N ajbolji album ostaje M e d ita
tio n s na kojemu se dva saksofona
isprepliu i sukobljavaju uz pratnju
vieslojnog i uzbuujueg ritma. Na
svim album im a ima nesuvislih tre tragu prvog G illespiejevog kuban
nutaka, to je vjerojatno danak skog konga-sviraa, Chana Poza,
slobodnom vieglasju. Sanders se Santam aria je jednu skladbu posve
samo na N a im i (J o h n C o ltr a n e L iv e tio tom majstorskom bubnjaru (A fro -
A t T h e V illa g e V a n g u a r d A g a in ) -R o o ts ) .
pojavljuje u form alnom ugoaju, a
ekstrem i intonacije i visine podre D is k o g r a fija :
eni su nam jeni da se pria ispria A fr o - R o o ts (Prestige/Prestige)
izokrenutim , pre vrtljivim jezikom hi- S k in s (M ilestone/M ilestone)
je ro g lifa i ifri koji ipak ima svoju W a te r m a lo n M a n
sim etriju. Album L iv e In S e a ttle (M ilestone/M ilestone)
sadri trenutke vrhunske uzbudlji G r e a te s t H its (C olum bia/-)
vosti, ali i duge, dosadne ulomke.
Pharoah Sanders odlian je surad
nik pod tuim vodstvom, pa njego
vo m uziciranje s Don Cherryjem
( S y m p h o n y F o r Im p r o v is e r s i W h e r e Eddie Sauter
Is B r o o k ly n ) , ili postavljeno u kon
tekst naglaene orkestracije Mant-
lerove skladbe P r e v ie w ( J a z z C o m lako se Edward Ernest Sauter
p o s e r s O r c h e s tr a ) ostaje njegovim (roen 1914. u Brooklynu, New
n ajkvalitetnijim izdanjem. York) s godinam a u mnogo navrata
Sandersovi sam ostalni album i po pokazao jednim od najvjetijih i
stajali su sve m lita viji. Debi na najm atovitijih jazz-aranera, u
etiketi Im pulse ( T a u h id ) zan im ljiv je mnogim krugovim a on jo ostaje
ali nagovjetava kasnije nedosta znatno potcijenjen. Kao mladi svi
tke. Prim jerice, skladbi U p p e r A n d rao je trubu i bubnjeve. Nakon
L o w e r E g y p t treba itava vjenost diplom e na Colum bia Universityju,
da priprem i teren za jedan od za vrijem e ljetnih praznika svirao je
njegovih mastodontskih upada. Na trubu u sastavim a koje je angaira
povrinu poinje izbijati fatalno la agencija French Lines. Nakon
Sandersovo zanim anje za Om-man- studija teorije na Ju illia rd School of
tru, s rom antinom , nestvarnom Music, 1932. se pridruio orkestru
osjeajnou. N ajbolji trenutak s li A rchieja Bleyera. Prvi put je doao
jedeeg album a ( J e w e ls O f T h o u na glas kao lan orkestra Reda
g h t) je nevjerojatan duet dvojice Norva (->) (1935-1939) u kojemu je
kontrabasista, Cecila M cBeeja i svirao trubu i melafon, te pisao
Richarda Davisa. Kasniji albumi aranm ane i skladbe za orkestar i
( K a r m a , T h e m b i i W is d o m T h r o u g h njegovu pjevaicu, M ildred Bailey
M u s ic ) vrlo su dosadni. (->). Za profinjene, ukusne, inven
tivne i nekonvencionalne aranma
D is k o g r a fija : ne to ih je Sauter pisao za
P h a r o a h S a n d e r s (ESP/ESP) Baileyjevu, tipini su naslovi R o c
J o h n C o ltr a n e , A s c e n s io n k in C h a ir ( M ild r e d B a ile y : H er
(Im pulse/Im pulse) G r e a te s t P e r fo r m a n c e s , V o l 2 ), D a rn
J o h n C o ltr a n e , M e d ita tio n s T h a t D r e a m , P e a c e , B r o th e r!, Im
(Im pulse/Im pulse) N o b o d y s B a b y (V o l 3 ). Od 1939. do
J o h n C o ltr a n e , L iv e A t T h e 1945. radio je kao araner i sklada
V illa g e V a n g u a r d A g a in telj za Bennyja Goodmana (->) S
(Im pulse/Im pulse) Melom Powellom pridonio je pomla
J o h n C o ltr a n e , L iv e In S e a ttle ivanju klimavog Goodmanovog
(Im pulse/Im pulse) orkestra. Meu esto zadivljujuim
D o n C h e rry , S y m p h o n y F o r Sauterovim aranm anim a za Good
Im p r o v is e r s mana mogu se nabrojati S u p e rm a n
(Blue N ote/Blue Note) (izvanredna solo-toka za trubaa
D o n C h e r r y , W h e r e Is B r o o k ly n Cootieja W illiam sa (->), C la r in e t A
(Blue N ote/Blue Note) L a K in g (isto, ali dakako za Good
M ic h a e l M a n tle r , T h e J a z z mana), M o o n lig h t O n T h e G a n g e s ,
C o m p o s e r s O r c h e s tr a T im e O n M y H a n d s , B ir th O f T h e
(JCOA/Vir.gin) B lu e s i L o v e W a lk e d In (sve na
T a u h id (Im pulse/Im pulse) B e n n y G o o d m a n P la y s S o lid G o ld
J e w e ls O f T h o u g h t In s tr u m e n ta l H its ). etrdesetih godi
(Im pulse/Im pulse) na pisao je i za orkestre Raya
M cKinleyja, A rtie ja Shawa (-*) (vr
sni aranm ani za Summertime i
Maid With The Flaccid Hair (R e is
s u e d B y R e q u e s t) i Woodyja Herma
Mongo na (->).
Nadalje se afirm irao suradnjom s
Santamaria bivim aranerom Glenna M illera i
Tom m yja Dorseyja, Billom Finega-
nom. Sauter-Fineganov orkestar iz
Kubanski bubnjari esto su fascini vodio je djelim ice jazz, djelim ice
rali jazz-glazbenike poput Dizzyja klasiku, a preteno zabavnu glazbu.
G iI le s p ie j(->) koji je eksperim enti Inventivnost i skladateljsko-aran-
rao u tom a,.ru na svojim afro- erska dom iljatost dvojice lidera
-kubanskim snim kam a s velikim or rezu ltira la je blistavim glazbenim
kestrom. Prije suradnje s Calom hibridom . Taj je projekt zapoeo
Tjaderom, svira kong_ i bongo- 1952, n ajprije za potrebe snimanja
-bubnjeva, perkusionist Mongo San ploa, a okonan je 1957. kada je
tam aria, roen 1922. ' u Havani, Sauter preselio u Zapadnu Njema
proao je kroz ko m e rcija ln ije sasta ku kako bi preuzeo dvogodinju
ve Pereza Prada i Tita Puenta. funkciju glazbenog efa radio-stani-
Veina njegovih ostvarenja pokazu ce Sudwestfunk u Baden-Badenu.
je gustu poliritm iku povrinu koju Meu najpopularnijim Sauter-Fine-
nadopunjuju svirai timbaiesa i ganovim snim kam a navodimo D o -
zvona, meu kojim a je najpoznatiji o d le to w n F ife r s , N in a N e v e r K n e w
W illie Bobo. Jednu od Santam ariji- (s vokalim a slijepog harmonika-
nih skladbi, A fr o - B lu e , esto snim a a i klavirista Joea Mooneyja).
ju jazz-glazbenici. Umnogome na A p r il In P a r is , M id n ig h t S le ig h r id e i
 obradu C la r in e t A L a K in g (u kojoj
je studijski klarinetist Walt Levinsky
reproducirao Goodmanove dionice)
- sve na S a u te r F in e g a n .
Nakon povratka iz Evrope Eddie
Sauter angairan je na raznim
poslovima za radio, film , TV i
diskografske kue. Godine 1961.
poduzeo je neku vrst comebacka
serijom zapaenih orkestracija i
skladbi za izvanredan LP Stana
Getza (>) F o c u s O n S ta n G e tz . Bez
ikakvog um anjivanja prekrasnih do
prinosa samoga Getza, Sauterov je
udio od jednakog znaaja za ose
bujnost albuma. U skladateljskom
pogledu ugoaji su razliiti; p rim je
rice, zadivljujua tem a I m L a te , l m
L a te , njena H e r, nem irna N ig h t
R id e r, prom iljena I R e m e m b e r
W h e n . etiri godine kasnije Getz i
Sauter ponovno su suraivali na
Sauterovoj glazbi za film M ickey
One (F o c u s O n S ta n G e tz ). U ovom
sluaju teme su nuno bile ispreki
dane, ali kom binacija dva velika
talenta ponovno je rezu ltira la gla
zbom kojoj nije nedostajalo uzbud
ljivosti i kreativnosti. Za suradnje s
Goodmanom Sauter je napisao ne
koliko prvoklasnih aranam a za
pjevaicu Peggy Lee (->), ukljuuju
i T h a ts T h e W a y It G o e s , T h a t D id
It, M a r ie , N o t A C a r e In T h e W o r ld
(sve na W e ll M e e t A g a in ) .
D is k o g ra fija :
M ild re d B a ile y : H e r G r e a te s t
P e r fo r m a n c e s , V o ls 2 , 3
(Columbia/CBS)
B e n n y G o o d m a n P la y s S o lid
G o ld In s tr u m e n ta l H its
(Columbia/CBS)
P eggy L e e /B e n n y G o o d m a n ,
W e 'll M e e t A g a in (Hallmark)
A r tie S h a w , R e is s u e d B y
R e q u e s t (RCA V ic to r/-)
S a u te r F in e g a n (RCA/Victor)
F o c u s O n S ta n G e tz
(Metro/M etro)
Ronnie Scott
Tenor-saksofonist Ronnie Scott ro
en je 1927. u Londonu, a prije
negoli je 1952. osnovao vlastitu
grupu, svirao je u orkestrim a Am-
brosea, Tita Burnsa, Caba Kayea,
Teda Heatha i Jacka Parnella.
Pripadnik one generacije britanskih
jazz-glazbenika koji su svira li na
brodovima to su plovili Atlantikom ,
kako bi dobili priliku da se na licu
mjesta upoznaju s be-bop revoluci
jom, Scott ostaje vjeran h a rm o n ij
skim prom jenam a iako je njegov stil
iao u korak s novijim struja n jim a
zahvaljujui vlasnitvu nad m eu
narodno a firm iranim jazz-klubom
(od 1959). Zoot Sims, Stan Getz,
Hank M obley i Sonny R ollins - svi
angairani u njegovom klubu -
utjecali su s godinam a na njegovo
m uziciranje. Album prvih snim ki
Scottova ansam bla nedavno je po
novno objavljen ( G r e a t S c o tt).
S tenor-saksofonistom Tubbyjem
Hayesom vodio je dinam inu grupu
Jazz Couriers (T h e J a z z C o u r ie r s )
(1957-1959), bio je lan-solist orke
stra Kennyja Clarkea i Francyja
Bolanda ( A t H e r M a je s ty s P le a s u
re ), a vodio je i grupu mladih
glazbenika avangardista, ukljuuju
i Johna Surm ana i bubnjara Tonyja
Oxleyja ( R o n n ie S c o tt & T h e B a n d ) .
Pokojni Phil Seaman, legenda za ivota, n a jsn a niji i n a jo rig in a ln iji
b ritanski bubnjar.
Trenutno svira bolje nego ikada, s
izazovnim kvartetom u kojemu na
stupaju b riljantni g ita rist Louis Ste
wart, basist Ron Matthewson i
bubnjar Martin Drew. Tenor-sakso
fon i klub Ronnieja Scotta, velikog
tatice britanskog jazza, ve deset
ljeim a aktivno pridonose britanskoj
jazz-sceni.
D is k o g r a fija :
G r e a t S c o tt (-/E squ ire )
T h e J a z z C o u r ie r s
(Jazzland/Jazzland)
R o n n ie S c o tt & T h e B a n d
(Colum bia/CBS Realm)
S c o tt A t R o n n ie s (RCA/RCA)
T h e K e n n y C la r k e - F r a n c y
B o la n d B ig B a n d , A t H e r
M a je s ty s P le a s u r e
(Black Lio n /B la ck Lion)
Phil Seaman
Bubnjar Phil Seaman (1926-1972)
bio je iva legenda - kao glazbenik
svjetske klase i kao linost. Potkraj
etrdesetih godina proao je kroz
velike orkestre Nata Gonelle i Jacka
Parnella, da bi zatim postao privr-
enikom be-bopa. Obino sm atran
najboljim britanskim big band bub-
njarem , njegovo je m uziciranje u
m alim sastavim a jednako kvalitetno
i esto je a n ticip ira lo strujanja koja
su se kasnije ja vlja la u SAD.
Njegovo poletno, agresivno bubnja
nje moe se uti u Jazz Couriers,
grupi s dva tenor-saksofona (T h e
M e s s a g e F r o m B r ita in ) , dok je
njegov talent za pronalaenje boje
zvuka i za matovitu melodijsku
im provizaciju u free-kontekstu pred
stavljen suradnjom s Joeom Har-
riottom ( F r e e F o r m ) . Susret s Eddie-
jem Gomezom, basistom B illa Evan-
sa, jo jednom pokazuje njegovu
otvorenost i prilagodljivost. Bub
njarski dvoboji s kojim a je zapoeo
u Parnellovom orkestru nastavili su
se u toku cije le Seamanove ka rije
re, a suparnici su mu bili Vic
Feldman, G inger Baker (Seamanov
uenik) i John Stevens. M em orijalni
album T h e P h il S e a m a n S to r y
sadri snim ke s am erikim blues-
-pjevaem Jim m yjem W itherspoo-
nom i istaknutim blues tenor-sakso
fonistom Dickom M orrisseyjem .
D is k o g r a fija :
J a z z C o u r ie r s , T h e M e s s a g e
F r o m B r ita in (Jazzland/-)
J o e H a r r io tt, F r e e F o rm
(Jazzland/-)
P h il S e a m a n M e e ts E d d ie
G o m e z (-/S aga)
T h e P h il S e a m a n S to r y
(-/D e cib e l)
A J a m S e s s io n A t T h e H id e -
- A w a y (-171 Jazz)
Al Sears
A lbert Omega Sears (roen 1910. u
Macombu, Illinois) stekao je velika
sviraka iskustva u vlastitim i tuim
sastavim a pod vodstvom Chicka
Webba (-+), Zacka Whytea, Elmera
Snowdena, p rije negoli se 1941.
p ridruio Andyju Kirku (->). Njegov
tenor-saksofon grubog tona i pod
utjecajem rhythm -and-bluesa zatim
se mogao uti s Lionelom Hampto-
nom (-), a izmeu 1944. i 1949. u
orkestru Dukea Ellingtona (-), kao
zam jena za velikog Bena Webstera.
U Ellingtonovom orkestru Sears je
bio vie nego prim jereno ekspo
niran. Prvu zapaenu solistiku
ulogu dobio je u blues-odjeljku
suite B la c k , B r o w n & B e ig e , na
M oni tenor-saksofon Ala Searsa,
obojen R&B-om, etrdesetih se
godina uo u orkestru Dukea
Ellingtona.
 snim ci za tvrtku Victor (T h e W o rk s
O f D u k e E llin g t o n , V o l 1 9 ).
Ellington se posluio Searsovim
tenor-saksofonom i u stavku D a n c e
N o 1 L ib e r ia n S u ite iz 1947. Ostala
Searsova sola s Ellingtonom : H ia
w a th a (T h e G o ld e n D u k e ), S t L o u is
B lu e s ( P r e tty W o m a n ) , It D o n t M e a n
A T h in g ( J o h n n y C o m e L a te ly ) . Na
albumu S u d d e n ly It J u m p e d Sear-
sov je osnovni stil, krepak, d in a m i
an i ograniena rjenika, predsta
vljen u razliitim ugoajim a: grub je
u temi A - G a th e r in In A C le a r in ;
nalik Flipu Phillipsu (->) u In A M is t;
siguran i oputeno svingerski u T h e
S u b u r b a n ite (Searsova solo-toka).
Godine 1949. napustio je E llingto
na; dvije godine kasnije postao je
lan i glazbeni ef orkestra Johnny-
ja Hodgesa (->) u kojemu je svirao
saksofon (T h e J e e p Is J u m p in ). U
to je doba napisao hit grupe C a s tle
R o c k . Godinu dana nakon suradnje
s Hodgesom, Sears je u New Yorku
postao glazbeni izdava. Tada je
prekinuo glazbenu karijeru, ali je
povrem eno nastupao s Dukeom
Ellingtonom .
Brat je voe orkestra M ariona
Searsa, takoer saksofonista. Meu
relativno rijetkim snim kam a koje su
objavljene pod njegovim im enom,
T h e G r e a te s t O f T h e S m a ll B a n d s ,
V o l 5 sadri ostvarenja na razini
najboljeg m uziciranja iz Ellingtono-
va razdoblja. U vrsnom studijskom
sastavu nastupaju Budd Johnson
(->), Sonny G reer (-), Harold Ba
ker (->) i Tyree Glenn (-). Bogato
je predstavljen i Searsov skladatelj-
sko-aranerski rad, a posebno su
zanim ljive skladbe H u ffin & P u ffin i
S e a r - io u s ly .
D is k o g r a fija :
D u k e E llin g to n , T h e W o r k s O f
D u k e , V o ls 1 9 , 20
(RCA Victor - Francuska)
D u k e E llin g to n , L ib e r ia n S u it e /
(A T o n e P a r a lle l T o H a r le m )
(Colum bia/CBS - Francuska)
D u k e E llin g to n , S u d d e n ly It
J u m p e d (Big Band A rc h ive s/-)
D u k e E llin g to n , T h e G o ld e n
D u k e (Prestige/Prestige)
D u k e E llin g to n , J o h n n y C o m e
L a te ly (RCA Victor/R C A Victor)
J o h n n y H o d g e s , T h e J e e p Is
J u m p in (-/V erve )
V a r io u s ( In c lu d in g A l S e a r s ) ,
T h e G r e a te s t O f T h e S m a ll
Bands, Vol 5
(RCA Victor - Francuska)
Shakti
-> Mahavishnu
John
McLaughlin
Bud Shank
M ultiinstrum entalist Bud Shank, ro
en 1926. u Ohiju, radio je uglav
nom na Zapadnoj obali, nastupao u
orkestrim a Stana Kentona i Shortyja
Rogersa te u brojnim ka lifo rn ijskim
m alim sastavim a. Odlian alt-sakso-
fonist pod snanim utjecajem Arta
Peppera, Shank je osjeajan flautist
178
i vjet na tenor i bariton-saksofonu.
S brazilskim gitaristom Laurindom
Alm eidom meu prvim a je sre d i
nom pedesetih godina, sudjelovao u
fuziji junoam erike glazbe i jazza,
osam godina p rije prijelom nog a l
buma J a z z S a m b a Stana Getza.
Izvedbe poput A c e r ta te M a s (L a u -
r in d o A lm e id a Q u a r te t) kom biniraju
swing i odm jerenost. Kasnija Shan-
kova ostvarenja pokazuju sve veu
ustrinu, a sola W a lk in , B a g o f
B lu e s ( B u d S h a n k Q u a r te t) i W h ite
L ig h tn in ( N e w G r o o v e ) predstavljaju
ga u vrhunskom izdanju. Nakon
nekoliko godina kom ercijalnog svi
ranja, Shank se u novije doba
ponovno pojavio ( S u n s h in e E x
p re s s ).
D is k o g r a fija :
L a u r in d o A lm e id a Q u a r te t
(Pacific Ja zz/-)
B u d S h a n k Q u a r te t
(Pacific Ja zz/-)
N e w G r o o v e (Pacific Ja zz/-)
S u n s h in e E x p r e s s (C oncord/-)
Charlie Shavers
Charles James Shavers (roen
1917. u New Yorku) bio je jedan od
n a jsja jn ijih trubakih talenata koji
su se do sada p o javili. Uroena
estina i em ocionalan pristup glazbi
ponekad su ga odvodili u neukusno
m uziciranje za g aleriju koje je
povrem eno bacalo sjenu i na ostva
renja trubakih m ajstora poput Diz-
zyja G illespieja (->), Roya Eldrid-
gea (-) i M aynarda Fergusona (->).
To je najvie dolazilo do izraaja za
Shaversove suradnje s trupom
JATP ( J a z z A t T h e P h ilh a r m o n ic :
C a r n e g ie H a ll C o n c e r t - 1 9 5 2 ,
R e c o r d 1 ). lako je njegovo m uzicira
nje preesto naginjalo sam ozataj-
nosti, b ilo je neobino obogaeno
disciplinom koju je Shavers stekao C harlie Shavers, truba zavidne tehnike i estine - k tome priznati
za zapaenog angam ana u sekste skladatelj.
tu Johna K irbyja (->) - Shaversovi
instrum entalistiki i skladateljski nai na album im a T o m m y D o r s e y 8 alt-saksofona Bennyja artera (->),
doprinosi tom malom sastavu vrlo H is O r c h e s tr a i T o m m y D o r s e y , V o l C harlieja Parkera (->) i Johnnyja
su znaajni. Meu K irbyjevim snim 2. Pedesetih godina u nekoliko je Hodgesa (->) (T h e C h a r lie P a rk e r
kama na kojim a se Shavers poja navrata nastupao na turnejam a S id e s /T h e P a r k e r J a m S e s s io n ),
vlju je u solistikoj i skladateljskoj trupe JATP (J A T P In T o k y o /L iv e A t B illyja Kylea (-) ( S w in g S tr e e t, V o l
ulozi navodimo: It F e e ls S o G o o d , T h e N ic h ig e k i T h e a te r , 1 9 5 3 ), te 1, C h a r lie V e n tu r a s C a r n e g ie H a ll
D a w n O n T h e D e s e r t, J u m p in g In vodio odlinu malu grupu s Louisom C o n c e r t, J im m ie N o o n e 1 9 3 7 -1 9 4 1 i
T h e P u m p R o o m , B lu e s P e tite (sve Bellsonom (-) i Tom m yjem Gibb- T h e E x c itin g G e n e K r u p a ) . Snimka
na B o s s O f T h e B a s s ), C lo s e S h a v e som (1950). Godine 1954. nastupao iz 1954. s Natom Coleom (),
(koautora Kirbyja), C o r n in ' B a c k i je kao so list ansam bla Bennyja Buddyjem Richom (->) i drugima
M o v e O v e r (sve na J o h n K ir b y & H is Goodmana. ezdesetih godina vo ( A n a to m y O f A J a m S e s s io n ) i kon-
O r c h e s tr a 1 9 4 1 -1 9 4 2 ); sjajno, m elo dio je vlastite male sastave i vie certna snim ka jednog Granzovog
dino Shaversovo m uziciranje na puta nastupao s orkestrom Tom m y koncerta ( J a z z S c e n e U S A ) sadre
trubi n a jza n im ljivije je u solistikim ja Dorseyja pod vodstvom Sama mnoge vrsne Shaversove izvedbe
dionicam a skladbi sa album a T h e Donahuea (ukljuujui britansku tu r koje u potpunosti otkrivaju njegov
B ig g e s t L it tle B a n d In T h e W o r ld . neju 1964). S Donahueom je nekoli bogat ton i izuzetnu tehniku. Meu
Shavers, koji je zapoeo s ben ko godina nastupao Frank Sinatra brojnim Shaversovim skladbama
dom, na jp rije je svirao s njujor- junior; kada se on osam ostalio, nadaleko je najpoznatija besmrtna
kim klaviristom W illiejem Gantom, Shavers je svirao u njegovim prate U n d e c id e d koja je prvi put snim lje
zatim je nastupao u Philadelphiji s im sastavim a na turnejam a po na 1938. u izvedbi Kirbyjeva
ansam blom Frankieja Fairfaxa. Na Dalekom istoku i Junoj Am erici. sastava.
kon povratka u New York svirao je u Godine 1969. i 1970. nastupao je u
orkestru Tinyja Bradshawa (->). Evropi kao solist, a 1971, um ro je od D is k o g r a fija :
Godine 1937. nastupao je s Lucky- sranog udara. J o h n K ir b y & H is O r c h e s tr a
jem M illinderom , zatim je zam ijenio Meu gom ilom ostalih ploa koje 1 9 4 1 -1 9 4 2
Frankieja Newtona (->) u Kirbyjevoj sadre uzbudljiva trubaka sola (RCA Victor - Njemaka)
grupi. Napustivi je, neko je vrijem e C h a rlieja Shaversa, nalaze se i J o h n K ir b y , T h e B ig g e s t L ittle
radio s Raymondom Scottom (kao snim ke s um jetnicim a poput B illie B a n d In T h e L a n d (Trip/DJM)
studijski glazbenik CBS-a), a zatim Holiday (->) - T h e B illie H o lid a y J o h n K ir b y , B o s s O f T h e B a s s
je zapoeo s gotovo petogodinjim S to r y , V o l 1 i T h e V o ic e O f J a z z , (C olum bia/-)
angam anom u orkestru Tom m yja V o ls 1, 2 , 3 , 5 , 6 , Sidneyja Becheta T h e B illie H o lid a y S to ry , V o l 1
Dorseyja (->) (kojem u e se kasnije ( - > ) ( S le e p y T im e D o w n S o u th ), (Columbia/CBS)
u nekoliko navrata ponovno p rid ru Colem ana Hawkinsa (->) ( S w in g ) , V a r io u s ( In c lu d in g B illy K y le ),
iti). O dlini p rim je ri Shaversova Louisa Bellsona ( K in g s O f S w in g , S w in g S tr e e t, V o l 1
m uziciranja s Dorseyjem mogu se V o l 2 ), Flipa Phillipsa ( ), tro lista (Tax - vedska)
 J im m ie N o o n e 1 9 3 7 -1 9 4 1
(Collectors Classics - Danska)
C o le m a n H a w k in s , S w in g l
(-/Fontana)
T o m m y D o r s e y & H is O r c h e s tr a
(RCA Victor)
T o m m y D o rs e y , V o l 2
(RCA Victor)
V a rio u s ( In c lu d in g C h a r lie
S h a v e rs ), J a z z S c e n e U S A
(Vogue - Francuska)
S id n e y B e c h e t, S le e p y T im e
D o w n S o u th , V o l 1
(RCA Victor - Francuska)
V a rio u s ( In c lu d in g C h a r lie
S h a v e rs ), J A T P C a r n e g ie H a ll
C o n c e rt 1 9 5 2 , R e c o r d 1
(Verve/Columbia - Clef)
V a rio u s ( In c lu d in g C h a r lie
S h a v e rs ), J A T P In T o k y o /
L iv e A t T h e N ic h ig e k i T h e a te r ,
1953 (Pablo Live/Pablo Live)
V a rio u s ( In c lu d in g L o u is
B e lls o n ), K in g s O f S w in g ,
V o l 2 (-/V erve)
B illie H o lid a y , T h e V o ic e O f
J a z z , V o ls 1 , 2 , 3 , 5, 6
(-/Verve)
B illie H o lid a y , T h e F ir s t
S e s s io n s (V erve/-)
V a rio u s ( In c lu d in g C h a r lie
P a rk e r, J o h n n y H o d g e s , B e n n y
C a rte r,* F lip P h illip s ) ,
T h e C h a r lie P a r k e r S id e s
(Verve)/
T h e P a r k e r J a m S e s s io n
(Verve).
V a rio u s ( In c lu d in g C h a r lie
S h a v e rs ), A n a to m y O f A J a m
S e s s io n (Black Lion/B lack Lion)
* Snimke s Flipom Phillipsom ne
nalaze se na am erikom izdanju.
Artie Shaw
Artie Shaw (roen 1910. u New
Yorku) donio je u jazz jednu od
najboljih tehnika svira nja klarineta.
Izvanredno tean glazbenik dopad
ljivog m elodijskog pristupa, Shaw
jedino nije posjedovao intenzitet i
dubinu izraajnosti koja je bila tako
vana kod drugih jazz-klarinetista,
p rim je rice Sidneyja Becheta (-),
Barneyja Bigarda (->), Johnnyja
Doddsa (-) i Jim m ie ja Noonea (->).
Svingao je profinjeno i bez napora
(iako ne tako izrazito poput Bennyja
Goodmana (-), godinam a svog
najveeg rivala), a bilo je trenutaka
kada su se njegove im provizacije
doim ale tek pukim ukrasim a. Da je
Shaw uistinu mogao svirati jazz
strastveno i velikim tehnikim um i
jeem, jasno je iz njegova m uzicira
nja u skladbi B illie s B lu e s , a u
in te rp re taciji autorice, B illie Holiday
( L a d y D a y / B illie H o lid a y s G r e a te s t
H its ) , u kojoj Shaw izvodi zapaeno
autentian blues-solo.
Odrastao u New Havenu, Connecti
cut (pravo ime: A rth u r Jacob Ar-
shawsky), Shaw je u lokalnom
gim nazijskom sastavu svirao sakso
fon. Nakon lokalnih angam ana s
kvartetom , profesionalno je d e b iti
rao s Johnnyjem C avallarom kao
saksofonist i klarinetist. Tri godine
nastupao je u Clevelandu s raznim
sastavim a (ukljuujui Com m ander-
se Irvina Aaronsona - tada na
tenor-saksofonu). Preselio je u New
York, radio kao studijski glazbenik
za CBS i na ploama. Godine 1934.
kom pletno se povukao sa scene.
Slijedee godine vratio se u New
York i na glazbenu scenu koncert-
nim nastupom s gudakim kvarte
tom. Godine 1936. snim ao je s B illie
Holiday (vidi gore) i s Bunnyjem
Beriganom , sudjelujui na snim anju
koje je rezu ltira lo prvom Berigano-
vom verzijom skladbe I C a n t G e t
S ta r te d W ith Y o u ( B u n n y B e r ig a n &
H is B o y s ) , a zatim je okupio prvo (i
kratkotrajno) izdanje velikog orke
stra sa sekcijom gudaa. Drugi,
konvencionalniji ve liki orkestar
osnovao je 1937. i taj je uskoro
postao jednom od n a jpopularnijih
skupina tzv. Swing ere. Postigao je
ogrom an hit snim kom B e g in T h e
B e g u in e (T h e C o m p le te A r tie
S h a w /C o n c e r to F o r C la r in e t) , no
popularnost je postala naporna za
lid e ra koji je u prosincu 1939.
rasform irao orkestar i dva m jeseca
ivio u Meksiku. Sredinom 1940.
ponovno je okupio orkestar, a prije
odlaska u vojsku (1942) jo ga je
jednom raspustio i nastupao s
velikim sastavom uz glom aznu sek
ciju gudaa. S m ornarikim orke
strom nastupao je na podruju
Pacifika (1943-1944).
Otputen je iz vojske u veljai
1944. kao nesposoban; iste godine,
neto kasnije, osnovao je novi
(civilni) orkestar u kojemu je kao
so list nastupao Roy Eldridge (-) s
mladuncima poput Doda M arm a-
rose ( ), Herbieja Stewarda i
Barneyja Kessela (-+) (T h e C o m p le
te A r tie S h a w /C o n c e r to F o r C la r i
n e t, A r tie S h a w & H is O r c h e s tr a , V o l
2 ). Veliki protivnik kom ercijalne
eksploatacije glazbe, Shaw je po
slje d n ji put rasform irao orkestar i
postao pisac. (Njegova autobiografi
ja, The Trouble With C inderella,
izazvala je mnogo kom entara kada
je objavljena 1952). Od kraja etrde
setih godina do kraja 1953. povre
meno je vodio male sastave. Poslje
dnja takva grupa bila je osuvrem e
njena ve rzija seksteta G ram ercy
Five koji je djelovao u okviru
orkestra na vrhuncu njegove popu
larnosti. Veina dezistikog sa
draja Shawove glazbe potekla je
upravo iz grupe G ram ercy Five koja
je prvi put snimala- 1940. ( A r tie
S h a w & H is G r a m e r c y F iv e ) s
vrsnim solim a B illyja Butterfielda
(->), klavirista Johnnyja G u arnierija
(-) (koji je svirao i em balo) i
samog Shawa. No, u njoj, kao i u
velikom orkestru, jazz je bio o g rani
eno prisutan. V jerojatno su najbo
lje snim ke grupe G ram ercy Five
S p e c ia l D e liv e r y S to m p , S u m m it
R id g e D r iv e (m ilijunski uspjesi). M y
B lu e H e a v e n i T h e G r a b to w n G r a p
p le (kasnija postava grupe G ram er
cy Five s Eldridgeom ).
Povukao se i upravljao stonim
gospodarstvom i m ljekarstvom , za
tim je ivio u panjolskoj (1955-
-1960). Oenjen osam puta (toliko
se barem moe nabrojiti), Shaw nije
popustio pred unosnim ponudam a
da se vrati na glazbenu scenu.
Archie Shepp
Tenor-saksofonist Archie Shepp ro
en je 1937. na Floridi, a prve
snim ke realizirao je s Cecilom
Taylorom ( A ir i In to T h e H o t); u to
doba (1960) zvuao je kao amalgam
Rollinsa i Coltranea. Do 1962. a fir
m irao se kao vrlo originalan izvo
a, a njegov kvartet s trubaem
Billom Dixonom izveo je klasian
solo u skladbi T r io ( B ill D ix o n -
A r c h ie S h e p p Q u a r te t) . S grupom
New York Contem porary Five s lije
dee se godine zainteresirao za
ideje o kolektivnim zvunim kom bi
nacijam a ( A r c h ie S h e p p & T h e N e w
Y o r k C o n te m p o r a r y F iv e ) , pa iako
mu je free-bubnjanje J. C. Mosesa
m anje odgovaralo negoli Donu
Cherryju ili Johnu Tchicaiju, poduke
NYC5 plodno su nastavljene u
Sheppovom studijskom ansamblu s
Tchicaijem , trubaem Alanom Shor-
terom i trom bonistom Roswellom
Ruddom ( F o u r F o r T r a n e ) . Njegov
aranm an Coltraneove S y e e d a 's
S o n g F lu te i Ruddove N ie m e odlini
su p rim je ri pisanja za mali sastav.
Veza s Coltraneom pojaana je na
opsenom kolektivnom ostvarenju
A s c e n s io n (1965), s m nogim avan
gardnim glazbenicim a ukljuujui
Sheppa. Najpristupaniji lan te
grupe, Shepp je iz svog tona stvorio
vrlo uzbudljivu mjeavinu hrapavih
vriskova, struganja, nejasnog vibra-
ta i prodorne istoe, a dramatska
kontrola dinam ike slina je Webste-
rovoj. Sheppov osjeaj za blues
veoma je emocionalan, dok balade
- In A S e n tim e n ta l M o o d (O n T h is
N ig h t i L iv e In S a n F r a n c is c o ) ili
P r e lu d e T o A K is s ( F ir e M u s ic i
M a m a T o o T ig h t) - tretira vrlo
rom antino, prizivajui prola vre
mena. Drugi znaajan Sheppov
skladateljski rad ( F ir e M u s ic ) rezul
tirao je dvjem a odlinim skladbama,
H a m b o n e i L o s O lv id a d o s , kao i
duboko nadahnutom izvedbom u
triju , M a lc o lm , M a lc o lm S e m p e r

RTIE^GRAMERCY
^ H A W p lV E
RovEtom oor AkH*NBie*%eN
SARNrvKessei M qhrisRaym an
IL o u F h o m m
N ic k F a t o o i B i u v B u r r w r i i U i
J h n n y G u a h n is i i J u o D * N au t
Artie Shaw & His G ram ercy Five (RCA). Jazz A rtie ja Shawa bio je
take kategorije - no grupa G ram ercy Five n a jb o lji je njegov pothvat.
D is k o g r a fija :
B u n n y B e r ig a n , T a k e It, B u n n y !
(Epic/Philips)
B illie H o lid a y , L a d y D a y
(C olum bia)/
B illie H o lid a y s G r e a te s t H its
(CBS - Italija)
T h e C o m p le te A r tie S h a w ,
V o ls 1, 2
(B lu e b ird )/
C o n c e r to F o r C la r in e t
(RCA V ictor)/
A r tie S h a w & H is O r c h e s tr a ,
Vol 2
(RCA Victor)
A r tie S h a w & H is O r c h e s tr a Archie Shepp Live At The Pan-
( 1 9 3 7 -1 9 3 8 ), V o ls 1 - 3 -African Festival (BYG).
(First Tim e R ecords/-)
A r tie S h a w & H is G r a m e r c y M a lc o lm u kojoj ita svoju poemu o
F iv e Malcolmu X. Sheppove poeme The
(RCA Victor) Wedding ( L iv e In S a n F r a n c is c o ) ,
A r tie S h a w F e a tu r in g R o y Scag ( N e w T h in g A t N e w p o rt) ili
E ld r id g e kasniji album i poput T h in g s H a v e
(RCA V ic to r/-) G o t T o C h a n g e i A ttic a B lu e s
A r tie S h a w , M e lo d y In pokazuju njegova strastvena politi
M a d n e s s , V o ls 1 , 2 ka uvjerenja: Sviram o sm rti koju
(Jazz G u ild /-) si mi nanio. Razdoblje to ga je
D a n c e T o A r tie S h a w proveo s vibrafonistom Bobbyjem
(Coral) Hutchersonom (O n T h is N ig h t i N e w
A r tie S h a w & H is G r a m e r c y T h in g In N e w p o rt) ustupilo je mjesto
F iv e suradnji s trom bonistim a poput Ros-
(C lef/C olum bia - Clef) w ella Rudda ( L iv e In S a n F ra n c is c o

179

Archie Shepp, a rtik u lira n i glasnogovornik puke glazbe.
Em ocionalno n e o doljiv tenor-saksofonist.
i T h r e e F o r A Q u a r te r ) i kasnije
Grachana M oncura III (O n e F o r T h e
T r a n e i M a m a T o o T ig h t) .
Godine 1966-1967. Shepp je
eksperim entirao s vieslojnim kon
trapunktom, divljim kolektivnim mu
ziciranjem i Sousa m arevim a, a
dugi P o r tr a it O f R o b e r t J o h n s o n
( M a m a T o o T ig h t) odlian je poka
zatelj tog usm jerenja. Naslovna
snimka, eksplozivni solo na tenor-
-saksofonu u pratnji pomamnog
R & B riffa, anr je u kojemu Shepp
superiorno vlada, a D a m n If I K n o w
( T h e W a y A h e a d ) ponavlja slian
obrazac. Osamnaest m inuta tenor-
-saksofona u pratnji raznih perkusi-
onistikih instrum enata (T h e M a g ic
O f J u - J u ) dosadno je ili oaravaju
e, zavisi o sluateljevoj izd rljivo
sti, ali izvedba R a in F o r e s t bez
pratnje, snim ljena za Sheppova
boravka u Francuskoj 1969-1970,
nesum njivo je rem ek-djelo, naiz
m jence jezivo brutalno i njeno
(P o e m F o r M a lc o lm ) . Veliki broj
snim ki nastao je 1969. u Parizu, u
kojemu su se okupili am eriki
avangardisti poput lanova grupe
A rt Ensemble Of Chicago i Sunnyja
M urrayja, a na veini album a za
etiketu BYG esto gostuju g lazbeni
ci sa strane. Malachi Favors, Philly
Joe Jones i dva blues-harm onikaa
prate Sheppa na albumu s pjevai
com Jeanne Lee ( B la s e ) , dok se
Lester Bowie, Roscoe M itchell,
Hank Mobley, Leroy Jenkins, Antho
ny Braxton, Noah Howard, Clifford
Thornton i Sunny M urray u raznim
trenucim a pojavljuju na nekoliko
odlinih Sheppovih album a ( Y a s m i-
n a , A B la c k W o m a n , B la c k G ip s y ,
A r c h ie S h e p p & P h illy J o e J o n e s i
C o r a l R o c k ), te na jednoj fe stiva l
skoj snim ci iz A lira s tuarekim
glazbenicim a ( L iv e A t T h e P a n a fr i-
c a n F e s tiv a l) .
Nakon povratka u SAD (1971)
Shepp je suraivao s pjevaem Joe
Lee W ilsonom ( T h in g s H a v e G o t T o
C h a n g e i A ttic a B lu e s ) koristei
neke karakteristike Tam la Motowna
kako bi prikazao iroku sliku crna C o r a l R o c k (Prestige/Am erica)
ke kulture. Novija Sheppova evrop
180
ska izdanja pokazuju da je u
odlinoj form i, a grupa s Charlesom
Greenleaom, trom bon, Daveom
Burrellom , klavir, Cam eronom Bro
wnom, bas i uvijek prisutnim Bea-
verom Harrisom , bubnjevi, odrala
je za divljujui nastup na festivalu
u Massyju ( S h e p p A M a s s y ) . Archie
Shepp za nim ljivo svira klavir, so
pran mu je slabiji od tenor-sak-
sofona koji ostaje jednim od dom i
nantnih zvukova u jazzu.
D is k o g r a fija :
C e c il T a y lo r , A ir
(CBS Barnaby/CBS Barnaby)
C e c il T a y lo r , In to T h e H o t
(Im pulse/Im pulse)
B ill D ix o n - A r c h ie S h e p p Q u a r te t
(Savoy/-)
A r c h ie S h e p p & T h e N e w Y o r k
C o n te m p o r a r y F iv e
(Sonet/Polydor)
A r c h ie S h e p p , F o u r F o r T r a n e
(Im pulse/Im pulse)
J o h n C o ltr a n e , A s c e n s io n
(Im pulse/Im pulse)
O n T h is N ig h t (Im pulse/Im pulse)
L iv e In S a n F r a n c is c o
(Im pulse/Im pulse)
F ir e M u s ic (Im pulse/Im pulse)
M a m a T o o T ig h t
(Im pulse/Im pulse)
N e w T h in g A t N e w p o r t
(Im pulse/Im pulse)
T h r e e F o r A Q u a r te r
(Im pulse/Im pulse)
The W ay Ahead
(Im pulse/Im pulse)
T h e M a g ic O f J u - J u
(Im pulse/Im pulse)
O n e F o r T h e T ra n e
(BASF/Saga)
P o e m F o r M a lc o lm
(-/B Y G - Francuska)
B la s e (-/B Y G - Francuska)
Y a s m in a , A B la c k W o m a n
(-/B Y G - Francuska)
L iv e A t T h e P a n a fr ic a n F e s tiv a l
(-/B Y G - Francuska)
A r c h ie S h e p p & P h illy J o e J o n e s
(Fantasy/Am erica)
B la c k G ip s y (Prestige/Am erica)
odgovora po uzoru na propovjedni
T h in g s H a v e G o t T o C h a n g e
cu da je skladatelj ostvario mnoge
inovacije. Album i Messengersa iz
prvog razdoblja redom su odlini (A
N ig h t In B ir d la n d , A t T h e C a le
B o h e m ia i H o r a c e S ilv e r & T h e J a z z
M e s s e n g e r s ) , ali Silver je 1956.
napustio grupu kako bi osnovao
vlastiti kvintet.
U postavi su, s godinama, nastupa
li tenor-saksofonisti Junior Cook,
Hank Mobley, Joe Henderson, tru
bai Joe Gordon, Carm ell Jones,
Woody Shaw, Blue M itchell i Art
Farm er i bubnjari Louis Hayes, Roy
Brooks i Roger Humphries. Silvero-
vi aranm ani za grupu rijetko su bili
kompleksni, ali nikada predvidljivi.
Duhai naznauju temu - esto
m jeavinu bluesa, gospela i latin
skih utjecaja, vieslojnu, nemirnu i
ispunjenu kontrastim a - a liderove
(Im pulse/Im pulse)
A ttic a B lu e s (Im pulse/Im pulse)
S hepp A M assy
(/U niteledis - Francuska)
A r c h ie S h e p p (-/H o ro - Italija)
S te a m (Enja/Enja)
A Sea O f Faces
(-/B la c k Saint - Italija) The Sty lings Of S ilver (Blue
T h e r e s A T r u m p e t In M y S o u l Note).
(Arista F reedom /A rista Freedom)
L iv e A t M o n tr e u x figure na klaviru neprim jetno se
(Arista F reedom /A rista Freedom) povlae kao da gube zajedniki
jezik s daljnjim slijedom izvedbe.
Taktovi nailaze u raznolikom traja
nju, a kako se izvedba razvija,
pojavljuju se alternativne melodije.
Wayne Shorter Iz bogate Silverove mate kao da
izvire funky blues - H o m e C o o k in
- Weather ( T h e S ty lin g s O f S ilv e r ) , S w e e t
S w e e tie D e e i L e t's G e t T o T h e N itty
Report G r itt y ( S ilv e r s S e r e n a d e ) - poletan
blues - F ilth y M c N a s ty ( D o in T h e
T h in g ) , egzotian blues - S e n o r
B lu e s (S ix P ie c e s O f S ilv e r ) , T h e
C a p e V e r d e a n B lu e s (T h e C a p e
Horace Silver V e r d e a n B lu e s ) , S o n g F o r M y F a t
h e r (S o n g F o r M y F a th e r ) i balade
zauujue ljepote poput C a lc u tta
C u tie (S o n g F o r M y F a th e r).
Roen 1928, kla virist Horace Silver Novija Silverova ostvarenja za
zapoeo je kao uenik Buda Powel tvrtku Blue Note svjedoe o pokua
la, poput m nogih pripadnika svoje ju da proiri svoju paletu ( S ilv e r &
generacije, a nakon suradnje u W o o d ) i da pie za vee grupe, ali
kvartetu Stana Getza poeo se kvintet ostaje duom njegove
razvijati u utjecajnog stilista. S glazbe.
bubnjarem Artom Blakeyjem osno Kao klavirist izbjegao je veinu
vao je Jazz M essengerse koji su - boperske kompleksnosti u korist
zahvaljujui estini i paklenskoj izravnijeg, energinijeg pristupa,
eksplozivnosti - postali najtipinija zasnovanog na bluesu. Lijeva ruka
hard-bop skupina pedesetih godina. kotrlja boogie-figure, slijed nota u
S ilverovo m uziciranje postajalo je ritm ikim frazam a izm jenjuje se s
sve energinije, pa je pratnja za blok-akordim a - naoko jednostavan,
solista - uklijetenog izmeu bub ali u stvari jedinstven stil. Drski
njeva i klavira, pa stoga prisiljenog citati i sm jesta dopadljive dionice
da povea intenzitet svirke - pre ra rezultiraju prijem ljivou koja vie
sla u barau riffova, stim ulansa i od dva desetljea kom unicira sa
odlunih poticaja. irokom publikom.
Silverove tem e za Jazz M essen
gerse, Q u ic k s ilv e r , D o o d lin i naro D is k o g r a fija :
ito T h e P r e a c h e r postale su obras T h e J a z z M e s s e n g e r s , A N ig h t
cem za vei dio slijedeeg desetlje A t B ir d la n d
a. injenica da je skladba T h e (Blue N ote/Blue Note)
P r e a c h e r pokrenula trend soula T h e J a z z M e s s e n g e r s , A t T h e
bazine m jeavine gospela i bluesa C a fe B o h e m ia
u pratnji jednostavnog, opsesivnog (Blue N ote/Blue Note)
ritm a, esto u m aniri pitanja i H o r a c e S ilv e r & T h e J a z z
M e s s e n g e rs
ka i kongregaciju - p rikriva in je n i (Blue Note/Blue Note)

Klavirist i voa sastava Horace Silver. Napisao je skladbu The
Preacher koja je pokrenula funky-trend pedesetih godina.
T h e S ty lin g s O f S ilv e r
(Blue Note/Blue Note)
S ilv e r s S e r e n a d e
(Blue N ote/Blue Note)
D o in T h e T h in g
(Blue N ote/Blue Note)
S ix P ie c e s O f S ilv e r
(Blue N ote/Blue Note)
S o n g F o r M y F a th e r
(Blue N ote/Blue Note)
T h e C a p e V e r d e a n B lu e s
(Blue N ote/Blue Note)
S ilv e r & W o o d
(Blue N ote/Blue Note)
Omer Simeon
Omer Victor Simeon (roen 1902. u
New Orleansu, Louisiana) pripadao
je velikoj d inastiji klarinetista New
Orleansa ija je toplina i p ro fin je
nost bila p rim jerena jedino njihovoj
sposobnosti da svingaju u svakom
trenutku. Odlian suradnik u okviru
grupe, Simeon je vie od tri deset
ljea ostao istaknutim solistom na
svom instrum entu. Poduavao ga je
legendarni Lorenzo Tio, a odrastao
je u Chicagu (njegova porodica
preselila je u taj grad kada je imao
12 godina). Godine 1920. profesio
nalno je debitirao u ansamblu brata
Ala. Postao je najvanijim lanom
Creole Banda C harlieja Elgara
(1923-1927), a zatim je preao u
Dixie Syncopatorse Kinga O livera
(->), na mjesto D arnella Howarda
(->). S O liverom je svirao alt-
-saksofon i klarinet ( K in g O liv e r s
D ix ie S y n c o p a to r s 1 9 2 6 -1 9 2 8 ), a
povrem eno je so lira o i na sopran-
-saksofonu ( W illie T h e W e e p e r i
E v e ry T u b ).
Nakon ponovne suradnje s Elga-
rom, nastupao je s Luisom Russel
lom (-* ) i Jelly Roll M ortonom (-).
su rezu ltira le m uziciranjem na razi
ni n ajboljih Sim eonovih ostvarenja
nabrajam o one u drutvu Jabba
Sonny
Smitha (T h e A c e O f R h y th m ) , Kida Simmons
O ryja (-) ( T a ilg a te !) i Tinyja Parha-
ma ( T in y P a r h a m & H is M u s ic ia n s ) .
Roen 1933. u Louisiani, alt-sakso-
D is k o g r a fija : fonist Sonny Sim m ons snim io je
O m e r S im o e n svoju prvu plou s flautistom i alt-
(-/A c e of Hearts! -saksofonistom Princeom Lashom
K in g O liv e r s D ix ie (T h e C r y ) prijateljem Ornettea Cole
S y n c o p a to r s 1 9 2 6 -1 9 2 8 mana iz mladenakih dana; obojica
(MCA Coral - Njemaka) glazbenika pojavljuju se na snim a
K in g O liv e r , V o ls 1, 3 nju Erica Dolphyja koje je trajalo pet
(RCA Victor - Francuska) noi ( M e m o r ia l A lb u m i Ir o n M a n ).
J a b b o S m ith , T h e A c e O f Ornetteov utjecaj snano je prisutan
R h y th m (-/A ce of Hearts) u temi A D is ta n t V o ic e ( S ta y in g O n
J e lly R o ll M o r to n s R e d H o t T h e W a tc h ) velianstvenoj i sjetnoj
P e p p e r s , V o ls 2 - 4 izvedbi. Suradnica na tom albumu
(RCA Victor - Francuska) bila je trubaica Barbara Donald s
T h e In d is p e n s a b le E a r l H in e s , kojom je Sim m ons nastavio surai
V o l 1, 1 9 2 9 -1 9 3 9 vati. Godine 1969. oni zvue znatno
(RCA Victor - Francuska) vre, sa Simmonsom koji na
T in y P a r h a m & H is M u s ic ia n s albumu M a n h a tta n E g o s , vjerojatno
(Pirate - vedska) svom najboljem ostvarenju, estoko
J im m y L u n c e fo r d & H is i eksplozivno svira svoj instrument.
O r c h e s tr a (1 9 4 1 -1 9 4 3 )
(First Tim e R ecords/-) D is k o g r a fija :
K id O ry , T a ilg a te ! T h e C r y (C ontem porary/-)
(Good Tim e Jazz/Vogue) E r ic D o lp h y M e m o r ia l
W ilb u r D e P a r is , M a r c h in & (DJM/DJM)
S w in g in (A tlantic/A tlantic) E r ic D o lp h y , Ir o n M a n
W ilb u r D e P a r is & H is N e w (D ouglas/-)
O r le a n s Jazz S ta y in g O n T h e W a tc h
(Atlantic) (ESP/ESP)
J im m y W ith e r s p o o n W ith M a n h a tta n E g o s (A rh o o lie /-)
W ilb u r D e P a r is & H is N e w R u m a s u m a (C ontem porary/-)
O r le a n s B a n d B u r n in g S p ir its
(A tlantic/A tlantic) (C ontem porary/-)
Snim ao je s M ortonom ( J e lly R o ll
M o r to n & H is R e d H o t P e p p e r s , V o ls
24 ) i u tom se okviru doim ao
izvanredno oputenim . Najzapae-
niji su njegovi doprinosi skladbam a
G e o r g ia S w in g , S h r e v e p o r t S to m p ,
M o u r n fu l S e r e n a d e , T h e C h a n t i
D e a d M a n B lu e s . Godine 1929. vrlo
traeni Sim eone snim ao je s vla sti
tom grupom (B e a u K o o J a c k i
S m o k e - H o u s e B lu e s ) , s Reubenom
Reevesom, grupom Dixie Rhythm
Kings, Alexom Hillom (sve na O m e r
S im e o n ) i s Erskineom Tateom u
ijem je orkestru svirao od 1928. do
1930. Osim angamana kod Hora-
cea Hendersona (-), Fletchera
Hendersona (->) i W altera Fullera
(1938), proveo je gotovo 10 godina u
orkestru Earla Hinesa (-) (T h e
In d is p e n s a b le E a r l H in e s , V o ls 1 - 3 )
u kojemu je svirao klarinet, alt i
bariton-saksofon. Godine 1940. kra
tko je nastupao s Colem anom
Hawkinsom (->), a zatim je su ra i
vao s W alterom Fullerom i Jim m ie-
jem Luncefordom (->) ( J im m ie L u n
c e fo r d & H is O r c h e s tr a 1 9 4 1 1 9 4 3 ).
U Luncefordovom je orkestru ostao
do 1950. kada je lider ve bio m rtav
i vodstvo je preuzeo Eddie Wilcox.
Godine 1950-1951. djelovao je u
New Yorku kao slobodni um jetnik a
1952. postao je lanom New Orleans
Banda W ilbura De Parisa (1951) i
njegovim najsposobnijim i najvani
jim solistom ( M a r c h in & S w in g in ' i
W ilb u r D e P a r is & H is N e w O r le a n s
J a z z ) , sve do 1959. kada je um ro od
raka grla. Simeon, koji je s De
Parisovim ansam blom 1957. gosto
vao u Africi, snim ao je u toku ka ri
je re i s drugim istaknutim jazz-glaz-
benicim a. Meu snim kam a koje
Om er Sim eon - lan velike
dinastije klarinetista New
O rleansa. Tean,
p risan svinger.
181
 Zoot Sims, ivu i jam ac ukusa,
poleta i m atovitosti. esto u
drutvu s Aiom Cohnom.
1950. Sims je snim io prvi LP tvrtke
Prestige, iskoristivi duinu traja n ja
ploe kako bi si dao oduka u temi
Z o o t S w in g s T h e B lu e s ( Z o o tc a s e ).
Ta ko m pilacija sadri i odline
snim ke s poetka pedesetih godina,
s Georgeom W aliingtonom i Alom
Cohnom, o m iljenim Sim sovim part
nerom iz Hermanovih dana. Sims i
Cohn zajedniki su sn im ili nekoliko
album a ( B o d y & S o u l) , ukljuujui
finu lirsku m euigru u E m ily ( M o to
r in g A lo n g i Y o u N M e ), dok je
njihovo m eusobno razum ijevanje
ilu strira n o u Im p r o v is a tio n For
U n a c c o m p a n ie d S a x o p h o n e s .
Jo jednu odlinu suradnju ostva
rio je s veteranom -violinistom Jo-
eom Venutijem ( J o e & Z o o t) , a
snim ke poput I G o t R h y th m saetak
su pojm a swing. Jedan od najboljih
Sim sovih album a iz pedesetih godi
na, J iv e A t F iv e , trenutno je izvan
kataloga, ali posljednjih godina na
tritu se pojavio niz Sim sovih
album a snim ljenih za Normana
Granza. Svi su odlini i pokazuju
njegov zreo stil sa zanosnim tonom
a la Ben Webster ( B a s ie & Z o o t,
Z o o t S im s & T h e G e r s h v in B r o th e r s
i H a w th o r n e N ig h ts ) , s velikim
ansam blom i u aranm anim a B illa
Holmana. Na albumu S o p r a n o S a x
predstavljen je prozraan i elegan
tan Sim sov sopran-saksofon.
D is k o g r a fija :
T h e B e s t O f W o o d y H e rm a n
(Columbia/CBS)
G e r r y M u llig a n & T h e C o n c e r t
J a z z B a n d L iv e
(Verve/Verve)
Z o o tc a s e (Prestige/Prestige)
B o 'd y & S o u l (M use/-)
M o to r in g A lo n g (Sonet/Sonet)
Y o u N M e (M ercury/M ercury)
J o e & Z o o t (Chiaroscuro/Vogue)
B a s ie & Z o o t (Pablo/Pablo)
Z o o t S im s & T h e G e r s h v in
B r o th e r s (Pablo/Pablo)
H a w th o r n e N ig h ts (Pablo/Pablo)
S o p r a n o S a x (Pablo/Pablo)
D r e a m D a n c in g (Choice/DJM)
Zutty Singleton
-> Louis
Armstrong
Bessie Smith
Bessie Smith, Carica bluesa, ro
ena je 1894. ili 1898. (razni izvori
navode razliite podatke), u Chatta-
noogi, Tennessee. Njen zvonki i
snaan glas zadrao je prvobitni
utjecaj crnake crkve, a u 14. godini
postala je tienicom blues-pjevai
ce Ma Rainey; s njenim Rabbit Foot
M instrelsim a nastupala je na vaar-
skim pozornicam a i uila zanat.
Poput Ma Rainey svoje je interpre
ta cije zasnivala na pouzdanim sre
dinjim tonovima, kojim a se uvijek
iznova nepogreivo i oaravajue
vraala koristei prom jene tonalite
ta kako bi efekt uinila to raznovr
snijim . R afiniranija od svoje zatit
nice, Bessie Smith se u svojim
dram atskim izvedbama koristila go
tovo instrum entalnom tehnikom ton-

Zoot Sims

Tenor-saksofonist Zoot Sims jedan

je r'd najdosljednijih glazbenika u
jazzu; nepogreno svinga, a m ato
vit je u interpretacijam a balada i
bluesa. Roen 1925. u K a lifo rn iji,
sredinom etrdesetih godina p rid ru
io se Bennyju Goodmanu, a zatim
Drugom stadu Woodyja Hermana
u kojemu je sa Stanom Getzom,
Herbiejem Stewardom i Sergeom
Chaloffom sainjavao glasovitu lin i
ju saksofona Four Brothers (T h e
B e s t O f W o o d y H e r m a n ) . U stilskom
pogledu Sims je derivat Lestera
Younga, ali u svoje m uziciranje
unosi slobodnije harm onijske po
stavke prvih m odernista. S Herma-
riom je ostao dvije godine
(1947-1949), a zatim se vratio na
Zapadnu obalu gdje je nastupao s
raznim glazbenicim a, ukljuujui
Clifforda Browna i Cheta Bakera.
Godine 1953. p ridruio se orkestru
Stana Kentona, 1955. sekstetu Ger-
ryja M ulligana, a kasnije je snim ao
s M ulliganovim Concert Jazz Ban
dom. R e d D o o r , A p p le C o r e i C o m e
R a in O r C o m e S h in e izuzetne su
izvedbe ( G e r r y M u llig a n & T h e
C o n c e r t J a z z B a n d L iv e ) . Godine

Long-play album upravo se

pojavio, pa je Z oot iskoristio
p rilik u da se p ro iri.

182

Zutty Singleton - za d ivlju ju e je bubnjao s velikanim a, ukljuujui
Louisa, M ortona, Birda i druge.
skih varija cija i ritm iki se odvano
sluila stankama to je, u stilskom
pogledu, svrstava na pola puta
izmeu ruralnog bluesa i instru
mentalnog jazza.
Usprkos valu zanim anja za blues,
to ga je pokrenuo hit M am ie
Smith C r a z y B lu e s , diskografske
kue odbacivale su Bessie Smith
kao isuvie neuglaenu sve do
1923. kada je snim ila dvije kom erci
jalno uspjene skladbe, D o w n H e a r
te d B lu e s i G u lf C o a s t B lu e s (za
Columbiju). Te izvedbe mogu se
__ H e m e S m ith
X 'J be'W orfds Greatest
r J3(ue? Singer
The W orld's G reatest Blues Singer (CBS). Nijedan album nikada nije
bio p rim je rn ije n a s lo v lje n .. .
nai na prvoj iz kom pleta od pet
ploa ( T h e W o r ld s G r e a te s t B lu e s
S in g e r ) koja okuplja njene prve i
p osljednje snim ke. Izvedbe uz prat
nju Fletchera Hendersona zasjenju-
ju one s klavirom Clarencea W il
liamsa, a na labuem pjevu Sm itho-
ve, D o Y o u r D u ty , G im m e A P ig fo o t,
T a k e M e F o r A B u g g y R id e i D o w n
In T h e D u m p s nalazim o instrum en
taciju iz razdoblja swinga (Frankie
Newton, Jack Teagarden, Benny
Goodman i Chu Berry).
Druga ploa iz kom pleta ( A n y
W o m a n s B lu e s ) vrlo je raznovrsna;
na njoj su popularne i varijetetske
izvedbe S a m J o n e s B lu e s i M y
S w e e tie W e n t A w a y , dueti s konku
rentskom blues-pjevaicom Clarom
Smith, F a r A w a y B lu e s i I m G o in g
B a c k T o M y U s e d T o B e , klasina
izvedba iz 1929. N o b o d y K n o w s Y o u
W hen Y o u re D ow n And O ut I
za d ivlju ju a suradnja s klaviristom
Jamesom P. Johnsonom . Trea i
etvrta ploa sadre p rim je re njene
suradnje s idealnim pratiteljim a,
trom bonistom C harliejem Greenom
i trubaem Joeom Sm ithom koji je
jednostavan i strastven u W e e p in g
W illo w B lu e s u , dok trom bonist du
hovito svira u E m p ty B e d B lu e s u
( E m p ty B e d B lu e s ) . O bojica glazbe
nika, s Fletcherom Hendersonom na
klaviru i m ladim Colem anom Haw-
kinsom na tenor-saksofonu, znatno
pridonose uzbudljivosti izvedbe C a
k e W a lk in B a b ie s i Y e llo w D o g
B lu e s a , dok Arm strong svira klasi
na obbligata u S t L o u is B lu e s u ,
R e c k le s s B lu e s u i C o ld In H a n d
B lu e s u (T h e E m p r e s s ) .
Posljednja, peta ploa, N o b o d y s
B lu e s B u t M in e , prikazuje razdoblje
od 1925. do 1927, vjerojatno najus
pjenije godine njene karijere, prije
negoli su je dotukli alkoholizam i
pad popularnosti. Konkurencija pje
vaice Ethel Waters i zasienje
publike elem entarnijim bluesom na
tje ra li su Bessie Smith da se
prihvati skladbi poput A le x a n d e r s
R a g tim e B a n d i A ft e r Y o u v e G o n e ,
uz prim je re n ije i zadivljujue B a c k
W a te r B lu e s i P r e a c h in T h e B lu e s .
Razdoblje depresije posvjedoilo
je dugotrajnoj krizi Bessie Smith i
njenoj traginoj sm rti u autom obil
skoj nesrei, 1938. Iz vaarskih
predstava i varijetetskih pozornica
pre n ije la je blues u kazaline dvo
rane Sjevera i obogatila ga najveli-
anstvenijom ekspresivnou. Nje
na snaga i em ocionalni integritet
prekorauju sm isao esto trivija ln ih
tekstova, odbacujui arm kako bi
razotkrili samu bit. Njena scenska
um jenost dola je do izraaja u
revijam a Harlem Frolics, The M id
night Steppers i u film u St Louis
Blues. Definitivna bio g ra fija Bessie
autora Chrisa Albertsona d e m istifi
cira mnoge neosnovane legende i
glasine koje su je p ra tile za ivota i
nakon sm rti.
D is k o g r a fija :
T h e W o r ld s G r e a te s t B lu e s
S in g e r (Columbia/CBS)
A n y W o m a n s B lu e s
(Columbia/CBS)
E m p ty B e d B lu e s
(Columbia/CBS)
T h e E m p r e s s (Columbia/CBS)
N o b o d y s B lu e s B u t M in e
(Columbia/CBS)
Jimmy Smith
O rgulja Jim m y Smith uinio je da
taj vrlo osporavan instrum ent ez
desetih godina postane sveprisutan
i kom ercijalno prihvaen. Roen
1925. u Philadelphiji, zapoeo je kao
klavirist, a nakon slube u m ornarici
uio je kontrabas. Poetkom pede
setih godina preao je na orgulje;
prvi trio osnovao je 1955, a njegove
rane snim ke za tvrtku Blue Note
ostaju najboljim Sm ithovim ostvare
njima. Prim jenivi na orgulje stil
hard-bopa, pod utjecajem klavirista
Horacea Silvera i Buda Powella,
Smith je donio svjeinu i brzinu
attacka koja je uvje rljivo odbacivala
sve pom isli na cocktail-orgulje.
Sam je izvodio bas-liniju i stvarao
bezbrojne varijacije: brze, m elodij-
ske pasae i suzdrane akorde, na
kojim a je gradio superdinam ine
im provizacije. Godine 1956. progla
en je novom zvijezdom m agazi
na Metronome. Dva album a s Artom
Blakeyjem ( T h e In c r e d ib le J im m y
S m ith ) pokazuju koliko je bio sjajan
izvoa, od neobino uzbudljivog
dueta za orgulje i bubnjeve, T h e
D u e l, do bluesa A ll D a y L o n g i P lu m
N e llie . Beskrajna Smithova mato
vitost u bluesu prim jerno je ilu stri
rana izvedbom hita Horacea Silvera
T H E IN C R E D IB L E J IM M Y S M IT H
The Incredible Jim m y Smith (Blue
Note).
T h e P r e a c h e r ( A t C lu b B a b y
G r a n d ) . S erija snim ki s duhaima
rezu ltira la je oekivanom paljbom
i pokazala Smitha kao vjetog
pra tite lja Hanka Mobleyja, Jackieja
McLeana, Ikea Quebeca i Loua
Donaldsona (O p e n H o u s e , T h e S e r
m o n i A D a te W ith J im m y S m ith ) .
Smith je zatim nastojao odrati
veliku popularnost koju je stekao
hitom M id n ig h t S p e c ia l, pa je sa
Stanleyjem Turrentineom ili Lou
Donaldsonom snim io niz funky-
-blues izvedbi u srednjem tempu
( B a c k A t T h e C h ic k e n S h a c k , R o c
k in T h e B o a t i P r a y e r M e e tin ). Na
najbolja dva album a iz tog razdo
b lja vraa se postavi trija ( S o ftly A s
A S u m m e r B r e e z e i C ra z y ! B a b y ).
Napustivi Blue Note potpisao je za
tvrtku Verve i poveao popularnost
snim kam a poput A W a lk O n T h e
W ild S id e ( B a s h in ), na kojoj ga
prati veliki orkestar i G o ld fin g e r s
albuma M o n s te r , koji sadri zani
m ljivije tem e S la u g h te r O n T e n th
A v e n u e i B lu e s e tte .
Sm ithov uspjeh doveo je do kliei
ziranog m uziciranja i do poplave
im itatora poput Jim m yja McGriffa i
Jacka McDuffa, a rasprostranjenost
elektrinog klavira zasjenila je
orgulje.
D is k o g r a fija :
T h e In c r e d ib le J im m y S m ith
(Blue N ote/Blue Note)
A t C lu b B a b y G ra n d
(Blue N ote/Blue Note)
O pen H ouse
(Blue Note/Blue Note)
T h e S e rm o n
(Blue N ote/Blue Note)
A D a te W ith J im m y S m ith
(Blue N ote/Blue Note)
M id n ig h t S p e c ia l
(Blue N ote/Blue Note)
183

Jim m y Smith, najp o zna tiji orgulja u jazzu, vrstan eksponent tunky-
-bluesa s nekoliko hitova u toku ezdesetih godina.
Back At The Chicken Shack
(Blue N ote/Blue Note)
Rockin The Boat
(Blue N ote/Blue Note)
Prayer Meetin
(Blue N ote/Blue Note)
Softly As A Summer Breeze
(Blue N ote/Blue Note)
Crazy! Baby
(Blue N ote/Blue Note)
Greatest Hits
(Blue N ote/Blue Note)
Bashin' (Verve/Verve)
The Monster (Verve/Verve)
Joe Smith
Joe Smith (roen 1902. u Ripleyju,
Ohio) bio je navodno n a jo m iljen iji
truba Bessie Smith (->). Ona je
suraivala sa Smithom na brojnim
snim kam a, naroito zapaeno na
Muddy Water, There'll Be A Hot
Time In The Old Town Tonight, Send
Me To The 'Lectric Chair (sve na
The Empress). Weeping Willow
Blues, The Bye Bye Blues (sve na
Empty Bed Blues). Lost Your Head
Blues, Hard Driving Papa, Ale
184
ro brae - a svaki je brat svirao
trubu! Najprije je nastupao na
lokalnoj sceni, a 1920. u New Yorku
i Pittsburghu. Nakon Black Swan
turneje, od 1922. do 1923, nastupao
je s jo jednom pjevaicom - Mamie
Smith. esto je radio kao slobodni
glazbenik, a bio je i glazbeni ef
revije In B ra m ville Sissle-Blakea.
Godine 1925. zapoeo je anga
man u orkestru Fletchera Hender
sona, s kojim je ostao tri i pol
godine (u tom razdoblju njegov brat
Russell svirao je kod Hendersona
prvu trubu). Tena Sm ithova sola
mogu se uti na Hendersonovim
snim kam a What-Cha-Call-Em Blu
es, The Stampede, Snag It (Flet
cher Henderson Story, Vol 1),
Rocky Mountain Blues, Variety
Stomp, St Louis Blues (Vol 2).
Godine 1929. preao je u Mc
K inneys Cotton Pickerse, pa se
Sm ithova elegantna fraza i prisna
izraajnost mogu nai na snim kam a
Gee, Baby, Aint I Good To You,
Plain Dirt (McKinneys Cotton Pic
kers: 1923-1929, Vol 2) i The Way I
Feel Today (Vol 3).
Povrijeen u autom obilskoj nesre
i, Smith je 1930. napustio Cotton
Pickerse. Na kratko se ponovno
p ridruio Fletcheru Hendersonu, ra
dio je i s Kaiserom M arshallom , a
zatim se vratio Cotton Pickersim a
(1931-1932). U tom i kasnijem raz
doblju Sm ithovo zd ravlje naglo se
pogoralo. S Hendersonom se po
kuao vratiti na scenu, ali je
prebaen u jedan njujorki sanato
rij. Umro je potkraj 1937. u Belle
Vue Hospitalu, od bolesti mozga.
Diskografija:
Bessie Smith, The Empress
(Columbia/CBS)
Bessie Smith, Empty Bed
Blues (Colum bia CBS)
Bessie Smith, Nobodys Blues
But Mine (Columbia/CBS)
Ma Rainey (Milestone)
Fletcher Henderson, Henderson
On Columbia (-/V JM )
Fletcher Henderson, The
Fletcher Henderson Story,
Vols 1-2 (Columbia/CBS)
McKinneys Cotton Pickers,
xanders Ragtime Band, Baby Doll
Vols 24
I Money Blues (sve na Nobodys
(RCA Victor - Francuska)
Blues But Mine). Strastvena, osje
ajna Sm ithova truba svira la je Ethel Waters, Oh Daddy!
najbolja obbligata i (ili) sola ko (1921-1924), (B io g ra p h /-)
ja su savreno nadopunjavala ne Ethel Waters, Jazzin Babies'
nadmano blues-pjevanje Bessie Blues (1921-1927), Vol 2
Smith. Sm ithova jedinstvenost u (B io g ra p h /-)
ulozi pra tite lja -so lista predstavljena Ethel Waters Greatest Years
je i na snim kam a drugih pjevaica. (C o lu m b ia /-)
Ethel W aters (->), prim je rice , p ro fiti
rala je Sm ithovim prisustvom na
snim kam a iz 1922. poput That Da Da
Strain, Georgia Blues (sve na Oh
Daddy 1921-1924 i Jazzin Babies
Stuff Smith
Blues: 1921-1927, Vol 2). Smith je
1922. neko vrijem e bio lan grupe
Jazz M asters Ethel Waters, nastu Hezekiah Leroy Gordon Stuff
pajui u drutvu Fletchera Hender Smith (roen 1909. u Portsmouthu,
sona (->) u Black Swan Jazz Ohio) bio je, bez ikakve sumnje,
M asters Showu. Prisutan je i na najautentiniji jazz-violinist. Po
kasnijim snim kam a Watersove, uk m nogoemu ga se moe nazvati i
ljuujui Brother, Youve Got Me najistaknutijim jazz-violinistom . ak
Wrong i Sweet Georgia Brown (sve su i oni, koji violinu u jazzu jo
na Ethel Waters Greatest Years) sm atraju neprihvatljivom , im ali za
(1925). njega poneku rije pohvale. U
M elodino Sm ithovo m uziciranje svakom sluaju, Smith je bio veliki
izvanredno je predstavljeno na jazz-glazbenik. Svirao je svoj instru
snim kam a Ma Rainey iz 1925: ment jedinstvenom strastvenou, i
Wringin Twistin Blues, Slave To svingao strahovitom snagom . Imao
The Blues (Ma Rainey). je autentian i uvijek prisutan osje
Smith, kojega je trubi poduavao aj za blues. Ma gdje da se pojavio
njegov otac, bio je jedan od sedmo- n ije bilo ni traga onom nervoznom
m uziciranju koje je hendikepiralo
pokuaje drugih violinista da sviraju
jazz. Akademski govorei, Smith
nije bio prim itivni divljak bez ikakve
tehnike. Kao to izvanredno poka
zuje njegova suradnja s jo jednim
virtuozom , Dizzyjem Gillespiejem
(->), na njihovom drugom diskograf
skom susretu (Dizzy Gillespie &
Stuff Smith), Smith je bio sposoban
za najm atovitija i najzaudnija
dostignua. U pogledu tehnike i
naravno swinga, drugi mu jazz-
-violinisti nisu im ali to pokazati; tu
injenicu plastino potvruje album
Violin Summit na kojemu se pred
stavlja u koncertnom izdanju s
Jean-Luc Pontyjem, Stephaneom
G rappellijem (->) i Svendom
Asmussenom.
Kada mu je otac (i sam multiinstru
mentalist) izradio prvu violinu, u
dvanaestoj je godini nastupao s
oevim ansamblom. Dobio je sti
pendiju za studij glazbe na Johnson
C. Smith Universityju, Sjeverna Ca
rolina, ali se 1924. ispisao i pridru
io jednom revijskom sastavu. Svi
rao je s Alphonseom Trentom
(19261929), s izuzetkom kraeg
angamana (1927) u ansamblu Jelly
Roll Mortona; vratio se Trentu jer je
glasnoa M ortonove grupe guila
njegovu akustinu violinu. Preselio
je u Buffalo i postao om iljeni gost
lokalnih klubova. S malom grupom
koju je tada vodio konano je 1936.
otiao u New York. A firm irao se
uglavnom zahvaljujui dugotrajnom
angamanu o Onyx Clubu u 52.
ulici, u kojemu je prvi put svirao
violinu s pojaalom. Grupa Stuffa
Smitha postala je jedna od najpopu
la rnijih u 52. ulici, a liderovu violinu
i hrapav glas izvrsno su nadopunja
vali truba (i povremeni vokali)
Jonaha Jonesa (->) i poletno bub
njanje Cozy Colea ( ^ ) . Akcent je
pouzdano bio na izravnom swingu s
poprilinom dozom humora, to se
nije uvijek slagalo s nazorima
istunaca meu kritiarim a i poklo
nicima. No, glazba Stuffa Smitha &
His Onyx Club Orchestra uvijek je
bila dobra, kao to odlino pokazuju
snim ke I Hope Gabriel Likes My
Music, Taint No Use, After Youve
Gone, Serenade For A Wealthy
Widow (sve na Stuff Smith & His
Onyx Club Orchestra) Twilight In
Turkey, Upstairs i Onyx Club Spree
(sve na The Swinging Small Bands
1 - 1937-1939) Zarazno komian
singl grupe, lse A-Muggin, postao
je hit. Godine 1937-1938. Smith &
Co. postali su popularni u Kali-
forniji.
Privrem eni zastoj u Smithovim
aktivnostim a uslijedio je kada su ga
financijski problem i i nesporazumi s
udruenjem glazbenika p ris ilili da
raspusti sastav. No, kada su ti
problem i rjeeni, grupa je nastavila
raditi sve dok Smith i Jones (Cole je
otiao) nisu preuzeli vodstvo an
sam bla Fatsa W allera nakon lidero
ve sm rti, 1943. Zaradivi u Holly-
woodu upalu plua Smith je napu
stio taj sastav, a nakon oporavka
osnovao je trio s kojim je redovito
nastupao u Chicagu gdje je etrde
setih godina neko vrijem e ivio.
Vei dio pedesetih godina proveo je
na Zapadnoj obali, uglavnom ignori
ran od oboavatelja jazza. Godine
1957. snim ao je s kvartetom pod
vodstvom Oscara Petersona (->)
(Stuff Smith) i ponovno stekao sve
ope sim patije. Njegovo je muzici
ranje s vrem enom zadobilo novu

dimenziju uzbudljivosti i kreativno
sti, pokazujui istodobno zrelost
koju (ponekad) donose godine. Na
programu toga snim anja nale su
se i dvije vrsne Sm ithove skladbe,
Desert Sands i Time & Again. Dva
mjeseca kasnije snim ao je s Dizzy-
jem G illespiejem (vidi gore). (Godi
ne 1951. G illespie i Smith snim ali su
za Savoy) (Dee Gee Days/The Sa
voy Sessions), ali se rezultati, iako
nipoto nisu loi, ne mogu usporedi
ti s kasnijim susretim a.) Trei album
iz 1957. snim io je za etiketu Verve,
ponovno s prvoklasnim rezultatim a
(Have Violin, Will Swing).
Ostatak pedesetih i poetak ezde
setih godina proveo je kao voa
vlastitih sastava, kao solistika
atrakcija i s drugim grupam a (uklju
ujui vrlo uspjenu sezonu u
njujorkom Embersu s kvartetom
Joea Bushkina, 1964). Nakon dobro
primljenog angamana u Londonu,
Smith je od 1965. m anje-vie stalno
ivio u Evropi. Bio je neobino
popularan irom kontinenta, na ro i
to u Danskoj gdje je 1965. snim io
zapaeni album Swingin Stuff s
gotovo nevjerojatno poletnim so li
ma. Njegov po svoj p rilici posljednji
album prije sm rti. 1967 (u Minhenu),
One OClock Jump, nastao je iste
godine. Na posljednjim , kao i na
prvim snim kam a, Stuff Smith bio je
u sjajnoj form i: tehniki superioran,
na svoj je sasvim osebujan nain
sklanjao glagol svingati.
Diskografija:
Various (Including Stuff Smith),
The Swinging Small Bands 1
(1937-1939) (MCA - Njemaka)
Stuff Smith & His Onyx Club
Orchestra (C ollectors /-)
Dizzy Gillespie, Dee Gee Days/
The Savoy Sessions (S avoy/-)
Stuff Smith
(Verve/C olum bia - Clef)
Dizzy Gillespie & Stuff Smith
(Verve/HM V)
Stuff Smith, Swingin Stuff
(Em Arcy/Polydor)
Various (Including Stuff Smith),
Violin Summit (Saba/Polydor)
Stuff Smith, One O'clock Jump
(Polydor)
Stuff Smith, Have Violin, Will
Swing (V e rve /-)
Herb Ellis/Stuff Smith, Together
(E p ic/-)
Willie Smith
W illiam McLeish Willie Smith
(roen 1910. u Charlestonu, Juna
Carolina) bio je, bez sum nje, jedan
od istaknutih alt-saksofonista. O bi Lady, Babs (sve na Jimmies Lega
no ga se s Johnnyjem Hodgesom
(->) i Bennyjem arterom svrstava
meu tri vrhunska alt-saksofonista
do pojave C h a rlieja Parkera. Smith,
koji je bio i vrstan klarinetist,
prosjeno je svirao bariton-sakso-
fon, a povrem eno je pjevao na
dopadljiv, iako za b o ra vljiv nain.
Zapoeo je na klarinetu, a dvadese
tih je godina svirao s Boston
Serenadersim a. Pohaao je Case
Technical College i Fisk University,
Nashville. Kao student koleda upo
znao je Jim m ie ja Lunceforda (->)
ijem se orkestru p ridruio dvije
godine kasnije (1929).
Smith je od tada postao jednim od
tem elja Luncefordova orkestra: soli-
rao je na alt-saksofonu i klarinetu,
povrem eno je pjevao i pouzdano,
besprijekorno vodio sekciju sakso
fona. S orkestrom je ostao do 1942,
kada se p ridruio C harlieju Spiva-
ku. S Luncefordom je rea lizira o
bezbrojna proslavljena sola. Njegov
estoki svingerski stil na alt-sakso
fonu, lako prepoznatljiv po im pre
sivno bogatom i jedinstvenom tonu,
ostat e u najboljoj uspomeni po
snim kam a Taint What You Do,
Lunceford Special, Uptown Blues
(sve na Lunceford Special). Rain,
Shake Your Head, Rhapsody Junior
(sve na Rhythm Is Our Business).
Avalon, Me & The Moon (Harlem
Shout), Stratosphere, The Melody
Man, Teasin Tessie Brown (Jim
mies Legacy) i Lonesome Road
(Lunceford Special). Smith je teno i
svingerski svirao klarinet, ali nipo
to tako osebujno kao alt-sakso
fon. Meu njegovim najboljim so li
ma na klarinetu nabrajam o: Rose
Room, Bird Of Paradise, Black &
Tan Fantasy, Rain (sve na Rhythm
Is Our Business). Sophisticated
cy), On The Beach At Bali-Bali
(Harlem Shouts) i Whats Your Story
Morning Glory Glory? (Lunceford
Special). W illie Smith je pisao i
aranm ane za orkestar, ukljuujui
Runnin Wild, Mood Indigo, Rose
Room (sve na Rhythm Is Our
Business) i Sophisticated Lady
(Jimmies Legacy).
Nakon gotovo 12 m jeseci provede
nih sa Spivakom , p rija vio se u
m ornaricu. Nakon d em obilizacije
(1944) p ridruio se orkestru Harryja
Jam esa (-), u kojemu je bio glavna
solistika atrakcija i voa sekcije do
1951 (osim kratkog izbivanja 1947). I
s Jamesom je nastavio svirati
estoko kao i s Luncefordom. Isto
dobno, Sm ithov se klarinet mogao
uti na nizu koncertnih jam sessio-
na (posebno na Jazz At ThePhilhar-
Hezekiah Leroy Gordon Stuff
Smith - svingao je strahovitom ,
nepopustljivom sn a g om ...
monic 194446, Jazz At The Philhar
monic, Vol 2, 1946 i Memorable
Concerts); ova posljednja snimka,
pod form alnim vodstvom Lionela
Hamptona (->), nastala je na kon
certu Just Jazz iz 1947, u organi
zaciji Normana Granza. Smithovo
m uziciranje na nekim koncertim a
JATP-a doim alo se hirovitim , ak i
bizarnim . Mnogo je bolje njegovo
lucidno, energino m uziciranje na
dva studijska jam sessiona Norma
na Granza (Jam Sessions, Nos 2, 3),
na kojim a Sm ithov u biti main-
stream -pristup lako nalazi zajed
niki je zik s mlaim glazbenicim a
poput W ardella Graya (), Stana
Getza (->) i Buddyja De Franca (),
kao i sa suvrem enicim a poput
Counta Basieja (->), H arryja Ediso-
na (-) i artera.
Snim io je relativno malo sam ostal
nih ploa. Na jednom od najuspje
n ijih snim anja, iz kolovoza 1965
(The Best Of Willie Smith/Alto
Saxophonist Supreme) prati ga za
nim ljiv presjek mlaih glazbenika
(Stan Levey, Tommy Gumina, Jim
mie Rowles, ili Johnny Guarnieri
(->), Bill Perkins). Smithov Willies
Blues dokaz je njegova umijea u
tom idiom u. W illie Smith uvijek je
bio koristan na k o n v e n c io n a ln im
snim kam a, to bi, zacijelo, potvrdili
Nat Cole (->) (After Midnight), Gene
Krupa (->) (The Exciting Gene
Krupa) ili producent Granz (Jazz At
The Philharmonic Carnegie Hall
Concert 1952). No, svaki e definitiv
ni pregled Sm ithove karijere bez
sum nje pokazati da su njegovi
najznaajniji doprinosi nastali u
okviru orkestralnog jazza. Osim
duge suradnje s Luncefordom i
Jamesom, ostali zapaeni big band
angam ani bili ^su oni s Dukeom
Ellingtonom (->), s kojim je nastu
pao 1951-1952. kao zamjena za
Hodgesa, i s Billyjem Mayom u
ijem je studijskom orkestru pede
setih i ezdesetih godina redovito
nastupao kao glavni solist i voa
sekcije. Kada je Charlie Barnet (-)
okupio studijski big band da snimi
nove verzije svojih nekadanjih
hitova, W illie Smith bio je prisutan
kao voa sekcije i raspoznatljiv
solist (Big Band 1967). Posljednjih
pet godina ivota proveo je u Los
Angelesu i Las Vegasu, uglav
nom s raznim lokalnim kunim
sastavima.
Nakon posljednje suradnje s Har-
ryjem Jamesom (1963) dugo je bio
bolestan, a umro je 1967. od raka.
Diskografija:
Jimmie Lunceford:
Rhythm Is Our Business
(1934-1935) (MCA - Njemaka)
Harlem Shout (1935-1936)
(MCA - Njemaka)
For Dancers Only (1936-1937)
(MCA - Njemaka)
Blues In The Night (1938-1942)
(MCA - Njemaka)
Jimmies Legacy (1934-1937)
(MCA - Niemaka)
The Last Sparks (1941-1944)
(MCA - Njemaka)
Lunceford Special
(Columbia/CBS - Realm)
Lunceford Special
(Colum bia/Philips)
185

W illie The Lion Smith, m ajstor hariem skog stride -kla vira , utjecao je
na Ellingtona.
Takin Off With Jimmie
(Tax - vedska)
The World Of Duke Ellington
(Colum bia)/
The Duke: Edward Kennedy
Ellington (1899-1974) (CBS)
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (Colum bia)/
The World Of Duke
Ellington, Vol 1 (CBS)
Duke Ellington, The Liberian
Suite/A Tone Parallel To
Harlem
(Colum bia/CBS - Francuska)
Swingin With Harry James
(Joker - Italija)
The Big Band Sound Of Harry
James (Verve)
The Second/Third Big Band
Sound(s) Of Harry James
(Verve)
Various, Jazz At The
Philharmonic, 194446
(-/V erve)
Various, Jazz At The
Philharmonic, 1946, Vol 2
(-/V erve)
Various, Norman Granz Jazz
At The Philharmonic Carnegie
Hall Concert 1952
(Verve/C olum bia - Clef)
Various, Jammin' At Sunset,
Vol 1 (Black Lion/B lack Lion)
Various, Memorable Concerts
(Vogue/Vogue)
Various (Including Louis
Bellson/Willie Smith), All Star
Sessions
186
(C apitol/Louis - Nizozemska)
Various, Jam Sessions, Nos 2, 3
(Verve/C olum bia - Clef)
The Best Of Willie Smith
(GNP - C rescendo)/
Alto Saxophonist Supreme
(London)
Nat King Cole, After Midnight
(C apitol/C apitol - Danska)
Charlie Barnet, Big Band 1967
(Vault/Vocalion)
Willie The
Lion Smith
Roen 1897. punim im enom W illiam
Henry Joseph Bonaparte Bertholoff
Smith, W illie The Lion bio je jedan
od njujorkih pionira koji su rag
tim e p rila go d ili potrebam a jazz-
-klavira i tako in a ugurirali stil poznat
pod nazivom Harlem stride. Har-
lem -klaviristi dvadesetih godina, Ja
mes P. Johnson, W illie The Lion,
Luckey Roberts, Duke Ellington,
Fats W aller, sudjelovali su u klavi-
ristikim dvobojim a, a kreativno su
stasali na tzv. javnim zabavama
(rent parties) i u klubovim a kao Clef
Club, Rhythm Club, The Rock i
Leroys. W illie The Lion, autor niza
finih, im presionistikih m elodija, ta
koer je i uzbudljiv izvoa, s
ritm iki poletnom lijevom rukom i
ivim , bom bastinim scenskim na
stupom (ukljuujui p o lucilindar i
cigaru). Na ploama je nepostojan,
a presjek n ajboljih Sm ithovih ostva
renja ine njegove skladbe Hallelu
jah (A Legend), Tango La Caprice,
Relaxin (Harlem Piano). Contrary
Motion (Jazz Piano - A Musical
Exchange), Portrait Of The Duke -
u iteljev odgovor na hom m age svog
glasovitog uenika Portrait Of The
Lion (Memorial) i kla viristika sura
dnja s Donom Ewellom (Grand
Piano).
M em orial (Vogue). W illie The Lion Smith, jedna od najivopisnijih
lin o sti jazza i jedan od vrhunskih izvoaa.
Diskografija:
A Legend
(M ainstream /Fontana)
Harlem Piano, Willie The Lion
Smith & Luckey Roberts
(Good Tim e Jazz/Good Time
Jazz)
Jazz Piano - A Musical
Exchange
(RCA Victor/RCA Victor)
Memorial (-/V ogue)
Grand Piano, Willie The Lion
Smith & Don Ewell (-177)
Eddie South
Eddie South (roen 1906. u Louisia-
ni, M issouri) od djetinjstva je inten
zivno pohaao satove violine, kako
klasine, tako i jazz-violine. Prvi
put je profesionalno nastupio u
esnaestoj godini u Chicagu, dok je
pohaao Chicago College of Music.
Sa svojim m uzikim obrazovanjem i
uroenom inventivnou South se,
ne bez razloga, obino sm atra
tehniki najsprem nijim ja zz-vio lin i-
stom, pravim virtuozom na svom
podruju. to se toga tie, nije imao
prem ca meu jazz-violinistim a, a
tehnika mu je vjetina dozvoljavala
i najm atovitije uzlete. Moda u
ritm ikom pogledu nije dorastao
Stuffu Smithu (->) ili Joeu Venutiju
(->), ali u njegove svingerske spo
sobnosti nikad nije trebalo po
sum njati.
Nakon koleda svirao je u raznim
ansam blim a, ukljuujui Erskinea
Tatea. Godine 1930. doao je u
Evropu sa svojom grupom Alaba
mians i tada je u Parizu i Budimpe
ti studirao glazbu. Vodio je vlastite
sastave u Chicagu i Kaliforniji,
zatim je nastupao uglavnom kao
pratitelj pjevaa. Ponovno je gosto
vao u Evropi i 1937. nekoliko
ECHOES OF SPRING
HERE COMES THE BAND
RELAXIN'
CONTRARY MOTION
ZIGZAG
12TH STREET RAC
LATE HOURS
PORTRAIT OF THE DUKE
OAROANELLA
LA MADEION
CUTTIN OUT
CHARLESTON
CAROLINA SHOUT
I'M GONNA RIDE
THE REST OF THE WAV
mjeseci svirao u Parizu, a slijedee
godine u Nizozemskoj. Za boravka
u francuskom glavnom gradu sni
mao je s Djangom Reinhardtom (->)
(Django Reinhardt & The American
Jazz Giants/Django & His American
Friends, Vol 2). Na snim anjim a iz
rujna i studenoga 1937. odmah su
se sporazum jeli. I Cant Believe
That Youre In Love With Me,
snim ka s drugog term ina, pokazuje
zauujue inventivnog Southa s
Reinhardtom koji daje estoku rit
miku pratnju (gitarist je na oba
term ina nastupao iskljuivo kao
pratitelj). Eddies Blues prim jerno
svjedoi o njegovim sposobnostima
na tom planu; u svakom pogledu
rije je o m ajstorskoj izvedbi. Di
nah, jo jedna snim ka s prvog
term ina (Eddie South & Stephane
Grappelli), sadri daljnju porciju
izuzetne Southove i G rappellijeve
violine. Na drugom snim anju dvoji
ca su violin ista (iskljuivo uz Rein-
hardtovu pratnju) so lira li i zajedno
im p ro vizira li najprije u swing-in-
terpretaciji, a potom u im proviza
ciji uvodnog stavka Bachova Kon
certa u D-molu; za taj eksperiment
moe se rei da je uspio. Jo je
uspjeniji bio Fiddle Blues (s treeg
term ina, dva dana nakon drugog),
odsviran na konvencionalniji nain
(sve na Eddie South & Stephane
Grappelli).
Po povratku u SAD South je i
nadalje vodio sastave razliite veli
 ine i to je potrajalo slijedea dva
desetljea. etrdesetih godina vo
dio je vlastite radio-em isije; pede
setih godina nastupao je u ikakim
televizijskim em isijam a. Posljednjih
godina ivota bio je bolestan, a
umro je 1962. u Chicagu.
Diskografija:
Various (Including Eddie
South/Django Reinhardt),
Django Reinhardt & The
American Jazz Giants (Prestige}/
Django & His American
Friends, Vol 2 (HMV)
Eddie South & Stephane
Grappelli (-/H M V)
Various (Including Eddie South),
Swing Classics, Vol 1
(1944-4,5) (Polydor)
Muggsy
Spanier
Francis Joseph. Muggsy Spanier
(roen 1906. u Chicagu, Illinois)
nikada se nije hvalio najboljom
tehnikom meu trubaim a i korneti-
stima koji su se pojavili poetkom
dvadesetih godina. Pa ipak, sve do
ezdesetih godina svirao je blistavo
i estoko. Njegovo je m uziciranje u
svim razdobljim a k a rije re odavalo
duboko i trajno potovanje prem a
Kingu O liveru (->) i Louisu Arm -
strongu (-+). Zapoeo je na bubnje
vima, ali je u trinaestoj godini dobio
kornet. Godine 1921. poluprofesio-
nalno je svirao s Elm erom Schoebe-
lom, a dvadesetih godina u nizu
razliitih sastava, to je 1929. ku lm i
niralo ulaskom u orkestar Teda
Lewisa (s Lewisom e ostati do
IJ ie g r a E j
M U OQ SV S P A N I E R 'S
ft
% ' * f i t * i 'H
W : 1J
The Great 16 (RCA Victor) -
najbolja M uggsyjeva snim ka?
1936). Na ploi je d e bitirao 1924. s
grupom Bucktown Five (Muggsy
Spanier 1924-1928); 18-godinji kor-
netist tada se dobro snaao, kao,
uostalom, na brojnim kasnijim sn i
m anjim a iz istog desetljea, u klju
ujui ona s orkestrom Charlesa
Piercea i s grupom Jungle Kings
(naroito je estoko, ritm iki m uzici
rao u skladbi Darktown Strutters
Ball (Muggsy Spanier 1924-1928).
Godine 1930. s Lewisom je gosto
vao u Evropi. Od 1936. do 1938.
svirao je u orkestru Bena Pollacka
(-). Doivio je potpuni fiziki slom
koji se pokazao gotovo fatalnim , pa
je prebaen u Touro Infirm ary, New
Orleans. Kao podsjetnik na taj
dogaaj - i na razdoblje oporavka -
napisao je blues Relaxin At Touro,
koji je s jo petnaest naslova 1939.
snim io sa svojim Ragtim ersim a.
Touro, na kojemu prekrasno koristi
gumenu sordinu, pokazuje njegovu
veliinu u blues-idiom u i vjerojatno
ostaje njegovim najboljim sn im lje
nim solom. Snimke Ragtim ersa
(The Great 16) ubrajaju se meu
najbolje snim ke bijelog dixielanda
uope, a liderovo m uziciranje u
svakom je trenutku im presivno.
O kupljeni u travnju 1939, Ragtim ersi
su potrajali m anje od jedne godine.
Godine 1939-1940. Spanier je tri
m jeseca ponovno suraivao s Lew i
som, a zatim se p ridruio orkestru
Boba Crosbyja (-*) (1940-1941).
Napustio ga je da bi pokrenuo
vlastiti ve liki orkestar (Muggsy Spa
nier) koji je vodio dvije godine
(1941-1943), dok ga nisu onem ogu
ile financijske potekoe. Vodio je
m ale sastave i svirao u tuim
grupam a, a 1944. drugi se put
pridru io Tedu Lewisu. Od 1944. do
1948. uglavnom je vodio male
sastave u njujorkom klubu Nick s,
a do suradnje s Earlom Hinesom
(-) (1951) radio je u drugim veim
am erikim gradovim a. S Hinesom
je, uz povrem ene prekide, ostao do
1959; potkraj te godine i nadalje je
nastupao u raznim krajevim a SAD,
a 1960. i u Njem akoj. Godine 1964.
nastupio je na Newport Jazz Festi
valu, ali ga je bolest uskoro p risilila
da se povue.
Umro je poetkom 1967. u Sausali-
tu, K a lifo rn ija (gdje se nastanio
1957). Meu ostalim istaknutim Spa-
nierovim snim kam a moemo nabro
jiti one s Mound City Blue Blow ersi-
ma (Recordings Made Between
1930 & 1941), s grupom New
O rleans Rhythm Kings (New Or
leans Rhythm Kings 1934-1935) i
Sidneyjem Bechetom (-) (Ragtime
Jazz/Tribute To Bechet). Snim ke to
ih je Spanier rea lizira o s Bechetom,
iskljuivo uz pratnju C arm ena Ma-
strena, gitara i W ellm ana Brauda,
bas, mogu se sm atrati jednako
uspjenim , ako ne i kva litetnijim od
svega to je ostvario u drugim
razd o b ljim a svoje karijere. ak I u
gotovo m irnoj atm osferi koja je
vladala na ta dva snim anja ima
p rikrivene strastvenosti koja daje
* definitivan peat izvrsnom m uzicira
nju dvojice duhaa, a kornet se
divno ispreplie sa sopran-saksofo-
nom i klarinetom . Spanier je n aroi
to im presivan u Sweet Lorraine i
Four Or Five Times. Spanier (i
Bechet) sudjelovali su u brojnim
radio-em isijam a This Is Jazz Ru-
dija Blesha (WOR-Mutual Network)
(This Is Jazz: Muggsy Spanier
i Sidney Bechet & Friends), njegov
je kornet, kao i obino, estoko i
veselo blistao na zadovoljstvo svih
prisutnih.
Diskografija:
Various (Including Bucktown
Five), Bix Beiderbecke & The
Chicago Cornets (Milestone)
Muggsy Spanier 1924-1928
(-/F ountain)
Various (Including Mound City
Blue Blowers), Recordings
Made Between 1930 & 1941
(CBS - Francuska)
New Orleans Rhythm Kings
(1934-1935)
(MCA Coral - Njemaka)
Muggsy Spanier, The Great 16
(RCA Victor/R C A Victor
Francuska)
Sidney Bechet/Muggsy Spanier.
Ragtime Jazz (O lym pic)/
Tribute To Bechet (Ember)
Muggsy Spanier (Ace of Hearts)
A Muggsy Spanier Memorial
(-/S aga)
This Is Jazz: Muggsy Spanier
(Jazzology/-)
The Genius Of Sidney Bechet
(Jazzology/-)
Spontaneous
Music
Ensemble
U avangardi se preesto dogaa da
je recept dokaz kakvoe jestvine:
ukusne teorije, neprobavljiva djela.
Spontaneous Music Ensemble nika
da nije vodio rauna o a pstrakcija
ma, ve o oblicim a, odnosim a i
organskom razvoju glazbene kon
verzacije. Osnovali su ga 1966.
bubnjar John Stevens i alt-saksofo-
nist Trevor Watts, a postava se
esto m ijenjala - Evan Parker,
Kenny W heeler, Paul Rutherford,
Derek Bailey, Dave Holland; no, s
obzirom da je glazba zasnovana na
p rincipim a kolektivnog m uziciranja,
tekstura se nije m ijenjala. Glazba
moe nastati iz kratkog dijaloga
meu instrum entim a, razvija se u
isprekidanim , sfaccafo-upadim a,
rasplam sava se, nabire, ispreplie i
bori sama sa sobom poput ruku u
izom etrikoj vjebi. Promjena je
stalna - kae Stevens, i za cijelo se
nijedna grupa nije do te m jere
oko ristila tijekom glazbene m isli,
niti je do te m jere podredila ego
The Source - do izvora i natrag
(Tangent).
svojih lanova kolektivnom cilju. U
glazbi SME-a nema sola, no an
sambl je ipak privukao solistike
zvijezde poput Stevea Lacyja i
Bobbyja Bradforda (Bobby Bradford
+ SME), a za SME-ova osm ogodi
njeg angam ana u Little Theatre
Clubu s njim su suraivali avangar-
disti poput Dona Cherryja, Rashieda
A lija i Hana Benninka. Ova engle
ska grupa najbolja je kolektivna
free-grupa na svijetu, a njen opus
svjedoi o sustavnom razvoju (Chal
lenge, Karyobin, Oliv, The Source,
Birds Of A Feather, So What Do You
Think i Face To Face). Grupa A m a l
gam Trevora Wattsa, s Johnom
Stevensom na bubnjevim a i raz
liitim basistima, predstavlja ih u
konvencionalnijem izdanju, kao za
d ivlju ju e inventivne svingere (Pra
yer For Peace, Amalgam Play
Blackwell & Higgins i Innovation).
Stevens i Watts trenutno vode jazz-
-rock grupu Away i novu verziju
Amalgama.
Diskografija:
Challenge (-/E yem ark)
Karyobin (-/Island)
Oliv (-/M a rm a la d e)
The Source (-/Tangent)
Birds Of A Feather (BYG/BYG)
So What Do You Think
(-/Tangent)
Face To Face (Emanem/Emanem)
Amalgam:
Prayer For Peace
(-/T ransatlantic)
Play Blackwell & Higgins
(-/A Records)
Innovation (-/Tangent)
Jess Stacy
Jess A lexandria Stacy (roen 1904.
u Cape G irardeau, M issouri) nikada
nije bio priznat u onoj m jeri, u kojoj
njegov klaviristiki talent to zaslu
uje. Stacyjev uredan, m elodijski i
ritm iki nain sviranja izbjegavao je
spektakularnost ili klaviristiku piro-
tehniku. Pokazujui tragove stila to
ga je inaugurirao James P. Johnson
(->), Stacy je inae originalan, a
njegov je samozatajan pristup klavi
ru preesto rezultirao ignoriranjem .
Samouk glazbenik, Stacy je svoje
dobno svirao klavir na jednom
parobrodu. Potkraj dvadesetih godi
na radio je uglavnom u Chicagu i
svirao s m nogim poznatim glazbeni
cim a koji su ivje li ili gostovali u
tom gradu. Kada se 1935, na
preporuku Johna Hammonda, p ri
druio orkestru Bennyja Goodmana
(-), jo je ivio u Chicagu.
U Chicagu je s Israelom Crosby
jem (-) i Geneom Krupom (->)
sudjelovao na zapaeno uspjelom
snim anju koje je rezultiralo odli
nim m uziciranjem u njegovoj temi
Barrelhouse (World Is Waiting For
The Sunrise) i u lijepo zamiljenom
homm ageu Bixu Beiderbeckeu (->),
u form i potpourrija skladbi Flashes i
In The Dark (sve na Swing Classics,
1935/Jazz In The Thirties). Tri dana
kasnije Stacy je snim ao sa septe-
tom Goodm anovih suradnika pod
Krupinim vodstvom i ponovno de
m onstrirao svoje mirno, svjee mu
zicira n je koje ga je uinilo savre
nim klaviristom orkestra Kralja
swinga sve do 1939 (Benny Good
man, Vols 4-10). Osim na kom erci
ja ln im snim kam a Stacy je valjano
svirao i na stotinam a koncertnih
nastupa koje je orkestar odrao za
vrijem e njegova boravka, ukljuuju
i i nastupe u drugom nizu radio-
-em isija Cam el Caravan CBS-a
(Kings Of Swing i The Big Band
Sound Of Benny Goodman). Moda
je n ajim presivniji pojedinani p ri
m jer Stacyjeva m uziciranja s Good-
manom nastao na glasovitom 1938
Carnegie Hall Jazz Concertu. Osim
uobiajeno kvalitetne svirke u okvi
ru orkestra i odlinog sola u One
Oclock Jumpu, odsvirao je pet
gotovo im presionistikih korusa u
skladbi Sing, Sing, Sing koji su se -
u totalnoj suprotnosti s prethodnim
estokim solim a - pokazali jednim
187
 od vrhunaca veeri. Potkraj tride se
tih godina Stacy je u vie navrata
sudjelovao i na legendarnim snim a
njim a to ih je organizirao njegov
kolega iz Goodmanova ansambla,
Lionel Hampton (The Complete Lio
nel Hampton/Lionel Hamptons Best
Records, Vols 1, 5, 6). Njegovo se
prisustvo osjetilo i na snim anjim a
jo jednog Stacyjevog suradnika iz
Goodmanovih dana, Harryja Jame-
sa (Harry James & His Orchestra
1936-1938). Stacy se predstavio u
jednom od svojih najtenijih izdanja
pod supervizijom Eddieja Condona
(->), tek nekoliko sati nakon koncer
ta u Carnegie Hallu s Goodmanom.
Njegov doprinos dvjem a duim iz
vedbama okupljene grupe, posebno
Carnegie Dragu, bio je m ajstorski
(Jam Sessions At Commodore).
etrdesetih godina esto je su ra i
vao s Condonom na ploama (Jam
Sessions At Commodore) i u Condo-
novoj koncertnoj se riji 1944-1945
(Eddie Condon & His All Stars, Vols
7, 8).
Napustivi Goodmana, vratio se u
Missouri. Zatim se pridruio Bobu
Crosbyju (-) (1939^1942) (South
Rampart Street Parade), a napustio
ga je da bi ponovno preuzeo ulogu
klavirista u orkestru Bennyja Good
mana s kojim je ostao do 1944 (u
tom razdoblju oenio se pjevaicom
Lee W iley (->). Godine 1944-1945.
svirao je s Tom m yjem Dorseyjem
(->), a napustio ga je kako bi
osnovao vlastitu grupu koja se
rasform irala poetkom 1946. U slije
dio je ponovni susret s Goodmanom
(1946-1947), pokuaj voenja vla sti
tog orkestra (1947-1948) i zatim
suradnja s B illyjem Butterfieldom
(-) Od tada je djelovao kao so list i
voa vlastitih malih grupa, iako
se 1959-1960. ponovno udruio s
Goodmanom. Poetkom 1951. sn i
mio je osam naslova s kvartetom
(Ralph Sutton & Jess Stacy) i pruio
daljnji dokaz svog talenta. Njego
va sola u skladbam a Fascinating
Rhythm, You Took Advantage Of Me
i If I Could Be With You pokazuju
m anji utjecaj Jamesa P. Johnsona,
a vei Earla Hinesa (->); taj aspekt
Stacyjeva stila postao je o itiji od
poetka etrdesetih godina. Pa ipak,
u individualnost Jessa Stacyja ne
treba sum njati, a u to nas uvjerava
njegovo sviranje na snim ci Tribute
To Benny Goodman, rea lizira n o j
sredinom pedesetih godina. Novija
snimka (Jess Stacy Still Swings)
savren je saetak neprekidne
um jetnosti Jessa Stacyja, potcije-
njenog klavirista iz M issourija.
Diskografija:
Various (Including Jess Stacy/
Benny Goodman), Swing
Classics, 1935 (Prestige)/
Jazz In The Thirties
(World Records)
Benny Goodman, Vols 4-10
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Benny
Goodman), Kings Of Swing
(-/V erve)
The Big Band Sound Of Benny
Goodman (-/V erve)
Various, 1938 Carnegie Hall
Jazz Concert (Columbia/CBS)
The Complete Lionel Hampton
(B luebird)/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 1, 5, 6
(RCA Victor - Francuska)
Harry James & His Orchestra
1936-1938 (The Old M aste rs/-)
188
Eddie Condon, Jam Sessions At m ogunosti za so la , a kada bi se Ellington 1943-1946, ukljuujui
Commodore u p u s tili u p rija te ljs k o , a li e sto ko Hayfoot Strawfoot, Blue Serge, Bu
(Decca/Ace of Hearts) n a d m e ta n je , glazbene is k re z a is ta gle Breaks i Between The Devil &
Eddie Condon & His All Stars, bi frc a le - kao to p o k a z u je n e ko liko The Deep Blue Sea. Stewart je
Vols 7, 8 (Jazum /-) verzija uzbudljivih d u e ta u skladbi naglaeno dolazio do izraaja na
Bob Crosby, South Rampart Tootin' Through The Roof od Kojih nekoliko klasinih snimki s malim
Street Parade (-/M C A ) se najbolje vjerojatno nalaze na sastavim a raznih elingtonijanaca,
(Ralph Sutton) & Jess Stacy album im a The Ellington Era, ukljuujui Mobile Bay Blues, Lin
(Brunsw ick/A ce of Hearts) 1927-1940, Vol 2 i Duke Ellington/AII ger Awhile, My Sunday Girl, Without
Jess Stacy, Tribute of Benny That Jazz: Duke Ellington. A Song (sve na The Works Of Duke
Goodman (Atlantic/London) Kada je W illiam s napustio E llingto Ellington, Vol 13) Some Saturday,
Jess Stacy Still Swings na i priao Bennyju Goodmanu (->), Subtle Slough (kasnije poznatija
(C h iaroscuro/-) pa do dolaska njegove zamjene, pod imenom Just Squeeze Me),
Raya Nancea (-), Stewart je snosio Poor Bubber i Menelik - The Lion Of
odgovornost za najvei broj truba Judah (sve na The Works Of Duke
kih sola i taj je zadatak obavio Ellington, Vol 16). Posljednji naslov
hvalevrijednom odlunou i im pre p rim je r je Stewartove specijalnosti,
Jeremy Steig sivnim rezultatim a. Koliko je uivao tzv. priajue trube koja je jedne
u tom izazovu moe se ocijeniti po fa scin ira la a druge uasavala.
albumu The Duke, 1940, snim ljenom Stewart se afirm irao kao vrhunski
Odlian tehniar, flautist Jerem y na jednom plesnom nastupu u solist s Fletcherom Hendersonom
Steig uinio je sreditem svoje S jevernoj Dakoti, na kojemu je (->), s kojim je im presivno solirao u
estetike prepuhavanja po uzoru Stewart izveo niz blistavih sola u The Stampede (The Fletcher Hen
na Rolanda Kirka (->). Potkraj irokom spektru em ocija, raspolo derson Story, Vol 1), Feeling Good,
ezdesetih godina vodio je jednu od enja, tem pa itd. Tu je p rijetea Old Black Joe Blues (Vol 2), Wang
prvih jazz-rock skupina Jerem y & izvedba The Mooche u kojoj ?:adi- Wang Blues, Sugar Foot Stomp i
The Satyrs. vljujua Stewartova growl-truba Singin The Blues (Vol 3). Najzani
snano zavija; vesela Rumpus In m ljivija meu njim a je izvedba
Diskografija: Richmond, u kojoj je Stewart preu Singin The Blues je r oito pokazuje
This Is (S o lid /-) zeo o riginalnu W illiam sovu solisti- Stewartov afinitet prema poznatijem
Temple Of Birth (C olum bia/-) ku ulogu; lirska Warm Valley i solu Bixa Beiderbeckea (->) u istoj
Wayfaring Stranger strastvena Harlem Airshaft. Ostale temi. Stewart je izmeu 1926. i 1933.
(Blue N ote/Blue Note) izvanredne Stewartove izvedbe s u vie navrata svirao s Henderso
Ellingtonom ukljuuju Morning Glo nom. Prije toga nastupao je u
ry (autora Stewarta i Ellingtona) nekoliko nepoznatih sastava i na
(The Works Of Duke Ellington, Vol brodovim a koji su saobraali Poto-
9), Portrait Of Bert Williams, Conga macom.
Brava, Dusk (sve na The Works Of U New York je prvi put doao 1921.
John Stevens Duke Ellington, Vol 10), John a vratio se 1925. radi suradnje s
Hardys Wife (The Works Of Duke Elmerom Snowdenom, Horaceom
Spontaneous Ellington, Vols 14, 1 5 - d vije ra zlii Hendersonom (->) i drugim a. Svirao
te verzije). In A Sentimental Mood je s M cKinneyjevim Cotton Pickersi-
Music Ensemble (The Complete Duke Ellington, Vol ma (1931) i s Luisom Russellom
6), te niz sola na album u Duke (1934), a u New Yorku je vie od
Rex Stewart - potuventiini efekti i estoko sviranje uin ili su ga
Rex Stewart pravim osobenjakom korneta.
U svom najboljem izdanju Rex
W illiam Stewart (roen 1907. u
Philadelphiji, Pennsylvania) bio je
jedan od najim pre sivn ijih i najeks-
p resivnijih trubaa i kornetista koji
su se do sada ja v ili u jazzu. Stekao
je im presivan ugled kao prom inen
tan solist u orkestru Dukea E llingto
na (-) od 1934. do 1945, u svakako
n ajproduktivnijem i najpoticajnijem
okviru za njegov talent. Stewart se s
Ellingtonom predstavio kao korne-
tist ogrom ne energije i totalno
individualnog stila - sposoban da s
jednakom lakoom i vjetinom iska
zuje hum or i patos. Najkarakteristi-
nije o b ilje je njegova stila bila je
sposobnost da stvori trenutno pre
p oznatljiv tonski efekt pritiskom
ventila svog instrum enta samo do
polovice (drugi su trubai pokuali
oponaati taj efekt, ali samo je
Clarku T erryju (-) uspjelo dosei
origina ln o st pristupa koji je Stewart
s totalnim uspjehom inaugurirao).
Nigdje kao s Ellingtonom Stewart ne
zvui tako strastveno i zadovoljava
jue, niti je igdje postigao visine
kao, prim je rice , u Boy Meets Horn,
na jp rije u studijskoj verziji (The
Ellington Era, 1927-1940, Vol 1), a
zatim u zauujuoj koncertnoj iz
vedbi (The Duke 1940). Razdoblje
kada se Stewartov kornet nadmetao
s trubom kolege C ootieja W illiam sa
(->) - 1934-1940 - bilo je u glaz
benom pogledu vie nego produk
tivno za Stewarta i za Ellingtona.
O bojica glazbenika im ali su jednake
 godinu dana vodio ak i vlastiti
veliki orkestar (1933-1934). Nakon
odlaska iz Ellingtonova orkestra
vodio je nekoliko malih sastava i
gostovao u tuima, ukljuujui stal
nu suradnju s ansam blim a Eddieja
Condona (-*). Kada se potkraj
pedesetih godina nastanio u Kalifor-
niji, radio je na radio-stanicam a kao
disk-dokej i poeo je redovito
pisati za razne jazz-asopise. ez
desetih godina sporadino je nastu
pao - ukljuujui dva gostovanja u
Evropi - uglavnom kao gost-solist
na jazz-festivalim a i posebnim kon
certima. Njegovo vjerojatno najbo
lje diskografsko ostvarenje izvan
Ellingtonovih redova nastalo je ka
da se udruio s bivim kolegam a iz
velikih orkestara, Colem anom Haw-
kinsom (*), Cootiejem W illiam som
(->) i drugim a, na totalno zadovolja
vajuem albumu The Big Challenge.
Kao i neki drugi bivi elingtonijan-
ci ponekad je, izvan Ellingtonova
okvira, teko odravao dosljednost
izvedbe. O bjavljen 1960, The Rex
Stewart Memorial Album sadri
mnogo odlinog m uziciranja iz raz
doblja nakon Ellingtona, ali ima
trenutaka kada njegova sola naginju
povrnosti i nekreativnosti, a njego
vo pjevanje i sviranje kazua jo je
slabije. Mnogo stvarnija predodba
o pravom Rexu Stewartu
1934-1939, u drutvu brojnih E llin g
tonovih suradnika, moe se nai na
albumu Rex Stewart Memorial.
Umro je u rujnu 1967.
Diskografija:
Luis Russell & His Louisiana
Swing Orchestra (C o lu m b ia /-)
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson Story,
Vols 1, 2, 3 (CBS)
The Complete Duke Ellington,
Vols 6, 7 (CBS - Francuska)
Duke Ellington, The Ellington
Era, 1927-1940, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Duke Ellington (Trip)/
All That Jazz: Duke Ellington
(DJM)
If Dreams Come True: Duke
Ellington - Cotton Club, 1938,
Vol 1 (Jazz Archives)
The Works Of Duke Vols 9-17
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, Black, Brown &
Beige (Ariston - Italija)
Duke Ellington 1943-1946
(Jazz Society/Jazz Society)
Django Reinhardt, Django & His
American Friends, Vol 2
(-/H M V)
Various (Including Rex
Stewart/Cootie Williams), The
Big Challenge
(Jazztone/Concert Hall)
Various, The Big Reunion
(Jazztone/-)
Rex Stewart Memorial
(-/C B S - Realm)
The Rex Stewart Memorial
Album (P restige/-)
Sonny Stitt
Roen 1924. u Bostonu, saksofonist
Sonny Stitt im ao je nesreu da se
pojavio sa zvukom i stilom nalik
Parkerovom ; za razliku od im ita to
ra, naime, Stitt se razvijao nezavi
sno. Da bi izbjegao usporedbe s
Parkerom, u jednom razdoblju na
kon 1949. preao je na tenor-
-saksofon; u stvari s jednakom
lakoom svira alt, te n or i bariton-
-saksofon. Poput veine glazbenika
iz svoje generacije, Stitt je nastupao
u velikim orkestrim a Tinyja Brad-
shava, B illyja Eckstinea i Dizzyja
G illespieja, a so lira na snim kam a
G illespiejeve m ale grupe iz 1946,
Oo Bop ShBam i Thats Earl,
Brother (In The Beginning). Moe
ga se uti na sva tri saksofona na
kom pilaciji snim ki njegovih m alih
grupa iz 1949-1951, sa suradnicim a
poput Buda Powella, Johna Lewisa,
Jay Jay Johnsona, Genea Am m on-
sa, Maxa Roacha i Arta Blakeyja.
iz
In Walked Sonny (Sonet): sijeda
kosa, m ladenaka energija.
S titt grize na svim izvedbam a to
rezu ltira njegovim vjerojatno najbo
ljim m uziciranjem , od poletnog Ali
Gods Chillun Got Rhythm, do je d in
stvenih zvunih kom binacija u After
noon In Paris (Genesis).
Prva ploa zapoinje neoekiva
nom suradnjom Stitta i Roya Eldrid-
gea i obojica estoko navaljuju na
b lues-repertoar (Sittin In). Drugi
album iz te kolekcije sadri m uzici
ranje Stitta i Oscara Petersona (-),
s odlinim Stittovim solim a na
tenor-saksofonu u skladbam a Mo
ten Swing, Blues For Pres, Sweets,
Ben & All The Other Funky Ones i
Easy Does It. Susret s jo jednim
tenor-saksofonistom , Sonnyjem Rol-
linsom, ukazuje na njihove razlike:
R ollins je analitian i odvaan, Stitt
elastian u tradicionalnom okviru
(Sonny Side Up).
U posljednja dva desetljea snim io
je gom ilu albuma, a najbolji su oni u
drutvu suvrem enika poput Genea
Am m onsa (Soul Summit, Together
Again For The Last Time) i Messen-
gersa A rta Blakeyja (In Walked
Sonny), dok je na albumu iz 1967.
ponovno suraivao s bop-velikani-
ma Howardom McGheejem i Kenny-
jem Clarkeom (Night Work). Sedam
desetih godina nastupao je s gru
pom Giants of Jazz, u drutvu
G illespieja, Monka, Blakeyja i Ala
McKibbona.
Diskografija:
Dizzy Gillespie, In The
Beginning (Prestige/Prestige)
Genesis (Prestige/Prestige)
Sittin In (Verve/Verve)
Sonny Stitt-Gene Ammons,
Soul Summitt
(P restige/T ransatlantic)
Sonny Stitt - Gene Ammons,
Together Again For The Last
Time (P restig e /-)
Sonny Stitt, Art Blakey, In
Walked Sonny (Sonet/Sonet)
Sonny Stitt, a lt i tenor-saksofonist, povrem eno baritonist. Vjeran
uenik C harlieja Parkera.
Night Work
(Black Lion/B lack Lion)
The Bop Session (Sonet/Sonet)
Billy Strayhorn
Jo kao tin e jd e r B illy Strayhorn
(roen 1915. u Daytonu, Ohio) bio je
m anje-vie potpuno zreo im presio-
nistiki skladatelj, orkestrator, pisac
tekstova i klavirist. Kao mladi,
Strayhorn je pokazivao zapaenu
rafiniranost i zrelost u pisanju
kompleksne m elodije i inteligentnog
teksta za pjesm e poput Lush Life
(jedna od najboljih njegovih pjesa
ma - sn im ili su je mnogi vrhunski
izvoai poput Stana Getza (->), Nat
King Colea (>), Elle Fitzgerald (->).
Strayhorn (poznat pod nadim cim a
Swee' Pea ili Strays) svirao je
klasinu glazbu u kolskom orkestru
u Pittsburghu, nakon pohaanja
p rivatnih satova.
Godine 1938. ponudio je svoje
skladbe Ellingtonu (->) koji je bio
im presioniran: Something Tq Live
For s vokalim a Jean Eldridge i sa
Strayhornom na klaviru prva je
Strayhornova skladba koju je E llin g
ton snim io (The Ellington Era,
1927-1940, Vol 2) i tada je ve
uvrten u Ellingtonovu ekipu. U njoj
e ostati do svoje sm rti, 29 godina
kasnije. Od 1937. Strayhorn je
postao najp risn ijim Ellingtonovim
suradnikom , nerazdvojnim p ratite
ljem i prija te ljem (jednim od rijetkih
Ellingtonovih intim usa) i drugim
klaviristom - sam ili u duetu s
Ellingtonom - u velikom orkestru i u
m alim sastavim a. Kao kla virist
Strayhorn je bio najpoznatiji po
osjeajnim pratnjam a; kao solist
svirao je te d ljivo i ekonom ino, ali
ne osobito originalno. Ipak, bilo je
stanovite slinosti u pristupu klaviru
izmeu Ellingtona i Strayhorna, no
jo je naglaenija njihova bliskost u
skladateljskom radu. Kada su oboji
ca suraivali na jednom projektu,
teko se sa sigurnou moglo
ustvrditi koji je od njih napisao
odreeni dio, gdje je jedan zavrio
a drugi zapoeo (npr. Such Sweet
Thunder, Toot Suite (Ellington Jazz
Party), A Drum Is A Woman, The Far
East Suite, The Queens Suite (The
Ellington Suites) i Suite Thursday).
Sam Strayhorn napisao je temu
Take The A Train koja e, nakon
prvih snim ki (The Works Of Duke
Ellington, Vols 14, 15), postati naj
trajnijom Ellingtonovom himnom.
Ostala Strayhornova ostvarenja ko
ja su postala dijelom Ellingtonova
repertoara: Im Checking Out, Good
bye - solistika toka za pjevaicu
Ivie Anderson (-) (The Ellington
Era, 1927-1940, Vol 2), Daydream -
prvi put snim ljena s Ellingtonovom
m alom grupom, 1940 (The Works Of
Duke Ellington, Vol 12), Rock Skip-
pin' At The Blue Note (The World Of
Duke Ellington, Vol 3/The World Of
Duke Ellington Vol 2), Johnny Come
Lately (The Works Of Duke, Vol 18) i
Passin' Flower, Raincheck, Clemen
tine, Chelsea Bridge, Love Like This
Cant Last, After All (sve na The
Works Of Duke Ellington, Vol 17).
Skladba Chelsea Bridge, koja je u
pozitivnom sm islu usporeivana s
Ravelovom Valse Nobles Et Senti-
mentales, pouzdano otkriva jedno
od prvih Strayhornovih nadahnua.
Izvan Ellingtonova okvira Strayhor-
nov diskografski opus nije bio
bogat. Najbolja je snimka iz 1959
(Cue For Saxophone) sa Strayhor-
novim skladbam a i aranm anima
koja je rezultirala obiljem izvanred
ne glazbe sa strane seksteta to su
ga sainjavali Johnny Hodges (-)
(za kojega je Strayhorn u mnogo
189

B illy Strayhorn, Dukeov alter ego i njegova desna ruka - skladatelj,
araner, p rija te lj - od 1939. do 1967.
navrata pisao i svirao klavir), Ha
rold Baker (->), sam Strayhorn i
drugi. Strayhorn je snim io i nekoliko
klaviristikih dueta s Ellingtonom , a
najbolji su uglavnom sluajno ra
sporeeni meu 12 snim ki na albu
mu The Golden Duke; etiri snim ke
predstavljaju m ajstorsko sviranje
ela Oscara Pettiforda, tadanjeg
Ellingtonovog basiste. Ostali album i
koji podsjeaju na Strayhornovu
glazbenu osjeajnost i tenost su
Everybody Knows Johnny Hodges,
Ella At Dukes Place Elle Fitzgerald
(->) Hodgesov The Jeep Is Jumpin i
...A n d His Mother Called Him Bill.
Ovaj posljednji album duboko je
nadahnut hom m age Ellingtona i
njegovog tadanjeg (1967) orkestra,
neposredno nakon Strayhornove
sm rti. Nije moglo biti potresnije
poasti B illyju Strayhornu od so li
stike Ellingtonove izvedbe Stray
hornove skladbe Sweet Lotus Blos
som, snim ljene nakon slubenog
zavretka term ina.
Diskografija:
Duke Ellington, The Ellington
Era, 1927-1940, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Duke Ellington, The Works Of
Duke Vols 12-20
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, The Golden
Duke (Prestige/Prestige)
The World Of Duke Ellington,
Vol 3 (Colum bia)/
190
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (CBS)
Duke Ellington & The
Ellingtonians (Vogue Francuska)
Duke Ellington, Such Sweet
Thunder (Colum bia/CBS - Realm)
Duke Ellington, Ellington Jazz
Party (Colum bia/Philips)
Duke Ellington, A Drum Is A
Woman (C olum bia/Philips)
Duke Ellington (Peer Gynt
Suites, Nos 1 & 2)1 Suite
Thursday (Columbia/CBS)
Duke Ellington, The Far East
Suite (RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellington, The Ellington
Suites (Pablo/Pablo)
Everybody Knows Johnny
Hodges (Im pulse/Im pulse)
Ella Fitzgerald, Ella At Dukes
Place (Verve/Verve)
Billy Strayhorn, Cue For
Saxophone (M aster Jazz
R ecordings/Vocal ion)
Duke E llington... And His
Mother Called Him Bill
(RCA Victor/RCA Victor)
Joe Sullivan
Joe Sullivan (pravo ime Dennis
Patrick Terenqe Joseph O 'Sullivan
roen 1906. u Chicagu, Illinois),
jedan je od prvih bije lih klavirista
koji je u potpunosti svladao dina no vratio u New York gdje se
mino dvoruno sviranje klavira po p ridruio orkestru Boba Crosbyja u
uzoru na velike crnake klaviriste kojemu je ostao gotovo est mjeseci
poput Fatsa W allera (->), W illieja (1936).
The Lion Sm itha (->), Luckyja U prosincu 1936. Sullivanova je
Robertsa i Earla Hinesa (->). Sulli- ka rije ra gotovo godinu dana preki
vanovo m uziciranje, iako neka vrst nuta zbog lijeenja u sanatoriju -
kom pilacije stilova njegovih najva posljedica kom plikacije na pluima.
nijih uzora, zaudo je im alo sam o Diskografskom radu vratio se s
svojnosti. V jerojatno je najbolje Bingom Crosbyjem (1939), a sredi
svirao bez pratnje, ali se dobro nom iste godine vratio se i orkestru
snalazio u svim jazz-situacijam a, Boba Crosbyja (Big Noise From
naroito u dinam inim malim sasta Winnetka). Ovaj drugi angaman
vim a. Njegovoj vrsnoj tehnici ne nije potrajao dugo; snim ao je zatim
sum njivo je pridonio studij na s Eddiejem Condonom (Chicago
Chicago Conservatory of Music. Jazz) i zapoeo vrlo uspjean an
Godine 1923, u sedam naestoj godini gaman u klubu Cafe Society s
ivota, vodio je vlastiti sastav u izvanrednim , precizno uigranim an
Point Resortu, Indiana, nakon ega samblom u kojemu su nastupali
je godinu i pol radio u varijeteu. trom bonist Benny Morton (-) i dva
Godine 1920. prisno se, privatno i klarinetista, Danny Polo i Edmond
na glazbenom planu, povezao s Hall (->). U veljai 1940. grupa je
ikakim krugom - Bud Freeman re a lizira la odline snimke (Cafe
(-*), Muggsy Spanier (->), Gene Society Swing & The Boogie Woogie
Krupa (-) i Eddie Condon (->) - 1938-1940) s Joeom Turnerom (-)
kao i s ikakim kom ercijalnim koji je uz totalno prim jerenu Sulliva-
plesnim orkestrim a. Sudjelovao je u novu pratnju uzbuujue zapjevao u
mnogim radio-em isijam a ikakih skladbam a I Cant Give You Anyt
stanica. U Chicagu je snim ao s hing But Love i Low Down Dirty
grupom Chicagoans M cKenzieja i Shame. Grupa je nastupala u klubo
Condona (-), a u New Yorku s vim a Nicks (1940) i Famous Door
Miffom M oleom (-) i njegovim (1940-1941), zatim se Sullivan s
Little M olersim a (1928) (That Todd triom vratio u Cafe Society, da bi
lin Town - Chicago 1926-1928), dvije godine proveo u Kaliforniji
odlino se prilagodivi drutvu gla (1943-1945). U Chicagu je svirao u
zbenika poput Franka Teschemac- duetu s Meadeom Lux Lewisom
hera (-), Buda Freemana, Jim m yja (->), redovito je nastupao u Eddie
M cPartlanda i M olea. Godine 1928. Condons Clubu (1946-1947), zatim
u Chicagu je takoer snim ao s se skrasio na Zapadnoj obali.
grupom Jungle Kings (ista kao i G odine 1952. kratko je nastupao
Chicagoans, samo to Muggsy Spa kao lan grupe All Stars Louisa
nier zam jenjuje M cPartlanda, a Arm stronga. Sullivan je snimao s
Mezz M ezzrow Freemana) (Muggsy Arm strongom jo 1929. (V.S.O.P.
Spanier 1924-1928), pokazujui ko li (Very Special Old Phonography,
ko je bio dobar kao kla virist grupe. 1928-1930), Vols 5 & 6). Vei dio
Na snim ci s Condonom iz veljae pedesetih godina ipak je proivio u
slijedee godine - pod kolektivnim K a lifo rn iji kao solo-klavirist, najvie
im enom Eddie's Hot Shots - S u lli u San Franciscu. Nastupio je na
van svira nadahnut solo u skladbi M onterey Jazz Festivalu 1963, ali se
Thats A Serious Thing, iako prodo slijedee godine na Newport Jazz
ran Condonov bendo nipoto ne Festivalu ozbiljno razbolio. Opora
zasjenjuje njegovu odlinu svirku u vljen, vratio se na Zapadnu obalu i
okviru grupe u izvedbi Im Gonna ponovno prihvatio solistike nastu
Stomp, Mr. Henry Lee (Prince Of pe. Godine 1961. snim ao je u New
The Bones). Iste je godine snim ao s Yorku s Jackom Teagardenom,
grupom Louisiana Rhythm Kings Condonom, Krupom i drugim starim
(Jack Teagarden Classics), ukljuu p rija te ljim a (Chicago & All That
jui glasovitu verziju Basin Street Jazz!), pokazavi u skladbama Chi
Bluesa (JT) koja sadri neuspore na Boy i Chicago sav svoj nekada
div Teagardenov vokal i jednosta nji ar i vjetinu.
van Sullivanov klavir. Godine 1929. U drugoj polovici ezdesetih godi
svirao je s Redom Nicholsom (-) na nastupio je na nekoliko angama
zatim s raznim drugim ansam blim a na: godine 1970. ponovno se ozbiljno
(ak i s pjevaem Russom Colom- razbolio, a umro je slijedee godi
bom, 1932), a 1933. snim ao je s ne. Ostaje u svijetloj uspomeni
Joem Venutijem (->) i njegovim glazbenika i poklonika kao klavi
sastavom Blue Six, m jesec dana rist koji, usprkos nedvojbenom ta
nakon to je rea lizira o etiri izvan lentu, nikada nije dosegao status
redne solo izvedbe (sve na Swing to ga je, po ocjeni veine, tako
Classics 1935/Jazz In The Thirties). oito zasluio.
Ta sola jo se s pravom sm atraju
savrenim p rim je rim a S ullivanova Diskografija:
m uziciranja i pokazuju da je, i Various, That Toodlin Town -
pored punokrvnog pristupa, raspo Chicago (1926-1928)
lagao zavidnom finoom udara i (-/P arlophone)
koritenja dinam ike. Rije je o Muggsy Spanier 1924-1928
duboko nadahnutom Gin Mill Blues, (-/F ountain)
0 prponoj izvedbi Little Rock Jack Teagarden, Vol 2 (1928-
Getaway, fino izgraenoj Onyx 1957), Prince Of The Bone
Bringdown i veseloj Honeysuckle (RCA Victor - Francuska)
Rose (kojom Sullivan odaje poast Jack Teagarden Classics
Fatsu W alleru, iako ga ne kopira). (Fam ily - Italija)
Bringdown je podsjetnik na so listi Jack Teagarden, J.T.
ki angam an u glasovitom istoim e (Ace of Hearts)
nom klubu u 52. ulici, nakon kojega Louis Armstrong, V.S.O.P.
je Sullivan otiao na Zapadnu obalu (Very Special Old
1 svirao u studijskom orkestru Geor Phonography, 1928-1930), Vols 5
gea Stol la, a u vie navrata i s 6 (CBS - Francuska)
Bingom Crosbyjem (-). Nastavio je Various (Including Miff Mole),
snim ati jazz-ploe, da bi se ponov Chicago Jazz (1927-1928)
 (Odeon - Italija)
Various (Including Joe Sullivan/
Joe Venuti), Swing Classics,
1935 (Prestige)/
Jazz In The Thirties
(World Records)
Various (Including Eddie
Condon), Chicago Jazz
(Decca/Coral)
Various (Including Joe Sullivan),
Cafe Society Swing & The
Boogie Woogie (1938-1940)
(Swingfan - Njemaka)
Bob Crosby, Big Noise From
Winnetka (MCA)
Joe Sullivan, Piano
(Folkways/-)
Joe Sullivan, New Solos By An
Old Master (R ive rsid e /-)
Eddie Condon, Chicago & All
That Jazz (-/V erve)
Coleman Hawkins/Roy
Eldridge, Hawk & Roy
(Phoenix/-)
Maxine
Sullivan
Pjevaica zapaeno istog, neistro-
enog glasa, M axine Sullivan (roe
na pravim im enom M arietta W il
liams) zapoela je karijeru ' poe
tkom tridesetih godina na raio-
-stanicama u Pittsburghu (roena je
1911. u Homesteadu, Pittsburgh), a
zatim je upoznala efa orkestra,
klavirista i skladatelja Claudea
Thornhilla (-). Thornhill je bio
producent na njenom diskograf
skom debiju, koristei pritom vlastiti
orkestar. A firm ira la se odlinim
pjevanjem u njujorkom Onyx Clu
bu, u kojemu je nastupala s glazbe
nicim a poput Johna K irbyja (->),
Frankieja Newtona (-), Petea
Browna (-) i Bustera B aileyja (-).
Ove i jo dvojicu glazbenika Thorn
hill je 1937. odveo u studio da
rea lizira ju niz snim ki na kojim a su
pjevaica i orkestar prekrasno sura
ivali. Tada - kao i danas - dolo je
do izraaja prekrasno suptilno frazi-
ranje i za divljujui osjeaj za ritam
Sullivanove, a oita iskrenost i
senzitivnost u in terpretaciji teksta
uinili su je od samog poetka
ka rije re izvanrednom pjevaicom .
M oglo se lako shvatiti zato je i
kako, na planu tim bra i ritma,
utjecala na Ellu Fitzgerald (->).
Meu snim kam a koje su nastale u
kolovozu 1937. s glazbenicim a iz
Onyx Cluba, dvije su bile tra d icio
nalne kotske teme, Loch Lomond i
Annie Laurie, iz klupskog repertoa
ra. Snim ka Loch Lomond postala je
prvim znaajnim hitom Sullivanove
(Frankie Newton At The Onyx Club) i
neko su je vrije m e nagovarali da
ponovi uspjeh slinim skladbam a.
Potkraj tridesetih godina redovito je
nastupala u K alifo rn iji, a zatim je
snim ala i koncertirala s orkestrom
Bennyja artera (-* ) (Benny Carter
& His Orchestra 1940-1941).
Godine 1942. povukla se i otila
ivjeti u Philadelphiju, ali se sre d i Frankie Newton At The Onyx
nom etrdesetih godina vratila klup
skim i povrem enim koncertnim na
stupim a. Godine 1948. prvi put je
dola u Evropu gdje je kasnije
ponovno gostovala. Ponovno je
napustila glazbenu scenu i 1958.
poduzela drugi comeback. Zvon
ka istoa njena glasa ostala je
netaknuta kao i ranije, ali je ovaj put
svoje izvedbe nadopunjavala svira
njem ventil-trom bona i m inijaturne
trube ili kriln ice - instrum enata koje
je uila i dobro savladala za dugog
izbivanja sa scene. Od tada se vrlo
esto p o ja vljiva la u svim m edijim a
prekrasno dosljednim pjevanjem,
naroito na ploam a koje je uitak
sluati; dva takva album a rea lizira la
je u prisnoj suradnji s Bobom
W ilberom (->), a oba ponovno
pokazuju njen oigledan talent (Clo
se As Pages In A Book i The Music
Of Hoagy Carmichael).
Na koncertim a i na ploam a sura
ivala je i s Earlom Hinesom (->)
(Earl Hines & Maxine Sullivan At
The Overseas Press Club), a u vie
je navrata svojim prisustvom obo
gaivala koncerte W orlds Greatest
Jazz Banda (The Worlds Greatest
Jazz Band Of Yank Lawson & Bob
Haggart In Concert, Vol 2: At
Carnegie Hall). Tipino izdanje Ma
xine Sullivan iz novijeg razdoblja
moe se pronai na albumu Sulli
van, Shakespeare, Hyman, na koje
mu izvodi m ala dezistika uda sa
Shakespearovim tekstovim a to ih
je uglazbio kla virist-a ra n er Dick
Hyman. Nastupala je u film o vim a St
Louis Blues, Going Places, S w ingin'
The Dream i Take A Giant Step, a
udovica je klavirista Cliffa Ja-
-cksona.
Diskografija:
snim kam a, ostali su s njim gotovo
Club (Tax - vedska)
Benny Carter & His Orchestra
(1940-41) (RCA Victor - Francuska)
Maxine Sullivan/Bob Wilber,
Close As Pages In A Book
(M onm outh-Evergreen/
Parlophone)
Maxine Sullivan/Bob Wilber,
The Music Of Hoagy
Carmichael (Monmouth-
-E vergreen/P arlophone)
Various (Including Maxine
Sullivan), Cafe Society
(O nyx/-)
Earl Hines & Maxine Sullivan
Live At The Overseas Press
Club (C hiaroscuro/-)
The Worlds Greatest Jazz Band
Of Yank Lawson & Bob
Haggart In Concert, Vol 2: At
Carnegie Hall (World J a zz/-)
Maxine Sullivan/Dick Hyman,
Sullivan, Shakespeare, Hyman
(Monm outh-Evergreen)
Sun Ra
Voa orkestra Sun Ra roen je
1928. (pravim im enom Sonny
Blount), a karijeru je zapoeo pot
kraj etrdesetih godina kao araner
Fletchera Hendersona. Prve ploe
njegova ansambla (Sun Song i
Sound Of Joy) tek su nagovjetaj
loginog koraka u avangardu, iako
je fascinacija perkusivnim tekstura
ma iskazana gongovim a i orguljam a
u Sun Song, odnosno baterijom
tim pana u Street Named Hell. Gla
zbenici poput bariton-saksofonista
Pata Patricka i tenor-saksofonista
Johna G ilm ora koji nastupaju na tim
dva desetljea. Sun Ra razvio je
svoje ideje u Chicagu na m argina
ma tada prevladavajueg hard-bop
idiom a, istraujui sa svojim Solar
Arkestra egzotine zvune kombi
nacije. Sun Ra p ro jicira svoju mi-
Sun Ra d irig ira svojim Arkestrom.
Vizualno zauuju, Sun Ra
orkestar od pedesetih je godina
ispred svoga vremena.

SLIMm
Angels And Demons At Play (Impulse): inovativna glazba Sun R a,
m istina i udnovata.
stinu linost kao da dolazi s
drugog svijeta, ali njegova glazba,
iako zauujue origina ln a u kom bi
naciji naivnosti i proroanstva, uvi
jek djeluje pristupano. S erija izvr
snih album a snim ljenih za njegovu
etiketu Saturn - koji su bili runo
oslikani, a rasparavali su ih lano
vi Arkestra u svojim svem irskim
od ijelim a - sm atrali su se ezdese
tih godina diskofilskim raritetim a, a
ponovno ih je izdala tvrtka Impulse.
U stvari, Arkestra u to doba gotovo i
nije funkcionirao: bizarne kom bina
cije, slo je vita kolektivna m euigra,
fo rsira n je perkusionistikih elem e
nata - sve je to bilo godinam a
svjetlosti ispred zahtjeva trita.
Pojavom avangarde postalo je
jasno da je Sun Ra anticipirao
mnoga nova usm jerenja (naroito je
G ilm ore utjecao na Johna Coltra-
nea), pa se Arkestra a firm ira o u
irim razm jerim a. Ugoajan, esto
program atski rad Sun Ra u d jelim a
kao Atlantis (Atlantis), The Magic
City (The Magic City), The Sun Myth
ili Cosmic Chaos (The Heliocentric
Worlds Of Sun Ra) nudi alternativu
zapadnjakim skladateljskim po
stupcima. Posljednjih godina Sun
Ra je obogatio svoju uobiaje
nu kolekciju klavijatura, pa i elek
trini kla vir i Moog sintesajzer svira
potpuno jedinstveno (The Solar-
-Myth Approach), koristei ovaj dru
gi instrum ent, pravi Fort Knox zvu
kova, da bi obogatio raznovrsnost
192
/4MGELS/1N DEMONS M FW
tekstura Arkestra. Ansam bl je na
pozornici neodoljiv, kako u glazbe
nom, tako i u vizualnom pogledu:
glazbenici su odjeveni u udnovate
kostime sa zapaljivim eirim a,
nastupaju uz film ske projekcije,
plesae i gutae vatre. Solisti - Sun
Ra, Gilm ore, Patrick i alt-saksofo-
nist M arshall Allen - b riljantni su
im provizatori, iako najvie za d ivlju
je upravo kolektivni nastup u koje
mu se skladateljeve teme razvijaju
u slojevitom kontrapunktu.
Diskografija:
Sun Song
(Del m ark/D el mark)
Sound Of Joy
(Del m ark/D el mark)
Angels & Demons At Play
(Im pulse/Im pulse)
Astro-Black
(Im pulse/Im pulse)
The Magic City
(Im pulse/Im pulse)
Atlantis
(Im pulse/Im pulse)
The Nubians Of Plutonia
(Im pulse/Im pulse)
The Heliocentric Worlds Of
Sun Ra, Volumes 1 & 2
(ESP/Fontana)
Pictures Of Infinity
(Black L io n /B la ck Lion)
The Solar-Myth Approach,
Volumes 1 & 2
(BYG/BYG)
John Surman
Britanski bariton-saksofonist John
Surman istodobno je virtuoz i inova
tor koji p roiruje raspon svog in
strum enta i oslobaa ga n e p okre tlji
vosti, a da on pritom ne gubi svoju
prodornost. Coltraneov uenik, Sur
man je od 1958. do 1968. svirao u
orkestru Mikea W estbrooka. S godi
nama je savladao sopran-saksofon i
bas-klarinet. Na najboljem album u s
Westbrookom (Citadel/Room 315)
vulkanski se uzdie kroz dijelove
teme Outgoing, s eho-efektim a i
grm ljavinom nota koje se gom ilaju
poput tragova seizm ografa, a u
skladbi Tender Love lirski lebdi na
svom sopran-saksofonu. Godine
1969. Surman je osnovao trio s
am erikim glazbenicim a Barreom
Phillipsom na basu i Stu Martinom
na bubnjevim a (John Surman), svi
rajui slobodom i autoritetom koji
ga je a firm irao kao najistaknutijeg
baritonista u povijesti tog instru
menta. Dio tem e Caractacus, p ri
m jerice, koji je izveden bez pratnje,
po svome opsegu, fleksibilnosti i
sjaju nikada nije nadmaen. Godine
1973. Surman je s altistom Mikeom
Osborneom i tenoristom Alanom
Skidm oreom osnovao trio saksofo
na SOS, u kojemu se svaki instru
ment izm jenjuje u ritm ikim figura-
ma. Glazba se doima poput udnog,
barbarskog plesa. Posljednjih godi
na intenzivno se bavi elektronikom,
s kontraverznim rezultatima.
Diskografija:
Mike Westbrook, Citadel/
Room 315 (RCA/RCA)
John Surman (Vogue/Vogue)
SOS (-/O gun)
Ralph Sutton
Ralph Earl Sutton (roen 1922. u
Hamburgu, M issouri) svira onu vrst
robustnog klavira koji odmah prizi
va u sjeanje Jamesa P. Johnsona
(->), Fatsa W allera (->) i itavu
kolu stride-klavirista. Kompletan
klavirist, Sutton ima perfektan udar,
sklonost prem a sveobuhvatnom
swingu i m atovitost koja na tom
podruju jazz-klavira nije uvijek
prisutna. Osjeaj za ritam mu je
Ralph Sutton & Jess Stacy (Ace
of Hearts) - samo klavir.
besprijekoran, a pratnja uvijek uku
sna i nenam etljiva. Poduke iz klavi
ra prim ao je od devete godine, a
nastavio je svirati u gim naziji gdje
je njegovo zanim anje za jazz bilo
manje-vie definirano. Godine 1941.
prilikom gostovanja Jacka Teagar-
dena (-) u Northeast Missouri
State Teachers Collegeu, Sutton je
nastupio s njegovim ansamblom.
Im presioniran, Teagarden mu je
ponudio stalni angaman. Ovaj prvi
zapaen Suttonov posao potrajao je
samo dva mjeseca: u veljai 1943.
pozvan je u vojsku. Otputen kao
nesposoban 1945, pridruio se triju
Joea Schirm era u St Louisu. Godine
1947. ponovno se pridruio Teagar-
denu; tada je sudjelovao u dvanae-
stak tjednih radio-em isija This Is
Jazz (The Genius Of Sidney Bechet i
Sidney Bechet & Friends), u kojima
je svirao zauujuom zrelou,
strahovitom eksplozivnou i sjaj
nom tehnikom. Osim umijea u
stride-tehnici Sutton je im presioni
rao i svojom strunou na planu
ragtim ea. Godine 1948. radio je u
New Yorku u klubovima Jimmy
Ryan's i Village Vanguard, a zatim u
Eddie Condons Clubu kao solo-
-klavirist. Godine 1950. snimao je s
Condonom na albumu We Called It
Music i s Bechetom na Commodore
Jazz, Vol 1.
Gostovao je u Velikoj Britaniji na
poziv Nacionalne jazz-federacije,
pa je s Lonniejem Johnsonom (->)

John Surman, veliki b rita n ski virtuoz bariton-saksofona. Odnedavno
eksperim entira s elektronikom .
nastupio u londonskom Royal Feti-
val Hallu (1952). Slijedee godine
realizirao je nekoliko snim ki za
ameriku Deccu (Ralph Sutton &
Jess Stacy), ukljuujui izvanrednu
verziju I Got Rhythm, skladbe W illie-
ja The Lion Smitha (->) Sneaka-
way i Fussin, te Snowy Morning
Bluesa Jamesa P. Johnsona, uz
pratnju bubnjara Cliffa Leemana. U
Hangover Clubu u San Franciscu
zam jenjivao je Earla Hinesa (-)
koji je bio na turneji. Album om
Salute To Fats (1951), na kojemu je
snim io izbor W allerovih m elodija,
odao je poast svome uzoru; drugi
Suttonov uzor je, prem a njegovu
priznanju, A rt Tatum (-).
Godine 1956. s porodicom je pre-
selio u San Francisco, a u klubu
Storyville (vlasnika Boba Scobeyja,
trubaa i voe orkestra) dobio je
angaman kao solo-klavirist. Godi-
ne 1956-1957. snim io je etiri albu-
ma sa Scobeyjevim Frisco Jazz
Bandom, te jedan album s Bingom
Crosbyjem (->) i orkestrom . Godine
1960. gostovao je u televizijsko j
em isiji Those Ragtime Years (NBC),
a te i slijedee godine ponovno je
svirao u Condonovom klubu. U
Tony Parenti, Ragtime
(Riverside/London)
Ralph Sutton & Jess Stacy
(Ace of H earts/-)
Ragtime Piano
(Roulette/Vogue - Francuska)
Backroom Piano
(Verve/C olum bia - Clef)
Salute To Fats
(Harm ony/Fontana)
Ralph Sutton/Rubby Braft, On
Sunnies Side Of The Street
(Blue Angel Jazz C lu b /-)
The Complete Bud Freeman
(M onm outh-Evergreen/
Parlophone)
The World's Greatest Jazzband
Of Yank Lawson & Bob
Haggart (Project 3/
World Record Club)
Extra! Enoch Light Presents
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart
(Project 3/Parlophone)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, Hark! The
Roosevelt Grill (A tla n tic/-)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart (-/A tla n tic)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, Hark!The
Herald Angels Swing
(World Ja zz/-)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, Century Piazza
(World P acific/-)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, In Concert, Vol 1,
At Massey Hall
(World Ja zz/-)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, In Concert, Vol 2,
At Carnegie Hall
(World Ja zz/-)
Buddy Tate
Roen 1915, mainstream tenor-
-saksofonist Buddy Tate pripada
Buddy Tate And His Buddies
(Chiaroscuro). Izuzetno talentirana grupa drugara.
klubu Sunnie's Rendezvous u Aspe-
nu, Colorado, koji je nekada pripa-
dao drugoj Suttonovoj eni, snim ao BUDDY TATE
je u kvartetu s Rubyjem Braffom
(->) (On Sunnies Side Of The AND HIS BUDDIES
Street). Iste je godine postao lan-
-ute m e ljite lj W orlds Greatest Jazz
-banda Yanka Lawsona (->) i Boba
Haggarta. Izvanredno se uklopio u
okvir WGJB-a, u kojemu je savreno
pratio i svirao prvoklasna sola,
ukljuujui Horrky Tonk Train Blues
(The WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart) i Thats A-Plenty (Live At
The Roosevelt Grill). Nakon odlaska
iz ansam bla nastavio je vrlo uspje-
no nastupati kao solist; redovit je
gost u Londonu. Zadrao je zavidnu
tenost m uziciranja i izuzetan polet,
B iografiju Piano Man napisao je
James C. Schacter.
ROY ELDRIDGE
-------------------------------------------------------- MILT HINTON
Diskografija: ILLINOIS JACQUET p M
The Genius Of Sidney Bechet
GUS JOHNSON
(Jazzo lo g y/-)
Sidney Bechet & Friends (Ford STEVE JORDAN
Discrim inating C o lle cto rs/-) MARY LOU WILLIAMS I f
Eddie Condon, We Called It
Music
(Decca/Ace of Hearts)
193

Buddy Tate, teksaki veteran tenor-saksofonist. B ivi Basiejev suradnik
i voda brojnih svingerskih m alih sastava.
dinastiji teksakih tenor-saksofoni-
sta poput lllin o isa Jacqueta, Arnetta
Cobba, Herschela Evansa i Budda
Johnsona koje obiljeava snaan,
pun ton. Prva iskustva stekao je u
lokalnim sastavima; svirao je s
Herschelom Evansom u sastavu
Troya Floyda, a zatim s Andyjem
Kirkom i Natom Towlesom . Godine
1939. zauzeo je Evansovo m jesto u
Basiejevom orkestru, u kojemu je
ostao do 1948; nastupao je kao
solist na udarnim naslovim a iz
etrdesetih godina poput Rock-A-
Bye Basie i Superchief. Napustivi
Basieja, uzeo je u 19-godinji zakup
C elebrity Club u Harlemu, u kojemu
je vodio vrsni septet. Nedvosm isleni
svinger, neobino njean u tre tira
nju balada, Tate je kom pletno
pouzdan diskografski izvoa, a
obino je u najboljoj form i s bivim
kolegama iz Basiejeva orkestra.
Izvedba Teeny Weeny s album a
194
kojega jednu stranu ispunjavaju
Tate, Buck Clayton, Dicky W ells i Jo
Jones, dobar je p rim je r njegova
svira nja tenor-saksofona (Swinging
Like Tate), dok drugi album s
Buckom Claytonom pokazuje nje
gov zanosan, oputeni klarinet u
temi Blue Creek (Kansas City Ni
ghts). Album i s Clarkom Terryjem
(Tate-a-Tate) i Paulom Quinichet-
teom i Jay McShannom (Kansas
City Joys) obiluju naglaenom ra
dou m uziciranja.
Diskografija:
Swinging Like Tate
(Felsted/Felsted)
Kansas City Nights
(Prestige/Pfestige)
Tate-a-Tate (Prestige-
S w ingsville/P restige-S w ingsw ille)
Kansas City Joys (Sonet/Sonet)
Groovin With Buddy Tate
(Prestige-Swingsville)
Art Tatum
Istinski velikani kla vira u ranom razdoblju jazza im ali su superiornu
tehniku. Tko je uo m uziciranje priznatih velikana poput Jamesa P.
Johnsona (->), Fatsa W allera (->) ili Cliffa Jacksona, ne moe porei tu
injenicu. No, tek pojavom Earla Hinesa (->), s njegovim orkestralnim
pristupom , ja zz-klavir zalazi u podruje virtuoznosti. Hines je odveo
um jetnost ja zz-klavira za divovski korak unaprijed.
Pojava Arthura Arta Tatum a (roenog 1910. u Toledu, Ohio) oznaila je
jo vei, zauujui napredak. Kada je Tatum prvi put prikazao svoju
tehniku umjenost, im presionirao je i glazbenike i publiku.
Oni su se d ivili njegovim sjajnim pasaama desne ruke (esto izvedenim
strahovitom brzinom ), dok je neprestano aktivna lijeva ruka svirala
proienu verziju stride-ritm a; potpuno je vladao klavijaturom . U
harm onijskom sm islu udaljio se od m anire dvadesetih godina; u stvari,
usprkos svih tehnikih pomaka koji su u slije d ili u iduim desetljeima,
Tatum ov je osjeaj za harm oniju izazivao uenje ostalih klavirista i
nakon njegove sm rti, 1956. Tatum ova sklonost naglim promjenama
tonaliteta i tempa zbunjivala je sluatelje (pa ak i neke glazbenike), ali
mu se nije m oglo porei da ne otkriva m elodijsku strukturu svake skladbe
koju je izvodio. Sve u svemu, ne djeluje zauujue to su se potkraj
tridesetih i u toku etrdesetih godina u njujorkim jazz-klubovim a mogli
vidjeti virtuozi klasinog klavira, poput Giesekinga i Horowitza, kako s
oitom nevjericom (ali i zadivljeno) prate Tatumovu pirotehniku. Ali, ak je
i Tatum doivljavao kritike. Jo uvijek ima onih koji, ne sum njajui u
njegovu sposobnost swinga, sm atraju da ima glazbenika koji su svingali
(ili svingaju) snanije i tem e ljitije . No, takve se kritike doim aju apsolutno
sm ijenim a posluamo li snim ljene izvedbe iz bilo kojeg razdoblja
Tatum ove karijere: sa samog poetka njegove solistike diskografske
karijere, prim jerice, blistavu verziju Tiger Raga (Piano Starts Here) iz
1933; iz srednjeg razdoblja - strahovitu izvedbu I Got Rhythm
(Masterpieces/Heres Art Tatum); ili iz posljednjih godina njegova iv o ta -
zapanjujue seciranje tem e Too Marvellous For Words (Art Tatum In
Person). Moe se, m eutim, ustvrditi da su Tatumove improvizacije,
usprkos njegovoj tehnikoj sprem i i harm onijskoj ingenioznosti, ponekad
djelovale povrno u izravnoj usporedbi s im provizacijam a Hinesa ili
mlaih klavirista poput Buda Powella (->), Theloniousa Monka (-),
Herbieja Nicholsa (-), McCoy Tynera (-) ili Keitha Jarretta (-), a u
pojedinim prilikam a izvodio je neum jerene, tosne ukrase kojim a je
nedostajalo prave dubine i sadraja. Njegova sklonost odreenim
klie izira n im pasaama - koje je jedan am eriki kritia r s pravom nazvao
varljivim kaskadama a rp e g g ia - znala je biti iritira ju a i dosadna.
Usprkos svemu, Tatum je bio jedan od rijetkih instrum entalistikih genija
koji su se do danas pojavili u jazzu. S tom tvrdnjom sloili bi se svi (ili
gotovo svi) ja zz-klaviristi.
Poput svih izvanrednih osobenjaka (a Tatum je zacijelo bio jedan od
takvih), obino se predstavljao u najboljem izdanju u solistikim istupima.
U ulozi pratitelja, naime, esto bi odlazio vlastitim putem, ne obazirui se
na zahtjeve - pa ni na prisustvo - drugih. No, ne moe se rei da uope
nije bio sposoban ostvariti prim jerenu pratnju. Na svom prvom snimanju
(1932) pratio je pjevaicu Adelaide Hall u alte rn a ciji s drugim klaviristom,
Joeom Turnerom . Adelaide Hall izjavila je da nema pritubi na njegovo
m uziciranje. (Tatuma su uli suprug Hallove i Turner i zajedno mu
su g e rira li da postane njen pratitelj; iz rodnog Toleda doao je u New York,
kako bi prihvatio taj angaman.) Devet godina kasnije Tatum je svirao
pratnju vikau bluesa Big Joeu Turneru (-*) koja je bila ne samo
prim jerena, ve istinski nadahnuta (Masterpieces), naroito u Wee Baby
Bluesu i Lonesome Graveyard Bluesu) (sa dva odvojena snim anja iz
1941).
Art Tatum je bio slijep na jedno oko, a na drugom e je imao smanjeni vid.
Vrlo je rano poeo svirati klavir, a u trinaestoj godini, dok je pohaao
jednu kolu za slijepe u Columbusu, Ohio, prim ao je poduke iz violine i
gitare. Dvije godine studirao je na Toledo School of Music, a zatim je u
Toledu i okolici nastupao s vlastitim sastavom. Prije angamana na
lokalnoj radio-stanici (WSPD), svirao je u sastavu Speeda Webba. Nakon
suradnje s Adelaidom Hali, koja je potrajala 18 mjeseci, neko je vrijem e
nastupao u New Yorku, a zatim je dvije godine proveo u Clevelandu i
Chicagu. Godine 1936. preselio je u Hollywood, u kojemu je ostao godinu
dana. Godine 1938. doao je u London, gdje je svirao u klubovima i
varijeteim a. Vratio se u K aliforniju, zatim u New York. Nakon prvog
snim anja nastavio je izdavati ploe (za tvrtku Decca) koje su uvijek iznova
dokazivale njegov vrlo izraen talent. Natprosjene izvedbe u nizu
izvanrednih snim ki - sve solistikih - ukljuuju Get Happy, Tiger Rag,
Indiana (Masterpieces/Art Of Tatum 2) i Gone With The Wind (Ma
sterpieces/Art Of Tatum). Izvrsno Tatum ovo izdanje nalazimo i na snimci
iz 1937, na kojoj predvodi esterolani ansambl u etiri izvedbe,
ukljuujui nadahnutu Ive Got My Love To Keep Me Warm (Swing
Combos 1935-1941).
Godine 1943. sa solistikog izdanja preao je na trio (Tiny Grimes, gitara,
Slam Stewart, bas). Ta je postava na ploama i koncertim a dobro
suraivala (Masterpieces/Art Of Tatum, 1, 2), ali je 1945. Tatum ponovno
poeo solistiki nastupati. O dlina koncertna izvedba koju je 1949. snimio
organizator Norman Granz (Piano Starts Here/An Art Tatum Concert)
 Various, Swing Combos (Including Art Tatum)
(Swingfan - Njemaka)
Various (Including Art Tatum), First Esquire Concert, Vols 1, 2
(-/S aga)
Various (Including Art Tatum), Second Esquire Concert, Vols 1, 2
(-/S aga)
Art Tatum, Solo Piano (Capitol/C apitol - Nizozemska)
Art Tatum, Masters Of Jazz, Vol 3 (C apitol/E lectrola - Njemaka)
Art Tatum, Song Of The Vagabonds (Black Lion/B lack Lion)
Art Tatum, The Genius (Black Lion/B lack Lion)
Art Tatum, Get Happy (Black Lion/B lack Lion)
Art Tatum, God Is In The House (Onyx/Polydor)
Art Tatum, At The Piano, Vols 1, 2 (GNP - C rescendo/-)
The Tatum Solo Masterpieces (Pablo/Pablo)
The Tatum Group Masterpieces (Pablo/Pablo)
Art Tatum In Person (20th Fox/Ember)
Memories Of Art Tatum (20th Fox/Ember)

Sheppa, odm jerenije tretira tri Tay-

Cecil Taylor
Roen 1933, Cecil T aylor ne samo
da je meu svim protagonistim a
avangardnog jazza prvi snim ao, ve
je raspolagao tako fenom enalnom
tehnikom da ga kritia ri nipoto
nisu m ogli otpisati kao arlatana.
Prvi Taylorov album (Jazz Advance)
The Tatum Solo M asterpieces (Pablo). . . . neum orni T a tu m ... kom binira atonalnost sa dubokim i
trajnim potovanjem prem a trad iciji
stvarao je jedno rem ek-djeio za drugim .
lorove skladbe (Into The Hot), dok
kasnija skladba Enter Evening (Unit
Structures) istrauje njenije, sjetni-
je ugoaje od onih kojim a avangar
da obino gravitira. Na ovom i
slijedeem albumu (Conquistador)
Taylor koristi dva basista, meu
njim a Alana Silvu, jednog od pioni
ra sviranja basa gudalom u gornjem
registru, a Andrew C yrille, bubnjar
m anje m elodram atina, uzbudljivi
jeg stila od Murrayjeva, zapoinje
svoju dugu suradnju s klaviristom.

predstavlja skroz-naskroz razdraganog, ritm iki nevjerojatno fleksibilnog

Tatuma u brojevim a poput The Man I Love i I Know That You Know, dok u
Willow, Weep For Me pokazuje vie osjeajnosti negoli je to bilo
uobiajeno. Takoer 1949. tri puta je snim ao za Capitol (Solo Piano), a
skladba Aunt Hagars Blues dokazuje da Tatum nije bio truba u
izvoenju bazinog bluesa. Kasnije snim anje za Capitol, iz 1952, ponovno
predstavlja Tatuma u privrem enoj suradnji s trio m (Grim esa je zam ijenio
Everett Barksdale). Zapoevi u prosincu 1953, pa do travn ja 1954, Tatum
je za Normana Granza solistiki snim io 125 naslova, od kojih je 121
konano objavljen na kompletu pod nazivom The Tatum Solo Masterpie
ces. Standard tih izvedbi u toku svih m aratonskih snim anja - a na prva
dva realizirao je preko 70 naslova - nevjerojatno je visok, s oito
neumornim Tatumom koji je izbacivao jedno rem ek-djelo za drugim . S te
kolosalne liste slijedei naslovi predstavljaju Tatum a u nevjerojatnoj form i
ak i po njegovim kriterijim a : The Man I Love, Jitterbug Waltz, Too
Marvellous For Words, Its The Talk Of The Town, Stompin' At The Savoy,
Caravan, You're Driving Me Crazy, This Cant Be Love, Fine & Dandy i Nefertiti, The Beautiful One Has Nuits De La Fondation Maeght
Aint Misbehavin. No, nijedna snim ka nije ispod ocjene 5. Come (Fontana): genijalno. (Shandar).
Tatum je za Granza obavio i niz snim anja na kojim a je suraivao s
prvoklasnim glazbenicim a (The Tatum Group Masterpieces) poput Roya jazza, prem a W alleru, Ellingtonu, Kako se Taylorov utjecaj irio, tako
Eldridgea (->), Bena W ebstera (->) i Lionela Hamptona (->) Sve su te Monku i Powellu. Optube zbog je sve ee dobivao priliku da
suradnje u naelu bile izvrsne, s izuzetkom Eldridgea koji zvui kao da je posudbi od klasiara - Bartoka, snim a. Jazz Com posers Orchestra,
hendikepiran stalnom navalom klaviristikih arpeggia to ih je Tatum Stravinskog - irelevantne su u koji je okupio Mike Mantler, stvara
izbacivao u toku pratnje. Tatum ov problem , da je kao totalni osobenjak bio svjetlu T aylorova uvjerenja da gla gustu pratnju strm oglavom , doslov
manje nego pre p o ru ljiv p ra tite lj, nije se mogao rije iti na zadovoljstvo zba Zapada vue korijene iz Afrike. no neodoljivom virtuozovom solu na
svih prisutnih, ali nezadovoljnih, s izuzetkom Eldridgea, nije ni bilo Taylorovo podrijetlo postaje jasno u Communications 11. Jedan evropski
mnogo: ini se da je Benny Carter (-) naroito sprem no prihvatio izazov; skladbam a poput Excursion On A recital stalnog trija (Taylor, Lyons,
iako p rilino bezosjeajan, ivahan se kla rin et Buddyja De Franca (->) Wobbly Rail (Looking Ahead) koje C yrille), pojaanog Samom River-
pokazao savrenom nadopunom Tatum ove pirotehnike. Hampton i Buddy nastavljaju njegovu fascinaciju e som, snim ljen je na tri albuma
Rich (->) nisu dozvolili da ih zasjeni Tatum ov ugled, pa se trio Hampton- ljeznikim ritm ovim a - Ellingtono (Nuits De La Fondation Maeght).
-Tatum-Rich predstavio izvanrednom glazbom (naroito How High The vom Take The A Train, Monko- lako u glazbi Cecila Taylora ima
Moon i Perdido); njih trojica, zajedno s H arryjem Edisonom (->), vom Little Rootie Tootie. Taylorova prom jena ugoaja i dinamike, u njoj
Barneyjem Kesselom i Redom Callenderom postigli su m jesec dana je glazba neodoljiva, pa bi n ovajlija d o m inira osjeaj nadljudske energi
kasnije sline rezultate. Tatum se pokazao zvijezdom ovog drugog pri sluanju moda elio zapoeti s je. Ona se moe doim ati dosadnom,
term ina, ali je u susretu s tenor-saksofonistom Benom W ebsterom, godinu nekim poznatim standardom . This ali moe biti jednim od najuzbudlji
dana kasnije (1956), povrem eno morao ustupiti pred besprijekornim Nearly Was Mine jasno naznauje vijih i najem ocionalnijih iskustava u
Websterovim m uziciranjem . W ebstera, poput artera i Hamptona, kao da osnovicu Taylorovih m odifikacija, jazzu uope. Ta glazba trai stalnu
nisu sm etale pozadinske Tatum ove dekoracije - u Websterovu je subverziju originalnog ugoaja sluateljevu koncentraciju, a publi
m uziciranju bilo dosljednosti koja je svjedoila o tom e da ga je sviranje skladbe kroz prom jene tempa po ku, naviklu na p re d vid ljivije obrasce
jednog od njegovih klaviristikih idola istinski nadahnulo. U stvari, obojica uzoru na Monka (Air). napetosti koja se moe osloboditi
su predstavljeni u vrhunskim izvedbam a. Da bi kom pletirao The Tatum Zbog slojevitosti njegove glazbe jednostavnim cupkanjem, napada
Group Masterpieces Tatum je poetkom 1956. snim ao s triom (C allender i bilo mu je teko nai prim jerene totalnim ritmom . Taylorovi poklonici
Jo Jones), a repertoar je obuhvatio i u vje rljiv Trio Blues. suradnike i stalni posao. Free- doivljavaju katarzu savijajui tijela
Tatum je posljednji put nastupio na koncertu u holivudskoj ljetnoj dvorani -bubnjanje Sonnyja M urraya prek u jednoj varijanti istonjake nir
Hollywood Bowl, u kolovozu 1956. Posljednje Tatum ove snim ke rasno je pristajalo estokom, ener vane.
(realizirane nepoznatog datuma, neposredno p rije sm rti u studenom e ginom klaviru, a alt-saksofonist Taylor od svojih grupa nepopustlji
1956. u Los Angelesu) pokazuju da nije izgubio ni d je li svog talenta. Jim y Lyons pokazao se jednim od vo mnogo trai, ali je kao solist (bez
Meu njim a ima izvedbi (Art Tatum In Person i Memories Of Art Tatum) rijetkih glazbenika koji mogu p ri pratnje) p rila go d ljiviji prosjenom
koje se mogu usporediti s njegovim najboljim ostvarenjim a iz prolosti. hvatiti izazov tako neum orne ener uhu (Spring Of Two Blue Js, Silent
gije. Na jednom od najboljih Taylo Tongues i Indent). Izlazi i vraa se u
Diskografija: rovih ostvarenja, D Trad, Thats tonalitet, pretraujui prolost i bu
Art Tatum, Piano Starts Here (C o lu m b ia /-) What (Cafe Montmartre) nastupa dunost, a arpeggia, koja zvue kao
Art Tatum, Art Of Tatum (MCA - Njemaka) trio bez basista. Vea grupa, uklju da paraju klavijaturu, naglo se
Art Tatum Masterpieces (M C A /-) ujui tenor-saksofon ista A rchieja izm jenjuju s iznenadnom tutnjavom

195

Cecil Taylor, genije. P rim je r um jetnike dosljednosti, njegov je kla vir
u isturenoj lin iji free-glazbe.
na samom dnu klavijature. Ples i
pjesma discipline su koje stoje u
pozadini Taylorove um jetnosti, pa u
njoj - usprkos avangardnim postup
cim a - ima pravog osjeaja za afro-
-am eriku batinu.
Diskografija:
in Transition
(Blue Note/Blue Note)
Looking Ahead
(C ontem porary/-)
Air (CBS Barnaby/CBS Barnaby)
Cafe Montmartre
(Arista F reedom /A rista Freedom)
Into The Hot (Im pulse/Im pulse)
Unit Structures
(Blue N ote/Blue Note)
Conquistador
(Blue N ote/Blue Note)
Nuits De La Fondation Maeght
(Shandar - Francuska)
Spring Of Two Blue Js
(Unit C o re/-)
Silent Tongues
(Arista F reedom /A rista Freedom)
Indent
(Arista F reedom /A rista Freedom)
Dark To Themselves
(Enja/Enja)
Charlie
Teagarden
Charles (Charlie) Teagarden (ro
en 1913. u Vernonu, Tekas) uvijek
je bio pouzdan i d o p adljiv so list na
trubi, a u biti m elodian, lirski stil
uinio ga je vrlo traenim g lazbeni
kom, kako u malim sastavim a, tako i
u okviru velikih orkestara. Brat
trom bonista i pjevaa Jacka Tea-
gardena (->), u New York je doao
1929, nakon poetnih iskustava s
lokalnim sastavima. Iste godine
pridruio se Benu Pollacku (-)
(Jack Teagarden, Vol 2 (1928-1957):
Prince Of The Bone), a 1930.
svirao je s Redom Nicholsom (->)
(The Early B. G.). Nakon suradnje s
Rogerom Wolfeom Kahnom, p ristu
pio je orkestru Paula W hitemana
196
ry, s M ills M erry Makersima (The
Great Soloists 1929-1936 Featuring
Jack Teagarden) i znatno pridonio
klasinom snim anju Eddie Lang (->)
- Joe Venuti (->) All-Stars Orche
stra (Nothing But Notes) u kojemu
su nastupali Benny Goodman
( - > ) ... i Jack Teagarden!
Diskografija:
Jack Teagarden, Vol 2 (1928
1957): Prince Of The Bone
(RCA Victor - Francuska)
Benny Goodman, The Early
B. G. (-/V ocalion)
Joe Venuti, Nothing But Notes
(MCA Coral - Njemaka)
Red Nichols, Tresaurus Of
Classic Jazz, Vol 3
(C olum bia/Philips)
Various, The Great Soloists
1929-36, Featuring Jack
Teagarden (B iograph/-)
Paul Whiteman (RCA Victor)
The Billie Holiday Story, Vol 1
(Columbia/CBS)
Featuring Jack Teagarden
(-/M C A )
Various (Including Charlie
Of Lionel Hampton) i pokazao da Teagarden), Great Swing Jam
nije izgubio svoju tehniku um je Sessions, Vol 1 (-/Saga)
nost i osjeajnost, naroito u Various (Including George
Bluesu For Little T (to mu je bio Wettling), Chicago Jazz
(->). lako s W hitemanom nikada nije dugogodinji nadimak) i u naslovnoj (Decca/Coral)
bio prim je re n o predstavljen, ipak skladbi. U ranijem razdoblju svoje Jack Teagarden, Big Ts Jazz
ostaje u svijetloj uspomeni po ka rije re C harlie Teagarden - pree (-/A ce of Hearts)
uglaenom, bajderbekovskom so- sto zasjenjen poznatijim bratom - Charlie Teagarden (C oral/-)
lu u Announcers Bluesu (Paul kvalitetno je so lira o (i kvalitetno The Best Of Lionel Hampton
Whiteman). S Whitemanom je svirao pjevao) u skladbi St James Infirma (MCA Coral - Njemaka)
od 1933. do 1940. i u tom je
razdoblju sudjelovao na sn im an ji
ma orkestra i njegovih podruni
ca, npr. My Reverie i Jeepers
Creepers (Featuring Jack Teagar
den). Godine 1933. sudjelovao je na
prvom snim anju B illie Holiday (The
Billie Holiday Story, Vol 1). Godine
1939, s bratom Jackom, Chu Berry-
jem (->), H arryjem Jamesom (-* ) i
drugim a sudjelovao je na javnom
snim anju u Hickory Houseu, New
York City, koje se putem radija
prenosilo u Veliku B ritaniju (Great
Swing Jam Sessions, Vol 1). Godine
1940. bio je u dobroj form i na
dixieland-snim anju grupe Chicago
Rhythm Kings G eorgea W ettlinga
(Chicago Jazz), ali je u rujnu
napustio W hitemana i pridru io se
trubakoj sekciji orkestra Jacka
Teagardena. U njoj se nije dugo
zadrao; zatim je svirao u ansamblu
predstave Cabin In The Sky.
Nakon nastupa bez stalne grupe i
voenja vlastitog m alog sastava,
pozvan je u vojsku (1942). Nakon
d em obilizacije i nadalje je u Los
Angelesu nastupao kao slobodni
glazbenik; kratko je svirao s orke
strim a Harryja Jam esa i (ponovno)
brata Jacka, zatim se na tri godine
p ridruio Jim m yju Dorseyju (->)
(1948-1951). est mjeseci suraivao
je s Benom Pollackom, 1951-1952. Silent Tongues (Arista Freedom): poplava solo-klavira, koncert iz
vodio je trio, zatim se poeo baviti M ontreuxa.
studijskim radom. Od sredine do
kraja pedesetih godina redovito je
nastupao u obnovljenom orkestru
Boba Crosbyja (->), a sudjelovao je
i na snim anjim a poput onog iz
studenoga 1953. s bratom Jackom i
sestrom Normom (Big T s Jazz).
Jack Teagarden
Intenzivno je nastupao u Las Vega-
su. ezdesetih godina gotovo da je
postao inventarom C in d e re lla 's Clu- John Weldon Jack Teagarden (roen 1905. u Vernonu, Teksas)
ba u Las Vegasu. Bio je lanom vjerojatno je n ajistaknutiji solist na trom bonu u povijesti jazza. Imao je
im presivnog seksteta Lionela izvanrednu tehniku koju nikada nije zloupotrebljavao, upotpunjenu
Hamptona (-) koji je 1963. re a lizi strahovito zanosnim tonom i izvedbom. Naroito izraajan u bluesu i
rao koncertnu snim ku u Silver baladam a, Teagarden se svrstava i meu najistaknutije jazz-pjevae -
S lipper Clubu, Las Vegas (The Best njegove interpretacije nevjerojatno su naliile nainu sviranja trombona.
 Zbog njegove velike fleksibilnosti, Teagardenova uloga u odvlaenju
trombona od krutih okvira dom inantnog tailgate-stila bila je od velikog
znaenja. Sve u svemu, rije je o savrenom stilistu trom bona koji je
upravo zahvaljujui postojanosti i svestranosti svoga m uziciranja postao
miljenikom jazz-trom bonista n a jra zliitijih uvjerenja.
Potekao je iz glazbene porodice: braa C harlie (truba) i Clois (bubnjevi),
te sestra Norma (klavir). U petoj godini zapoeo je s klavirom , a zatim je
dobio bariton-saksofon. U desetoj godini ve je svirao trom bon, a prvo
koncertno iskustvo doivio je 1918, kada je porodica Teagarden preselila
u Chappell, Nebraska; s majkom klaviristicom nastupao je u lokalnim
dvoranama. Preselio je u Oklahom a City, zatim u San Angelo. Tu je svirao
u lokalnim ansam blim a, nastupao u San Antoniju i Shreveportu. Svirao je
s legendarnim teksakim klaviristom Peckom Kelleyjem (1921-1922).
Uslijedila je zatim suradnja s nizom sastava: Doc Ross, Wingy Manone
(->), pjevai W illard Robison i Elizabeth Brice. Godine 1928. svirao je u
orkestrima B illyja Lustiga i Tom m yja Gotta, zatim se p ridruio Benu
Pollacku (-). S izuzetkom kratkih izostanaka, Teagarden je nastupao s
Pollackom od 1928. do 1933. lako njegova dezistika kom ponenta nikada
nije bila naglaena, kada bi Teagarden so lira o ili zapjevao (ponekad i
jedno i drugo) ili kada bi m ladi Benny Goodman (->) stupio pred m ikrofon
da odsvira estok solo na klarinetu, orkestar Bena Pollacka postajao je -
pa barem i u pola korusa - jazz-skupinom . Vrsni p rim je ri Teagardenova
trombona koji Pollackov orkestar obogauju toliko potrebnom injekcijom
jazza mogu se nai na snim kam a poput Futuristic Rhythm, Song Of The
Blues i Keep Your Undershirt On (sve na Jack Teagarden, Vol 2
(1928-1957): Prince Of The Bone), Za boravka u Pollackovom orkestru
Teagarden je sudjelovao na mnogo razliitih snim anja: Mound City Blue
Blowers, Eddie's (Condon) Hot Shots, kom ercijalni orkestar Rogera
Wolfea Kahna (krasan Teagardenov tombon u Shes A Great Great Girl)
(sve na Texas T. Party), Red Nichols (->) (deseci snim ki) (J. T. i Jack
Teagarden Classics), Jim m y M cHugh's Bostonians, M ills M erry Makers i
Cornell & His Orchestra (sve na The Greatest Soloists Featuring Jack
Teagarden). Standard ovih izvedbi, u vokalnom i instrum entalnom
pogledu, veoma je visok. Mnogo dobrog jazza moe- se pronai i na
snimkama pod njegovim im enom (jednom u postavi s Fatsom W allerom
(-) (King Of The Blues Trombone, Vols 1, 2). Na poznatoj snim ci Knockin
A Jug iz 1929 (V.S.O.P. (Very Special Old Phonography, 1928-1930), Vols 5
& 6) Teagarden i Louis Arm strong (->) pokazali su, nipoto posljednji put,
da mogu izvanredno suraivati.
* B h S
T
_ I o /. I ' m
%
Jack Teagarden, Vol 2 (1928- J . T. (Ace of Hearts) - drugim
1957) (RCA Victor, Francuska). rije im a John Weldon Teagarden.
Potkraj 1933. svirao je s orkestrom M ala Halletta, zatim se pridruio
Paulu W hitemanu (->) s kojim je ostao do 1938. Teagarden je
W hitemanovoj glazbi dao prisnosti i dezistikog obiljeja. Njegova sola s
Whitemanom, poput onih u Announcers Bluesu i u skladbi Aint
Misbehavin (u kojoj i pjeva) (Paul Whiteman) upravo su dragocjena i
naglaavaju razliku izmeu pravog i krivotvorenog jazza. Teagarden je
snim ao i s ansam blom Paul W hiteman & His Swing (Featuring Jack
Teagarden). U dezistikom sm islu za Teagardena je oito bilo utjeno to
je W hitemanov orkestar, za vrije m e njegova boravka, u svojim redovim a
imao jazz-glazbenike poput brata C h a rlie ja Teagardena, pjevaa
Johnnyja M ercera (takoer izvanrednog skladatelja), Georgea W ettlinga i
Frankieja T rum bauera (->) (Featuring Jack Teagarden, Jack Teagarden,
Vol 2 (1928-1957): Prince Of The Bone) i Jack Teagarden - Frankie
Trumbauer). Trum bauer i Teagarden nastupali su i na specijalnom
jednom jesenom angamanu porodinog orkestra Teagarden (Three
Ts) u New Yorku, prosinca 1936. Za suradnje s W hitemanom Teagarden je
i nadalje snim ao izvan okvira orkestra, a snim anje iz 1934. s Adrianom
R ollinijem (-) (Featuring Jack Teagarden) rezu ltira lo je nekolicinom
vrsnih sola. Od 1939. do 1947. Teagarden je vodio niz ve likih orkestara.
Nijedan od njih nije ostvario zn a ajnije rezultate - usprkos uobiajeno
privlanom liderovom pjevanju i sviranju - no bilo je trenutaka kada se
inilo da ti orkestri mogu ostaviti stanoviti dojam: Rompin & Stompin,
Jack Teagarden & His Orchestra 1944 i Its Time For Teagarden p rim jeri
su svingerskog zvuka i pristupa (s prim jesam a dixielanda). Talentu Jacka
Teagardena mnogo su vie ko ristila snim anja poput onoga iz 1940. s
njegovim sastavom Big Eight (Jack Teagarden/Pee Wee Russell), na
kojim a su Teksaanina svojim prisustvom nesum njivo in sp irira li Ben
Webster ( <), Rex Stewart (->-), Barney Bigard (->) i Dave Tough.
Od 1947. do 1951. svirao je u prvoj postavi A rm strongovih Ali Starsa; duo
je uspostavio jednu od najzapaenijih suradnji u jazzu, a sviranje i
pjevanje jednoga kao da je in sp irira lo drugoga za jo sja jn ije domaaje
(Satchmo At Symphony Hall i Louis Armstrong, Vols 1, 2). Vrhunac te
suradnje vjerojatno je dosegnut 1947. na proslavljenom koncertu u New
Yorku, na kojemu je m euigra dvojice glazbenika rezultirala nezaborav
nim jazom (Satchmo's Greatest, Vols 4, 5 i Town Hall Concert: The
Unissued Part). Teagarden velianstveno pjeva i svira u skladbi St James
Infirmary (svojoj svojevrsnoj specijalnosti), pokazujui jo jedan vaan
aspekt svog m uziciranja, dubok i prirodan afinitet za blues. Tu je i
profinjen vokalni duet Arm stronga i Teagardena u temi Rockin Chair, jo
jednoj konstanti repertoara Ali Starsa (ak i nakon Teagardenova
odlaska).
Nakon odlaska iz A rm strongova ansambla, Teagarden je osnovao grupu
s kojom je snim ao i nastupao. Godine 1956. prihvatio je poziv da svira s
Benom Pollackom, zatim je okupio jo jednu grupu, ovaj put s Earlom
Hinesom (->) kao koliderom . Ta je a ll stars grupa 1957. gostovala u
Evropi, uz sveope pohvale. Godine 1958-1959. s vlastitim je ansamblom
gostovao u Aziji, pod pokroviteljstvom State Departmenta. U jednom od
posljednjih Teagardenovih sastava nastupali su, uz ostale, truba Don
Goldie i kla virist Don Ewell (The Legendary Jack Teagarden). Bila je to
dobra, ali nipoto natprosjena grupa - ona Teagardena zacijelo nije
m ogla in sp irira ti za ostvarenja koja bi se usporedila s njegovim najboljim
izdanjem; u tom razdoblju, naime od 1959. do 1964, kada je umro od
bronhijalne pneum onije, Teagardenovo se m uziciranje esto doimalo
blijedim , ak klieiziranim .
Meu ploam a to ih je snim io u posljednjem desetljeu ivota bilo je
onih koje su potvrdile njegov status Kralja blues-trombona, ukljuujui
dva izvanredna album a s Bobbyjem Hackettom (->) (Coast To Coast i Jazz
Ultimate) i album na kojemu Teagarden svira nove verzije starih om iljenih
brojeva kao St James Infirmary, Lover, Stars Fell On Alabama i A Hundred
Years From Today (T For Trombone) uz pomo odline grupe (Lucky
Thompson, Ruby Braff (->), Denzil Best). Teagardenove vokalno-
-instrum entalne izvedbe jo su kvalitetnije na snim kam a obnovljenog
Freemanovog Cum Laude O rchestra iz 1957 (Jack Teagarden, Vols 1, 2).
Teagarden je glum io, svirao i pjevao u film u Birth of the Blues. Jack
Teagarden, biografija Jay D. Sm itha i Lena G utteridgea, objavljena je
1960; iste godine objavljena je i knjiga Jack Teagardens Music Howarda
J. W atersa Jra.
Diskografija:
Benny Goodman, A Jazz Holiday (Decca - M C A /-)
Jack Teagarden, Texas T. Party (RCA Victor - Francuska)
Jack Teagarden, Vol 2 (1928-1957): Prince Of The Bone
(RCA Victor - Francuska)
Jack Teagarden/Red Nichols, JT (Ace of Hearts)
The Great Soloists Featuring Jack Teagarden (B io g ra p h /-)
Jack Teagarden Classics (Fam ily - Italija)
Jack Teagarden, King Of The Blues Trombone, Vols 1-3
(Epic/Colum bia)
Louis Armstrong, V.S.O.P. (Very Special Old Phonography,
1928-1930), Vols 5 & 6 (CBS - Francuska)
Paul Whiteman (RCA Victor)
Featuring Jack Teagarden (-/M C A )
Jack Teagarden - Frankie Trumbauer (Totem - Kanada)
Jack Teagarden & His Orchestra 1944 (A la m ac/-)
Jack Teagarden, Rompin & Stompin' (Swing E ra /-)
Jack Teagarden, Sounds Of Swing (Sounds of S w ing /-)
Jack Teagarden/(Pee Wee Russell) (Byg - Francuska)
Louis Armstrong, Satchmos Greatest, Vols 1, 2
(RCA Victor - Francuska)
Louis Armstrong, Town Hall Concert (The Unissued Part)
(RCA Victor - Francuska)
Louis Armstrong, Satchmo At Symphony Hall, Vols 1, 2
(Decca/Coral)
Louis Armstrong, Vols 1, 2 (-/S aga)
The Legendary Jack Teagarden (Roulette)
Bobby Hackett/Jack Teagarden, Jazz Ultimate (Capitol/Capitol)
Bobby Hackett/Jack Teagarden, Coast To Coast (Capitol/Regal)
Jack Teagarden, T For Trombone (Jazztone/Society)
Clark Terry
Truba Clark T erry roen je 1920. u
St Louisu, postojbini mnogih trub a
a, a p rije trogodinjeg angamana
s Countom Basiejem svirao je s
C harliejem Barnetom, C harliejem
Venturom i Eddiejem Cleanhead
Vinsonom. Godine 1951. pridruio
se Dukeu Ellingtonu, s kojim je
ostao osam godina (The World Of
Duke Ellington, Vol 2). Vjerojatno su
najpoznatije T erryjeve izvedbe u Clark Terry's Big Band Live On
skladbam a Up And Down, Up And 5 7thStreet (Big Bear).

Down i Lady Mac, koje je Ellington
napisao po mjeri njegove tem pera
mentne linosti (Such Sweet Thun
der). Slijedeih nekoliko godina
proveo je kao studijski glazbenik
NBC-a, a vodio je i grupu s
trom bonistom Bobom Brookm eye-
rom (Terry-Brookmeyer Quintet). Na
brojnim album im a nastupa s John-
nyjem Griffinom i Theloniousom
Monkom (Cruisin), Benom Webste-
rom (The Happy Horns Of Clark
Terry) i s bariton-saksofonistom
Cecilom Payneom, u repertoaru be-
-bop standarda (Cool Blues). Ra
spojasan susret s Oscarom Peterso-
nom (Oscar Peterson Trio With
Clark Terry), koji sadri razdragani
trubaev blues-m umbling, blues-
-mum ljanje izvanredan je. U novije
doba Clark T erry je pokrenuo veliki
o rkestar koji svira beskom prom isno
svingerski i koristi aranm ane Er-
nieja W ilkinsa i Franka Wessa (Live
On 57th Street). Vrlo osebujan stilist
trube i krilnice, T erry svoje m uzici
ranje obogauje dosjetkam a, sordi-
nama i poluventilnim efektima.
198
Diskografija:
The World Of Duke Ellington,
Vol 2 (Columbia/CBS)
Duke Ellington, Such Sweet
Thunder (Columbia/CBS)
The Terry - Brookmeyer Quintet
(M ainstream /M ainstream )
Cruisin (M ilestone/M ilestone)
Cool Blues (-/D JM )
Oscar Peterson Trio With Clark
Terry (M ercury/P hilips)
Clark Terrys Big Band Live On
57th Street (-/B ig Bear)
The Happy Horns Of Clark
Terry (Im pulse/Im pulse)
Sonny Terry
Sonny T e rry '(pravo ime Saunders
T errell, roen 1911. u Durhamu,
Sjeverna Carolina) bez konkurenci
je je najekspresivniji blues-harm o-
nika. Velika um jenost na malom
instrum entu om oguava mu da pro
izvede neusporedivu reviju zvuko
va: oni se ponekad pribliavaju
ljudskom glasu to je najvie mogu
e, ponekad su upravo neljudski.
Terry moe iskazati alost, odue
vljenje, bol, v e s e lje ... svaku vrst
ljudske em ocije. I njegov opor glas,
iako nikada uzbudljiv poput usne
harm onike, esto je vrlo efektan.
Terry, slije p na jedno oko od
jedanaeste godine, potpuno je o sli
jepio pet godina nakon jedne nesre
e koja mu je ubrzala gubitak vida.
Na obostranu korist udruio se s
takoer slijepim blues-glazbeni-
kom, pjevaem, skladateljem i gita
ristom Blind Boy Fullerom . T erry je
tada jo bio tinejder. Duo je snim io
brojne klasine blues-izvedbe
(Blind Boy Fuller With Sonny Terry
& Bull City Red). Godine 1939,
nakon diskografskog debija s Fulle
rom, sudjelovao je na koncertu
Spirituals To Swing Johna Ham-
monda (John Hammonds Spirituals
To Swing), dem onstrirajui na iz
vanredan nain svoje falsetto-uzvi
C lark Terry, truba, krilnica i
pjevanje. Bivi Ellingtonov lan,
trenutno voa vlastitog big banda.
ke, udne krikove i izuzetnu tehniku
sviranja harm onike u vlastitom
Mountain Bluesu; zatim je s Buli
City Redom izveo brzu verziju
skladbe John Henry. Godine 1940.
udruio se s gitaristom , pjevaem i
skladateljem Brow niejem McGhee-
jem; bio je to poetak izuzetno
plodne suradnje koja jo i danas
traje. Ranije je snim ao i s Leadbel-
lyjem (->) (Keep Your Hands Off
Her). etrdesetih godina realizirao
je prve snimke pod vlastitim ime
nom (History Of Jazz - The Blues),
ukljuujui Harmonica & Wash
board Breakdown. S McGheejem je
ostvario bezbrojne snimke (vidi listu
probranih naslova), lako duo nikada
nije snim io plou koja bi se mogla
nazvati loom, esto se ponavljao u
repertoaru i nainu izvedbe. Isto
vrije d i i za koncertne nastupe u
posljednjih 10-15 godina.
Terryjeva harm onika u dobrom se
izdanju moe uti i uz pratnju
ansam bla rifljaa (Sonny Terry's
Washboard Band), s gitaristom i
pjevaem Alecom Stewartom (Folk
Blues) - ukljuujui prekrasno evo-
kativnu temu Fox Chase - i uz
pratnju Sticksa McGheeja (Brownie-
jeva brata), gitara i J. C. Burrisa,
kastanjete (On The Road). to se
Terryjevih i McGheejevih LP-ploa
tie, meu najboljim a su Sonny Is
King, Sonnys Story, Where The
Blues Begin, Whoopin The Blues, A
Long Way From Home i Blues From
Everywhere; na ovoj posljednjoj
ploi pomau im Sticks McGhee i
Burris, a Terry na nekoliko snimki
svira drom bulje (Shortnin Bread,
Skip To My Lou). Terry je s
McGheejem u mnogo navrata go
stovao u Evropi (jednom i u Indiji).
Sredinom etrdesetih godina nastu
pio je u brodvejskoj produkciji
m juzikla Finian'ls Rainbow, a
1955-1957. s McGheejem je svirao
takoer u brodvejskoj produkciji Cat
On A Hot Tin Roof.
Diskografija:
Blind Boy Fuller With Sonny
Terry & Bull City Red
(Blues C lassics/-)
Various (Including Sonny
Terry), John Hammonds
Spirituals To Swing
(Vanguard/Vanguard)
Leadbelly, Keep Your Hands
Off Her (Verve - Forecast/
V e rve - Folkways)
Various (Including Sonny
Terry), History Of Jazz - The
Blues (Folkw ays/-)
Sonny Terrys Washboard Band
(Folkw ays/-)
Folk Blues (Elektra/Vogue)
Harmonica Blues
(Folkways/Topic)
On The Road (Folkways/Xtra)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
Sonny Is King
(Prestige - B luesvilie/)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
Sonnys Story
(Prestige-Bluesville/Xtsa)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
Where The Blues Begin
(Fontana)
Whoopin The Blues (Capitol)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
 Z avijajui blues-harm onikom i
glasom, Sonny Terry stvara
najuzbudljivije zvukove.

At Sugar Hill (Fantasy/-)

The Best Of Sonny Terry &
Brownie McGhee (Fantasy/-)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
Live! At The Fret (Fantasy/-)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
A Long Way From Home
(ABC-Blues W ay/Stateside)
Sonny Terry/Brownie McGhee,
Blues From Everywhere
(Folkways/Xtra)
Various (Including Sonny
Terry), Penitentiary Blues
(Fontana)

Frank
Teschemacher

Frank Teschem acher (roen 1908. u

Kansas Cityju, M issouri) bio je
istaknuti lan tzv. High School
Ganga. Odrastao u Chicagu, u
prvom redu klarinetist, Teschem ac
her je takoer svirao tenor i alt-
-saksofon, bendo i violinu. Ovaj
posljednji instrum ent svirao je u
Austin High School Orchestra; rije
je o prvom instrum entu koji je
savladao (u desetoj godini ivota). S
kolegama iz Austina otiao je u Red
Dragonse Huka O 'Hare (1924),
nastupajui iskljuivo na alt-sakso-
fonu. Slijedee godine preao je na
klarinet i suraivao s razliitim
skupinama (C harlie Straight, A rt
Kassel, Floyd Town - dvije godine).
Sudjelovao je na povijesnom , utje
cajnom snim anju M cKenzie-Condo-
novih Chicagoansa iz 1927. (That
Toddlin Town - Chicago 1926-
-1928). Njegova prodorna, kvr
gava sola na klarinetu (kojim a
nikada nije nedostajalo topline)
najosebujniji su istupi u ansamblu.
Godine 1928. otiao je u New York i
sudjelovao u mnogim snim anjim a,
prim jerice s Tedom Lewisom, Mif-
fom Molem ( ) i njegovim Little
M olersim a, s kvartetom Eddieja
Condona (That Toddlin Town -
Chicago 1926-1928), s grupam a
Chocolate Dandies (The Chocolate
Dandies) i Jungle Kings i s orke
strom Charlesa Piercea (sve na
Muggsy Spanier 1924-1928), a na
stupao je s Benom Pollackom (->) i
Redom Nicholsom (-).
Zahvaljujui vrsnom m uziciranju
bio je stalno traen sve do sm rti, u
oujku 1932. u Chicagu, nakon
saobraajne nesree. Prije sm rti
nastupao je u velikim orkestrim a
Jana G arbera i Wild B illa Davisona
(->) - u ijem je autom obilu pretrpio
fatalne ozljede. U posljednje dvije-
-tri g o d ineivota svirao je uglavnom
alt-saksofon i violinu. Prvobitno je
bio pod utjecajem crnakih kla rin e
tista poput Jim m ie ja Noonea ( ),
Omera Sim eona (->) i naroito
Johnnyja Doddsa (-), no uspio je
iznai sam osvojan stil. Teschem ac
her je in sp irira o Pee Wee Russella
(->), Ernieja Caceresa i ranije
Bennyja Goodmana (-). Jo je
jedan od onih koji su prerano um rli,
a na alost rijetke Teschem achero-
ve snimke poput sjajnog sola u
Indiani (Eddie Condons World Of
Jazz) pokazuju da se razvio u
istaknutog i utjecajnog klarinetista.
Diskografija:
Various (Including McKenzie &
Condon Chicagoans, Miff
Mole & His Little Molers,
Eddie Condon), That Toodlin
Town - Chicago (1926-1928)
(-/P arlophone)
The Chocolate Dandies
(-/P arlophone)
Various (Including Frank
Teschemacher), Eddie
Condons World Of Jazz
(Columbia/CBS)
Muggsy Spanier 1924-1928
(-/F ountain)
Art Themen
-> Stan Tracey
Claude
Thornhill
Claude Thornhill (roen 1909. u
Terre Haute, Indiana) stekao je
potkraj tridesetih godina zavidnu
reputaciju kao klavirist-araner. Na
stupao je u raznim ansam blim a (Hal
Kemp, Paul W hiteman (->), Benny
Goodman (->), Leo Reisman, Ray
Noble, Andre Kostelantez), te kao reakcija, orkestar se afirm irao za
glazbeni ef i kla virist pjevaice hvaljujui prvom angamanu u Glen
M axine Sullivan (->) (Frankie New Island Casinu (1941) to je rezultira
ton At The Onyx Club) za koju je lo ponovnim, jednako uspjenim
aranirao i producirao njen najvei nastupim a u toj dvorani, popularnoj
hit, Loch Lomond. Snimao je s jo meu tadanjim oboavateljim a ve
jednom izuzetnom pjevaicom , B il likih orkestara. Osim bogatih tekstu
lie Holiday (The Golden Years/The ra ansam bla i kolektivne uigranosti
Golden Years, Vol 2). Radio je i u u njegovim su redovim a nastupali
Hollywoodu, gdje je pisao glazbu za prvoklasni solisti poput Irvinga Fa-
film , radio i diskografske kue. zole, klarinet, Rustyja Dedricka,
Zatim je sa Skinnayem Ennisom truba i Boba Jennyja, trombon, a
sudjelovao u osnivanju velikog o r lider trubake sekcije bio je vrlo
kestra u kojemu je upoznao sklada cijenjeni Conrad Gozzo. Meu osta
telja i aranera Gila Evansa (>), lim izuzetnim ostvarenjim a u Thorn-
glazbenika koji e odigrati vanu hillovom repertoaru od 1940. do
ulogu u bliskoj T hornhillovoj 1942 - kada je orkestar rasformiran
budunosti. zbog T hornhillova odlaska u vojsku
Godine 1940. Claude Thornhill - navodimo besprijekorne obrade
pokrenuo je orkestar sasvim o rig i skladbi I Dont Know Why i Where
nalna zvuka, u kojemu su on i Bili Or When, te daljnje adaptacije
Borden stvarali jedinstvene tonske klasinih tem a - Traumerai, Hunga
kom binacije (ukljuujui unisono- rian Dance No 5 i Piano Concerto E.
-klarinete) i nenadmano koristili
dinam iku. Bio je to m iran sastav
m oglo bi se rei da je plasirao
prikrivena uzbuenja. Ta se kva li
teta napokon okrenula protiv Thorn-
hillova orkestra i djelom ino je
p rido n ije la njegovom rasputanju.
Na repertoaru su se nalazili o rigina
li (Thornhill je napisao neobian
Portrait Of A Guinea Farm i picu
orkestra, Snowfall, u k6joj je do
izraaja doao njegov kla vir -
raspoznatljiv sastojak mnogih snim
ki), stare i nove kom ercijalne sklad
be i adaptacije klasinih komada
Griega, Dvoraka i Brahmsa (Claude
Thornhill At Glen Island Casino
1941). O rkestrirao ih je uglavnom The M em orable Claude Thornhill
T hornhill. Nakon poetnih, hladnih (Columbia).

199
 Griega (sve na The Memorable
Claude Thornhill).
Za slube u m ornarici, Thornhill je
svirao s m ornarikim orkestrom
A rtieja Shawa (-), a kasnije je
vodio vlastiti arm ijski ansambl. Go
dine 1946, nakon dem obilizacije,
osnovao je novi orkestar koji je bio
jo zapaeniji od prethodnoga.
Imao je vei broj lanova i neobinu
instrum entaciju za svoje vrijem e
(npr. sekciju francuskih rogova), to
je om oguavalo stvaranje jo boga
tijih zvunih freski. Gil Evans, koji je
pisao aranm ane za raniji Thornhil-
lov orkestar, ukljuujui Busters
Last Stand, Where Or When,
Theres A Small Hotel (sve na The
Memorable Claude Thornhill), po
stao je kljunom linou novog
orkestra. Na Evansov nagovor,
Thornhill je drage volje p roirio
repertoar, kako bi pokazao p rivre
nost be-bopu. Osim p re d vid ljivijih
zabavnih skladbi poput A Sunday
Kind Of Love - velikog hita orkestra
i pjevaa Frana W arrena - u
repertoar su uvrtene i briljantne
Evansove orkestracije bop-klasika
poput Anthropology, Yarbird Suite i
Donna Lee sa solim a perspektivnih
mladih glazbenika, Lee Konitza (->)
i Reda Rodneyja (->) (sve na The
Memorable Claude Thornhill). Bio
je to zaista avangardni orkestar,
koji e uticati na glazbene dogaaje
u bliskoj budunosti, a najvie kao
nadahnue za ansambl M ilesa Davi-
sa (->) iz 1948. koji je realizirao
plou Birth of the Cool.
Najednom, sve se preokrenulo;
Thornhillov se orkestar rasform irao.
Godine 1949. ponovno je pokrenut,
pa iako je trea verzija ostvarila
mnoge vrsne izvedbe (ukljuujui Charles Tolliver, jedan od na jim pre sivn ijih m laih trubaa. Vodi vlastitu diskografsku kuu
snimke za Victor, 1949-1950), nika
da joj nije uspjelo da obnovi pritom od svakoga naini novu vao je grupu Music Inc s klaviristom vezu s ekskluzivnijim nonim klubo
karizm atinost prethodnih dviju po pjesmu. Roen je 1942. u Floridi, a Stanleyjem Cowellom , a njihova vima, snim io je pedesetih godina
stava. Za orkestar nakon 1949. Clifford Brown ostao mu je trajnim prva snim ka rea lizira n a je u Evropi niz klasinih jazz-album a. Svojim
tipina je koncertna snim ka One uzorom - T ollive r je, u stvari, (The Ringer) i predstavlja Tolliver- prozranim glasom i besprijekornim
Night Stand With Claude Thornhill. zapaen po svojim ortodoksnim sove skladbe u odlinoj, lirskoj i osjeajem za ritam postao je idea
Pedesetih godina Thornhilla se rije osobinam a koje ga bez dilem e poletnoj izvedbi kvarteta. Najbolji lan pjeva cool kole, a pjesme je
tko moglo vidjeti u ulozi efa svrstavaju u srednju struju mo T olliverov solo, Drought, snim ljen je tretira o lirskim pristupom i inventiv-
orkestra, ee je vodio male sasta dernog jazza. Poput Woodyja Sha 1973. (Live In Tokyo) na njegovoj nou Stana Getza. Nakon egrto-
ve. Tada je suraivao s Tonyjem wa koji ima slian osjeaj za etiketi Strata-East koju je pokrenuo vanja u orkestru Chica Marxa -
Bennettom. Idueg desetljea po tradiciju, T ollive r je briljantan g la poetkom sedam desetih godina kao njegova karijera zapoela je u
vrem eno je nastupao sa sekstetom, zbenik, sposoban da se izrazi u logian rezultat elje da vlada etvrtoj godini - suraivao je s
ali uglavnom je ivio penzioner svakom tempu ili raspoloenju. Na onim im e se bavi. T ollive r je aranerom Martyjem Paichem, kori
skim ivotom. Umro je 1965, od svom debiju u ulozi suradnika alt- jedan od najboljih trubaa na suvre stei njegov ansambl Dektette kako
sranog udara. -saksofonista Jackieja M cLe a n a (lts menoj sceni, a istodobno biznism en bi reproducirao zvuk grupe Milesa
Time i Action) predstavio se i - nesvakidanja kom binacija! Davisa s albuma Birth of the Cool.
Diskografija: vlastitom , dram atinom skladbom S Torm eovim pjevanjem u definitiv
Frankie Newton At The Onyx Plight, te evokativnom baladom Diskografija: nim verzijam a kvalitetnijih popular
Club (Tax - vedska) Truth. Dvije godine korisno je pro Jackie McLean, Its Time nih pjesama poput Old Devil Moon.
Billie Holiday, The Golden veo s bubnjarem Maxom Roachom (Blue N ote/Blue Note) Too Darn Hot (Mel Torme Swings
Years (Colum bia)/ (Members Dont Git Weary), a jednu Jackie McLean, Action Shubert Alley) i The Lady Is A
The Golden Years, Vol 2 (CBS) od svojih kasnijih skladbi, Grand (Blue N ote/Blue Note) Tramp (Lulus Back In Town) i sa
The Memorable Claude Max, posvetio je tom m ajstoru- Jackie McLean, Jacknife solistim a poput Arta Peppera, Buda
Thornhill (Colum bia/) -bubnjaru (Live At The Loosdrechdt (Blue N ote/Blue Note) Shanka i Billa Perkinsa, veina tih
Claude Thornhill At Glen Jazz Festival). Godine 1969. osno Max Roach, Members Dont album a postala je diskofilskim rari
Island Casino 1941 Git Weary
(M onm outh-Evergreen/-) (A tlantic/A tlantic)
The Early Cool: A Memory Of Live At The Loosdrechdt Jazz
Claude Thornhill - On Stage Festival
1946/1947 (Strata-East/Black Lion)
(M onm outh-Evergreen/Em ber) The Ringer
One Night Stand With Claude (A rista/B lack Lion)
Thornhill (Joyce/-) Live In Tokyo
(Strata-East/Strata-East)
Live At Slugs
(Strata-East/Strata-East)

Charles
Tolliver
Mel Torme
Cilj trubaa Charlesa T ollive ra (ro
enog 1942) u tome je da u svakoj Live In Tokyo (Strata-East); sjajna Pjeva Mel Torm e (roen 1925. u M el Torme Swings Shubert Alley
pjesmi odsvira 25 ili 50 korusa i da truba. Chicagu) koji se obino dovodi u (HMV): barunasta izmaglica.

200
 tetima. Barunasta izm aglica od
lian je scaf-pjeva i svestrani
glazbenik.
Diskografija:
Mel Torme Swings Shubert
Alley (Verve/HMV)
Lulus Back In Town
(King/Polydor)
Dave Tough
-> Woody
Herman
Stan Tracey
Tatica britanskog m odernog jaz-
za, klavirist Stan Tracey (roen
1926. u Londonu) od 1950. vitalna je
snaga britanske scene, a prije
angamana u klubu Ronnieja Scot-
ta, gdje je od 1960. do 1968. bio
kuni kla virist i pratio legiju gostuju
ih am erikih glazbenika, svirao je
s Royom Foxom, Lauriem Morga-
nom, Kennyjem Bakerom, Scottom,
Tonyjem Crom biejem i Tedom Heat-
hom. Prvobitni Ellingtonov i Monkov
utjecaj pretopio se u vrlo osoben stil
skladanja i sviranja koji kao da
izaziva panju svake nove genera
cije jazz-glazbenika. Njegova prva
ostvarenja ne nalaze se vie u
katalogu, ali je klasina interpreta
cija Dylana Thomasa (Under Milk
Wood), u kojoj mu pomae vrlo
originalan kotski tenor-saksofonist
Bobby Wellins, ponovno objavljena.
Starless And Bible Black muna je
skladba, drastino razotkrivena ka
ko bi se istakao njen sumoran
ugoaj. Tracey se dao na istraiva
nje onih podruja slobode, koja
veina pripadnika njegove genera
cije otpisuje kao buku, pa se umio
sporazum jeti s m ladim glazbenici
ma koje je privuklo njegovo slobo
doumno shvaanje form e. Dueti s
alt-saksofonistom M ikeom Osbor-
neom (Original i Tandem) i solistiki
koncert (Alone At Wigmore Hali)
pokazuju do koje je m jere u svoj stil
inkorporirao avangardne postupke.
Dananji T raceyjev kvartet (Captain
Adventure), s izvanredno m atovi
tim tenor-saksofonistom Artom The-
menom - po profesiji kirurgom -
agresivnim bubnjarem Bryanom
Springom i vrstim basistom Da-
veom Greenom, vjerojatno je najbo
lji mali sastav u Velikoj B rita n iji.
Traceyjev oktet, takoer zastupljen
na ploi, dinam ino in te rp re tira
njegove d o sjetljive teme, s d ija lo z i
ma tenor-saksofonista Them ena i
prodornog Dona W ellera.
U atm osferi apatinosti britanskog
jazza koja vlada na tam onjoj sceni,
istrajnost i sustavni napredak Stana
Traceyja dokaz su njegove do
sljednosti.
Diskografija:
Under Milk Wood (-/S team )
Original (-/C a d illa c)
Tandem (-/O gun)
Alone At Wigmore Hall
(-/C a d illa c)
Captain Adventure (-/S team )
The Bracknell Connection
(-/S team )
Lennie Tristano
Roen 1919. u Chicagu, slijepi
kla virist i pedagog Lennie Tristano
okupio je etrdesetih i pedesetih
godina malu, ali privrenu grupu
sljedbenika u popularno nazvanoj
cool-koli. Suprotno dom inantnoj
strastvenosti be-bopa, Tristano je
eksperim entirao s linearnom im pro
vizacijom , s dugim, valovitim d ioni
cama nalik Bachu, s kontrapunktom ,
atonalnou. dinam ikom i p rofinje
nom ritm ikom slojevitou. Jedan
od p rim je ra njegova m uziciranja iz
sredine etrdesetih godina (Lennie
Tristano/Red Rodney) pokazuje ka
ko se dionice klavira isprepliu s
gitarom B illyja Bauera i stapaju u
m irnu struju. Godine 1949. Trista-
nov je sekstet, s alt-saksofonistom
Lee Konitzom, tenor-saksofonistom
W arneom M arshom i Billyjem
Bauerom, snim io klasini album
Crosscurrents. Uz podrku rav
nog ritm a, glazbenici lako i pre
cizno isprepliu svoje dionice. Te
ma Intuition izbjegava harm onijsku
okosnicu i moda se moe nazvati
poetkom avangardnog usm jerenja
- kolektivna free -im pro viza cija za
cijelo nikada nije zvuala tako ugla
eno.
lako su protivnici optuivali Trista-
na da svira beskrvno i akadem ski,
C harlie Parker cije n io je njegovu
glazbu, pa su dvojica glazbenika
zajedno nastupili u a li sta r radio-
-em isiji magazina M etronom e (An
thropology). Osjeajan Tristanov
blues za Parkera, Requiem (Lines)
C rosscurrents (Capitol): te m e lji
cool-jazza.
pokazuje da cerebralan pristup ne
sputava em ocije. Nadosnim avanje u
Turkish Mambu, tako da se tri
dionice paralelno razvijaju u ra zlii
tom ritm u. East 32nd Street i Line
Up, izazvali su u svoje doba (1955)
provalu kontroverznosti, ali bi u
tehnologijski naprednim sedam de
setim godinam a prole nezapae
no. U ovom sluaju glazba opravda
va sredstvo. Uvijek povuen, ista
knuti je kla virist ponovno pristao da
snim a tek 1962 (The New Tristano);
taj album ostaje nenadmaan po
svojoj m elodijskoj inventivnosti, la
koi u kom pleksnim m jeram a i
tehnikom m ajstorstvu. Dosljedan i
nepokolebljiv, Tristano je ostao po
strani jazz-scene, kom pletno ig n o ri
ran u naglaenoj em ocionalnosti
dananje glazbe - puno emocija,
m alo osjeaja. Umro je u studeno
me 1978. u New Yorku.
Diskografija:
Lennie Tristano/Red Rodney
(M ercury/M ercury)
Crosscurrents (Capitol/Capitol)
Charlie Parker, Anthropology
(Spotl ite/Spotl ite)
Lines (A tlantic/A tlantic)
The New Tristano
(A tlantic/A tlantic)
Frankie
Trumbauer
Frankie Trum bauer (roen 1902. u
Carbondaleu, Illinois) bio je prvo
klasan glazbenik koji je im presivno
svirao itav niz instrum enata, uklju
ujui alt-saksofon, klarinet i fagot.
No, u najveoj uspomeni ostaje
njegovo m uziciranje na C-saksofo-
nu. Na tom instrum entu, danas
zaboravljenom lanu porodice sa-
ksofonista, Trum bauer je imao pro
zraan, ist, hladan ton, istodobno
osebujan i m elodian. Kada slua
mo Trum bauerova sola na C-sakso-
fonu, jednostavno shvaamo zato
je znaajno utjecao na Lestera
Younga (->). Trum bauer, odrastao u
St Louisu, kao tinejder takoer je
uio violinu, flautu i trom bon. U
sedam naestoj godini vodio je vlasti
ti ansambl, a za I svjetskog rata
sluio je u m ornarici.
Nakon d e m obilizacije vratio se u
St Louis gdje je nastupao s nekoliko
ansambala, ukljuujui Genea Ro-
dem icha s kojim a je debitirao na
ploi. U Chicagu je svirao s Rayem
M illerom . Na prvom zaista vanom
angamanu (1925-1926) bio je gla
zbeni voa orkestra Jeana Goldket-
tea; u Arcadia Baliroom u vodio je
orkestar kojega je najvaniji solist
bio Bix Beiderbecke (->). Trum
bauer i Beiderbecke postali su
nerazdvojni, zajedno su svira li s
G oldketteom (1926-1927) i u v e li
kom orkestru m ultiinstrum entalista
Adriana R o llin ija (-) (1927). Godine
1927. Trum bauer je pristupio orke
stru Paula W hitemana (-*), u koje
mu je ostao pet godina. Od 1932. do
1933, kada se ponovno pridruio
W hitemanu, vodio je vlastiti orke
star. S Jackom Teagardenom (->) i
C harliejem Teagardenom (->) vodio
je grupu Three T's (1936), a zatim je
otiao na Zapadnu obalu gdje je s
trubaem Mannyjem Kleinom vodio
jo jedan orkestar. Godine 1938.
svirao je s G eorgiejem Stollom i
ponovno okupio vlastiti sastav (pod
im enom Trom bar).
Godine 1939. napustio je glazbu i
zaposlio se u civilnom zrakoplov
stvu, ali je slijedee godine ponov
no vodio vlastiti ansambl. U II
svjetskom ratu bio je probni pilot, a
na glazbenu scenu vratio se 1945. s
Russom Caseom i studijskim orke
strom NBC-a u New Yorku. Godine
1947, nakon odlaska u Kaliforniju,
opet se kom pletno povukao. Ponov
no je pristupio civiln o j a vija ciji, iako
je povrem eno nastupao. Umro je u
lipnju 1956. u Kansas Cityju. O dli
no Trum bauerovo m uziciranje
uglavnom je zastupljeno na tri
podruja: (1) u orkestru Paula
Whitemana (The Bix Beiderbeck
Legend i Paul Whiteman); (2) u
njegovim sastavim a, esto s Beider-
beckeom kao najvanijim solistom
(Bix & Tram, The Golden Days Of
Jazz: Bix Beiderbecke i The Rare
Bix) i (3) u sastavim a bez Beider-
becka (Frankie Trumbauer & His
Orchestra 1931-1932). Najee je
svirao C-saksofon, ukljuujui s
pravom proslavljen solo u skladbi
Singin' The Blues (The Golden Days
Of Jazz: Bix Beiderbecke), iako je
snim ao i na fagotu - 'Taint So,
Honey, Taint So (The Rare Bix) i
Running Ragged (The Golden Days
Of Jazz: Eddie Lang - Joe Venuti:
Stringing The Blues). Jedan od
njegovih rijetkih sola na alt-saksofo-
nu nastao je na snim anju grupe
Chicago Loopers (Chicago Loopers
& The Midway Garden Orchestra).
Diskografija:
Frankie Trumbauer & His
Orchestra 1931-1932
(The Old M asters/-)
The Bix Beiderbecke Story,
Vol II: Bix & Tram (C olum bia)/
Bix & Tram 1927 (Parlophone)
The Golden Days Of Jazz:
Eddie Lang - Joe Venuti/
Stringing The Blues
(CBS - Nizozemska)
The Golden Days Of Jazz:
Bix Beiderbecke
(CBS - Nizozemska)
The Bix Beiderbecke Legend
(-/R C A Victor - Francuska)
The Bix Beiderbecke Story,
V6I III: Whiteman Days - In A
Mist (Colum bia)/
The Rare Bix (Parlophone)
Paul Whiteman (RCA Victor)
Various, Chicago Loopers &
Midway Garden Orchestra
(Audobon/-)
Bruce Turner
Bruce Turner (roen 1922. u Salt-
burnu, Yorkshire, Engleska) ivui
je dokaz da se i u Velikoj Britaniji
mogu ja viti totalno originalni jazz-
-glazbenici, sposobni da se ravno
pravno nose s am erikim velikanim a
- o emu se, do prije petnaestak
godina, nije moglo ni sanjati. Tur
ner, provjereni mainstream-glaz-
benik preteno pod utjecajem
instrum entalista iz srednjeg razdo
blja, proveo je djetinjstvo u Indiji.
U Englesku se vratio zbog kolova
nja na Dulwich Collegeu, London.
Pet godina (1941-1946) proveo je u
RAF-u, u kojemu je povremeno
svirao jazz (tj. bavio se zanimanjem
s kojim je zapoeo prije regrutaci
je). Nakon dem obilizacije radio je s
raznim sastavima, pa tako i s
jednom boperskom skupinom. U
orkestrim a Roya Vaughana i Fred-
dyja Randalla (1948-1950) svirao je
alt-saksofon i klarinet, a zatim je
postao lanom kvarteta s kojim je
nastupao na transatlantiku Queen
Mary. S kolegama iz tog kvarteta,
klaviristom Ronniejem Ballom i
basistom Peterom Indom u New
Yorku je poeo uzimati lekcije
n ajprije od Lennieja Tristana (->), a
zatim od Leeja Konitza (-). Uspr
kos oitoj sklonosti prema Johnnyju
Hodgesu (->) i Bennyju arteru (>),
Turner je i danas zadrao blijedi
trag Konitza. Godine 1951. svirao je
u kvintetu Ronnieja Balla, a zatim je
dvije godine ponovno nastupao s
Randallom. Godine 1953. prihvatio
je ponudu da svira sa sastavom
Hum phreyja Lytteltona (-*) kao kla
rinetist, alt-saksofonist i neko vrije-
201
 me sopran-saksofonist. Na dvije
koncertne snim ke Lytteltonova sa
stava bio je u odlinoj form i: u
londonskim dvoranam a Conway
Hall (Humph At The Conway) i Royal
Festival Hall (Humphrey Lyttelton
Jazz Concert) (obje 1954).
Godine 1957. napustio je Lytteltona
(u razdoblju od 1953. do 1957. svi
rao je i s Kennyjem Bakerom, te s
gostujuim am erikim jazz-glazbe-
nicima, Sidneyjem Bechetom (->) i
Eddiejem Condonom (->). Osnovao
je prvu postavu slavnog Bruce
Turner Jump Banda - m alog sasta
va koji se specija lizira o za vrlo
svingerski mainstream jazz - i
ona je potrajala od 1957. do 1965.
Za svoga postojanja, ta je grupa
pratila gostujue am erike glazbe
nike kalibra B illa Colem ana (->),
Dona Byasa (), Bena W ebstera
(-) i Raya Nancea (->).
etiri godine proveo je kao lan
Paramount Jazz Banda Ackera BiI-
ka (1966-1970), s kojim je gostovao
:w
& ,f~
y - +
li
na Dalekom istoku, Srednjem isto
ku, u Evropi, Novom Zelandu i na
Fidiju. Kasnije je nastupao s raz
nim britanskim sastavim a (ukljuu
jui Lytteltonov), a vodio je i
obnovljeni Turner Jump Band. e
sto je snim ao, pa i kao gost na
koncertim a trubaa Alexa Welsha
(An Evening With Alex Welsh & His
Friends, Parts 1 & 2 i Salute To
Satchmo), a tu je i izvrstan ponovni
(studijski) susret s Lytteltonom
(South Bank Swing Session i Take It
From The Top). Njegovo se prisu
stvo osjea i na album u Song Of
The Tenor, snim ljenom u Londonu,
koji predstavlja um ijee Buda Free-
mana (->) - Freeman naziva Turne-
ra jednim od najistaknutijih, najori-
gin a ln ijih saksofonista na svijetu
a sa saksofonistom Alexa Wels
ha, Johnnyjem Barnesom , izveo je
niz odlinih sola na neobino uspje
lom londonskom koncertu 1976.
(Jazz Masters: Live At St Pancras
Town Hali).
Diskografija:
Humphrey Lyttelton, The Best
Of Humph 1949-1956
(-/P arlophone)
Humphrey Lyttelton, Jazz
Concert (-/P arlophone)
Humphrey Lyttelton, Humph
At The Conway
(-/P arlophone)
Accent On Swing
(-/In te rn a tio n a l Jazz Club)
Jumpin' For Joy, Nos 1, 2
(-/P h ilip s) (EP-ploe)
Goin Places (-/P hilip s)
Wild Bill Davison With Freddy
Randall & His Band
(-/B la c k Lion)
Various (Including Bruce
Turner), An Evening With
Alex Welsh & His Friends,
Parts 1, 2 (-/B la c k Lion)
Various (Including Alex Welsh/
Bruce Turner), Salute To
Satchmo (-/B la c k Lion)
Humphrey Lyttelton, South
Bank Swing Session
(-/B la ck Lion)
Humphrey Lyttelton, Take It
From The Top (-/B la c k Lion)
Bud Freeman, Song Of The
Tenor (-/P hilip s)
Bruce Turner/Johnny Barnes,
Jazz Masters: Live At St
Pancras Town Hall
(-/C a d illa c)
Humphrey Lyttelton, Hazy,
Crazy & Blue (-/B la c k Lion)
Big Joe Turner
Joseph Big Joe Turner (roen
1911.) zapoeo je dugu i impresivnu
karijeru pjevajui blues dok je radio
kao barmen u raznim klubovima
rodnog Kansas Cityja. Tada je prvi
put suraivao s klaviristom Peteom
Johnsonom (->). Ostali su nekoliko
The Boss Of The Blues (Atlantic)
- Joe Turner, ni manje, ni vie.
godina u tom gradu, a kada ih je
otkrio John Hammond, uslijedio je
iznenadni poziv za gostovanje na
koncertu u Carnegie Hallu i u
klubovim a 52. ulice. Nakon daljnje
a firm acije na njujorkim gostovanji
ma, Turner je u Hollywoodu nastu
pio u Ellingtonovoj (->) reviji Jump
For Joy (1941). Kada je predstava
skinuta s repertoara, Turner je
ostao na Zapadnoj obali i nastupao
s kla viristim a Meadom Lux Lewi-
som (->), Joeom Sullivanom (->) i
drugim a. Turner je na ploi surai
vao sa Sullivanom jo 1940 (Cafe
Society Swing & The Boogie Woo-
gie), a takoer i s jo slavnijim
klaviristom Artom Tatumom (->)
(Swing Combos: 1935-1941 i Swing
Street, Vol 4). Na svakoj od tih
snim ki Turner pjeva u vrhunskoj
form i - kao prava definicija vikanja
bluesa. Moan Turnerov glas -
zanosan ali elino m iiav - sae
tak je ovog nezaobilaznog anra
am erike crnake glazbe. etrdese
tih godina suradnja Turnera i John-
sona i nadalje je davala dobre
rezultate, kako na koncertim a tako i
na ploama, obino uz pratnju
dinam inog, poletnog malog sasta
va. U tom razdoblju s Turnerom je
suraivao i klavirist Albert Ammons
(->). Rezultati njihove suradnje od
lino su predstavljeni albumim a Joe
Turner Sings The Blues, Vols 1, 2,
sa strastvenim , prom uklim Turnero-
Joe Turner, arhetipski urbani
vika bluesa k o ji je
p o p ularizira o Shake, Rattle & Roll
p rije Haleyja.
 vim glasom koji prekrasno dolazi do
izraaja u SK Bluesu (I & II), te u
skladbama Its A Low Down Dirty
Shame, Hollywood Bed (nova v e rzi
ja teme Cherry Red, izvanrednog
Turner-Johnsonova ostvarenja s
ploe Swing Street, Vol 4, nastalog
nekoliko godina ranije) i Johnson &
Turner Blues.
Godine 1944. nastupao je s Am-
monsom i Johnsonom. a 1945. s
Luisom Russellom (>). Nastavio je
redovito snim ati, ukljuujui nekoli
ko eksplozivnih izvedbi za etiketu
Arhoolie (ponovno uz Johnsonovu
pratnju) (Jumpin The Blues). Pede
setih godina stekao je novu popular
nost, uglavnom u okvirim a rhythm -
-and-bluesa. Njegove snim ke s
poetka pedesetih godina za tvrtku
Atlantic (His Greatest Recordings)
bile su od velikog znaenja za
sustavnu pojavu a zatim i proboj
rock and rolla: TV Mama, Sweet
Sixteen, Honey Hush, Chains Of
Love, Teenage Letter i Shake,
Rattle & Roll. Te su skladbe uskoro
postale vanim putokazim a u a fir
maciji rocka, zahvaljujui uglae
nim verzijam a B illa Haleyja i njego
vih Cometa. No, moda je najim pre-
sivniji Turnerov pojedinani d o p ri
nos vokalnom bluesu nastao 1956,
kada je, s jazz-instrum entalistim a
kalibra Petea Browna (->), Lawren-
cea Browna (->) i Freddieja Greena,
te ponovno udruen s estim g la
zbenim suradnikom i prijateljem ,
Peteom Johnsonom, snim io vje ro
jatno najim presivniju definiciju ur
banog vikaa bluesa - album
Boss Of The Blues. Na 11 p ro vje re
nih skladbi Turner se doim a neuni
tivim kao i uvijek (RolIEm Pete,
Cherry Red, How Long Blues, St
Louis Blues, Wee Baby B lu e s ...),
uz nekoliko lagerskih standarda
(Pennies From Heaven i Youre
Driving Me Crazy).
Pedesetih godina u nekoliko je
navrata gostovao u Evropi; godine
1962. nastupao je na dugom anga
manu u parikom klubu Le Calva
dos. lako ga u novije doba esto
mui upala zglobova, Turner i
nadalje snim a (prem da u in va lid
skim kolicim a). No, repertoar mu je
postao otrcan, a u sluaju skladbi
Summertime i Ive Got The World
On A String (In The Evening) i
neprim jeren. Ali, jo ima trenutaka
kada Turner moe podsjetiti na
svoje vrhunske godine (1930-1950),
naroito uz kongenijalnu glazbenu
pratnju Counta Basieja (-), Eddieja
Lockjaw Davisa i H arryja Edisona
(->) (The Bosses), M ilta Jacksona
(->), Roya Eldridgea i Pee Wee
Craytona (Nobody In Mind) ili a ll
stars trubake sekcije Edison-EI-
dridge-Dizzy G illespie (->) - Clark
Terry (-*) (The Trumpet Kings Meet
Joe Turner).
Diskografija:
Various (Including Joe Turner),
Cafe Society Swing & The
Boogie Woogie 1938-1940
(Swingfan - Njemaka)
Various (Including Joe Turner),
Swing Combos 1935-1941
(Swingfan - Njemaka)
Various (Including Joe Turner),
Swing Street, Vol 4
(Epic/Colum bia)
Joe Turner, Early Big Joe
(1940-1944) (MCA - Njemaka)
Various (Including Joe Turner),
John Hammond's Spirituals To
Swing (Vanguard/Vanguard)
Joe Turner Sings The Blues,
Vols 1, 2 (Savoy/CBS - Realm)
Joe Turner, Jumpin' The Blues
(Arhoolie/Fontana)
Joe Turner, His Greatest
Recordings (Atlantic)
Joe Turner, The Boss Of The
Blues (A tlantic/A tlantic)
Joe Turner/Count Basie, The
Bosses (Pablo/Pablo)
Joe Tumer/T-Bone Walker/
Eddie Vinson, Blues Rocks
(Blues Tim e/RCA Victor)
The Trumpet Kings Meet Joe
Turner (Pablo/Pablo)
Joe Turner, In The Evening
(Pablo/Pablo)
Joe Turner, Nobody
In Mind
(Pablo/Pablo)
Various (Including Joe Turner),
Spirituals To Swing - 1967
(C o lu m b ia /-)
McCoy Tyner
Roen 1938. u P h ila d e lp h iji, klavirist
McCoy Tyner potekao je iz glazbene
porodice, a tako steeno znanje A tlantis (M ilestone): kla v iris t McCoy Tyner svladava sve prepreke.
nadopunio je kasnijim studijem na Jedan od n a jvita ln ijih glazbenika na sceni.
glazbenom koledu. Godine 1959.
svirao je s Jazztetom, grupom koju iskuava o d m je re n iji zvuk japan Svoj je ugled zasluio m arljivou i
su vodili Art Farm er i Benny skog instrum enta kota. Tyner ekspe predanou, a kompletan opus mu
Golson, a 1960. p ridruio se kvarte rim e n tira s raznim instrum entim a, je odlian.
tu Johna Coltranea, dva tjedna obino na poetku i kraju svojih
nakon njegova osnutka. S Coltra- skladbi - s em balom i celestom Diskografija:
neom je proveo Iduih pet godina i (Trident) i cim balom (Focal Point). John Coltrane:
postao sastavnim dijelom njegove Idui album i pokazuju njegovu ne A Love Supreme
klasine, inovatorske grupe. Tyne- pokolebljivu m otivaciju i neprihva (Im pulse/Im pulse)
rova neum orna predanost datira iz anje diktata mode: Kada se uda Live At The Village Vanguard
toga razdoblja; esto je izvodio lji od sebe samoga i postane (Im pulse/Im pulse)
nizove repetitivnih fig u ra koje su pukim posrednikom , tada dolazi do Transition (Impulse/Impulse)
vukle Coltranea prem a modalnom i tih trenutaka. Od osamnaeste godi Coltrane (Im pulse/Im pulse)
skalarnom usm jerenju, podalje od ne musliman, McCoy Tyner u potpu Meditations (Impulse/Im pulse)
konvencionalne harm onije. Kasnije nosti stoji iza svoje kreativnosti: Live At Newport
Tynerovo m uziciranje zasjenjeno je Sviram ono to ivim. (Im pulse/Im pulse)
kreativnom klim om koja je vladala u Koliko vrije d i im ati stalnu, profe Reaching Fourth
okviru C oltraneova kvarteta - inten sionalnu grupu pokazuju dva dvo (Im pulse/Im pulse)
zitetom , poveanom ritm ikom ak struka albuma. Enlightenment i At The Real McCoy
tivnou, intenzivnom dinam ikom . lantis: tenor i sopran-saksofonist (Blue Note/Blue Note)
Njegov klaviristiki stil fo rm ira n je Azar Lawrence, basist Joony Booth Time For Tyner
uglavnom ezdesetih godina: brza, i sam Tyner neodoljivi su, a sviranje (Blue N ote/Blue Note)
razbacana arpeggia koja su ispu Alphonsa M ouzona na albumu En Extensions
njavala vrste, perkusivne, zgusnu lightenment vrhunac je inventivno (Blue N ote/Blue Note)
te akorde. sti. Tyner je p ro m ije n io mnoge Expansions
Napustivi Coltranea 1965, nailo bubnjare, prilagoavajui nezahval (Blue N ote/Blue Note)
je pet tekih godina kada posla nu kom binaciju estine i osjeajno Asante
gotovo nije ni bilo, pa je Tyner ak sti dinam ikom rasponu akustinog (Blue N ote/Blue Note)
razm iljao o mogunosti da postane klavira. Kao da eli u m iriti titanske Sahara
voza taksija. Nezadovoljan ugovo udare kla vijature i inela, ritm ikoj (M ilestone/M ilestone)
rom s tvrtkom Im pulse preao je na je je zg ri dodao p'ivota u linosti Trident
Blue Note i sudjelovao na vlastitim i perkusionista G uillerm a Franca. (M ilestone/M ilestone)
tuim snim anjim a. Tynerovi album i Kao iskren i potresan homm age Focal Point
zapaeno su dosljedni, a od ener Coltraneu (Echoes Of A Friend) (M ilestone/M ilestone)
ginih tem a African Village (Time snim io je album solo-izvedbi, meu Enlightenment
For Tyner), Vision (Expansions), njim a i neke od n a jpopularnijih (M ilestone/M ilestone)
Message From The Nile (Exten Coltraneovih skladbi, Naimu i My Atlantis (M ilestone/M ilestone)
sions), do novijeg opusa za M ilesto Favourite Things. Album s triom Echoes Of A Friend
ne, vodi izravna veza. Tynerove (Trident) ponovno ga je udruio s (M ilestone/M ilestone)
skladbe reflektiraju univerzalnost Elvinom Jonesom, a bas je svirao Sama Layuca
njegovih i Coltraneovih vizija, inspi Ron Carter; rije je o susretu (M ilestone/M ilestone)
rira ju i se etnikim , ali ne samo meusobno doraslih, o trosm jernoj Song Of The New World
afro-am erikim izvorim a, kao, p ri avanturi. Tynerova ostvarenja s (M ilestone/M ilestone)
m jerice, u valovitoj tem i Song Of veim ansam blim a (Sama Layuca, Fly With The Wind
Happiness (Expansions) koja se Song Of The New World i Fly With (M ilestone/M ilestone)
zasniva na japanskim skalama. The Wind), na posljednja dva albu
Potpisom za tvrtku M ilestone ma s gudaim a i drvenim duhaima,
(1972) Tynerova je ka rije ra napokon neobino su rom antina, o rke stra l
doivjela prekretnicu. Prvi album ne teksture razm iu se i ustupaju
(Sahara) ukazao je na sve sastojke
Sarah Vaughan
m jesto katapultiranim upadim a kla
njegova stila: sumporast, zasien vira. U Tynerovim nastupim a ima
ugoaj nastaje p rije olujnog upada m anire i ugoaja uglaenog kla
klavira, snane, hipnotike harm o sinog koncerta za klavir, a njegov Vokalni stil pjevaice Sarah Vaug
nijske strukture. Skladba Rebirth je udar uvijek raspoznatljiv. han (roene 1929. u Newarku)
predstavlja nevjerojatnu Tynerovu McCoy Tyner jedan je od najvita l form iran je njenim prvim vezama s
tehniku, dok na Valley Of Life nijih kreativaca na dananjoj sceni. be-bopom, kada je etrdesetih
203
 Boanska Sarah Vaughan. Nakon trideset i vie godina, njen glas i osjeaj za ritam jo uvijek su udnovati.
godina pjevala s B illyjem Ecksti-
neom, C harliejem Parkerom i Dizzy-
jem G illespiejem u orkestrim a Earla
Hinesa i B illyja Eckstinea. Rana
verzija teme Loverman s Parkerom
i G illespiejem (In The Beginning) i
Everything I Have Is Yours s
Lenniejem Tristanom (Anthropolo
gy) pokazuju njen bogat vibrato pod
utjecajem Eckstinea i vratolom no
bopersko fraziranje. Kao i u sluaju
HIle Fitzgerald, veina njenog ka
Sarah Vaughan Live In Japan (M ainstream ). Izvrsne pjesm e s
veoma uspjene turneje po Japanu.
204
snijeg opusa nije sastavljena isklju
ivo od jazza, ali je uvijek proeta
jazzom . Album Sarah Vaughan iz
1954, s Cliftordom Brownom, Pau-
lom Q uinichetteom i Flerbiejem
Mannom, sadri neke od njenih
najboljih izvedbi: rijetko u p o treblja
vane stihove u pjesmi lm Glad
There Is You i definitivne verzije
tema Lullaby Of Birdland i April In
Paris. Na jo jednom snim anju iz
1954. pratio ju je njen trio (Jimm y
Jones, klavir, Richard Davis, bas,
Roy Haynes, bubnjevi) (Swingin
Easy); skladba Shulie A Bop pred
sta vlja njeno um ijee scaf-pjavanja,
a Loverman je zre lija i autoritativni-
ja od verzije iz 1945. Snim anje s
Basiejevim orkestrom (bez Basieja)
rezu ltira lo je finim , svingerskim
Sarah Vaughan In The Land Of
Hi-Fi (Trip): boginja.
S w ing in ' Easy (Trip): dobra stara
Vaughanova.
album om No Count Sarah. Uvijek je
u vrhunskoj form i, a u novijem
opusu esto pjeva u pratnji gudaa.
Diskografija:
Dizzy Gillespie, In The
Beginning
(Prestige/Prestige)
Charlie Parker, Anthropology
(Spotlite/Spotlite)
Sarah Vaughan
(T rip /-)
Swingin' Easy
(T rip /-)
No Count Sarah
(T rip /-)
Joe Venuti
Giuseppe Joe Venuti (roen 1903.
ili 1904. na brodu kojim su njegovi
rod ite lji putovali iz Italije u SAD)
neobina je pojava meu jazz-
-glazbenicim a: iako je roen poe
tkom stoljea, a profesionalni gla
zbenik od poetka dvadesetih godi
na, sve do sm rti u kolovozu 1978.
ostao je izvoa beskrajne estine,
invencije i vitalnosti. Venuti je bio
istaknuti ja zz-vio lin ist totalno samo
svojnog pristupa, originalan impro-
vizator, glazbenik koji je uvijek
vjerovao u svingerski jazz. Po
prirodi svojevrstan ekscentrik s
reputacijom ovjeka koji je esto
izvodio najudnovatije psine, Venuti
je bio poznat i po fizikim obrauni
ma. Postoji oigledno istinita pria o
tome kako je Venuti, u doba prohibi
cije, nokautirao nekog ikakog
gangstera koji mu je dosaivao u
Joe Venuti to se tie neodoljivog swinga, ovaj postojani diskografsku kuu.

jednom klubu - a pritom je poivio

toliko dugo da sam ispria kako je
to bilo.
Venuti je odrastao u Philadelphiji,
u porodici Talijana-doseljenika, oko
1920. upoznao je gitarista Eddieja
Langa (-) i obojica su 1921. svira li
u jednom malom sastavu u Atlantic
Cityju. Lang je snano utjecao na
perm anentan Venutijev dezistiki
razvoj dvadesetih godina. U tom
razdoblju Venuti je svirao s Redom
Nicholsom (-), Jeanom Goldket-
teom, Rogerom Wolfe Kahnom (s
posljednjom dvojicom u vie navra
ta), Redom M cKenziejem (That
Toddlin Town - Chicago 1926-
-1928), Adrianom R ollinijem (-) i u
mnogo navrata s Langom. Suradnja
Langa i Venutija pokazala se plod
nom i u diskografskom pogledu -
pod Venutijevim im enom , ili pod
zajednikom firmom, sn im ili su
preko sedam deset naslova. In sp iri
ran intuitivnim Langovim im pulsim a
i filigranskim solim a na gitari,
Venuti je na gotovo svim tim
snim kam a svirao s uvijek prisutnim
ushitom, naglaavajui svoj gotovo
nestaan sm isao za humor. Poka
zao se naroito efektnim u izvedba
ma Beatin The Dog, Wild Cat (s
prvog Venuti-Langovog snim anja u
duetu uope), Goin Places, Strin
ging The Blues, Dinah i Doin'
Things (sve na Stringing The Blues)
The Wild Dog i na novim verzijam a
Doin' Things i Wild Cat (sve na The
Sounds Of New York, Vol 2

Stringing the blues

(1927-1933): Hot Strings)

Stringing The Blues (CBS). Jedna

od izuzetnih s u ra d n ji u jazzu,
zaeta u toku bunih
dvadesetih".

205
 UZI ena su po izrazito skladnom odno Various (Including Joe Venuti),
su dvojice protagonista. Razlike u The Complete 1970 Pasadena
B VENUTI-LANG 1927-8 godinam a ovdje ne znae apsolutno
nita. G itarist George Barnes rijetko
Jazz Party (Blue Angel Jazz
Club P resents/-)
je kada bolje svirao (a zacijelo The Dutch Swing College Band
nikada s toliko estine i zanosa) kao Meets Joe Venuti (Parlophone)
na albumu Joe Venuti & George The Jazz Violin Of Joe Venuti:
Barnes - Live At The Concord Once More With Feeling
Summer Festival; d a ljn ja su obja (O vation/-)
njenja nepotrebna. Godine 1977, na Joe Venuti/Zoot Sims, Joe &
Beaulieu Jazz Festivalu lorda Mon- Zoot (C hiaroscuro)/
tagua, Giuseppe Venuti ponovno se The Joe Venuti Blue Four
pokazao jedinstvenom atrakcijom . (Chiaroscuro)/
Joe & Zoot (Vogue)
Diskografija: Joe Venuti & George Barnes -
Various (Including Red Live At The Concord Summer
Venuti-Lang 1927-8 (Parlophone) Joe & Zoot (Vogue Hye) McKenzie), That Toddlin' Festival (Concord Ja zz/-)
perfektna suradnja. tenorist + uzb u dljivi violinist. Town - Chicago 1926-1928
(-/P arlophone)
Dvadesetih godina Venuti je sni violine, pa je tako mogao svirati na The Golden Years Of Jazz:
mao i s Bixom Beiderbeckeom (-) sve etiri ice istodobno. Prethodne Eddie Lang-Joe Venuti/
- Frankiejem Trum bauerom (-) godine, na koncertu u vicarskoj Stringing The Blues (CBS) Eddie
(The Golden Days Of Jazz: Bix (Tribute To Duke), zasjenio je kole Eddie Lang/Joe Venuti. The
Beiderbecke). Godine 1929. p rid ru ge iz grupe Newport All Stars poput Sounds Of New York, Vol 2 Cleanhead
io se Paulu W hitemanu (-*), s Kennyja B u rre lla (-), Rubyja Braffa (1927-1933): .Hot Strings
kojim je ostao do slijedeeg p ro lje (-) i B arneyja Kessela (-). Godine (RCA Victor - Francuska)
Vinson
a (iz redova orkestra izostao je 1971. u Nizozemskoj je svirao s The Golden Days Of Jazz: Bix
jedino sredinom 1929, nakon auto Dutch Swing College Bandom (The Beiderbecke (CBS)
m obilske nesree u kojoj je bio Dutch Swing College Band Meets Joe Venuti, Nothing But Notes Eddie (Cleanhead) Vinson (roen
ozljeen). Godine 1931, s Bennyjem Joe Venuti) na obostrano zadovolj (MCA Coral - Njemaka) 1917. u Houstonu, Teksas) snana je
Goodmanom (->), Jackom Teagar- stvo. Ranije te godine u Evropi je Various (Including Joe Venuti), kom binacija prim itivnog blues-izvo-
denom (->) i Charliejem Teagarde- snim io jo jedan uspio album - ovaj Benny Goodman & The Giants aa i rafiniranog dez-glazbenika,
nom (->) u svojim redovim a, Eddie put u Villingenu, SR Njemaka. Of Swing (Prestige)/ pjeva i instrum entalist koji uspje
Lang-Joe Venuti All Star O rchestra Publika ga je od tada uvijek srdano Jazz In The Thirties no povezuje podruja jazza, blue-
snim io j6 za am eriku Deccu nekoli prihvaala. (World Records)
ko zadivljujuih izvedbi (Nothing Snimao je za etikete Ovation (The Joe Venuti & His Big Band
But Notes), s izvanrednom Venutije- Jazz Violin Of Joe Venuti), C hiaros (Big Band A rch ive s/-) U alt-saksofonistu, pjevau i
vom violinom u skladbam a Farewell curo i Concord Jazz. Dva album a za Newport All Stars (Including skladatelju otkrivam o drugu
Blues i After You've Gone. Kao lan Chiaroscuro (Joe & Zoot, The Joe Joe Venuti), Tribute To Duke stranu blues-glazbenika Eddieja
grupe Joe Venuti-Eddie Lang Blue Venuti Blue Four/Joe & Zoot) zapa (MPS) Cleanhead Vinsona.
Five i sa svojim sastavim a Blue
Five/B lue Six snim ao je u drutvu
Langa, odnosno bez njega nakon
Langove sm rti u oujku 1933 (Ben
ny Goodman & The Giants Of
Swing/Jazz In The Thirties).
Slijedee godine boravio je u
Londonu, snim ao s lokalnim glazbe
nicim a i nastupao sa svojim ansam
blom. Nastavio je svirati irom SAD
sve do 1943, kada je dobio poziv za
vojsku. Godine 1944, nakon odlaska
na Zapadnu obalu, poeo je raditi
kao studijski glazbenik MGM-a. Od
kraja etrdesetih do sredine pede
setih godina redovito je nastupao, a
1953. ponovno je gostovao u Evropi.
Sredinom etrdesetih godina vodio
je vlastiti veliki orkestar, oito bez
veeg uspjeha. Taj orkestar nije
snimao, a jedino njegovo diskograf
sko izdanje (Joe Venuti & His Big
Band) pokazuje m ediokritetske iz
vedbe i, zaudo, m inim alno Venuti-
jeve violine. U toku pedesetih, sve
do ezdesetih godina, Venutijevo je
ime bilo neopravdano zapostavlje
no. Njegov povratak u ulozi speci
jalnog gosta Newport Jazz Festivala
1968. zaprepastio je sve prisutne:
Venutijevo se m uziciranje pokazalo
svingerskim i neum ornim kao i
uvijek do tada, obogaeno zrelou
i tenou. Jednoglasno je p rogla
en n a jim presivnijim sudionikom
sedmodnevnog festivala Jazz Expo
u Londonu (1969), usprkos konku
renciji drugih velikana, lako se
slijedeeg proljea o zbiljno razbo
lio, sedam desetih je godina doivio
seriju trijum fa, p rim je rice na Uni
versity Clubu u Pasadeni (The
Complete 1970 Pasadena Jazz Par
ty) kada je bez napora rasturio
soliste-konkurente. U izvedbi vla sti
tog Four-String Bluesa neobino je
(pa i glazbeno) efektno ponovio
esto koriteni tos: opustivi stru
ne gudala navukao bi ga preko
violine i zategao preko struna

206
 sa i rhythm -and-bluesa i koji uspije
va za in trig ira ti iroki krug publike
(ukljuujui rokersku). Prerano oe-
lavio (odakle mu i nadimak elav-
ko), Vinson je svoj prvi istaknuti
pjevaki i sviraki angaman imao
tridesetih godina u orkestru Milta
Larkinsa. Zatim je svoj strastveni,
bluesom obojeni alt-saksofon i pro-
mukao glas ustupio sastavu Floyda
Raya. Godine 1942. otiao je u New
York i pridruio se novom orkestru
Cootieja W illiam sa (-) U njemu je
ostao sve do poziva za vojsku
(1945). S W illiam som postao je
popularnom i fa m ilija rn o m linou,
u krugovim a jazza i R & B-a, solisti-
ka vokalna i instrum entalistika
atrakcija u velikom orkestru i W iI-
liamsovom sekstetu.
Napisao je brojne skladbe za Wil-
liam sov repertoar, ukljuujui Floo-
gie Boo i I Dont Know, a u
tim i ostalim brojevim a poput
Something's Gotta Go estoko je
solirao na alt-saksofonu i duhovito
pjevao (sve na Cootie Williams
Sextet & Orchestra) Nakon povra
tka iz vojske okupio je orkestar od
esnaest lanova, koji je postigao
nacionalni uspjeh snim kam a Kidney
Stew Blues i Juice Head Baby.
Godine 1947. svirao je u New Yorku,
a slijedee dvije s istim je orke
strom nastupao na turnejam a. Zbog
ekonomskih problem a koji su pot
kraj etrdesetih godina pogodili
svijet velikih orkestara i Vinson je
svoj ansambl sm anjio na sekstet.
Ponovni uspjeh doivio je snim kom
Queen Bee Blues za etiketu King.
Poetkom pedesetih godina poeo
je nastupati kao solist. Godine 1954.
na nekoliko se mjeseci ponovno
pridruio W illiam su (Big Band
Bounce). S tenor-saksofonistom Ar-
nettom Cobbom (-) u Houstonu je
vodio svingerski m ali sastav.
Vea popularnost zaobilazila je
Vinsona sve do 1969. kada je,
zahvaljujui zalaganju voe grupe i
bubnjara Johnnyja Otisa, poduzeo
evropsku turneju (u drutvu Jaya
McShanna (->) Iste je godine
snim ao za etiketu Flying Dutchman
(The Original Cleanhead), sa svje
im pristupom i starim i novim
skladbama (npr. Juice Head Baby,
Cleanhead Blues i Cleanhead Is
Back). Vinsonovo drugo proljee
potrajalo je i sedam desetih godina
oduevljeno p rim lje n im nastupim a
na M ontreux Jazz Festivalu, na
kojemu je vodio vlastiti m ali sastav
(You Cant Make Love Alone) i
svirao kao solist orkestra O livera
Nelsona (-) (Swiss Suite). S udjelo
vao je i na a ll stars snim anjim a
poput Blue Rocks s velikanim a
bluesa Otisom Spannom, Joeom
Jam m ing The Blues (Black Lion)
s C leanheadom ...
Turnerom (-) i T-Bone W alkerom. Eric Dolphy, At The Five Spot iako je bila objavljena pod pseudo
Moda je n ajbolji p rim je r Vinsonove (Prestige/Prestige) nimom Oak C liff T-Bone. Ponovno
postojanosti na planu jazza i bluesa The Quest (P restige/-) je snim ao tek slijedeeg desetljea.
- kako u koncertnom tako i u Black Glory (Enja/Enja) U Teksasu i Oklahomi nastupao je s
diskografskom izdanju - album Up Popped The Devil orkestrom Lawsona Brooksa. Kada
Jamming The Blues, koji biljei jo (Enja/Enja) je napustio taj ansambl, zam ijenio
jedan uspjean nastup u M ontreuxu Free At Last (ECM/ECM) ga je tinejder C harlie Christian.
(ovaj put 1974). Na tom LP-ju odao The Call (JAPO/JAPO) Upoznali su se 1933. i esto zajed
je priznanje svom uzoru na alt- no, neobavezno svirali. Preselio je
-saksofonu, C harlieju Parkeru, u na Zapadnu obalu, gdje je vodio
P arkerovoj skladbi Nows The Ti vlastite sastave i u tom je razdoblju
me, iako parkerovskom Vinsonovom
tretm anu balade Laura nedostaje
T-Bone Walker njegova tehnika, nalik duhakoj,
poela poprim ati jasne obrise. U
potpunog m ajstorstva i osjeajnosti sredite panje uao je s orkestrom
izvornika. Lesa Hitea, u kojemu je zvuk
Aaron Thibaud T-Bone W alker njegove elektrine gitare postao
Diskografija: (roen 1913. u Lindenu, Teksas) od fa m ilija rn im - Walker tvrdi da je
Cootie Williams Sextet & etrdesetih je godina jedan od poeo ko ristiti elektrinu gitaru jo
Orchestra (P hoenix/-) najutjecajniji biues i rhythm -and- 1935. S Hiteom je snim io T-Bone
The Original Cleanhead -blues gitarista. Veliki su mu uzori Blues, svoju prvu hit-plou. Meu
(Flying Dutchm an/Philips) bili Blind Lemon Jefferson (->), ostalim diskografskim uspjesim a s
(Benny Carter)/Cootie Lonnie Johnson (->) i Scrapper poetka etrdesetih godina navodi
Williams, Big Band Bounce Blackwell, ali je razvio samosvojan mo Mean Bone Boogie (1945 - s
(Capitol/C apitol - Nizozemska) stil koji je, pak, in sp irira o bezbrojne orkestrom M arla Younga) i njegovu
Oliver Nelson, Swiss Suite druge elektrine gitariste. W alker je najuveniju skladbu, Call It Stormy
(Flying Dutchm an/Philips) u tehnikom pogledu uvijek bio Monday. Tu skladbu (poznatu i pod
You Can't Make Love Alone im presivan izvoa, a njegove su nazivom Stormy Monday i Stormy
(M ega/-) dionice pokazivale naglaeniji utje Monday Blues) Walker je prvi put
Jamming The Blues caj jazza negoli je to uobiajeno u snim io 1947, a ona, zajedno s
(Black L io n /B la ck Lion) blues-izvoaa. U zbudljiv je instru drugim snim kam a iz etrdesetih
Various (Including Eddie mentalist, sposoban odsvirati esto godina, ukljuujui T-Bone Shuffle,
Vinson), Blue Rocks ka, dram atina sola, a svoju intru- Hypin Woman Blues, I Want A Little
(Blues Tim e/RCA Victor) m entalistiku virtuoznost nadopu Girl, Lonesome Woman Blues, osta
njuje grlatim , esto prisnim pjeva je meu njegovim najpoznatijim
njem koje je vrlo efektno. Samouk je vokalno-instrum entalnim izvedba
glazbenik, a prvi put je doao na ma. Prvobitno snim ljeni za etikete
glas zahvaljujui ploi iz 1929, Black & White ili Comet, ti i ostali
Mai Waldron snim ljenoj za C olum biju (Trinity
River Blues i Wichita Falls Blues),
naslovi iz istog razdoblja kasnije su
ponovno objavljeni na LP-ploi za
Njujorki kla virist Mai W aldron (ro
en 1926. u New Yorku) zapoeo je
sredinom pedesetih godina kao lan
kune ritam -sekcije tvrtke Prestige
- s basistom Dougom Watkinsom i
bubnjarem Artom Taylorom - i u toj
je ulozi pratio glazbenike poput
Jackieja McLeana, Phila Woodsa i
Donalda Byrda. Suraivao je s
Charlesom M ingusom u jednom od
njegovih najekspresivnijih ostvare
nja (Pithecanthropus Erectus), te s
Maxom Roachom (Percussion Bitter
Sweet). Dvije i pol godine proveo je
kao pra tite lj B illie Holiday, koja ga
je nauila koritenju prostora i
tonskog nijansiranja. Suradnjom s
Ericom Dolphyjem i Bookerom Litt-
leom ukazala mu je na nove putove
razvoja (The Quest i At The Five
Spot), a Fire Waltz s ovog drugog
album a tip in a je W aldronova
skladba. Njegov je skladateljski
postupak, poput izvoakog, vrlo
ekonom ian: Iscijedim svaku kap
iz zadane note p rije negoli krenem
na drugu. Danas ivi u Munchenu i
redovito se p o ja vlju je na solistikim
ili na snim kam a u triju , a velika je
dezistika diskografska a trakcija u
Japanu. U toku godina njegovo se
m uziciranje sustavno i a rtiku lira n o
m ijenjalo; nikada podlono modi,
ono je uvijek obiljeeno turobnim ,
repetitivnim figuram a velike ritm i
ke snage.
Diskografija:
Charles Mingus,
Pithecanthropus Erectus
(A tla n tic/-)
Max Roach, Percussion Bitter
Sweet (Im pulse/Im pulse)
T-Bone Walker, kao pjeva,
skla d a telj i (naroito) g ita rist
nezaobilazna je linost
p o slije ratn o g bluesa.
Capitol, The Blues Of T-Bone
Walker.
Na tim snim kam a sudjelovali su
jazz-glazbenici poput Ala Killiana,
Bumpsa Myersa, Teddyja Buckne-
ra i Jacka McVea. W alkerova sura
dnja s tvrtkom Im perial pokazala se
jednako produktivnom (Classics Of
Modern Blues), kao to potvruje
zaista uzbuujue sviranje gitare u
naslovima poput Strollin With Bo
nes, You Dont Love Me, Evil
Hearted Woman (sve 1950). Alimony
Blues, I'm About To Lose My Mind,
Blues Is A Woman (sve 1951), Blue
Mood, Love Is A Gamble (1952),
Railroad Station Blues, Got No Use
For You, Bye-Bye Baby (1952. ill
1953). Odlian album, snim ljen
1955. za Atlantic i nekoliko spora
dinih snim ki za istu etiketu - to je
gotovo sav W alkerov snim ljeni
opus iz druge polovine pedesetih
godina. No, ezdesetih godina, pa
sve do sm rti, 1975, redovito se
pojavljivao na klupskim i koncert-
nim nastupima. Trajna W alkerova
sklonost za suradnju sa jazz-gla-
zbenicim a svestrano se m anifestira
la, npr. na nekoliko evropskih turne
ja i na koncertim a poput onoga iz
1967. u organizaciji Normana Gran-
za (The Greatest Jazz Concert In
The World) kada je pjevao i svirao i
u drutvu Oscara Petersona (->),
Johnnyja Hodgesa (->), Clarka Ter-
ryja (-) i Paula Gonsalvesa (->). I u
studijim a za snim anje njegov je
talent ostao netaknut: rije je o
album im a poput Funky Town (s
velikim orkestrom bejzijevskog tipa)
i o a ll stars snim kam a s blues-
-glazbenicim a kalibra Joea T urnera
(->), Otisa Spanna (Super Black
Blues), Eddieja Vinsona (-*), ponov
no sa Spannom i Turnerom (Blue
Rocks), te s vrhunskim jazz-instru-
m entalistim a poput G erryja M ulliga-
na (-), Dizzyja G ille sp ie ja (-),
Zoota Simsa (->), Ala Cohna (-) i
W iltona Feldera (Very Rare).
Diskografija:
The Blues Of T-Bone Walker
(Capitol/M usic For Pleasure)
Classics Of Modern Blues
(Blue Note)
Feeling The Blues
(Black & White - Francuska)
Stormy Monday Blues
(Blues W ay/-)
Various (Including T-Bone
Walker), The Greatest Jazz
Concert In The World
(Pablo/Pablo)
Various (Including T-Bone
Walker), Texas Guitar - From
Dallas To LA
(Atlantic/Atlantic)
Very Rare (R eprise/R eprise)
Various (Including T-Bone
Walker), Blue Rocks
(Blues Tim e/RCA Victor)
Various (Including T-Bone
Walker), Super Black Blues
(Blues T im e/P hilips)
Fats Waller
Thomas W right Fats W aller (ro
en 1904. u New York Cityju) bio je
jedna od najivopisnijih linosti
jazza, originalan klavirist, orgulja i
skladatelj, te prosjean pjeva koji
je svaki nastup zainio neodoljivim
208
Fats W aller M em orial, Vol 2 (RCA
Victor, Francuska).
humorom. Gotovo 35 godina nakon
sm rti ostaje jednim od na jp o pu la rn i
jih jazz-glazbenika uope - p ristu
paan ak i onim a koji priznaju da
ne vole jazz-glazbu. Njegove m elo
dije (esto s tekstovim a Andyja
Razafa) u m nogim su sluajevim a
postale standardim a, a meu najpo
znatijim navodimo: Honeysuckle
Rose, Aint Misbehavin, Keepin'
Out Of Mischief Now, Black & Blues
i Blue Turning Gray Over You.
W allerov otac bio je sveenik, a
njegova majka svirala je kla vir i
orgulje; to nam objanjava zato je
W aller povrem eno naputao kla vir i
okuavao se na orguljam a. Njegove
prve snim ke na tom instrum entu
ujedno su i najbolje (Young Fats At
The Organ (1926-1927), Vol 1);
W aller je uspijevao izvui autenti
an jazz-zvuk iz instrum enta koji je
inae, to se jazz-izvedbi tie,
obeshrabrivao mnoge druge. V jero
jatno su najbolje izvedbe Sugar i
Soothin Syrup Stomp, iako ni Mes-
sin Around With The Blues i Lo
veless Love mnogo ne zaostaju.
W allerova je pratnja pjevaici A l
berti Flunter u skladbam a Sugar i
Beale Street Blues prvoklasna. Ma
nje su zanim ljive snim ke to ih je
nainio za podue posjete Velikoj
B rita n iji, potkraj tridesetih godina,
kada je nastupao sam ili s ad hoc
ansam blom lokalnih glazbenika
(Ain't Misbehavin). O rgulje tu uop
e ne hendikepiraju njegovu sve
obuhvatnu ritm iku snagu. Poe
tkom etrdesetih godina snim ao je
na Hammond orguljam a.
W aller je poeo svirati kla vir kao
estogodinjak, poduavao ga je
James P. Johnson (->), poznat i pod
im enom Kralj stride-klavira, a
uio je i od Cala Bohma i Leopolda
Godowskog. Snim ati je poeo 1922,
a na prvom term inu snim io je
Muscle Shoals Blues i Birmingham
Blues, obje solistike izvedbe (Fats
Plays, Sings, Alone & With Various
Groups). Te snim ke odlino pokazu
ju W allerov pristup jazz-klaviru (nje
gov osnovni stil ve se u potpunosti
bio razvio); posrijedi je za nijansu
fle ksib iln ija verzija stride-kole, od
koje najbolje izdanje u tje lo vlju je
James P. Johnson, obino sm atran
W allerovim m entorom. Praksa e
pokazati da je W aller najbolje
svirao solistiki, bez pratnje, ili na
a ll stars svirkam a. to se njegova
solistikog izdanja tie, W aller je,
na alost, relativno slabo zastupljen
na ploama, pa se Young Fats
Waller stoga moe sm atrati ra rite
tom, album om koji treba sauvati, a
naroito zbog toga to uva bisere
poput Squeeze Me (jo jedna od
njegovih n a jpopularnijih m elodija),
Laughin, Cryin Blues, 18th Street Fats Waller Memorial Album
Strut i T aint Nobodys Biz-ness If I (-/E ncore)
Do. The Fletcher Henderson Story
Kao lan tuih sastava, W aller se (C olum bia)/
moe uti u najboljem izdanju pod The Fletcher Henderson
vodstvom B illyja Banksa (Billy Story, Vol 1 (CBS)
Banks & His Rhythmmakers), Jacka The Chocolate Dandies
Teagardena (->) i Teda Lewisa (sve (-/P arlophone)
na Fats Plays, Sings, Alone & With James P. Johnson/Perry
Various Groups i The Chocolate Bradford (A rcadia/-)
Dandies). Na tim snim kam a W aller
se pokazao ne samo sjajnim so li
stom, ve i iznim nim klaviristom u
okviru grupe. U m nogopotovanom
drutvu Louisa A rm stronga (->), George
Jacka Teagardena (-) i Buda
Freemana (->) (Louis Armstrong/All
Wallington
That Jazz: Louis Armstrong) in ilo
se da ostavlja najbolji solistiki
dojam, a pritom je stvarao izvanred Roen je 1924. u Palermu, Sicilija,
no poticajnu pratnju tro jici instru pravim imenom George Figlia, a
m entalista. Uspjeno je snim ao i s godinu dana kasnije roditelji mu
Fletcherom Hendersonom (->) (The dolaze u New York. Sklonost ele
Fletcher Henderson Story/The Flet gantnom odijevanju donijela mu je
cher Henderson Story, Vol 1) i s nadimak Lord Wallington. etrde
M cKinneyjevim Cotton Pickersim a setih godina George W allington se
(McKinneys Cotton Pickers, Vols 2, povezao sa scenom 52. ulice, svira
3 ). jui sa Sergeom Chaloffom, Kai
W allerov kom ercijalni uspjeh i Windingom i grupom Dizzyja Gille-
m eunarodna slava poinju 1934. spieja-O scara Pettiforda. Njegov
osnivanjem prve ve rzije Fats W aller najvei uzor bio je Bud Powell;
& His Rhythm Banda. Rhythm je posjedovao je neto od njegove
bio peterolani sastav s trubom i m elodijske inventivnosti. Dvije nje
saksofonom (koji je dublirao na gove skladbe, Godchild, koju je
klarinetu). Ta grupa potrajat e do snim io ansambl Milesa Davisa s
kraja tridesetih godina, pa iako je album a Birth of the Cool i Lemon
dala mnogo dobrog jazza i ostvarila Drop koju je snim io Woody Herman,
perfektnu pratnju liderovim voka li postale su klasicim a jazza. Album s
ma, ona je gotovo u potpunosti Mingusom i Maxom Roachom
zapostavila W allerovo klaviristiko (George Wallington Trios) jedan je
umijee. W aller & Rhythm obilno su od njegovih najboljih, a vea skupi
snim ali (Fats Waller Memorial, Nos na s trubaem Daveom Burnsom i
1, 2). Povremeno je tu bilo izvedbi tenor-saksofonistom Frankom Fo-
koje su se mogle usporediti s onima sterom , te s aranm anim a Quincyja
iz razdoblja p rije pojave Rhythma, Jonesa (The Beginning & End Of
npr Fats On The Air, Vols 1, 2, a Bop) pokazuje vrstou Wallingto-
uglavnom je rije o solo-klaviru. No, nova stila. Kvinteti iz sredine pede
njegov bogat diskografski opus sa setih godina, sa suradnicim a poput
dri za poklonike W allerova klaviri- Donalda Byrda, Phila Woodsa i
stikog talenta tek tragove njegove Teddyja Koticka, svirali su dinam i
prave veliine. W allerovi pokuaji an hard-bop, a baladne izvedbe
da zbog turneja i snim anja predvodi kao Graduation Day (The New York
veliki orkestar nisu ba uspjeli (Fats Scene) ili Whats New (Jazz For The
Waller & His Big Band 1938-1942). Carriage Trade) pokazuju osjeajno
Godine 1942. radio je kao solist. i krepko W allingtonovo m uziciranje.
Nastupio je u holivudskim film o v i Potkraj pedesetih godina George
ma Storm y Weather i Hooray For W allington povukao se iz svijeta
Love, te u brojnim kratkom etranim jazza; zgadili su mu se, navodno,
film ovim a. A in t M isbehavin', The sve jai kom ercijalni pritisci.
Story Of Fats Waller, biografija
autora Eda Kirkebyja, njegova me- Diskografija:
nedera, objavljena je 1966. George Wallington Trios
(P restige/-)
Diskografija: The Beginning & End Of Bop
Young Fats Waller (Blue N ote/Blue Note)
(Joker - Italija) The New York Scene
Various, Fats Pays, Sings, (Prestige/)
Alone & With Various Groups Jazz For The Carriage Trade
(CBS - Francuska) (P restige/-)
Young Fats At The Organ Brothers & Other Mothers
(1926-1927), Vol 1 (Savoy/Savoy)
(RCA Victor - Francuska)
Fats Waller Memorial, Vols 1, 2
(RCA Victor - Francuska)
Jack Teagarden
(RCA Victor/RCA Victor)
Louis Armstrong (Trip)/
Earle Warren
All That Jazz: Louis -> Count Basie
Armstrong
(DJM)
Fats Waller, Aint Misbehavin
(-/M u s ic For Pleasure)
Fats Waller & His Big Band
1938-1942
(RCA Victor - Njemaka)
Billy Banks & His
Rhythmmakers Earle Warren, m ainstream -
(CBS - Realm) -glazbenik ko ji prvenstveno ostaje
Fats Waller, Here Tis u sjeanju kao dugogodinji p rvi
(Jazz A rch ive s/-) alt-saksofonist Basiejeva orkestra.

Dinah
Washington
Dinah W ashington (pravo ime Ruth
Jones, roena 1924. u Tuscaloosi,
Alabama, odrasla u Chicagu) bila je
jedna od istaknutih pjevaica svoje
generacije. Pa ipak, zaudo, reakci
je spram njena talenta, u pojedinim
krugovima, poprilino su m lake (u
pojedinim , inae cijenjenim p riru
nicim a nije dobila ni najm anji la
nak). Do takvih previda nije moglo
doi zbog manjkavosti Dinah Was
hington na vokalnom planu - moda
obratno! Po nekima, naime, njen je
talent zadirao u previe razliitih
anrova. Imala je jedinstven glas
kojim je m ogla izvoditi jazz, blues,
R&B , pop, pa ak i gospel. I to ju je
u oim a uskoumnih, ini se, s p rije
ilo da zauzme m jesto u dvorani
slavnih jazz-pjevanja, to je sm ije
no posluamo li je kako pjeva u
drutvu vrhunskih jazz-glazbenika s
kojim a je tolikih godina suraivala:
C larkaTerryja (-), Eddieja Lock
jaw Davisa (->), Jim m yja Clevelan-
da i Wyntona Kellyja koji je prati na
snim kam a s album a The Jazz Sides
iz 1954-1955.
Na jo uzbudljivijem studijskom
term inu, poput album a Dinah Jams,
njeni jazz-akreditivi nikada nisu
dovedeni u sumnju.
Washingtonova je na neodoljiv
nain m ogla pjevati blues (Bessie
Smith Blues) i u tim se izvedbama
osjeao ne ba nezamjetan trag
gospela. Njen uzvien vokalni stil
snano je dolazio do izraaja u
sjetnoj pratnji velikog jazz-orkestra,
kao na albumu Dinah Washington
Sings Fats Waller na kojemu se
pjevaica i orkestar m eusobno
in sp irira ju i postiu vrhunce auten
tine uzbudljivosti. Prirodna fle ksi
bilnost om oguava joj da p rim je r
nom lakoom prelazi sa jazza na
blues i rhythm -and-blues, to potvr
uje jedan od njenih brojnih album a
(Best In Blues) na kojemu apsolutno
uvje rljivo in te rp re tira skladbe poput
Baby, Get Lost, TV Is The Thing,
Long John Blues i Gamblers Blues.
Da je znala zainteresirati iroki krug
publike - sluatelje izvan okvira
jazza i bluesa - dokazuje injenica
da je na top-listam a za b ilje ila niz
hitova, ukljuujui What A Differen
ce A Day Made, September In The
Rain, Where Are You?, A Rocking
Good Way, Baby, You Got What It
Takes (posljednje dvije u duetu s
Brookom Bentonom) i Fly Me To
The Moon. U stvari, veina njenih
kasnijih snim ki, ukljuujui neke od
navedenih hitova, realizirana je uz
pratnju gudaa i ostalih kom e rcija l
nih dosjetki. No, ni najslaa sekcija Dinah Washington. Jedna od istaknutih origina ln ih linosti jazza,
gudaa, ni n ajprosjeniji zabavnja- prem inula je 1963. u 39. godini ivota.
ki aranm ani nisu spreavali Dinah
Washington da se izrazi na svoj dijelom c ilja li na publiku izvan natjecanju mladih talenata u Chica
uobiajeno izravan, uvijek profesio okvira jazza, obino su svin g a li a gu (gdje je na klaviru pratila zbor
nalan nain. Tono je, meutim , da pjevaica ih je p rim jereno nadopu m jesne crkve) i zapazio ju je
je esto dobivala prvoklasnu pratnju njavala, ponekad i vie od toga im presario Joe Glaser. Osim to je
velikog orkestra studijskih glazbeni (Dinah Washington Sings The Stan preporuio Lionelu Hamptonu, su
ka, pa iako su aranm ani jednim dards i Dinah Washington Sings g erirao joj je da prom ijeni ime Ruth
Blues & Things). Jones u Dinah Washington. S Hamp-
O zapaenoj raznolikosti njenih tonovim orkestrom pjevala je od
afiniteta moe se presuditi po 1943. do 1946, i u tom je razdoblju
sadraju album a Spotlight On Dinah doivjela diskografski debi (1943).
Washington koji sadri skladbe Mad Ve u devetnaestoj godini njeno se
About The Boy, Tears To Burn, pjevanje na prvom snim anju doim a
Stormy Weather i On Green Dolphin lo uzbuujue, naroito na Salty
Street; kom pilacija The Very Best Papa Bluesu i Evil Gal Bluesu. Za
sadri niz stilova i ugoaja - Teach pratnju se pobrinuo dio glazbenika
Me Tonight, Trouble In Mind, There iz Hamptonova orkestra, a sam je
Is No Greater Love i This Bitter lid e r svirao kla vir i bubnjeve. Na
Earth. Dinah Washington u petnae drugom snim anju, godinu dana ka
stoj je godini p obijedila na jednom snije, zvuala je jo bolje i zrelije,
Spotlight On Dinah Washington (Philips). K ra ljic a je zadivljujue
pjevala jazz, blues, gospel, R&B, p op...
 mnogo ee uspjeno, negoli ne (Oh, Daddy!: Ethel Waters 1921- kla je priznanja i kao glumica u
uspjeno - ulazi u blues, pop, -1924), a u Craving Bluesu ostvarila film ovim a kao Cabin in The Sky,
pjesm e-dosjetke, te u podruje je jednu od svojih n a ju vje rljivijih Pinky i The Sound & The Fury. Ipak,
scenskog i film skog m juzikla. Bila blues-izvedbi. Prvi veliki diskograf nikada nije prestala pjevati pod
je vrsna ritm ika pjevaica ija se ski uspjeh doivjela je 1925. sklad utjecajem jazza, iako njena pratnja
ostvarenja mogu usporediti s najbo bom Dinah (Ethel Waters - On Stage od pedesetih godina naovamo nije
ljim iz razdoblja dvadesetih godina i & Screen 1925-1940) koju je pred im ala gotovo nikakve veze s jazzom
kasnije. Na najbolji je nain koristila stavila u jednoj reviji u Plantation i iako je kvalitet njena glasa u 55.
m elodiju - a to je najvanije za sve Clubu, Broadway. Osim Dinah, Wa- godini i kasnije bio otuno naruen.
pjevae iz bilo kojeg anra - znala tersova je snim ila nekoliko pjesama No, dokaz da je i nakon pedesete
je izvui m aksimum iz tekstova. kojim a je dala definitivnu verziju, godine m ogla postii sebi svojstve
Kao djevojica pjevala je u crkve npr. Am I Blue?, Memories Of You nu privlanost, nalazi se na albumu
nim zborovim a, a nakon pobjede na (oita parodija na Jolsona), Stormy Live - Miss Ethel Waters, na
natjecanju m ladih talenata, poela Weather, Heatwave, Takin A Chan kojemu pjeva 25 pjesama koje
je profesionalno pjevati u Baltim o- ce On Love (koju je predstavila u nikada prije nije snim ila, ukljuujui
reu i Philadelphiji. Zbog neuobia film u Cabin in The Sky) (sve na i jednu noviju skladbu iz tog
Very Best of Dinah Washington jene visine, istaknute mravou, Ethel Waters - On Stage & Screen razdoblja (otprilike 1954/55), Young
(Philips). dobila je nadimak Sweet Mama 1925-1940), Porgy,You Brought A At Heart.
Stringbean (Suha mamica). Nje New Kind Of Love To Me i Dont Godine 1957. napustila je ou-
nom ugledu prido n ije li su nastupi u Blame Me (sve na Ethel Waters -biznis i pristupila evangelistikom
uz prim jerenu pratnju pod vodstvom Lincoln Theatreu, Harlem. Disko Greatest Years 1924-1934) Osim pokretu B illyja Grahama. Napisala
i sa solim a tenor-saksofonista Luc- grafski debi doivjela je u oujku uspjenih nastupa u reviji Planta je dvije autobiografije, His Eye Is On
kyja Thompsona (Dinah Washington 1921, kada je snim ila skladbe The tion Cluba, dvadesetih i tridesetih The Sparrow (takoer i naslov
Sings The Blues). Izvanredno sam o New York Glide i At The New Jump godina redovito je nastupala u pjesme koju je na neusporediv
pouzdanje - u glazbenom sm islu i Steady Ball, uz pratnju grupe slinim revijam a. nain predstavila u The M em ber of
inae - i nesum njiva nadarenost A bburys Blues & Jazz Seven (Jaz Uz orkestar Dukea Ellingtona (), the Wedding) i To Me It s Wonderful.
osigurali su joj uspjeh i nakon zing' Babies' Blues: Ethel Waters 1933. predstavila je vlasnicim a Cot Glazbeni p rim je ri religiozne Wat-
odlaska od Hamptona u solistiku (1921-1927) - Vol 2). Cak je i tada ton Cluba pjesmu Stormy Weather. hersove mogu se pronai na etiketi
karijeru. Godine 1958. na Newport bilo jasno da pjesmam a pristupa Godine 1932. takoer je snim ala s Word. Um rla je 1. rujna 1977. Ethel
Jazz Festivalu pjevala je m aksim al osebujno i angairano. Uvijek se Ellingtonom , to je rezu ltira lo izved Waters snano je utjecala na mnoge
no snano i uvjerljivo, a u jednoj doim ala oputenijom i leernijom u bama Porgy i I Cant Give You istaknute pjevaice mlae generaci
toki ak je odsvirala duet na drutvu jazz-glazbenika. pa je u Anything But Love, te slijedee je, ukljuujui Ellu Fitzgerald (-*),
vibrafonu s T e rry je m Gibbsom. Njen toku svoje ka rije re esto suraivala godine kada je nastupila u Black Lenu Horne, M ildred Bailey (-*).
festivalski nastup djelom ino je s glazbenicim a poput Tom m yja Dor- birds Medleyju. Na jednom snim a Connee Boswell, ak i B illie Holiday
snim ljen u vrlo cijenjenom film u seyja (-*), Bunnyja Berigana (-*), nju iz 1933. pjevala je s Bennyjem (-). Ne treba se zauditi to je
Jazz On A S u m m e rs Day. Bennyja artera (->), Tyree Glenna Goodmanom (->) u skladbam a I Henry Pleasants o njoj ovo napisao:
Dinah W ashington, koja je in sp iri () i Fletcher Hendersona (->). Just Couldn't Take It, Baby i A Uz Bessie Smith i Louisa Arm-
rala brojne druge pjevaice, um rla Upravo je Henderson svirao kla vir i Hundred Years From Today (Ethel stronga bila je izvor svega to je
je u prosincu 1963, nakon tragine vodio grupu Black Swan T rouba Waters Greatest Years 1924-1934). najbolje i najosebujnije u am eri
zabune s tabletam a za spavanje. U dours s kojom je krenula na prvu Bila je atrakcija vlastite revije s kom popularnom pjevanju (The
tom trenutku im ala je 39 godina, a turneju (1921/22). kojom je nastupala uz pratnju i pod Great Am erican Popular Singers).
njena je sm rt znaila veliki gubitak Nastavila je redovito snim ati za vodstvom svog tadanjeg supruga
za glazbu uope i na tuan nain Param ount (za etiketu na kojoj je Eddieja M alloryja (1935-1939). Tru Diskografija:
o b ilje ila kraj ivotnog puta koji je rea lizira la svoje prve snimke), ba M allory predvodio je i sastav s Ethel Waters, Oh, Daddy: Ethel
bio uzbudljiv poput njena pjevanja, Black Swan i C olum biju. Izmeu kojim je Ethel Waters 1938/39. Waters 1921-1924 (Biograph/-)
lako su na nju utjecale B illie 1921. i 1924. njene su ploe za prve snim ala za Victor (Ethel Waters Jazzin Babies' Blues: Ethel
Holiday (->) i Bessie Smith, Dinah dvije etikete pokazale znaajan 1938-1939). Waters (1921-1927) - Vols 2
Washington nikada se ni s kim nije napredak, posebno to se kvalitete Postigla je prekononi uspjeh kao (B io g ra p h /-)
mogla zam ijeniti. pratnje tie. Na jednom naroito dram ska glum ica u brodvejskoj Ethel Waters - Greatest Years
uspjenom snim anju odlino je rea produkciji M am ba's Daughter, 1939. 1924-1934 (C olum bia/-)
Diskografija: girala na pratnju Lovie Austin i Imala je i druge, jednako uspjene Ethel Waters - On Stage &
Dinah Washington Sings The njenih Serenadersa (s Tom m yjem glum ake nastupe, npr. kao Bereni Screen 1925-1940 (C olum bia/-)
Blues Ladnierom (->), kornet i, vjerojatno, ce Sadie Brown u The M em ber of Ethel Waters (1938-1939)
(Grand Aw ard/G olden Guinea) Johnnyjem Doddsom (->), klarinet) the Wedding (1950). Istodobno, ste (RCA Victor - Francuska)
Dinah Washington, The Very Live - Miss Ethel Waters
Best (-/P h ilip s) (-/G a rra fo llo - Australija)
Dinah Washington, Best In
Blues (M ercury/M ercury)
Spotlight On Dinah Washington
(-/P hilip s)
Dinah Washington, Dinah
(Em Arcy/Em Arcy)
Muddy Waters
Dinah Washington In The Land
Of Hi-Fi (E m A rcy/-)
Dinah Washington Sings Fats Muddy Waters (pravo ime McKinley
Waller (M ercury/W ing) M organfield, roen 1915. u Rolling
Dinah Washington, Dinah Jams Forku, M ississippi) utjelovljenje je
(Em Arcy/Em Arcy) elektrinog, poslijeratnog bluesa -
Dinah Washington, Bessie u tom anru on, zapravo ostaje
Smith Blues (Em Arcy/Em Arcy) nezaobilaznom linou. Strahovito
Dinah Washington, The Jazz je snaan, potpuno predan gitarist,
Sides (Em Arcy/-) prisan i uvje rljiv pjeva, istaknut i
Dinah Washington Sings The osebujan skladatelj u blues-idiomu.
Standards (Vogue/Vogue) Od desete godine uio je svirati
Dinah Washington Sings Blues harm oniku, a otac ga je poduavao
& Things (Roulette/R oulette) gitari. Majka mu je mlada umrla, pa
ga je otac poslao kod bake na
plantau Stovall u okolini Clarksda-
lea - i ona mu je dala nadimak
Muddy Waters. Od malih nogu se
Ethel Waters zainteresirao za blues Delte i pretr
pio je snaan utjecaj Roberta John-
sona i Son Housea, obojice prizna
Ethel Waters (roena 1900. u Che- tih m ajstora bottleneck-gitare. Tom
steru, Pennsylvania) u mnogim se e se tehnikom i Waters kasnije
prilikam a pokazala odlinom jazz- m ajstorski koristiti.
-pjevaicom . No, ona je bila vie od Poeo je svirati poetkom tridese
toga. Kao i Dinah W ashington (->) i tih godina, no njegov sve izrazitiji
Peggy Lee (-), uvijek fleksibilan Ja zzin ' B a b ie s Blues (Biograph). Klasine snim ke jedne od talent prvi put je doao do izraaja
pristup omoguavao jo j je da - na ju tje cajnijih jazz i zabavnih pjevaica. izvan podruja M ississippija kada

210

Muddy Waters, najvanija linost poslijeratnog ikakog bluesa;
izazovan, vjet glazbenik.
su Alan Lomax i drugi iz Kongresne
biblioteke posjetili plantau Stovall
1941, kako bi sn im ili W atersa -
samoga i s grupom Son Sim m s Four
(Down On Stovalls Plantation: The
Celebrated 1941-1942 Library Of
Congress Recordings). Te snim ke
predstavljaju W atersa kao im presiv
nog country-blues gitarista i pjeva
a, iako tek neznatno ukazuju na
njegov kasniji razvoj. Waters je
nastavio nastupati na lokalnim ple
sovima, po barovim a, piknicim a i si,
bez sum nje s repertoarom odlinih
blues-originala poput Why Dont
You Live So God Can Use You? i
Youre Gonna Miss Me When Im
Dead koje su sn im ili Lomax i
drugovi. Godine 1943. preselio je u
Chicago i nastupao u klubovim a i
barovim a. Potkraj 1947. poeo je
snim ati za etiketu Aristocrat, a drugi
singl za tu ikaku tvrtku, I Feel Like
Going Home i Cant Be Satisfied
(Genesis: The Beginnings Of Rock,
Vol 1) postao je 1948. hit. I Cant Be
Satisfied, izvrsna, izvorna izvedba i
skladba u m aniri Delta-bluesa osta
je tipinom za W atersa s kraja
etrdesetih godina.
Uspjeh te ploe bio je, sam po
sebi, signal za proboj elektrinog
bluesa na ikaku scenu. No, Wa desetih i ezdesetih godina i bila je
ters je tek 1951. doao u priliku da
snim a s danas klasinom postavom,
harm onika, klavir, bubnjevi, bas,
ritam -gitara i, dakako, sam Waters
koji je svirao solo-gitaru i pjevao; u
to doba A ristocrat se pretvorio u
Chess. Meu lanovim a Watersovih
sastava od poetka pedesetih godi
na naovamo bili su: W alter Florton,
James Cotton, Junior Wells, Little
W alter, harm onika; Matt Murphy,
Jim m y Rogers, Pat Hare, Buddy
Guy, Sammy Lawhorn, gitara; Big
Crawford, W illie Dixon, Luther John
son, Luther Tucker, kontrabas ili
bas-gitara; Francey Clay, Fred Be
low, Clifton James, bubnjevi; i
najvaniji od svih, kla virist i pjeva
Otis Spann.
Osim to je snim ao za Chess pod
vlastitim imenom, Waters je svirao
gitaru na Jim m y Rogersovim i Little
W alterovim snim kam a za istu etike
tu (sve na Genesis: The Beginnings
Of Rock, Vols 1, 2). U slijedile su
nove hit-ploe: Louisiana Blues,
Long Distance Call, Rollin' Stone,
Im Your Hoochie Coochie Man, I
Want You To Love Me, Im Ready,
Just To Be With You, Got My Mojo
Working i Trouble No More. Glazba
Muddyja W atersa duboko je utjeca
la na razvoj popularne glazbe pe
od presudne vanosti za karijere
Jim ija Hendrixa i Rolling Stonesa.
W a te rs (i Cotton) nastupili su 1959.
u Carnegie Hallu, u grupi s M em p
his Slim om (Folk Song Festival);
godinu dana ranije W aters je prvi
put gostovao u Velikoj B ritaniji.
Muddy Waters Blues Band snim ao
je za etiketu Spivey pjevaice
Victorie Spivey (1966), a vlasnica je
sudjelovala na dvije snimke. Na
Newport Jazz Festivalu 1960. ostva
rio je doslovno uzbuujui nastup.
Pobjednik na rang-listam a vodeih
jazz i blues-publikacija, Waters je
prim io nagradu Gram m y za ploe
They Call Me Muddy Waters i The
London Muddy Waters Sessions
(ovu drugu snim io je s vodeim
britanskim rokerim a Roryjem Gal-
lagherom , Steviejem W inwoodom,
M itchom M itchellom i drugim a), a
bio je nom iniran za nagradu Gram
my i zbog drugih ploa. I nadalje
nastupa na turnejam a sa svojim
Blues Bandom, pa je 1976. doao u
Evropu kao lan paketa u kojemu
su nastupali i instrum entalistiki
velikani jazza Sonny R ollins (-) i
McCoy Tyner (->).
Diskografija:
Afro-American Songs
(Library of C ongress/-)
Down On Stovalls Plantation:
The Celebrated 1941-1942
Hard Again (Blue Sky) Muddy
Waters, velikan bluesa
Library Of Congress
Recordings (Testam ent/Bounty)
The Real Folk Blues
(Chess/Chess)
After The Rain (C adet/-)
Muddy Waters Sings Big Bill
(Chess/Pye)
Muddy Waters At Newport
(Chess/Checker)
Muddy Waters In London
(Chess/Chess)
McKinley Morganfield AKA
Muddy Waters
(C hess/-)
More Real Folk Blues
(C hess/-)
Muddy Waters, Live At Mister
Kellys (C hess/-)
Cant Get No Grindin
(Chess/Chess)
Muddy Waters, Hard Again
(Blue Sky/B lue Sky)
Various (Including Muddy
Waters), Genesis: The
Beginnings Of Rock, Vols 1, 3
(Chess/Chess)
Leo Watson
Teddy Bunn
Weather Report
U kreativnom jezgru Weather Re
porta, najbolje jazz-rock grupe,
nalaze se Wayne Shorter i Joe
Zawinul, jedina dvojica postojanih
lanova u dosadanjoj karijeri sa
stava. Shorter, roen 1933. u Ne-
warku, uvijek je bio impresivan
glazbenik, jo od razdoblja sura
dnje s Jazz M essengersima Arta
Blakeyja kada je napisao Lester
Left Town (The Big Beat), Children
Of The Night (Mosaic), This Is For
Albert (Thermo) i naslovnu skladbu
albuma Free For All. U to doba
njegov je tenor-saksofon bio osobe-
na m jeavina Sonnyja Rollinsa i
Johna Coltranea. ezdesetih godina
pridruio se Milesu Davisu i stil mu
se izm ijenio. Pisao je sitniavo
precizne modalne strukture koje su
ostavljale prostora bubnjaru. Sklad
be poput Nefertiti (Nefertiti) ili
Orbits, Dolores (Miles Smiles) izbje
gavaju tradicionalnu podjelu tema-
-im provizacija-tem a u korist gusto
isprepletenog unisono-m uziciranja.
Zawinul je 1959. doao u New York
iz Bea (gdje je roen 1932) i
pridruio se popularnoj grupi Can-
nonballa Adderleyja, a za devetogo
dinjeg boravka u njenim redovima
napisao je skladbe poput Mercy
Mercy Mercy. Shorter i Zawinul
upoznali su se u orkestru Maynarda
Fergusona, a zatim su, to je
vanije, suraivali u grupi Milesa
Davisa na prelom nom albumu In A
Silent Way kojega je naslovnu
skladbu napisao Zawinul. O kombi
naciji Zawinulovih harm onijski slo
enih, ali ekonom inih tema i viju
gavog Shorterovog sopran-saksofo-
na ovisio je dobar dio uspjeha
M ilesovog novog usmjerenja, a
Zaw inulovim odlaskom, nakon albu
ma Bitches Brew, grupa je izgubila
na fleksibilnosti.
Godine 1971. Shorter, Zawinul i
ehoslovaki basist M iroslav Vitous
osnovali su vlastiti sastav, Weather
Report, kako bi pro irili neke od
rezultata M ilesove fuzije s rockom.
Uloga solista podreena je kolektiv
nom attacku, instrum entalne tekstu
re umnogome su dobile na vanosti
i posveena je velika panja tem a
ma koje su m orale biti dovoljno jake
da podnesu fragm entarnu interpre
taciju. S dodatkom bubnjara Alp-
honsa Mouzona i perkusionista Air-
ta M oreire grupa je snim ila svoj prvi
album, Weather Report, koji ostaje
jednim od njenih najboljih disko
grafskih ostvarenja. Raskone har
m onije teme Milky Way i ljepota
Zaw inulove Orange Lady pokazale
su da je rije o Rolls Royceu
fuzijske glazbe. Slijedei album,
usprkos tome to su Eric Gravatt i
Dom Um Romao zam ijenili Mouzo
na i M oreiru, bio je ak i bolji,
naroito u skakutavo dinaminoj
temi Directions (I Sing The Body
Electric), dok je Zawinulova Dr
Honoris Causa dobila krau, eu
interpretaciju nego na njegovom
samostalnom albumu Zawinul. Tre
i album (Sweetnighter) pokazao se
n ajkom ercijalnijim , iako je u umjet
nikom pogledu bio manje uspje
an, vie zasnovan na riffovima. U
ritam -sekciji ve je dolazilo do
razilaenja - to je pogibelj mnogih
jazz-rock sastava - pa je Gravattov
211

Wayne Shorter, bivi Jazz M essenger, danas vita ln i sastojak zvuka
Weather Reporta.
izostanak s tri snim ke zakrpljen
nadosnim avanjem perkusionistikih
instrum enata. Nazvan u ast jednog
recepta protiv m okrenja u krevet,
Sweetnighter je njihovo najnefleksi-
bilnije ostvarenje. Gravatta je na
kratko zam ijenio Gregg Errico, a
zatim Ishmael W ilburn, brz i okretan
bubnjar koji je dobro udovoljavao
potrebam a grupe. Veliki povratak
form i rezultirao je album om Myste
rious Traveller, a odline teme
poput American Tango i Blackthorn
Rose dobile su m atovit tretm an, s
uvijek sm islenim elektronskim efek
tim a Zaw inulove baterije klavijatura
(Moog sintesajzer, e le ktrin i klavir,
akustini k la v ir...). Dvije teme,
Jungle Book i Nubian Sundance
The A ll Seeing Eye (Blue Note):
Wayne u laboratoriju.
212
iroki dinam iki raspon i svaki dio
Diskografija: svog bubnjarskog kompleta (naroi
Wayne Shorter: to bas-bubanj i inele) na najefekt
Night Dreamer niji nain. Veliki uzor bubnjara
(Blue N ote/Blue Note) tridesetih godina - ukljuujui Bud-
Juju (Blue Note/Blue Note) dyja Richa (->) i Genea Krupu (->) -
Speak No Evil Webb i njegovo sviranje jo uvijek
(Blue N ote/Blue Note) zaprepauju narataje mladih bub
All Seeing Eye njara. Nakon sviranja u lokalnom
(Blue Note/Blue Note) djeakom sastavu iz Baltim orea u
Adams Apple jedanaestoj godini, prva je profesio
(Blue Note/Blue Note) nalna iskustva stekao u zabavnim
Schizophrenia ansam blim a na parobrodima.
(Blue N ote/Blue Note)
I Sing The Body Electric (CBS): Rolls Royce jazz-rocka, grupa koja
ne m iruje.
nastale su iz Zaw inulovih kunih Super Nova Sredinom dvadesetih godina do
im provizacija koje on uvijek snim a i (Blue N ote/Blue Note) ao je u New York, a nakon su
koristi kao sirovinu. Odyssey Of Iska radnje s orkestrom Edgara Dowella
Godine 1973. otiao je lan-utem e- (Blue Note/Blue Note) okupio je peterolani sastav zbog
Ijitelj, basist Vitous, a problem i oko Native Dancer (Columbia/CBS) dugotrajnog angamana u Black
bubnjara godinu dana su odvraali Joe Zawinul: Bottom Clubu, NYC (1926). Od 1927.
Weather Report od javnih nastupa. Zawinul (A tlantic/A tlantic) i u toku tridesetih godina vodio je
Godine 1975. u W eather Reportu Concerto (A tlantic/A tlantic) veu grupu, Harlem Stompers. lako
svira li su Alphonso Johnson, bas, Weather Report: je nastupala u vodeim njujorkim
Ngudu, bubnjevi i A lyrio Lima, Weather Report (Columbia/CBS) plesnim dvoranam a (ukljuujui
udaraljke i grupa je snim ila album I Sing The Body Electric stalne nastupe u Savoy Ballroomu,
Tale Spinnin koji je umnogom e (Columbia/CBS) s kojim e uvijek ostati identificira
povratak solistikoj rutini. Shorterov Sweetnighter (Columbia/CBS) na), redovito koncertirala pa ak i
izlet na tenor-saksofonu u temi Mysterious Traveller pratila Louisa Arm stronga (->) na
Lusitanos, te duet tenor-saksofona i (Columbia/CBS) njegovoj turneji po kazalitima,
kla vija tu ra u Five Short Stories Tail Spinnin (Columbia/CBS) grupa se a firm ira la tek 1934, kada
pokazuju ovisnost o snazi u te m e lji Black Market (Columbia/CBS) su njene ploe poeli prihvaati
te lja grupe, a ne o m euigri lano Heavy Weather (Columbia/CBS) oboavatelji jazza uope, a poseb
va. Slijedei album, Black Market, Mr Go (Columbia/CBS) no poklonici velikih orkestara. Webb
ne otkriva nova podruja, ali sadri
mnoge kvalitete W eather Reporta -
p rim je rice nain kako Zaw inul po
stie prom jenu tempa atakiranja
jednog akorda nakon uvoda u temu
Gibraltar.
Chick Webb
Novi virtuozni basist, Jaco Pasto-
rius, ja v lja se u znatno poboljanom
zvuku grupe s album a Heavy Weat W illiam Chick Webb (roen 1907.
her iz 1977, a A lejandro Neciosup u Baltim oreu, M aryland) bio je
Acuna i Badrena ine izuzetno jedan od najboljih bubnjara ne
fle ksib iln u ritam -sekciju. S horter se samo dvadesetih i tridesetih godina,
oslobaa upadljivog liriko n a u ko ve i u cije lo j dosadanjoj povijesti
rist lirskog povratka na akustini jazza. Usprkos fizikoj deform aciji
saksofon, a Z aw inulov delikatan (tuberkuloza kime) javio se sred i
pristup sintesajzeru na baladi A nom dvadesetih godina kao izvan
Remark You Made prim je r je njego redno sposoban perkusionist koji je
ve osjeajne ekonom inosti. Bird- mogao potjerati orkestar - naroi
land je ivahna funk-tema, dok je to veliki orkestar - gotovo nadljud Spinning The Webb (Coral)
The Juggler divota ritma. skom strau i snagom, koristei Ella Fitzgerald, Chick Webb.
 je 1935. predstavio 17-godinje pje
vako otkrie, Ellu Fitzgerald. U to
je doba Webbov orkestar (naziv
Harlem Stom pers odavno je ve bio
odbaen) poeo doivljavati ogrom
nu popularnost, zahvaljujui koliko
svojoj pjevaici, toliko i kolektivnim
(odnosno individualnim ) do p rin o si
ma lanova. Izmeu 1935. i 1939.
kljuni su lanovi bili Edgar Samp
son (alt i bariton-saksofon) (->), Taft
Jordan i Bobby Stark (trube), Way-
man C arver (~>) (flauta, alt-sakso-
M idnite In Harlem (Ace of
Hearts)... s Chickom Webbom.
fon), Hilton Jefferson (-) (alt-
saksofon), Louis Jordan (->) (alt i
sopran-saksofon, vokal), Sandy W il
liams (trombon) i, dakako, Ella
Fitzgerald i Chick Webb. Meu
najpopularnijim i najboljim skladba
ma iz repertoara Webbova orkestra
navodimo: Blue Lou, Stompin At
The Savoy, Dont Be That V/ay, If
Dreams Come True (sve Sam psono-
ve skladbe i aranm ani), Stardust,
Liza, Who Ya Hunchin, Undecided,
Rock It For Me, Holiday In Harlem i I
Got Rhythm (u izvedbi male grupe
Chicks koja je djelovala u okviru
orkestra). Meu interpretacijam a
Elle Fitzgerald navodimo Sing Me A
Swing Song, Ella, If You Cant Sing
It (You'll Have To Swing It), Little
White Lies, Vote For Mr Rhythm i A-
-Tisket, A-Tasket. P osljednja spo
menuta, neprikrivena pjesm a-dosje-
tka, najpopularnija je Webbova plo
a uope i 1950. slubeno jo j je
priznat status zlatne ploe.
Godine 1938, na vrhuncu popular
nosti orkestra, Webb se razbolio.
Godine 1938. i 1939. boravio je u
bolnici. Ponovno je poeo svirati u
sijenju 1939, ali je um ro pet
mjeseci kasnije u jednoj bolnici u
Baltim oreu, nakon teke operacije.
Orkestar je odluio da nastavi s
radom pod vodstvom Elle Fitzge
rald. To stanje potrajalo je dvije
godine, a zatim je pjevaica nasta
vila karijeru kao solistica.
Diskografija:
Chick Webb, A Legend (1929-
1936) (Decca/M CA - Njemaka)
Chick Webb, King Of The Savoy
(1937-1939)
(Decca/M CA - Njemaka)
Chick Webb, Strictly Jive
(1936-1938)
(Decca(MCA - Njemaka)
Chick Webb/Ella Fitzgerald,
Ella Swings The Band
(1936-1939)
(Decca/MCA - Njemaka)
(Count Basie)/Chick Webb,
Swingmusic From The
Southland Cafe, Boston
(C ollectors Classics - Danska)
Chick Webb, Stompin' At The
Savoy (Colum bia/CBS - Realm)
Raskoan tenor-saksofon Bena Webstera je d a n je od
n ajnezaboravnijih zvukova jazza.
Ben Webster
Benjam in Francis Ben Webster
(roen 1909. u Kansas Cityju, M is
souri) bio je preteno samouk
saksofonist; im ao je jedan od naj
ugodnijih zvukova koji su potekli iz
svijeta jazz-saksofona. W ebsterov
zvuk pokazivao je dva vrlo razliita
lica: u brim , naglaenije ritm ikim
skladbam a bio je grub, prije te i i
estok, sa snanim swingom ; u
baladam a postajao je aputav, nje
an i raskoan, o tp rilike poput
priguene rike zadovoljenog lava. U
svakom sluaju, bio je to sasvim
osebujan zvuk. U biti pod utjecajem
Colem ana Hawkinsa (-) i Johnnyja
Hodgesa (->), W ebster je bio jedan
od trojice, etvorice vrhunskih te
nor-saksofon ista tridesetih godina,
a i kasnije je ostao utjecajan i
zahvalan solist, lako je na samom
kraju ka rije re esto svirao kratka,
ponekad nezanim ljiva sola, bilo je
ipak veliko iskustvo uti taj bogat
zvuk i dubinu izraajnosti i uivati u
neodoljivom poletu. U baladam a
razliitog sadraja i po rijekla ostao
je m ajstorskim izvoaem, sposob
nim da ostvari d o jm ljive interpreta
cije skladbi poput Danny Boy, Love
Is Here To Stay i My Romance (sve
na Saturday Night At The
Montmartre).
Svirao je kla vir u jednoj dvorani za
p rojekcije nijem ih film ova u A m aril-
lu, Teksas; W ebstera je oduvijek
zanim ala kola stride-klavira, pa je i
sam bio vjet stride -kla virist. Krono
loki, Webster je nastupao s W. H.
Youngom (ocem Lestera Younga
(-), Geneom Coyem (s kojim je
svirao alt i tenor-saksofon), Japom
Allenom , 1930, Blancheom Callowa-
yjem , 1931; Benniejem Motenom,
1931-1933; Andyjem Kirkom (-),
1933; Fletcherom Hendersonom
(->), Bennyjem arterom , 1934;
W illiejem Bryantom , 1935; Cabom
Callowayem (->), 1936/37; ponovno
s Fletcherom Hendersonom, 1937;
Stuffom Sm ithom (), Royem El-
dridgeom (->), 1938 i Teddyjem
Wilsonom (-), 1939/40.
No, W ebsterov je ugled postao
dijelom legende jazza kada se u
sijenju 1940. p ridru io orkestru
Dukea Ellingtona (->) kao solist na
tenor-saksofonu. (Webster je svirao
i snim ao s Ellingtonom jo 1935. i
1936, u oba navrata vrlo kratko.) S
Ellingtonom je odsvirao neka od
svojih najboljih sn im ljenih sola,
ukljuujui Cotton Tail (klasina
dem onstracija njegova estokog
m uziciranja u brzom tempu), Ali
Too Soon, Conga Brava, Bojangles
(sve na The Works Of Duke Elling
ton, Vol 10), Sepia Panorama (The
Works Of Duke, Vol 11), Just A-
-Settin & A-Rockin (The Works Of
Duke Ellington, Vol 16), The Girl In
My Dreams (The Works Of Duke
Ellington, Vol 17), Chelsea Bridge
(The Works Of Duke Ellington, Vol
17*), Blue Serge (The Works Of
Duke Ellington, Vol 16*).
W ebster je vrlo zapaeno pridonio
blues-odjeljku skladbe Black,
Brown & Beige na njenoj prem ijeri
u Carnegie Hallu, u sijenju 1943. U
svjeem izdanju prisutan je na
snim kam a B illie Holiday (->) (The
Golden Years, Vol 1 i The Voice Of
Jazz, Vols 6-9), Jacka Teagardena
(-) (Jack Teagarden/Pee Wee Rus
sell), Dizzyja G illespieja () (The
Gillespie Jam Sessions), Reda Nor-
va (->) (The Greatest Of The Small
Bands, Vol 1), Bennyja artera ()
(Jazz Giant) i G erryja M ulligana (->)
(...M e e ts The Sax Giants, Vols
1-3). Njegov blag i promukao,
dvostrani pristup tenor-saksofonu
pokazao se idealnim na koncertim a
G ranzove trupe JATP (JATP In
Tokyo), kao i u m anje frenetinoj
atm osferi organiziranih studijskih
ja m sessiona, naroito u drutvu
glazbenika koje je cijenio i s kojim a
je oito uivao svirati. Osim s ve
spom enutim a, obino je snim ao i s
Donom Byasom (-) (Ben Webster
Meets Don Byas), Johnnyjem Hod-
gesom ( ->) (Blues Summit/Side By
Side - Back To Back), Oscarom
Petersonom (-) (Soulville), Cole-
manom Hawkinsom (->) (Blue Sa
xophones) i Harryjem Edisonom
(Walkin With Sweets i Blues For
Basie). Inae je nastupao s lokalnim
ritam -sekcijam a, ad hoc sastavima i
svirao na svoj originalan, ponekad
izvanredan nain (Ben Webster &
Associates/Ben Webster & Friends,
Atmosphere For Lovers & Thieves,
Ben Webster At Ease, John Lewis -
-Kenny Clarke - Ben Webster - Milt
Jackson, Dukes In Bed i Days Of
Wine & Roses). Vjerojatno najuspje
lije Websterovo studijsko snim anje
bilo je ono, na kojemu je Norman
Granz 1955. ujedinio njegov sakso
fon u najoputenijem izdanju s
klaviristikom osebujnou jednoga
od W ebsterovih idola, Arta Tatuma
(->). Rezultati su izvanredni (The
Tatum Group Masterpieces), s Tatu-
mom u vrhunskoj form i i s Webste-
rom koji ig n o rira Tatumovu solo-
pratnju, svirajui jedan izuzetno
topao i lije p solo za drugim . Njego
va sposobnost blues-m uziciranja
rijetko je kada relje fn ije ilustrirana
negoli na koncertnoj snim ci s Jim -
myjem W itherspoonom (->) (Wither
spoon At The Renaissance). Ako je
album Jimmy Witherspoon & Ben
Webster m anje dojm ljiv, to je isklju
ivo zato to mu nedostaje koncert-
ni ugoaj, prisutan na prethodnom
naslovu.
Webster, jedan od istinskih velika
na saksofona, posljednjih devet
godina ivota proveo je u Danskoj.
Njegov uzvieni zvuk zauvijek je
utihnuo 1973. u Evropi, u Am
sterdam u.
Diskografija:
Bennie Moten, Motens Swing,
Vol 5 (1929-1932)
(RCA Victor - Francuska)
213
 Willie Bryant/(Jimmy
Lunceford) & Their Orchestras
(Bluebird/R CA Victor - Francuska)
The Fletcher Henderson Story
(C olum bia)/
The Fletcher Henderson
Story, Vol 4 (CBS)
Duke Ellington, The Works Of
Duke, Vols 9-18
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, Black, Brown &
Beige (Ariston - Italija)
Billie Holiday, The Golden
Years, Vol 1 (Columbia/CBS)
Billie Holiday, The Voice Of
Jazz, Vols 6-9 (Verve/Verve)
Various, Jack Teagarden/Pee
Wee Russell (Byg - Francuska)
Ben Webster - A Tribute To A
Great Jazzman
(Jazz A rch ive s/-)
Various, The Charlie Parker
Sides (Verve)/
The Parker Jam Session
(Verve)
Various, The Gillespie Jam
Sessions (-/V erve)
Various, JATP In Tokyo
(Pablo/Pablo)
Red Norvo, The Greatest Of
The Small Bands, Vol 1
(RCA Victor - Francuska)
Benny Carter, Jazz Giant
(Contem porary/
Vogue - Contemporary)
Coleman Hawkins/Ben
Webster, Blue Saxophones
(Verve/Verve)
Barney Kessel, Lets Cook!
(Contem porary/
Vogue - Contemporary)
Ben Webster/Oscar Peterson,
Soulville (Verve/Verve)
Jimmy Witherspoon, At The
Renaissance (HiFi/Ember)
Jimmy Witherspoon & Ben
Webster (A tlantic/A tlantic)
Giants Of The Tenor
Saxophone/The Genius Of Ben
P otcijenjeni Dicky Wells ija su najbolja ostvarenja nesum njivo potrebe jedinstvenog a ll stars sni
Webster & Coleman Hawkins
nastala u su ra d n ji s Lesterom Youngom. m anja u New Yorku, travnja i
(Columbia/CBS)
svibnja 1933. Wells, tada solist u
Various, Gerry Mulligan Meets
Masterpieces (Pablo/Pablo) kua, koncertnih i festivalskih orga orkestru Bennyja artera (-), p ri
The Sax Giants, Vols 1-3
Ben Webster & Associates (Verve) nizatora i drugih. esto je radio hvatio je Hughesov poziv da sudje
(-/V erve)
Ben Webster & Friends obine poslove, u svijetu vrlo uda luje na tom snim anju. Moe se sa
Duke Ellington/Johnny Hodges,
(Verve) ljenom od glazbene scene kojoj je sigurnou rei da njegove doprino
Blues Summit (Verve)/
Ballads By Ben Webster nekada toliko im presivno i istaknuto se - iako su meu sudionicim a bili
Side By Side - Back To Back
(Verve/Verve) pridonosio. W ellsov ugled jednoga Carter, Flawkins, Allen i Chu Berry
(Metro)
Harry Edison, Walkin' With od najekspresivnijih trom bonista u (->) - nije nadmaio nijedan drugi
John Lewis-Kenny Clarke-
-Ben Webster-Milt Jackson Sweets (-/V erve) jazzu nesum njiv je. U svakom solist. Na Sweet Sorrow Bluesu
Harry Edison, Blues For Basie ansamblu - velikom orkestru ili W ellsov je afinitet za blues obilato
(O zone/-)
(-/V erve ) malom sastavu isticao se svojom iskazan; njegovo uzbudljivo muzici
Various (Including Ben
Webster), The Big Three Ben Webster, Atmosphere For toplinom , dinam ikom , humorom, pa- ranje u brzom tempu najizazovnije
Lovers & Thieves tosom i individualnou. Njegove je na Bugle Call Ragu (punom
(Bob Thiele M usic/RCA Victor)
(Black Lio n /B la ck Lion) prve snim ke s ansam blom pod ukusnih ritm ikih ekscentrinosti) a
Bill Harris & Friends
Ben Webster, Days Of Wine & vodstvom C harlieja Johnsona u skladbi How Come You Do Me
(Fantasy/Vocalion)
Roses (Black L io n /B la ck Lion) (Charlie Johnson/Lloyd Scott-Cecil Like You Do? karakteristian je u
Teddy Wilson & His Big Band
Ben Webster, Dukes In Bed! Scott) pokazuju da je W ells kao kom binaciji posvemanje oputeno
1939-40 (Tax - vedska)
(Black Lion/B lack Lion) dvadesetogodinjak imao neto va sti i totalne predanosti.
Art Tatum, The Tatum Group
Ben Webster, Saturday Night no saopiti na svom instrum entu. Ako je W ellsovo m uziciranje na
At The Montmartre Kasnije snim ke s Fletcherom Flen- Flughesovim snimkama u cjelosti
(Black Lion/B lack Lion) dersonom (-) (The Fletcher Hen izvanredno (Spike Hughes & His All
* Postoje dva izdanja Volum ena 16 derson Story/The Fletcher Hender American Orchestra), njegove su
(posljednjih godina povuen je iz son Story, Vol 4 i The Big Bands - izvedbe na dvije snimke, realizirane
WEBSTER d u kes in b ed ! 1933/Ridin In Rhythm), s ijim je 1937. u Parizu, jo bolje, lako na
kataloga, ali ga je slubeno izdala
tvrtka RCA V ictor - Francuska). Isto orkestrom W ells proveo dio 1933, njim a ima odlinih doprinosa ame
se odnosi i na jo dva volum ena iz pruile su daljnje, ak u v je rljivije rikih i francuskih glazbenika (uklju
te serije, ukljuujui Volum en 17. dokaze njegova talenta. Godina ujui B illa Colemana (->) i Djanga
1933. bila je za W ellsa vrlo uspje Reinharta (-), Wells je na obje
na, naroito na ploama. Te godi snim ke neodoljiv i svira jedan
ne je snim ao dio lanova Flenderso- sjajan solo za drugim . Ipak, drugi je
nova orkestra pod vodstvom Cole- term in bio bolji; njegovih sedam
Dicky Wells mana Hawkinsa (->) i Reda Allena korusa u Dicky Wells Bluesu popri
(->) (Recordings Made Between m ilo je klasine razm jere (sve na
1930 & 1941), s m ladim trom boni- Dicky Wells In Paris, 1937/Swing
*. W illiam Dicky W ells (roen 1909. stom koji u tako im presivnom dru Sessions, Vol 1 (1937-1939). Wells
u Centervilleu, Tennessee) u poslje tvu uspijeva sauvati svoj identitet. se nikada kasnije nije pojavio u
dnjih je petnaestak godina neka vrst Jo je dostojnija potovanja bila slinom izdanju, iako je iduih
Duke's In Bed! (Black zaboravljene linosti jazza - sra postava koju je britanski araner i godina ostvario mnogo vrsnih
L io n ).. .svira Ben Webster! motno ig n oriran od diskografskih skladatelj Spike Flughes okupio za istupa.

214
 Godine 1938. postao je lan sekcije
trom bona u orkestru Counta Basieja
(-). lako u prvom desetljeu posto
janja orkestra Basie, ini se, nije
esto eksponirao svoje trom boniste,
oito je bio svjestan W ellsove
strunosti. Na m nogim Basiejevim
snim kam a s Jim m yjem Rushingom
(->) odlino su iskoritene W ellsova
estina i sposobnost da zazvui
alosno i turobno, bilo u obbligati-
ma, ili u solim a. Suradnja se
pokazala naroito efektnom u sklad
bama London Bridge Is Falling
Down (You Can Depend On Basie),
How Long Blues, Harward Blues,
Take Me Back, Baby, Nobody
Knows (Blues By Basie) i Jimmys
Blues (Basies Best). Sa isto in-
strum entalistikog stanovita, Wells
se efektno predstavio u skladbam a
Panassie Stomp, Jive At Five (You
Can Depend On Basie), Texas
Shuffle (Jumpin At The Woodside),
Love Jumped Out (Superchief), Taxi
War Dance (Lester Young With
Count Basie & His Orchestra) i One
Oclock Jump, Avenue C, Taps
Miller (Bassies Best). S kolegom
Lesterom Youngom (->) W ells je
uvijek davao najbolja ostvarenja.
On zasjenjuje Younga na znam eni
tom snim anju grupe Count Basie
Kansas City Seven iz 1939 (Young
Lester Young), a sola na svim
poznatim verzijam a skladbe Dickys
Dream prekrasni su p rim je ri njego
vog pristupa jazz-trom bonu. Wells
se u odlinom izdanju p ojavljuje i
na album im a Lester Young & The
Kansas City 5 i Lester Leaps Again!
koji su realizirani 1944. Kao i
obino, W ellsov trom bon perfektno
je nadopunjavao Younga u slavnom
jazz-film u Jam m in' The Blues (Jam-
min With Lester).
Wells je napustio Basieja 1946. i
zatim je svirao s ansam blim a J. C.
Hearda, W i 11i ej a Bryanta i Sy O live
ra (>). Godine 1947. vratio se
Basieju, a definitivno ga je napustio
1950. Neto m anje od dvije godine
nastupao je u prateem sastavu
Jim m yja Rushinga, da bi zatim
napustio SAD i otiao u Francusku.
U Evropi je nastupao i kao lan
grupe Swing Stars B illa Colemana.
Po povratku u SAD nastupao je s
nekolicinom lidera od imena,
ukljuujui biveg kolegu iz Basie-
jevih dana, Bucka Claytona (->), s
ijim je sastavom u prekidim a
svirao od kraja pedesetih godina do
1961, uz ostalo i na dvije evropske
turneje (1959, 1961). Od 1961. do
1963. svirao je u velikom orkestru
Raya Charlesa (-* ) i jo je dva puta
gostovao u Evropi (1965, 1968). U
posljednjih dvadesetak godina na
ploama se ba nije preesto poja
vljivao. Istina, nekoliko je puta
snim ao s Buckom Claytonom, npr.
Swinging At The Copper Rail i
Songs For Swingers. Pokazao se
vrlo u vje rljivim na jednom snim anju
Buddyja Tatea (-) iz 1958 (Swin
ging L ik e ... Tate!) i na nekoliko
album a Jim m yja Rushinga (Who
Was It Sang That Song? i Sent For
You Yesterday), lako je na nekoliko
rijetkih W ellsovih sam ostalnih snim
ki bilo sjajnih trenutaka, npr. na
dvije ploe za etiketu Felsted (Bo
nes For The King i Trombones Four
In Hand), ne predstavljaju ga sve u
najboljem svjetlu. No, dva su LP-ja,
koja p riblino prikazuju W ellsa u
nekadanjoj form i, Beauty & The
Blues, s Tateom i Emmettom Berry-
jem (-) kao koliderim a i ak bolji
Mainstream, sa suradnicim a Joeom
Thomasom, Busterom Baileyjem
(->) i ponovno Tateom. Na tom
snim anju W ells se zacijelo predsta
vio u najboljem izdanju barem
nakon prve suradnje s Basiejem .
itateljim a preporuam o knjigu Dic-
kyja W ellsa The Night People, te
jedno nadahnuto poglavlje iz knjige
Count Basie & His Orchestra Ray-
monda Horricksa.
Diskografija:
Charlie Johnson/Lloyd Scott -
Cecil Scott
(RCA Victor - Francuska)
The Fletcher Henderson Story
(Colum bia)/
The Fletcher Henderson
Story, Vol 4 (CBS)
Various (Including Fletcher
Henderson), The Big Bands -
1933 (Prestige)/
Ridin' in Rhythm
(World Records)
Various (Including Coleman
Hawkins/Red Allen),
Recordings Made Between
1930 & 1941
(CBS - Francuska)
Dicky Wells In Paris, 1937
(Prestige)/
Swing Sessions, Vol 1
(1937-1939) (World Records)
Jimmy Rushing/Count Basie,
Blues I Like To Hear
(MCA - Njemaka)
Count Basie, You Can Depend
On Basie (C o ra l/-)
Count Basie, Jumpin At The
Woodside (C o ra l/-)
Lester Young With Count
Basie & His Orchestra
(Epic/Epic - Francuska)
Count Basie, Superchief
(Columbia/CBS)
Count Basie, Blues By Basie
(Colum bia/Philips)
Spike Hughes & His All
American Orchestra
(London/Ace of Clubs)
The Lester Young Story, Vol 1
(Columbia/CBS)
Count Basie, Basies Best
(CBS - Nizozemska)
Young Lester Young
(CBS - Francuska)
Lester Young, Jammin The
Blues
(Jazz A rch ive s/-)
Lester Young & The Kansas
City 5
(M ainstream /Stateside)
Lester Young, Lester Leaps
Again! (Em Arcy/Fontana)
Buck Clayton, Songs For
Swingers
(Colum bia/Philips)
Buck Clayton, Swingin At The
Copper Rail
(Colum bia/Philips)
Buddy Tate, Swinging L ik e ...
Tate! (Felsted/Felsted)
Jimmy Rushing, Sent For You
Yesterday
(Blues W ay/-)
Jimmy Rushing, Who Was It
Sang That Song?
(M aster Jazz R ecordings/-)
Dicky Wells, Trombones Four
In Hand
(Felsted/Felsted)
Dicky Wells, Bones For The
King
(Felsted/Felsted)
Emmett Berry/Buddy Tate,
Beauty & The Blues
(Columbia/CBS)
Various, Mainstream
(Atlantic/London)
Dick Wellstood
Richard McQueen Wellstood (roen
1927. u Greenwichu, Connecticut)
prvoklasni je strider pod utjeca
jem W allera jo od poetka svoje
profesionalne karijere, 1946, u grupi
W ildcats Boba W ilbera (-). No,
danas a naroito od poetka
sedam desetih godina - W ellstood je
napokon sazrio i zauzeo svoje
m jesto meu najboljim jazz-kla viri-
stim a na svijetu. To je postigao
zahvaljujui snim kam a - posebno
onim a za etikete Jazzology, Chia
roscuro i 77 Records - te stalnim,
naroito solistikim turnejam a. Sto
se solo-album a tie, Dick Wellstood
Alone, Walkin With Wellstood i
From Ragtime On vjerojatno najbo
lje pokazuju njegove sposobnosti.
Ovaj posljednji album zadivljujua
je ilu stracija prim jerenog W ellstoo-
dova udara i svjeeg pristupa
raznovrsnom m aterijalu (od Yester
day Lennona i M cCartneyja do New
Rag Scotta Joplina, Kitten Of The
Keys Zeza Confreyja, te Keepin Out
Of Mischief Now i A Handful Of Keys
Fatsa W allera). Album za Jazzology
jo je bolji. W ellstoodova eksploziv-
nost i poletan ritm iki pristup sklad
bama poput Vipers Drag, Squeeze
Me i Carolina Shout daju ovim i
drugim izvedbam a svjeinu koju bi,
ini se, inae bilo teko postii. Mike
Walkin With Wellstood zgodan je
podsjetnik na prvu Wellstoodovu
britansku turneju; album je snim ljen
pred uzvanicim a u londonskom
Ronnie Scott Clubu. U nizu beskraj
no kvalitetnih W ellstoodovih izvedbi
nalaze se If Dreams Come True i
Chantez La Bas, arm antno sasta
vljen p o tp o u rri Ellingtonovih sklad
bi, te njegova tema Walkin With
Watneys. to se novijih snim ki tie,
album dueta s B illyjem B utterfiel-
dom (->), Rapport, upravo je b espri
jekoran. W ellstood je pet godina
svirao s Bobom W ilberom
(1946-1950). Idue dvije godine pro
veo je s trom bonistom Jim m yjem
Archeyjem , s kojim je 1952. gosto
vao u Evropi. Godine 1953. nastu
pao je s razliitim grupam a, te kao
kuni kla virist u klubu Loua Terazzi-
ja u New Yorku. Iste godine su ra i
vao je s Royem Eldridgeom (->),
Peteom Brownom (-), Charliejem
Shaversom (-) i drugim a.
Izmeu 1953. i 1959. svirao je s
grupom Tailgaters Conrada Janisa,
a u istom je razdoblju nastupao i u
sastavim a pod vodstvom Eddieja
Condona (-) i Tonyja Parentija
(-). Radio je kao kuni kla virist u er skladba iz toga razdoblja, na
njujorkim klubovim a M etronom e i
N icks, u kojim a je pratio vrhunske
glazbenike poput Colem ana Haw-
kinsa (-) i Henryja Red Allena
(->). Od 1964. do 1966. bio je lan
kvarteta Genea Krupe (->). Godine
1966. zapoeo je trogodinji anga
man u ansam blu Ferryboat u
B rielleu, New Jersey. Od tada je
nastupao kao solist ili kao gost
raznih m alih sastava, a gostovao je
u Junoj A frici (1973/74) i u Velikoj
B ritaniji (1974. i kasnije).
Zapaeno dosljedan u svojim jazz-
-afinitetim a, Wellstood pripada ma
lom broju klavirista koji na osoben,
vrlo efektan nain nastavljaju tra d i
ciju stridea. Meu snim kam a koje
odlino predstavljaju njegovo um i
jee navodim o Live At The Cookery,
The Stride Piano Of Dick Wellstood,
Jazz At The New School, From Dixie
To Swing i Uptown & Lowdown;
posljednja dva naslova prikazuju
njegovu sposobnost u okviru grupe.
Diskografija:
Bob Wilber, From Dixie To
Swing (Music Minus O ne/-)
The Stride Piano Of Dick
Wellstood (Riverside/London)
Sidney Bechet, 1949 (Barclay)
Eddie Condon, Jazz At The New
School
(C h iaroscuro/-)
(Cliff Jackson)/Dick Wellstood,
Uptown & Lowdown
(Prestige - S w in g v ille /-)
From Ragtime On
(C hiaroscuro/-)
Dick Wellstood & His Famous
Orchestra Featuring Kenny
Davern
(C hiaroscuro/-)
Dick Wellstood Alone
(Jazzology/-)
Walkin With Wellstood
(117 Records)
Dick Wellstood/Billy
Butterfield, Rapport
(-177 Records)
Dick Wellstood/Peter Ind,
Some Hefty Cats
(Hefty Jazz)
Westbrook
Jedan od n a jvitalnijih britanskih
glazbenika, hvaljen i kuen, sklada
telj i voa orkestra Mike Westbrook
(roen 1936) zapoeo je sa sekste
tom u kojem su nastupali bariton-
-saksofonist John Surman, alt-sak-
sofonist Mike Osborne, trom bonist
M alcolm G riffiths, basist Harry M il
ler i bubnjar Alan Jackson. Proiriv
i grupu na 11 lanova, Westbrook
je 1967. snim io opseno djelo Cele
bration. U slijedilo je ostvarenje za
veliki orkestar, Marching Song, koje
sadri fragm ente za brass band
(limenu glazbu), te briljantno eklek-
tino ostvarenje za 12 instrumenata,
Release, koje se protee od kolek
tivne free-im provizacije do korusa
saksofona iz skladbe Flying Home.
W estbrookova opsjednutost scen
skom prezentacijom poela se iska
zivati na koncertim a, projekcijam a
dijapozitiva, svjetlosnim efektima i
rocknroll dionicama, a sve to
kulm inira u skladbi Earthrise koja
jo nije snim ljena. Metropolis, tako
stala je uz potporu Arts Councila i
briljantno koristi tehniku promjene
sredita tonaliteta. Pokretanjem
druge skupine, s rock-glazbenicima
poput tenor-saksofonista Georgea
Khana i gitarista Chrisa Speddinga,
W estbrook je pokazao da je zabav-
nost osnovno pravilo u njegovu
pristupu glazbi (Solid Gold Cadil
lac). Jedno od njegovih najboljih
ostvarenja nastalo je po narudbi
vedskog radija (Citadel/Room 315)
i u njemu odlino koristi soliste
poput izvrsnog bariton-saksofonista
Johna Surmana u temi Outgoing,
tenor-saksofonista Alana Wakema-
na u poletnoj skladbi Pastorale, te
kom binira citate Ellingtona i Gila
Evansa. Westbrook trenutno vodi
ansambl lim enih duhaa.
215
M ike Westbrook, b ritanski voa
orkestra sa zdravim sm islom za
zabavu. Vodi i sastav lim enih
duhaa.
Diskografija:
Celebration (-/ eram )
Marching Song (-/ eram )
Release (-/ eram )
Metropolis (-/R C A Neon)
Citadel/Room 315 (-/RCA)
Love, Dreams & Variations
(-/T ra n sa tla n tic)
Mike Westbrook Brass Band
Plays For The Record
( /Transatlantic)
Randy Weston
Randy Weston (roen 1926) vodio je
restoran u Brooklynu koji su posje
ivali velikani be-bopa, pa su ga
gosti poput Parkera i Maxa Roacha
nagovorili da se okua kao klavirist.
Poput svojih p rija te lja Herbieja Ni-
cholsa i Valda W illiam sa, Weston je
oboavao Theloniousa Monka, pa
se taj utjecaj - uz Ellingtonov i
W allerov - moe naslutiti u njegovu
stilu. Nakon rhythm -and-blues isku
stava s Bull Moose Jacksonom i
Eddijem Cleanhead Vinsonom , za
poeo je jazz-karijeru i 1955. pobije
dio u kategoriji Nove zvijezde
m agazina Down Beat. Veina njego
vih prvih ostvarenja za Riverside
nestala je rasputanjem te tvrtke,
ali nedavno reizdanje za Blue Note
(Little Niles) pokazuje pouzdanje i
arm njegova klavira i njegovih
skladbi. Pams Waltz i Little Niles
klasini su p rim je ri im presionistike
skladateljske m anire. Uvijek duboko
Glazba Randyja Westona Little
Niles (Blue Note).
svjestan svog afrikog podrijetla,
Weston je 1961. poduzeo afriku
turneju, prvu od nekoliko posjeta
koje su 1968. rezultirale odlukom da
se stalno nastani u Maroku. Album
iz 1964, African Cookbook, svjedoi
o sveprisutnom afrikom utjecaju.
Congolese Children adaptacija je
tradicionalne narodne pjesme, iako
je najizuzetnija skladba Portrait Of
Vivian, poligon za neodoljiv tenor-
-saksofon Bookera Ervina. Na slije
deim album im a nalazimo ostvare
nja posveena Africi i Ellingtonu
(Blues i Carnival), a album solo-
-klavira, Blues To Africa, pokazuje
spektar njegovih umijea, od stri-
dea do be-bopa.
Vrlo a rtikulirana osoba i svojevr
stan pio n ir istraivanja afro-am eri-
kog kulturnog nasljea, Randy We
ston od 1974. nastupa u Evropi.
Randy Weston u Tangieru s
Edom Blackw ellom i Vishnu
Woodom. Iz Brooklyna u Afriku, u
po tra zi za korijenim a.
Njegova je glazba karakteristina dvadesetih do sredine tridesetih 1915. preselio je u San Francisco.
Diskografija: godina. Na kvalitetu sviranja u Svirao je orkestru Svjetske izlobe i
poput njegova dinovskog stasa.
Duke Ellington, The Works Of W hitem anovim orkestrim a, ili, pak, u San Francisco Symphony Orche
Duke, Vols 1-7 na kvalitetu njegove glazbe u toku stra. Nakon kratke slube u morna
Diskografija: (RCA V ictor - Francuska) godina, nema gotovo nikakvih p ri rici (za I svjetskog rata) postao je
Little Niles Duke Ellington, The
mjedbi. Ta ocjena, meutim , stoji voa kunog orkestra u Fairmont
(Blue N ote/Blue Note) Beginnings, 1926-1928 sve dok se ne p risjetim o da je Hotelu, San Francisco. Godine 1920.
African Cookbook (Decca/M CA - Njemaka) Whiteman bio reklam iran kao Kralj otiao je u Atlantic City i New York.
(Atlantic/Atlantic) Duke Ellington, Hot In Harlem jazza. K ontraverzije poinju upra U dva navrata, 1923. i 1926, poveo je
Blues (Trip/) (1928-1929) vo oko W hitem anova odnosa prema svoj orkestar na evropsku turneju. U
Carnival (Freedom /Freedom ) (Decca/M CA - Njemaka)
jazzu i nesum njivo e potrajati sve veljai 1924. nastupio je na najsjaj
Blues To Africa Duke Ellington, Rockin In dok njegova glazba bude dostupna nijem koncertu svoje karijere: pre-
(Freedom /Freedom ) Rhythm (1929-1931)
na ploam a i analizirana. m ijerno je izveo Gershwinovu
(Decca/M CA - Njemaka) Whitemanov sim fonijski jazz, na Rhapsody In Blue, sa skladateljem
Duke Ellington, The Ellington ime, tek povrno nalii izvornijoj za klavirom . Whiteman i njegov
Era, 1927-1940, Vols 1, 2 jazz-glazbi iz razdoblja kada je on orkestar bili su zvijezde popularnog
(Columbia/CBS) vodio niz velikih orkestara (od 1919. film a tridesetih godina, King of Jazz
George Duke Ellington, Jungle do poetka etrdesetih godina). (po kojemu je i dobio nadimak). U
Jamboree (-/P arlophone) Nedostaci W hitem anovih orkestara
Wettling Duke Ellington In Harlem - naroito trom ritam - drastino
financijskom pogledu, Whitemanov
je orkestar bio daleko najbolje
(Jazz Panoram a - vedska)
- Eddie Condon Duke Ellington, Masterpieces
dolaze do izraaja kada se snimke plaen (prialo se da je dvadesetih
iz dvadesetih godina usporede sa godina Whiteman mogao traiti - i
(1928-1930) snim kam a velikih orkestara pod dobiti - 5000 dolara za jedan nastup
(RCA Victor - Francuska) vodstvom Fletchera Hendersona na radiju). Usprkos pseudojazzu to
Various (Including Duke (->), Dukea Ellingtona (-) i Dona ga je svirao njegov orkestar, White
Ellington), The Big Bands - Redmana (->) iz istog razdoblja. man je iskreno volio jazz. Tvrdi se
Arthur Whetsol 1933 (Prestige)/ W hitemanova sklonost koritenju da je bio osobno odgovoran za
Ridin In Rhythm striktno nedezistikih, nesvinger- angairanje istaknutih jazz-solista
(World Records) skih, polusim fonijskih sekcija guda poput Bixa Beiderbeckea (->), Jac-
U usporedbi s m nogim n e pokoleblji a samo potvruje te manjkavosti. ka Teagardena (->) i Frankieja
vim, dugogodinjim elingtonijanci- Posluamo li snim ke rijetkih radio- Trum bauera (v*). Njihovi doprinosi,
ma, A rthur Parker Artie Whetsol -prijenosa koje se posljednjih godi kao i doprinosi M ildred Bailey (-),
(roen 1905. u Punta Gordi, Florida) na mogu pronai na ploam a (Jack Bunnyja Berigana (), Joea Venuti-
proveo je u redovim a Ellingtonova
Paul Whiteman Teagarden - Frankie Trumbauer), ja (), Tom m yja Dorseyja (-),
orkestra prilin o kratko vrijem e. Bio u vje rit emo se da je orkestar Jim m yja Dorseyja (->), C harlieja
je lan trubake sekcije Ellingtono povrem eno svingao na p rih va tljiv Teagardena (>), Eddieja Langa
va orkestra od 1928. do 1936. U tom Paul W hiteman (roen 1890. u nain, ali to nije bilo pravilo.
razdoblju Whetsol, osobni Ellingto- Denveru, Colorado) ostaje desetak Sam W hiteman bio je sposoban
nov prija te lj iz prvih dana njihove godina nakon sm rti (u Doylestownu, glazbenik. U djetinjstvu je uio
profesionalne glazbene karijere, ni Pennsylvania) jednako kontraver- violinu i violu i dovoljno se osposo Paul Whiteman & His Orchestra
kada nije bio istaknutiji solist. Pa znom linou kao u vrhunskim bio da ue u redove Denver (RCA Victor). Veliki pretendent na
ipak, uvijek kada bi se od njega danim a svoje ka rije re efa orkestra, Sym phony O rchestra (1912). Godine varljivu titulu Kralja jazza.
zatrailo da istupi sam ostalno, nje
gove bi se osjeajne, lijepo zam i
ljene izvedbe m ogle usporediti s
onima Cootieja W illiam sa (->), Rexa
Stewarta ( *) ili Bubbera M ileyja
(->). Ellington je obino koristio
Whetsolovu trubu sa sordinom u
tenim ekspozicijam a tema, p rim je
rice u jedinstvenoj kom binaciji boja
u uvodu prve verzije Mood Indiga
(Rockin' In Rhythm 1929-1931), u
kojoj se W hetsolova truba sa so rd i
nom besprijekorno slo ila s kla rin e
tom Barneyja Bigarda (-) i s
trom bonom Joea Nantona (-) (ta
koer sa sordinom ). Whetsol je bio
u p rilici da koristi i gumenu sordinu
(a la Miley), p rim je rice u Take It
Easy (The Beginning, 1926-1928) ili
da povrem eno izvede poneki ne
obino agresivan neprigueni solo,
kao u Jungle Jamboree (Jungle
Jamboree). Medu ostalim vrsnim
Whetsolovim solim a navodim o Sa
turday Night Function (The Works Of
Duke Ellington, Vol 2) i Stevedore
Stomp (The Works Of Duke Elling
ton, Vol 3). T ipiniji su, m eutim,
prodorni W hetsolovi istupi u sklad
bama Awful Sad (Hot In Harlem
1928-1929), The Dicty Glide (The
Works Of Duke Ellington, Vol 3),
Reminiscin In Tempo (The Ellington
Era, 1927-1940, Vol 2) i naroito u
Rocky Mountain Bluesu (Rockin In
Rhythm 1929-1931).
Whetsol, koji je odrastao u Was-
hingtonu, a nastupao je i u orkestru
Clauea Hopkinsa, prvi put je, na
kratko, suraivao s Ellingtonom
1923, napustivi ga da bi studirao
m edicinu na vaingtonskom Howard
Universityju. Godine 1928. vratio se
u Ellingtonove redove, u kojim a je
ostao do 1937, kada se zbog bolesti
morao povui. Whetsol, takoer
vrsni voa sekcije, um ro je 1940. u
New Yorku od bolesti mozga.

217
(-), Andyja Secresta i dezisti-
kog Binga Crosbyja (->) opravda
vaju svaku jazz-etiketu koja se
pridaje Paulu W hitemanu i njego
vom orkestru. Naroito je Beider
becke odsvirao niz prekrasnih sola
trajne vrijednosti. A raner i sklada
telj Don Redman napisao je White
man Stomp (koji je snim io i Fletcher
Henderson) specijalno za W hitema-
nov orkestar. etrdesetih i pedese
tih godina W hiteman je u nekoliko
navrata uspio ponovno okupiti svoj
orkestar, no vrijem e je ve odavno
bilo pregazilo njegovu koncepciju,
pa je rije o usam ljenim ili kratko
trajnim pokuajima.
Pedesetih godina radio je kao
direktor Am erican Broadcasting
Company. Poetkom ezdesetih go
dina ponovno je, u dva navrata,
okupio orkestar, no posljednjih ne
koliko godina ivota proveo je u
penziji. Umro je u prosincu 1967.
Diskografija:
Paul Whiteman (RCA V ic to r/-)
The Bix Beiderbecke Legend
(RCA Victor - Francuska)
Featuring Jack Teagarden
(-/M C A)
Jack Teagarden - Frankie
Trumbauer (Totem - Kanada)
Jack Teagarden, Vol 2
(1928-1957): Prince Of The
Bone (RCA Victor - Francuska)
Bob Wilber
U posljednjih desetak godina Robert
Sage W ilber (roen 1928. u New
York Cityju) napokon je prestao biti
tek vrlo sposoban glazbenik gotovo
nikakva osobnog peata i postao
saksofonist-klarinetist iji je talent
stekao zapaenu razinu in d ivid u a l
nosti. Njegovo m uziciranje s
W orlds Greatest Jazzbandom (The
WGJB Of Yank Lawson & Bob
Haggart, The WGJB Of Yank Law
son & Bob Haggart - Live At The
Roosevelt Grill i In Concert), te, u
novije doba, s grupom Soprano
Summit, koje je kolider (Chalumeau
Blue i Soprano Summit In Concert)
pokazuje zauujuu zrelost kako
na klarinetu, tako i na malom,
savijenom sopran-saksofonu. Nje
govi besprijekorni aranm ani za
WGJB, Soprano Sum m it i, na ploa
ma, za pjevaicu M axine Sullivan
(*) (The Music Of Hoagy Carmic
hael, Close As Pages In A Book i za
album Song Of The Tenor Buda
Freemana) pokazuju napredak p ri
mjeren zrelosti njegova m uzici
ranja.
W ilber, koji je kao edm ogodinjak
iz New Yorka preselio u Scarsdale,
New York, prvi put je svirao klarinet
1941. Jezgro njegova gim nazijskog
sastava pretvorilo se u grupu Wild
Cats, sp e cija lizira nu za izvedbe
klasinog repertoara New Orleansa.
Dvije godine proveo je na glazbe
nim kolama Ju illia rd i Eastman;
klarinetu i sopran-saksofonu po
duavao ga je i njegov idol, Sidney
Bechet (-). Svirao je s Bechetovim
ansamblom iz 1947/48, sudjelujui s
istaknutim kreolskim glazbenikom
na koncertnim nastupim a i na
snim kam a (Sidney Bechet With Bob
Wilbers Wildcats, Creole Reeds i
The Rarest Sidney Bechet, Vol 1). S
218
glazbenicim a poput Dicka W ellsto-
oda (-* ) i Vica Dickensona (->)
kasnije je snim io vlastiti homm age
Bechetu (Spreadin Joy - The Music
Of Bechet). Nakon stalnog anga
m ana u bostonskom Savoy Clubu
(1948-1950 - a u tom je razdoblju
svirao s Mezzom M ezzrowom na
jazz festivalu u Nici), W ilber je bio
lan sastava koji je 1951. nastupao
u S toryville Clubu u Bostonu i u
kojemu su svira li Big Sid Catlett (->)
te braa W ilbur i Sidney De Paris
(-). Kada se zainteresirao za su
vrem enije jazz-tendencije, postao je
uenikom Lennieja Tristana (->).
Nakon vojnog roka (1952-1954),
kada je predavao te o riju i vodio
jazz-ansam bl u Fort Dixu, na Man
hattan School of Music studirao je
klarinet u klasi Leona Russianoffa.
Dvije godine proveo je kao lan
grupe The Six (The Six) koje je
jedan od lanova bio i truba
Johnny Glasel (bivi W ilberov kole
ga iz Scarsdale Jazz Banda, 1945,
1946). Svirao je s Eddiejem Condo-
nom u njegovom klubu (1957). S
grupom Bobbyja Hacketta (->), ta
koer 1957, svirao je saksofon,
klarinet i vibrafon. Godine 1958.
nastupao ie s Maxom Kam inskim
(->), a 1958/59. svirao je tenor-
-saksofon u orkestru Bennyja Good-
mana. ezdesetih godina radio je
kao slobodnjak, ponovno je sni
mao s Condonom i suraivao na
album im a za etiketu Music Minus
One. Bio je lan ponovno pokrenute
grupe Bob Cats Boba Crosbyja (->)
(1966-1968), a 1969. p ridruio se
W orlds Greatest Jazz Bandu Yanka
Lawsona i Boba Haggarta u kojemu
je ostao, otprilike, est godina. Prije
nekoliko godina s klarinetistom i
saksofonistom Kennyjem Davernom
(->) osnovao je grupu Soprano
Summit. Ta grupa stekla je mnoga
priznanja kritia ra i publike, a
dvojica kolidera stvaraju prekrasne
m euigre i solistike teksture per
manentnim prom jenam a instrum e
nata (ukljuujui alt-saksofon koji je
W ilber posljednjih godina pridodao
svom arsenalu).
Diskografija:
The Rarest Sidney Bechet, Vol 1
(After Hours - Italija)
Spreadin Joy - The Music Of
Bechet (Classic Ja zz/-)
Sidney Bechet/(Albert
Nicholas), Creole Reeds
(R iverside/R iverside)
Bob Wilber & His Wildcats
(R iverside/R iverside)
Jim Chapin (Classic E d itio n s/-)
Sidney Bechet With Bob
Wilbers Wildcats
(Colum bia/CBS - Francuska)
Bobby Hackett/(Duke Ellington),
Jazz Concert
(Good Year/G ood Year)
Bob W ilber/Maxine Sullivan,
The Music Of Hoagy
Carmichael (M onm outh-
E vergreen/Parlophone)
Bob W ilber/Maxine Sullivan,
Close As Pages In A Book
(M onm outh-Evergreen/
Parlophone)
The Worlds Greatest Jazzband
Of Yank Lawson'& Bob
Haggart (Project 3/
World Record Club)
Extra! Enoch Light Presents
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart
(Project 3/Parlophone)
The WGJB Of Yank Lawson &
Bob Haggart, Live At The
Roosevelt Grill
(A tlantic/A tlantic)
Soprano Summit (World Ja zz/-)
Soprano Summit In Concert
(Concord Ja zz/-)
Soprano Summit, Chalumeau
Blue (Chiaroscuro/Pye)
Bud Freeman, Song Of The
Tenor (-/P hilip s)
Lee Wiley
Lee W iley (roen 1915. u Port Gib-
sonu, Oklahoma) im ala je jedan od
najugodnijih jazzom obojenih glaso
va tridesetih godina - u razdoblju
kada su, govorei s glazbenog
aspekta, sazrele M ildred Bailey
(->), M axine Sullivan (->) i Ella
Fitzgerald (->). Meu m nogim a pje-
vaicam a s naglaenim vibratom ,
Lee W iley ko ristila ga je na najmuzi-
kalniji nain. Njeno je pjevanje
zrailo toplinom , a rijei je interpre
tira la tako da je m orala izvui uzdah
oduevljenja od svakog tekstopisca
koji je drao do sebe; nikada nije
poinila nijedan prekraj nad glaz
benim ukusom. U razdoblju prije
pojave LP ploe, Lee W iley snim ala
je album e na 78 o/m sa izborom
skladbi autora standarda poput
Georgea i Ire G ershwina. Colea
Portera (Lee Wiley Sings George
Gershwin & Cole Portera), Richarda
Rodgersa, Lorenza Harta i Harolda
Arlena (Lee Wiley Sings Rodgers &
Hart & Harold Arlen), na kojim a su
je uvijek pra tili prvoklasni jazz-
-glazbenici. Na albumu skladbi
G ershwina i Portera, prim jerice,
prisutni su Bunny Berigan (->), Max
Kam insky (->), Joe Bushkin, Bud
Freeman (->), Pee Wee Russell (->)
i Fats W aller (->) koji ju prekrasno
solistiki prati na orguljam a u
skladbi Someone To Watch Over
Me.
Od 1943. i 1948. bila je udata za
klavirista Jessa Stacyja (->). Lee
Lee Wiley Sings Rodgers & Hart And Harold A rlen (Monmouth-
-Evergreen). Pjevanje Lee W iley... zrailo je toplinom.
Wiley, d jelim ice porijeklom iz indi
janskog plemena iroki, kolovala
se u Tulsi, Oklahoma, a u petnaestoj
godini napustila je dom da bi
pjevala u Paramount Showu u New
Yorku. Godine 1931. postala je
pjevaica u orkestru Lea Reismana;
pjevala je i glum ila i na radiju i
nastupala u em isijam a s Paulom
W hitemanom (->), a kasnije s tek-
stopiscem W illardom Robinsonom.
Potkraj tridesetih godina povezala
se s Eddiejem Condonom (*), pa je
esto pjevala s raznim ansamblima
pod njegovim vodstvom (Eddie Con
don Town Hall Concerts With Lee
Wiley). Doivjela je skroman uspjeh
kao pisac tekstova na glazbu Victo-
ra Younga. Najpoznatije skladbe:
Eerie Moan, Got The South In My
Soul i Anytime, Anyday, Anywhere;
ova posljednja skladba kasnije je
oivljena na hit singlu R&B izvoa
a Joea M orrisa i Laurie Tate iz
1963. Pjevala je s kratkotrajnim
Stacyjevim velikim orkestrom
(1945/46). Potkraj etrdesetih i u
toku pedesetih godina redovito je
nastupala u nonim klubovima. Sli
jedeih desetak godina bila je
poluaktivna i tek se u posebnim
prilikam a pojavljivala na televiziji,
radiju, a jo rjee pred publikom.
Poetkom sedamdesetih godina
ostvarila je neku vrst comebacka,
koncertnim nastupima i nekolicinom
albuma. Njena prva snimka nakon
1957. objavljena je 1971. (Back
Home Again) i s razlogom je dobila
oduevljene kritike. Lee Wiley po
novno je nastupila u drutvu prvo
klasnih jazz-instrum entalista (Dick
Hyman, Rusty Dedrick, George Du-
vivier) i ponovno je pjevala na
prekrasno odm jeren nain kojim je
tre tira la svaku pjesmu - dobru ili
lou. Godine i duga neaktivnost nisu
utjecali na njen osjeaj za ritam i
fraziranje. Gotovo se i nije p rim ije ti
lo da je prolo 27 godina otkako je
Eddie Condon najavio njen nastup
na jednom od stalnih koncerata u
Town Hallu; Lee W iley pristupila je
tada mikrofonu i otpjevala oarava
juu verziju skladbe Someone To
Watch Over Me (Eddie Condon &
His All Stars, Vol 7), potpomognuta
dezistikom pratnjom koja je per
fektno nadopunjavala pjevaicu iji
je standard, izvedbe uvijek i u
svakom kontekstu bio beprijekoran.
Glas Lee W iley zauvijek je utihnuo
1975, kada je um rla od raka u Sloan
Kettering M em orial Hospitalu u New
Yorku.

Diskografija:
Lee Wiley Sings Rodgers &
Hart And Harold Arlen
(M onm outh-Evergreen/-)
Lee Wiley Sings George
Gershwin & Cole Porter
(M onm outh-Evergreen/-)
Sweet & Lowdown (Halcyon)
Eddie Condon Town Hall
Concerts With Lee Wiley
(C hiaroscuro/-)
Lee Wiley, Back Home Again
(M onm outh-Evergreen/-)
Lee Wiley, On The Air
(Totem - Kanada)

Clarence Williams

K lavirist i skladatelj iz New O rlean-

sa, Qlarence W illiam s (18931965),
kao da je uvijek bio zasjenjen
glazbenim drutvom u kojemu se
kretao. Pratio je Bessie Smith na
njenom diskografskom debiju,
Downhearted Bluesu i Gulf Coast
Bluesu (The Worlds Greatest Blues
Singer) i s njom je s prekidim a
suraivao u toku cije le njene ka rije
re; autor je ili koautor mnogih
izvedbi Bessie Smith, ukljuujui
Baby Wont You Please Come
Home. U New Yorku je vodio
obojenu tvrtku Okeh, organizirao
snim anja i pronalazio talente, adap
tirajui stil New O rleansa novoj
sredini i novom tritu. Njegovi
aranm ani za razne kom binacije
glazbenika uvijek su bili profesio
nalni, esto vrlo dom iljati, dok je
kao kla virist ostao povuen i funk
cionalan. W illiam s se p o ja vlju je na
brojnim snim kam a sa Sidneyjem
Bechetom, Louisom Arm strongom ,
Colemanom Hawkinsom, Busterom
Baileyjem , Kingom O liverom , Ed-
diejem Langom i Tom m yjem Lad-
nierom uz svoje osebujne aran
mane.
Diskografija:
Bessie Smith, The Worlds
Greatest Blues Singer
(Columbia/CBS)
Jazz Sounds Of The Twenties,
Vols 3 & 4 (-/P arlophone)
Country Goes To Town
(1929-1941) (RCA Victor).
U zbudljiv glazbenik, Cootie W illiam s na u nitavajui je nain koristio
trubu s gum enom sordinom .
Clarence Williams! Jazz Kings
1927-9 (VJM)
Louis Armstrong, Sidney
Bechet With The Clarence
Williams Blue Five
(-/C B S - Francuska)
Adam & Eve Had The Blues
(-/C B S - Francuska)
Jugs & Washboards
(-/A c e of Hearts)
West End Blues
(-/C B S - Francuska)
Clarence Williams & His
Washboard Band, Vols 1 & 2
(-/C la ssic Jazz Masters)
Cootie Williams
Usprkos dvadeset trogodinjem izbi
vanju, C harlie M elvin Cootie W il
liam s bio je kadar da se 1962. vrati
u redove orkestra Dukea Ellingtona
(->) i da ponovno preuzm e ulogu
jednoga od najsnanijih i najista
knutijih solista - gotovo kao da
nikada nije ni izostajao. W illiam s
(ron 1910. u M obileu, Alabam a)
prvi put se p ridru io Ellingtonu
velikim orkestrom ) (sve na Solo
Flight - The Genius Of Charlie Chri
stian/Solo Flight). Izmeu suradnje
1929, nakon ranijih glazbenih isku s Goodmanom i ponovnog povratka
stava s Fletcherom Hendersonom Ellingtonu, W illiam s je vodio vlastiti
(->), Chickom Webbom (->) i Jame- ve liki orkestar. esto usmjeren
som P. Johnsonom (->) (na ploa rhythm -and-bluesu, taj je orkestar u
ma), te s Eagle Eye Shieldsom . S sm islu kom ercijalne prihvaenosti
Ellingtonom je ostao do 1940. kada bio tek djelom ino uspjean, ali je
je prihvatio unosnu ponudu da imao za n im ljivih trenutaka. U W iI-
pristupi Bennyju Goodmanu (->) s liam sovom velikom orkestru i sek
kojim je neto m anje od dvanaest stetu iz 1944. svira li su, prim je
m jeseci nastupao kao solist m alih i rice, osim trubaa i lidera, zani
ve likih sastava. W illiam sov odlazak m ljivi glazbenici poput Eddieja
od Ellingtona okirao je tadanju Cleanhead Vinsona (->) alt-sak-
jazz-scenu, a za b ilje io ga je voa
orkestra i skladatelj Raymond Scott
koji je napisao skladbu When Cootie
Left The Duke (Kada je Cootie
napustio Dukea).
Za suradnje s Goodmanom W il
liam s je, s m ladim C harliejem C hri-
stianom (-), beskrajno in sp irira o
razne klarinetistove ansam ble -
naroito sekstete i septete iz
1940-1941. Meu snim kam a koje
truba obogauje tipino estokim
istupim a navodimo Wholly Cats,
Blues In B, A Smo-o-o-oth One,
Airmail Special, izvanrednu Waiting
For Benny (sve na Charlie Christian
With The Benny Goodman Sextet &
Orchestra), I Cant Give You Any
thing But Love, On The Alamo, Cootie & His Rug Cutters 1937-40
Royal Garden Blues i Solo Flight (s (Tax vedska).

219
 sofon, Eddieja Lockjaw Davisa
(->), tenor-saksofon, pjevaice
Pearl Bailey (>) i, to je najzani hunskom izdanju (Cootie & The
m ljivije, 20-godinjeg klavirista Ear-
la Buda Powella (->). I veliki
orkestar i mali sastav iz 1944.
snim ali su, a rezultati (Cootie Wil
liams Sextet & Orchestra) pokazuju
da je rije o vie nego sposobnom
ansamblu, kolektivno i pojedinano.
W illiam sovo sviranje trube iznim no
in sp irira njegova biveg kolegu iz
sekcije, Rexa Stewarta (-) na a li
stars snimci (The Big Challenge) na
kojoj su obojica trubaa nastupili
kao lideri. U ranijim razdobljim a
W illiam sovo je estoko m uziciranje
dolazilo do izraaja na m nogim
snim kam a vrhunskih jazz-glazbeni-
ka, p rim jerice na nekoliko snim ki s
kraja tridesetih godina pod vod
stvom Lionela Hamptona (->) (The
Complete Lionel Hampton/Lionel
Hamptons Best Records, Vols 1, 5) i
na snim kam a u ast godinjih
ljestvica popularnosti (na kojim a je
W illiam s esto zauzim ao istaknuta
mjesta), npr. Benny Carter 1945 +
Metronome All-Stars i The Metrono
me All Stars/The Esquire All Stars.
Meu brojnim W illiam sovim s o li
ma s Ellingtonom , p rije suradnje s
Goodmanom, mnoga pokazuju nje
govo izvanredno koritenje gumene
sordine. W illiam s je u toj ulozi
zam ijenio Bubbera M ileyja (->) i
uskoro je postao nezam jenjiv poput
svoga prethodnika. Meu njegovim
najim presivnijim solim a sa gum e
nom sordinom , kao i meu onim a
koja pokazuju njegovo estoko mu
ziciranje bez sordine, a pod utjeca
jem Arm stronga (->), slijedea na
roito ostaju u sjeanju: Saratoga
Swing (The Works Of Duke Elling
ton, Vol 3), Double Check Stomp
(The Works Of Duke Ellington, Vol
4), Ring Dem Bells (takoer s
W illiam sovim vokalim a) (The Works
Of Duke Ellington, Vol 5), Blue
Feeling (The Works Of Duke Elling
ton, Vol 8), Concerto For Cootie,
Never No Lament, Harlem Airshaft
(The Works Of Duke Ellington, Vol
10), Sepia Panorama, In A Melloto-
ne (The Works Of Duke Ellington,
Vol 11), Echoes Of Harlem, Harmo
ny In Harlem, Ridin On A Blue Note,
Grievin (The Ellington Era, 1927-
-1940, Vol 1), Sweet Chariot, A
Gyspy Without A Song i Tootin
Through The Roof (izvanredni duo
sa Stewartom) (The Ellington Era,
1927-1940, Vol 2).
Njegovim ostvarenjim a nakon
1962. ponekad je nedostajalo fle ksi
bilnosti iz 25 godina ranijeg razdo
blja, ali su pokazivala vie estine.
Na ploama i na koncertim a ostva
rio je svoj dio ubojitih sola,
ukljuujui Lets Get Together (Re
collections Of The Big Band Era),
Tutti For Cootie i novu verziju
Concerta For Cootie (The Great
Paris Concert), Intimacy Of The
Blues (...A n d His Mother Called
Him Bill), Night Flock i ponovno
Tutti For Cootie (Greatest Jazz
Concert In The World), Satin Doll
(Duke Ellingtons 70th Birthday Con
cert), Portrait Of Louis Armstrong,
Portrait Of Mahalia Jackson (New
Orleans Suite) i I Got It Bad, C-Jam
Blues, In A Mellotone (Togo Brava
Suite/The English Concert). Za pr
vog angam ana kod E llingtona sn i
mao je i sa svojim grupam a Rug
Cutters i Gotham Stam pers, koriste
i uglavnom kolege iz Ellingtonova
orkestra. Te snim ke rezu ltira le su
220
pojedinim besprijekornim , trajnim
jazz-izvedbam a, s trubaem u vr
Boys From Harlem i Cootie & His
Rug Cutters, 1937-1940). S vlastitim
velikim orkestrom W illiam s nije na
ploam a uvijek u najboljem svjetlu.
Pa ipak, mnogo se vrsnog m uzicira
nja na trubi moe pronai na veem
d ijelu album a Big Band Bounce i
Big Sound Trumpets. Z an im ljivo je
takoer da je W illiam sov veliki
orkestar iz 1942. snim io zacijelo
prvu verziju skladbe Epistrophy
Theloniousa Monka (->) (The New
York Scene In The 40s: From Be-
Bop To The Cool).
Posljednjih godina W illiam s stalno
pobolijeva. Ne zauuje to je
prekidao sviranje, a bilo je trenuta
ka kada je njegovo m uziciranje
postajalo nedosljedno i p rim je tljivo
m anje a rtiku lira n o i efektno nego u
prolosti. Ilustrativno je, moda, da
se prodorno W illiam sovo m uzicira
nje zaulo na prvom albumu koji je
snim ljen nakon sm rti Dukea E llin g
tona (Continuum), kada je sin M er
cer Ellington (->) okupio ostatke
orkestra u procesu ra s p a d a n ja ...
Diskografija:
Duke Ellington, The Works Of
Duke, Vols 3-5, 8, 10, 11
(RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, The Ellington
Era, 1927-1940, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
Duke Ellington, The Complete
Duke Ellington, Vols 2-7
(CBS - Francuska)
Duke Ellington, Cotton Club
Days - 1938, Vols 1, 2
(Jazz A rch ive s/-)
Duke Ellington, Recollections
Of The Big Band Era
(A tla n tic/-)
Duke Ellington, The Great
Paris Concert (A tla n tic /-)
Duke Ellington, ...A n d His
Mother Called Him Bill
(RCA Victor/R C A Victor)
Duke Ellingtons 70th Birthday
Concert
(Solid State/United Artists)
Duke Ellington, New Orleans
Suite (A tlantic/A tlantic)
Various (Including Duke
Ellington), The Greatest Jazz
Concert In The World
(Pablo/Pablo)
Duke Ellington, Togo Brava
Suite (United A rtists)/
The English Concert
(United Artists)
Charlie Christian With The
Benny Goodman Sextet &
Orchestra
(Columbia/CBS)
Charlie Christian/Benny
Goodman, Solo Flight - The
Genius Of Charlie Christian
(C olum bia)/
Solo Flight (CBS)
Benny Goodman Plays Solid
Instrumental Hits
(Columbia/CBS)
The Complete Lionel Hampton
(B lu e b ird )/
Lionel Hamptons Best
Records, Vols 1, 5
(RCA Victor - Francuska)
Johnny Hodges, Hodge Podge
(Epic/CBS - Realm)
Various, The Metronome All
Stars/Esquire All Stars
(RCA Victor - Francuska)
Various, Benny Barter 1945 +
The Metronome .All-Stars
(Queen Disc - Italija)
Various (Including Cootie
Williams), The New York
Scene In The '40s: From
Be-Bop To Cool
(CBS - Francuska)
Cootie Williams Sextet &
Orchestra (Phoenix)
Cootie Williams/(Hot Lips
Page), Big Sound Trumpets
(RCA Victor - Francuska)
Cootie Williams/Rex Stewart,
The Big Challenge
(Jazztone/Concert Hall)
Various (Including Cootie
Williams), Big Band Bounce
(C apitol/C apitol - Nizozemska)
Cootie Williams, Cootie & The
Boys From Harlem
(Tax - vedska)
Cootie Williams, Cootie & His
Rug Cutters (Tax - vedska)
Mary Lou
Williams
lako u biti im a tek nekoliko preten
dentica za naziv Prve dame jazza,
nema sum nje da M ary Lou W illiam s
(roena pravim im enom M ary El-
frieda Winn, 1910. u Atlanti, Geor
gia) najvie zasluuje tu hipotetiku
titulu. U prvom redu, ona se kao
kla virist svrstava uz najbolje glaz
benike na tom instrum entu. Njen
pristup nije blag i defenzivan, kao
to bi se m oglo oekivati od jedne
dame. Njen je udar, istina, elegan
tan poput njena harm onijskog rafin-
mana, ali M ary Lou W illiam s je
zapaena i po svom poletnom ,
dvorunom sviranju, snana u iz
vedbi poput veine m ukaraca. Ta
koer je prvoklasni skladatelj i
araner; pisala je prave jazz-
-skladbe kao i kom pleksnija djela,
ukljuujui dvije mise. Njen aran-
erski talent iskazao se u repertoa
ru m nogih glasovitih orkestara, npr.
Dukea Ellingtona (->), Bennyja
Goodmana (->), Louisa Arm stronga
(-), Tom m yja Dorseyja (-), Earla
Hinesa (->), Glena G rayja i Andyja
Kirka (-). Gotovo je zapanjujue
p risjetim o li se da je prvi put svirala
i snim ala s Kirkovim orkestrom jo
1929. i da je dvije godine ranije
vodila svoj prvi sastav. No, moda
je najoaravajui aspekt um jetnosti
M ary Lou W illiam s - um jetnosti
kojoj ne kodi ni prolazak vrem ena
ni mnoge prom jene to su se zbile u
jazzu otkako je sredinom dvadese
tih godina poela profesionalno
svirati - injenica da u glazbenom i
osobnom pogledu naprosto ne eli
o stariti. Njen stil svira nja klavira,
prim jerice, obuhvaa cijelu povijest
jazza, od boogie-w oogieja do bopa i
post-boperskog im presionizm a. A
to je jo vanije, u svakom od tih (i
drugih) jazz-idiom a nalazim o obilje
dokaza njenih sposobnosti. Njena
hvalevrijedna glazbena dosljednost
ne prenosi se, zaudo na njena
skladateljska ostvarenja.
S majkom i sestrom M ary Lou
W illiam s p re se lila je u etvrtoj
godini iz Atlante u Pittsburgh. Tada
je ve uila klavir, a uskoro je
poela nastupati pred publikom.
Kao kla virist-p ra tite lj nastupala je
pod im enom M ary Lou B urleight (po
prezim enu svoga ouha).
Svirala je s nekoliko drugih an
sambala, ukljuujui orkestar pod
vodstvom Johna W illiam sa (koji joj
je postao prvim suprugom - razveli
su se tridesetih godina). S tim je
ansamblom Mary Lou W illiam s de
bitirala kao lider, kada ga je
W illiam s 1928. napustio. Godine
1929. pisala je aranm ane za an
sambl Andyja Kirka, svirajui po
vrem eno kla vir na njegovim snima
njim a i nastupima. Godine 1931. za
stalno mu se pridruila kao klavirist
i glavni araner. U Kirkovom sasta
vu (koji e se uskoro nazvati 12
Clouds Of Joy) ostala je bez
prestanka od 1931. do 1942, s
izuzetkom izbivanja zbog bolesti,
1938. Meu njenim prvim aranma
nim a za Kirka, Messa Stomp, Corky
Stomp i Blue Clarinet Stomp (sve na
Clouds Of Joy) ostavljaju, naroito
ako gledam o u retrospektivi, daleko
bolji utisak negoli orkestar koji ih je
izvodio.
Kao kla virist i araner do 1936.
znatno je uznapredovala. U naslovi
ma poput Walkin & Swingin, Lotta
Sax Appeal, Bearcat Shuffle i Step-
pin Pretty (sve na Andy Kirk & His
12 Clouds Of Joy March - 1936) ima
svjeine i originalnosti zbog kojih
oni jo i danas dobro zvue.
Takoer 1936. W illiam sova je (s
Bookerom Collinsom i Benom Thig-
penom, kolegam a iz Kirkove ritam-
-sekcije) snim ila niz klaviristikih
izvedbi, meu kojim a su Overhand,
Swingin For Joy i neprim jereno
naslovljena Corny Rhythm (Mlitavi
ritam) (sve na Jazz Pioneers
1933-36/Andy Kirk & His 12 Clouds
Of Joy - March 1936) zanim ljivi
p rim je ri njenih instrum entalistikih
sposobnosti.
Udala se za trubaa Harolda
Shorty Bakera (->) i neko su
vrije m e zajedno vodili mali sastav,
da bi zatim Baker pristupio orkestru
Dukea Ellingtona (->); godine 1945.
M ary Lou je za Ellingtonov reper
toar napisala uzbuujuu temu
Trumpet No End (The Golden Duke).
(Godine 1937. obogatila je repertoar
orkestra Bennyja Goodmana, za
koji je napisala i superiorno arani
rala skladbe Camel Hop i Roll 'Em
(obje na Benny Goodman, Vol 7)
Godine 1946. vodila je kvintet sasta
vljen iskljuivo od ena (The Grea
test Of The Small Bands, Vol 2) koji
je izvodio vrsnu glazbu i tako
dem antirao mogue optube o to
su. U toku 1945. duboko se zainte
resirala za be-bop evoluciju, pa je
postala prisna prija te ljica Dizzyja
G illespieja (->), Theloniousa Monka
(-) i Buda Powella (). Premijera
njene Zodiac Suite odrana je u
njujorkom Town Hallu, u izvedbi
Njujorke filharm onije. Dvanaest
godina kasnije G illespie ju je nago
vorio da svira klavir s njegovim
orkestrom u izvedbi istog djela na
Newport Jazz Festivalu (Dizzy Gille
spie At Newport). Izmeu 1944. i
1948. uglavnom je stalno nastupala
u oba kluba Cafe Society u New
Yorku.
Poetkom pedesetih godina nastu
pala je u njujorkim klubovima, a od
1952. do 1954. boravila je u Velikoj
B rita n iji i Francuskoj. U Parizu je
snim ala s Donom Byasom (-) (Don
Carlos Meets Mary Lou), a u
Londonu je sudjelovala na dva
snim anja s kvartetom (Mary Lou
Williams Plays In London i I Love A
Piano). Po povratku u SAD odluila
je da u cjelosti napusti glazbenu
scenu; dala se na prouavanje
relig ije i prikupljanje pomoi za

M ary Lou W illiam s prva dama jazza. Kao skladatelj, araner i
klavirist, ona je zaista jedinstven talent.
sirom ane glazbenike. Na scenu se
vratila u kolovozu 1957. i od tada
redovito nastupa, uglavnom kao
voa vlastitih m alih sastava u
klubovima, na koncertim a i fe stiva li
ma. Sreom, nastavila je i snim ati,
bilo kao goa glazbenika poput
G illespieja, Bobbyja Hacketta (-)
(Giants/The Great Modern Jazz
Trumpet) i Buddyja Tatea (->)
(Buddy & His Buddies), bilo sam o
stalno. to se ovih drugih snim ki
tie, solistiki album iz 1971, From
The Heart, izuzetan je uitak. Rije
je o perfektnoj dem onstraciji neuni
tivog um ijea Prve dame jazza
koja b riljantno im p ro vizira u ve li
kom izboru vlastitih skladbi, starih
(Scratchin in The Gravel, Little Joe
From Chicago, Morning Glory) i
novih (Blues For John, Offertory, A
Fungus Amungus). Njen te m e ljit
skladateljski, aranerski i izvoaki
angaman u dvije izvrsne mise
(Black Christ Of The Andes i Music
For Peace) donosi sasvim razliite,
ali takoer im presivne rezultate.
Rije je o jo tri p rim je ra viestrane
karijere jedne od n a jis tra jn ijih - i
n ajistaknutijih - linosti u jazzu.
Diskografija:
Andy Kirk, Clouds Of Joy
(Ace of Hearts/Ace of Hearts)
Various (Including Mary Lou
Williams), Jazz Pioneers,
1933-1936 (Prestige)/
Andy Kirk & His 12 Clouds Of
Joy - March 1936 (Parlophone)
Andy Kirk, Twelve Clouds Of
Joy (Ace of Hearts/
Ace of Hearts)
Benny Goodman, Vol 7: The
Kingdom Of Swing (1935-
1939) (RCA Victor - Francuska)
Duke Ellington, The Golden
Duke (Prestige/Prestige)
Various (Including Mary Lou
Williams), The Greatest Of
The Small Bands, Vol 2
(RCA Victor - Francuska)
Dizzy Gillespie At Newport
(Verve/C olum bia - Clef)
Don Byas/Mary Lou Williams,
Don Carlos Meets Mary Lou
(S toryville/V ogue - EP)
Various (Including Mary Lou
Williams), I Love A Piano
(-/E squ ire )
Mary Lou Williams, Black
Christ Of The Andes (MPS)
Various (Including Mary Lou
Williams), Cafe Society
(O nyx/-)
Dizzy Gillespie/Bobby Hackett,
Giants (Perception)
The Great Modern Jazz
Trumpet (Festival)
Buddy Tate, Buddy & His
Buddies (C hiaroscuro/-)
Mary Lou Williams, From The
Heart (C hiaroscuro/S toryville)
Dick Wilson
Andy Kirk
Teddy Wilson
Theodore Teddy Wilson (roen
1912. u Austinu, Teksas), ostat e
zapisan u povijesti jazza kao jedan
od n ajboljih solista na klaviru, kao
k la virist iji se rafiniran pristup
odmah raspoznaje i iji profinjen,
ali pouzdan udar tek ponekad zaluta
u podruje cocMa/7-klavira. W ilso-
nov stil u biti je osobeno proie-
nje virtuo zn ijih i e kstrovertnijih in
te rp re tacija Arta Tatuma (-* ) i Earla
Hinesa (-), s p rim je tljivim utjeca
jem bazinijeg stila Fatsa W allera
(-) i Jam esa P. Johnsona (-).
W ilsonovo m uziciranje uvijek je
uglaeno, ekonom ino, a neki bi
rekli i isuvie precizno. Jednako je
vjet kao pratitelj i kao klavirist u
okviru grupe, a svirao je i snimao s
veinom istaknutih inovatora jazza
od poetka tridesetih godina do be-
-bopa (ukljuujui i to razdoblje).
Osim svega toga, Wilsonov je ugled
organizatora a ll stars snimanja,
koja su rezultirala izvedbama kla
sinih razm jera, odavno uao u
legendu jazza.
Iskljuivo kao lider vlastitih sasta
va Wilson je postigao tek m inimalne
rezultate. Njegov veliki orkestar
potrajao je, prim jerice, tek godinu
dana (1939/40). Bez obzira na
kvalitetu orkestra - a. u njegovoj
postavi, s izuzetkom voe, u raznim
su razdobljim a nastupali Ben Web
ster (->), Doc Cheatham (-), J. C.
Heard i Harold Shorty Baker (->),
s aranm anim a Wilsona, Edgara
Sampsona (-), Bustera Hardinga i
W ebstera - njegova je glazba bila
isuvie uglaena, bez prave dinam i
ke i izvorne uzbudljivosti (Teddy
Wilson & His Big Band 1939/40).
D aljnji, vrlo vaan aspekt karijere
Teddyja W ilsona njegova je sposob
nost da perfektno prati (pridonosei
razvoju njihovih karijera) im presi
van broj jazz ili jazzom inspiriranih
pjevaica, meu njim a i neke prvo
klasne. Na svakoj takvoj listi pjeva
ica m oraju se nai B illie Holiday
(->), M ildred Bailey (), Ella Fitzge
rald (-*), Sarah Vaughan (->), Lena
Horne i, to je manje znaajno,
M idge W illiam s i Putney Dandridge.
W ilsonova pratnja za Holidayjevu -
naroito s ansam blim a koje je
okupljao izmeu 1935. i 1938 -
uvijek je bila izvanredna, a doivlja
vala je vrhunac savrenstva prisu
stvom Lestera Younga (-). Sam
W ilson svirao je brojne uvode i sola
neusporedive vrijednosti. S onu
stranu nenadm anih Youngovih do
prinosa, nitko nije uinio vie od
Teddyja W ilsona da veina snimki
B illie Holiday (iz najvanijeg razdo
blja njene karijere) postane remek-
-djelim a za sva vrem ena (Billie
Holiday, The Golden Years, Vol 1,
2, The Lester Young Story, Vol 1 i
The Billie Holiday Story, Vol 1).
M ildred Bailey esto se doimala
najoputenijom i najsretnijom kada
je na njenim snim kam a iz druge
polovine tridesetih godina klavir
svirao Teddy Wilson (Her Greatest
Performances 1929-1946), a jedna
od najboljih ranijih snim ki Elle
Fitzgerald bila je upravo ona iz
1936, u organizaciji i produkciji
Teddyja W ilsona (Ella, Billie, Lena,
Sarah: 4 Grandes Dames Du Jazz).
Lena Horne, u biti nikada jazz
pjevaica, zazvuala je kao da bi
takvom m ogla postati na jednom
The Teddy Wilson (CBS Sony,
Japan) im p re sivn i m ali sastavi.
221

snim anju iz 1941. s Teddyjem Wilso
nom i njegovim orkestrom (Ella.
Billie, Lena, Sarah: 4 Grandes
Dames Du Jazz). Prim jerenu pratnju
punu potovanja prem a solistici,
koja je na jazz-sceni ve postala
poslovinom , dobila je slijedeeg
desetljea i m ladolika Sarah Vaug
han (Tenderly). G alaksija glazbeni
ka koje je Wilson angairao na
pjevakim ili instrum entalnim te rm i
nima (a esto se jedno i drugo
snim alo zajedno) u najm anju je
ruku im presivna. Evo tek nekolicine
imena: Roy Eldridge ( >), Buster
B ailey (-), Johnny Hodges (-),
Harry James (->), Pee Wee Russell
(->), Gene Krupa (->), Harry Carney
(-) (The Teddy Wilson i Teddy
Wilson & His All-Stars).
Drugu svoju kandidaturu za dvo
ranu slavnih jazz-glazbe Wilson
podnosi kao kla virist trija i kvarteta
Bennyja Goodmana (->), kojih je od
1936. do 1939. bio vitalnim lanom
(Goodmanu e se ponovno p rid ru i
ti 1945. zbog snim anja i nastupa u
brodvejskoj produkciji Seven Lively
Arts). Ma koliko savrena i lijepo
oblikovana bila W ilsonova studijski
snim ljena sola s triom i kvartetom
(The Complete Benny Goodman.
The Teddy Wilson Piano Solos (CBS. Francuska). Izvanredni album Vols 1-3/Benny Goodman, Vols 1-3,
koji sadri 11 prekrasno odmjerenih izvedbi... Trio & Quartet 1935-1938), snimke
222
Teddy Wilson, jedan od istaknutih
jazz-klavirista. Vrhunski producent
vodeih jazz-pjevaica.
radio-izvedbi istog (i drugog) reper
toara predstavljaju ga u jo boljoj
form i. To se odnosi na briljantan
W ilsonov kla vir u koncertnim izved
bama tema poput Dizzy Spells.
Moonglow, Body & Soul, Time On
My Hands i China Boy (Benny
Goodman Trio & Quartet, Vol II),
Runnin Wild, Have You Met Miss
Jones? i Im A Ding Dong Daddy
(Vol I), Smiles, Limehouse Blues i
Tea For Two (Kings Of Swing, Vol
1). Njegovi samostalni doprinosi
proslavljenom 1938 Carnegie Hall
Jazz Concertu izvanredni su. Uini
lo se apsolutno loginim da je, 24
godine nakon trijum fa u Carnegie
Hallu, Goodman angairao Wilsona
za nastup u Sovjetskom Savezu,
kao lana all stars ansambla koji je
tamo odrao svoje povijesne nastu
pe (Benny Goodman In Moscow.
Vols 1, 2).
Nakon rasputanja velikog orke
stra W ilson je vodio niz izvrsnih
malih sastava, ukljuujui sekstet iz
1944. s Hot Lips- Pageom (->) i
Bennyjem Mortonom (-*) (The Ra
dio Years/Teddy Wilson & His
Orchestra 1944), te jednako kvalite
tan sekstet iz 1945. s Charliejem
Shaversom (-) i Redom Norvom
(-) (Stompin At The Savoy). Godi
ne 1946. poeo je raditi za CBS
radio i na tom se poslu zadrao
nekoliko godina. Od 1949. etiri je
godine proveo kao studijski glazbe
nik radio-stanice WNEW. Godine
1945. snim ao je s Charliejem Parke
rom (-) i Dizzyjem Gillespieiem
(>) (Once There Was Bird), ali nije
pokuavao svoj stil p rim jeriti potre
bama nove glazbe. Inteligentno je
odluio da treba ostati vjeran doka
zanom glazbenom usm jerenju koje
nije dolazilo u opasnost da se
optereti problem im a to su zadesili
mnoge pripadnike njegove genera
cije koji su, s katastrofalnim rezulta
tima. pokuali prem ostiti tekoe
be-bopa.
Godine 1952. nastupio je na nizu
dobro prim ljenih koncerata u Skan
dinaviji, a godinu dana kasnije
gostovao je u Velikoj Britaniji.
Sudjelovao je u film u The Benny
Goodman Story (1955), a za boravka
u Hollywoodu ponovno se udruio s
Lionelom Hamptonom (->) i Ge-
neom Krupom zbog diskograf
skog hommagea Goodmanu (Krupa-
-Wilson-Hampton/Kings Of Swing,
Vol 1), na kojemu je dao neke od
svojih najboljih izvedbi u poslje
dnjih 25 godina. U tom razdoblju od
etvrt stoljea nastavio je nastupati
u SAD i inozemstvu, uglavnom s
triom . Povremeno je svirao s Good-
manom, na njegov poziv I nadalje
je redovito snimao, ukljuujui dvije
izuzetne snimke - s kvartetom i
septetom - pod vodstvom Lestera
Younga (Pres & Teddy & Os-
car/Prez & Teddy) iz sijenja 1956
Rijetke su kasnije snim ljene izved
be dosegle sjaj i polet ranijih
W ilsonovih ostvarenja poput The
Teddy Wilson Piano Solos koji
sadri 11 prekrasno odmjerenih
izvedbi, snim ljenih izmeu 1935, i
1937, Ali. inspiriran posebnim situa
cijam a, znao je. barem privremeno,
podsjetiti na nekadanji ar, prim je
rice albumom Runnin Wild!, sni
m ljenim na jazz-festivalu u Mon-
treuxu, 1973, s triom britanskih
glazbenika, ili odlinim album im a
Striding After Fats i With Billie In
Mind. Sluajui te snim ke iz sedam
desetih godina teko emo povjero
vati da je Teddy Wilson prvi put
profesionalno nastupio 1929, da je
1933. svirao s orkestrim a Louisa
Arm stronga () i Bennyja artera
(->) (Benny Carter - 1933/Ridin In
Rhythm) ili 1934/35. s orkestrom
W illieja Bryanta (Willie Bryant & His
Orchestra).
Diskografija:
Willie Bryant & His Orchestra
(RCA Victor - Francuska)
Benny Carter - 1933 (Prestige)/
Various (Including Benny
Carter), Ridin In Rhythm
(World Records)
The Teddy Wilson Piano Solos
(CBS - Francuska)
The Complete Benny Goodman,
Vols 1-3
(R C A/Bluebird)/
Benny Goodman, Vols 1-3
(RCA Victor - Francuska)
Benny Goodman Trio &
Quartet, Vols I, II
(CBS - Francuska)
Various (Including Benny
Goodman/Lionel Hampton/
Gene Krupa/Teddy Wilson),
Kings Of Swing, Vol 1
(Verve/Verve)
Benny Goodman, 1938 Carnegie
Hall Jazz Concert
(Columbia(CBS)
Billie Holiday, The Golden
Years, Vols 1, 2
(Columbia/CBS)
The Billie Holiday Story, Vol 1
(Columbia/CBS)
The Lester Young Story, Vols 1-3
(Columbia/CBS)
Mildred Bailey:
Her Greatest
Performances 1929-
-1946, Vols 1-3
(Columbia/CBS)
Various (Including Ella
Fitzgerald/Billie Holiday/Lena
Horne), Ella, Billie, Lena,
Sarah: 4 Grandes Dames Du
Jazz (CBS - Francuska)
Teddy Wilson & His Big Band
1939/40 (Tax - vedska)
The Teddy Wilson
(CBS/Sony - Japan)
Teddy Wilson & His All Stars
(Columbia/CBS)
The Radio Years/Teddy Wilson
& His Orchestra 1944
(-/London)
Teddy Wilson, Stompin' At The
Savoy (-/E m ber)
Sarah Vaughan, Tenderly
(-/B ulldo g )
Red Norvo, Once There Was
Bird (Charlie Parker)
Krupa-Wilson-Hampton
(-/V erve)
Lester Young/Teddy Wilson,
Pres & Teddy & Oscar
(Verve)/
Prez & Teddy
(Verve)
Benny Goodman In Moscow,
Vols 1, 2
(RCA Victor/R CA Victor)
Teddy Wilson, Runnin Wild!
(Black Lion/B lack Lion)
Teddy Wilson, Striding After
Fats
(Black Lion/B lack Lion)
Teddy Wilson, With Billie In
Mind
(C h iaroscuro/-)
Izvrsno pjevanje i karizm atska
linost ine Jim m yja
Witherspoona blues-izvoaem
ko ji ostaje u sjeanju.
Jimmy
Witherspoon
James Jimmy W itherspoon (ro
en 1923. u 'G urdonu, Arkansas),
ve je o tp rilike trideset godina
jedan od najizazovnijih aktivnih
blues-pjevaa. Spoon, koji nije
stekao akademsku glazbenu na
obrazbu i koji se poeo baviti
glazbom u sedmoj godini, kao lan
lokalnog baptistikog zbora, ka ri
zm atski je koncertni izvoa koji
uvijek reagira na prisustvo blues-
-instrum entalista kalibra Bena Web
stera (-), Buddyja Tatea (->),
Hamptona Hawesa (-) i Teddyja
Edwardsa - a svaki od njih surai
vao je s pjevaem u pojedinom
razdoblju njegove karijere. W ither
spoon se glazbeno obrazovao slu
ajui crkvenu glazbu te blues-
-instrum entaliste i pjevae koji su
gostovali u njegovu rodnom gradu i
uope u Arkansasu.
U osamnaestoj godini pozvan je u
am eriku trgovaku m ornaricu i
vei dio slube (1941/43) proveo je
na Pacifiku. Prilikom odlaska iz
Kalkute upoznao je klavirista Ted
dyja W eatherforda koji je od 1926.
ivio na Dalekom istoku. Na liderov
poziv, pjevao je s W eatherfordovim
ansam blom . Napustivi m ornaricu,
odluio se za karijeru blues-pjeva-
a. Prvi je im puls zadobio u orke
stru Jaya McShanna (>), u kojemu
je zam ijenio Walkera Browna. S lije
dee etiri godine stekao je vano
iskustvo kao glavni McShannov
blues-pjeva (iako su 1945. s orke vo pjevanje na odlinom odbiru sljednost album a iz Renaissancea
strom nastupala jo dva pjevaa - blues-skladbi zadivljujue nadopu ili za World Pacific, ili. pak, jo
Crown Prince W aterford i Numa Lee njuje sjajna instrum entalna pratnja lenog koncertnog albuma iz 1961.
Davi). Diskografski je debitirao Harryja Edisona (-), Teddyja Ed (Buck Clayton & Jimmy Wither
1947, na etiketi Swing Tim e m agazi wardsa, Geralda Wilsona, Hawesa i spoon Live In Paris), s pratnjom
na Down Beat. Osim prvoklasnih Henryja Me Dodea; ta je snim ka po u svingerskom mainstream-idi-
inte rp re tacija klasinih blues-sklad- m nogoemu bolja od one iz 1957 omu. No, bilo je panje vrijednih
bi poput How Long, How Long Blues (Blue Moods In The Shade Of trenutaka u razdoblju snim anja za
i Aint Nobody's Business, njegov je Kansas City), te od jo jednog Prestige, npr Baby, Baby, Baby,
ekspresivan glas dobrodoao do album a iz 1957 (A Spoonful Of Blue Spoon i Some Of My Best
izraaja i u dvije skladbe to ih je Blues), uz pratnju sastava Jesseja Friends Are The Blues. Kratka
sam napisao: Skidrow Blues i Stonea. Ma koliko se album za suradnja s ansamblom W ilbura De
Moneys Getting Cheaper (sve na World Pacific pokazao kvajitetnim , Parisa rezultirala je vie nego
Aint Nobodys Business!). Iste je go koncertna snim ka Witherspoon At cijenjenim albumom Callin The
dine kom binacija W itherspoon-Mc- The Renaissance jo je bolja. R eali Blues. Witherspoonovi pokuaji u
Shann snim ila jednako kvalitetne zirana u bivem klubu na Sunset blues-rock idiom u pokazali su se
verzije skladbi Frog-I-More, In The Stripu, ona pokazuje Spoona pri m anje uspjenima, iako je njegova
Evening i Backwater Blues (Aint izvanrednom glasu i u vrhunskim zadivljujua fleksibilnost rezultirala
Nobodys Business!). Godine 1948 izvedbama, uz vie nego sposobnu zaista zanim ljivim pjevanjem na
u slije d ila su jo dva odlina rezulta potporu ritam -sekcije (Jim m ie Row- snim kam a poput Love Is A Five-
ta iz istog izvora, ponovno W ither- les, Mel Lewis, Leroy Vinnegar)
spoonove skladbe Spoon Calls Hoo- koja je neum orna u svojoj uzavre
tie i Destruction Blues. loj, stalno poticajnoj pratnji, te s
Nakon odluke da napusti McShan iznim nim solim a i obbhgatim a Bena
na i posveti se sam ostalnoj ka rije ri, W ebstera (->) i G erryja M ulligana
W itherspoon je pomalo ali uporno (->); ovaj drugi tako je kvalitetno
napredovao. Hit iz 1952 - nova svirao blues, da je vjerojatno zau
verzija Aint Nobodys Business - dio i svoje n a jg o rljivije poklonike.
prodonio je da se njegovo ime Webster, kljuna instrum entalisti-
snano a firm ira na R&B-sceni, a ka linost na nastupu u klubu
u slije d ili su i daljn ji uspjesi (Big Renaissance, pokazat e se nezao
Fine Girl, The Wind Is Blowing i No bilaznim i na dva album a za etiketu
Rollin Blues). No, publika sklonija Reprise, sn im lje n a 1961. i 1962.
jazzu p rihva tila ga je tek potkraj naroito na Jimmy Witherspoon &
pedesetih godina, kada je W ither Ben Webster. ezdesetih godina i u
spoon rea lizira o dvije meu svojim novije doba W itherspoon je nasta
najboljim snim kam a. Prva (Singin vio snim ati za razne etikete -
The Blues/Theres Good Rockin ukljuujui niz album a za Prestige
Tonight) je studijska, na etiketi iz ezdesetih godina - no njegova W itherspoon At The Renaissance
World Pacific, a uzbudljivo Spoono- ostvarenja nisu uvijek odrala do (Vogue) >zadivljujue.
223

A lt-saksofonist Phil Woods, jedan od n a jb o ljih hard-bopera pedesetih
godina, jo uvijek snaga o ko jo j treba voditi rauna.
-Letter Word i Handbags & Gladrags.
(Valja napomenuti da meu blues-
-pjevaim a Witherspoon ima naj
k valitetniji glas, ocjenjujem o li u
najdoslovnijem smislu.)
Na pragu osam desetih godina
ovog stoljea W itherspoon se bez
rezerve doim a sposobnim da ostva
ri superiorne, autentino uzbudljive
vokalne izvedbe Koje e obuhvatiti
jazz, R&B, soul i rock. No, bez
obzira na mogue prom jene u
slijedeem desetljeu, on e, kao i
danas, ostati istaknutim talentom u
anru koji sve bre nestaje.
Diskografija:
Jimmy Witherspoon, Aint
Nobodys Business
(-/B la c k Lion)
Jimmy Witherspoon, A
Spoonful Of Blues
(RCA Victor - Francuska)
Jimmy Witherspoon/(Count
Basie), Blue Moods In The
Shade Of Kansas City
(RCA Victor - Francuska)
Jimmy Witherspoon, The
Spoon Concerts (Fantasy)/
1959 Monterey Jazz Festival
(Ember)
Witherspoon At The
Renaissance (HiFi/Ember)
Buck Clayton & Jimmy
Witherspoon Live In Paris
(Vogue/Vogue)
Evenin Blues
(Prestige/Stateside)
Baby, Baby, Baby (P restig e /-)
Blues Around The Clock
(Prestige/Stateside)
Some Of My Best Friends Are
The Blues (P restig e /-)
224
Blue Spoon (P restige/-)
Singin The Blues
(World Pacific)/
Theres Good Rockin Tonight
(Fontana)
Jimmy Witherspoon & Ben
Webster (A tlantic/A tlantic)
Jimmy Witherspoon/Wilbur De
Paris, Callin The Blues
(Atlantic/London)
Spoonful (Blue N ote/-)
Handbags & Gladrags
(Probe/Probe)
Love Is A Five Letter Word
(Capitol/Capitol)
Phil Woods
Roen 1931. u Massachusettsu, Phil
Woods naslijedio je svoj prvi alt-
-saksofon od pokojnog strica. etiri
godine proveo je u J u illia rd Music
Collegeu, svirao je s C harliejem
Barnetom, Nealom Heftijem i Jim-
myjem Raneyjem, a 1955. snim io je
svoj prvi album s trubaem Jonom
Eardleyjem album koji je odavno
povuen iz kataloga. U biti uenik
C h a rlieja Parkera, Woods je izra
van, dinam ian glazbenik koji nema
em ocionalnu dubinu suvrem enika
poput Jackieja McLeana, ali svojim
vritavim tonom i sm islom za struk
turu uvijek na snim anjim a moe
privui panju. Ponovna izdanja
hard-bop snim ki pedesetih godina
predstavljaju Woodsa kao jednog
od na jin ve n tivnijih svingera na sce
ni, od kvinteta Georgea W allingtona
(The New York Scene i Jazz For The
Carriage Trade), do snim ki Woodsa,
Donalda Byrda i Ala Haiga (House
Of Byrd) i natjeravanja s kolegom
alt-saksofonistom Geneom Quillom
(Phil Woods). U potpunosti se spo-
razum io s m ainstream -glazbeni-
cim a poput Bennyja artera i Cole-
mana Flawkinsa (Further Defini
tions), a izazovne partiture Thelo
niousa Monka nisu ga prestraile u
orkestralnom kontekstu (In Person),
u kojemu njegova eksplozivnost
dom inira skladbom Friday The 13th.
Woods predvodi ve liki ansambl u
izvedbi svog slojevitog ostvarenja
Rights Of Swing koje sadri krasnu
trubu Bennyja Baileyja, sumornu
kom binaciju bariton-saksofona
francuskog roga, te vezivni Wood-
sov alt-saksofon.
Godine 1968. Phil Woods napustio
je Sjedinjene Drave i otiao u
Pariz, gdje je osnovao novi kvartet,
Rhythm Machine, u kojemu su
svira li skladatelj i kla virist Gordon
Beck, basist Ron Matthewson i
bubnjar Daniel Hum air. Snim ka iz
1972, Live From Montreux, pokazuje
nekadanju Woodsovu uzavrelost,
te uvoenje nekih ekspresivnih ton
skih postupaka novog vala. The
Executive Suite je tour de force za
alt-saksofon: fragm enti bez pratnje,
velika kontrola nad instrum entom ,
od vritee visine do zvunih dubi
na instrum enta. Kasniji album s
M ichelom Legrandom (The Concert
Legrand) kao da je preplavljen
sekcijom gudaa.
Diskografija:
George Wallington Quintet:
The New York Scene
(P restige/-)
Jazz For The Carriage Trade
(P restig e /-)
Donald Byrd, House Of Byrd
(Prestige/Prestige)
Phil Woods (Prestige/Prestige)
Thelonious Monk, In Person
(M ilestone/M ilestone)
Benny Carter, Further
Definitions (Im pulse/Im pulse)
Rights Of Swing (CBS - Barnaby/
CBS - Barnaby)
Live From Montreux
(Verve/Verve)
The Concert Legrand
(RCA/RCA)
Frank Wright
Tenor-saksofonist Frank Wright, tre
nutno sveenik, avangardni je glaz-
benik-em igrant koji ivi u Parizu.
Njegovi prvi album i za etiketu ESP
(Frank Wright Trio i Your Prayer)
svjedoi o konvencionalnom utjeca
ju Rollinsa i Coltranea, te pokazuju
pregrt otkaenih efekata. ini se
da je s godinam a vrlo malo uzna
predovao u sm islu strukture ili
zanim anja za m elodiju, ali se njego
vi bijesni tonski efekti pri svom
sluanju doista mogu dojm iti slua
telja. Oba album a sa stalnom gru
pom (Bobby Few, klavir, Alan Silva,
bas i Muhammad Ali, bubnjevi)
pokazuju viesm jernu podrku nje
govoj estokoj eksplozivnosti, ali -
u zavisnosti o vaoj tole ra n ciji
ekstrem a totalne slobode - postaju
dosadni p rije zavretka (Center Of
The World i Last Polka In Nancy).
Wrightovo m uziciranje s partnerom
Noahom Howardom, discipliniranim
i lirskim alt-saksofonistom, podie
tem peraturu bez naruavanja bo
gatstva m euigre (One For John i
Space Dimension).
Diskografija:
Frank Wright Trio (ESP/-)
Your Prayer (ESP/-)
Center Of The World
(Sun Records - Francuska)
Last Polka In Nancy
(Sun Records - Francuska)
One For John (BYG/BYG)
Noah Howard, Space Dimension
(Am erica - Francuska)
i
Jimmy Yancey
James Edward Jimmy Yancey
(roen 1894. u Chicagu, Illinois) bio
je kla virist ograniene tehnike i
ograniena glazbenog rjenika. Pa
ipak, bio je m ajstor odmjerenosti i
istaknuti blues-glazbenik na podru
ju ogranienom boogie-woogiejem
i bazinim bluesom. Njegovo muzi
ciranje, esto estoko i uvijek puno
izraajnosti, bilo je toliko osobeno
da je u sluatelja stvaralo dojam
ulaska u privatni Yanceyjev svijet -
svijet koji kao da je zraio tugom.
Yancey je potekao iz glazbene
porodice - otac je bio glazbenik i
pjeva, brat klavirist - a prije I
svjetskog rata, od este godine
ivota, nastupao je kao plesa i
pjeva. Kao plesa gostovao je u
Evropi p rije 1914. Godine 1915.
vratio se u Chicago, gdje je poeo
uiti klavir. Do 1925. nastupao je na
ikakim zabavama i u klubovima, a
zatim je kompletno napustio glazbu
i postao uvar u upravi ikakog
baseball-kluba White Sox. Ponovno
je otkriven potkraj tridesetih godina,
nakon uspjeha skladbe Yancey Spe
cial koju je napisao klavirist Meade
Lux Lewis (->). Njena verzija u
izvedbi Lewisa i ansambla Boba
Crosbyja (->) postala je vrlo popu
larna. Yanceyjev povratak najprije
je ostvaren zahvaljujui ploama.
Godine 1939. za etiketu Solo Arts
snim io je niz sola na klaviru, meu
kojim a su Yanceys Getaway,
Lucilles Lament, 2 O'clock Blues i
Janyes Joys superiorni primjeri
Yanceyjeve osjeajnosti, kombina
cije ustrine obje ruke i profinjenog
udara (Lost Recording Date/Piano
Solos). Kasnije u toku godine po
novno je snimao, ak s jo boljim
rezultatim a (Boogie Woogie Man);
izuzetno svira na Yancey Stompu,
Piano Solos (Joker, Italija)
um ijee Jim m yja Yanceyja.
Frank Wright, C oitraneov uenik i
demonski eksponent ekstrem a.
Glazbenik zauujue brzine.

Five OClock Bluesu i State Street

Specialu, a vrlo potresno pjeva u
skladbama Death Letter Blues i
Crying In My Sleep. Godine 1943.
nastale su jednako d irljiv e izvedbe
za etiketu Session (The Immortal:
1898-1951), ukljuujui 35th & Dear
born, I Love To Hear My Baby Call
My Name (jo jedan Yanceyjev
vokal) i tri p rim je ra strastvenog
pjevanja Mame Yancey, no vrhunac
dolazi bolnom Jim m yjevom izved
bom How Long, How Long Bluesa.
etrdesetih godina pratio je Mamu
Yancey (svoju suprugu) na raznim
nastupima, ukljuujui zajedniki
koncert u Carnegie Hallu, 1948.
Posljednjih godina ivota dosta je
bolovao (umro je 1951. u Chicagu),
no osjeao se dovoljno zdravim da
ponovno snim a - kako se pokazalo,
posljednji put. Na svim tim snim ka
ma s mnogo ukusa i razum ijevanja
prati ga sugraanin Israel Crosby
(->), a one, kao to i p rili i, ostaju u
trajnom sjeanju, pa ak i podsjea
ju na njegova najbolja ostvarenja.
Mamu Yancey pratio je brino i s
beskrajno dobrog ukusa, a njen
visoko im postiran glas u Make Me A
Pallet On The Floor i na jo etiri
naslova obiljeen je njenou i
ponosom koji prikriva sve blage
padove u tehnici izvedbe (Lowdown
Dirty Blues).

Diskografija:
Jimmy Yancey, Lost Recording
Date (R iverside)/
Piano Solos (Joker - Italija)
Various (Including Jimmy
Yancey); Boogie Woogie Man
(RCA Victor - Francuska)
Various (Including Jimmy
Yancey), Boogie Woogie Man
Originaux
(RCA Victor - Francuska)
Jimmy Yancey, The Immortal
(1898-1951)
(Oldie Blues - Nizozemska)
Various (Including Jimmy
Yancey), Barrelhouse Blues &
Boogie Woogie, Vol 1
(-/S to ry v ille )
Jimmy Yancey, Lowdown
Dirty Blues (Atlantic)

utjecalo na stil i pristup brojnih (preteno bijelih) tenor-saksofonista,

naroito Stana Getza (->), Brewa Moorea, Ala Cohna (), Allena Eagera

Lester Young
Kada se Lester W illis Young (roen 1909. u W oodvilleu, M issouri)
a firm irao sredinom tridesetih godina, njegov talent kao da je bio potpuno
razvijen. Rije je o 1936, godini kada je prvi put snim ao kao lan male
grupe Smith-Jones Ine (u stvari skupine lanova orkestra Counta Basieja
(->) kojega e Young uskoro postati najistaknutijim solistom ). Ta prva
Youngova sola, u skladbam a Shoe Shine Boy, Evenin, Boogie Woogie i
Lady Be Good, ravnopravna su n a jboljim so lim a u cije lo j povijesti jazza - i
takva e po svemu sudei uvijek ostati. U njim a im a logike koja je bliska
perfekciji najboljih ostvarenja slinih velikana: Parkera (->), Hawkinsa
(->), Tatum a (-), Arm stronga (->), C oltranea (->), itd. Njihov ritm iki
im puls jednako je vitalan i suptilan danas, kao i u trenutku kada su snimke
prvi put objavljene, a ta sola trajno su in sp irira la kasnije generacije
saksofonista. udno je moda da je razdoblje najjaeg Youngovog
utjecaja u slijedilo desetak godina nakon snim ki iz 1936. lako bi moda bilo
pretjerano ustvrditi da je Youngov prividno ravnoduan nain prizivanja
(pravih) em ocija sam po sebi izazvao pojavu tzv. hladne kole jazza s
poetka pedesetih godina, istina je da je njegovo m uziciranje bitno
(-) i Zoota Simsa (->) No, bez obzira na vrijednost tih i drugih
saksofonista pod Youngovim utjecajem (a na listi bi se naao i alt-
-saksofonist Lee Konitz ( ), nijednom nije uspjelo da nadmai majstorovu
jedinstvenost u izraavanju onoga to je htio, niti njegovu ritmiku
profinjenost i polet.
Young - iji je brat Lee Young od tridesetih do pedesetih godina bio
aktivan bubnjar - potekao je iz glazbene porodice. Otac je Lesteru, Leeju i
sestri Irmi dao osvnovne poduke iz glazbe. Lester Young se u desetoj
godini okuao na bubnjevima, ali ih je nakon tri godine napustio, je r se,
prem a vlastitim rijeim a, um orio od slaganja i rasprem anja bubnjarskog
kom pleta p rije i poslije svakog nastupa. Oboavao je sviranje Frankieja
Trum bauera (-) i pria se da je tene dionice na C-saksofonu biveg
Beiderbeckeovog suradnika pokuavao oponaati najprije na alt-
-saksofonu, a zatim na tenoru. Young se kolovao u Minneapolisu (kamo je
Youngova porodica preselila iz New Orleansa, napustivi prethodno
W oodville), a p rije prelaska na saksofon bubnjao je u obiteljskom sastavu
na karnevalskim m instrel-priredbam a - to je njegov otac, W. H. Young,
godinam a radio. U osamnaestoj godini p ridruio se grupi Bostonians Arta
Bronsona, na jp rije na bariton-saksofonu, zatim je preao na tenor. Neko
vrije m e vratio se obiteljskoj grupi, a 1930. ponovno se pridruio Bronsonu.
Zatim je s raznim sastavim a u okolici Minnesote svirao bariton i alt, ali
najvie tenor-saksofon. Godine 1932. postao je lan O riginal Blue Devilsa,
ali ih je slijedee godine napustio kako bi se povezao s Benniejem

225

Prez & Teddy (Verve, Polydor). Lester, Teddy i p rija te lji (otprilike
1956) sviraju izvanredan, vjean jazz, kao nekada.
Motenom (->). U slijedili su da ljn ji angam ani, ukljuujui krai nastup u
sastavu tada sve slabijeg Kinga O livera (->). Nakon prve suradnje s
ansamblom Counta Basieja, ponueno mu je da zam ijeni Colemana
Hawkinsa (->) u utjecajnom orkestru Fletchera Hendersona (->). Pridruio
mu se poetkom 1934 - da bi otiao ve nakon tri i pol mjeseca. Razlog
tako skorog odlaska valja potraiti u tom e to su neki Hendersonovi
lanovi sm atrali prozraan, gotovo blijed Youngov ton slabom zamjenom
za bogat, raskoan Hawkinsov ton. Young je zatim postao lan orkestra
Andyja Kirka ( ), pa Boyda Atkinsa i drugih. Godine 1936. ponovno se
p ridruio Basieju u Kansas Cityju i u njegovom e orkestru stei zavidnu
reputaciju vrijednim i vitalnim a lternativnim pristupom tenor-saksofonu u
usporedbi sa stilovim a, p rim je rice , Hawkinsa, Bena W ebstera (-) i Buda
Freemana (-).
Za etiri i pol godine suradnje s Basiejem , Young je postao ne samo
najslavniji so list njegova orkestra, ve i jedan od istaknutih in strum entali
sta u jazzu uope. Osim prve etiri snim ke, Young je s orkestrom odsvirao
niz zapaenih sola koja su ne samo. p rido n ije la prevratu u umijeu
sviranja tenor-saksofona, ve i ukazala na usm jerenje kojim e jazz
krenuti slijedeeg desetljea. Youngova sola s Basiejevim orkestrom
isuvie su brojna da bismo ih u cjelosti naveli, ali meu onim a koja valja
sm atrati neprocjenjivo vanim a navodimo: Honeysuckle Rose, Roseland
Shuffle, Every Tub (The Best Of Count Basie, 1937-1938), Panassie Stomp,
Jive At Five, Swinging The Blues, You Can Depend On Me (s Basiejevim
sektetom), Jumpin At The Woodside (You Can Depend On Basie), Taxi
War Dance, Clap Hands, Here Comes Charlie, Ham N' Eggs, Pound Cake,
Hollywood Jump, Blow Top, Tickle-Toe, Moten Swing, Let Me See, I Never
Knew, Broadway (sve na Lester Young With Count Basie 8i His Orchestra).
U to doba izmeu Hawkinsa i Younga u biti nije bilo nikakve razlike to se
tie svestranosti, m uzikalnosti i osebujnosti, s napom enom da je Young
bio bolji blues-glazbenik. Ta in jenica postaje oita na blues-izvedbam a
Jim m yja Rushinga (->) s Basiejem (Blues I Love To Sing), kojim a Young
pridonosi probranim obbligatim a i solim a.
Potkraj tridesetih godina zaela se nezaboravna suradnja Lestera
Lester Young (Vogue) - izuzetni The Lester Young Story. Vol
instrum entalist. (CBS) - genije tenor-saksofona.
226
LESTERYOUNG
COUNT"BASIE
Lester Young With Count Basie & His Orchestra (Epic, Francuska). Kla
sin i istupi na tenor-saksofonu besm rtnog Presa.
Younga i B illie Holiday (->). H olidayjeva je im ala mnogo slinosti s
Youngom, p rim je rice u besprijekornom , profinjenom osjeaju za ritam.
Besprijekorno pjevanje B illie Holiday savreno je nadopunjavano sasvim
prim jerenim , jednako estokim izvedbama. Youngova sola esto su se
doim ala produetkom vokala nakon kojih su slije d ila . Njihovi diskografski
dom aaji dodali su novu dim enziju izrazu glazbeno zajednitvo. Na
isto instrum entalnom planu, Youngov je neodoljiv zvuk tem eljito i
besprijekorno prikazan na koncertu u Carnegie Hallu, kada je nastupio na
posebno organiziranom jam sessionu. Nakon tipinog uvoda za
Honeysuckle Rose (1938 Carnegie Hall Jazz Concert) to ga je odsvirao
jo jedan gost, Count Basie, Young izvodi tri korusa sola koja uspjeno
zasjenjuju sve to je kasnije uslijedilo.
Godine 1939. pokazao se jednako brilja n tn im na snim anjim a Counta
Basieja i njegove grupe Kansas City Seven (Lester Young With Count
Basie & His Orchestra), naroito u vlastitoj skladbi Lester Leaps In. U to
doba Young je povrem eno so lira o i na klarinetu, na kojemu je postizavao
eznutljiv, gotovo b o ja ljiv zvuk. Taj je instrum ent koristio na ranijim
Basiejevim snim kam a poput Blue & Sentimental, Texas Shuffle (Jumpin'
At The Woodside), s verzijom grupe Kansas City Six iz 1938 (Lester Young
& The Kansas City Five), te jednako oaravajue u skladbama I Want A
Little Girl, Pagin The Devil i Countless Blues.
Godine 1940. napustio je Basieja; nastupao je s vlastitim sastavima,
na jp rije u New Yorku (u klubu K elly's Stables), a zatim, s bratom Leejem
na bubnjevim a, u K a lifo rn iji (u B illy Berg s klubu). Sudjelovao je na vrlo
uspjelom snim anju u Los Angelesu s klaviristom Nat Coleom (->) (Nat
Cole Meets The Master Saxes), ukljuujui izvedbu I Cant Get Started. Tri
godine kasnije Young i Cole ponovno su zajedno snim ali (The Genius Of
Lester Young), ali tada se rezultat pokazao za nijansu slabijim negoli prvi
put. U ljeto 1942. Young se vratio u New York, slijedee godine svirao je u
velikom orkestru tenor-saksofonista Ala Searsa (->), a u 52. ulici i s
Dizzyjem G illespiejem (->); vei dio godine ponovno je proveo s
Basiejem .
U listopadu 1944. Young je pozvan u vojsku. U toku jednogodinje slube
bio je degradiran, pretrpio je fizike i psihike nedae. Doivio je
traum atina iskustva koja e se kasnije reflektirati na njegovu linost; ona
e ga p ro m ije n iti i u glazbenom pogledu. Ionako veoma osjeajna osoba,
Young se nakon suenja pred ratnim sudom, zatoenitva i otpusta iz
vojske dram atino izm ijenio. Postao je jo plahovitiji; esto je pokazivao
sklonost ekscentrinostim a u odijevanju, govoru i ponaanju (ukljuujui i
alkoholizam ). Njegove prve snim ke nakon povratka u civilni ivot (The
Aladdin Session) ukazuju na prom jene koje je pretrpio u privatnom ivotu.
Njegovo je m uziciranje postalo povrno i indolentno, na pojedinim
m jestim a ak i m rzovoljno. Osjeao se sarkastian humor i rezignacija
koja e kasnije otii u beznae. Prozranost njegova m uziciranja iz
razdoblja prije vojske rijetko se ponovno pojavljivala, a isto se moe rei i
za virtuoznost nekoliko godina sta rijih snim ki Lester Leaps In i Jumpin At
The Woodside. R azliit je pristup skladbam a D. B. Blues, After Youve
Gone i Jumpin At Mesners i snim kam a koje su nastale prije vojske poput
Blue Lester, Jump Lester Jump, Basie English (Pres/The Complete Savoy
Recordings), I Never Knew, Lester Leaps Again, Just You, Just Me (Lester
Young Leaps Again!) ili izvanrednom m uziciranju u slavnom jazz-film u
1
Desno: Lester Young
 <r
o

:N
*

A ' m +
* k

*& 4?- ... L *
Jammin The Blues (Jamming With Lester). No, sve to ne dokazuje, kako
se u toku godina u vrije ilo u odreenim krugovim a kritiara, da je Lester
Young nakon 1945. nestao kao istaknuti solist. Njegovo je m uziciranje
postalo jo em ocionalnije kao to potvruju njegove izvedbe balada za
suradnje s trupom JATP, 1946, npr. I Cant Get Started (Jazz At The
Philharmonic 1946, Vol 2). Da nije izgubio nita od uzbudljivosti u brim
tem pim a pokazuje njegov odlian solo u After Youve Gone, s istog
koncerta (Jazz At The Philharmonic 194446). Istina, kasnije su Youngove
snim ke pokazivale znakove nedosljednosti, ali u godinam a njegova
nazadovanja bilo je dovoljno vrhunskog m uziciranja na tenor-saksofon u
da se dem antiraju sve optube o Youngu kao blijedoj sjeni nekadanje
veliine.
Sto se kasnijih snim ki tie, najbolje su one, nastale na dva uzastopna
term ina iz 1956. Na njim a se ponovno ujedinio s Teddyjem W ilsonom (->),
s kojim je suraivao na nezaboravnim snim kam a za B illie Holiday. Na
drugom term inu iz 1956. svira s kvartetom u kojemu Wilson na m ajstorski
prim jeren nain nadopunjuje Youngov tenor-saksofon. Na prvom term inu,
Youngu, Wilsonu i istoj ritam -sekciji (Jo Jones, Gene Ramey) p ridru ili su
se Vic Dickenson (->) koji je za d ivljujue svirao na prvoj Youngovoj snimci
nakon vojske, Roy Eldridge (->) i dugogodinji Basiejev g ita rist Freddie
Green. U polaganijim izvedbam a (This Years Kisses, I Didn't Know Whaf
Time It Was) Young m ajstorski frazira, a em ocionalnost njegova
m uziciranja vrlo je ganutljiva. Nije im ao potekoa ni s izvedbam a u
brzom tempu, a njegovo ivahno m uziciranje u Gigantic Bluesu moe se
usporediti sa svakim ran ijim klasinim solom.
Posljednjih godina Young je esto pobolijevao. Nakon zavretka ne ba
uspjenog angam ana u Blue Note Clubu u Parizu, vratio se u New York.
Slijedeeg dana je umro. Lester Young (kojega su od m ilja zvali Prez ili
Pres) bio je vana veza izmeu prijeratnog jazza i be-bopa etrdesetih
godina. Snano je utjecao na bop-glazbenike - naroito na C harlieja
Parkera (-) - kao i na m lae glazbenike koji su u jednakoj m jeri bili
inspirirani Youngom i Parkerom (ponekad ak i vie ovim prvim ). Njegovo
napredno m uziciranje moe se usporediti s m uziciranjem C harlieja
Christiana (->), to sluanje nekolicine snim ki na kojim a zajedno
nastupaju ini pounim i izazovnim (Charlie Christian/Lester Young:
Together, 1940 i John Hammonds Spirituals To Swing).
Diskografija:
Lester Young Count Basie & His Orchestra
(Epic/Epic - Francuska)
Count Basie, The Best Of Count Basie 1937-1938
(MCA Coral - Njemaka)
Count Basie, You Can Depend On Basie (-/C o ra l)
Various, 1938 Carnegie Hall Jazz Concert (Columbia/CBS)
228
Count Basie, Jumpin At The Woodside (Brunsw ick/A ce of Clubs)
Lester Young & The Kansas City Five (M ainstream /Stateside)
Various, Nat Cole Meets The Master Saxes (Phoenix)
Various (Including Lester Young), Jammin' With Lester
(Jazz A rch ive s/-)
Lester Young, Lester Leaps Again! (Em Arcy/Fontana)
Charlie Christian/Lester Young: Together, 1940 (Jazz A rch ive s/-)
Lester Young, Pres/The Complete Savoy Recordings (Savoy/-)
Various, Jazz At The Philharmonic 194446 (-/V erve)
Various, Jazz At The Philharmonic 1946, Vol 2 (-/V erve)
Lester Young/(Coleman Hawkins/Ben Webster), The Big Three
(Bob Thiele M usic/RCA Victor)
Lester Young/(Coleman Hawkins), Classic Tenors
(Contact/Stateside)
The Lester Young Story, Vols 1-3 (Columbia/CBS)
Lester Young, The Genius Of . . . (Verve)
Coleman Hawkins/Lester Young (Zim /Spotlite)
Lester Young, The Aladdin Sessions (Blue N ote/-)
Lester Young, Prez In Europe (Onyx/Onyx)
Lester Young, Pres & Teddy & Oscar (V erve/-)
Lester Young, Prez & Teddy (-/V erve)
Jimmy Rushing/Count Basie, Blues I Love To Sing (Ace of Hearts)
Eugene
Snooky
Young
- Count Basie
Joe Zawinul
> W eather
Report
YU-JAZZ

Bojan Adami
Roen je 1912. u Ribnici i ve kao
dijete ui glasovir. Kako sam kae
prije sam znao itati note nego
slova. Kada mu je bilo trinaest
godina poinje se o zb iljn ije baviti
glazbom i ve je svirao Beethovena
i Mozarta. Privukla ga je, m eutim,
profana plesna glazba, pa je
form irao prvi sastav trio s
violinom i bubnjevima. Uz glasovir
je svirao jo bubnjeve i harmoniku,
a s petnaest godina i alt-saksofon
koji je nauio kao samouk. Studij
o rgulja zavrio je na Srednjoj gla
zbenoj koli Akadem ije za glazbu u
Ljubljani. etiri godine uio je i
trubu takoer na Srednjoj muzikoj
koli, dok je d irig ira n je pohaao na
Muzikoj akadem iji ali i privatno
kod prof. vare.
Tijekom dvadesetih godina svirao
je u raznim plesnim sastavim a
manjeg tipa; tada je poeo pisati i
prve kom pozicije. Prve doticaje s
jazzom imao je oko 1930. na Bledu,
kada je svirao u orkestru Ronny i to
sluajui gram ofonske ploe orke
stra Dukea Ellingtona i Casalome.
Dvije godine kasnije osniva svoj
orkestar u kojem svira trubu i
saksofon. Taj se sastav, koji je
Bojan Adami, p io n irs k i posao u S loveniji. O sniva i d irig e n t prvog
naeg slubenog p o slijeratnog big banda.
inae nastupao na Bledu i u Splitu,
poveavao pa je sve vie trebao
Adam ia kao d irigenta nego kao
instrum entalista.
Sredinom tridesetih godina vodio
je septet iz kojeg e nastati orkestar
Broadway kojim je takoer ravnao.
Taj se orkestar, iz kojeg e se
nakon zavretka rata regrutirati
glazbenici za Plesni orkestar Radio-
-Ljubljane, pred sam poetak rata
raspao.
Adam i ostaje ipak aktivan i jo e
voditi dva sastava pod svojim im e
nom, a tada sa svojim prijateljem ,
inae odlinim saksofonistom B o ri
som Ziherlom , odlazi u NOB da bi,
kako kae uz ope cilje ve izborio i
pravo graanstva jazz-glazbi. To
mu je i uspjelo odmah po zavretku
rata, kada je zahvaljujui svom
velikom utjecaju form irao na prvi
slubeni plesni orkestar Plesni
orkestar Radio-Ljubljane, kojim je
dugi niz godina i ravnao. U tom su
se orkestru nali i neki m uziari iz
prijeratnog Broadwaya, meu njim a
Duan Veble i Ladislav Zupani,
koji jo i danas sviraju u Plesnom
orkestru Radio-televizije Ljubljana.
S tim je orkestrom , koji je dao velik
broj odlinih slovenskih dezista
ravnao na gostovanjim a u naim
centrim a, susretim a velikih plesnih i
jazz-orkestara naih radio-stanica
te na turnejam a u vicarskoj, eho-
slovakoj, M adarskoj, Austriji,
Poljskoj, Italiji i SSSR-u.
Jedan je od pionira slovenskog i
naeg jazza. Danas je aktivan u
sferi instrum entalne i zabavne gla
zbe kao skladatelj, araner i d iri
gent. O bavlja i odgovorne dunosti
u najviim tije lim a strunih m uzi
kih organizacija (predsjednik Pred
sjednitva Saveza organizacija
kom pozitora Jugoslavije). Godine
1979. dobitnik je i Preernove
nagrade.
Andrej Arnol
Bile su mu samo etiri godine kada
je poeo svirati violinu (roen je
1947) koju e sa esnaest napustiti.
Kontrabas je poeo svirati u Rado-
vljici, gdje ivi od jedanaeste godi
ne i tu e svirajui na jp rije standar
de i blues upoznati jazz-glazbu. Za
alt-saksofon oduevio se kada je
prvi puta uo Paula Desmonda i
zbog toga e se odmah nakon
zavrene mature na ljubljanskom
Zavodu za glazbeno in baletno
izobraevanje upisati na Institut za
jazz u Grazu. U Grazu je uz jazz
studirao i cjelokupan klasian pro
gram, usavravajui se i pre p isiva
njem solistikih dionica saksofoni
sta C harlieja Parkera, Erica Dolphy-
ja i Juliana Cannonballa za potrebe
glasila instituta Jazz Forum. Godine
1974. dip lo m ira o je iz klasinog, a
godinu dana kasnije i iz jazz-
-saksofona. Za odlino poloen d i
plomski ispit p rim io je i posebnu
diplom u M inistarstva za kolstvo u
Beu. Kao student nastupao je
kratkotrajno s raznim jazz m uziari
ma i sastavim a ponajvie u A ustriji,
Poljskoj, SR Njemakoj i vicarskoj
gdje se usavravao kod Johnnyja
Griffina.
Prvi profesionalni sastav u kojem
je svirao bio je kvartet Haralda
Neuwirtha, a nastupio je i u velikom
m eunarodnom jazz-orkestru vi
carskog saksofonista Heinza Bie-
glera. Na m eunarodnom jazz-festi-
valu u Ljubljani d e bitirao je u
sastavu Dietera G lawitschniga 1972,
a dvije godine kasnije bio je u
program u tog festivala lan grupe
YU Export Jazz Stars. Kasnije je
osnovao m eunarodni kvartet pod
vlastitim im enom s kojim je nastu
pio na ja zz-festivalim a u Beogradu,
Ljubljani i M ariboru. lan je Ple
snog orkestra Radio-televizije Lju
bljana s kojim je takoer nastupio
na ljubljanskim jazz-festivalim a. Je
dan je od naih rijetkih mlaih
dezista koji njeguje stil be-bop,
odnosno hard-bop, a u posljednje
vrijem e uz alt-saksofon sve ee
svira i tenor-saksofon, flautu i bas-
-klarinet.
Izbor diskografije:
15. International/Meunarodni jazz-
-festlval Ljubljana 74 (Jugoton)
Vasilije Beloevi
G lasovir je poeo svirati sa est
godina u Beogradu gdje je i roen
1936. Srednju muziku kolu zavrio
je u Rijeci; a glazbu je studirao na
muzikim akadem ijam a u Ljubljani i
Beogradu.
Prve je dodire s jazzom imao u
Umagu susrevi Boka Petrovia i
Ivicu Gerega. Bilo je to polovinom
pedesetih godina, a neto kasnije
upoznao je bubnjara Joju Finka, koji
mu je ukazao na ljepotu jazz-glazbe
i pozvao ga da zajedno sviraju.
Odlaze u Beograd gdje Beloevi
ostaje i ve kao zreo pijanist osniva
trio s Aleksandrom Neakom i
Radetom M ilivojeviem s kojim je
uspjeno nastupio na I jugoslaven
skom jazz-festivalu na Bledu. Isto
vrem eno je nastupao i u kvirjtetu
Aleksandra Koraa. Godinu dana
kasnije, 1961, form irao je nov trio
koji nastupa na koncertima; svira u
beogradskom lokalu Cafe Terazije i
na drugom bledskom jazz-festivalu
oduevljava i poznatog Johna Lewi-
sa. Tu je zadnji puta nastupio 1964.
Svirao je glasovir pod utjecajem
Horacea Silvera i u neto manjoj
m jeri B illa Evansa. S triom je
snim io plou za PGP-RTB koja nije
nikada izala, ali je ipak snimio
jednu s tenor-saksofonistom M ila
nom Stojanoviem i dvije u Budim
peti s vlastitim kvintetom. Pisao je i
jazz-tem e pod utjecajem naeg
folklora poput one s naslovom
iptarska pjesma predstavljene na
jednoj od spomenutih ploa realizi
ranih u Madarskoj. Pisao je tako
er glazbu za film ove, a pealba
rio je u vicarskoj, SR Njemakoj,
M adarskoj, ehoslovakoj, Aliru,
Tunisu i DDR-u. Velika je teta to je
nesreen privatni ivot odveo s
nae jazz-scene tog neobino nada
renog jazz-pijanista i skladatelja.
Izbor diskografije:
II Jugoslovenski festival deza Bled
1961 (PGP-RTB)
Kvintet Vasilija Beloevia (2 ploe)
(Qualiton)
Milan Stojanovi (PGP-RTB)
Draen Boi
Roen je 1931. u Zagrebu, gdje je
zavrio i Srednju muziku kolu.
Kad mu je bilo pet godina poeo je
uiti glasovir. Za jazz-glazbu odue
vio se u prvim poslijeratnim godina
ma sluajui tada vrlo popularne
jazz-em isije radio-stanica AFN, ali i
u dodiru s grupom zagrebakih
jazz-entuzijasta. lako mu je prvi
uzor bio veliki jazz-orkestar Woody-
ja Hermana, karijeru jazz-glazbeni-
ka zapoeo je ipak u malom sastavu
triju , a zatim u kvartetu i
sekstetu. S tim je grupama ostvario
i prve snimke jazz-glazbe na Radio-
-Zagrebu, poetkom pedesetih godi
na. Sekstet je vodio s tada popular
nim zagrebakim trubaem Stan
kom Brichtom, a od 1954 1958,
radio je kao pijanist u Plesnom
orkestru Radio-Zagreba. U tom je
razdoblju snim io i prve ploe u
zagrebakom Jugotonu i to s triom i
Dragom Dikliem kao vokalnim soli
stom. Poput mnogih drugih zagre
bakih dezista odlazi krajem pede
setih godina u Saveznu Republiku
Njemaku, gdje je nastupao i s
Hansom Kollerom . Tu s prekidim a
radi sve do 1966. Diplom irao je na
zagrebakom Medicinskom fakulte
 tu i jedan je od ne tako m alobrojnih
naih glazbenika-lijenika koji su se
sasvim posvetili glazbi.
S triom , s kojim povrem eno radi od
1954. nastupio je . i na prvom
bledskom jazz-festivalu gdje je pra
tio i Betty Jurkovi. Dvije godine
kasnije na tom je festivalu bio lan
kvinteta Ladislava Fidrija. Godine
1963. svira na brodu USS Enterprise
na kojem je pratio pjevae Dakotu
Staton i Fatsa Domina. Poetkom
pedesetih godina nastupio je s
triom u budimpetanskom teatru
Mom a 1972. posljednji se puta
pojavljuje na m eunarodnom jazz-
-festivalu u Ljubljani ponovno s
triom , ali i u sastavu B. P. Conven
tion kao pratilac Nade Kneevi.
Pijanist izvanserijske tehnike iz
generacije odlinih zagrebakih
klavirista i jedan od naih najboljih
poslijeratnih jazz-m uziara. T ije
kom sedamdesetih godina njegovi
su nastupi u sferi jazza sasvim
prestali, budui da se potpuno
posvetio zabavnoj i kom ercijalnoj
glazbi.
Izbor diskografije:
Lullaby Of Broadway (Jugoton)
Gershwin Cocktail I i II (Jugoton)
U ritmu mladosti br. 4 (Jugoton)
II Jugoslovenski festival deza Bled
1961 (PGP-RTB)
Zvonimir Bradi
Jedan je od prvih m uziara koji se u
Zagrebu, a i u nas uope, am aterski
i profesionalno bavio jazz-glazbom .
Roen je u Zagrebu 1904, a do svoje
je dvadeset prve godine bio sa
mouk. Svirao je glasovir, harm oni-
jum i bubnjeve, a takoer i dirig ira o . -festivalu bio je solist uz kvartet
Na zagrebakoj M uzikoj akadem iji
uio je kod Frana Lhotke, Krste
Odaka i Blagoja Berse i dip lo m ira o
1932. Prvi sastav osnovao je na
poetku dvadesetih godina. Bio je to
dixieland ansambl, koji je svirao na
raznim priredbam a, te u plesnoj
koli, koja je tada bila rasadnikom
jazz-glazbe. Nakon toga fo rm ira t e
profesionalni plesni i jazz-orkestar
prvi koji je nastupao u ivim kasnije bio je takoer u Beogradu
program im a na staroj zagrebakoj
radio-stanici na Markovu trgu. lako
je orkestar svirao preteno strane
aranm ane, Zvonim ira Bradia mo rodnih ve likih jazz-orkestara na
emo sm atrati prvim zagrebakim
aranerom . Pisao je za orkestar koji
je svirao na elitnim zabavam a u
stilu dixielanda i sw inga i bio
preteom veeg orkestra osnova
nog 1930, nazvanog Bingo Boys.
Bingo Boys Zvonim ira Bradia bio
je sastavljen od akadem ski obrazo
vanih graana Zagreba, radio je do
polovine tridesetih godina, a zagre
baka mu je tvrtka gram ofonskih
ploa Edison-Bell Penkala podarila
tada najm oderniji i najkom pletniji
instrum entarij s trubam a, saksofoni
ma, trom bonim a, udaraljkam a i
ksilofonom. Nakon raspada Bingo
Boysa Bradi je fo rm ira o New
Dance Orchestra, vei ansambl, koji
je prvi u nas u zagrebakom
Glazbenom zavodu izveo poznatu
Rhapsody In Blue G eorgea Ger
shwina.
Krajem tridesetih godina sve se
manje bavi jazzom, a pred rat
odlazi u zagrebaku operu gdje se
vie posveuje ozbiljnoj glazbi. No
ostaju mu velike zasluge za poetke
i prvi razvoj jazza u Zagrebu, kao i
za utjecaj i usm jerenje nekih zna
ajnih im ena naeg predratnog
jazza.
Ozren Depolo
Roen je u Zagrebu 1930. Kao
djeak svirao je due vrijem e glaso
vir, a tek e na Srednjoj m uzikoj
koli prijei na klarinet. Studij
klarineta zavrio je na Duvaem
odjelu Dravnog konzervatorija u
Zagrebu. D iplom irao je na zagre
bakom M edicinskom fakultetu, ali
se potpuno posvetio glazbi.
Jazz svira kao saksofonist od 1949.
u veim orkestrim a Stjepana Plave-
ca i Borisa Sorokina te u orkestrim a
kulturno-um jetnikih drutava Ivan
Goran Kovai i Joa Vlahovi.
Istovrem eno svirao je i klarinet,
tenor i bariton-saksofon u manjim
sastavim a Borisa Sorokina i Tom ice
Sim ovia. Krajem 1952. postaje
stalnim lanom Plesnog orkestra
Radio-Zagreba, u kojem d je luje jo i
danas kao prvi alt-saksofonist i
solist. Bio je i lan orkestra Stanka
Selaka s kojim je nastupao u
Hamburgu, Beu i na drugom jazz-
-festivalu na Bledu. Godine 1964.
svirao je s Ladislavom F idrijem u
s e riji TV-em isija Jazz Scena za
grebakog studija, a bio je i lan
noneta Zlatka Kruia.
S Plesnim orkestrom Radio-televi-
zije Zagreb bio je na turnejam a u
Bugarskoj, Poljskoj, SR Njemakoj,
SSSR-u i M adarskoj, a nastupio je
na svim jazz-festivalim a na Bledu i
u Ljubljani na kojim a je orkestar
svirao. Na prvom bledskom jazz-
Borisa Franikovia. Suraivao je Misterij Bluesa (Jugoton)
sa Zagrebakim jazz-kvartetom , a
nakon to se taj raspao postaje
lanom Zagrebakog jazz-kvinteta s
kojim je nastupio na m eunarodnim
jazz-festivalim a u Ljubljani, Mon-
treuxu, u SR Njem akoj i vedskoj.
S M iljenkom Prohaskom gostovao
je 1970. uz Jazz-orkestar Radio-
-televizije Beograd, a dvije godine
lan YU All Stars Big Banda na
festivalu Newport u Beogradu.
Dva puta bio je i lanom m euna
m eunarodnim jazz-festivalim a u
Pragu, kojim a su ravnali Slide
Hampton i Vaclav Zachradnik. Svi
rao je takoer u m eunarodnim big
bandovim a Clarka Terryja, O livera
Nelsona, G erryja M ulligana te odgo
varajuim korpusim a Boka Petro-
via Nonconvertible All Stars i B. P.
Convention Big Band.
Kao solist predstavljao je ju g o sla
venski jazz u m eunarodnim orke
strim a EBU-a u Kopenhagenu, Oslu,
Sarajevu i Barceloni. Autor je i
araner velikog broja skladbi napi
sanih za veliki jazz-orkestar i m anje
sastave.
M ultiinstrum entalist (sopran, alt i
tenor-saksofon, flaute) je iroka
raspona i vrlo se dobro snalazi u
sferi jazz-im provizacije i avangard
ne ozbiljne glazbe. Pie i film sku
glazbu. Snim io je velik broj ploa, a
nastupao je s brojnim znanim
im enim a svjetskog jazza kao to su,
na prim jer, Ted Curson, John Lewis,
Johnny G riffin, Art Farm er, Leo
Wright, A rt Taylor, Slide Hampton i
Lucky Thompson.
kojem svira jo i danas. S tim je
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'60, '61, '62, 63 (Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana '68, 69, '70, 71, 74
(Helidon/Suzy/Jugoton)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Flip Top (Arista)
Studijski jazz orkestar Silvija
Glojnaria (Jugoton)
International Big Band Praha
Slide Hampton (Supraphon)
International Big Band Praha
Vaclav Zachradnik (Supraphon)
Swiss Suite (Flying
Dutchman/Philips)
From Europe With Jazz VOL. 1
(MPS/BASF)
Swinging East (MPS/PGP-RTB)
Intima (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb (Jugoton)
to su A rt Farmer, Ernie Wilkins,
Green Lobster Dream (Jugoton)
Damir Diio
Roen je u Zagrebu 1938. i u tom se
gradu kolovao i studirao pravo.
Glazbu je uio privatno, najprije
trubu, a tek polovinom pedesetih
godina i gitaru. Od trenutka kada se
poeo baviti glazbom o rije n tira o se
prem a jazzu voen vlastitim osjea
jem za tu vrst glazbe s kojom se
upoznao sluajui gramofonske plo
e i jazz-em isije na radiju.
Prvi sastav u kojem je svirao i s
kojim je javno nastupio bio je
sekstet Boka Petrovia. Uzori su
mu bili Barney Kessel i Wes
Montgom ery. Bio je zatim lan trija i
kvarteta Raana Bosnera i ansam
bla Tom ice Simovia s kojim a je i
snim ao za Radio-Zagreb. Na prvom
jugoslavenskom jazz-festivalu na
Bledu nastupio je u triju Boka
Petrovia, a dvije godine kasnije i u
kvartetu Raana Bosnera. Nakon
toga odlazi u inozemstvo i to
n ajprije u Pariz gdje je imao priliku
svirati i s Kennyjem Clarkeom,
zatim u vicarsku gdje je radio s
pijanistom Duranom i SR Njemaku
u kojoj e svirati i s Fattyjem
Georgeom. Tek kad se skrasio u
Zapadnom Berlinu, poeo je u veoj
m jeri svirati jazz. Po povratku u
Zagreb postaje lanom Plesnog
orkestra R adio-televizije Zagreb, u
orkestrom obavio m anje-vie sve
nastupe u zadnjih desetak godina,
meu kojim a je bio i velik broj jazz-
-koncerata i nastupa na m eunarod
nim jazz-festivalim a u Ljubljani i
Nagykanizsi.
Kljuni je lan i sastava B. P.
Convention s kojim od 1972. redovi
to nastupa kao instrum entalist i
skladatelj. S tim je kvartetom svirao
na jazz-festivalim a u Ljubljani, Mol-
deu, Zurichu, Milanu, Nagykanizsi i
M ariboru, gostovao u Indiji i pred
stavljao Radio-Zagreb na koncertu
u Bremenu 1978, te snim io nekoliko
ploa. Godine 1975. bio je lan
m eunarodnog, velikog jazz-orke-
stra i malog sastava EBU u Saraje
vu. lan je i B. P. Convention Big
Banda, kojim je koncertirao u Za
grebu i snim io takoer nekoliko
album a za Jugoton, a svirao je i s
nizom poznatih imena jazza, kao
Czaba Deseo, Clark Terry, Gianni
Basso, Al Porcino, A ttila Zoller,
Duko Gojkovi, A lbert Mangels-
dorff, Bora Rokovi i John Lewis.
Vrstan je g ita rist-liriar i im provi-
zator swing i m ainstream jazza,
iako se u posljednje vrijem e i stilski
i zvukovno pokuava osuvrem eniti.
Plodan je skladatelj s izrazitim
sm islom za jazz-balade.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'60 (Jugoton)
Ljubljana '74 (Jugoton)
Jazz Jamboree 72 (Muza)
Zeleno raspoloenje (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
Misterij Bluesa (Jugoton)
With Pain I Was Born (Jugoton)
4 Lica jazza (Jugoton)
Green Lobster Dream (Jugoton)
Drago Dikli
Danas je poznatiji u sferi vokalne
zabavne glazbe, iako na neki nain i
Ozren Depolo, svestran m ultiin-
strum entalist od piccolo flaute do
bariton-saksofona. Obvezan solist
Plesnog orkestra RTZ.
231
dalje ostaje u doticaju s jazzom.
Najprije je jo kao djeak, doavi strom Radija Novi Sad. Kao gost
iz Sinja gdje je roen 1937, u
Zagreb, poeo uiti violinu. Poha
ao je i Srednju muziku kolu, a
1954. poinje pjevati jazz u neka
danjem Radio-klubu na zagreba
kom Trgu rtava faizma. Kada je
drugom polovinom pedesetih godi
na Z vonim ir Skerl odluio sa svojim
sastavom poi na angam ane u
inozemstvo, D ikli je uskoio na
slobodno mjesto bariton-saksofoni-
sta, i u toj ulozi nastupao u sastavu
nazvanom Continental Stars po
cijeloj zapadnoj Evropi, izuzev pa
njolske i Portugala, te u Sjevernoj
Africi. U Saveznoj Republici Nje
makoj svirao je meu ostalim a, i s
Albertom M angelsdorffom i Pete-
rom Trunkom. Po povratku u Zagreb
pjevao je u sastavim a u kojim a su
svirali Boko Petrovi, Petar Spasov
i V ladim ir Bolevi. Na I jugoslaven
skom jazz-festivalu na Bledu nastu
pio je kao vokalni solist uz oktet, a
slijedee godine na istom festivalu i
kao instrum entalni, s bariton-sakso-
fonom i septetom pod vlastitim
imenom, dok je za trei festival
septet bio proiren na nonet pod
nazivom Ansambl Drage Diklia.
Tada je na jam -sessionu svirao s
Janom W roblew skim, Erichom
Bechtragelom i W ojthiechom Karo-
lakom. U Zagrebu njegovi su nastu
pi s raznim grupam a sporadini, ali
sada uz bariton svira i tenor pa i
sopran-saksofon. Najee se poja
vljuje na raznim jam -sessionim a i
snim anjim a, a znaajnije mu je
zanim anje producenta u vlastitoj
produkciji Alta. Vodio je i vlastiti
veliki plesni i jazz-orkestar, a svirao
je u veim sastavim a koje povrem e
no fo rm ira Boko Petrovi. est je
gost Jazz-orkestra Radio-televizije
Beograd kao gost-solist i te le vizije
Beograd, u ijim se jazz-program i-
ma takoer pojavljuje. U posljednje
dvije godine nastupa u jedinom
zagrebakom sastavu tra d icio n a l
nog i swing jazza Dixie Sw ingers
redovito u klubu Lapidarij te povre
meno na koncertim a.
Izbor diskografije:
Lullaby of Broadway (Jugoton)
II i III Jugoslovenski festival deza
Bled '61 i 62 (PGP-RTB)
Misterij Bluesa (Jugoton)
Green Lobster Dream (Jugoton)
Bogdan Dimitrijevi
N ajprije je svirao harm oniku, a
zatim je kao estnaestogodinjak
preao na saksofon koji je svladao
kao samouk. S jazz-glazbom upo
znao se sluajui gram ofonske plo
e i radio-em isije u Novom Sadu.
Uzori su mu bili Lester Young i Ben
Webster. Prvi sastav u kojem je
svirao bio je combo s Josipom
Lorbekom i Trivom Petroviem.
Poetkom pedesetih godina osno
vao je kvintet pod vlastitim imenom.
Kasnije e voditi i druge m anje
grupe s novosadskim m uziarim a.
Stalni je lan i solist Plesnog
orkestra R adio-televizije Novi Sad
od njegova osnutka. Jedno je v rije
me radio u SR Njem akoj. Na
Drugom jazz-festivalu na Bledu bio
je lan seksteta Aleksandra Koraa,
a godinu dana kasnije na tom je
232
festivalu nastupio s Plesnim orke
nastupao je u orkestru Collegium
Singidunum drugog program a beo
gradske televizije, a 1975. bio je
lan m eunarodnog velikog jazz-
-orkestra EBU u Sarajevu, kojim je
ravnao M iljenko Prohaska.
Roen je u Novom Sadu 1935. i
jedno je od najznaajnijih imena
novosadskog jazza.
Izbor diskografije:
III Jugoslovenski festival deza
Bled 1962 (PGP-RTB)
U ritmu bossa-nove (Jugoton)
Ratko Divjak
Bubnjar koji dolazi iz sfere rock-
-glazbe. Roen je u Vukovaru 1947,
a kolovao se u Osijeku. Tu je
m aturirao i uio svirati flautu na jp ri
je na Nioj, a zatim i na Srednjoj
m uzikoj koli. Bubnjeve je poeo
svirati 1964. s rock i pop sastavim a
u Osijeku, a s jazzom e se upoznati
sluajui gram ofonske ploe. Godi
ne 1968. dolazi u Zagreb i postaje
na jp rije lanom orkestra Ie Kele-
mena, a godinu dana kasnije poi
nje raditi s Bokom Petroviem. Bio
je bubnjar u Petrovievim grupam a
kvartetu, sastavu B. P. Convention i
m eunarodnom ansamblu Noncon
vertible All Stars. S tim je ansam bli
ma nastupao na m eunarodnim
ja zz-festivalim a u Pragu, M ontreu-
xu, Budim peti, Beu, Zapadnom
Berlinu i Ljubljani. U Zagrebu je
snim ao s Leom W rightom i Slideom
Hamptonom, a s triom Popa Asano-
via nastupio je i na m eunarod
nom jazz-festivalu u Szegedu. Kra
e je vrije m e svirao i u Plesnom
orkestru Radio-televizije Zagreb
(m eunarodni jazz-festival Ljublja
na 71)
Krajem 1973. odlazi u Ljubljanu i
postaje lanom Plesnog orkestra
R aio-televizije Ljubljana s kojim
redovito nastupa na ljubljanskim
jazz-festivalim a, ponekad i s gosti
ma (Jiggs Whigham, Duko Gojko-
vi), a gostovao je i na beograd
skom festivalu jazza. U Ljubljani
istovrem eno svira i u m anjim grupa
ma, s Petrom Ugrinom u sastavu
Pop-Jazz Ljubljana, u kvintetu s
Tonetom Janom, s kojim je pred
stavljao Jugoslavensku radio-televi-
ziju na m eunarodnom jazz-festiva-
lu u Poriju u Finskoj. Povremeno ga
viam o i u grupi Sonna pot te u
kvartetu Andreja Arnola. Bio je lan
ritam -grupe na jam -sessionu u lju
bljanskom hotelu Bellevue, koja je
tijekom dvadesetog i ju bilarnog
jazz-festivala Ljubljana 79 p ra ti
la domae i strane deziste. U jazz-
-klubu u istom hotelu redovito na
stupa s ljubljanskim dezistim a i
gostima.
lako ve due vrijem e ivi i radi u
Ljubljani, njegovi kontakti sa Zagre
bom su esti. Tako je s Bokom
Petroviem i njegovim grupam a
gostovao u zagrebakom klubu La
p idarij te na koncertim a u Novom
Sadu, Zagrebu i Ljubljani, kojom je
p riliko m bio i snim ljen album 4 lica
jazza.
Razvio se u vrlo dobrog, u L ju b lja
ni nezam jenljivog jazz-bubnjara, u
emu mu je za cijelo pomogao i
studij na Institutu za jazz u Grazu.
Z an im ljivo je da je punu afirm aciju
stekao tek u glavnom gradu Slove
nije, iako je u Zagrebu proveo
znaajno razdoblje poetka svog
rada u jazz-glazbi.
Izbor diskografije:
Swinging East (MPS/PGP-RTB)
Jazz festivali Ljubljana 71, '74
(Suzy/Jugoton)
From Europe With Jazz VOL. 1
(MPS)
Zeleno raspoloenje (Jugoton)
Krianke (Produkcija kaset in plo
RTV Ljubljana)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
4 Lica jazza (Jugoton)
Samo muzika (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Marijan Domi
G lasovir je, poput m nogih poeo
uiti kad mu je bilo est godina; no
tada e glazbu napustiti za due
vrijem e i kolovati se za kem ijskog
tehniara. Film ovi Mladi s tru
bom i Revija na vodi kao i jazz-
-em isije na radiju ponukale su ga
da pone uiti trubu i svirati jazz.
Godinu dana bio je sam ouk na
posuenom instrum entu, a onda se
upisuje na Gradsku muziku kolu u
Zagrebu. Prve je nastupe imao sa
saksofonistom Matiem i pijanistom
Kendom, a onda se p ridruio tente-
tu Z vonim ira Skerla. lan je zatim
noneta ZTatka Kruia, a nakon toga
svira na Bledu s Akadem skim
plesnim orkestrom iz Ljubljane,
kojim je ravnao Duan Hren. Tu e
dokraja nauiti ita ti-n o te . Pola je
godine proveo u Saveznoj Republici
Njem akoj svirajui u dixieland
ansamblu Loe Stiploeka, a nakon
povratka postaje lanom trubake
sekcije Plesnog orkestra Radio-
-Ljubljane pod ravnanjem Bojana
Adam ia. U vrijem e sluenja vojnog
roka u Beogradu svira u velikom
orkestru Jugoslovenskog vazduho-
plovstva, te u kvartetu s beograd
skim m uziarim a Vaom Beloevi-
em, Davorom Draganiem , Rado-
m irom M ilivojeviem , zatim s Mi-
om Radosavljeviem i Milanom
Kotliem . Nakon povratka iz vojske
postaje lanom Plesnog orkestra
Radio-televizije Zagreb, u kojem
ostaje do godine 1978. Trubu je
dip lo m ira o na zagrebakoj Muzikoj
akadem iji u klasi prof. Stanka Sela-
ka 1978.
Nastupio je na prvom jugoslaven
skom jazz-festivalu na Bledu kao
so list uz kvartet Borisa Franikovi-
a, nakon ega je bio pozvan u
grupu od devet naih trubaa za
em isiju J. E. Berendta u Baden-Ba-
denu. Bio je lan orkestra Stanka
Selaka na Bledu 1961. S Plesnim
orkestrom RTV Zagreb, nastupio na
gotovo svim naim ja zz-festivalim a
na Bledu i u Ljubljani, na m nogim
turnejam a tog orkestra te na m eu
narodnom jazz-festivalu u Frankfur
tu i u okviru O lim pijskih igara u
M unchenu. Nastupio je u TV-seriji
Jazz Scena zagrebakog studija.
Godine 1972. bio je lan YU Ali
Stars Big Banda na m eunarodnom
jazz-festivalu Newport u B eogra
du. Bio je takoer lan septeta
Drage Diklia, zatim septeta Udru
enja m uziara plesne i jazz-muzi-
ke Hrvatske te orkestra Tomice
Sim ovia s kojim a je isto nastupio
na prvim jazz-festivalim a na Bledu.
Svirao je i snim ao i u Studijskom
orkestru S ilvija Glojnaria. U Lon
donu je predstavljao na jazz u
velikom m eunarodnom orkestru, a
isto tako je kao solist svirao na
poznatim javnim koncertim a Jac-
quesa Dievala Jazz na Elizejskim
poljim a u Sarajevu, Zagrebu i
Baselu. Na raznim je jam -sessioni
ma svirao s glazbenicim a iz orke
stra Dizzyja G illespieja, Quincyja
Jonesa i Louisa Arm stronga p rili
kom njihovih gostovanja u naoj
zem lji. U ovom je trenutku lan
orkestra Stanka Selaka i sastava
Dixie Swingers.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
61, '62, '63
(PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana '68, 69, '70, '71, '74
(H elidon/Suzy/Jugoton)
Intima (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb (Jugoton)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Dragan akonovski
Roen je u Skopju 1931. Sin je
Vasila akonovskog koji je osnovao
prvi zabavni orkestar u Makedoniji.
Sa est godina ui violinu, a kasnije
svira harm oniku i bubnjeve. Polazio
je Srednju muziku kolu u Skopju.
Nedugo nakon zavretka rata osno
vao je prvi jazz-sastav u Skopju
Sado (Studentski amateri dez-
-orkestar), autor je prvih makedon
skih jazz-tema, pa se sm atra pioni
rom makedonskog poslijeratnog
jazza i zabavne muzike. Osniva je i
prvog velikog plesnog orkestra u
Dravnom sekretarijatu za unutra
nje poslove, a kasnije i Zabavnog
orkestra Radio-Skopja, u kojim a je
bio aktivan kao kompozitor, araner
i dirigent. Poetkom ezdesetih
godina je vodio manji sastav pato i
suraivao s vokalnim sekstetom
Dim itar Masevski. Oba su bila
prija vlje na za prvi Jugoslavenski
jazz-festival na Bledu, ali se nijedan
nije pojavio. Od tada se bavi
iskljuivo zabavnom glazbom.
Ladislav Fidri
Roen je 1940. u Osijeku gdje kao
djeak ui violinu, a kao etrnaesto-
godinjak prelazi na trubu. Pohaa
muziku kolu, koju e zavriti u
Zagrebu, gdje se upisuje na muziki
odjel Pedagoke akadem ije. Svirao
je n ajprije na plesnim veerim a u
Zagrebu i tu dolazi u dodir s
jazzom; no ipak prve je stvarne
kontakte s tom- glazbom ostvario
sluajui radio-em isije i u izravnom
dodiru sa zagrebakim dezistim a i
njihovim malim sastavima. Bili su to
Davor Lorkovi, Boko Petrovi,
Radan Bosner i Boris Temmer.
Dvije je godine proveo svirajui u

Ladislav Fidri, tem peram entan i uvijek prisutan, ostaje vjeran stilu
hard-bop jazza.
zagrebakom Varijeteu, koji e na
sreu ipak napustiti na vrijem e.
Inspiriran trubaim a Fatsom Na-
varrom i posebno C liffordom Brow-
nom usm jerava se u pravcu hard-
-bopjazza, te e u tom stilu svirati i
njegov prvi kvintet poetkom ezde
setih godina. S tim e se sastavom
pojaviti na drugom i trfeem bled
skom jazz-festivalu, iji e redoviti
gost biti i kasnije, s Plesnim orke
strom R adio-televizije Zagreb. Bio
je jedan od devetorice naih truba
a u TV-program u J. E. Berendta u
Baden-Badenu, a nastupa i u sasta
vu pijanista Draena Boia. Poseb
no su intenzivna bila njegova svira
nja na jam -sessionim a kao i sura
dnje sa Zagrebakim jazz-kvarte-
tom i trom bonistom Iom Kelem e-
nom. Na spom enutim je neobve
znim svirkam a suraivao s Janom
W roblewskim, W ojthiechom Karola-
kom, a kasnije s Heinzom Sauerom,
Albertom M angelsdorffom , Dukom
Gojkoviem, Helmutom Persch-
keom, Buckom Claytonom, Jim m y-
jem Prattom i drugim a. I^astupio je
u TV-em isijam a zagrebakog studi
ja Jazz Scena s Ozrenom Depo-
lom i Miom M arkoviem , s kojim je
takoer jedno vrije m e radio u
kvintetu. Bio je lan Zagrebakog
jazz-kvinteta od njegova osnutka,
pa s njim nastupa na veem broju
koncerata, te na jazz-festivalim a u
Ljubljani, M ontreuxu, Saveznoj Re
publici Njem akoj i vedskoj. Godi
ne 1972. bio je lan YU All Stars Big
Banda na jazz-festivalu Newport u
Beogradu. Svirao je i u m euna
rodnim orkestrim a Clarka T erryja i
G erryja M ulligana u M ontreuxu, a s
kvintetom je koncertirao u Udinama.
Nije izostao ni iz jedne trubake
selekcije, pa tako niti iz sastava
Trum pets & Rhythm Unit Duka
G ojkovia i Lale Kovaeva s kojim
je nastupio u Ljubljani i Poriju u
Finskoj, te u den Haagu. Vodi i
kvintet Lap Jazz Band, koji nastupa
u zagrebakom klubu Lapidarij.
Zoot Sims, Sal Nitico, Ernie W il
kins, Clark Terry, A rt Farm er i
Gianni Basso, samo su neka od
imena s kojim a je u zadnje vrijem e
nastupao. U ljetu 1978. svirao je na
Kubi na Svjetskom om ladinskom
festivalu.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'61, '63
(PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana 68, '69, '71,
(Helidon/Suzy)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Studijski Jazz-orkestar Silvija
Glojnarica (Jugoton)
Intima (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb (Jugoton)
Trumpets & Rhythm Unit (PGP-RTB)
Vinko Globokar
Rodio se 1934. u gradu Anderny u
Francuskoj. Diplom u Srednje gla
zbene kole dobio je u Ljubljani,
nakon ega e etiri godine stu d ira
ti na C onservatoire su p e rie u r natio
nal de m usique u Parizu. Na samom
zavretku studija dobio je prvu
nagradu za trom bon u Parizu 1959.
Studira kom poziciju kod poznatog
teoretiara Renea Leibowitza, a
nakon toga odlazi u Berlin. Godine
1965. odlazi u Buffalo u Center For
Creative And Perform ing Art gdje se
susree s m ladim am erikim avan
gardnim dezistim a. Prve je kontak
te s jazzom im ao jo poetkom
1950. kada je svirao trom bon u
veim ljubljanskim ansam blim a,
kao to su bili Kajuh, M etro i APO, a
dvije e godine biti i lan Plesnog
orkestra R adio-televizije Ljubljana.
Na prvom jazz-festivalu na Bledu
bio je lanom ansam bla M ojm ira
Sepea, a na treem festivalu 1963.
so list je uz Plesni orkestar Radio-
-tele vizije Ljubljana, za koji je i
pisao. Zatim odlazi ponovno u
Francusku gdje je lan orkestra
Bennyja Benneta s kojim je bio na
turneji u Africi. Godinu dana radi u
orkestru Jacquesa Fleliana, a zatim
i kod Micheta Legranda, te u
m anjem sastavu s trom bonistim a
Natom Peckom i Raymondom Ka-
tarszinskim . Kao studijski glazbenik
snim ao je s C hristianom Chevalie-
rom, Jeanom Lecciom, M artialom
Solalom , Andreom Hodeirom , Luc-
kyjem Thompsonom. S orkestrom
Dukea Ellingtona snim io je u Parizu
glazbu za film Pari Blues. U
Saveznoj Republici Njem akoj bio
je lan orkestara Kurta Edelhagena
i zapadnoberlinskog SFB. Na orga
niziranom jam -sessionu svirao je s
deset trom bona, meu kojim a su
bili Nat Peck, B illy Byers, Ake
Persson i drugi.
Po odlasku u Kbln posveuje se
potpuno avangardnoj i eksperim en
talnoj glazbi, meutim, krajem 1978.
nalazim o njegovo ime ponovno u
jazzu i to na om otnicam a albuma
zapadnonjem akih avangardnih
m uziara.
Izbor diskografije:
I Jugoslavenski jazz festival Bled
1960.
Silvije Glojnari
Bubnjeve je poeo svirati sasvim
sluajno u gim nazijskom orkestru, a
zatim i nastavio na raznim plesnim
veerim a u Zagrebu. Inae je za
vrio na odsjeku glasovira Srednju
muziku kolu i studirao pravo.
lanom Plesnog orkestra Radio-
-tele vizije Zagreb postat e dva pu
ta, prvi put nakon odlaska Ede Utro-
biia, a drugi put krajem pedesetih
godina nakon odlaska Petra Spaso-
va u Sjedinjene Drave. U tom e
orkestru ostati do 1977. kada s njim
zadnji puta nastupa na jazz-festiva
lu u Ljubljani; tada naputa sviranje
bubnjeva i posveuje se studiju na
zagrebakoj M uzikoj akadem iji. U
razdoblju od petnaestak godina bio
je najzaposleniji jazz-bubnjar u
Zagrebu, i lan ritam -sekcija koje
su pratile m nogobrojne dom ae i
strane sastave i soliste. Bio je
na jp rije lan noneta Zlatka Kruia,
pratio je zatim s basistom Rajkom
M ilosavljeviem vokalne grupe Del
ta Rhythm Boys i The Golden Gate
Quartet te sastave usnih harm onika
Branka Kralja. Svirao je na koncer veerim a i nije se razlikovao od
tu uprilienom u ast posjeta W illisa
Conovera, a svirao je i .u orkestrim a
Stanka Selaka i Tom ice Simovia.
Na prvom bledskom jazz-festivalu
nastupio je s tri grupe, kvintetom
Branka Kralja, kvartetom - Borisa
Franikovia i oktetom Drage Dikii-
a. Na drugom svira u orkestru
Stanka Selaka i prati Ruuda Kuype-
ra. S M iljenkom Prohaskom ulazi u
Zagrebaki jazz-kvartet 1961 i tako
nastaje zasigurno naa najbolja
ritam -sekcija, uz koju e nastupati i
snim ati im ena poput Gaby Novak,
Flelen M errill, Big Joe Turner, Buck
Clayton, John Lewis, Jan W roblew-
ski, Lee Konitz, Jerzy M ilian i Art
Farm er te grupa East-West Violin
Summit. Sa Zagrebakim je jazz-
-kvartetom obavio velik broj nastupa
i snim anja u dom ovini i izvan nje, s
nizom dom aih i stranih solista,
(Stan Getz, A rt Taylor, Johnny
Griffin), a nakon njegova raspada
odlazi na godinu dana u Zapadni
Berlin u orkestar SFB kojim je
ravnao Paul Kuhn i u kojem su radili
Leo Wright, Carm ell Jones i drugi
poznati m uziari.
Sa Zagrebakim jazz-kvartetom i
Zagrebakim jazz-kvintetom te s
Plesnim orkestrom R adio-televizije
Zagreb nastupio je na gotovo svim
naim jazz-festivalim a te na brojnim
dom aim i stranim turnejam a. Pod
svojim im enom vodio je i dva vea
ansambla, Big Brass i Studijski
jazz-orkestar, a bio je i lan drugih
velikih m eunarodnih jazz-orkesta-
ra poput onog EBU-a te YU All Stars
Big Banda na festivalu Newport u
Beogradu 1972. Snim io je velik
broj ploa s raznim sastavima i
orkestrim a, a u posljednje se v rije
me bavi preteno pisanjem kompo
zicija i aranmana.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'60, '61, '62, '63
(Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana '68, 69, '71, 74
(H elidon/Suzy/Jugoton)
Eduard Sadil sa ansamblom Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Zagrebaki jazz kvartet 2 ploe
Flip Top (Arista)
Feel So Fine (Fontana/Black Lyon)
With Pain I Was Born (Fontana)
Animal Dance (Atlantic)
Krsta Petrovi sa Ansamblom
Tomice Simovia (PGP-RTB)
Branko Kralj i ansambl Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Vinja Korbar uz ansambl Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Intima (Jugoton)
Studijski jazz orkestar (Jugoton)
The Last Session (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Duko Gojkovi
Truba, krilniar, skladatelj, aran
er i dirigent, za kojeg moemo
pouzdano tvrditi da je na najuspje
n iji, i u inozemstvu najpoznatiji
jazz-glazbenik. Roen u Jajcu 1931,
ve kao dvanaestogodinjak svira
gitaru, a pet godina kasnije poinje
uiti i svirati trubu. Kada je svladao
instrum ent, svirao je na plesnim
svojih vrnjaka m uziara, dok se
preko radio-em isija i gramofonskih
ploa nije upoznao s jazzom. Do
avi u Beograd svira najprije u
studentskom dixieland ansamblu,
pohaa muziku kolu te nastupa i u
m anjim m odernijim sastavima. Od
1948 1953. studirao je na beograd
skoj Muzikoj akadem iji, a u tom je
razdoblju postao i lanom Zabav
nog orkestra Radio-Beograda, u
kojem ostaje do 1955. Tada odlazi u
Saveznu Republiku Njemaku i tu
e ubrzo postati uspjenim lanom
njemakog All Star ansambla s
Albertom M angelsdorffom u Frank
furtu. Ve godinu dana kasnije
proglaen je najboljim jazz-truba-
em u Saveznoj Republici. Radi
Duko Gojkovi Belgrade Blues
(PGP-RTB): mnogo ploa u ino
zemstvu malo u domaoj
proizvodnji.
233

zatim s prekidim a u orkestrim a
Maxa G regera i Kurta Edelhagena u
Munchenu i Kolnu, a 1958. odlazi na
jazz-festival u Newport kao lan
International Youth Big Banda kojim
ravna M arshall Brown i s kojim e
nastupiti i na svjetskoj izlobi u
Bruxellesu.
Po povratku u SR Njemaku osniva
Newport International Septet s ko
jim nastupa u frankfurtskom Story-
villu, a zatim i oktet s Kennyjem
Clarkeom i Francyjem Bolandom, s
kojim snim a za Blue Note, PGP-RTB
i Colum biju i koji e biti osnovom
kasnije vrlo poznatom C larke-Bo-
land Big Bandu. Radi zatim s
Chetom Bakerom i na film u s
Caterinom Valente, a onda ponovno
odlazi u Sjedinjene Drave na studij
kom pozicije i araniranja u poznatu
kolu Berklee u Bostonu. Tu svira u
kolskom orkestru s kojim je snim io
i dva albuma te u kvintetu sa
Sadaom Watanabeom i u velikom
orkestru Herba Pomeroya. Zapaen
tamo, pozvan je 1963. u orkeslar
Maynarda Fergusona a zatim i
Woodyja Hermana s kojim nakon
dueg prekida dolazi ponovno u
zemlju. Poznata ga revija Down
Beat stavlja tada na visoko tree
mjesto ljestvice talenata koji najvie
obeavaju. Ponovno se vraa u
Evropu, radi u Cap D'Antibesu,
otvara Dukov jazz-studio u kojem
nastupa i koji e kasnije u poaru
izgorjeti. Ponovno se pridruuje
orkestru Woodyja Hermana s kojim
posjeuje Englesku, panjolsku,
Sjevernu Afriku, Jugoslaviju i Ru
munjsku. Zatim je sve do 1971. lan
orkestra Clarke-Boland Big Banda s
kojim takoer nastupa u Jugoslaviji.
Od 1968. ivi u Munchenu gdje vodi
Dusko Goykovich M unich Big Band i
nastupa u jazz-klubu D om icile. Bio
je lan i velikog m eunarodnog
jazz-orkestra G eorgea Gruntza. U
vlastitim kvintetim a (International
Quintet i Summit) surauje sa
Scottom Bradfordom , Philly Joe
Jonesom, Nathanom Davisom, Sa
lom Niticom, Bobbyjem Jonesom,
234
Islom Eckingerom, Toddom Canady-
jem, Teteom M ontoliuom i drugim a.
Nekoliko je puta bio solist uz velike
orkestre naih radio-televizijskih
kua, s kojim a je nastupio u L ju blja
ni, Zagrebu i Beogradu. K olider YU
All Stars Big Banda u Beogradu
1972; lan grupe Yu Export Jazz
Stars u Ljubljani 1974. koja je prvi
put u nas okupila nae najbolje
deziste koji rade u inozemstvu.
Kao solist i sa svojim sastavim a
svirao je na ja zz-festivalim a u
Newportu, Frankfurtu, Montereyu,
Cap D'Antibesu, Com blain La-Tou-
ru, Budim peti, Luganu, Beogradu,
Palermu, Zurichu i Cascaisu te u
m ilanskom klubu Jazz Power. Poja
vljuje se esto i s raznim sastavim a
Boka Petrovia, a za nae je
pojm ove snim io enorm an broj ploa
s raznim sastavim a te album Jazz u
operi na im proviziranu glazbu Gunt-
hera Schullera Posjeivanje. Vlastiti
o rigina ln i repertoar sastavljen je i
od skladbi in sp irira n ih naim fo l
klornim melosom i ritmom , to je
takoer znatno utjecalo na njegovu
popularnost u inozemstvu. Profesio
nalac je velike energije i raspona,
vrstan im p ro viza to r-liria r izrastao
na trad iciji m ainstream jazza i be-
-bopa, te je stoga rado vien gost
brojnih evropskih pozornica i studi
ja a posebno u nas. S bubnjarom
Lalom Kovaevim vodi trenutno i
sastav naih najboljih trubaa pod
im enom Trum pets & Rhythm U nit
koji je ve snim io album za PGP-
RTB. Taj se ansambl predstavio na
javnom snim anju u Novom Sadu, na
ju b ila rno m dvadesetom jazz-festi-
valu Ljubljana 79 te na m euna
rodnim ja zz-festivalim a u Poriju i
den Haagu.
Izbor diskografije:
German All Star
(B runsw ick/P hilips)
Jazz In The Classroom VOL. VI. &
VII. (Berklee)
Duko Gojkovi Kenny Clarke
(Blue Note)
Duko Gojkovi Kenny Clarke
Duko Gojkovi, na bez sumnje
na jp oznatiji i najuspjeniji jazz-
-giazbenik u inozemstvu.
bledskim festivalim a 1963, 1965,
1966. i u Ljubljani 1967. Tu se ve
osjea utjecaj njegova uzora Gila
Evansa. Kasnije e na ljubljanskim
jazz-festivalim a biti stalno prisutan
kao autor i araner u programim a
nastupa Plesnog orkestra Radio-te-
levizije Ljubljana. Godine 1964. na
Bledu je nastupio s vlastitim sasta
vom od jedanaest ljudi, a u Ljubljani
1969. s velikim m eunarodnim jazz-
-orkestrom takoer pod vlastitim
imenom. Mnogo je pisao i aranirao
za orkestar Collegium Singidunum
drugog program a beogradske tele
vizije u razdoblju od 1972 1975. S
Ad Hocom je nastupio takoer na
svjetskom om ladinskom festivalu u
Helsinkiju, osvojio prvo mjesto na
am aterskom jazz-festivalu u Beu,
dva je puta svirao na amaterskom
jazz-festivalu u Zurichu, jedanput u
Berlinu i razum ljivo u Grazu. Godi
ne 1976. je za TV-balet ica
prim io 4. julsku nagradu.
Izbor diskografije:
IV Jugoslavenski jazz festival Bled
1963 (Jugoton)
X Meunarodni/International Jazz
Festival Ljubljana 69 (Helidon)
Internacionalni oktet (PGP-RTB) ica (Produkcija kaset in plo RTV
Belgrade Blues 1966 (PGP-RTB) Ljubljana)
Clarke Boland Big Band (MPS)
Swinging Macedonia (PGP-RTB)
Duko Gojkovi Belgrade Blues
1973 (PGP-RTB)
Meunarodni jazz festivali Ljubljana
69, '71, 74 (Suzy/H elidon/Jugo-
Mladen Gutea
ton)
As Simple As It Is (MPS/BASF)
After Hours (ENJA/PGP-RTB) U Sarajevu, gdje je roen 1923,
Ten To Two Blues (Ensayo) poeo je uiti harmoniku kada mu je
Jazz orkestar Radio-televizije bilo etrnaest godina, dok je trom
Beograd (1948 1978) (PGP-RTB) bon poeo svirati kao samouk u
4 lica jazza (Jugoton) lim enim glazbama i na sprovodima.
Fairtale (MPS) U Beograd dolazi pred sam rat i
Trumpets & Rhythm Unit (PGP-RTB) svira harm oniku s pijanistom Bori-
vojem Sim iem na raznim plesovi
ma i u plesnim kolama koje su
* (D uko G ojkovi, P etar U grin, L a d isla v Fidri, tada bile centri jazza. Prve je
G eorgi D im itro vski, N iko la M itro v i trube. B ora
kontakte s jazzom imao jo oko
Rokovi g la so vir, K re im ir R em eta bas i Lala
K ova e v b ub njevi) 1940, kada je uo klarinete Artieja
Shawa i Bennyja Goodmana pa se,
ve u sm jeru jazz-glazbe o rije nti
ran, upisuje na beogradsku Moziku
akadem iju na odsjek za kompoziciju
i dirig ira n je . U poetku rata svirao
Janez Gregorc je neko vrijem e prvi trom bon u
orkestru Radio-Beograda pod rav
nanjem Friedricha Mayera, a zatim
Sin je poznatog ljubljanskog m uzi naputa Beograd i odlazi u Be gdje
ara i jednog od prvih slovenskih svira i aranira u jedinom orkestru
dezista, Janka Gregorca. Roen je koji je tada na Radiju Be svirao
u Ljubljani 1934. i poznat je sloven zabavnu i jazz glazbu pod ravna
ski pijanist, skladatelj i araner. njem Paula, von Beckyja.
Studij kom pozicije zavrio je na U jesen 1945. vraa se u Beograd i
ljubljanskoj Akadem iji za glazbu. nastavlja studij na Muzikoj akade
Od 1962. stalni je lan orkestra Ad miji gdje e i apsolvirati i nakon
Hoc kojim je ravnao France Kapus a toga otii na godinu dana u Plesni
zaposlen je i kao muziki producent orkestar Radio-Ljubljane kojim je
u R adio-televiziji Ljubljana. Usa ravnao Bojan Adami. Nakon ne
vravao se na poznatoj koli Ber zgode sa zubim a vraa se u
klee u Bostonu kroz Diplom a course Beograd gdje e 1947, pouen
od dvanaest tjedana, gdje je i ljubljanskim iskustvima, biti prvi i
dip lo m ira o na tem elju svojih skladbi jedini in icija to r osnivanja Zabavnog
Tango, Pesem i Mar. Dvije je orkestra Radio-Beograda. Tim e
godine predavao kom poziciju i ansamblom kasnije ravnati i za nj
aranm an na Institutu za jazz u pisati aranm ane u stilu Glenna
Grazu u vrije m e kada je tamo radio M ille ra i Counta Basieja. Bio je lan
i Duko Gojkovi. U orkestru Ad Hoc uvene selekcije najboljih beograd
pod ravnanjem Franceta Kapusa skih jazzista koji su gostovali u
ja vlja se kao autor pretenog dijela zagrebakoj dvorani Istra poetkom
repertoara, kao pijanist i araner pedesetih godina, a ubrzo nakon tih
nastupio je s tim sastavom na nastupa odlazi u Saveznu Republiku
 Njemaku. Tu e dvije godine raditi
u am erikim klubovim a s meuna
rodnim sekstetom, a zatim i kod
trubaa Carla Bohlandera. U to je
vrijem e pisao u stilu Stana Kentona,
a u Stuttgartu je kao araner bio
prim ljen u orkestar Erwina Lehna
na tem elju aranm ana skladbe M ili-
voja Kerblera Sequenzen. Nastupa
zatim pola godine u Baselu a onda
polako prestaje svirati trom bon i
sve se vie posveuje kom poniranju
i pisanju aranm ana. Trom bon e
jo svirati samo za osobno zado
voljstvo u Rehearsal Big Bandu
Duka Gojkovia u Munchenu. Godi
ne 1958. aranirao je niz od 24
kom pozicije za orkestar Bennyja
Goodmana, koje su bile izvedene
na svjetskoj izlobi u Bruxellesu, a
jedan je dio tog m aterijala bio
stavljen na plou Happy Session
tvrtke Columbia, ukljuujui tu i
Gutein original Macedonian Pea
nuts. Jedan je od rijetkih nastupa u
zem lji imao d irig ira ju i Plesnim
orkestrom Radio-televizije Zagreb
na javnom TV-snimanju em isije
Muzikorama.
Golem je m eunarodni uspjeh
postigao u posljednje vrijem e albu
mom Islands, a posebno album im a
Luminessence i In The Light gdje je
suraivao s Keithom Jarrettom i
d irig ira o gudakim korpusom Sim
fonijskog orkestra Junonjem akog
radija. Te su ploe dobile najvie
ocjene u reviji Down Beat. Gutea
je jedan od najznaajnijih i najza
slunijih m uziara beogradskog ja z
za i jedan od prvih osnivaa i
funkcionara Udruenja m uziara
deza i zabavne muzike Srbije.
Izbor diskografije:
Happy Session Benny Goodman
Orchestra (Columbia)
Balkan In My Soul (MPS)
Islands (ENJA)
Luminessence (ECM)
In The Light (ECM)
Bojan Hohnjec
K larinet i alt-saksofon istovrem eno
je poeo uiti kad mu je bilo
esnaest godina (roen je u Zagre
bu 1922), a jazzu su ga usm jerila
dva film a prikazivana u Zagrebu
prije rata, Hollywood Hotel s
Bennyjem Goodmanom i Crveno
kosa zavodnica s A rtiejem Sha-
wom. N ajprije je poeo svirati u
m alom amaterskom sastavu, a za
tim 1938. ulazi u orkestar Uroa
Jurkovia Quick Swingers. Dvije
godine kasnije osniva vlastiti veliki
jazz-orkestar po uzoru na orkestar
A rtie ja Shawa, koji je vrlo znaajan,
je r prvi u Zagrebu svira posebno
pisane aranm ane jazz-hitova Sha-
wova orkestra poput Begin The
Beguine, Night And Day, Indian
Love Call, ali i o riginalne aranm a
ne za veliki jazz-orkestar zagreba
kih autora. O rkestar nastupa redovi
to na ajankam a u Hrvatskom
glazbenom zavodu. Po zavretku
rata svira u orkestru kojim ravna
M iljenko Prohaska, te u oktetu
Radio-Zagreba pod vodstvom Zla-
tka ernjula. U Zagrebu zavrava i
studij arhitekture. Od godine 1948.
lan je Plesnog orkestra Radio-
-Zagreba, odnosno kasnije Radio-
-tele vizije Zagreb, u kojem ostaje do
danas. S tim je orkestrom u potpu
nosti povezana njegova poslijeratna
djelatnost, tako da jq sve ono to je
do sada na polju jazz-glazbe ostva
rio Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb, ostvario i Bojan Hohnjec, a
to znai turneje u Bugarskoj, Save
znoj Republici Njemakoj, Italiji,
A u striji i SSSR-u, zatim sve nastupe
na dom aim jazz-festivalim a na
Bledu i u Ljubljani, te u Frankfurtu,
Munchenu, Grazu i Nagykanizsi.
Aktivan je i u struno-glazbenim
organizacijam a (UKLMH I Drutvo
hrvatskih skladatelja) a bio je i
predsjednik Udruenja m uziara za
bavne i jazz-m uzike Hrvatske.
Bio je lan orkestra Stanka Selaka
na Drugom bledskom jazz-festivalu
a i Studijskog jazz-orkestra S ilvija
G lojnaria.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'62, '63, (PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana 68, 69, 70, 71, 74
(Helidon/Suzy/Jugoton)
Flip Top (Arista)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Intima (Jugoton)
Studijski jazz orkestar Silvija
Glojnaria (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb (Jugoton)
Predrag Ivanovi
Truba, pjeva i skladatelj, Predrag
Ivanovi roen je u Beogradu 1930.
G lasovir je poeo uiti u dvanaestoj
godini, a trubu tek poslije rata pod
utjecajem starijeg brata, diskofila,
kod kojeg je sluao Brunswickove
ploe Louisa A rm stronga i vokalnog
sastava M ills Brothers. Trubu je
n ajprije svladao kao samouk, a tek
je tada uzim ao privatne satove i
pohaao Srednju muziku kolu. U
Zabavni orkestar Radio-Beograda
uao je tako rei u kratkim hlaama
1948. Najprije je svirao dixie u
malom sastavu, zatim u Fis-duru
M ihajla ivanovia, pa u velikom
orkestru KUD Polet pod ravna-
njem Duana Vidaka. Bio je zatim u
grupi s M ilanom Pavloviem , Bo
rom Rokoviem i Brankom Pejako-
viem svirajui na koarkakom
stadionu Crvene zvezde. Apsolvirao
je graevinu na beogradskom uni
verzitetu, ali se ipak potpuno posve
tio glazbi. Uzor mu je bio Roy
Eldridge, a na njega su utjecali i
m uziki film o vi poput Serenade u
d olini sunca s Glennom M illerom .
Na prvom je bledskom jazz-festiva
lu bio u grupi solista Udruenja
m uziara deza i zabavne muzike
Srbije. Osim to je svirao trubu u
velikom orkestru i u m anjim sastavi
ma za koje je pisao i aranm ane,
zanim ao se i za pjevanje. U to je
vrijem e u Beogradu djelovao vokal
ni sastav D im itrija ivadinovia koji
mu je u tom sm islu dao prvu
podrku i mogunosti, pa e Ivano
vi fo rm ira ti vokalni sastav od est
ljudi koji e kasnije reducirati na
dva muka i dva enska vokala. S
tim je sastavom, ali i kao instrum en
talist, nastupio poetkom pedesetih
godina u Zagrebu. Vokalni je kvartet
Predraga Ivanovia pjevao u stilu
Counta Basieja domae i strane
teme, gdje je do izraaja dolazio
Ivanoviev talent i sm isao za har
m onizaciju i im provizirane pokuse
koji su dali sjajne rezultate. Sastav
je nastupio uz Jazz-orkestar Radio-
-tele vizije Beograd na petom bled
skom jazz-festivalu i radio je do
sm rti V e lim ira Bate Senia 1965.
Kao d irig en t Ivanovi ravna Studio
ansam blom RTB kao lan truba-
ke sekcije osvaja prvo m jesto na
festivalu u Juan-Les-Pinsu s Jazz-
orkestrom R adio-televizije Beograd
s kojim je praktino obavio sve
koncertne i festivalske nastupe u
zem lji i inozemstvu do 1974, kada je
VESELO PUTOVANJE
VOKALNI ANSAMBl PREDRACA IVANOVIA
Veselo putovanje (PGP-RTB): Vo
kalni ansam bl Predraga Ivanovi
a, najbolja vokalna grupa u do
sadanjoj p o vije sti naeg jazza.
zadnji puta nastupio na jazz-festiva
lu u L jubljani i kada je zbog bolesti
m orao napustiti aktivno sviranje.
Godine 1972. bio je lan YU Ali
Stars Big Banda na jazz-festivalu
Newport u Beogradu, a s vokal
nim je kvartetom i drugim pjevai
ma, kao i s Jazz-orkestrom Radio-
-tele vizije Beograd snim io nekoliko
albuma.
Izbor diskografije:
Pod sjajem zvezda (PGP-RTB)
Vokalni ansambl Koral
(PGP-RTB)
Veselo putovanje (PGP-RTB)
Duet (PGP-RTB)
Senka Veletanli-Petrovi i Studio
ansambl RTB (PGP-RTB)
II Sastanak u studiju 1961
(PGP-RTB)
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
60, 62, 63
(Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana 68 (Helidon)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (PGP-RTB)
Pod sjajem zvezda 1978 (PGP-RTB)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
Tone Jana
Kao djeak dolazi u Kranj i tu ui
svirati klarinet najprije na Nioj, a
zatim i na Srednjoj glazbenoj koli,
gdje e i m aturirati. Klarinet je
svirao pet godina u lim enoj glazbi;
kada je bio na poetku kolovanja u
Srednjoj glazbenoj koli u Kranju se
osnovao plesni orkestar Francija
Puhara. U tom e orkestru uz
klarinet svirati i tenor-saksofon. Taj
e instrum ent istovrem eno svirati u
dixie sastavu Kranjskom jazz-
-ansam blu to je bez sumnje vrlo
dobra osnova za daljnji napredak u
jazzu. Godine 1966. odlazi u vicar
sku, Saveznu Republiku Njemaku i
Austriju, gdje e svirajui u raznim
ansam blim a provesti tri i pol godine.
Po povratku kui upisuje se na
Institut za jazz u Grazu i tu e
n ajprije 1974. diplom irati iz klasi
nog, a godinu dana kasnije i iz jazz-
-saksofona. Jo od studentskih da
na u Grazu vodi kvartet pod svojim
im enom. S tim je sastavom svirao
na m eunarodnim jazz-festivalim a
u Ljubljani, Jazz Nad Odra u
Poljskoj, u Beogradu Debreczenu i
M ariboru, i snim ao za Radio-televi
zije Ljubljana i Zagreb. Na iazz-
-festivalu u Ljubljani debitira 1972. s
Andrejem Arnolom u kvintetu Diete-
235

Jazz-kvartet Tone Jana (PGP-
-RTB); Dinamika, tehnika i m eu
narodni sastav. M oderni jazz se
damdesetih godina.
ra Glawitschniga, pojavljuje se kao
pojaanje saksofonske sekcije Ple
snog orkestra Radio-televizije Lju
bljana te u sastavu M ladi levi. Uz
tenor-saksofon, ve svira flautu, a
uskoro i sopran-saksofon. Dvije
godine kasnije postaje stalnim la
nom Plesnog orkestra Radio-televi
zije Ljubljana i zavrava etiri
sem estra studija a raniranja u lje t
nom roku u koli Berklee u Bostonu.
Tu je svirao u orkestru Herba
Pomeroya i s Garyjem Burtonom.
Na m eunarodnom jazz-festivalu u
Poriju nastupio je s ljubljanskim
kvintetom 1975, a iste godine svira i
s m eunarodnim kvartetom na lju
bljanskom jazz-festivalu. S triom
Dietera G law itschniga poduzim a
petnaestodnevnu turneju po Polj
skoj, a s kvintetom u kojem je bio i
Andrej Arnol svira u A u striji i SR
Njemakoj, nastupa zatim u Z agre
bu na koncertu s Korni grupom i s
Miom M arkoviem i na jazz-festi-
valu u Nagykanizsi. Bio je i solist uz
Jazz-orkestar R adio-televizije Beo
grad na festivalu Beogradsko prole-
e, zatim u orkestru EBU i malom
sastavu u Perugiji 1978.
Od 1975 1979. s Plesnim orke
strom Radio-televizije Ljubljana na
stupio je na svim m eunarodnim
jazz-festivalim a u Ljubljani, a 1978,
jo jednom s vlastitim m eunarod
nim kvartetom . lan je i orkestra
Jeffa Conwaya. Trenutno na naj
istaknutiji saksofonist m odernog
jazza.
Izbor diskografije:
Jazz kvartet Tone Jana (PGP-
RTB)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1.
(Jugoton)
Tone Jana kvartet (PGP-RTB)
Jeff Conway And His Ballroom
Bigband (Hansa)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 2.
(Jugoton)
Pattern Tone Jana
Kvartet (Helidon)
Miodrag Jovanovi
Poznatiji pod nadimkom tule
jedan je od najznaajnijih pionira
jazz-glazbe u Beogradu, S rb iji, i u
nas uope, te jedan od naih prvih
236
jazz-aranera. U Beogradu je za blain-La-Touru, Bologni, u Saveznoj
Izbor diskografije:
vrio Muziku kolu Stankovi. Republici Njemakoj i vedskoj,
Swing trio (Edison Bell-Penkala)
Estradnom se djelatnou bavi jo zatim snim anja za televizijsku se ri
od godine 1932, kada je meu ju Jazz-scena, za ploe i za
prvim a osnovao prvi pravi jazz- potrebe program a Radio-Zagreba. I
-sastav u Beogradu. Dvije godine sve to u ezdesetim godinam a za
kasnije fo rm ira t e veliki jazz- na jazz u najnepovoljnijem raz
-orkestar sa etiri trube i etiri Davor Kajfe doblju.
saksofona, harm onikom i ritam - Na prvom je jazz-festivalu na Ble
-sekcijom . Taj je orkestar djelovao du svirao sa Zagrebakim jazz-kvar-
do 1940. i svirao u stilu swinga. Prve tetom, kvartetom Borisa Frani-
o riginalne aranm ane za taj orke Meu najznaajnije jazz-pijaniste kovia, pratio soliste Ozrena Depo-
star pisao je tule Jovanovi, koji je poslijeratnog razdoblja u Zagrebu la, Iu Kelem ena i Gaby Novak te
bio i solist na specijalnoj hot spada svakako i Davor Kajfe. nastupio u form aciji dua s basistom
harm onici. U tom je orkestru poslje Roen je 1934. Od m ladosti je K reim irom Remetom. Istovremeno
dnjih nekoliko godina p rije rata svirao glasovir i na kraju diplom irao izvrava sve obveze prema Ple
svirao i Milan Pavlovi, takoer vrlo na teoretskom odjelu zagrebake snom orkestru Radio-televizije Za
znaajan beogradski dezist i im- Muzike akadem ije. Do studentskih greb za koji pie i kom ponira i u
provizator na klarinetu i alt- je dana preteno u sferi ozbiljne kojem e uz glasovir svirati pone
-saksofonu. O rkestar je nastupao u glazbe, a onda se sve vie posveu kad blok-flautu. S tim e ansamblom
beogradskom Ratnikom domu, ali i je jazzu. Nadarenost i solidna poi na duu turneju u Poljsku,
na takozvanim um jetnikim revija glazbena naobrazba osnovni su odsvirati sve koncerte, gostovati u
ma, kao to je bila, na prim jer, preduvjet da se razvije u odlinog Saveznoj Republici Njemakoj i
Babilonska kula. Vodio je i m anje ja zz-pija nista im provizatora, nastupiti na zadnjim bledskim festi
swing sastave, meu kojim a je bio skladatelja i aranera. valim a. Bio je lan velikog orkestra
zan im ljiv onaj s tri harm onike i Svirao je n ajprije u m alim sastavi Stanka Selaka na drugom bledskom
ritam -sekcijom . Bio je i dopisnik ma, triju s bubnjarom Petrom Spa- jazz-festivalu i na angamanu u
prijeratnog zagrebakog asopisa sovom i kvartetu sa saksofon istom Hamburgu. U vicarskoj i SR Nje
Svijet jazza, a bavio se i postavlja Borisom Franikoviem , s kojim je makoj svirao je u meunarodnim
njem m uzikih predstava i revija. ostvario niz odlinih snim aka za p rogram im a Jacquesa Dievala. Svi
Nakon rata aktivan je ponovno s Radio-Zagreb. Od 1958. stalni je rao je s Artom Farmerom, Svendom
m anjim grupam a, vodi vlastiti sa pijanist Plesnog orkestra Radio- Asmussenom, Johnom Lewisom,
stav na terasi hotela Kvarner u -Zagreba, u kojem je naslijedio Big Joe Turnerom , Buckom Clayto-
O patiji sa zagrebakim m uziarim a. Draena Boia. Istovrem eno nasta nom, Rupertom Clemandorom, s
lan je Udruenja m uziara deza i vlja radom u m alim sastavim a, a lanovim a orkestra Quincyja Jone-
zabavne muzike Srbije te djeluje, 1961. postaje lanom Zagrebakog sa i drugim koji su suraivali sa
iako je u m irovini, kao m uziar u jazz-kvarteta u kojem e se u velikoj Zagrebakim jazz-kvartetom i Ple
raznim lokalim a. m jeri zauzeti kao pijanist, sklada snim orkestrom R adio-televizije
telj, a neto kasnije i kao glazbeni Zagreb.
voa tog naeg izuzetnog jazz- Privren fenom enu bluesa, svirao
-sastava. S tim sastavom veu ga ne je 1962. na poziv Horsta Lippmana u
samo skladbe poput Mrtvih magli, grupi Am erican Folk & Blues Festi
Bluesa ili Ornamenata, ve i sve val, kada je pratio pjevaicu Helen
Uro Jurkovi dom ae i strane turneje, nastupi i Humes. S tom je grupom u Berlinu
snim anja. A toga je bilo u izobilju. nastupio na istom koncertu s Hora-
Koncerti u Splitu, Varadinu, u ceom Silverom te u Parizu na jam-
Roen je 1914. u Splitu a kolovao tadanjem zagrebakom Dramskom -sessionu s nekim najpoznatijim
se je u Zagrebu. Svirao je bubnjeve kazalitu, nastupi na bledskim jazz- im enim a svjetskog jazza. U veljai
u stilu sw inga - bio je vodei -festivalim a i festivalim a u Com- 1967. odlazi s orkestrom Drage
bubnjar prijeratnog zagrebakog
jazza. Prve je nastupe imao s
Davor Kajfe, skladatelj, araner i p ija n ist nezaboravnog Zagreba
am aterskim sastavom Mickey
kog jazz-kvarteta. Godinam a ve iv i i ra d i u vedskoj.
Mouse koji je osnovao s grupom
zagrebakih jazz-entuzijasta, meu
kojim a je bio i Sran Krizm an, a iz
kojeg e se kasnije razviti orkestar
Rhythm Boys. Poetkom tride se
tih godina osnovao je i am aterski
sastav Night Club, a kasnije je
povrem eno nastupao i u sastavim a
Kiby i Devils. Pisao je aranm a
ne za svoje orkestre i s njim a
nastupao na ajankam a, ljetnim
angam anim a i u ivim program im a
tadanje Radio-stanice Zagreb. Na
kon svog povratka s prvog puta u
New York, kla rin etist Sran K ri
zman je s pijanistom Srekom
Tekaucom i bubnjarom Uroem
Jurkoviem osnovao prvi pravi
zagrebaki mali jazz-sastav Swing
trio po uzoru na Bennyja Goodma-
na. Taj je trio snim io prvu jazz-plo-
u u nas 1938. Isto tako Jurkovi je u
nas prvi upotrebljavao set od etiri
bubnja i izvodio due solistike
dionice. Nakon ponovnog odlaska
K rizm ana u Sjedinjene Drave,
preuzim a vodstvo sastava Quick
Swingers u kojem je svirao i Bojan
Hohnjec. Suraivao je i u listu
Svijet jazza. U vrije m e rata studi
rao je kontrabas na konzervatoriju
Santa C ecilia u Rimu, a nakon
zavretka rata vraa se u Zagreb,
gdje je bio prvi predsjednik Udrue
nja m uziara lake muzike Hrvatske.
Nakon toga prestaje njegovo aktiv
no bavljenje glazbom , te se potpuno
posveuje arhitekturi.

Sastanak u studiju (PGP-RTB):
glazbeni zapisi p rvih ravnoprav
nih suradnji naih i stranih jazz-
-glazbenika.
Diklia u vedsku i ne vraa se vie. je bio lan orkestra Stanka Selaka i
No ipak dolazi na ljubljanski jazz-
-festival 1973. kada se na trenutak
ponovno sastao Zagrebaki jazz-
-kvartet te kada je nastupio u grupi
East-West Violin M eeting; godine
1977. je nastupio u program u Dana
hrvatske glazbe u zagrebakom
Glazbenom zavodu. Nagraen je na
m eunarodnom natjeaju za jazz-
-korhpoziciju u Monte Carlu, a 1979.
pozvan je na jazz-festival u priredbam a u zagrebakim klubovi
Monterey.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Bled 60, '61, '62, '63
(Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana '69 (Helidon)
I Sastanak u studiju (PGP-RTB)
With Pain I Was Born (Fontana)
Animal Dance (Atlantic)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Zagrebaki jazz kvartet 2 ploe
(Jugoton)
Intima (Jugoton)
Flip Top (Arista)
The Best Of Zagreb Jazz Quartet
(Alta)
The Last Session (Jugoton)
Io Kelemen
Roen je u Beogradu 1937; d je tin j
stvo je proveo u Osijeku, gdje je i
m aturirao. U m ladosti je svirao
harmoniku a na m uzikoj koli u
Osijeku uio trubu. Tako se i
upoznao s jazzom. Godine 1955.
doselio je u Zagreb gdje e n ajprije
svirati trubu u dixieland ansamblu
Branka Kende. Kao truba nastupa
kasnije u raznim m anjim plesnim i
jazz-sastavim a, a jedno vrije m e i
redovito na plesnim veerim a u
zagrebakom Hrvatskom glazbe
nom zavodu s tenor-saksofonistom
Brankom Vuruiem . Godine 1958.
odlazi na due gostovanje u SR
Njemaku, Francusku i Sjevernu
Afriku, gdje ostaje dvije godine i
gdje e se u p rilinoj m jeri u
doticaju sa stranim profesionalnim
jazz-glazbenicim a izdiferencirati
njegov dezistiki stav, ukus i stil.
Tome su nesum njivo pom ogli i
brojni kontakti s lanovim a orkestra
Dukea Ellingtona, zatim s Albertom
M angelsdorffom i Hansom Kolle-
rom. Uz to, na tim gostovanjim a
Kelemen je i lan povrem enih
sastava koji na turnejam a prate
neke evropske i am erike jazz-
-vokaliste. Iz tog su mu razdoblja u
sjeanju ostali naroito Sarah Vaug
han i B illy Eckstine. U Maroku je
svirao i s naim m uziarim a Drae
nom Stahuljakom , Slavkom Kinkom
i Dragom Dikliem . Po povratku u
Zagreb 1961. na nagovor Boka
Petrovia trubu je zam ijenio ventil-
-trom bonom . Ubrzo nakon toga po
staje lanom Plesnog orkestra Ra
dio -te le vizije Zagreb, u kojem e
ostati do tragine i iznenadne sm rti
na samom poetku 1979.
M a rljiv i am biciozan pisao je
kom pozicije i aranirao, a uz trom
bon koji je i dip lo m ira o na zagre
bakoj Muzikoj akadem iji u klasi
prof. Fuchsa 1971. svirao je i bas-
-trubu.
Na prvom je jazz-festivalu na
Bledu nastupio kao solist uz kvartet
Borisa Franikovia, a na drugom
sastava Drage Diklia. Ti e mu prvi
jai nastupi donijeti i prvo mjesto
na ljestvicam a naih najboljih jazz-
-glazbenika u klasi trom bona u
anketi koju je tada proveo zagre
baki tjednik Telegram . S Plesnim
je orkestrom nastupio na svim
kasnijim jazz-festivalim a na Bledu i
u Ljubljani gdje je esto bio i solist.
Bio je prisutan na svim jam -session
ma. lako je vrlo rijetko vodio vlastite
sastave, nalazio se u veini zagre
bakih jazz-ansam bala. Dugo je
vrijem e uspjeno suraivao s trub a
em i p rijateljem Ladislavom Fidri-
jem. U zagrebakom studiju Istra
snim ao je s raznim dom aim i
stranim solistim a: M arijanom Domi-
em, Danom M indrilom , Artom Far
merom i Slideom Hamptonom, a Nada Kneevi, prva dama naeg ja zza m ogla b i i trebala b iti pri-
1972. bio je pozvan u YU All Stars sutnija na dom aoj jazz-sceni.
Big Band koji je nastupio na jazz-
-festivalu Newport u Beogradu.
Nastupio je i u TV-jazz program u la je tada skladbu Lullaby Of
Birdland. Pjevaica odlina sluha i
Jazz Scena zagrebakog studija,
a redovito je svirao u zagrebakom glasa, s izrazitim talentom za in te r
Urban Koder
klubu Jabuka. Tijekom 1978. nastu pretiranje jazza. Prve je snim ke za
pao je u klubu Lapidarij u ansamblu Radio-Beograd ostvarila krajem
Stjepana Stania. Uz instrum ent 1958. Pjevanje je uila privatno, te u Roeni Ljubljananin. U svom se
bavio se i kom poniranjem , autor je koli organiziranoj pri beogradskom gradu kolovao, uio svirati glaso
niza jazz-tem a, i araniranjem ja z udruenju muziara. Krajem 1963. vir, zavrio Srednju glazbenu kolu
za koji je najvie volio. Povremeno odlazi u inozemstvo gdje ostaje i diplom irao na Medicinskom fakul
n ajprije deset m jeseci; pjevala je s tetu. Uio je svirati i trubu kod prof.
ga nalazim o i u sferi zabavne
glazbe. ansam blom Hazyja O sterwalda, a Karasa. Jazz je poeo svirati jo u
zatim jo jedanaest daljn jih provodi predratnom ljubljanskom orkestru
Izbor diskografije: u Skandinaviji. Pjeva modernu za Veseli berai, a uzor mu je najprije
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled bavnu i jazz-glazbu, na to se bio Cootie W illiam s, a tek kasnije
'60, '61, '62, '63 osvre i evropski dopisnik revije Clark Terry. Od 1945. stalni je lan
(Jugoton/PGP-RTB) Down Beat. U Oslu pjeva u klubovi Plesnog orkestra Radio-Ljubljane u
Ljubljana: '68, '69, '70, 71, '74 ma Down Town i Key Club, gdje kojem e vie od dvadeset godina
(Helidon/Suzy/PGP-RTB) takoer nastupaju Don Byas i Erroll provesti u sekciji trubaa i kao
Flip Top (Arista) Garner. Po povratku u Beograd solist. Nakon kraih dilem a odluio
Jazz Greetings From The East nastupala je s irio m Sae Radoji- se, iako svreni lijenik, potpuno
(Fontana) a. Repertoar joj postaje kom erci- posvetiti glazbi. Bio je jedan od
Studijski jazz orkestar Silvija ja ln iji u stilu Raya Charlesa i rijetkih tipinih predstavnika tradi
Glojnaria Carmen McRae, koja joj je bila i cionalnog i m ainstream -jazza u nas.
(Jugoton) uzorom. Najpoznatije su joj in te r Osniva je uvenog Ljubljanskog
Intima pretacije skladbi Mr. Paganini i All jazz-ansam bla, koji je u nas snimio
(Jugoton) Of Me. Uz B.P. Convention i pratnju prve poslijeratne ploe s jazz-
Plesni orkestar Radio-televizije p ijanista Draena Boia nastupila je -glazbom . Od 1955, kada je bio
Zagreb na trinaestom m eunarodnom jazz- osnovan, pa do kraja svog postoja
(Jugoton) -festivalu Ljubljana 72. Iste godi nja, bio je na vodei tradicionalni
ne pjevala je s Ladislavom Fidrijem ansambl meunarodne reputacije
uz grupu zagrebakih dezista na ansambl koji je, naravno u svom
koncertu u glavnom gradu Hrvatske. stilu, bio uz Zagrebaki jazz-kvartet
Na poziv Boka Petrovia pjevala je i Vokalni kvartet Predraga Ivanovi-
s jugoslavenskom jazz-selekcijom a, na najbolji poslijeratni jazz-
Nada Kneevi 1977. u zagrebakoj dvorani Lisinski -sastav. Godine 1963. Koder je bio
i ljubljanskom kinu Union, snim ivi solist u programu Jazz na Elizej-
pritom i prvi album. G ostovala je i u skim poljim a u Ljubljani. S Lju
Neslubeno je zovu prvom damom zagrebakom klubu Lapidarij, a bljanskim je jazz-ansam blom Koder
jugoslavenskog jazza. Propjevala povrem eno gostuje na koncertim a u nastupio na svim bledskim jazz-
je prvi puta u zlatnoj eri beograd Beogradu i s Jazz-orkestrom Radio- -festivalim a osim na petom, a na
skog jazza na koncertu koji je pod -tele vizije Beograd. ljubljanskom posljednji put 1968, te
naslovom Mlade snage o rg a n izi na m eunarodnim jazz-festivalim a
ralo Udruenje m uziara deza i Izbor diskografije: u Juan-Les-Pinsu i Bologni, u kojoj
zabavne muzike Srbije. Interpretira- 4 lica jazza (Jugoton) se muziki i usavravao. Pjevao je i
237

Ljubljanski jazz ansam bel svira
Dixieland (Jugoton): trad icio n a ln i
sastav, ko ji je ostvario prve p o
slijeratne jazz-pioe u nas.
u kom ercijalnom vokalnom sastavu
O ptim isti. S Plesnim orkestrom Ra-
dio-televizije Ljubljana svirao je kao
solist na svim bledskim i lju b lja n
skim jazz-festivalim a na kojim a je
orkestar nastupao, sve do prestan
ka svog aktivnog sviranja u ansam
blu 1971. Od tada se sve vie
posveuje pisanju glazbe za radio,
televiziju i film te poslu glazbenog
urednika ljubljanske televizije. Sa
spomenutim je ljubljanskim big ban
dom putovao po M adarskoj, Polj
skoj, vicarskoj i SSSR-u.
U veoj ga je m jeri zaokupljao
m ainstream i sw ing-jazz nego isti
dixieland. Njegove skladbe Harlem-
ska balada, pisana za TV-dramu
Smrt B illie Holiday, te Mala suita
ekanja pisana za radio-igru, izve
dene su takoer na festivalim a na
Bledu i Juan-Les-Pinsu i predsta
vljene na ploama Ljubljanskog
jazz-ansam bla.
Izbor diskografije:
Ljubljanski jazz ansambel svira
Dixieland (Jugoton)
Ljubljanski jazz ansambel (Jugoton)
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'60, '63 (Jugoton)
Ljubljana '68, '69, '70. '71
(Helidon/Suzy)
Ljubljanski jazz ansambel 1964
(Jugoton)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
Aleksandar Kora
kolovao se u Subotici, a u B eogra
du je d iplom irao na Akadem iji za
pozorite, film , radio i TV. Zaposlen
je kao muziki urednik u Muzikoj
produkciji RTB.
S jazz-glazbom dolazi u doticaj u
vrijem e gim nazijskih dana, ali e joj
se intenzivnije posvetiti nakon dola
ska u Beograd na studij, gdje se
odmah upoznaje s dezistim a M ir
kom oucem, Predragom Stefanovi-
em, Aleksandrom Reviinom , te
poinje svirati trubu u nekoliko
manjih sastava. Odlazi zatim u
veliki jazz-orkestar Abraevi, ko
jim je ravnao Milan Kotli. Na
njegovu preporuku postaje lanom
Jazz-orkestra R adio-televizije Beo
grad. S tim orkestrom kao lan i
povrem eno solist nastupa u SSR-u,
Poljskoj, Francuskoj, Rum unjskoj i
Italiji. U orkestru ostaje do godine
1962.
Od godine 1955. do 1962. svirao je
238
u m alim sastavim a: u kvintetu
Aleksandra Reviina, tentetu M ih a j
la ivanovia, ansam blim a Mirka
ouca i Aleksandra Neaka. Godine
1958. osnovao je vlastiti kvintet s
kojim a je nastupio i na prvom jazz-
-festivalu na Bledu, dok e na
drugom svirati u sekstetu, a kasnije
s Jazz-orkestrom RTB-a. Autor je
veeg broja jazz-tem a poput Prie
iz Antiba, Nasmejan, Svitanje, Ko
rak po korak, Dva brata, Deaci
moje ulice i drugih, od kojih su neke
bile izvoene i u program im a poz
natog W illisa Conovera.
Poetkom ezdesetih godina po
sveuje se potpuno kom poniranju
zabavne muzike.
Izbor diskografije:
III Jugoslovenski festival deza
Bled 1962 (PGP-RTB)
IV Jugoslavenski jazz festival Bled
1963 (Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (PGP-RTB)
Milan Kotli
Kao m ladi uio je n ajprije gitaru a
nakon zavretka rata poinje svirati
trom bon i kontrabas (roen je 1924).
Diplom irao je na nastavno-teorij-
skom odjelu M uzike akadem ije u
Beogradu 1953. Za jazz se za in te re
sirao gledajui film Hotel H olly
wood s Bennyjem Goodmanom.
Kao trom bonist ja vlja se na jp rije u
velikom plesnom i jazz-orkestru
Dinamo 1947. kojim je ravnao Voji-
slav Sim i, a godinu dana kasnije
ulazi u Zabavni orkestar Radio-
-Beograda pod ravnanjem M ladena
Gutee i tu e ostati sve do 1956.
Tada na poziv drutva KUD Abra
evi fo rm ira u tom drutvu veliki
jazz-orkestar. U m euvremenu vo
dio je na samom poetku pedesetih
godina i dixieland ansambl pod
svojim imenom. Godine 1958. cije li
orkestar prelazi iz KUD Abraevi
u KUD Branko Krsmanovi i tu
djeluje pod ravnanjem M ilana K otli
a do 1964. U tom je razdoblju
orkestar svirao na plesnim ve e ri
ma u prostorijam a matinog d ru
tva, tam o su povrem eno gostovali
M arijan Domi i M ilivoj M arkovi
koji su tada bili na odsluenju
vojnog roka. O svojio je zatim 1959.
zlatnu m edalju na svjetskom om la
dinskom festivalu, a nastupio je i na
drugom jazz-festivalu na Bledu
1961. Pod ravnanjem M ilana Kotlia
orkestra KUD Branko Krsm anovi
m uzicirao je u naim republikim
centrim a, meu njim a i u zagreba
kom koncertnom studiju Istra, i dao
nekoliko vrlo dobrih jazz-m uziara.
Polovinom ezdesetih godina u krizi
jazza u nas i dolaskom elektriar-
ske glazbe Kotli se prestaje baviti
radom u ansam blu i posveuje se
kom poniranju.
Lala Kovaev
U m ladosti je uio trubu u Kikindi a
tek nakon dolaska u Beograd, gdje
je zavrio gim naziju, poeo je kao
sam ouk svirati bubnjeve. U Beogra
du je susreo razne jazz-m uziare i
na taj je nain doao u kontakt s tim ponovno prelazi u slobodne umjet
glazbenim fenom enom. Kao am ater nike pa surauje s Bennyjem Bai-
svirao je u manjim beznaajnim leyem, Sigijem Schwabom, i drugi
skupinama, no uskoro evo ga i u ma, a sa Salom Niticom i Dukom
profesionalnom dixieland ansamblu Gojkoviem odlazi 1976. u Sjedinje
Dinamo, s kojim je snim io prvu LP ne Drave. Iste je godine u sastavu
plou. U m odernijem jazz-okolju B. P. Convention na Danima hrvat
nai e se suraujui s Ansam blom ske glazbe u Zagrebu. Sada vodi
solista Udruenja m uziara deza i meunarodni sastav European Jazz
zabavne muzike Srbije, zatim s Consensus, evropski priznatu grupu
kvintetom Aleksandra Koraa i s kojom je gostovao u Beogradu i
kvartetom Aleksandra Subote. S tim na 20. jubilarnom jazz-festivalu
je sastavim a nastupio na prvom Ljubljana 79, a istovrem eno je s
jugoslavenskom jazz-festivalu na Dukom Gojkoviem kolider sasta
Bledu, gdje je pratio i neke od va Trumpets & Rhythm Unit s
beogradskih vokalnih i instrum en kojim je takoer nastupio na dvade
talnih solista. Godinu dana kasnije setom jazz-festivalu u Ljubljani, a
svira u triju Vase Beloevia i nakon toga u Poriju u Finskoj i den
postaje najm laim lanom (roen je Haagu te snim io plou za PGP-RTB.
u Kikindi 1940) Jazz-orkestra Radio- Na je n ajm obilniji i u meunarod
-tele vizije Beograd. S tim je orke nim razm jerim a najtraeniji jazz-
strom nastupao na treem bled- -bubnjar, koji se nadarenou i
skom jazz-festivalu, na koncertim a voljom bez nekog posebnog kolo
u zem lji i na turnejam a u Maar vanja razvio do zavidne tehnike i
skoj, Rum unjskoj, SR Njem akoj i um jetnike razine. Autor je i nekih
SSR-u. Ponovno je na Bledu s tem a (npr. Four For Slavia) a est je
triom V asilija Beloevia, a kao gost na koncertim a i snim anjim a za
solist nastupa na m eunarodnom radio i televiziju u Beogradu i
festivalu lake glazbe u Munchenu te Zagrebu.
u jazz-program im a J.E. Berendta u
Baden-Badenu. Bio je lan i trija Izbor diskografije:
V ladim ira Vitasa, no s Beloeviem Dixieland ansambl Dinamo
nastupa stalno i u beogradskom (PGP-RTB)
lokalu Cafe Terazije, a s kvintetom Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
istog pijanista snim io je dvije ploe '61, '62 (PGP-RTB)
u M adarskoj i nastupio na tam o Ljubljana '74 (Jugoton)
njoj te le viziji. Godine 1965. odlazi u Kvintet Vasilija Beloevia (2 ploe)
Skandinaviju i to na jp rije u Norve Oualiton
ku gdje svira u klubovim a i Duet (PGP-RTB)
ponekad prati Nadu Kneevi, a Et Cetera (MPS)
zatim u vedsku i Dansku. Godinu Paratyphus A & Paratyphus B
dana nakon tih gostovanja stie u (Intercord)
SR Njemaku gdje ostaje do danas. Balcan In My Soul (MPS)
Tu je n ajprije svirao s Horstom Jazz orkestar Radio-televizije
Jankowskim s kojim je snim io velik Beograd (PGP-RTB)
broj ploa za Intercord i MPS i Islands (ENJA)
gostovao u raznim evropskim , a fri Four For Slavia (EMI/Electrola)
kim i am erikim gradovim a. U Morning Rise (EGO
Stuttgartu je bio lan ansambla Records/Bellaphon)
Radio Jazz Group Stuttgart i sasta Wide And Blue (Electrola)
va Et Cetera s Wolfgangom Daune- Birth Of The Life (Calig)
rom. S tim je sastavom nastupio na Et Cetera Life (double album)
m eunarodnim jazz-festivalim a u (MPS)
Moersu, Nurnbergu (Ost-West), With Pain I Was Born (Jugoton)
Cascaisu i Zurichu i snim io dvostru Jazz orkestar Radio-televizije
ki album za MPS. Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
Snimao je zatim s M ichaelom Trumpets & Rhythm Unit (PGP-RTB)
Urbaniakom , Artom van Dammom,
Jim m yjem Woodeom, M ladenom
Guteom, Rickom Kieferom, Leom
W rightom te se sve vie a firm ira
kao studijski m uziar i slobodan
Branko Kralj
umjetnik. To mu istovrem eno om o
guava da uspjeno zadovolji sve
pozive za jazz-produkcije radio-
-stanica lanica ARD-a. Tako je za Jedan je od rijetkih naih jazz-
NDR snim ao s Kennyjem Wheele- -m uziara koji svira usnu harm oni
rom, Derekom Watkinsom, Herbom ku, Svirati je poeo s osam godina,
G ellerom , Slideom Hamptonom, a s petnaest prelazi na hromatsku
Volkerom Kriegelom i Palleom Mik- harm oniku. Samouk. Glazbeno je
kelborgom , za SFR s Chickom znanje stekao u glazbenoj koli na
Coreom, Eberhardom Weberom te odsjeku kontrabasa koju je etiri
sim fonijskim orkestrom Radio-Stutt- godine polazio u Zagrebu. Diplo
garta, kojim je ravnao Mladen m irao je ne Ekonomskom fakultetu
Gutea. Za SWF rea lizira o je brojne u Zagrebu.
produkcije s Tootsom Thielem an- Jazz-glazbu upoznao je u radio-
som, Hansom Kollerom , Albertom -em isijam a jo sredinom tridesetih
Mangelsdorffom , Attilom Zollerom , godina, dakle, u razdoblju dixie-
Jean-Lucom Pontyjem, Ackom van landa i swinga. No u tom su ga
Rooyenom i Rolfom Kuhnom. Seli pravcu jo vie usm jerili kontakti s
zatim u Munchen i tu radi u triju s Vladim irom Francetiem, M arija
Jim m yjem Woodeom i velikim jazz- nom M arjanoviem i Ljubom Sla-
-orkestrom Duka Gojkovia, a e dojeviem te s predratnim zagre
sto nastupa i u jazz-klubovim a. bakim Devils klubom, u kojem su
Godine 1974. bio je lan grupe YU se sluale jazz-ploe i odravali
Export Jazz Stars na 15. m euna manji jazz-koncerti. Godine 1939.
rodnom jazz-festivalu u Ljubljani, a osnovao je prvi kvintet usnih
nakon povratka u SR Njemaku harmonika, u kojem je na tom
zapoljava se u orkestru Maxa instrum entu debitirao i Miljenko
Gregera. No nee izdrati dugo, Prohaska. Sastav je postojao i u

AfRO B008IE
SPUNKY
98-tii STREET
SCHOOL
CHEESY POINT
h a rm o n ik i
Branko K ra lj i Ansam bl Tomice
Simovia (PGP-RTB):
usna harm onika rijetkost
u naem jazzu.
vrijem e rata, a u njemu su se zbog
tadanjih prilika p ro m ijenili mnogi
m uziari. Nakon rata radio je s
kvartetom u Radio-Zagrebu s dvije
gitare i kontrabasom svirajui pre
teno lagersku glazbu. Do 1955.
nastupa samo povrem eno i ja vlja
se kao jedan od rijetkih jazz-
-publicista u nas. Nakon toga po
novno osniva kvintet usnih harm o
nika koji je radio sve do polovine
ezdesetih godina s raznim ali
poznatim zagrebakim ritam -sek-
cijam a (M iljenko Prohaska, Krei-
fnir Remeta, Rajko M ilosavljevi,
Edo Utrobii, Petar Spasov, Si Iv i
je G lojnari). Kvintet je nastupio,
izmeu ostaloga, i na prvom
jugoslavenskom jazz-festivalu na
Bledu, snim io nekoliko ploa za
PGP-RTB te svirao na svjetskom
festivalu usnih harm onika u Bar
celoni.
Kao skladatelj Kralj je autor
nekoliko jazz-tem a a pisao je i
film sku glazbu.
Izbor diskografije:
Branko Kralj i Ansambl Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Kvintet usnih harmonika Branka
Kralja (PGP-RTB)
Predrag Krsti
U djetinjstvu je svirao harm oniku i
narodnu muziku, a tek krajem
etrdesetih godina zapoeo je
uenjem trube. Roen je u Beogra
du 1933; tu je iao u Srednju
muziku kolu Stankovi i d ip lo m i
rao na odsjeku trube na Muzikoj
akadem iji.
S jazz-glazbom se susreo bavei
se radio-am aterstvom i sluajui
ploe, posebno one Counta Basie
ja. Uzor e mu kao trubau ipak
biti Clifford Brown, pa prem a tome
i stil hard-bop.
Svirao je n ajprije u orkestru KUD
Jedinstvo koji je vodio Karlo
Taka, zatim u dixieland ansamblu
Dinamo s kojim je snim io i prvu LP
plou. Od 1955. lan je Jazz-
-orkestra R adio-televizije Beograd,
s kojim je uz redovitu dezistiku
djelatnost bio na turnejam a u
SSR-u, Poljskoj, SSSR-u i, na
ravno, u Juan-Les-Pinsu pri osva
janju uvenog prvog mjesta. U
Jazz-orkestru R adio-televizije Beo
grad ostaje do 1962, a tada
odlazi u Zapadni Berlin gdje godi
nu dana svira u velikom m euna
rodnom plesnom i jazz-orkestru
SFB, ali i u m anjim sastavim a. Tu
je, prem a vlastitim rijeim a doi
vio svoj najvei dezistiki domet
suraujui s Flerbom Gellerom ,
Joe Harrisom , Bennyjem Baileyem
i Ake Perssonom.
Nakon povratka u Beograd svira
u Plavom ansamblu te u nekoliko
drugih manjih sastava, p rim jerice
u Beogradskom jazz-ansam blu s
Miom M arkoviem , s kojim je
nastupio na Bledu 1966. U tom je
razdoblju snim io i plou za PGP-
-RTB koja nikada nije izala.
Na prvom jazz-festivalu na Bledu
bio je solist uz kvartet Aleksandra
Subote, a dvije godine kasnije
pojavio se s vlastitim kvintetom
Nekoliko je puta na Bledu nastupio
i kao lan-solist s Jazz-orkestrom
Radio-televizije Beograd. U tru-
bakoj lin iji tog orkestra pojavit e
se ponovno 1974. dakle, nakon
dueg izbivanja i to na lju b lja n
skom jazz-festivalu. Od tada
nastupa s orkestrom redovito na
jazz-festivalim a u Ljubljani i Beo
gradu kao i u nizu jazz-koncerata,
koje je orkestar dao na raznim
naim pozornicam a.
Neform alno je svirao i s Oscarom
Petersonom, Peterom Trunkom i
Teteom M ontoliuom .
Izbor diskografije:
Dixieland ansambl Dinamo (PGP-
-RTB)
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Bled 60, '62 (Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana '74 (Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (PGP-RTB)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
Josip Lorbek
Jedan je od najpoznatijih novosad
skih m uziara nekad poznatijih
iz sfere jazza, a danas iz podruja
zabavne muzike iako je roen u
Vrcu 1933. a kolovao se u
Sloveniji.
G lasovir je poeo uiti kad mu je
bilo est godina. Srednju muziku
kolu, odsjek glasovira, zavrio je
u M ariboru. Godine 1948. dolazi u
Novi Sad gdje se ponovno upisuje
na Srednju muziku kolu, ali ovaj
put e pet godina uiti trubu. Prva
je iskustva s jazzom stekao s
gram ofonskih ploa odmah po
dolasku u Novi Sad i ta su ga
odvela u prvi am aterski sastav.
Kasnije svira u grupi Bogdana
D im itrijevia u kojem svira trubu.
Kada se pri Radiju Novi Sad 1959.
fo rm ira o veliki plesni orkestar,
Lorbek zauzim a u njemu mjesto
pijanista, a iste e godine osnovati
i trio. S triom je radio do 1965. i
nastupio na prvom i treem bled
skom jazz-festivalu, S Plesnim
orkestrom Radija Novi Sad svirao
je na istom festivalu 1962. a go
stovao je u M adarskoj i DDR-u.
Krae je vrijem e bio pijanist bu
dim petanskog plesnog orkestra,
odnosno, njegove ritam -sekcije s
basistom Aladarom Pegeom i bub
njarom Gyulom Kovaczem. Neob
vezno je svirao s Dukom Gojkovi-
em, Albertom M angelsdorffom i
Gunterom Kronbergom . Godine
1967. upisao je studij na muzikoj
akadem iji u Grazu, a usavravao
se i u dopisnom teaju kole
Berklee u Bostonu. Unatrag pet
naestak godina bavi se iskljuivo
zabavnom glazbom, a od poetka
1979. povrem eni je d irigent Ple
snog orkestra Radio-Novi Sad.
Izbor diskografije:
III Jugoslovenski festival deza
Bled 1962 (PGP-RTB)
Milan Luli
Roen je 1935. u Peruiu, u Lici,
gdje je ve upoznao i svirao gitaru.
kolovao se i m aturirao u Z agre
bu; u m uzikoj koli uio je svirati
glasovir i harm oniku, no kasnije e
se kao potpuno samouk posvetiti
gitari i ba na tom instrum entu
postii zavidnu tehniku i vrhunski
um jetniki domet. S jazzom se
upoznaje prvi puta u Zagrebu
poetkom pedesetih godina preko
radio-em isija i ploa, ali i u
izravnim kontaktim a sa zagreba
kim jazz-m uziarim a. Ta ga je
glazba odmah privukla, kako sam
kae zbog vee mogunosti izra je uz to klarinet i kontrabas. S
avanja. Uzori su mu u poetku
bili popularni Les Paul i Chuck
Wayne, a zatim je sluao vie Tala
Farlowa i Barneya Kessela.
Ubrzo, poetkom i sredinom pede
setih godina naao se u malim za
grebakim sastavim a koji su nje
govali jazz. Radio je n ajprije u
sastavu Z vonim ira Skerla te s
Petrom Spasovom, a povrem eno i
s drugim zagrebakim m uziarim a.
Godine 1957. odlazi u Saveznu Re
publiku Njemaku, gdje se p rid ru
uje sastavu M ilivoja Kerblera, a
nakon toga svira u sastavim a
Flelmuta Brandta i Hansa Kollera,
s kojim a je dosta snim ao za radio-
-stanice AFN. Vrijem e do 1960. pro
vodi preteno na turnejam a po
Skandinaviji i Francuskoj s raznim
evropskim i m eunarodnim sasta
vima.
Poetkom ezdesetih svira dvije i
pol godine u sastavu Spase M iluti-
novia u SR Njemakoj, a zatim i u
sastavu pijanista V ladim ira Radoj-
ia s kojim je, svirajui popularni godihe kasnije on e prepustiti
ju muziku s neto jazza, proveo
tri mjeseca u Pakistanu. Godine
1964. na turneji je u Japanu s
orkestrom W ernera M ullera, a i nem iran osnovao je u Zagrebu i
godinu dana kasnije radi u ansam
blu Helmuta Weglinskog u kojem
je svirao i Bora Rokovi. Odlazi
zatim u Zapadni Berlin gdje e kao
studijski glazbenik nastupati i sn i
mati s orkestrim a RIAS Berlin i
SFB te nastupati u klubu Dugs
Jazz G alleria s Leom W rightom,
Fritzom Pauerom, Ake Perssonom
i drugim a.
Posljednjih nekoliko godina d je
luje u Kolnu, gdje je poetkom
sedam desetih bio lan grupe Elec
tric Company s Ronnie Stephenso-
nom, Jiggsom Whighamom, Da-
veom Pikeom, Gunterom Lenzom i
Borom Rokoviem, a nakon toga
jazz svira u triju s Jiggsom W hig
hamom i Nielsom -Henningom 0 r-
stedom Pedersenom. U Jugosla
viji ne nastupa esto. Godine 1966.
snim ao je sa Zagrebakim jazz-
-kvartetom u TV-seriji Jazz-Sce-
na, na bledskim se jazz-festiva
lim a nije pojavljivao, u Beogradu
je bio lan YU All Stars Big Banda
i tam o je na jam-sessionu svo
jim sviranjem im presionirao niz
najistaknutijih stranih m uziara po
put Jamesa Moodyja i Clarka Ter-
ryja. Na petnaestom jubilarnom
jazz-festivalu Ljubljana '74 bio je
lan grupe YU Export Jazz Stars.
Priznat je u inozemstvu kao jedan
od najboljih evropskih jazz-gitari-
sta, o kojem se kod kue, na a
lost m anje uje i zna.
Izbor diskografije:
15. International/Mednarodni Jazz
Festival Ljubljana 74
(Jugoton)
Marijan Marjanovi
Poznatiji je pod nadimkom Moa. U
Zagreb je doao iz Bjelovara i
privatno poeo uiti glasovir. Kao
samouk svladao je kasnije bubnjeve
koje e svirati pod utjecajem svojih
uzora Chicka Webba i Sonnyja
Greera. G lasovir nee sasvim napu
stiti, a na Srednjoj muzikoj koli
Muzike akadem ije u Zagrebu uio
jazzom se prvi puta susreo sluaju
i orkestar Zvonim ira Bradia na
terasi zagrebakog hotela Esplana
de i gledajui cjeloveernje muzi
ke film ove i kratke dezistike
predigre. Sluao je napokon i stare
tvrde gram ofonske ploe. Kao bub
njar se kasnije usavravao kod
Zvonim ira Bradia i kod tim panista
Bekera iz orkestra zagrebakog
kazalita. Jazz je prvi puta svirao u
malom am aterskom triju MaKoFra
(M arjanovi-Koreni-Franceti) s
kojim je i prvi puta javno nastupio.
Nakon toga je osnovao i vei sastav
Gong jazz, te poeo razm iljati o
form iranju svog najznaajnijeg sa
stava jazz-orkestra Devils. Ovaj
sastav je form irao 1935. i s njim je
nastupao na ljetnim angamanima
na Bledu i na ajankama u zagre
bakom hotelu Esplanade kao i u
Hrvatskom glazbenom zavodu. Za
hvaljujui Moi M arjanoviu u orke
star je 1937. stigla i prva jazz-
-pjevaica u nas, Nina Selak. Dvije
orkestar Devils trubau Nenadu
Greviu, ali e ga dalje potpoma
gati i s njim suraivati. Vrlo aktivan
prvi jazz-klub u nas, Devils klub u
kojem se vodio aktivan muziki
ivot, sluale jazz-ploe i odravali
m anji jazz-koncerti. Pred rat je
pokrenuo i ureivao muziki aso
pis Ritam.
Nakon zavretka rata bio je uite
ljem i savjetnikom nizu zagrebakih
bubnjara, a bio je i jedan od
osnivaa Udruenja kom pozitora la
ke muzike Hrvatske. Imao je i
vlastitu muziku nakladu Krug i bio
organizatorom mnogih muzikih
priredaba u Zagrebu. Autor je i
prvih muzikih revija. Godine 1957.
nakon to je d iplom irao etnologiju
odlazi u SR Njemaku i tamo ostaje
do danas, ali ne gubi vezu s
muzikim ivotom u Zagrebu.
Jedan je od naih vodeih i
n a ja g iln ijih prijeratnih dezista, or
ganizator, instrum entalist, pjeva,
voa orkestra i muziki publicist.
239
 Odlian poznavalac prijeratnog i
Izbor diskografije:
poslijeratnog zagrebakog jazza i
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
zabavne glazbe.
'61, '62 (PGP-RTB)
Ljubljana '69, '74
(Helidon/Jugoton)
Mani Plantzer Big Band (ML LPW
Mile Marjanovi 711)
Misterij Bluesa (Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije
Uz M iodraga Jovanovia i M ilana Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
Leb i sol Runi rad (PGP-RBT)
Pavlovia jedan je od trojice najzna
ajnijih predstavnika prijeratnog
beogradskog jazza. Violinu je poeo
uiti u rodnom Poarevcu, a kasnije
jo bas i bubnjeve. Nakon studija
tehnike u Karlsruheu, vraa se u
Jovan Mikovi
Beograd gdje nastavlja studij ali se
bavi i glazbom, te se priklju u je kao
vio lin ist i tenor-bendoist, ve rani Potjee iz muzike porodice u
je osnovanom beogradskom sasta Zajearu, gdje je roen godine
vu Jolly Boys koji je do kraja 1940. U etvrtoj godini doselio u
tridesetih godina, uz Jovanoviev, Beograd. Izuzetno glazbeno na
bio jedini orkestar koji je svirao i daren, ve s osam godina ui svirati
jazz. S tim je sastavom bio na violonelo i violinu te neto kasnije
turneji po O rijentu i svirao u plesnoj klarinet i trubu. Tako upoznaje
dvorani Reunione. Poslije prelazi u klasinu glazbu. U Beogradu je
orkestar Sado (Studentski am ater Mia M arkovi, kla rin e tist i saksofonist iroka spektra i eksplozivnih pohaao muziku kolu, a nakon
ski dez-orkestar). Za potrebe rad i im provizacija. Znaajan beogradski solist. toga etiri godine studirao glazbu
ja osnovao je poetkom tridesetih na M uzikoj akadem iji u Beogradu.
godina manji sastav nazvan M elody lan je YU A ll Stars Big Banda na Collegium Singidunum drugog pro U devetnaestoj godini kupuje tenor-
Boys, a istovrem eno nastavlja i jazz-festivalu Newport u Beo gram a beogradske tele vizije s kojim -saksofon i poinje se zanimati za
studij violine. Prije rata bio je i lan gradu. je nastupio u nizu tv-em isija progra swing, no prve je kontakte s jazzom
beogradske filharm onije, a na polju D iplom irao je saksofon na Institutu ma U gostim a kod orkestra i stekao kroz dixieland stil suraujui
jazza i plesne muzike aktivan je sve za jazz u Grazu, i zahvaljujui Povratak jazzu. Na beogradskom s ansam blom 7 m ladih. Godine
do est dana p rije bom bardiranja njemu neki su se m ladi nai dezisti jazz-festivalu bio je solist uz Jazz- 1967. odlazi u Frankfurt gdje se
Beograda, do kada je s ansamblom o dluili za spom enuti studij. U -orkestar R adio-televizije Beograd: osnovao Beogradski Show Ansambl
Rhythm Band svirao redovito u Grazu je svirao s Eje Thelinom i tom je prilikom na jam -sessionu s kojim nastupa i svira popularnu
beogradskom Veslakom klubu. Da Johnnyjem Griffinom , a stalno je m uzicirao s m adarskim pijanistom muziku, a isto radi i u sastavu
nas radi kao inenjer-strunjak za radio s kvintetom trom bonista Rudi- Gyorgyjem Vukanom. Belgrade Stars i u kvintetu s Misom
elektroakustiku u Radio-Beogradu. ja Josela, s kojim e koncertirati u M oderan, i nadasve m uzikalan mu Todoroviem . No slobodne veeri
Grazu, Beu i Budim peti te u ziar so list im provizator i m ulti- koristi za posjete i sviranje u jazz-
beogradskom Domu om ladine poe instrum entalist. Oenjen je pjeva -kellerim a gdje se skupljaju pozna
tkom 1969. Dva puta je nastupio na icom Radmilom M iki i trenutno je tiji svjetski dezisti, kao to su
Milivoj Markovi m eunarodnim ja zz-festivalim a u
M ontreuxu, prvi put s grupom Stari
pom onik direktora Produkcije gra
mofonskih ploa RTB-a. Njegov d i
A lbert Mangelsdorff, Chick Corea,
B illy Cobham i drugi. Svirajui s
traeri, a drugi uz sastav Korni plomski rad aranm an skladbe njim a stjee bogata dezistika
grupa + 2 s kojim je nastupio i u Johna Coltranea Count Down iskustva i stasa u odlinog tenor-
K larinetist i tenor-saksofonist, so Zagrebu. Svirao je i s Philly Joe predstavljen je na albumu orkestra -saksofonista stila evropskih sljed
pran i alt-saksofonist, roen je u Jonesom. Bio je lan orkestra M anija Plantzera u vicarskoj. benika Johna Coltranea.
Zagrebu 1939. G im naziju je zavrio
u Osijeku, gdje je ve svirao
klarinet na plesnim veerim a. Odla Jovan M ikovi, uvijek kada se p o ja vi na naim pozornicam a ponovno im presionira.
zi u Beograd 1957; tu e zavriti
klarinet na Srednjoj m uzikoj koli i
studirati pravo. Jazz e o zb iljn ije
poeti svirati u malom sastavu
Mirka ouca, a poetkom ezdese
tih godina e p rihvatiti i tenor-
-saksofon. Ve na drugom i treem
jazz-festivalu na Bledu pojavljuje se
kao saksofonist u oucovom sekste
tu, a tu e im ati i prve m eunarodne
jam -session kontakte s Herbom
G ellerom , Janom W roblew skim i
Jim m yjem Prattom. Godine 1966.
lan je Beogradskog jazz-ansam -
bla. U vrije m e sluenja vojnog
roka im ao je prilike svirati s M a rija
nom Domiem u kvartetu. Uzori su
mu bili Johnny G riffin i Eddie
Lockjaw Davis.
Do 1962. slubenik je RTB-a, a
onda odlazi na angam ane u ino
zemstvo. Nastupao je u Saveznoj
Republici Njemakoj, Rum unjskoj,
A ustriji i SSSR-u. Nakon treeg
bledskog jazz-festivala osvaja d ru
go m jesto u kategoriji tenor-sakso-
fona u anketi zagrebakog lista
Telegram. Radio je u kvintetu s
Ladislavom F idrijem s kojim je
nastupio u TV-seriji Jazz Scena
zagrebakog studija, a 1969. bio je
lan m eunarodnog big banda Ja-
neza Gregorca na jazz-festivalu u
Ljubljani. Kao solist uz Jazz orke
star R adio-televizije Beograd, na
ljubljanskim je ja zz-festivalim a na
stupio nekoliko puta. Godine 1972.

240
 Na tu rn e ji je pratio Dakotu Staton, i
nastupao s A lbert M angelsdorffom ,
Nathanom Davisom, Dukom Gojko-
viem , tenor-saksofonistom Gust-
lom M ayerom i Borom Rokoviem.
Bio je stalni lan suvrem enog
sastava From iz Frankfurta s kojim
e nastupiti i na m eunarodnom
festivalu u Frankfurtu 1972. Iste
godine u jesen, lan je YU All Stars
Big Banda na jazz-festivalu New
port u Beogradu, a svira i u grupi
Heiko Flenss And Co. Godinu dana
kasnije polazi na turneju sa sasta
vom Jim m yja Smitha Jimmy Smith
And Friends. Na petnaestom me
unarodnom jazz-festivalu u Lju
bljani 1974. lan je grupe YU Export
Jazz Stars. U Zagrebu u dvorani
Lisinski i u ljubljanskoj dvorani
Union nastupio je u grupi s Dukom
Gojkoviem, Borom Rokoviem, Bo-
kom Petroviem i Nadom Knee
vi, na koncertim a koji su zab ilje e
ni i na dvostrukom albumu,
lako ga poznajem o kao vrsnog
jazz tenor-saksofonista modernog
usm jerenja, M ikovi se odlino sna
lazi i u drugim glazbenim sferam a
te u nizu drugih puhaih instrum e
nata. Bavi se uz to kom poniranjem i
araniranjem . Tako svestran, na
daren i skrom an neopravdano je
slabije poznat naoj jazz-publici, a
to je prvenstveno zbog injenice to
stalno ivi i radi u Saveznoj Repu
blici Njemakoj.

Izbor diskografije:
15. Meunarodni/International Jazz
Festival Ljubljana 74 (Jugoton)
4 Lica jazza (Jugoton)
Miljutin Negode
Najstariji ivui jazz-glazbenik u
nas (roen u Trstu 1889) prvi pionir
jazza u Sloveniji i Jugoslaviji i na
prvi m ultiinstrum entalist. Glazbeni
je samouk, pijanist, orgulja, trom
bonist i skladatelj. Glazbu je upo
znao i nauio u kofijskom zavodu
poetkom naeg stoljea, gdje je
vodio pjevaki zbor i svirao orgulje.
Godine 1907. zapoljava se na poti,
ali svira istovrem eno i g la so vir na
raznim plesovima, ponajvie u tr
anskom Dalm atinskom klubu. Na
kon I svjetskog rata dolazi u
Ljubljanu, gdje se kao pijanist i
trom bonist p rikljuuje sokolskoj gla
zbi Tabor. Taj ansambl nije meu
tim bio prim jeran tadanjoj moder
noj salonskoj glazbi, pa Negode
ve 1919. osniva od postojeih
m uziara iz Sokola m anji salonski
orkestar, a 1922. prvi jazz-kvintet u
naoj zem lji na prvi p rofesional
ni jazz-sastav nazvan O riginal Jazz.
Ideju za fo rm ira nje takvog sastava,
koji e dolaskom drugog saksofoni-
sta prerasti u sekstet, Negode je
dobio sluajui m uzike program e
radija Be, Pariz i Berlin. Prvi je
saksofon vidio na velesajm u u
Ljubljani 1920. a ve dvije godine
kasnije poao je u Trst po C-sa-
ksofon, koji je nabavio iz Milana.
To je jam ano bio prvi saksofon u
naoj zem lji, a Janko G regorc na
prvi jazz-saksofonist. Note je za
svoj sastav nabavljao od nakladnika
iz Berlina, Pariza i Bea, pa su tako
u repertoar ule prve jazz-izvedbe
tema poput I Want To Be Happy,
Dandy, Sheik i Very Nice. A ranm a
M ilo Pavlovi, osjeaj za m elodiju. Cijenjen kao p rv i truba u m eunarodnim razm jerim a,
jedan od naih b ro jn ih inozemaca.
ne je za O riginal Jazz Negode pisao
sam, a taj je sastav punih petnaest
godina bez konkurencije vladao u
svim znaajnijim dvoranam a Slove
nije, kao to su bile Unionska
dvorana u Ljubljani ili Casino na
Bledu. Sastav je nastupao i na
R adio-Ljubljani. Negode je svirao
glasovir i u plesnoj koli m ajstora
Adolfa Jenka, tadanjem sreditu
plesne i jazz-glazbe. Susret s orke
strom Sama Woodinga u Beu,
1928, bio je vrlo znaajan u m uzi
kom ivotu M iljutina Negodea, koje
mu glazbena naobrazba i nije bila
p rijeko potrebna. To je dokazao
dugogodinjim radom, no da bi ipak
dobio kakvu svjedodbu, studirao je
1921/22, harm oniju na ljubljanskoj
A kadem iji za glazbu kod prof.
M ichla.
Niz je godina proveo svira ju i po
raznim kavanama i lokalim a sam ili
sa svojim orkestrim a, a posljednji je
javni nastup im ao 1963. u lju b lja n
skom Gospodarskom razstaviu. U
sezoni 1971/72. p rim io je za svoj
500-ti nastup Linhartovo odlikova
nje. lan je Drutva slovenskih
skladatelja.
Milan Pavlovi
Sm atraju ga prvim pravim, istin
skim jazz-glazbenikom u Beogradu
i S rb iji. Nakon studija u Parizu, gdje
je svirao s francuskim jazz-m uzia-
rima, donio je u drugoj polovini
dvadesetih godina u Beograd prvi
saksofon. Bio je neobino nadaren
sam ouk-am ater, koji je bio u stanju
odsvirati sve po sluhu i napam et
im p ro vizira ti u stilu Johnnyja Hod-
gesa. Inae je bio bankovni inov
nik, koji nikada nije zaboravljao
jazz. Prvi je am aterski jazz-trio ziari odlazi u Saveznu Republi
fo rm ira o krajem dvadesetih godina ku Njemaku, i to najprije na
s braom koja su svirala g lasovir i turneje, a zatim i za stalno. Svira
bubnjeve. Do pred kraj tridesetih najprije u kvartetu pijanista Bore
godina svirao je s raznim m anjim i Rokovia; zatim postaje stalnim
veim sastavim a, a tada ulazi u prvim trubaem orkestra Kurta
veliki orkestar tu le ta Jovanovia. Edelhagena u kojem ostaje niz
Nakon zavretka rata svira opet u godina i s kojim je gostovao po
raznim malim sastavim a, a zatim i u cije lo j Evropi pa i u Ljubljani.
velikom orkestru OKUD Polet, kojim Istovrem eno surauje s Dukom
je ravnao Duan Vidak. Godine Gojkoviem, te raznim ansamblim a
1953. bio je lan selekcije najboljih u SR Njemakoj, a radi i kao
beogradskih dezista koji su s studijski glazbenik. Sve se manje
velikim uspjehom koncertirali u bavi istim jazzom, ali se zato
zagrebakoj dvorani Istra. Bio je razvio u jednog od najboljih prvih
prvi predsjednik Udruenja m uzia trubaa, pa e za potrebe koncera
ra deza i zabavne muzike Srbije. ta, turneja i snim anja biti prisutan u
Umro je u Beogradu 1971. trubakim sekcijam a orkestra O live
ra Nelsona, Gila Evansa, Nelsona
Riddla, W ernera M ullera i Paula
Kuhna. Bio je i lan meunarodnog
EBU orkestra kojim je ravnao Jerry
Milorad Pavlovi van Rooyen. Godine 1968. nastupio
je kao solist uz Jazz-orkestar Radio-
-tele vizije Beograd na ljubljanskom
Sin je poznatog beogradskog jazz- jazz-festivalu. Uz spomenuti je or
-glazbenika M ilana Pavlovia, koji kestar est gost-solist u Beogradu
ga je nakon zavretka rata usm jerio na koncertim a i u televizijskim
u pravcu jazz-glazbe i trube. Po program im a, kao na prim je r na
tome, da je ve nakon pet mjeseci koncertu orkestra 1965, te u okviru
vjebanja javno nastupio kod Rae festivala Beogradsko prolee
na beogradskim Terazijam a, moe 1978. Nastupio je i u YU All Stars
mo prosuditi da je natprosjenu Big Bandu u Beogradu 1972.
nadarenost naslijedio od oca sa Trenutano je lan orkestra RIAS
mouka. Uzor mu je bio Flarry Berlin i s ve spomenutim orkestri
James, a u etiri godine autodidak- ma snim io je velik broj ploa.
tinog sviranja toliko je uznapredo Truba je iroka superiorna tona,
vao, da je ve 1950. postao lanom m ajstor za svira nje a la cantilena,
Zabavnog orkestra Radio-Beogra- m elodioznih skladbi baladnog zna
da. U tom ansamblu e s manjim aja, bez obzira na to svira li trubu
prekidim a ostati est godina, no ili krilni rog.
odluke da se sasvim posveti glazbi
jo nije bilo. Nije je bilo jo ni u Izbor diskografije:
vrijem e sluenja vojnog roka, no Milo Pavlovi Trumpet in Hi-Fi (CBS
susret s m uziarim a iz orkestra Columbia)
Dizzyja G illespieja, s kojim a je Trumpete Uber Den Volga (BASF)
zasvirao na jam -sessionu, bio je Medunarodni/lnternational Jazz
izgleda presudan. Festival Ljubljana 68
Kao i mnogi drugi nai jazz-m u- (Helidon)

241

Boko Petrovi, uporan, i u jazzu uvijek i svuda prisutan sinonim
zagrebakog jazza.
Boko Petrovi
Roen je u Bjelovaru 1935, a
kolovao se u kofjoj Loci i Ljubljani
gdje je i m aturirao. Kao djeak
svirao je deset godina violinu, a
kasnije i harm oniku. S jazzom se
upoznaje u koli preko Vinka Globo-
kara s kojim e fo rm ira ti i prvi
kolski mali sastav u kofjoj Loci. U
Zagreb dolazi 1954. i upisuje elek
trotehniki fakultet. Profesionalno je
poeo svirati jazz u kvartetu Raa
na Bosnera, gdje je svirao harm oni
ku i s kojim je ostvario i prve
snimke na Radio-Zagrebu. Nakon
toga surauje u raznim zagreba
kim malim sastavima, osniva afro-
-kubanski sekstet, a poinje svirati i
bubnjeve u grupi s Ladislavom
Fidrijem . U kvartetu Davora Lorko-
via ve svira i vibrafon, koji je
svladao kao potpun sam ouk na
posuenom instrum entu.
U jednoj e znaajnoj sm jeni
generacija zagrebakih dezista,
polovinom 1959, osnovati kvartet,
koji e n ajprije raditi pod njegovim
imenom, a zatim postati Zagrebaki
jazz-kvartet sastav koji e o d i
grati neobino znaajnu ulogu i to u
najteim i n ajkritinijem razdoblju
zagrebakog, i naeg jazza uope.
Prodoran i idejam a bogat, Petrovi
nee ni u jednom trenutku podlei
ko m e rcija liza ciji. Kvartet, koji je u
svoje program e uveo' i domai
repertoar lanova sastava, in sp iri
ran dom aim folklornim melosom i
ritmom , doivljavao je m anje perso
nalne prom jene, da bi se kasnije
ustalio u sastavu: Boko Petrovi
vibrafon, Davor Kajfe glasovir,
M iljenko Prohaska kontrabas i Si Iv i
je G lojnari bubnjevi. Radio je
osam godina tijekom kojih se razvio
u na, bez sumnje, najbolji mali
jazz-sastav. Dao je velik broj konce
rata u zem lji, suraivao s gudakim
kvartetom i gostovao u mnogim
evropskim dravam a (Italija, B e lg i
ja, ehoslovaka, Savezna R epubli
ka Njemaka, DDR, vicarska, Fran
cuska i SSSR). Snim io je i znaajne
album e za PGP-RTB, Philips i
Atlantic u vrije m e kada se tim e nije
mogao pohvaliti niti jedan od naih
jazz-sastava, a nastupio je na svih
sedam bledskih jazz-festivala. Tu je
242
uz vlastite nastupe pratio i niz
instrum entalnih i vokalnih solista
kao, na prim jer, Helen M errill,
Johna Lewisa, Gaby Novak, Big
Joea T urnera i Bucka Claytona.
Petrovi je na prvom bledskom
jazz-festivalu svirao jo i s triom .
Nakon raspada Zagrebakog jazz-
-kvarteta, koji e se za kratko
sastaviti jo samo dva puta, i to za
turneju po SSSR-u i ljubljanski jazz-
-festival 1973, i jednogodinjeg pre
kida, Petrovi osniva Zagrebaki
jazz-kvintet sa dva puhaa, Ozre-
nom Depolom i Ladislavom F idri
jem. I taj je sastav aktivan, nastupa
na m eunarodnim jazz-festivalim a
u Ljubljani i Montreuxu, koncertira u
naim centrim a i snim a za Radio-
-Zagreb. Jednu je sezonu (1968/69)
stalni suradnik kvinteta bio i truba
Art Farmer.
Petrovi je jedno vrije m e bio lan
Plesnog orkestra Radio-televizije
Zagreb, koji e kasnije napustiti.
Godine 1970. jo jedanput o rg a n izi
ra nov sastav, oslonivi se sada na
m lae zagrebake jazz-glazbenike.
Nastaje B. P. Convention, koncipi
ran tako da dozvoljava iroke mo
gunosti kom binacija muziara, pa
su i tu uestale prom jene u sastavu.
Uz Petrovia, koji poneki puta svira
i tarabuku, oslonac sastava je i
g ita rist Dam ir Dii, te stalni basist
M ario Mavrin. B. P. Convention je
nastupio na m eunarodnim jazz-
-festivalim a u Ljubljani, Moldeu,
Zurichu s dva narodna istarska
instrum entalista, u Nagykanizsi,
B. P. Convention Zeleno raspolo
enje (Jugoton): Petrovi je s n i
m io velik b ro j ploa od dom a
ih ova je bila zapaena.
M ariboru i drugdje. Gostovao je u
A ustriji, M adarskoj, Ita liji, vicar
skoj, Saveznoj Republici Njemakoj,
vedskoj i Indiji, a posluio je i kao
osnova m eunarodnom ansamblu
Nonconvertible All Stars, sastavlje
nom od istonoevropskih solista,
koji je tflkoer nastupao u zem lji i
inozemstvu.
Tijekom svoje bogate djelatnosti
Petrovi je kao so list bio lan YU Ali
Stars Big Banda na festivalu New
port u Beogradu, nastupio je na
jazz-festivalu u M ontereyu, zatim u
Budim peti, vedskoj i drugdje, a
bio je i lanom velikih m eunarod
nih jazz-orkestara, kojim a su ravna
li O liver Nelson, G erry M ulligan,
Clark Terry i M iljenko Prohaska.
Povremeno je zauzim ao znaajna
m jesta na ljestvicam a jazz-revija
Down Beat i Jazz Forum, a surai
vao je s nizom poznatih imena
svjetskog jazza: Budom Shankom,
Johnom Lewisom, Stanom Getzom,
Dukom Gojkoviem, Albertom
Mangelsdorffom , Borom Rokovi-
em, Eje Thelinom , Janom Wro-
blewskim , Erniejem Wilkinsom,
Zbigniewom Seifertom , Clarkom
Terryjem , Slideom Hamptonom, Si-
meonom terevom, Attilom Zolle-
rom, Aladarom Pegeom i drugim a.
Povremeno fo rm ira i ve liki jazz-
-orkestar pod vlastitim im enom s
kojim nastupa i snim a ploe. S
grupom B. P. Convention stalno radi
u zagrebakom klubu Lapidarij u
kojemu gostuju brojni strani jazz-
-solisti.
Petrovi je jedan od naih najzna
ajn ijih dezista privren stilu sw in
ga i be-bopa i uspjean organizator
s najveim brojem snim ljenih albu
ma u nas.
Izbor diskografije:
Zagrebaki jazz kvartet (PGP-RTB)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Animal Dance (Atlantic)
Zagrebaki jazz kvartet (2 ploe)
(Jugoton)
I Sastanak u studiju (PGP-RTB)
With Pain I Was Born (Fontana)
Studijski jazz orkestar Silvija
Glojnaria (Jugoton)
Feel So Fine (Fontana/Black Lyon)
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Bled '60, 61, 62, 63
(Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana 68, 69, '70, '71
(Helidon/Suzy)
Jazz Jamboree 72 (Muza)
From Europe With Jazz VOL. 1
(MPS)
Swinging East (MPS/PGP-RTB)
Swiss Suite (Flying
Dutchm an/Philips)
The Best of Zagreb Jazz Quartet
(Alta)
Misterij Bluesa (Jugoton)
Zeleno raspoloenje (Jugoton)
The Last Session (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
With Pain I Was Born (Jugoton)
4 Lica jazza (Jugoton)
Green Lobster Dream (Jugoton)
Joe Privek
Pijanist, skladatelj, d irigent i aran
er Joe Privek roen je u Lju-
Joe Privek, disciplina i rad. Di
rigent, skladatelj i araner, dugo
godinja dua i tijelo Plesnog or
kestra RTV Ljubljana.
bljani 1937. Kad su mu bile tri
godine, poeo je uiti harmoniku,
sa est glasovir a zatim jo kla
rinet, orgulje i vibrafon; no za
n im ljivo je da je u dvanaestoj go
dini iako je elio postati muziarem
potpuno napustio glazbu. U esnae
stoj je, meutim, ponovno otkriva
i to prvenstveno jazz, i tada zapo
inje njegov brz uspon. Srednju
glazbenu kolu zavrio je u
Ljubljani, a kom poziciju je studirao
privatno kod prof. kerjanca. Ve
je u ranoj dobi kao m uziar jazza i
zabavne glazbe iskoio u sam vrh
slovenskih zbivanja na tom polju.
Vodio je vlastiti sastav, nazvan
Seven dixie a sa sedamnaest
godina ve je pijanist u Plesnom
orkestru Radio-Ljubljane. Kao vi-
brafonist svira u malim grupama, a
ubrzo zatim osniva i vlastiti kvartet
s kojim je snim io album sistemom
playback 1961. i nastupio na
prvom jazz-festivalu na Bledu. Po
etkom ezdesetih godina sve se
vie posveuje radu u velikom orke
stru, pa e biti najprije tri godine
kodirigent s Bojanom Adamiem, a
onda nakon kraeg prekida postat
e i stalnim dirigentom Plesnog
orkestra Radio-televizije Ljubljana.
U toj ga ulozi nalazimo jo i danas.
Sa spom enutim orkestrom prvi
puta se pojavio na bledskom jazz-
-festivalu 1961, a zatim ga susree
mo na svim daljnjim festivalima,
na kojim je Plesni orkestar Radio-
-televizije Ljubljane nastupio. Kao
instrum entalist posljednji je puta
svirao elektrini glasovir u grupi
Pop-jazz Ljubljana, 1974, na pet
naestom jubilarnom jazz-festivalu
u Ljubljani. U meuvremenu je u
rekordnom roku zavrio i studij na
koli za jazz-glazbu Berklee u
Bostonu, za koji je prim io stipendi
ju. U Bostonu je poput mnogih
drugih svirao u orkestru Herba
Pomerova, Od njega je. kae,
jedino neto nauio, a sve je ostalo
svladao posve sam.
Privekov je rad vezan najvie za
Plesni orkestar Radio-televizije
Ljubljana barem to se tie jazza.
S njim je ostvario velik broj sni
m anja i nastupa u zem lji i raznim
evropskim dravama, prim jerice
SR Njemakoj i Austriji; trideseto
godinjicu postojanja orkestra pro
slavio je koncertom 1975. u
ljubljanskoj dvorani Union. Uz orke
star pod ravnanjem Priveka
Jazz-kvartet Joe Privek (PGP-
-RTB): Sinhronizacija glasovira i
vibrafona. Instrum entalni poeci
jedne plodne karijere.

nastupio je i znatan broj domaih
i stranih solista, meu njim a
Rick Kiefer, Leo W right, Jiggs
Whigham, Duko Gojkovi, T erry
Quaye i Johnny G riffin. Za veliki
dio jazz-repertoara orkestra p o b ri
nuo se Privek samo nizom o rig i
nalnih skladbi i aranm ana, izvede
nih na bledskim i ljubljanskim jazz-
-festivalim a.
Radei niz godina s velikim
plesnim i jazz-orkestrom stekao
je reputaciju sposobnog i e n ergi
nog dirigenta. Pod im enom Jeff
Conway snim io je s orkestrom u
inozemstvu nekoliko album a popu
larnije instrum entalne glazbe, a
pod pseudonim om Simon Gale
krije se kao autor sasvim kom erci
ja ln ih skladbi i aranm ana, koji
sve vie preteu u njegovom da
nanjem radu.
Izbor diskografije:
Jazz kvartet Joe Privek
(PGP-RTB)
Jazz In The Classroom VOL. VIII
(Berklee)
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Bled 63 (Jugoton)
Ljubljana 68, '69, '70, 71, 74
(H elidon/S uzy/Jugoton)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
V soju arometov (Helidon)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
M iljenko Prohaska, najira gla
zbena svestranost s ja kim nagla
skom na jazzu i Plesnom orke
stru RTV Zagreb.
Miljenko Prohaska
Jedna od najsvestranijih i najzna
a jn ijih linosti poslijeratnog jazza
u Zagrebu, svakako je M iljenko
Prohaska. Dirigent, skladatelj, aran
er i kontrabasist, roen u Zagrebu
1925. U njegovoj m nogostrukoj g la
zbenoj aktivnosti ipak nee biti
teko izdvojiti suvrem enu jazz-gla-
zbu, izraenu prvenstveno velikim
jazz-orkestrom , za koji je oduvijek
bio vezan.
Sa devet godina ui violinu, ali e
1939. de b itira ti kao usni harm onika
u kvintetu usnih harm onika Branka
Kralja. Od tada potjeu i njegovi
kontakti s jazzom . Poetkom etrde
setih godina poinje uiti kontrabas,
pa e s tim instrum entom suraivati
u orkestrim a Zlatka Cernjula, Bran
ka M ilina, Veljka ukanca i Moe
M arjanovia. Nakon zavretka rata
upisuje kontrabas na Srednjoj mu
zikoj koli Vatroslav Lisinski u
Zagrebu, i tada e zapoeti njegovo
plodno djelovanje s ve likim plesnim
i jazz-orkestrim a. Bio je to n ajprije
Plesni orkestar XXXII d ivizije, zatim
orkestar F. D. Slobode, a 1947.
postaje basist u Plesnom orkestru
Radio-Zagreba, u kojem ostaje dvije
godine. Osniva, zatim, i etiri godi
ne vodi Plesni orkestar SKUD Go-
ran Kovai, te nastavlja studij na
konzervatoriju. Godine 1954. preuzi
ma prvi puta ravnanje Plesnim
orkestrom Radio-Zagreba zajedno s
M ilivojem Kerblerom , a nakon to je
dip lo m ira o na pedagokom odjelu
teoretsko-nastavnog sm jera M uzi
ke akadem ije u Zagrebu, polazi na
dosluenje vojnog roka u Sarajevo
gdje je fo rm ira o i vodio vojni
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1 orkestar JNA. Od 1957. stalni je
(Jugoton) dirig en t Plesnog orkestra Radio-
Krianke (Produkcija kaset in -tele vizije Z agreb u kojem radi i
plo RTV Ljubljana) danas i s kojim e njegovo ime i rad toarim a USA Orchestra i Modern
Jeff Conway And His Ballroom Big dugi niz godina biti najue
Band povezani.
(Flansa) Kao basist u m anjim sastavima,
Samo muzika (Produkcija kaset in svirao je u kvartetu Borisa Frani-
plo RTV Ljubljana) kovia i tentetu K reim ira Oblaka. O rkestar je uz to bio na turnejam a u
Napose e se istai kao dugogodi
nji basist u Zagrebakom jazz-
-kvartetu. U tom ie sastavu dosegao
visok stupanj m uziciranja u ritam-
-sekciji sa Silvijem G lojnariem i
meunarodnu reputaciju nastupivi
na brojnim m eunarodnim jazz-
-festivalim a i turnejam a (Bologna,
Com blain La-Tour, Frankfurt, Nurn-
berg itd.) te nizom nastupa u
mnogim gradovim a u zem lji. Tu
valja spomenuti i nekoliko znaaj
nih album a realiziranih u tom raz
doblju za Philips, Atlantic i Fontanu,
te razum ljivo i niz nastupa na
bledskim jazz-festivalim a.
Nakon raspada Zagrebakog jazz-
-kvarteta bio je i lanom Zagreba
kog jazz-kvinteta s kojim nastupa na
ljubljanskim jazz-festivalim a i drug
dje. I tu e ostati do kraja postojanja
grupe, ali e suradnju s Petroviem
nastaviti u njegovim slijedeim sa
stavim a (Boko Petrovi kvartet, B.
P. Convention). Okuao se nakon
toga u jednom trenutku i u takozva
nim jazz-rock sastavima Popa
Asanovia, a tada se vraa potpuno
radu u Plesnom orkestru Radio-
-tele vizije Zagreb, kojeg ni u je d
nom trenutku nije napustio. S tim je
orkestrom jo na prvom nastupu na
Bledu 1962. uveo novu repertoarnu
politiku oshovanu na domaem
stvaralatvu, nerijetko pod utjeca
jem naeg folklornog melosa i
ritm a, koja e se kasnije pokazati i
te kako dalekovidnom . Takvom se
praksom , koju su usvojili i drugi
nai dezisti, slui i danas, pa
odatle, i to lik broj originalnih skladbi
i aranm ana predvoenih meuna
rodno priznatom baladom Intima.
S Plesnim orkestrom Radio-televi
zije Zagreb ravnao je na svim jazz-
-festivalim a na Bledu od 1962, te
kasnije na svim ljubljanskim jazz-
-festivalim a osim 1968, 1973, 1975 o
1979. Brojne su skladbe izvedene u
tom razdoblju nale mjesto u reper
Jazz Quarteta. Poznati je jazz-
-kom entator W illis Conover posvetio
Prohaski i orkestru dvije jednosatne
e m isije program a Music USA.
 Bugarskoj, Poljskoj, SR Njem akoj i
SSSR-u, nastupio je na m eunarod
nim jazz-testivalim a u Frankfurtu i
Nagykanizsi, zatim u Grazu te u
okviru O lim pijskih igara u M unche
nu. Spomenuti valja i nekoliko
nastupa na m eunarodnim javnim
snim anjim a pod naslovom Jazz na
Elizejskim poljim a te niz stranih
vokalnih i instrum entalnih solista
koji su nastupili uz orkestar: Svend
Asmussen, Donna Hightower, M ar
tial Solal, Ted Curson, Rupert Cle-
mandore, Deseo Czaba, A rt Farmer,
Johnny Griffin, Slide Hampton, Ro
land Kovac, John Lewis, Lucky
Thompson, Dan M indrila, Leo
Wright i A rt Taylor. Prohaska s
orkestrom redovito nastupa na jazz-
-koncertim a u okviru Dana hrvatske
glazbe u Zagrebu. Kao dirigent,
skladatelj i araner nastupio je na
m eunarodnom jazz-festivalu u jazz-festivalu na Bledu nastupio je
Montereyu u Sjedinjenim Drava
ma, gdje je ravnao All Stars Ban
dom Dona Ellisa. S Ozrenom Depo-
lom u istoj je ulozi gostovao u
Beogradu uz Jazz-orkestar RTB.
Ostvario je i nekoliko inozem nih
produkcija (Ostende, Niirnberg,
Hamburg i Stockholm). U Sarajevu
je 1975. ravnao s m eunarodnim
velikim jazz-orkestrom EBU, koji je
svirao njegove skladbe.
Pod dugogodinjim ravnanjem Mi-
Ijenka Prohaske Plesni orkestar
R adio-televizije Zagreb stekao je
odreenu fizionom iju i specifian
zvuk zahvaljujui prvenstveno o rig i
nalnim aranm anim a lidera. U Pro-
haskinoj glazbenoj svestranosti, ko
ja uz jazz ukljuuje pisanje film ske i
scenske glazbe, m usicala, rad u
sim fonijskom orkestru te pedagoki
rad, treba spomenuti i aktivnost u
strunim m uzikim organizacijam a
gdje je bio predsjednikom Udrue
nja kom pozitora Hrvatske, a sada je
i predsjednik Saveza m uzikih
Udruenja Jugoslavije.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
62, '63 (PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana '68, '69, '70, '71, 74
(Helidon/Suzy/Jugoton)
Jazz Greetings From The East
(Fontana)
Flip Top (Arista)
Zagrebaki jazz kvartet 2 ploe
(Jugoton)
With Pain I Was Born (Fontana)
USA Orchestra Sonorities
(Columbia)
Orchestra USA Jazz Journey
(Columbia)
Jazz Dialogue MJQ + All Stars
Band (Atlantic)
MJQ Live At The Lighthouse
(Atlantic)
Modern Jazz Quartet (Apple)
Intima (Jugoton)
Jazz Jambore '72 (Muza)
The Best Of Zagreb Jazz Quartet
(Alta)
Misterij Bluesa (Jugoton)
Blue Sunset (Jugoton)
The Last Session (Jugoton)
Plesni orkestar Radio-televizije
Zagreb (Jugoton)
Saa Radoji je nakon toga s Radanom Bosnerom
G lasovir je poeo uiti sa sedam
godina. Gim naziju i Muziku kolu
244
Stevan Mokranjac zavrio je u lanom tog poznatog sastava bit e 60, '62, '63 (Jugoton/PGP-RTB)
Beogradu, gdje je i roen 1940. kasnije jo jednom i to sredinom Ljubljana '68, '69, '70, '71, '74
Poetkom ezdesetih godina d ip lo ezdesetih godina kada je s kvarte (H elidon/S uzy/Jugoton)
m irao je na M uzikoj akadem iji u tom nastupio na estom i sedmom Flip Top (Arista)
Beogradu. S jazz-glazbom susreo bledskom jazz-festivalu. Pratio je Feel So Fine (Fontana/Black Lyon)
se kao petnaestogodinjak slua tada Big Joe T urnera i Bucka Studijski orkestar Silvija Glojnaria
jui gram ofonske ploe i jazz-em i- Claytona a zatim je poao i na (Jugoton)
sije program a Music USA. Svirati turneju u SR Njemaku. Inae Intima (Jugoton)
javno poeo je n ajprije na kolskim gotovo da i nije bilo jazz-festivala Zeleno raspoloenje (Jugoton)
plesovim a, gdje se tada izvodio na Bledu ili Ljubljani na kojem nije The Best Of Zagreb Jazz Quartet
i jazz. Godine 1958. osnovao je svoj svirao. Na prvom bilo je to u (Alta)
prvi klavirski trio s basistom Ra- fo rm a ciji dua s pijanistom Davorom Plesni orkestar Radio-televizije
detom S m iljaniem i bubnjarom Kajfeom, na drugom u septetu Zagreb (Jugoton)
V itom irom Lukiem, s kojim je Drage Diklia, tada je takoer sa Trumpets & Rhythm Unit (PGP-RTB)
nastupao i rea lizira o prve snim ke Silvijem G lojnariem pratio prvog
za Radio i te leviziju Beo stranog solista na Bledu, Ruuda
grad. S tim je triom svirao na Kuypera, zatim na etvrtom je lan
Majskom jazz-festivalu studenata septeta Udruenja m uziara zabav
u zagrebakom Studentskom cen ne i jazz-m uzike Hrvatske, a na Mario Rijavec
tru, na m eunarodnom festivalu sedmom afro-kubanskog sastava
IFSK i na drugom bledskom jazz- Borisa Beninija. Na trinaestom svira
-festivalu. Na treem i etvrtom s Bokom Petroviem i J. R.
Monteroseom , a na etrnaestom i Sin je poznatog opernog pjevaa
takoer s triom ali u neto p ro m i petnaestom je lan sastava B. P. Josipa Rijavca. Roen je 1921. u
jenjenom sastavu i postigao zapa Convention, s kojim je nastupio i na Zagrebu, gdje je zavrio gim naziju.
en uspjeh. Krajem 1963. odlazi u m eunarodnom jazz-festivalu u Diplom irao je glasovir na ljubljan
SR Njemaku, ostaje pet godina i M oldeu u Norvekoj. skoj Akadem iji za glazbu.
nastupa u tam onjim jazz-klubovi- S drugim je m alim sastavim a S jazzom se susree i poinje
ma. U tom je razdoblju svirao s sudjelovao na brojnim jazz-koncer- baviti pred rat i to u zagrebakom
M ilanom Luliem , Albertom Man- tim a u Zagrebu i izvan njega, a Devils klubu. Tu je postao lanom
gelsdorffom . Kurtom Bongom i sredinom ezdesetih nastupao je i u jazz-orkestra Novi Devilsi u kojem
Nadom Kneevi. Po povratku osni se riji Jazz Scena zagrebakog je svirao alt-saksofon sve do 1941.
va u beogradskom Domu om la TV-studija. Taj je instrum ent uio najprije
dine jazz-klub Euridika gdje se Dugogodinji je lan Plesnog orke privatno kod prof. J. Pomykala a
odravaju redovite jazz-sjedeljke stra Radio-televizije Zagreb, s kojim zatim i kod prof. Fiera na Srednjoj
ponedjeljkom . Tu je, meu osta je od 1962. nastupao na svim naim muzikoj koli Hrvatskog glazbenog
ja zz-festivalim a na kojim a je orke zavoda. Rat e provesti u Beogradu,
lim a, nastupio i A lb e rt M angels-
dorff. Na koncertim a u Beogra star svirao. Bio je nerijetko i solist a 1945. dovodi ga u Ljubljanu
du Radoji je pratio i Azru na kontrabasu, a to je za nim ljivo kla rin etist i saksofonist Duan Ve-
H alilovi i Leeja Konitza. Due je jedanput i na violonelu. S orke ble. Tu postaje pijanist u novoform i
vrije m e proveo kao pijanist u strom je gostovao u SR Njemakoj, ranom Plesnom orkestru Radio-
Poljskoj, M adarskoj i SSSR-u, sn i -Ljubljane pod vodstvom Bojana
orkestru C ollegium Singidunum , s
kojim je ostvario niz em isija u TV- mio je dva album a i pratio niz Adam ia, u kojem ostaje osamnaest
-se riji beogradskog drugog progra domaih i stranih solista (Duko godina. Tim je orkestrom i ravnao
ma pod naslovom U gostim a kod Gojkovi, Art Farmer, Svend od 1952-1954. Bio je stalni lan-pi-
orkestra. Asm ussen, Ted Curson, John Lewis, ja n ist Ljubljanskog jazz-ansam bla
S triom , s kojim neprekidno radi M artial Solal, Lucky Thompson, za cije lo vrijem e njegova postoja
ve niz godina, nastupio je i na Johnny Griffin, Roland Kovac itd.). nja, vjerojatno zato je r je jako volio
Sudionik je i jazz-koncerata odra dixieland jazz. S tim je ansamblom
jazz-koncertu odranom u okviru
festivala Beogradsko prolee nih u okviru festivala Dani hrvatske nastupio na gotovo svim bledskim
jazz-festivalim a posljednji puta
1978. Poznat je i kao stalni p ra ti glazbe u Zagrebu. Jedan je od
lac Nade Kneevi. Profesionalni rijetkih izrazitih jazz-basista u nas. na ljubljanskom 1968. te na meu
je jazz-organizator Doma om ladine Basist je snana trzaja i swinga, a narodnom jazz-festivalu u Juan-
u Beogradu, gdje je odgovoran i svira i bas gitaru. Predstavljen je na -Les-Pinsu. Pjevao je i u vokalnoj
za program beogradskih jazz- nekoliko gram ofonskih ploa re a li grupi O ptim isti, sastavljenoj od la
-festivala. ziranih u inozemstvu i u nas. nova Ljubljanskog jazz-ansam bla, a
Godine 1979. uvrten je u sastav nakon raspada tog sastava predaje
Izbor diskografije: Trum pets & Rhythm Unit Duka se potpuno zabavnoj glazbi kao
IV Jugoslavenski jazz festival Bled Gojkovia i Lale Kovaeva s kojim skladatelj, araner i dirigent te
1963 (Jugoton) je uspjeno nastupio na m euna poslu u glazbenoj produkciji RTV
rodnim jazz-festivalim a Ljubljana Ljubljana.
79, Poriju u Finskoj, te u Den
Haagu. Izbor diskografije:
Ljubljanski jazz ansambel svira
Dixieland (Jugoton)
Kreimir Remeta Izbor diskografije:
Ljubljanski jazz ansambel (Jugoton)
Zagrebaki jazz kvartet (Jugoton)
Jazz Greetings From The East Jazz festivali: Bled '60, '63 (Jugoton)
(Fontana) Ljubljanski jazz ansambel 1964
Roen je 1932. kraj Delnica, a Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled (Jugoton)
odrastao je u Zagrebu. Srednju Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
muziku kolu polazio je u Zagrebu. Ultra Native (MPS-BASF): Bora
Najprije je svirao gitaru u m anjim Rokovi skla d a telj i im p ro viza to r
grupam a na plesnim veerim a u u stran o j p ro izvo d n ji s m euna
gim nazijam a, a zatim je preao na rodnom ritam -sekcijom .
kontrabas. Taj instrum ent je uio na
Bora Rokovi
zagrebakom konzervatoriju. Kao
basist poeo je svirati u velikim
plesnim i jazz-orkestrim a M ilivoja G lasovir svira od svoje jedanaeste
Kerblera i Nikice Korbara. Zatim je godine (roen u Velikom Bekereku
nastavio u tentetu Z von im ira Skerla 1925). Uzori su mu bili Duke Elling
te jo i u m anjim sastavim a, ton, Count Basie te ponajvie Art
p rim je rice 1956. kada je pratio Tatum. Veoma nadaren, uz glasovir
M ihajla Schwarza i Z vonim ira Sker svira i harm oniku, zatim trubu i
la u program u koncerta 5 zagre bubnjeve, a to e mu iroko pozna
bakih pijanista jazza. Suraivao vanje instrum enata uvelike pomoi
u kasnijem aranerskom radu. Kari
i Dam irom Diiem. jeru jazz-m uziara zapoeo je u
Krajem 1959. zam ijenio je Zdravka Novom Sadu, gdje je radio s manjim
Satraka u Zagrebakom jazz-kvarte- grupam a i u velikoj m jeri utjecao na
tu s kojim e snim iti i prvu LP plou. mlade novosadske glazbenike.
 nist izvanserijske tehnike i invenci
je. Svestran je i plodan autor i
araner velikog broja kom pozicija
rea lizira n ih u inozemstvu i u zem lji.
U tom se opusu istie jazz-suita
The Human Piano rea lizira n a 1968
s Jazz-orkestrom Radio-televizije
Beograd. Snim io je u inozemstvu
velik broj ploa i s raznim sastavi
ma i pod svojim im enom , meu
kojim a je vei dio u o kvirim a jazz-
-glazbe.
Izbor diskografije:
II Jugoslovenski festival deza
Bled 1961 (PGP-RTB)
III Sastanak u studiju (PGP-RTB)
Ultra Native (MPS/BASF)
15. Internacionalni/Mednarodni jazz
festival Ljubljana 74 (Jugoton)
4 Lica jazza (Jugoton)
Trumpets & Rhythm Unit
(PGP-RTB)
Eduard Sail
desetih godina na alt-saksofon. Sak-
sofonist je meka tona, a kao solist
tei izvedbam a skladbi lakeg tem
pa i baladnog karaktera. Predsta
vljen je na brojnim ploama, a
danas uz svoj stalni rad u Jazz-
-orkestru R adio-televizije Beograd
vodi u slobodno vrijem e i veliki
am aterski plesni i jazz-orkestar u
Zemunu.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'62, 63 (PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana '68, '69, 74
(Flelidon/Jugoton)
II Sastanak u studiju (PGP-RTB)
Eduard Sail sa ansamblom Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Senka Veletanli-Petrovi
(PGP-RTB)
Eduard Sail i Plavi ansambl
(PGP-RTB)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (PGP-RTB)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)

Predstavnik je generacije po slije rat

nih beogradskih dezista-entuzija- Mihajlo Schwarz
sta. Jazz je zapazio n a jp rije u
film ovim a kao to su bili Serenada
u dolini sunca i Revija na vodi, a Do 1945. je ivio u Beogradu, a
zatim i u radio-em isijam a. Roen je onda dolazi u Zagreb, gdje je i
u Beogradu 1928. gdje je uio roen 1930. Sa est godina je poeo
muziku ali nije zavrio kole, to ga privatno uiti glasovir i kompoziciju,
nije s p rije ilo da postane jedan od to e s prekidim a nastaviti i u
Bora Rokovi, spiritus m ovens p o slije ratn o g beogradskog jazza. M e vodeih beogradskih jazz-saksofo- vrijem e rata. lako je bio bez sumnje
unarodno p rizn a t i rado vien gost u zem lji. nista. Klarinet je uio kod prof. jedan od naih najtalentiranijih i
Pavlia. Godine 1948. bio je lan n ajboljih jazz-pijanista, nikada nije
saksofonske sekcije velikog ple pohaao muzike kole. Cjelokupnu
Prvi profesionalni angaman imao 1969. je nastupio kao lan grupe snog i jazz-orkestra Polet kojim je je muziku naobrazbu stekao privat
je u ansamblu klarinetista i bariton- Edelhagen All Star. Na petnaestom ravnao Duan Vidak. Dvije godine nom podukom.
-saksofonista M ihajla ivanovia je ljubljanskom jazz-festivalu bio kasnije prelazi u Zabavni orkestar Prve je doticaje s jazz-glazbom
za koji je ve tada pisao vlastite lan sastava YU Export Jazz Stars, Radio-Beograda, odnosno dananji dobio sluajui em isije BBC-a pri
o riginalne aranm ane. Od 1949. a u Beogradu na jazz-festivalu Jazz-orkestar R adio-televizije Beo kraju rata, i to ploe velikih jazz-
vodi u Beogradu vlastiti mali sastav. Newport u Beogradu je p ija n ist i grad u kojem jo uvijek svira. S tim -orkestara Erskinea Flawkinsa, Tom-
Radio je istovrem eno i u grupam a ko lid e r YU All Stars Big Banda. U je orkestrom osvojio prvo m jesto u myja Dorseya i Bennyja Goodmana.
drugih beogradskih dezista, na Zagrebu gostuje uz B. P. Conven Juan-Les-Pinsu 1960, nastupio na Ve 1947. napravio je prve snimke
koje je u velikoj m jeri utjecao tion, prati pri tom i Nadu Kneevi i svim ja zz-festivalim a na Bledu, Lju jazza za Radio-Zagreb i to u
svojom muzikom svestranou i snim a dvostruki album 4 Lica jazza. bljani i Beogradu te sudjelovao na form aciji dua s basistom Bracom
sm islom za jazz-im provizaciju. Po U naoj je zem lji gostovao i kao velikom broju jazz-koncerata i sni Tem m erom . Iste godine vodi i
staje zatim lanom Zabavnog orke lan m oderne grupe Guntera Lenza manja. S orkestrom je bio na dixieland sekstet, ali samo za potre
stra Radio-Beograda, koji je osno Springtim e, a trenutano je lan i turnejam a u Italiji, SR Njemakoj, be plesnih veeri, a ve godinu
vao M laden Gutea, ali nastavlja jugoslavenske selekcije Trum pets & Zapadnom Berlinu, svim istono dana kasnije jo kao gim nazijalac
istodobno i radom s m alim sastavi Rhythm Unit koju vode Duko Goj evropskim zem ljam a i SSSR-u, a u fo rm ira klasini big band sa pet
ma koje je vodio pod svojim kovi i Lala Kovaev. S tom je zem lji i na nekadanjim susretim a saksofona, etiri trube, tri trom bona
im enom. grupom nastupio u Novom Sadu i na ve likih jazz i plesnih orkestara i sa etverolanom ritam -sekcijom.
Godine 1954. odlazi u Saveznu beogradskoj te le viziji, snim ivi pri naih centara. S tim orkestrom nastupa u tadanjoj
Republiku Njemaku, gdje svira tom i album za PGP-RTB, te na Privren je big bandu u emu su zagrebakoj Radnikoj komori, za
n ajprije u sastavu vio lin ista Helmu- ju b ila rno m dvadesetom jazz-festi moda neku ulogu o d igrali njegovi tim e ga, godinu dana kasnije,
ta W eglinskog, s kojim je proao valu u Ljubljani, m eunarodnom nekadanji susreti s orkestrim a malo p rom ijeniti i s njim e raditi do
gotovo cijelu Evropu. Zatim poinje jazz-festivalu u Poriju u Finskoj i Kurta Edelhagena i Dizzyja G ille- 1949. lako je s big bandom postigao
pisati aranm ane za orkestar Kurta den Flaagu. Dugogodinji je stalni spieja. Kao solist izvan Jazz-orke- znaajne uspjehe, odluuje se ipak
Edelhagena, a njegovim lanom studijski m uziar u Radio-Kolnu, stra R adio-televizije Beograd nastu za manje grupe i to pod utjecajem
postaje 1963. Radei niz godina u plodan skladatelj i araner te pija- pao je i snim io s beogradskim stila be-bop, pa iste godine osniva
tom ansamblu kao pija n ist i aran Plavim ansam blom i ansam blom mali bop sastav kvintet, odnosno,
er, obavio je velik broj koncerata i
I Jugoslavenski ja zz-te stiva l Bled Tom ice Sim ovia. Bio je zatim sekstet koji je svirao po uzoru na
snim anja u SR Njem akoj i izvan solist-predstavnik Jugoslavenske grupu C harlieja Venture. S tim je
1960 (Jugoton): koktel ugodnih
nje, pa je tako gostovao u L jubljani i rad io -te le vizije na koncertim a v e li sastavom nastupao i u dvorani
autentinih p o vijesnih dokumenata
na m eunarodnom jazz-festivalu u kih m eunarodnih orkestara EBU u Radnike komore, a na natjeaju za
ak petnaest naslova!
Pragu. Snim io je s Edelhagenom i Parizu, Bruxellesu i Beogradu 1970, najbolje male sastave osvojio je i
velik broj ploa. I opet, usporedno s a nastupio je takoer na North Sea prvo mjesto publike u zagrebakoj
radom u big bandu, svira i u m alim festivalu u Ostendeu. Nastupio je i s dvorani Istra. Kasnije, sastav sma
grupama, kao to je to na prim je r orkestrom Kurta Edelhagena u Mon njuje na trio koji je dugo radio i
bio trio sa zapadnonjem akom ri- te Carlu. Svirao je, takoer, s poz snim ao. U triju su se m ijenjali
tam -sekcijom , s kojim je nastupio natim im enim a jazza; M aynardom basisti Braco Temmer, Rajko Milo-
na drugom bledskom jazz-festivalu i Fergusonom, Jonom Hendricksom , savljevi, Zdravko Pulji i Kreim ir
zatim u Beogradu snim io i prvu LP Jacquesom Dievalom, Artom Taylo- Remeta te bubnjari eljko Posari i
plou u zem lji. Stalno ivi i radi u rom, Gerdom Dudekom, Alanom Petar Spasov. Trio je nastupio i na
SR Njemakoj, ali je est gost Jazz- Skidm orom te s dom aim instru poznatom koncertu 5 zagrebakih
-orkestra Radio-televizije Beograd m entalnim i vokalnim solistim a M i pijanista jazza u Hrvatskom gla
uz koji nastupa kao solist na lom Pavloviem , Borom Rokoviem, zbenom zavodu. Prilikom gostova
koncertim a, snim anjim a i jazz- Dukom Gojkoviem, M ilivojem nja orkestra Dizzyja G illespieja, i
-festivalim a. est je gost i naih M arkoviem , Senkom Veletanli i Raya M cKinleya te Tonyja Scotta,
jazz-festivala u Ljubljani, pa je tako Nadom Kneevi. Schwarz se pridruuje jam -sessio-
s Jazz-orkestrom RTV-Beograd Poznatiji u poetku kao tenor- nim a koji su organizirani tom
bio so list 1968, 1971, 1972 i 1974, a -saksofonist, prelazi sredinom ez prilikom .

245

M ihajlo Schwarz, jedan od n a jznaajnijih p o slije ra tn ih pijanista
m oderni combo sastav i p rv i be-bop u Zagrebu.
Nakon to je d iplom irao na Tehni
kom fakultetu u Zagrebu 1957,
uslijedio je kratki prekid muzikog
djelovanja a zatim i odlazak u SR
Njemaku gdje i danas ivi i radi. U
Kolnu se u prvo vrijem e nastavlja
njegova dezistika aktivnost i to
dva puta tjedno u jazz-klubovim a
gdje svira s trubaem Jim m yjem
Deucharom i kvartetom tenor-sak
sofonista Sam m yja W alkera. Redo
vit je gost i na jam -sessionim a u
jazz-klubu Tabu, gdje je nastupao s
alt-saksofonistom Franzom von
Klenkom, Derekom Humbleom,
Stuffom Combeom, basistom Johny-
jem Fischerom te sa Zootom Sim-
som i Dukom Gojkoviem. Njegovi
posljednji nastupi potjeu iz sezone
1961/62.
Schwarz je bio glazbenik izvrsne
tehnike i elem entarnog osjeaja za
swing. Entuzijazm om i kvalitetom
utjecao je na mlae zagrebake
deziste. Stilski mu je uzor bio Bud
Powell, pa ga moemo sm atrati
prvim be-bop pijanistom u nas, a
kao i nstru mental isti-im provizatori
zanim ali su ga E rroll G arner i Oscar
Peterson. Autor je i nekoliko jazz-
-tema.
lako nije predstavljen ni na jednoj
ploi, kvaliteta snim aka njegovog
trija u arhivi Radio-Zagreba je takva
da ih se i danas bez problem a moe
uvrtavati u redovite jazz-pro-
-grame.
Miroslav Sedak-
-Beni
K larinet je n ajprije zavrio na
Srednjoj m uzikoj koli, a zatim i
d iplom irao na M uzikoj akadem iji u
Zagrebu. Roen je 1940. u Zagrebu.
K arijeru jazz-m uziara zapoeo je
kao klarinetist u Zagrebakom d i
xieland ansamblu. Prve znaajnije
nastupe imao je s tim sastavom na
M ajskom jazz-festivalu studenata u
zagrebakom Studentskom centru,
kada je svirao i u m odernijem jazz-
-kvintetu s Brankom erneom , Va-
njom Lisakom, M irkom uejem i
Ninom Dm itroviem . Zatim povre
meno surauje u septetu M arijana
Domia, a redovito se p o ja vlju je na
raznim zagrebakim jam -session
priredbam a, o rganiziranim u om la
dinskim klubovim a u G undulievoj
246
ulici, zatim u KUD-u Goran Kova-
i. U klubu Kului nastupa i s
Bokom Petroviem, a svirao je i u
Jabuci.
Nastupao je i snim ao s Leom
W rightom, Johnyjem G riffinom i
d rugim a u zagrebakoj dvorani
Istra, a kao so list je svirao 1977. na
ljubljanskom jazz-festivalu s Ple
snim orkestrom R adio-televizije Za
greb. Na tom je festivalu bio
prisutan i u sastavim a Boka Petro-
via, a s grupom B. P. Convention
nastupio je kao solist na prvom
jazz-festivalu u M ariboru 1979. Iste
godine postaje lanom Plesnog
orkestra R adio-televizije Zagreb, s
kojim je ve i ranije nastupao na
koncertim a u Zagrebu, snim ao, i bio
solist na Danima hrvatske glazbe.
lan je i orkestra Stanka Selaka i
sastava Lap jazz-band, s kojim je
redovito nastupao u Lapidariju.
Godine 1978. bio je u grupi naih
glazbenika koja je nastupila na
svjetskom om ladinskom festivalu na
Kubi.
Mnogo je vrem ena proveo sa
zabavnim ansam blim a i pjevaim a
na dugim turnejam a u SSSR-u,
A frici i Grkoj. Rasni je jazz-
-kla rin e tist i tenor-saksofonist m ain
stream jazza i swinga, a sve se vie
pretvara i u m ultiinstrum entalista,
budui da uz spomenute instrum en
te svira danas jo sopran, alt i
bariton-saksofon i flaute.
Izbor diskografije:
Intima (Jugoton)
Mojmir Sepe
Slovenski pijanist, truba i araner,
roen je u Crni pri Ravnah 1930.
G lasovir je poeo uiti s osam koji je svirao na plesovim a i
godina a trubu sa esnaest. Srednju
glazbenu kolu pohaao je u Celju a
zavrio u Ljubljani, gdje je i studi
rao na ljubljanskoj Akadem iji za
glazbu. Odmah nakon zavrene
mature pristupa Plesnom orkestru
R adio-Ljubljana, u kojem je godina
ma bio okosnica trubake sekcije i
vrstan so list-stilist. S Plesnim orke
strom R adio-televizije Ljubljana na
stupio je na svim bledskim jazz-
-festivalim a, a kasnije na lju b lja n
skim, sve do godine 1970. kada se
zbog nezgode sa zubim a prestaje
baviti sviranjem trube. Istovrem eno
s radom u big bandu vodio je i
m anje jazz-sastave, meu kojim a i
jazz-septet s kojim je nastupio na
prvom jazz-festivalu na Bledu. S
ansam blom e se pod vlastitim
im enom i sa solistom Atijem Sos-
som pojaviti i na treem bledskom
festivalu, te meu prvim a u nas ve
tada snim iti i vlastiti album za PGP-
-RTB. Nakon to je godinam a nastu
pao s Plesnim orkestrom Radio-
-tele vizije Ljubljana, s kojim je dao
velik broj koncerata i zapaenih
solistikih dionica te obavio velik
broj domaih i inozem nih turneja,
posveuje se potpuno zabavnoj
glazbi kao skladatelj, araner i
d irigent. Radi kao muziki urednik
na R adio-televiziji Ljubljana, a na
kon prestanka rada s ljubljanskim
big bandom njegova je veza s jazz-
-glazbom sasvim prestala.
A nsam bl Sepe Jazz (PGP-RTB):
slovenski swing s poetka ezde
setih godina sekstet trubaa i
p ija n ista M ojm ira Sepea.
Izbor diskografije:
I Jugoslavenski jazz festival Bled
1960 (Jugoton)
Jazz Ansambel Sepe (PGP-RTB)
Jazz festivali Bled & Ljubljana s
PORL-om: Bled '63 (Jugoton)
Ljubljana '68, '69, '70 (Helidon)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
Vojislav Simi
S jazz-glazbom poeo se zanim ati
jo kao gim nazijalac u Beogradu,
gdje je i roen 1924. Sluao je i
poznavao prije ra tn e beogradske
jazz-sastave Jolly Boys, orkestar
tuleta Jovanovia, M elody Boys,
pa i orkestar Fridricha M ayera koji
je u vrijem e rata radio na beograd
skom radiju. Svirao je glasovir, i
kao am ater osnovao je u Beogradu
odmah nakon rata veliki plesni i
jazz-orkestar Dinamo. Bio je to
orkestar s pisanim aranm anim a,
ajankam a prva poslijeratna
kola, u kojoj su se ka lili m ladi
beogradski dezisti-entuzijasti.
Svirao je zatim g lasovir u manjim
sastavim a, a zatim i u prvom
beogradskom profesionalnom ve li
kom orkestru Zabavnom orkestru
Radio-Beograda, koji je tada vodio
M laden Gutea. Godine 1950. napu
stit e na tri godine taj orkestar i
jazz-glazbu i posvetiti se ozbiljnoj
muzici u OKUD Branko Krsm ano
vi. U tom je razdoblju svirao samo
takozvani sim fonijski jazz s orke-
Vojislav Simi, niz godina na e
lu naeg jedinog big banda koji i
slubeno u nazivu nosi rije
jazz.
strom beogradske filharm onije. Go
dine 1953. postaje nakon Ilije Geni-
a dirigentom Zabavnog orkestra
Radio-Beograda odnosno
neto kasnije i Jazz-orkestra Radio-
-televizije Beograd, na ijem e
korm ilu ostati sve do danas. U
m euvremenu je diplom irao na
odsjeku za kom poziciju Muzike
akadem ije u Beogradu.
U nizu godina provedenih u Jazz-
-orkestru R adio-televizije Beograd
proao je cijelu zemlju, nastupao na
velikom broju jazz-koncerata i sni
manja, a gostovao je i u Italiji,
Saveznoj Republici Njemakoj,
Francuskoj i gotovo svim istonoe
vropskim zem ljam a. Iz tog se razdo
b lja kao najvei uspjesi orkestra
spom inju osvajanje prvog mjesta u
kategoriji velikih jazz-orkestara na
prvom evropskom jazz-festivalu u
Juan-Les-Pinsu 1960, nastup s May-
nardom Fergusonom u Zapadnom
Berlinu te odline kritike koje je
orkestar dobio u Moskvi, Baden-Ba-
denu, Pragu i Beu. Poznati jazz-
-kom entator W illis Conover uvrstio
je snim ke orkestra u nekoliko svojih
program a Music USA.
Sim i je ravnao orkestrom na
bledskim jazz-festivalim a, a kasnije
i na ljubljanskim od 1961 1977,
s izuzecim a 1965, 1966. i 1967. U tim
su se m nogobrojnim nastupima uz
orkestar predstavili brojni domai i
strani solisti: kvartet Predraga Iva-
novia, Stjepan Stani, Lala Kova
ev, Duko Gojkovi, M ilivoj Marko
vi, Bora Rokovi, Milo Pavlovi,
zatim Maynard Ferguson, Alan
Skidm ore i Gerd Dudek. Slijedili su
zatim i nastupi na jazz-festivalim a u
Beogradu. Godine 1970. Simi je
gostovao kao d irigent u programu
javnog snim anja em isija Muzikora-
ma, u Zagrebu a iste godine
ravnao je i meunarodnim jazz-
-orkestrom EBU-a u Beogradu, s
kojim je izvodio i vlastiti repertoar.
Kao skladatelj i araner u irok
repertoar Jazz-orkestra Radio-tele-
vizije Beograd unio je i zanim ljive
obrade naih narodnih pjesama,
poput aje ukarlje i Svadbene igre
pokraj Bistrice. Uzori su mu ranije
bili orkestri Counta Basieja i neto
kasnije Quincyja Jonesa, to je bilo
i uoljivo u sviranju beogradskog
big banda. Poetkom sedamdesetih
godina stil i zvuk Jazz-orkestra
R adio-televizije Beograd poinje se
m ijenjati u m odernijem sm jeru tako
zvanog velikoorkestralnog jazz-
-rocka. Pod ravnanjem Vojislava
Sim ia Jazz-orkestar Radio-televizi
je je slubeno sveanim koncertom
proslavio 30-godinjicu svog posto
janja i neprekidnog rada 22. XII
1978 iste godine, dakle, kada je
orkestar nastupio na beogradskom
jazz-festivalu i snim io dvostruki
album s gostima. Jedna je od
zasluga Vojislava Sim ia to su u
orkestru uvijek svira li dobri dezisti,
a valja spomenuti i pomlaivanje u
ansamblu koje je dalo vrlo dobre
rezultate i a firm ira lo nekoliko odli
nih mladih m uziara. U posljednje
vrijem e dirigentsku palicu dijeli sa
Zvonim irom Skerlom.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana:

Bled '62, 63 (PGP-RTB/Jugoton)
Ljubljana 68, 69, 74
(Helidon/Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije
Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
Tomica Simovi
Roen je u Zagrebu 1931. S deset
godina poeo je svirati gitaru i
harmoniku, a kasnije e na Srednjoj
muzikoj koli studirati kontrabas u
klasi prof. Prosenika. Studirao je i
povijest um jetnosti na zagrebakom
Filozofskom fakultetu. Prve je kon
takte s jazzom stekao jo u vrijem e
rata gledajui film ove i sluajui
svog prvog uzora Nata Kinga Colea.
Prvi sastav u kojem je svirao bio je
Bopsgang m anja blues grupa,
sastavljena od onih glazbenika iz
velikog orkestra M ilivoja Kerblera
koji su se oduevljavali combo
nainom sviranja. Sastav je n ajprije
vodio pijanist edo Dinter, a neto
kasnije preuzet e ga Tom ica
Simovi.
Prelazi zatim u veliki orkestar
M ilivoja Kerblera ali kao gitarist, a
zatim e se vratiti harm onici i
osnovati kvartet pod vlastitim im e
nom. Kvartet e ubrzo prerasti u
moderan swing kvintet u kojem se
prvi puta p ojavljuje i vibrafon.
Svirao ga je M iroslav K iller. Kvintet
je dao zapaen koncert u tadanjoj
zagrebakoj Radnikoj kom ori. Kao
kontrabasist nastupao je zatim u
velikom plesnom i jazz-orkestru
KUD Joa Vlahovi, kojim je
ravnao M iroslav K ille r i u Plesnom
orkestru Radio-Zagreba pod vod
stvom Zlatka ernjula. Za taj je big
band napisao i prve aranm ane.
Form irao je zatim i Progresivni
septet, koji je snim io i nekoliko
ploa s raznim vokalistim a, i nastu
pio u zagrebakom koncertnom
studiju Istra, a zatim i Kom orni jazz-
-orkestar vei ansambl s tada
revolucionarnim instrum entarijem ,
koji je ukljuivao drvene instrum en
te i gudae, pa je posjedovao i
specifian zvuk. Taj je orkestar
takoer koncertirao u dvorani Istra,
u vrijem e kada se u zagrebakom
jazzu vrlo malo dogaalo. Zadnji
znaajniji nastup imao je Tom ica
Sim ovi s velikim jazz-orkestrom ,
sastavljenim po njegovu izboru na
petom jazz-festivalu na Bledu 1964,
i s origina ln im repertoarom koji je
sam napisao. Nakon toga potpuno
se posvetio pisanju film ske glazbe,
in sp irira n e jazzom im e se bavio i
ranije i na kojem je polju postigao
znaajne uspjehe.
Izbor diskografije:
Krsta Petrovi sa Ansamblom Tomi
ce Simovia (PGP-RTB)
Branko Kralj i Ansambl Tomice
Simovia (PGP-RTB)
Vinja Korbar i Ansambl Tomica
Simovi (PGP-RTB)
Eduard Sail s Ansamblom Tomi
ce Simovia (PGP-RTB)
Aleksander Skale
Roen je u Ljubljani 1922. U osnov
noj koli svirao je harm oniku, koju
je uio u Glazbenoj matici i s kojom
je nastupao u kazalitu lutaka u
sokolskom Narodnom domu. Kasni
je je uio svirati trubu u muzikoj
koli. A psolvirao je i kem iju na
tehnikom fakultetu.
Jazz-glazba ga je privukla u ranoj
mladosti. Svirati je poeo n ajprije
trubu u orkestru New Star u plesnoj
koli u tadanjem ljubljanskom Na
rodnom domu. O rkestar je kasnije
prerastao u Broadway i pred rat e
ga preuzeti Bojan Adam i. Kao i
nekolicina drugih lanova Broad-
waya i Aleksander Skale nai e se
u prvom poslijeratnom big bandu u
nas Plesnom orkestru Radio-
-Ljubljane u kojem nastavlja nastu
pati kao truba. Kasnije, m eutim
ukazuje se potreba za bubnjarom ,
pa e prijei na bubnjeve. Kao
bubnjar u orkestru ostaje do 1959.
kada je preuzeo dunost urednika
za jazz u glazbenoj redakciji Radio-
-Ljubljane. Godine 1956. otiao je s
grupom ljubljanskih dezista u
Francusku gdje je nastupao u raz
nim klubovim a i vojnim bazama.
S Plesnim orkestrom Radio-Lju-
bljane i pod ravnanjem "Bojana
Adam ia svirao je na m nogobroj
nim koncertim a jazza u naim
centrim a te na turnejam a u vicar
skoj, Italiji, A ustriji, M adarskoj i
Poljskoj. Bio je i lan Ljubljanskog
jazz-ansam bla, s kojim je snim io
nekoliko ploa, svirao na gotovo
svim bledskim jazz-festivalim a, na
zagrebakoj te le viziji te na m euna
rodnom jazz-festivalu u Juan-Les-
-Pinsu. Zadnji put je s tim ansam
blom nastupio 1965.
Jedan je od pokretaa jazz-festiva-
la na Bledu i dugogodinji organiza
tor bledskih i ljubljanskih jazz-
-festivala. Urednik je jazz-program a
R adio-Ljubljane i lan Upravnog
odbora M eunarodne jazz-federaci-
je. Bio je i prvi predsjednik Jazzov-
skog drutva u Ljubljani.
Izbor diskografije:
Ljubljanski jazz ansambel svira
Dixieland (Jugoton)
Ljubljanski jazz ansambel (Jugoton)
Jazz festivali: Bled 60, 63
Ljubljanski jazz ansambel 1964
(Jugoton)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
Zvonimir Skerl
Nekada poznat u zagrebakim kru
govim a jazza, a danas u beograd
skim. Pijanist, trom bonist, sklada
telj, araner i dirigent. Roen je u
Zagrebu 1934; tu je pohaao Sre
dnju muziku kolu, uio glasovir i
trom bon te nastupao u raznim
plesnim dvoranam a. S triom , u
kojem su bili K reim ir Remeta i
Petar Spasov, nastupio je na pozna
tom koncertu 5 zagrebakih p ija n i rao i LP plou. Kao solist dva je
sta jazza u Hrvatskom glazbenom
zavodu, a bio je jedno vrije m e i lan
Plesnog orkestra Radio-Zagreba.
Vodio je vlastiti jazz-kvartet, a zatim
je osnovao i tentet stilski inspiriran
west coast jazzom s nekolicinom
poznatih zagrebakih dezista, s
kojim a e kasnije otii u inozem
stvo. Odmah po povratku preselit e
u Beograd, i najprije svirati u
malom sastavu Mirka ouca. Godi
ne 1965. postaje lanom Jazz orke
stra Radio-televizije Beograd s ko
jim e nastupati na jazz-koncertima.
m eunarodnih jazz-festivala u Lju
bljani i Beogradu te na inozemnim
turnejam a. Za nastupe i snim anja
tog orkestra napisao je velik broj
kom pozicija i aranmana. Godine
1972. bio je lan YU All Stars Big
Banda na jazz-festivalu Newport u
Beogradu, a due je vrijem e bio i
lan orkestra Collegium Singidu-
num drugog program a beogradske
televizije, s kojim je redovito nastu
pao u se riji U gostima kod orke
stra i za koji je takoer dosta
pisao. Dopisnim teajem usavra
vao se na koli Berklee u Bostonu.
Godine 1977. postaje najprije po
monim, a godinu dana kasnije i
stalnim dirigentom Jazz-orkestra
R adio-televizije Beograd. Orke
strom ravna na meunarodnom
jazz-festivalu u Ljubljani 1978.
Izbor diskografije:
15. International/Mednarodni jazz
festival Ljubljana 74 (Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije Beo
grad (1948 1978) (PGP-RTB)
Ati Soss
Klarinetist, sopran i alt-saksofonist,
skladatelj i araner roen u Ljublja
ni 1930. Jedan od rijetkih naih
istinskih dezista koji je rastao sa
swingom odlian m elodiar i
im provizator ije je djelovanje po
najvie vezano uz veliki jazz-orke-
star. Svirati je poeo rano i jedan je
od rijetkih naih jazz-m uziara s
dvije fakultetske diplom e one s
Akadem ije za glazbu u Ljubljani,
gdje je zavrio klarinet na odsjeku
za puhae instrum ente, i Pravnog
fakulteta u Ljubljani. Vodio je dvije
godine poznati ljubljanski student
ski jazz-orkestar Veseli berai, a
nakon zavrenih studija odlazi u
Francusku u elji da se usavri u
im provizaciji na klarinetu i alt-
-saksofonu. Ostaje u Parizu godinu
dana i u tom razdoblju svira s veim
brojem raznih muziara i sastava.
Godine 1950. vraa se u Ljubljanu i
postaje prvi alt-saksofonist Plesnog
orkestra Radio-Ljubljane u kojem
radi jo i danas kao sideman i
solist. Kao i mnogi drugi lanovi
velikih orkestara nastupio je na
brojnim koncertim a, turnejam a u
zem lji i inozemstvu, gdje su ti
orkestri nastupali. Od stranih turne
ja valja spomenuti Saveznu Repu
bliku Njemaku, Austriju, Italiju,
Madarsku, ehoslovaku, SSSR, i
Francusku. Takoer i nastupe na
m eunarodnim jazz-festivalim a na
Bledu, Ljubljani i Beogradu. Bio je
lan i manjih grupa, pa tako i solist
ansam bla M ojm ira Sepea na prvom
i treem bledskom jazz-festivalu s
kojim je meu prvima u nas realizi
puta bio pozivan u veliki evropski
jazz-orkestar (Stuttgart i Am ster
247

dam). Tri puta je nastupio u meu
narodnim program im a javnih e m isi
ja Jazz na Elizejskim poljim a, i to
u Locarnu, Tel Avivu i Ljubljani,
zatim i u poznatoj javnoj em isiji
Glazba ne poznaje granica s
orkestrom Kurta Edelhagena. Spa
da meu najvanije predstavnike
slovenskog jazza. Napisao je niz
jazz-tema, a predstavljen je na
nekoliko ploa. Njegovi su kontakti s
jazzom unatrag vie godina o g ra n i
eni samo na djelovanje Plesnog
orkestra Radio-televizije Ljubljana.
Izvan tog korpusa bavi se preteno
kom poniranjem , araniranjem te
ponekad i dirig ira n je m zabavne,
plesne i instrum entalne glazbe.
Izbor diskografije:
Ansambl Sepe (PGP-RTB)
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
'60, '62, '63 (Jugoton/PGP-RTB)
Ljubljana 68, '69, '70, 74
(Helidon/Jugoton)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Jeff Conway And His Ballroom Big
Band (Hansa)
V soju arometov (Helidon)
Krianke (Produkcija kaset in plo
RTV Ljubljana)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
Petar Spasov
Kad mu je bilo devet godina, poeo
je svirati violinu i na taj je nain
248
stekao osnovnu muziku naobra
zbu. Zatim e glazbu napustiti, je r
ga u vrije m e kolovanja, pa i neto
kasnije, zanim a prvenstveno film . A
onda se u film u Mladi s trubom
susree s jazzom. To zanim anje
dolazi relativno kasno je r se on
prihvaa bubnjeva kad mu je bilo
dvadeset godina (roen je u Splitu
1931). No, zahvaljujui svojoj na
darenosti, sm islu za ritam i volji, on
ubrzo svladava instrum ent te isto
tako brzo ulazi u dezistiki ivot
Zagreba. Svirao je najprije, kao i
mnogi drugi, na raznim plesnim
veerim a gdje je izvodio jazz i tu
stjecao osnovna iskustva. Ulazi
zatim u trio pijanista Draena Boi-
a, a nakon toga i u trio pijanista
M ihajla Schwarza. Sa Schwarzom
redovito snim a za Radio-Zagreb i
nastupa na koncertim a meu ko ji
ma valja istai onaj, odran u
Hrvatskom glazbenom zavodu pod
naslovom 5 zagrebakih pijanista
jazza 1956.
U zagrebakoj koncertnoj dvorani
Istra est je gost i u drugim malim
sastavim a zagrebakih dezista.
Radom u tim grupam a svratio je
pozornost na sebe, pa e tako kao
gost nastupati i s Plesnim orke
strom Radio-Ljubljane, kojim je
ravnao Bojan Adam i. Povremeno
surauje u velikom koncertnom
orkestru Tom ice Sim ovia i ansam
blu Stanka Selaka. Brz uspon,
dinam ian karakter i stalna aktiv
nost na prom icanju jazz-glazbe
uvjetovali su da ga jugoslavenska
jazz-kritika proglasi 1959. bubnja-
rem broj 1 na ljestvici asopisa
Duga. Godine 1958. postao je la
nom Plesnog orkestra R adio-televi
zije Zagreb. Osvaja zatim stipendiju Nastupio je u tv-seriji zagrebakog
revije Down Beat za etverogodinji studija Jazz Scena te na mnogim
studij na poznatoj koli za jazz jam -session sastancima organizira
Berklee u Bostonu. Krajem 1959. nim u Zagrebu. S Bokom Petrovi
nakon jednog kom ercijalnog nastu em je suraivao u projektu 4 lica
pa na bekoj te le viziji odlazi u jazza, a u zagrebakim je klubovi
Sjedinjene Drave, a u znak opro ma Jabuka i Lapidarij nastupao s
taja prvom naem jazz-m uziaru vlastitim swing-sastavim a.
koji je otiao u Berklee odran je u
Zagrebu i koncert na kojem je
nastupio orkestar Stanka Selaka.
U vrijem e kolovanja u Bostonu
ui kod Maxa Roacha, svira s Milan Stojanovi
poznatim im enim a am erikog jazza,
Zootom Simsom, Clarkom Terryjem
i G erryjem M ulliganom , a na koli
e neto kasnije susresti i Duka Kao djeak svirao je harmoniku.
Gojkovia. Snim ao je s Daveom Roen je u Kosjeriu 1923. Klarinet
Brubeckom, a due je vrijem e je poeo vjebati u vrijem e rata
nastupao u bostonskom jazz-klubu potaknut sviranjem sastava Borivo-
B linstrub s raznim am erikim malim ja Simia. U Beograd dolazi nakon
sastavima, meu kojim a i u kvartetu rata na studij arhitekture, ali ne
poznatog tenor-saksofonista Benny- naputa muziku, pa se tako u ulozi
ja Golsona. S velikim kolskim bariton-saksofonista naao u ama
orkestrom Berkleeja snim io je kao terskom orkestru Vojislava Simia
Dinamo. U tom e ansamblu, nakon
prvi od naih jazz-m uziara tri LP
to je u Beograd stigla era i
ploe koje je revija Down Beat vrlo
oduevljenje za orkestar Glenna
dobro ocijenila. Nekoliko je godina
M illera, prijei na tenor-saksofon i
radio u Bostonu, a zatim se sve
postati solistom.
manje ulo o dezistikoj aktivnosti
Dolaskom Bore Rokovia u Beo
jednog od naih n a jtalentiranijih
grad ulazi u njegov mali sastav, a
poslijeratnih jazz-bubnjara, da bi se
nakon toga sve vie svira u manjim
nakon toga muziki trag Petra
jazz-grupam a, pa tako i u kvintetu
Spasova sasvim izgubio.
Duka Gojkovia. Susreti s triom
Jutte Hipp i s orkestrom Kurta
Izbor diskografije:
Edelhagena im ali su znatnog utje
Jazz In The Classrom Vol. V
caja na njegov d aljnji muziki rad i
(Berklee)
usm jerenje. Godine 1956. svira iz
A Tribute To Benny Golson
vjesno vrijem e u inozemstvu sa
(Berklee)
sastavom Sae Radojia. lanom
Jazz In The Classroom Vol. VII
Zabavnog orkestra Radio-Beogra
(Berklee)
da, kojim je ravnao Mladen Gutea,
postao je 1948, a jo je i danas
tenor-saksofonist i flautist a i est
solist u Jazz-orkestru Radio-televi
Stjepan Stani zije Beograd. S tim je orkestrom
njegov rad u posljednje vrijem e
najue povezan, s tim je orkestrom
Poznatiji pod im enom Jim m y i bio na turnejam a u inozemstvu
popularniji kao pjeva zabavnih (Francuska, SR Njemaka, Zapadni
m elodija, ostaje ipak na neki nain Berlin) te u istonoevropskim zem
vezan uz jazz-glazbu. Roen 1929. u ljam a i SSSR-u. U Zapadnom Berli
Zagrebu. Svirao je n ajprije gitaru, a nu nastupio je s Maynardom Fergu-
zatim je uio kontrabas na Srednjoj sonom, a kao solist svirao je na
m uzikoj koli u Zagrebu. Odmah je svim bledskim i ljubljanskim jazz-
poeo svirati jazz, dok je pjevanje festivalim a na kojim a je Jazz orke
dolo na red tek 1950. i to najprije star Radio-televizije Beograd svi
na plesnim veerim a. Uzor mu je rao. Na prvom bledskom jazz-
kao instrum entalistu bio Ray Brown, -festivalu bio je lan ansambla
a kao vokalistu Joe W illiam s. Radio solista Udruenja m uziara deza i
je s nekoliko m anjih zagrebakih zabavne muzike Srbije. Vodio je i
jazz-grupa, a istakao se 1956. kada vlastiti kvartet. Snimao je s Borom
je na drugom koncertu orkestra Rokoviem, Vojislavom onoviem
Dizzyja G illespieja u Zagrebu zam i i vokalnom grupom Koral, a za PGP-
jenio ozlijeenog kontrabasista Nel- -RTB realizirao je i jednu sam ostal
sona Boyda. Poput mnogih drugih nu plou.
zagrebakih dezista otiao je na Dva puta je, 1962. i 1969. bio lan i
rad u SR Njemaku, Austriju i solist u m eunarodnim programim a
Skandinaviju, gdje je imao susrete s Jazz na Elizejskim poljima, a
Colem anom Hawkinsom i Julianom zatim u istoj ulozi nastupa i u
Cannonballom Adderleyem . Po po velikom m eunarodnom jazz-orke-
vratku u zem lju djelovat e nekoliko stru EBU u Beogradu 1970. Dvije
godina u Beogradu gdje svira i u godine kasnije je i lan YU All Stars
triju pijanista V ladim ira Vitasa. Kao Big Banda na jazz-festivalu New
vokalni solist uz Jazz-orkestar Ra port u Beogradu.
d io -televizije Beograd nastupio je
na m eunarodnom jazz-festivalu u Izbor diskografije:
L jubljani 1968, a godinu dana ranije III Sastanak u studiju (PGP-RTB)
na tom istom jazz-festivalu pjevao Milan Stojanovi (PGP-RTB)
je uz trio talijanskog pijanista Fran Vokalni ansambl Koral
ca DA ndreje i nastupao na zavr (PGP-RTB)
nom jam -sessionu. S Dukom Goj Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
koviem imao je u Kolnu produkciju '60, '62, '63 (Jugoton/PGP-RTB)
u program u dra Schultza-Koehna. Ljubljana 68, '69, 74
(Helidon/Jugoton)
Petar Spasov, talentiran bu b njar i Jazz orkestar Radio-televizije
svestran solist. Prvi Jugoslaven u Beograd (PGP-RTB)
B erkleeju i enfant te rrib le zagre Jazz orkestar Radio-televizije
bakog jazza pedesetih godina. Beograd (1948 1978) (PGP-RTB)
M ilan Stojanovi, besprijekoran lin ijs k i saksofonist i flautist, nezam je-
njiv so list Jazz orkestra R adio-televizije Beograd.
Silvo tingl
Roen je u Ljubljani 1937, a kolo
vao se u akovcu. Muziku kolu
pohaao je u Varadinu. Uio je
mnogo i intenzivno vjebao g la so vir
ali ga je, prema vlastitoj izjavi,
jedino prof. Ravnik u Ljubljani
nauio tom instrum entu. Jazz-gla-
zbenici, koji su nastupali na bled
skim jazz-festivalim a i m nogobrojni
gosti bledskog hotela Toplice i
kavane hotela Park na terasi Casina
uoili su ga, budui da je tam o
nekoliko godina redovito svirao.
Godine 1965. naslijedio je M arija
Rijavca na mjestu pijanista u Ple
snom orkestru R adio-televizije Lju
Silvo tingl, odlian p ija n ist i im p ro viza to r u m alom sastavu i ve li
kom orkestru. Prem alo zapaen i neopravdano zapostavljen.
bljana. U tom orkestru radi i danas,
a uz akustini svira i elektrini
glasovir. Usporedno s radom u big
bandu aktivan je i s triom u kojem
su u poetku bili basist Ladislav
Rebrek i bubnjar Koko Jagodic, a
kasnije austrijska ritam -sekcija. S
Plesnim orkestrom R adio-televizije
Ljubljana nastupio je kao p ija n ist i
solist na gotovo svim ljubljanskim
jazz-festivalim a, na brojnim ino
zem nim turnejam a (SR Njemaka,
A ustrija i dr.) na beogradskom jazz-
-festivalu, te na koncertu u zagre
bakoj dvorani Lisinski. Na lju b lja n
skom jazz-festivalu 1973. nastupio
je i s triom , a s tim sastavom je
svirao i na festivalu suvrem ene
kom orne glazbe u Radencima. Bio
je lan kvinteta koji je predstavljao
Jugoslavensku radio-televiziju na
Pero Ugrin, agilan i superioran truba, jednako dobro svira k riln i rog
/ violinu. Oijuka s tzv. jazz-rockom i fusion-jazzom .
m eunarodnom jazz-festivalu u Po-
riju u Finskoj. lan je i kvarteta
saksofonista Andreja Arnola s kojim
je nastupio na ljubljanskom jazz-
-festivalu i na I m eunarodnom
jazz-festivalu u M ariboru. U vrijem e
dvadesetog jub ila rno g jazz-festivala
Ljubljana 79 svirao je u triju koji
je bio ritam -sekcija m eunarodnog
jam -sessiona u ljubljanskom hotelu
Bellevue. Predstavnik modernog
swinga u ovom je trenutku sigurno
najbolji ja zz-pija nist u zem lji, koji s
obzirom na svoje sposobnosti pre
m alo nastupa u sferi jazz glazbe.
Aktivan je i kao organizator Plesnog
o rkestra R adio-televizije Ljubljana,
s kojim je rea lizira o i velik broj
snim anja za radio, tele viziju i ploe.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Ljubljana: Ljubljana
68, '69, 70, 71, '74
(Flelidon/Suzy/Jugoton)
V soju arometov (Flelidon)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Krianke (Produkcija kaset in plo
RTV Ljubljana)
Jeff Conway And His Ballroom Big
Band (Flansa)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
Samo muzika (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Petar Ugrin
Violinist, truba i kriln ia r, roen u
Zagrebu 1944. ivio je u Rijeci, a
studirao i radio u Ljubljani. Violinu
je studirao na ljubljanskoj Akadem i
ji za glazbu i svirao u ljubljanskoj
filh a rm o n iji, a trubu kod prof. Sela
ka. Svira usporedno oba instrum en
ta. Kao truba ja vlja se n ajprije u
septetu Josipa Forenbachera u R ije
ci, a zatim na bledskim jazz-festi
valim a u ljubljanskom orkestru
Ad Floc kojim je ravnao France
Kapus (1965, 66 i 67). S tim je
orkestrom nastupio i na am ater
skom jazz-festivalu u Zurichu. Zatim
e svirati i u ansamblu Janeza
Gregorca na bledskim jazz-festivali-
ma 1964. i 1969. Te je godine bio i
lan Big Brass Banda koji je vodio
S ilvije G lojnari.
U svibnju 1966. ogledao se i na
m eunarodnom natjeaju za mlade
jazz-glazbenike u Beu, koji je
organizirao Friedrich Gulda i tu ie
stigao do finala i osvojio medalju.
Iste godine je i lan velikog ljubljan
skog Akademskog orkestra s kojim
je gostovao na studentskom jazz-
-festivalu u zagrebakom Student
skom centru. Godinu kasnije svirao
je na m eunarodnom jam -sessionu
ljubljanskog jazz-festivala s Tedom
Cursonom i Leom W rightom. Poja
vom rocka u nas postaje lanom i
sastava Mladi levi i Pop-jazz Lju
bljana u kojim a svira trubu i
elektrificiranu violinu i s kojima
takoer nastupa na jazz-festivalim a
u Ljubljani i Szekesfehervaru, te na
jam -sessionim a u ljubljanskoj Sto-
poteki. Godine 1972. pojavljuje se
kao lan trubake sekcije i solist u
Plesnom orkestru Radio-Ljubljane.
Iste je godine solist i predstavnik
Jugoslavenske radio-televizije u
velikom m eunarodnom jazz-orke
stru EBU-a u Parizu. S orkestrom
je gostovao na jazz-koncertu u
Zagrebu, bio solist na koncertu u
povodu 30-godinjice orkestra u
ljubljanskoj dvorani Union te na
jazz-festivalu u Beogradu. Bio
je lan kvinteta koji je predstavljao
JRT na m eunarodnom jazz-festi-
valu u Poriju u Finskoj. Aktivan
je na jam -session priredbam a
u ljubljanskom hotelu Bellevue i
kod Mikija. Suraivao je i u tru-
bakim selekcijam a Boka Pe
trovia u zagrebakom klubu Lapi
darij, a lan je i sastava Trumpets &
Rhythm Unit Duka Gojkovia i Lale
Kovaeva, s kojim je takoer nastu
pio u Poriju i den Flaagu. lan je i
orkestra Jeffa Conwaya, s kojim
snima, a snim io je i vlastiti album
za Produkciju kaset in plo RTV
Ljubljana.
Izbor diskografije:
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Ljubljana '69, '70, '74
(Flelidon/Jugoton)
V soju arometov (Flelidon)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Krianke (Produkcija kaset in plo
RTV Ljubljana)
ica Produkcija kaset in plo RTV
Ljubljana)
Trumpets & Rhythm Unit (PGP-RTB)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
249
Samo muzika (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Duan Veble
Jazz i plesnu glazbu poeo je svirati
jo prije rata na plesnim veerim a
koje je prire iva lo ljubljansko dru
tvo Sokol. Prve je kontakte s
jazzom, koji je ve tada otro luio
od talijanskih i vicarskih plesnih
utjecaja, stekao jo kao djeak u
razdoblju dvadesetih godina (roen
je u Slovenskim Konjicam a 1921)
sluajui muzike e m isije pomou
prvih radio-prijem nika. est godina
uio je violinu, a tek kasnije klarinet
i to n ajprije na Srednjoj glazbenoj
koli, a zatim e taj instrum ent
diplom irati na ljubljanskoj Akadem i
ji za glazbu.
Prve je javne nastupe imao u
prijeratnim ljubljanskim orkestrim a
New Star i Broadway koji e
preuzeti Bojan Adam i. Iz tog e se
orkestra djelom ino regrutirati sna
ge za na prvi poslijeratni slubeni
plesni i jazz-orkestar Plesni
orkestar Radio-Ljubljane. U tom
orkestru kao klarinetist i tenor-sa-
ksofonist radi jo i danas, pa je uz
Ladislava Zupania njegov najsta
riji lan. U 35-godinjem postojanju
Plesnog orkestra R adio-televizije
Ljubljana izvrio je sve dezistike
obveze, meu kojim a i sve nastupe
na jazz-festivalim a na Bledu, Lju
bljani i Beogradu i gotovo sve
koncertne nastupe iz tog glazbenog
podruja. Istovrem eno i sve ino
zemne turneje na kojim a je orkestar
nastupio.
Uzori su mu Duke Ellington, Count
Basie i Woody Herman, odnosno
mainstream jazz. Stoga nije udno
da je kao tenor-saksofonist bio
stalni lan Ljubljanskog jazz-an-
sam bla u cijelom vrem enu njegova
postojanja. S tim je tradicionalnim
sastavom i kao so list takoer nastu
pao na svim bledskim i ljubljanskim
jazz-festivalim a te na festivalu u
Juan-Les-Pinsu, a snim io je s njim i
prve ploe jazza u nas nakon rata.
Skroman je i tih; pouzdan side-
man i racionalan solist. Aktivan je
na polju poduke jazz-glazbe u
Srednjoj glazbenoj koli, a u okviru
Zavoda za glazbeno in baletno
izobraevanje u Ljubljani vodi veliki
250
jazz-orkestar mladih. Tim je orke
strom, iz kojeg su proizali neki vrlo
ta lentirani i perspektivni dezisti, s
uspjehom ravnao na m eunarod
nom jazz-festivalu Ljubljana 77.
izbor diskografije:
Ljubljanski jazz ansambel svira
Dixieland (Jugoton)
Ljubljanski jazz ansambel (Jugoton)
Jazz festivali Bled & Ljubljana: Bled
60, '63 (Jugoton)
Ljubljana '68, 69, 70, 71, 74
(Helidon/Suzy/Jugoton)
Ljiljana Petrovi (PGP-RTB)
Ljubljanski jazz ansambel 1964
(Jugoton)
V soju arometov (Helidon)
Krianke (Produkcija kaset in plo ulazi u Jazz-orkestar R adio-televizi
RTV Ljubljana)
In The Mood (Produkcija kaset in
plo RTV Ljubljana)
Jazz na koncertnom podiju VOL. 1
(Jugoton)
Vladimir Vitas
Jedan je od najpoznatijih beograd
skih jazz-pijanista. Roen u Beogra
du 1935. Studirao je na Filozofskom
fakultetu u Beogradu, a muziki se
dosta neredovito kolovao. Ipak je
zavrio sedam godina muzike ko
le. Za jazz-glazbu zainteresirao se
poetkom pedesetih godina. Jo
kao gim nazijalac u sedmom razre
du svirao je u kolskom am ater
skom sekstetu. Na audiciji 1955,
postaje lanom Udruenja m uziara
deza i zabavne muzike Srbije, i
tada se poinje o zb iljn ije i profesio
nalno baviti jazzom i glazbom
uope. Radio je n ajprije s poznatim
beogradskim jazz-m uziarim a Ro-
bertom Hauberom i Predragom Iva-
noviem. Prvi je vlastiti kvintet
vodio od 1957. onda e ga reducirati
n a jp rije na kvartet, a zatim i na trio
bez bubnjeva. Poetkom ezdesetih
godina radio je kao pijanist u
brojnim beogradskim m alim sasta
vima, je r tada u Beogradu i nije bilo
mnogo dobrih jazz-pijanista. Svirao
je u oktetu M ihajla ivanovia,
kvartetu M ilana Stojanovia, an
sam blu Vojislava onovia i septetu
Roberta Haubera. Naao se i u
kom ercijalnom Plavom ansamblu
kojem moe zahvaliti to je poeo
svirati i vibrafon. Od 1957. lan je
Jazz-orkestra Radio-televizije Beo
grad u kojem ostaje osam godina.
Istovrem eno bio je tri godine i
korepetitor vokalnog kvarteta Pre
draga Ivanovia kojeg je pratio na
svim nastupim a i s kojim je re a lizi
rao nekoliko ploa. Na prvom jugo
slavenskom jazz-festivalu na Bledu
nastupio je s triom , a na ostalim e
svirati kao lan Jazz-orkestra Ra
dio-televizije Beograd, s kojim je
osvojio i prvo mjesto u Juan-Les-
-Pinsu 1960. Na petom bledskom
jazz-festivalu pratio je takoer vo
kalni kvartet Predraga Ivanovia, a
zatim je godinu dana nastupao s
triom u Norvekoj.
Vraa se u Beograd i ponovno
je Beograd. Kao vibrafonist bio je
lan m eunarodnog velikog jazz-
-orkestra EBU u enevi. Snim io je
velik broj ploa zabavne glazbe i
jazza, meu kojim su ove posljednje
razum ljivo u znatnoj m anjini. Prista
a je swinga i m ainstream jazza.
Izbor diskografije:
Pod sjajem zvezda (PGP-RTB)
Veselo putovanje (PGP-RTB)
Duet (PGP-RTB)
Senka Veletanli-Petrovi (PGP-
-RTB)
Eduard Sadil i Plavi ansambl (PGP-
-RTB)
Vokalni ansambl Koral (PGP-
-RTB)
Jazz festivali Bled & Ljubljana:
Bled '60, '62, '63 (Jugoton/PGP-
-RTB)
Ljubljana '68, '69, '74
(H elidon/Jugoton)
Jazz orkestar Radio-televizije Beo
grad (PGP-RTB)
Jazz orkestar Radio-televizije Beo
grad (1948 1978) (PGP-RTB)
Mihajlo ivanovi
Poznat je beogradski kla rin etist i
bariton-saksofonist. Roen je u
Beogradu 1928. i muzikom se poeo
baviti jo kao djeak. Svirao je
n ajprije glasovir, a s osamnaest
godina prelazi na klarinet. Taj e
instrum ent uiti n ajprije na tada
njoj Nioj akadem iji, a zatim iz
klarineta i dip lo m ira ti na Vioj
m uzikoj akadem iji u Beogradu.
Studirao je i kem iju na beograd
skom Prirodoslovno-matematskom
fakultetu.
S jazzom se susree sluajui
em isije radio-stanica AFN nakon
zavretka rata. Ve 1946. svira u
vlastitom sastavu nazvanom Fis-dur
po krivom timu klarineta. U
puhakoj liniji tog sastava svirali su
jo Predrag Stefanovi i Predrag
Ivanovi. Prema vlastitom kazivanju
jazz e definitivno nauiti svirati tek
godinu dana kasnije u swing sasta
vu Bore Rokovia koji je tada svirao
harm oniku, i bio form iran po uzoru
na kvintet Arta Van Damma. Na
ivanovia su utjecali i film ovi
Serenada u dolini sunca i Zim
sko doba, te susreti s prvim
stranim dezistim a koji su posjei
vali Beograd. Godine 1950. postaje
lanom saksofonske sekcije Zabav
nog orkestra Radio-Beograda, u
kojoj svira bariton-saksofon. Iz tog
razdoblja zabiljeena je njegova
interpretacija skladbe Lady Be
Good. Uzor mu je tada bio klarine
tist Tony Scott.
U Zabavnom orkestru ostaje do
1954. a tada prelazi u Operu, ali
jazz nije napustio. Bio je lan
sastava Spase M ilutinovia koji je
poetkom pedesetih godina s uspje
hom gostovao u zagrebakoj dvora
ni Istra. Zatim je form irao i oktet s
M ilanom Stojanoviem, Predragom
Stefanoviem, Karlom Takaem,
Predragom Ivanoviem i drugima
koji je svirao u stilu west-coast
jazza. Godine 1956. svirao je na
jam -sessionu s lanovim a orkestra
Dizzyja Gillespieja. Krajem pedese
tih godina u razdoblju stagnacije
jazza u Beogradu naumio je osno
vati nestandardan sastav eksperi
mentalnog tipa u cilju oivljavanja
jazza, no u tom nije uspio. Kao
solist svirao je u Beu u okviru
m eunarodnog program a Jazz na
Elizejskim poljima, a nastupio je
zatim i u Berlinu i Bukuretu. Bio je
lan i solist orkestra KUD Branko
Krsm anovi. Godine 1960. bio je i
kodirigent Jazz-orkestra Radio-te
levizije Beograd, a u to je vrijem e
svirao i u grupi nazvanoj Ansambl
solista Udruenja m uziara deza i
zabavne muzike Srbije. Nakon toga
prestaje se polako baviti jazzom i
prelazi u sferu instrum entalne i
zabavne glazbe kao skladatelj,
araner i dirigent. U vrijem e dok se
bavio jazzom napisao je nekoliko
vrlo dobrih tema i pretencioznijih
jazz-kom pozicija.
 MLADEN MAZUR
POGOVOR
Nam jera je ovog dodatka o dom aim jazz-glazbenicim a da se, u
posvemanjem nedostatku bilo kakve literature, na sustavan nain i na
jednom mjestu zabiljee i na taj nain predstave neka od najznaajnijih
imena nae jazz-glazbe.
Nije bilo ba zahvalno prihvatiti se ovog zadatka,, i to iz vie razloga.
Ponajprije, va lja lo se sueliti s problem om ogranienosti raspoloivog
prostora, pa je ve sam im tim e bio e lim in ira n odreen broj im ena koja bi
svakako trebala nai m jesta u jednom takvom tko je tko u naem jazzu.
Pri odabiru imena, vjerojatno najdelikatnijem problem u problem u koji
je donio brojne dilem e, trebalo je na jp rije pronai kom prom isna rjeenja
izmeu predstavnika raznih generacija naih jazz-glazbenika te njihovih
m uzikih pripadnosti. Ta se pripadnost, naime, u naim uvjetim a najee
kretala, a i jo uvijek se kree, na relacijam a jazz-plesna ili zabavna
glazba. Stoga je jednom dijelu uvrtenih imena, osobito onom iz najstarije
generacije, va lja lo malo vie progledati kroz prste. U nas, zapravo, osim
m alobrojnih beskom prom isnih iznim aka i nije bilo potpunih dezistikih
istunaca.
Trebalo je zatim ostati, koliko je to uope bilo mogue, u zadanim
U Zagrebu, lipnja 1979.
okvirim a sadrajne i grafike cje lin e prvog d ije la jedne ve postojee
knjige, koja je popularnije pisana i grafiki bogato oprem ljena. U njoj
inae, nije predstavljen ni jedan od naih jazz-glazbenika.
Problemi odnosa izmeu struno-katalokog i popularnijeg, likovno-
-tekstovnog te problem i izbora m ikroploa, kom entari kojih su namjerno
izostavljeni i njihove kronologije, bili su takoer prisutni, ali manje
znaajni. Iz teksta su iskljueni i opisi pojedinih sastava.
No uza sve to, taj je izazov trebalo p rihvatiti, prvenstveno zbog elje da
se napokon negdje upoznaju i nai, zaista najznaajniji dezisti, opisi
kojih su, ukoliko uope postoje, skrom ni i ratrkani u raznim opim
m uzikim leksikografskim i enciklopedijskim izdanjim a.
Stoga, kao i zbog specifinosti nae jazz-diskografije, iz koje je ovdje
predstavljen nepotpun i kronoloki ne sasvim precizan izbor, ovaj dodatak
ni na koji nain ne tei da bude kompletan popis ljudi zaslunih za na
jazz; to je nam ijenjeno jednom eventualnom buduem izdanju. To je.
dakle, samo osnovna inform acija, prilagoena ovom izdanju s naglaskom
na poslijeratnim zbivanjim a u naoj jazz-glazbi. Istovrem eno je to i prvi
pokuaj sustavnijeg blienja koje svakako treba shvatiti nepotpunim.
M . M.
251
 KAZALO
A Don C herry 47
Muhal R ichard Abram s 8
Bojan Adam i 230
C annonball A dderley 8
Bernard Addison 8-9
Joe A lbany 9
Henry Red A llen 9-10
Mose A llison 10
A lbe rt Am m ons 10-11
Gene Am m ons 11
Ivie Anderson 11
Louis A rm strong 11-13
Andrej Arnol 230
A rt Ensem ble of Chicago 13-14
G eorge Auld 14
A lbe rt A yler 14-15
B Ida Cox 56-57
Buster B ailey 16
Derek Bailey 15
M ildred Bailey 15
Chet Baker 16-17
H arold Shorty Baker 17
Paul B arbarin 17
Leandro Gato B a rbie ri 17-18
Danny B arker 18
G eorge Barnes 18
C harlie Barnet 18-19
Count Basie 19-22
S idney Bechet 22-23
Bix B eiderbecke 23-24
Louis Bellson 24
V a silije B eloevi 230
George Benson 24
Bunny Berigan 24-25
Chu B erry 25
Em m ett B erry 25-26
B arney Bigard 26
Black A rtists Group 26
Ed B lackw ell 26-27
Eubie Blake 27-28
A rt Blakey 28
Jim m y Blanton 28-29
C arla Bley 29
Paul B ley 29-30
Draen Boi 230-231
Earl Bostic 30
Bobby Bradford 29
Z vo n im ir B radi 231
Tiny B radshaw 30-31
Ruby Braff 31
D ollar Brand 31
Anthony Braxton 32
Bob Brookm eyer 31
Big B ill Broonzy 32-33
C lifford Brown 32
Law rence Brown 33
M arion Brown 34
Pete Brown 34-35
Sandy Brown 35
Dave Brubeck 35-36
George B runis 36-37
Teddy Bunn 37
Kenny B u rrell 37-38
Gary Burton 38
B illy B utterfield 38-39
Don Byas 39-40
C harlie Byrd 40
Donald Byrd 40
C M ilivo j M arkovi 240
Cab C allow ay 40
H arry Carney 40-41
Leroy C arr 41-42
Benny C arter 42-44
Wayman C arve r 44
Big Sid C atlett 44-45
Serge C haloff 45
Ray C harles 45-46
Doc C heatham 46-47
G eorge C hisholm 47-48
C ha rlie C hristian 48
S tanley C larke 48 Errol G arner 78
Buck C layton 48-49
Rod C less 49-50
A rn ett Cobb 50
Al Cohn 50 Jim m y G iuffre 80
Cozy Cole 50-51
Nat King C ole 50
B ill C olem an 51-52
O rnette C olem an 52-54
Lee C ollin s 54
A lice C oltrane 54
John C oltrane 54-55
Eddie Condon 55-56
Chick C orea 56
C urtis C ounce 56-57
Jim m y C raw ford 57
Bing C rosby 57-58
Bob C rosby 58
Israel C rosby 58
D H
Tadd Dam eron 59
Johnny D ankw orth 59
Kenny Davern 59
Eddie Lockjaw Davis 59-60
M iles Davis 60-61
Wild B ill D avison 61-62
Blossom D ea rlie 62
Buddy De Franco 62
Sidney De Paris 62
Z vo n im ir D epolo 231
Vic Dickenson 62-63
D am ir Dii 231
Drago D ikli 231-232
Bogdan D im itrije v i 232
Ratko D ivjak 232
Baby Dodds 64
Johnny Dodds 64-65
Eric Dolphy 65
M arijan Domi 232
Natty D om inique 65
Kenny D orham 65
Jim m y D orsey 65-66
Tom m y D orsey 66-67
Hank Duncan 67
Eddie D urham 67-68
A rt Hodes 102
Dragan D akonovski 233
E Elmo Hope 105
A llen Eager 68
B illy Eckstine 68
Harry Edison 68-69
Roy E ldridge 69-70
The Eleventh House 70
Duke E llington 70-73
M ercer E llington 73-74
Don E llis 74
Booker Ervin 74
Bill Evans 74
Gil Evans 74-75
Herschel Evans 75
F Illin o is Jacquet 109
A rt Farm er 75
Irving Fazola 76
M aynard Ferguson 76
Lad islav Fidri 232-233
Ella Fitzgerald 76
Bud Freem an 76-77
G J. J. Johnson 114-115
S lim G a illa rd 77-78
Stan Getz 78
Terry Gibbs 78-79
Dizzy G ille sp ie 79-80
Tyree Glenn 80
Vinko G lobokar 233
S ilv ije G lo jn a ri 233
Duko G ojkovi 233-234
Paul Gonsalves 80-81
Benny Goodm an 81-83
D exter G ordon 83
S tephane G rappelli 83
M ilford Graves 84
W ardell Gray 84-85
Sonny G reer 85
Janez G regorc 234
Johnny G riffin 85-86
Tiny G rim es 86
Johnny G uarnieri 86
M laden Gutea 234-235
Bobby H ackett 86-87
C ha rlie Haden 87
Al Haig 87
Edm ond Hall 88
Jim Hall 88-89
C hico H am ilton 89
Jim m y H am ilton 89-90
Lionel Hampton 90-91
Herbie Hancock 91
W. C. Handy 92
Toby H ardw icke 92
Joe H a rrio t 92
Bill H arris 92-93
Jim H arrison 93
Hampton Hawes 93
Colem an H awkins 93-95
Tubby Hayes 95
Fletcher Henderson 96-97
Horace Henderson 97
Joe H enderson 97-98
Ernie Henry 98
Woody H erm an 98-99
Eddie Heywood 99
J. C. H igginbotham 99-100
A n d re w Hill 100
Earl Hines 100-102
Johnny Hodges 102-103
Bojan Hohnjec 235
B illie H oliday 103-105
John Lee Hooker 105
Claude H opkins 105
Sam Lightnin H opkins 105- M Sam m y Price 163
106
Noah Haward 106
Freddie H ubbard 106-107
Bobby H utcherson 107
I Joe M cPhee 136
Predrag Ivanovi 235
J M ile M a rja n o vi 240
Quentin Jackson 108-109
Harry Jam es 109-110
Tone Jana 235-236
Keith J a rre tt 110-111
Blind Lem on Jefferson 111
Hilton Jefferson 111-112
Leroy Jenkins 112
Budd Johnson 112-114
Bunk Johnson 114
Jam es P. Johnson 115
Lonnie Johnson 115-116
Pete Johnson 116-117
Robert Johnson 117
Elvin Jones 117-118
Hank Jones 118
Jonah Jones 118-119
Thad Jones 119
S cott Joplin 119-120
Louis Jordan 120-121
M iodrag Jovanovi 236 Benny Morton 146-147
Uro Jurkovi 236
K Sunny M urray 149
Davor Kajfe 236-237
Max K am insky 121
Io Kelem en 237
Stan Kenton 121-122
Barney Kessel 122-123
B. B. King 123
John K irby 123-124
A ndy K irk 119
Rahsaan Roland K irk 124
Nada Kneevi 237
Urban K oder 237-238
Lee Konitz 124-125
A leksandar K ora 238
M ilan K otli 238
Lala K ovaev 238
B ranko K ra lj 238-239
P redrag K rsti 239
Gene K rupa 125-126
B illy K yle 126
L 155
Steve Lacy 126
Tom m y Lad n ier 126-127
H arold Land 127
Eddie Lang 127-128
Yusef Lateef 128
Yank Lawson 128-129
Huddie Leadbelly Ledbetter C harlie Parker 158-159
129
Peggy Lee 130
G eorge Lew is 130-131
Meade Lux Lew is 131
R am sey Lew is 131
B ooker Little 131-132
C harles Lloyd 132
Josip Lorbek 239
Frank Lowe 132
M ilan L uli 239
Jim m y Lunceford 132-133
Hum phrey Lyttelton 133-134
Howard M cGhee 134
C hris M cG regor 134-135
M ahavishnu John M cLaughlin
135
Jackie McLean 135-136
Jay McShann 136-137
W ingy M anone 137-138
Mike M antler 138
M arjan M arjanovi 239-240
Dodo M arm arosa 138
Joe M arsala 138-139
Warne M arsh 139
George M elly 139
M em phis S lim 139-140
Jovan M ikovi 240-241
Bubber M iley 140
Eddie M ille r 140
Kid Punch M ille r 140-141 Shorty Rogers 169
C ha rlie Mingus 141-142
George M itchell 142
Hank M obley 142
The M odern Jazz Quartet 142-
143
M iff M ole 143
Grachan M oncur III 143-144
Thelonious Monk 144
J. R. M onterose 144-145
Wes M ontgom ery 145
Jam es M oody 145-146
Lee M organ 146
J e lly Roll Morton 147-148
Bennie Moten 148
G erry M ulligan 148-149
N
Ray Nance 149-150
Joseph Tricky Sam Nanton
150
Fats N avarro 150-151
M ilju tin Negoden 241
O liv e r Nelson 151
A lb e rt N icholas 151-152
Wooden Joe Nicholas 152
Herbie N icholas 152-153
Red N ichols 153
Jim m ie Noone 153
Red Norvo 153-154
O
King O liver 154-155
O riginal D ixieland Jazz Band
Kid Ory 155-156
Mike Osborne 156
P
Hot Lips Page 156-157
Tony Parenti 157-158
Evan Parker 159
Leo P arker 159
Joe Pass 159
M ilan Pavlovi 241
M ilorad P avlovi 241
A rt Pepper 159-160
Carl Perkins 160
Oscar Peterson 160-161
Boko P etrovi 242
Flip P hillips 161-162
King Pleasure 162
Ben Pollack 162
Jean-Luc Ponty 162
Bud Powell 162-163
Joe P rivek 242-243
Russell Procope 163-164
M iljenko Prohaska 243-244
Don Pullen 164
R
Saa R adoji 244
Ma Rainey 164-165
Jim m y Raney 165
Dewey Redman 165-166
Don Redman 166
Django R einhardt 166-167
K re im ir Remeta 244
Buddy Rich 167
M ario R ijavec 244
Sam R ivers 167
Max Roach 168
Jim Robinson 168-169
Red Rodney 169
253
 Bora R okovi 244-245 .
Adrian R ollini 169-170
A rchie Shepp 179-180
Horace S ilve r 180-181
Sonny Rollins 170-171 O m er Sim eon 181
Annie Ross 171 V o jislav S im i 246-247
Roswell Rudd 171-172 Sonny S im m ons 181
Jim m y Rushing 172 Tom ica Sim ovi 247
George Russell 173 Zoot Sim s 182
Luis R ussell 173 A leksander Skale 247
Pee Wee Russel 174-175 Z vo n im ir Skerl 247
Bessie Sm ith 182-183
Jim m y Sm ith 183-184
S Joe Sm ith 184
Stuff Sm ith 184-185
Eduard Sadil 245 W illie Sm ith 185-186
Edgar Sampson 175 W illie The Lion Smith 186 Jack Teagarden 196-197
Pharoah Sanders 175-176 Ati Soss 247-248
Mongo Santam aria 176 Eddie South 186-187
Eddie Sauter 176-177 M uggsy Spanier 187
M ihajlo Schwarz 245-246 Petar Spasov 248
Ronnie Scott 177 Spontaneous M usic Ensemble
Phil Seaman 177 187
Al Sears 177-178 Jess Stacy 187-188
M iroslav Sedak-Beni 246 Lennie Trista n o 201
Stjepan Stani 248
M o jm ir Sepe 246 Je rem y Steig 188
Bud Shank 178
Rex S tew art 188-189
C harlie Shavers 178-179 Sonny Stitt 189
Artie Shaw 179 M ilan Stojanovi 248
254
B illy S trayhorn 189-190
Joe S ullivan 190-191
M axine S ullivan 191
Sun Ra 191-192
John Surm an 192
Ralph Sutton 192-193
T Duan Veble 250
Buddy Tate 193-194
A rt Tatum 194-195
Cecil T a ylor 195-196
C ha rlie Teagarden 196
C lark T e rry 197-198
Sonny T e rry 198-199
Frank Teschem acher 199
C laude Th o rnh ill 199-200
C harles T o lliv e r 200
Mel Torm e 200-201
Stan Tracey 201
M ale W aldron 207
Frankie T rum bauer 201
Bruce T urner 201-202
Big Joe T urner 202-203
M cCoy Tyner 203
U Ethel W aters 210
Petar U grin 249-250
V Dicky W ells 214-215
Sarah Vaughan 203-204
Joe Venuti 204-206
Eddie Cleanhead Vinson
206-207
V la d im ir Vitas 250
M iha jlo iva no vi 250
W
T-Bone W alker 207-208
Fats W aller 208
George W allington 208
Dinah W ashington 209-210
M uddy W aters 210-211
W eather R eport 211-212
C hick Webb 212-213
Ben Webster 213-214
Dick W ellstood 215
Mike W estbrook 215-216
Randy Weston 216-217
A rth u r Whetsol 217
Paul W hitem an 217-218
Bob W ilber 218
Lee W iley 218-219
C larence W illiam s 219
Cootie W illiam s 219-220
M ary Lou W illiam s 220-221
Teddy W ilson 221-223
Jim m y W itherspoon 223-224
Phil Woods 224
Frank W right 224
Y
Jim m y Yancey 224-225
Lester Young 225-226
Zahvale
Izdavai za h va lju ju Val W ilm e r na n je zin im fo to g ra fija m a za
ovu knjigu. Val W ilm e r je b rita n ska n o vin a rka i fotog raf,
s p e c ija liz ira n a za glazbu; n je zin e fo to g ra fije o b ja v ljiv a n e su
u a so p isim a iro m svije ta , te u kn jig a m a kojih je autor:
Jazz People, The Face of Bla ck M usic i As Serious ,4s
Your Life. N jezini radovi izla g a n i su na sam o sta ln im i
gru p n im izlobam a, a p o ja v lju ju se i u dva film a . Kao
novinarka, Val W ilm e r od sre d in e ezd ese tih go dina
sura u je s b rita nskim M e lo d y M a k e r o m ; n e koliko go dina
bila je londonski d o p isn ik a m e rikih aso pisa Down B eat i
Hit Parader, a sada je b rita n ski d o p isn ik Jazz M ag azinea
(Pariz) i S wing J o u rna la (Tokio).
A utori sa zah valnou navode kn jig e koje su k o n z u ltira li:
New Edition: The Encyclopedia o f Jazz Le o n a rd a Feathera,
W hos Who of Jazz Johna C h ilton a, Jazz Records f\-Z
Jorg en a G runneta Jepsena, Blu es Records 1943-1966 M ikea
Le d b itte ra i N eila Slavena, te Jazz On R e cord (A Critical
Guide to the First Fifty Years) A lb e rta M cC arthyja, A lu na
M organa, Paula O liv e ra i M axa H a rrison a.
S lije d e e tvrtke p rib a v ile su nam o m o tn ice g ra m ofon skih
ploa koje su re p ro d u c ira n e u kn jizi: Ace Of Hearts,
Autori
lanci u ovoj knjizi pokazuju v rlo o rig in a la n stil p isan ja
d vo jice m e un arod no c ije n je n ih g la zb e n ih n o vin a ra koji su
d u g o g o d in ji po klo nici ja zza. B ria n Case pisao je o
m odernom jazzu, a Stan B ritt o m ainstream u i
tra d ic io n a ln o m jazzu; z a h v a lju je m o im na n jiho vu
sveobuhvatnom radu i pom oi.
BRIAN CASE, koji se u p o s lje d n jih trid e s e ta k g o dina
p a sio n ira n o bavi jazzom , poeo je o njem u pisati poetkom
sedam desetih godina. In te rv ju ira o je vie od 150 g lazb enika,
veinom s p o m in ja n ih u ovoj kn jizi, a njeg ove su la nke
o b ja v ljiv a li aso pisi Let It Rock, Bla ck Music, Time Out,
Inside London, Into Jazz, Ne w M u sica l Express, Jazz
J o u rn a l i Observer. N apisao je je d n o p o g la v lje kn jig e Jazz
Now, te ko m e ntare na p loa m a Jam e sa M oodyja, E rica
D o lph yja i H a rryja Edisona. P rije nego li se po svetio pisan ju
A m erica, A tlan tic, B lack Lion, Blue Note, B luesw ay, Candid,
C apitol, CBS, C la ssic Jazz, C o lle c to r's C lassics,
C o ntem p orary, D elm ark, DJM, Dooto, ECM, EMI, Epic,
Epitaph, Esoteric, ESP, F am ily, Fontana, Fountain, Herwin,
HMV, Im pulse, Island, Japo, Jazz A rchive, Jazz Kings, Jazz
Panoram a, Jazz S ociety, JCOA V irg in, London, MCA, MGM,
M ilestone, M ode, Ogun, Old M asters, O ldie Blues, Pablo,
P arlophone, P olydor, P restige, Pye, Q ueen-D isc, RCA,
R iverside, Savoy, 77 R ecords, S ho estrin g, S olid State,
Sonet, S potlite, S u rviva l, Tax, T elefunken, T ransa tlan tic,
V anguard. V oca lion, Vogue, W ave, W ing, W orld Record
Club, Xtra.
D ragocjenu pom o p ru ile su slije d e e osobe, pa im se
ovim e posebno za h va lju je m o : Hugh A tw o o ll, Peter Barnett,
Roy C arter, Sue B aker, C h ris Ellis, Kay Rowley, A ndrew
C arnegie, Fred D ella r, Sim on Frodsham , L ind say Edwards,
A lla n G arrick, Nick H ighton, Ron S teggles, David Hughes,
C olin Sm ith, G eorge Hulm e, Dave M achray, Buzz Carter,
C h a rlie M cC utcheon, Carol Stein, H enry Pleasants, Ray
P urslow , Don Stone i Franco Chen.
o jazzu napisao je ra d io -d ra m u Our Kid, a 1968. obja vlje n
mu je rom an The Users (izd ava Peter Davis u V elikoj
B rita n iji, a C ita d e l/S im o n & S chuster u SAD).
STAN BRITT, roen u B eckenham u, p o k ra jin a Kent,
p o s lje d n jih desetak go dina d je lu je kao slo bo dni no vin ar i
po vre m e n i ra d io -ko m e n ta to r, piui gotovo is k lju iv o o
glazbi, a posebno o jazzu i bluesu. P rije toga proveo je 15
g o dina na razn im ure d n ikim p o slo vim a u dva vodea
b rita n ska dnevna lista, a kratko vrije m e rad io je u uredu za
tam pu je d n e ve like d isko g ra fske tvrtke . S talni je sura dn ik
razn ih gla zb e n ih m ag azina (Billboard, M us ic Week, M elody
M aker, Cassettes & Cartridges i Alb um Tracking), a ivi u
Londonu okru en ve liko m zb irko m ploa, kn jig a i uspom ena
vezanih za p o dru je kojem u, na ovaj ili onaj nain,
po sveu je vei dio vrem e na za glazbu.
255
m la d o s t