Professional Documents
Culture Documents
Mirjana Đurđević Čas Anatomije Na Građevinskom Fakultetu
Mirjana Đurđević Čas Anatomije Na Građevinskom Fakultetu
as anatomije
na
Graevinskom fakultetu
Epilog 1
E, stvarno odlino poinje. Samo to sam prola pasoku
kontrolu i poela da se osvrem po aerodromskoj ekaonici,
traei zgodno mesto da se posadim, bie iz razglasa
saoptava da je noni let za Amsterdam odloen za jutro, iz
tehnikih razloga. Sad mi to kae! Mogla sam jo ovu no
da prespavam u svojoj kui, sa svojim momcima, u svom
krevetu, u svojoj spavaici... Preterujem, ponela sam svoju
spavaicu. ekaj... ne, ne vredi, policajci koji su mi malopre
zapeatili paso ve su nestali netragom, ljudi, pa mi smo
noas ovde zarobljeni! Jedini izlaz Amsterdam. Ali, malo
sutra. Mora prvo da svane. Kad je tako, da sednem ja.
Sednem. Da pripalim? Ili da ponem sa tednjom? Ako
elim da mi ona tri boksa sakrivena u koferu potraju mesec
dana, moram da ponem odmah. Posle videemo. Cigare
su, kau, tamo jako skupe. Ono to su me zezali, da u tamo
za svaki coffee-break na tanjiriu, uz eer, da dobijem i po
doint gratis, duhovito je, ali mi nije smeno. Ne sad. Tada
sam odgovorila:
Ja pijem bez eera. Hoe li onda meni da daju dva?
Da se javim kui, mojim momcima? Da im kaem da jo
ovu no provodimo u istom gradu (i okolini)? Mrea u
prekidu. Iz tehnikih razloga? Probau kasnije.
Gledam enu koja sedi preko puta. Frizura nikakva, u
stvari, frizura joj je nice try, nego, kosa joj je nikakva.
Beznadean sluaj. Respektabilni tamni podonjaci. Usta
oputena, ini mi se da im to nije prirodan oblik, pre e biti
uticaj vedrog raspoloenja. Ako se sada rasplae, a blizu je
runa je kad plae. Figura neprovaljiva, u svakom sluaju
napunila je stolicu. Obuena kao slubenica neke bolje firme
na poduem prinudnom odmoru. Solidno, ali pomalo
pohabano. I previe tamno. Pod vetakim svetlom to joj
istie bledilo, o crnilu oko oiju da ne govorimo. Kada je ova
poslednji put spavala? Jedino to u prizoru preko puta
deluje svetski je lap-top, pristojan model, koji ona grli
desnom rukom. Ne grli, skoro da je legla na njega. Uostalom,
otkud ja znam ta je pristojan lap-top? I kako to izgleda
svetski? Ajde, videemo i to. Malo sutra, u Amsterdamu.
Da me bolje poznajete, odmah biste ukapirale da je ta
ena u koju gledam ja. Prvo, samo meni moe da padne na
pamet da u polupraznoj aerodromskoj ekaonici sednem
naspram velikog ogledala na ulazu u toalet, ne bih li celu
no provela zagledana u jedno od svojih loijih psiho-
fizikih izdanja. Drugo, ovo na meni je moja standardna
odea za izlazak meu ljude. Tree, lap-top. Pozajmljen.
Morala sam da obeam da u da ga uvam ko oi u glavi.
Inae se ne grlim sa mainama na javnom mestu. etvrto,
podonjaci...
Mogunost da odem na tri meseca u Holandiju, na neku
specijalizaciju, iskrsnula je pre samo par nedelja, pred njihov
Boi. Nisam sebi mogla da dopustim ni luksuz da se
premiljam hou li ili neu, trebalo je obezbediti stotine
papira, napraviti hiljadu dogovora, spakovati se. Sve to da
bih se jo malo kolovala.
Oduvek sam mrzela kolu a volela da uim. Nije dobro
reeno. Da probamo ponovo: oduvek sam mrzela institucije,
a institucije sa kojima sam u ivotu, silom prilika, imala
najvie posla su upravo kole raznih vrsta. Pri tom sam
nepopravljivo radoznala. Sve me zanima, sve bih da nauim,
da probam... Maku je ubila radoznalost.
Na stolicama pored mene se sklupao mlai par, ovi mi
ba deluju amsterdamski. Bili malo kod kue, da o troku
holandskog socijalnog obiu roditelje za Novu godinu. I na
krau detoksikaciju.
Noni let za Amsterdam se odlae do jutra, iz tehnikih
razloga evo je opet, ponavlja teta iz razglasa.
Kakvi tehniki razlozi, neu da se vozim pokvarenim
avionom, ni sad ni ujutru! devojka je ba nervozna.
Bez brige, draga, to moe biti i svata i nita, pijani pilot
koji ne ume da ubode dugme u liftu i pojavi se na radnom
mestu. Pista u mraku, zbog restrikcije struje. Do koje je, opet,
dolo zbog katastrofalne hidroloke situacije u zemlji. Koja
je, rekla bih, prirodna pojava. A prirodne pojave su ulazni
podaci pri projektovanju elektroenergetskih sistema. Dobro,
moda si donekle u pravu, moda je i pukla guma na
avionu, a vulkanizeri noas zatvoreni, pa sve na ovom svetu
se dogaa iz tehnikih razloga. Avion leti iz tehnikih
razloga, avion ne leti iz tehnikih razloga.
Evo, i ja u sutra u tom avionu biti iz tehnikih razloga. Iz
tehnikih razloga (novogodinji kalendari, rokovnici i slina
konfekcija) kasni i tampanje mog romana. Zato e prve
primerke umesto mene podii moja prijateljica i poslati jedan
gospodinu... Dosta filozofiranja, preda mnom je cela no,
hajde neto da se radi, vidi da je bilo pametno to sam
insistirala na lap-topu. Poeu da piem to pismo odmah:
S potovanjem,
Autorka
10. januar 2001.
as anatomije na
Graevinskom fakultetu
KRATKA ISTORIJA MANJE-VIE TRAGINIH
SLUAJNOSTI KOJE PRATE MOJE PERMANENTNO
KOLOVANJE
1
na Prava ili Ekonomiju. Balkon je bio na drugom spratu -
stvarno nisam mogla da dopustim da slomi nogu i upisala
sam se na prokletu Graevinu. To je bio jedini put u ivotu
da sam pristala na neki od bezbrojnih majinih pokuaja
ucenjivanja, valjda je zato ispao toliko tragian po mene.
Prve dve godine fakulteta zavrile su se same, sluajno,
za etiri. Poloene ispite uglavnom mogu da zahvalim
znanju koje sam stekla u Matematikoj gimnaziji i injenici
da ponekad nisam imala pametnija posla pa sam navraala i
do kole. Te godine bile su znaajne, u obrazovnom smislu,
utoliko to su mi pranjava beogradska amaterska pozorita
razbila iluziju da bih u pozoritu mogla da naem zanimanje
svog ivota. A Graevinu sam mrzela sve vie i vie1.
Na treoj godini fakulteta opredeljivali smo se za smer. Ja
sam izabrala hidrotehniki. Voda mi je bila istija od praine,
betona, cigala na gradilitu. Slava Graditeljima, sluajno
nisam nasledila taj gen od majke, ujaka, dede. Fakultet sam
zatim zavrila oas posla, tri dana pre roka, to jest tadanjeg
sedmogodinjeg proseka studiranja na Graevinskom
fakultetu, i to kao vieniji ak, opet posredstvom nekoliko
sluajnosti. Jedna od njih bio je asistent, kasnije profesor,
Mia, zaljubljenik u numeriku hidrauliku. Osloboen svake
sujete, gurnuo me je u svet matematikog modeliranja.
Mislila sam da je sva nauka ovog sveta moja i eka da je
progutam. Umro je mlad i to je jedna od najtunijih smrti
2
meni bliskih ljudi koju nikad nisam prebolela. Nekako u to
isto vreme sluajno sam se udala. Kaem sluajno jer je Sava,
moj momak, u ali obeao da e se oeniti sa mnom im
poloi Radiotehniku, kod Ace Pijanca. Sluajno je izvukao
neku traljavu esticu ve u sledeem ispitnom roku i venali
smo se mesec dana kasnije. Da kucnem u drvo, ta sluajnost
traje ve dvadeset godina. Brak, iako studentski i o troku
roditelja, doneo nam je i neku novu ozbiljnost i odgovornost,
vrlo brzo smo oboje diplomirali. Pokazalo se da je balkonska
trgovina moje majke konano urodila i to dvostrukim
plodom: umesto jednog, isposlovala je dva inenjera,
graevinca i elektroniara. Dodue, ja se i dalje nisam
oseala kao graevinac, ali ta da se radi, nobodys perfect.
Posle diplomiranja nisam ostala na fakultetu kao asistent.
U Americi je skoro raeno istraivanje koje je pokazalo da je
svaka etvrta generacija univerzitetskih profesora sjajna.
Objanjenje je jednostavno - svaki profesor, po prirodi stvari,
za asistenta i naslednika bira nekog ko je gluplji i
nesposobniji od njega, valjda da bi dao na znaaju
sopstvenom liku i delu. Trea generacija ve toliko retardira
da ne moe ni pravilno da zakljui ko bi to bio gluplji i
nesposobniji od njih, pa im nesmotreno promakne neki novi
genije. (Avaj, kod nas na Orijentu nita ne ide tako brzo,
samo u etiri generacije. Polako bato, uvek ima neko gori.)
Ova priica nije imala za cilj da podri moj stav da nisam
postala asistent samo zato to u tom trenutku na
Graevinskom fakultetu sluajno nije bilo profesora od koga
3
bih ja bila gluplja. Nije bilo tako prosto, nego, ja nisam bila
formalno dovoljno dobar ak2, niko me nije hteo, a nisam ni
ja njih. End of the story, mislila sam tad o kolovanju.
Sava je u tom trenutku bio u vojsci i nije ga ekao posao
kada se vrati. Oseala sam se iscrpljeno od finia, i dalje
mrzela fakultet koji zavravam i u ali priala okolo da je sad
dosta - odlazim ko gospoa(!) da predajem u nekoj srednjoj
koli, gde u imati veliki raspust i nikada neu videti
gradilite. Kako drugaije objasniti nego kao sluajnost
injenicu da je nekoliko dana pre nego to u diplomirati
izaao konkurs u uvenoj Brodarskoj koli, za profesora
hidrotehnike grupe predmeta? U petak sam diplomirala, u
ponedeljak sam sa dnevnikom u ruci ula u uionicu. Ta
kolska 1982/83 u Brodarskoj koli na prvi pogled i nema
neke velike veze sa mojim daljim obrazovanjem. Ipak, tu
sam nauila sve o deci iz razorenih brakova, delinkventima,
narkomanima, mladim part-time prostitutkama, preteama
dananjih sponzorua, deci intelektualaca koja ne znaju
tablicu mnoenja... Pomagala sam maloletnom sauesniku u
ubistvu, u nekoj tui u kojoj su radili kuhinjski noevi, da
pre suenja zavri trei razred srednje kole kako bi umesto
u zatvor za odrasle, gde bi izgubio svaku ivotnu
perspektivu, otiao samo u popravni dom i tamo mogao da
maturira. Objanjavala majkama kako su njihove devojice u
dokolenicama sluajno zatrudnele na velikom odmoru.
Umesto roditelja odlazila na leenje sa esnaestogodinjim
4
alkoholiarom. Imala sam nadimak Bundevin Cvetak3.Volela
sam tu decu i ivela sa njima u njihovim unapred unitenim
ivotima. Uspela sam da eskiviram gradilite ali sam upala
do gue u blato socijalne patologije, koja tada, poetkom
osamdesetih, ovde zvanino nije postojala. Poslednje mrvice
nagona za samoodranjem naterale su me da beim, dala
sam otkaz. I to je bila neka kola, bez formalne diplome.
Sada je Sava radio, a ja sedela u kui i itala oglase za
posao. Za oko mi je zapao konkurs u Urbanistikom zavodu
- traili su inenjera hidrotehnike ali i programera. Ne bih to
nazvala sluajnou, pre bi bilo da sam ja tada bila sluaj, i to
za psihijatra, poto sam iz oglasa iskonstruisala da firma
kojoj treba i programer sigurno radi neto ozbiljno. A nije ni
graevinska! (Kasnije se ispostavilo da sam ja bila prva
osoba u toj ustanovi koja je, tekom mukom, doprla do
kompjutera, a da je nesrena programerka dobila da radi kao
sekretarica Lepom Ciletu, direktoru.) Elem, odluila sam da
ja moram tu da se zaposlim. Ilo je malo tee, na kraju je
morao da intervenie i jedan bivi gradonaelnik, ali ja sam
isterala svoje. ta sam traila, to sam i dobila.
Zgrada na uglu Palmotieve i 29. novembra je mesto
mrano do bola. esto bi se deavalo da pacijenti zalutaju do
petog sprata a da ne shvate da nisu u Zavodu za mentalno
zdravlje koji se nalazi preko puta. Valjda su ih zbunjivali
nai beli mantili i atmosfera. Naalost, nismo mogli da im
ponudimo pric smirenja. Ali je alkohola bilo u izobilju. Ja
5
sam zaglavila Odeljenje za tehniku infrastrukturu - kako to
ludo zvui! U stvari, to je bila grupa od desetak inenjera
razliitih struka, hidrotehniari, elektriari, mainci,
saobraajci, iji je posao bio da planiraju razliite gradske
instalacije. Da proizvode planske dokumente!? Tako su mi
objasnili. Brzo sam nauila i kako se to radi - ovo nacrtaj
ovde, ono napii tamo, izraunaj, idi na sastanak i posvaaj
se sa neprijateljima, idi na teren i pravi se da zna zato si
tu... Ostalo mi je, meutim, zadugo nejasno ta mi to u stvari
radimo, jo manje zato. Izgledalo mi je da to nikog drugog
sem mene i ne zanima.
Jedina svetla taka na mom novom poslu (i ujedno
najtraginija profesionalna sluajnost mog zivota) bio je moj
ef Kiki. Par godina stariji od mene a ve ef! Jedino sam ja
bila mlaa od njega u naem odeljenju, to i nije bilo na prvi
pogled oigledno. Naime, na Kikiju se oduvek videlo da je
imao teak ivot. Mislim, nije on neko ratno siroe, prosto
momak sa previe ambicija koje je ispunjavao tako to je
prolazio kroz radioaktivne zidove. Eto, nije imao sree, niti
je a priori simpatian, niti je posezao za onim to su drugi
mislili da mu pripada. Nema veze, iv bio svojoj majci.
Vratimo se za trenutak meni. Ja sam jedna energina
osoba koja je u isto vreme operisana od svake elje za
gazdovanjem. Od koje se moe napraviti koristan a pri tom
bezopasan saradnik, ukoliko moe da trpi moju
svojeglavost. Kako Kiki nije glup ovek, bacio me je na
specijalan trening. Umeo je po deset puta da mi pocepa ili
6
vrati slubeno pismo koje se sastoji od samo dve reenice.
Ludela sam od toga, svaala se, ali sam i kapirala da sam na
kursu za poslovnog skota. Dobro mi je ilo, prirodan talenat.
Zatim je poeo da me gura u ozbiljne poslove, u sukobe i
pregovore sa nekim vanim facama, ostali su zabezeknuto
gledali ta ta mala sve radi. Velikom brzinom sam pekla
zanat planera komunalne infrastrukture, a ta je to - tada
mi je bilo jasno koliko i vama sad.
Onda je Kiki odluio da se bavi teorijom planiranja
infrastrukture i proizveo me u svoju desnu ruku. Znajui
ime se on sve u ivotu bavi, odgovorno tvrdim da je i to
bila ista sluajnost, tako mu tad prdnulo. To je bilo mnogo
smeno i naivno, sve smo izmiljali na licu mesta. Kada se
setim naih prvih naunih radova koje smo prezentirali
strunoj javnosti na nekim simpozijumina ne znam ta je
tu bilo kominije - sami ti radovi ili ozbiljnost i
strahopotovanje sa kojom smo prihvatani. Taj strah od
nepoznatog nam je u stvari obezbedio prolaz, eh, da je
kojom sluajnou tada bilo ikog ko je o tome znao vie od
nas pa da nas rastera ko umar, kako bi mi ivot sada bio
laki i lepi. Podela posla u naem istraivakom timu bila
je spontana: Kiki je bio zaduen za filozofiranje a ja za
matematiku.
Mislim da je bila 1984. kada se radio Dugoroni program
stambene izgradnje u Beogradu. Zvui odvratno glupo i
dosadno, priznaete. Jednostavno, radilo se o tome da je od
planiranih lokacija za stambenu izgradnju trebalo odabrati
7
one na kojima e se u narednih deset godina izgraditi 40.000
stanova. (Obrati panju, 40.000 je etiri puta vie od 10.000,
smandrljanih u Direkciji za obnovu i razvoj zemlje ovih
dana. Ali mi smo imali deset godina na raspolaganju, nita
obnova zemlje, navrat-nanos, nego ist lagani
kontinualni razvoj.) Koga je Kiki lagao i mazao, s kim se
ubeivao? Najpre e biti da niko normalan nije hteo da se
petlja u ta orava posla, tek, on je ubedio tadanju Gradsku
vladu da emo taj posao obaviti mi - na optimizacionom
modelu. uj, optimizacioni model! I ja tebi!
Da skratim priu, napravih ja optimizacioni model.
itav projekat bio je nevieni uspeh, imali smo prezentacije
u Starom dvoru, pisalo se o nama po novinama (Stanovi iz
kompjutera, pisala je Politika ekspres, u kojoj, inae, sluajno
radi Kikijeva ena). Definitivi rezultati naeg projekta bili su
i predmet prave industrijske pijunae. Sedim ja u pekari i
jedem burek, sedi pored mene neki debeli i zaviruje u papire
koje sam spustila na pult, onda ih sluajno obori, pone da se
izvinjava i polako da ih skuplja, sve traei spisak.
Nepoznati ljudi u liftu me sateruju u oak i pogledom
skeniraju kompjuterske listinge koje drim u ruci. Moj pisai
sto vazdan ispreturan kad uem u kancelariju a neki kolega,
koga jedva poznajem, istrava jer je pogreio vrata. Radilo
se, naime, o pijunima iz tadanjih stambenih zadruga i
graevinskih firmi za koje je od ivotne vanosti bilo da ba
njihove lokacije budu odabrane u kompjuteru i da to
saznaju unapred. O ljudska gluposti, domovina ti je Srbija.
8
Na lovorikama ovog uspeha mene je neto uljilo.
Famozni optimizacioni model, to sam samo ja znala, bio je
neko uasno voluntaristiko petljanje sa brojevima, sumama,
matricama. Meni je prosto nedostajalo znanja! Kakvog
znanja, to nisam znala. Da me tada malo vie ponela sujeta,
valjda bi konano prestala da se kolujem! Stvarno sam
naopaka.
U to vreme se moja najbolja drugarica ura sluajno
zabavljala sa Milanom Boiem, a Milan Boi sluajno jo
nije poznavao Vuka Drakovia pa je bio u stanju da
razgovara i sa prizemnijim svetom. I tako, znajui Milana
kao oveka nenormalne inteligencije i pripadnika tajnog
bratstva bivih uenika Matematike gimnazije, na nekom
uru mu se poalim na svoj problem - fali mi neko znanje, ne
znam iz ega, radi se o tome-i-tome... On me iz topa posla u
Centar za multidisciplinarne studije Univerziteta u
Beogradu.
Preporueno, uinjeno i Planer komunalne infarstrukture
postade Magistrant u Centru za multidisciplinarne studije
na smeru za Sistemologiju i logistiku. Koliko psovki u jednoj
reenici. Ako vam kaem da se taj smer, koji je moj mu
zvao kola za vojskovoe a mene Napoleonka, sada
zove Smer za vetaku inteligenciju, sigurno e vam sve biti
jasnije. Generalno nesreni sluaj, da se naem sa Milanom
Boiem u istoj kujni u isto vreme, imao je za posledicu dve
vrlo srene godine koje sam provela saraujui sa mentorom
Radivojem. Ne samo da me je uveo u svet operacionih
9
istraivanja (to je bilo to znanje koje mi je nedostajalo, ma ta
to bilo za vas), imala sam prilike da radim sa jednim
ovekom koji zaista multidisciplinarno misli. Ispostavlo se
da i meni te granine oblasti, u kojima se razliite nauke
meaju i prepliu, najvie lee. Takva sam ja, odgovor na
svako pitanje meni otvara nova pitanja koja bee na sve
strane, u neke nove prostore. Tragian mentalni sklop za
nekoga ko se opredelio da se bavi naukom u ovoj zemlji. I,
rekla bih, opet sluajan a ne nasleen.
Magistrirala sam za okruglo dve godine, sa temom
Viekriterijumska optimizacija lokacija za stambenu izgradnju.
Mogla sam i onda da kaem dosta, da povremeno napiem
sa Kikijem neki nauni rad, proetam do nekog
simpozijuma i gledam svoja posla. Meutim, sa ovim sam
postala stunjak, kadar. Najgore je kada te za to
proglase mediokriteti, koji onda od tebe oekuju da struno
oblikuje njihove none more. Nisam vie mogla da se
krijem u Kikijevoj senci, bili smo za njih - dvoje. Slatke moje,
bile su to definitivno najtee godine u mojoj karijeri, morala
sam da se borim da ne radim gluposti a nisam uspevala da
se izborim da mi se d da radim ita pametno.
Kiki i ja odlazimo na Kongres operacionih istraivaa u
Herceg Novi sa jednim simpatinim radom. Na pola
kongresa Kikija hitno zovu da se vrati na posao i mala
ostaje sama sa stotinak potpuno nepoznatih ljudi. Ipak,
privalim se na neku urku. Pevale su se, seam se, neke
ruske romanse, kada mi se obratio jedan gospodin. Govorio
10
je dalmatinskim narejem sa tekim engleskim naglaskom.
uo je moje izlaganje (da ne poveruje?!) i jako mu je
zanimljiva moja primena optimizacionih metoda u urbanom
planiranju. I gle, kakva sluajnost, on zna jednog jedinog
oveka na svetu koji se teorijski bavi ba takvim primenama,
Brajana Masama sa York Univerziteta u Torontu. Ma kakva
sluajnost, to je bila Sluajnost, u kui sam imala knjigu koju
je napisao taj Masam! Uz posredovanje mog urskog
poznanika, poela je moja prepiska sa Brajanom koja je
trajala dve godine.
Odluujem da napustim Urbanistiki zavod umorna od
preganjanja sa sitnim gradskim politiarima, direktno ili
preko indiga, mog tadanjeg direktora Lepog Cileta. Lepi
Cile je lik. Tada je ve trebalo da bude u penziji, mada se to
po njegovoj imalin-crnoj ofarbanoj kosi i crvenim
demperiima ne bi moglo rei. Gledala sam Titovu sliku u
njegovoj kancelariji, ona najgroznija, erpa-plava uniforma a
iza njega erpa-plavo nebo. Onda, na prvim talasima
velikosrpskog, bla, bla, bla zamenjuje Tita - Vukom
Karadiem! U Urbanistiki zavod u posetu dolazi kubanski
ambasador i poklanja Ciletu zastavu. Cile pomera Vuka
(Karadia) na suprotni zid a iza lea postavlja kubansku
zastavu! Ej, mora da je Tuman od njega skinuo tu
scenografiju, samo mu je lenta falila. Negde pred moje
naputanje Zavoda izduvali su ga i Vuk (Karadi) i Kastro,
na zid se besi Sloba lino. Moete li zamisliti moju
zabezeknutost kada sam pre par godina na televiziji videla
11
Lepog Cileta kako stoji pored Vuka (sada Drakovia) na
Ravnoj gori i krsti se u tekom religioznom zanosu. Lepi
Cile, iliti Cile Feniks, trenutno je istaknuti lan SPO-a i lan
gradske vlade. Gde e dalje, imate pravo tri puta da
pogaate.
Tog leta, na Ohridu sluajno otvorim Politiku (koju
nikada ne itam, prosto nije bilo drugih novina) i u njoj
naem oglas u kome Via tehnika kola trai profesora,
hidrotehniara sa magistraturom. Piem molbu, aljem za
Beograd i moja majka je sa dokumentima nosi u kolu. A
tamo, sluajno radi ba Ceca, mamina mlaa koleginica koja
mi je na studijama radila grafike radove iz statike. I to ne
bilo kako, sve mi je i krasnopisom prepisivala, moje je bilo
samo da ih odnesem na fakultet. Eto, tako sam postala
profesor u Vioj tehnikoj koli. Istini za volju, i nije bilo
drugih kandidata. Nisam se ba usreila, ali sam makar na
posao ila jednom nedeljno i tamo provodila onih nekoliko
asova koliko sam imala. Ila bi ja i ee, ali su me upozorili
da nee biti popularno meu kolegama ako se u koli
pojavljujem i kad nemam nastavu. Prosto, nije obiaj.
Kraj osamdesetih bio je i poetak masovnog pionirskog
osvajanja Kanade od strane srpske obrazovane mladei. A ja
se sluajno ve dve godine dopisujem sa jednim kanadskim
profesorom koji tvrdi da ceni moj rad! Moji i Savini razlozi
da se iselimo u Kanadu bili su potpuno isti oni koji se ve
vie od deset godina mogu uti od hiljada mladih ljudi,
novokomponovanih Kanaana. (Razloge zbog kojih smo se
12
vratili teko da e iko od njih izgovoriti glasno, makar i sam,
pred ogledalom, ali to je tema za neku drugu knjigu.) Kao
sigurnu varijantu biramo iseljenike vize, a ja u pride
traiti stipendiju od Brajana za izradu doktorata.
Tako i bi. Sava je brzo naao posao na kanadskoj
televiziji, ja sam se muvala po fakultetu. U odnosu na ostale
mlade emigrante mi smo imali sjajan poetak. Sa malom
oteavajuom okolnou - ja sam tu zemlju, ma kakvu
zemlju, kontinent, mrzela od prvog dana kada sam na njega
kroila. Zvui iracionalno, moda i jeste iracionalno, ali mi
od toga nije bilo nita lake. Izdrali smo godinu dana, ja
Kanadu a Sava mene, i vratili se kui, pravo na
bombardovanje Ljubljane. Avion Njujork-Beograd bio je
potpuno prazan. Tih dana su svi ko ludi beali iz zemlje a mi
smo se vraali. Sada ete vi rei da je za sve kriva ona prva
sluajnost, odnosno onaj autobus koji me je u detinjstvu
udario u glavu. Moda ste u pravu, ta ja sad tu mogu, bili
smo kod kue a ratovi su tek poinjali. Boravak u zemlji
Kanadi je za moje permanentno kolovanje bio od znaaja
utoliko to sam prikupila mnogo literature koja mi je ovde
bila (i ostala) potpuno nepristupana. Razgovore i saradnju
sa Brajanom ponela sam u sebi, knjige u koferima. U Kanadi
sam zavrila i jedan veoma vaan kurs Velike ivotne kole,
diplomirala sam u tom avionu za kui, sa temom Svako treba
da ivi u sebi prirodnoj ivotnoj sredini. A prirodna ivotna
sredina ne mora da znai da je ona i miroljubiva, da hrana
visi sa drvea, da nema smene godinjih i istorijskih doba
13
ve je veno prolee i spokoj, znai samo da je tebi ona
prirodna.
Rat u Hrvatskoj za mene je obeleila ponovo jedna
sluajnost. Poinjale su nestaice, narod je ko mahnit
razvlaio hranu po ulicama. Jednoga dana kominica je
saoptila Savi da je na pijacu stiglo brano, 10 maraka dak. I
sada, kako njen mu nije tu, da li bi Sava hteo kolima da
poe i donese joj jedan? Sava, domain ovek, donese i nama
30 kila brana. Prvo sam bila oajna kada sam ugledala tu
papirnu svinju nasred sobe a onda sam zakljuila da je to
jedinstvena prilika da konano izuim kiselo testo, znanja
nikad dosta. Tako sam ja rat u Hrvatskoj provela u suzama,
pored televizora, vaui svoje, prvo neuspene, pa sve bolje
i bolje, kiflice, pogaice, lepinjice, pice, pancerote... Epilog -
izgubili smo rat u Hrvatskoj a ja sam dobila 30 kila! A
postala sam i ekspert za dizana testa. Pa jo nek neko kae
da nismo svi ratni profiteri.
Negde izmeu rata u Hrvatskoj i rata u Bosni
zakljuujem da moram da se upam iz tog ludila i odluujem
da prijavim doktorat ovde, u isto terapeutske svrhe. Kratak
i ubitaan pokuaj. Taman zaponem pregovore oko teme sa
Sofronijem, koji e kasnije postati znaajan lik u ovoj knjizi, a
ovek ode na Floridu, na est meseci. Vratio se za dve-tri
godine i naao me u dilemi da li da sa kiselih preem na
lisnata testa ili da ponem da drim dijetu. Koji crni
doktorat, ba su u to vreme bombardovali onog vola na
ranju u okolini Sarajeva.
14
Odluujem se za dijetu jedne nedelje u rano prolee 1995.
Bilo je to ovako: dolazimo iz posete prijateljima (sluajno
smo navratili) gde sam u farmerkama, broj 36, sedela na
nekoj jako niskoj fotelji. Skidam farmerke i otkrivam da mi je
pojas napravio krvave tragove po stomaku. Dosta, stoko!
Gladujem tri, est, osam meseci, godinu dana. Leto 1996.
doekujem sa 52 kile, toliko nisam imala ni u osnovnoj koli.
Komentari se kreu od Koja riba postade! do Od ega si
bolesna? Tako sva puna sebe, prvi put u kratkim
haljinama, izlazim konano poslom iz kue posle nekoliko
godina, odlazim u Obrenovac da zavrim staru tezgu,
Generalni plan. Ulazim u kancelariju nekog optinara i s
vrata me uhvati nesvestica sa porivom na povraanje. Stariji
brini kolega skae: Lepo sam ja govorio da ne sme toliko
da gladuje, vidi ta si napravila, dajte eer i vodu...
Razlog je bio mnogo jednostavniji: ovek je u kancelariji sa
Ktitor nametajem imao SPS zidni sat, SPS kalendar, SPS
blokove, olovke, piksle, mahinalno sam oborila pogled i
ugledala SPS-Dijana tepih! Vuneni crveno-plavo-beli bilbord.
Bog te, ta su ovi radili dok sam se ja u samoi prvo gojila a
onda gladovala godinama! Sigurno nisu gledali televiziju.
Jedva sam se oporavila od estetsko - ideolokog oka.
Ovu anegdotu opisujem samo zbog sluajnosti koja je
usledila na naem povratku u Beograd. Na zadnjem seditu
auta sedela sam sa Gavrilom, jednim krvavim tipom,
profesorom na Arhitektonskom fakultetu. Ispitivao me gde
sam, to me nema, a ja njemu poteno, eto red derem, red se
15
derem, teko mi padaju ratovi. On mi odra krae
predavanje, od Baria pa do ukarice, o tome kako je to
glupo i nekonstruktivno baeno vreme. On, eto, uopte ne
gleda televiziju, zatvori se u sobu i pie. Za ovih est godina
napisao je est knjiga. Da li ih je i objavio, nisam pitala, bilo
me sramota. Sve u svemu, tako mrava, lepa i naduta ko
aba, odluim da je vreme da okrenem novi list. Prijaviu
ipak doktorat! U to ime dolazim kui, ispohujem kilo mesa i
pojedem ga skoro sama.
Prijavljivanje doktorata, koje je samo po sebi jedna
muna i dosadna procedura, koincidira sa kraom glasova
na lokalnim izborima u oktobru 1996. Moda i nije nebitna
sluajnost, pokazae se. Eto me na ulici, radim duplu smenu.
Na graanskim protestima sam sa graanima. Rodbina,
kumovi, prijatelji, nikad se toliko nismo druili. Malo je
komplikovanije sa studentskim protestima, u kojima bih
ja, kao profesor tamo nekim studentima, takoe da imam
udela - a ne mogu. Naime, moja direktorka Spasenija, od
milja Cana, je diplomatski genije - kad god je neka frka ona
proglasi raspust i razbije nam koncepciju. Mnoge moje
kolege sam viala u etnjama (mnoge, bogami, i nisam) ali
zajedno nismo nastupali. Tako sam se spontano prikljuila
graevincima, koji su nekim udom tada imali krila (kako
naprasno izrasla, tako i otpala). Moram da priznam da su to
moje najjae emotivne veze koje sam ikada ostvarila sa
Graevinskim fakultetom. Maltene sam bila ponosna i na
njih i na sebe to sam jedna od njih?! Glupaa.
16
Za sve to vreme nateem se sa komisijom koja treba da
mi odobri temu. Priznajem da ja nisam imala previe
vremena da se time bavim, bila sam na ulici. Nasuprot tome,
oni su imali sve vreme ovog sveta da se mojom temom
zabavljaju, stotine hiljada ljudi etalo je mimo njih. Bilo kako
bilo, Sloba je na kraju doneo lex specialis a meni komisija
odobrila temu. Niti je naslov mog doktorata bio onaj koji
sam elela, niti mi je komisija bila po volji, ta da se radi, u
ovoj zemlji smo naviknuti da prihvatamo i traljave
uspehe.
Dakle, drage moje, pred vama je jedna planerka
komunalne infrastrukture, magistarka sistemologije i
logistike i kandidatkinja za doktorku tehnikih nauka.
Tragikomini triler pod radnim naslovom Kako nisam
doktorirala na Graevinskom fakultetu moe da pone.
Uzgred, ponovo sam debela ko svinja, toliko da znate
unapred. A nisam se ni predstavila:
Scott. My name is Scott, Romi Scott. To je ime pod kojim
me znaju najblii prijatelji i roaci mlae generacije, a donela
sam ga iz Kanade, gde je nastalo iz zezanja.
17
MENTORI, KO-MENTORI I OSTALI LANOVI
KOMISIJE
18
ne mogu da se zaustavim. ista histerija. Sto puta sam u
ivotu zbog toga nagrabusila. Privremeno, dodue.
Hranislav nam je predavao Hidrocentrale. To su neke
maine i turbine, dosadno dozlaboga. Kao, voda pada na
neke lopate, one se okreu i pravi se struja. Neka se pravi, od
volje joj. Nisam sluala ni manje konfuzna predavanja, tako
da gospodina nisam ba esto viala.
Ipak sam odmah ukapirala da je multipotentan - drao je
tri predmeta. Sledei, Navodnjavanje (i odvodnjavanje),
samo je potpisivao. a te briga, broji se. I predavanja i vebe
drao je zapravo oficijelni asistent, Vakuum. I to je jedan
udesan lik, ali iz neke potpuno druge prie. Iz prie o
vakuumima.
Trei predmet, neke Optimizacije, na je Hranislav
upravo izmislio i mi smo imali ast da mu budemo prva,
eksperimentalna generacija. ta sam, kog avola, ba na tim
predavanjima imala da traim, nikad mi nee biti jasno. A
posebno ta sam traila na tom poslednjem predavanju, dva
dana pre ispita. Moda je ba to ona kobna sluajnost za
fatalni epilog moje naune karijere, ali zavrili smo sa
sluajnostima u uvodu, ostalo je sve ista namera.
Predavanje je bilo iz teorije informacija, tako nam je bar
bilo predstavljeno. Gui se ovek sa nekim verovatnoama,
skrauje razlomke uzdu i popreko i - grei. Nita strano,
grei u raunu, ista omaka. Ja sam ve bila zrela, bolelo
me uvo da se trtim i ispravljam ga, a tako bi i ostalo da mu
neto nije prdnulo na njegovu pedagoku pamet pa je ba
19
mene izveo na tablu da ponovim ta je priao. ta u,
ponovim, ali skratim razlomke kako treba i dobijem taan
rezultat. Nije tako, jeste, nije, jeste evo zato, nije, jeste, nije...
mislim, nije izgledalo napeto, vie obostrano tvrdoglavo.
Zavrilo se akademskim predlogom (ne sa moje strane,
keve mi) da pozovemo nekog profesora matematike i da mu
izloimo moju zanimljivu teoriju. Moda se iz toga izrodi i
neki okrugli sto, kae. O skraivanju razlomaka, ovee
boiji!
Poloim ja taj ispit odmah, posle dva dana, sa dve ocene
manje nego to sam zasluila i bez simpozijuma o
razlomcima. Dodue, natrljao je nos mom omiljenom
profesoru kako njegovi puleni daju sebi za pravo.... Jak
Hiron, to bi rekli astrolozi.
Poloim i drugi njegov ispit iz prve, one maine i turbine,
sa malo vie gnjecanja na usmenom, ali poloim. Ali sam
zato kod Vakuuma padala pet puta na najneverovatnije
mogue naine, osveta malog Indijanca preko jo manjeg
Indijanca. (Neverovatno je kako se mali ljudi uvek kriju iza
jo manjih ljudi. Mali ljudi, mala pamet, paravan misli da je
od toga vei a onaj to se krije ne kapira da izviruje na sve
strane.) ta e, primim to sportski i zakunem se sebi da vie
nikada neu ispravljati profesore. A i svi su me teili da sam
odlino prola.
Onda sam na voleban nain izgubila posao
demonstratora na Hidromehanici. A bio je to i odlian
studentski deparac i zabavan posao - ja sam, u stvari, sa
20
asistentom drala vebe sledeoj generaciji. Ispostavilo se da
je Hranislav, nevezano, hteo da malo uredi stvari po
fakultetu, te je isposlovao propis po kome demonstrator
mora da ima prosek vei od osam, koji ja nisam mogla da
stvorim ni za osam hiljada godina. Ajde to sam zbog ovog
zavoenja vladavine prava ja izduvala, nego posle nisu uzeli
nikog drugog, izduvali su ga i studenti jer im je ostao samo
jedan asistent, i to ika Lole, na grupu od njih osamdeset.
Posle mog diplomiranja nismo se videli petnaestak
godina. Sluala sam kako je postao vaan i opak, doktor
Moriarti Hidro-smera. A nigde erloka Holmsa da ga
rastera, iz avanture u avanturu.
Opet studentski protesti 1996/97. Profesori potpisuju
podrku studentima. Na moje zaprepaenje, itam i njegovo
ime u Naoj borbi, ta e on tu, stari partizanovac?
Kako si ti naivna, lako e to on srediti sa svojima,
uostalom, njemu je najvanije ta studenti misle o njemu
kae mi prijateljica Duca koja radi na fakultetu.
Jedne noi ga sreem kako eta Kolarevom, pored
guve. Naivna, pomislim kako moja prijateljica grei, kako je
na, pa ljudi se mogu menjati i nabolje, i veselo ga
pozdravim. Posle sat vremena, kada je doao na nas red da
stanemo pred kordon, njega nema. Moda je samo bio po
zadatku? Ili da ga vide studenti?
Zamislite moju sreu kada sam saznala da je izabran u
Komisiju za ocenu moje doktorske disertacije!
21
Na tim istim protestima upoznajem Milenu, prijateljicu
moje prijateljice, koja momentalno postaje moj omiljeni lik.
Milena ima prijatno lice, nosi naoari i dugu debelu
pletenicu putenu niz lea. Ozbiljna je, hoda malo
pogrbljeno i sa alom i kapom izgleda kao neka bakica.
Predaje filozofiju u gimnaziji, kad nije u trajku. Prve dve
stvari koje o Mileni saznajem jesu da oboava Antonija
Banderasa i igru semafora. Sa posla doe na
demonstracije, ljapkamo po vlanom snegu sat-dva, a onda
ona pozove sina telefonom da mu kae kako ima Nastavno
vee i ode u bioskop da gleda Desperadosa, deseti put. Usput
naie na semafor i ne moe da se uzdri, zaigra se malko.
(To je ona igra koja je izmiljena kada nam je policija
zabranila da hodamo kolovozom - kad je zeleno svetlo, masa
istri na peaki prelaz, skae i urla: Zeleno, zeleno! Kad se
promeni svetlo, svi se posluno vrate na trotoar i viu:
Crveno, crveno!) Jedno vee je nasred Terazija zamalo
izbegla batine od pandura u civilu koji su tukli ljude dok su
se igrali.
Sledee to o Mileni saznajem jeste da je proganja
manijak. Tip koga je upoznala na Durmitoru, dok je letos
bila sa sinom. Planinar. Stariji je, dosadan kao udav i
profesor je na Graevinkom fakultetu, zove se Hranislav!
Hvata me moje poslovino zacenjivanje od smeha:
ta ti, bre, radi, udvara ti se? Kako? guim se.
Zamiljam ga u onoj rasparenoj uniformi od pre Hrista. U
mati mu dodajem na glavu jo jedan modni detalj, Kekec-
22
eiri sa percetom i znakama. Zamiljam njegov neni
osmeh, tipa facijalis, dok prua Mileni runolist. Haj-li-li,
haj-lo! brani se Milena. Jurle-i-hi-hi! insistira Hranislav.
Ma ne znam, ovee, ta mi radi oajnim e glasom
Milena. Stalno alje detetu neke pesme i opise prirode koje
pie, potom. Onda proverava da l smo dobili, jesam li mu
itala, svisnuu od muke. Ne moe da zamisli te uase. Ne,
ne, nije nepristojan, samo me ugui naisto.
Znai, ovaj nesimpatini lik i ja otkidamo na sve potpuno
iste stvari: teoriju informacija, Milenu i lepu knjievnost koju
samostalno proizvodimo! Ovo me momentalno navodi na
pomisao da sam i ja moda nesimpatian lik. Stresam se od
te mogunosti. Sreom, ja sam ravniarski tip, mrzim i
stepenice, a u nepoznate gradove ne putujem bez overene
geodetske podloge, da me ne iznenadi neka uzbrdica. Dakle,
ipak smo razliiti, dobro je.
Milena mi je obeala da e mi doneti inkriminisane spise,
ali smo obe posle zaboravile. Svoju bolesnu znatielju sam
zadovoljila na neoekivanom mestu, u uvodu knjige
Vodoprivredna raunanja, koju je ovaj na renesansni stvaralac
u meuvremenu sastavio. Na zahtev itateljki prilaem
kopiju4, pa ko se raznei moe i da plae. I suze su voda.
23
Hvala vodama
24
dinovskim palmama oblivajui im korenje, a mi opinjeni
pratismo. A u smiraj dana, krazi - oreoli nad glavama ena
zabaenih po selima Indije. Hitaju kui, uspravne od potenih
misli, dubokih kao kult vode, kao kult svake nene kapljice, a mi
ih ponovo opinjeni posmatramo i sve nam je jasno da jasnije
ne moe biti. Bronzani vojnici, za venost uspravljeni, ubor
vode u gradskim fontanama, oni ga paljivo prate. Opet suton,
brodimo Dolinom kraljeva, vodama Nila, dakako, razmiljamo
o trajanju ljudi i prolaznosti njihovih dela. S ribarima, ljudima
koji ive samo od svog estitog rada, priamo rukama i sluamo
njihove pesme, a sve na obalama lenje bratske Iravadi.
Bezbrojne reke prebrojah, moje reke. Prvo mi se u naruje
zaleete ustro, kao ptica prhnula ispred lovca, lomei se o
stene i oblutke. Kasnije, nizvodno, podajete mi se mirno,
milujui pesak mojih pustih ala, mirite moje neodlune misli
spokojnim uborom svojim. Sa obale curim u vas, kap po kap,
sazreli asovi ivota da neujno oteku u tajanstveno more. Od
ei posustala svaka estica hlorofila, uurena u svakom
naboru kore posustalih biljaka, dobija nadu - da li to uje tihi
romor jesenje kie? I sami smo ohrabreni, ta jo se moe
oslukivati pod ovom kapom nebeskom veseli ubor mnogih
oluka, prelepih naih Bistrica i njihovog kotrljajueg kamenja.
iste vode, i vi zaprljane, drage vode, od pranja svega to je
zemaljsko i nebesko, i svega to je oveije. Vaskolike svete
vode, kapljice svete vode, reke svete vode, debela mora svete
vode. Ostajem vam veni dunik to sam se ovoliko naputovao.
Va tekui Hranislav
25
Del boy. Del boy mi je na fakultetu bio asistent na
predmetu Sanitarije.
Slabo ga se seam iz kole poto je deda Miloje, profesor,
bio mnogo upeatljivija faca. I deda Miloje je jednom imao
mamu, kao i ja, koja mu nije dala da studira biologiju, pa je
on svoju strast prema bakterijama iskaljivao na nama.
Umesto projektovanja vodovoda i kanalizacije, a to je ono
ime se najvei broj hidrotehniara u praksi bavi, mi smo bar
pola godine sadili, zalivali i negovali neke bakterije iz
govana. ujem da je tako ostalo i danas, iako je deda Miloje
odavno u zasluenoj penziji. Iako gospoa Smeka dri
njihovu laboratoriju urednom, uvek se oseam neugodno
kad u nju uem i poinjem da njukam. Ne bih rekla da
fekalne bakterije same po sebi smrde, ali, znate, nos je na
glavi, pa iz lude glave do nosa oveku svakakve misli lako
promaknu.
Deda Miloje je na predavanja i vebe dolazio u braon
odelu ispod koga je umesto koulje nosio plavi Adidas dres.
Uvek je mirisao na bugarsko ruino ulje, to mi je posebno
teko padalo jer imam zdrave sinuse. Del boya, njegovog
asistenta, pamtim jedino kao zdepastog ilkoa u jakni od
ispucalog skaja. Oigledno, bili su manekeni iste modne
kue.
Lako sam zavrila s njima i nestali su iz mog ivota. Deda
Miloje zauvek. Iako sam mnogo puta naglas izrekla da mi se
do doktorata putevi sa Del boyem nikad nisu ukrstili,
moram da priznam da sam na neki nain lagala.
26
Na primer, ja sam kod Del boya diplomirala jedno pet-
est puta. Sa ponosom mogu da kaem da mi je uvek davao
desetke. (Naravno, ja sam moj pravi diplomski rad radila iz
numerike hidraulike, moje neostvarene studentske ljubavi,
kod pokojnog Mie.) Poelo je sluajno, s mojim mlaim
bratom, koji je, uzgred, bio mnogo bolji ak od mene, ali eto
prosto ovek nije naroito efikasan pa sam malo htela da ga
poguram. On sedi i radi, ja itam novine i dirigujem.
Diplomirasmo tako za nedelju dana. Fora je u tome to je Del
boy jedan mrzovoljan tip kome nije do baktanja sa
diplomcima (i uopte ljudima od kojih nema nikakve koristi)
pa siroti studenti obino ne znaju ta zapravo treba da rade,
a nemaju koga da pitaju. Posle prvog uspeha poeli su da
dolaze i neki drugovi mog brata.
I tako sam ja umesto Del boya (besplatno) radila njegov
mentorski posao ali je on za uzvrat potpisivao moje projekte.
Pri tom se uopte nismo poznavali.
Pria je malo blesava i ne ba pohvalna po mene. Del
boya bije glas da mnogo tezgari i da ne bira previe poslove.
Ja sam, dodue, uvek bila probirljiva ali sam svojevremeno
mnogo radila. Negde krajem osamdesetih bilo je toliko posla
da je dolo dotle da je malo falilo da platim porez na prihod,
sea li se neko tih srenih vremena? Spas sam nala u kolegi
moga mua koji je imao troje dece i stoga bio daleko ispod
cenzusa za plaanje poreza. Bio je inenjer (elektrotehnike,
ali ko te pita), pa prema tome kompetentan da potpisuje
moje projekte a jo kompetentniji da prima moje honorare na
27
svoj iro raun. Ironija je bila u tome to je lani hidra
imao isto ime i prezime kao na Del boy, tada ve profesor
na Graevinskom fakultetu. Nije bilo namerno, mame mi,
ove koincidencije sam se setila posle desetog projekta i jako
se razveselila. Practical joke, tezgario si, burazeru, mnogo
vie nego to i sanja, a kintu vido nisi.
Najlua pria koju sam o njemu privatno ula je ta da
svira harmoniku i peva novokomponovanu narodnu
muziku. Njegov komiluk to ba i ne raduje, s obzirom da
voli da veba nou i uz irom otvorene prozore. Sam mi se,
kasnije, pohvalio da uiva i u meksikim serijama na Pinku,
pa ako ste pomislili da se radi o kontroverznom liku - eto
greite. I njegov ivot je scenario s grekom i vikom likova.
Ako su lagali mene i ja laem vas, ali prva ena ga je ostavila
zbog taksiste i on od onda vue traumu, jednu od mnogih.
Sad, postavlja se pitanje da li je ona zbog taksiste ostavila
profesora univerziteta ili amaterskog folk-pevaa? Kad zrelo
razmislim i ja bih na njenom mestu svejedno izabrala
taksistu. Najgore to od taksiste moe da oekuje jeste da
ima uljeve, ali bar uvek ima prevoz.
to se Del boyevih politikih ubeenja tie, on ih
jednostavno nema. Em ih, prirodno, nema u meksikim
serijama, em od politikih ubeenja nikada niko nije imao
vajde. Moe samo da nagrabusi. Opet se priseam
studentskih protesta, samog poetka onog teatra apsurda
koji se zvao kordonom protiv kordona. Studenti su ve ne
znam koliko dugo stajali u Kolarevoj, na Graevinskom
28
fakultetu je trajala sednica Nauno-nastavnog vea, strasti su
se uzburkale, neko od profesora je zgrabio zastavu fakulteta
staru sto godina i bukvalno svi su krenuli pred kordon.
Atmosfera je bila takva da bi se, ini mi se, i Bane Ivkovi
pridruio, samo da je kojim udom bio meu svojim
kolegama. Ali ne i na Del boy. Na Ducin poziv on odgovara
sa Jesi li ti normalna, pa da me neko slika! uj, njega da
slika, pored onako lepe stare zastave! Sa tom zastavom su
poela profesorska deurstva u sendviu izmeu studenata i
policije. Gde je sada ta zastava? Za profesore i da ne pitam.
Moj prvi susret sa njim oko doktorata, oi u oi, proao je
traumatino za oboje. Ali to je ve deo zapleta koji tek
predstoji.
29
tu bilo puno matematike a bio je tu i Mia, mlai asistent,
koji mi je davao da piem programe. Na fakultetu smo imali
stari IBM, smeten u nekoliko prostorija u koje ja, kao
student, naravno nisam imala pristup. Miu nije mrzelo da
moje vrljotine po papiru satima bui, odnosi u raunski
centar i puta program (i onda se to radilo sa RUN ali je
procedura ukljuivala i ekanje na red, podmiivanje ljudi iz
raunskog centra kafom...) i vraa mi na popravku. Pazi, a to
mu nije bilo ni u opisu radnog mesta, niti u naem kolskom
programu da ja piem te programe. To je bio profesor!
Nikada nisam postala takav profesor, ali ja sam i tako
profesor otprilike koliko sam i graevinac. Uspeno
markiram. Da skratim, Mia je bio moj ljubimac.
Ali sam ja zato bila ljubimica naeg profesora
Hidromehanike, Ozrena, ne svojom krivicom. On je
namerno negovao imid rasejanog naunika, koji se
uglavnom sastojao u tome to je stalno greio u izvoenju
formula. Na samom poetku semestra nas je najlepe
zamolio da ga kontroliemo i ispravljamo, to sam ja
prihvatila kao jedini podnoljiv nain da izdrim u
sopstvenoj koi na njegovim predavanjima i ne zbriem kroz
zatvorena vrata. Sednem lepo u prvu klupu, skoncentriemo
se oboje, on pie a ja pilotiram - ne tu, skratite te kvadrate,
pazi nije plus, minus, ne tuuuuuu!... vozimo dva asa.
Postavlja se logino pitanje zato nisam zbrisala jo dok su
vrata bila otvorena - e pa tad sam reila da zavrim kolu, pa
sam malo htela da se samokanjavam. Na kraju mi je postalo
30
malo neprijatno, poeli da me gledaju ko lihtaru, ali bilo je
kasno, postala sam ljubimica. Sve dok nije otkrio stranu
istinu o meni, da puim! I dok me Hranislav nije druknuo
kod njega, da prekonosiram profesorima.
Dakle, ja sam otkidala na Miu, Ozren na mene, a ika
Lole me je gledao popreko jer sam oliavala sve ono to se
njemu u nauci gadi kod prethodne dvojice - matematiarka
sa tendencijom da sve to primeni na kompjuterima. Fuj, i sve
to u inenjerskim naukama!
Na kraju sam desetku iz Hidromehanike dobila ba kod
njega. Bila sam sva razneena, eto, postoje ljudi koji, iako im
nisi ba simpatian, postupaju po savesti. Bilo je to 1980.
Samo dvadeset godina mi je trebalo da ukapiram da je i
onda, kao i sada, samo postupao po nareenju, tada
Ozrenovom. A pazi, ovek nije ni vojnik ni pandur, ve
dostojanstveni profesor Beogradskog univerziteta u
nevidljivoj uniformi - te su mi najdrae.
ika Lole u stvari i nije od prevelikog znaaja za ovu
priu. Kao u loim kriminalistikim romanima, iz poglavlja u
poglavlje prati zaplet, kombinuje, batler je ubica, svastika
je imala motiv, ker nema alibi... a onda se dve stranice pre
kraja pojavi neki ika Lole i razrei misteriju, i tebi i piscu.
Ruku na srce, ne mogu jedino ika Loleta da optuim za
ubistvo mog doktorata sa predumiljajem. On se samo
odjednom pojavio kao Trei ovek u delu Komisije. Tu svaka
slinost izmeu njega i Orsona Velsa i poinje i zavrava.
31
Sofronije. Moj famozni mentor. Na fakultet je stigao kao
Hranislavljev asistent iz Optimizacija, iako bi se moglo rei
da su slinih godina. Vebe koje je drao bile su u najmanju
ruku neobine. Ue neki ovek, mazne kredu i pone da
vrlja po tabli mrmljajui neto sebi u bradu. Povremeno se
okrene, zastane i znaajno nas pogleda, to je trebalo da
znai Je l vam jasno? Ma u redu je, vozi ortak, radi ti svoje
a mi emo svoje. Znali smo da je inenjer elektrotehnike, da
se zabavno zove i nita vie.
Kada su mi ga predloili za lana komisije za odbranu
magistarskog rada rekli su mi da je strunjak za
viekriterijumsku optimizaciju, a to sam se spremala da
postanem i ja. Da probam da vam objasnim, drage moje, ta
je to:
Odlazi u samoposlugu da kupi neto za ruak, neko
meso na primer. A kad tamo - a ima svega, i ribe! Stane i
gleda - ne pamti kad si poslednji put jela jagnjetinu, ali oni
nisu normalni da za ovolike pare prodaju pokvareno meso,
boe, pa ovde je pola namirnica pokvareno! A cene, da
kupim jedno tri pileta dok i oni ne poskupe? Ona maka je
gladna, i njoj treba neto, mogla bih gula da kuvam...
Polako, hajde da sredimo misli:
32
jagnjetina je definitivno najskuplja, a jede ti se onoliko,
dodue, ba ne zna da l bi je i maka jela, ekaj, ovo
jagnje je garant u samiki od lane
piletina jo nije poskupela, ali jeli smo je i jue i prekjue
i ja i maka, bar je svea
riba umereno kota, rado bih je jela a maca bi
definitivno otkinula, samo, da se ne potrujemo, vidi na
ta lii.
33
evaluacije. Molim da se ovaj izraz trajno zapamti i redovno
koristi u mukom drutvu u cilju idenja na ivce istima. I
ono sa alternativama i kriterijumima za odluivanje pali,
naroito kada se pravi razlika izmeu kvantitativnih
kriterijumima, onih sa brojevima, i kvalitativnih, to su oni sa
slovima. Meutim, matrica evaluacije definitivno deluje ko
piksla zafrljaena meu njihove pametne oi.
Iz ovakve tabele jedan strunjak za viekriterijumsku
optimizaciju lako e ti odgovoriti ta je najbolje da kupi.
Trebae mu, dodue, kompjuter, malo softvera, moda e ti
postaviti i neko dodatno glupo pitanje, na primer: Da li ti je
vanije da se ne otruje ili da to jeftinije proe? ili: Koga
vie voli, sebe ili maku? ali e ti nakon toga definitivno
reiti problem. (Sad u ja da ti kaem ta da radi - kupi
meano mleveno, maka nee primetiti. Mislim, ovo ne
govorim kao strunjak za viekriterijumsku optimizaciju ve
kao makarka i domaica od iskustva.)
Dakle, taj Sofronije je bio ovek broj dva za tu
viekriterijumsku optimizaciju u staroj Jugoslaviji, te mu je
pripala ast da bude ovek broj tri u mojoj komisiji za
odbranu magistarskog. ovek broj jedan (po svakom
osnovu) bio je Radivoje kojeg sam ve pomenula na poetku.
ovek broj dva Miel, moj tadanji direktor a sadanji
profesor na arhitekturi. Sa odbrane Sofronija pamtim
uglavnom po pitanju I, koja je po vama lokacija najbolja?
ta rei, zavisi gde voli da stanuje. I naravno sa ruka posle
odbrane, gde je moj kum Gile, svreni vanredni ak srednje
34
turistike kole, pripit drao govore u moju ast i
objanjavao komisiji koliko sam ja pametna. Morao je neko
da im objasni.
Sofronije je, inae, jedna introvertna audio-vizuelna
istonosrbijanska varijanta Herkula Poaroa, mislim na onu
englesku seriju i glumca Martina Gaisforda koji ga igra.
Znam da treba dosta mate za zamisliti taj prizor, ali ta u,
ne umem bolje da ga iskomplimentiram.
O Sofronijevim politikim ubeenjima Duca i ja smo
raspredale danima. Naravno, u vreme studentskih protesta,
kada nam je prebrojavanje naih i njihovih bilo pitanje
ivota i smrti. (Nadrai ene na politiku pa sedi pa plai.)
Svi su ve nekako bili provaljeni, neki od ranije, neki poeli
da se istiu tih dana, ovako ili onako. Samo Sofronije u sred
sve frke svako jutro uzme aktn-tanu i krene polako
tramvajem iz bloka 45 do fakulteta. Zatvori se u kabinet i
radi. Ljudi oko njega se pobie, ika Lole krenuo da se
upisuje u radikale, drugi opet kreu da obese biveg dekana
o mesingane kandelabre po auli (on ih zeznuo pa dobio
infarkt sam), Del boy se sakriva po sterilizatoru u laboratoriji
da ga ne stignu pozivari na proteste, a moj Sofronije - reko u
Komitetu da je na demonstracijama, demonstrantima da je u
Komitetu, a on se zatvorio u kabinet i ui, ui, ui.
A onda, jednog dana - grom iz vedra neba, Duca
dotrava u svoj svojoj visini (0,00192 km) sa okantnom
veu: sedeli su kod Sofronija u kabinetu i svaali se oko
potpisivanja podrke studentima jedno dva sata, kad je on u
35
jednom momentu digao pogled sa papira na kojima je radio,
tresnuo akom o sto i dreknuo:
Kakve su to gluposti sa tim potpisima, mi prosto treba
da stupimo u generalni trajk!
I, normalno, vratio se svojim papirima.
Duci i meni laknu to smo konano uspele da zavrimo
diferencijaciju i ostavismo ga na miru. Jedino to sam tada
zaboravila da je pitam nije li se tog trenutka po stolu etala
neka muva, mislim, to bi moglo biti neko razumno
objanjenje za taj dramatian gest. ta e, ovek se ui dok je
iv. Ja sam tada, u svojoj etrdesetoj godini, jo mislila da
normalan ovek uvek lupi akom o sto kad treba da se lupi
akom o sto. Ispostavilo se da je taj udarac bio jedinstven
hepening. Jer, nit je Sofronije stupio samostalno u generalni
trajk, niti je ikada vie lupio akom o sto. (Moda mi je
samo muva falila pa da doktoriram na Graevinskom
fakultetu?)
36
maksimizaciju emocija a Kiki za minimizaciju sranja. enski
i muki princip.
Ono to me kod Kikija kompletno izluuje jeste njegova
korektnost. Od njega nikada ne moe oekivati da za tebe
pogine ali ni da te gurne pod voz. Ja prijatelja zamiljam kao
nekog sa kim se uhvati za ruke i pogine, pa se posle, opet
drei se za ruke, meusobno gurnete pod voz. ta e, od
ljudi moe da dobije samo ono to su spremni da ti daju. U
Kikijevom sluaju to je - korektnost.
Usvajajui ovom prilikom njegov princip, probau da ga
koliko je god mogue mimoiem u ovoj prii. Uostalom,
njemu sam uvek u lice i mogla da govorim ta mislim, u ali,
poluali, poluzbilji i zbilji. A i Kiki ne ita beletristiku.
37
KAKO ONI NISU ZNALI S KIM SU SE DOHVATILI
38
kretena, da ne gustiramo ovde, poloio je ispit iz drugog
puta da ga ne gledam vie.
NN sa poetka drugog pasusa mene je mrzeo strasno.
Kao posredan dokaz da je ta mrnja bila nepravedna i niim
izazvana (osim moda mojim izrazom lica) navodim i
injenicu da uopte nisam bila jedina. Poto ja uvek moram
da budem specijalna, popila sam i specijalan tretman. Oborio
me je, na potpuno besmislenom ispitu, ravno deset puta.
I drugi su padali. Zamislite da vam profesor na ispitu
postavi pitanje:
Ti si ef gradilita i radnici te mrze (a to?). Da bi ti se
osvetili (za ta, bre, ovee?!) sipaju ti kilo eera u sveu
betonsku masu. ta e da radi?
Iskusni polaga ve zna da su fifti-fifti anse da on, u
stvari, oekuje jedan od dva odgovora:
Varijanta 1: Treba da izvede neku sloenu hemijsku analizu
i njome dokae da e, na primer, ako sipa kilo
praka za pecivo (lupetam) u zaeereni beton
popraviti stvar.
Varijanta 2: Ispravan odgovor je Jebau im majku!
I tako deset puta! eno boija, jednom sam pala na
drugom pitanju:
Kakve betone pravimo u Bengalu?
Na prvo pitanje:
Koja je tvoja omiljena ivotinja? ispravno (i iskreno)
sam odgovorila:
Maka!
39
Odlino. Maca. Maka. Veeelika maka. Tigar!
Bengalski tigar. Dobro, kakve betone pravimo u Bengalu?
Onda ja ponem da fantaziram o monsunima (Ispravan
pristup, dalje koleginice.), vlazi (Moe.), tajfunima (Ladno,
ladno...), Sandokanu... i ode sve u oin.
Posebno je uivao u maltretiranju crnaca. Pardon, kolega
sa drugaijom boje koe, kojih je u to vreme jo bilo na
Beogradskom univerzitetu. Seam se jednog jadnika koji je
dobio pitanje: Kamerunski pucolani? (Pucolani su inae
neke gluposti koje se dodaju u cement, zaboravila sam
zato.) Momku, koji je NN-ove knjige prvo prevodio na
francuski, uio, a zatim naueno prevodio na srpski,
beonjae su pozelenele od izbezumljenja. Normalno, ne
samo da je bio izbaen kroz zadnja vrata, nego je prethodno
morao da saslua tiradu o tome kako je on ...doao u ovu
zemlju da naui neto i vrati se da gradi rodni Kamerun... pa
nee on valjda iz Srbije da vue sutra pucolan u Kamerun...
on jednostavno mora da zna sve o kamerunskim pucolanima
da bi svoju zaostalu zemlju izgradio i doveo u red
civilizovanih drava...
Ne seam se zato sam pala (njegov) zadnji put. U aprilu
padam zbog zemljotresa u Crnoj Gori. Bila je nedelja, rano
jutro, ja kreem da maltene jubilarni deveti put izaem
manijaku na dvoboj. U predsoblju poinje da mi se ljulja, to
zanemarujem kao predispitnu groznicu. Sedam u maminu
peglicu (jeste li znali da Bugari peglicu zovu sapunjerka?)
i hitam u dvorite fakulteta. Zato u dvorite? Pa lepo,
40
fakultet je nedeljom bio zakljuan. Ne samo da rezultati
pismenog dela ispita nisu bili prethodno isticani, oni su
isticani na vratima plehane garae u dvoritu i usmeni je
poinjao odmah, po grupama od po deset studenata. Kroz tu
garau i odgovarajui prozor bilo je mogue i nedeljom ui u
fakultet i NN-ov kabinet. (Kad zrelo razmislim, sa ove
vremenske distance NN mi je na neki nain simpatian.
Anarhista.)
U dvoritu zatiem omanje demonstracije oko garae.
Bolje informisani studenti koji su poloili pismeni deo ispita,
a zapala im je nesrea da su sa mnom u grupi za polaganje
usmenog, pragmatino se okreu i idu kui da nastave
kuntaru. Jer, kad padam ja - pada i cela grupa. Kolektivno
poinjemo da mu idemo na ivce.
I ne traei svoje ime na spisku (uvek sam polagala taj
pismeni, i to sa prilino visokim ocenama) rutinirano ulazim
u garau, preskaem ragastov i zauzimam svoje mesto.
Neto se ipak zbiva tog dana. Zvone telefoni, NN sike, onda
on zove i sike dalje...
Dakle, koleginice, zato se jutros u katastrofalnom
zemljotresu koji je pogodio Crnu Goru sruio hotel taj-i-taj,
tu-i-tu?
U, bog te, koji sad zemljotres? Ipak povezujem moju
jutarnju slabost sa pokretima tla. Idemo dalje, borim se,
cedim glavu, izmiljam, konstruiem... Eto, nisam znala da je
nekoliko godina pre toga bila nestaica cementa, pa su veseli
graditelji patos na nekoj terasi izbetonirali ekspanzivnim
41
cementom (koga je bilo u prodaji), onda se neto rairilo,
zalepilo, kruto vezalo, zadrmusalo... to je ve bilo i van
mojih imaginativnih moi. Izbaci me ovek kroz prozor jer
mu se sruio hotel. Ja, besna ko ris, iskolaim oi na njega i
dreknem:
Sadisto!!! upiao se od smeha.
I sad, kad dolazimo do najdramatinijih dogaaja, u
junskom ispitnom roku, ja uopte ne mogu da se setim zato
sam pala. Kako god bilo, deseti put je ipak deseti put, to je
mnogo mnogo je. U oekivanom napadu histerije izreknem
(kobnu) reenicu:
Ili Vi sa ovog fakulteta ili ja!
I zalupim vratima. Sa moje strane vrata, tj. u laboratoriji,
ostade i prestravljeni asistent.
Ti nisi normalna ree isti i ode da kupi kartu za Junu
Ameriku.
Ispalo je ne samo da sam normalna nego i da sam
paranormalna. Pazi sad: dva dana kasnije, subota pre podne.
Dolazim do KST-a5 nekim poslom i jo sa ulice vidim crnu
zastavu na fakultetu, opet neki oladio. Ja na vrata, a na sva
tri komada spoljnih, pa na tri komada unutranjih, po
umrlica. Vidi ko me gleda!
E, ljudi, zamislite oveka kome su studenti u roku od
pola sata ukrasili sve umrlice prigodnim crteima i
komentarima. Ili mi zaista u poslednjih pedeset godina
42
nismo odgajani u duhu pravoslavlja ili s tim ovekom ipak
neto nije bilo u redu. Ili oboje.
Silazim u KST, a tamo frka. Fakultet trai ozvuenje za
sahranu a Klub ne moe da im izae u susret jer ef tehnike
sprema ispit. Zaboravila sam da vam kaem da smo u to
vreme i moj momak Sava i ja radili u KST-u. Ja sam bila
organizator programa a on taj ef tehnike. Od sveg srca
predloim da odvolontiram na tom tunom skupu, strpam
miksetu, mikrofone, pojaalo... u peglicu, pa juri na
Zvezdaru da budim Savu koji sprema ispit.
To je bilo udo od sahrane. Oni to dre govore nemaju
ta da kau pa itaju delove iz naunih radova pokojnika.
Jedan na uveni prevodilac, koga prepoznajem ispred sebe,
apue:
Sve, sve, ali bio je pravi gad.
Od studenata ja, svi crnci i jedan registrovani narkoman.
Sad, zato smo ja i nesvrstani bili tamo bilo je potpuno jasno,
morali smo da se uverimo da to nije opet neka neslana ala
na na raun. Ali ovaj izbodeni pa ta je mislio, da e na
sarani da dele za d. neto za smirenje oaloenima? Sava
me i dan danas zavitlava to nisam imala hrabrosti da uem
u kapelu i pogledam ga u lice.
Ispred kapele, u dubokoj crnini, sauee prima i asistent,
onaj to je bio svedok mog ili-ti-ili-ja ekscesnog ponaanja. Ja
mu prilazim a on sve uvlai glavu u crnu rolku:
43
Ijao, od prekjue samo mislim na tebe. Prekjue, kad si
ti izletela, on je zavrio ispit za petnaest minuta. Krenuo kui
i cap. Na ulici. Infarkt.
Nije ba da mi je bilo prijatno, ali ja sam praktina osoba,
zamolim asistenta da tu buvu pusti po fakultetu, ne bih li ja
malo bre diplomirala. Tako nekako i bi.6
Druga paranormalna pojava u kojoj sam bila uesnik
malo manje je morbidna. Nekoliko godina kasnije, u
Urbanistikom zavodu, imali smo neku efovicu Zinku. Nije
ba bila moja efovica ali to je nije spreavalo da mi uasno
ide po ganglijama. Muki glupa a bezobrazna. Jednog dana,
iz istog zezanja, ja je nacrtam, obian deiji crte tetka-Glie,
zalepim je selotejpom za orman i zabodem joj iodu u
predelu srca. Jo svoje vudu-pokuaje prokomentariem sa
Nikolom, koji je kod nas radio preko studentske zadruge.
Sutra ujutro, nema Zinke na poslu!? Dan, dva, tri, javila
teak grip. Taman sam se uozbiljila kad eto ti nje, orne za
iivljavanje kao i obino. Kaem Nikoli:
Auh, dobro je, taman sam mislila da mi je proradila
vradbina, pa sam se usrala. Sreom nisam ba tolka vetica.
Jes nisi, nego sam joj ja ugradio pejs-mejker!
Pogledam onaj crte a Nikola na penadlu obesio ceo
starter za neonku! Posle sam ga predstavljala strankama kao
kardio-hirurga preko studentske zadruge.
Na kraju, poteno da kaem, ja i nisam neto sujeverna.
U svoje vetiije kvalitete jo manje verujem. U krajnjoj liniji,
44
mnogo ih je vie koji su mi naudili jo na ovom nego na
onom svetu. Ili samo ekam pogodan trenutak, ha, ha, ha,
ha, ha... (ovaj smeh treba zamisliti kao u crtanom filmu, sa
fijukanjem vetra i ostalim prigodnim zvunim i svetlosnim
efektima).
45
MOJE AMBICIJE
46
bogu!) priliku da budem u dilemi mukarac ili dete, pa ne
bih ni da presuujem. isto posmatram i brojim. Imamo mi i
maka Medu (znak tekog oteenja uma). Imamo stan,
knjige, kompjuter, zarali Yugo. Nismo ni gladni. Puno se
smejemo, na sopstveni, meusobni i tui raun.
Ize pogrean fakultet koji sam zavrila, do sada sam
uspevala da se bavim stvarima koje me zabavljaju. Sa
uredno popunjenom radnom knjiicom, vana stavka, rei
e optimisti koji oekuju da e ikada stii do penzije. Moj
posao u Urbanistikom zavodu nije bio samo zanimljiv, bio
je do te mere uzbudljiv da sam sa manje od trideset fasovala
svoj infarkt. U mom sluaju to je bila neuralgija
trigeminusa, lekarke i/ili pacijentkinje meu vama znaju
koliko to boli. Pa poto ja ipak nisam Marija na Prkosima ve
neni enski cvetak7, zahvalim se lepo malim gradskim
politiarima (i politiarkama), privatnim preduzetnicima (s
mutiklom i ostalim priborom za puenje), saradnji sa
naukom i privredom, Lepom Ciletu i ekipi i odem u Viu
tehniku kolu.
Ne bih se zadravala na svom pedagokom radu, ni
studenti ne vole da se zadravaju u koli pa to bih se ja
zadravala na njoj. Recimo da obitavamo u (relativno)
miroljubivoj koegzistenciji. Imam divne koleginice i kolege
koje jako retko viam. U tome je tajna harmoninih odnosa u
naem kolektivu u kome caruju ene. ene koje su u ivotu
47
mogle da postignu mnogo vie ali su jednostavno bile
dovoljno mudre da zbog toga ne slome vrat. ta u naoj koli
rade mukarci (koje sve mnogo volim i ovim putem im
aljem veliki poljubac), morate pitati njih. Moda su i njihovi
razlozi slini. Dosta o tome, s obzirom na vreme koje u koli
provodim i platu koju mi za to daju, ona spada u domen
humanitarnih aktivnosti, kojima i treba da se bavi svaka fina
dama koja dri do sebe.
Volim ujutro due da spavam. Ustanem, nahranim
maku, prikaim se na Internet, pijem kafu, odlazim na
pijacu, kompjuter je ukljuen dok kuvam, piem, itam,
popijem sa Savom vinjak pre ruka, ruamo dugo. Predvee
Sava i Meda zadremaju, ja itam pored njih. Ponekad
zadremam i ja. Uvee je sve po kui popaljeno - televizor,
pegla, kompjuter, rerna, osciloskop, ivaa maina, skener,
mikser, lemilica... Kasno iza ponoi prvo se primiri Sava, za
njim Meda, ja jo malo itam... pa ujutro iz poetka.
Ja sam privremeno izdravano lice. (Svaka emotivna
slinost sa pojmom privremeno raseljeno lice potpuno je
namerna.) Ovaj privremeni status imam ve desetak godina,
s obzirom da svoju profesorsku platu popuim, a ako je
trite cigareta stabilno uspem da kupim i koju konzervu
za maku. Nije da se alim (jo manje bih se alila kada bih
bila kvalitetno izdravano lice, ali ta e, ovo je Srbija, moja
deela). U ivotu sam zaradila vazdan para, znam kako se to
radi u normalnim okolnostima, znam i kako se troe. Ali ovo
nisu normalne okolnosti i nije red da se jedna pristojna ena
48
eksponira u njima. Zezam se. Delimino, jer istina je da
barabe nisu to su nekad bile, a da ja nisam orna za saradnju
ni sa kim gorim od obinih bezazlenih mangupa.
E, ovo moram da vam ispriam, kako sam se jedan dan
pre izvesnog vremena po ko zna koji put zaljubila u
sopstvenog mua. Dolazi Sava kui i sve se neto smejulji. Ja
mislim, raduje se to nas vidi. Sednemo da popijemo pie
pre ruka. Sava se i dalje smejulji i poinje da pria. Uzgred,
Sava je zaposlen u jednoj maloj privatnoj firmi. Vlasnici
firme su njegova dvojica drugara sa fakulteta, i ostali
zaposleni su takoe drugari iz kole. Razlika izmeu njih je,
koliko ja shvatam, to neki vole da budu vlasnici (bilo ega)
a neki ne, mada i tu postoje nijanse. Svi su manje-vie sreno
i manje-vie oenjeni. Dakle, tog su dana momci malo
ogovarali ene kako mnogo troe. Jedna je kupila cipele od
sto pedeset maraka, druga umske jagode, ve prema
afinitetima ali preko mogunosti. U celoj prii Savi bezveze,
poto ja nisam iz te dezve. U naoj kui ja sam stipsa, ipak
vuem neku manju traumu iz tog statusa privremeno
izdravanog lica. (Poenta traume je naravno na rei
privremeno.) Kako je Sava drutveno bie, ukljuuje se u
razgovor nekom buavom vakom kako sam i ja, ne-znam-
ni-ja-ta kupila, razbila, prosula... Na to e njegov ortak,
Borjan, potpuno ozbiljno:
Pusti Savo to, mogu da mislim kako ti je. Tebi je ipak
najgore, tvoja je ena pametna.
49
I kako da se ne zaljubi u oveka koji doe kui i to ti
mrtav ladan s vrata samoinicijativno ispria? A i ene vole
hrabre momke.
I sad se vi pitate, kad mi je tako sve maltene potaman u
ivotu, kog u ja avola jo i sa tim doktoratom? Pa ja neu
nita. Nita!!! Ama ba nita!!! U tome je najcrnji fazon. Zato
to niko ne moe da ukapira? 8
50
O EMU SE ZAPRAVO RADI U TOM ISTORIJSKOM
DOKTORATU9
51
E mnogo sam ti pomogla! Na spisku je sva hrana,
kalodonti i sapuni, arape (poinje jesen), drvene bojice,
tvojoj erki je ovog meseca roendan, ventilator za TA pe,
kr boiji, deset plata te ne bi izvadilo.
Pa, draga moja, mora da uspostavi prioritete! Sad mi ti
psuje mater i meni i prioritetima, jo da spomenem
komparativne prednosti pa da se nosim i ja i moja glupa
knjiga. Onda se seti kako smo sa Sofronijem kupovali meso
u jednom od prethodnih poglavlja pomou famozne matrice
evaluacije. Imamo alternative, tj. spisak potreptina,
uspostaviemo kriterijume, popuniti matricu evaluacije i
zvati Sofronija, tj. primeniti neku od matematikih metoda
viekriterijumske evaluacije. Nije vie tako prosto, u
samoposluzi si bila, sea se, sama. A sad ti je za vratom
erka koju boli uvo ta e da se jede narednih nedelja, ali
hoe svoje bojice i neku kintu pride. A i roendan joj
jeeeeeeee, kmezi se. Stara-majka bi da se pita o hrani, a
navija i za svoje lekove. emu tvoj mu daje na teini to ti
zna, sama si ga birala. To su ti, draga moja, interesne grupe,
koje treba da se dogovore oko relativnih vanosti
kriterijumima za odluivanje. Neke od njih, ve prema
odnosu snaga, moe da iamara i poalje u oak, i time
pojednostavi proces dogovaranja. Dobro, bar je u naim
uslovima sve jasno, hrana je najvanija a ni za nju nema
dovoljno. Ipak, mogli bi se i umiti ponekad, oprati zube, a i
taj kreten treba da popravi TA pe sada, a ne da eka da
padne sneg.
52
Da skratim gnjavau, ima spisak, nema para, zna i koji
su vam kriterijumi za odluivanje i koliko vam je koji vaan.
Nemoj da zove Sofronija, na putu je, nego mene, i ja u da ti
napravim listu, za tebe i tvoje ukuane, najvanijih stvari sa
spiska, koje moe da kupi za sve pare koje ima. Nije ba
jednostavno ko to na prvi pogled izgleda.
Hajde, veruj mi na re da smo nekako napravili rang listu
na kojoj su stvari sa spiska poreane po (sveoptem
kunom) redosledu vanosti i da je ta vanost ocenjena
nekim brojevima. Na primer, poenima od 1 do 100. Sad
pretpostavi da je nekim udom prvi na toj rang listi bicikl za
tvoju erku. (U stvari, nema tu velikog uda, ova interesna
grupa vrila je nevieni pritisak a i vi ostali ste se razneili,
polo dete u kolu, sva deca ve imaju bicikl, roendan joj je.
Kad smo sve to kvantifikovali, bicikl popio maksimalnih 100
poena.) Nego, da vidimo na ta lii taj spisak.
53
Br. Alternative Broj poena Cena
1. Bicikl 100 2950
2. Hleb 30 kg. 95 240
3. Meso 10 kg 90 2050
4. Povre 15 kg 90 300
5. Sapuni i ampon 73 120
6. Mleko i sir 70 540
7. Slanina 68 270
8. Uloci 44 60
9. Novine 44 80
Treba ti: 6610
54
Br. Alternative Broj poena Cena
1. Bicikl 100 2950
2. Hleb 30 kg. 95 240
3. Meso 10 kg 90 2050
4. Povre 15 kg 90 300
5. Sapuni i ampon 73 120
6. Mleko i sir 70 540
7. Slanina 68 270
8. Uloci 44 60
9. Novine 44 80
Zbir poena 144 3030
55
Br. Alternative Broj poena Cena
1. Bicikl 100 2950
2. Hleb 30 kg. 95 240
3. Meso 10 kg 90 2050
4. Povre 15 kg 90 300
5. Sapuni i ampon 73 120
6. Mleko i sir 70 540
7. Slanina 68 270
8. Uloci 44 60
9. Novine 44 80
Zbir poena 431 3000
56
ni zamrziva ne radi. (Ha, ha, onom ludaku za
informacijama bi i trebalo kupiti deset primeraka Sportskog
urnala od prolog petka. Za inat.) I zato, na primer, da
kupi uloke sada, kad e ti trebati tek za tri nedelje, a tada
e moda biti na rasprodaji12. A ti bi malo i da muva sa
ekovima. Sve u svemu, tebi oigledno treba i optimalna
dinamika realizacije programa. Tu se sad sve dalje
komplikuje, kupovinu hleba vrie fazno, svaki dan,
meso svaki trei (problem zamrziva + problem nema za
svaki dan). U raun ulaze i praznici u tvom mesenom
ciklusu. Muu daje pare odmah, pa nek se brine sam o
svojim novinama. Povre kupuje jednom nedeljno, na
pijaci. Nema anse da ti ovo nacrtam, poenta je u tome:
da ti se nita od klope ne pokvari
da ti optimalna dinamika realizacije" nee pomoi da ti
na kraju meseca ostane koja kinta vie nego to si
oekivala, neu da te laem
ali pouzdano nee ostati ni kratka.
Eto, to je ukratko i veoma otprilike to. Za samu
raunicu se koristi matematiki model koji sam napravila.
Sad samo jo zamisli da ti nisi ti nego, na primer,
gradonaelnica sa velikim ovlaenjima. (U dui, ena
pomirenja.) Pred sobom ima mandat od pet godina.
Umesto hale za ping-pong sa 100.000 sedita, ili bicikla za
sve pare, ti bi, kao spomenik samoj sebi, htela da ostavi
57
sreeno stanje u podzemlju tj. komunalnoj infrastrukturi. Na
stolu (levo) ti nije tvoja plata, nego gradski budet. Desno ti
je spisak potrebnih objekata vodovoda i kanalizacije. Sad
zovi mene pa da ponemo da radimo. Ne brini, ti si ef, ja
samo obavljam potrebne raunske operacije i ostajem
anonimna.
58
DEL BOY I JA, PRVO ISKUSTVO
59
gde stvarno radim
ta me, bre, boli uvo na ta politiari troe lovu, njihov
problem
je l moe za to da se ide u zatvor
je l ima neka tezga za njega u tom mom biznisu.
Malko iznervirana, odgovaram da imam ja i rezervnu
temu, o uticaju sunevih pega na vrenje fekalnih bakterija,
ako mu je milije i drae.
E, nemoj da me zajebava, ozbiljno te pitam. I da zna
da u da idem u sekretarijat da vidim tvoj dosije, kakav si
bila ak kae. Pre skoro dvadeset godina, tek da se notira.
Nikakav, ovee, uila sam posle. ta mi se uilo!
Ali pazi ovo, sad smo i na jebi si mater, ti. I mean, moj
odnos prema ti-vi problemu prilino je konfuzan. Nemam
neke jasne kriterijume. Kod mene postoji i prezrivo ti, i
drugarsko ti, i prezrivo vi, i drugarsko vi, i vi s potovanjem,
i sve ih udeljujem spontano, iz malog mozga, bez veze sa
uzrastom i statusom sagovornika. Del boy je samo est-
sedam godina stariji od mene, prema tome ne pripada mu
obavezno vi. Sa druge strane, ovo nije i ne moe biti moj
pajtos, dapae, doe mi ko-mentor. Ja, naime, biram
drutvo. Odgovaram sa dramatinim vi. On bi ipak ti. Kao
ena od kompromisa, odgovaram da emo postati ti im
doktoriram. Prihvata, prilino bukvalno - ja sam od onda ti a
on je zauvek vi.
Da overimo ovu spontanost u komunikaciji, pria mi
anegdotu iz ivota: Neki na kolega, uveni projektant i
60
pijanac, ima problem. Mazne ribu (tim reima je mazne),
onda mu, meutim, treba tri vinjaka da mu se digne, ali kad
popije tri, on vie ne moe da se uzdri pa popije i etvrti,
peti, esti, i - pogaate: onda mu se ne digne! Srea u nesrei
je to u meuvremenu zaboravio ta je hteo13. I Del boy se
slatko iskida od smeha sopstvenoj duhovitosti. Treba li da
napomenem da sam tom prilikom odbila ponueni vinjak,
ali da sam paljivo prebrojala koliko je Del boy popio? Samo
jedan. Ako sada oekujete neke pikanterije moram da vas
razoaram iz najmanje dva razloga:
1. Ja i nisam neka riba, za maznuti a i uopte.
2. Kladim se da je Del boyu i jedan vinjak ist viak.
Tanije, nije u pitanju bio nikakav sexual harassment
nego klasina balkanska frustracija.
Kuvam u sebi, hou da kaem, nisam se identifikovala sa
tom nesrenicom koja je ostala uskraena za nezapameni
seks sa alkosom, nego kuvam zato to utim! Jedna od retkih
veza sa matinom graevinskom strukom koju mi niko
ivi ne moe porei je dirty language. Nauila sam od majke,
po gradilitima gde me je uvala kad sam bila mala. Posle
sam i sama vebala. I ja sad utim ko govedo i menjam farbe
pred ovim rasnim graevincem. Na zdravlje, Romi, sestro!
Pustim ga da svri i pokuam da se vratim na temu.
Doktorata, naravno. Vidi ovek da sam uporna pa se ukljui,
objasni mi da je njemu sve to naravno poznato, ali se ne bavi
61
tim glupostima. Ima, dodue, malo problema sa osnovnim
pojmovima, brka mi GUP i DUP14, to je otprilike kao kad bi
pomeala pun orman sa rasparenom arapom u donjoj fioci.
Ima i konstruktivne predloge, da zajebem to drutvo tamo i
ta sranja i da doem kod njega da radim pravi doktorat.
Merkam onu razlupanu laboratorijsku opremu, prava
sredina u kojoj bih se oseala ko riba u vodi. Idi bre, ovee!
Nego, ta e meni uopte taj doktorat, ta planiram sa njim?
Pa naravno, da ti zakucam na vrata od ovog velelepnog
zdanja i kaem mar napolje, ta drugo? Idi bre, ovee,
begaj, jo jedanput.
Odem kui i iseem vene.
Posle nekoliko nedelja poveri mi se Cana, moja
direktorka: Del boy je na studijama bio zaljubljen u nju.
Moete vi sada da mislite da se radi o nekom
prvorazrednom trau, ali greite. U Canu su svi bili (jesu ili
e biti) zaljubljeni. I ja bih bila, samo da sam muko, volim
jake ene, to nije posledica iste narcisoidnosti. Verovatno
Del boy jo gaji kakva nena oseanja prema njoj pa joj se
javio onomad. Da je upozori. Stvar je potpuno jasna, ja
pokvareno imam nameru da doktoriram i odmah zatim
odjurim na fakultet i zaposednem sve postojee katedre i
dekanat. Time e, naravno, Via tehnika ostati bez
nezamenljivih kadrova, Cana nee imati s kim da pije kafu
62
sredom, studenti e izvriti kolektivno samoubistvo
udaranjem indeksima u glavu... opta katastrofa.
oveku mnogo nije dobro, sloimo se. A kad ne
moe/nee da im pomogne, zaboravi ih. Tako ja Del boya
stavim privremeno ad acta i odem da piem svoj doktorat.
63
PRVA VERZIJA, NEKOLIKO MESECI KASNIJE, PA DO
DRUGE
64
nekoliko dana Sofronije me, dok smo prelazili preko
dvorita iza fakulteta, u predelu kapije prema Grobljanskoj,
stidljivo i u pola glasa upita:
Je l te, a zato oni vas ne vole?
Pamtim mesto ovog razgovora po tome to sam se
zagledala u pomenutu kapiju i zastala. Stvarno, zato?
Mislim, ni oni meni nisu naroito simpatini. (Sava me
stalno grdi da se na mom licu suvie jasno vidi kad nekoga
ne miriem. Sreom, bar sam odavno prestala da lajem.)
Zato bih bila ja njima? Ali ba da me oni ne vole? Znam da
esto aci ne vole profesore, deava se i obrnuto. Ali da
profesori organizovano (u grupama od dvojice) ne vole
studenta / kandidata, zvui mi prilino blesavo. Paranoik u
meni se budi i podsea me na moje studentske nevolje sa
Hranislavom. Ne, ljudi to nije mogue, budi se i zdrav
razum. Pa to je bilo pre skoro dvadeset godina, ovek nije
toliki hidrocefalus da bi u aktivna seanja mogao da strpa i
besmislenu raspravu o skraivanju razlomaka sa jo
besmislenijom studentkinjom. Valjda sam malo i ostarila,
promenila sam prezime, nikako nije mogue. Uostalom, ta
ja imam sa Del boyem na emotivnom planu? Odgovaram da
stvarno nemam pojma o emu se radi.
Sofronije mi, i dalje stidljivo, dade i dopunske
informacije. Ne zna za Del boya, ali je Hranislav moj
65
povoljno ukorieni ponos i diku odloio na hladno i mrano
mesto, nema on sada ta tu da ita, meni je rano da
doktoriram. I ta ja u stvari sebi zamiljam? Pa njihovi
asistenti se mue godinama i jedva doktoriraju, a ja sam se
pojavila niotkuda i sad bih da doktoriram za tri meseca. Na
to potpuno podivljam, to nije lepo, al mi se povremeno
deava. Prvo, zato to ja nisam njihovi asistenti, imam
etrdeset godina i petnaest godina se bavim onime to u toj
disertaciji pie. Ko onda moe da prosuuje koliko meni
vremena treba da petnaest godina pljunem iz niotkuda na
papir? Sofronije sa odobravanjem slegnu ramenima, nakon
to sam ovo iskazala naglas.
Drugi razlog za podivljavanje, koji sam zadrala za sebe,
bio je status njihovih asistenata koji se mue. Da nije
zato to su idioti pa ne mogu da zadovlje elementarne
kriterijume za doktorirati? A ne zato to godinama rade
poslove koji su u opisu radnog mesta njihovih profesora?
Smiljaju i pregledaju pismene zadatke, ponekad dre i
predavanja, kompletne ispite. Bave se naukom u zemlji u
kojoj je nauci i bog odavno rekao laku no, piu radove i
nude ih na potpis svojim profesorima18. Skupljaju
66
najsitnije mrvice sa nekada prebogate trpeze tezgi, od
kojih se lepo ivelo na Graevinskom fakultetu, ne bi li se
bukvalno prehranili. I to se zove - oni se mue jer moraju da
se mue?! Ne znam na koga sam vie ljuta, na kreatore ove
veite univerzitetske politike ili na rtve koje pristaju da
neko prodire najkreativnije godine njihovih ivota i iz njih
crpe snagu da se jo malo zadri na povrini nae naune
barutine. Kao abokreina, dodue. To je igra koje ja nikada
nisam htela da se igram, niti u. Zato? Zato to iz istog
snobizma neu da budem univerzitetski profesor, recimo.
This is a free country, svakavi snobizmi su OK.
Da skratim, svi odosmo na letovanje, a Sofronije zaboravi
moj doktorat kod kue. U septembru, frke-panike oko
ispitnog roka (u tom periodu nastavno osoblje je strano
osetljivo i neobino zauzeto), Sofronije nikako da postigne
da se bavi mnome19. Sreom, pred nama se, krajem
septembra, isprei Kongres operacionih istraivaa u
Beiima. Cana ispravno zakljui da bi moja pojava, sa jo
par kolega iz kole, koji na kongresu imaju radove, mogla
ozbiljno da narui ugled ove vie-kolske ustanove. Te i ona
67
krenu sa nama, da izvadi stvar. I ekipa hidraa sa
Graevinskog fakulteta je impozantna20. Fali im, dodue,
Del boy, to mi je posebno bilo krivo, mogli smo zajedno da
manjavamo ribe po opustelom Crnogorskom primorju, na
primer. Ili da uz vinjak analiziramo kome se posreio
kongresni turizam. Mislim, nemam ba pouzdane
informacije ta od to dvoje Del boy preferira.
Dakle, tu je Hranislav sa svitom, u sastavu Vakuum, ika
Lole, Sofronije, par priputenih asistenata, kao i pomona
ekipa oboavalaca iz Vie tehnike. Da nije strano smeno,
bilo bi samo komino. Mi smo se, u stvari, relativno lepo
zabavljali sami sa sobom. Uglavnom sedeli po holu i
ofucavali. Po hiljaditi put - ene su alapae amateri prema
mukarcima. Sve ti znaju i sve ih zanima. Kad se, u oblaku
ledenog vazduha, koji samostalno proizvodi i puta na ui,
pojavi Hranislav sa svojom ukoenom facom i ostalim
vitalnim organima, svaki spontani razgovor prestaje.
Ali, on je ipak socijalan tip, da ne preterujem. Pazi
situaciju: jedno vee vidim dve poznate siluete u mraku
kako nose stolice i reaju ih uz ogradu velike hotelske terase.
Prvi red balkona, na sceni more i nebo.
ta je bre ovo? pitam Canu.
68
Posle veere emo sa Hranislavom da gledamo zvezde
ej, ljudi, uopte se ne zezam! To mi je odgovorila, mrtva
ladna.
I stvarno, posle veere se nas desetak radnika u viem i
visokom obrazovanju narea na te stolice s pogledom u
vedro nebo. Ko velim, kad se lihtam - lihtam se, i ludo
hrabro zauzmem poziciju do glavnog. Mrtva tiina, tek
svakih pet minuta popijemo po neko kratko objanjenje o
poretku stvari u kosmosu. I odsjaju tog poretka po debelom
moru. Uzvraamo nemim odobravanjem. Kad, odjednom,
shvatam da se glava, zamrznuta u poloaju napred-gore,
obraa upravo meni, iz ista mira:
Da li ste itali Alhemiara, Paola Kuelja?
Ha, doekah i ja svojih pet minuta da ga impresioniram:
Jesam, i nije mi se naroito dopala. Sva ta fama oko te
knjige je prilino preterana. Bla, bla, bla. ujem da je
prevedena jo jedna njegova knjiga, Sedela sam pored reke i
plakala. Jeste li je itali, je li ona bolja?
Odgovor nije taan, popila sam minus od est kilometara
i po. Ne samo da mi nije odgovorio, ve na njegovom profilu
(obasjanom zvezdama i meseinom) razaznajem i laku
prezrivu grimasu. Pogrean pristup, Romi sestro, nisi ti tu
da analizira, iskazuje svoje miljenje, pita. Kad ne ume
da se divi, uti. (Jedino to ja ni dan danas ne znam da li je
trebalo da se divim Kuelju ili njegovom VIP itaocu, ili
zvezdama na nebu a vezano za Kuelja i itaoca, ili je samo
trebalo da smerno kaem Da. i sasluam nastavak.) Kako
69
mi je u tom momentu nedostajala humana nota Del boyevih
pria kom-se-die-kom-se-ne-die!
Beii 97 ostae upameni u mojim profesionalnim
analima po jo dva momenta:
Sofronije je iskoristio dva slobodna popodneva da proita
moj Doktorat/1. S obzirom da sam ga, radei matematiki
model, stalno konsultovala, sada na celinu nije imao ta
specijalno da mi kae, sem da skratim sve ono ime se on u
ivotu ne bavi. Dakle, tri etvrtine teksta. Ono to ba
insistiram da ostavim - da ispremetam: pola prve glave u
etvrtu, drugu i treu da spojim u prvu (i ponovo skratim),
peta postaje druga, umesto druge koja nije vie u prvoj nego
je u prilogu... Trepem kao da mi Omar arif mea karte pod
nosom i na kraju pita: Gde je sedmica pik? ekaj da
zapiemo, u stvari bolje da nacrtamo ta Sofronije hoe.
Valjda ovek zna?
Drugi momenat, prilikom mog izlaganja na Kongresu,
bacio me je u potpunu depresiju. Moram malo u digresiju da
biste me razumele: u vreme dok sam radila u Urbanistikom
zavodu u proceduri za usvajanje planskih dokumenata
postojalo je i neto to se zove javna rasprava. U praksi se
javna rasprava svodila na to da svaki Detaljni urbanistiki
plan, ili drugi dokument, pre usvajanja moramo da
prezentiramo penzionerima i sl. koji se skupljaju po
odgovarajuim mesnim zajednicama i da nam oni daju
saglasnost. Mene su na kraju prestali da alju na te kulturno-
zabavne priredbe, zato to nisam imala sluha. A ta rei
70
vremenoj stanovnici Dedinja koja ne d da se grade stanovi
solidarnosti kod Sajma, dok njoj grad ne izgradi
kanalizaciju? I ona ima pravo da ne d, jer je ona Dedinje
oslobodila! Pa, samo sam je pitala kako se odluila da
oslobaa ba Dedinje a ne, na primer, rodni Skender Vakuf?
(Posle me direktor otputao tri dana, dok se SUBNOR nije
smirio.) Drugi put neka baba na Banjici nije htela da d
saglasnost na budet Beograda za narednu godinu dok joj
mi (moj nesreni kolega i ja) ne reimo problem koa ispod
prozora. Naime, klinci lupaju loptom pod njenim prozorom
do pola noi, zvala je sto puta miliciju i nita, sad je dolo
njenih pet minuta da ona malo ucenjuje! U to vreme sam ve
bila rukovodei kadar, te, diplomatski potkovana,
pokuavam da joj objasnim da je sport dobar za zdravlje
nae omladine, bolje da igraju koarku nego da se
drogiraju...
Ma nek idu bestraga i nek se drogiraju majci pod
prozorom, a ne meni da lupaju i tako ostadosmo bez
saglasnosti na gradski budet od MZ Banjica 26, javna
rasprava moje dupe.
Na slian nain je i moj rad na Kongresu operacionih
istraivaa doiveo javnu raspravu. Prezentirala sam im
studiju koja se bavila dinamikom realizacije vie od 200
gradskih blokova uz i oko Bulevara revolucije (pardon,
Kralja Aleksandra). Sve od Glavne pote do Velikog Mokrog
Luga. Ve ste sve nauile - alternative, kriterijumi, interesne
grupe, relativne vanosti... veliki posao sa doista
71
jednostavnim, ali dokazanim, zakljukom21 - treba krenuti
uzbrdo, uz Bulevar. Na avola, kao iskusni urbanista
pripremila sam im i lepe arene slike. (Da toga nije bilo
sigurno bi i moje izlaganje prespavali kao i ostala.) Na jo
veeg avola, ika Lole u toj tamnoj zmiji okruenoj
raznobojnim kvadratiima - Bulevar sa okolnim blokovima -
prepoznaje Vukov spomenik i blok u kome se nalazi
Graevinski fakultet. I eksplodira! Sve su to budalatine, zna
on te urbaniste, dolazili su oni i obeavali garau iza
fakulteta, posle od toga nije bilo nita, svi oni samo lau i
zamlauju ljude, i kakve su to uopte gluposti, ta tu ima da
nema struje a ima vode, kad ni grejanje ne radi, a Mirijevo
nema ni telefone. I ta je uopte sa tom garaom, i kad e
Elektrotehniki fakultet da se iseli iz nae zgrade kad su ve
deset puta polagali kamen temeljac za svoju, i gde su te pare,
kako ja uopte mislim to da reim. Radikalno. Moram da
priznam da sam 97 bila ve prilino zarala za takve vake.
A preda mnom i nije sedela neka baba, ve profesor
univerziteta, koga izuzetno cenim u njegovoj struci. Strpljivo
pokuam da mu objasnim da je promaio red veliine mog
istraivanja, tu se radi o celim gradskim blokovima a ne o
garaama. Zatim, da se Mirijevo nalazi podaleko van granice
Regulacionog plana Bulevara revolucije. Da urbanisti prave
urbanistike planove, pa su ga tako napravili i za blok u
kome e se nalaziti novi Elektrotehniki fakultet, uradili,
72
dakle, svoj posao, a posle ih niko nije zvao na polaganje
nijednog kamena temeljca.
Ovu igru pokvarenih telefona na kraju je prekinuo
predsedavajui, Hranislav, ko bi drugi bio, sa odlunim:
Sledei rad, molim! urili smo, naime, na ruak.
Par nedelja kasnije, nagutam se bensedina22 pa skoknem i
do Del boya da vidim da nije nekim udom on pogledao moj
Doktorat/1. Nekim udom jeste. Normalno, prvo sam
morala ponovo da sasluam priu o tri vinjaka i maznutoj
ribi i dva-tri vica o Muji i Hasi na gomilu sa Fatom. U
(intimni) zapisnik sa ovog sastanka unosim sledee
zakljuke:
Del boy je ovek sa najveim koeficijentom inteligencije
koji trenutno luta hodnicima Graevinskog fakulteta. Ili
makar hidro-smerom, poto ostale slabije poznajem.
okantno ali istinito. ovek kapira u letu, impresivno
povezuje reenice koje se nalaze u sredini, uvodu i na
kraju doktorata, na preskok, onako kako ga je i
prelistavao. Postavlja prava pitanja23.
Del boy svoju nenormalnu inteligenciju moe da obesi
maki o rep. Nikakve vajde od nje on nema, naprotiv, s
obzirom da je koristi u potpuno pogrene svrhe. ovek
je, naime, teko opsednut zaviu. Sve to su ljudi oko
njega postigli (ili bi da postignu) - jednostavno nije fer.
73
Isti ti ga, prirodno, vitalno ugroavaju. I tako on sedi u
svojoj fekalnoj laboratoriji, konta i kombinuje, spletkari,
pokuava da se izvue?! U svoj svojoj inteligenciji
najee se prekombinuje, pa ispadne, hm, rekla bih
smeno glup, da nije opasan24.
Del boy je u svakoj komunikaciji tako bolno otvoren i
iskren. Obostrano bolno. Mora da je strano usamljen,
mada, ruku na srce, ne udim se zato.
Moram da priznam da padam na hiperinteligentne
tipove, makar bili runi ko greh25. Mogu da im oprostim i
neke sitnije karakterne nedostatke, lenjost na primer.
Odsustvo ambicije mi je ak intimno simpatino, to ume da
bude samo drutveno nekorisno ali ponekad lino korisno,
mirnije se ivi. Ali kad te obuzme zavist, to ponitava
apsolutno svaki IQ koji poseduje. Zato to je glupo zavideti.
Zamisli, na primer, da si infantkinja i smrtno i legitimno
zavidi malom Marku na Bambilendu. Ali pazi, uz
Bambilend idu i odgovarajui roditelju! Znam da odustaje
74
od Bambilenda, primer mi je mnogo straan. Zavidi
zgodnim i preplaenim foto-modelima? Prvo, uglavnom su
zgodne samo za slikanje, esto imaju ogromne ukljeve i
spondilozu, to ume da boli. Drugo, stalno su na ivici
anoreksije. Hou da kaem, ta e mi ivot bez sarme26! Uz
svaku stvar, koja je tebi tako nepravedno i niim izazvano
uskraena, a podarena po istim principima objektu tvoje
zavisti, ide i puna kofa njegovih govana koja nisu za tampu.
U brlogu u kome se ti davi, mora da ima i svega i svaega
to ba nikom ne bi dala. Mislim, moda bi uz dijamante Liz
Tejlor i njene ljubiaste oi ti prihvatila i onog pijanca
Riarda Bartona, i za uzvrat joj ponudila svog mua i svu
biuteriju, ali da li bi joj dala i svog kanarinca i knjiicu sa
receptima za kolae svoje bake? Ako ipak postoji neko na
ovome svetu sa kim bi se ti menjala skroz na skroz, onda
priznajem da kenjam i zavidi mu koliko god hoe. (Mada je
i u tom sluaju nekonstruktivno, taj se nee menjati sa
tobom.)
Ako te i nisam sasvim ubedila, zamisli situaciju u kojoj
zavidi svima na svemu, a tom prilikom ti se ini da svi ti
kojima zavidi hoe da uzmu sve to ima (a nije za
zavideti). Pri tom ti mozak radi na vie GHz. Gospode, koja
li je frka u kojoj ivi Del boy ?!
Sve je to lepo i krasno, saaljevam ja njegov sluaj i ne
vidim kako mogu da mu pomognem. Ali, doavola, on je
75
moj ko-mentor, moram sa njim da odradim27 posao. E, to
e ve tee ii, ovek se naime brani od mog doktorata svim
sredstvima. Pokuavam da zanemarim sve izjave tipa:
Sofronija.
29 Ba tim reima.
76
Jupiii! Eto hidraulike za Del boya a pride i teorije informacija
za Hranislava. Naisto u da ih raspametim. O emu se ovde
radi, ve mi je malo tee da objasnim na primerima iz ivota
i samoposluge, pa vas molim da mi verujete da je bilo
strano uzbudljivo za izvesti.
Prvo sam proitala dve stare ruske knjige, tekom
mukom, jer ruski znam jedino iz zbirki iz matematike.
Onda sam proitala dva potpuno svea lanka na zadatu
temu iz nekog asopisa koji prima Urbanistiki zavod te
dakle i ja30. Naruila sve lanke koji su bili u navodu
literature u prethodna dva. Saekala da ih Nea poalje iz
Amerike. Sve prouila pa ponovila postupak sa novim
lancima... i tako u krug dok autori nisu poeli da se citiraju
izmeu sebe, unakrst. Imala sam i znala, dakle, sve to mi je
potrebno za rad na projektu nazvanom Del boyev ego trip.
Kako god da se zvao, moram da priznam da je i meni prijalo
da se za promenu bavim malo neim razliitim. Na kraju
sam demontirala neki stari Miin hidrauliki model31,
potrebne delove ugradila u svoj softver, na momente je bilo i
dirljivo, kao da je Mia bio ponovo iv. A ja jedno dvadeset
godina mlaa.
77
Na kraju sam sela, cut-paste-delete u raznim pravcima i
napravila onu papazjaniju koju je hteo Sofronije. I, naravno,
dodala poglavlje o redundansi, u kojoj je Del boy trebalo da
prepozna sebe. Nisam ba oekivala da u izmamiti
osmeh na Hranislavljevom licu, ne teim nemoguem, ali da
e bar rairiti nozdrve u znak odobravanja, toliko jesam.
Istini za volju, u mom nesrenom doktoratu to je poglavlje
stajalo ko tree oko na kolenu, ali je, samo za sebe, to bilo
jedno vrlo lepo oko. Doktorat/2 bio je predat ovoj trojici
negde u januaru - februaru 1998.
78
SPLET PRIRODNIH I INDUKOVANIH KATASTROFA
U PROLEE 98
79
neko neto pitao o family matters. I to ne da nas je pitao,
morali smo i da odluujemo i da radimo! Da ne gustiram
priu od koje mi, pri priseanju, samo stane knedla u grlu, i
ostane tu nedeljama, situacija je tog dana bila komplikovana:
80
baka je nepromenjeno, zatvaraju bolnice za posete zbog
epidemije gripa. U Gradsku bolnicu ipak nekako ulazim, u
belom mantilu na kome pie AT32 sa depovima punim
sitnih maraka. Sava je zaduen za flau za portira, a ja za
sluajne prolaznike po slubenom liftu33. Onog dana kada je
mama trebalo da pree na Hirurgiju bilo je posebno opasno.
Htela je da nam furne kui u piami, na prelazu iz zgrade u
zgradu. Onda sam je nala spakovanu kako sedi na svom
novom krevetu ode ona, sa mnom ili taksijem, svejedno. I
doktori su se sloili, ta e im luda ena. Sat vremena sam
urlala po bolnikoj sobi, pretila, ucenjivala da je vie u ivotu
neu videti, ne seam se vie kakve sve gadosti nisam
izgovorila. Tek, slomila sam je, a ostale bolesnice u sobi su joj
posle rekle da je rodila reinkarnaciju Gebelsa. One su, inae,
ovo prijateljsko ubeivanje provele pokrivene preko glave a
svo bolniko osoblje se povuklo u nepoznatom pravcu,
toliko sam se drala.
Mamu su operisali jednog petka ujutro, baki je ba tog
jutra isticalo dozvoljenih etrnaest dana u Savi i
prebacili su je, u pratnji mog brata i sestre, u Slankamen.
Nama su rekli na oporavak. Sutradan sam prvo obila
81
mamu u ok sobi (ne pitajte kako, u stvari, ne pitajte nita,
samo u da vam kaem da je to stvarno ok soba). Odatle
smo otili u Slankamen. I pored karantina zbog gripa,
putaju me da vidim baku, u stvari da se oprostim od nje.
Umrla je narednog jutra.
Bilo mi je jasano da moja majka to ne sme da sazna jo
koji dan. Posebno poto sam videla onaj av od ukura do
bijela grla, koji se, bez ikakvog zezanja, zove Muratov rez.
Ako mi tamo skoi, prosue joj se ono malo creva to joj je
ostalo. Lekari su se sloili i rekli da e da krenu da je kokaju
bensedinom kroz infuziju, unapred. Meutim, psiholog, i to
smo nali, je rekao da moramo da joj kaemo pre sahrane. To
je kao neka psiholoka fora, to nam ne bi nikad oprostila. I
tako je sirota baka ekala do etvrka da je sahranimo, a ja
sam u sredu morala da saoptim mami. Najgore je bilo to
sam tada u bolnicu ulazila samo ja, zbog smrdljive
epidemije. itavo pozorite je palo na mene. U ponedeljak je
baki pozlilo, u utorak joj je ve bilo prilino loe a u
sredu sam samo dola, stala na vrata od sobe i poela da
plaem ko provala oblaka. Mislim, nije bila nametaljka, u
svoj toj tuzi i uasu to su bile suze olakanja, ve danima
sam se u sebi zaklinjala dragome bogu (u koga ne verujem)
da vie u ivotu nikada neu slagati.
Sutradan smo sahranili baku, a mama je jako, jako polako
poela da se oporavlja.
Nastupio je jedan muan period za familiju, meusobna
optuivanja, nerazumevanja tuih oseanja, napetost...
82
nisam se ni ja ba proslavila ali ni mene niko nije shvatao. A
kao najstariji lan Deijeg familijarnog vea i dalje sam se
oseala kao Broj jedan, uloga od koje se gnuam. Moja majka
je jo bila rekovalescent, posebno emotivno, a moj ujak i tako
nikad nije bio od prevelike vajde. Oseala sam se kao da svi
oni hoe neto od mene, a ja samo hou da se sve ve jednom
zavri. Trajalo je mesecima, ma kakvi, skoro godinu dana. U
maju smo ispraznili bakin stan, okreili ga i doneli kamp-
opremu. Sava i ja smo doli da ivimo tu sa mojom sestrom
od ujaka, Anom i Medom. Medina majka ivka otila je kod
mog ujaka, tamo su joj bila i ostala deca i unuci. U tom
praznom stanu smo proslavili i Medin prvi roendan, grlila
sam ga i ljubila, govorila mu da je on moja lepa maca, da
sam oduvek znala da e on biti moj. ivka je, naime, omacila
tri maeta. Meda je bio najmanji i nije htela da ga olie. ivot
mu je spasla Ana i on je nekako ostao najdrai od svih
bakinih maaka.
Prodavali smo bakin stan i nije ilo. Za to vreme u naoj
kui, na Novom Beogradu, zapatili se pauci i moljci. I u toj
promenjenoj scenografiji, dogodilo mi se ono to nikako
nisam elela ja sam postala naa baka. Brinula o Ani i Medi
i drala svratite na koje su decenijama navueni ostali
lanovi porodice. I meni i Ani je prijalo to smo zajedno, ali
ja sam pucala po svim ostalim avovima vie nisam imala
svoj ivot. Perem jednog jutra terasu i shvatim da kleim u
bakinoj staroj kunoj haljini. Sednem u onu baru i bez glasa
83
ponem da se tresem. Tata me naao da spavam na
ploicama, sa mokrom krpom i Medom.
Moda e vam delovati da sam ovu priu ispriala
potpuno bezoseajno. Biu iskrena, ja sam je preivala na
baterije. Plakat u sutra to bi rekla Skarlet OHara, u
hrvatskom prevodu. Tako i jeste, i dan danas. Ispriala sam
je samo iz dva razloga: prvi je da biste znali da sam Del
boyu, sticajem ovih katastrofinih okolnosti, dala vie nego
dovoljno vremena da proui Doktorat/2. Ako ba imate
nezadr da saznate i drugi, skoknite na trenutak, preko reda,
u Appendix XIV i odmah se vratite .
84
OPET NEKE VEROVATNOE I SRANJA
85
pucala kao oferajbna. Krc, krc, krc, na milione siunih
komada. I danas ne znam gde sam u tom trenutku nala
nerava da ovog jebenog manijaka podsetim na onaj jebeni
Doktorat/2. On se smejao i smejao, trtljao dalje o tatama i
sahranama, ja sam acovala prozor, drugi sprat, visoko je,
put do hodnika zakren stolicama, stolovima, pritvorenim
vratima... onda sam se okrenula i hladno upitala:
Dobro, kako Vam se ini poglavlje o pouzdanosti
vodovodnih sistema?
Nikako mu se nije inilo: To nije vodovod. (Ma idi?) To
su neke matematike, verovatnoe i ta sranja... (Dobro je da si
prepoznao bar verovatnoe!) Mi se ni time ne bavimo. (A
ime se vi zapravo bavite?) Opet petlja sa onima iz kabineta
preko puta. (Petljala ti se keva sa babunom.) Ja ovde ne
vidim sebe i taka. (Kako li bi se iznenadio kad bi zaista
video sebe?) Ovo ne postoji. (A ti postoji?) Nikad uo...
Melje on tako u beskraj, a ja izgovaram u sebi gornje
reenice u zagradama i buljim u orman sa knjigama. Stara
staklena vitrina, setim se kako Sava celog ivota eli da
imamo ormane za knjige sa staklenim vratima, a ne obine
police. Zbog praine koju niko ne brie. Lepa mu je vitrina...
opa! Na drugoj polici jedna od one dve ruske knjige sa
kojima sam poela da petljam po pouzdanosti. Ponovo
sastavljena, kao da sam prola kroz Glass servis, skaem i
poinjem ja tiradu. Od toga da knjige koje poseduje slue za
itanje, pa ne znam gde sam zavrila. Jedno mu se mora
priznati, nije mi nalupao amare iako sam bila potpuno
86
histerina i prilino odvratna. Kavaljer ovek. (Ili se
isprepadao od ludae?)
Sofroniju se u principu dopalo to to sam uradila, ali mu
se inilo pomalo radikalno. Njemu je sve na ovom svetu
radikalno.
Na kraju me je dokusurio Hranislav. Sve je proitao, na
svakoj stranici ostavio duhovite komentare obinom
olovkom (koje nije hteo da mi pokae). Njemu je sve to
manje-vie poznato! Vrlo neobina izjava za preko dvesta
stranica potpuno originalnog teksta na potpuno originalnu
temu35. A odakle mu je poznato? Pa iz prakse i ivota. Koje
prakse, crni ovee, kad si se ti iim slinim bavio? Svime se
on bavio. Pa to ne ree ranije Kiki i ja petnaest godina
izigravamo pionire na Divljem zapadu, a ti tu sedi i mudro
uti da sve to ve zna?! Idi, bre, ovee, bestraga, ne lupaj!
Ali mora da prizna da je uloen ogroman rad. Veliko hvala
na priznanju. I gde je tu taj nauni doprinos, kad je (njemu)
to poznato. Uostalom, to uopte ne moe tako da se radi sa
beogradskim postrojenjima za preiavanje otpadne vode.
Moda za neki DUP. Gospode boe i svi aneli s krilima,
kakav DUP36, pa ovaj uopte nije shvatio ni ta je predmet
mog rada!
87
Batalim ja objanjavanje o doprinosu u urbanizmu, koji
mu je manje-vie poznat, mrzi me da ovde opet vodim
javnu raspravu:
Pa evo, ovo sa redundansom kao indikatorom...
Ih, i to je poznato, kad sam ja jo o tome pisao!
Pisao moju guzicu. U svojoj knjiurini Vodoprivredna
raunanja, u kojoj fale samo od popa ui, mrtav ladan je,
legitimno, dodue, u dva-tri reda prepisao optu standardnu
definiciju redundanse i rekao da se ona koristi i u
vodoprivredi. Pazi, ne u vodovodu, u celoj vodoprivredi,
komplet. Kad, kako, gde...? Mnogo pitam, ovek je oigledno
svojevremeno imao viziju, sad to nije imao vremena (i
potrebe, nije mu Del boy bio ko-mentor) da je razrauje kao
ja, ta emo. Ko prvi redundansi - njegova redundansa.
A ta je sa matematikim modelom? To nije doprinos?
kaem ja.
Tu sam ga ekala, model sam te godine prezentirala u
Herceg Novom, na sledeem Kongresu operacionih
istraivaa37. Sofronije je bio chairman, u publici su sem
88
Hranislava sedele i neke vane face sa FON-a. Mislim da je
ba zbog sumnjiavog Hranislava Sofronije zapoeo
diskusiju sa njima o mom radu. Ne mogu da kaem da su
ba popadali na teme elavo38, ali su se svi sloili da sam to
uradila odlino, i da je to jedini mogui nain za reavanje
postavljenog problema. No, Hranislav ima kratko pamenje,
kad mu to odgovara:
Pa dobro, ali taj model je tanak. Mislim kao doprinos.
Uspeo je da iznervira i Sofronija, da mu se suprotstavi u
cele etiri reenice. A ta sam ja radila? Skoro nita. Problem
sa Hranislavom nije samo u tome to ne slua druge ljude.
On im ne doputa da otvore usta. Jednostavno, na svaku
tvoju re on poviava ton, ubrzava i dodaje mu ga po
agresiji.
U redu, dogovoriu se sa Sofronijem da ugojimo
model.
Odem kui i po trei put iseem vene.
89
KLJUKANJE MODELA PRED PUT NA TAJVAN
90
Sofronije moje korisnike modela zna uglavnom sa
televizije, kad pritegnu vor na kravati, pljucnu pola
akalice koju ceo dan valjaju meu zubima i ponaaju se
kompetentno. Kako to u ivotu izgleda, odlino znam.
Koliko puta sam samo Lepom Ciletu unapred odgovarala na
pitanja koja e mu predvee biti postavljena na televiziji. On
i to uvek pobrka, jednom je ozbiljnim i mirnim glasom na
kanti ispalio da metar duni vodovodne cevi kota duplo
vie u Kaluerici nego na Slaviji39! Celu no nisam spavala
od blamae, da bi me ujutro na stolu doekala okolada u
znak zahvalnosti za reiju ovog estradnog nastupa. Niti
on slua samog sebe, niti voditeljka slua gosta, pa ta onda
oekivati od miliona Sofronija koji dremaju uz Beogradski
program?40 Kako ja mom mentoru da objasnim da je model
sa promenljivom strategijom u naim uslovima od koristi
koliko bi i meni bila amfibija parkirana u umici iza kue?
Meutim, ja bih ipak da doktoriram, te u tom cilju
odluim da ne smaram dalje ni Sofronija priama koje ga ne
zanimaju, ni sebe profesionalnim dilemama o primenljivosti
91
novog modela u rodnoj Srbiji, veliki je svet, ve da skinem
Hranislava s vrata.
Neu sad ni vas da smaram priama o realizaciji ovog
plana, trajalo je to nekoliko meseci. Jo uvek smo bili u
bakinom stanu, koji niko nije hteo da kupi. Spavali na
dueku na podu, kuvali na plinskom reou, odeu drali po
najlonskim kesama, jer, svakog dana e se pojaviti neko i
razreiti nam zauvek stambene probleme. ivce leim uz
kompjuter, i mali debeli mi lepo napreduje.
Krajem novembra iznenada upadoe neki ljudi i u roku
od nekoliko sati oslobodismo se nepokretne imovine. Rok za
iseljenje do 15. januara 1999, dakle, sada mi pod hitno
kupujemo stan. Ni to ba nije ilo, te se privremeno vraamo
na Novi Beograd. Sada nas je u jednosobnom stanu troje, i
Meda je sa nama. Sa nama su i kutije i delovi bakinog
nametaja koje sam htela da zadrim. A ja ko manita, ujutro
kad ustanem prvo preskoim dve-tri nahtkasne i osam
kutija, upalim kompjuter da se greje, pa tek onda perem
zube i kuvam kafu. Proizvodnja ne sme da stoji, pitaj boga
zato, valjda je to bio beg iz haosa u kome sam ivela, eto,
ve godinu dana, zanemarimo ono ire. Iz popodneva u
popodne razgledamo stanove i ja zapadam u sve vei oaj,
nikada se neemo skrasiti.
Zavrne radove na modelu prati vest da Sofronije odlazi
na Tajvan. Na koliko? Na est meseci. Uas, tu priu
znam, tako mi je pre skoro deset godina zbrisao na Floridu i
ostao tri godine. A kad? Za nedelju dana! Najvei crnjak je to
92
to mi ovu vest ne saoptava moj dragi mentor lino, koga
viam bar jednom nedeljno, ve Cana, koja me u njegovo
ime poziva na njegovu promociju u zvanje redovnog
profesora! Pa jes, kako ovek da mi saopti da odlazi dve
nedelje pre nego to u zavriti doktorat. Neprijatno je.
Zovem ga u panici, tek da saznam da u pitanju nije tra nego
istina, i da, naravno, ne treba nita da se sekiram, sada, u eri
Interneta. Taman u ja to lepo da sredim do leta i eto njega
na odbrani.
Promocija vanrednog Sofronija u redovnog Sofronija
prola je u ruiasto-zeleno-sivim tonovima. Sofronije je bio
sav ruiast od sree, da l zbog zvanja ili zbog putovanja,
vrag e ga znati. Zelen je bio Del boy, od zavisti, naravno.
Sedi sa mnom na pristupnom predavanju i iskreno, kako
samo on to zna, privija mi melem na rane:
Eto, kolko puta sam ti govorio. Nee on tebi uopte da
zavri taj poso. Samo si mu trebala da ima i doktoranta za
izbor u zvanje i sad e da te ostavi na cedilu. Da si lepo dola
kod mene, ja te nikad ne bih tako izjebo...
Del boy, naime, Sofroniju nikako ne moe da oprosti onu
Floridu. Jer, Sofronije je na Floridi, na dravnom
univerzitetu, predavao vodovod i kanalizaciju! Sad vi
moete da se zapitate kako je to mogue, pa Sofronije je
elektroinenjer? Ali to je Amerika. Lepo im je ovek rekao da
ume, a oni su mu poverovali. Nije, dodue, Sofronije neki
arlatan, i sam poteno kae da je to bio cirkus od fakulteta
na kome drava plaa Hispano-Amerikance da se koluju
93
umesto da diluju drogu po ulici. ta se ui nita, bitno je da
ih dri zatvorene u uionicama do prvog mraka.
Nedopustivo, sa Del Boyevog stanovita, Sofronije mu je
zaao u struku i oteo lebac, u konvertibilnoj valuti. Sad, to
Del boy nije kupio loz, tj. mrdnuo guzicu iz svoje laboratorije
i potraio slian posao ne menja na stvari. Njegov
profesionalni ponos smrtno je povreen.
Za sive tonove na ovom skupu bila sam zaduena ja. To
mi je, naime, bila boja lica. Vidim da zbog ovog putovanja
vie oajavam ja nego Sofronijeva supruga, kojoj mu odlazi
u meunarodno nepriznatu zemlju sa odvratnom klimom41.
Silazimo svi u hidrauliku laboratoriju, da pojedemo i
popijemo u to ime. Del boy stalno tu negde oko mene, da mi
se nae u ovim kriznim trenucima. Tek da neto pitam:
Je l to uvek tako?
ta?
Pa to da je za doktoranta uvek manji posao sam
doktorat a vei gnjecanje sa mentorima i komisijama,
njihovim muicama i privatnim tripovima svake vrste.
Moje rame za plakanje ponaa se nepogreivo, kao i
uvek, poinje da mi se smeje. I ispria mi svoju Tunu
priu/2: deda Miloje njemu tako nije dao da doktorira
sedam godina. Svom roenom asistentu, koga je,
pretpostavljam, sam odabrao! Na kraju se Del boy pokupio i
otiao u Zagreb. Jo je i pride istom deda Miloju platio
voznu kartu i hotel, i poveo ga da mu bude lan komisije za
94
odbranu rada! (Pazi, nije ga ak ni oterao u majinu, jo
manje zadavio, nego je posle uredno jo godinama bio
njegov asistent i ekao da deda Miloje ode u penziju a on
nasledi katedru?!) Del boy ovu gnusnu svinjariju prepriava
sa istim veseljem kao i sticanje Tate Broj Dva.
U sebi, uz pricer iz plastine ae o Sofronijevom troku,
razvijam teoriju da se ljudi koji su bili u stanju da bez rei
podnesu takva ponienja ne bi li postigli zamiljeni cilj
verovatno nakupe tolikog jeda da se posle prirodno
ponaaju isto kao njihovi muitelji. Moda je prirodno, ali je i
odvratno. Moja averzija prema pravljenju univerzitetske
karijere ne moe se ba tako prosto definisati kao kiselo
groe. Ja jednostavo nisam ovek koji bi zarad bilo kakvog
vieg cilja, posebno u domenu sticanja respektabilnih
zvanja, podnosio ikaniranje nekog frustriranog tipa. Ize
respektabilno zvanje uz koje fasuje i predmetnu frustraciju!
Priseam se Savine prie iz vojske, kako je gledao obinu,
svakodnevnu, jutarnju fiskulturu Vojne policije. Momci tre
u krug i svaki mlati opasaem onoga ispred sebe! Ovi na
Univerzitetu ne tre u krug, u tome je jedina razlika. Ovo mu
doe kao neka linijska struktura. Na elu tri asistent
pripravnik, sa isukanim opasaem i eka sledei konkurs, da
i on zamahne. Na zaelju kolone je valjda kakav gospodin
Akademik42.
Za to vreme Del boy, uz isti pricer iz druge plastine
ae o Sofronijevom troku, naglas razvija svoju teoriju da su
95
najvee zlo na Univerzitetu, a i u Univerzumu, ljudi koji
nemaju decu. Nemaju obavezu da bilo kome bilo ta ostave,
pa misle da e iveti i vladati sto pedeset godina. Neopisivo
su sebini. Teoriju zapoinje da ilustruje sa deda Milojem, pa
ide dalje ka aktuelnim childless besmrtnicima i sitnijim
anonimnim skotovima koji mu ne daju da se razmahne i
rade mu o njegovoj pametnoj glavi... e, ako trenutno ne
zaepi utnuu ga kolenom meu noge. Umesto toga
promrsim:
Hajde da sednemo i pojedemo neto.
Sedamo sa kolegom Jocom i Del boyevim asistentima koji
priaju viceve. Politike, a kakve bi? No, to Del boyu ne
odgovara i prelazi na omiljeni mu verbalni seks. Opet je tu i
pria o tri vinjaka. Ali zna on jo takvih anegdota, koje su
samo njemu smene. Vidim da je Joci nelagodno zbog mog
prisustva. Dakle, ipak ja nisam kreten, postoji neki problem
u nainu kako on to izgovara. Joca i ja se dobro poznajemo,
nismo ba najbolji ortaci ali nemamo ni potrebu da biramo
rei jedno pred drugim. To zvui potpuno drugaije. U Del
boyevom nainu se osea namera da me istera iz takta.
Uspeva mu, to da krijem. Izvinjavam se, urim, odlazim.
U hodniku sreem mladu asistentkinju kojoj ne znam
ime. Kae mi da ima neto moje, nala je zaglavljeno izmeu
fijoke i bone stranice pisaeg stola koji je nasledila?! Donosi
mi razglednicu s mora, avgust 82:
96
Setio sam se: U liniji 162 glavnog programa, u
matrici M0, zamenite mesta indeksima i i j. Sigurno
je tu greka.
Pozdrav Vama i Draku, Mia
PS. Izgoreo sam. Jedva ekam da se ovaj odmor
zavri. Imam neke ideje oko potprograma Gauss3.
97
I KONANO, PRVI PUT ZA VAEG IVOTA, U VAEM
GRADU NASTUPA...
Bombardovanje.
Dodue, nije poelo ba sutradan po Sofronijevom
odlasku. Sutradan po Sofronijevom odlasku ja sam odluila
da se ne dam. Ionako mi, poto doktoriram, sleduje
objavljivanje knjige, takav je red, ionako mi je Sofronije do te
mere masakrirao doktorat da materijala imam u izobilju
(Izbacite sve te delove koji lie na knjigu. A?!), ionako
Cana trenutno ima nekih para u koli, bie valjda za
tampu... zato da dangubim i derem se, uradiu to odmah.
Uvek ivnem kad imam neki plan, izlaz (u bilo kom
pravcu). Moja roena knjiga, sa naslovom kakav ja hou, sa
sadrajem kakav ja hou, sa slikama koje se meni dopadaju,
nosite se svi. Dopisujem, kombinujem, crtam, uivam,
naruujem nove lanke... radim. Milane misli da, za svaki
sluaj, ne treba da objavim i model. Naime, na Beogradskom
univerzitetu nije jasno da li doprinos mora ili ne sme da
bude objavljen pre odbrane doktorata. A ta je pa u ovoj
zemlji ikada bilo jasno, naroito da li se jedna te ista stvar
mora ili ne sme?
ak mi i razgledanje stanova lake pada. Nije vie
lapavica, dan je dui, stanovi u koje ulazimo nisu ledeni.
Krajem februara u jednoj poluruini, ispunjenoj nekim
posvaanim ljudima, prepoznajemo na budui stan. Gleda
u gustu umu. Meda i ja emo uivati a Sava dobija svoju
98
radnu sobu. Samo treba da priekamo da se bivi vlasnici
sudski dogovore oko podele plena. Dobro.
Tih dana se naveliko pria o nastupajuem
bombardovanju. I Sava i ja imamo retku sreu da ne
provodimo dane po klasinim kancelarijama u kojima je
histerija dostigla kulminaciju. Ja sam zatvorena u kui i
piem knjigu, kod Save se, prosto, radi. Iskreno da kaem,
na pamet nam nije padalo da bi do toga zaista moglo da
doe. Uostalom, mi se za nekoliko dana selimo, imamo
druga posla.
One veeri sam gledala neki film na televiziji, Sava je
itao, kada je pozvala moja sestra Ana:
Kako ste?
Dobro, Sava je doao malo kasnije kui pa smo kasno i
ruali, Meda opet nee onu konzervu sa ribom...
Ama, eno, kako ste?
Ama, pile, dobro smo, kaem ti...
Bombardovanje, bre, kozo, jeste li silazili u sklonite?
Koje bombardovanje, saznali smo tek pola sata kasnije,
kad je zavren film. Sirenu nismo uli, a moda i jesmo al
nismo obratili panju. Stanje duboke rezignacije, u kome
ivimo ve desetak godina, ima veliku inerciju, tako da se i
nismo neto uplaili. Jo jedno sranje po naim glavama.
Kako mi se ini, veina ljudi oko nas delila je ova oseanja.
Sledee noi Sava je radio bioskop Kozaru. Pola sam
sa njim, da se ne razdvajamo u ratu i miru, i celu no
presedela po bioskopskim stolicama. U svanue, poto jo
99
nisu bili gotovi, sela sam u prvi autobus, otila kui i spavala
do podne. Ko top. Bombe me ne bi probudile, ha, ovaj put
izistinski. Poela su i nona deurstva u Savinoj firmi, njemu
je zapadalo svako tree vee. Kako tamo postoje televizori,
sateliti, kompjuteri... a i moj mu, deurala sam i ja.
Selidbu smo, logino, odloili do daljnjeg. ta e nam dva
nepokretna cilja za NATO bombardere.
A kada ne moe prirodno da se uzbudi od ratnih
strahota, napravi sebi uzbuenja sam. Oduvek sam tvrdila
da poslovi od 7 do 3 nepovoljno utiu na zdrav razum i
dobro raspoloenje. Dva dana poto je sruen prvi
novosadski most, Sava panino zove sa posla: da
momentalno spakujem Medu u kuicu, jednu torbu
najneophodnijih stvari i da zovem oca da nas vozi kod njih,
na desnu obalu, tj. u Beograd. Jer, Sava ima pouzdanu
informaciju da su iz Avijana upravo krenuli teki
bombarderi na beogradske mostove. A onda emo mi ostati
odseeni sa pogrene strane reke. Ne delim ba njegov
entuzijazam, ipak zovem tatu, on dolazi i cvrc, sirena! Prva
dnevna od poetka bombardovanja. Da ba ne akamo
meku po Gazeli, tata i ja odluimo da saekamo da proe,
ta god bilo. Vraga, Sava zove jo pet puta, sve
izbezumljeniji, otprilike:
Avioni su ve iznad Obrenovca a vi jo niste na mostu!
Ispalio ga neko ko majmuna, a ja jo vea majmunica pa
ga posluala. Preselili smo se kod mojih roditelja i rat je za
nas zaista mogao da pone. I to ne jedan, nego dva, ne
100
raunajui drutvo iz vazduha. Prvo, moja majka i ja se jako
volimo ali se slabije podnosimo u zatvorenom prostoru.
Drugo, u stanu su sada bila dva maora, Meda i njegov otac
Cane. Ne-pod-no-lji-vo! Kretali smo se po stanu ko po
podmornici. Otvori vrata od prazne prostorije, ue,
zatvori, proveri da za tobom nije mugnula neka maka,
pa ide dalje, iz tampon zone u tampon zonu. Nepaljiva je
bila, naravno, moja majka, te su se momci sreli i bacili jedan
na drugog. Epilog, mali je mom ocu, koji je pokuao da ih
razdvoji, tako zubima raereio petu da nije mogao sledeih
mesec dana da obuje cipelu. Mamu je Meda ugrizao
sutradan. Htela je samo da ga mazi. to u njenoj
interpretaciji izgleda tako to mirno leeu maku epa za
zadnju nogu ko prase i digne u krilo. A onda je njoj buknula
ruka od neega to se struno zove maiji ujed.
Uzbuna je tih dana trajala preko 36 sati bez prekida i
veselo osoblje Doma zdravlja nije htelo da radi u tako
stresnim okolnostima. Kada su ih konano primili i shvatili
da treba da im daju tetanus usred rata jer ih je oboje ujela
maka, i to njihovo unue43, mogu samo da zamislim kako
su ih nagrdili!
Onda se pokvario jedan od dva televizora i oni su se
nagurali u (nau) dnevnu sobu. Izvor sukoba bilo je i
sklonite. Naime, svako vee se Sava, tata i ja poskidamo u
piame i poleemo u krevete a moja majka se spakuje i krene
Onaj debeli Cane je meni brat! Tako kae moja majka. Bakina
43
101
u podrum. Posle pola sata poalje neko dete i narui
dvadeset kafa za dole. Poaljem kafe, dolazi sledee dete
da piki. Onda dolazi neko da vrati oljice i trai demper.
Na kraju, iza ponoi, kad mojoj majci dosadi da se sklanja po
sklonitu i ona se vrati i legne da spava. Ujutro nas budi:
Celu no sam stajala na terasi i gledala preko Vodovca
jednu raketu koja je ila pravo na nas.
Pa dobro, kad je ve bilo tako opasno, to i nas nisi
probudila?
Nije ila u vau sobu, nego u nau.
Jedno vee je insistirala da odnesemo rakiju vojnicima
koji su na krovu susedne zgrade deurali sa Strelama i
Iglama. Jesi li, eno, normalna, samo im fali da popiju pa da
okrenu te raketle u nae prozore. Eto, tako smo se provodili
po kui.
Deurstva u Savinoj firmi su bila podnoljiviji deo rata,
ako se izuzme injenica da se njihove prostorije nalaze na
dvadesetak metara od Ulice Kneza Miloa. Propustili smo
Savezni SUP i jedan Generaltab, ali smo u ostalim kljunim
noima, od interesa za redekoraciju ove lepe ulice, bili na
licu mesta. Ja sam uglavnom visila na Interenetu, poto je
moj kompjuter ostao na Novom Beogradu.
Tako sam i upoznala Erika. Pria je malo komplikovanija
i zahteva povratak u Kanadu. Mi smo u Kanadi bili u vreme
rata u Zalivu. Tamo sam nauila ta stvarno znai medijska
manipulacija. Preparirali su one isprane amerike i kanadske
mozgove, mesecima unapred, takvom gomilom budalatina
102
da posle toga i Drugi dnevnik RTS-a izgleda potpuno
razumno. (Preterujem, ne izgleda.) Pazi TV priloga:
dvadesetdvogodinja vojna medicinska sestra, volu rep da
iupa, odlazi u Saudijsku Arabiju, a odatle, samo ako
Sadam prdne... Kod kue ostavlja dvomesenu bebu, ali tako
treba, otadbina je ugroena, ona to upravo radi za svoje
dete... (Da raste u irakoj slobodi and demokratiji, negde u
Arizoni, ta li?). Zig hajl! Kamera prelazi na patriotkinjinog
mua koji u rukama dri bebu, prilino neveto, skoro
naglavake. Beba se dere a i on samo to ne zaplae, i sam je
tek preao dvadesetu takvima u Srbiji jo majke itaju
bajke pred spavanje. Kae, snai e se sa detetom, mora,
zbog Amerike.
Sadam prdnu, tikva pue i krenu Zalivski rat. Svaki
vatreni zagovornik civilnog drutva, koji verbalnim ognjem i
maem zahteva denacifikaciju srpskog naroda zbog mahanja
tenkovima koji su krenuli na Vukovar44, morao bi prethodno
da pogleda malo TV izvetaje o ispraaju i doeku amerikih
vojnika u i iz Zaliva. Kakav slet za Dan mladosti, kakav
roendan Kim Il Sunga, to je malo dete. Bog te molovo, a oni
su ili na drugi kontinent! Mislim, problem je malo sloeniji
od denacifikacije pojednih militantnih malih naroda na
brdovitom Balkanu. Elem, ne znam da li sam vie popizdela
na rat u Zalivu ili na injenicu da sam na prste jedne ruke
103
mogla da izbrojim ljude koji su, kao i ja, bili protiv
amerikog meanja u arapska posla. Dakle, Sava, ura45, ja
i jedan iraki student koji je na uglu Bloora i Yongea
skupljao potpise na peticiju protiv rata. Krenem u grad i
potpiem mu se. Proem sutra i potpiem se ispod sebe
same...
Moj profesor Brajan dolazi na veeru. Brajan je
ezdesetosma i politiki (tako kae!) emigrant u Kanadu iz
rodne mu Engleske, kolevke parlamentarne demokratije. Te
90-te je to ovek u najboljim godinama, koji ne jede masno i
slano, pije samo po au crnog vina, zbog srca, i prodire
vence belog luka koji ima udesna terapeutska dejstva. Ne
pui, brzim hodom prelazi kilometre dnevno, rano lee, jo
ranije ustaje, ma udo jedno. Meutim, kad doe kod nas
grekom poisti sa stola sve to se na njemu nae. Sufle
od sira, u prevodu masnu gibanicu, prati u razvoju preko
monitora: uzme stolicu, sedne pored poreta i bleji u staklo
od rerne ne trepui, ne moe da doeka. Tek kad slisti
tepsiju pihtija, pita ta je to bilo. Ja mu na namerno trapavom
engleskom objasnim da je to ohlaena supa od svinjskih
zglobova i uiju, on se malo zgadi pa trai jo. Veeras
Brajan uopte ne pita ta ima za klopu, upalio televizor i
pomno prati oslobaanje bratskog Kuvajta. Aman ovee,
ajde da jedemo, jok. Nai momci su u ratu, ginu za pravu
stvar, ti to ne moe da razume, kae. Zabrinut je za njih.
Koji, bre, crni dobri momci, koja, bre, prava stvar? Grdno
104
smo se dohvatili te veeri, on meni da ja ne razumem
demokratiju i obavezu velikih nacija da je titi diljem
Univerzuma, a ja njemu da on ne razume ba nita46.
Preganjali smo se na tu temu sve do spektakularne pobede
saveznika. Uivala sam u tim arima demokratije: ja
kenjam ko foka, njemu se pue ui a mora da mi prizna
pravo na drugaije miljenje. Jer on je registrovani
demokrata, a ne ja. Ako mi je i priznavao pravo na miljenje,
nikad mi nije priznao da sam bila u pravu, ak ni kad je
pukla bruka da je silovana Kuvajanka u stvari erka
kuvajtskog ambasadora u Vaingtonu, koji nije naputala
godinama. I da iza celog pohoda ne stoji ak ni nafta, ve
recesija u amerikoj graevinskoj industriji.
Nekako sam osetila potrebu da ga na ove rasprave
podsetim e-mailom iz bombama okupanog Beograda. Da
li i sada sedi ispred televizora i navija za dobre momke koji
trenutno rade o glavi njegovoj prijateljici? Kladim se da sedi,
vii ciljevi. Nije mi odgovorio ali mi je posle par dana stiglo
pismo od nekakvog Erika. Ispostavilo se da je Brajanu pismo
stiglo istoga dana kada je putovao na Novi Zeland, na
godinu dana, i nije stigao da mi odgovori. Ali ga je, kao
svaki uredni anglosaksonski demokrata, prosledio gde treba
svom prijatelju Eriku iz mirovnog pokreta kanadskih
univerziteta Science for Piece. Erika se moje pismo dojmilo, pa
105
kako je i sam uredni Anglosaksonac, nije hteo bez moje
autorizacije da ga prosledi ostalim lanovima. Dozvolila
sam. U treem pismu se izvinio zato to nije neki upavi
etrdesetogodinjak, u koulji na lie marihuane, sa
naoarima sa tankim metalnim okvirom i indijskim
narukvicama, ve sedamdeset sedmogodinji bivi dekan
York Univerziteta na kome sam i ja boravila. Prihvatila sam
izvinjenje i javila mu ta ima novo. U petom pismu je
nabavio dva teneta Jack-Russel terijera, koje je prozvao
Sloba i Bil, jer su se stalno meusobno glodali. U estom ja
njemu pisala o prvoj civilnoj rtvi u Beogradu, trogodinjoj
devojici ubijenoj na noi...
Ve godinu i po dana moj deda Erik i ja razmenjujemo po
nekoliko dugakih e-mailova nedeljno, knjige, slike. Deda mi
je za prolu Novu godinu recitovao ekspirove sonete,
snimio i poslao kasetu. Ja sam njemu onomad poslala teglu
ajvara, po majci naih prijatelja. Nikad se nismo sreli i teko
da emo.
Uzgred, pravnici iz Dedinog i mog47 mirovnog pokreta
su oni tipovi za Univerziteta Toronto koji su tuili NATO
sudu u Hagu. Ljudi su sasvim OK, jedno me nisu pitali da li
da se slikaju za RTS ili ne. Pa se jedan slikao.
106
Eto tako sam ja provela bombardovanje: svaala se sa
majkom i makama, uvala Savinu firmu i dopisivala se sa
Erikom. Negde u maju zakljuimo da bombe i dalje padaju a
nama vreme prolazi, te da bismo mogli i da se uselimo u
onaj novi stan. Koji je prethodno trebalo renovirati. Zid
izmeu kuhinje i dnevne sobe smo ruili danju, oni su ruili
nou. Parket nam je postavljao poteni Albanac koji se
kleo da je Goranac i da Slobu voli vie nego oi svoje. Malo je
falilo da ga bacim s terase, iz isto ideolokih pobuda. ta da
vam kaem, za nas je drug Mrka pravi amater, uselili smo se
u obnovljeni objekat mnogo pre roka za Osloboenje, koje je
dolo.
Negde u leto, nakon istorijske and katastrofalne pobede
nad NATO paktom, pojavljuje se i Sofronije. Tek da mi
saopti da je dobio produenje jo jedan semestar. Vidimo se
na zimu. E, do mojega.48
107
JO JEDNA GODINA, GONE WITH THE WIND
108
njegova ena prethodno zabavljali. Super, njihove tri make
vie nee biti vanbrane, ako nita drugo.
U dogaaje od opteg znaaja za leto 99 ubrajam jedino
katastrofalno pomraenje sunca. Verujem da je to bio jedan
od testova RTS-a do koje mere mogu da idu u zaluivanju
Srpstva. Boga mi, mogu daleko da idu, proba uspela, sve
radnje zatvorene, stao prevoz, ljudi ponovo po podrumina.
Sava doneo neke zatamnjene filmove, pa smo ili na travnjak
ispred kue da gledamo. Sami samcijati, u krugu koliko mi
pogled dopire, samo na jednom udaljenom balkonu vidim
spodobu sa maskom za varenje. Vratimo se kui, kad posle
sat-dva javie da se sunce odmrailo - poe sveopta
pucnjava po kraju. U, bre, brate, ko je dao gol?
Sava i ja se itave jeseni 99 uglavnom bavimo svojim
novim domom. Tanije, finansijskim dubiozama u koje
smo zapali oko svijanja novog gnezda. to se svodi na to da
je Sava rintao kao magarac, a ja besnela to ne mogu niim
da doprinesem ozdravljenju kunog budeta50. U savrenoj
organizaciji obnove zemlje nije bilo mesta i vremena za
planiranje i planere. Sve funkcionie po sistemu uti i
betoniraj. Planirat emo posle. (A i ne brojim se u patriotske
snage, to da se foliramo.)
Dopisujem se sa Erikom, ijem quilt za na prvi pravi
veliki krevet u ivotu, kuvam, perem, zalivam cvee... dobro,
idem i na posao. alosna situacija, studenti razlepljeni,
109
profesori ne primaju plate, opet nemamo nafte za grejanje a
kalorifere je neko ukrao. Kao i telefon u zbornici.
Krajem jeseni proitam oglas u Danasu. Neka nevladina
organizacija organizuje postdiplomski program sa temom
Lokalna i javna politika, uprava i upravljanje. Proitam paljivo,
predavai sve vane face, meni poznate iz (nezavisnih)
medija. Teme, pa... recimo da bih mogla nauiti kako grad
politiki funkcionie u teoriji, ako je savremena praksa ve
toliko zastraujua, everywhere. A, da prostite, sve to ima
velike veze sa mojom nesrenom infrastrukturom i njenim
finansiranjem. Potegnem veze bez veze, ve na prvom
susretu sa buduim kolskim drugovima vidim da mi nisu
ni potrebne. Naime, za obrazovno zaputenu srpsku mlade
i stare mnogo su atraktivniji alternativni programi iz
ekologije, ili enske studije, ize lokalnu politiku. Prijavilo se
nas dvanaest, i od toga skoro pola neke bledunjave deurlije
koja je u kolici videla samo lak prolaz do postdiplomskih
studija negde u inostranstvu.
S vezom, bez veze, formalno je ipak trebalo imati dve
preporuke. Piem Sofroniju da mi preporuka za to i to treba
za dva dana, hitno. Odgovara ve za dve nedelje, da pita
kakva je to kola, nije uo o njoj?! Odlazim kod Kikija, njemu
je sve jasno, ima razumevanja i za to to je meni dosadno, ali
to je ipak nevladina organizacija, nije zgodno, ne eli ovek
dosije. Sa njim, sreom, vredi pregovarati posle pola sata
ubeivanja na temu to moe biti mala mrlja u tvom dosijeu,
ali moda i amac za spasavanje u izmenjenim
110
okolnostima... nakraba on jednu krau pohvalu samom
sebi na mom formularu. Zlu ne trebalo. ta u sad, da idem
na fakultet ne dolazi u obzir, Hranislav bi me brzom prugom
transportovao u Sibir. Da mi preporuku pie najbolja
drugarica, malo mi bljak. Drugu preporuku sam na kraju
dobila od Milaneta, momka koji na dnevnoj bazi
komunicira sa reimskim ministrima. Donesem mu papir i
kaem:
Potpii.
Je l ovo menica?
Ne.
Drugi oblici krivine odgovornosti?
Ne! za sada, mislim se.
Evo ti.
Opet sam ak! Kad nisi za bolje, uzmi pa se koluj.
Predavanja poinju negde posle doeka lanog Treeg
milenijuma. A i Sofronije samo to opet nije stigao.
Pa stigao je, na zimski raspust. Videli smo se, uzeo je
finalnu verziju doktorata. Pogaate, da je ponese na Tajvan,
dobio je jo jedan semestar. Jo samo malo strpljenja, kae.
Dva puta nedeljno odlazim u ispostavu stranih agentura,
od milja nazvanu Omladinska politika kola Ivo Lola Kenedi, na
predavanja. Dvanaest igosanih (stranih plaenika) oko
konferencijskog stola. Svaki put se na dva mesta
potpisujemo na platni spisak. Prvo da smo prisutni, zatim
111
da odaberemo i overimo svojeruno hoemo li aj ili kafu51.
Boga mi nas svata tamo ue, izmeu ostalog i anonimnim
dojavama. Naime, posle svakog bloka predavanja anonimno
ocenjujemo profesora. Ja im, za inat, uvek dajem sve petice,
isto da zbunim analitiare u seditu CIA-e za Balkan. Da
shvate da je moj komunistiki duh teko slomiti.
Zezam se, u kolici mi je bilo lepo. Upoznala sam
nekoliko pametnih i zanimljivih ljudi, u neke estradne
opozicionare se malo razoarala. Isprva me izbezumljuje mir
sa kojim svi objanjavaju i analiziraju autoritarni reim,
koji mal nije preao u totalitarni a ni otvorena diktatura
nije daleko?! Razumem ja njih, oni su se raznih uda o
drutvenim ureenjima u ivotu naitali, pa im u poreenju
sa nekim ljudoderom Sloba doe eto malko autoritaran, a
imamo i sve institucije, pa i zakone, dodue malko ih ne
primenjujemo. A da li vi, gospodo, ivite u ovoj zemlji ili u
njoj samo itate novine? Na kraju je njihov mir preao i na
mene, u pravu su ljudi, uvek je nekako bilo. Bori se kako
zna ali nemoj da se dere, nema vajde. Neka pitanja su se
otvorila, neka zatvorila. Proitala nekoliko interesantnih
knjiga koje inae ne bih i desetine i desetine lanaka
razliitog stepena zanimljivosti. Pisala eseje! Neko je to itao
i ocenjivao! Uporeivala se sa drugima, koji imaju
background potpuno razliit od moga. Nije loe, ipak jo
nisam postala zarala sredovena domaica.
112
Dogaaj sezone prolee-leto 2000. ipak je bila udaja moje
drugarice ure. Nije mala stvar udati se po prvi put na svoj
etrdeset trei roendan. Kada mi je najavila venanje
prolupala sam zajedno sa njom. Nedeljama smo se zabavljale
krojevima i bojom haljine, sandalama, eljenim i najavljenim
poklonima, organizacijom sveanog ruka. Buketi? Pa
naravno! Seam se sopstvenog intimnog venanja i urke
iznenaenja za prijatelje. Ritala sam se protiv duge haljine,
insistirala na belim radama iz babine bate, nita nisam
htela.
Tebi kao da je sada ao to pre dvadeset godina ti nisi
htela svadbu komentarie Sava nae ensko naklapanje,
koje tako ne lii na nas dve.
Razmiljam, ne, onda je moglo samo onako, kao to sada
ura moe da se uda samo ovako. Nije to ni razlika
izmeu mene i nje, ni istorijska razlika od dvadeset
godina u svakoj ponaosob, jednostavno sve je nekako na
svom mestu.
Sa te svadbe za budunost treba da ostane zabeleen moj
razgovor sa mladinim ocem, na veernjoj zabavi za mlade,
na kojoj je on, naravno, najmlai. Zaboravila sam da vam
kaem, urin tata je jedan od Osamnaestorice52. Poznajem
ga skoro trideset godina, maltene sam rasla u njegovoj kui,
on je krivac za moja prva deija razmiljanja o politici.
Istini za volju, njegova erka i ja nismo ba spadale u ekipu
njegovih vernih oboavalaca / studenata / slualaca. Nas su
52 Lidera DOS-a.
113
u to vreme mnogo vie zanimali deaci i gledale kako da
uhvatimo krivinu sa moralno-politike nastave. Neto nam
se, ipak, uz put, izgleda primilo. U urinom sluaju to je
bilo prirodno. Za moje sazrevanje je, valjda, bilo od
nekakvog znaaja to to poznajem i nekog razliitog od
sveopte uti-i-kenjaj sredine. Ono to mi je kod Profesora53
uvek najvie ilo na ivce je njegov nepopravljivi optimizam.
Evo ga, opet poinje:
Pazi da ti kaem, Sloba pada do kraja godine!
Idite molim vas, neu vie da Vas sluam, to ste tvrdili i
lane i preklane, i pre deset godina... dobro, za Tita ste bili u
pravu jo sedamdeset pete, ali on je umro od noge...
Ma sluaj, stvarno, ove godine sigurno...
Neu da sluam, nemojte da me palite.
Ej, ima pet-est moguih scenarija, moda bude i neki
sedmi ili osmi, ali je ove godine gotovo s njim. Evo, gledaj,
zna ti kad sam ja izgubio svaku nadu da e se ura ikada
udati? I vidi sad. Da nam je to neko rekao pre tri meseca svi
bi mu rekli da je blesav... Vidi da je sve mogue.
Dakle to je! Tata je i dalje ljubomoran! Ova sitna zloa je
njegov nain da to pokae:
Znate, kad sam se ja udavala moj tata je toliko plakao
da su mu se zapalili sinusi, pa mu je to silo na zub i na kraju
je iao na operaciju vilice. Ali nije rasputao Centralni
komitet zbog toga.
114
Razumeli smo se, i manuli politike za to vee54.
U aprilu 2000. i Sofronije postaje aktivniji u prepisci sa
mnom. Vidim ja, oterae ga Tajvanijanci. Poslao mi je spisak
od ravno 126 primedbi: smanji sliku, izbaci sliku, skrati
pasus, proveri formulu - nita sutinski, ali me je naterao da
jo jednom paljivo proitam tekst55. Slovne greke i dalje
izviru. Iza mene ita i Sava i pronalazi jo. Dogovor je da rad
predam sredinom maja. Taman e proi sve sednice
Nastavno-naunog vea, kada se Sofronije vrati poetkom
jula i prione na pisanje izvetaja. ekanje na uvidu
javnosti e proi u avgustu i ja u septembru branim rad! Ne
mogu da verujem.
U to vreme zavrna verzija je ve vie od mesec dana na
itanju i kod Hranislava. Na itanju, kad bi se gaali
trolejbusima. Prvo mi kae da se javim za nedelju dana,
posle nedelju dana da doem za dve, i tako redom.
Objanjava mi kako je strano zauzet u nekim komisijama,
reavaju, valjda, neka vana dravna pitanja vezana za
vodoprivredu56. Recimo, kako uneti zatitu od cunamija i
monsuna u srpsku pozitivnu zakonsku regulativu. Svako
115
odlaganje primam sa najljubaznijim osmehom, neu sada da
napravim sranje.
Priseam se dramatinih okolnosti pod kojima zamalo
nije diplomirao moj drug Buda, pre skoro dvadeset godina.
Buda i Maca su se venali pred kraj studija, i dobili bebu.
Pourio tata-Buda sa kolovanjem, i uzeo siguran
diplomski kod Hranislava. Zaboravila sam da vam kaem,
kod Hranislava su diplomirali gotovo svi iz moje generacije.
Izuzimajui mene, naravno, i jo par ludaka. U to vreme je
on imao zadatak (odozgo ?) da sredi sliv Tare. Genijalna
ideja bila je u tome da se reka ispregrauje na osamdeset
osam mesta57 i izgradi isto toliko hidrocentrala. (Zezam se,
ne znam koliko je hidrocentrala Hranislav hteo da ostavi iza
sebe, ali sigurno previe ak i za strunjaka takvog formata
kao to je on.) Sliv su, naravno, sreivali diplomci, za d.
Sasvim zgodno, tipski posao, koji se pod Hranislavljevom
dirigentskom palicom mogao obaviti brzo. Jer, urilo se i
njemu koliko i diplomcima, proizvodnja ne sme da stoji. U
stvari, seanje me neto izdaje (a nije me to nikad ni
preterano zanimalo), moda i nije bila ba Tara. Tek,
megalomanski projekat je najverovatnije propao jer
Hranislav nije uspeo da navata osamdeset osam diplomaca.
Da skratim, Maca je posle poroaja dugo bila kenjkava
pa je Buda radio diplomski i uvao bebu. Svaki put kad doe
kod Hransilava na konsultacije, u dogovoreno vreme, eka,
57Za druga Tita, tih godina jo su svi bili u alosti i broj 88 bio je
nezaobilazan u svim malim i velikim projektima.
116
petnaest minuta, sat, dva. Uvek se isprei neki vaan
sastanak na jo vanijem mestu, umesto izvinjenja Hranislav
uvek iskoristi priliku da se i sam malo pravi vaan. Budimir
se kune da uopte nije bio neprijatan, a nemam razloga da
mu ne verujem, znam oveka. Kae, najljubaznije je izloio
svoju situaciju, da zbog bolesne ene i premale bebe ne moe
da sedi po hodniku satima i eka. Da moli da Hranislav
konsultacije zakae kad god hoe, ali da onda bude tu u
dogovoreno vreme. Priaju ljudi da su stakla pucala koliko je
Hranislav urlao na ovaj bezobrazuluk. A Buda ne samo da je
sasluao sve mogue uvrede na sopstveni raun ve je malo
falilo da ostane i bez diplome inenjera58.
Ova priica, koju Buda sa neskrivenim besom i dan
danas esto prepriava, bila je jedan od razloga to sam
iskazivala iskreno saoseanje sa Hranislavljevom
poslovinom zauzetou i nisam ga pourivala da proita
izmene u doktoratu koji je jednom ve proitao. Take your
time, ta neemo valjda da nam i u vodoprivredi zariba zbog
jednog doktorata. Na kraju se i njemu smuilo da me gleda
pa kae:
Ja trenutno stvarno nemam vremena to da itam...
(Tirada/1 o tekuim neodlonim poslovima), ako se
Sofronije slae da je to gotovo slaem se i ja.
Sofronije se slae.
117
Moram da mu poaljem e-mail i pitam ga. Ali (ni) to ne
mogu odmah... (Tirada/2, nastupajui neodloni poslovi),
doi za desetak dana kao, ja sad valjda njega laem, ta li?
Eto mene i za desetak dana, da ujem da su se e-mailovi
napisali i da nisam izmislila da je rad gotov i po
Sofronijevom miljenju. I to se Hranislava tie, mogu da
predam doktorat. Uh, ovo je bila teka stepenica, hajde da
navratim i do Del boya, da vidim da li die.
O, gde si ti? Ba sam neki dan priao sa nekim o tebi
ne sumnjam da jeste.
Sa kim, jeste me opet ogovarali ili je za promenu neto
pohvalno? Del Boy se smeje, valjda je pohvalno.
Sa Markom, iz Kanalizacije.
Marko je moj stariji kolega i mlai kolega moje majke.
Jedan od nekolicine koje sam dobila u naslee, jer je moja
majka otila u penziju ba kada sam ja poela da radim.
Mislim, nas dve nikada nismo radile ni u istoj firmi, ni sline
poslove, prosto su se neki ljudi preklopili. Kada sam poela
da se povremeno sreem sa njima na sastancima, isprva su
mi davali popust. U naoj struci ima mnogo dece,
moram da priznam esto smotane dece uspenih roditelja.
Nisam od tih59, to je brzo postalo jasno, i ovi ljudi su to umeli
da cene. U nekoj normalnoj zemlji Marko i ja bismo, po
118
prirodi posla, saraivali60. U domaim okolnostima,
Marko i ja bi, po prirodi posla, bili najljui neprijatelji. A
Marko i ja smo ipak uvek sjajno saraivali. Izmeu ostalog,
zato ja mnogo volim Marka.
Nego, zna gde idem? Kod Branka u firmu. Nove
prostorije su mu tu, iza fakulteta nastavlja Del boy.
Branko je isto stariji kolega, njega sam upoznala sama.
Jao, je l mogu i ja? Nisam videla Branka deset godina.
Neu da smetam, samo da ga pozdravim.
Ma naravo, ajdemo! i Del boy i ja se zaputismo preko
Bulevara.
Negde na tramvajskim inama, ko o emu - Del boy o
Sofroniju na Floridi, o tome kako se ja ne bavim naim
poslom, ta mi je sve to trebalo... prosto mu se izvinjavam
to sam sticajem okolnosti upala meu urbaniste, ali sada je
malo kasno da menjam struku, posle osamnaest godina.
Opet on o Sofronijevoj nekompetentnosti za
vodosnabdevanje Majamija, malo i ja dokaim njegovu za
pljuvanje urbanizma, slatko se napriasmo.
Ulazimo u jedan stan, Brankovu firmu. S vrata, u kafe-
kujni, vidim svoju koleginicu sa studija, kuva kafu za goste.
Lepa perspektiva za pamenu i sposobnu inenjerku na
polovini radnog veka. A gosti, niko drugi nego Marko i
ika Velja61. Branko se prvo strano iznenadio, pa onda jo
119
stranije razneio to me vidi. Grlimo se, ljubimo. Izljubim i
drugu dvojicu, to mi nije ba obiaj jer ih ee viam, ali
ajde, dirljiv momenat. Del boy gleda scenu, poprilino
zbunjeno. Njemu, naime, ve tri godine, koliko traje ovo
mrcvarenje sa doktoratom, nikako ne polazi za rukom da
dokui ko sam ja. Kakva je to ta moja karijera, koje sam ja
to ime, kako sam mu promakla? A moda sam mu i neku
tezgu maznula ispred nosa? Mislim se, ma ovee, nikakva
mi je karijera, nikakvo sam ime, ivim, raduckam, gledam
svoja posla. Gledaj i ti svoja62. Zato se on tako zduno
raspituje okolo, pokuava da povee konce. Ne uspeva mu
najbolje, a sad jo prisustvuje i sceni kako se ljubim sa tri
njegova bliska poslovna partnera. Grozno! Njega, naime,
nisu izljubili. Podnosi to muki, mada vidno nervozan -
moda radim za UDB-u, ili jo gore, moda spavam na lovi
(koja je mogla biti njegova).
Aha, evo ga stie i vinjak, eto prilike za Del Boya da
preuzme kontrolu:
Da vam ispriam, kad smo na vinjaku, taj-i-taj mazne
ribu, onda mu, meutim, treba tri vinjaka da mu se digne,
ali... znate nastavak.
Ovaj put je stvarno izuzetno izabrao mesto za ovu vaku:
ika Velja pocrveni do poslednje bore na licu, Branku se
120
trenutno zgre prsti oko ae a Marko, kao najvitalniji i
najprisebniji, zavapi:
Aman, ovee, ta to pria, pred devojkom!
Znam da mora da svri (sa poalicom), te ova devojka
pred klimakterijumom nezainteresovano slee ramenima i
okree se da pria sa nekim Brankovim roakom,
psihijatrom iz Trebinja.
Naime, ovo je radni sastanak i neu da smetam.
Takozvano projektovanje nate srca, vade neku malu
podlogu, ini mi se da je razmera 1:50.000, loa kopija. Imaju
i lenjir i flomaster. Mrdaju neki rezervoar sa brda na brdo
oko gradia na granici sa Sandakom, lenjirom mere
odgovarajui dovod vode, naao se tu i digitron... Tolko
stotina metara puta tolko stotina maraka, plus za rezervoar
milion maraka, neka bude dva, da se naemo na milion i po,
dete, je l pie? (To se obraaju starijem tridesetogodinjaku,
po zanimanju mlaem inenjeru u firmi, zaduenom za
kompjuterizaciju poslovanja, koji stoji pored stola i lupa
po digitronu. Pie dete, pie.) A pazi, ako u prvoj fazi
ponudimo... hop, rezervoar skoi na susedno brdo i idemo
ispoetka.
Kako psihijatar, sa kojim razgovaram, nije naporan kao
raznorazni ludaci sa kojima inae komuniciram, uspevam da
delujem na svim frontovima - sa njim razmatram pravilnu
ishranu, pratim kretanje rezervoara po izohipsama i pride se
mislim: A koji e andrak ovoj trojici Del boy? Svaki od njih
moe mureki levom nogom da utne onaj rezervoar na
121
ispravno brdo, a posle, ono-puta-ono, moda bi mogli i
deka da angauju da obavi ceo posao. Oni bi mogli mirno
da se prepuste vinjaku i strategiji kako da za posao obrlate
predsednika predmetne optine. Ali niko ovde nije naivan,
sa potpisom profesora univerziteta ova ponuda ima
mnogo vie anse za uspeh. Vidi kako reketiranje moe da
se izvodi i na drugarskoj osnovi, a ja uvek mislila da je to
neki prljav poso. Ipak ostajem sumnjiava prema uspehu
ove logistike operacije, moje iskustvo sa politiarima je da
oni padaju na te Dr-Mr-Fr fore samo do trenutka dok se ne
pomene lova. A i situacija u drutvu je sve sloenija,
poizbacivani sa fakulteta i dravnih instituta, mnogi su se
okrenuli politici, pa je sva prilika da je predsednik optine na
kojeg natri i sam neki Dr-Mr-Fr. Kud emo ovako pametni
i kolovani?63
Del boy uri na predavanja, Marko na redovan posao, te
nas troje naputamo face of the place. Na ulici se pohvalim
Del boyu da pakujem doktorat, Sofronije dao zeleno svetlo,
kod Hranislava sam htela da proem na uto ali je insistirao
da saekamo zeleno, i to je u redu... E, zabole ga oka, to je
otprilike bila Del boyeva reakcija (pogledom, bez rei).
Srdano se rastajemo na autobuskoj stanici preko puta
fakulteta.
Odlazim kui, bez ikakve namere da i ovaj put iseem
vene. Naime, ceo dan sam srena. Ne samo zato to sam
srela svoje stare starije drugare, posle toliko vremena. Ve
122
upravo zato to ih dugo nisam sretala na redovnoj bazi.
Mislim, oko posla. Znate, tokom ovih deset godina, kako
sam se povukla u kolu, povremeno sam zapadala u
ozbiljne dileme da li sam pogreila ili nisam. Najee kad
smo vorc. Ili kad ponem da razmiljam koliko je moje
bavljenje naukom, sada i ovde, ist larpurlartizam. Ali ja
sam ove ljude danas zatekla na istom mestu gde sam ih
ostavila pre deset godina, kada sam dirigovanje politikom
graenja ovoga grada prepustila drugima64. Ista mala loe
kopirana podloga, izgrebani lenjir, digitron sa etiri
raunske operacije, flomaster valjda kupuju na redovnoj
bazi, kao i vinjak. Drugi gradi (na granici sa...), druga brda i
doline, na posao. Jedan je u penziji i radi za mlaeg,
mlai (ezdesetogodinjak) je stekao svoju firmu u
iznajmljenom stanu, trei juri izmeu dravnog i privatnog
posla da nahrani familiju, a etvrtog neu ni da pominjem,
da ne kvarim dobro raspoloenje. Moda meni ipak nisu
sasvim ukrali prethodnih deset godina? Ako je tako, to
mogu da zahvalim samo sebi i (ipak) ispravnoj odluci da se
manem naeg posla. I imam pravo da budem
samozadovoljna ceo dan, na stranu to Del boya, nauno-
tehnikog ibicara i malog privrednika svetske klase, bole...
ta god ga ve bole.
64 ipak, ako se dobro seam, posle mog odlaska opet je bila neka
reorganizacija u Zavodu i to su odeljenje ukinuli ili pripojili
nekom drugom. Toliko ikome treba politika graenja, sa mnom
i bez mene.
123
U SOROSOVOM KUMROVCU
124
Ja se u viekriterijumsku optimizaciju uopte ne
razumem. Onoliko malo koliko sam o tome itao, ini mi se...
I ispali nekoliko pasusa potpuno ispravnih teorijskih
principa mojih metoda, odlino opaa slaba mesta u
primenama, diskutuje kako bi se ona mogla izbei. Ovaj
ovek, koji se u sve to, po sopstvenim reima, ne razume, ne
samo da je savreno informisan i vlada terminologijom ve
kapira filozofiju viekriterijumske evaluacije! Dobro, on
zaista ne poznaje odgovarajue matematike metode, i ne
mora da ih poznaje. Moj Sofronije, koji metode ne samo da
poznaje nego ih i izmilja, nema taj redak dar koji se zove
irokougaoni pogled na svet. Koliko je samo sati i sati
razgovora gluvih izmeu nas dvoje zbog toga protraeno. A
tek Hranislav, koga ama ba nikako ne bih mogla nazvati
mojim, na stranu teorija informacija, Milena, make i ostale
redundanse, koji je do perfekcije izreklamirao sopstvenu
rigidnu simplifikaciju irine. Dokle e prodavanje muda za
bubrege biti najuspenija trgovina na Beogradskom
univerzitetu? Za Igora, naime, u naem visokokolskom
obrazovanju, po vaeem Zakonu o univerzitetu, mesta
nema.
Reeno-uinjeno, sve po unapred utvrenoj dinamici.
Da budem iskrena, taj zavrni rad je bio poprilina reciklaa
mojih starih radova, i pri tom nisam bila ba preterano
pedantna, kao to, uostalom, nikad i nisam. Ali ima ko jeste:
Igor je bez frke rasporedio sva nedostajua slova, skratio par
podnaslova, pronaao neku reenicu bez glave i repa,
125
izmenio ime jednom kriterijumu u preciznije, preporuio mi
Klajnov Renik jezikih nedoumica da prouim pravila o
upotrebi zareza, dao mi dve-tri zanimljive Internet adrese na
kojima mogu nai ono ime se ja bavim, saoptio da emo od
jeseni zajedno raditi na jednom projektu... Ostajem zahvalna
stranim donatorima kolice i odgovorno tvrdim da nisu
bacili ni jednu jedinu kintu, bar to se tie Igorovog
angamana i mog povratka u verujue65. No, najvei ok sam
doivela na odbrani rada, kada mi je, popunjavajui
zapisnik, rekao:
Znate, ja se uopte ne slaem sa viekriterijumskim
pristupom ovom problemu, ali ovo je izvrsno uraen rad.
Naravno da se ne slae, Igor je urbo-ekonomista, pri tom
ljuti zagovornik trine ekonomije. Danima sam okolo
prepriavala ovu SF izjavu, u ivotu nita slino nisam
doivela ukljuujui i demokratu Brajana. Evo, ne slaem se
ni ja uopte sa njegovim jednokriterijumskim, ekonomskim,
pogledom na svet, ali bih sa ovakvim profesionalcem
pristala da radim uvek, pa ak i po cenu pristajanja na
njegov perfekcionizam, to mi nije ba najjaa karakterna
osobina66. ta sve alternativno raste po ovoj varoi dok ja
sedim u kui! E, promrdae sestro, kaem sebi.
Ne mogu da se uzdrim i da vam ne ispriam neto to
nema ba nikakve veze sa ovom priom ali mi je osveilo bar
126
jedno nedelju od tih dana kada sam upoznala Igora. U stvari,
i ima veze, jer ovo je i knjiga o mukarcima. Ja Igorovo ime
znam ve nekoliko godina, ula sam ga od Kikija. Izgleda da
smo Igor i ja jednom ak i radili na istom projektu ali se
nikad nismo sreli. Rekla sam vam, u Kikijevom i mom timu
on je zaduen za filozofiranje a ja za raunanje. A kako je
raunanje jedna skaredna intimna radnja, koja se ne obavlja
na javnim mestima, na sastanke je iao Kiki. Elem, prisetim
se ja da mi je ime poznato, te temeljna kao i uvek okrenem
Kikija pre prvog sastanka sa Igorom:
Onako. Frajer je OK, ali ima problem kae moj nauni
guru kroz nos.
Ima krau nogu?
Nema. Nego, on je onako, XL, ali zamilja da je XXXL.
I jo? ispitujem dalje.
Nema dalje.
Ako nema dalje onda nema ni frke. Bar sam se nadutih
tipova u ivotu nagledala.
Na tom prvom vienju sa Igorom, spomenem Kikija.
Objanjavam sa kim ja to u ivotu radim.
Da, znam ga da li sad ovaj malo puta paru na ui?
Uvek smo lepo saraivali, uspevamo da podelimo
posao... to sam ja uporna da iakam neto.
ta ja znam, zavisi od ukusa, ja sa takvim ljudima ne
umem da radim vidim da je bolje da umuknem, a nije ni
red, oveka prvi put u ivotu vidim.
127
E, sad, u emu je poenta? U tome to je Igor stvarno
XXXL. Dodue, nije ni Kiki ba bez oseaja, Igor se ponaa
kao da je XXXXXL. Sve je samo pomereno za red veliine,
navie. Toleriem, prvo zato to je deko, to im je u prirodi,
drugo, ja jo nisam upoznala nekog ko je stvrano XXXL u
svojoj struci. Hou da kaem, ovaj ovek nije folirant baz
pokria. A i Kiki je sujetan do bola, obino to uspeno krije,
ali ovaj put se odao. Da na pravdi boga ukine oveku dva X-
a na intelektualnom planu! Mora malo u mainu:
Alo, Kiki, ljuta sam. Ko je tvoja najbolja drugarica?
tajac.
Samo mi lepo reci ko je tvoja najbolja drugarica?
frkem.
Dobro, ti, ako ba mora.
I na ta to lii da mi takve stvari radi? Da me dovede
u tako neprijatnu situaciju. Ajde da te nita nisam pitala,
nego ti vadim rei prstima iz usta pola sata a ti mi ne kae
osnovno.
O emu ti uopte pria, ta histerie?
Jue sam upoznala Igora.
Pa ta?
Pa nita, samo mi nisi rekao koliko je dobar frajer
pauza od jedno trideset sekundi, kad e ve da uvedu te
video-telefone, propade mi provod.
Ne znam, meni se on ne svia, nisam peder Kiki
Samurajac teke na japanskom.
128
Ne mora da bude peder da bi znao ta je dobar frajer.
ovee, u ivotu mi nije bilo neprijatnije. Da si mi samo
rekao, da se malo uljudim, isfeniram kosu, naminkam se,
ma, da se bar pristojno obuem, a ne ko za pijacu. Kad je
uao u onu kafanu mal nisam skliznula sa stolice.
U kakvu kafanu? ovo je kanda bilo previe. ujem
kako guta knedlu, kunem vam se.
U Irish pub, tamo mi je zakazao. Je l shvata ti u kakvu
si ti mene situaciju doveo, da napravim budalu od sebe? Ja
nisam mogla pola sata da se sastavim. Ja, ja! ovek mi pali
cigaru a meni drhti ruka. Ne mogu prostu reenicu da
sloim. Povlaim suknju. Mucam. Mislim, stvarno, uopte
nije bilo fer od tebe.
Sledea pauza je trajala oko minut i po, a rolling stones
po Kikijevom grlu se ba glasno kotrljalo.
Dobro, a ta je bilo oko tog rada? Jeste se dogovorili?
hini istonjaki mir, neuspeno.
Otkud znam, neto smo se valjda dogovorili, ma ne
znam ni ta smo priali. Otfurala sam kui ko besna da
drim dijetu. Kunem ti se, usta vie nita staviti neu,
doivotno.
Ako je tako, dobro. I sreno. Iznenaen sam da pada
na te fore, sa snobovskim kafanama, ali ako je tako... Sreno.
I tebi. Ubila sam ga. Dokusurila. Pazi, ni rei o
intelektualnim XXXL kvalitetima! Garant se samospalio!
Vama mogu da odam tajnu, Igor jeste zgodan ovek, po
svim standardnim merilima. Ali nije moj tip. I mean, kako
129
moe da bude moj tip neko kome bi najbolje pristajala
Barbikina keva? Ja sam, sa svojih sedamdeset kila, ena
dobro fundirana u realnosti. Bez veze, posle smo mi sujetne.
A popie i Igor od mene to mi ne voli Kikija, samo da mu
naem slabu taku. Iz istog sporta.
Nedugo nakon zavretka kolice, stie mi poziv za
meunarodnu letnju kolu Modernizacija lokalne samouprave u
jugoistonoj Evropi, u avgustu, na Paliu. Tri nedelje?! Mora
da vam zvui sjajno. Meni je zvualo napola sjajno a napola
strano. Sjajno je bilo to to je moja vrsta namera da se
aktiviram oigledno podrana i sa druge strane. Eto, zvali su
me, valjda su znali ta u im tamo. Strano u ovom pozivu je
bilo to to se Sava i ja nismo razdvajali na due od nekoliko
dana ve skoro dvadeset godina, od kada je on doao iz
vojske. Moete da se smejete koliko hoete, ali tako je. Ja ne
umem da spavam sama, ja ne umem da jedem sama, ja
moram da priam sa njim. Osim Save i Mede (koji jede,
spava i pria sa nama) tu su i zidovi. Moja kua. Iz koje ja
tako retko izlazim poslednjih deset godina i u kojoj se jedino
dobro oseam. Opet smo pred dvokriterijumskim
problemom odluivanja, ma kako to kretenski zvualo. A
kako je viekriterijumsko odluivanje kompromisno,
pronalazimo ga: Sava e srednju od one tri nedelje provesti
sa mnom, na Paliu. Penzionerski odmor e mu dobro doi.
Nikad dva bez tri, nikad tri bez etiri, nikad... kriterijuma
za odluivanje. Sranja poinju nedelju dana pred moj put.
Vratio se Sofronije, pokupio doktorat i sastav Komisije za
130
pregled i ocenu doktorata (osim njega tu su i Kiki, Hranislav,
Del boy i ika Lole, koji e on tu?). Kae, sad e da sedne da
pie izvetaj, samo da razrei neke manje nesuglasice sa
lanovima komisije. Kakve crne nesuglasice?
Pa, Hranislav kae, to se njega tie u redu, ali ne moe
da se pree preko toga to profesor matinog predmeta, ima
neke primedbe.
Molim? Kojeg matinog predmeta?
Del boy ima primedbe.
Na ta, moliu, on ima primedbe? I po kom osnovu su
Sanitarije postale matine za programiranje realizacije
gradskih investicija?
Jako ste ih naljutili prvom reenicom, stvarno, zato ste
morali tako radikalno... kao to rekoh, za Sofronija je sve
na ovom svetu radikalno. Ja sam im rekao, dobro,
izbaciemo prvu reenicu...
Dok priam sa njim, a pritisak mi skae, listam doktorat.
Poinje:
131
A on, inae, zna?! uzgred, ja sam u prvom pasusu
napisala da se planiranje ne izuava na dodiplomskoj
nastavi na tehnikim fakultetima. Uzgred jo jednom, a zato
bih ja uopte radila taj doktorat da se sve to negde ve ui?
Ma znam da ne zna, nego, ne zvui lepo, kao Vi tu
njima neto zamerate.
ta im koji moj zameram ve sam kompletno
prolupala pa to se ne ui nigde, a ne kod Del boya, ni u
Americi se ne ui, grrrrr...
Nemojte da se nervirate, sve e biti u redu, prepustite
sve meni, samo mirno, rekao sam im, ako treba izbaciemo
prvu stranu i gotovo.
Vidim ja da im je skresao, u svom tradicionalnom
maniru. A vidim i koliko je sati. Del boy bi malo njega da
drka i zbog Floride i zbog Tajvana. Hranislav, pravedan i
strog, takoe nee propustiti priliku da malo arbitrira.
Ma nek se nose, svi zajedno. Sad u ja jo zbog njihovih
gluposti da zamazujem moj lepi doktorat belilom. O,
bezobrazluka, o, gluposti! Ja se usuujem da njima zameram
to ne ue decu planiranje! A ne zameram im to to ni sami o
tome pojma nemaju? Pa i ne zameram im, samo nek me
ostave na miru i neka se preganjaju preko nekog drugog.
Uostalom, boli me uvo, tu je sad Sofronije, pa nek on
ispravlja svoje krive Drine sa njima, nisam ja ila u Majami.
Moja nervoza prelazi i na Medu. etamo ko zveri po kui,
sudaramo se, ja kuvam i puim se, njemu rep ko u veverice.
Nekako skuvam i kafu, ali poslednjim trakom razuma
132
odluujem da je ne pijem srce mi lupa kao ludo a stomak
mi je zgren, od besa. Zvono na vratima, super, ubiu
potara i smiriu se. Ulaze moji roditelji, tata plae a mama je
siva u licu. Kod nas u familiji je sve naopake, to ste ve
ukapirali. Sedaju, malo ute, mama pretura po svojoj fascikli
koja se zove Dokumentacija, prua mi jedan papiri sa
prikaenim snimkom:
Imam metastaze na jetri. Moram hitno na operaciju.
Tata istrava na terasu, meni srce prestaje da lupa
potpuno, ali se zato stomak zgri jo jae. Nije istina! Meda
joj skae u krilo, ja ga nervozno oteram, pojma nemam zato,
i mama poinje da plae. Moram da priznam da ovo nije bio
ba grom iz vedra neba. Serem, uvek je grom iz vedra neba.
Mami su posle bombardovanja poele da se poveavaju
vrednosti kancer markera u krvi. Stres, osiromaeni
uranijum, bolest sama, nikad neemo saznati. Ve vie od
est meseci ivimo u jednoj svojevrsnoj raomonijadi:
markeri skau, na ultra zvuku jetre postoji senka, na skeneru
je, meutim, nema. Senka se pri tome, ne poveava u
vremenu. Sve, apsolutno sve lekare koje poznajem, ili sam ih
sluajno srela, ispitujem, molim ih da razmisle: ta moe da
se vidi na ultra zvuku a ne moe na skeneru? Ne znaju,
ljubim ih u pametnu glavu, sa sve njihovom prosenom
ocenom deset, sve su oni tamo lepo napamet nauili, a
posebno famoznu reenicu:
To moe da bude svata i nita, od sluaja do sluaja.
ta kae njen doktor? njen doktor ne kae nita, to je jedna
133
mlada ena, onkolog, koja se posvetila nauci. U prevodu,
statistici. Kolko e da izdri borbu sa tom ivotinjom, po
proceduri za leenje. Moju majku je jednom uteila reima
da je i njena umrla od raka. Leba ti?
Ne umem da prepriam oseanja koja su mi se tog dana
pomeala u stomaku. Fiziki mi je nemogue da ih
rekonstruiem a jo manje artikuliem reima. Od interesa za
priu o doktoratu jedino je to da te veeri nije dolazilo u
obzir da ja bilo gde putujem, a posebno ne na tri nedelje:
Ne mogu da ostavim mamu da eka no sama.
Ne mogu ja da sedim negde sama i ekam ta e biti sa
njom.
Ne mogu da ostavim Sofronija i komisiju bez kontrole,
zasrae se neto.
Poinje ubeivanje, prvo Sava, pa prijatelji, Sofronije... svi
tvrde da, naprotiv, moram da otputujem. Da se smirim,
odmorim, pripremim, opustim...
Od ega da se odmorim kad deset godina nita ne radim,
bar po sopstvenim merilima?
Za ta da se pripremim, ako boga znate, u stvari bolje da
mi na ovo pitanje niko ne odgovara.
Kako, bre, da se opustim?
Na kraju presuuje mama. Ona putuje. Na dve nedelje,
na planinu, kod prijateljice. Kae, lekari su joj preporuili
134
planinski vazduh67. Ima i ona svoje svetle trenutke, razlono
je objasnila da svi sada treba da budemo malo sami i
razmislimo. Nita joj nisam verovala, naravno, ali je prosto
bilo besmisleno da ostanem da sedim u Beogradu, a ona nije
tu. I krenem na Pali.
Vesna, tehniki sekretar letnje kole, jo ranije mi je
dopustila da biram sa kim u deliti sobu. Odabrala sam
Pavlinu, Bugarku, jednokriterijumski. Bila je skoro mojih
godina. Mislim, ta da radim u sobi sa nekom mladom
devojkom koja je pola u zezanje? U autobusu razgledam
ekipu: sve devojke izgledaju mi kao da su ih navatali na
radnom mestu, na tajgi. Ispostavie se da je u pitanju samo
meugeneracijski jaz. I moje desetogodinje sedenje u kui,
pa ja uopte ne znam ta se nosi po letnjim kolama. I gde
je ta Pavlina? Ovde niko sem mene nema etrdeset (i kusur)
godina, a i ja sam stavila naoari za sunce. Mladii su,
nasuprot devojkama, ozbiljni. A i samo ih je trojica68. Jedan
od njih je Boban, jedini koga znam od ranije. On je, kao i
obino, zabrinut. Kao i obino, ne kapiram zato je zabrinut,
iako provodimo tri sata u autobusu askajui.
Doekuje nas Vesna. Ona nije zabrinuta, ljuta je ko ris.
Opet ne kapiram zato, jedino razumno objanjenje je da
sam ja ovde pala s Marsa, pa zato nita ne kapiram. Vesna
neto smuva na recepciji i ja dobijam sobu sama. Kao to
135
rekoh, u mom reniku je sama runa re, ali ja sam se malo
prepala od ove zooloke bate. Ipak bih da sam sama, hvala
ti budua prijateljice.
Na sveanom otvaranju govori i Profesor, urin otac.
ta e on ovde? Zatim idemo na koktel, pa na veeru.
Saekuju nas na vratima zadnje terase restorana, gde emo
se, inae, hraniti sledee tri nedelje, sa zaleenim aicama sa
kajsijevaom i dunjevaom. Lepo pie. Oba. Svi stojimo,
osim Profesora i jo dvoje-troje predebelih, mogli su vala i
meni jednu stolicu da ostave. Stajem pored njega, Vesna je
zauzeta, Boban je u nekom oku i dalje zabrinut, a ja nikog
drugog ovde ne poznajem.
Da nas sad vidi neki nemaki radnik na traci, koji svoju
teko steenu dnevnicu izdvaja za razvoj demokratije u
jugoistonoj Evropi! Nazdravlje! smeje se Profesor.
Nazdravlje! odravam konverzaciju. I nema
razloga za brigu, sve je na svom mestu. Mi smo ovako
navikli i glupo bi bilo da je drugaije.
Nego, izvini ako sam te ja uvukao u sve ovo.
Ma jok, taman posla, moe da vam zvui kako god
hoe, ali mene ovo stvarno zanima.
Zvui mu kao da ga zavitlavam, vidim mu na licu. I
okree se Debelom pored sebe, koji je, sva je prilika, ovek za
vezu izmeu onog nemakog radnika i jugoistone Evrope.
Predstavnik donatora.
Uzgred, sledeu zaleenu aicu pia popili smo na
sveanom zatvaranju. Ipak je to gospodin Nemac, za njegove
136
pare ima da se ljaka. Predavanja, work-shopovi,
fakultativne posete... trajali su bukvalno po ceo dan. A ta
smo tamo uili, pa to nije zanimalo skoro polovinu
polaznika, ne verujem da bi zanimalo vas. Meni je, lino, bilo
interesantno, ukljuujui i neka predavanja koja sam ve
sluala u kolici nekoliko meseci pre toga. Naime, nastava
se, kao i diskusije, odvijala na engleskom. Hou rei, taj
engleski je povremeno umeo da bude jako interesantan.
Vannastavne aktivnosti su se odvijale na bugarskom,
ispostavilo se da je to jezik koji svi najbolje znamo. Dobro,
pokuau da sredim misli i ispriam vam par crtica iz ivota
nae letnje kole, sistematizovanih u tri kratka eseja, kako
su nas tamo uili69:
137
roen je u Rumuniji, te pisao je na moldavskom, nije nego je
roen u Moldaviji i pisao na rumunskom, ma sve se
deavalo u Rumuniji na rumunskom, jok nego u Moldaviji
na moldavskom, zapenile ene pa zaboravile na nas i prele
na taj jezik, koji je da je. Kad su se osvestile, stanu da se
izvinjavaju mi to ne razumemo. Mislim se, drage moje, kad
bi vi znale koliko vas dobro razumemo.
Bugarska delegacija ide i korak dalje u mirenju
nepomirljivog: njihova predstavnica Tanja objanjava da im
je diskusija bezvezna, jer je sve to, ta Rumunija sa
Moldavijom, u stvari Velika Bugarska, a ostale dve Bugarke
sa razumevanjem klimaju glavom, na engleskom. Nesreni
direktor kole se izbezumio, pa sve zvera levo-desno da se u
bunju ne krije neki Donator i hvata beleke. Ali to nije sve,
Velika Bugarska u dve rei objanjenja proguta i Crnu Goru,
to je bar logino, Crno more, Crna Gora, isti koren istog
geografskog pojma. Na siroma predstavnik Crne Gore, po
zanimanju Kandidat za predsednika Mladih liberala, ne
moe da veruje uima: pa nije valjda daba troio jue
onolike engleske rijei da nas uputi u autohtonost
crnogorskog jezika. Ipak se ne da, potee zadnji adut,
Kraljevia Marka, Crnogorca, a ta bi bio. Mala Bugarka
vriti, oe da se bije! Ne mogu da se uzdrim:
Pozdravili vas Makedonci! Marko je Makedonac i
rtvujem najjaeg Srbina svih vremena, od kojeg mi je,
intimno, mnogo drai arac, za nastavak ove uzbudljive
diskusije. Uspelo je.
138
Mi Srbi, isprva smo se drali dostojanstveno. Ko da bude
tolerantan ako ne domaini? A bilo nam je i zabavno da
registrujemo nova potencijalna arita sukoba. Naravno, dok
nije stigao i na pacijent: nekoliko predavanja o
regionalizaciji trebalo je da odri neki uveni hrvatski
mirovnjak, a od kad im je predsednik FK Partizan riknuo, i
saborski zastupnik. Da vidimo i to udo. Stie pravo na kafu,
u bati kue na ijem su se tremu odravala predavanja. Tu
mi, dva puta dnevno, stojimo oko stola petnaestak minuta i
uglavnom izboljavamo stranu donaciju kesicama nes kafe
koje smo kupili u samoposluzi. Novi razgovara sa hrvatskim
predstavnikom, Ivanom, znaju se odavno, ne sluamo ba
paljivo jer je neko opet popio svo mleko i raspravljamo na
koga je demokratski red da skokne do kue, do friidera. U
jednom momentu ujem:
A sluaj stari, kaj ti vrijedi Srbima priat o kulturi! bar
pet pari uiju je ulo to i ja, i isto toliko oiju se okrenulo u
njihovom pravcu. Novi se smije, bila je ala, tek da se razbije
led.
Razbio je. Prvo predavanje o regionalizaciji poinje
historijskim dokazima da Herceg Novi pripada Hrvatskoj i
nikome drugome. Bugarke dremaju, hrvatski student
histerino pokuava da novinom ubije muvu koja eta po
stolu. Muva polako, peke, odlazi i smeta se na svesku
Kandidata za predsednika Mladih liberala.
Ako, mala, sedi tu, tu si sigurna kaem joj ja glasno, s
obzirom da je i Kandidat u stanju blaenog dremea, iako su
139
granice njegove domovine direktno ugroene od strane
mlade hrvatske demokracije.
Ne, no u je ja muit! odgovara liberal letargino.
Ve na sledeem asu saznajemo da bi Hrvatska i Bosna
lako nekim bilateralnim sporazumom reile nesmetani
prolazak hrvatskih turista kroz Neum, ali je nezgodno to to
bi onda i Srbiji i Republici srpskoj moglo neto slino da
padne na pamet. Stvarno nezgodno. I dalje niko ne reaguje.
Na kraju je ipak preterao, za jednog mirovnjaka, I mean:
saznajemo da Hrvatska, krivicom Srba, postaje ekoloka
drava. Nakon to su Srbi (sami) otili iz Krajine, Krajina je
potpuno opustela, ive due nema:
Tamo sad samo rastu ume i ostalo rastinje, caruju
medvedi, silaze i do Knina, potoci puni ribe...
Pa naselite Krajinu Kinezima, to kod nas ima uspeha
savetujem ja, poto mi je ve prelo preko nosa.
Ma ne, nije vano, Krajina je i tako u nacionalnom
dohotku Hrvatske i ranije uestvovala sa triavih pet posto!
nije ni ovaj mutav, utei me u dve rei.
A moete i Irancima ujem Bobanov glas, prvi put od
kada su diskusije poele. Vrag je odnio alu, ak i on reaguje.
Sjajna ideja, oni su stoari, u Krajini ima panjaka,
moda bismo ipak tom praznom prostoru mogli na neku
namenu i pomoi gospodarstvo Hrvatske ovaj je od
zajebanijih tipova u tom njihovom Saboru.
Ili amebama dodaje Boban, ustaje i odlazi. Boli ga
noga, na bugarskom krakata, i ne moe vie da sedi.
140
Uticaj tranzicije and regionalnih sukoba na drutveni ivot
mladei u jugoistonoj Evropi
141
gluposti71, uglavnom vodimo ozbiljne, polumrane
razgovore, umereno ogovaramo i posle ture pia se
razilazimo. Vesna radi, umorna je. Bobana boli noga, mora
da lei. Boris bi da ita. Nemam ba neke pametne ideje ta
bih radila, pa se povlaim i ja.
Na raspolaganju je dakle na Mladi liberal. uj na
raspolaganju, vie je nego raspoloen. To devojke odbija,
normalno. Interesne sfere su se iskristalisale u drugom
pravcu, prema Bobanu i Borisu. Ljudi moji, to u ivotu
nisam videla, dubile su na glavi, presvlaile se po pet puta
dnevno72, dolazile kompletno naminkane na jutarnja
predavanja, zabacivale kosu, prekrtale noge oko vrata,
upadale im u sobe u po noi da trae neto bezveze, divlje
142
igrale u kafiu u kome niko ne igra, a ova dvojica ko seoske
mlade. Na kraju su poeli direktno da ih izbegavaju.
Batali bre ti srbski smotanci ljuti se na njih najstarija,
Pavlina, u pola glasa, misli, ne znam ja bugarski dovoljno
dobro i ne razumem se u smotanci.
Naljutila je ona mene. Odau vam jednu tajnu. U stvari
tri73:
Lajo, Subotianin, bio je vojnik JNA u Sloveniji 1991.
Povlaio se s vojskom gotovo osam meseci, prvo iz
Slovenije, zatim iz Hrvatske. Nee da pria.
Boban, Beograanin, malo je mlai. Taman toliko da
redovni vojni rok, kao osamnaestogodinjak, odslui
negde u Slavoniji. Dve i po ratne godine. Nee da pria, a
i boli ga noga.
Boris nije bio u ratu, samo ga je proveo u Banja Luci. Tri
godine, udaljen desetak kilometara od prve linije fronta.
Nee da pria.
Eto drage moje zato je regionalna saradnja, makar na
planu neobaveznog seksa, propala. Dok su se one radovale
prvim kontingentima jeftine arene kineske i turske robe
koja je pristizala u njihovu zemlju u tranziciji, neko je ovde
nau mlade motao po umama, gorama i ostalom blatu.
Toliko da smo svi postali smotanci, da nam nije ni do ega.
Nadam se privremeno, makar za generaciju ovih divnih,
143
pametnih momaka i njihovih domaih devojaka, koje, koliko
sam videla, jo nose crno, sivo i dronjavo, i usred leta.
144
Zato ja za prvi vikend idem u Beograd, da vidim moje
maore i brata koji dolazi iz Francuske na odmor. Ivan e isti
vikend provesti u Novom Sadu. Hoe da iskoristi teko
steenu vizu i obie prijatelje. ekamo autobus na +400 C,
sat vremena. Svi koji su me ubeivali da treba da putujem
bili su, izgleda, u pravu. Sranja koja sam u Beogradu ostavila
mi se u svom punom obliku vraaju u svest tek na toj
autobuskoj stanici. Priam Ivanu o (svim) ratnim godinama,
gnjavai sa doktoratom, koja, eto, nikako da prestane,
maminoj bolesti, operaciji.
Ima i Ivan pun kufer: sa dolaskom predsednika FK
Partizan na vlast svi Srbi intelektualci u Osijeku su izgubili
posao. Manje-vie izgubili. U njegovom sluaju to je bilo
manje, samo iskljuenje iz nastavnog procesa. Ostao mu je
minimalc i kabinet u kome je morao da provodi, zatvoren,
osam sati dnevno. Zarad nareenog minimalca. Nije smeo da
kontaktira sa studentima. I tako ve deset godina.
I onda si ti naao smisao ivota meu decom cvea?
sa razumevanjem u ja malo da ironiem.
Smisao njegovo dupe. Objanjava da je njihova
mirovnjaka NGO u sutini humanitarna organizacija za
osijeke Srbe koji su ostali bez posla u lijepoj njihovoj. Dobiju
stranu donaciju, onda smiljaju akcije dele sugraanima
cvee, pevaju po ulici, crtaju po plonicima, pozivaju na mir.
Kada imaju projekat svi su prijavljeni u redovan radni
odnos, plaaju socijalno i penziono osiguranje, drava
reketira belosvetske zadribande koje nemaju druga posla
145
nego da ulau lovu u te peace-brother-peace gluposti.
Njihova NGO nema nijednog stalno zaposlenog. Kad
potroe donaciju, solidarno svi pokupe svoje radne knjiice,
idu na biro rada i ekaju sledei. Ne bi li makar na taj nain
ovi sredoveni lekari, profesori, inenjeri, advokati... nekako
doekali dravnu penziju. Kad ve za njih, kao Srbe,
normalnog posla nema.
Pa dobro, ti bar ima neto to se zove posao. Makar
bio i minimalac.
Ih, za popuit! tu ga ve odlino razumem.
Od ega ivi75, kad nemate projekat?
Snalazim se. Vozim taksi na divlje.
Bog te, ti ko da ivi u Americi, brzo napredujete vi
Hrvati.
Po povratku iz Novog Sada mi kae:
E, stvarno sam u Novom Sadu bio ko Amerikanac u
Parizu. Vozikao sam se taksijem od oka do oka i vodio
drutvo u odlian francuski restoran! onda nastavlja u pola
glasa: U poverenju, oseao sam se kao poslednja svinja.
Meni sve jeftino, a ovi moji, kruha u kui nemaju. Ma nema
veze, u Hrvatskoj ja esto nemam kruha.
Pa i nema veze. Nema veze s mozgom sve to to nam se
deava.
Ako i poemo od optimistikog stanovita da e mladi
jugoistone Evrope kad-tad doi na normalu76, moja
146
generacija ga je trajno izduvala. Ne mislim samo na Ivana,
nego... Pavlina, moja nesuena sobna koleginica. Lepa ena,
uredna, doterana. Na svoj nain, koji nije moj nain, ali ja
nikada nisam ivela iza gvozdene zavese, pa neto i ne
udim za slobodnim bojama.
Pavlina se udala rano, u osamnaestoj, i rodila erku. Ona
i mu su studirali u Sofiji i podizali dete. Pavlina je hemiar,
ta e ona ovde? E, duga je to pria. Posle zavrenih studija
oboje su dobili posao u Sofiji. Njen mu lako, njegov otac je
bio naelnik neke june bugarske oblasti, koliko shvatam
mnogo vana faca. Sa snajkom je ilo malo tee, Pavlinin
deda je bio Rus, belogardejac. Pa iako Pavlina nikada nije
upoznala dedu, koji je umro u nekom zatvoru odmah posle
drugog svetskog rata i dolaska crvenih Rusa, svekar nikako
nije uspevao da oisti ovu fleku na njenom poreklu. Zaposlio
ju je jedva, na odravanju laboratorijske opreme, pranju
flaica i epruveta u nekom institutu. Da je Pavlina pametna i
sposobna ena, shvatili su ubrzo i njeni efovi: radila je kao
istraiva ali je zvanino i dalje bila zaduena za higijenu. I
primala odgovarajuu platu. Stanovali su u predgrau,
vraali se kui po mraku, dete je raslo po jaslicama i
obdanitima, a oni su eleli jo jedno. Vraaju se u rodni
grad, tamo su babe i dede, pomoi e. Ali u rodnom gradu je
njen davno olaeni deda jo vea smetnja nikakvog posla
za nju nema. Raa i drugo dete, ui jezike, kae, ne zna kako
147
je preivela te godine, misli na svoju glavu, ne na stomak.
Sedi u parku, devojica se igra, a ona se u sebi presliava
organsku hemiju, ne sme nita da zaboravi. Onda i kod njih
stie demokratija. Njen svekar pada u nemilost, sada i mu
gubi posao. Ispostavlja se da Pavlina sve te godine nije
uzalud radila na sebi, ona dobija posao u nekoj bugarsko-
amerikoj agenciji za pomo maloj privredi. Izdrava mua i
decu, pomae muevljeve roditelje. Nekadanji vani ovek
ima penziju 40 maraka. Imaju veliki stan, ostao iz starih
vremena, otkupljen za d. kao i ovde, koji nemaju ime da
greju. Babu i dedu su iselili u vikendicu, da kopaju neki
vinograd.
Ma, sad mi je najvei problem da u septembru
diplomiram.
ta bre da diplomira?
Pa ekonomiju. Pre etiri godine, kad sam poela da
radim za Amerikance, upisala sam ekonomiju. Zna, u naoj
zemlji nita drugo vie nije potrebno sem pravnika i
ekonomista. Treba mi ta diploma zbog posla.
Kad si uila, crna eno?
Usput, ma nije to nita, obian ekonomski fakultet. Luk
i voda.
Ti si potpuno luda! gledam je onako lepu, mirnu.
Nego, mnogo ti je lepa kosa. Uvek sam elela tu crvenu boju,
ali to izgleda moe samo prirodno, i tako dugaku. Nikada
nisam imala dugaku kosu, slaba mi je.
148
Koj moj prirodan, kana smeje se. Daj, ja sam bela ko
ovca, od dvadesete godine.
I ova iskusna hemiarka mi dade neki komplikovani
recept za stavljanje kane, sa jajima, pikavcima, kafom,
petrolejom, limunom, sto bogova, nema anse da zapamtim.
Napisae mi. Odosmo na pie, ja na vinjak, ona na
Ballantines, samo to pije, ipak su oni u tranziciji. Laem, pije
i rakiju, kad je dobra, kae. Stomaklija joj se svia.
Poslednjih dana na Paliu svi smo se ve unervozili, malo
nam je dosta. I lokalne samouprave, a i jednih drugima.
Mene dodatno hvata panika od svega to me eka. U
meuvremenu se ispostavilo da hirurg, koji treba da operie
moju majku, dolazi iz Italije, sa neke konferencije, tek
sredinom septembra. Specijalan neki hirurg, rei ete. Pa da
znate da i jeste, s obzirom da u desetomilionskoj zemlji
jedini radi operacije jetre77. Dakle, hitna operacija e malo
priekati, ba se svi radujemo daljoj neizvesnosti! Ali ima i
boljih vesti: Savi posle vie godina isplauju dug za neki
posao, od koga smo davno digli ruke. Odluujemo da ovaj
novac pametno spiskamo, i odemo na letovanje, posle tri
godine. U Tursku. Poto se vratim sa Palia, ostaje mi deset
dana da operem i ispeglam sve po kui, pa na more!
Samo da znate da sam na kraju dobila knjigu, kao najbolji
ak. Profesionalac.
149
DESET DANA KOJI SU PROMENILI SVET78
150
Koji hidrotehniari, mi priamo o izvetaju komisije?
njemu je izgleda udarila vruina u glavu.
Znam, Hranislav, Del boy i Lole, u stvari ne Lole, on je
nekako neutralan, ali je hidrotehniar.
Poznato mi je da je Lole hidrotehniar, kao i ostali, ali
hoete mi napokon rei to to imate da mi kaete!
U stvari nemam nita da Vam kaem, oni se mnogo
ljute.
Na koga?
Pa na Vas.
Zato, zbog prve reenice? ve poinjem da besnim i
po peti put objanjavam Sofroniju sav besmisao ove situacije.
On nije ovek sa kojim bi se moglo traariti, sada me
najednom i za to zabole. Znate, meni se sve ini da svo to
zameateljstvo uopte nema nikakve veze ni sa mnom ni sa
mojim radom. Da su to tamo neka vaa fakultetska
neraiena posla.
Pa jeste, deava se i to ponekad da kandidat nastrada
zbog... ta ja znam.
Znate li ili ne znate?
Ja takve stvari uopte ne sluam i ne volim njima da se
bavim. Neu da znam... a ja ba volim da se bavim takvim
stvarima, naroito tuim, po svojim leima, ma daj ovee!
Koleginice, mene politika uopte ne zanima i neu u nju da
se petljam!
Koja politika? Kakva politika? Fakultetska kadrovska
politika? Pa ovaj ovek je redovni profesor, on je zavrio sa
151
kadrovskim politikama na fakultetu, mogu da mu ga
duvaju, sa Del boyem na elu! Nita mi nije jasno. Mora da
sam od silnog demokratisanja po Paliu naglo postala
naivna, pa najednom slabo kapiram ta to rade otueni
centri moi po Graevinskom fakultetu.
Dobro, pokuajte sada polako da mi kaete ta se
desilo.
Nita, Hranislav je na putu, kada se vrati ponudiu im
kompromis, da se uvae neke od njihovih primedbi...
Kakvih primedbi?
Ma to nije vano, vano je da pristanu.
Kako nije vano, kakve primedbe oni mogu da daju,
kad pojma nemaju o emu se radi? Jeste li se uopte
konsultovali sa Kikijem? Ako Vi ne umete da branite
planerski deo rada, on e Vam pomoi. Naravno da je vano
kakve su primedbe, ako su besmislice, to se od Del boya
moe oekivati, onda je lako...
Samo se Vi nita ne sekirajte, prepustite sve meni kao
da sam ovu reenicu ve ula, pre skoro mesec dana? Jedino
to su onda imali samo manje nesuglasice, a sada su ve na
kompromisima. E, na zdravlje!
Panino zovem Kikija. Nas dvoje se nismo uli due od
dva meseca. Prvo je on otiao na odmor, pa ja na letnju
kolu.
ao, ujem da te veseli Sofronije nije zvao oko
doktorata, a da li si bar ti proitao poslednju verziju? Je l ti
se sviaju korice?
152
Kog doktorata?
Pa mog.
Znam da je tvog, ali otkud meni tvoj doktorat?
Kako otkud, ti si lan Komisije za pregled i ocenu.
Od kad?
Od pre dva meseca.
Prvi put ujem.
Ma daj, ne izvodi, prave probleme, a ti sad naao da
trenira duhovitost.
Ko izvodi, ozbiljno. Niti sam dobio reenje, niti sam
dobio rad, a za probleme sam uo, traio te Marko. Nije
imao tvoj novi broj telefona pa sam mu dao.
Marko?
Marko.
I ta kae Marko o problemima sa mojim doktoratom?
ovo ve ozbiljno poinje da lii na etala ti se keva po krovu.
Nita, u stvari hteo je da pria ali sam ja rekao da
razgovara sa tobom. Nisam hteo da se meam, rei e mi ti
ako hoe. Ne zeza se to za komisiju? Zvau odmah fakultet
da proverim i javljam ti se.
Sva isprepadana zovem Marka:
Halo, Romi je, kae mi Kiki da ste me neto traili?
sad se ja pravim luda, kao, tako u uti neto lepo.
Jeste, znate, nije za telefon, moete li da doete sutra
do mene?
153
Naravno, a o emu se radi? sad ve ne mogu vie da
se foliram da sam nezainteresovana. Oko doktorata?
Toliko mi je Kiki rekao. Je l neka katastrofa u pitanju?
Ali Romi, pa nita na ovom svetu nije katastrofa. U
stvari i jeste i nije, nemojte da se sekirate, nita nije vredno
toga.
E, stvarno si diplomata, a ja u kui nemam ni tabletu
leksilijuma. U to zvoni i Kiki, tek da me potpuno dotue za
danas. Zvao je sekretarijat Graevinskog fakulteta, gde mu
je reeno da se oni ne seaju da li je on u Komisiji za pregled
tog problematinog doktorata. Tim reima. Kikija je teko
iznervirati, ali je plavua uspela:
Da li biste ipak proverili. Jer ako je doktorat
problematian, a ja lan komisije, moda bih da se upoznam
sa problematikom. Nakon dva meseca.
Proverili su, jeste lan, i reenje i rad su mu poslati tad-i-
tad. O, gle uda, o, gle zabave - nikada nije stiglo. Potpuno
pomahnitam, ovo vie nije nikakvo zezanje. Mogu samo da
zamislim Del boya kako u Hranislavljevom odsustvu obilazi
kabinete, sekretarijat, raunovodstvo, foto-kopirnicu, i melje.
O problematinim redovnim profesorima na Floridi and
Tajvanu, koji su elektroinenjeri (sramne li profesije) i
njihovim problematinim kandidatima koji se bave
glupostima i sad njemu daju da se na to potpisuje. Ne bih se
udila i da je ovaj neobini gubitak pote njegovo maslo.
Samo ga je injenica da je bilo ve popodne, tj. laboratorija
verovatno zakljuana, spasila da mu ne odem tamo i
154
razlupam sve one pelcere sa bakterijama o glavu. Smiri se,
budalo, ide prvo ujutro kod Marka. Smiriu se kad se
izvrnem, zauvek.
Ujutro se zaputim u Beogradsku kanalizaciju, pravo
mesto za klozetske prie o mom doktoratu. Marko se sav
smotao, pita za mamino zdravlje, ja priam, hou kafu, neu
sok...
Putovao sam neki dan sa Del boyem, u stvari bio je
ovde, nije nego smo se sluajno videli ajde ovee poinji,
logirau ti se ovde na sred stola, boli me uvo gde vi
putujete pa smo priali, u stvari on je priao...
ta je bilo, ta vam je svima?
Oni su se dogovorili da je najbolje da Vi povuete
doktorat i odnesete ga negde drugde, gde se to ui!
ekajte, polako, ta je rekao? Ko se dogovorio?
potpuno, ali potpuno sam se oladila u trenutku.
Hranislav, Del boy i Lole su seli, kao hidrotehniari...
Kao ta su seli?
Pa kao hidrotehniari, i analizirali, da ste Vi to neto
radili to nije iz nae struke, i da bi najbezbolnije bilo da tiho
povuete doktorat.
Mogu da zamislim Del boya, kako brino, ortaki,
poverava Marku kako su se oni dogovorili. Za moje dobro,
naravno. Eto, ja tiho povuem doktorat, a oni mi, za uzvrat,
valjda onda nee nita! Bezobrazluka li! U mojoj viziji Del
boy je u onoj ispucaloj jakni od skaja, od pre dvadeset
godina, jedino ne vidim gde sedi. U kolima, na putu za
155
Tezgu? Ovde? Kod Branka u firmi, u nekoj kafani? to,
naravno, i nije vano. Vano je da se nita oni nisu
dogovorili, ovo sam ja na probi?! Uvlai i Marka, pa zna li taj
ovek za granice?
Prvo, recite Vaem prijatelju da ja nita ne povlaim.
Neka stave primedbe, ako umeju da ih stave. Drugo, da
znate, ja sam u doktoratu radila... i obavestim Marka ta
sam ja to radila.
Budala, mislim na Del boya, ba je naao kome da doe
sa ovom vakom. Marko i ja smo zajedno radili bar na pet
razliitih programa razvoja beogradske kanalizacije, on
ispred svoje firme, ja ispred svoje. On zna kako se to ovde
radi. Na moju priu Marko poinje nervozno da se smeje:
To je on meni rekao da ja ve trideset godina ne radim
u struci?!
Jeste, ni Vi, ni ja, toliko on zna ta je njegova struka.
Pa to je stvarno originalna tema, i stvarno se niko do
sada njome nije teorijski bavio, a trebalo je... I iji je to posao
ako nije na?
Hvala na podrci, ali ovo je stvarno svinjarija.
Nego, jeste li se Vi konsultovali oko teme sa Kikijem,
zato niste radili doktorat kod njega?
ta imam kog avola da se konsultujem sa Kikijem oko
teme, pa mi to radimo zajedno ve petnaest godina!?
Uzgred, ja jesam htela da radim doktorat kod Kikija. Ali
Kiki predaje na Prostornom planiranju, koje je smer-
podstanar na Geografskom fakultetu. Kiki je jo pre pet
156
godina otiao sa predlogom moje teme kod tamonjeg
dekana, obazriv ovek, da pita je l moe. Moe, to se
dekana tie, ukoliko Kiki ima mo da izlobira za temu na
matinoj Geografiji. A matina Geografija obino osporava
sve teme smeru za Prostorno planiranje, ispali dekan celog
fakulteta, bez blama?! Je l ujete vi njih, ko da si doao da im
trai stambeni kredit bez uea, treba ti veza, kakva veza,
ceo lobi, da prijavi temu za doktorat! Ko da se prijavljuje
na konkurs za Velikog majstora masonske loe! Ne pitajte
zato, pojma nemam, nema ni Kiki, a, znajui ga, nije ni
pitao. Ako ste sada naisto zbunjeni prostorno planiranje,
kanalizacija, geografija, stambeni krediti, optimizacija,
graevinarstvo i ostali slobodni zidari, manje ili vie matini
smerovi, eto i vama dokaza da se ja oigledno bavim nekim
potpuno nebuloznim stvarima. A ime se bavi Beogradski
univerzitet, to je ve za isto strahopotovanje, bez dodatnih
pitanja. Bilo kako bilo, nismo imali mo za lobiranje na
fakultetu M. Markovi, bogu hvala. Eto, tako sam ja
napravila profesionalno loginiji izbor da doktorat radim na
svom fakultetu. A ne kod mentora koji bi, eto, sluajno, znao
ime u se ja to baviti. Glupo mi je da sve ovo objanjavam
Marku. Neverovatno je kakve mistifikacije oko tih
magistarskih i doktorskih diploma postoje u glavama ljudi,
pa makar bili i vrsni strunjaci kao Marko. Ubie nas
negativna selekcija, za te mistifikacije imamo zahvaliti onima
koji su titule stekli preavi preko svojih objektivnih
mogunosti. Seam se nekog malog gradskog oca, vie kao
157
gradskog tee, bog da mu duu prosti, po osnovnom
zanimanju molera, koji je posle zavrio dopisni Ekonomski
fakultet na Rijeci79 i postao buda. Ulazio je kod Kikija i
mene u kancelariju sa reima:
Gde ste, moji doktori i magistri? a tu smo, radimo za
tebe.
Napisali mu posle magistarski, pa sam ja ispala iz
konkurencije za jutarnju smotru. Poeli da mu piu i
doktorat, ali ga izdalo srce. To je bilo u davna vremena, kad
su nai politiari jo umirali od vika holesterola, a ne od
metka ili teke mehanizacije.
No, vratimo se Marku, on je drugar, hoe da pomogne:
Razgovarao sam sa Del boyem dugo. Sve sam mu
rekao. Podsetio ga i ko je sve doktorirao e, divno, tu priu
najvie volim i kako je njega deda Miloje oterao u Zagreb,
pa nee valjda on sad da bude takav idiot.... nemoj vie da
me brani, molim te!
Kad smo ve kod toga, Zagreb vie nije u Jugoslaviji,
pa ja ne mogu tamo da idem da doktoriram. Ali u vaeg
prijatelja, zbog ovog bezobrazluka, transportovati tamo bez
vize. On se tamo oigledno dobro snalazi, za njegovo dobro,
koliko i on za moje preporuuje da ja povlaim doktorat zato
158
to on o tome ne zna nita! A i zato da bi malo drkao
Sofronija.
Ruku na srce, ova tirada mi je bila potpuno bezvezna,
mislim, pun Zagreb, smrdi na kilometre, sve od onih koje
sam ja tamo deportovala. Oprostite, biva brao, ovaj nije ni
za bolje ni za gore od onoga gde ve jeste, da fermentira u
svojoj laboratoriji. Vidim, Marko se uznemirio od moje
burne reakcije, pa sputam loptu. Doneu mu za neki dan
jednu kratku verziju doktorata, isto da vidi ime se mi to ne
bavimo. Kae, zvae Del boya, razgovarae s njim opet.
Bolje ne zamolim ja, bojim se da ga nisam ubedila, on
je moja duica.
Na izlazu iz Markove kancelarije sretnem u hodniku
jednog kolegu, koga ba ne miriem najvie:
O, de si lutko? Ima cigaru? ta pui? od grebatora
su mi najmiliji oni to biraju.
Classic i vadim pljuge.
Ja sam mislio da vas tamo kod Sorosa bolje plaaju, bar
marlboro ipak uzima.
Jok, slubena pljuga nam je Lucky Strike. Al sam
trenutno undercover i krenem prema izlazu, ekaj, ekaj,
ta bre ovaj sere? Je li, bre, ta pria ti?
Ne priam ja, ceo grad pria da si se privalila kod
Sorosa. Da si celo leto predavala na nekom kursu za strane
plaenike. Ha, ha, ha. Neto oko izbora sigurno? Je l ima
neto i za mene? Ko bi reko, sve mala naivna...
159
Ej, ne priaj gluposti, nego reci ko ta tano pria. Malo
mi je problema na fakultetu.
Pa to, na fakultetu, neki treskaju vratima i preporuuju
da ti Soros potpisuje pozitivne izvetaje na doktorat.
Ko to treska vratima?
He, mnogo me pita, sve i da znam, nije zgodno da
prenosim takve stvari...
Ma nosi se u pizdu materinu! i ja tresnem vratima,
koja uopte ne tresnu jer imaju hidrauliku.
Kui sam stigla ko furija. Zovem Sofronija, nigde ga
nema. A ta uopte da mu kaem, zvuau ko ludak? Mirna
sestro, kako smo uili, hajde prvo da razloimo problem na
alternative:
Alternativa 1: Hranislav je Sofroniju rekao da ne moe da se
pree preko Del boyevih primedbi80, eto, jedan
mali kolegijalni fli i sa njegove strane, nita
strano, i otputovao da osvaja kakve planinske
visove. A Del boya onda poneo ar: ba bi bilo
lepo da se Sofroniju kandidat povue! Mala
uka za Sofronija, a za mene, ko te pita. to
jes-jes, ja se sve vreme ponaam tunjavo,
verovatno mu delujem zastraljivo. Da su se
oni neto stvarno dogovorili, valjda bi to rekli
Sofroniju. Ili bi zvali mene, pa rekli meni? A ne
ovi pokvareni telefoni preko Marka. Uostalom,
160
Hranislav i Marko se jedva poznaju, ako se
uopte poznaju.
Alternativa 2: Ko to tamo lupa vratima, i o Sorosu? Moda
sam onog soma pre vremena poslala na ono
mesto, moda bih iakala neto vie? Iz ovog
ugla Sofronijevo pominjanje sopstvene
rezolutne apolitinosti moe da ima sasvim
drugaiji smisao.
Znate, ja uopte nisam paranoik, makar ne koliki bih
mogla biti, ivei u ovoj zemlji. Ovo mi se ipak ne svia.
Zovem uru, prepriavam joj razgovor u hodniku. Razne
mi stvari nisu jasne:
Niko na fakultetu nije znao da idem na Pali. Sem
Sofronija, ali on je to, zarad line sigurnosti, momentalno
zaboravio, garant. Nema anse da je o tome glasno
govorio, posebno ne u onoj twilight zoni od njihovog
kabineta. Oni, naime, tamo skoro da ne otvaraju usta.
Ja neto i nisam krila gde idem i ta radim. Priala sam sa
prijateljima, ali su svi pouzdano znali da idem kao
student, a ne kao predava. Uzgred, ne vidim nikakvu
vezu izmeu mojih prijatelja i Graevinskog fakulteta.
Sofronije iz gornje stavke, takoe je bio pravilno
informisan.
Ako smestimo lupanje vratima u realno vreme neko
lupa dok sam ja jo na Paliu?!
Moja draga drugarica, kojoj sam se ja jo od davne
sedamdeset tree smejala kad pone da psuje majku
161
prislukivaku na svako krckanje u telefonskoj slualici, sada
se smeje meni. ura, naime, ima znaajno iskustvo sa
Sorosovim Kumrovcem, gde predaje svakog leta na nekoj
drugoj koli, a i ire, sa krckanjima svake vrste.
Koja si ti urka, otkud znaju, pa ta misli ta radi est
miliona policajaca zemlje Srbije?!
Ajd ne seri, keve ti.
Prvo i prvo, da li ti misli da na Paliu, gde se odrava
po dvadeset slinih skupova godinje, niko ne radi za
policiju?
Pa, verovatno neko i radi, ali... ne dam se ja da me
ubaci u tripinu.
Za poetak, radi onaj mali plavi kelner, koji voli da
melje s gostima... pazi, pazi, moe biti, mali je mnogo glup
za kelnera, moe biti da je tajni agent, sad se i Romi eka po
glavi.
Onda velika, krupna recepcionerka, to obino radi
nonu smenu.
A ona zgodna?
Ma jok, ona je prirodna plavua. Onda onaj njihov ef, i
on mi je sumnjiv. Pa vlasnik kafia...
A kad si tako pametna, otkud njima ideja da sam ja
predava a ne student?
Lepo, tu onda otpada turistika agencija, koja mi je isto
bila sumnjiva, oni su znali kako je poela sad u joj jo i ja
biti sumnjiva!
Prvo, bila si sama u sobi, sve vreme.
162
Jesam, pa ta?
Pa nita, profesori su imali jednokrevetne sobe. Onda,
jesi li se vucarala okolo sa mojim ocem?
Ne bih rekla da smo se ba vucarali, vie smo, kao, par
puta sedeli u holu i restoranu...
Je l vidi!
Ali, tu su bili i drugi!
Profesori!
U stvari, jeste, ne misli valjda da sam jurila sojke sa
Bugarkama.
Onda je sve jasno.
ta je bre jasno?
Bila si u jednokrevetnoj sobi, vidno starija od ostalih
riba hvala na komplimentu, draga sedela sa matorcima
koji su stalno pod prismotrom, ta e vie?
Sluaj, ja stvarno nemam nita protiv da mi neko pravi
policijski dosije, ako ba nema druga posla. Ali me strano
ljute dezinformacije. Ou da mi ga daju da ispravim sve to
nije tano, a rei u im jasno i glasno mnogo vie nego to...
Donesi i meni moj, kad ve ide u kancelariju smeje
se.
ura ba ume da utei oveka. Sedim i zamiljam
ogromnu recepcionerku i malog plavog kelnera, u
uniformama saobraajaca, imaju ono belo na rukavima.
Dolaze na fakultet, pitaju portira gde sedi moja komisija.
Vode ih kod Hranislava, on u omiljenoj uniformi rezervnog
vojnog stareine. Dolazi ika Lole u uniformi Vojvode od
163
Karlovca, Karlobaga i Virovitice (preterujem), Del boy uo
za frku pa visi sa simsa u svetlarnik, da ga ne umeaju. On je
u uniformi od skaja, naravno. Dugo, tiho i ozbiljno
razgovaraju, ne znam ta, mnogo gledam filmove, ali ne
toliko. Ne, ona je luda, onaj som iz kanalizacije je lud, ovo
nije istina.
Te noi sam, u snu, na glavi imala beretku, na nogama
bele arapice. Sva tako doterana, kao u Alo, alo, satima sam
se skrivala po polumranim amfiteatrima onog amerikog
univerziteta gde su snimali O jagodama i krvi. Ujutro sam
zakljuila da je sve to bezveze, i da samo treba da skratim
Del boya za glavu. I tako mu je ist viak. Akcija, idemo kod
Cane da askom zavrimo sa njim. Cana e lepo da pozove
Peru, dekana81, on e da kae Hranislavu da vee kue, i
gotovo. Gotovo, malo manjana.
Cana e prvo da se dogovori sa Milanetom, onda e
Milane da se dogovori sa njom oko strategije, onda e njih
dvoje da naprave simpozijum na temu kako obraditi Peru...
vano je da se ja nita ne sekiram. Cana mi otkriva i tajnu
Del boyevog ponaanja:
Zna, on tebe tretira kao konkurenciju.
Izvini, a kakva ja njemu mogu da budem konkurencija?
Pa, kad doktorira.
164
Pa ta kad doktoriram?
Ali on svakoga vidi kao konkurenciju, ako doe na
fakultet.
Ma jebo vas sve Graevinski fakultet, eno, bre, mrzim
tu zgradu od septembra 1975. Nesmanjenom estinom.
Znam, al zna i kakav je on...
I poveri mi po esti put kako je Del boy jo onomad, pre
tri-etiri godine zvao da je upozori...
Ispostavilo se da imam zato da se sekiram, i da Canino i
Milanetovo ispitivanje terena nije bilo ba bez smisla.
Naime, izokola saznaju da se Pera, dekan, posvaao sa
Hranislavom. Zvui malo neverovatno, pre e biti da se
Hranislav posvaao sa njim. Zato, moliu fino? Kompletno
ludilo: zato to je dekan Elektrotehnikog fakulteta na ulaz
postavio bilmeze koji pretresaju studente i ne dozvoljavaju
odstranjenim, tj. amputiranim, profesorima da uu u ovaj
javni objekat. A to je, ako niste znali, isti ulaz za tri fakulteta.
Da ne bi mnogo talasao me radikalskim dekanima, Pera se
dogovori sa dekanom Arhitekture da za njihove studente i
sluajne prolaznike otvore boni ulaz. To je strano
zasmetalo Hranislavu?! Tolerantan je do bola. I tako, sad njih
dvojica ili ne govore ili jedva govore, nema anse da Pera
smiri Del boya preko Hranislava. Pa dobro, zato Pera to ne
uradi izravno, on je dekan? ipak, di sme! Zna se kome Del
boy pripada. Nita vam nije jasno? Nije ni meni, osim zato
mrzim ovu visokokolsku instituciju. Niko se ne lei.
165
Da se ja ipak javim Sofroniju? To to on ne voli da slua
ta se okolo pria je njegov problem, ovo je definitivno moj.
Opet, ako ponem da mu priam Janko, Marko, Cana, Pera,
ika... kakva sam sva razlepljena, nita mu nee biti jasno.
Kao to ni meni nije. Napisau mu e-mail! Evo, sad sam htela
da ga priloim u originalu, ali u imati milosti. Ja sam
definitivno nepopravljiva skribomanka. Ukratko, izloila
sam mu Del boyev pakleni plan da me isprepada preko
treih lica da povuem doktorat. Kao i da to ne dolazi u
obzir. Podsetila ga da postoji i peti lan komisije, Kiki. I da,
za promenu, jedini poznaje problematiku iz mog rada. Pa
neka to iskoristi, u moju korist, ako mu nije teko. Posle
malo i priamo telefonom, spominje mi da postoji nekakva
skica nekog njihovog negativnog izvetaja, ali ve pogaate,
samo da se ja nita ne sekiram, da ne diem galamu. Samo
da ja mirno odem u Tursku, ve e on njima ponuditi
kompromisni izvetaj i sve e biti u redu.
Kakav sad kompromisni izvetaj, pobogu profesore?
Pa, staviu u izvetaj neto od onoga to oni tu hoe, pa
ete Vi to da uradite.
A ta oni tu hoe?
Nita.
Pa onda je sve u redu. Ne moram nita da uradim to
sam ja malo zajedljiva.
Nije ne prima se Sofronije na alu.
Ozbiljno, ta tu pie?
Nita, nije vano, prepustite sve meni.
166
A da odem ja da se prijavim u Hag sama, dok je jo
vreme? Moda mi priznaju kao olakavajuu okolnost to
sam do sada sve preputala Sofroniju? Bar mi je obeao da e
se konsultovati sa Kikijem.
Ali mojih deset dana je isteklo, sutra putujemo u Tursku.
Ne samo da se nisam spakovala, nita nije bilo ni ispeglano.
Mami, ne bih li joj prekratila vreme pred odlazak u bolnicu,
zadajem gomilu besmislenih domaih zadataka. Uglavnom
vezanih za zimnicu.
A u Turskoj ive Turci, turskim nainom ivota. I prilino
ih ima. Hotel je bio praktino na auto-putu, kojim su po celu
no fijukali kamioni, avioni i ostala sredstva za proizvodnju
buke. U onoj panici nisam ponela ama ba nita za itanje.
Sreom, treeg dana sam se tako strano otrovala nekom
ribom, pa sam narednih par dana imala ta da radim -
crkavala sam. Bili smo u Efesu i Smirni, celo putovanje je
zbog toga dobilo smisao. Umrla je moja ujna. Pokuali su to
da sakriju od mene, na na tradicionalni familijarni nain, ne
bih li momentalno ukapirala da neto strano nije u redu i
sledeih pet sati provela istraujui istinu. Sve iz turske
telefonske govornice, postavljene u pustom pranjavom
turskom sokaku, negde oko ponoi. Divno jedno letovanje,
provela sam ga u groznici stotine malih Sorosa lupaju
nekim ogromnim vratima od operacionih sala, ure na
neiju sahranu; Del boy u dvoritu fakulteta mea katran u
velikom kazanu, a ika Lole erupa jo ivu gusku; Sofronije
na moje oi poeo da se smanjuje, do veliine mrava, na
167
kraju mi nestao iz vidnog polja. Na javi, Sava ljut to sam
neraspoloena, toliko sam elela na odmor i jedva smo
skupili lovu. ta predlae ? Da traim nadoknadu
materijalne tete od Graevinskog fakulteta? Ili bolje od
Sorosa, on ima vie love?
168
TRAGEDIJA ZABUNE - NASTAVAK
169
To ti je, ovako... pauza dugako.
Ne zezaj me, ko boga te molim, nego priaj!
Ma ne zezam te, nego ne znam kako da ti kaem, na
prvi pogled to su neke ozbiljne primedbe, tako, napisane...
ta su primedbe?
E, luda eno, nije vano ta su primedbe nego ko ih je
napisao.
Pa ko ih je napisao?
Tri lana komisije.
Je li bre, koji ti je? Mani me se danas. Nosi se.
Otkud ja znam ko je pisao. Napisano je, ali jo nije
potpisano, to je vano. Kao, tu nema nikakve hidraulike, pa
se stavlja pod znak pitanja koncept viekriterijumske
optimizacije...
Del boy, magarina.
Pazi, to su sve budalatine, kao zavijene u neke strune
oblande, meutim to tako odie jednom netrpeljivou,
patolokom mrnjom, ta ja znam, je li, bre, ti, koga si ti, bre,
njima ubila?
Mrnjom, kae?
Pa zna, ja jo nikad nisam proitao da je kandidat
iskompleksiran a doktorat mu pri tom subverzivan, na
primer. Makar ne u zvaninom izvetaju komisije, moda
pie u nekim policijsko-psihijatrijskim spisima... i tu mi
Kiki izdeklemova jednu reenicu koju sam posle danima
naglas ponavljala, ne bih li je dobro zapamtila. Od silnog
170
ponavljanja sam je zaboravila, toliko je bila suvisla i
melodina.
Subverzivan? A da se ne pominju i strane agenture?
Ne ba tim reima.
A kojim se reima pominju?
Ostavi me, obeao sam oveku da neu da priam sa
kandidatom pazi, sad sam ja Kikiju kandidat i dosta.
Nemoj da se dere unapred. A da se malo i ti nosi, sa sve
svojim nevladinim organizacijama, ta si koji moj njih imala
da trpa?
ta da vam kaem, ponekad i ja ostanem speechless.
Naime, nemam pojma o emu ovaj govori. Vidim da od
Kikija vie nita neu saznati, pa skratismo priu. Sofronije s
puta dolazi kod njega da porade na kompromisnom
izvetaju. Postavim razumno pitanje:
Izvini, a ako ve postoji negativan izvetaj, zato vi ne
izaete sa pozitivnim, onom? Meni to zvui logino,
naroito ako kae da ti taj kompromis smrdi.
To nemoj mene da pita, nisam ti ja mentor. Valjda on
bolje zna te ljude, ja ih u ivotu nisam video. Valjda zna
kako s njima treba.
Valjda rekoh naglas, vie da sebe ubedim.
Prvo to sam posle ovog razgovora uradila bilo je da
naem nevladine organizacije u doktoratu. Pogaajte triput
gde su bile: Nigde! I ta sad Kiki lupeta? Da nisu i do njega
stigle prie o Sorosu? Mislim, znao je on gde ja idem i ta
radim, ali ne i da se od toga pravi frka. Taman posla, pa da
171
mi jo jedan lan komisije zbrie u apolitini mikro-kosmos.
No, bar sam ovu misteriju ubrzo razreila, zahvaljujui
svojoj upornosti (itaj histeriji). Panino sam ispreturala sve
papire koje imam i nala nesrene nevladine organizacije, na
jednoj emi, u kuici 3x1 cm. Pod rednim brojem dva.
Inicijatori viekriterijumske evaluacije mogu biti:
1. Dravne institucije;
2. Nevladine organizacije;
3. Graani.
Eto, to je bilo nacrtano. Najvei crnjak je to dotina ema
postoji u prethodnim verzijama doktorata, ali ne u
definitivnoj. Ko to tamo luduje nad nevladinim
organizacijama u nevaeim verzijama rada? Pa ja sam taj
crte izbacila, kao viak, mnogo pre nego to su nevladine
organizacije postale registrovane ispostave stranih
agentura?! Ovo je ve za kompletnu paranoju! Neko se
mnome bavi mnogo detaljnije nego to se ja bavim samom
sobom82.
Druga, i mnogo vanija, nedoumica bila je ko je autor tog
nesrenog izvetaja. Od toga zavisi rasplet ove drame.
(Treba li uopte da vam kaem, drage moje, da smo ve u
sredini septembra 2000, duboko zali u drugi mesec od kada
ne spavam; manijaim po kui i ire; vodim unutranje
dijaloge sa komisijom, ponaosob i grupno; ne kuvam, ali
172
zato prekomerno derem; sikem na sve to mrda,
ukljuujui i maku... je l treba jo da nabrajam?) Dakle, da
vidimo ta su kljune rei iz izvetaja koje sam od Kikija
izvukla:
mrnja
subverzivno
nema hidraulike
sporan koncept viekriterijumske evaluacije.
Ajde to je kretenski, nego je i kontradiktorno:
Prvo otkaim ika Loleta, on nikoga ne mrzi, subverzivno
je za njega komplikovana re, a ostale dve keywords ve
zalaze u domen sadraja doktorata, sa kojim on nema ba
nita. Poteno, nisam sasvim sigurna ni da je pismen, s
obzirom na to koliko je usmen.
Hranislav ume da mrzi. Subverzivne rei lie na njega.
ini mi se da mu se za hidrauliku, generalno, jebe u ivotu,
time se on ne bavi. On je viekriterijumsku optimizaciju, u
Sofronijevom obliju, doveo na Graevinski fakultet, da nije
sada u sporu sa samim sobom? Zvui mi blesavo.
Del boy? On ve tri godine tandre kako njega u mom
doktoratu nema, dodue ne znam po kom osnovu je sebe
poistovetio sa hidraulikom, ali ajde, kad kae. Koncept VE
mu jeste sporan. U stvari, sporan mu je Sofronije, kao ivo
bie s pravom na vazduh i rad, ali Sofronije je za njega isto
to i VE. Poto ve sebe vezuje s hidraulikom, tek ovo zvui
(njemu) logino. Meutim, upotreba rei subverzivno u Del
boyevom reniku vie je nego subverzivna. Onda ona
173
mrnja: Del boy nije hladan, mrnja je hladna, ma to je Kiki
malo preterao u interpretaciji.
Da vidimo ta nam je jo poznato: Hranislav je sve vreme
na putu, Del boy se bavi zastraivanjem preko Marka. Na
osnovu skromnih informacija, koje sam i vama prenela, i
ovog genijalnog samostalnog rasuivanja dolazim do
glavnog osumnjienog za ubistvo mog doktorata, za sada u
pokuaju - to je Del boy i niko drugi.
Potvrde ove teze pljute jedna za drugom:
Posredna potvrda 1:
Odlazim u kolu i ujem da sam se za svega nekoliko
dana mimoila sa Del boyem. ta je njega poteralo da se
zaputi u zvezdarske ume, da nije mene lino traio? Jok,
upisuje neko dete u srednju zidarsku kolu u naoj ulici, pa
svratio do Cane da pita da l zna komije, i to:
Da nije opet nekog zapoljavao na moje mesto? To dete
na primer? ja bih bila malo maliciozna, ako nemate nita
protiv.
Nije, ali mi se alio. Ima problem. On kae Cana,
vidim da se i njoj vie smuio.
Ma keve ti? Jesi ga ponudila vinjakom, dobar je za
probleme te vrste?
Jok, on ima problem sa tvojim doktoratom.
Pa je l mu preteak problem? Moe lako da ga rei,
ilet, pilule, kanap, vatreno oruje, nametena saobraajka...
174
bistar je on deko, smislie ve sam kako e meni je, naime,
sasvim svejedno.
Izgleda da on tu nita nije kriv. Tako kae. On se ne bi
u to meao ali mora. Kae, Hranislav ne d da doktorira.
Prvo, on se mea jo od prvog vagona, i to zduno, a ne
pod moranje. Drugo, Hranislav je Sofroniju rekao potpuno
obrnuto. I, molim te, koje moranje da drka nekog u zdrav
mozak!
Zbog zvanja.
Kog sad zvanja? Da nije sad i Hranislav u tripu da u,
kad doktoriram, da traim da predajem i Hidrocentrale,
zajedno sa Sanitarijama, a ujedno u im se useliti i u stanove,
vikendice, tucati njihove ene, konfiskovati pokretnu
imovinu, sahraniti se u grobove njihovih predaka...
Ma jok, zbog njegovog zvanja. Za nekoliko godina
treba da dobije zvanje redovnog profesora, pa ne bi dotle da
se zamera Hranislavu, zna ga kakav je.
Jeste, pa e i narednih nekoliko godina, kao i nekoliko
prethodnih decenija, morati da glumi Hranislavljevog
majmuna. Zvui logino, ispravno i dostojanstveno. Sere,
bre. Tvrdi pazar. Poto mu je propao pokuaj da me, preko
Marka, poplai da povuem rad, sad pravi odstupnicu. Kao,
on to samo izvrava nareenja, puta plin.
Ne znam ba, insistirao je da Hranislavu nipoto ne
kaemo da nam je rekao ko stoji iza svega.
to je znak vie da sam u pravu za sve to ti priam, i
da Hranislav to obavezno mora da sazna.
175
Kako?
Ja u da mu kaem kad poludim, ako Sofronije nee. A
mora, ovo je sve ipak spletka protiv njega, a ne protiv mene.
Nemoj samo mene da mea, obeala sam mu.
Nema brige sestro, ja sam tu priu od njega lino ula
bar deset puta za ove tri godine. Ne poverava se on samo
tebi. To mi je, dodue, priao mnogo pre nego to je poeo da
pravi ovolika sranja, ej, da pie fal izvetaje i cenka se sa
isprepadanim Sofronijem! Ali posluie.
Posredna potvrda 2:
Dolazi moj brat sa snajkom na veeru, dan ili dva poto
mi je Cana prenela Del boyevu ispovest da mu je redovna
profesorska glava ucenjena od strane zlog Hranislava.
Mislim, ovo je naalost ista istina, Del boyeva tuna
sudbina, koju je, uzgred, sam odabrao. to, na primer, nije
otiao da bude redovni profesor negde drugde, gde su
pitomiji, gde nema nikakvih Hranislava83? Ali da e
Hranislav da se smara oko jednog piljivog doktorata, to mi
je prilino neverovatno. Njegove su igre vee. Nego, doe
moj bata i prepriava mi nebulozan razgovor koji je tog dana
vodio sa svojim direktorom. Uzgred, nemam pojma ko je taj
ovek, taj njegov direktor.
Je li, kako se zove ona tvoja sestra?
83Ovo sam ja opet maliciozna. Koliko sam samo puta od njih ula
pitanje zato ja nisam otila sa svojim doktoratom negde drugde,
negde gde se to ui.
176
Romi Scott.
Je l ona ono bee doktorirala na naem fakultetu84?
Nije, ali sad e.
Zamisli ta mi se danas desilo. Odem nekim poslom
kod Loleta na fakultet i na stolu vidim jednu knjigu, sa super
koricama. Njen doktorat. Nee mi verovati, u trenutku
pomislim na tebe, neto tako lepo, te korice, samo si ti
mogao da napravi. Ali ti nisi bio tu...
Pa rod smo, ta da vam kaem, mala je talentovana na
mene zeza se moj osam godina mlai brat od ujaka.
Pitam Loleta ta je to, a on mi kae da je to doktorat
jedne njihove kandidatkinje, Ducine drugarice85. I sad, on je
tu, kao, pao s Marsa, to je ona radila neto sa onim
Sofronijem, pitaj boga ta, a ba ga i briga. Nego, imaju
problem, Del boy se zainatio ko junac, ne zna Lole koji mu je
avo.
Oko ega?
Ne zna Lole to, a i vie ga zanima zato eh, da je bar
Sofronije takva traara, on bi ukapirao zato i svima bi nam
bilo lake.
Sad jo samo da krenem po pijaci, da oslunem ta
nakupci i dileri znaju o mom doktoratu, a ja ne znam, pa da
budem kompletno informisana.
177
Posredna potvrda 3:
Javlja se i Marko. Proitao je moju kratku verziju
doktorata i svia mu se. Prava re za jedan nauni rad, svia
ti se ili ti se ne svia. Ali dobro, Marko je na mojoj strani, ta
sad i ja cepidlaim. Kao, to je novo, korisno, zanimljivo,
originalno... i sve je on to objasnio Del boyu. Jao, pa jesam li
mu rekla da ga ne zove! Ali ima jo, i Del boy je, po Marku,
malo paljivije pogledao doktorat, i u principu ga je Marko
ubedio. Trt. Menja stav. Trt, trt. Ali ima jedan mnogo vei
problem. Hranislav, pogaate. Trt, trt, trt. Del boy
preporuuje da se nae neka veza za Hranislava, ali da mu
nipoto ne kaemo da je on to preporuio. Jer... redovna
profesura, i znate ve. Mali se opet prekombinovao. Ima,
meutim, Marko i jednu malu primedbu na moj rad, skoro
stidljivu:
Znate, ali ja se bojim da to kod nas trenutno ne bi
moglo da se primeni.
Znate, potpuno ste u pravu. A, hajde, nabrojte mi tri
stara, dobra, poznata pronalaska koja trenutno ovde mogu
da se primene. Uzmimo na primer, stari dobri motor sa
unutranjim sagorevanjem86, ovde nema goriva za njega.
Da ne guim, na sve strane Del boyevi tragovi, i svi
smrde neovjetvom. Voleo ne voleo Sofronije traeve,
178
morae da uje i sam smisli kako i koliko da kae glavnom
gazdi. Da mu ja ne bih rekla. Sofronije me slua i na kraju
dolazi do samostalne ingeniozne konstatacije:
Pa da, moda je sve to zato to Cana nije htela da
otpusti Vas i zaposli tu njegovu prijateljicu, hm, to nisam
znao! e, stvarno je nikakva traara, a tek to je poznavalac
ljudskih dua. Koja, bre, crna prijateljica, to je Del boy samo
probao, ispitivao teren, da mi snimi pozicije. Mislim, on je to
stvarno pokuao, ak su mi i pokazali tu ribu. Uzgred,
obian dre.
No, ja naravno ne treba nita da se brinem, on i Kiki
samo to nisu sredili taj kompromisni izvetaj i postigli isti.
Kompromis.
Ujutro zovem Kikija:
ao devojice, ba mi je tu tvoj mentor, radimo na
tekstu... to moj drugar hini neku veselost. Koja ba nije
primerena situaciji.
Sluaj i ti, a reci i njemu, zajebite te kopromise, sedite i
napiite poten izvetaj, pa tras oni, tras vi. Dosta, bre, tog
zavitlavanja...
Hmfmfhrfr..
ta kae?
I ona je dobro, pre neki dan je dola sa odmora.
Ehej!
Vai, uemo se, ao!
Sedim na balkonu i buljim u slualicu. Da l da odem
pravo da se bacim pod prevoz ili da prvo skoknem do
179
Zavoda da ih podavim obojicu? Kiki je korektan, Kiki je
korektan, Kiki je korektan... ponavljam ko mantru. A ta mi
to vredi? Javlja se posle pola sata:
Napravili smo te pomije vie nije onako razdragan,
pre rezigniran.
Dobro, bar mi objasni ta je taj kopromis, samo veanje,
bez dodatnih sto godina robije?
Otprilike. Kao, mi smo tu napisali kako je to OK, bez
neke vee euforije, ali da njih trojica imaju neku primedbu,
pa da onda nas dvojica predlaemo da ti se da rok od
godinu dana da ispravi tu primedbu.
Kakvu bre primedbu?
Ma neto bez veze.
I kako ja to da ispravim ako je bez veze?
Teko.
I kako vi mislite da ja jo godinu dana gledam Del boya
posle svega to je napravio i postupam po njegovoj
bezveznoj primedbi?
Nemam pojma.
Pa ta je onda tu kompromis?
Da dobije na vremenu.
Jeste, samo mi vreme u ivotu fali, malo su me kinjili,
malo su mi vremena pojeli, pa ajde jo malo. Prvo mi je bilo
rano da doktoriram, bre od njihovih asistenata, jedna
godina ekanja; posle smo malko putovali na Tajvan, godina
i po ekanja; sad imamo atro primedbu, jo godina ekanja;
ta e onda da izmisle? Ne sviaju im se fontovi? Ma dosta
180
mi je, bre, neu vie oima da ih vidim, a ne da im postupam
po bezveznim primedbama na neto o emu pojma nemaju!
Ajde, zamisli optimistiku varijantu, naduvaju se sva trojica
noas smejavca, dou sutra svi veseli i potpiete pozitivan
izvetaj. Koji, uzgred, vas dvojica niste ni napisali. Kako
zamilja da ja branim taj rad pred tim tipovima? Moda
treba da mi estitaju?
to se mene tie moe jo, ako ti je lake. Ti si sve u
pravu, ali je ovo najvie to se moe postii.
Misli najvie to vas dvojica pokuavate?
Ne misli valjda da ja preko tvog mentora mogu da
pokuam neto vie. Da uzmem sutra katanu i poseem
glave trojici ljudi koje prvi put u ivotu vidim?
Da si neki samuraj...
Nikakav sam samuraj.
I to znam i onda smo se jo malo svaali, krajnje
privatno, pustio me da sikem dok se ne prizovem razumu.
Nego, je l tamo sigurno pie da je ta glupost njihova
primedba, a ne vaa?
Sigurno, toliko sam uspeo, kod tvog mentora, ti-i-ti
imaju primedbu, citirano, u italiku.
I kae to je sutra, ti pregovori?
U deset.
Javi mi se posle odmah, molim te.
Nema frke, dri se, aos.
Bolje se dri ti, to je vanije. aos i ja tebi.
181
SURPRISE PARTY
182
Vraam se kui iz kole i zovem Kikija da mi kae da su
pregovori propali. Kiki se, meutim, jo nije vratio. Telefon
zvoni posle pola sata:
ao devojice, je l sedi? ne volim kad me zove
devojice, tako me zove samo prilikom prirodnih i
protivprirodnih katastrofa, no, ja sam ve velika devojica,
velike devojice ne plau.
Samo momenat da siem sa dvovisinskog razboja,
naravno da sedim. Sluam.
Shit! Nije bilo anse.
Znala sam. Ajde sad polako, iz poetka.
Pa nita, kaem ti, nije bilo anse. Onaj stariji je samo
par puta neto pitao, onako neutralno, da se informie.
Lole.
Jeste, mislim da je taj. Onaj mlai je Del boy, on je kao
neto prikenjavao, onako muiavo, ali nije bitno. Nego
ledeni. On nije bio spreman ni na kakav razgovor. Odrao je
jedno dva monologa, on je zapravo nas tu doveo da mi
potpiemo njegov negativni izvetaj. Zvualo je kao da preti.
Mislim, mene boli uvo, moe da mi ga duva, ali... Ja sam
neto pokuao...
Ti ili vas dvojica?
Pa, dobro, kao nas dvojica, nemoj nita da me pita.
ovee, ti mu neto pria, a on gleda kroz tebe, ukoen, ne
trepe, grozno, ti zna da sam ja u ivotu mnogo neprijatnih
razgovora vodio jeste, Kiki ima tapiju na sve neprijatnosti
na kugli zemaljskoj. I ume sa njima da se nosi. Ali ovo
183
nisam doiveo. Kao u zid. I onda je, na kraju, kad je postalo
jasno da mi neemo da se potpiemo na njegov papir,
pogledao na sat, rekao nam da nee vie da troi nae
dragoceno vreme i otpustio nas!
I ta ste onda uradili? ta je Sofronije uradio?
Nita, izali smo napolje.
Pa ta kae? oseam se... ne znam kako se oseam.
On nita, ja mu kaem da ti se javi, da eka. A on da ti
javim ja! Ja njemu da bi ipak bio red da ti on saopti. Kae,
ne moe, sramota ga je. Kao, ja sam ti blii, lake e podneti.
Za razliku od Sofronija, Kiki isto nije sklon ogovaranju.
Mogu da se kladim da me je potedeo bar dve treine
bljuvotina koje je su se tamo dogodile ili izrekle. To to mi je
ispriao o Sofronijevoj dostojanstvenoj reakciji samo znai da
je zgaen do bola. A njega je ba teko zgaditi. Pa i mene nije
lako, ako emo pravo. Elem, poto vie stvarno ne treba da
brinem za taj kompromis, poto je sve odigrano ba kako
treba, Kiki e mi sutra dati tekstove izvetaja. Ne znam
zato, pitam unapred:
Dakle, doktorat mi je subverzivan.
Ne, samo je opasan dakle taj kompromis jeste
postignut. U iju korist?
Ispostave stranih agentura?
Nema.
Je l mi neko pominjao kevu i Sorosa, pojedinano ili
kombinovano?
184
Jok, bre. Uostalom, videe sutra. E, umoran sam,
isceen sam ko opiraa, priaemo. Opusti se, nita ne
moe da uradi.
Jeste da! Krajnje sam oputena. Nita ne mogu da
uradim. Dakle, Hranislav je prvi put u ivotu preuzeo ulogu
egzekutora, javno? Neto se udno dogaa, progresivno
udno. Ako on toliko stoji iza Del boya da je ak stao ispred
njega, pa Del boy je na konju! Sredie mu Zli i mesto
akademika, promptno i prekoredno87. A Sofronije? Pui u
od muke. Sramota ga je. Zato? Zato to je pogreio u
proceni ili zato to me je svo vreme zavlaio? To e za nas
ostati veita tajna, budui da isti ne voli da se bavi takvim
stvarima kao to su izgovaranje rei na usta. U cilju
iznoenja istine, mislim.
Iskulirala sam ostatak dana. Do te mere da sam mirno
otila na predizborni miting DOS-a, pred Skuptinu, i urlala
Gotov je!, Gotov je!, Gotov je!, kao da na taj nain mogu da
zgotovim i mog bolesnika, a ne samo naeg, koji sam to
nije Puko je! Ili smo u kumovsko-kumaijskoj varijanti.
Usput priam Janji ta se dogodilo:
ovee, ne mogu da verujem! zgraava se moja
prijateljica, koja radi u gorepomenutoj SANU, i smatra da je
tamo videla i doivela ba sve. to su stariji - to su gori,
185
njeno omiljeno objanjenje. Pa nisu ni moji ludaci ba u prvoj
mladosti. Mislim, kako koji, neki su mi, prosto, prerano
sazreli.
Kod JAT-a naiemo na mog uitelja Jovu. Stvarno,
uitelja-uitelja, iz osnovne kole. Stoji sav neto izgubljen,
sa mojom kolskom drugaricom Gocom. Pomislim kako je to
tuno, njegova roena deca, moji vrnjaci i drugari, odavno
su u inostranstvu. A on, eto, uliari sa svojim bivim acima,
sam. Prilazim, Goca mu kae, kao detetu:
Vidite ko je ovo, Romi kao da se boji da me on nee
prepoznati.
Mila moja, ve tri dana mislim na tebe grlimo se, da li
moj uitelj to ima suzu u oku a ovi jo nisu ni bacili suzavac?
Jova i ja se mnogo volimo. Retko se viamo, ponekad
prou godine. Ako me krene sa ovim pisanjem, on e dobiti
bar jedan roman, iako Jove ima za sabrana dela. Ja u ovom
susretu vidim znak. Drugi po redu. Prekjue sam, naime, na
studentskim demonstracijama srela ginekologa koji me je
rodio. Ja to tako volim da kaem, ika eljko je porodio moju
mamu, nije mi on tata. A kad sretnete prvo ginekologa koji je
porodio vau mamu, pa zatim svog jedinog uitelja, i sve to
na demonstracijama, ini mi se da se neprijatelju ne pie
dobro.
Dobro, bio je to velianstven skup, mene su posle
velianstveno bolele noge, oseala sam se velianstveno
prazno, ukljuujui i naredno jutro, kada sam krenula kod
Kikija po inkriminisani tekst. Bolid na ulazu u Zavod me
186
pita gde sam pola! Ko zna kako sam ga pogledala, samo je
trepnuo:
Izvolite!
Ulazim kod sekretarice, pre nego to sam joj poelela
dobar dan:
Izvolite na ta li im liim?
Ako mi sad i Kiki kae da izvolim, idem pravo preko
puta da se prijavim sama. Preko puta je Zavod za mentalno
zdravlje, ako ste zaboravile. No, moj bosonogi psihoterapeut
mi bez rei daje nekoliko listova papira i izlazi, ima neka
posla, vratie se za petnaestak minuta. ta da vam kaem,
Kiki je pametan momak, to ste ve ukapirale, sa zdravim
nagonom za samoodranje. Da je nesmotreno ostao u
prostoriji, garant bi mu ve posle par prvih proitanih
reenica skoila u krilo, u svoj svojoj tonai, vrsto ga
zagrlila i poela da vritim.
Jer, preda mnom je stajao, drage moje, tekst koji je
napisao Hanibal Lektor lino! Manite se vizualizacije,
Hranislav88 lii na Entoni Hopkinsa koliko i ja na Dodi
Foster, nije u tome stvar, nego, opasan manijak je after me! A
ja sama u sobi. Dobro, tu je kerber ispred vrata, sad e i Kiki,
ali ja ne smem sama kui! Smiri se budalo, ovo nije istina,
ovo ne pie ovde, ti sanja, utini se, polako, ta bi Dodi
Foster uradila na tvom mestu... E, to je problem: ja mrzim
187
trilere! Od poetka do kraja svakog trilera koji gledam ja se
samo nerviram. Ono to mi posebno ide na ivce su enske
troublemakerke koje, umesto da pozovu policiju, odlaze
same u mrak da ganjaju manijaka. A pri tom su sve vreme
naisto isprepadane. U svakom filmu glavni muki lik vie
vremena potroi spasavajui kokoku od njene
samoinicijative nego na regularni detektivski posao. Nego,
koju, bre, policiju ja ovde da zovem? A ne drim ni da sam
kokoka.
Moram da skratim ovaj opis svog psiholokog stanja,
evo, opet sam se uznemirila. Tek, kui sam otila taksijem, za
poslednju lovu u novaniku, uredno sedela na zadnjem
seditu i nisam draila taksistu na vaku, izala na oku,
proverila da li me neko prati, uz stepenice se popela sa
klinkom iz komiluka, uskoila u gajbu, zakljuala obe
brave, navukla trokrilni orman na vrata, u dve rei ponela
sam se pametno i odgovorno. Dobro, sad smo na sigurnom,
hajde da polako vidimo ta tu tano pie. Tu je i aa ladne
vode, zlu ne trebalo.
Da li zbog promene scenografije (ja sam, naime, sada u
svom toplom domu), da li zbog ponovnog itanja socalled
izvetaja, zapadam u sledei film. Ne, ovo nije Kad jaganjci
utihnu, ovo nije Hanibal Lektor, ovo je Fatalna privlanost. Ja
mu doem kao ona prevarena ena koju proganja
muevljeva luda biva valerka! Hranislav kao Glen Klouz.
Uh, dobro je, lude valerke su bar gluplje od Hanibala
Lektora, ali ekaj, ko meni ovde doe mu koji je skrivio
188
sranje? Sofronije? Ali lude valerke su ipak lude, jao, gde mi
je Meda! Evo ga, spava na monitoru, ma da odem ja ipak do
kupatila da vidim da nema tamo neto zaklano?
Zajebi filmove, kaem sebi, razloi problem, ti to ume:
E, pa nema ta da se razlae. Pred sobom imam pet
stranica teksta koje su zavedene u Arhivi Graevinskog
fakulteta pod brojem89 02 441/8 - 96, sa datumom 21.
septembar 2000. koji je, dakle, od danas na uvidu javnosti, a
ja od njegovog sadraja hou da dobijem nervni slom. I ta
se onda radi? Pa ukloni se razlog nervnog sloma! Kako? Da
bacim papir u ubre? Nee ii, on je na uvidu javnosti. Da
zapalim fakultet? Moda to i nije bilo loe reenje, ali mi u
tom trenutku, je l te, jo nismo imali nikakva iskustva sa
potpaljivanjem javnih objekata, pa sam olako prela preko
ove alternative. Jedino legitimno, iako ne ba sasvim legalno,
reenje uinilo mi se da pokuam da smuvam neto kroz
institucije sistema. Jedina institucija koja mi pada na pamet
jeste Pera, dekan.
Zovem Spaseniju Canu, objanjavam joj situaciju,
verovatno potpuno razlueno, s obzirom da mi momentalno
odaje broj Milanetovog mobilnog telefona, jednu od
uvanijih tajni. Zatim zovem i njega, oigledno i na njega
uspevam da prenesem frku jer me posle deset minuta
obavetava:
189
Ima zakazano kod Pere u ponedeljak, izmeu osam i
devet ujutro. I da si se pristojno obukla, uz vrat90, da se
ponaa smerno i da sluajno nisi upalila cigaru.
Dobro, neu, hvala to si mi rekao.
Nemoj ti meni dobro, znam te, i tebe i onu moju enu,
samo zaglabate tu cigaru gde god smestite guzicu. I nemoj
tamo da prekrta noge.
A kad ja to, inae, prekrtam noge?
Otkud znam, al nemoj. ao, urim, ujemo se.
Interesantno u ovom dogovoru je to to ja kod Pere treba
da idem, ako ste pratile datume, 25. septembra, dan posle
izbora. Hoe li u ponedeljak uopte postojati fakultet, o Peri
da ne govorimo? Jer, ako se seate, ve se osealo u vazduhu.
Na svu muku, ova mi je pomisao bila zabavna. Samo meni
tako neto moe da se desi, da u ovaj horor upadnem ba
sada. Mislim, biti toliki baksuz zapravo je strano zabavno!
Znam da ste znatieljne ta zapravo pie u dokumentu 02
441/8 - 96, ta je tu toliko strano. Polako, doi e na red.
Uzgred, ni ja tih dana nisam znala ta zapravo pie, moja
reakcija je bila kao kad ti se oien aran, bez glave, jo trza
u tiganju sa vrelim uljem. Glavu sam ukljuila kasnije.
Subotu, 23. septembar, provela sam prilino unezvereno.
Bilo je i veselih trenutaka, ali zakratko91. Sava stalno sklanja
onaj papir sa stola, on ne moe oima da ga vidi. Papir opet
nekako izranja. A ja? Pa ne znam, ponedeljak mi se inio
190
vekovima daleko, sad, kao, preko vikenda, otegao se red, tri
kruga oko fakulteta, svi doli da itaju onu gomilu gadosti.
Moram neto da preduzmem odmah. Uvee zovem
Sofronija, da vidim da l se jo stidi. Javlja se mlai muki
glas, sad e (tata?), kratka stanka pa neko muvanje i onda na
kraju, gotovo kao devojica:
Dobro vee, koleginice stidi se.
Dobro vee, profesore. Kako ste? i s ove strane ice je
devojica, najrazdraganija verzija koju sam uspela da
odglumim.
Eto, gledam ove vesti, oko ovih izbora... oseam
vidno olakanje u glasu, ak je i dublji, mukiji.
ta se to desilo prekjue?
Ne znam, pravo da Vam kaem. Uopte mi nije jasno
ta ih je spopalo. Potpuno sam iznenaen izgovara tonom
kao da, na primer, pria kako je Saa orevi promaio
trojku u poslednjoj sekundi utakmice i mi izgubili. Na
dobrotvornom turniru.
Dobro, neemo o tome, nego, dao mi je Kiki onaj
izvetaj, tek jue.
Jeste, sad moe, ja sam ga zamolio da Vam ne daje
ranije, znate, nije bilo kolegijalno prema Hranislavu... ovaj
je dakle sve vreme znao da je u pitanju Hranislav!? Nije
istina! Ipak je, izgleda, istina.
Lepo je uti kako ste vi svi kolegijalni jedni prema
drugima. Meuljudski odnosi za svaku pohvalu. Ali, zar
Vam se ne ini da je taj tekst odvratan?
191
Pa jeste.
Zato Vas zovem, u ponedeljak idem kod Pere, dekana,
traiu da oni povuku taj izvetaj a ja u povui doktorat. To
je skaredno!
Pa jeste.
Super to se sve sa mnom slaete! Ali ja nemam ivaca
da ekam do ponedeljka. Insistiram da odmah zovete
Hranislava i traite to od njega.
Nee ii.
A to? Da nije opet otiao da planinari? Svratio samo na
par dana da kolegijalno uestvuje u radu komisije...
Ma ne, ve sam ga pitao.
Molim? Kad ste ga pitali, ko Vas je ovlastio! tu se sad
ludaa budi u meni.
Nije vano, vano je da se slaemo ko se bre, keve ti,
slae, i u emu? Ali nee. Kae, kada ste predali rad, sve
ima da ide po proceduri.
Pa meni je taj manijak odobrio da predam rad!
Nemojte tako, tim reima a kojim u reima?
Svejedno, to se njega tie to ne dolazi u obzir. Ali pokuajte,
moda neto uradite sa Perom.
Jok, nego e ti da mi postie kompromise! Ipak
povremeno imam dobre ivce, ako uopte imam jo koji:
Hou. I hvala vam. uemo se. Laku no izgovaram
opet najslaim glasom.
Laku no. I uvajte se, nemojte da se sekirate.
192
Ma neu. A to bih? Lepo spavajte, dragi profesore, jer,
sutra je novi dan. Izbori. Izbori, a ja venem. Je l to iz one
pesme Kad mlidijah umreti?
193
DREMKA NA KANABETU
194
jo jednu turu gostiju. Onda, uka se da je baba banda
crvena, izgleda ne bez osnova. Baka je, naime, sa Vladiom,
najveim detetom iz nae firme (40), kao hipnotisana
gledala trke Formule I u svojoj sobi i, kao, nije se meala sa
mladima. Sumnjivo. Sve u svemu, trudili smo se da se
ponaamo pristojno, a ne navijaki, od ega sam ja dobila
gliste. Pola veere sam provela na terasi, na pomenutom
sedamnaestom spratu, primajui preko mobilnog izvetaje.
ura zove iz Tajnog Izbornog taba - Dejan se javljao iz
Kruevca, posle prebrojanih 10% glasova Kotunica vodi sa
3:1. Pih, 10%, jak mi pa uzorak, rei ete vi, kao to sam i ja
rekla, ali ura je ula neto to mi ne znamo: ta se dogodi
u Kruevcu na 10%, to je uvek konaan rezultat za celu
Srbiju! Istraivali statistiari, znaju! Eto meni razloga za
euforiju. Posle pola sata javlja da na jednom glasakom
mestu u Bakoj imamo spektakularni rezultat 953:11. Za
Slobu? E, o ipak, Sloboda-neee! Kad nisam dobila upalu
plua na toj terasi, nikad neu. Da skratim, sasuh svadbenu
tortu za vrat, utnuh i namignuh eni Savinog kolege, te
ene naredie poletanje (liftom, bezbednije je) i nas etvoro
ostavismo urku da se zabavlja sama sa sobom. Koristim
ovu priliku da razjasnim kolegama demonstrantima, koji su
se te noi nali u poprilinoj zabuni, da smo bili sveano
obueni zato to nam se udala sekretarica, a ne zbog toga to
smo neto znali unapred. The rest is history.
195
A meni ranom zorom sleduje poseta Perinom kanabetu.
Na kome treba da ne puim, budem uz vrat, neprekrtena93,
reju da se ponaam audio-vizuelno pristojno. Dok me Sava
sprovodi zombiranu put vrata, usput apim jednu pilulu-za-
li-lu-lu, zlu ne trebalo, da mi ne skoi ila ludaa, ako ne daj
boe, na primer, sretnem Hranislava na stepenitu. A i da
smirim sopstveni renik argona. U kolima sam bistra,
kako samo ovek moe da bude bistar posle potpuno
neprospavane noi, dakle, potpuno. U dekanatu se tek bude,
tu je i Milane, kao, sluajno, pozdravlja me ko da me trei
put u ivotu vidi. I Pera hini surprise, ja sam, kao, sluajno
naila, a on se, kao, prijatno iznenadio, pa normalno je da me
primi odmah, sluimo narodu i kandidatima. Da li je to bila
igranka za sekretarice ili je Pera kompletan Marsovac,
nikada neemo saznati. Ulazim u kancelariju. Ili je kanabe
jedna obina tesna fotelja ili sam se ja stvarno u
meuvremenu nagojila, sedam i nema anse da prekrstim
noge, sve i da nisam sasvim prisebna. Pera nema pojma o
emu se radi, verovali ili ne. Ja ne, al to mu je to divansko
pregovaranje. Blago i razlono, priam svoju tunu priu.
Odjednom me prekida:
Da li ste za neto? jesam, za to da se Hranislav obesi
na Terazijama, uzdravam se od odgovora. aj, kafa,
sokovi? Moe kese za povraanje, mislim se ja.
Ne, hvala Vam on ipak poziva kafe kuvaricu, tek da
mi razbije koncepciju.
93 U predelu nogu.
196
Nee moi. Nema je. Neto ipak nije u redu sa tim
strunim slubama, Pera izlazi da trai kafe kuvaricu i kafu.
Ja odlutam negde izmeu praznog i nita. Odjednom,
zuuum! otvorie se vrata, i na njima se, kao upavac iz
kutije, pojavi Milanetova glava:
Nemoj da pui!
Ma pui ti, neu da puim, ajde, bei odatle mislim,
hvala mu na brizi, ali zar mu delujem toliko raspameeno da
ne mogu da zapamtim gde se pui a gde se ne pui.
Vraa se i Pera, stie i kafa, nes, s mlekom, kisela voda,
mala flaa, domainska kua. Oputena atmosfera. Jedno
lenjo jutro koje provodim u lakoj konverzaciji s dekanom.
Jesam li poludela? Ma jok, vi znate da celu no nisam
spavala. Ono to vam nisam rekla jeste da je Pera retko
trezan ovek. I ta retka situacija mu ovog jutra prija,
relaksira se uz kafu i kiselu, u smernom enskom drutvu.
Lagano stiemo i do zakljuaka, rado bi mi izaao u susret,
ali je procedura procedura. A on je tu samo da bi potovao
proceduru. Ja u, naalost, na taj neprijatni tekst onda morati
da reagujem, jer se oseam nelagodno. Pa naravno, i to je u
skladu sa procedurom. I vaeim Zakonom o univerzitetu,
Biblijom ovog Hrama nauke i tehnike. Pa, lepo, hvala mu na
razumevanju i panji, ja sam i tako samo elela da zatitim
dotini Hram od potencijalnih neprijatnosti, koje e biti
prouzrokovane privatnim nesimpatijama nekih profesora
prema meni, sa kojima ja moram da se nosim. ta ete, Hram
197
je ve umean, sreom, imamo proceduru. Nosiemo se
zajedno. Hvala. Hvala Vama. Dovienja. Prijatno.
Izlazim u prohladno, sunano jutro. Idem Molerovom do
trolejbusa. U piljarnici kupim Danas od noas, sa bajatim
prvim izbornim rezultatima. Vidi, kafi u Molerovoj! Ovo
nije ulica za kafie, ne prilie?! Momak rea piksle po
stolovima. Ovde se i pui. A da izvedemo sami sebe na
jutarnju kafu i prelistamo novine? Kafi u Molerovoj, boe
me oprosti, to bi bilo kao da sedim u nekom potpuno
nepoznatom gradu, zemlji, gospoa je na proputovanju.
Mislim da je to sasvim u redu. Prvo, ve vekovima nisam
sedela u kafani, posebno ne sama, turistiki. Drugo, zasluila
sam. Isterala sam stvar na istinu. Sedam, naruujem kafu,
ne otvaram novine. Stavljam naoari za sunce, tek da bih
mogla da murim. Ne prekrtam noge, naprotiv, pruam ih,
upola leim u stolici. Sunam se na zubatom suncu. Ovo nije
sunce, ovo je smo svetlo. I ta si to isterala na istinu, pitam
ovu lenju spodobu. Pa to, da me je Hranislav saterao u
oak. I ta e sad, lepotice? Nita, skoiu mu u oi.
Kafa je bila dobra, produeni espresso, ne pamtim dobro
put do kue. Ni kako sam se strpala u krevet. Probudila sam
se rano popodne, istuirala, ize ruak, skoknuu posle do
samike, gde je taj pakleni papir? Preturam po drangulijama
na stolu i odjednom se smrznem: ja sam jutros umesto svog
deijeg leksilijuma od 1.5 mg progutala demetrin od 5 mg,
koji sam nabavila za majku! Mislim, obe kutije su kupljene
jue, a demetrin je sada otvoren i fali jedna pilula! Koliko
198
znam, mi u kui drugih tabletomana sem mene nemamo.
Gledam Medu sumnjiavo, spava, deluje prirodno,
uobiajeno. Bog te mazo, koji sam ja logirani bolid, pa mene
je sam usud spasao da onom oveku ne zahrem u fotelji!
Milane e biti zadovoljan mojim nastupom, I mean, ja sam
izgleda tamo bila zaista smirena.
199
IZVETAJ O IZVETAJU KOMISIJE ZA PREGLED I
OCENU DOKTORSKE DISERTACIJE
200
Pravo da vam kaem, najtee mi je pao, kao i uvek,
poetak. U planerskim terminima Analiza postojeeg stanja.
Morala sam, naime, prethodno da se mazohistiki
familijarizujem sa onom strahotom od zvaninog
dokumenta. to da krijem, bilo je jo malo greva u elucu,
nisam se ja, prosto, najednom okamenila.
Zatim se, obino, prelazi na Projektovano stanje.
Razraujem dve varijante:
Varijanta 1: U Biblioteku Graevinskog fakulteta dolazi
horda ena, sve doktorki raznoraznih nauka.
Javnost dolazi da izvri uvid u izloenu
dokumentaciju. Svaka od njih pie Izvetaj o
izvetaju komisije... iz sopstvene struke. Da
vidimo ta imamo na raspolaganju: ura
obrauje politiki aspekt sukoba; Janja masakrira
pismenost komisije94; La Mar se bavi infantilijom
u izvetaju95; Ivana, doktor Sinologije, moe, na
primer, da napie samo jednu haiku recitaciju, na
srpskom ali obavezno i na kineskom, neto u
fazonu - kad nema nita suvislo da kae, dri
jezik za zubima; Eva, doktor Meteorologije,
obradie jonizaciona zraenja u periodu kada je
Hranislav pisao izvetaj i izvesti struan
zakljuak da je tada zasigurno imao meteopatske
tegobe; fali mi dramaturg da sve ovo uoblii,
201
ekaj, da li neko poznaje Borku Pavievi?; Vera
jo sigurno dobro vlada Marksovom politikom
ekonomijom, ena je u godinama; mogla bi i
mojoj majci neto da poturim da potpie, ona,
dodue, nije doktor niega, ali valjda i materinsko
srce ima neka graanska prava na odbrani eda
od zlotvora... Tu je naravno i moj odgovor, red je
da se tu pomene i moja struka, ako je komisiji
nebitna - meni neto i nije.
Varijanta 2: Idem sama.
Jedno dva dana sam se zabavljala scenarijem za ovaj
kalambur iz Varijante 1. Da budem iskrena, ideju mi je dao
niko drugi nego Sofronije. U naem poslednjem razgovoru
rekao mi je sledee, keve mi, ljudi, ne zezam se, ovo je
potpuno autobiografski:
Moda ne bi bilo loe ako bi neko mogao da napie
neku lepu re o Vaem radu, pa da se i to pojavi na sednici,
moda bi to pomoglo da se eventualno usvoji moj i Kikijev
izvetaj. A onda biste dobili ansu da posle mirno povuete
rad i odnesete ga negde drugde ej, on to meni bez blama!
Verovatno bi to bilo emu pomoglo, poto ve moj mentor
nije imao petlje da skree neku lepu re.
A to, na primer, ne bi Hranislav popio neku runu re o
svom radu, za promenu? Onako, viekriterijumski, sa
razliitih aspekata. Ne vidim, dodue, da e to iemu da
pomogne, osim ozdravljenju moje digerice. Ja se, naime,
najbolje leim smehom.
202
Pravim spiskove, kombinujem, nekih nauka imam u
viku, neke mi doktorke fale. Ne poznajem, na primer,
dovoljno blesavog enskog psihijatra96, a ta bi bila zvezda
ove predstave. Za glavnu epizodu trebalo bi pronai neku
babu, redovnu lanicu SANU, dovoljno podetinjilu da bi se
igrala sa nama. Janja nema ideje, tamo su, naime, uglavnom
posenilile dede. Zamiljam izraz lica nesrenog Pere koji
treba da vodi tu sednicu, po proceduri, garant bi se
preventivno patosirao, pa bi ludilo bilo kompletno. Pune
ruke dokumenata, uredno zavedenih u Arhivi, proceduralno
isto. Da l da se prvo mai za haiku, ili za psiholoki profil
lika? Ili procedura nalae da se dri delovodnih brojeva iz
Arhive?
Kad sam se tako lepo izigrala sama sa sobom, najednom
shvatim stranu istinu - pa kruti tehniki umovi uopte ne bi
shvatili! Pomislili bi da sam luda, a ne da se zajebavam.
Istini za volju, ovo nije nita izmeu mene i fakulteta, ve
izmeu mene i Hranislava, a on bi shvatio. Sa druge strane,
priseam se Ducine teorije, koja se u praksi vie puta
potvrdila: Hranislavu je najvanije ta drugi misle o njemu97.
Prema tome, to, to bi samo on shvatio, bio bi ist promaaj. I
tako propade vesela Varijanta 1, ba mi je ao to mi ne
osporavaju doktorat na nekom lepravijem fakultetu, koji bi
to bio provod!
203
Dakle, draga, morae sama. A i ne ide da se upisuje u
feministkinje onda kad to tebi treba. I jo da vrbuje potene
ene. Sluaj, potene ene, pa sve ne samo da su pristale,
nego su se ispalile i jo bi i da kreairaju. Bilo kako bilo,
usvajam Varijantu 2.
Nikakav sam ja planer. Znate ta sam zaboravila da
uradim? Tehno-ekonomsku analizu. Najvaniju stvar u svakom
projektu. Laem, uopte nisam zaboravila. Nego, furija,
nisam htela time da se bavim.
Da vas ne zamaram kako sam ja taj odgovor pisala, ilo je
teno. Pre nego to vam prezentiram dokument zaveden u
Arhivi Graevinskog fakulteta 9. oktobra 2000. pod brojem
02 441/9-96 moram ipak da vam dam izvesna uputstva za
itanje. Opet postoje dve alternative, zavisno od toga da li
moj roman doivljavate iskljuivo kao zabavno tivo, ili
biste, iz samo vama znanih mazohistikih razloga, elele da
se dublje identifikujete sa mojim oseanjima:
Alternativa 1: Za lake itaoce lake literature - laki postupak.
itaj dalje, i ne okrei se sine. Tri prema kraju.
Alternativa 2: Ozbiljnost se ne isplati. Em e due da traje, em
ti nee biti toliko smeno. Jedini nain da se,
makar mestimino i privremeno, naseli u moju
kou jeste da postupi na sledei nain: Prvo iz
Izvetaja o izvetaju proitaj redom samo one
delove koji su ispisani sa uvuenim marginama,
kurzivom. To je, naime, integralni tekst
originalnog Hranislavljevog Izvetaja,
204
dokumenta 02 441/8 - 96 od 21. septembra 2000.
Nemoj da ga ita ni previe brzo, ni previe
polako, itaj sa uobiajenom panjom. Vano je
da bude disciplinovana i da preskae moj tekst
bez da viri. Ako na kraju oseti slabost,
muninu ili sline psihofizike tegobe, ne brini,
seti se, to je on meni napisao, a ne tebi. I evo me,
iva sam. Sada se malo opusti, pa se vrati na
poetak, i proitaj sve to pie. Sa jednakom
panjom za novo i za ono to si ve itala.
205
VAZNO OBAVETENJE, OBJANJENJE I
IZVINJENJE!
206
KO NE UME D EDE GOVNA - NE TREBA DA SE BAVI S
POLITIKU!
207
smestim ga tom prilikom na koronarnu jedinicu? Nisam ba
toliko ljuta na njega. A i treba mi iv.
Naravno, ti bi da se konsultuje, ali sa nekim ko e da ti
duva pod rep. Gluposti, zaboravi da sam bilo ta rekao.
Ozbiljno, s kim da se konsultujem?
Sa Kikijem pa da, jedina stvar oko koje Kiki i Sava u
ivotu mogu da se sloe jeste kako da meni smrse konce.
Dobro, i jo?
S Erikom.
Erik je u Engleskoj, a osim toga sa njim sam se ve
konsultovala.
I ta kae?
Stick to it.
Moe da ode i do Centra to je, ako niste znale, moja
NGO. Ja sam tamo, dodue, u funkciji sluajnog prolaznika,
ali razni vole da me predstavljaju kao Romi Scott iz Centra, pa
ajde, da ne kvarim sebi imid.
To moe, i tako su mi oni skrivili onog Sorosa.
Idemo unatrake, sutradan svraam u Centar. Tu je izbor
sagovornika poveliki, razni imaju iskustva sa Zakonom o
univerzitetu, ako ne sa gorim stvarima. Priam sa bivim
profesorom Fakulteta politikih nauka. Kae, imam dve
alternative, he, izgleda da sam i njih tu zarazila:
208
gusle) u ekspresnom roku. Ili ga prevodi na
engleski, pa da vidimo gde bi.
209
razluena, delimino zbog kulturolokih razlika, nisam
sigurna da Erik uopte razume sutinu sukoba. On se u
ivotu sit naitao Kundere, kvoreckog i ostalih budalatina,
to i nije najbolja pomona literatura za razumevanje
trenutne srpske stvarnosti. Sa jedne strane, mi mu delujemo
onako romantino (ono, im ujem za neku tuu, sednem u
taksi, pa na demonstracije), sa druge blesavo (a to ne
glasamo na izborima protiv tih idiota koji nas bukvalno
ubijaju poslednjih deset godina?). Pa kao da je meni jasno?
Kad se ta zbrka iz njegove glave prenese na univerzitetski
milje, jedan penzionisani dekan Univerziteta York, koji
izgleda otprilike kao Muzej savremene umetnosti na Uu
(mir, tiina, profesori obeeni ko slike na zidu - na
raspolaganju studentima, zelene livade okolo i na njima
kljuca po neka divlja guska), ostaje potpuno bez teksta. Od
sve frke njemu je najjasniji problem Del boyeva pria o tri
vinjaka. Jak mi problem. Kao, profesor koji bi se usudio da
pred studentom (bez obzira na pol, sexual equities) izgovori
i jednu jedinu re koja bi imala seksualnu konotaciju za pet
minuta bi mogao samo da pokupi svoje stvari. I samo da
sanja da bi ikada igde ponovo mogao da dobije posao u
nastavi. E, moj deda, kako sad ja njemu da objasnim da meni
tu ne smeta seksualna konotacija, serem mu se u konotaciju,
nego prostakluk. A da mi ne smeta toliko ni prostakluk, na
to smo navikli, nego to njega ne mrzi da se tri godine
prostai sa mnom, i to sve u nameri da mi ide na ivce, a
mrzi ga da se bavi mojim radom. To da mentor ne radi
210
profesionalno sa kandidatom Eriku ve zvui potpuno
nestvarno: pa kako mu nisu odbili od plate? Pa zato sam
mu potpisivala zapisnike o obavljenim konsultacijama? Koje,
bre, zapisnike? Ja njemu? Kako je Hranislav mogao da mi
kae da predam rad a da ga prethodno nije proitao? Zato
sam njemu potpisala papir da je obavio svoj posao, umesto
da odmah odem u studentsku slubu i tuim ga? Cyber
aavilo, kad vam kaem, na relaciji Erik i ja, a po pitanju
kako se to tamo a kako ovde radi. No, Erik je ipak moj dobri
deda. I zato mi savetuje stick to it. Ne predaj se. Ima neto i
u tom protestantskom duhu, prema kome, inae, obino
imam averziju.
Nije mi padalo na pamet da Kikiju dajem u ruke pismo
Nastavno-naunom veu na itanje pre nego to ga
zasigurno uvalim u Arhivu Graevinskog fakulteta. Zato?
Zato to bismo se guili est sati i to bi na kraju moda
uspeo da me pokoleba. Teko. Ali bi uspeo da mi ubaci crva
u glavu, da pismo predam ali nastavim da se derem da li je
to bilo pametno. Ovako, informisala sam ga da sam
odgovorila i da sam traila to-i-to. Normalno, tvrdi da sam
pogreila, da ne moe ut sa rogatim, da vrana vrani oi ne
vadi i ostale narodne mudrosti...
Devojice, uopte nije pitanje da li si ti u pravu ili ne.
Mi znamo da si ti u pravu...
Koji vi?
Ma, ne. Ja i ti.
211
Utei me onoliko, pa da mi onda meni napiemo jednu
diplomu i zalepimo na nju peat kunog saveta?
E, ne majmunii se, i nema nita od toga da ti sad, kao,
njima dokazuje da nisu u pravu...
Pa i ne dokazujem njima, zabole me, bre, vie za njih,
nego fakultetu.
To su ti sve oni evo ga, znala sam, to me podsea?
Ako su svi isti, neka, neka to potvrde. Demokratski.
Glasanjem. Tolko-i-tolko nas, al vie od pola, glasa za to da
je Hranislav jedan fini gospodin od naunog i moralnog
integriteta i teritorijalnog suvereniteta na Graevinskom
fakultetu, a gospoa Scott je jedna obina frustrirana aba.
I ta ti ima od toga?
Da znam.
Pa zna i ovako. Nije u tome poenta. Poenta je da
vidimo ta sad da radi sa tim radom i gde da doktorira. U
tom cilju je najbolje da ne talasa, da te to manje zapamte,
ali ludoj eni ne vredi govoriti, ti mora da isteruje svoje.
Protiv nekoga protiv koga nema apsolutno nikakve anse.
Osim da pravi samo gore.
E, pa moram. A ti mi, onako, najvie lii na Danila .
Markovia.
to?
Ma nije vano, ajde uemo se kad bude neto novo.
Evo, vama u da kaem: Da li se seate vremena kada je
veliki sociolog, i mentor jo veeg sociologa, Danilo . bio
Ministar prosvete? Sredina devedesetih, ako se dobro seam.
212
Tek, maturanti su pravili neke demonstracije, ekskurzije,
matura, tako neto, trae ostavku ili nita. A on ne d pa ne
d. Zagradili Nemanjinu, stoje tramvaji, pridruili se i
roditelji. Trajalo je par dana. I jednog od tih dana, ukeba
kamera Studija B ministra Danila , bezobzirna novinarka
pita:
Gospodine Ministre, da li Vam je imalo neprijatno to
zbog Vas, eto, stoje i deca i tramvaji i roditelji...?
Devojko, ko ne ume d ede govna, ne treba da se bavi s
politiku eretski odgovori Danilo . i produi svojim
putem.
Keve mi roene, videla svojim oima na kanti! Bilo u
Vestima u 5 i posle vie nikad. Nakon izvesnog vremena,
verovatno zbog ovog pragmatinog pristupa, Danilo . ode
za ambasadora u Moskvu. E, pa neto i ne umem d edem
govna, jo manje da se posle toga oblizujem, jednom reju
izgubljena sam za politiku.
Dakle, Graanka Scott je predala svoj papir, u tri
primerka, u ponedeljak, 9. oktobra 2000. Prvi radni dan za
institucije sistema posle Gotov je!-og. I otila da mirno ivi
svoj ivot. Sad, da li ba mirno, manje-vie je poznato, to bi
rekao Hranislav. Ukoliko ste igrale po pravilima, sada idete
na Appendix IX i zajedno ekamo da vidimo kako se stvari
dalje odvijaju. Ako niste, nego volite da itate knjige redom,
kao i ja uostalom, nastavite, na redu su Appendixi, pobrkae
vam se jedno dve nedelje mog ivota, ta ima veze, ja sam
sva pobrkana ve mesecima - pa ta mi fali?
213
Appendix
Appendix 1
APPENDIX I
APPENDIX II
APPENDIX III
APPENDIX IV
Stvarno i nisu bili za ovde kad imaju tako slabe ivce.) Oko
keca jave da je Savezna izborna komisija saekala da se
raziemo pa objavila da je Kotunici dodala jo koji glas
(logino), Slobi skinula neki (takoe logino, jednaina
kontinuiteta), ukinula nekoliko stotina miliona hiljada biraa
(mrtvih, ivih, vitalno ugroenih, nepravedno raseljenih,
duplih i multipliciranih), i eto ti drugog kruga! (Tu ve ni
psihoanaliza ne pomae, a ne jednaina kontinuiteta.) Ma
nema veze, ubie ga Bili ko zeca. Nipoto ne mislim na Bilija
Saksofonistu, tek da se razumemo.
Odoh ja sad da kupim Savi napolitanke, tree za redom.
Nema mi druge.
APPENDIX V
APPENDIX VI
APPENDIX VII
APPENDIX VIII
APPENDIX IX
APPENDIX X
APPENDIX XI
My dear,
Love Eric
APPENDIX XII
APPENDIX XIII
APPENDIX XIV
APPENDIX XV
APPENDIX XVI
APPENDIX XVII
APPENDIX XVIII
APPENDIX XIX
APPENDIX XX
APPENDIX XXI
APPENDIX XXII
APPENDIX XXIII
Kofere.
Budi bog s nama. Pa da bude da smo ga izbacili iz kole
ko kufer! to sam ja jue ba angrizava.
Ne, putuje kod sina u Kanadu, u decembru. Mislili smo
da bi bilo praktino, ko zna kad je ovek poslednji put
putovao, da l ima kofere... u tolerantnoj, demokratskoj
atmosferi mi objanjava Cana.
Znam ja kad je putovao. Pre Hrista je putovao. Ko i svi.
Razneim se na Radeta i kofere. Radetov sin je bio
student generacije na Elektrotehnikom fakultetu, zatim
asistent pripravnik na istom, a ve par godina je odlino
plaeni slubenik neke kanadske kompanije za
telekomunikacije ili tako neto. Nema ni trideset godina.
Lepo je to e astiti oca vienjem, za odlazak u penziju.
Uzgred, ja imam jednu malo drugaiju teoriju o odlivenim
mozgovima, od uobiajene. Iz sopstvenog kanadskog
iskustva. Prvo, da su ti odliveni mozgovi stvarno bili
mozgovi komplet, I mean, s karakterom, ne bismo mi stigli
gde smo. Trebalo je ovde upotrebiti te mozgove za borbu
protiv bezumnika koji su kreirali nae sudbine. Veina
iseljenih je, u stvari, odlila svoje guzice, a ko je od njih imao i
mozak, poneo je i njega. Dakle, mi govorimo o velikom broju
odlivenih dupeta, sa neto manjim brojem odlivenih
mozgova. Od tog broja mozgova jedan veliki deo sada su
ve zarali mozgovi, s obzirom da njihovi vlasnici tamo
Appendix 80
APPENDIX XXIV
Ko ti reko?
Ko mi reko, pa moji geodeti sa fakulteta, dali mi kopiju.
Kuku! E, ajde zdravo. Bolje da utim.
Geodetski odsek je sastavni deo Graevinskog fakulteta,
onako, ko Kosovo-je-deo-Srbije at the moment. Ako sam i
tamo itana, onda... Pravo da vam kaem, ne znam da li su
ovo dobre ili loe vesti. Uznemirujue u svakom sluaju.
APPENDIX XXV
Kakvu knjigu?
Pa onu knjigu.
A, da, zaboravila sam, Ki pa ti.
to Ki pa ja?
Piete as anatomije.
Ijao, jeste, vidi, nikad mi ne bi palo na pamet istina,
kad neko pomene Kia ja odmah pomislim na Rane jade.
Knjigu za decu i preosetljive. ta ja piem? Knjigu za
gadljive, da se zgade jo vie?
Eto, tako smo danas dobili i naslov. A ura otputovala
na neki kongres filozofa u Nikoj Banji. Nego, kakva je,
mogla je ona i da kae: Krlea pa ti pa da posle knjiga
treba da mi se zove Moj obraun sa njima na Graevinskom
fakultetu. Vie nego bljak. Jadni mrtvi pisci, jadni ivi itaoci,
kad zrelo razmislim, jedini poteeni su oni koji nita nit
itaju nit piu.
Posle opet zovem La Mar, oko neke surutke i kozjeg sira,
dijeta za bolesti jetre, pogaate, jo kad bi samo znala kako
da to mojoj majci strpam u usta. Jao, pa to vam nisam kazala
ura mu doe, kao, svekrva La Mari. Preko mog druga iz
detinjstva, Gileta, urinog prvog momka a La Marinog
drugog mua. Biveg u oba sluaja. U prvoj vezi ja sam bila
nevenana kuma, u drugoj venani kum, a obe sam ih
upozoravala, samo da se notira. ta da im radim, kad vole
anonimne harizmatine likove. Bilo kako bilo, Gile se
Appendix 92
33 E, moj Del boy, moda je tebi uloga veselina delovala veselo, ali
veselin je ipak konj. Konju jedan!
34 Sva srea to sam prethodno imala prilike da se sretnem sa
APPENDIX XXVI
APPENDIX XXVII
APPENDIX XXVIII
APPENDIX XXIX
APPENDIX XXX
APPENDIX XXXI
APPENDIX XXXII
Nemam komentara.
La perdida de la memoria!
APPENDIX XXXIII
48 Kod nas je uvek sve ukljueno a niko nita nit gleda, nit slua,
nit menja kanale, onako, ta se zateklo, drnda. Pa ta ti se usput
zakai. Ako ima sree kao ja...
49 Kau moje Bugarke da su meksike sapunjare tek tamo manija.
50 I donatori se oslobodili?
Appendix 131
A ti jedi govna.
Posle zovem uru da joj kaem da sam na koktelu
videla i njenu omiljenu koleginicu s posla, koja se od
pozivara u penziju krije ko avo od krsta, ve vekovima.
Pusti, molim te, zna li ta je bilo?
Otkud znam ta je bilo.
Zna ono dopisivanje sa v.d. kretenom?
Naravno da sve znam ali ne i ovo: Dakle, ura je u
svojoj elektronsko-epistolarnoj svai sa v.d.-om izmeu
ostalog naglasila kako ona vie ne moe da slua truanje
pomenute simpatine bakice na temu Mogunosti vetakog
osemenjivanja demokratije u Srba, ili ime se ve oni tamo bave.
V.d. dovatio pa pokazao bakuti pismo! A ona dovatila pa
tuila uru tati!
A on joj onda za kaznu nije dao kintu za doruak! u-
u i to to ve tamani evo ga i Sava, koji po obiaju aktivno
uestvuje u mojim telefonskim razgovorima.
Reci svom muu da je bezobrazan koliko je teak, ja
uopte ne jedem u-u.
Trpa, trpa, nemoj da se folira. U najboljem sluaju
puter-kifle ne d se Sava, a ja prenosim tamo-vamo.
Je li, stvarno, jesi kleala posle na kukuruzu?
Ne, trebalo je da se izrazim biranim reima. Ne moram
njemu da pravim neprijatelje, ako ve ona trua.
Appendix 136
Dear,
First things first: Drop the thesis. I say that knowing
from the inside how there is a tightening of the bonds
among members of an institution when there are threats
from without. None of the people there will be free of
obligations to the others, often they are debts of long
standing or simply anxieties about the consequences of
conflict. People simply cannot work together without that
happening. It is a natural thing for them to pull together
and it is very probable that much of their action has
motives which even they do not fully recognize. These are
situations where reason only deepens the divisions. Reason
too often offends against dignity and arguments too often
lead to infinite regress....
Appendix 137
APPENDIX XXXIV
APPENDIX XXXV
APPENDIX XXXVI
4A dalje tekst ide: ...i odnela iz kue stvari sveeeeee!!!! Samo toliko
sam uspela da zapamtim.
odvezoe uz Makenzijevu ulicu. Ravno u sreu.
Neete mi verovati, ali ove dve su se jedna u drugu ludo
zaljubile, ko zna kako i zato! Sad ive zajedno u duplexu,
vlasnitvu starije, u Bloku 12 na Novom Beogradu, a Del
boyeva, jo malo pa biva, supruga je ve za Boi na poklon
dobila mali crveni auto, mazdu miatu, da ne stopira vie.
Tako je i Del boyeva fol(k)-kuknjava kako mu je preljubnica
odnela iz kue stvari sveeee!!! opet bez osnova. Ako i dalje niste
zadovoljne time to se, naizgled, Del boy lako i lepo
oporavlja od jo jednog niim izazvanog udarca sudbine,
ula sam ja jo:
Zatitnica njegove ene, pokazalo se, nije niko drugi do
glavna producentkinja kue Town Records! Kao poslovna
ena od integriteta, ona je odluila da svoju novu ljubavnicu
otkupi, samo nije znala kako. Ideja joj je sinula dok joj je
brisala suze na jastuku, sluajui prie o pononim
solistikim koncertima siroma Del boya. Eto, narezaemo
mu nosa zvuka! Budimo iskreni, nije to bilo samo puko
pitanje (enskog) poslovnog morala, bilo joj ga je pomalo i
ao. Kau, lako je pristao na ponudu, po sistemu daj-ta-da.
Kau, meutim, da se producentkinja kune i da mu je to
poslednje. Pre neku no im je, naoruan harmonikom,
gostovao pod prozorom!
Ova pria malo je bolje proverena nego ona raomonijada
sa uzrocima Hranislavljevog traginog kraja. Sa dve strane.
Prvo, Del boy je opet svraao do Spasenije. Drugo, poznato
je da ja imam veze i u feministikim krugovima. A vesela
producentkinja je poznata po tome to za sobom ostavlja
ucveljene mlade devojke, pa se pretposlednja poalila jednoj,
koja zna jednu drugu, koja poznaje urinu poznanicu, koja
opet... pa i feministkinje su samo ljudi, doavola. Vole da
ogovaraju.
ika Loletu se nije dogodilo nita uzbudljivo. Ostao iv,
kako on to voli da kae. Jedina posledica traeva o mom
sluaju po njega je to to studenti od pre izvesnog vremena
odbijaju da od njega uzimaju potpis za overu semestra, iako
im on vie ne trai ni paraf od asistenta. Prvo je jedan nauio
da falsifikuje njegov potpis, iz principa, pa je uslugu
naplaivao deset dinara, veoma povoljno, rekla bih. Onda su
nauili jo neki, pa je pala cena. Na kraju su svi ukapirali da
u studentskoj slubi, pri overi semestra, kao ika Loletov
potpis prihvataju ba sve, irilicu, latinicu, tampano,
pisano, od volje ti. Moe i da se ne potpie, to se valjda
onda tretira kao nevidljivo mastilo.
Sofronije, lutka moja stidljiva. Nije sedeo skrtenih ruku,
nego je sad isposlovao jedan semestar kao visiting professor
na nekom univerzitetu u South Dakoti. Poto se meni Del
Boy vie ne ali, ne bih vam znala kasti ta e on ovaj put
tamo predavati. Ispalio se preko okeana jo poetkom
januara 2001, tako da je i on propustio p(r)osipanje (s)
pepelom.
Ispostavie se kasnije, nee predavati nita. Evo kako:
sedi Sofronije u nekoj amerikoj univerzitetskoj vukojebini,
kojoj je i Divlji Bil Hikok davno rekao laku no, i ita asopis
koji je neko zaboravio. Panju mu privue nita drugo nego
turistiki oglas nekog zen manastira, u kome se za sasvim
pristupanu svotu nudi - zen vikend! Dvodnevna ubrzana
meditacija sa relaksacijom i dalekoistonjakim pedikirom.
Sad, da li je oglas neim zraio, ili je u Sofroniju spontano
puklo, to ne znam. Tek, on je u trenutku odluio da mu je
dosta kompromisa svake vrste, makar preko vikenda, i
uplatio jedan. Ne lezi vrae, kad jednom odustane od
kompromisa nema natrag!
Samo to je stigao, saznaje da je svetenstvo manastira u
kompletnoj panici, na njihov nain, naravno. Koji ja, uz
najbolju volju, ne mogu ni da zamislim. Dakle, od presudne
vanosti za svaki regularan zen budistiki manastir jeste da
ima pogled na vodu. A ovim nesrenicima je, dok su
meditirali, u predelu izmeu manastira i oblinjeg jezera
izrasla gusta uma. I zaklonila im view! ta sad, ako
promptno ne obezbede propisani vidik, ode sve u Budinu
mater. Da seku drvee ne ide, a izgleda da je i kanjivo. Tu
na scenu stupa novopeeni zen turista, Sofronije, i nudi im
viekriterijumski optimalan projekat multinamenskog5
akumulacionog jezera, na travnjaku ispred manastirskog
zdanja. Kao prvu fazu predlae da se iz onog oglasa izbrie
IZVETAJ O IZVETAJU
Opte napomene
Odgovor na primedbe
2 prof. Hranislav
Izvetaj o izvetaju 4
Zbunjuje i obeshrabruje...
Uh, konano!
Evo je opet!
Kakva stanja?
Da Vam nije bilo dosadno dok ste itali odeljke 1.2, 2.1 i
2.2 jo onda bi Vam bilo jasno da u trenutku kada poinje da
se radi Srednjoroni program razvoja vodovodnog sistema
ve postoji vaee Generalno reenje vodovodnog sistema,
dakle sve varijantne akcije u sistemu koje proistiu iz jedne
valjane... su odavno razreene. ta vie, najee postoje i
glavni projekti svih objekata koji su kandidati da uu u
program razvoja.
U praksi sam esto sretala ljude poput Vas, za koje
nikada nijedan problem nije do kraja varijantno, egzaktno
izanaliziran i po kojima nijedan posao nikada ne bi izaao
iz faze studije. (Evo, sad sam konano shvatila, to Vae
hidrotehniko planiranje je izgleda izrada razliitih
studija! Pokuajte da shvatite, studije prethode mojoj
proceduri za izradu programa razvoja!) Ponekad smo, mi
planeri, bili u situaciji da takve ljude i pomalo
zloupotrebljavamo. Seam se, na primer, kada se od nas
trailo da uradimo urbanistiku dokumentaciju za groblje na
Izvetaj o izvetaju 33
E, ba Vam hvala!
U redu.
ZAKLJUAK
Na optu alost.
LANOVI KOMISIJE ZA
PREGLED I OCENU:
Zakljuak
Sa potovanjem,
Graanka,
Romi Scott
Beograd, 30. septembar 2000.