Vesna Krmpoti

BRDO IZNAD OBLAKA

 Vesna Krmpoti
BRDO IZNAD OBLAKA
Dopunjeno izdanje

Biblioteka POSEBNA IZDANJA

Izdava Priprema i tampa

PROMETEJ, Novi Sad PROMETEJ, Novi Sad
Za izdavaa Tira 1.000 primeraka
Predrag Kovaevi http://www.prometej.co.rs
E-mail: redakcija@prometej.co.rs
Urednik
Zoran Kolundija ISBN 978-86-515-0701-7

Prethodna izdanja 1987, 1988, 1989, 1990. i 2000.

Copyright Vesna Krmpoti

Copyright IK Pometej, Novi Sad, 2012.

Napomena:
Ova se knjiga od 13. do 462. strane daje kao fototipija prema izdanju
Globus, Zagreb, 1989.
Dodatak: Audio zapisi
1. Igorov san o putu u svemir
2. Snimak radio emisije Na Sljemenu sa Sonjom
(goa Vesna Krmpoti)

CIP -
,
821.163.42-94
KRMPOTI, Vesna
Brdo iznad oblaka / Vesna Krmpoti. - Dopunjeno
izd. - Novi Sad : Prometej, 2012 (Novi Sad : Prometej).
- 460 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Posebna izdanja /
Prometej, Novi Sad)
Tira 1.000. - Beleka o autoru: str. 481-482.
ISBN 978-86-515-0701-7
COBISS.SR-ID 271094023
 Vesna Krmpoti

BRDO
IZNAD OBLAKA
Dopunjeno izdanje

PROMETEJ
Novi Sad
 Gospodaru postojanja
na svijetu nita nije moje
osim Tebe.

Nives iki ain, Njih dvoje,

2009. (kombinovana tehnika)
 Predgovor dopunjenom izdanju

O BRDU IZNAD OBLAKA

OVA JE KNJIGA
Ova je knjiga reportaa s bojita. U njoj je svaki detalj neizostavljiv,
kao detalj osvajanja nepoznatoga terena, ili eksperimenta o kojemu ovisi
utvrivanje od kakve smo grae sainjeni, kao detalj mape otkrivanja izvora
Orinoca ili potonua Atlantide. Faktograja je postavljena kao kraljica, na
prijestolje svjedoka. Pa ipak, ta se faktograja doima kao fantazmagorija,
kao halucinoza, ili u najbolju ruku kao poetsko preinaenje ili makar
prodahnue onoga to se dogodilo. U ovoj knjizi, meutim, ja nisam eljela
biti pjesnikinja, govoriti simbolima i metaforama, prepoznavati svemir u
zrncu pijeska, krojiti na svoj nain povijest, i slino. Ona je dnevnik ratnice,
i ujedno, posredno, dnevnik onoga za koga se bitka vodi. Ona je, ujedno,
i putopis kroz vlastito uenje nad onim to se mislilo da se zna, a nije
se znalo ivotom. Umom i rijeju i unutarnjim iskustvom se znalo, i da
ovoga bola nije bilo, V.K bi ostala spisateljica, darovita, moda cijenjena,
moda znalac i otkriva nekih nedovoljno poznatih nam svjetova, ali ne bi
metodom vlastite koe doivjela stvarnost koja se pred njenim oima pie
u poeziju i fantastiku, i ne bih vidjela i ula i itala poeziju, koja se pie
stvarnou, slui se njezinim slovima i znakovima. Nadam se da ovo nee
ostati nerazumljivo.

BOL
Netko je otiao iz naega kruga postojanja, netko dragocjen i drag, i vi da
pretraite cio svijet, da zaete u svaku kolibu, da prevrnete svaki kamen, uete
u svaku peinu, praumu, popnete se na najviu planinu, vi toga odlaznika vie
neete nai. Suoeni ste, dakle, s gubitkom bez pardona, kojega ni cjelokupna
ljudska znanost i umijee ne moe vie povratiti. Da se upregnu svi mozgovi,
sav novac, sva mo, nemoni su takav odlazak pretvoriti u povratak. Vi ste na
tomu popritu sami. I tu, u toj samosti, zapoinje va obraun s iluzijama, ili,
naprotiv, va bijeg u tlapnje.
Takav gubitak nudi nam dvosmjerni kolosjek moe otpoeti (ili se ubrzati)
na intenzivniji samorazbir, samospoznavanje, naa svjetospoznaja, ili pak su-
protno, moe se dogoditi bijeg u opsjene i samoobmane, u samosaaljenje i
energetski pad, u bolest i duevni poremeaj.
Kad taj netko vama dragocjen i drag ode iz vaega vidokruga postojanja, taj
7
vidokrug vie nikad nee biti isti, jer vi vie niste isti. to se dogodilo? Dogodio
se gubitak. Dogodio se bol. No nije to najvea nesrea.

OAJ
Kad netko vama drag i dragocjen pati, boluje, a vi ste bespomoni da mu
patnju makar ublaite, to onda nije gubitak i bol, nego oaj.
Razlika je izmeu bola i oaja velika. Bol moe biti produbljenje i izotrenje
suptilnijih osjetila od vida i sluha i dodira, bol moe biti neka vrsta veze, bivanja
i zajednosti s izgubljenom dragocjenou, bol moe biti neto plemenito i sa-
mospoznajno, tako da mnogi od nas i njeguju pobono i (esto nesvjesno) taj bol
neki e to nazvati mazohizmom ali uvjerena sam da to nije nita nenormalno,
a jo manje bolesno. Bol tada postaje kontakt i trag i ak svojevrsna prisutnost
voljene osobe. Bolje bol, rei e mnogi, nego tupost i obamrlost osjeaja.
esto mi je bivalo jasno da ne bih dala svoj bol ni za stotinu veselja.
Ali oaj, oaj, to je okrutna nemo da neto uinimo za voljeno bie, onda
kad mu je to akutno potrebno.

KAKO S BOLOM
No neki idu sa svojim bolom kao s ranom: svi da vide kako ree jedan na
pjesnik od roda cesara. Bol je najintimnija stvar, on stanuje ispod smijeka, on
vas prati u svim akcijama i optimistikim pothvatima, svim ljepotama, on je
vaa pronicljivost, vaa tananost, va odmak od stvari, on je naposljetku vae
stanje ak i u snu, nerazaznatljivo od vas. Bez njega, bez bola, ja moda vie ne
bih znala koraati. Pjevati. Razgovarati s blinjima.

NA ODNOS PREMA SMRTI, IVOTU, SEBI

Tu je bitan, kao prvo, na odnos prema smrti, to jest, to mi uistinu mi-
slimo i kako doivljavamo smrt. O tomu e dijelom ovisiti i na osjeaj gu-
bitka. Jesmo li nekoga zauvijek izgubili, je li svemir, svijet, zauvijek izgubio
tu osobu? Ili privremeno? Da li je ita u svemiru izgubivo, ne mislim kao neka
temeljna energija, ona jest neizgubiva, ve kao posebni sklop dotine energije,
individualna svijest? Da li se ona rastae i nestaje? Vraa li se kip u glinu? to
o tomu znamo, to o tomu mislimo? To utjee na na osjeaj boli i gubitka.
Nadalje, u vezi s tim je i na odnos prema ivotu. Prema svijetu ili posto-
janju, i na kraju, ishodei iz spomenutoga, i na odnos prema sebi.
Uzmimo sad na odnos prema smrti. Okcidentalna kultura uglavnom smrt
smatra prestankom bia, ponitenjem postojanja, uminuem, utrnuem. Tolike
druge kulture i religijski vidici govore neto posve drugo. Smrt je samo vrata u
jedan naim osjetilima nedohvatan svijet, kau ti vidici. Bie je besmrtno. Ono
se samo penje na vie ili nie katove sedmokatne stvarnosti, kau.
Ja se s tim odvajkada slaem. Mnogo prije svoga iskustva smrti. To jest, ne
8
slaem se s tim zato to bi takav stav posluio kao utjeha zbog gubitka sina,
ve se slaem zato to sam oduvijek tako mislila zato jer je takva stvarnost
za mene normalna, istinita i logina. Da sad ne nabrajam dokaze da je uistinu
tako, naime, da nitko ne nestaje i ne prestaje poslije smrti tijela za to nam
treba nova knjiga.
Dakle, na stav prema odlasku nekoga iz sfere naih osjetila vrlo je bitan
za ono kako emo ispratiti takvu osobu i kako emo ostati bez nje na vlastitoj
stazi.
Druga stvar, a u svezi s napomenutom, jest i opet na odnos prema opemu
i golemom, prema sveukupnosti postojanja, prema naemu mjestu u svemu
tomu, priprosto i skuenije reeno, prema ivotu. Ako u svemiru nema sluaja,
ako je sve to se dogaa zakonito kako nam danas i ziari kau onda je
i opet na stav prema odlasku voljenoga drukiji, nego kao kad smo uvjereni
da je sve bez smisla i reda, da je svemir kovitlac sluaja, pokrenut bez neije
volje i uperen ni u to, i da je naa sudbina u njemu sudbina asovitoga praha
u vjetru. (Usput, denicija sluaja). Ako je sve zakon, onda je lake podnijeti
gubitak, jer je taj gubitak u sklopu velikog kontinuuma koji je promiljen,
sagraen kao neka katedrala, ili kao Deveta simfonija, kao Notre Dame, ili Ve-
lika piramida, gdje svaki oblik i detalj i protega ima svoje neporecivo mjesto,
najbolje kako za nj tako i za cijelu strukturu.
I trea stvar, u svezi s prvima dvjema, a koja e odrediti na odnos prema
gubitku o kojemu je rije, to je na stav prema sebi. Tko smo mi? Jesmo li mi
svoje tijelo? Je li naa granica granica nae koe? Je li na identitet nae ime,
prezime, nacionalnost, itd? to je to nae Ja, to jastvo, ta sobost, je li to neto
to stane u posvojnu zamjenicu moje i moj? Ili ju nadilazi? Tko je taj ili
to to kazuje moje tijelo, moj ivot? Tko je taj koji moe kazati moje
tijelo, moj ivot, ako nema za to neko pokrie kao bitna imenica?
Pojasnit u: mi kaemo, zar ne, moja ruka. Moja narukvica. Moja haljina.
Moje rijei. Moje ime. Moj ivot. Vie i ne primjeujemo da je udno tako
govoriti. Posvojna zamjenica moj pokazuje zapravo na odnos prema istin-
skom jastvu ako je ovo tijelo nae, tko je taj Ja koji ga svojata i posjeduje?
Ima li razlike izmeu posvojnice tijelo i haljina? Oboje je moje, a tko je
onda taj posjednik? Oboje je prolazno, a da li je posjednik takoer prolazan
ili moda nije?
Ponemo li tako pronicati sebe i svijet, onda i bol zbog odlaska iz naega
kruga postojanja biva drukiji.
Isto naelo treba prepoznati i u rodbinskm i krvnim i svim drugim vezama.
Mi opet posvojno kaemo: moj sin, moj brat, moj prijatelj. Ali ako u ovom
svemiru sve ima svoj vrlo nesluajan i samosvojan put, gdje svaka biljka livade
ima svoj miris, rast i cvat, svoju boju, vrijeme, i oblik, onda se mora potovati ta
posebnost, i onda je svatko svoj, iako smo privremeno i vrlo nesluajno zajedno,
u odnosima majke i sina, mua i ene, prijatelja i prijatelja. Ja sam to uila, u
grevima i udivljenjima svojega druenja s Igorom. Igor je bio moj uitelj, koji
mi je na razliite naine objanjavao da je on sa mnom samo privremeno, da
on ima druga posla, da smo on i ja suradnici u jednoj zadai uvjetno nazvanoj
9
oitovanje duha u svijetu materije, i da je on ovdje u dobrovoljnoj slubi, koja
je za nj i rtva i ispunjenje.
Sve ovo to sam ispriala o poimanju i razumijevanju okvira nae
pojedinane slike, zapravo je lijek za bol, zapravo je prepoznavanje ire i
udesnije tapiserije od naega konca u njoj, ali prepoznavanje na konkretan, a
ne na apstraktan nain onako kako je moj sedmogodinji uitelj zapravo,
mnogo vie, vodi meni omoguio da prepoznam.
Tu sam knjigu, to izvjee, napisala jako brzo, sluei se dnevnicima i svim
raspoloivim zapisima. Napisala sam je daleko od svoje uobiajene adrese u
Africi, u Gani. Dugo sam se opirala da ju piem. Naposljetku, jednoga sam
dana sjela za stol s pisaom mainom i zapoela hladnokrvno, bez potresa,
trudei se jedino da budem pouzdana i vjerna. I zavrila vrlo brzo. Rukopis je
dogotovljen 1985. a objavljen je 88., u Zgbu, pod naslovom kojega mi je Igor,
glavni lik, dao jo u Washingtonu; a njemu je, kako je rekao, taj naslov (Brdo
iznad oblaka) u snu dao izas, to jest, Isus.
Otada knjigu vie nikad nisam otvorila.
Osim prije 3 dana,zbog ovoga (osmog? devetog?) izdanja. Za razliku od
prethodnih, ovo je izdanje obogaeno audio-snimkama Igorove prie o njegov-
oj nonoj divot-pustolovini s opakim vrebaem i s voljenim izasom. Nadalje,
u ovom je izdanju i snimak jednoga od mnogih razgovora o Brdu, voenog
na radio Sljemenu u Zgbu. I na kraju, tu su i dodatne fotograje linosti i pri-
zora koji su sudjelovali u drami.
Odjednom, u toj reportai itam epopeju. Historiju uspona. Bogat-
stvo. Nesluajnost. Nevjerojatnu simetriju zbivanja. Prije sam bila najvie
usredotoena na samo dogaanje. A sada, kod drugog itanja, zapravo prvoga
itanja poslije napisanoga djela, vidjela sam unutarnju zakonitost dogaanja,
njegove silnice, cijelu vieslojnu dramu I sad sam zahvalna tk.zv. providnosti,
to sam jo jednom prola tim tragom, zauena, eto, ljepotom koju bol vie
ne zasjenjuje.

A SAD, KAKO JE TEKLA RIJEKA

Prvo i prvo, Igor je bio dua koja je ve od roenja zadila, to jest, jurnula
put kapije odlaska. Kao sasvim mala beba, jedva je preivio dehidraciju. Kao
dvogodinje dijete u zadnji je as spaen od padanja s vrha stubita devetokat-
nice. Jo mu nije bilo ni pet godina kad je konstatiran leukosarkom i potom,
akutna limfoblastina leukemija. Istoga asa kad je izreen strani sud, stala sam
se okretati po svijetu bliskom i dalekom, i traiti druge naine lijeenja osim
prijateljskog trovanja kemoterapijom. U ono vrijeme, dakle ranih 70tih, ti drugi
naini ba i nisu bili poznati, jo manje priznati. Rijetki su se tim nainima bavi-
li. Tk.zv. alternativa nije imala pristup kao danas meu doputene prakse.
Prvo s im sam smjesta krenula, to su bili ajevi jedne vrlo priproste travarice.
Zatim, tu je bio blagotvoran susret s jednim iscjeliteljem bioenergetiarom
iz Zagreba. Paralelno, tekla je prepiska s ljudima koji su bili dokazani instru-
menti t.zv. astralnih operacija kroz ije je ruke ekipa izvantjelesnih medicin-
10
skih strunjaka korigirala poremeaje na tk.zv.astralnom tijelu, nadreenom
svojoj grubljoj replici, ovoj naoj zikoj ovojnici. Takav jedan instrument bio
je veleasni Brown, a svoje je umijee nauio od jednoga indijanskog vraa, i
smatrao je da je takav pristup i nain bio uobiajen u Atlantidi. Stanovao je u
Toccoi u dravi Georgiji. Bila sam spremna smjesta otputovati u Toccou. Ali
on jedino nije primao djecu, zbog vrlo razumljivih razloga, koje mi je objas-
nio u pismu. Stoga sam, umjesto u Toccou, otputovala u Pariz, u stari, pomalo
truli dvorac, bolnicu dra Bernarda. Tamo je krenula kemoterapijska indukcija
i kobaltna radijacija po protokolu tom i tom. Za to vrijeme, George Chapman
bio je moj sljedei potez. Chapman, Englez, radio je u polusvjesnom, hipno-
stanju nad tijelom pacijenta, a zapravo je kroz njega radio izvjesni dr. William
Lang, lijenik iz 19. stoljea. No Chapman je bio zauzet ve godinu dana un-
aprijed. Svejedno, njegovo mi je pismo, i savjeti dra Langa, bilo dragocjeno, kao
i Brownovo. Zatim, tu je bila Nadiya Hasan, sujka iz Kaira. Amrita iz Indije,
nevjerojatna, udesna Kathryn Kuhlman iz Amerike, i pohod u njezinu crkvu u
Pittsburghu, nalik na najveu fantazijsku predstavu uivo; nadalje, moja draga
prijateljica Jean Hill iz Washingtona, takoer izljeiteljica bez premca, potom,
znanosti poznata Olga Worrall, Amerikanka, koja je pristajala da radi eksperi-
mente sa znanstvenicima, Morris Cerullo, popularni misionar i iscjelitelj. Jo
jedna pustolovina bilo je moje otkrie terapije dra. Gersona, i odlazak Igorov i
moj u Los Angeles, kod kerke pokojnoga dra Gersona, koji je lijeio Hipokra-
tovom metodom i imao rezultate, koje je slubena medicina potirala koliko je
stigla i znala. Meutim, ta metoda nije mogla imati uinak ako je organizam
ve izgubio svoju mo korienja lijeka, to jest, ako je bio prezatrovan, pa se
prirodni nagon i imunitet izgubio.
Dok su indukcije kemoterapijom, remisije i ponovni povratak bolesti nailazi-
li sve bre, i doze bivale sve otrovnije, Igor je bivao sve mudriji u objanjavanju
svoga sluaja i svoje uloge i svoga druenja s Isusom izasom u tk.zv.
snovima. Kazivao mi je da je cijelo to lijeenje besmisleno, jer on, eto, eli
otii, njega eka njegova krilata druina, koja leti oko kue i koja je ve pomalo
nestrpljiva. Njegovi su snovi i njegove rijei bili sve arhetipskiji, sve prorokiji,
sve istinitiji sve vea otkria.

NAJVEI VRH
I onda, na vrhuncu svega tog penjanja na Zoserovu piramidu uda, srela sam
sm vrh lik Stvarnosti, Istine i Ljubavi, Sathya Sai Babu. U jednom ranom
susretu rekao je da e izlijeiti Igora. Iako sam ja mislila da izlijeiti znai
ostati u tijelu, to jest, u mojemu svijetu i vidiku, izlijeiti je znailo upra-
vo doslovce izlijeiti od leukemije. Pri kraju svojega kalvarinog puta kroz
igle, otrove i kobalte, naime, na kraju naputanja ve nedjelotvorne kemotera-
pije, Igor nevjerojatno ali istinito naao se izlijeen od leukemije! Lijenici
najprestinijega Nacionalnog Instituta za zdravlje u SADu, u Washingtonu D.C.,
gdje se Igor lijeio, ti su lijenici bili zapanjeni nad neobjanjivim nestankom
bolesti a u posljednjemu, neizljeivom stadiju,Krv zakrena limfoblastima do
11
iznemoglosti, na koje nijedan citostatik vie nije djelovao, sada je bila ista!
Bez i jedne maligne stanice! Pomislili su da su zamijenili krv s tuim uzorkom.
Ponovili su analizu i ostali bez objanjenja. Pitali su me o tomu, ali ja nisam
eljela priati svoju priu.
Naime:
ja sam molila Babu da Igor ako ve mora otii od nas, ne ode zbog leukemije. Is-
punio mi je molbu. Leukemija je netragom nestala, a Igor je otiao zbog klonua
srca.
Smijem rei da je Igor doao na kratki izlet, da bi potvrdio da je stvarnost i
ivot poezija i boanski zakon. I vjerujte, takvoga svjedoka u mom ivotu i u jo
mnogim ivotima koji su se preko knjige sreli s Igorom, nije bilo.

NA KRAJU
Nemam pravije rijei od rijei HVALA.

Vesna Krmpoti
Bgd., 11. 3. 2012.

12
13
17
18
19
20