POVIJEST GRADIANSKIH

HRVATA
DO KRAJA 20. STOLJEA

MIRJANA GIELER
JULIA KORNFEIND

1
 Nazivom Gradianski Hrvati danas oslovljavamo1 potomke onih Hrvata koji su
tijekom 16. stoljea iz razliitih razloga napustili Hrvatsku i naselili se u zapadnoj Maarskoj,
istonoj Austriji, zapadnoj Slovakoj i istonoj Moravskoj, na pograninom avu od Znojno-
Breclava do Maribora, osovinom rijeka Morava/March, Lajta/Leitha, Pinka i Lafnitz.
Noviji naziv Gradianski Hrvati nastao je tek 1922/23. kada je vei dio hrvatske
narodnosne skupine prikljuen Austriji i uklopljen2 u novostvorenu austrijsku pokrajinu
Burgenland, od ijeg je naziva veliki gradianskohrvatski pjesnik Mate Meri Miloradi
stvorio naziv Gradie.
Sve do toga vremena prevladava u literaturi naziv Ober-Kroaten (=Gornji Hrvati) u
odnosu prema matinoj zemlji te Wasser-Kroaten (=Vodeni Hrvati), to ima vie znaenja.
Wasser-Kroaten bi po takvu nagaanju znailo da su to Hrvati koji su se naselili uz vodu
(Dunav, Neidersko/Niuzaljsko jezero), doli s vode (more, Kupa, Una) ili ak da su to oni
koji su svoj hrvatski jezik razvodnili madarskim i njemakim rijeima.

Doseljenje

Hrvatska je kroz gotovo 150 godina dugotrajnih borbi s Turcima proivljavala

najtraginije razdoblje svoje povijesti. Od druge polovice 15. stoljea do poetka 17. stoljea
Hrvatska je na due vrijeme izgubila veliki dio svojeg teritorija. Meutim, osim gubitka
teritorija, Hrvatska je zauvijek izgubila i veliki dio svojeg stanovnitva koje je pred turskom
opasnou pobjeglo ili se iseljavalo u Italiju, Sloveniju, Austriju, Ugarsku, Slovaku i eku.
Ipak najintenzivniji pravac seobe Hrvata bio je onaj sjeverozapadni koji je vodio u zapadnu
Ugarsku, a preko nje u Donju Austriju, eku i Slovaku. Teko je sa sigurnou utvrditi
vrijeme prvih seoba u te krajeve. Ipak, moe se rei da one poinju potkraj 15. i traju itavo
16. stoljee.

Zanimljivo je i pitanje iz kojih se krajeva Hrvatske iseljavaju Hrvati u zapadnu

Ugarsku. To su uglavnom podruja zapadne Slavonije od Osijeka, Poege, Hrvatske Velike
do Novske, Gradike, Virovitice, Krievaca, azme, zatim gornja Posavina, sjeverna i
sjeverozapadna Bosna, Pounje, pa ira okolica Gline i Petrinje te teritorij Like i Krbave,
Hrvatskog primorja i predjela juno od Senja. Prema nedovrenim istraivanjima iz ovih se
krajeva u sjeverozapadnom pravcu (tj. uglavnom u zapadnu Ugarsku) iselilo oko 150 000
Hrvata i naselilo oko 200 sela.

Osim turskih ratova i poznatih turskih nasilja, pljaki i paninog straha seljakog i
gradskog stanovnitva, na ovako intenzivnu seobu utjecali su i neki drugi imbenici:
Mnogi feudalci iz Hrvatske, kao npr. Nadadi, Baani, Drakovii i Zrinski, imali su osim
svojih posjeda u Hrvatskoj i posjede u zapadnoj Ugarskoj koja je nakon turskog osvajanja
Sigeta ostala jedini slobodni dio Ugarske i u koju su feudalci preseljavali svoje kmetove.
Zatim, austrijski su vojni zapovjednici u hrvatskim gradovima preko svojih agenata raznim
obeanjima nagovarali hrvatske seljake na iseljavanje u zapadnu Ugarsku i Donju Austriju na
posjede ovih feudalaca.
1
osloviti= anreden
2
uklopljen= eingegliedert

2
 Na masovnije iseljavanje utjecala je i injenica da su franjevci iz Hrvatske te franjevci iz
Ugarske i Slovake imali zajednikog provincijala. Ove su seobe bile uglavnom organizirane i
esto unaprijed pripravljane. Narod je sa sveenstvom prenosio iz Hrvatske gotovo sav
pokretni imutak3 s knjigama, crkvenim zastavama i predmetima narodnog umijea.
Na kraju, na iseljavanje su utjecale i prilike u zapadnoj Ugarskoj i Donjoj Austriji. Godine
1409. pustoila je tadanjom zapadnom Ugarskom kuga koja je ionako malobrojno
stanovnitvo jo vie prorijedila tako da su mnoga sela ostala pusta.

Hrvatski sabor i pojedini velikai protestirali su pred kraljem protiv iseljavanja, a

posebno protiv austrijskih i ugarskih agenata u Hrvatskoj koji su raznim obeanjima poticali 4
seobu. Zajednika je misao svih ovih javnih obraanja tadanoj europskoj javnosti bila u
prvom redu ukazivanje na tragine posljedice iseljavanja Hrvata te upozorenje da e Hrvatska,
ako se proces ne zaustavi, ostati bez svojeg stanovnitva. Ali, ovi su napori ostali u potpunosti
neopaeni.

U novoj domovini

Hrvatski doseljenici naselili su veinom opustoena, poruena ili naputena sela, a

utemeljili su samo mali broj novih. Bili su uglavnom kmetovi5 koji su se na dodijeljenoj
zemlji na poetku bavili obraivanjem polja, a kasnije i vinogradarstvom i stoarstvom.
Prema brojnim urbarima oni su se po veliini dobivenog posjeda dijelili na:
kmetove s jednim selitem; takozvane cjelovnjake
kmetove s selita, takozvani trifrtaljnici
polovnjake koji su imali pola selita
frtaljnike
te na kraju hiiare koji su dobili samo kuu s okunicom

Doseljeni Hrvati sklapali su sa svojim gospodarima pismene ugovore koji su

precizirali njihova prava i dunosti. Doseljenici su uglavnom na odreeno vrijeme bili
osloboeni svih daa, poreza i redovitog plaanja. Nakon toga roka bili su tretirani kao i svi
drugi kmetovi svojeg vlastelina, to znai da su bili obvezani raditi za njega i plaati mu dae.

Za vrijeme reformacije

Vrijeme doseljenja Hrvata u zapadnu Ugarsku obiljeava i intenzivan razvoj

protestantizma. U novoj je domovini hrvatskih iseljenika gotovo u potpunosti prevladavalo
poznato naelo reformacije: cuius regio eius religio. Kralj Ferdinand I. doseljenim je
Hrvatima dao pravo da sami sebi biraju svoje sveenike. Ovaj je privilegij Hrvatima
garantirao njihovu crkvenu autonomiju koja ukljuuje i pravo vrenja crkvenih obreda na
staroslavenskom jeziku i s knjigama pisanim glagoljicom.

3
imutak= Vermgen
4
poticati= anregen
5
kmet= Leibeigener

3
 Najstariji jezini spomenik gradianskih Hrvata nalazi se u latinskom misalu koji je
doao u posjed upe u Klimpuhu. Na posljednjem se listu nalaze tekstovi pisani irilicom,
glagoljicom i latinicom.

Upozoravajui na kraljevski privilegij Hrvati su zahtijevali pravo da sami biraju svoje

upnike te tako i svoju vjeru. Ova su prava uglavnom onemoguavala maarizaciju i
germanizaciju iseljenog hrvatskog naroda barem u prvih 150 godina. Ferdinandov je privilegij
stvarno zajamio6 hrvatsku rije u crkvi, u crkvenim obredima te u kolama koje su se nalazile
u okviru crkvene nadlenosti.

Crkva je inae u strukturi drutva predstavljala osnovni imbenik drutvenog ivota.

Ona su se hrvatska sela u kojima su Hrvati bili u manjini te nisu mogli birati svoje sveenike
do danas potpuno izgubila uglavnom u austrijskom, tj. njemakom govornom podruju.
Budui da su Hrvati bili skoro jedini katolici na ovim prostorima, izazvali su zanimanje
biskupa i uivali su njihovu potporu. Tijekom 16. stoljea mnogi su Hrvati postali visoki
dostojanstvenici u crkvenoj hijerarhiji.

Austrijsko je plemstvo postalo ubrzo svjesno znatne moi brojnih doseljenih Hrvata
koji su prema njihovoj ocjeni ugrozili njihova zanimanja. Zbog toga je, na primjer, feudalac
Hans Weisspriach pozvao poznatog protestantskog pisca Hrvata Stjepana Konzula da doe u
eljezno, gdje bi prema elji Weisspriacha proirio protestantizam meu Hrvatima kojih je
ovdje bio ne malahan broj. Stjepan Konzul je od 1568. do 1579. godine djelovao u
eljeznom da bi pridobio Hrvate za protestantizam, ali bez uspjeha. Hrvati su se uglavnom
protivili novoj vjeri. Zbog toga je kralj Maksimilian II. odredio instrukcije kako e se u
budunosti postupati wider den rebellischen Krawatten.

Prema tome ti milostivo zapovijedamo, da neopaeno kao da ti to mi nismo naredili,

zamijeni na kmetskim gospodarstvima, koje sada Hrvati imaju, gdje god je mogue,
ove Hrvate s naim sposobnim Nijemcima. Ne dopusti, koliko se to moe uiniti, da novi
Hrvati dobiju posjede, osobito pak pazi na to, da spomenuti Hrvati, ako u jednom selu ive s
Nijemcima, ne dou na poloaj suca ili do koje druge asti, koja ima sudsku vlast. Na ova
mjesta uzmi u prvom redu Nijemce a tek tada, ako se ne moe nikako izbjei i nekoliko
Hrvata, ali samo za prisenike, i uvijek tako, da sudac bude Nijemac, a broj Nijemaca u
sudstvu vei od Hrvata. Kad doe do nemira ili slinog izmeu Nijemaca i Hrvata, postupaj
prema Hrvatima otrije, ipak po zakonu, ali dri s Nijemcima . . .
(zahtjevi kralja Maksimiliana prema pismu koje je uputio kisekom kapetanu Francu Schnauu)

Bez sumnje su ove instrukcije, koje su imale snanu podrku7 austrijskog plemstva i
njegovog sudstva, bitno utjecale na germanizaciju Hrvata i na osiromaenje hrvatskih sela jer
su instrukcije zatijevale da se i kmetska selita, po mogunosti, ne daju vie Hrvatima, ve u
prvom redu Nijemcima.

6
zajamiti= garantieren
7
podrka= Sttze

4
 Ipak, potrebno je povui razliku izmeu Hrvata u Donjoj Austriji i onih u zapadnoj
Ugarskoj. Naime, Hrvati iz zapadne Ugarske imali su jak oslonac u linosti urskih biskupa,
koji su na primjer doputali uporabu glagoljice u crkvenoj slubi. Na ovom se primjeru
najbolje moe ocijeniti koliko je ispravna i korisna bila orijentacija Hrvata na katolike
biskupe, a protiv protestanata. S druge strane, Hrvatima je u Donjoj Austriji nedostajala
obrana i zatita crkve, s obzirom da ovi Hrvati nisu spadali pod maarske biskupe, a
donjoaustrijski njemaki crkveni prelati bili su neprijateljski raspoloeni prema Hrvatima.

Reakcija na protestantizam bila je katolika obnova. Najvei protivnik nove vjere bio
je jurski biskup Juraj Drakovi. On je pozvao katolike sveenike u Sambotel, odakle su oni
u svoje upe nosili ideje katolike vjere. Za vjersku obnovu imali su velike zasluge i isusovci.
U tom su vremenu mnoge hrvatske obitelji poslale svoje sinove na studij teologije. Ovi su
sveenici uspjeno obnovili vjeru u hrvatskim, njemakim i maarski selima. Skupne
procesije i hodoaa davale su Hrvatima osjeaj naroda i uvale su ih od asimilacije.

Od 17. do 19. stoljea

Kako su Gradianski Hrvati tijekom 16. stoljea proivljavali prvu etapu svojeg
povijesnog konstituiranja na tuem teritoriju i uspjeli su na njemu organizirati autonomiju u
crkvenim pitanjima, poloaj hrvatskih seljaka bio je ak povoljniji od njihovih njemakih
susjeda. Zatim, Gradianski su Hrvati imali organizirano nie sudstvo, privreda je bila
osposobljena i dapae8 podignuta na relativno visoki stupanj produktivnosti te su poloeni
temelji odvojenog razvoja jezika i knjievnosti.

Uslijedila je druga etapa koja se vremenski poklapa sa sredinom 17. stoljea kada su
osnovane i prve hrvatske kole u hrvatskim upama i opinama eljezanske, opronske i
Moonske upanije. Prema dananjim istraivanjima, prve hrvatske kole Gradianskih
Hrvata osnovane su u Pajngertu i Cilindrofu 1641. godine, a zatim slijede Donja Pulja, Otava
i Vulkaprodrtof. U osnovanim kolama uili su se sljedei predmeti, dakako na hrvatskom
jeziku: pisanje, raun i vjeronauk. Uitelji na ovim kolama koji su ovisili o upniku bili su
Hrvati, a neki su dolazili iz Hrvatske. Kako ovi uitelji nisu mogli ivjeti od svoje simboline
plae, preuzimali su i druge asti i slube na selu. U najstarije su vrijeme uitelji bili notari i
kantori. Plae uitelja bile su najee u naturi, a kasnije su dobivali i zemlju na uivanje.

Na razmeu 17. i 18. stoljea, nakon osloboenja Ugarske od Turaka i ukidanja

Ugarske vojne krajine, a poslije mira u Karlovcima, poetkom 18. stoljea zapoinje nova
etapa u razvoju Ugarske.
Gradianski Hrvati, odnosno Hrvati u zapadnoj Ugarskoj, naselili su se uz
najprometniji trgovaki put koji je spajao Baltiko more i trgovaki promet srednje Europe s
Jadranskim morem i Mediteranom. Ova dobro poznata trgovaka arterija izlazila je iz
Hrvatske kroz akovec i Varadin u zapadnu Ugarsku, a odatle je preko sela u kojima su
ivjeli Hrvati prolazila kroz Kiseg i opron. Od oprona je vodila jedna cesta u Be, a druga
se produavala u Bratislavu i dalje na sjever Europe. Gradianski su se Hrvati brzo uklopili u

8
dapae= sogar

5
ovu trgovinu, te je ona uz ratarstvo9, vinogradarstvo i stoarstvo bila vaan izvor njihovog
kapitala. Hrvati iz nekih sela, kao na primjer iz Velikoga Boritofa, na tritu su bili poznati
trgovci, osobito konja u Varadinu, akovcu i Meimurju. Drugi su svojim prijevoznim
sredstvima preuzimali trgovake terete u pravcu Jadrana ili na sjever prema Bratislavi i na
zapad prema Beu. Ove su hrvatske seljake-trgovce nazivali furmanima. Hrvatski trgovci
zapadne Ugarske na svojem su putu kroz Hrvatsku kupovali i knjige te ih prenosili meu
iseljene Hrvate sve do Bratislave.

Ve je tijekom 18. stoljea u Ugarskoj prisutan proces jakog ekonomskog razvoja i

formiranja nacionalnog trita to je hrvatskoj narodnoj manjini i austrijskoj s njemakim
govornim jezikom na prostoru zapadne Ugarske nametnulo maarizaciju kola i upravno-
sudskog mehanizma. Ovom je pritisku maarizacije Austrija nastojala10 suprotstaviti svoje
zahtjeve da se kolska nastava u prvom redu predaje na njemakom jeziku. Ovaj je zahtjev
Austrija obrazlagala injenicom da u zapadnoj Ugarskoj ive i Austrijanci njemakog
govornog jezika. kolske prilike Gradianskih Hrvata znatno su se izmijenile poslije austro-
ugarske nagodbe 1867. godine. Novi kolski zakon Ugarske, koji je stupio na snagu samo
godinu dana poslije nagodbe, osigurao je manjinama (hrvatskoj i austrijskoj) sva kolska
prava. Uz dravne, opinske i privatne kole ovaj zakon i vjerskim kolama daje slobodu
djelovanja, to je osobito vano za Gradianske Hrvate.

Koristei se ovim pravom osnovane su ili preureene brojne hrvatske kole u zapadnoj
Ugarskoj. kolska je nastava u njima bila obavezna est godina. Na kolama su se predavali
svi predmeti i to na hrvatskom jeziku. Na ovaj se nain moe objasniti 1870-ih godina pojava
velikog broja tiskanih kolskih knjiga na hrvatskom jeziku. Potreba brzog tiskanja kolskih
udbenika za sve predmete na hrvatskom jeziku sigurno je utjecala na odluku o formiranju
zajednikog knjievnog jezika i jedinstvenog pravopisa. Naime, deset je godina nakon
spomenutog zakona o kolstvu, Mihovil Nakovi objavio svoju deklaraciju o jedinstvenom
hrvatskom pravopisu i knjievnom jeziku Gradianskih Hrvata. Ovu su deklaraciju potpisali
gotovo svi hrvatski uitelji u zapadnoj Ugarskoj.

U drugoj polovici 19. stoljea, tonije poslije ukinua kmetstva, proivljavaju hrvatska
sela zapadne Ugarske duboke drutvene promjene na koje je odluno utjecala i centralna
Beka vlada ministra Bacha u vrijeme poznatog Bachovog apsolutizma. Bachova je vlada bila
najmanje naklonjena maarskim grofovima i plemstvu zbog njihovog dranja prema Austriji
za vrijeme revolucije 1848/49. Maarski feudalci su dotadanjim kmetovima izmeu ostalog
morali ustupiti jedan dio svoje zemlje uz vrlo povoljne uvjete otplate na vrijeme od dvadeset
godina. Time je Bachova vlada u prvom redu eljela potresti gospodarsku, a prema tome i
politiku mo maarskog plemstva. Tako je zapoeo proces promjene strukture seljakog
gospodarstva. Selo je vrlo brzo prelazilo na intenzivno ratarstvo ime je poveana produkcija
ita, a naputeno stoarstvo.

Izgradnja eljeznice zadala je teak udarac furmanima, prevoznicima i trgovcima.

Mnogi furmani uloili su svoj kapital u kupnju zemlje koja uz novu industriju postaje

9
ratarstvo= Ackerbau
10
nastojati= bemuehen

6
najkurentnija roba11. eljeznica i industrija locirana u gradovima, prema kojima su ionako
gravitirala hrvatska sela, otvorile su novi proces koji se ogleda u seljenju Hrvata u velike
urbane i industrijalizirane cjeline gdje su se hrvatski jezik i narodna svijest vrlo brzo gubili.

Meutim, sve su te promjene, uz jau demokratizaciju politikog ivota, utjecale vrlo

povoljno na razvoj hrvatskog jezika i knjievnosti. Ve 1864. poinje izlaziti prvi hrvatski
kalendar. Kalendari su uz kolske udbenike na hrvatskom jeziku i brojne estorazredne kole
proirili italaku publiku hrvatskog jezika.

Suvremenici, uitelji i sveenici, kao narodna inteligencija Hrvata u zapadnoj

Ugarskoj, meu kojima se posebno istiu Ivan Mukovi, Mihovil Nakovi, Mate Karal i
Mate Meri Miloradi, ocijenili su ovo razdoblje kao hrvatski narodni preporod. U ovom
razdoblju osnovane su prve gradianskohrvatske novine, kao na primjer Nae Novine.

Meu putnicima namjernicima koji su tijekom druge polovice 19. stoljea otkrivali
Gradianske Hrvate posebno se istie Fran Kurelac koji je to uradio na poseban nain.
Lutajui od sela do sela po zapadoj Ugarskoj, gdje su ga Maari bacili u tamnicu, skupio je i
tiskao biserje hrvatske narodne lirike.

Gradianski Hrvati na poetku 20. stoljea

Hrvatski naseljenici u zapadnoj Ugarskoj postaju 1890-ih godina privlana tema

ekog revolucionarnog pokreta Napredne12 omladine. U nejasnim je konturama eka
napredna mlade, s kojom se povezuje napredna mlade iz Hrvatske, zapoela ve u to
vrijeme diskusiju o koridoru koji bi spajao tadanju ehoslovaku i jugoslavensku dravu. Ta
se misao koridora nije, iz shvatljivih razloga, propagirala u ekoj i Hrvatskoj sve do Prvog
svjetskog rata. Za vrijeme rata ideja o koridoru potpuno je razraena i u novoj formi brojnih
prijedloga i memoranduma te putem eke politike emigracije, o njoj su obavijetene 13
europske sile i SAD. Zadaa planiranog koridora bila je izmeu ostalog da spoji
ehoslovaku i Jugoslaviju i tako odijeli Maarsku od Austrije.

Pitanjem koridora Hrvati zapadne Ugarske, dodue ne svojom voljom, doli su gotovo
u sredite europske politike kombinatorike i po prvi puta na stol jedne mirovne konferencije.
Ta e injenica kasnije bitno utjecati i na odreivanje prava koja e ova hrvatska manjina
dobiti u Saint Germainskom mirovnom ugovoru.
Na mirovnoj je konferenciji talijanska delegacija energino izrazila svoje protivljenje
stvaranju koridora za to je uspjela pridobiti i Englesku i SAD, a to je bilo dovoljno da se
problem zapadne Ugarske rijei na drugi nain. Na propalom projektu koridora nadogradila je
oslabljena Austrija svoj plan o pripojenju14 zapadne Ugarske Austriji. Polazna15 je toka u
nastojanju austrijske delegacije na mirovnoj konferenciji bilo ukazivanje na injenicu da su u

11
roba=Ware
12
napredan= fortschrittlich
13
obavijestiti= benachrichtigen
14
pripojenje= Annexion
15
polazan= Anfangs-

7
ovom dijelu Maarske, u usporedbi s brojem Maara, Austrijanci njemakog govornog jezika
u veini. Zahtjev austrijske delegacije je prihvaen s tim da se Austrija u Saint Germainskom
mirovnom ugovoru obvezala ispunjavati manjinska prava Hrvata i drugih manjina u okviru
Austrije. Tako je nakon referenduma 1921. dio zapadne Maarske pripojen Austriji.

Razgranienje 1921. godine sudbonosno je pogodilo hrvatsku manjinu razdvojivi

Hrvate nekadanje zapadne Ugarske na Hrvate u Austriji i Maarskoj. Oko 20 hrvatskih sela
ostalo je u okviru Maarske, a oko 80 sela, u kojima su ivjeli Hrvati, pripalo je Austriji. Tim
razgranienjem zapoinje nova etapa povijesnog razvoja Gradianskih Hrvata koja se
vremenski moe ograniiti na razdoblje od 1921 do 1938, odnosno do Hitlerove okupacije
Austrije i njena pripojenja Treem Reichu.

Osnovni peat16 ovom razdoblju dala su etiri vana dogaaja: ponovno pokretanje
novina 1922., osnivanje Hrvatskog kulturnog drutva gradianskih Hrvata 1929., osnivanje
akog drutva 1931. i proslava 400-godinjice doseljenja Hrvata u Austriju i Maarsku.

Nakon poetne krize 1921. u preorijentaciji na nova upravna i ekonomska sredita

Gradianski su Hrvati ve idue godine uspjeli ponovno pokrenuti svoje glasilo Hrvatske
Novine koje je oko sebe okupilo najprije novu generaciju mladih intelektualaca meu kojima
su se posebno isticali Lovre Karal, Rudolf Klaudus, Mate Ferin te drugi. Ove novine postaju
arite17 nakon rata ponovno probuene narodne svijesti. Mladima se ubrzo pridruuju i stari
borci Miloradi, Meri, Jandrievi i Grubi. Svojim lancima u Hrvatskim Novinama i
drugim publikacijama oni pomau razvoj hrvatskog pokreta koji se malo po malo prenosi u
sva sela Gradia, a obuhvaa prvenstveno seljaku, radniku i kolsku mlade.

Rezultati ovog pokreta osjetili su se ve idue godine u vrijeme parlamentarnih izbora

u Austriji kada su hrvatski narodni predstavnici osnovali Samostalnu Hrvatsku Stranku i na
izborima dobili 2 454 glasa. Meutim, kako je za jedan mandat bilo potrebno 3 500 glasova,
ostala je Hrvatska stranka bez mandata. Na sljedeim izborima 1927. godine Hrvatska se
stranka ujedinila s Kranskim socijalistima.

Novi razvoj nametnuo18 je potrebu osnivanja jednog zajednikog drutva koje e

predstavljati sve Gradianske Hrvate. Zbog toga je Lovre Karal 1925. sazvao osnivaku
skuptinu Hrvatskog kulturnog drutva. Drutvo je tek 1929. stvarno osnovano i tada je
zapoelo s radom. Naalost, iz Hrvatske za Hrvatsko kulturno drutvo nije bilo nikakvog
interesa, i uope za Gradianske Hrvate, sve do 30-ih godina.
Prvo ako drutvo osnovano je 1930. na uiteljskoj koli u Gornjim icama, a zvalo
se Rodobrana. Idue je godine, ovo malo drutvo preraslo u Kolo hrvatskih aka rasutih 19
po gimnazijama, uiteljskim i trgovakim kolama u Beu, eljeznom, Borti, Gornjih icama
i tamperku. Zadaa je ovog drutva bila u prvom redu usavravanje znanja hrvatskog
knjievnog jezika i pravopisa. Zbog toga su po mnogim kolama osnovani, uz redovnu
nastavu, dopunski teajevi iz hrvatskog jezika. Pored uenja hrvatskog jezika aci su putovali

16
peat= Stempel
17
zarite=
18
nametnuti= auferlegen
19
rasut= zerstreut

8
hrvatskim selima gdje su prikazivali male kazaline igre i na taj nain unosili u sela hrvatski
duh i irili zajedniki knjievni jezik. Osobiti uspjeh imala su brojna tamburaka drutva.

Kako je kolstvo jedno od osnovnih pitanja u borbi za opstanak Gradianskih Hrvata,

osobito je vano prikazati razvoj kolstva od 1921. do njemake okupacije. Nakon pripojenja
Austriji hrvatsko se kolstvo u Austriji nalo pred vrlo tekim zadacima. Uiteljski je kadar
bio odgojen u maarskom duhu protiv Austrije i uglavnom bez poznavanja njemakog jezika.
Zabranjena je uporaba dotadanjih hrvatskih udbenika i trebalo je kole otkinuti od veza i
upuenosti20 na dotadanje kulturne centre u Pounu, uri, opronu, Kisegu i Sambatelu te ih
povezati s novim austrijskim sreditima.

Ipak najakutniji je problem hrvatskog kolstva bio nedostatak udbenika. Posebnim

zalaganjem hrvatskih uitelja tiskane su nove kolske knjige. I ovom se prilikom javio
problem jezika udbenika, osobito u terminologiji.

Glavna pozornost hrvatske inteligencije okupljene oko Hrvatskih Novina,

uiteljskih drutava, akog drutva Kolo i asopisa kao to je bio Katolianski ljudski
savez te Male Crikvene i kolske Novine, bila je posveena nastojanju21 da se to vie
obogati znanjem hrvatskog knjievnog jezika. To je vrijeme zanosa22 za hrvatski jezik, a
vremenski se podudara23 s brojnim nacionalnim pokretima koji se javljaju u itavoj Europi.
Osim naglaenih tenji za upoznavanjem jezika prisutno je, posebno meu uiteljima i
sveenicima, i nastojanje za upoznavanjem narodne prolosti, osobito folklora i obiaja.
Hrvatstvo se isticalo svagdje, i na prvom mjestu, svemu se pokuavalo dati hrvatsko
obiljeje24. Gotovo je svaka skuptina, kao i manji sastanak i sjednica, zapoinjala i zavravala
pjevanjem hrvatske himne Gradianskih Hrvata, koju je napisao Mate Meri Miloradi:

itav se ovaj pokret vremenski poklapa s proslavom 400-godinjice doseljenja

Gradianskih Hrvata na ovaj tui etniki teritorij. Zanos za prolost Gradianske je Hrvate
uputila prema Zagrebu gdje su nakon toliko stoljea napokon doekani s oduevljenjem,
osobito u Matici Hrvatskoj i Hrvatskom knjievnom drutvu svetog Jeronima. Ovo je prvo
meusobno upoznavanje i povezivanje uspostavio25 mladi knjievnik Gradianskih Hrvata
Ignac Horvat.

20
upuen=eingeweiht sein
21
nastojanje= Streben
22
zanos= Begeisterung
23
podudarati=bereinstimmen
24
obiljeje= Kennzeichen
25
uspostaviti= wiederherstellen

9
 Vei interes za Gradianske Hrvate poinje u Hrvatskoj tek poslije Prvog svjetskog
rata, tonije 1930-ih, emu je pridonijela akcija oko koridora te plebiscit u zapadnoj Ugarskoj.
Tisak u Hrvatskoj poinje sustavnije pratiti rad i nastojanja Gradianskih Hrvata. Godine
1932. osnovano je Drutvo prijatelja Gradianskih Hrvata u Zagrebu, a u veim
gradovima, Osijeku, Brodu, Splitu i Sarajevu, osnovani su pododbori tog drutva. Drutvo je
organiziralo niz predavanja po raznim gradovima Hrvatske i u proglasima pozivalo Hrvate da
pomognu nastojanje Gradianskih Hrvata oko njihove kulturne individualnosti. U to vrijeme
izale su u Zagrebu dvije knjiice o Gradianskim Hrvatima. Meutim, bilo je to vrijeme
kada se ni u Hrvatskoj, pod pritiskom velesrpskog reima, nije smjelo isticati hrvatsko ime, a
jo manje ukazivati na smisao samostalne hrvatske kulture, pa prema tome i Hrvata izvan
Hrvatske. Idue je godine zabranjeno djelovanje Drutva prijatelja Gradianskih Hrvata.

Dolazak Hitlerove vojske u Austriju 1938. godine do kraja je paralizirao zanos prema
jeziku i orijentaciju u kulturnim nastojanjima prema Zagrebu. Hitlerov reim ukida Gradie
kao posebnu pokrajinu Austrije. Jedan je dio Gradia pripao Donjoj Austriji, a drugi
tajerskoj. Tako su gradianski Hrvati razdvojeni u dvije upravne pokrajine okupirane
Austrije.

kolski se udbenici ne mogu vie tiskati, hrvatski kalendar i novine ne izlaze, sve uz
prozirno obrazloenje nacista o navodnom pomanjkanju papira. Inspektor za hrvatske kole
Rudolf Klaudus utamnien je, a hrvatski uitelji moraju na bojite. Onim Hrvatima, koji nisu
priznali da su Nijemci, pritisnut je crven ig26 Nationale Minderheit na njihove dokumente.
Zbog raznih su razloga bili uhieni mnogi Gradianski Hrvati. Najvie su patili sveenici
koji su i nadalje irili rije Boju na svojem materinskom jeziku. U koncentracijski logor u
Dahavu odveden je kapelan Matija Semeliker koji je svoje doivljaje opisao u knjizi Bog u
Dahavi. U Donjoj je Austriji i u tajerskoj bila zabranjena nastava na hrvatskom jeziku.
Hrvatski uitelji bili su premjeteni u njemaka sela. U tajerskom su dijelu Gradia roditelji
mogli izabrati jezik na kojem ele da njihova djeca pohaaju nastavu u koli, ali bili su
stavljeni pod veoma jak pritisak. Samo su u Novoj Gori roditelji glasovali za hrvatsku
nastavu. Hrvatsko kulturno drutvo odralo je 1938. svoje posljednje generalno spravite u
Klimpuhu s dozvolom tajne dravne policije (Gestapo).

Od osloboenja Austrije 1945. godine u razvoju Gradianskih Hrvata posebno mjesto

zauzima dr. Lovre Karal koji je bio predsjednik Narodne stranke i zemaljski poglavar
Gradia od 1946. do 1956. godine. Kao Gradianski Hrvat najtee se mirio s onim
nastojanjima koja su teila da Gradie ostane i dalje razdijeljeno izmeu Donje Austrije i
tajerske. On je smatrao da e gradianskohrvatska manjina biti osuena na propast ako
ostane razdijeljena na dvije razline pokrajine.

26
ig= Stempel

10
Drugi znaajan trenutak u poslijeratnom razvoju hrvatske manjine u Austriji jest povlaenje
sovjetskih trupa iz te zemlje i u vezi s tim potpisivanje Dravnog ugovora izmeu Austrije i
velikih sila 1955. godine. U koncipiranju ovog ugovora nisu mimoieni ni Gradianski
Hrvati. U posebnom 7. lanu ovog ugovora oni su dobili zajedno sa Slovencima iz Koruke
slijedea prava:

Potkraj 1955. godine Hrvatsko je kulturno drutvo, kao predstavnik Gradianskih Hrvata,
potaknuto ovim dravnim ugovorom, izradilo svoje prijedloge te ih u formi memoranduma
predalo Saveznoj vladi u Beu, Zemaljskoj vladi u eljeznom, dravama potpisnicama
Dravnog ugovora iz 1955. Engleskoj, Francuskoj, SSSR-u i SAD-u te zasebno ambasadi
FNRJ u Beu.
U Memorandumu se na osnovi steenih prava upuuje molba Saveznoj vladi da za
Gradianske Hrvate provede niz potrebnih zakonskih i upravno-organizacijskih mjera, u vezi
kojih se iznose konkretni prijedlozi.

Sredinom 70-ih godina 20. stoljea poela je rasti samosvijest meu Gradianskim Hrvatima.
Upozoravajui na Dravni ugovor iz 1955. godine Gradianski su Hrvati zahtjevali svoja
manjinska prava. Prvi je uspjeh postignut 1979. godine kad su se poele emitirati prve radio
emisije na hrvatskom jeziku. Deset godina kasnije emitirana je prva televizijska emisija na
hrvatskom jeziku.

Zakon za djeje vrtie koji je izaao 1989. godine uvodi dvojezian odgoj u djejim vrtiima.
Dvojezina su sela nadlena da odgojiteljice predkolsku djecu odgajaju na obadva jezika.
Godine 1990. odlueno je da u hrvatskim selima mora biti mogue govoriti na hrvatskom
jeziku.

11
Godine 1993. utemeljen je takozvani Volksgruppenbeirat koji savjetuje saveznu i
zemaljsku vladu o manjinskim pitanjima. Iste je godine u tom savjetujuem organu odlueno
da bi se trebale postaviti dvojeznine seoske table.
Novi kolski zakon za manjine izaao je 1994. godine. Ovaj zakon predvia dvojezinu
nastavu u dvojezinim selima. Budui da nema prave definicije to dvojezina nastava znai,
to je uglavnom u nadlenosti nastavnika i ovisi o njegovoj kompetenciji. Isto tako, taj zakon
omoguava dvojezian odgoj i u kolama koje nisu dvojezine ako se za tu nastavu prijavi
dosta djece. Dvije godine prije nego to je taj zakon izaao otvorena je prva dvojezina
gimnazija Gradia u Borti.

Nakon etrdesetpetogodinje borbe 13. srpnja 2000. godine postavljena je prva dvojezina
seoske tabla u Velikom Boritofu. U idua dva tjedna postavljene su table i u drugim
dvojezinim selima Gradia. Ipak se odredbe do kraja 20. stoljea jo nisu potpuno ispunile,
naime jo nisu postavljeni svi drugi topografski natpisi u selima.

Izvori:

Schreiner, Bela, Das Schicksal der burgenlndischen Kroaten, Eisenstadt 1983.

Gieler, Zlatka, Dva je ve nego jedan / Zwei ist mehr als eins, Eisenstadt 1983.
Geosits, Stefan (Hrsg.), Die burgenlndischen Kroaten im Wandel der Zeit, Wien 1986.
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Burgenlndische Kroaten, Wien 1993.
(sterreichische Volksgruppenhandbcher)
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Volksgruppenreport 1996, Wien 1996.
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Volksgruppenreport 1997, Wien 1997.
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Volksgruppenreport 1998, Wien 1998.
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Volksgruppenreport 1999, Wien 1999.
sterreichisches Volksgruppenzentrum (Hrsg.), Volksgruppenreport 2000, Wien 2000.

12