Izbor iz bh poezije
ILIJA LADIN (1929.-2001.) Vozim se tramvajem
Jedini sam Omer u tramvaju
TAJ TOP Nedjeljom idem na pecanje
Poslije pecanja ti kaem:
Nek puca ahura nek puca mahuna Laj elskjer daj
Nek ne puca top
Irvas nam jede cvijee po saksijama
ahura jaglaca Rekla si da liim na irvasa
I maka i bunike i tatule
Nek puca ahura nek ne puca top Sunce izlazi na sjeveru
Sunce zalazi na sjeveru
Mahuna bagrema
I graha i graka Reci mi Merima kuda idemo
I zvjezdane trave pod kosom nek ne puca top U san
U san putujemo
Nek puca mijeak nek puca mijeak U snu se izuvamo
Gorocvijeta i kukurijeka i boura nek puca mijeak Ispred urne juga
Nek ne puca top
Nek puca zora i nek puca obru SEMEZDIN MEHMEDINOVI (1960.)
I pupana vrpca
Nek ne puca top RAT
Taj Rat je
Top i nita se ne dogaa
u grad idem da nam izmolim cigarete
MUSTAFA ZVIZDI (1970.) znam tvoj miris oduvijek
a opet mi nisi nikada bila blie
RECI MI MERIMA u hladna jutra nekada si grekom
u urbi oblaila moje donje rublje
Reci mi Merima kuda idemo
za deset godina nismo bili skupa
Oslo nas je prigrlio koliko za ovih pet mjeseci
tokholm nas je prigrlio sad si u mome demperu po cijeli dan
Malme nas je prigrlio
veseli me i rastuuje istovremeno
Sjever je hladan tvoje radovanje
Lede se smokve u zaveljaju paketiima humanitarne pomoi
Beika punih u kupatilo niko ne ulazi pitam se gdje nalazi kafu
Tako smo neujni za svaku boiju veer?
ni jednog stakla na naim prozorima nema
iz sobe se kasne muhe
ne daju istjerati
MIRSAD SIJARI (1970.)
BRANITI
Prikljuujem se braniocima
bilo je krajnje vrijeme
borbe traju ve dugo
i mada smo organizovali odbranu
neprijatelj sigurno napreduje
grad se suava predgraa gotovo nema
zidovi nae kue su vrsti
vijesti govore o naim uspjesima
moral boraca je na visini
ali ne osjeam se ba sigurno ovdje
pitam se koliko emo izdrati
situacija je sve tea
ponestaje zavoja
hrana samo jednom dnevno
municiju uzimamo od mrtvih
a ta e biti kad ni njih vie ne bude...
DRAGOSLAV DEDOVI (1963.)
DER TOD = SMRT
ili kratki kurs njemako-srpske polne gramatike
majstoru iz njemake opada mukost dok
putuje na jug kod bea gubi sekundarna
kod pete primarna polna obiljeja
dunavom se valja stari androgini ep
ve u beogradu on je
obina gramatika pika
ljudoderski osmjehnuta kao na goblenu.
Izbor iz bh poezije
JOZEFINA DAUTBEGOVI (1948.- 2008.)
ONA VIE NE VOLI POSAO KOJI RADI
Ona prodaje namjetaj strane proizvodnje
u velikoj prodavaonici
gdje zimi sa svih strana pue
a ljeti ispod sasvim ravnog krova
kljua kao u paklu
Ona vie ne voli posao koji radi
A prije je oboavala stvari
kojima je bila okruena
o svakom komadu namjetaja
gotovo je znala sve
pa ak i gdje su rasli
kad su bili drvo
Ona i pokustvo imali su isti jezik
Mogla se zakleti da uje kako se ispod kreveta
od pune hrastovine
kotrljaju irovi s kapicama
i kako pucketaju
zrele ahure pamuka
na rukohvatima fotelja s cvjetnim uzorkom
A sada jedva zna izgovoriti ime prodavaonice
kad je neko iznenada upita.
ABDULAH SIDRAN (1944.)
UZEVI KOST I MESO
Meni vie nita, ni runo ni dobro,
ne moe da se desi. Ostalo je naprosto
da brojim dane, ko smjeran redov, s malom
razlikom u smislu, i estini. Treba to pojmiti
i izgovoriti, napokon, mirno: doi e
i uzee sve, uzevi kost i meso.
A juni je mjesec u svijetu, i cvate dud,
ospu se kie, i minu, tren proe, odjednom,
odasvud, u visinu, uzlijee ljubav i prepun je
polena zrak, u polenu patnja mujaka vri,
i nebo zari ljubavlju, jer juni je
mjesec u svijetu, i dud zri.
Ona e doi. Uzevi kost i meso, uzee sve: Kao da su zaboravile sve obaveze, sva zla.
olovku s grafitnim srcem na stolu, pamet i
duu, na zidu sliku- muziku od koje soba sja,
suzu i strah, i prepun polena zrak. Potom:
mrak, mrak, mrak, mrak, mrak.
A juni je mjesec u svijetu. Ospu se kie,
i minu. Ljubavlju gori nebo i mrljaju pisci
ruke indigom ko djeca dudom. Prepun je
polena
zrak. U polenu patnja mujaka vri.
Juni je mjesec u svijetu, i dud zri.
DARA SEKULI (1931.)
PERIFERIJA
Vozovi i danju prolaze ali danju ih ne
primjeujemo
zato oni nou u nas ulaze, ujte im piskove:
to je mog sina neto pregazilo
to je mog dragog neto zaboljelo
to mog brata vode na robiju
to svjetovi pobjenjeli ratuju
to sestru moju eta razbojnika siluje
to ker moju neroenu nebo elom miluje
to mrtva majka moja ime moje izgovara
to mene tama na zloin nagovara
to ja umirem uz pisak
dok voz jedan nekud u no odlazi
to nas ivi spominju
to nas mrtvi opominju
to na ivot prolazi.
BISERA ALIKADI (1939.)
KAD SE SMIJU ENE
Neobuzdano se smiju sebi, mukarcima,
Djeci, pelenicama,
Suncu, krilatici drage im pokojnice.
Njihov smijeh je bujica, nalet slobode.
Blistavi vrt u srcu vasione.
Ovoj iskonskoj radosti ravno nije
Ni krdo mladih konja kad izvija grive.
Grudi im se razlivaju na sve strane.
Jata zubi bljesnu, pa nestanu ko ptice.
Da pod Zemlju polugu stave
Zavaljale bi je kao teku kuglu.
O, sree, kada se smiju. Kao da more navire
Kao da se nebeski vidici ire.
IZET SARAJLI (1930.-2002.)
DA JE BAREM 1993.GODINA
Da je barem ona strana,
po ponienju ni sa im uporediva
1993. godina
kada nismo imali nieg
sem jedno drugog.
Barem da je ta strana,
ta milion puta prokleta 1993. godina!
Jo punih pet godina
mogao bih da te gledam
Izbor iz bh poezije
EJLA EHABOVI (1977.) Nudile su FERIDA DURAKOVI (1957.)
da pokau
SREBRENICA, POTOARI, 9. 5. 2004. kako su umproforci etnicima davali uniforme GOSPODE
kao jelom i piem to se nudi, namjernika.
Ispod marama virile su im kose. Znam, napokon, da ljubavnik moj,
Jedna se zagrnula sa dvije marame; Jednu po jednu sam zagrlila na odlasku. mu pravedan i smion, postoji.
drugu je drala preko ramena. Boje se nisu slagale Tako se tetke grle Jer, ne raduje korak njegov, mirisan,
Mirisala je na sapun kad goste ispraaju no ista pomisao na korak njegov, mirisan.
Na vratima Ljubavnik moj, pouzdano znam, postoji.
al je padao preko svilene bluze u zlaanim odsjajima Kunim. Jer, ne grije vrsto njegovo tijelo,
Ruke je, drei ga, preklopila na stomaku. no radosna pomisao na vrsto njegovo tijelo
Znam, i ja postojim, napokon, jer
Jedna je imala ru. MARKO VEOVI (1945.) ne radujem se ja ljubavniku svome,
no raduje me pomisao sjajna na mene
Doveli smo grupu holandskih tinejdera TRI CIGARE to dragoga svoga oekujem!
Na dva jezika prevodili Gospode, ne zaboravi:
Jeste dobro putovali? U smiraj, izioh vani da se crnim na bijelome. moda ti uslugu inim
rekle su nam Sunce je novi koji se stavlja kad ti se ovako radosna obraam.
Kako ste? na kapke pokojnika. Svuda boija utnja
pitale su, od tenkovskoga oklopa neprobojnija.
na ulazu u groblje ivot je straan kao jeka koraka MILE STOJI (1955.)
to muslimanima, nou, u srpskim logorima
Lijepa su vam djeca! najavljuje dolazak batinaa. BRATSTVO I SESTRINSTVO
Zagledale su, svako Zapalih jednu da mi, za dimom duvanskim,
Kasnije su rekle: oi na koji tren odlutaju iz ovog logora. Kada bih se ponovo rodio
Doite! Sjetih se sna sinonjeg: u rukama mi konac, i mogao birati, ne bih izabrao
Zaplakale, jedna za drugom; privezan za glog, nikao iz groba mog oca ovaj jezik, ni ovo zanimanje.
redom pokazale albume sa fotografijama u sandakome nevibogu. Konac po kom se Ni ovaj znak vjere, ni ovu vjeru
mrtvih moe iz pakla izii. bez nade. Ne bih prihvatio
Stali smo ukrug, kao na ugaonoj seiji to se sjedi Zapalih jo jednu. Da mi po dimu dua da me ubojice ue pravdi.
One u sredinu odlebdi do utvara iz gluve i sijede davnine. Ne bih izabrao ovo vrijeme
s rukama na stomaku Koje joj apu: jedan korak iz neviene ni ovu zemlju u kojoj utjehe
Domainski. u nedoenu - to ti je sav tvoj ivot. nema. Ni ovu brau koja su me
A svijet je grozan kao grohotni smijeh prodala. Ni ovaj narod to
Nudile su oslijepljenih iz Jame Goranove. svoje sinove prinosi teletu
da nas vode Zapalih i posljednju. Da mi, na tren, zalii od zlata. Bacio bih svoje
Kod Hrasta na zvijezdu, meu srednjim i kaiprstom. Zvijezdu ime. Jedino bih ponovo
(Tamo stane i vidi sve gdje su doveli narod na klanje!) veerenjau. I da kroz plaviast veli izabrao tebe, to te u svakom
I u fabriku akumulatora sagledam, to jasnije, Karadievu vaseljenu danu tisuu puta dodirnem
gdje su vezani probdjeli tri dana. u kojoj Logor je - Logos. pogledom odanosti i sjaja.
Sinove su odveli kasnije, gladne.
Izbor iz bh poezije
FARUK EHI (1970.)

***

Supermen je u penziji
hramlje na lijevu nogu i boli ga kima
ruke dri ispruene u zraku dok hoda
to mu je profesionalna deformacija
od silnog letenja

napokon je spoznao da je zlo neunitivo

ne moe se sjetiti asa kada je sa filmskog platna
hrabro siao u stvarni svijet
uglavnom, ovjek je od krvi i mesa
dodiri su istinski, bol je nepodnoljiva
hoda ulicama kao i drugi ljudi
ne posjeduje nikakvu mo

sada mu vie nije ni vano

to je zbog ljubavi postao smrtnik
njegova ena je mrtva
sa njom je dobio dva sina, dva Superjuniora
esto ih vidi kako zasijecaju nebo kao komete
letei neustraivo u susret iskuenjima
pod stare dane ita Marksa i Lenjina
shvatio je da je liberalna demokratija isto sranje
i zna da je Marks prorekao globalizaciju
ipak, u svojim je stavovima usamljen
kao i prije dok je bio filmski heroj

Supermen je u penziji
ve mu pere istaica stubita u njegovoj zgradi
ivi skromno u jednosobnom stanu
nedjeljom sjedi u parku na drvenoj klupi
ita dnevne novine i bajatim hljebom hrani ptice.