ODABRANA DJELA

KARL MAY-a
Prvi dio
NASLOV ORIGINALA
DIE FELSENBURG
DAVO ISKARIOT
MORMON
Da me netko upita koje je najsumornije i najdo-sadnije mjesto na kugli zemaljskoj, odgovorio bih bez
dugog premiljanja: Guaymas u dravi Sonori, koja je smjetena u sjeverozapadnom dijelu republike
Meksika. Ovo je dakako moje lino miljenje, netko drugi se moda s time ne bi sloio. U tom sam
gradu proerdao dvije sedmice u ljenarenju i one se u mom ivotu mogu smatrati najnesadrajnijima.
Planinski visovi u istonom dijelu Sonore bogati su nalazitima plemenitih metala, kao bakra i olova.
Pijesak skoro svih tekuica nosio je zrnca zlata. Indijanci su esto upadali u ova podruja i ljudi su se
jedino u jakim skupovima usudivali uputiti onamo. Ovo je uglavnom i bio razlog zato su nalazita
leala neiskoritena. U ono vrijeme nije bilo tako jednostavno organizirati odgovarajue druine.
Meksikanac je svemu bio sklon, samo ne radu, dok Indijanac nije bio voljan da za drugoga kopa uz
nadnicu, budui da on i dan danas sebe smatra jedinim pravim vlasnikom tih nalazita. Kineske kulije
je ovjek lako mogao najmiti, i to u dovoljnom broju, no ovi nisu bili omiljeni i za njih se tada
govorilo: duhova, koje si prizivao, vie se ne moe otresti.
Netko bi rekao: a ta je sa gambusinosima i pro-spektorima, tim strunim rudarima i tragaima za zla-
tom? Zato se oni nisu unajmljivali? Prosto zato to su iezli. Svi su preli u Arizonu, gdje je zlata
navodno
bilo u itavim gomilama. U podruju Sonore je u ono doba, pa jo i mnogo godina kasnije, sve bilo
opustjelo, kako rudarstvo tako i stoarstvo, iz straha pred okrutnim Indijancima.
I ja sam htio da odem u Arizonu, ali ne zbog nekakve zlatne groznice, ve da prouim ivot u kopa-
litima. Upravo u to vrijeme buknuo je iznenada ustanak pod vodstvom meksikanskog generala
Jargasa. Izdava dnevnog lista iz San Franciska uputio mi je ponudu ne bi li kao dopisnik njegova lista
otiao na mjesto ustanka i odanle mu slao izvjetaje. Rado sam prihvatio ponudu jer mi se ujedno
pruila i prilika da se upoznam sa krajem u koji inae sigurno ne bih nikada dospio. Jargas je bio loe
sree. Bio je poraen i strijeljali su ga. Poto sam predao posljednji izvjetaj, krenuo sam preko Sierra
Madre natrag kako bih stigao do Guavmasa. Nadao sam se da u ondje imati prilike da se brodom
prebacim u neku sjevernu luku kalifornijskog zaljeva, poto sam morao da odem do Rio Gila gdje sam
imao ugovoreni sastanak sa svojim prijateljem Vinetuom, poglavicom Apaa.
Na alost, moj se povratak oduio vie nego zlo mi je bilo po volji. Jo dok sam se probijao kroz Sierra
Madru, zadesila me je nesrea utoliko to mi se konj spotakao i slomio prednju nogu. Morao sam ga
ubiti i produiti pjeice. Danima nisam susreo ivo bie, a pogotovo ne takvo od kojega bih mogao da
kupim konja ili mazgu. uvao sam se susreta saBravos Indijancima, jer bi ovjek u tom sluaju
mogao jedino da bude na gubitku a ne dobitku. Moje putovanje je bilo naporno i uinilo mi se
beskonanim. Odahnuo sam kada sam se najzad poeo sputati u Trachyt kotlinu u kojoj lei luki
gradi Guaymas.
Tako sam konano stigao do eljenog cilja. Pogled, koji mi je pruao grad, nije me nimalo oaravao.
Tada je u gradu bilo jedva dvije hiljade stanovnika. Kue su bile bez prozora gradene od erpia.
Okrueno visokim golim stijenama, ovo je mjesto pod pritiskom ege liilo na sasueni le.U itavoj
okolini, a ni medu kuama, nisam naiao na iva ovjeka, i sve je na mene ostavljalo dojam kao da su
svi izumrli. Utisak koji sam ja ostavio nije

bio bolji od onoga koji je grad na mene ostavio, budui da ja ni u kom sluaju nisam djelovao
kao dentlmen, ili kao to se ondje kae: kavaljeros. Moje odijelo, za koje sam u San Francisku platio
osamdeset dolara, bilo je na kraju toliko istroeno da su se na nekim mjestima vie isticali pojedini
dijelovi moga tijela nego samo sukno. Moja obua je takoder ve bila na izdisaju. Sa desne mi je
otpala itava peta, na lijevoj je preostala polovina, a kada bi malo bolje zagledao u vrhove, morao sam
priznati da veoma lie na razvaljene paje kljunove. A tek eir! U sretnijim vremenima poznat pod
imenom sombrero, to znai neto to ovjeku prua hlad, sada se izdajniki odrekao svog asnog
imena, irina oboda se tokom vremena toliko smanjila da mi je na kraju preostalo neto slino turskom
fesu koji bi jo jedino mogao da poslui kao etka. Moj konati opasa, taj dugogodinji pratilac, jedini
je dokazao koliko je nepokolebljivo vrst. O svojoj kosi, pa boji koe i svim ostalim isto linim
intimnostima da i ne govorim, jer bih samo vrijedao ugled koji je ovjek duan samom sebi.
Idui polako ulicom, bacajui pogled as desno as lijevo ne bih li otkrio koje ljudsko stvorenje,
ugledao sam nekakvu zgradu sa ijeg su niskog krova strila dva kolca sa drvenom natpisnom ploom.
Ranije bijelim, no sada ve nejasnim slovima, bile su ispisane primamljive rijei ,,M e s o n - de-",
ostalo je ve bilo neitko. Dok sam se trudio da odgonetnem ostatak, zauo sam korake. Okrenuo sam
se i ugledao mukarca koji je ve htio da prode mimo mene. Utivo sam ga pozdravio i upitao koji je
hotel u tom mjestu najbolji. Pokazao je na zgradu pred kojom sam bio zastao.
Nemojte ii dalje, senjor! Ovo je najotmjeniji hotel u naem gradu. Mada se na natpisnoj ploi vie ne
vidi rije Madrid", nije na odmet ako se potrudite da steknete povjerenje gostioniara don Geronima.
Slobodno se moete pouzdati u moju preporuku, jer sam ja escribano, to jest gradski pisar, Guaymasa i
poznajem svakog ovjeka. Jasno, uz pretpostavku da ste sposobni platiti trokove."
6Pri pomenu svog vanog zvanja busao se u prsa te me gledao oima iz kojih sam jasno proitao ta je
o meni mislio, naime, da bi za mene vjerojatno mjesni zatvor bio prikladniji smjetaj od hotela. Iza
toga je dostojanstvenim korakom produio dalje.
Poto sam se pouzdao u preporuku ovako vane linosti, uputio sam se prema ulazu gostionice. Ionako
bih svratio onamo jer sam bio umoran i nisam bio raspoloen da se jo due izlaem podnevnoj ezi.
Najotmjeniji hotel grada! Meson de Madrid! x Dobre sobe, isti kreveti, ukusna jela! Sline su
mi ile na usta. Uao sam i samim tim naao se u svim prostorijama". Ovo treba da znai kako se
cijela gostionica sastojala iz jedne jedine prostorije. Sa prednje strane bio je ulini ulaz, dok su vrata
nasuprot vodila ravno u dvorite. Drugih otvora ili pak prozora nije bilo. Do dvorinih vrata stajalo je
adavo, kamenito ognjite, iz kojeg je dim imao slobodan izlaz kroz vrata. Pod je bio od sabijene
ilovae. Zabijeni koci sa privrenim daskama sluili su kao stolovi, stolii i klupe. Stolica nije bilo.
Du zidova njihale su se visee mree, koje su predstavljale gostinske krevete i u kojima se, ve prema
nahodenju, mogao bilo tko izleavati. Desno od ulaza bila je toionica i, po svemu sudei, sklepana od
starih sanduka.
Do nje su opet bile nekakve visee mree i sluile krmarevoj obitelji kao buen retiro". U jednoj
od' njih spavala su krmareva tri djeaka s isprepletenim rukama i nogama i ovjek bi stvarno morao
dobro da razmisli pa da utvrdi ta je ije. U drugoj je poivaia senjorita Felisa, krmareva ki. Bilo joj
je esnaest godina, to mi je povjerila slijedeeg dana, ali hrkala je tako gromoglasno kao da su
odjednom provalile sve zimske oluje proteklih esnaest godina. U treoj mrei je drijemala donna
Elvira, krmarica. Bila je duga itava dva metra. Njezin mu mi je kasnije u povjerenju saopio da je
veoma poduzetna, no ja na alost nisam bio te sree da prisustvujem eruptivnim izlivima njezinog
temperamenta, budui da je za itavo vrijeme mog boravka drijemala ili pak duboko-spavala. U
etvrtoj sam mrei otkrio neto sivkasto-smotano, u obliku platnenog koluta, keje umalo nisam
uvrstio u pojas za spaavanje, kakvih imade obino na brodovima. Kada sam pak malo bolje zagledao,
usta-novih da bi se iz tog pojasa u datom momentu moglo iahuriti i neto sasvim plemenitije, i to me
je nagnalo da ga lako lupnem. Pojas je oivio i stao se razmota-vati. Odnekuda su iskrsle ruke i noge,
pa ak i glava. Pojas za spaavanje se ubrzo razmotao i iz mree iskoi malean, mrav ovjeuljak,
odjeven u sivkasto platno, te me stade iznenadeno promatrati i ree srdito:
to elite, senjor? Zato me smetate u spavanju? Zato ste vi uope budni i na nogama? Po ovakovoj
ubitanoj vruini svaki razuman ovjek spava."
elio bih da govorim sa gostioniarem", odgovorio sam.
To sam ja. Ime mi je don Geronimo."
Upravo sam stigao u Guaymas i elim da saekam bilo koji brod. Mogu li kod vas stanovati?"
,,O tome emo razgovarati! A sada leite u bilo koju od ovih mrea i spavajte!"
Pri tome je pokazao na drugu stranu.
Umoran sam", rekoh mu, ,,a prije svega i gladan."
Kasnije, kasnije! Najprije morate odspavati!" naredio je.
,,A i edan sam!"
,,U redu, u redu! Bit ete uslueni, samo ete najprije odspavati, odspavati!"
Nakon prvih, tiho izreenih rijei, bivao je sve buniji i mree su poele da se njiu. Priao mi je blie i
upozorio me: ,
Nemojte dalje govoriti, inae e se probuditi donna Elvira! Spavajte, spavajte!"
Popeo se u mreu i ponovo se sklupao. ta sam mogao?
Pustio sam pojas za spaavanje" da produi spavati dalje sa ddd
porodicom, i nastojei da nikoga ne probudim, oduljao sam se tiho kroz stranja vrata napolje i dospio
u veliko dvorite. U najudaljenijem uglu ugledao sam tagalj podignut na kolcima sa krovom od slame,
pod kojim se nalazilo orude. Kraj gomile slame leao je velik pas, vezan za lanac.
Slama je u svakom sluaju bila bolje leite od mrea. Pribliio sam se hrpi, malo zabrinut da pas
nepone lajati i ne probudi donna Elviru. No ta briga je bila izlina, jer pas je takoder spavao! On je
dodue otvorio za trenutak oi, ali ih je smjesta ponovo sklopio i nije se ni maknuo dok sam na slami
spremao leaj i opruio se. S objema pukama u naruju zaspao sam i spavao uslijed zamora toliko
duboko da sam se probudio tek tada kada sam osjetio da me netko hvata za ruku. Bilo je kasno
popodne. Preda mnom je stajao mali gostioniar.
Senjor, diite se! Vrijeme je da se donese odluka." Kakva odluka?" zapitao sam ga pridiui se. Da
li ete moi ostati kod mene ili ne." Zbog ega je potrebna takva odluka?" Postavio sam ovo pitanje
iako sam sam veoma dobro znao na to je mislio. Tog sam ovjeuljka sada promatrao malo pozornije
jer to nisam mogao danas popodne. Bio je stvarno veoma malen i strano mrav. Kosa mu je bila
sasvim kratko podiana, skoro obrijana. Izraz njegovog lica odavao je dobrodunog i pametnog
ovjeka.
Donna Elvira ne eli da prima ljude koji nisu kavaljerosi", rekao je, ,,a priznat ete da ne ostavljate
takav dojam."
Zbilja?" upitao sam ga smjekajui se, dok sam ga gledao onako malenog. Zar vi vjerujete da je ca-
balleros samo onaj koji na sebi imade novo odijelo?" Ne, jer i otmjen ovjek moe jednom dospjeti 11
takvu situaciju da zanemari svoju vanjtinu. Donna Elvira ima veoma istanan smisao za ljepotu i vi joj
niste simpatini."
Zar me je vidjela? Dama je spavala kad sam stigao."
Svakako je spavala. Ona uope veoma rado spava, pogotovo ako drugog posla nema. No, pola je u
dvorite da vas malo poblie pogleda, a kada je ugledala odijelo, pa vae izme, eir, rekla je
senjor, mislim da nije potrebno jasnije se izraziti."
Nije, shvatio sam vas ionako, don Geronimo. Kako se donni ne svidam, potrait u drugdje smjetaj."
Ve sam poao, no on me zaustavi. Stanite! Priekajte jo malo! Kua je tako pusta bez gostiju. Vi mi
ne liite na skitnicu od kojih se
10
ovjek mora uvati. Pokuat u da donni Elviri kaem koju dobru rije za vas. Jedino, potrebno je da
joj dokaem koliko ste mi potrebni. Igrate li domino?" Da", zaudeno odgovorih, Dobro! Hajdemo
unutra! Pokuat emo." On je krenuo naprijed, a ja za njim. Donna Elvira leala je u svojoj mrei.
Senjorita Felisa sjedila je uz toionicu kraj ae ruma. Djeaka nije bilo. Bili su na ulici gdje su se
zabavljali nabacivajui se trulim na-randama. Don Geronimo dopremio je kocke domina i pozvao me
da sjednemo uz stol. Na lupkanje domina pokrenula se i donna Elvira, a kada je njezin mu rekao:
uzmite est, najjaa poinje", podigla je glavu. Senjorita Felisa prila je nosei svoju au, sjela do nas
da promatra igru. Sada sam vidio s kim imam posla. Ljudi, dok nisu spavali, igrali su domino i obrnuto.
A pri svemu tom Geronimo je bio veoma slab igra. Dobio sam prvu igru, drugu, pa i treu. Kod prve
se veselio, kod druge zaudio, a kod tree sav oaran kliknuo:
,,Que alegria! Pravi ste majstor, senjor. Morate ostati kod nas kako bih od vas jo vie nauio. Do danas
jo nitko nije uspio da me tri puta uzastopce pobijedi."
Istini za volju nisam se naroito ni trudio. Igrao je veoma loe i nisam morao paziti kako u igrati.
Ustao je od stola i priao svojoj eni s kojom je izmijenio nekoliko rijei. Iza toga je poao u toionicu,
donio odande knjigu, ogromnu tintarnicu, i sve to stavio preda me.
Donna Elvira je voljna da vam dozvoli boravak u mom hotelu. Zapiite svoje ime u knjigu gostiju!"
Otvorio sam knjigu. Sve sama imena, brojke i datumi. Na posljednjoj ispisanoj strani pronaao sam
pero, prastaro guije pero, iji je kraj zjapio zamalo onoliko koliko i moje izme. Preko njega bila se
navukla tvrda, debela kramica.
Zar da piem ovim perom?" upitao sam smijui se.
Sin duda svakako, senjor. Drugog nemani, a vjerojatno i vi nemate."
11Pa to je nemogue!"
Zato? Mogu vam rei, otkada sam vlasnik ovog hotela, a tomu ima ve deset godina, svi su se moji
gosti upisali ovim perom i ovom tintom."
Crnilo se ve odavno bilo sasuilo.
Kako ste u tome uspjeli?"
Vodom, kao to i sami moete zakljuiti ako ste iole upueni u vjetinu pisanja. Pero zamoeno u
vruu vodu potpuno smeka i postane kao novo. A kada se vrua voda ulije u tintarnicu, dobije se
vanredno dobro crnilo. Kako je moja kua veoma prometna i svaki se gost mora upisati, kod mene se
veoma mnogo pie. Zbog toga ne smijem rasipati tintu i pero. Izgleda da vi niste vini pisanju, te u ja
to da obavim."
Uinite to, senjor, molim vas! Time ete mi skinuti velik teret s due."
Esta bien veoma rado! Ne moe svatko da bude uenjak. Smjesta u poeti, samo je potrebno da
prije toga ugrijem vodu."
Priao je toionici. Vidio sam da je u lampu ulijevao pirit, pa moda ak i rum, zapalio i nad pla-
menom drao limenu posudicu. Deset je godina prisiljavao svoje goste da se slue ovim crnilom i
perom i svaki put je potroio za novi pirita. Sigurno je potrajalo etvrt sata dok voda nije uzavrela.
Strpljivo je drao vodu nad lampom, pa zamoio pero u nju, pustio da se neko vrijeme moi, izlio vodu
u tintarnicu te je perom dobro promijeao.
Tako, moemo poeti. Spreman sam."
Poloio je knjigu preda se, crnilo je stavio na dohvat ruke, nakaljao se, uzeo pero, ponovo se naka-
ljao, nabrao elo, promijenio poloaj knjige i tintarnicu premjestio, nakaljao se ponovo. Namjetao se
kako bi bolje sjedio kratko reeno, pripremao se kao da prilazi obradi najveeg umjetnikog djela
svijeta.
Samo sam uz krajnji napor uspio da ostanem ozbiljan i shvatio zato je knjiga gostiju bila u takvom
stanju. Listao sam malo prije po njoj. Slova su na posljednjoj strani bila tamnouta, i to sam vie listao
prema poetku, bivala su sve bljeda i jedva su se mogla proitati. Prednje strane bile su toliko izblije-
djele kao da nikada nisu bile ni ispisane.
12
A sada pazite, senjor", rekao je. Moram ovdje da zavedem dan i godinu vaeg dolaska, vae ime,
zvanje ili zanimanje i zato se ovdje nalazite. Nadam se da ete mi o svemu rei istinu."
Dao sam mu traene podatke, a on je ucrtavao slova, kojima je nedostajala svaka jasnoa. Crtao je
polako, sav se predao, kao to dolikuje ovako vanom zadatku. Kada je nakon skoro pola sata povukao
zadnji potez, zadovoljno me pogleda, otktoni knjigu i upita:
Senjor, kako vam se svida moj rukopis? Jeste li ikada vidjeli ovakva slova i poteze?"
Nisam, jo nikada", priznao sam, jer je to bila istina. Imate veoma izrazit rukopis."
Nije nikakvo udo, jer ja uvijek moram da unosim imena, poto moji gosti nisu upueni u rukovanje
crnilom i perom. Hvala na podacima. Sve je jasno, jedino ne shvaam podatak da ste pisac. Sa takvim
zvanjem jo nikad nisam imao posla. Da li je to neki zanat, vojni in. Ili se moda odnosi na trgovinu
openito, ili pak na torbarenje?"
Ni na jedno. Pisac znai ovjek koga vi na pan-skom nazivate autorom ili eskritorom."
Sada me iznenadeno pogleda.
Imate li imetka?"
Nemam."
Onda Vas od srca alim, jer ete zbog tog zvanja vjerojatno morati od gladi umrijeti."
Zato, don Geronimo?"
Jo pitate?Te su mi okolnosti poznate, jer i mi ovdje u Guaymasu imamo nekakvog eskritora. Bogat je
i dopisnik je lista u Hermosillosu. Mora teke pare da plaa pa da mu se dopisi tampaju. To je takav
posao koji iziskuje velike izdatke, a nita ne donosi. Od ega ivite? Kako se izdravate i od ega se
oblaite? Od srca vas alim. Moete li da platite ono to kod mene uivate?"
Mogu. Toliko jo imam."
To me veoma veseli. Hm, eskritor! Nije nikakvo udo to ste tako bijedni. Jedva shvaam da ste pri
dobrom zdravlju. No karamba, sjetio sam se: ako ste eskritor, tada ete znati i pisati?"
Svakako."
13A ipak ste taj teki posao prepustili meni. Zato tajite svoju sposobnost?"
Zato to bi bilo neutivo da vam proturijeim, kad ste izjavili da sam ovjek koji ne umije baratati
perom."
Justo tano! Vaa utivost vam slui na ast. Smijem li upitati otkuda dolazite?"
,,S one strane Sierra Madre!"
Kao pjeak? Vi, ubogi davole!"
Po mamuzama koje nosim u opasau moete i sami zakljuiti da sam imao konja. Pao je i slomio
nogu. Morao sam ga ubiti."
Zato niste ponijeli sa sobom uzde i sedlo?"
Zato to se nisam htio po toj vruini zamarati nosei takav teret."
Mogli ste te stvari prodati i za dobiveni novac podmiriti dva dana boravka. ao mi vas je. Pametnije
bi bilo da se niste muili tim starim pukama koje vidim kod vas. Ne vrijede niti dolara, zastarjela
proizvodnja. U to se razumijem."
Uzeo je brzometku u ruke, zagledao je i odmahnuo glavom. Izgleda da mu je oko zapelo za magacin.
Poslije je pruio ruku prema staroj puci za medvjede, no ostavio ju je jer je bila toliko teka da je
jednom rukom nije uspio podii.
Bacite tu starudiju!" posavjetovao me je. Ona vam .samo oteava putovanje. A kuda elite da produ-
ite iz Guavmasa?"
elim da nastavim brodom, i to preko Hermo-silloa, prema sjeveru."
Onda ete dugo ekati. Ovuda rijetko prolaze brodovi koji plove tako daleko."
Tada u jahati."
,,U tom sluaju morate kupiti konja ili mazgu, a uvjeravam vas da ih sada ni za teke pare neete
uspjeti kupiti. Ako biste imali vremena da malo dulje poekate, mogli biste se posluiti eljeznicom
koja vodi za Arispe."
Kako saobraaju vlakovi?"
Vlakovi? Vidi se da ste ovdje stranac, senjor. Pruga jo nije gotova. Govori se da e za tri, etiri, a
moda i za pet godina biti zavrena, no to su za vas
s
14
nepoznati pojmovi. Ne bi trebalo da putujete po zemlji koju ne poznajete i koja je toliko udaljena od
vae domovine. Pored vaeg siromatva to je veoma opasan poetak. Vi ste naveli da je vaa domovina
Sajonia. Gdje se nalazi taj grad?"
Nije to grad, ve pokrajina u Evropi." Tano. ovjek zbilja ne moe da pamti sve zemljopisne karte.
Dakle, moete ostati kod mene. Uzevi u obzir vae siromatvo, kao i to da ste dobar igra domina i
dobar partner za mene, bit u uvidavan i raunati sve po najnioj cijeni. Stan i potpunu opskrbu imat
ete dnevno za jedan pezos. Vi ete sami utvrditi da je taj iznos veoma malen."
Zahvaljujem vam i prihvaam", izjavio sarn ozbiljno.
Kimnuo je zadovoljno, uklonio knjigu gostiju i privukao kocke domina.
Budui da ste gladni f edni, Felisa e vam prirediti jelo, a u meduvremenu moemo odigrati jo ne-
koliko partija. Ponimo!"
Nije me ni upitao da li sam raspoloen za igru. Smatrao je sasvim prirodnim da sam i ja strastven igra
domina kao i on. Poeli smo, jer nisam htio da budem neuljudan. Imao sam namjeru da ga ovog puta
pustim da me pobijedi, no to mi nije uspjelo jer je stvarno veoma loe igrao. Tokom tree partije osjetio
sam miris pregorjelog brana, koji je dopirao sa ognjita kraj koga je senjorita bila zaposlena. Usred
etvrte partije gostioniar je iznenada zastao, kucnuo prstom po elu i rekao:
Kako sam malo prije mogao da zaboravim neto! Rekli ste da elite putovati preko Hermosilloa, a ja
se uope nisam sjetio da e vam se pruiti divna prilika. Senjor Enriko oekuje nekakav brod, koji e
ovdje pristati pa dalje produiti gore za Lobos".
Dakako, ovo mjesto bi mi veoma odgovaralo. A tko je taj ovjek, po imenu senjor Enriko?"
Gost moje kue, a ije se ime u knjizi gostiju nalazi ispred vaeg. Zar ga niste proitali?"
Nisam. Dohvatio sam knjigu i u nJJ proitao: Harry Melton, svetac posljednjih dana." Ove su rijeci
bile ispisane na engleskom jeziku. Dakle, Mormon!
15Kako je dospio ovamo? Zbog kakvog je posla doao ovamo u Guaymos, ak iz onog velikog grada
kraj Slanih Jezera?
Sta gledate tako zamiljeno u knjigu?" upitao je gostioniar. Jeste li primijetili neto neobino?"
Zapravo nisam. Jeste li proitali ove rijei?"
Jesam, jedino to ih nisam razumio. Taj senjor je toliko ozbiljan, ponosan i poboan, te mu nisam htio
dosadivati pitanjima. Vjerojatno sam krivo izgovorio njegovo ime, jer mi je objasnio da Harry znai
isto ono to na panskom Enriko. Zbog toga ga tako i zovem."
Znai da on kod vas stanuje?"
Spava kod mene. Ujutro odlazi, a uvee se ponovo vraa.1'
ta radi u meduvremenu?"
Nije mi poznato. Nemam vremena da vodim rauna o svakom gostu."
Da, ovaj ovjeuljak je igrao l spavao, spavao i igrao i zato nije nikako ni dospio da svojim gostima
pokloni veu panju.
Meni je jedino njegovo ime poznato, kao i to da eka na brod za Lobos",' nastavio je. Taj senjor nije
mnogo govorljiv. Njegova pobonost je naprosto dirljiva. Samo je teta to ne umije da igra domino!"
Kako znate da je poboan?"
Krunicu nikada ne puta iz ruku, a pri dolasku i odlasku stalno se pokropi svetom vodom i krsti pred
onom slikom u uglu."
Htjedoh neto primijetiti, no smatrao sam da je bolje utjeti. Mormon sa krunicom! Mnogoenstvo i
sveta vodica! U svakom sluaju taj ovjek je licemjeran, i to njegovo licemjerstvo nije bilo bez razloga.
Morao sam prestati da dalje razmiljam jer je se-njorita Felisa donijela alicu sa nekakvom
gustom smjedom tekuinom, stavila je preda me i zaeljela mi dobar tek. I gostioniar mi je zaelio
takoder. Prinio sam alicu ustima i okusio, okusio ponovo, pa jo jednom, sve dotle dok mi jezik nije
odao tajnu da se ovdje radi o mjeavini vode, meda i pregorjelog brana. Sta je to?" upitao sam. Felisa
je gd iznenadenja pljesnula rukama. 16
Zar je mogue, senjor? Zar jo nikada niste pili okoladu?"
okoladu?" upitao sam, dok mi se sa lica mogao proitati ne ba izraz oduevljenja. Da, pio sam je
ve esto."
Pa to je okolada!"
okolada! Stvarno! Nikada ne bih rekao!" Zar ne?" uzvratio mi je gostioniar razdragano. Da. moja
okolada je poznata nadaleko. Tko zaa kakav ste bukuri pili na drugim mjestima. Moja je medutim
toliko originalna, jedinstvena, da se svaki onaj koji prvi put navrati-kod mene, udi i ne moe
povjerovati da je stvarno okolada. Ve iz ovoga moete zakljuiti da ete kod mene biti u svemu
najbolje uslueni."
Nisam smatrao potrebnim da mu kaem kako sam
suprotnog miljenja, ve sam ga upitao:
Sta ete mi donijeti za veeru, don Geronimo?" Za veeru?" Trgnuo se sav iznenaden i, uperivi
prstom u alicu, izjavi: Evo je, tu je." ,,Oh, tako! A ta slUite za doruak?" alicu moje
nenadmaive okolade." A za ruak?"
Opet jednu alicu. To je najbolje u emu ovjek moe da uiva."
,,A ta radite s onim koji eli kruha i mesa?" Mora da ode pekaru i mesaru."
Recite mi jo, imate li vina. okoladom se ne gasi ed."
O, izvrsno! elite li jednu aSu?"
Da. Koliko stoji?"
Trideset centavosa."
Don Geronimo mi je ukazao ast i poao lino po vino, no pruio ga je svojoj keri, a ne meni.
Senjorita Felisa ispraznila je au do polovice a da ni okom nije trepnula, te mi je doda uz blaeni
smijeak. Gutnuo sam malo i odmah sam poeo kaljati. Vino" je bilo prava sumporna kiselina.
Pijte polako!" upozorio me je gostioniar. Moje je vino za vas prejako. Ono je cijedeno iz najskupo-
cjenijeg groda."
2 Davo l Iskarlot I 17Da, priznajem da je prejako, don Geronimo",
rekao sam kaljui. Dozvolite, no ja u poi pekaru i mesaru!"
,,I neete ispiti au?" upitala je senjorita.
Neu. Na alost, moram imati obzira prema svome zdravlju."
Nato je ona prinijela au svojim ruiastim usnama, ispraznila je a da nije ni okom trepnula. Po-
vierljivim glasom zamolila me:
Senjor, kad ve idete pekaru i mesaru, donesite i meni neto! To je obiaj otmjenih i paljivih gostiju."
Nije loe! Jedan pezos za tri puta dnevno brana-ste vode sa medom, smjetaj vjerojatno u veoma nase-
ljenim mreama, a osim toga i gostioniareva obitelj da opskrbljujem ivenim namirnicama. Meson de
Madrid! Najbolji hotel grada! O pisaru, pisaru, svaka ast tvom dobrom savjetu i preporuci, no ja u se
ipak malo osvrnuti i potraiti neku drugu kuu!
Odoh, pazei da ne naslute ta smjeram. itava dva sata lutao sam naokolo traei bolji smjetaj. Na
kraju sarn ipak doao do uvjerenja da je gradski pisar bio u pravu, i da je Meson de Madrid bio pravi
dvorac u poredenju s onim jazbinama koje sam lutajui naokolo vidio.
Napori tokom posljednjih nedjelja su me potpuno iscrpli i nisam uope obraao panju na svoju vanj-
tinu, iako je bilo prijeko potrebno da nabavim novo odijelo. Kupio sam za pezos mesa, koje je, medu
nama reeno, bilo pljesnivo, kod pekara nekoliko pogaa od kukuruznog brana, a koje se ovdje jedu
umjesto kruha. Zahvaljujui zalihama susret u kui bio je propraen velikim oduevljenjem. Draga
Felisa je smjesta preuzela namirnice, potpalila vatru na ognjitu i poela priti meso. Djeaci su
prisvojili pogae i stali ih lomiti zubima da je sve pucalo. Donna Elvira se uspravila u mrei probudivi
se od mirisa peenja. Na alost, njezino lice nisam uspio sagledati, jer je lampa, i to jedina, stajala na
mom stolu. Gostioniar mi se prijateljski pridruio dodavi mi kocke domina. Da odigramo jo koju
prije jela, senjor! Ionako nemamo drugog posla."
18
Igrali smo dok nije dolo vrijeme da se jede. Senjorita Felisa iznijela je hranu, to jest pruila mi je onaj
komad mesa koji je bio najpljesniviji, no bez tanjura i svega ostalog, ali zato s ozarenim smijekom.
Ostali su komadi udnom brzinom bili podijeljeni prema ve unaprijed utvrdenom redu, .samo, na
alost, nisu zavrili u mom gladnom elucu. Utvrdio sam da sam se na udan nain iz gosta pretvorio u
gostoprimca.
Upravo u asu kada sam nakon zadnjeg zalogaja stao brisati no o rukav i zadijevao za pojas, uao je
onaj zbog ijeg sam dolaska bio veoma radoznao: Mormon. Vidio sam ga kada je uao jer je sjaj nae
svjetiljke osvjetljavao vrata. Naklonio se prema uglu gdje se nalazila slika, zamoio vrhove prstiju u
svetu vodicu ,i tek se onda okrenuo prema nama da nam uputi kratak pozdrav. No, kada je mene,
stranca, ugledao, zastao je na nekoliko asaka da me bolje osmotri. Priao je brzim koracima, otvorio
knjigu gostiju, koja je jo leala na stolu, brzo proitao moje podatke pa se uz ,laku no' povukao u
polumrak gdje su visile i mree za goste.
Sve se to tako brzo odigralo da mu nisam uspio bolje sagledati lice. Sada sam tek vidio koliko je po-
tovanje uivao kod gostioniara jer je ovaj potmulim glasom rekao svojima:
Senjor Enriko eli da spava. Leite i ne diite galamu!"
Navukao je zasun na prednjim vratima, dok su stranja, koja su vodila u dvorite, ostala otvorena.
Donna Elvira se opet isprui u mrei, dok su se djeaci uspentrali u svoje velike i prostrane lealjke.
Senjorita Felisa pruila mi je ruku pa je i ona otila u svoju mreu. Gostioniar mi je zaelio ,laku no',
pred i nosom mi ugasio lampu i povukao se u svoju Ijuljaku. Sjedio sam u mraku. Bio sam pomalo
zbunjen panjom koju su ukazivali novom gostu. Stvar me je ipak razveseljavala. Ostao sam jo neko
vrijeme kod stola neodluan na koju stranu da se okrenem pa da pronadem mjesto gdje se mogu sav
predati spavanju. Uskoro sam uo snano hrkanje draesne keri. Majka je s vremena na vrijeme
isputala zrak i zvualo je kao kad ovjek eli da utrne svijeu. Otac je isputao zvukove
2*
19koji su liili na zujanje bumbara. Znao sam da pri ovakvom koncertu neu moi zaspati. Zbog toga
sam se odrekao svih mrea i krenuo u dvorite u potrazi za mojim leitem od slame. Pas je najprije
zareao, no, prepoznavi me, smirio se. Svoje puke sam zavukao pod slamu jer se po svom starom
obiaju nisam nikada odvajao od njih. Legao sam i probudio se tek kada je ve jutro bilo odavno
svanulo.
Uavi u gostionicu zatekao sam djeake gdje se gone oko klupa. Donna Elvira leala je jo u svojoj
mrei. Senjorita Felisa kuhala je na ognjitu izvrsnu okoladu, koja danas nije mirisala na zagorjelo
brano, ve na prekipjeli sirup. Gostioniar je hitro donio kocke domina kako bi sa mnom iznova
zapoeo jueranji posao.
Mormon je sjedio za stolom i inilo mi se kao da je ekao na moj dolazak. Primijetio sam da me je
otro promatrao. Ja sam medutim nastojao da ne, primijeti kako sam i ja to isto radio. Bilo mi je teko
da skrenem pogled s njega. Bila je to neobina pojava.
Dobro graden i briljivo odjeven, a lice paljivo obrijano. A da mu vidite lice! Njegov pogled
podsjeao me je na izraz lica koji je Gustave Dor majstorskim potezom dao davolu. Slinost je bila
toliko velika da je ovjek mogao stei utisak da je Mormon sluio Dor^u kao model. Nije mogao biti
mnogo stariji od etrdeset godina. Nad njegovo visoko, iroko elo nadvile su se tamnocrne kovrde,
koje su mu sezale skoro do ramena. Ta kosa stvarno je bila prekrasna. Imao je velike, poput noi tamne
oit bademastog oblika, kojima je priroda obdarila jedino ljude s Orijenta. Nos mu je bio lako povijen,
ali ne preotro. Ustreptale ruiaste nosnice odavale su snaan temperamenat. Po gotovo enstvenim
ustima no ipak ne dovoljno blagim, s oputenim uglovima usana zakljuio sam da je veoma
energian. Brada, njena, ujedno i markantna, kazivala je da ovaj ovjek spada medu one ljude frji je
duh snaniji od ivotinjskog nagona. Svaki djeli te glave, toga lica bio je divan, dok ih je ovjek po-
jedinano promatrao. No, gledajui kao cjelinu, ustanovio sam izvjesnu neskladnost. Gdje nema
skladnosti, nema ni ljepote. Ne znam da li bi i netko drugi osje-
20
ao ono to i ja, naime, da mi je bio mrzak, odvratan. Osim toga, jo neto! Slinost sa Dorovom
slikom mi je odmah bila pala u oi. Sta sam ga ee gledao, to sam bio sigurniji da je veoma slian
osobi koju sam ve negdje i nekada susreo i to pod okolnostima koje mu nimalo ne slue na ast.
Razmiljao sam i .razmiljao, no nikako da se sjetim bilo mjesta i vremena, bilo osobe kojoj je toliko
sliio. Iako sam Mormona slijedeih dana redovito susretao, kako ujutro tako i naveer, nikako se
nisam mogao sjetiti. Sto sam ga ee vidao, to sam vre bio ubijeden da sam sasvim sigurno jo
ranije sreo ovjeka veoma slinog njemu, koji je ili prema meni lino ili pak prema meni dragoj osobi
bio zauzeo neprijateljski stav.
Kad god me je Harry Melton gledao, mjerkao me otrim oima. Iako sam u njegovom pogledu itao le-
dino radoznalost, ipak se nisam uspio osloboditi osjeaja da se iza svega toga krije neto drugo, naime,
da mu nisam simpatian.
Ja sam ekao na .bilo kakav brod, dok je on, prema krmarevim rijeima, oekivao odredeni. Unato
svemu, ipak se nisam obratio njemu, poto sam imao osjeaj da se vie ne bih od njega mogao
odlijepiti. Imao sam namjeru da se obratim kapetanu i njega zamolim da me pusti na brod. No sve se
odigralo drugaije. Petnaestog dana uvee uao je u gostionicu Mormon. udnovato, ovaj ovjek nije
krenuo po ustaljenom obiaju do mrea, ve sjeo do nas, to jest do mene i krmara. Zna se, nas dvojica
smo i sada igrali domina. Najzad mi je ipak uspjelo, i to nakon bezbrojnih pokuaja, da me don
Geronimo pobijedi. Bio je veoma oduevljen i kliktao:
Sada ete vidjeti kakav sam majstor, senjor! Priznat ete i sami da mnogo bolje igram od vas. Ne
pamtim kada me je nesrea toliko proganjala. Uvijek ste ugrabili najbolje domine, a meni su preostale
takvre sa kojima se nita nije dalo uiniti. Ubudue e se sve promijeniti i dokazat u vam da sam
mnogo bolji igra od vas. Nastavimo igru!"
Iskrenuo je kocke i promijeao ih. Nisam mu ni-Sta rekao, ve naumio da mu prepustim i ovu partiju,
ali nas Mormon prekide i prvi put progovori:
21Senjor, ta vam pada na pamet! Zar niste primijetili da je va protivnik namjerno inio greke kako
bi vam ustupio pobjedu? Vi neete nikada u ivotu nauiti igrati kao on."
Izgovorene rijei bile su otre, a osim toga pao- je i jednostavan izraz ,senjor', dok je ovjeuljak bio
navikao da ga oslovljavaju sa ,don Geronimo'. Koliko god je krmar inae bio uljudan i duboko
potovao Mormona, sada mu je odgovorio resko, na to mu ovaj jo otrije uzvrati. Posvadali su se i
don Geronimo pokupi domine, napusti stol i smjesti se u svoju mreu. Mormon ga je zadovoljnim
pogledom pratio, a po emu sam zakljuio da je namjerno izazvao kavgu kako bi se otresao krmara i
ostao sa mnom nasamo.
I stvarno, samo to se malian sklupao u mrei, Melton se obrati meni:
Vi ve petnaest dana stanujete ovdje? Namjeravate li ostati u Guaymasu?"
Glas mu je imao neuljudan prizvuk. Osjeao sam koliko se trudio da djeluje kao prijatelj, samo to u
tome nije uspio, tavie, njegovo me se pitanje dojmilo kao da je upueno njemu potinjenoj osobi.
Ne", odgovorio sam. Ovdje nemam ta da traim."
Kamo namjeravate otii?"
Moda za La Libertad."
Naveo sam ovaj grad zato jer se nalazi u blizini Lobosa i jer sam doznao da e brod koji se oekuje
otploviti onamo.
Otkuda dolazite?"
Gore sa Sierra Madre."
ta ste ondje radili? Vjerojatno ste tragali za zlatom. Jeste li to pronali?"
Nisam", rekao sam, a to je i istina, pazei da se ne uputam dublje u diskusiju.
To sam i mislio. Vidi se po vama da ste ubogi davo. A uzevi openito, izabrali ste veoma nesretan
zanat."
Zato?"
Proitao sam u knjizi gostiju da ste eskritor, a znam da ljudi te struke vie gladuju nego to su siti.
Kako ste se usudili da zadete u ovaj kraj? Vi iste
22
Evropejac. Da ste ostali u svojoj domovini, mogli ste za nepismene sastavljati pisma, praviti raune i
slinim poslovima zaradivati onoliko da ne gladujete."
Hm!" zagundao sam pazei da ne primijeti kako me je njegova izjava razveseljavala. Pisanje pisama
nije toliko unosan posao kao to se to vama ini."
,,I vi niste nali drugog izlaza ve da odete u strani svijet pa da jo vie patite. Nemojte mi zamjeriti, no
smatram da je to bila glupost. Nije svakome sudeno da bude sretan kao va imenjak koji je, za razliku
od vas, prije polaska u svijet bio vjet lovac a ne eskritor."
Moj imenjak? Na koga mislite?"
Ah, mislio sam da ste ve nekada bili u Sjedinjenim Dravama, u zapadnim prerijama. No, po vaem
pitanju, zakljuujem da to nije sluaj, jer biste inae ve uli za Old eterhenda."
Old eterhend? Ime mi je poznato. U novinama sam jednom proitao nekakav putopis u kojem se
spominje ova osoba. Rekao bih da je prerijski lovac, traga puteva, ili pak neto tome slino."
Dakako, to je on. Doznao sam sluajno da potjee iz Evrope. Kako se vae ime poklapa s njegovim, u
poetku sam pomislio da ste vi taj Old eterhend, no ubrzo sam doao do zakljuka da se varam.
Dirnut vaom bijedom odluio sam poto sam ovjek dobra srca da vas postavim na noge.
Pretpostavljam-da ste dovoljno razumni pa da prihvatite moju ponudu koja za vas znai spas."
Trebalo je zapravo da mu se nasmijem u lice, no suzdrah se i odluih da se ne odam. Taj Mormon,
pun sebe, svojim nadmenim nastupom vjerojatno je kod svakog izazivao samoljutnju, dok sam ja
sada. uivao u tome da u njemu ne pobudim slutnju.
,,A zato ne bih mogao biti dovoljno razuman? Nisam dijete koje ne umije da cijeni ponudeno dobro-
instvo."
Dobro! Prihvatite li sve moje prijedloge, oslobo-dit ete se svih briga i bit ete bogati."
Ne znam mogu li se pouzdati u vas! Molim vas recite mi u emu je stvar!"
Lento, lento samo polako! Recite mi najprije zato elite otii u La Libertad."
23Da traim posao i smjetaj. Poto u ovom mrtvom Guavmasu nisam nita naao, nadam se da u
tamo biti bolje sree."
Varate se. Iako La Libertad lei uz more, jo je samotnije mjesto od Guaymasa. Na stotinu gladnih In-
dijanaca lunjaju naokolo traei posla, no bez uspjeha, a vi biste se tamo proveli jo gore nego ovdje.
Za vas je prava srea to ste se namjerili na mene. Vjerojatno ste uli da spadam medu blaene
sudnjega dana. Moja mi vjera nalae da svaku ovicu ove pustinje sklonim u cvjetne poljane sree.
Dunost mi nalae da se brinem o vama. Znate li govoriti i pisati engleski?"
Malo."
To je dovoljno. A piete li panjolski isto tako dobro kao to govorite?"
Podjednako, jedino to ne umijem da pravilno primjenjujem znakove, jer upitnici i uzvinici kod re-
enica na panjolskom ne stoje samo na zavretku ve i na poetKu reenice."
Ovo se da nauiti," rekao je smjekajui se, s visine. Ja od vas ne traim nikakvo savrenstvo. Jeste li
voljni da budete knjigovoda?"
Ponudu je izrekao takvim gestom kao da mi je ponudio kneevstvo. Odgovorio sam kao da me to ve-
oma veseli:
Knjigovoda? I te kako, samo, na alost, niani trgovac. Sluao sam, dodue, da postoji jednostavno i
dvostruko knjigovodstvo, samo se ja u to ne razumijem."
ak ni to nije potrebno, jer se vi neete zaposliti kod nekog trgovca, ve na hacijendi. Iako nisam
lino mjerodavan da vam odredim visinu vae plae, jer je to stvar hacijenderoa, ipak vam mogu sa
sigurnou rei da ete biti veoma zadovoljni njome. Imat ete besplatnu opskrbu, a uvjeren sam da
mjesena plaa nee biti manja od stotinu pezosa. Evo moje ruke! Prihvatite je. Ugovor emo jo
veeras sastaviti."
Pruio mi je ruku. Polako sam podigao svoju kao da se elim rukovati s njime u znak pristanka, ali u
zadnjem asu je trgoh i povukoh natrag.
24
Mislite li ozbiljno, ili se samo alite? udi me to nudite ovakvo unosno namjetenje ovjeku koji je
sav u dronjcima."
Pa, moda i jeste to udno, ali ja vam savjetujem da ga smjesta prihvatite."
Budite uvjereni da sam spreman, no prethodno bih elio doznati neke detalje. Gdje se nalazi hacienda
na koju me elite poslati?"
Neu vas poslati, ve odvesti."
Ovo mi jo vie odgovara. Koliko stoji put?"
Neete imati nikakvih izdataka, jer sve trokove snosim ja. Od asa vaeg pristanka ne samo da ste
oslobodeni svih izdataka nego ete od mene primiti i predujam. Haciendero je moj prijatelj. Zove se
Tirm>-teo Pruchillo i vlasnik je haciende del Arrovo s one strane Uresa. Odavde emo putovati ladom
do Lobosa, a onda produiti divnim poljskim putem koji vodi do samog cilja. Iako neemo dugo
putovati, vjerujem da ete se ugodno osjeati i moi mnogo da vidite i nauite, pogotovo to vam se
prua prilika da boravite u drutvu vaih zemljaka."
Ne shvaam. U drutvu mojih zemljaka?"
Da, senjoru Timoteu su potrebni valjani radnici za obavljanje poslova na haciendi. Indijanci nisu do-
voljno izdrljivi, a ni pouzdani, te je radnike vrbovao iz Evrope. Sutra e ovamo prispjeti oko etrdeset
radnika, veina sa enama i djecom. Potpisali su ve i ugovore po kojima im se prua prilika da se u
najkraem roku obogate. Haciendero me je poslao da ih doekam ovdje i preko Lobosa dovedem k
njemu."
Iz kojeg su kraja?"
Ne bih vam mogao rei. Nasluujem da su iz Poljske jer dolaze iz okolice grada Cobili."
Koliko je meni poznato, grada pod takvim imenom ondje nema. Hm! Da nije moda Kobvlin?"
Da, da, bit e da se tako zove. Na posrednik je te ljude u Hamburgu smjestio na brod. U San Fran-
cisku su se iskrcali, odakle e sutra na malom jedrenjaku stii ovamo. Pristat e ovdje da bi samo mene
primili na brod, pa e odjedriti dalje. Za razmiljanje vam mogu dati vremena samo do sutra ujutro. U
sluaju da se jo ni do tada ne odluite, bit u prisiljen
25da povuem svoju ponudu i tada ete moi ovdje da amite do mile volje."
Moda bi me kapetan primio na brod do Lobosa?"
Nee, ak ni uz skupe pare, jer je brod najmljen iskljuivo za iseljenike. Zabranjeno mu je da primi
bilo koga drugog. Kakve li koristi od dugog razmiljanja? Bila bi prava ludost da odbijete moju
ponudu."
Oigledno je bio uvjeren da u pristati. Promatrao me je s iekivanjem. Bio sam u kripcu. Pustio sam
ga namjerno da pria kako bih mu se iza toga mogao narugati. Medutim, odustao sam od te namjere.
Osim ove, nisam vidio nikakvu drugu mogunost da se odavde izvuem. Ve me i sama ta injenica
nagnala da ga ne odbijem. Bilo je tu jo neega to me je ponukalo da putujem s njime. Oekivao je
ljude iz mog zaviaja, koje je, vezane ugovorom, domamio ovamo. Ovo mi je bilo sumnjivo, a jo vie
pravac daljnjeg putovanja. Znam da Ures lei uz Rio Sonore. Hacienda je, navodno, u blizini grada
Uresa. Najkrai put onamo vodi preko Hermosilloa, uzvodno rijekom Sonore, dok je Mormon htio
preko Lobosa, a to je trideset legua, to jest sto sedamdeset kilometara dalje. Iako je poljski put opisao
kao odlian, ja sam nasluivao da je lagao. Pa i da je govorio istinu, ovdje se radilo o velikom
zaobilaenju, koje nije bilo bez razloga s obzirom na ljude s enama i djecom. Bio sam siguran da to
nije jedini uzrok. U meduvremenu mi je sinula misao da tim ljudima moda prijeti neka opasnost, kojoj
moram ui u trag, kako bih svoje zemljake na vrijeme uspio upozoriti. Ukoliko i dalje ostanem u
Guaymasu, to neu moi izvesti. Morao bih da putujem sa njima. Samo kako? Nisam sklon da dam bilo
kakve pismene obaveze, osim toga Mormonove dranje bilo mi je veoma sumnjivo. Zbog ega je htio
upravo meni, beskuniku, da natovari na leda tako unosnu slubu? Osjeao sam u tome nekakvu odre-
denu namjeru, samo, na alost, jo je nisam uspio sagledati. Moram dobiti u vremenu, pdgovorio sam
mu okoliajui:
,,U pravu ste, senjor. Bila bi najodvratnija nezahvalnost ako bih odbacio vae dobroinstvo. Prihvatio
bih smjesta, jedino me neto zabrinjava."
26
Zabrinjava? Htio bih da znam to vas zabrinjava?"
Ja u ivotu jo nikada nisam vodio knjige, a niti ivio na haciendi. Sumnjam da u moi zadovoljiti
prohtjeve haciendera."
,,O tome mi vie nemojte govoriti", prekinuo me je. Ve sam vam napomenuo da je itav posao koji
vas eka prava igrarija. Zapisivat ete prinose sa plantaa naranda, sa oranica, i cijene koje za njih
prima senjor Timoteo. Osim toga, potrebno je zapisivati mladu drebad i telad. To je sve to se od vas
oekuje."
,,I za taj posao da uivam besplatnu opskrbu i stotinu pezosa mjeseno?"
Najmanje stotinu."
Pristao bih odmah, ali elio bih najprije da se lino osvjedoim zasluujem li toliku plau."
Pretjerano ste poteni."
Moda i pretjerujem. Vau ponudu neu odbiti. Poi u s vama, ali se za sada ne elim niim obave-
zati. Ovo u uiniti tek onda kada se lino budem uvjerio da stvarno zasluujem ponudenu plau."
Ako drugaije ne ide, pristajem i na to. Kako sto- jite s novcem? Sigurno je ve pri kraju? Poto
niste definitivno primljeni, ve samo uslovno, nisam obavezan da vas financiram. Pod ovakvim
uslovima mogu vam priutiti jedino besplatnu vonju i nita vie."
Zadovoljan sam i time. Na svu sreu imam jo nekoliko pezosa koji e mi dotei do haciende."
Ja vas medutim ne mogu ovakvog povesti sa sobom. Moete li da kupite barem novo odijelo?"
Mogu, ovjek u ovakvim klimatskim uvjetima kupuje ionako samo lagana, jeftina odijela."
Uredite to ujutro im prije, da ne ekamo na vas. - Laku no!"
Naklonivi se jedva primjetno, poao je prema svojoj mrei a da mi ni ruku nije pruio. Djeca su ve
spavala. Senjorita Felisa je hrkala, dona Elvira duvala, dok je siuni Geronimo isputao glasove slino
kripi bagalja. Utrnuo sam svjetiljku i poao u dvorite da potraim svoj leaj u slami. Pas se ve
priuio na mene i od veselja mi je poeo lizati ruke.
27Iako sam se slijedeeg jutra rano probudio, Mormona nisam vie zatekao u gostionici. Krmareva
draga obitelj je jo uvijek hrkala i spavala. Gdje se taj ovjek preko dana zadrava? To nitko nije znao.
I to mi je bilo sumnjivo, poto poten svijet ne mora kriti svoje boravite.
Probudio sam senjoritu Felisu da mi pripremi uvenu jutarnju okoladu. Iako sam ve do danas tko zna
koliko alica ispraznio, tek sam danas otkrio da je ta ljepotica priredivala okoladu od iste one vode u
kojoj je prala njene prstie i umivala draesno lice. Svaka ast njezinoj kuevnosti i tedljivosti, no
meni se smuilo, te joj rekoh da me boli eludac i da ne mogu popiti okoladu. Senjorita me blaeno
pogleda, prinese alicu ustima, isprazni je, nadlanicom obrisa draesne usnice, te ree dirljivim glasom:
Senjor, vi ste najotmjeniji caballero koji je do sada odsjedao u ovoj kui. Sretna ona ena koja se bude
udala za vas. Grdne li tete to odlazite. Zar ne moete ostati ovdje?"
Da li je to vaa elja?." mangupski je upitah.
Da", odgovori pocrvenjevi.
Sta vas je na to ponukalo, senjorito? Da li srea o kojoj ste malo prije govorili, ili je posrijedi okolada
koju sam vam uvijek tako rado ustupao?"
I jedno i drugo", apnu iskreno.
Vjerojatno je oekivala da e na jutarnji razgovor tei onako kako joj konvenira. Meni je u ovom
momentu bilo vanije da nabavim novo odijelo nego da bilo kome pobudim nadu za vjeridbom.
Krenuo sam u potragu za baratillerom. Njegov duan je bila prava staretinarnica. Na svu sreu ipak
sam naao sve to mi je bilo potrebno, hlae, prsluk, kaput, sve od nebije-Ijenog platna i slamnati eir
iji je obod bio toliko irok da bi pod njim imali mjesta ne samo senjorita Felisa ve i itavi svatovi, da
su joj se nade ispunile. Osim toga kupio sam komad jeftinog platna od kojeg sam saio vreu za moje
puke. To sam uinio zato da bi me Mormon jo neko vrijeme smatrao ovjekom kakvim me je
upoznao. Dobio sam utisak da je mnogo sluao o Old eterhendu, pa je bilo mogue da zna i za
njegove puke. Zbog toga ih nije smio vidjeti. Oda-
28
brao sam jo i par vrstih cipela. Kada sam ovako dotjeran uao u gostionicu, Geronimo zapljesne
rukama i zadivljeno ree:
Sto to vidim? Zar ste se iznenada obogatili? Ovako dotjeran moete se mirne due mjeriti sa bilo ko-
jim starokastilijanskim plemiem, senjor. teta to ste se rijeili da otputujete. Da sam vas ranije
ovakvog upoznao, imenovao bih vas za majordoma u mojoj kui, a moda biste postali ak i moj
ortak."
Utisak koji sam ostavljao morao je zaista biti snaan, jer je senjorita Felisa prinijela ruku k srcu i du-
boko uzdahnula, pa ak se i donna Elvira uspravila u svojoj mrei za trenutak, udostojila me svojim
pogledom pa se iza toga odmah ponovo opustila, uzdahnuv-i u znak priznanja. Izgleda da sam postao
opasan za enski svijet. Bio sam medutim svjestan da nije moja linost posrijedi, ve novo platneno
odijelo. Na alost avovi su veoma brzo popucali, a i sama tkanina raspala se u paramparad. Mogao
sam sebi kupiti i neto bolje i trajnije, no nisam elio Harry Meltonu da pokaem koliko imam novaca.
Oko podneva vratio se Mormon da me odvede na brod, koji je ve bio prispio. Nije bio uplovio u luku,
ve ostao napolju, i mi smo se amcem prebacili do njega.
29Priao mi je, podigaa s glave svoju crnu svilenu kapu koja mu je pokrivala prorijedenu kosu. Oslovio
me mjeavinom panskih i engleskih rijei, koje je vjerojatno pokupio tokom putovanja. Nisam ga
nikada mogao razumjeti ta hoe i zbog toga ga upitah, da se dalje ne mui:
Ako se ne varam, vi dolazite iz okoline Kobylina, u Poznanju?"
Da, da!" brzo izusti sav ozaren. Moemo se sporazumijevati i na vaem materinjem jeziku i ne
morate se muiti u rijeima koje su vam strane."
Veoma dobro, veoma lijepo! Dozvolite mi da vam kaem kako sam se jo odmalena poeo baviti
trgovinom. Budite tako ljubazni i recite mi kakvom se trgovinom bavite vi?"
Ja sam se posvetio onome to se poljski kae ,prywatny utzony'. Ne bavim se nikakvom trgovinom.
Poao sam u svijet radi studija. Kod ovakvog rada ovjek lako moe ostati bez sredstava. To mi se i
dogodilo, te sam prisiljen da odem na haciendu del Arroyo kako bih se ondje zaposlio."'
Ovako sam mu odgovorio jer nisam smatrao za potrebno da odmah sazna istinu.
Znai da ste odluili otputovati do iste one haci-ende koja je i na krajnji cilj. Sklopili smo ugovor za
niz godina uz dobru plau. Vjerujemo da emo moi mnogo utedjeti. Jeste li i vi dobili stalno
zaposlenje? Jesu li vam rekli kakav ete posao obavljati?"
Ponudili su mi mjesto knjigovode, no ja ga jo nisam prihvatio. Odluit u se tek tada kada se budem
upoznao sa tamonjim prilikama."
Knjigovoda? To je odlino mjesto. U tom sluaju, vi biste bili jedan od pretpostavljenih radnicima i
bit u toliko slobodan, potovani gospodine, da vam ponudim jedan postotak, dva postotka, a moda
ak i tri od svega to ete kupovati u mom duanu."
Sta? Vi ete na haciendi otvoriti duani?"
Da. Prijeko, u mojoj domovini, zarada je veoma oskudna i ovjek je morao iz dana u dan sve vie i
vie da stee kaji, dok u Americi, to jest u Meksiku
32
i Sonori, pezosi i dolari tako rei lee na cesti za svakog koji umije dobro da otvori oi."
Hm! Tko vam je to rekao?"
Posrednik. Doao je u na kraj da prikupi ljude. Odmah sam uoio da je veoma iskusan i okretan
ovjek."
Tako! Bit e da poznaje prilike. Da li je sa svakim od vas sklopio pismeni ugovor?"
Sklopio je za svakoga od" nas ugovor, udario ig i potpisao se. Otpremio nas je do luke i ukrcao u pre-
kooceanski brod. Oplovili smo Ameriku na junoj polutki i nakon mnogih, mnogih sedmica doplovili u
San Francisko. Tamo su nas prekrcali na ovaj mali brod i produili ovamo da primimo vodia pa da se
s njime zajedno iskrcamo u Lobosu. Tamo emo otpoeti novi, sretniji ivot, koji nam obeava
bogatstvo, kamate nad kamatama."
ime su se bavili vai saputnici u domovini?"
Neki su bili zanatlije, a neki obradivali tudu zemlju pod zakup. Imade i takvih koji su imali svoju ku-
icu sa okunicom i neto vlastite zemlje. Ovi e za nekoliko godina i sami biti vlasnici haciendi sa
ogromnim plantaama i panjacima. Sam posrednik nas je uvjeravao u to, a dao mi je ak i knjigu u
kojoj je sve bilo navedeno. Druina se sastala na dogovor i mene su izabrali za svog poglavara s tim da
u kasnije biti naelnik haciende del Arroyo. Ako ikada budete imali bilo kakvu elju, slobodno" se
meni obratite i rado u vam izii u susret."
Jeste li poveli i svoju obitelj?"
Samo moju kerku. Rebekka, moja supruga, umu la je jo prije etiri godine, ostavivi me samog sa
Juditom, naom jedinicom. Eno je ondje, promatra nas. Lijepo je gradena i veoma tankoutna. Po stasu
je na majku, dok je otrinu duha naslijedila od mene. Ona je ve sada moja nasljednica i ubrzo e
postati tako bogatom damom da e se sva otmjena gospoda otimati za njezinu ruku. Jasno, ona e sebi
izabrati naj otmjenijeg i najugladenijeg, po mogunosti kakvog bogatog plemia. Bit e to odabranik sa
kojim se Herkules nikako nee moi mjeriti. Ovaj momak napustio je domovinu zbog nje i krenuo
takoder s nama u Meksiko,
3 Davo i Iskariot I
33iakonije nae vjere i ne posjeduje niti desetinu onoga to bi mojoj Juditi mogao da isplatim danas,
samo da hou."
Kakav Herkules? O kome govorite?" O onoj skitnici tamo uz rub pramca. Ne skida oiju sa nje, iako
ona vie ne mari i ne eli ni da uje za njega."
Ne eli vie ni da uje za njega? Znai da mu je ranije bila naklonjena?"
Da, na moju veliku alost. Boravila je jednom u Poznanju u posjetu kod moje neakinje. Kupili su
ulaznice za cirkus u kojem je nastupao Herkules. Divili su se njegovoj snazi jer je s lakoom dizao
utege teke i stotinu kilograma, kao da se njima poigrava. Herkules i moja lijepa kerka su se na prvi
pogled zavoljeli. Obeala mu je ruku bez moga znanja. Htio je da osnuje vlastiti cirkus i da se proslavi
kao direktor. Kada sam saznao za tu novost, umalo me nije udarila kap. Sve moje molbe i sva moja
preklinjanja nisu pomogla da odustane od svoje nakane, koja joj i onako ne bi bila od koristi, ve samo
od materijalne tete. Bila mu je svom duom privrena i sva moja nastojanja su ostala uzaludna.
Sreom je u to vrijeme odnekuda iskrsnuo nekakav porunik otmjenog dranja, na ijem je crvenom
ovratniku svjetlucala dugmad. Imao je plemiku titulu. Kada joj je ovaj ponudio ruku i srce, propao je
Herkules sa svim svojim nadama. No kada je porunik sve vie i vie odlagao vjeridbu, a mi saznali da
se gui u dugovima, ona mu je gordo okrenula leda i odbila ga. trto je stigao iseljeniki posrednik i!
priao o divnoj zemlji Meksiku, gdje su rudnici puni zlata i srebra i gdje kavaljerosi u crvenim
odorama jau na divnim konjima, a dame, puei miomirisne cigarete, odmaraju se u mreama. Moja
jedinica Judita sada vie nije htjela ni za koga da uje, i samo je poela sanjati o zemlji u kojoj bi se i
ona kao senjora mogla odmarati u mrei Ijuljaci. Prodao sam, njoj za ljubav, sve to sam imao, i
kuu i duan, da bih se ovdje probio i postao ugledna linost i stekao veliko bogatstvo. U haciendi del
Arrovo moi ete se lino uvjeriti kako to brzo ide. A Herkules, saznavi da emo otploviti preko mora,
svratio je takoder do posrednika i potpisao ugovor kako
34
bi ostao kraj svoje ljubljene, ne bi li je ipak uspio pridobiti da mu postane enom. Uzeo je svu svoju
utedevinu i bez iijeg znanja napustio svoje mjesto. Moete i sami zamisliti koliko smo se ljutili kada
smo i njega ugledali na brodu kao putnika i lana druine na putu u zemlju u kojoj ne samo da tee med
i mlijeko ve zlato i srebro dovoljno za svaiji depi koji umije da ga otvara na pravom mjestu i u pravi
as. Ako elite da vas upoznam sa svojom ljubljenom kerkom, mogli biste poi do nje, samo mi
najprije morate obeati da neete pokuati zadobiti njezino srce i ljubav, njezinu ruku i imanje."
Ovaj ovjek je bio pravi ludak, slabi prema keri koja je svojom umiljenosti i tatinom prelazila sva-
ku mjeru. Iako nisam bio oduevljen prijedlogom da me predstavi", nisam bio niti sklon da ga
vrijedam svojim odbijanjem. Ba u pravi as priao mi je Mormon i dao znak da odem sa njime.
Saopio mi je da je za mene osigurao smjetaj.
Pod palubom su se nalazile malene kabine uredene za dvije osobe. uvar me je odveo do moje u kojoj
je ve bilo zauzeto jedno mjesto.
Tko e sa mnom stanovati?" upitao sam.
Onaj dugonja, po imenu Herkules", glasio je odgovor.
Kakav je kao drugar?"
Veoma je miran. Boljeg saputnika ne biste mogli poeljeti. Izgleda da je taj ubogi davo bacio oko na
Juditu, jer stalno bulji u nju, iako ona ne mari za njega."
Obavjetenje me je zadovoljilo. Prava je ludost od strane tog gorostasa to tri za takvom djevojkom.
Imao sam utisak da je potenjakovi, a osim toga bio je i bolje i urednije odjeven od ostalih. On je ak i
unato svom olakom ivotu uspio, da utedi, a to mu slui na ast. Vjerujem da u za ovo kratko
vrijeme to u ga provesti do Lobosa moi sa Herkulesom izai na kraj.
Prozori je bio otvoren te je boravak u kabini bio ugodniji nego na palubi, gdje je ovjek teko mogao
nai zaklon od velike ege. Opruio sam se na krevetu i ostao tako neko vrijeme. Nije dugo potrajalo a
vrata
*>*
3
35su se otvorila i pojavio se Herkules. Dobacio mi je mraan pogled.
uvar mi je upravo saopio da vas je ovdje smjestio iako sam cijelu kabinu ja platio. Poto sam uo
da ste i vi odnekuda iz naeg kraja, neu imati nita protiv s pretpostavkom da me neete niim
naljutiti."
To mi je dovoljno jasno dao na znanje, no taj bijednik je patio u dui, pa sam mu oprostio i odgovorio
mu prijateljski:
Potrudit u se da budemo dobri drugovi, pogotovo zato to ste vi meni od svih putnika najmiliji."
Kako to mislite? ak me i ne poznajete. Zato mi laskate? To ja ne volim."
Govorio sam istinu. Jevrejin mi je o vama govorio. Neete imati prilike da se poalite na mene."
Ako je to stvarno vaa elja, onda se klonite Judite i ne udvarajte joj se! Sabit u u zemlju i satrti sva-
kog onog koji to bude pokuao."
Budite bez brige!" nasmijan se. Na takvoj se stranputici neemo nikada sastati. Zato onda niste i
porunika satrli?"
Bilo mi je ao tog momia. Smodio bih ga ovim mojim rukama. Znao sam veoma dobro da nije
njegova linost ve crveni kaput uzrok zato mi je Judita postala nevjerna. Nemojmo vie o tome
govoriti i pustite starca neka samo blebee! Znam to radim i ne elim o tome vie da sluam."
Niti ja nisam raspoloen da se time bavim. Recite mi molim vas kako se zove starac i ime je
trgovao!" Uglavnom duhanskim preradevinama, a osim toga imao je i dobro uvedenu zalagaonicu. To
mu je omoguilo da stekne mali imetak, pa mu je sve to udarilo u glavu."
Ubijeden je da e u Meksiku u najkraem roku postati Krez. Da moda i vi niste opsjednuti neim
slinim?"
Nije mi ni na kraj pameti. Nisam ja tako lakovjeran kao Jakob Silberberg, naime, tako se on zove.
Stavie, ja sam ubijeden da je taj posrednik hulja i da ovi bijednici idu u susret opasnosti kakvoj se i ne
nadaju. Zbog toga sam i ja poao ovamo. elim da zatitim Juditu te vjerujem da e se otrijezniti."
36
Prilegao je na svoje mjesto i uutio. Ja se nisam trudio da ponovo uspostavim razgovor. Neto kasnije,
kada je jedrilicu zahvatio malo jai vjetri i ega bila podnoljivi ja, vratio sam se na palubu. Otkrio
sam tiho mjestance i odande nesmetano promatrao ljude. Ubrzo mi je priao Silberberg da nastavi
razgovor o svojoj keri. Medutim, ja sam mu dovoljno jasno dao na znanje da me to ne zanima i on se
udalji a da me nije ni upitao da li sada elim upoznati njegovu ljubimicu.
I Mormon mi je priao za trenutak, malo je sa mnom porazgovarao, a zatim krenuo u obilazak palube.
Zaustavljao se as kod ovog, as kod onog, zabavljao ljude i moram rei da se pokazao veoma
pristupanim, ponudio bi gdjekojeg cigarama, pomilovao djecu po obraiu, uglavnom, trudio se da
stekne povjerenje i naklonost ljudi.
Najdue se zadrao kod Judite u srdanom razgovoru. Herkules se toga asa pojavio na stepenitu.
Skupljenih vjeda i stisnutih usana promatrao ih je.
O putnicima se vodila svesrdna briga. Kabine nisu bile pretrpane, imali su dovoljno vode i izdanu
ishranu. Nitko se nije mogao poaliti i svi su puni svijetlih nadanja ili u susret budunosti. Jedino smo
Herkules i ja bili drugog miljenja. Da se nisam moda ipak prenaglio u pogledu Mormona?
Namjeravao sam otii k Vinetuu, s one strane granice, a Lobos mi je leao kao poruen na tom putu.
Putovanje me nita ne staje. Zar ve i samo to nije dosta? Zar ne bi bilo bolje kad bih od Lobosa krenuo
svojim putem i da se vie ne brinem o Mormonu i poljoprivrednim radnicima?
Dugo sam razmiljao ta i kako, medutim, nikako se nisam mogao osloboditi slutnje da su ovi iseljenici
na putu propasti. Odetao sam do krme gdje me oslovi kapetan:
Dozvolite mi da vam estitam, master! Melton mi je rekao da ete se vjerojatno zaposliti kao
knjigovoda. Nemojte nikako da propustite ovu priliku jer vam se nee ubrzo druga ukazati!"
Poznajete li to mjesto, kapetane?"
37Kako da ne! Haciendero i ja smo, tako rei, stari prijatelji; bogat je to ovjek i velika potenjaina.
Koga god primi u slubu, o svakom se brine."
Znai da ste uvjereni da e ovi putnici kod njega biti dobro smjeteni?"
Ne samo da sam uvjeren ve to sigurno znam."
Kapetan je na mene ostavljao utisak potenog ovjeka. Morao sam mu vjerovati.
Hm nije li potreban oprez kod sklapanja ovakvih ugovora?"
ta vam pada na pamet! I sami ete se uvjeriti koliko je ispravan stav senjor Timotea prema svojim
radnicima."
Zamolio je jednog iseljenika, koji je stajao u blizini, da donese ugovor. Imao ga je kod sebe i pruio mi
ga. Na njemu se bio potpisao on, posrednik, a bio je ovjeren i od strane vlasti. Ugovor je bio veoma"
kratak i glasio je: Radniku je osiguran besplatan put, pre-voz i dobra opskrba do samog odredita. Od
se obavezuje da e na imanju Timotea Pruchillosa, odnosno njegovog pravnog nasljednika, raditi osam
sati dnevno uz nadnicu od jedan i pol pezosa, kao i besplatnu opskrbu. Vanost ugovora prestaje nakon
est godina.
Bio sam iznenaden. Uslovi su bili poteni i nisam se vie udio to je posrednik uspio da sakupi
druinu od ezdeset i tri osobe za haciendu na kraju svijeta. Polako sam uvidao da je moja sumnja
neosnovana. Zar stvarno neosnovana? Pruchillo je izgleda esjit ovjek, no da li je i Mormon? A zato
ne bi bio? Imam li kakvih dokaza protiv njega? Da nisam moda i ja zbog ranije steenih iskustava bio
odvie obazriv i nepovjerljiv? Zar nije Melton i meni htio pomoi? Savjest me je gonila da se ve samo
i radi toga pokaem zahvalnim, iako nisam konano prihvatio ponudu. Zavaravajui samoga sebe da
iseljenike na haciendi eka dobar ivot, odluio sam te veeri da napustim brod u Lobosu i podem
svojim putem. No, neto se dogodilo to je iz temelja poremetilo moju odluku. Poslije veere su izdali
iseljenicima naredbu da se svi sklone u svoje kabine. To mi je bilo sumnjivo. Ta mjera nije ni mene
mimoila. Ve se poeo hvatati mrak i pirkao lagan vjetri te bi ljudi radije ostali neko vri-
38
jeme na palubi. Medutim, morali su se povinovati naredbi. Po njihovim zaudenim licima zakljuio sam da
je ta naredba neto novo i da su ranije i uvee i tokom noi smjeli da borave pod vedrim nebom. Kada sam
stigao u svoju kabinu, atleta mi je to isto potvrdio, jer me je doekao mrzovoljnim rijeima:
ta pada na pamet Haryju Meltonu kada nas je poslao dolje! ta vi mislite zato je on to uinio?"
Ne znam."
Davo neka ga nosi! Poslije velike ege i boravka u zaguljivim rupama, ovjek je eljno ekao na no kako
bi se malo rashladio na palubi. Do sada su nam sve to dozvoljavali."
Zaista? Znai da je ovo nova mjera?"
Da. A uvjeren sam da potjee od Meltona."
Na osnovu ega to zakljuujete?"
Prvo, jer nas alju dolje otkada se on nalazi na brodu, a drugo no radije u utjeti."
utite jer nemate povjerenja u mene?"
Zar ste neto drugo oekivali? Vi ste se tek prije kratkog vremena zavukli ovamo kod mene i ne moete
nikako zahtijevati da vam sve svoje misli odam."
Bilo mi je mnogo stalo da saznam sve to misli, te mu odgovorih:
Vi se bojite Mormona, a utite jedino jer mislite da u mu odati vae rijei."
Dobro sam ga ocijenio, jer tek to sam to rekao, poeo je da vie:
ta vam pada na pamet! Ja da se bojim! Htio bih da vidim onoga kome bi uspjelo da me zastrai. A tek ovaj
dida! Taj je namazan svim mastima, laska ljudima, a Juditi se od prvog asa udvara. Ne bojim se ja njega!"
Izliv bijesa govorio mi je da je ljubomoran na Mormona. Vjerovao sam da u u datom momentu u njemu
imati saveznika, pa sam odluio da budem malo otvoreniji nego to bih inae bio nakon tako kratkog po-
znanstva.
Zato niste iskreni prema meni? Ja Mormona unato njegovom upadljivom ulagivanju ne smatram
potenim ovjekom."
39Zar je istina? Jeste li sigurni?" upitao je brzo. Postoji li osim njegovog ulagivanja jo i neki drugi
razlozi? Doli ste sa njime na brod, a vjerojatno ste jo i ranije bili sa njime u vezi pa ga morate bolje
poznavati od mene. Na osnovu svega toga i sami ete doi do zakljuka da moje nepovjerenje prema
vama nije bez razloga."
Dozvoljavam, ali ja nisam nita uinio da budete prema meni nepovjerljivi. Master Melton i ja smo
dodue stanovali dvije nedjelje u istoj gostionici a da ni- ' smo bili u vezi. Tek zadnjeg dana smo vodili
dui razgovor, poto je vidio da sam besposleni, ubogi davo, pa me je upitao ne bih li prihvatio slubu
knjigovode na haciendi del Arroyo. Uzevi u obzir moje sadanje stanje, prihvatio sam prijedlog te
zajedno sa njime danas stigao na brod."
Znai da ga poznajete isto tako malo kao i ja. Zato ste onda rekli da je nepoten?"
To nisam rekao na osnovu injenica, ve zbog odredenog osjeaja koji me na to upozorava.
Nasluujem da se njega treba uvati."
Hm. Ja isto tako mislim. Nita mi nije uinio, a ipak ga ne trpim. Ne svida mi se njegovo lice. Osim
toga, primijetio sam da su Mormon i uvar kabina dobacivali jedan drugom znaajne poglede."
Zar ste vi to vidjeli? Ja nisam."
Jeste, oima su jedan drugom davali znake kao stari znanci, a pred nama se pretvaraju kao da se ne
poznaju."
To je bio znaajan podatak. Ljubomora je izotrila Herkulesove oi. Jasno, moda se i vara, zbog toga
ga upitah:
Da se moda ne varate? Mjesto uvara u odnosu na Mormona je tako nisko da je povjerljivost skoro
iskljuena. Moda su se ranije negdje sreli. Bit e da je to sve. Moda su ti pogledi koje su izmijenjali
imali da znae samo pozdrav."
Ne priajte kojeta! Ako se netko eli pozdraviti, onda to ini slobodno, a ne skriveno i potajno. A kad
se ve potajice pozdravljaju, znai da postoji neki razlog da bi prikrili kako se poznaju. Taj razlog ne
moe biti ni ispravan, a ni poten."
40
Slaem se. Sutra u ha obojicu bolje motriti."
Radite kako znate, ali vam kaem da se iza toga sigurno neto krije. Izmedu Meltona i uvara postoje
neke veze. Ukoliko se to odnosi na nas, sigurno nam nee biti po volji. Moda bi ovjek trebao da bude
malo oprezniji i pred kapetanom? Zato je odmah odveo Mormona natrag na krmu kada je stigao na
brod? Da bi razgovarao s njime? Zar nismo mogli svi da ujemo o emu razgovaraju?"
Smatram da je kapetan potenjakovi. Ubijeden sam da se ne varam. Zato bi morao da raspravlja o
svojim brodskim i poslovnim stvarima pred naim oima i uima? No, ako je stvarno istina da su
Mormon i uvar u dosluhu, rado bih elio da tu tajnu otkrijem. Tu dvojicu bih najradije ve sada
prislukivao."
Luda zamisao! Znate li vi moda gdje i kada oni razgovaraju? Osim toga, mi se sada nalazimo na bro-
du, a ne u umi, gdje se moe skrivati iza grmlja."
Moe biti. to se vremena i mjesta tie, o tome vas mogu tano obavijestiti. Vrijeme: danas, mjesto:
gore na palubi. Ako Mormon ima u neemu potajice da se dogovori sa uvarem, uinit e to kada
padne mrak i kada bude uvjeren da ih nitko nee primijetiti. Njegova kabina je do kapetanove i ovaj e
vjerojatno ubrzo otii na poinak. Svakome je poznato koliko su zidovi izmedu kabina tanki. Ako bi se
uvar potajice zavukao u njegovu kabinu, postoji opasnost da ih kapetan uje. Radi toga mora izabrati
drugo mjesto."
,,A gdje?"
Zar niste vidjeli da su maloprije gore na palubi postavili ator? A za koga bi bio? Jedino za Mormona.
Vjerojatno je rekao da e radije spavati na palubi nego u zaguljivoj kabini."
,,I vi namjeravate da prislukujete tu dvojicu?"
Da. Jeste li .primijetili da su onaj ator nainili od rezervnog velikog jedra?"
Ne znam nazive svih jedara, ali sam uoio da je bilo veliko, dovoljno ne samo za ator, jer je otraga
ostatak bio smotan u balu. Bit e da je veliko jedro."
To je ono to sam mislio. Za ator ne treba vie od pola jedra. Druga je polbvina otraga smotana. Pod
41tom balom bi se jedna osoba mogla dobro smjestiti. Ako nemate nita protiv, ja u ondje spavati."
Luda zamisao! Otkrit e vas im zakaljete ili kihnete."
,,O tome u voditi rauna,"
Bit e da ste veoma sigurni u svoj nos. Ako vas i ne uhvate, va trud e biti ionako uzaludan. Vi jo i
ne znate da li je ator podignut stvarno za Mormona. U sluaju da je vaa pretpostavka tana, jo je
uvijek pitanje hoe li onamo doi uvar."
Moglo bi se i to desiti, ali sam ja ipak uvjeren da mi trud nee biti uzaludan. Iz iskustva znam da me
moje slutnje rijetko kada prevare."
No, onda vas ne elim ni nagovarati, a ni odgovarati. Budete li tamo gore okusili mornarevu aku, to
nee biti u pitanju moja leda, ve vaa."
.Dozvoljavam da je ,luda zamisao' atlete proizvod njegovog duha. No mene su prosto svrbjeli prsti
da izvedeni tu ,ludu zamisao'. Napustio sam nau kabinu kako bih se oduljao na palubu. To nije bilo
tako jednostavno. Zbog tankih zidova i uskog hodnika kroz koji sam morao proi, mogli su me lako
uti. No sreom nisam uz put ni ha koga naiao. Stigao sam do otvora koji je vodio gore na palubu.
Zaustavio sam se na stepenicama i oprezno proturio glavu kako bih imao pregled nad prostorom
izmedu mene i atora. Bio je slobodan.
uo sam kako kapetan otraga daje kormilaru naloge za no. Znai, spremao se da ode na spavanje.
Glas Mormona se takoder uo. Prema tome, i on se nalazio kod kormila. U blizini pramca mornari su
se smijali i avrljali. Mene nisu mogli vidjeti. Brzo sam se izvukao iz otvora i ljisnuo do atora da se
odmah sakrijem pod smotanom polovinom jedra. To sam izveo za nepun minut. Iako sam leao na
tvrdoj palubi, ipak mi je bilo .ugodno dok me je jedro skrivalo. Tu me nitko nije mogao opaziti. Moje
skrovite je bilo odlino. Ovdje mi nije prijetila nikakva opasnost. Glavno je da ne izgubim strpljenje.
Legao sam dolje i zauzeo takav poloaj kako bih najbolje mogao zavui ruke i glavu pod ator.
Napipao sam u njemu leaj pripremljen od tankih, mekanih ebadi. Unutra je bilo mrano i nisam nita
vidio.
42
Nekoliko asaka kasnije uo sam kapetana kako je Mormonu zaelio laku no. Iza toga je otiao u svo-
ju kabinu. Melton je jo neko vrijeme etao gore dolje po palubi, te najzad uao pod ator i legao.
Dakle, pretpostavka je bila tana. ator su za njega bili podigli. Jedino sam sada imao da ekam i
uvjerim se da li e i uvar doi.
Proao je itav sat i jo jedan. Stigla je i pono. Glasovi mornara su ve odavno utihnuli. Zavladala je
takva tiina da se ak i um vodene pruge mogao uti. Jedanput sam samo uo kako je jedan mornar
doviknuo glasno kormilaru. Trgnuo sam se na um koji sam uo u atoru. Bio sam siguran da potjee
od Meltona i da je ustao. Glavu sam zavukao jo vie kako bih mogao bolje prislukivati. Uto sam
zauo paljenje ibice i ugledao njezin plamen. Mogao sam sada i Mormona da razaberem. Sjedio je na
leaju pripaljujui cigaru. Znai, ekao je i uope nije bio ni zaspao.
Prolo je opet izvjesno vrijeme kad zauh kako nekome upuuje pitanje:
,,Wellere, jesi li ti to?"
Da, Master", glasio je tihi odgovor na engleskom jeziku.
Udi brzo kako te ne bi nitko primijetio! Ima mjesta i za tebe."
uvar se dakle zove Weller. Posluao je Meltona te rekao:
Ne brinite, Master! Na palubi nema nikoga drugog osim kormilara i straara. Oni nas sa svojih mjesta
ne mogu opaziti."
Nastala je kratka stanka. Smjestili su se tako da su sjeli jedan kraj drugog. Tada Mormon ree:
Zna i sam koliko sam radoznao. Veoma me je zanimalo da li si se smjestio na brodu."
to se toga tie, Masteru, nije mi bilo teko da se zaposlim kao uvar kabina." >
Nadam se da te kapetan ne poznaje?" Iskljueno."
,,A da nije sluajno saznao da se nas dvojica poznajemo?"
43uvat u se da tako ta odam! Na alost, ja se nisam mogao ukrcati samo za vonju ovamo, ve sam
morao prihvatiti i povratak, te sam prisiljen da od Lobosa produim dalje za San Francisko."
Nita zato. Nee ti biti teko da u Lobosu kidne." To sam i ja mislio. Stoga sam i ponio sa sobom
samo najpotrebnije stvari kako bih u svakom asu mogao da napustim brod a da za sobom nita ne
ostavim."
U redu! No kako stoji naa stvar? Kada je tvoj stari otiao?"
Tri tjedna prije mene i vjerojatno je ve na cilju. Ve je ondje esto boravio te poznaje tamonje pri-
like. Budui da je veoma vjet, mora mu sve uspjeti."
Pitanje je samo da li e Indijanci pristati?"
Uvjeren sam da hoe. Ako se radi o takvom plijenu, onda e svaki Crvenokoac pristati."
Sada sam mirniji. Samo je pitanje da li e na vrijeme biti na odredenom mjestu."
Ja sam siguran da su ve na putu. Zar je stvar toliko hitna, Master Meltone? To bi se moglo i bez
urbe izvesti."
Do danas sam i ja bio toga miljenja, no sada sam ga promijenio."
Zato? Zar se neto dogodilo?"
Da. Sreo sam nekoga."
Valjda taj susret nije toliko odluan za nau zamisao?"
,,I te kako. Moe misliti koliko sam bio iznenaden kada sam tog ovjeka ovdje ugledao, a kada mu sa-
zna ime, bit e isto toliko iznenaden koliko sam i ja bio kada sam ga prepoznao."
Recite mi tko je!"
,,U stvari, i sam bi to morao znati jer si ga vidio ovdje na brodu."
Doao bi u obzir samo onaj ovjek koji se eli zaposliti kao knjigovoda. Je li tano?"
Naravno! Jedino je on u Guaymasu doao sa mnom na brod. Zar ga ti zbilja ne poznaje? Sreo si ga
ve jednom i to pod takvim okolnostima da me stvarno zauduje to ga dri neznancem. Bio sam uvje-
44
ren da si ga prepoznao. Zbog toga sam ti nekoliko puta davao tajne znakove kako bih te upozorio na
njega i kako bi se pred njim to manje pokazivao, jer bi te on inae mogao prepoznati."
Znakove sam uoio, no nisam ih shvatio. Takva skitnica koja se zadovoljava slubom na zabaenoj
haciendi za nas ne moe da bude ni od kakvog znaaja."
,,I ja bih tako govorio kada bi taj opasni ovjek stvarno elio da bude knjigovoda. Sjeti se Fort Uin-taha
i onoga to si ondje doivio!"
Sjeam se, bilo je gusto. U ono vrijeme je to mjesto bila prava kockarnica. Zaradio sam prilino no-
vaca i napunio kesu dolarima. No u najkraem vremenu sam taj novac ponovo izgubio. Sreom, tamo
se nalazio i va brat Tomas i poklonio mi aku dolara. Osim toga osigurao mi je i mjesto konobara kod
gostioniara. Od tada ga niani vie nikada susreo. Znate i sami zbog ega je morao na brzinu da ostavi
to mjesto. O tome se ne govori rado."
,,A zato ne? Svi mi grijeimo. Uostalom, dobro se on izvukao."
To je tano. Dobio je na kocki tako veliki iznos da je onaj oficir poeo sumnjati u vaeg brata da vara
u igri. Dolo je do svade. Oficir je zahtijevao da vrati novac, no va brat ga je ustrijelio i pobjegao. Dva
vojnika, koji su uli galamu, htjeli su ga napolju zadrati, medutim, on je i u njih pucao i oni su pali
kao klade. Izvukao se iz Forta, ukrao konja sa panjaka i otpraio. Bilo je pravo junatvo izvui se iz
tako utvrdenog mjesta."
Izvui? Da, Tomas se iz Uintaha izvukao..."
Ne samo odande ve kasnije i...", prekinuo ga Weller. ,Bilo mu je zagustilo. Da se nije Old
eterhend umijeao, ne bi nikada bio uhvaen. Kakvih li oiju u tog ovjeka! itava etiri dana gonili
su vaeg brata a da ga nisu pronali. I ba je morao tada stii Old eterhend i saznati sve. Ustrijeljeni
oficir bio mu je prijatelj i zbog toga je krenuo da uhvati vaeg brata."
,,I tano etiri dana kasnije, kada ni jednom vojniku nije uspjelo da mu otkrije trag. Ta bitanga ima
45psei njuh. Uao mu je u trag i gonio ga sve do Fort Edwardsa, gdje ga je predao komandantu.
Osudili su ga na vjeala, no zadnje noi uspjelo mu je pobjei, i to preobukavi se u odijelo vojnika koji
ga je uvao. Ovaj je bio toliko glup i dozvolio da ga udavi. Bit e da si i ti tada u Fort Uintahu vidio
Old eterhenda?"
Samo u prolazu. Tek to je stigao, ve je uo za tu stvar i odjurio u asu kada sam stajao na vratima
gdje mi je susjed priao da je stigao Zapadnjak."
Tada nije ni udo to ga danas nisi prepoznao." ' Danas?" zapitao je uvar zaudeno. ta ste time
htjeli rei? Valjda ne to da je takozvani knjigovoda lino Old eterhend?"
Da, to je upravo ono to sam htio rei."
Zar ovjek s onim priglupim licem, kojemu sam dodijelio mjesto u Herkulesovoj kabini, to da je Old
eterhend? Bilo tko da ga vidi, makar samo i u prolazu, odmah e uoiti da on nema nikakve veze sa
pisarskom slubom. Masteru, spreman sam sve da povjerujem, bilo to da mi kaete, samo ovo ne,
nikada!"
Imam neoborive .dokaze. Jesi li vidio puku toga ovjeka?"
Nisam. Izgleda kao da ima dvije. Nalaze se u platnenoj vrei."
Da, dvije. Svaki ovjek zna da Old eterhend uvijek ima uza se dvije puke, jednu za medvjede i
jednu brzometku. Ja sam jo u gostionici primijetio da ih preda mnom krije, no traio sam od
gostioniara da mi ih opie. Taj Zapadnjak se pretvarao da je ubogi davo, dok je s druge strane
gostioniara i itavu njegovu obitelj nahranio i astio. Da je on stvarno ovjek za kakvog se izdaje, bio
bi smjesta prihvatio, i to s najveim veseljem, moju ponudu. Medutim, posluio se smijenim
izgovorom i zamolio me je da mu dam rok za razmiljanje. Iako me ranije nije nikada vidio, ipak me je
stalno promatrao. Ja mu nisam dao na znanje da sam to uoio. Izgleda da mu je pala u oi slinost
izmedu mene i mog brata. Doao je sa Sierra Madre. U tako pust i opasan kraj ne zaluta nitko, a
najmanje jedan stranac, pogotovo to su ondje esti nemiri i nesigurnost. Na takav put se usuduje
jedino iskusan
46
ovjek koji je siguran u svoje oruje. Zamisli, i to bez ikakve pratnje!"
Moete i sami zamisliti kakvom sam napetou pratio ovaj razgovor. Nisam se prevario u slutnji, jer je
ona ila u prilog meni, a vjerojatno i ostalima. Sada mi je bilo jasno zato mi je pala u oi neskladnost
crta na Mormonovom licu. Razlog je slinost sa bratom koji je nekada nosio drugo ime. Njegovo
pravo ime mi nije bilo poznato. Prijateljstvo sa oficirom me je gonil da slijedim krivca i da ga najzad
u Fort Edwardsu uhvatim. Sada sam znao na emu sam. Mormon je bio brat one varalice i viestrukog
ubice. Nain izlaganja zloina i stav prema tadanjim dogadajima kazivali su mi da je i on na ratnoj
nozi sa zakonom.
Na alost, sada sam doao do zakljuka da su me prozreli. Onaj gostioniar u Guaymasu bio je toliko
priglup i vodio nekakvu knjigu gostiju. Pronaavi moje ime u njoj, Mormon je posumnjao da sam Old
eterhend. Osim toga, pomogla mu je i brbljivost gostioniareva, koji je opisivao moje puke, a i tota
drugo to je sada Melton spomenuo i nabrojao. Naveo je ak i to da nisam spavao u kui, ve
u'dvoritu, poto sam kao Zapadnjak navikao na to. Mormon je tako ubjedljivo govorio da je i uvar
promijenio miljenje i nastavio:
Pretpostavimo da se ovdje zbilja radi o Old eterhendu. to ga je moglo ponukati da i on pode
na haciendu?"
Bit e da ima vie razloga. Ako je u meni prepoznao brata varalice, tragat e dalje za njim ondje gdje
se i ja nalazim. Znai, prilijepio se za mene. Osim toga, vjerojatno mu je kad iskusnom ovjeku palo u
oi s kakvom namjerom dovlaim ove ljude ovamo. Po onome to sam o njemu sluao, sudim da e se
prikljuiti ljudima kako bi im u datom momentu dao savjete i pomogao. Osim toga, uva se da bilo
kakav ugovor potpie jer elf da ostane gospodar situacije. Znai, moramo s njime raunati, iako ne
vjerujem da e nam moi osujetiti nau namjeru. Ipak moramo biti spremni na to da e nam initi
neprilike, to bi samo odugovlailo itavu stvar."
47Onda ste uinili veliku greku to ste ga poveli sa sobom. Niste smjeli da se s njime bakete.
Trebalo je da ga ostavite u Guavmasu."
Postupio bih tako da nije gostioniar don Gero-nimo izbrbljao da oekujem brod. Ja sam dodue rekao
Oldu eterhendu da bez mene nee moi na brod. No uvjeren sam da bi ga kapetan, taj priglupi
potenjakovi, koji nije upoznat s naim poslom, ipak primio. Recimo da nije poao s nama, on bi, po
mome miljenju, ugrabio slijedei brod, otputovao do Lobosa i odande poao za nama. Od toga
trenutka ne bismo bili ni asak sigurni."
Zar jedan ovjek protiv ovoliko nas? To zvui pretjerano, pa bio taj jedan i sam Old eterhend. Jedan
jedini metak je dovoljan da ga se oslobodimo."
Da, kada bi se on izloio metku, samo to mu to ne pada na pamet. Postupio sam u ovom sluaju naj-
mudrije. Ako je on poznat kao lukav lisac, dokazat u mu da su drugi jo lukaviji. I upravo zato to me
eli nadmudriti, bit e sam nadmudren. Pretvarao sam se da ga stvarno smatram propalim strancem.
Ponudio sam mu slubu samo zato da ga primamim. Ovako u ga moi stalno drati na oku i ustrijelit
ga im to bude potrebno. A to u sigurno uiniti kako bih osvetio brata za kojim traga i kojega je
prisilio da kao ubica pobjegne iz zemlje. Odmazda je neizbjena. Taj priglupi momak je toliko smion
da je sam uletio u klopku. Ne smijem propustiti priliku da izvedem ono to mi je dunost, odnosno da
se krvavo osvetim."
Govorio je bijesno i to je odzvanjalo kao neka vrsta zakletve. Na to mu uvar ree zamiljeno:
Nadajmo se da e tako biti! Taj ovjek je veoma zagonetan: Meni se ini kao da je u savezu sa samom
sotonom. Sto dublje zapada u opasnost, to se bre uspijeva iz nje izvui."
Ovoga puta tako nee biti. Putem ga ne smijemo izazvati jer e to pobuditi sumnju kod ostalih.
Stignemo li na haciendu, obraunat emo se s njim. ak nije ni potrebno da se ja s njime obraunam jer
e to uiniti Indijanci."'
,,A ako im umakne? Koliko li je puta ve bio u pandama krvoednih Crvenokoaca pa mu je ili
48
uspjelo da umakne, ili da ih privoli na prijateljstvo. Zar se nije i sa samim Vinetuom borio na ivot i
smrt? Danas su spremni ak i ivot dati jedan za drugoga!"
Bili su to drugi ljudi i druge situacije. Nisam ja bio u pitanju. Kad god budem zaelio, obavit u mu
ruke oko vrata i udavit ga. Pogledaj u zvijezde! Za-klinjem se u njih i kaem ti da taj ovjek ide u si-
gurnu smrt, kao to je i putanja ovih zvijezda odredena. elim..."
Dalje nije stigao jer je imao razloga zato nije dovrio. ator ih je poklopio. Izgovorivi ove posljednje
rijei, htio je malo da razmakne ator kako bi pogledao u zvijezde. Medutim, nije bio dovoljno oprezan.
Kolci nisu bili dovoljno privreni za palubu, i kako su bili prilino optereeni jedrom, nisu izdrali
taj pritisak i poispadali su iz svojih leita. Platno je poklopilo kako ovu dvojicu tako i mene.
Morao sam brzo djelovati da me ne bi otkrili. Hitro sam se izvukao ispod bale jedra i pojurio prema
otvoru za kabine. Kada sam ve dovoljno odmakao u otvoru, bacio sam pogled prema mjestu gdje je
bio ator i primijetio da su se Mormon i uvar takoder izvukli ispod njega a da nisu ni primijetili
prisustvo" tree osobe. O daljem prislukivanju nije moglo biti ni govora. Poao sam u svoju kabinu.
Herkules je spavao medvjedim snom. Nastojao sam da budem to neujniji i da ga ne probudim.
Spavao je, a to mi je u ovom momentu bilo i drago, jer ne bih znao u ovom asu ta bih mu odgovorio
na njegova pitanja. Jedno je medutim bilo sigurno: da mu za sada ne smijem istinu rei jer bi se lako
moglo desiti da i nehotice pobrka moje planove. Prilegao sam, ne da spavam, ve da razmiljam o
onome to sam gore na palubi uo. Kroz prozori su prodirali ve prvi zraci jutarnjeg svjetla kada sam
zaspao.
Dakle, radilo se o mom ivotu! Iako je opasno zvualo, nisam se mnogo zabrinuo. Sada sam znao na
emu sam. Znai, moram biti stalno na oprezu. Opasnost, koja je prijetila iseljenicima, bila je druge
vrste.
t Davo l Iskariot I
49Da su i oni isto tako bili u opasnosti, nije bilo dvojbe. Medutim, opasnost u kojoj su se nalazili
iseljenici bila je tim vea to se nije moglo predvidjeti kakve je prirode i gdje i kada e nastupiti.
Jedno je ipak bilo sigurno: da se do haciende nee nita poduzimati. Mormon je rekao da se do tog
mjesta ne smije nita protiv mene poduzimati jer bi u protivnom to kod ostalih pobudilo sumnju. Znai
da se i njima nee nita dogoditi. A onda na haciendi! A ta i kako tada? Govorili su o nekakvim
Indijancima koji bi morali da mi se osvete. Vjerojatno su to isti oni od kojih i iseljenicima prijeti
opasnost. Prepad Indijanaca? Ne ini mi se suvie opasnim. Zato bi napali iseljenike? Svi su bili toliko
siromani, izuzev Poljaka, da nije bilo ta da se opljaka. Bit e da tu ima neeg drugog posrijedi, no ja
za sada jo nisam uspio da sagledam u emu je stvar. Vjerovao sam da u uz put imati priliku da
saznam, da ujem i da vidim neto vie to bi me odvelo na pravi trag.
Uz put? Moram li ja ostati sa njima? Da li sam na to bio obavezan? U stvari-nisam. Mogao sam u
Lobosu napustiti brod i nestati. U tom sluaju bi iseljenici bili izloeni, zlokobnoj sudbini i kada bi se
to ostvarilo, . jedino bi mene pekla savjest. Ve samo radi toga morao sam ostati s njima. No, moj
stalni nagon za djelovanjem tjerao me je da se poblie upoznam sa Mormo-novim planovima i da ih
osujetim. Rekao je: eli da me nadmudri, znai: mora sam biti nadmudren." Dobro, neka bude,
lukavstvo za lukavstvo, nadmudrivanje za nadmudrivanje!
Atleta je ve bio na nogama kada sam se probudio it upitao me:
Ja sam ve spavao kada ste se vratili i nisam vas uo. Da vas moda nisu uhvatili?"
Nisu."
,,A jeste li to saznali?"
Nita naroito", odgovorio sam ravnoduno.
To sam i mislio", nasmijao se. Tako sam vam i proricao. Zasluili ste da vam se narugam."
Moete, samo bih vam ipak savjetovao da utite kako mi se ne bi i ostali ismjehivali."
50
Da me moda ne smatrate brbljivcem?" upitao je posprdno. Jo mi nitko do sada nije mogao rei da
sam brbljivac, pa prema tome ne elim ni-zbog vas da to postanem. Neu vas odati, pogotovo ne onoj
dvojici bitangi koje ne mogu da podnosim. Imam osjeaj da u se s onim Mormonom kad tad morati
obraunati."
51Lobos je ve odavno ostao za naim ledima. Proli smo ve i kraj San Miguel de Horcasitasa. Sto na
konjima, to na kolima, vozili smo se prema Uresu, glavnom gradu istoimene oblasti.
Vodili su rauna o tome da nijedan od iseljenika ne ide pjeice. Senjor Timoteo Pruchillo, na hacien-dero,
poslao nam je u susret Yaqi-Indijance s kolima kao i konjima za jahanje i tovar., S njima smo se sastali u
Lobosu. Sve je bilo divno organizirano i ilo tano kao zupanici na satu.
Kola su bila nezgrapna, slina onima u kojima su nekada iseljenici putovali kroz sjeverne amerike prerije.
Kola su bila odredena za ene i djecu. Natrpali su na njih jo i ono malo sirotinje to su bili ponijeli sa
sobom, kao i stvari koje je vodi kolone kupio u Lobosu. Konji nisu bili naroito dobri, no za tako kratak put
su sasvim odgovarali. Vodi je bio sijed, iskusan vaqueros ili nadzornik, utljiv, mrgodan momak, koji ni sa
kim nije progovorio rijei i jedino je prema Mormonu pokazivao izvjesno potovanje. Njih dvojica su tokom
cijelog puta jahali jedan kraj drugog na elu kolone. Ja sam se pridruio atleti i pretvarao se kao da me svi
ostali veoma malo zanimaju. Potajice sam ipak bio na oprezu kako bih mogao udovoljiti postavljenom
zadatku. Herkules je bio dobar jaha i to zato to je radio u cirkusu i imao prilike da se vjeba u jahanju.
52
Vie puta mi se nasmijao gledajui me kako nagnut, naizgled nesigurno, sjedini u sedlu. Ovako se dre
iskusni prerijski lovci kad su bezbrino jahali i kada se inilo da i jaha i konj spavaju sve do onog momenta
kada bi i jahaa i konja neto trglo pa bi se preobrazili u sasvim druga bia. Kritizirao je moje loe dranje,
labavo dranje uzdi, landaranje ruku. Vidjevi da ne marim za njegove prigovore, rekao mi je bijesno:
ovjee, govoriti vama ili niz vjetar, sasvim je jedno. Koliko god vam govorio, vi nikada neete biti pravi
jaha. Jaete kao dijete na drvenom konjiu. Prava sramota!"
Iako od njega nisam oekivao nikakvu uljudnost, ipak sam primijetio da mu se dranje izmijenilo. Vie nije
bio toliko ravnoduan i uzdrljiv kao prvog dana naeg poznanstva. Vie puta sam opazio kako me potajice
prijateljski pogledava. Vidio sam da je jednom brzo skrenuo pogled u stranu kao da se stidi to je promijenio
osjeaje.
uvar kabina Weller ostao je na brodu, ali ni trenutka nisam sumnjao da e nakon naeg iskrcavanja pobjei
odande, kako bi u datom momentu bio Mormonu pri ruci.
Melton je dodue iseljenicima i sada poklanjao panju, onoliko koliko je to prema njegovom miljenju bilo
dovoljno da se ukazuje tim ljudima. No otkada smo se iskrcali, vie nije bio onoliko ljubazan koliko je to bio
u poetku. to smo se vie pribliavali, to smo se vie udaljavali od mora i to ih je sigurnije imao u
akama, bivao je sve manje ljubazan kad god bi s nekim od njih razgovarao.
Jo nikada nisam bio u ovom kraju, prema tome nisam poznavao poloaj oblasnog glavnog grada Uresa kroz
koji smo morali proi. Znao sam jedino da lei na Rio Sonori, nekoliko milja ispod Arispesa. Smjestio se
kraj lijeve obale rijeke u veoma plodnoj dolini, opasan divnim vrtovima. Veselili smo se tom gradu, po-
gotovo to smo itavim putem prolazili kroz puste krajeve, a i ponadali smo se da emo u Uresu imati jedan
dan odmora. Nasluivao sam da se pribliavamo gradu , jer smo ve odavno preli Rio San Miguel, pritoku
53Rio Sonore. Iz sata u sat nailazio sam na znakove koji su mi govorili da smo ve blizu jednog veeg
mjesta. Nailazili smo na sve brojnije puteve ako se uope tako mogu,nazvati. Putem smo susretali
po kojeg ovjeka, i to veinom jahaa. Iskrsavala je tu i tamo po koja hacienda ili estanzia, koje smo
uvijek zaobilazili.
Padalo je u oi kako Mormon nastoji da nijedan od prolaznika ne progovori s nama ni rijei. Kad god
bi se netko pojavio na vidiku, odjahao bi mu u susret i razgovarao s njime tako dugo dok mi svi ne
bismo proli. Time je htio ili da preduhitri da nas ne bi tko upozorio, ili pak nije nitko smio saznati tko
smo i kuda idemo. Po njegovom vladanju sam mogao sa sigurnou zakljuiti da je svakom prolazniku
koji se interesirao za nas davao kriva obavjetenja. Osim toga promijenili smo i pravac kojim smo se
do sada kretali i poli prema sjeveroistoku. Ures u tom smjeru nije leao. Rijeio sam da mu ne
pokaem ni trunka nepovjerenja. Medutim, odjahao sam do njega kako bih se uljudno raspitao za
poloaj grada i za vrijeme u koje emo tamo stii. Dobacivi mi otrovan pogled, odgovorio mi je:
Sta vas interesira Ures, master? Jesam li ja moda rekao da emo se toga mjesta dotai?"
Rekli ste da hacienda del Arroyo lei iza Uresa. Prema tome mislim da emo ..."
Misliti, misliti!" prekinuo me je. Hacienda dodue lei iza Uresa, no ne u ravnoj crti, ve po strani.
Da li ste moda oekivali da emo radi vas svratiti onamo?"
To nisam mislio. Uostalom, priznat ete da je moje pitanje bilo veoma skromno i nikako nije imalo
prizvuk nametljivosti."
Napustio sam ga. Na moja pitanja na panskorn jeziku odgovorio je engleski kako ga nitko osim mene
ne bi mogao razumjeti. Vjerojatno da ni stari peon ili vaquero, koji je jahao kraj njega, nije smio nita
da sazna o njegovim tajnim namjerama. Vjerojatno je htio da zaobide Ures radi toga da se ondje ne bi
saznalo da je grupa iseljenika krenula za haciendu del
54
Arroyo. S ovim su ljudima htjeli neto da izvedu to se nije smjelo saznati.
Uvee toga dana stigli smo do Rio Sonore i to, kao to sam i nasluivao, daleko od grada. Obala je bila
niska, a voda plitka, te smo je mogli lako kolima i konjima pregaziti. Bilo je ve kasno i zapravo je
trebalo s one strane da zastanemo. Dugaak put izmorio je i ljude i ivotinje. I usprkos tome Mormon
je izjavio da moramo produiti jer emo nakon jednog sata stii do takvog mjesta koje je mnogo
pogodnije za logorovanje od obale rijeke.
Ova njegova tvrdnja je u meni ponovo pobudila sumnju. Istina, ovdje kraj vode bilo je i komaraca koji
bi nam remetili mir. Ja sam samo ovo smatrao opravdanim razlogom jer je opala bila pogodna da prui
sve i ljudima i ivotinjama. Mormon je imao sigurno neki razlog da se udalji od rijeke, pogotovo fo se
ve poeo da hvata mrak. Prije no to smo krenuli dalje, pustio je da se ivotinje u rijeci napoje i po
tome sam zakljuio da e nas odvesti nekamo gdje nema ni vode.
Od rijeke smo krenuli po potpunom mraku, te nisam mogao dobro da uoim kraj kroz koji smo prola-
zili. Nije bilo ni stabala, a ni ume ili polja. Katkad smo jahali kroz travu, no veinom po pijesku u koji
su duboko propadala kopita naih ivotinja i kotai kola. Uskoro su se pojavile prve zvijezde na
tamnom nebu i jedino sam uz pomo njih uspio odrediti pravac naeg putovanja. Drali smo se
jugoistoka. Na domaku grada skrenuli smo prema sjeveroistoku, a sada idemo prema jugoistoku. Nema
dvojbe da je put preko Uresa najkrai jer lei u ravnoj crti. Mormon ga je namjerno zaobiao. Morat u
na svaki nain utvrditi zato je ovako postupio.
Prola su dva sata kada smo se zaustavili na prostranoj ravnici sa po kojim grmom. Nigdje ni teku-ice,
a ni stajae vode. Palo mi je u oi da se nismo ulogorili kraj grmlja, ve podalje od njega. Putnik nikada
ovako ne postupa jer mu grmlje donekle prua ugodnost. Kola su zbili, konje ispregli, jahae konje
rasedlali i predali ih nekolicini Yaqi-Indijanaca, pod ijim su nadzorom trebali po noi da pasu.
Mormon je
55Indijancima zabranio da se sa konjima dre grmlja i naredio im da odu na suprotnu stranu. I to mi je bilo
sumnjivo. Bio sam uvjeren da je on to stoga uinio da se nitko od na ne bi mogao pribliiti grmlju, i zato
sam odluio da se potajice do njega dovuem.
Ljudi su bili izmoreni i poeli su se umotavati u svoju ebad kako bi im prije zaspali. To sam i ja isto
uinio, samo to nisam sklopio oi. Sada je bila prva mjeseeva etvrt, no mjesec jo nije izronio. Zvijezde,
kojih je danas bilo malo, irile su oskudno svjetlo, i ovjek je mogao da vidi jedva desetak koraka ispred
sebe.
Motrio sam mjesto na kojemu je Melton leao, i to neto po strani sam. Pretvarao se kao da spava, ali
nakon tri etvrt sata primijetio sam da se pokree. Izmotao se iz ebeta i ustao. Stajao je neko vrijeme i
oslukivao, te sam vjerovao da e nekamo otii. Prevario sam se. On se douljao do mene, kleknuo i do-
vukao se do moje glave da uje kako diem. Disao sam polako, tiho i pravilno, kao da sam u dubokom snu.
Bio je zadovoljan. Ustao je i poao prema grmlju.
Po njegovom dranju sam doao do zakljuka, prvo, da mi nije vjerovao i da se bojao mog opreza i budnosti,
a drugo, da je neto naumio, to nitko nije smio saznati. Ja sam to morao doznati Kada se bio dovoljno
udaljio da me nije mogao uti, skoio sam na noge i pojurio prema grmlju kako bih prije njega stigao onamo.
Naravno, nisam trao istim putem kojega se on drao, ve u luku, tako da sam se naao s istone strane
grmlja, dok se on pribliavao s juga. Razumije se da se nisam sasvim dovukao do grma. Morao sam raunati
s time da ga ondje netko eka. Na udaljenosti od nekih etrdeset do pedeset koraka legao sam i puzei
produio dalje dok nisam stigao na pola puta.
Izveo sam to takvom brzinom da sam i unato zaobilasku stigao prije Mormona, jer sam tek sada zauo
njegove korake. Proao je tako blizu mene da sam ga jasno mogao razabratii. Strahovao sam da e me
otkriti. Iza toga je stao i pucnuo jezikom. U isti as sam zauo isti znak koji je dolazio iz grmlja.
56

Odande se pojavila prilika koju nisam mogao razabrati. ovjek iz grma upita na engleskom jeziku:
Brate Meltone, jesi li ti?"
,,Yes", odgovorio je. ,,A ti?"
Ali right! Dodi blie! Sve je u redu."
Jesi li sam?"
Nisam, tu je i poglavica. Po tome moe vidjeti da sam sve pripremio. Sve ide kako treba."
Znai da te je naao tvoj sin?"
Da. Udi u grmlje! Moramo biti na oprezu jer se Old eterhend nalazi kod tebe, u to naprosto ne mogu da
vjerujem."
On je. Mogu se zakleti, jer ..."
Dalje nisam mogao nita uti jer je bio priao onom drugom, te obojica nestadoe u grmlju.
Sta sada da uinim? Da prislukujem? Lako je rei, no teko je izvesti, kao to sam se ubrzo osvjedoio.
Grmlje nije bilo ni iroko, a ni gusto. Na nebu se upravo pojavio mjeseev srp. Ustanovio sam da ima jedva
deset do dvanaest grmova i nisam znao iza kojega treba traiti onu trojicu. Mogli su me lako vidjeti, ak da
sam i u tamnom odijelu bio. No kako je moje odijelo svijetle boje, bila bi prava ludost da se priuljam.
Uradio sam ono to sam smatrao najpametnijim: otpuzao sam ponovo natrag i na dovoljnoj udaljenosti ustao
i vratio se u logor. Svi su spavali i nitko nije primijetio moje odsustvo. Umotao sam se ponovo u ebe i
poeo razmiljati o onome to sam vidio i uo.
Tko je bila ona osoba s kojom je Melton razgovarao? Odgovor nije bilo teko nai. Obojica su se oslovili sa
brate". To se nije moglo odnositi na Tomasa Meltona jer je on bio van granica. Dakle, taj stranac je takoder
bio Mormon. Tim vjerojatnije je to bilo jer se nije sluio panskim jezikom, koji je ovdje uobiajen, ve
engleskim. Osim toga, Melton ga je upitao da li ga je njegov sin naao". Ovo se u svakom sluaju odnosilo
na Wellera, uvara kabina na brodu. Dok sam ih prislukivao pod atorom, Weller je napomenuo da mu je
otac ve odavno krenuo k Indijancima. A eto, sada nekakav poglavica Indijanaca u grmlju. Dananji susret je
u svakom sluaju ve ranije
57bio zakazan i utvrden. Mladi Weller je nakon naeg iskrcavanja sa broda potraio oca da mu javi da
su iseljenici na putu i da se mora uputiti na dogovoreno mjesto. Kako je bio sam, mogao je bre
putovati od nas, i bio sam siguran da su se sada tamo nali na okupu Weller, Melton i poglavica
Indijanaca. Moda je i mladi Weller medu njima, a vjerojatno su i neki drugi Indijanci prisutni, a ne
samo poglavica. Dobro sam postupio to se nisam izlagao opasnosti da budem otkriven.
A sada jedno vano pitanje: iz kojega je plemena Indijanac? Poznavalac tadanjih prilika u Meksiku, a
prije svega u pokrajini Sonore, znao je da je bilo mnogo plemena. Bilo je ondje: Opata, Pirha, Sobaipu-
rija, Tarahumara, Cahuencha, Papagoa, Yuma, Tepe-huana, Cahita, ora, Colatlana, Yaquija,
Upanguaima i Guaima-Indijanaca, koji su veim dijelom u divljim skupinama vrljali po Sonori i du
dravne granice. Ovo su samo najistaknutija plemena. Ona manje vana nisam ni spomenuo.
Poglavicu nisam uspio vidjeti, a jo manje uo govoriti. Zato nisam mogao zakljuiti kojemu plemenu
pripada. To bi mi ipak bilo od velike koristi kada bih saznao. Jo vanije od toga bilo je to sam mogao
saznati svrhu dananjeg sastanka. Nije bilo dvojbe da se radilo o iseljenicima. Ali neto podrobnije
nisam jo bio u stanju da smislim, iako sam mnogo razmiljao ne propustivi ni najmanju sitnicu.
Bio sam grozniavo uzbuden i morao sam se suzdravati kako bih ostao miran, a pogotovo to se Mor-
mon vratio tek nakon dva sata i onda legao spavati. Ja naravno nisam imao mira. Nisam mogao spavati.
Nad nama je lebdjela opasnost a da nisam znao kakve je vrste i kada e nastupiti. To mi je san oduzelo.
Nad nama? U svakom sluaju za sada jedino nad iseljenicima. No, ja sam odluio da se zauzmem za
njih, za stvar iseljenika, i zato sam i smatrao da se sve to odnosi i na mene. Izdrat u pored ugroenih
dotle dok se sve to ne okona.
Kao oprezan ovjek, pitao sam samoga sebe jesam li dorastao opasnosti kojoj se moram sam suprotsta-
viti, budui da nikome o tome ne smijem govoriti.
58
Smjelosti sam imao, samo da li sam bio dovoljno odgovoran? Ako im uspije da me'onesposobe, tada su ise-
ljenici izgubljenj. Morao sam za sada voditi rauna o vlastitoj sigurnosti i da zatraim pomo. Samo kako?
Moda bi bilo preporuljivo da obavijestim vlasti u Uresu. A tko bi to mogao izvesti? Jasno, ja. A kada? im
prije, znai: sutra ujutro. No kako o tome nitko ne bi smio znati, pogotovo ne Mormon, morao sam voditi
rauna o tome kako da se izvuem iz nae karavane pa da ne bude sumnjivo. Kako bi se to dalo izvesti? Da
upitam koga? U tom bih sluaju morao rei i kuda u. Da se potajice udaljim? To bi tek pobudilo sumnju
koju ne elim da izazovem. Razmiljajui o tome, sjetio sam se Herkulesovih rijei kako u ivotu nikada
neu biti dobar jaha. Da, upravo e mi to omoguiti da izvedem plan. Moram udesiti da mi konj pobjegne.
Ta me je sretna misao umirila, pa sam konano zaspao i probudio se kada su ve ostali vrili pripreme za
polazak. Mormon ih je gonio da se poure, a ja sam pogodio uzrok. Njegov trag, koji je sino ostavljao u
pijesku, bio je vidljiv sve do grmlja. Bojao se da u u pijesku prepoznati otiske njegovih nogu i da u ih
slijediti, pogotovu zato to je u meni ipak prepoznao Olda eterhenda. Znao je da u pronai ne samo
njegove ve i onih s kojima je noas pregovarao. Da ovo izbjegne, gonio je na polazak.
On nije ni slutio da sam i ja bio zabrinut, jer su otisci mojih nogu bili takoder veoma vidljivi. Nije mogue
da ih nije primijetio. Vjerojatno je pomislio da su tragovi jednoga od njegovih saveznika koji se douljao do
logora, ali to kasnije u pregovorima nije spomenuo.
Dok sam sedlao svoga konja, stavio sam izmedu koe i sedla nekoliko otrih zrna pijeska i dobro zategnuo
kolan. Stajao sam u stremenu i trudio se da budem to laki, kako ivotinja ne bi odmah u poetku osjeala
bol. Ali kada sam nakon izvjesnog vremena vrsto sjeo, ivotinja je poela osjeati zrnca pijeska i uzjogunila
se. Trudio sam se naizgled da je umirim, no uzalud. Htjela me je zbaciti, a ja se poeh ponovo pretvarati kao
da me je stajalo najveeg na-
59pora da se zadrim u sedlu. Konj se na kraju toliko uzjogunio da je na sebe svratio pozornost svih, pa
i Mormona.
ta je toj ivotinji?" upitao je Herkules, koji je i sada jahao kraj mene.
ta ja znam! Hoe da me zbaci. To, i nita drugo."
Pritegnite uzde i bocnite ga mamuzama da osjeti vau volju! Nije ni udo to vie ne eli da zna za
vas. Dobar konj eli da ima i dobrog jahaa. A vi ste oho halo kuda?"
Posluao sam njegov savjet i pritegao uzde i boc-nuo ga mamuzama. Stao se propinjati, najprije pred-
njim, pa zatim zadnjim, pa na sve etiri, skoio lijevo, pa desno, a da me nije zbacio. Izvadio sam noge
iz stremena, povukao se natrag, prilegao na, konja kako bih mu rukama mogao obuhvatiti vrat, no
zbaciti se nisam dao. Svi su se smijali, a taj jasan i gromoglasan smijeh uzbudio je jo vie moga konja
koji je odjednom pojurio u galopu ravno preko poljane. Sto je ta jurnjava imala pravac prema
jugozapadu, bila je moja zasluga, medutim, izgledalo je kao da je to puka sluajnost.
Osvrnuvi se primijetio sam da su neki krenuli za mnom, ali ubrzo su odustali i vratili se. Herkules je
najdue jahao. Bio je zabrinut zbog mene, ali me ipak nije mogao sustii. Nakon deset minuta nije ga
vie bilo na vidiku i ja sam sjahao da uklonim zrnca pijeska, kako se ivotinja vie ne bi muila.
Produio sam dalje prema jugozapadu gdje sam se nadao da u pronai grad.
Dva su me razloga gonila onamo: najprije sam htio da obavijestim policiju o iseljenicima, a osim toga
morao sam kupiti drugo odijelo. Ovo na meni bilo je od tako bezvrijednog materijala i tako prozirno da
bi se kod prvog veeg napora raspalo na meni. Osim toga smetala mi je i svijetla boja odijela. To sam
sino osjetio. Kupio sam ga u Guaymasu samo zato to nije bilo drugog za moju veliinu i to sam
naumio da kod Mormona ostavim dojam ubogog davola. Sada znam da me je prozreo pa nisam morao i
dalje da idem obuen kao neka skitnica.
60
Jo sam juer nasluivao da smo rijeku preli nekoliko milja sjeverno od Uresa, a sada se uvjerih da je
to bilo tano. Nije proao niti sat, a cijeli se kraj potpuno promijenio. Sto sam se vie pribliavao gradu,
to je bilo ivlje. Nailazio sam na posjede, na dobre puteve. Poslije sam jahao izmedu vrtova i najzad
stigao u grad koji je na mene ostavljao bolji utisak nego to sam ga ja ostavljao na prolaznike.
Primijetio sam da me stanovnici ne gledaju ba lijepo. Kod jednoga sam se raspitivao za asa de
Ayuntamiento. Stigavi pred nju, sjahao sam, privezao konja, uao i upitao jednog besposlenog straara
za Alcalde del distrito. ovjek me je uputio u dvorite gdje sam ugledao vrata iji mi je natpis kazivao
da se iza njih nalazi radna soba najvieg slubenika okruga. Zakucao sam, uo odgovor, uao unutra i
smjesta se duboko naklonio jer sam se naao pred jednom damom.
itava prostorija nije odavala dojam ureda. Zidovi su bili bijelo okreeni. Pod je bio od nabijene ze-
mlje, u koji su bila zabijena etiri kolca premazana bojama drave, to jest bijelo, crveno i zeleno, a na
njima su bile privrene dvije mree lealjke. U prednjoj je leala mlada ena, puei cigaretu u ne
ba sasvim bijeloj jutarnjoj odjei. Njezina jo nedo-tjerana kosa je vjerojatno jo i juer bila u istom
stanju. Iznad nje je uao papagaj, sputan lancem, koji me je doekao bijesnim krijetanjem. Tek sam
kasnije primijetio da i ona druga mrea nije bila prazna. Dakle, naklonio sam se duboko i uljudno upi-
tao da li mi se dozvoljava da govorim sa Alcalde del distrito. Dama me je odmjerila otrini pogledom,
odmahnula rukom kao da me tjera i okrenula svoju glavicu a da mi nije ni odgovorila. No zato je
papagaj zakrijetao, razvalio kukasti kljun i dobacio mi:
Eres ratero!"
Ovaj pozdrav u prijevodu glasi: Ti si mangup!" Dama je pogladila pticu u znak odobravanja, a ja po-
novih svoje pitanje prijanjom Ijubaznou.
Eres ratero!" vikao je papagaj, dok je dama ustrajala u svojoj utnji.
Iznova sam ponovio pitanje.Eres ratero, ratero, ratero!" grdio je taj pernati gad, na to je dama rukom
pokazala prema vratima, to je trebalo da znai da se udaljim, kako bi se oslobodili moga drutva.
Umjesto da odem, prislonio sam polako svoje puke uza zid, provirio kroz vrata napolje i ugledao stra-ara
koji me je, uputio ovamo. Kako je gledao na drugu stranu, stavio sam prst u usta i~ snano zazvi-dao.
Papagaj takoder zazvidi, dama zakrijeti, tano kao i papagaj, i u to se straar okrenu prema meni. Dao sam
mu znak da pride i upitao ga:
Zar se stvarno ovdje nalazi ured Alcalde del distrito?"
Da, senjor", odgovorio je.
Gde je?"
Pa tu u sobi!"
Ja ga ne vidim, a senjora mi ne eli odgovoriti."
Ja vam tu nita ne mogu pomoi."
Drei se dostojanstveno, otiao je dalje. I opet sam se obratio dami i ponovio svoje pitanje, ali sada malo
otrijim glasom. Na to se, ustremila, prostrijelila me svojini tamnim oima, obrecnula se na mene:
Napolje, smjesta, inae u vas dati zatvoriti! U kakvom ste odijelu doli! Po vama se vidi da neete biti u
stanju da platite uredske trokove."
Papagaj je mahao krilima, kljunom kljucnuo prema meni i zakrijetao: Eres ratero, eres ratero!" Medutim,
ja sam hladnokrvno izvukao svoju kesu iz depa, izvadio nekoliko zlatnika i ne govorei nita poeo da ih
prebrojavam i premjetam iz jedne ruke u drugu. Papagaj me je smjesta poeo oponaati, kao i zvuk zlatnika,
a dama se okrenula prema drugoj mrei i sladunjavim glasom rekla ovjeku koji je u njoj leao:
Dii se, dragane moj! Ovdje je nekakav caballero koji hitno eli da razgovara s tobom. Savit u mu jednu
cigaretu."
Pod papagajevim sjedalbm nalazila se kutijica sa duhanom i cigaret papirom. Prinijela je jedan listi ustima
da ga ovlai te stavila na njega duhana. Zamotala je cigaretu, pripalila je na svom opuku i pruila
zamamnim osmijehom.
62
Hm! Ovlaila! A tek prstii, koji su bili toliko sivi da je ovjek mogao pomisliti kao da ima rukavice na
rukama! A tek mjesto na kojem se duhan nalazio: ravno pod papagajem! Ukratko, cigaretu sam dodue
primio i naklonio se, ali ustima je nisam prinio.
U to sam primijetio kako se neto mie u pozadini, to je privuklo moju panju. Druga mrea poela se
njihati i iz nje se izvlaila namjerno sam rekao: izvlaila beskrajno duga i zastraujui mrava prilika,
koja je neujnim, gotovo stravinim koracima ila prema meni i dubokim, upljim glasom upitala:
Koliko ste spremni da platite, senjor?" Platit u onoliko koliko bude vrijedio va odgovor", odgovorio
sam.
Dugonja se obratio svojoj mladoj eni i razvukavi lice to je vjerojatno trebalo da bude ljubazan smije-
ak upita:
Jesi li ula, golubice moja? Platit e prema vrijednosti. Budui da je moja svaka rije i te kako skupocjena,
zamolio bih te da zamota senjoru jo jednu cigaretu."
Ona ga poslua s oitim zadovoljstvom. I ovu drugu cigaretu nisam popuio, ve drao medu prstima dok
nije sasvim izgorjela. Taj mu junaina mi ree:
A sada mi mirno iznesite vae elje, senjor! Stojite sada pred vaim najboljim prijateljem."
I papagaj je sada promijenio svoj glas i poeo blaeno da mrmolji. Izgleda da sam se suoio sa dva
najplemenitija stvora i sa najodanijim papagajem. Ja sam se poeo raspitivati:
Da li vam je poznato ime Timoteo Pruchillo, senjor?"
Nije. Da nije moda tebi, golubice?"
Nije", ^odgovorila je golubica.
Tragam za haciendom del Arroyo, koja navodno ne lei daleko od Uresa. Moda mi moete dati neka oba-
vjetenja?"
Ne mogu. A ti, golubice?"
Ni ja", oponaala ga je golubica.
Timoteo Pruchillo je preko svojih ljudi doveo iseljenike, koji bi toboe imalf da rade na njegovoj
63haciendi. Tko je nadlean da zatiti te ljude u sluaju da mu namjere nisu potene?"
Ja ne, senjor."
,,A tko onda?" upitao sam zaudeno.
Poslanstva ili konzulati one zemlje iz koje su doli."
.Postoji li u ovom gradu neki konzulat?"
Ne."
Ako ovi ljudi ipak zapadnu u kakvu nevolju, tko e se za njih pobrinuti?"
Ovdje im nitko ne bi mogao pomoi."
Ali senjor, pretpostavimo da su ljudi nezatieni i bez prava zato to se ovdje u ovom okrugu ne nalazi
nijedan predstavnik njihove zemlje, to se onda pod ovakvim uvjetima mora oekivati da e ovdanja
vlast pozvati na odgovornost Meksikanca u sluaju da postupi nepoteno ili pak da uradi jo i neto
gore."
Ne, senjor. Nita me se ne tie to se sa strancima deava."
Sta biste vi poduzeli, senjor, kad bi jedan od stanovnika vaega okruga ubio stranog dravljanina?"
Nita. Moji mi podanici ionako zadaju toliko briga da ja nemam vremena da se zabavljam
pripadnicima stranih zemalja. Probleme inostranih osoba mi ne moemo rjeavati. Tako se neto od nas
ne moe zahtijevati. Imate li inae jo kakvu elju, senjor?"
Nemam, jer su vai odgovori dali odgovor i na moja eventualno ostala pitanja."
Tada u vas otpustiti im isplatite protuvrijednost za obavjetenja koja sam vam dao."
t Da, im isplatite", dobaci senjora draesnim gla-
siem, dok je papagaj oponaao zvuk novca.
Bit u toliko slobodan da vam u tanine iznesem i objasnim vrijednost vaih obavjetenja", odvratio
sam. Budui da je skoro svaki va odgovor glasio ,ne', oni za mene ne predstavljaju ni trunka
vrijednosti."
Kako? Sta? Da moda time ne mislite rei kako mi neete nita platiti?" Svakako."
Ustuknuo je dva koraka, odmjerio me bijesnim pogledom i zaprijetio:
Ja vas na to mogu prisiliti, senjor!"
54
Ne moete! Ja sam stranac. Imam uza se jedino strani novac. Prema vaim rijeima, ja od vas ne mogu
oekivati da se pozabavite inostranim osobama i njihovim problemima, a tu spada onda i moj novac
koji je takoder inostranog porijekla. Ne elim da se ogrijeim o vae samopotovanje, koje je obiaj
ovdje, i zato vam ne mogu ponuditi strani novac."
Senjora odbaci cigaretu i ugrize se za usne. Papagaj je podigao krila i irom otvorio kljun. Senjor je
ustuknuo jo jedan korak i upitao:
Dakle, samo strani novac?"
Da. Mogu vam pokloniti jedino ova dva domaa predmeta, a to su ove dvije cigarete koje u sada
odlo-r loiti u kutiju za duhan."
Bacih cigarete u kutiju za duhan, dok je papagaj kljunom pokuavao da me utine za ruku.
Znai, vi stvarno ne elite da platite?" zagundao je senjor.
Ne."
Dohvatio sarn puke i udaljio se.
Pravi krtac, ovjek koji ne dri obeanja!" za-grmeo je dugonja.
Stranac, nitko i nita, skitnica!" zavriskala je donna bijesno za mnom.
Eres ratero, eres ratero, ratero ti si mangup, ti si mangup, mangup!" uo sam papagaja, dok sam
urnim koracima prelazio preko dvorita kako bih to prije stigao na ulicu. Na izlazu je stajao straar
ekao je na mene pruio ruku i rekao:
Dajte mi neto za obavjetenja koja sam vam pruio! Plaa mi je malena, a moram da hranim enu i
etvoro djece."
Sta ja tu mogu. To se mene ne tie", odgovorio sam, odvezao svog konja, uzjahao i odjahao. Da sam
bio samo malo bolje volje vjerovatno bi mu neto i dao.
Propale su sve moje nade u koje sam se najvie pouzdavao. U ovakovim je prilikama do danas su se
vjerojatno promijenile najbolje da se ovjek dri one poslovice uzdaj se u se i u svoje kljuse".
Ubudue neu vie raunati na strane ljude i njihovu pomo.
5 Davo i Iskariot I
65Kada sam ve dovoljno bio odmakao od gradske kue, sjahao sam ispred jednog hotela", kako bih
neto prezalogajio i popio, dao nahraniti i napojiti ko-nja, kao i da se raspitam za trgovinu gdje bih
mogao sebi kupiti drugo odijelo. Jedna se nalazila u samoj blizini i u njoj sam kupio jedno dobro
meksikansko odijelo koje je bilo kao stvoreno za mene. Cijena je bila i odvie visoka. Ta kupovina je
moju kesu skoro potpuno ispraznila. Zbog onoga to me je u dogledno vrijeme ekalo morao sam se
dobro opskrbiti municijom. Kada sam i to obavio, bila je moja gotovina pri kraju, i koliko god sarn
tresao kesu i dep, nije se moglo nita uti. To me nije zabrinjavalo, jer u vjerojatno prolaziti krajem
U kojemu je novac izlian, pa ak i opasan. U tim krajevima i pod takvim okolnostima bila je mnogo
korisnija pouzdana puka u ruci nego puna kesa u depu. Novo odijelo sam zamotao u ebe i privrstio
ga za sedlo iza sebe. Napustio sam grad iako razoaran u svojini nadama ipak obogaen novim
iskustvom.
U gostionici sam se raspitivao za haeiendu del Arroyo i saznao da lei na jugu unutar umovitih
planina, uz jedan potok koji se ulijeva u malo jezero, i da treba itav dan pa da ovjek na konju stigne
onamo. Opisali su mi kraj i put s takvom tano-u da nisam mogao zalutati. Ujedno sam doznao neto
poblie o prilikama i osobinama vlasnika.
Senjor Timoteo Pruchillo bio je potenjakovi i nekada je spadao medu najbogatije ljude provincije.
Ali uslijed uestalih politikih nemira i prepada Indi- -|| janaca bio je mnogo propatio, te ga sada
smatraju sarno . imunim. Od mnogih velikih posjeda preostao mu je samo ovaj jedini, hacienda del
Arrovo. Osim toga bio je i vlasnik rudnika ive, no nisam uspio saznati gdje se nalazi. Znali su jedino
da lei negdje daleko, daleko iza haciende, u neplodnom kraju, i da je nekada vaio kao bogato
nalazite, ali uslijed pomanjkanja radnika i lutanja divljih Indijanaca ostao je naputen.
O mome putu koji sam danas prevalio nemam ta da kaem. Bio sam sam i prolazio monotonim
krajem. Prenoio sam u dolini okruenoj golim stijenama.
86
Medutim, u dolini je bilo ipak dovoljno trave da mi se konj do sita najede. Na putu od Uresa pa sve do
doline nisam susreo nijednog ovjeka. Medutim, slijedeeg dopodneva sreo sam nekoga, to mi je u
ovim okolnostima bilo veoma vano: susret pri kojem je, na alost, morala da potee krv.
Jahao sam kroz dugaku, uzanu dolinu, koja se vijugavo dizala gore u planinu. To su bili ogranci veih
planina u kojima je trebalo da pronadem haeiendu. Bile su stjenovite i udnih oblika. Rijetko sam
nailazio na neko zakrljalo stablo ili grm, koji je jedino strio iz pukotina stijena, jer je samo u
pukotinama bilo vlage za ivotarenje. Sve me je to mnogo podsjealo na doivljaje u Bad Landsu, na
borbe sa Siouxima, sa kojima sam se ondje esto sukobljavao. U uima mi je jo i dan danas ostao
njihov jetki ratni zov i zvui njihovih puaka. Tu, zar je to samo sjeanje ili pak stvarnost? Pao je
pucanj. Zaustavio sam konja i oslukivao. Bila je stvarnost, jer su pala jo dva, pa i trei hitac, i to u
dolini iza slijedeeg zavoja.
Potjerao sam svoga konja. Opreza radi zaustavio sam se kod zavoja. Htio sam da znam s kime imam
posla. Sjahao sam, ostavio konja i pjeice poao prema uglu stijene kako bih mogao da pogledam na
drugu stranu. Skinuo sam eir, jer bi me njegov iroki obod mogao lako odati. Proturio sam glavu
samo do oiju i ugledao s one strane iroku dolinu. Ta dolina bila je povezana u pravom uglu sa
bonom gudurom. Dolje, u samoj sredini glavne doline, stajala su dva ovjeka i gledali gore prema
stijeni koja je predstavljala ugao izmedu glavne i bone doline.. Bio je to jedan bijelac i jedan
Indijanac. Obojica su u rukama drali puke. Upravo su ih podigli, gadali prema gore i odapeli. Hici
su odjeknuli brzo jedan za drugim.
U ta li su pucali? U blizini su stajala tri konja. Znai da su trojica bili. A gdje li je trei? Proturio sam
malo vie glavu i ugledao dolje, tik uz samu stijenu, jo tri konja, koji su mi se uinili mrtvim jer se
nisu micali. Iznad njih, moda na visini od dvadeset metara, i to na takvom mjestu do kojeg se moe
popeti samo iskusan penja, zgurile su se tri prilike iza jedne stijene, koja ih je titila od neprijateljskih
metaka. Ove
s
67tri prilike zapravo su bile: jedna ena i dva djeaka. Moda bi vie odgovarao izraz: mladii. Crte
njihova lica nisam mogao tano razabrati. Nisu bili naoruani pukama, ve samo lukovima, i upuivali
su svojim napadaima katkada po koju strijelu, samo to je ona uvijek imala prekratki domet.
Mukarci protiv djeaka, protiv nenaoruane ene! Pfuj! Kakvi su to mukarci? Svakako neasni ljudi!
Istog sam se asa odluio da priteknem djeacima u pomo, jer mi je bilo jasno da im je ivot bio u pi-
tanju. Vodei rauna da i sam ne upadnem u opasnost, morao sam napadae iznenaditi, i to u takvom
momentu kada im ponestanu meci u pukama. Odjurio sam natrag do svog konja i uzjahao ga. Nakon
to to sam izvukao obje puke iz vree, puku za medvjede prebacio sam preko ramena, a brzometku
uzeo u ruke i otkoio oba revolvera koja su mi visila o pasu. Sada sam ekao. Pao je hitac, odmah iza
toga drugi. Moj konj je u trenu pojurio naprijed prema njima. Vidjeli su me kako dolazim i stali kao
skamenjeni. Toliko ih je iznenadila moja neoekivana pojava.
Bijelac je bio osrednjeg rasta i osrednje razvijen. Imao je na sebi lagano odijelo skrojeno po ovdanjem
nainu, a crte lica su mu bile veoma otre i izrazite i koje se ne mogu lako zaboraviti. Pitolj i no imao
je zataknut o pas, a u desnici je drao jednocijevku iz koje je upravo bio ispalio metak.
Crvenokoac je bio slino obuen, samo to je bio gologlav i u dugakoj mlitavoj kosi nosio pero
poglavice. Iz njegovog pasa virila je jedino drka noa. I njegova je puka bila jednocijevka i upravo
ispranjena.
Dobro jutro, senjori!" pozdravio sam ih, dok sam svog konja zaustavio pred njima i desnicom se
poigravao brzometkom. Sta lovite ovdje? Nadam se ivotinje?"
Nisu mi odgovorili. Pretvarao sam se kao da tek sada primjeujem mrtve konje.
Ah! Poli ste u lov na konje? Ali ovi konji su osedlani! Znai da ste se okomili na jahae? Gdje su ti
ljudi?"
68
Crvenokoac je zavukao ruku u kesu za olovo kako bi nabio puku. Bijelac je isto tako postupio, pa
bijesno ree:
Sto se to vas tie! istite se odavde! Nemate ta da se mijeate u nae stvari."
Zaista nemam? O tome se da govoriti. ovjek koji se nalazi na potenom putovanju i susree
mukarce koji pucaju na djeake i ene, ima na svaki nain pravo da se raspita o razlozima njihovog
dranja."
A kakav e odgovor dobiti?"
Onakav kakav je i ovjek koji daje objanjenje."
,,I vi vjerujete da ete od nas dobiti poeljan odgovor?" rekao je bijefac posprdnim glasom, dok je Cr-
venokoac hladnokrvno obmotao metak kako bi ga ugurao u cijev.
Svakako", odgovorio sam.
Nemojte da vam se nasmijemo. Nestanite im prije, inae e vam nai meci pokazati."
Vai meci, hulje", prekinuo sam ga, dok sam cijev uperio u njegove grudi. Okusi najprije moje! Zna
li koliko je metaka u mojoj brzomeci? Odbacite smjesta vae, inae u ivam prosvirati olovo kroz
glave!"
,,Br zo met ka!" izustio je bijelac u slogovima, dok me je gledao razrogaenih oiju. Odbacio
je puku.
Kako to da mu je jedna jedina rije: brzometka utjerala toliki strah u kosti. Indijanac je medutim ostao
hladnokrvan. Iako je moja cijev bila uperena u grudi bijelca, on se nije usudivao da napuni do kraja
puku. Ipak je znao jedno sredstvo da me onesposobi. Vidio sam po njegovim oima da se pripremao
da to izvede. Ja sam na to bio pripravan. Brzinom munje istrgnuo je drku revolvera iz bijeleva pasa i
uperio ga na mene. Ni ja nisam bio sporiji jer sam uperio cijev brzometke u njegovu ruku. Prije no to
je uspio da okine palcem, odjeknuo je moj hitac, i tane se abi u njegovu ruku. Jedan asak je stajao
kao skamenjen, gledao u krvavu desnicu iz koje je ispao revolver te pogledao u mene.
Tave schala!"
09Nakon ovih rijei odjurio je konjima, skoio na jednoga i odjezdio. Puka i revolver su ostali na
zemlji.
Tave schala!" ponovio je bijelac, koji je do ovoga asa stajao nepomian. Tada je nastavio na en-
gleskom jeziku: Sto mu davola, gdje su mi bile oi! Poglavica je bio u pravu!"
U trenu se stvorio kod drugog konja, bacio se u sedlo i pojurio za Crvenokocem. I on je ostavio puku
za sobom. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bilo njega ili onog drugog zadrim. ta li su znaile rijei:
Tave schala? Izgovorene su na jeziku koji ja ne poznajem.
Kad su ovi odjahali, razlegao se sa stijene trostruki uzvik radosti. ena i dva djeaka su osjetili da su
spaeni te dali oduka svojoj radosti. Medutim, ta radost i veselje bila je preuranjena, jer ono to sam ja
odavde vidio, oni tamo gore nisu mogli primijetiti.
Na najvioj taki stijene pojavila se jedna glava, pa dvostruka cijev puke, a zatim ruke koje su je dr-
ale. Onaj ovjek tamo gore htio je da puca u njih. Prijetila im je neposredna smrt. Rijei, koje su mi u
svom oduevljenju upuivali, bile su izgovorene na jeziku Mimbrenjosa, koji sam: od poglavice Apaa,
Win-netoua, nauio. Zato sam im i mogao odgovoriti na njihovom jeziku:
,,Owan sa arhonda; akavia to sikis ta stisnite se uz stijenu, nad vama je neprijatelj!"
Smjesta su me posluali i sklonili se uz stijenu tako da ih i ja odavde nisam mogao vidjeti. Izgleda da ih
je i onaj ovjek tamo gore izgubio iz vida. Medutim, on nije odustao od svoje namjere. Za jedan trenu-
tak je nestao, da bi se odmah zatim pojavlo'na drugom mjestu, koje je bilo malo vie istureno i sa kojeg
ih je kao to se meni inilo ipak vidio i mogao da gada u njih. Morao sam da spasim to troje. To
se, ne bi moglo izvesti ako bih onoga gore potedio. Nije bilo, lako gadati tako visoko. Brzometka nije
imala toliki domet. Promaim li prvi put, taj e ovjek imati dovoljno vrernena da izvede svoju
namjeru. Moj konj je bio nemiran i zbog toga sam napustio sedlo, odbacio brzometku i uzeo puku za
medvjede. Upravo u asu kad! sam podizao cijev, uperio je onaj puku prema dolje. Brz ali siguran
nian odapeo sam. Hitac je
70
zapraskao. Odjek hica vratio se od okolnih stijena. Ta stara teka puka ima zvuk kao da je grom
opalio. Tijelo onog ovjeka lealo je na grebenu stijene. Vidio sam mu samo glavu i ruke do lakata, a i
to ne sasvim jasno zbog velike udaljenosti. Uinilo mi se kao da sam vidio kako mu je glava izvela
trzaj u stranu, medutim, on se nije povukao natrag jer su mu ruke i nadalje drale puku uperenu prema
dolje. Poslao sam mu i drugi metak. Taj ovjek jo uvijek nije nestajao: nije ni pucao. Zbog toga sam
brzo ponovo napunio. Uto sam primijetio da su moja tri tienika ponovo izala iz svog zaklona. Jedan
od djeaka doviknuo mi je:
Nemoj vie pucati, mrtav je! Sii emo dolje do tebe."
Dogada se da se nakon boja leevi vojnika pronadu u istom onom poloaju u kojem su se nalazili kada
ih je metak pogodio. Da li je i ovo slian sluaj trenutnog koenja? Vidio sam kako se ono troje sputa,
poao im u susret i sastao se s njima na podnoju, stijene. ena je bila jo mlada i po pojmovima
Indijanaca veoma lijepa squaw. Jednom djeaku moglo je biti oko petnaest, a drugom sedamnaest
godina. Po njihovim odijelima moglo se vidjeti da su ve due vremena na putu. Pruio sam svima
ruku. Kako je kod Indijanaca obiaj, a i uljudnije je kada se ovjek obrati djeaku negoli eni, to sam
se i ja obratio onom starijem:
Poznaje li svoje neprijatelje?"
Bljedolikog ne, ali zato ona dva Crvenokoca. Stariji je bio Vete ya (Velika Usta), poglavica
Yuma, a drugi Gaty ya (Mala Usta), njegov sin.".
Djeaci su jo bili mladi i nisam htio da ispadnem neuljudan pa da ih pitam tko) su i ta su, pogotovo
zato to, vjerojatno, jo nisu nosili ratna imena. Zbog toga sam rekao slijedee:
Ja ne poznajem ni Velika, a ni Mala Usta, i nikada nisam o njima sluao. Zbog ega su vas htjeli ubiti
ovi Crvenokoci?"
Krenuli su jo prije mnogo mjeseci u potjeru za nama, kako bi nas opljakali, iako smo sa njima iv-
jeli u miru. Sva srea to smo to na vrijeme saznali te potukli Yume. Tom prilikom su nai zarobili
poglavicu. Nalgu Mokai, na otac, predloio mu je dvoboj
71i pobijedio ga. No umjesto da ga ubije, pustio ga je da pobjegne. To se kod nas smatra Velikom
sramotom i dokaz je omalovaavanja, no ti to moda ne shvaa jer si bijelac."
Navike i obiaji Crvenokoaca su mi veoma dobro poznati. Proveo sam mnoga ljeta i mnoge zime
medu najhrabrijim plemenima i sa Jakim Bivolom, vaim ocem, popuio lulu mira."
Bit e da nisi jedan od obinih bijelaca, ve poznata linost. Na otac je hrabar ratnik i pui lulu mira
samo sa slavnim ljudima."
Saznat ete moje ime. Prvo mi ispriaj kako je dolo do susreta izmedu vas i ove dvojice Yuma i bi-
jelca!"
Ova squaw je moja starija sestra. Jo dok je bila djevojka, doao je poglavica Opata da je zaprosi.
Otac je dao svoj pristanak da pode s njime. Nas dvojica smo zaeljeli da je vidimo i krenuli u posjet.
Ostali smo dva mjeseca kod Opata. Kada smo krenuli nazad, pola je s nama i ona da bi vidjela oca."
To je bilo neoprezno!"
Oprosti! Mi sa svim plemenima ivimo u miru. eta Opata pratila nas je dugo, a kada smo se rastajali,
bili smo i mi kao i oni uvjereni da nam vie ne moe da prijeti nikakva opasnost. Yume ive daleko
odavde i nismo mogli slutiti da se njihov poglavica nalazi u ovom kraju. 2ene i djeake astan ratnik ne
napada. Velika Usta nas je prepoznao i pucao u nas. Mi jo nismo ratnici i nemamo imena. Osim toga,
imali smo samo strijele te se nismo mogli bolje ni braniti. Zato smo i poskakali brzo sa konja te
potraili zaklon medu stijenama. Ondje smo bili zaklonjeni, te ako bi neprijatelj pokuao da se popne
do nas, mi bismo ih ubili naim strijelama. Na kraju bismo ipak bili izgubljeni da nas nisi ti spasio.
Kada je Velika Usta primijetio da nas nee uspjeti pogoditi, naredio) je svome sinu, Malim Ustima, da
se zaobilazno popne jo vie gore nego to smo mi bili i odande da puca na nas."
Zar je i bijelac pucao?"
Da, iako ga nismo poznavali i nita naao uinili. ak je i svoju puku dao Malim Ustima, jer je bila
dvocijevk^ i sigurnije oruje. Platit e to ivotom im
i
72
ga budem prvi put susreo. Dobro sam mu upamtio
lice."
Izgovorivi ove rijei, istrgnuo je no i izveo pokret kao da eli nekome zabiti u srce. Vidio sam da je
njegova prijetnja bila ozbiljna. Sjetio sam se onih dviju rijei koje je Velika Usta uzgovorio kad mu se
moj metak zabio u ruku. Radi toga sam upitao:
Vlada li jezikom Yuma?"
Znamo prilian broj rijei."
Moe li mi rei ta znae rijei Tave schala?"
Kako da ne. One znae gvozdena ruka". To je ime jednog velikog bijelog lovca koji je prijatelj slav-
nog poglavice Apaa Vinetua. Bljedoliki ga zovu Old eterhend. Na otac je jednom s njime vodio
borbu protiv Komana i popuio lulu mira i vjeitog prijateljstva. Gdje si uo ove dvije rijei?"
Rekao ih je Velika Usta kad sam mu maloprije smrskao ruku."
Ti si postupio isto onako kao to to obiava Old ' eterhend. On nikada ne ubija neprijatelja ako ga
moe onesposobiti. Njegov metak nikada ne promauje. On ga alje ili iz puke za medvjede, kojom
moe samo snaan ovjek da rukuje, ili iz nekakve kratke puke u kojoj imade toliko mnogo metaka da
moe njome beskrajno pucati."
Zastao je usred rijei, odmjerio me od glave do pete i ree sestri i bratu:
Uff! Gdje su mi bile oi? Ovaj bijeli ratnik gadao je sa sigurnou u neprijatelja, i to na ovolikoj
razdaljini. Pogledajte samo ovu teku puku u njegovoj ruci! Ondje gdje je maloprije stajao lei
njegova druga puka kojom je razmrskao aku Velikim Ustima. Taj poglavica ga je nazvao Tave
schala. Sestro i brate, odajte potovanje tom ovjeku, jer stojimo pred snanim bijelim ratnikom za
koga je na otac rekao da se s njime ne moe mjeriti, iako je i sam veliki junak."
To je bio uobiajeni nain izraavanja kod Indijanaca, donekle pretjerivanje, no djeak je to od srca
rekao. Malo su ustuknuli i izveli duboki naklon, dok sam im ja, jo jednom pruio ruku.
Da, ja sam taj kojega zovu Old eterhend. Vi ste djeca mog hrabrog i slavnog prijatelja i od srca
73se radujem to sam stigao u pravi as da otjeram vaeg smrtnog neprijatelja. Njegova je desnica
razmrskana i nee nikada vie moi rukovati ratnim tomahav-kom. Za uspomenu na dan kada ste tog
kukavnog neprijatelja vidjeli bjeati, dat u vam jednu uspomenu. Podite sa mnom do konja."
Poli su sa mnom do mjesta na kojemu je stajao moj konj, a blizu njega konj Malih Usta. Tamo je le-
ala moja brzometka, koju sam bio odbacio, a kraj nje i obje jednocijevke, kao i revolveri. Uoio sam
da je moj metak najprije probio cijev revolvera, a tek onda se zabio u aku Crvenokoca. Dakle,
oslabljen metak. Zbog toga je metak jae ranio ruku nego da je bio direktan pogodak. Obje
jednocijevke pripadale su Indijancima. Bijelac je svoju dvocijevku samo za asak posudio Malim
Ustima, a za uzvrat zadrao jednoci-jevku. Ovaj plijen je pripadao meni. Djeacima sam poklonio po
jednu puku, a starijem jo i revolver. To ih je veoma oduevilo, jer djeak kod Indijanaca rijetko kada
dobija vatreno oruje. Medutim, oni su ga utke primili, jer Indijanac ne ispoljava ni radost ni bol.
Konj Malih Usta bio je veoma lijep. Poklonio sam ga mladoj squaw. Sedlo za mukarce joj nije nita
smetalo, jer Indijanke jau poput mukaraca.
Poli smo do triju ustrijeljenih ivotinja, koje su, kao to je ve spomenuto, leale uz samu stijenu. Na-
padai se nisu usudivali pribliiti tom mjestu, jer bi ih djeaci u tom sluaju mogli da gadaju strijelama.
To je bio razlog zato je sve ostalo netaknuto. Bilo je tu poklona koje su djeaci primili od svoga zeta i
darova koje je squaw bila ponijela za svoga oca. Sve te stvari, kao i konjsku opremu, morali su da
ponesu sa sobom.
Iza toga sam naumio da odem do one stijene na kojoj je ostao Mala Usta. Djeaci su me zamolili da ih
povedem Squaw je dotle ostala dolje kao uvar. S lakoom smo pronali trag poglaviinog sina.
Stigavi gore, ugledasmo grozan prizor. Mrtvac je leao opruen potrbuke. Glava i obje ruke do lakata
visile su nad grebenom. Dvocijevku je toliko bio stegao rukama da mu nije ispala iz ruku. Sagnuo sam
se da najprije dohvatim puku, a zatim sam povukao les sa grebena.
74
Uff, uff!" kriknula su oba djeaka, uperivi prstom u glavu ustrijeljenog. Oba moja metka probila su
glavu tom ovjeku, dvostruki pogodak, koji nije mogao biti bolji, pogotovo ako se u obzir uzme visina
i udaljenost. To e kasnije svakako prepriavati kraj logorskih vatri kao jedno od mojih uda.
Dozvolio sam djeacima da sve ponesu to god je mrtvac uza se imao. Les smo ostavili i spustili se
ponovo dolje. U ovom kraju nismo imali vie ta da traimo, pogotovo to sam pretpostavljao da e se
oba bjegunca ponovo vratiti u potrazi za Malim Ustima.
Velika Usta je vjerojatno nasluivao da me je njegov sin odozgo ugledao i da je potraio siguran zak-
lon. Vjerojatno je negdje ekao na njega. Ako se pak sin ne pojavi, otac e se vratiti, pronai e njegov
les, i mogu biti spreman da e me goniti kao ogore-nog-smrtnog neprijatelja.
Jasno, rado bih saznao tko je bio onaj bijelac u pratnji Velikih Usta. Dvocijevka je bila njegova. Pogle-
dao sam je malo bolje i pronaao dva slova, naime R. i W., urezana u donjem dijelu cijevi. R. je
svakako bilo poetno slovo imena, a W. prezimena. To me je odmah podsjetilo na ime Weller. Pa otac
uvara kabina se zvao Weller. Taj ovjek je preksino u drutvu poglavice bio kod Mormona Meltona.
To se nevjerojatno podudaralo. Nema sumnje, Velika Usta je bio onaj poglavica, dok je bijelac, kojemu
sam maloprije potpraio pete, bio onaj neznanac od preksino, onaj koji je Mormona oslovio sa brate".
Vjerojatno je s njima bio i Mala Usta. Ne udim se to sam na njih naiao danas i na ovom mjestu
jer je dolina leala na putu prema haciendi del Arroyo, a na koju se vjerojatno odnosio prepad o kojem
je preksino bilo govora. Ako su moje pretpostavke ispravne, onda sam bez daljega mogao zakljuiti da
se u blizini nalazi itava eta Yuma, koji e se ubrzo i pojaviti. Nije mi nita drugo preostalo ve da
napustim dolinu kako bih se im prije doepao haciende.
Iako nam putevi do kraja nisu bili isti, ipak su se laka srca odluili na zaobilazak, jer su se nadali da e
ondje doi jo do dva konja. Squaw se popela na konja to sam joj poklonio, a ja uzjaih svoga. Konji
su osim
75nas nosili ve ranije pomenute predmete. Djeaci su morali ii pjeice.
Ja sam jahaot na elu, dok su njih troje ili za mnom na izvjesnom odstojanju. Rado bih razgovarao sa
njima, no ratniku moga kova ne prilii da razgovara sa squaw i dva djeaka. Da sam to uinio, cijelo bi
se pleme Mimbrenjo-Apaa zgraavalo.
76
HACIENDA DEL ARROYO
U Uresu me vjerojatno nisu htjeli uplaiti kada su mi rekli da do haciende nema vie od jednog dana
jahanja. Podne je dolo i prolo i tek sam popodne ugledao pred sobom umovita brda na koja sam bio
upozoren. Godila nam je hladovina nakon nesnosne ege kojoj smo do sada bili izloeni. Opis puta se
tano slagao, jedino se vrijeme nije podudaralo. Tek smo dva sata prije veeri stigli do jezerceta u koje
se ulijeva Arroyo. Jo jedan dokaz koliko su Indijanci strpljivi. Djeaci nisu nimalo zaostajali za
mnom, a ni znakove umora nisu pokazivali. Rado bih otiao do potoka da se napijem svjee vode, da
me nije bio sram pred njima.
Jezero je lealo na donjem kraju gusto poumljene doline koja se sve vie irila prema gore, tako da bi
bilo potrebno oko pola sata hoda da se stigne od jednog kraja do drugog. Sva okruena umom
predstavljala je soan, zeleni panjak. Taj travnjak i cvjetni sag bio je isprekidan rascvjetanim grmljem.
Mnogobrojna goveda i konji pasli su ovdje uvani od pastira na konjima, a i bez njih. Na prvi pogled
sam ustanovio da je bilo premalo ljudi. Dojurili su do nas, pozdravili ljubazno. Saznao sam od njih da
Melton jo nije stigao sa karavanom. Stigao sam prije njega, a nije ni udo, jer je Mormon zbog tekih
kola mogao samo sporo da napreduje. ,
77Iza panjaka irila su se polja zasijana pamukom i eernom trskom u dugakim i irokim redovima. Osim
toga bilo je tu i indiga, kave, kukuruza i penice. Sve je bilo u veoma alosnom stanju i po tome sam
zakljuio da im nedostaje dovoljan broj radne snage. Iza polja bio je vonjak sa svim vrstama voaka Evrope
i Amerike. Bila je prava alost gledati ovaj vonjak. Toliko je bio zaputen. Kada smo se odmakli od vrta,
konano ugledasmo pred sobom i zgrade haciende.
Vee haciende i estancie su u nesigurnim krajevima veinom bile podignute u vidu utvrda. Gdje god je bilo
dovoljno kamena, dizale su se zidine oko nastambi, a preko njih se napada ne moe lako prebaciti. Tamo
gdje nije bilo kamena, ljudi su zasadivali gustu i iroku ivicu kaktusa1 ili bilo kakvog drugog bodljikavog
bilja. Putali su da narastu to vie i smatrali ih veoma prikladnim za odbranu. Ovakvu vrstu ograde mudri
napada nee nikada smatrati neosvojivom.
Hacienda del Arrovo bila je smjetena u brdima. Svuda unaokolo sve sami kamen. Maloprije sam se u stvari
posluio krivini izrazom kada sam rekao da smo ugledali zgrade haciende, jer se jedino vidio ravni krov
glavne zgrade, dok je sve ostalo bilo skriveno iza zida visokog najmanje pet metara. Imao je oblik pravilnog
etverokuta, kojeg je svaka strana bila okrenuta prema jednoj od strana svijeta. Kroz etverokut je proticao
potok probijajui se ispod sjevernog zida, a naputao haciendu pod junim. Jednospratna glavna zgrada, koju
sam kasnije imao prilike i lino da vidim, stajala je u sredini tik uz potok, a preko njega je vodio most okre-,
nut prema zapadu, gdje je u zidini bila kapija. Osim toga unutar zidina bilo je i omanjih kuica koje su
sluile za smjetaj sluinadi i u kojima e se vjerojatno smjestiti grupa radnika koju oekuju. Nadalje, bilo
je tu jo i jedno veoma dugako skladite za prinose sa polja, kao i voa i povra. Imali su i nekoliko
otvorenih tagljeva podignutih od drvenih kolaca, koji su imali i krov, a pod kojima se stoka u sluaju pre-
pada lako mogla skloniti. Velika kapija bila je izradena od vrstog drveta, a s unutarnje i vanjske strane
okovana eljezom.
78
Budui da smo doli s juga, morali smo najprije obii jugozapadni ugao zidine te produiti zapadnom
stranom kako bismo stigli do ulaza. Kapija je bila irom otvorena. Nismo naili ni na kakvu prepreku pa smo
uli u dvorite. Nigdje ive due. ta se moe, hacienda je oskudijevala u ljudstvu.
Sili smo s konja. Uzde sam predao jednom od djeaka da bi pridrao konja i krenuo prema mostu koji je
vodio u glavnu zgradu. Jo dok sam prolazio mostom, otvorie se vrata i na njima se pojavi ovjek
podnabuhla koziava lica. Nije mi se svidao. Gledajui me s visine viknuo je:
Stani! Preko mosta smiju jedino kavaljerosi da prijedu. Sta trai ovdje?"
Ne obazirui} se na njegove rijei, produio sam. Stigavi na drugi kraj mosta, zaustavio sam se pred njim i
upitao ga:
Da li je senjor Timoteo Pruchillo kod kue?" Senjor? On. se oslovljava sa don. To zapamti. Titula senjor
pripada meni. Ja sam senjor Adolfo, majordom ove haciende. Ovdje su mi svi potinjeni." Zar i
haciendero?"
Dobacio mi je prezriv pogled i poeo se hvalisati: Ja sam njegova desna ruka i otjelovljenje svih njegovih
elja. On je dakle don, a ja senjor. Jesi li razumio?"
Priznajem da sam bio raspoloen da budem prema njemu grub. No moja stara dobroudnost me je tjerala da
se posluim uljudnim rijeima:
Prema vaoj zapovijedi, senjor. Hoete li biti tako ljubazni da mi saopite da li je don Timoteo kod kue?"
Tu je!"
Dakle, mogu razgovarati sa njime?" Ne, s takvim ljudima on ne razgovara. Saopi svoju molbu meni jer
sam ja za to mjerodavan. Reci mi to eli?"
Dozvoljavate li da prenoim ovu no kod vas. Nisam sam. Prate me jo tri indijanska prijatelja."
Prenoiti? Moda ak i da jedete i pijete? Samo nam jo to treba. Za ovakve vucibatine ima dovoljno mjesta
tamo napolju, s one strane haciende. Odlazite
79odavde im prije i napustite ne samo zidine ve i granice naeg imanja!"
To je neovjeno, senjor! Sjetite se da e za nekoliko asaka stii vee, a mi emo..."
uti!" prekinuo me je. Ti si bijelac i na prvi pogled se vidi kojoj vrsti pripada. A tek Crvenokoso!!
Naa hacienda nije svratiste za razbojnike!"
Dobro, idem. Da sam toliko opasan, senjor Mel-ton mi sigurno ne bi obeao mjesto tenedor de librosa
na ovoj haciendi."
Okrenuo sam se i laganim korakom krenuo prema mostu, no on mi doviknu:
Senjor Melton? Tenedor de libros? Nebesa, kuda ste poli? Ostanite! Udite!"
No kada sam i unato tome produio dalje, dotrao je do mene i uhvatio za ruku.
Ako vas je senjor Melton poslao, ne smijem vas pustiti da odete. Priznat ete i sami da vae odijelo
nimalo ne pobuduje povjerenje. Pogledajte se u ogledalu i vidjet ete da vae lice ne lii na lice
potenog ovjeka. Odijela medutim nisu uvijek mjerodavna, te je mogue da ovjek mangupskog lica
nije uvijek lo-pua. Dakle, ostanite, ostanite!"
Sto da mislim o tom majordomusu? Da nije malo aknut, kao to se to obino kae? Nisam htio da u to
vjerujem. Izraz njegovog lica bio1 je podmukao, a oi izrazito lukave, to je pokazivalo da to nije bezo-
pasna ud. Nisam mu zamjerio to me je oslovljao sa ti" i to mu je svaka primjedba bila uvreda, te
sam ga i sada uljudno upitao:
Da li se va poziv odnosi i na moju pratnju?" '
Ne mogu vam odgovoriti dok ne upitam don Ti-motea."
Ja sam mislio da nije potrebno. Prema vaim rijeima jedino ste vi mjerodavni."
Da, jedino kad se radi o negativnom odgovoru. No, poto sam vas pozvao da ostanete, a vi zahtijevate
da i Crvenokoce primimo, morat u ipak najprije da razgovaram sa don Timoteom. Priekajte ovdje!
Brzo u vam donijeti odgovor."
80
Tako razgovarajui stigosmo do vrata. On je htio ui, a ja da ga priekam napolju. To nije bilo po
mojoj volji.
Ja nisam od onih ljudi koji pred vratima moraju ekati", primijetio sam. Zbog toga u poi s vama, i
to ispred vas."
Rekavi to, uao sam kroz vrata, dok je on iao za mnom bez rijei. Okrenuvi se jednog momenta, pri-
mijetio sam po njegovom licu da se u njemu bori bijes sa zaprepaenjem. Pokazao mi je na vrata i ne-
stao. Nakon kratkog vremena se ponovo pojavio i dao mi na znanje da mogu ui, dok je on ostao
napolju.
Ulaz u kuu bio je nizak, ali irok. Vrata s obiju strana bila su radena od glatko tesanih dasaka i neo-
bojena. Na istu takvu jednostavnost naiao sam i u sobi u kojoj sam sada bio. Imala je dva mala prozora
sa prljavim skoro neprozirnim oknima, a to su bila i jedina staklena okna u itavoj kui. Du jednog
zida stajao je firnisom premazani stol i tri sirove, neobradene stolice, koje nisu izile iz ruku vjetog
majstora stolara. U jednom uglu visila je mrea. Zidovi su bili okreeni. Na jednom su visila razna
oruja, dok su ostala tri bila prazna. Tim je vei kontrast predstavljao ovjek koji se pri mome ulasku
digao sa stolice i svojim tamnim oima gledao u mene na pola zaudeno na pola radoznalo. Bio je tako
otmjeno odjeven de mu je nedostajalo samo da se popne na konja i tako pojavi u jednoj od glasovitih
prometnih ulica glavnoga grada Meksika, gdje bi izazvao divljenje.
Odijelo mu je bilo od tamnog baruna i po svim avovima ukraeno zlatnim gajtanima. Pojas mu je bio
nainjen od irokih, srebrnih kolutova, u koji je bio zadjenut no i dva meksikanska pitolja, ije su
drke bile veoma lijepo izradene i predstavljale veoma veliku vrijednost. eir irokog oboda, koji je
leao na stolu, bio je raden od najfinijeg lia carludovica pal-mata. Bio je tako divno ispleten, a
vjerojatno je i mnogo platio za njega. Njegove mamuze su imale kotaie od zlatnika.
Nasuprot tako elegantnoj pojavi ja sam svakako liio na skitnicu. Radi toga me nije ni malo zaudilo
kada je haciendero, pogladivi svojom njegovanom ru-
6 Davo i Iskariot I
81kom crnu bradicu i skupivi vjede, govorio samome sebi iudavajui se:
Najavljen mi je tenedor de libros, a tko je uao? Nekakav ovjek koji..."
... koji je svakako u stanju da udovolji mjestu jednog tenedor de librosa, don Timoteo", prekinuo sam
ga.
Njegov podnabuhli senjor Adolfo" sa svojim grubim nastupom napolju nije uspio da me uvrijedi, ali
od strane vlasnika nisam mogao da dozvolim bilo kakvu neuljudnost. Zbog toga sam mu onako i upao
u rije. Zabacio je mangupski glavu, odmjerio me jo jedanput i rekao uz posprdni smijeak:
O, netko je osjetljiv! Tko je taj netko i ta je?"
Posluio se neodredenom zamjenicom netko". Da li da se uvrijedim? Nije izgledao kao nadmeni
bogata, ve bi ovjek prije rekao da je ljubazan caballero koji ivi u dobrim prilikama i koji je sklon
da i sa obinim ljudima malo porazgovara.
Taj netko" je mnogo tota, a o emu vi nemate ni pojma, don Timoteo", odgovorio sam uz isti
smijeak kakav je i on meni bio uputio. ,,A taj netko za vas moe biti vana osoba i prava je srea to je
taj netko doao k vama."
Cielo!" nasmijao se glasno. Da nije taj netko doao da mi saopi da sam proglaen za vladara Mek-
sika?"
Ba naprotiv. Doao sam da vam kaem da ete u najkrae vrijeme prestati biti vladarem vae male
haciende."
Lijepo!" smijui se jo uvijek, ponovo sjede, dok mi je ponudio drugu stolicu, Sjednite! Zbog ega
me ele moji podanici zbaciti s prijestolja?"
,,O tome kasnije. Proitajte najprije ovo!"
Pruio sam mu legitimaciju koju mi je meksiki konzul u San Francisku izdao. Kada ju je proitao,
vrati mi je nazad, dok mu je mangupski izraz sa lica nestao.
Senjor, to vas je dovelo k meni? Zato ste se prijavili kao moj tenedor de libros?"
Zato to mi je to mjesto Melton obeao."
82
,,O tome ne znam nita. Meni ak nije ni potreban knjigovoda. Ono malo kapi crnila to se na mojoj
haciendi potroi za pisanje piem vlastitim peroni i rukom."
To sam i mislio."
A ipak ste doli?"
Ipak, i to zbog vanog razloga. On je toliko ozbiljan, te vas molim da o onome to u vam ispriati ni-
kome ne govorite."
Malo ste zagonetni! ini mi se ak kao da mi prijeti i opasnost."
Miljenja sam da se tako neto pribliava."
Onda govorite, molim vas!"
Najprije bih vas zamolio da mi date svoju rije i obeate da bar za sada neete nikome govoriti o ono-
me to u vam saopiti!"
Obeavam. A sada govorite!"
Jeste li vi dali nalog Meltonu da vam dovede inostrane radnike?"
Da."
Od koga potjee ideja? Od vas lino ili od njega?"
Od njega. Skrenuo mi je panju na prednost koju bi ovjek dobio kada bi zaposlio iseljenike i kako se
sam ponudio da sve to uredi, dao sam mu punomo."
Zar ste ga toliko dobro poznavali i povjerili mu tu stvar?"
Da. Zato me pitate?"
Zato jer bih htiq znati da li ga smatrate potenim ovjekom."
Naravno da ga smatram. Potenjak je i ve mi je esto inio znaajne usluge."
Znai da ga ve odavno poznajete?"
Ve godinama. Preporuio mi ga je ovjek ija rije za mene vai gotovo kao i zakon, a u koga i dan-
danas imam povjerenja. Izgleda da ste vi drugog miljenja?"
Potpuno suprotnog! Dozvolite da vam ispriam!" Zavalio se u stolicu i s napetou je sluao moje
izlaganje. Ispriao sam mu kako sam dospio u Guay-ttias, to sam ondje kao i kasnije doivio i do kojih
sam zakljuaka doao na osnovu svojih zapaanja. Pratio je moje rijei a da ni okom nije trepnuo, a niti
me .
6*
83je prekinuo. Ali kada sam zavrio, preko lica mu je preao posprdni smijeak. Nepovjerljivo me
je^popri-jeko gledao.
Iz dokumenta koji ste mi pokazali vidio sam da je trebalo da aljete novinske izvjetaje. Da li ste
ikada barem jednu novelu napisali?" Da."
Nato je skoio na noge i glasno se poeo smijati. To sam i mislio! Romancero kakav ste vi, ono to
vidi u svojoj mati misli da je to stvarnost! Zar Melton, taj potenjak, najpoboniji caballero kojega
poznajem, da bude hulja! To moe da tvrdi ovjek koji ivi jedino u svijetu mate, a koju mi obini
ljudi nemamo. Senjor, vi me razveseljavate, veoma razveseljavate."
Poeo se etati gore dolje po sobi, trljajui razdragano ruke i smijui se kao ovjek koji se odlino
zabavlja. ekao sam da se prestane smijati i ravnoduno rekao:
Nemam nita protiv toga to vas moja pria toliko razveseljava, ali elim da se to vae veselje pretvori
kasnije u gorko' razoarenje."
Ni brige, zbog mene se nemojte zabrinjavati, se-njor! Vi vidite opasne slonove tamo gdje se radi o be-
zazlenim muhama."
,,A Weller, uvar kabina, ta je sa njime?" Zove se Weller, uvar je kabina i nita vie!" ,,A njegov
razgovor s Mormonom?" Niste dobro uli. Vaa mata ima neshvatljive ui."
,,A njegov, otac kojega je Mormon posjetio u grmu?"
,,I on postoji samo u vaoj mati. Vi samo nasluujete da bi to mogao biti stariji Weller."
,,A ta je sa prisustvom poglavice Indijanaca?" Svakako e se pokazati da je to bila puka sluajnost."
,,A moj susret sa poglavicom Yuma i bijelcem, ija je puka nosila inicijale R. W.?"
Ne tie me se. Ima na tisuu imena koje poinju sa W. Zar to ba mora da bude Weller. Zato ste se
84
uope umijeali u borbu? Budite sretni to ste se itavi izvukli! Eskritor nije ovjek koji je sposoban da
se bori sa Indijancima. To prepustite nama koji ivimo u divljini. Mi poznajemo Crvenokoce i vjeti
smo rukovanju orujem."
Mogue je da je haciendero znao za ime Old eterhend, no ja ga namjerno nisam spomenuo tokom
svog izlaganja. A sada kada me je ak i ismjehivao, pogotovo mi nije padalo na um da to uinim.
Mogao sam se kladiti u deset prema jedan da mi ni to ne bi povjerovao. Iako je fiziki bio lijep ovjek,
duevno je bio dosta siromaan, jer je moje logike zakljuke smatrao plodom fantazije. Vidio sam da
neu uspjeti pokolebati njegovo povjerenje prema Meltonu i da u tanost svojih postavki moi jedino
injenicama dokazati. Odustao sam od daljnjeg uvjeravanja i jedino sam ponovo zahtijevao od njega da
o svemu uti. On mi odgovori:
Sto se toga tie, ne morate se bojati, jer se ne elim izloiti ruglu. Senjor Melton bi me smatrao lu-
dakom. Dakle, ja u utjeti. Jedino jo moram sa vama razgovarati o mjestu knjigovode kod mene? Zar
vam je to Melton stvarno obeao?"
Da."
Nevjerojatno! On veoma dobro zna, kao i ja, da mi je knjigovoda nepotreban."
Znai da mi je to obeanje dao jedino radi toga kako bi me ovamo domamio."
,,A zato? Zbog ega bi vas on domamio?"
,,A kako da ja to znam?"
Pretpostavljam da je i ta ideja samo plod vae mate."
Znai da me smatrate ludakom, don Timoteo!" Ne, ba ludakom vas ne smatram, ali u vaoj
glavi jedan kotai radi bre nego to treba. Savjetujem vam da se podvrgnete pregledu kod psihijatra."
Hvala, don Timoteo! Sasvim je prirodno da u nekoga glava bre radi, a u drugog sporije, iz ega
proizlazi da ovaj drugi prvome pripisuje veliku fantaziju, a prvi drugome lijenost misli. Ne reflektirani
na mjesto knjigovode."
85Drago mi je, senjor. Budui da ste gov o lijenosti misli, uvidam i sam da se ne bismo slagali. Kada
ete otputovati?"
Ako mi dozvolite, sutra ujutro." Po meni moete jo i danas otii." Znai da me izbacujete kroz
vrata?" Ne samo kroz vrata ve i prekd moje granice." Don Timoteo, to je neovjeno i kosi se sa
svim obiajima ove zemlje."
,,2ao mi je, sami ste krivi. Prividna neovjenost nije nita drugo ve samo mjera predostronosti. Vi
ste me upozorili na nekakav prepad Indijanaca koji jedino u vaoj mati ivi. To bi se tek tada
obistinilo kada biste sa svojim pratiocima ovdje ostali. Vi ste ubili sina poglavice Yuma i otac vas
vjerojatno goni. Ako vas zadrim kod sebe, natovarit u na vrat i njega i itavo njegovo pleme. Sada
me vjerojatno shvaate zbog ega vas moram najuriti?"
Ako je to u skladu sa vaim pretpostavkama, neu vam prigovoriti i otii u."
iji je ono konj.na kojem ste dojahali?" Melton mi ga je u Lobosu stavio na raspolaganje." Tada je
moj i ostavit ete ga ovdje. Malo prije ste govorili da su vai pratioci navratili ovamo jedino da se
snabdiju konjima. Moram vam sada rei da im ni jednoga neu dati. Posudio bih nekoliko ivotinja i
bez naplate, jer oni vjerojatno i nemaju novaca, poto znam da su Mimbrenjosi veoma poteni ljudi.
Oni bi mi ubrzo poslali ovjeka sa konjima ili bi donijeli novac da mi ih plate. No ja im ne smijem
pomoi jer bih kod Yuma izazvao neprijateljstvo."
Va je oprez na mjestu, don Timoteo. Sada bih vas jo jedino zamolio da mi kaete kojim puteni treba
da krenem kako bih im prije napustio vau granicu."
to se toga tie, dat u vam jednog vodia, jer
bi vas moda opet vaa fantazija odvela krivim putem.
Po tome moete zakljuiti koliko se o vama brinem."
Moda u vam jednom moi da vratim tu uslugu.
Ja sam zahvalan ovjek."
Nee biti potrebno. Odriem se vae zahvalnosti jer mi uope nije jasno kako bi ovako ubogi davo,
koji

nema ni vlastitog konja, mogao meni, bogatom hacien-deru, uiniti kakvu uslugu."
Zapljeskao je rukama, nato se majordomus pojavio velikom brzinom, po emu sam zakljuio da je
vjerojatno stajao pred vratima i prislukivao na razgo- vor. Kada je podnabuhlom senjoru Adolfu
izdao nalog da nas prebaci preko granice i 'naredio da moj konj ostane ovdje, napustio sam sobu.
Slijedio me je u stopu. Napolju pred vratima zlobno mi je rekao;
Znai, nita nema od tenedor de librosa! Ti si ono to sam o tebi i mislio, samo skit..."
,,A ti si najvei glupan kojega sam ikada sreo", prekinuo sam ga, no za to tvoje ljubazno ti" koje si u
razgovoru upotrijebio, cdat u ti priznanje. Evo ti ga!"
Najprije sam ga oamario po lijevom obrazu tako da je zateturao, a onda dvostruko jae po desnom
obrazu. Zaljuljao se i pao. Moda to ne bih ni uinio, ali sam primijetio kako je haciendero otvorio
prozor da uiva u mome odlasku. Vjerojatno je uo majordo-move rijei, a moje ne samo da uje ve i
da vidi njihovo djelovanje. Senjor Adolf o" brzo je skoio na noge, potegao no, koji ovdje svatko
nosi o pojasu, i bijesno navalio na mene.
Huljo, i ti si se usudio! To e zapamtiti!"
S lakoom sam mu izbio no iz ruku, zgrabio ga za oba boka, podigao ga, zamahnuo i bacio u potok.
Voda ga je poklopila. Ubrzo se ponovo pojavio i frku-i iziao na obalu.
Moda bi dolo do ponovnog obraunavanja, pa bi opet zavrio u potoku, ali se u tom asu netko
pojavio ' koga sam najmanje oekivao.
Jo dok sam majordomusa bacao u vodu, za a-sak sam se okrenuo prema potoku. Tada mi se pogled
zaustavio na otvorenoj kapiji kroz koju je upravo dojahao Melton, Mormon. Vidio je ta se odigrava,
opazio je haciendera kraj otvorenog prozora i brzo je dotjerao svoga konja ovamo.
ta se ovdje deava? ak sam i uvjeren borba! Bit e da je posrijedi nesporazum koji u odmah
razjasniti. - Umirite se!"
86
87Ove zadnje rijei bile su upuene majordomu. Onda se meni obratio:
Uzalud smo tragali za vama. Kako ste dospjeli ovamo?"
Veoma jednostavno", odgovorio sam. ,,I sami znate da mi je konj pobjegao. Trao je sve dovde."
udnovato! Kasnije ete mi priati, i to podrobnije, o tom vaem tako udnom jahanju."
Za to nee biti vremena jer moram otii. Izbacili su me."
,,l zbog toga se zabavljate bacajui ljude u vodu?"
Svakako. Takva mi je ud i ne mogu je se osloboditi."
Hou da saznam to se odigralo, kako bi se moglo sve izgladiti. Priekajte samo dok porazgovorim sa
don Timoteom! Ostanite jo ovdje, brzo u se vratiti."
Siao je sa konja i poao u kuu. Mokri majordom gegao se za njim a da mi, nije pruio priliku da se
nauivam njegova izgleda.
Da li da ostanem ili podem? Bio sam se rijeio da napustim haciendu. No ujedno sam bio i radoznao da
vidim ta e poduzeti Mormon da me zadri. Bio sam vrsto uvjeren da nee prihvatiti da me udalje sa
ha-ciende. Zbog toga nisam odmah krenuo, ve svratio do mog konja da sa sedla skinem omot u kojem
se nalazilo moje novo odijelo. Moje puke visile su o unka-u. Skinuo sam i njih. Onda sam saopio
djeacima i squaw:
Moja mlada braa i moja sestra vidjeli su da nisam bio prijateljski doekan. Haciendero nas nee da
primi jer se boji osvete poglavice Yuma. Dakle, otii emo odavde i ovu no prenoiti u umi."
Tko je onaj jaha koji je upravo stigao i razgovarao sa Oldom eterhendom?" upitao je stariji brat.
Prijatelj Velikih Usta, zao ovjek i od kojega se moramo uvati."
Konj Indijanke je sada morao da ponese tri sedla. Privezali smo ih i dobro uvrstili. Sada nas je bilo
etvoro pjeaka. Uto je Mormon izaao iz kue. urnim koracima prelazei most, uputio se k nama.
88
Senjor", javio mi je, stvar je uredena. Ostat , ete na haciendi."
Kako to?"
Don Timoteo, koji do sada nije imao potrebe za knjigovodom, nije se sjetio dok je s vama govorio da
neu moi bez ovakve pomoi kada budu stigli brojni radnici. Udite ponovo unutra, zaposlit e vas.
Moete ostati ovdje."
Tako? Znai mogu. Ovdje se ne radi o tome mogu li, ve o tome hou li."
Kako god elite! Nadam se da hoete."
Ne, neu. Vidite i sami da se spremamo za polazak."
Nemojte prenagliti!" upozorio me je. ,,I sami ste svjesni vaeg beznadnog poloaja u kome se nalazite.
Ovdje vam se nudi sjajna perspektiva..."
Molim vas, nemojte troiti rijei!" prekinuo sam ga. Znam u emu se ona sastoji."
Nadam se da ste uvjereni u moje potene namjere. Ako ostanete, tada mogu ostati i ove tri osobe
prema kojima morate imati obzira." i
Znai, vi vjerujete da u se obavezati da radim ovdje tko zna koliko godina jedino zato da njima
osiguram konaite za jednu jedinu no?"
Vi govorite u srdbi, a srdba ini ovjeka slijepim. Mislite malo i na vae zemljake! Ja sam pourio
kako bih hacienderu najavio njihov dolazak. Svi su vas zavoljeli i u brizi su zbog vas. Vi biste ovdje
bili sredite oko kojega bi se okupljali iseljenici. Zamislite samo kakvo razoarenje za te jadne ljude
kada budu saznali da ste odbili ponudu i bez pozdrava ih napustili."
Pokuavao je na sve mogue naine, sluei se svim moguim razlozima koji su mu se uinili najpo-
voljnijim, da me privoli da ostanem. No uzalud. Uvidjevi da me ne moe pokolebati, odmah je zauzeo
drugi stav i srditim glasom ree:
Dobro, nemam nita protiv. Sami ste krivi to odbijate sreu koja vam se prua. U svakom sluaju to
je nezahvalnost sa vae strane. Bilo mi vas je ao i besplatno sam vas doveo ovamo, a sada, kada elim
89da vidim i plodove moga dobroinstva, vi jednostavno bjeite."
Iako sam mu mogao sasvim drukije odgovoriti, savladao sam se i rekao:
Da li moda elite silom da mi naturite tu takozvanu ,sreu'?"
Ne. to se mene tie, idite do sto davola! Kad se ve ne date zadrati, otpratit u vas izvjestan dio
puta."
Zato?"
,,I sami ste uli od haciendera da ne eli vae prisustvo na njegovom podruju. On je htio da vas
njegove sluge prebace preko granice. Kako sam se ve zauzeo za vas, otpratit u vas lino, kako bih
skinuo sramotu sa vas. Nadam se da nemate nita protiv?"
Nemam; naprotiv, veoma me veseli ast koju mi time ukazujete. Zar vam je ovaj kraj toliko dobro po-
znat da znate gdje se nalazi granica podruja ha-ciende?"
ak bih je i po mraku pronaao."
Bit e vjerojatno potpuni mrak kada budemo do nje stigli. Dan se brzo primie kraju. Nemojte dan-
gubiti, krenimo!"
Priao je svom konju koji je jo stajao u dvoritu, uzjahao, a da nije ni nasluivao koliko sam ga pro-
zreo. Namjerno sam ga pitao poznaje li granicu. Ako je to stvarno tako, bit e da je umu poznavao po-
drobno i ne bi mu bilo teko da ak i po mraku pronade mjesto koje bi za izvrenje njegovog plana bilo
najpogodnije.
ta je planirao? To sam ve odavno nasluivao, a moja se slutnja sada obistinjava.
Mormon je znao tko sam i bojao me se. Bio je uvjeren da bih osujetio njegove planove u pogledu
iseljenika. Poveo me je sa sobom kako bi me stalno imao na oku i u datom momentu likvidirao. Kako
sada nisam htio ostati, morao je brzo djelovati. Smatrao me je sigurnim jo samo na putu od haciende
do granice. Sada se moralo odigrati ono to se nije dalo vie odlagati. ivot mi je bio u opasnosti i znao
sam da e mi itavim putem, i to na svakom koraku, smrt biti za petama.
90
Zar nije bila ludost pristati da me prati taj ovjek? Nije, jer mi je moja razboritost kazivala da prihvatim
njegovu pratnju. Da sam ga odbio, potajice bi nas pratio kako bi mi sa bilo kojeg mjesta uputio metak.
Bude li ostao kraj nas, mogao bih ga promatrati, ocijeniti kada e nastupiti as prepada i osujetiti
napad.
Napustili smo haciendu i produili ponovo uz potok. S obje strane pruale su se istine i samo se gdje-
gdje mogla vidjeti po koja skupina stabala i grmlja. Ovaj teren nije bio pogodan za ubojstvo. Poto
moji pratioci nisu smjeli biti oevici toga ina, pretpostavio sam da e to izvesti tek nakon svoga
odlaska. Dokle god boravi medu nama, ivot mi nije bio u opasnosti. Ono to treba da slijedi zamiljao
sam ovako: pretvarat e se kao da se vraa, no potajice e odjuriti na neko skrovito mjesto ispred nas,
koje je ve unaprijed odabrao, sakrit e se ondje i pustiti da mu se pribliimo i tada e me ustrijeliti.
Tko bi tada mogao rei da^e on ubica? Vjerojatno e se protumaiti kako me je saekao poglavica
Yuma da bi osvetio sinovlju smrt.
Kako je Melton polako jahao, iao sam i ja s njime u korak i drao konja za sapi. Ovako sam se naao
malo iza njega i mogao ga vrsto drati na oku. Nismo progovorili ni rijei. Moja tri prijatelja su nas
slijedili. Jedan od brae vodio je konja za uzde.
Sunce je zalo. Brzo se sputao mrak i zaas se smrklo. Livade su ostale za nama, a potok se s desne
strane vijugao izmedu grmlja. Po neko stablo je tu i tamo strilo iz grmlja. Po ovome sam slutio da
uma nije daleko i da se as odluke sve vie pribliavao.
Nakon kratkog vremena stigli smo do ruba ume. Potok je produavao dalje u desno. Du lijeve obale i
dalje je bilo ipraja i otvorenih livada. Tu smo!" pomislio sam. Sad e'nas uputiti da podemo du
ume, sjait e, privezati konja i pojuriti medu stabla naprijed dok ne stigne do odredenog mjesta." Kao
to sam i naslutio, Mormon je stao i pokazao rukom naprijed.
Podruje haciende see do ove ume. Ja sam dakle izvrio svoj zadatak, to jest prebacio vas preko
granice. Ja u stvari ne bih imao vie ta da kaem, ali poto sam se zauzeo za vas, rei u vam gdje ete
91nai zgodno mjesto za noenje. Produite lijevom stranom ipraja i nakon etvrt sata ete ponovo
naii na potok koji odavde tee u luku. Ondje imade bistre pitke vode, visoke mekane trave za
logorovanje i stjenoviti zid koji e vas tititi od svjeeg nonog povjetarca. Svejedno mi je hoete li
posluati moj savjet."
Ja vam se zahvaljujem i posluat u vas, senjor."
Savjetujem vam da idete lagano. Proljetne vode su ovdje zemlju izbrazdale i lako biste mogli pasti u
koju brazdu. Ja se sada vraam. Proigrali ste svoju sreu, a uvjeren sam. da vas je napustila za vjeita
vremena."
Nije mi stalo do te sree. Ubrzo ete saznati da se radije pouzdavam u samoga sebe."
Nije mi stalo do ponovnog susreta s vama. Neka vas davo nosi!"
Okrenuo se i pretvarao se kao da eli odjahati. Mi smo produili dalje, a ja sam svojim pratiocima tiho
rekao:
Taj ovjek e sada zaci u umu da nas prestigne. Hoe da me ustrijeli. Medutim, ja u ga pretei i do-
kazati mu da Old eterhend ne zna za alu. Neka se moja braa ne dre samoga ruba ume, ve podu
malo vie ulijevo kako ne bi mogao primijetiti da mene nema. Ponesite i moje puke, jer bi mi samo
smetale. Ako ubrzo ne zaujete moj zov, otidite do onog mjesta koje je ovaj ovjek opisao i saekajte
me tamo."
Moje ih je saopenje iznenadilo. Uzeli su moje puke a da ni rijei nisu progovorili. Zaveljaj sa mojim
odijelom ostao je na konju. Imao sam dakle slobodne ruke i produio brzim koracima, dok su oni
skretali ulijevo i produili sporo naprijed. Iako ih nisam upozorio ni na to, oni su hodali tako da su im
se koraci mogli uti u umi.
Kekao sam maloprije da sam iao brzo jer mi nije uope padalo na pamet da se drim Mormonovog
upozorenja. Njegova napomena u vezi s brazdama nije bila istinita. To je zato rekao kako bi imao
vremena da se probije kroz gustu umu. Bio sam uvjeren da me vreba.
Drao sam se ruba ume, moda nekih desetak minuta, traei okom mjesto koje bi odgovaralo
Mormo-
92
novom poduhvatu. Na nebu su se pojavile zvijezde te sam mogao da vidim tridesetak koraka ispred
sebe. Uto sam primijetio kako sve do sada ravni rub ume naglo zaokree i sa druge strane u otrom
uglu produuje. Na itavom tom uglu rasla je gusta uma sa niskim iprajem. Ako se nisam prevario,
mora da je to ono mjesto na kojem e me doekati. Ovo je odlino skrovite za njega, jer je vjerojatno
mislio da emo morati proi uz sam vrh ugla, te ne bi bilo bojazni da promai. Ispitao sam ipraje
oima i rukama, jer sam htio utvrditi na kome e se mjestu skrivati. To nije bilo teko ustanoviti.
Njemu je bio potreban dobar zaklon, slobodan vidik prema otvorenom prostoru i da me ne promai.
Otkrivi takvo mjesto, zavukao sam se pod granje koje me je zaklanjalo. Bilo je elastino i gipko te se
nisam morao bojati da e me odati u sluaju da se zbog bilo ega moram pomai.
*'
Zato sam doao ovamo u zasjedu da iznenadim neprijatelja? Poduhvat uope nije bio opasan. Lako
sam mogao osujetiti prepad da sam promijenio pravac kojim nas je Mormon uputio, i tada bi on ovdje
uzalud ekao. Kada danas sebi postavljam to pitanje, bit u iskren i 'otvoreno rei da me je sujeta
gonila da radije na sebe preuzmem opasnost ina negoli nehaj-nost radi sigurnosti. Uivao sam u tome
da dokaem Meltonu kako nisam toliko glup koliko on misli.
Smjestio sam se pod grmlje to sam bolje mogao, prinio uho zemlji da oslukujem. Da li e doi? Bio
sam veoma napet. Uto sam zauo korake, um granja kojeg se doticao, saplitanje nogu o ile, zaletanje
o debla koje u mraku nije mogao jasno da vidi. Brzo se pribliavao. ulo se ve i njegovo disanje. Bio
je sav zadihan. Skrenuo je sada u ugao provlaei se brzo do samoga vrha, ondje se zaustavio i proturio
glavu da oslukuje.
,,'s death!" psovao je poluglasno. Prokletstvo! Tako glasno diem da nita drugo ne uspijevam uti. Da
ta hulja nije moda ve prola? Nemogue! Trao sam kao lud, dok oni idu polako kako ne bi pali u
brazde. Hahahaha! Sada tiho, ini mi se da idu!"
Spustio se na desno koljeno, podboio lijevi lakat na lijevu butinu i prinio puku. Vidio sam ga sasvim
93
jasno, jer je kleao pred otvorom kroz koji se vidjelo zvjezdano nebo. Raunao sam da e se postaviti vise
ulijevo, pa sam se morao i ja dovui vie onamo kako bih mu bio blii. Ako sam moda i proizveo kakav
um, sigurno ga nije uo, jer je sva njegova panja bila usredredena na vanjski dio.
Sada sam zauo korake Indijanaca.
Do vraga!" rekao je tiho. Psi se dre podalje nego to sam mislio. Moram dobro gadati."
Nisam se uope udio to je sa sobom glasno razgovarao. Znao sam po sebi: to god je uzbudenje vee, tim
se daje i vie oduka rijeima. Nekoliko puta je dizao i sputao puku, kao da se vjeba, i tek je onda poeo
da niani. Sada sam se morao umijeati, jer bi lako mogao da puca u jednog od djeaka mislei da sam to ja.
Uspravio sam. se napola iza njegovih leda, zgrabio ga za vrat i sruio na zemlju. Vrisnuo je i ispustio puku.
Kako mu se glava nalazila izmedu mojih nogu, kleknuo sam mu objema nogama na grudi i ramena i pokuao
da ga uhvatim za ruke kojima se oajniki branio. Zgrabio sam ih kvrc i jedan bolni vrisak jo
jednom kvrc jo glasnije urlanje leao je onesposobljen poda mnom jer sam mu obje ruke iaio u
zglobu. Sada je mogao jo jedino da se brani nogama. Uspraviti se nije mogao jer sam vrsto kleao na
njemu. Rukama je dodue micao, ali su mu one mlitavo padale dolje i bile se bezopasne. Zato mu je jezik
proradio. Vikao je od bijesa, straha i boli.
Dok sam ga drao sputanog, primijetio sam da su Indijanci i unato njegovom urliku htjeli da produe dalje.
Doviknuo sam im:
Neka moja mlada braa poure ovamo, a njihova sestra ostane napolju kraj konja."
Posluali su me odmah i sputali Mormona za ruke i noge. Tada smo ga otpremili napolje i bolje mu ra-
zabrali lice. Prestao je da vie. Leao je mirno.
No, master Melton", rekao sam engleski, jesam li stvarno odbacio sreu i izgubio je za vjeita vremena?"
Prokleta huljo!" zasiktao je.
Zar nije onako kako sam vam rekao?" nastavio sam. Zar niste u najkraem vremenu iskusili da se ja mogu
osloniti na sebe? Metak, koji ste meni bili na-
mijenili, bio sam uo jo prije jednog sata. Uobrazili ste da ete me moi prevariti. Medutim, i unato vaoj
navodnoj prepredenosti, vi ste toliko glup da nije bilo teko pogoditi vae namjere. Ja sam vas jo u
Guavmasu proitao."
,,I ja vas!" zakrgutao je. Vi ste Old eterhend!"
To je tano! Znao sam da ste me prepoznali, no pretvarao sam se kao da to ne primjeujem. Vladali ste se
upravo kao kakvo dae. Ako mislite da prevarite Olda eterhenda, morate pametnije poeti. ta ste naumili
sa iseljenicima?"
Nita."
Jasno, vi to meni neete rei. Ovo pitanje nisam vam postavio zato to sam vjerovao da ete mi iskreno
odgovoriti. Htio sam vas jedino upozoriti da ti ljudi stoje pod mojom zatitom. Nemam namjeru da vam odr-
im govor o tome to znam i to mislim, ve elim samo da vam naglasim da e svaka nepravda koja im
bude nanesena biti osveena. To to ste sada doivjeli neka vam bude opomena. Htjeli ste moj ivot, a sada
je va ivot u mojim rukama. Neka vam to slui kao upozorenje! Slijedei put neete izvui itavu kou. Kao
to sam ve unaprijed osjeao vae tane, isto tako osjeam jo mnogo tota to e se kasnije dogoditi. Vi
moete jedino da predvidite ono izmedu danas i sutra, poto je zloin kratkovidan."
- Okrenuo sam mu leda i dao znak djeacima da ga napuste, jer sam im htio neto saopiti to se Meltona
nije uope ticalo. Squaw je, kao oprezna Indijanka, ostala i dalje kraj njega kako bi ga vrsto drala na oku i
unato tomu to je bio sputan.
Neka moja mlada crvena braa sluaju to u im rei", poeo sam. Nas je etvoro, a imamo samo jednoga
konja. Potrebne su nam-jo tri ivotinje i morat emo ih ukrasti. Ja nisam lopov, ali situacija u kakvoj se sada
nalazimo iziskuje da se bezuslovno snabdijemo konjima, a to me prisiljava da odbacim svako dvoumljenje.
Kada sam sa hacienderom o tome razgovarao, odbio je moju molbu, jer se boji Yuma. A sada mu moram
uzeti ono to mi je odbio. Vratit u se do haciende kako bih na pai ugrabio tri konja. U meduvremenu e
moja braa paziti na zarobljenika.
95On vam je dodue siguran, a osim toga uvjeren sam da u ovo doba nee niko zalutati u ovaj zabaeni
kraj, no oprezan ovjek treba da je spreman na svaku sluajnost. Zarobljenik se prije moga povratka ne
smije ni u kome sluaju pustiti na slobodu."
Old eterhend se moe pouzdati u nas", uvjeravao me je stariji brat. Ispunit emo mu zapovijest,
iako nas vrijeda poto se kriomice vraa na haciendu."
Zato?"
Zato to nas smatra nesposobnim djeacima koji ne umiju ugrabiti ni konja."
Poznavao sam u tanine obiaje i nazore Indija- . naca i bio sam svjestan da su se djeaci osjeali za-
postavljenim. Ne bi bilo preporuljivo da se prema njima pokaem nepovjerljivim, jer u zbog naeg
sluajnog susreta i nastale situacije morati da uspostavim vezu sa njihovim plemenom. Zbog toga sam
im iziao u susret.
Vidio sam kako ste se hrabro borili protiv vaih napadaa i smatram vas odvanim mladiima. Ne
sumnjam nimalo da osim hrabrosti raspolaete i spret-nou, te vas pitam da li elite da vi dovedete
konje?"
Hoemo!" rekli su razdraganim glasom.
Dobro! Da li treba da vam objasnim gdje ete ih pronai?"
Ne. Vidjeli smo ivotinje jer smo kraj njih proli.. Nee biti teko da dva dovedemo."
Dva? Trebamo tri!"
Pa zarobljenik ima jednoga. Morat e nam rei gdje ga je privezao."
Neemo ga uzeti. Stigao je na njemu iz Lobosa. Bit e da je umoran, dok se na pai mogu nai od-
morni konji. Krenite odmah. Ovdje u ekati na vas."
Istoga asa su otili a da sestri ni rijei nisu kazali. Legao sam u travu do Mormona, radoznao kako e
djeaci izvriti zadatak. Mormon je leao nepomino, kao da je mrtav. Njegov ponos nije mu
dozvoljavao da progovori i jednu rije, iako je katkada glasno i teko disao. Boljele su ga povrijedene
ruke.
Za Indijance nisam brinuo. Njihov zadatak je bio lagan i samo je sluajnost mogla oteati ili osujetiti
izvrenje. U tom sluaju bi se vratili neobavljena po-
96
sla. Drugo me nije nita moglo zabrinjavati jer sam znao da se nee dati uhvatiti.
Prola su itava dva sata kada sam na etiri koraka pred sobom ugledao nekakvu priliku u travi. Skoio
sam na noge da je zgrabim, ali sam u isti as spustio ruku jer sam vidio da je to stariji brat.
Moj brat se vratio", rekao sam. Zato dolazi kra-domice?"
Da dokaem Oldu eterhendu kako me nitko ne moe ni uti ni vidjeti ako to elim."
Tvoj je hod neujan kao i let leptira. Bit e dobar ratnik. A gdje ti je brat?"
Pourio sam se naprijed da te pitam smije li zarobljenik da vidi konje?"
Dok me je on tihim glasom pitao, ja sam mu glasno odgovorio:
Neka ih dovede. Da li vas je netko opazio?"
Pastiri su bili gluhi i slijepi. ak smo imali i toliko vremena da odaberemo konje koji su nam se naj-
\ vie svidali."
Zazvidao je, nato se odmah zau i topot kopita. Bili su doveli konje sasvim blizu nas a da ih nisam
uo. Djeaci su bili ponosni to im je to uspjelo. Razgledao sam ivotinje i unato velikoj tmici uvjerio
se da nisu bile najgore. Na jednom konju je bilo ak i sedlo. Raspitivao sam se kod starijeg
Mimbrenjosa za sedlo i on mi je odgovorio:
Old eterhend nema sedla i zbog toga smo potraili zarobljenikova konja i sa njega skinuli sedlo. Iza
toga smo ga pustili da pobjegne, jer ga i onako iaenim rukama nee moi jahati, a niti voditi."
Oni su dakle pronali i tu ivotinju i pribavili potrebnu opremu: dokaz da im mogu postaviti i takve
zahtjeve koji prelaze njihovu dob.
Konjokradico!" doviknuo mi je sada Mormon prezrivim glasom. Slavni Old eterhend nije nita
drugo nego obian lopov!"
Umjesto da se pokaem uvrijedenim, odvezao sam mu spone.
Evo vam ponovo vae slobode, master podmukli ubico! Tornjajte se odavde i recite hacienderu da
sam silom prilika posudio konje od njega! Vjerojatno e ih
7
Davo l Iskariot l
97dobiti natrag ili novac. Ako se to ne ostvari, neka laj neznatni gubitak upie na vlastiti konto. Vama
lino savjetujem da tc prije namjestite zglobove i omotate ih vrstim zavojima, jer bi se inae lako
moglo dogoditi da se nikada vie njima ne sluite. Moja je elja, i to za vae dobro, da se vie nikada
ne sretnemo, jer sam uvjeren da bi taj susret bio koban po Vas."
Ili moda i po tebe! uvaj me se i budi proklet, huljo!"
Poslije ovih rijei urno se udaljio. Kamo sree da sam mu tada uputio metak, sprijeio bih mnogo
zala. Pitanje je samo smijemo li ubiti ovjeka kao ivotinju grabljivicu? Oruja vie nije imao. Oduzeo
sam mu ga. Sve ostalo u torbi ostalo inu je netaknuto.
98
NA TRAGU YUMA
Prije svega morali smo da osedlamo nae konje, a zatim krenusmo, kako bi im prije napustili mjesto
na kojemu smo mogli oekivati nepoeljan posjet. Nije bilo vano kojim emo pravcem krenuti, poto
sam odluio da ostanem u ovom kraju. Jahali smo u laganom hodu. Uz put sam ih upitao:
Ako moja crvena braa poure, kada e meci stii do svojih ratnika?"
Za tri dana", odgovorio je stariji. Mladi je samo onda govorio kad sam ga neto upitao. Takav je obi-
aj u Indijanaca, kod kojih stariji uvijek imaju prednost ispred mladih. Kod razliitih plemena postoje
posebni izrazi za starijeg ili mladeg brata, stariju ili mladu sestru. Tako rije ,sin', izgovorena od
strane oca, nema isto znaenje ako ju je majka izrekla. Tako, na primjer, kod Navaja moj stariji brat"
glasi imai", a moj mladi brat" Se tsela, moj sin", od oca izgovoren, Si yeh, moj sin", ako je
majka rekla; Se tse, starija sestra" glasi Se la, a mlada sestra" Etet. Da li se Jaki Bivol, va otac,
nalazi sada kod svog plemena?" raspitivao sam se.
Da. Bit e veoma ponosan to e ga Old eterhend posjetiti."
Mi emo imati prilike da se pozdravimo, iako za sada ne mogu da ga posjetim. Moram ga zamoliti da
dode k meni. Neka mu njegovi hrabri sinovi ispriaju to u im sada rei. Iz moje domovine su preko
velike
>?*
99
vode stigli ovamo mukarci, ene i djeca koji se ele zaposliti na haciendi del Arroyo. Bijelac koji je
upravo bio na zarobljenik zove se Melton. Naumio je da sa njima izvede pakleni plan, samo, na alost,
ja taj plan jo nisam dobro prozreo. Vjerojatno je ovamo pozvao poglavicu Yuma da izvede prepad na
haciendu. Ja sam bio kod haciendera da ga na to upozorim. On me je ismijao. Ja sam uinio to mi je
dunost i ne bih se dalje zalagao da nisu u pitanju moja bijela braa i sestre sa djecom. Ja sam ne mogu
nita'poduzeti. Zato preko vas molim vaeg oca, tog hrabrog poglavicu Mim-brenjosa, da mi pritekne u
pomo, pa se nadam da ini nee odbiti moju molbu."
On e smjesta dojuriti jer je s Oldom Shatterhan-dom popuio lulu prijateljstva, a mogao bi biti
prezren ako se ne odazove tvojoj molbi. Nadalje, moj veliki bijeli brat veoma dobro zna ta se
dogodilo. Velika Usta, voda Yuma, napao nas je i htio ubiti. To mu nije uspjelo jer nas je Old
eterhend spasio. Yume e i unato tome morati da plate svojom krvlju. Prijateljstvo i osveta e
dovesti moga oca ovamo."
Vjeruje li da e u roku od est dana moi stii ovamo?"
Da, tri dana onamo i tri dana ovamo. Koliko ratnika da povede?"
Ne znam kakvim snagama raspolau Yume, no za izvrenje prepada na posjed kakav je hacienda del
Arrovo potrebno je barem stotinu ljudi. Prema tome, bit e potrebno isto toliko i vaih ratnika. elim
da se snabdiju suenim mesom, jer nee imati vremena za lov."
Na kojem e mjestu ekati Old eterhend ?" Jo nikad nisam boravio u ovom kraju, stoga u ovom
trenutku ne mogu da odredim mjesto. Naii emo vjerojatno na takvo mjesto jo prije nego to se ra-
stanemo. Osim toga, imao bih jo jednu poruku. Moj mladi brat zna da smo Vinetu, veliki poglavica
Apaa, i ja, postali braa za itav ivot. Mi smo se dogovorili da se za najkrae vrijeme sastanemo na
odredenom mjestu. Medutim, ja se u zakazanom asu neu moi tamo pojaviti jer sam za sada vezan za
haciendu del Arrovo. Zato bih zamolio tvoga oca da
100
poalje pouzdanog glasnika do Vinetua koji bi ga obavijestio zbog ega nisam doao."
Neka mi Old eterhend opie tano mjesto sastanka, kako glasnik ne bi mimoiao poglavicu Apaa.
Neka moj mladi brat i naa sestra, squaw, takoder sluaju gdje se to mjesto nalazi, kako bi sve to mogli
da prenesu ocu."
Njih dvoje? A ti ne? Zato?"
Odugovlaio je neko vrijeme odgovor te srameljivo ree:
Moj mladi brat e sa sestrom otii do plemena, a ja u ostati ovdje."
Zbog ega?"
Da udem u trag poglavici Yuma i da pratim njihovo kretanje kako bi nae ratnike im stignu mogao
obavijestiti gdje se nalazi."
To u sam uiniti!"
Znam. Old eterhend je veliki ratnik, dok sam ja djeak koji jo ni imena nema. Zbog toga moram
sluati Old eterhendova naredenja. Ako mi naredi da odem, otii u. No moje srce bi bilo veoma
alosno jer bih rado elio biti na tragu Velikih Usta, pa da mu se osvetim. Htio bih da steknem ime po
kojemu bi me nazivali kada se vratim u kolibe naeg plemena. Neka mi moj bijeli brat dozvoli da
ostanem ovdje! Ne gajim nikakve nade da e me zadrati kraj sebe jer mu nisam potreban. elio bih
samo toliko da mi dozvoli da pratim njegovu sjenku. Tada bih mogao da se brinem o njegovom konju
kada god bih mu bio na smetnji."
^ Ovo je rekao bojaljivim glasom. elja mu je dodue bila neobina, no upravo zbog toga bio sam
spreman da je prihvatim. Neki drugi Indijanac bi ekao hou li ga pozvati da ostane, dok je ovaj djeak
bio toliko hrabar da sam iznese svoju elju. Shvatio sam koliko mu je bilo stalo do toga da mu se ona
ispuni. Moj pristanak bi za njega znaio odlikovanje na kome bi mu svaki Mimbrenjos zavidio. Svidao
mi se. Njegov otac i ja bili smo prijatelji, a to su dva razloga da mu ne dam negativan odgovor. Osim
toga, mogao mi je biti i od pomoi. Htio sam da se priuljam haciendi kako bih saznao ta se ondje
dogada, pazei da me nitko ne
101
otkrije. Konj mi je bio potreban kako bi se u datom sluaju mogao brzo prebaciti s jednog mjesta na drugo, a
inae bi mi bio samo na smetnji. Morat u danima nadzirati iz blizine haciendu, a u tom sluaju bi me konj
mogao lako odati. Povedeni li djeaka, mogao bi mi samo od kpristi biti! Zbog toga sam mu pruio ruku:
'
Svida mi se, a tvoj otac e se veseliti kada uje da sam te zadrao. Dakle, pristajem, trebat e mi. Nema
takvog ovjeka koji drugome ne bi mogao pomoi-Vinetu i ja smo naa slavna djela izvravali veinom uz
pomo nepoznatih ljudi. O nama se pria, a o njima ne. Neka se tvoja nada brzo ostvari kako bi to prije
stekao ime! Izgleda da ima zato sve uvjete."
Moete i sami zamisliti koliko se radovao kada je uo da sam pristao. Nije rekao ni rijei. Njegov brat
oduevljeno klikne Uff!" dok je njegova sestra u znak radosti tiho sklopila ruke.
Pitanje je samo da li e tvoj brat i tvoja sestra sretno stii do svoga plemena ako i ti ne ode sa njima?"
nastavio sam. Veoma je vano da im se putem ne desi neto."
Na to je mladi brat skromnim ali odlunim glasom rekao:
Nama se sada ne moe nita desiti i ne bojim se nikoga jer sada posjedujem puku. Osim toga, ja sam
uvjeren da na putu do naeg plemena neemo naii na neprijatelja."
Stigli smo ponovo do potoka, i to na ono mjesto gdje nas je Mormon bio posavjetovao da logorujemo. Jahali
smo dalje. Kako sam morao da motrim vie juni dio kraja, nisam smio da se previe udaljim na sjever.
Morao sam se to vie udaljiti od haciende kako bih bio siguran da mi nee ui u trag, i zbog toga se jo
nisam mogao rastati od njih. Produili smo jaui sve do ponoi. Nali smo se u kraju koji je za moje svrhe
bio najprikladniji.
Mjesec je bio izronio i bilo je veoma vidno. Tlo je bilo kamenito te nismo za sobom ostavljali tragove. Na
sjevernom horizontu ocrtavala se tamna linija. Pribliivi se, ustanovio sam da je to uma. Nedaleko
102
od njezinog ruba strila je kronja ogromnog stabla i natkrilila ostala.
Uff!" rekao je stariji brat Eto nas u poznatom kraju. To je uma velikog hrasta ivota". Sada moj mladi
brat zna kako treba da produi i ne moe za-lutati."
Dobro", kimnuo sam. Znai, mi emo se ovdje rastati. Ovaj hrast ivota" neka bude mjesto ponovnog
videnja. Za est dana u opet biti ovdje da doekam vaeg oca i njegove ratnike."
Dao sam potrebne upute mladem bratu. Pazio sam da to tanije opiem mjesto na kojemu me Vinetu
oekuje. Na kraju sam mu predao Mormonove oruje. Neka ga odnese kao poklon svome ocu. Obeao je da
e sa svojom sestrom jahati bez odmora sve do slijedee veeri. Pokuat e da savlada put za dva umjesto za
tri dana.
Braa su se snabdjela kod Opata suenim mesom, koje su sada podijelili. To mi je bilo drago jer sam dobio
hrane za dva dana, za dvije osobe, te nisam morao za to vrijeme ii u lov. Morao sam i sa time raunati da bi
me svaki pucanj mogao odati. Kada je mladi brat sa sestrom odjahao, privezali smo uz rub ume svoje konje
i legli da odspavamo do zore. Odmor nam je bio potreban, pogotovo to nismo unaprijed znali hoemo li
sutra uvee imati prilike da spavamo. Ovdje smo najvjerojatnije bili sigurni od svakog iznenadenja, te nije
bilo potrebno da netko od nas dvojice bude na strai.
Slijedeeg jutra ekala su nas dva zadatka. Prvo: morali smo nai Yume, a to je najpogodnije danju. Drugo:
htio sam se douljati do haciende kako bih izvidio ta je sa iseljenicima i, po mogunosti, da govorim sa
Herkulesom. Za to sam morao saekati veer.
U vezi s prvim zadatkom rijeio sam da odem do mjesta na kojem je poglavica Yuma napao brau i sestru.
Vjerojatno se vratio nadajui se da u pronai tragove koji bi mi pokazali kuda je otiao.
Nismo se vraali preko haciende, ve smo odabrali Put prema jugozapadu, tako da se nismo morali bojai,i
nikakvog susreta. Bilo je podne kada smo stigli u dolinu. Sto smo se vie pribliavali odredenom mjestu,
103
tim smo bili oprezniji. Tri konjske leine jo su uvijek leale. itavo jato strvinara kidalo je meso sa
kostiju otimajui jedni drugima i najmanji komad. Puku sam otkoio i drao je spremno u ruci. Ja sam
ostao kod konja. Djeaka sam poslao gore do onog grebena na kojemu je moj metak pogodio
poglaviinog sina. Kada se vratio, obavijestio me je da je les odvu-en u stranu i prekriven visokom
gomilom kamenja. U stjenovitom tlu nije mogao opaziti nikakve tragove.
Tragove nisam niti oekivao. Onamo gore nitko se ne bi mogao probiti sa konjem, a kako je poglavica
vjerojatno stigao na konju, bit e da ga je ostavio u dolini te se uspentrao gore do lesa svoga sina, te po-
novo siao dolje i na konju napustio dolinu. Ne znam da li je jo netko bio s njime, ali to e se
ustanoviti. Poeo sam tragati, a djeak mi je pomogao.
Na alost, tlo je bilo tvrdo i nisam mogao oekivati izrazite tragove bilo od pjeaka ili konja. Dodue,
uoio sam neke znakove na tlu, kao i odronjene kamenie, no nisam bio siguran da li su svjei ili pak
potjeu od juer kada smo mi ovuda prolazili. Indijanac je napregnuto gledao. Bio bi veoma ponosan
da je primijetio i najmanji znak bilo kakvog traga, no uzalud. Zbog toga je sav neraspodoen rekao:
Jedno je sigurno, a to je, da su bili ovdje, a ipak se nita ne vidi. Moje oi danas kao da su slijepe.
Neka Old eterhend ne misli da je to uvijek tako!"
Tjei se jer i Old eterhendove oi nisu u stanju da neto otkriju", odgovorio sam. Medutim, postoje
dvije vrste oiju: jedne fizike, a druge duevne. Ako je ovjek na jednima slijep, tim vie mora one
druge drati otvorene."
Oi moga duha su isto tako slijepe kao i oi moga tijela."
Bit e zato to si ih usmjerio krivim pravcem."
Neka mi tada Old eterhend kae kuda da ih usmjerim."
Jasno, za poglavicom Yuma."
To su one i do sada inile a da ga nisu uspjele pronai."
To je zato to si poeo danas. Poni sa jueranjim danom i uspjet e ti. Kada su vaa dva napa-
104
daa bjeala ispred mene, ti si stajao gore na stjenovitom istaku i mogao si bolje i dalje da vidi od
mene. Jahali su du doline. Mi smo poli istim pravcem a da nismo pronali trag, pa ni njih same. U
emu je stvar?"
Vjerojatno su bre-bolje napustili dolinu."
,,I ja tako mislim. Strane stijena su veoma strme. Moe li se jaha popeti na njih?"
Ne moe! Znai da su morali skrenuti u boni tjesnac."
Da. Vidim da se moj brat umije dobro sluiti oima duha. Jedno je jasno: da bjegunci nisu nasumce
poli bonom usjeklinom."
Nisu, jer su ondje svakako bili njihovi ljudi."
Tano! Moe li moj brat navesti jo neki razlog zato je to tako?"
Ne", odgovorio je nakon uzaludnog razmiljanja.
Objasnit u mu. Pretpostavljam da e Yume napasti haciendu i da se ve sada nalaze u njezinoj oko-
lini i da ekaju na pogodan momenat. Oni se nee javno pokazivati, ve skrivati. Ova dolina je dio puta
koji vodi od Uresa do haciende. Tu je u svakom trenutku mogao netko da naide. Zbog toga se Yume
nisu smjeli u njoj zadrati. To je taj razlog na koji sam mislio. Poglavica i njegov bijeli pratilac su se
juer zato i zadrali u ovoj dolini da bi uhodili i pukim sluajem su na vas naili. Gdje god imade
uhoda, ima i ratnika kojima pripadaju, i to u samoj blizini. Ako sam rekao ,blizina', nisam mislio na
kratku udaljenost. Da su se Yume na dohvat ruke ulogorili, sigurno bi ih poglavica brzo doveo da nas
uhvate, a ako ne to, da nas barem gone. Dakle, pretpostavimo: Yume se nalaze u jednoj od bonih
dolina, no na takvoj udaljenosti da im je potrebno barem itav sat da stignu ovamo na konjima. Moe li
mi moj mladi brat rei svojstva te doline?"
Mora da je obrasla, da ima stabla iza kojih se ovjek moe sakriti, a i trave za konje."
Tako je. Sjea li se moj brat da smo juer proli kraj triju bonih dolina. Koliko je udaljena odavde
prva?"
Vrijeme za koje bijelci kau pola sata."
105A druga?"
Druga etvrt sata dalje, a trea je veoma, veoma daleko odavde."
Da, toliko je udaljena da uope ne dolazi u obzir. Neka se moj brat sjeti prvih dviju! Kako su
izgledale? Jesu li ostavljale utisak kao da su poetak dolina, ija je duina medu brdima barem pola
sata?"
Nisu", odgovorio je ne razmiljajui mnogo. Znai da je imao dobro pamenje za predjele. Prva
dolina je uzana i kratka, dok je ulaz u drugu veoma irok."
Tada su Yume vjerojatno u drugoj, tim vie ako je i obrasla. O tome emo se sada osvjedoiti."
Eekavi to, uzjahao sam. Djeak je to isto uinio i pravei se pomalo vaan, kao svaki mladi, ree:
Moramo biti oprezni jer se iza stabala lako mogu skrivati Yume.M
elio bih da je tako", nasmijao sam se. Veoma bih se radovao da nisu na nekom drugom mjestu."
Tada bi nas primijetili!"
Vodit emo rauna o tome da nas ne primijete."
Moj nain izlaganja je bodrio djeaka te je nastavio:
Podsjetio bih Olda eterhenda da treba da tragamo za stablima! U ravnici ih ovjek moe jo iz
daljine otkriti. Medutim, mi smo na putu da zademo u dolinu koja vjerojatno ima mnogo zavoja. Ja za-
miljam ovako: im je ugledamo, ve smo i pred njom. Ako se neprijatelj u njoj skriva, moe se desiti
da ne bismo imali dovoljno vremena da se vratimo."
Moj mali brat zbori kao stari iskusan traga pu-teva. Moda bi bio toliko ljubazan da sebi predoi na
koji nain moe zavoj doline opreznom ovjeku pruiti zatitu, ako mu s one strane prijeti opasnost.
Zavoj iza kojeg se neprijatelj skriva smeta mu da me vidi. Uostalom, evo jedne usporedbe: ako ovjek
eli otkriti vatru, dovoljno je da motri na njen svijetli sjaj i ne mora otii do nje, da turi ruku u nju i
opee se kako bi se osvjedoio da postoji. Stoga mi ne emo otii do druge doline u kojoj se vjerojatno
nalazi neprijatelj."
Na razgovor je bio gotov. Primijetio sam po njegovim oima da je shvatio o emu se radi. Produili
106
smo na konjima dalje i pazili da nam konji uvijek stanu na vrsto tlo kako ne bi za sobom ostavljali
tragove. Na poduhvat nije bio bezopasan, jer su svakog momenta mogli da iskrenu Yume ili kakva
eta Indijanaca. Sreom nismo nikoga sreli. Nakon pola sata stigli smo do ulaza u prvu bonu dolinu
koja je kao i druga vodila ulijevo. Skrenuo sam u nju. Indijanac se u poetku nekao, ali ipak je poao
za mnom a da nije nita rekao. Vjerojatno me nije shvatio, a utio je da ga ne bih ukorio. Svakako se
pitao zato ulazimo u prvu ako se Yume nalaze u drugoj. Za kratko vrijeme e mu same injenice dati
odgovor.
Usjeklina je bila tano onakva kako smo i nasluivali: uzana i ravna. Strmo se dizala uvis. Nakon nekih
desetak minuta stigli smo do njezinog kraja. Sada smo se nali gore na visoravni. Tu smo imali veoma
dobar pregled. Prema jugu, zapadu i sjeveru pruale su se ravnice. Prema istoku su leala brda.
Visoravan je bila potpuno gola, osim jednog mjesta koje je lealo prema sjeverozapadu. Tamna pruga
mi je nagovjetavala umu. Pokazao sam rukom u tom pravcu.
ta bi moglo biti tamo iza one tamne pruge?"
uma."
Ne, jer sama ta crta je uma. Ona ini rub gornje ivice druge doline koju mi traimo. Sada e moj
mladi brat shvatiti zato sam dojahao ovamo. Tamo bi nam prijetila opasnost. Medutim, ovdje smo
otkrili umu iza koje se skrivaju, a koja nas zaklanja. Ako se Yume stvarno ondje nalaze, oni e
oekivati da budu uznemireni jedino sa one strane na kojoj se nalazi ulaz iz glavne doline, i vjerojatno
su tamo postavili i strae. Ako elimo da ih uhodimo, moemo mirne due odjahati do same ume ne
plazei se da e nas ugledati. Moj mladi brat e sada svakako uvidjeti da se vatra moe otkriti a da se
ruka na njoj ne opee."
Neka se Old eterhend ne ljuti na mene", molio me je. Ja sam jo djeak. Hoemo li odjahati
onamo?"
Da. Moram znati na emu sam. Hoe li moj mladi brat ostati ovdje i saekati me?"
Jahat u s vama pa makar se ondje nalazilo i itavo pleme Yuma", odgovorio je blistavih oiju. Ne,
107ako mi Old eterhend zapovjedi da ostanem, ostat u."
Moe me pratiti, samo se nadam da nee ui- . niti nikakvu greku. Zna i sam koliko je opasno pri-
uljati se po danu do neprijateljskog logora."
Potjerao sam konja. Ukoliko bre ravnicu prijedemo, utoliko emo manje biti izloeni eventualnom
iznenadenju. Kod ume smo sili sa konja i privezali ih. Najprije smo morali da istraimo rub ume.
Nismo naili na nita sumnjivo, pa smo nae konje smjestili u gutik gdje ih ni najotrije oko ne bi
uspjelo otkriti. Sta bi elio moj brat: da uva konje ili da pode sa mnom?" upitao sam. Poi u i ja."
Moda bi vie volio da samostalno djeluje? Ako se odvojimo, bit e potrebno upola manje vremena da
obavimo posao."
Ako Old eterhend ima povjerenja u mene, neka mi samo kae ta imam da radim."
Dodi! Najprije moramo istraiti rub doline." Zali smo dublje u umu i ubrzo stigli do eljenog mjesta,
jer se tu tlo poelo sputati koso u dolinu. Sili smo dolje i vidjeli da je tlo doline obraslo travom koju
je natapao mali potok. Strme strane bile su obrasle gustom umom.
A. sada emo se rastati", rekao sam. Ja u poi etvrt sata daleko prema izlazu, a ti etvrt sata daleko
prema uzvisini. Iza toga emo se ponovo vratiti na ovo mjesto i rei jedan' drugomu to smo uoili.
Ako ne nademo nita, nastavit emo traganje sve dotle dok ne nademo Yume, pa makar morali itavu
dolinu pretraiti. Samo pazi da ne prouzrokuje kakav um ili da puca!"
Ovo sam mu rekao zbog toga to od njega ipak nisam oekivao da e se moi savladati i biti razborit,
kako ne bi odmah izvrio namjeravanu osvetu ako sluajno ugleda Velika Usta.
Krenuli smo svaki na svoju stranu. Ja sam se vratio a da nita naroito nisam uoio. U sredini same
doline opazio sam dodue izgaenu crtu u travi, koju sam smatrao tragom, ali to je moglo da potjee od
108
kakve divljai, a ne od ovjeka. Opreza radi nisam se priuljao da ga osmotrim.
Djeak jo nije bio stigao na zakazano mjesto. No ubrzo je i on doao i saopio:
Nisam nikoga vidio, jedino se kroz dolinu provlai nekakav trag."
,,I ja sam ga vidio."
Osim toga, njuh mi je otkrio vie nego oko: osjetio sam vatru. Bit e da gori povie onog mjesta oda-
kle sam se morao vratiti."
Dodi da se uvjerimo!"
Zavukli smo se u umu i provlaili medu stablima. Motrili smo. Mladi Mimbrenjos zastade kod mjesta
odakle se morao vratiti. Duboko je udahnuo i upitno pogledao u mene. Kimnuo sam mu i poeo se
dalje uljati. Da, osjetio se miris dima. Sto smo dalje ili, to je otriji bivao. Nakon nekoliko koraka
zaustavio me je djeak i doapnuo mi:
Da nisu moda bijelci?"
Ne vjerujem."
Ali osjea se miris pasulja!"
Njega i Indijanci jedu. Dodi, idemo dalje!"
Uskoro sam i ja osjetio miris pasulja. Ove mahu-njae su najomiljenije jelo Meksikanaca, ak ga i In-
dijanci Meksika rado jedu. No, bilo mi je udno to su ovu vrstu jela kuhali ovdje u toj divljoj umi.
Zar su Indijanci ponijeli kao zalihu pasulj za ovaj ratni pohod? Tu su potrebni kotlovi, lonci, plitice, to
je znailo da u tom pljakakom pohodu ne uestvuju samo Indijanci.
Stigli smo tako blizu da nam je dim sve jae golicao nozdrve. Odjednom smo ugledali ljude, i to daleko
vie nego to sam oekivao. Mislio sam da u naii na etu Indijanaca koji se bezbrino i slobodno
odmaraju u umi, dok sam ovdje naiao na pravi, dobro organizirani logor sa atorima i svim ostalim
ugodnostima koje Crvenokoac ne moe sebi dozvoliti dokle god se ne osjea sigurnim.
Nabrojali smo oko dvadeset wigwama, sve od grubog vrstog platna sa po kojom zakrpom. U sredini
stajao je ator poglavice, oznaen sa tri orlovska pera. Pred njim su bili zabijeni kolci, na kojima su
visili
109tucani kotlovi, a ispod kojih je gorjela vatra. U njima su kuhali pasulj. Po strani je bio smjeten
onii ator koji je vjerojatno sluio kao spremite. Crvenokoci su leali dijelom u svojim wigwamima,
a dijelom izvan njih, ili su sjedili okupljeni u grupe. Nekoliko je njih bilo zadueno da paze na kotlove i
mijeaju pasulj, kako ne bi zagorio.
Da", apnuo mi je djeak, tu su, u drugoj bonoj dolini, tano onako kao to je Old eterhend naslu-
tio. Hou li ih izbrojati"?
Ne, nee biti mogue jer se mnogi nalaze jo u atorima. Moe prebrojati konje! Oni se nalaze vje-
rojatno povie jer ih dolje nismo vidjeli."
Pustio sam ga da ode sam. Znao sam koliko eli da dokae kako umije da bude samostalan pa da time
stekne povjerenje koje samo iskusnom ratniku pripada. Vrativi se, poeo je otvarati i zatvarati ake,
dajui mi time na znanje koliki je broj ivotinja.
Vidio sam dva puta pet puta deset konja i jo tri." Gotovo nijedan nekolovani Indijanac ne moe da
'broji do sto. Najvea brojka je kod veine Indijanaca deset, kod nekih ak i pet, i zbog toga je ovaj
nain izraavanja i kod Mimbrenjo djeaka. Izbrojao je sto tri ivotinja Kako se medu njima svakako
nalazi izvjestan broj tovarnih konja, zakljuio sam da ih je vjerojatno oko devedeset. ena nije bilo. Tu
su bili samo ratnici, a po svemu sudei, svi naoruani pukama.
I unato tako velikom broju u logoru je vladao mir. Nisu zaboravili na oprez, iako su se osjeali si-
gurnim. Upravo je sada jedan od ljudi, zaposlen kod kotlova, poao u poglaviin ator. Vjerojatno je
javio da je jelo gotovo, jer je nakon izlaska zapljeskao nekoliko puta rukama i viknuo poluglasno:
Miuyame, ma dodite, jelo je gotovo!" Indijanci koji su se nalazili u atorima izjurili su napolje
nosei u rukama plitice, dok su ostali dotrali kako bi uzeli svoje. Svi su poli k vatrama da im se
napune posude. Samo dvojica to nisu uinila. Bilo im je ispod asti da uestvuju u objedu s ostalima.
To su bili Velika Usta i jedan bijelac. Bili su izili iz pogla-viinog atora i stajali pred njim da
promatraju taj
110
prizor. Nisam mogao da vidim tko je onaj bijelac, jer mi je bio okrenut ledima. No kasnije, kada se
okrenuo, prepoznao sam u njemu mladog Wellera, naeg biveg uvara kabina.
A gdje se nalazi njegov otac? Svakako ne u logoru, inae bih ga vidio.
U roku od tri minuta svi su zavrili objed i ponovo se predali ljenarenju. Jo smo neko vrijeme proma-
trali logor, ali nismo nita uoili to bi nam ukazivalo da se jo danas neto sprema. Kasnije je
poglavica ponovo iziao iz atora sa bijelcem. Na Wellerov znak bio je dopremljen konj. Vjerojatno je
naumio da ode.
Brzo!" doanuo sam Mimbrenjosu. Moramo otii. Vjerojatno do haciende."
Vratili smo se istim putem kojim smo i doli. Medutim, prije no to smo stigli do gornjeg ruba, vidjeli
smo Wellera kako jae niz dolinu. Bio je sam. Morali smo se pouriti gore da stignemo do konja.
Izvukli smo ih iz zaklona, uzjahali i pojahali natrag prema prvoj bonoj dolini gdje smo se, na izlazu
iza jedne stijene sakrili i ekali. Ako je Weller poao niz glavnu dolinu, morat e proi kraj nas. A
ako ne dode, znai da je poao suprotnim pravcem i da mu je najvjerojatniji cilj hacienda.
Nije doao, iako smo itavih etvrt sata ekali, te sam odluio da i ja podem istim pravcem i da ga sli-
jedim. Kroz glavu mi se vrzmalo svata. Prije svega, pitao sam se hoe li se javno pokazati na haciendi
ili potajice. Potajni posjet mi se inio vjerojatnijim, jer je svakako igrao ulogu glasnika izmedu
poglavice l Mormona. Ako je moja pretpostavka tana, tada se mora na nekom skrovitom mjestu sastati
sa Meltonom. Da sam to mjesto znao, bio bih u mogunosti da ih prislukujem i saznam itav plan.
Pitao sam se da li bi bilo mogue pronai ga. Da, samo sam morao biti brz.
Napustili smo prvu bonu dolinu i brzo pojahali za njim. Preli smo ulaz druge i jurili dalje. Bio sara
uvjeren da je mladi Weller ispred nas, ali sam se ipak morao uvjeriti da li je to tano. Morao sam biti
veoma oprezan, pogotovo to sam ga htio vidjeti a da me Pri tome on ne primijeti.
111Sva srea to je zemlja bila bez kamenitog tla i smanjivala topot naih konja. Tu sam jasno
prepoznao trag jahaa. Vidio sam da je jahao polako i morali bismo ga ubrzo sustii. I tano! Jo prije
no to smo stigli do tree bone doline, naili smo na zavoj i provirili iza njegovog ugla. I eto, jahao je
na nekih tri stotine koraka pred nama. Vie nije bilo dvojbe da je krenuo za haciendu. Do sada je moj
Mimbrenjos bio veoma utljiv, ali odjednom postade nestrpljiv pa me upita:
Zato pratimo tog bljedolikog? Smijeni li to saznati od Olda eterhenda?"
Pratim ga jer je on glasnik Velikih Usta." Za koga?"
Nasluujem da je za Meltona, koji je juer bio na zarobljenik. Vjerojatno e se potajice sastati da se
dogovore u vezi s prepadom koji elim osujetiti. Moda u saznati to namjeravaju."
Oldu eterhendu nije poznato mjesto gdje e se odrati dogovor."
Nadam se da u to,doznati." Tada moramo u stopu da pratimo tog bljedolikog i ne smijemo ga
izgubiti iz vida. No ta e biti ako se sluajno okrene i vidi nas?"
Poi u za njim tek kad padne mrak, kako me ne bi opazio. Zaobii emo ga i prestii." Opazit e
nae tragove."
Mislit e da potjeu od pastira sa haciende. Moda e tek u sumrak naii na nae tragove i nee ih
moi prepoznati. Vjerojatno e odjahati do jezera u koji se ulijeva Arroyo. Budemo li ga ondje
saekali, bit e na. I samo bi nam vrijeme odgovaralo, jer e biti mrak kada onamo stignemo." A
kojim emo putem zaobii?" Za sada jo ne znam, jer ne poznam ovaj kraj. Ujahat emo u treu bonu
dolinu pa emo vidjeti kuda nas ona vodi."
Ja znam kuda vodi, i to veoma dobro, jer je ta . dolina dio puta kojim sam sa svojim mladim bratom i
;j| sestrom imao da produim. Mi smo sa njega skrenuli samo zbog toga to smo vjerovali da emo na
haciendi moi promijeniti konje."
112
,,A kuda emo doi ako produimo ovom dolinom?" ^,Na prostranu ravnicu sa po kojom malom uzvi-
iom."
Prostrana ravnica? Znai, nema prepreka za brzo jahanje?"
Nema. Ako podemo pravo, stii emo do ume .hrasta ivota', gdje je ugovoren sastanak sa naim
ratnicima. Ako netko eli da pode do haciende, mora skrenuti udesno. Ne bih mogao rei kakav je put,
jer jo nikada nisam iao onuda."
Nije ni potrebno, jer mi je dovoljno i to koliko si mi rekao. Sada znam da emo do malog jezera stii u
pravo vrijeme. Krenimo i pourimo se!"
Za vrijeme tog razgovora Weller je nestao ispred naih oiju. Mogli smo mirno produiti. Malo smo
usporili da mu se suvie ne pribliimo. Kada smo zali u treu bonu dolinu, ponovo potjerasmo konje.
Stigavi gore na ravnicu, pojurili smo u galopu i samo smo katkada dali konjima malo predaha.
Usporili smo tek onda kada nam je prijetila opasnost da ovako jurei prerano stignemo do jezera. Ondje
se nismo smjeli ni u kom sluaju za vidjela pojaviti.
U asu kada je sunce nestalo na zapadnom horizontu, pred nama se na istonom horizontu pojavi uma.
Bit e da su to ona drvea koja stoje uz rub doline Arroyo", rekao mi je Mimbrenjos.
Bio sam istog miljenja. Uputili smo se prema umi. Kada smo stigli do nje, bio je ve mrak. Sjahali
smo i poli dalje pjeice, vodei nae konje. Drvee nije bilo gusto. Lako smo se probijali, dok nakon
kratkog vremena nismo stigli do mjesta gdje se tlo poelo sputati i lijevo od nas ugledasmo jezero.
Weller e se svakako pojaviti sa desne strane. Najprije smo morali sakriti nae ivotinje kako ih nitko
ne bi primijetio, ali ipak vodei rauna i o tome da imaju dovoljno trave i vode kako bi utolile glad i
ed. Brzo smo pronali takvo mjesto. Indijanac mi sada nije bio potreban i ostavio sam ga da uva
konje. Predao sam mu i moje puke koje bi mi i onako samo smetale. Naredio sam djeaku da se ni u
kom sluaju ne udalji. Poao sam na drugu stranu jezera gdje je Weller tre-
8 Davo i Iskariot I
113bao da prode. Zavukavi se pod grmlje, legao sam u travu i ekao na njegov dolazak. Prema mom
proraunu morao je brzo stii.
Mjesto na kojem sam ja leao, kao i ono na kojemu je Mimbrenjos ostao sa konjima, nasumce smo
odabrali. Kasnije se pokazalo da smo dobro postupili, jer nam nije prijetila opasnost da nas uznemire
pastiri koji su uvali goveda i konje haciendera. Svuda okolo mene vladala je duboka tiina. Kadto se
samo ulo lagano utanje lia u kronjama, tako da sam mogao lako otkriti um koji ne pripada
nonom ivotu ume.
ekao sam otprilike pola sata. Odjednom sam zauo korake koji su mi se pribliavali sa lijeve strane.
Bio je to pravac odakle je morao naii nekadanji uvar kabina. Pojavio se na putu kraj jezera i morao
je mimo mene proi. Nije to bio nikakav utabani put, kao to znaju biti puteljci u prometnijim
podrujima, ve samo travom obrasli pojas jezera. Po danu se vjerojatno moglo vidjeti da su ovuda
obino prolazili ljudi, a po noi je izgledalo kao da se spaja obala jezera sa rubom doline. Iako je tlo
bilo veoma mekano, moje je izvjebano uho, jo dok je bio dosta udaljen od mjesta gdje sam se
nalazio, ulo Wellerove korake. Mora da je negdje sakrio konja jer je pjeice dolazio. Iao je polako i
katkada zastajao kako bi oslunuo. To mi je omoguavalo da ga neopaeno slijedim. Pognut, uljao
sam se za njim, zastajao kada mu nisam uo korake, produavao kada je i on nastavio, sve dok jezero
nije ostalo za nama i mi stigli do potoka koji se ulijevao u njega.
Nekih pedeset koraka sjeverno od ua strila je pored same vode chopo-joha, koja je bila uplja, a u
blizini ni jednog grmia. Stajala je na istini i iroko bacala svoje grane. Stao sam iza zadnjeg grma, jer
vie nisam uo Wellerove korake. Bit e da se zaustavio pod johom. Jo sam neko vrijeme napeto
oslukivao, no njegovi koraci se nisu ponovo uli. Pretpostavljao sam da je pod samim stablom imao
zakazan sastanak s onim sa kojim je trebalo da razgovara. To ni ba nije bilo po volji jer ja nisam
mogao prijei istinu a da ne budem otkriven. Dok je pod drveem i grmljem vladao gusti mrak, ondje
je bilo toliko vidno iako
114
jo mjesec nije bio izronio - da bi me morali opaziti, pogotovo to sam na sebi imao jo uvijek staro
svijetlo odijelo. Ono novo ostalo je u zaveljaju iza sedla. No i unato tome ipak sam odluio da
pokuam. Obale potoka bile su visoke te mi je voda mogla da poslui kao put do johe. Da sam na sebi
imao ono novo skupo odijelo, ne bih se lako odluio da ga sasvim namoim vodom.
Ispraznio sam depove, odloio pojas sa svim to je u njemu bilo, sakrio sve te predmete u grmlje i
oprezno uao u vodu. Ovdje, u blizini ua, jezero je bilo duboko i sezalo mi do pazuha. Morao sam
samo malo zaroniti kako bi mi usta ostala izvan vode. Obala je od vodene povrine bila via od jednog
arina. Mogao sam samo tada biti zapaen ako netko bude otro motrio na potok.
Korak za korakom, oprezno sam se pomicao naprijed da ne pravim valove. Sto sam dalje napredovao,
to sam oprezniji bio i sve vie glavu zavlaio u vodu. Katkada bih zastao da oslunem. Da, uo sam
glasove. Dvojica su priguenim glasom razgovarali. Nakon izvjesnog vremena stigao sam nezapaen
do stabla. Sada sam se mogao osjeati sigurnim da neu biti otkriven jer me je zaklanjala sjena kronje.
Ispruio sam ruke da se uhvatim za rub visoke' obale. vrsto sam se uhvatio i polako se poeo uspi-
njati dok mi oi nisu bile u visini obale. Kraj debla sam ugledao dva mukarca. Sjedili su na neka tri
metra od mene. uo sam i to su razgovarali. Bio je to nekadanji uvar kabina s ocem, ali ne sa
Meltonom. uo sam kako starf Weller govori svome sinu:
Haciendero nee nikako da prihvati moj prijedlog."
Vjerojatno si mu premalo ponudio?" rekao je sin.
Nisam mu jo nita ponudio, jer je rekao da nema nikakvog razloga da proda posjed. Da su tu bili
Indijanci, sasvim bi drukije razgovarao. Da je i pokazivao volju za prodajom, ponudio bih mu toliko
malo da bi odustao. Ne vidim zato da mu sada po-nudiih moda tri etvrtine vrijednosti ako bi itavu
tu triariju mogao kasnije da dobijem za etvrtinu." Ne vjerujem da e tako jeftino moi proi"
o*

115Sigurno hou. Hacienda e se tada nalaziti u takvom stanju da e biti potreban itav kapital da se
obnovi, a haciendero ga vie nee posjedovati. Ako tada ne bude elio da padne na prosjaki tap,
morat e da je proda."
,,A ta ako mu netko pozajmi novac?" Tome se ne nadaj. Meksiki financijer nije toliko lud da zatue
svoj novac u nesiguran posao. Za tako to on je odvie poslovan. S nama je drugaije. Moramo raunati
s time da emo morati veoma brzo napustiti Sjedinjene Drave. Utah je za nas izgubljen, a na lijepi
veliki grad kraj Slanog jezera bit e u najskorije vrijeme u rukama nevjernika. Mnogoen-stvo se
protivi takozvanoj kranskoj etici i zakonima Unije, iji stanovnici sebe smatraju najmoralnijim.
Medutim, mi neemo odustati. Organizirat emo iseljenje, i to tako velianstveno kakvo se u povijesti
jo nikada nije dogodilo, ta je bila seoba djece Izraela iz Egipta prema ogromnoj seobi kada budu
svsei posljednjeg dana" sa enama i djecom i svim to imaju naputali Drave? Nastalo je samo
pitanje: kuda? Na sjever, u Kanadu? Ne, Kanada je Engleslta. A pobona, no ipak toliko grena
Engleska, ipak ne trpi mnogoenstvo! Da li prema istoku ili zapadu, da-kle preko mora? Takoder ne.
Znai, prema jugu! Ondje lei Meksiko sa svojim prostranim jo nenaseljenim podrujima i tu postoje
mogunosti irenja na jug. U meksikim zakonima se ne spominje mnogoenstvo. To nije zabranjeno,
znai da je dozvoljeno. Bude li u Meksiku jednom, zavladala snana ruka, proirit e se prema jugu i
pretvoriti se u veliku srednjoameriku silu koja nee dozvoliti da joj Sjedinjene Drave propisuju
zakone. To je mjesto za nas. Tu e biti postojbina naih potomaka koji e se razmnoavati kao pijesak
u moru. Morat emo se blagovremeno ovdje naseliti, i zato je potrebno da ispruimo pipke kako bismo
vidjeli na to ovdje moemo raunati. Ova nam je ha-cienda potrebna jer je bogata i lei na samom
naem putu. Moramo doi do nje, a kako vlasnik nee da pristane na prodaju, onda emo ga na to
prisiliti. Ovo je na prvi korak preko granice. Ako nam uspije, ubrzo e za nama poi i druga brojna
braa."
116
Ovaj ovjek je svom sinu odrao itavo predavanje o planovima i izgledima Mormona. Oba Wellera su
htjela prisiliti haciendera da proda imanje. Samo ijom pomoi? ini mi se uz pomo Indijanaca.
Prema izlaganju starog Wellera Indijanci e vjerojatno opustoiti haciendu. ele da upropaste
haciendera. Tu se radilo vjerojatno o prepadu i unitavanju ovog lijepog posjeda. Nisam imao vremena
da na to vie mislim jer sam zauo Wellera kako nastavlja:
Poetak je ve tu, a nastavak slijedi. Sve je tako lijepo bilo proraunato i sjajno bi teklo, samo da se
nije umijeao onaj prokleti Zapadnjak. On je u stanju da nam upropasti na lijepi plan. Tko bi pomislio
da e Old eterhend ..."
Zar je on stvarno Old eterhend?" prekinuo ga je sin. To bi se najprije moralo dokazati. Lako je
mogue da se varamo."
,,O zabludi ne moe biti govora. Sino je i sam priznao da je Old eterhend. Zamisli samo, izmedu*
njega i Meltona dolo je do obrauna!"
Sto mu gromova! Kako je Melton mogao to do-'zvoliti? Morao je i sam biti svjestan da nee uspjeti,
pogotovo ako je taj Zapadnjak stvarno Old eterhend. Zato je bio toliko neoprezan?"
Nije bio neoprezan. Da sam bio na njegovom mjestu, mislim da bih isto tako postupio. Zapadnjak ga
je sasvim prozreo. Ono sa konjem bila je varka kako bi otiao za Ures. to se iza toga dogodilo, zna i
sam. Oslobodio je tri Mimbrenjosa, kada smo ih bili napali, a pri tome ubio sina Velikih Usta. Iza toga
je odjahao na haciendu da upozori vlasnika. Priao mu je o prepadu Yuma i Meltona prikazao kao va-
ralicu."
To je za nas veoma opasno. Nastavi, nastavi!" Sreom, haciendero se tome samo smijao. Zna i sam:
kad god je Melton naumio da stekne neije Povjerenje, to mu je uvijek uspijevalo. A ovaj koliko dobri
toliko i glupi don Timoteo Pruchillo ima toliko povjerenja u njega da ga u tome nitko ne bi mogao
pokolebati. On je jednostavno preporuio bljedolikom da napusti haciendu. Ovaj je upravo htio odjaiti
kada je Melton stigao. Melton ga (je zadrao, svratio brzo
117do haciendera od kojega je od rijei do rijei saznao sve to mu je bijelac govorio. Znai, sada je
trebalo stupiti u akciju. Ovaj momak je morao nestati. Melton ga je otpratio jedan dio puta i oprostio se
od njega, ali ga je potajice pretekao kako bi se na vrijeme sakrio u grmlju i ustrijelio ga. No, kad je
stigao do odredenog mjesta, Old eterhend je ve bio tamo."
Nevjerojatno!"
Da, tamo je dolo do borbe i Old eterhend je iaio Meltonu obje ruke. Sada je onesposobljen tako
da due vremena nee moi rukovati orujem."
Strano! Ovako se ta jo nikada nije ulo! A inae, da li se Meltonu jo ta dogodilo?"
Nije. Bljedoliki ga je pustio, opomenuvi ga. Iz te njegove opomene se vidi da je dodue za sada na-
pustio kraj, ali sigurno namjerava da se ponovo vrati.''
Kuda namjerava?"
Svakako do Mimbrenjosa. Vjerojatno e zatraiti pomo protiv naih Yuma."
Neka ga davo nosi! Ako u tome uspije, propao je na poduhvat."
Jo nije. Zar da ekamo dok ne dovede pomo? Iako on sebe smatra veoma pametnim ovjekom,
mogu rei da je i te kako glupo postupio to pred nama nije zatajio da zna ta namjeravamo. Ja bih, da
sam na njegovom mjestu, bio ubio Meltona. Na to je imao puno pravo. Melton, iako nee moi da
uestvuje u borbi zbog uzetih ruku, moi e ipak da preuzme vodstvo."
Do borbe vjerojatno nee doi. Dobrodunim iseljenicima, koji su tako lijepo upali u nau klopku,
nee uope pasti na um da se brane, pogotovo ako vide da se ne radi o njihovim ivotima. U sluaju da
se neki pastir usprotivi, zaas emo ih se rijeiti. Ipak moramo pouriti!"
To je ono na to sam mislio, a vjerujem da e ss i Melton sloiti. Neemo ekati koliko smo
namjeravali, ve emo im prije krenuti. Poslije prepada moe bljedoliki da stigne sa svojim
Mimbrenjosima. On nam ne moe nita i samo e se ruglu izloiti."
Tako je. Potrebno je da odredimo vrijeme i sat. Ima li to detaljnije da prenesem poglavici?"
118
Nema, bez njega i onako ne moemo nita ugovoriti. Sam u stupiti u vezu s njime i dogovoriti se za
vrijeme. Reci mu da u sutra stii u logor! Pred sam sumrak bit u tamo."
Hoe li moi napustiti haciendu a da to ne bude upadljivo?"
Zato ne bih mogao? Poi u u lov. Mogao bih nai i neki drugi izgovor."
,,A ta e biti ako se do mraka ne vrati?"
Slijedeeg jutra u im rei da sam zalutao i bio prisiljen prenoiti u umi. Vie bi im moglo p&sti u
oi moje odsustvo u ovom trenutku. Moram se brzo vratiti. Ima li jo to da .mi saopi?"
Nemam."
Ni ja tebi. Znai da smo gotovi. Laku no, mladiu!"
Laku no, oe! elim da Meltonu ruke brzo ozdrave."
Razili su se. Otac uzvodno prema haciendi, a sin nizvodno prema mjestu gdje je ostavio svoga konja^
da se zatim vrati u logor Yuma. Izaao sam iz vode. Pokupio sam svoje stvari i poao takoder nizvodno
kako bih stigao im prije do malog Indijanca i saopio mu da sam bio dobre sree, ali da se zbog
neega moram vratiti na haciendu.
Dakle, stvarno se radilo o prepadu Indijanaca, samo to je bio predviden za neto kasnije. Medutim,
zbog mene su odluili da poure. Morao sam upozoriti svoje zemljake, iako sam malo prije uo da im
ne prijeti neposredna opasnost.
Ipak mi nije sve jasno bilo. Zato ba njima da ne bude ivot u opasnosti, kako je rekao stariji Weller?
Zato bi samo pastiri bili ugroeni, ukoliko budu davali otpor? Tu je bilo neto nejasno, ali nikako
nisam .uspio da dokuim ta bi to moglo biti;
119DAVOLJA MAJSTORIJA
Obavijestivi svoga prijatelja, krenuh ponovo uzvodno. Pazio sam da ne prouzrokujem ni najmanji um
kako na sebe ne bih svratio panju pastira. Budui da nije bilo kasno, vjerojatno je kapija bila
otkljuana. Nadao sam se da u bez velikih potekoa pronai Herkulesa. Nisam bio sklon da se
uputam u razgovor sa nekim drugim. On je ve i onako bio upoznat s mojim namjerama. Bio je jedini
ovjek u koga sam mogao imati povjerenja. Saopiti mu neu sve.
Na alost, naiao sam na zakljuanu kapiju. Izvan zidina su jo jedino bili pastiri. Njima se nisam htio
obratiti. Znai, morao sam na bilo koji nain ui unutra. Znao sam za jedan put, slian onome
prijanjem, naime za potok koji se probijao kroz sjeverni i juni dio zida haciende. Voda mi i onako
vie nije mogla nakoditi jer sam ve bio sav mokar. Vlaga mi je poslije dnevne ege ak i godila.
Oduljao sam se do junog zida, i to do onog mjesta gdje je potok izlazio iz dvorita haciende. Zagazio
sam u nj. Lako sam se probijao. ak nije bilo ni potrebno da se zagnjurim, ve samo malo sagnem,
kako bih se provukao ispod zida.
S one strane bilo je svjetlo kao po danu. Gorjelo je nekoliko vatri, kraj kojih su moji zemljaci pripre-
mali sebi veeru. Na konopima, koji su bili poduprti
120
kolcima, suili su se komadi mesa. Zaklali su nekoliko goveda i svinja da bi spremili zalihu.
Mada mi nije pogodovala tolika vidljivost, Herkulesa sam mogao otkriti zahvaljujui samo njoj. Kao i
inae, on se i sada drao po strani i puei etkao gore dolje. Nisam mu se mogao pribliiti a da me
drugi ne primijete. Morao sam biti strpljiv.
Iseljenici su bili raspoloeni i alili se. Nakon veere poeli su pjevati. Pjevao je i stari Poljak. Njegovu
kerku, lijepu Juditu, nisam vidio.
Golijata pjesma nije privlaila. Naprotiv, sve se vie udaljavao od pjevaa, pa se tako sve vie meni
pribliavao. Po njegovim neravnomjernim koracima sam zakljuio da je uznemiren. Da se opet nije
moda ljutio zbog Judite? Haciendero, Melton i stari Weller nisu bili tu. Podnabuhli majordomus bi
katkada proao dvoritem.
Nakon dugog ekanja primijetio sam da se Her-kules smirio. Polako se pribliavao potoku, zaustavio
kraj vode na nekih pedeset koraka od mjesta gdje sam ja stajao. Jo uvijek sam stajao u vodi, i to do
pazuha. Sada je bila prilika da mu se javim, no tako da se mnogo ne iznenadi. Poluglasno sam
izgovorio njegovo ime. Ustuknuo je i oslukivao, ali se zaudio kada nikoga nije ugledao. Ponovio sam
mu ime, a poslije toga i svoje izgovorio. Zatim sam nadodao:
Nemojte se uplaiti, stojim ovdje u vodi jer sam doao ovamo radi vas. Htio bih da razgovaram sa
vama. Dodite blie!"
Usteui se posluao me je. Sigurno mu je bil.>-udno to ga netko zove iz vode. Izdigao sam se malo
vie tako da je svjetlost vatre padala na moje lice. Prepoznao me je i rekao tihim glasom:
Vi ovdje? Izgleda da ste nitko i nita. Ili moda mislite da u mutnome lovite?"
Ni jedno ni drugo. Sjednite ovamo u travu! Bit e upadljivo ako i dalje budete stajali!" Sjeo je i rekao:
ini mi se da imate i zbog ega da budete tajanstveni. Ako vas ugledaju, mogli biste zbog Meltona
nastradati." Zato?"
121Vi ste ga s leda napali i opljakali! Oduzeli ste mu oruje i novac. Samo je s tekom mukom uspio da
umakne i putem je po mraku pao sa konja i iaio obje ruke."
O - tako!"
Da tako! A osim toga i konje ste ukrali." To je istina. Priznajem, iako to lino nisam uinio.
Kradu konja sam samo organizirao."
Ba ste dobri! Ali alu na stranu! Kuda ste vrludali i ta se to dogodilo da niste dobili namjetenje kao
knjigovoda?"
Nisam ga dobio jer sam ga odbio, a vrludao sam onuda kuda u svakako jo neko vrijeme vrludali, naime u
okolini haciende."
Zbog ega? Zar jo uvijek sumnjate?" Da. Pokazalo se da je moja sumnja i te kako osnovana. Moje slutnje
su na mjestu i obistinjuju se. Indijanci e izvriti prepad na haciendu . . ."
Neka samo ti Crvenokose! dodu! I sami e se zauditi kada ih ja svojim akama budem zgrabio."
Ovo nemojte smatrati lakrdijom! Govorim veoma ozbiljno. Da li je ovdje moda neki Weller?" Da. Stigao
je danas oko podne." Sta e on ovdje?" (J
Govorka se da namjerava kupiti haciendu. Don Timoteu nije ni na kraj pameti da je proda."
Jeste li moda vidjeli Wellera zajedno sa Mel-tonom?"
Nisam, i to zato to se Melton nigdje ne pojavljuje. Ima groznicu i mora ostati u krevetu. Davo neka nosi tu
groznicu!"
Zato samo groznicu, a ne i bolesnika?" ,,S moje strane moe i jedno i drugo, groznicu i momka. Ne bih
imao nita protiv ako bi i vas odnio." Veoma ljubazno! Sta sam vam naao uinio da m{ to elite?"
Jo pitate! Zbog vas bih od bijesa pukao, i jo se usudujete da me pitate to ste mi uinili? Znate li moda
gdje je Judita?"
Ne. Otkuda bih znao? Zar je otila?" Otila? Tu je, na odlinom je mjestu!"
Govorite jasnije! Gdje je? Sta radi i ta je s njome?"
Gdje je?" zakrgutao je. Kod Meltona. Sta radi? Njeguje ga. I ta je s njome? S njome je gotovo, gotovo!
Zamislite tu djevojku kao njegovateljicu tog ovjeka! Moete li zamisliti?"
A zato ne? Da nije moda nespretna kao njegovateljica?"
Glupog li pitanja! Ta djevojka je spretna za sve, a najvie da zavodi mukarce."
Vjerojatno ste i vi pomalo zavedeni?"
,,I te kako! Bojim se da u* u toj ludosti uiniti neto to se ne ini svakog dana, naime, da zavrnem
Meltonovu glavu."
To bi vas lako moglo stajati vlastite glave."
Nita za to. I onako sam je ve na pola izgubio. Sada i sami vidite koliko se na vas ljutim. Da ste Meltona
ostavili na miru, ne bi se razbolio i ne bi mu trebala njegovateljica."
to sam ja kriv ako je idovka milosrdna? Zato je na sebe preuzela tu ulogu?"
Jedino da me naljuti. U to sam siguran. Otac joj je dozvolio kako bi se dodvorio Meltonu. elio bih da je
istina ono to ste govorili o vaim Indijancima. Neka samo dodu Crvenokoci i neka pobiju itavu bagru."
,,A i vas! Zar ne? Uostalom, to vas ne mora zabrinjavati. Vaa ovjekoljubiva elja e se ispuniti jer e
Indijanci doi. Da, oni su ve tu."
Vi se alite?
Ne. Promatrao sam ih. Na uvar kabina se medu njima nalazi."
Sto mu gromova! Tada je vaa slutnja bila tana!"
Svakako. ujte!"
Ispriao sam mu koliko sam smatrat potrebnim, sve to sam vidio i uo prilikom oslukivanja. Na svoje
zadovoljstvo sazn primijetio da mi je poeo vjerovati. Kada sam zavrio, rekao mi je:
Due mi, udan ste vi ovjek. Iz poetka sam vjerovao da patite od pretjerane uobrazilje i fantazije i, da
svuda vidite zmaja gdje nema ni apca. Prema
122
123tome, sada moram promijeniti svoje miljenje i uvidjeti koliko planski mislite i postupate. Moja
nadmo lei u mojim pesnicama i njih u vam veoma rado staviti na raspolaganje."
Dobro, bit e mi potrebne. Za vas u ja misliti, ali ako dode do sukoba, raunam na vas."
Na mene moete sigurno raunati! ta sada da uradim?"
Za sada nita."
Nita? Zar da drugovima ne kaem ta ih eka?"
Ne. Bilo ta da vam povjerim, morate to uvati kao tajnu.' U sluaju izdaje, Mormon bi promijenio
svoj plan i sav moj trud bi propao. On vjeruje da sam otiao i osjea se sigurnim. No jedno ipak moete
uraditi, naime, da na sve pazite to se ovdje odigrava. Saopit ete mi sve to se na nas odnosi!"
,,A kada i gdje? Vi ne elite da vas netko vidi!" Dodite nekoliko puta uvee, tako negdje oko
ponoi, ovamo do potoka! Bit u tu kad god zaelim da sa vama razgovaram."
A ta ako biste .doli tek poslije ponoi? Dodue, mi imamo u zgradama za poslugu neto slino
zajednikoj prostoriji za spavanje. Onamo ne moete ui a da ne zapnete za bilo ije noge. Pronai u
neki izgovor pa da spavam pod vedrim nebom. Za sada jo ne znam gdje e to biti, ali budite bez brige
jer ete me lako pronai."
Dobro! Za sada jo nikome nemojte govoriti! Kad dode vrijeme, vai zemljaci e o svemu biti
obavijeteni. Moramo biti oprezni."
,,I vi budite obazrivi i nemojte vie krasti konje. Mogli bi posumnjati da se nalazite jo u ovome kraju.
Mrzim svaki grabe, a pogotovo kradu konja." Tiho se nasmijao. Odgovorio sam mu: Zao mi je, ali
vam moram rei da i vi niste manje greni od rftene. I vi kradete." Nikada!"
Htio sam rei: ukrast ete mesa> i to jo veeras." ,,O, razumijem! A za koga?"
Za mene i mog malog Indijanca. Morate shvatiti da ne mogu svoje vrijeme da troim za lov, a osim
124
toga hici bi me lako odali. Ovdje su danas klali. Eno tamo na uadima visi meso. Ako ste..."
... razborit momak, krast ete za mene", prekinuo me je. Zar nije tako, vi ste to htjeli rei ?"
Svakako. Moram pripaziti na Indijance i stalno boraviti u njihovoj blizini. Namirnice su mi veoma
potrebne. Pokuajte da neopazice uzmete onoliko mesa koliko jd potrebno dvjema osobama, za dva
dana!"
Ustao je i lagano poao kao da seta i svratio do najmranijeg mjesta u dvoritu, gdje je visilo meso.
Iako sam ga oima pratio, ipak nisam uspio vidjeti ta radi. No kada se vratio, poloio je na obalu
nekoliko velikih komada mesa i bez rijei se udaljio. Otiao je ponovo istim pravcem. Ubrzo sam ga
opet ugledao. Sada je medutim donio nekoliko komada okolade.
Poto nismo imali vie o emu da se dogovaramo, oprostio sam se s njime i polako se provlaio
napolje. Imao sam da nosim oko deset kila zaliha. Bilo je to dovoljno za etiri daha; znai da smo etiri
dana mogli izdrati u izvidanju. elio sam da jo prije zore budem u blizini logora Indijanaca. Zbog
toga se nismo zadrali kraj jezera, ve krenuli natrag, i to istini putem kojim smo doli iz ve
spomenute bone doline. Ve je rudila zora kada smo onamo prispjeli. Najprije smo potraili zaklon za
nae konje. Morao je biti vei od onog jueranjeg kako bi konji imali dovoljno hrane. Lako smo
pronali odgovarajue mjesto u umi i dobro privezali konje. Mimbrenjos je ostao kraj njih. Morao je
da spava, dok sam ja krenuo prema mjestu gdje smo juer prislukivali. Tamo sam ostao do podneva a
da nisam nita naroito uoio, jedino to, da se mladi Weller nalazio u logoru.
Sada jejDilo vrijeme da se i ja malo odmorim te sam se vratio u nae sklonite i mom mladom prijatelju
izdao potrebne upute kako e straariti. On jo otiao, a ja sam legao. Ve nakon nekoliko trenutaka
zapao sam u duboki san. Nije bilo nikakvo udo poslije takvog napora. Da bih ugodnije leao,
oslobodio sam se Pojasa i svega to mi se nalazilo u depovima.
Iza sna me je trgao otegnuti reski krik. Skoio sam na noge i oslukivao. Krik se ponovio. Prepoznao
sam Sa, jer je to bio pobjedniki krik indijanskog ratnika.
125Ubrzo iza toga odjeknuo je i trei, no sasvim suprotan ovome, a to je bio zov u pomo ovjeka koji
je napadnut. Dopirao je tano iz onog pravca kamo sam poslao Mimbrenjosa. Nema sumnje da se on
nalazio u opasnosti. Sada je svaki trenutak bio dragocjen. Nisam imao ni toliko vremena da dohvatim
svoje oruje, ve sam bre bolje odjurio prema dotinom mjestu. Ondje ga nisam ugledao, ali sarn zato
uoio neko rvanje dolje u travi i grmlju. Taj neoprezni Crveno-koac nije ostao na svome mjestu.
Primakao se blie logoru Indijanaca, pa su ga opazili i napali. Morao sam ga osloboditi, jer ako ga
zarobe, sigurno e ga ubiti. Zbog toga sam pojurio niz strminu ruba doline, ali sam zapeo mamuzama
za nekakav korijen, izgubio ravnoteu i pao. Jo prije nego to sam stigao da se uspravim, zautalo
je oko mene u grmlju i pet-est Crveno-koaca bacie se na mene. Htio sam ustati. Medutim nisam
nikako mogao da izvuem nogu iz korjena, to je za mene bila propast. Da sam \u prokletu mamuzu
uspio izvui, bilo bi moda jo nade da se probijem, no tako je bilo nemogue. Branio sam se koliko
god sam mogao, pesnicama koje su mi sada predstavljale jedino oruje, no nadmo je bila i odvie
velika. Savladali su me i vezali.
Dojurili su jo i mnogi drugi. Jedan od njih se zagledao u mene i ree sav ushien: Tave Sala!" Kao
to je ve bilo spomenuto, to na jeziku Yuma i Tontoa znai: eterhend.
Tave ala, Tave Sala!" ilo je od usta do usta, dok svi u glas nisu poeli da viu moje ime.
Klicanju nije bilo kraja. Urlali su i vriskali. Mahali su orujem iznad moje glave i plesali oko mene
iako im je grmlje smetalo. Bio sam miran jes i onako ne bih mogao nita uiniti. Svi su dojurili. Gurali
su se oko mene da me vide, samo dvojice nije bilo: poglavice i mladog Wellera. Onaj prvi je vjerojatno
bio i odvie ponosan, a svakako mu je bilo i ispod asti da me gleda zarobljenog. Weller je morao zbog
poglavice da zauzme isti stav, iako bi sigurno radije plesao i klicao kao i ostali. Noge su mi tako sputali
da sam mogao hodati samo kratkim koracima. Otpremili su me do logora gdje sam zatekao Velika Usta
i Wellera gdje
126
sjede pred poglaviinim atorom. Znao sam da me eka najstranija muenika smrt jer sam mu ubio
sina. No to me sada nije zabrinjavalo. Stavie, razmiljao sam kako bih oslobodio mog mladog Mim-
brenjosa. Radovalo me je to ga nisam ovdje ugledao. Moda je ipak umakao. Sva srea to sam
maloprije odloio vei dio svojih stvari, ak i sat. U depovima hlaa imao sam neke stvarice koje bi
lako prealio. Osim toga, bila je tu i kesa sa novcem. Radilo se samo o nekoliko pezosa i dolara koje u
lako moi prealiti. Iako mi je prijetila golema opasnost, znao sam da ona nee odjednom nastupiti.
Kod Indijanaca je obiaj da svoje neprijatelje mue do smrti, i to rijetko na onom istom mjestu gdje su
ih uhvatili, ve u veini sluajeva odvlae zarobljenika do njihovih stalnih prebivalita kako bi ondje
priredili nasladu svojoj brai. Ovaj postupak poduzetnom ovjeku prua priliku za bijeg.
Kao ubici Malih Usta spremala mi se svakako jezovita ali polagana smrt. Razumije se da me je itavo
pleme trebalo da vidi kako umirem. Zbog toga ja nisam zasad imao ega da se bojim. Isto tako bio sam
svjestan da me nee muiti mnogo jer bih inae izgubio sposobnost da produim s njima do
prebivalita. Za sada mi je jedva ivot i bio ugroen.
Kada su me doveli pred poglavicu, na njegovom licu sam jasno razabrao izraz smrtne mrnje i nemi-
losrdnu osvetu. Pljunuo mi je u lice. Gledao je u mene mranim oima koje su me prostrijelile, ali nije
nita rekao. Mladi Weller mi je dobacio posprdnim glasom:
Dobro doli, sire! Vi ste se za vrijeme otkad nisam imao sree da vas sluim preobrazili u Olda
eterhenda i pokuavali da nam smetate. Sada ste propali. Zanima me samo ta ete ovog puta poduzeti
da izbjegnete mueniku smrt."
Nije mi bilo ni na kraj pameti da mu odgovorim, iako bih mu na njegovu sprdnju odgovorio rado, da se
ne smatram jo izgubljenim. Bio sam ve zarobljen od Siouxa na sjeveru i Komana na jugu, kao i od
Indijanaca plemena Gavran i Zmija, i uvijek sam se uspio izvui iz ome. Kako se ove bijedne Yume
sa spomenutim plemenima nikako ne mogu usporediti, i to zbog
127toga to su daleko ispod njih, to e mi poi za rukom da ih nadmudrim. Hary Meltona sam se morao vie
bojati nego Indijanaca. Bude li zatraio da me izrue njemu, a to i uine, onda sam izgubljen. Bio sam uvje-
ren da me poglavica nee izruiti. Mladi Weller je za mene bio nula. Njegovo brbljanje je bilo drsko i upravo
smijeno. Poglavica je svakako to i osjetio jer ga je na dostojanstveni nain ukorio:
Umukni! Tvoj govor lii klasu bez zrna i vodi bez riba. Pred tobom sigurno nee nitko zadrhtati. 2nam da
e nam biti potrebne i oi i ruke da nam ne umakne. Ne smije nam umai. Morat e mnogo dana da visi na
stupu muenja jer je ubio moga sina."
Weller mi se bio obratio na engleskom i prilino sam se zaudio vidjevi da ga je poglavica razumio. U
svom odgovoru bio se posluio mjeavinom engleskog, panskog i indijanskog jezika kojim se slue
Crvenokose! na Rio Grande i Rio Pecosu. Zatim se obratio svojim ljudima koji su u polukrugovima stajali
oko nas:
Da li se Old eterhend douljao tako blizu naeg logora?"
Nije", odgovorio je jedan, ve Crvenokoac, djeak, toliko mlad da jo vjerojatno ne nosi ime."
Kako je izgledao?"
Ratnik koji je odgovarao opisao je moga malog druga.
Uff!" viknuo je poglavica. To je jedan od Mim-brenjo djeaka koji su mi umakli jer ih je Old eterhend
obranio. I on e zavriti na stupu muenja. Dovedite ga ovamo!"
Ne moemo ga dovesti jer nam nije uspjelo da ga zgrabimo", odgovorio je ovjek maloduno.
Kako?" upita Velika Usta bijesno. Vi ste svi odrasli ljudi i nazivate se ratnicima. I vama je uma-klo dijete
koje jo ni imena nema?"
Crvenokoac obori oi. Nije nita odgovorio. I ostali su stajali smeteni. Zbog toga je poglavica Ijutito na-
stavio:
Znai da je ipak istina! Sve stare babe e vas ismijati, a djeca e prste upirati u vas. Pomislite ta e ostala
plemena rei o vama kada uju da toliki Yuma
128
ratnici nisu mogli da uhvate jednog Mimbrenjo djeaka! Momi je bio sa Oldom eterhendom. To je isti
onaj kojemu sam, htio ne htio, dozvolio tamo dolje u dolini da pobjegne. Prema tome bit e da mu je brat i
sestra squaw poglavice Opata, ovdje negdje u blizini. Pretraite itavu umu! ekam da ih dovedete. Do-
voljna *u trojica ili etvorica da uvaju logor."
Odredio je one koji e ostati. Ostali su se udaljili da izvre njegovu zapovijed. Weller je takoder ostao.
Raunao sam da e poglavica pristupiti presluavanju, ali nije bilo tako. Naredio je da me jo vre sputaju i
priveu za stup atora. I ako se pretvarao kao da me ne gleda, ipak sam primjetio koliko otro motri na mene.
Sada su nastupili tjeskobni trenuci iekivanja. .Bilo je deset prema jedan da e mog Mimbrenjosa uhvatiti.
Bilo je i odvie njukala da sam se mogao po-nadati da e im taj neiskusni djeak uspjeti pobjei. Ako ga
uhvate, nee im u ruke samo on pasti ve i moje dragocjene puke i sve ostalo.
Po glasnom dozivanju zakljuio sam da su mu uli u trag. Dopirali su iz sve vee udaljenosti, to je bio znak
da su ga gonili. Prolo je vie od jednog sata do povratka jedne ete Crvenokoaca. Koliko sam samo bio
radostan kada medu njima nisam ugledao Mimbrenjosa! Poglavica Ijutito viknu prema njima:
Niste ih doveli? Zar ste oslijepili pa ne moete pronai trag tih ljudi?"
Ratnici Yuma nisu slijepi", odgovori jedan. Nali smo djeakov trag."
Ali ne i njega. Inae biste ga doveli." Uskoro e ga vidjeti. Njegov trag vodi kroz umu sve do
njezinog ruba, a odande ravno preko istine."
Prolo je samo kratko vrijeme i nije mogao daleko odmai. Morali ste ga vidjeti dok je jo prelazio
ravnicu." ,-
Djeak je malen pa se lako izgubi pred oima iako udaljenost nije velika. Trag mu je veoma jasan i brzo e
nam pasti u ruke. Kako za to :ni je potreban veliki broj ratnika, mi smo se vratili."
Poglavica nije nita odgovorio, ve im okrenuo leda. Bio je oigledno bijesan, no ipak je uvidio da 9 Davo l
Iskariot l 129se nita ne da promijeniti otrim rijeima, a niti ubrzati
gonjenje. U meni je rasla nada. Djeakovo dranje je bilo toliko mudro da ni sam ne bih bolje postupio.
Ostavio je nae konje, kao i sve ostalo to je ondje lealo, i odjurio sa mjesta gdje su ga iznenadili
ravno gore prema rubu ume i pojurio preko ravnice. To je uinio zato da zavede gonie i da ne nadu
na zaklon. Konji su jo ondje stajali, a i sve moje stvari. Veoma je pametno izveo to je skrenuo prema
jugu, jer tako nisu obratili panju na sjevernu stranu. Osim toga, bilo mu je poznato da je zemljite na
jugu kamenito i da ovjek za sobom ne ostavlja tragove.
Prolo je popodne i nastupio je mrak. Indijanci su zapalili nekoliko vatri da pripreme veeru. Poglavica
je jo uvijek sjedio na istom mjestu. utio je. Izgleda da je u njemu sve kuhalo. Weller je bio otiao.
Vjerojatno u etnju po umi da razbije dosadu. Upravo se pojavio. Poglavica ga je prekorio:
Gdje si tako dugo? Zar ne zna da je vrijeme da doeka oca i pode mu u susret?"
Ukoreni se ponovo udaljio. Neto kasnije vratili su se i Yume koji su bili nastavili potjeru. Moja me
nada nije iznevjerila. Nisu doveli Mimbrenjosa. Ugledavi ih, poglavica je skoio na noge, zgrabio
prvoga za ruku, zatrese mu je i ree:
Zar ste sami doli? Zar ste smrdljivi crvi koji jedu blato i ruju pod zemljom i ne vide to se nad njom
dogada? Poslat u vas kui! Ondje moete da na sebe navuete suknje i da krpite atore, to inae rade
stare squaw, koje za drugo nita nisu korisne."
Nije moglo biti vee uvrede. Njegovo ponaanje prelazilo je granice vlasti jednog poglavice! Indijanski
poglavica posjeduje samo toliku mo koliku mu je njegovo pleme dobrovoljno dalo. Ona mu moe u
svakom trenutku biti uskraena. Ako se pokae da nije dostojan te asti i da prelazi preko granice
dodijeljenih mu prava, moe trenutno biti smijenjen i postaje obian ratnik kao i svi drugi lanovi
plemena. Indijanac, kome je bio upravio pogrdne rijei, istrgne se iz njegovih ruku i prijekorno
odgovori:
Tko je ovlastio Velika Usta da me ovako zgrabi i napadne? Ako sam pogrijeio, neka mi sudi vijee
130
staraca plemena i ja u se pokoriti. Ali tko me vrijeda, neka uzme no i sa mnom se bori. Velika Usta
mora da zna da je grdei mene obeastio i ostale ratnike koji su bili sa mnom."
Svi ostali, u ije je ime takoder govorio, poeli su mrmljati u znak odobravanja. Poglavica je uvidio da
je predaleko otiao i da cijelu stvar mora ublaiti:
Moj brat je morao primijetiti da iz mene nisu govorile rijei, ve bijes."
ovjek mora znati obuzdati svoj bijes, ali neka bude kao da nije nita reeno. Da je Velika Usta otiao
lino u potragu za djeakom, i sam ga ne bi pronaao."
Noge u djeteta su krae nego noge u odrasla ovjeka. Morali ste ga bezuslovno stii."
Trali smo dok nam nije ponestalo daha, ali ga nismo stigli, a niti ugledali, jer je odstojanje bilo i
odvie veliko. Tada mu je trag nestao u kamenu koji je bio veoma tvrd, pa nije primio otiske stopala."
Zar niste primijetili drugi trag osim njegova?"
Samo njegov."
Tada se njegova sestra i brat ne nalaze vie s njime. Old eterhend je bio s njima i on e nas
obavijestiti."
Nakon ovih rijei priao je i prvi me put oslovio: Kako si ovamo stigao sa djeakom kojega traimo?
Jeste li ili pjeice iH ste jahali?"
Zato me pita?" odgovorio sam posprdno. Kakav si ti poglavica kada trai od mene obavjetenja
koje bi svako dijete otkrilo. Pitaj svoju otroumnost, ako je uope ima, a ne mene!"
Nee da mi odgovori, pseto?" okomio se na mene.
Samo ti laj! Od mene nee nita saznati." ^ Izraz laj" toliko ga je razljutio da je povukao no iza
pojasa. Medutim, vratio ga je ponovo i udari vi me nogom zakrgutao:
uti samo! Ubrzo e vikati i zavijati da e se uti preko svih brda!"
Samo ne zbog kukavice kakva si ti, koja od straha Preda mnom bjei i zaboravlja svoju puku."
131Umukni, inae u te smjesta probosti!" rekao gnjevno i ponovo potegao no.
Probodi me! Ako mene uutka, jo nisi tir uutkao i svoju sramotu. Tvoja je puka u rukar
Mirnbrenjosa od kojih si stvorio smrtne neprijatelj Kako e se slatko smijati kada saznaju da si ti,
poglai vica Yuma, iz straha odbacio oruje i bjeao popu! vjetra!"
Namjerno sam ga draio i izazivao kako bi pro-i| govorio, jer sam htio saznati da li namjeravaju sada ili
kasnije da me ubiju. Bio je toliko .ogoren da je podigao no na mene. Tek kada su njegovi poeli ne-
godovati, savladao se. Spustio je ruku te se glasno i ironino nasmijao:
Prozreo sam te. eli da me izazove kako bi te u bijesu ubio. Medutim, u tome nee uspjeti. Ovdje
kod nas nee ni u emu oskudijevati. Otpremit emo te im prije, i to zdravog, u nae wigwame.
Morat - e se ugojiti i ojaati kako bi muke koje su ti odredene mogao dvostruko due izdrati.
Dajte ovom psu da dere koliko god moe!"
Nalog je bio odmah izvren. Jelo, koje se sastojalo od pasulja u vodi kuhanog, bilo je gotovo. Jedan
ostariji momak, sav zamazan, bio je spreman da me hrani kao neko malo dijete, jer su mi ruke bile spu-
tane. Sjeo je do mene sa punom pliticom, zavukao prste u kau i pokuao da mi je strpa u usta. Branio
sam se. Kada je poglavica to opazio, rekao je cerekajui se:
Pseto je preotmjeno da bi okusilo jelo crvenih ratnika. Oslobodi mu jednu ruku i daj mu mesa! Ono e
mu bolje prijati. Obeao sam da nee gladovati. Glasnije e moi cviljeti i zvidati."
Stari je otiao do atora spremita i donio mi velik komad govedine, koju sam pojeo nakon to mi je
oslobodio ruku. Iza toga su me ponovo vezali.
Tek to su se Indijanci bili najeli, iz ume se pojavio mladi Weller. Doao je s ocem. Poto je pozdravio
poglavicu, priao je meni, naklonio se i podrugljivo
rekao:
Dobro vee, sire! Kako se osjeate, master Shatter-
hande?" .
132
Okrenuo sam lice od njega i utio. Oho, izgleda da ste ponosan boy! Zar izgledam toliko neznatan da
vam je ispod asti odgovoriti na pozdrav. Bit ete vi jo i te kako uljudni. Predstavljam vam svoga sina,
tog divnog momka. Dobar je glumac. Dok se predstavljao kao uvar kabina, vjerojatno niste slutili ta
se zapravo skriva u njemu; Zar ne?"
A kada nisam ni sada odgovorio, nastavio je:
Beskrajno sam se obradovao saznavi maloprije do kakve su lovine doli moji crveni prijatelji. Mije^
ali ste se u tude poslove koji se vas nita ne tiu, pa sada i sami sebi ne moete pomoi. Tako je kada
netko neovlaeno eli da zastupa druge ljude. Vi ete izgubiti proces -i snositi sve trokove, plativi ih
svojim vlastitim ivotom. Neka vam je na zdravlje!"
Okrenuo se i poao do poglavice koji je sjedio na takvom mjestu da je mogao uti razgovor ostalih. Sin
je iao za ocem i onda su sva trojica poeli tiho razgovarati. Po njihovim pokretima i gestovima moglo
se zakljuiti da su raspravljali o neem veoma vanom. Kada je dogovor bio zavren, ustali su. Velika
Usta je dozvao svoje ljude kako bi im saopio rezultat pregovora. Oba Wellera su namjerno stali blizu
mene kako bih i ja uo o emu su govorili. Stariji je rekao mladem:
Dakle, ja u sada odjahati natrag, a ti e ostati kod Indijanaca koji e odmah iza mog odlaska krenuti.
Odavde do haciende del Arroyo je upravo toliko da jo prije zore moete izvesti prepad."
Ali vrata e biti zakljuana!" primijetio je sin takvim glasom u kojemu sam osjetio namjeru da me
naljuti.
Ne smeta. Poao sam u lov, zalutao, i vraam
se zbog toga kasno. Kucanjem u dozvati majordoma
da mi otvori vrata."
Nee uti kucanje jer stanuje u glavnoj zgradi." Tada e me iseljenici uti i netko od njih e mi
otvoriti, vi ete nai otvorenu kapiju."
,,A ako ne bude otvorena, kako emo ui?" Tada ete potokom koji ulazi u dvorite ispod
Z1
da jedne strane ograde da bi ga napustio na drugoj.
133Ti se ne smije pokazivati jer bi inae saznali da si u dogovoru sa Crvenokocima. Dojahat e tek
kada ovi budu otili."
Poto su izmijenili jo nekoliko beznaajnih rijei, okrenuo se otac k meni i rekao:
Ste mislite, sire, zato smo pred vama govorili? Zato to ste protiv nas radili, i zato da vam dokaemo
da su vam sve vae smicalice bile uzaludne. Mi emo ipak stii do namjeravanog cilja."
A drugo", nastavio je sin, da vas uvjerimo o vaoj propasti i da nemate nade u spas."
Da, tako je", potvrdio je stari. Ako bismo smatrali iole moguim da ete uspjeti da se spasite, uvali
bismo se da budete svjedokom naih razgovora. Dakle, pripremite se na smrt, i to na najuasniju kakva
samo moe biti. Bit ete otpremljeni na panjake Yuma i ondje e vas privezati za kolac, spaliti i tko
zna ste jo. No prije toga e vas na prijatelj Melton posjetiti dT vam se zahvali na ljubavi koju ste mu
ukazali. Zglobovi e mu bre ozdraviti ako vas sputanog ugleda. Ostajte zbogom! Neemo se vie
vidjeti."
Tako! Sada sam sve znao to su htjeli da saznam. Znai da im se urilo da izvre prepad na haciendu
prije no to je bilo predvideno. Zamislite moj poloaj! Znao sam ta e se odigrati, a nisam mogao upor
zoriti zemljake. Herkules je ekao da mu donesem vijesti, a ja nisam bio u mogunosti da mu ih dam!
Kada je stari Weller otiao, Indijanci su poeli da rasturaju logor, kako bi napustili dolinu i krenuli u
pravcu haciende. Mene su drali vezana na konju, i to teko vrsto da bi bilo pravo udo kad bih i samo
jednim prstom uspio maknuti. Jahao sam izmedu dva Crvenokoca teko to su moga konja privezali za
njihove. Za trenutak sam se ponadao da u uspjeti potjerati svoga konja i pojuriti takvom brzinom da se
spone, kojima sam bio vezan, pokidaju. Medutim, bio sam prisiljen da ovu zamisao odbacim.
Hacienda ne bi bila izgubljena jedino ako i mene povedu, teko da svojom vikom, kada dodem u njenu
blizinu, upozorim njene stanovnike na opasnost koja im prijeti. To sam naumio izvesti ne tedei svoj
ivot. Medutim, kada smo se nali na nekih petnaest
134
minute daleko od nje, ostavili su rne temo sa jo petoricom Indijanaca da me uvaju. Jo nismo zali u
umu. Da smo bili medu drveem, i unato remenju, imao bih vie mogunosti da kidnem. Ali ovdje na
istini nije moglo biti ni govora. I unato tome to smo se nalazili na istini, Indijanci su sve poduzeli
da to bolje bde nada, mnom. Zabili su u zemlju etiri kolca i vezali me izmedu njih. Tovarni konji su
kod nas ostali, rasteretili su ih kako bi mogli slobodno da pasu.
Nitko nije govorio. Naprezao sam mozak ne bi li ipak otkrio put spasenju no uzalud.
Vrijeme je odmicalo i no je poela da nestaje. Dan je sviteo. Uto sam zauo urlikanje. Iako je dopi-
ralo iz daljine, ipak sam prepoznao da je to bio bojni krik Indijanaca.
Ono to sam osjeao u tom asu ne da se opisati. Obuzeo me je takav bijes da sam se jedva savladao
kako bih ostao i nadalje prividno miran. Napeto sam oslukivao. Urlik se ponovio. No sada to nije bio
isti, ve urlik pobjede. Crvenokoci nisu naili na otpor. Prepad je uspio.
ekali smo jedan sat, pa jo jedan, a da glasnik nije doao. Najzad, nakon tri sata dojurio je jedan od
Yuma. Javio je da je sve najbolje uspjelo i rekao im da podu s njim. Natovarili su opet sve na konje, te
smo krenuli. Putem kroz umu naili smo na mladog Wellera koji je ovdje bio zaostao. Konja je bio
pri-vezao, dok je on u travi leao. Kad nas je ugledao, skoio je na noge i dobacio mi:
Ste sad kaete, masteru? Hacienda je naa, a vama je otkucao zadnji as."
U poetku mu nisam htio odgovoriti, ali se ne mogoh suzdrati te mu bijesno doviknuh:
,,,Vama je otkucao zadnji as' ili moda tebi! im se oslobodim, potrait u te!"
Potrai samo, potrai!" smijao se podrugljivo. Mora da je zaista pravi uitak biti ustrijeljen od Old
khatterhanda."
Bilo mu je lako da se smije. Iako sam se nalazio u beznadnom poloaju, imao sam jo jedinu elju da u
njega uperim svoju puku.
135uma se polako poela sputati do ravnica du potoka na kojima su pasla stada haciendera. Stoka se
jo nalazila tu, iako su kraj nje sada stajali crveni uvari. Bijeli su leali na travi ubijeni i kalpirani.
Nisu nikoga potedjeli. to su njih poubijali, a iseljenike ostavili na ivotu, to mi je tek kasnije postalo
jasno.
Na pukomet od haciende zaustavili smo se. Tu su na zemlji leali vezani iseljenici zbog kojih sam
toliki strah pretrpio. Medu njima bio je l haciendero. im me "je prepoznao, doviknuo mi je:
Vi, senjor! Kako ste ovamo dospjeli?"
Da vas spasim, ali sam, na alost, i sam pao u ruke ubojica. Da li sada uvidate da sam bio u pravu?"
Da, samo ne sasvim. Ono sa prepadom je bilo tano, no senjor Melton je nevin, o emu se i sami
moete uvjeriti."
Pokazao je glavom u stranu. Ondje su leali Melton i stari Weller, vezanih ruku i nogu. To je bila smi-
calica koja je trebala da poslui kao dokaz da oni nemaju udjela u krvoproliu koje su Indijanci izveli.
Htio sam to rei ha'cienderu, no moji uvari su me bre bolje odvukli na konju i privezali me za
zabijeni kolac na takvoj razdaljini kako vie ne bih mogao razgovarati sa Timoteom Pruchillom.
Prizor koji se odigrao preda mnom bio je vie nego divljaki. Kapija haciende bila je irom otvorena, a
kroz nju su ulazili i izlazili Indijanci izvlaei sve to nije bilo zakovano. Pri tome su od oduevljenja
urlikali. to god su iznijeli, nisu odlagali pred samom kapijom ili du zida, ve odnosili daleko. To je u
meni izazvalo bojazan koja se, na alost, kasnije i obistinila. Naumili su da zapale haciendu i zbog toga
su sve sklonili podalje kako se ne bi zapalilo.
emu da pale kuu? Zbog ega je htio Mormon da to izvede, jer je on u stvari bio podstreka svega. I
to sam tek kasnije saznao. Bilo je to davolski sraunato.
Nadalje, palo mi je u oi da su se niedu zarobljenicima nalazili jedino haciendero i njegova ena. Ni-
sam opazio ni jednu osobu koju sam vidio na haciendi za vrijeme mog tamonjeg boravka. Nije bilo
ovdje niti senjor Adolfa, tog nadutog majordoma. Svi su bili
136
pobijeni, i to zbog istog razloga koji mi za sada jo nije bio jasan.
Pljakanje je trajalo skoro do samog podneva. Tada su dotjerali stada i sve sabili sjeverno od haciende
na praznom prostoru, pod nadzorom nekolicine Indijanaca. Kada je i to bilo obavljeno, poeli su dovla-
iti leeve ubijenih pastira. Odnijeli su ih u kuu kako bi zajedno sa kuom izgorjeli. Ubrzo su se poeli
dizati gusti oblaci dima, i to najprije iz glavne zgrade, a iza toga iz malih dvorinih kua. uo sam kako
je haciendero od uasa kriknuo. Njegova ena je glasno jadikovala.
Njima se jo i gore neto spremalo. Trideset do etrdeset Yuma uzjahae konje pa se u galopu raz-
milie na razne strane. Nakon pola sata poeo se dizati dim na istonoj strani, iza toga na jugu gusti ob-
lak dima. Uskoro zatim i na sjeveru. Glava mi je bila vrsto vezana pa nisam mogao da pogledam
prema zapadu, ali sam raunao da je i ondje gorjela vatra. Nema sumnje, Crvenokoci su i umu
zapalili. Suha trava i granje bili su dobra potpala tako da, se vatra naglo irila.- Zahvatila je i zelene
kronje. Haciendero je molio, preklinjao i kleo, ali nita nije pomoglo. Onih etrdeset Crvenokoaca
stalno su podstrekavali vatru kako se ne bi u zelenoj travi uguila. Vratili su se tek tada kada su
plamenovi sve uokolo zahvatili tako da ljudska ruka vie ne bi bila u stanju da vatru zauzda.
Toplota je sve vie rasla, pa je i Indijance odande potjerala. Na konje su ponovo namjestili sedla za to-
var i na njih plijen natovarili. Krenuli -smo. Na elu je jahao poglavica, iza njega sam bio ja, opkoljen
sa pet uvara, iza nas opet nekolicina Indijanaca, a tek onda iseljenici sa haciehderom i njegovom
enom. Sasvim na kraju tjerali su opljakane konje, goveda, ovce i svinje. Povorka se kretala prema
sjeveru, najprije uz potok, a zatim ka mjestu gdje je voda skretala udesno, zatim smo okrenuli ulijevo
do onog mjesta na Kojemu me je Mormon htio ubiti. Ovaj se nalazio kraj naciendera, a do njega stari
Weller, sputani kao i svi ostali. Morali su prividno odigrati ulogu zarobljenika.
Moji me uvari svezae za jedno osamljeno drvo, odakle sam mogao da promatram dizanje logora
Mene
137nisu smjestili sa ostalim zarobljenicima jer su smatrali da sam ja jedini sposoban da se oslobodim i
da Crvenokocima oduzmem plijen. Moj bijeg bi mi jedino mogao uspjeti uz pomo Mimbrenjo
Indijanaca sa kojima sam imao zakazan sastanak kod .velikog hrasta ivota'.
Crvenokoci su zaklali jedno govedo, svinju i nekoliko ovaca. Ispekoe ih. Pojeli su prilinu koliinu, a
i zarobljenike nisu pustili da gladuju. Toliko toga sam dobio da nisam uspio pojesti. I sada su mi bili
ruke odrijeili. Ako tako bude kod svakog jela, to bi mi moglo pomoi da se oslobodim. Naravno da bi
to bilo veoma opasno jer bih morao na oigled sviju da ruke i noge oslobodim od remenja. Ako mi to u
najkraem roku ne bi uspjelo, imali bi dovoljno vremena da me osujete. U tom sluaju sigurno mi vie
ne bi oslobadali ruke. A ako bi ipak uspjelo, tada bih bjeao na oigled oiju i sigurno bi me uhvatili.
Da, samo da su mi noge zdrave. vrste spone na njima spreavale su normalnu cirkulaciju krvi i moje
ruke i noge su postale ukoene. Izgubile su svaki osjet i bio bih veoma nesiguran u bijegu. Rukama bih
se dodue mogao lake posluiti. Poslije ruka treba da ih drim tako da mi ih ne bi odvie stegnuli. To
sam sada i uinio. Uspjelo mi je i mogao sam zglobovima micati. Medutim, nisam uspio da ih iz spona
izvuem.
Dolo je vee. Veere nije bilo jer su svi bili siti od ruka. Rano smo legli. Moji uvari, sigurnosti radi,
zamotae me u jedno ebe i obmotae kajiem, pa sam kao dojene leao u travi. Iako nisam mogao ni
prstom maknuti, ipak sam dobro spavao.
Svakako bih do jutra odspavao da me nije probudio neobian dodir. Netko me je vukao za kosu. Otvo-
rio sam oi. Svuda unaokolo vladao je jo mrak, a pogotovo ovdje pod stablom gdje sam leao. I
unato mraku na nekih dva metra ispred mojih nogu vidio sam uvara kako sjedi. Svi ostali leali su
oko mene i spavali, dok je on straario. Puio je cigaru koja je potjecala svakako sa haciende.
Tko me je to dotakao? Yuma svakako nije bio, jer zato bi me na ovakav nain budio jedan od uvara.
Da je jedan od njih to i bio, rekao bi mi sada
138
to eli. Medutim, nisam nita uo. Odjednom sam se sjetio mog malog Mimbrenjosa. uvao sam se da
se ne odam glasom i zato sam kimnuo nekoliko puta glavom u znak da sam budan. Taj djeak mora da
lei negdje iza mene u travi, koja je na ovom mjestu bila visoka oko jedne stope. U njoj se vitak djeak,
kakav je bio Mimbrenjos, mogao lako skrivati da ga uvar koji je sjedio nedaleko od mene ne moe
primijetiti.
Divio sam se njegovoj smjelosti kako je uspio da se provue kraj Indijanaca i mojih uvara i dospije do
mene.
Nakon ve spomenutih pokreta, zauo sam iza sebe tiho struganje kao kada se netko uz najvei
oprez provlai leeki kroz travu. Sve se vie pribliavao, dok mu glava nije stala uz moju i usta
prinio mome uhu. apnuo mi je:
Ja sam, Mimbrenjos. Sta ima da mi naredi Old eterhend?"
Dakle, stvarno je on bio.
Prije no to sam mu odgovorio, asak sam osluh-nuo da vidim nije li moda uvar primijetio njegov
posljednji pokret. Medutim, uvar je i dalje sjedio i mirno puio. Okrenuo sam lice prema njemu i tiho
ga upitao:
Ima li konje?"
Imam", odgovorio je isto tako tiho.
,,I sve moje stvari?" , Sve."
Gdje?"
U blizini haciende, kraj stijene gdje se ne moe prepoznati trag.
To je veoma pametno. Kako si doao ovamo?"
Vidio sam da je Old Shattterhand uhvaen, jer je htio mene spasiti. Slutio sam da e krenuti u potragu
za mnom i pronai konje. Htio sam da skrenem Panju neprijatelja sa njih i zbog toga sam iz doline
pojurio gore preko ravnice sve dok nisam naiao na stijene gdje mi Yume nisu mogle pronai trag.
Mom Plemenu su poznate moje hitre noge. Nijedan Yuma nije me mogao sustii. Ostali su daleko iza
mene. Kada se moji tragovi vie nisu mogli prepoznati, pojurio sam u luku ponovo natrag prema dolini,
gdje sam sjeo
139u-zasjedu. Vidio sam kako se neprijatelji vraaju neobavljena posla. I dalje sam ih drao na oku.
Kada su krenuli, uzeo sam konje i pojahao za njima da oslobodim Olda eterhenda. Rado u dati i svoj
ivot za njega jer je zbog mene uhvaen."
Veoma si smion, no vidim da si oprezan i pametan. Vjerujem da u uz tvoju pomo ubrzo biti slo-
bodan."
Ubrzo? A zato ne odmah? Ponio sam tvoj i moj no i prerezat u ti spone."
To nee uiniti jer bi lako mogao i ti dospjeti u zarobljenitvo."
Neka Old eterhend malo promisli. Osim ovog jednog uvara sada svi drugi spavaju. On me ne vidi."
,,I ti promisli ta bi se sve moralo uiniti da bih mogao stati na noge. Morao bi da preree remenje
kojim su me za ovu no cijelog obmotali. To bi potrajalo itav sat. Iza toga bih se morao izmotati iz
ebeta, a to bi potrajalo jo pola sata. Ako bi i to uspjelo, morali bismo jo spone sa mojih ruku -,i nogu
da uklonimo."
To bi ve bre'ilo. Za dva sata smo gotovi."
Bili bismo gotovi, samo neka moj mladi brat prebroji koliko je uvara. Ima ih pet. Oni e jedan
drugog smjenjivati. Svaki koji dode na red najprije e me pregledati da vidi jesam li jo uvijek vrsto
vezan. Sada i sam vidi da ove noi neu moi umai."
Old eterhend je u pravu. Doi u, dakle, slijedee noi."
Nai e me tano ovakvog kakav sam i sada i morat e me ponovo ostaviti."
Pa dokle u te pustiti da bude u njihovim rukama? Ako te ubiju, ja se vie nikada neu smjeti pojaviti
u naim wigwamima. Svi bi u mene upirali prstom i rekli da sam zbog svoje lakoumnosti otjerao Olda
eterhenda u smrt."
Za sada me jo nee ubiti. tede me za stup muenja koji e podii tek u svome naselju."
To je dobro. Sada mi je lake. Ali kako u te osloboditi ako ne smijem ponovo doi?"
Ja u se ve sam osloboditi. Kako su mi se noge umrtvile od spona, to ne bih mogao dugo hodati. e-
140
lim da se ti nade negdje u blizini sa konjima kada se ja oslobodim, da bih brzo mogao uskoiti na
njega."
Poi su za Vumama i bit u u blizini gdje god se budu ulogorili."
Sada jo moram znati u kom e se pravcu nalaziti. Dri se uvijek iza njih! elio bih ve sada da znam
tano mjesto gdje u te potraiti."
Kako bih ti mogao to rei ako ne budem smio razgovarati sa tobom?"
Jesi li ikada uio oponaanje bilo kakve ptice?"
arobnjak moga plemena umije da ponovi glasove svih ptica. Ja sam mu bio uenik. Na koju pticu
misli?"
Moramo odabrati zov takve ivotinje koja se danju i nou uje, jer ne znam hou li uspjeti pobjei po
danu ili po noi. Oponaanje glasa ivotinje treba da mi pokae gdje se ti nalazi."
Rijetka je ivotinja koja se uje i danju i nou. Hoemo li se odluiti za jednu od tih ivotinja?"
Dobro, ako to smatra da je bolje. Meksikanski zelemba se zadrava u umi, a i na poljanama, i nje-
gov se glas uje u svako doba dana, ujutro, i u podne, uvee i po noi. On bi bio najpogodniji."
Neka bude kako Old eterhend misli! Umijem da oponaam glas tog velikog apca i to tako dobro da
i najotrije uho ne moe da primijeti razliku."
To mi je milo. Prava je srea to sam sa haciende ponio toliko mesa. Imat e dovoljno hrane i moi
e svu svoju panju pokloniti ovom zadatku. Jo ne znam kada emo odavde krenuti i gdje emo se
ponovo ulogoriti. Bez obzira kada i gdje e to biti, ti e nas slijediti i svaki put potraiti skrovite koje
mora biti to blie, ali ipak sigurno. Saekat e momenat kada se u naem logoru sve smiri pa e tada
tri puta zakreke-tati, i to u razmaku od etvrt sata. Iza treeg zova mora biti spreman da bjei sa
mnom."
Budno u motriti, a im te ugledam, smjesta u napustiti zaklon."
Dobro. Pazi, moga konja dri spremnog, jer emo
se morati pouriti. Gonii e mi biti za petama. Osim
roga, jo e neto drati u pripravnosti, naime, moju
zometku, onu malu Puku iz koje umijem da pucam
141u nedogled a da je ne moram nanovo puniti. Nadam se da je jo kod tebe?" Jeste."
Da je moda nisi dirao?"
Nisam. Kako bih se to usudio! Sve to je Old eterhendovo, to ne smije biti taknuto."
Znai da je puka u dobrom stanju. Budi pripravan da rni je smjesta doda kako bi u sluaju da me
gonii sustignu, mogao nekoliko metaka ispaliti i tako ih zaustaviti. A sada se moramo rastati. elio bih
da ti skrenem panju jo na neto veoma vano. ini mi se da e oni ostale zarobljenike pustiti na
slobodu. Ti e se vjerojatno vratiti natrag na haciendu. Nemoj da te to zavede! Ja ni u kome sluaju
neu biti medu njima. A sada mi dodaj moj no koji je, kao to si mi rekao, kod tebe."
Kako da ti ga dodam kada su ti ruke sputane i ne moe ga uzeti? Ili eli da- ti ga podvuem pod gunj
u koji si umotan?"
Nee moi jer je vrsto omotan uz tijelo, a osim toga sutra ujutro bi ga pronali im me ponovo budu
odmotali. abi ga u zemlju ovdje negdje u blizini mog desnog lakta i to toliko da mu se samo kraj
drka vidi! Trava je gusta i nee ga nitko primijetiti!"
Da li e moi ovako vezan da ga izvue i sa-krije?"
Hou. A sada se udalji! I onako smo ve predugo razgovarali, a smjena bi svakog asa mogla doi!"
Posluat u te. Ali prije no to odem, olakaj mi srcu i reci da li se jo uvijek ljuti na mene to sam
onako glupo postupio, pa su te mojom krivicom uhvatili?"
Da, bio si previe smion to si se i suvie pribliio Yumama. Medutim, toj smjelosti imam da zahva-
lim to te ponovo vidim. Time je sve izravnate. Na tebe se ne ljutim."
Hvala ti. Moj ivot pripada tebi i svakog u se dana s ponosom sjeati da mi je Old eterhend rekao
da sam ispravio svoju greku."
Zabio je no kraj mene u zemlju i iza toga se povukao tako tiho da ga ni ja nisam uo, iako sam otro
oslukivao. Nakon izvjesnog vremena zauo sam iz da-
142

1
ljine priguen, otegnut zov zelembaa. Tim zovom mali Mimbrenjos je htio da mi kae kako je uspio
da se nesmetano povue.
Sada sam znao. da e mi bijeg uspjeti. Zaspao sam tako mirno kao da se ve nalazim na slobodi i tek
me je amor logorskog ivota ujutro probudio. Moji uvari oslobodili su me gunja, jer vie nisu
s.matrali da je potrebna ta mjera predostronosti. Pretvarao sam se kao da sam jo pospan te se okrenuo
u stranu i povukao malo unazad tako da sam mogao no, koji mi je bio blizu lakta, izvui iz zemlje.
Kao to sam ve spomenuo, ruke mi nisu bile onako vrsto vezane kao ranije. Mogao sam prstima mi-
cati. Okrenuo sam se na trbuh. Moji prsti su napipali no. Nisam ga mogao odmah pronai. Medutim,
trebalo je jo dosta vremena dok ga nisam iz zemlje izvukao. Nakon toga imao, sam jo muke dok
nisam prstima spremio no u prsluk i ondje ga namjestio tako da ne bude primijeen.
Upravo u asu kada sam bio gotov, okrenuli su me i oslobodili ruke, jer je dolo vrijeme za doruak.
Doruak je bio veoma obilan, a iza njega je slijedio pokret. Sakupili su stoku, a zatim je poeli goniti
naprijed. Crveni ratnici koji nisu bili potrebni jo su neko vrijeme ostali na tom mjestu, jer su i onako
lako mogli da stignu stado koje je sporo odmicalo. Nakon nekih dva sata razdvojili su se u dva odreda.
Manji odred je ostao da uva zarobljenike. uo sam da e ih nakon dva dana pustiti na slobodu. To su
zbog toga uinili kako haciendero ne bi imao vremena da dovede pomo i vrati plijen.
Vei odred, na ijem se elu nalazio poglavica, krenuo je lagano na konjima za stadom. Ja sam se
nalazio u tom odredu vezan na konju i opkoljen sa pet novih straara. Kada smo krenuli, uo sam
Mormona kako mi dovikuje:
,,Parewell, master! Pozdravite mi davola kada vam nude nakon nekoliko dana u paklu zaelio dobro
jutro!"
Uspjela mu je davolja majstorija u pogledu haci-ende i bio je uvjeren da se i mene zauvijek otresao.
143U SUSRET STUPU MUENJA
Naa povorka drala se pravca koji je vodio prema umi ,hrasta ivota'. Meni je ovo ulijevalo nadu da
emo naii na Mimbrenjo Indijance sa kojima sam zakazao sastanak kod onog hrasta. No kada sam
malo bolje razmislio, uvidio sam da bi sukob Yuma i Mimbrenjosa za mene bila golema opasnost.
Znao sam da e me Yume, u sluaju prepada, radije ubiti nego pustiti na slobodu.
Da li bi taj susret izmedu Yuma i Mimbrenjosa bio za mene sretan ili ne nije vie bilo vano. Naime,
kada su Yume stigli do ume, primijetio sam da su skrenuli udesno, dok su mladi Mimbrenjo djeak i
njegova sestra moji glasnici skrenuli ulijevo. Oni su obili umu sa zapadne strane, dok smo se
mi drali istone. Suma je bila veoma velika i ova dva puta su se sve vie razilazila, tako da je susret
izmedu mojih prijatelja i neprijatelja bio nemogu.
Ve je i veer nastupila, a mi jo nismo stigli do kraja ume, te smo se morali ulogoriti na njezinom
rubu.
ekao sam na znak mladog Mimbrenjosa. Oglasio se tek kada smo bili veerali i kada sam ponovo bio
uvijen u gunj. Dakle, bjeati danas nisam mogao, ali sam ipak bio veoma miran, znajui da mi se
pomo nalazi u blizini i da e se pridravati mojih uputa. Po jaini glasa sam zakljuio da je negdje u
blizini. To
144
je bilo mogue jer smo se nalazili uz samu umu koja mu je pruala siguran zaklon.
Ujutro "smo nastavili put. Izgleda da je poglavici dosadilo sporo jahanje iza stada. Rijeio je da
pouri naprijed i da ih saeka na mjestu gdje e se uvee ulogoriti. Poveo je sa sobom polovicu
svojih ratnika, kao i mene sa mojim uvarima. To mi je poprilino pobrkalo raune. Ovako,
Mimbrenjos nije mogao da nas slijedi, ve se morao oprezno drati iza stada. Zato je stigao u
blizinu logorita tek iza zadnje grupe i znao sam da u kad on stigne ponovo biti umotan u onaj
gunj. Opet neu moi misliti na bijeg.
Kako sam pretpostavljao, tako je i bilo! Jo prije podne iza sebe smo ostavili umu. Do podneva
smo ja-hali krajem koji je djelomino bio obrastao travom, a djelomino bio pust, te smo se
zaustavili kako bi se odmorili nekoliko sati, a i zato da jedemo.
Popodne smo slinim krajem prolazili i zaustavili se na prostranoj zelenoj ravnici. Jeli smo, a iza
toga su me opet umotali. Bilo je isto kao i sino, osim to se Mimbrenjos zbog ravnog kraja nije
mogao toliko pribliiti.
Tek kada je poeo da se hvata mrak, stigla su i stada. Kratko iza toga zauo sam trostruki zov
zelembaa, i to sa udaljenosti od najvie tri stotine koraka. Tako blizu djeak se mogao samo po
noi zadrati. Morat e se jo prije zore povui kako ga ne bi primijetili. To siroe ak je i san
rtvovalo a da ja od toga nikakve koristi nemam.
Isto tako je bilo slijedeeg, pa i etvrtog dana. Ako se ponekad i pokazao zgodan momenat,
Mimbrenjosa nije bilo u blizini, a kada sam po njegovom znaku znao da je u blizini, bila mi je
prilika ve izmakla. Medutim, peti dan je nagovjetavao da u imati sree.
Jo od ranog jutra put je vodio preko stjenovite uzvisine, kroz uzane doline i tamne gudure. Ovdje
se nisu mogli razdvajati jer bi u tom sluaju bio potreban dvostruko vei broj gonia. Slutio sam
da e danas doi do odluke. Tokom logorovanja, u podnevnim asovima - jo me nikada nisu
umatali, a priroda okoline dozvoljavala je mom pomagau da se priblii ko-ko god je to zaelio.
10
Dav
i Iskariot I
145Jo prije no to je sunce bilo na zenitu, prolazili smo surim, veoma krivudavim klancem, koji se od-
jednom otvarao prema zelenoj ravni. Stoka se naprosto nije mogla zadrati. Pojurila je iz tjesnaca na
primamljivu livadu, te se za tili as razmiljela pa su jahai samo uz krajnji napor uspjeli da je
ponovo sakupe.
Poglavica je naredio mojim uvarima da me od-veu i skinu sa konja. Sjeli su kraj mene. Nalazili smo
se u samoj sredini logora i leao sam na udaljenosti od nekih etiri stotine koraka od izlaska iz klanca.
Poglavica je izdao naredenje pio kome sam zakljuio da danas vie neemo putovati. Dugaak put
tokom zadnja etiri dana toliko je iscrpao opljakana stada da je bilo prijeko potrebno da se barem do
sutra ujutro na miru odmore. Zbog dueg zadravanja podigli su atore, to tokom posljednjih dana
nisu inili. Dok su ostali obavljali svoje poslove, priao je poglavica i sjeo do mene. Upravo u tom asu
oglasio se prvi zov zelembaa a da nijedan Indijanac na to nije obratio panju. Velika Usta je prekrstio
noge i ruke i neko vrijeme gledao u svoju desnicu koju sam mu ranio, a zatim mi dobaci prodoran
pogled. Vidio sam da eli govoriti, iako do sada nije izustio ni jedne rijei. Moji uvari gledali su u
zemlju. Nisu gledali ni u mene, a ni u poglavicu. Sa strahopotovanjem su oekivali trenutak kada e
poglavica otpoeti da se mjeri sa Oldom eterhendom ako niim drugim a ono bar rijeima. Budui da
bi mi prkosna utnja samo pogorala stanje u kojem sam se nalazio, odluio sam da mu odgovaram.
Zapoeo je ovim pitanjem:
,,A ti se zove Old eterhend?" i
Ne zovem tako samog sebe, ve su mi to ime dali \
slavni bijeli i crveni ratnici." .a
Pogrijeili su. Buka ti je sputana. Ona sada nije ?
u stanju niti crva da zgnjei, a jo manje ovjeka. :
Vidi koliko te se bojim!"
Iza ovih rijei pljunuo je na mene. Savladao sam se, ostao miran i odgovorio:
Ako je moje ime lano, kao to ti tvrdi, tada se u tvom imenu skriva velika istina. Zovu te Velika
Usta, a stvarno i ima veliku gubicu kojoj nema prem-
146
a Da sam na tvome mjestu, time se ne bih ponosio. Nije nikakvo junatvo pljunuti u zarobljenika i to
kada se ne moe braniti. Radije mi pokai tvoju pravu hrabrost: skini mi spone i bori se sa mnom! Tada
e se pokazati tko e koga razmrskati, ti mene ili ja tebe." Umukni!" zagrmio je. Slian si apcu koji
negdje tamo otraga krekee. Nema ovjeka koji njegovo kre-ketanje ne prezire."
Naime, upravo se tog momenta zau drugi zov zelembaa. Na osnovu poglaviinih rijei, nisam se
ustruavao da pogledam prema izlazu iz klanca, jer se nisam morao bojati da u kod svojih uvara
pobuditi sumnju. Zov moga malog Mimbrenjosa dopirao je iz blizine i slutio sam da se skriva odmah
iza prve isturene stijene gudure. Podigao sam jo malo vie glavu kako bi primijetio da onamo gledam.
I stvarno, ugledao sam malenu, tamnu ruku djeakovu koja se samo za trenutak bila pojavila iza
kamena i ponovo nestala. vrsto sam rijeio da sada bjeim. U roku od etvrt sata moram biti ili
slobodan ili mrtav. Povodei se za tim mislima, odgovorio sam mu tako da bi u drugom nekom sluaju
bio veoma smijean:
Ja ne prezirem to kreketanje, tavie, ja mu se veselim. Poznaje li glasove ivotinja?" Poznajem ih
sve."
Nisam tako mislio, naime, razumije li govor ivotinja?"
Nema ovjeka koji ga razumije!"
,,A vidi, ja ga razumijem. eli li da ti kaem ta mi je abac htio saopiti?"
Reci mi, reci!" odgovorio je uz posprdni smijeak.
abac mi javlja da e jo danas imati veliki gubitak i da e se vratiti istim putem kojim si i doao."

Veliki Duh ti je pomutio pamet!"

Nije, ve mi izotrio i otvorio oi. ujem pucanje, ujem topot vaih konja i bijesni urlik vaih rat-
nika. Vi ete se boriti sa dva ovjeka, jednim velikim 1 Jednim malim, i neete ih moi pobijediti. Past
e sramota na vas i ismijat e vas oni kojima se sada Podrugujete."
10*
147Ve je otvorio usta da mi Ijutito odgovori, no smirio se, opustio ruke, zagledao se u moje lice, pa
sumnjiavo ree:
Jesam li te dobro razumio? Old eterhend nije budala, ve lukav lisac. Njegove rijei imaju neki smi-
sao, iako su pomalo zagonetne. Sta si htio rei? O kakvoj si sramoti govorio?"
Razmisli, pa e sam doi do odgovora! A ako ne uspije nai odgovor, poekaj i doivjet e ga!"
Sav se udubio u misli, zakolutao -oima te viknuo:
Otkrio sam! Znam! Vjeruje da e moi umai i da emo pojuriti za tobom do doline s one strane
haciende u kojoj sigurno jo i sada na tebe eka Mim-brenjos, ono malo pseto. Nadalje, rauna da
emo se ondje boriti s tobom i njime i da vas neemo pobijediti. eljan si slobode i sanja o njoj
otvorenih oiju. Pamet ti se pomutila..."
Zastao je usred govora. Sjetio se neega. Priao mi je i poeo pregledati spone. Ustanovivi da je sve u
redu sa sponama, sjeo je na staro mjesto i nadmeno se smijeei ree:
Sada znam u emu je stvar: Old eterhend eli da me razjari kako bi se smijao kao da sam dijete. No
to mu nee uspjeti. On namjerava da unese u nas nemir pa da uinimo kakvu greku. Da, on ne ini
nita nepromiljeno, no u ovom sluaju e se prevariti."
Uf f, uf f!" viknue uvari u znak potvrde. Obrativi se meni, nastavio je:
Old eterhend je ubio moga sina, Mala Usta, i zato mora da umre. No, on je hrabar ovjek, a uo sam
da je oduvijek bio prijatelj Crvenokoaca. Zbog toga u mu se pokazati milostivim i dozvoliti mu da
sam izabere nain smrti. eli li da bude strijeljan?"
Znao sam da iz njegovih rijei govori poruga i odgovorio: *
Ne, ne odgovara mi. elio bih da doivim devet puta deset godina, a tek onda mirno da zaspim, pa da
se s one strane ivota ponovo probudim."
Ovako zavravaju kukavice! Old eterhend je medutim zavrijedio drugaiju smrt. Takav ovjek mora
da iskusi sve vrste muenja a da ne trepne okom. Kod nas e imati prilike da stekne ovakvu slavu. Naj-
148
prije emo mu zdrobiti ruke i noge, zbog toga to je povrijedio ruke mom bijelom prijatelju Meltonu."
Promatrao me je i ekao da vidi kakav je utisak ostavio na mene njegov draestan nagovjetaj.
To je dobro!" kimnuo sam smijeei se.
"iza toga emo mu probosti ruke i noge i sa njih kidati nokte."
Tome se veselim."
Zatim emo ga ivog skalpirati."
Odlino, da sam mrtav, ne bih osjetio."
,,U meduvremenu emo ekati da rane zacijele kako bi stekao snagu za nova muenja."
To mi je drago, jer inae nove ne bih dobro podnosio."
Samo se nemoj rugati! Ubrzo e ti proi volja za ruganjem, jer ja ti kaem: odrezat emo ti vjedje i
nee moi vie spavati. Stavit emo ti noge u vatru, , objesit emo te za noge, gadat emo te
noevima, mi..."
Dosta!" prekinuo sam ga i glasno sam se nasmijao: Od svega toga nee biti nita. Oldu eterhendu
neete moi nita uiniti na ao pa da vas je i hiljadu ratnika, jer je i to premalo. Za tako to su potrebni
drugaiji ljudi. Ti si me maloprije uporedio sa apcem. Ja bih vas mogao uporediti jo i sa mnogo
odvratnijim ivotinjama no od toga u odustati. Medutim, jedno vam moram rei, da se vi mene
morate bojati mnogo vie nego ja vas."
U tom asu dopro je do mene trei zov Mimbre-njo djeaka. Poglavica Ijutito viknu:
uje li ono kreketanje? Tako i ti krekee. Us- -koro e vidjeti tko se koga boji. Od sada u biti
stroi kako bih ti izbio iz glave volju za bijegom. Koliko Je istinit zov toga apca, toliko je istinito da si
izgubljen."
Vara se, jer koliko je istinito da ga ujem, toliko 3e istinito i da mi neete moi nita naao uiniti."
Dobro, dokazat u ti. Od sada e uvijek biti vrsto umotan u gunj kada god ne bude na konju, pa
onda Sledaj kako e umai! Odrijeite mu ruke i dajte mu mesa. Iza toga u ga lino umotati u gunj.
Od sada
149u to uvijek sam initi kako bi mu iz glave izbio svaku nadu u bijeg."
Igrao sam na veoma opasnu kartu dok sam govorio o svome bijegu. Bio sam vrsto ubijeden da e mi
uspjeti.
Jedan od uvara donio mi je mesa, dok su mi ostali skidali spone sa ruku. as odluke se pribliavao. I
unato tome bio sam veoma staloen, to je u takvim sluajevima veoma vano. Tko god u takvim
trenucima oklijeva i dre, teko se odluuje.
Isjekli su mi komad krtine \i tanke renjeve koje sam lako mogao savakati bez upotrebe noa. Jeo sam
polako i mirno kao da me drugo nita ne zanima osim jela. Bio sam ustao sa zemlje, sjeo i drao noge i
ruke tako da sam sve vezove mogao jednim zamahom pre-rezati. ivot mi je visio o koncu!
Poglavica me je mrko promatrao. Izgleda da se uzbudivao zbog moje pretvorne mirnoe.
Bre, bre!" obrecnuo se na mene. Nisam raspoloen da dugo ekam."
Bilo mi je sada najpotrebnije da dobijem na vremenu, i to zbog toga to sam se morao sagnuti gornjim
dijelom tijela kako bih mogao da izvuem no. Pretvarao sam se sada kao da su me njegove rijei
uplaile te od straha ispustih iz ruku meso. To je bila prilika da se sagnem kao da elim da ga
podignem. Posluio sam se lijevom rukom i bio sam siguran da su oi svih bile upravljene na meso i
moju ljevicu. Desnicu sam zavukao pod prsluk.
Boe?" upitao sam. Dobro, neka bude odmah. Pazi!" Kod tih rijeci britka otrica noa ve je bila na
remenju. Jedan potez skoio sam na noge, desnom nogom sam udario poglavicu po ramenu, presko-
io ga i u divljem trku odjurio prema klancu. Umalo to nisam iaio nogu dok sam preskakao
poglavi-inu glavu, no morao sam izdrati. Tako je i bilo. Dok sam u velikim skokovima jurio preko
travnjaka, primijetio sam da je iza. mojih leda zavladala trenutana tiina od iznenadenja. Skamenili su
se od uda jer se obistinilo ono to su smatrali nemoguim. Ali tada jedva da sam odmakao stotinu
koraka zaorio se urlik kao da je hiljadu davola zavritalo. Ja se nisam osvr-
150
tao ve jurio dalje. Morao sam napregnuti sve svoje snage kako bih stigao do konja. U kakvom sam
stanju bio, ne bih mogao dugo izdrati.
Uto se iza stijene pojavi moj Mimbrenjos. Svoju puku drao je u desnici, dok mi je lijevom dodavao
moju brzometku. Nije me saekao, ve je krenuo prema meni. Na pola puta upitao sam ga:
Jesu li konji tu?"
Nisu, nalaze se iza prvog zavoja."
Koliko daleko?"
Sto puta pet koraka."
O teko meni! S ovim mojim ukoenim nogama neu moi pretrati pet stotina koraka a da me ne do-
stignu. Morat u se braniti pukom. Jo u bijegu is-trgnem djeaku puku iz ruke, opipam zatvara i
uvje-rih se da je sve u redu. Sada sam se osjeao sigurnim. Zaustavio sam se i okrenuo prema
progoniteljima. Opazio sam da su u brzini zaboravili ponijeti puke. Medu njima zavladala je zbrka.
Jurili su urlajui bez ikakvog reda prema meni, a ispred svih poglavica sa mojim uvarima.
Natrag, ili u pucati!" zaprijetio sam im.
Ne obazirui se na moje upozorenje, Yume su se sve vie pribliavali. Na stotinu koraka ispred mene
opalio sari! dva hica. Nisu stali, ve produili. Na devedeset koraka opalih opet dva puta. To se
ponovilo i na osamdeset, sedamdeset, ezdeset koraka. Ispalio sam ukupno deset metaka i svaki put
pogodio po jednog od progonitelja, i to u kuk. Padali su pogodeni. Ostali su stali zabezeknuti.
Natrag!" viknuo sam jo jednom. Sve u vas pobiti!"
Jo dva sigurna pogotka. Hrabri Mimbrenjo stajao je kraj mene i takoder pucao. Dok sam ih ja samo
onesposobljavao, on je sijao smrt. Progonitelji su stali, "isu se usudili da produe. Mnogi su pojurili
natrag PO svoje puke, medutim, jedan, zaslijepljen od bijesa, usudio se poljetjeti prema meni - to je bio
poglavica. T^30 3e kao razbjenjela ivotinja lamatajui noem, jedinim orujem, i to u lijevoj ruci, jer
mu je desna lla ranjena. Bila je sa njegove strane prava ludost da takvom stanju pojuri na mene.
Ovakvu nepromilje-
151nost moglo je da opravda samo njegovo uzbudenje. .. Iako mu je bilo jasno da mu je ivot u mojim
ruka-I ma, meni u tom asu do njega nije bilo stalo. Desnicu/ sam mu i onako ve onesposobio i
odluih da mu po-tedim ljevicu. Zbog toga sam odluio da ga udarim po glavi. Pribliavao mi se s
noem visoko uzdignutim, spremnim na ubod. U asu kada je otricom zamahnuo prema meni,
odskoio sam u stranu i potegnuo kundakom. Dok je njegov udarac otiao uprazno, ja ga obo-rih
svojim kundakom i on se onesvijesti.
Njegovi ljudi, koji su ovo pratili, poeli su vikati na sav glas. Vjerovali su da sam poglavicu oborio je-
dino zato kako bih ga ubio. Oni koji su odjurili po puke upravo su se vraali, a drugi opet trali da
dovedu konje. Nismo se smjeli due zadravati. Pojurili smo u klanac da se to prije doepamo konja.
Djeak je bio bri od mene i pretekao me je. Dok sam ja prevalio tek oko tri stotine koraka, on je ve
bio nestao iza zavoja. Odmah iza toga pojavio se na konju vodei i moga za uzde. Pojurio je prema
meni i stao. Uz-jahao sam upravo u trenutku kada su iskrsli prvi pukama naoruani Yum,e. Pucali su,
no zbog brzine veoma su loe gadali. Okrenuli smo konje, podboli ih i pojurili u klanac, natrag istim
putem kojim, smo doli prije podne.
Dakle, bio sam na slobodi, ali sam se i unato tome morao pozabaviti neim drugim. Haciendero je bio
upropaen. Smatrao sam da bi ovaj u najmanju ruku morao ponovo doi do svoje stoke. To bi se mo-
glo ostvariti jedino onda kad bi Mimbrenjosi, koji treba da stignu, imali vremena da ih preotmu od
Yuma. Ja, na alost, nisam znao gdje su njihovi panjaci. Od haciende pa sve do ovog mjesta putovali
smo etiri dana. Zbog dueg odmora raunao sam da do njihovog naselja imaju vjerojatno jo daljnjih
etiri dana. To bi vrijeme bilo prekratko za izvodenje moga plana. Pa zar se ne bi moglo neto poduzeti
da Yume na njihovom putovanju zadrim? Da, moglo bi se! Treba samo da ih namamim i dopustim da
me gone to dalje. To e mi uspjeti, ^er im je mnogo stalo da mi se osvete. Bio sam siguran da e oni
sve poduzeti samo da bi me ponovo uhvatili. Ako im stotinu ratnika nije bilo
152
dovoljno da me sprijee u bijegu, koliko e im trebati onda ratnika da me ponovo uhvate? U svakom
sluaju vie No toliko ih nije bilo, tavie, bilo ih je ak l etrnaest manje. Onu dvanaestoricu ranjenika
trebalo je prije svega njegovati. Teko da je i jedan od njih bio sposoban da produi put. Hitac u kuk je
vrlo esto opasan i po ivot Tko e im dalje goniti stoku?
Razmiljajui o svemu tome, doao sam do zakljuka da e Velika Usta, im se osvijesti, poduzeti
slijedee korake: stado e do daljnjega morati ovdje ostati, gdje e imati dovoljno trave za pau. Isto
teko i ranjenici, s onoliko ratnika koliko ih je potrebno za njihovu njegu kao i za uvanje stoke. Ostali
e krenuti u potragu za Oldom eterhendom kako bi vratili ast svome plemenu. Prema svemu ovome
raunao sam da u iza sebe imati etrdeset do pedeset progonitelja.
Lako sam im mogao pobjei i izmaknuti samo da sam skrenuo udesno ili ulijevo. Medutim, ja nisam
ovako postupio, jer bi to bilo pogreno. im bi mi tragovi nestali u kamenu, oni bi se vratili svome
stadu i nastavili put k svojim nastambama i haciendero nikad vie ni bi doao do svoje stoke. Kako sam
elio da je preotmem i njemu predam, morao sam voditi rauna o tome da mi tragovi ostanu vidljivi.
Da bih to postigao, drao sam se puta koji vodi do haciende. Nisam smio da se urim, jer to mi se vie
priblie, tim e revnosnije nastojati da me uhvate i nee pomiljati da se natrag vrate. Ako kod ,hrasta
ivota' jo i na Mimbrenjose naidem, mogao bih uz njihovu pomo zarobiti itavu etu i pojuriti natrag
po stoku i predati je vlasniku. Nema sumnje da je on bez stada ubogi davo. Njegove kue su se
pretvorile u prah i pepeo, a vrtovi i ume su popaljeni. Jedino su mu jo ostali panjaci, koji bez stoke
nisu predstavljali nikakvu vrijednost. uo sam da u zadnje vrijeme Rije bio tako bogat kao prije.
Povjerio sam svoje misli i svome mladom pratiocu. Moja je izlaganja primio s punim povjerenjem kao
odrastao ovjek. On me ozbiljno upita:
Old eterhend dakle misli da se iza nas nalazi Pedeset Yuma?"
153Najmanje etrdeset do pedeset", potvrdio sam.
Toliki broj nas nee odmah slijediti. Poglavica je u nesvijesti i ratnici e ekati dok se ne osvijesti pa
da im izda naredenja."
To je tano. No nekoliko ih je svakako polo za nama da utvrde na trag i ekat e na ostale. Pokuat
u da razgovaram sa njima."
Da razgovarate?" upitao je sav zapanjen. Zar Old eterhend stvarno namjerava da razgovara s tim
psima koji ga ele raskomadati? Jesi li svjestan kakovoj se opasnosti izlae?"
Opasnost u koju si se ti upustio dok si me traio poslije razaranja haciende bila je mnogo vea."
Morao sam da ispravim svoju veliku greku."
Zar ti nije sporo prolazilo vrijeme za svih onih dana dok si me ekao?"
Strpljivom ovjeku nije nita predugo, a mladi koji eli postati ratnikom ne mora da se samo vjeba u
hrabrosti ve i da se ui strpljenju."
Ali ti nisi mogao da spava jer si po danu morao Ii za nama, a po noi svakog asa biti spreman na
moj bijeg!"
Ratnik mora znati savladati san. Uostalom, imao sam ja dovoljno vremena i za spavanje, jer sam uvi-
jek polazio na poinak tada kada ste vi dalje krenuli, a odlazio sam za vama tek nakon nekoliko sati.
Stada su veoma sporo odmicala i nije mi bilo teko da ih su-stignem."
Time si dokazao da e postati hrabrim ratnikom i promiljenim savjetnikom na skupovima poglavica.
Ti eli da ima ime. ini se prvi put nadem kraj vatre sa tvojima, rei u im da si zasluio da ga
nosi."
Uff, uff!" uzviknuo je ozarenih oiju i sav oduevljen uspravio se u sedlu.
Da, predloit u im da ti ga dadu."
Hoe li? Moja zahvalnost bit e vea od samoga svijeta i trajat e dok ivim!"
Naumio sam da im dam prijedlog."
Oni e me tada upitati na koje mi je ime ukazao veliki Manitu i koji sam kumir naao. Ja im na ovo
neu moi odgovoriti."
154
im mladi Indijanac odraste i stekne izobrazbu u svemu to je potrebno da zna, a eli da postane ratnik
mora poi u potragu za imenom. On se povlai u samou kako bi uz post razmiljao o onome to doli-
kuje ratniku i slavnom ovjeku. Samoa, strogi post i razmiljanje nadrauju ivce i on pada u
grozniave halucinacije i prividne snove. Prva stvar, ili prvi predmet koji mu se u halucinaciji prividi,
postaje njegovim kumirom, i to za itav ivot. Tada on polazi naoruan u svijet i ne vraa se dok ga ne
pronade, prisvoji ga, izbori ili slino tomu. Taj se predmet, bez obzira na veliinu i oblik, uije u kou i
briljivo uva. Kad god bi poao u ratni pohod, uvijek ga nosi sa sobom, privrenog za koplje. Obiaj
je da se to koplje prilikom logorovanja zabode pred atorom u zemlju.
Kod ratnika je kumir svetinja i najdragocjeniji predmet na svijetu. Za njega se on oajniki bori.
Osobito je slavno prisvojiti kumir neprijatelja, ali je i velika sramota izgubiti ga, bilo u borbi ili na bilo
koji drugi nain. Smrtna je uvreda rei Indijancu da je ovjek bez kumira", i on nee mirovati sve
dotle dok ne prisvoji kumir nekog neprijatelja kako bi ponovo stekao izgubljenu ast.
im bi mladi naao predmet o kojem je sanjao, dakle svoj kumir, uzeo bi njegov naziv za svoje ime.
Zbog toga se esto i nailazi na najudnovatija imena, kao na primjer mrtvi pauk", iskidani list", dugi
konac", to znai da su dotini u potrazi za kumirom u snu najprije ugledali mrtvog pauka, iskidani list,
dugi konac, zato im i slue kao kumiri. Ima i takvih sluajeva da se neki mladi istaknuo nekim
naroitim junatvom i njemu se dodjeljuje poasno ime vezano za podvig. Takvo se ime mnogo vie
cijeni nego obino. Stoga sam svom saputniku odgovorio:
Ti ne mora odgovoriti, ukoliko te budu upitali, Jer u ih ja o svemu obavijestiti.
Ti?" upitao je crvenei.
Da, jer imam za tebe jedno ime."
Sagnuo je glavu da savlada ushienje. Sigurno bi ine rado upitao za ime, no ovo bi bilo protivno pravi-
Jl
nia skromnosti. Rijeio sam da mu umirim radoznalost.
155Zar se ne moe dosjetiti na koje ime mislim?"
Ne."
Tada mi reci koje je bilo prvo djelo kojim si se istaknuo."
Moje prvo djelo", odgovorio je uzdahnuvi, bilo je onda kada sam Olda eterhenda bacio u ruke
neprijatelju."
To si i popravio. Tvoje prvo, istinsko djelo, bilo je moje oslobodenje. ta misli ta e rei tvoji ratnici
kada za to uju?"
ovjek koji svojim junakim podvigom oslobodi, Olda eterhenda stie slavu i njemu nije potrebno da
ide u potragu za kumirom."
,,E pa dobro, ti si uestvovao u mom izbavljenju i pri tome ubio dvojicu Yuma. Dakle, kada se budemo
; iskupili oko vatre tvoga plemena, predloit u vijeu* staraca da ti se dodijeli ime Yuma-Shetar
(tamani-1 telj Yuma). Ja sam uvijeren da e prihvatiti ovaj pri- -jedlog."
Sigurno hoe!" kliknuo je. itavo moje pleme e cijeniti prijedlog Olda eterhenda i smatrati ga ve-
likom asti. O Manitu, Manitu! Znao sam da u uz Olda- eterhenda na svaki nain stei prije ime
nego bilo s kime drugim. Nai e mi ratnici zavidjeti, ene ' o meni priati, a djevojke krilom za mnom
gledati kroz atorski otvor kada budem naseljem prolazio. Moj otac, Jaki Bivol, najvie e se radovati.
Zagrlit e me i privui svome srcu. Moj mladi brat e se mnome ponositi. O, samo da je barem i on
mogao uz tebe ostati. Vjerujem da bi i on sebi izborio ime slino mome."
Vjerojatno. Konano, to se jo uvijek moe nadoknaditi. Nadam se da u se s njim uskoro vidjeti. Ako
je slian tebi, nee mirovati dok mu tvoj otac ne dozvoli da i on uestvuje u pohodu protiv Yuma."
To je i moje miljenje. Moj otac, veliki poglavica Mimbrenjosa, veoma je strog ovjek. On se ba ne
obazire mnogo na elje svoje djece. Medutim, ovakva vrsta molbi e ga, samo obradovati i sigurno e
je i ispuniti. Kako bi bilo divno kada bi se uz sveano proglaenje moga imena slavilo istodobno i
njegovo!"
156
Razgovarajui tako ostavili smo za scbom ne samo zavojiti klanac ve i nekoliko manjih dolina i kod
svake okuke osvrnuli se da izvidimo jesu li progonitelji blizu. Medutim, mi ih nismo vidjeli, iako sam
bio uvjeren da nisu daleko iza nas. Odluio sam da se uvjerim u to i to im stignemo do prikladnog
mjesta.
Pred nama se ukazala omanja prerija iroka etvrt sata jahanja. Presjekli smo je i sklonili se s druge
strane iza grma. Sjaio' sam.
Zar se Old eterhend ve sada eli odmoriti?" upitao je Crvenokoac.
Ne. Hou samo malo ovdje da se zadrim i po-razgovorim sa Yumama."
Izgleda da je moja namjera zaudila djeaka, no rekao nije nita. Skinuo sam sa konja zaveljaj s no-
vim odijelom i presvukao se. Staro i onako ve od prvog asa nije mnogo vrijedilo, a tokom mog
zarobljenitva sve se vie izlizale i ve se poelo raspadati tako da sam ve liio na prosjaka. Obukavi
novo, naprosto sam se preporodio. Nisam nikakav gizdavac, ali Indijanci Juga polau mnogo vie
vanosti na spo-Ijanjost nego oni na Sjeveru. To se naroito zapaa kod Meksikanaca, jer se mnogo
raskonije i bogatije oblae od trezvenih Yankee-a. Sioux ili Crow-Indi-janac e odati potovanje
bijelom lovcu i onda kad se ovaj pojavi u dronjcima, dok se jedan Pima ili Jaqi ne moe lako pomiriti s
time da se i u loe obuenoj osobi krije valjan ovjek. esto je veoma vaan prvi utisak. Da se ja na
haciendi nisam pojavio u starom odijelu, Timoteo Pruchillo bi mi jamano povjerovao i ne bih morao
da iamaram i bacim u potok njegovog drskog majordoma. Po tome se vidi da ak i u onom zabaenom
kraju vai poslovica: odijelo ini ovjeka.
Preobuen, liio sam na bogatog meksikanskog veleposjednika, na caballera koji je krenuo u posjetu
odabranici svoga srca.
,,Uff, uff!" uskliknuo je Mimbrenjo sav zadivljen ugledavi me dok sam izlazio iza grma. Umalo da te
nisam prepoznao", rekao je, ali se odmah zastidi i sav pocrveni." Mi smo djeaci tebe upravo ovakvog i
zamiljali dok su nam priali o tebi i Vinetuu."
157Njegovo brzopleto priznanje ga je jo vie zbunjivalo. Vidio sam da mu moram pomoi i osloboditi
ga tog osjeaja, te sam mu zato povjerio svoju puku za medvjede i rekao mu:
Moj mladi crveni brat e sada ostati na ovom mjestu i priuvati puku, jer mi nee trebati. im se
pojave Yume, pojahat u im u susret i porazgovoriti malo sa njima. Ako bi se pojavili u veem broju i
usudili se da me napadnu, povui u se ovamo i mi emo se odavde iz grmlja braniti."
Stajao sam iza prednjeg busenja i drao na oku put kojim smo stigli. Bilo je onako kako sam i naslu-
ivao: i ve nakon kratkog vremena uoio sam tri konjanika koji su u kratkim skokovima prelazili
preriju. Pojahao sam prema njima i drao se kao ovjek koji bezbrino ide svojim putem. Zauzeo sam
pognuti stav i pretvarao se kao da sam umoran i ne obraam panju na put.
Ugledavi me, trgnuli su se. Uoivi da osim mene nikoga drugoga nema, produili su dalje. Jednog
ovjeka nisu se morali bojati. Pretvarao sam se kao da ih ne vidim, no puku sam spremnu drao i to
preko sedla za svaki sluaj. Znao sam da me nee odmah prepoznati, jer me u ovom odijelu jo nisu
vidjeli, a osim toga krajeve arenog rupca, takozvane meksikanske gargantille, navukao sam na usta i
bradu. iroki obod sombrera nabio sam na oi, tako da mi se od itavog lica vidio samo nos.
Sve su se vie pribliavali. uo sam topot njihovih konja. Uspravio sam se, pretvarajui se kao da sam
ih tek sada opazio, zaustavio konja kojega takoder nisu poznavali. Na nekih deset do dvanaest koraka
ispred mene zaustavili su i oni svoje. Bila su to trojica od pet mojih uvara, i to iz posljednje smjene.
Jedan od njih oslovio me je s uobiajenom jezinom mjeavinom:
Otkuda dolazi?"
Sa' haciende del Arrovo", odgovorio sam izmijenjenim glasom, to mi - nije bilo teko, jer mi je ma-
rama bila prekrila usta.
A kuda ide?"
,,K Velikim Ustima, poglavici hrabrih Yuma."
U kakvom si stanju zatekao haciendu?"
158
Potpuno je unitena."
Tko ju je unitio?"
Yume."
Zbog ega ide k njima?"
Hou da pregovaram u vezi sa stadima koja su
otjerali-"
Po ijem nalogu?"
Ja sam glasnik haciendera, koji je spreman da otkupi stoku. Zato i idem poglavici Yuma da se s njime
pogodim o cijeni."
Uzalud ti je trud jer on nee prodati stoku."
Otkuda to znate?"
Mi smo njegovi ratnici."
Onda svakako znate ta e uiniti. Ja bih, medutim, ipak elio s njime razgovarati jer moram da izvr-
im nalog."
ini mi se da ne zna koliko je to opasno. Ratnici Yuma su iskopali ratnu sjekiru protiv bijelaca."
Znam, ali me to ne zabrinjava jer sam kao posrednik nepovrediv. Gdje su se ulogorili ratnici Yuma
koji su bili na haciendi?"
Ti to ne mora znati i nema potrebe da tako daleko jae. Bude li polako produio ovim tragom, ubr-
zo e ugledati poglavicu sa pedeset ratnika."
Hvala vam. Zbogom!"
Pretvarao sam se kao da elim krenuti iako sam znao da bi me rado jo tota upitali. Meni je upravo i
bilo do tih pitanja jer bih tako mogao lako doznati ono to je mene zanimalo.
Stani, priekaj malo!" odjeknulo je zapovjednikim glasom. Ti si nam govorio samo o hacienderu.
Da U je na putu za Ures bio u drutvu bljedolikog, po imenu Melton?"
Nisam vidio nikakvog bijelca po imenu Melton."
A moda jednog, po imenu Weller, i njegova sina?"
Ni njih."
Tada vjerojatno nisi naiao ni na etu naih ratnika kod kojih su ti bljedoliki bili itava dva dana za-
robljeni?"
Nisam. Razgovarao sam jedino sa hacienderom." A gdje?"
159\
U ruevinama njegove kue. Svratio sam <to haci-ende da mu vratim pozajmljeni novac. On eli .'a
njime otkupi stoku, pa me je zamolio da podem za ma i s njima pregovaram."
U koga je novac, u tebe ili u njega?"
Razumije se da je u njega."
Jo me uvijek nisu prepoznali. Zurili su jedan u drugoga. Onaj koji je do sada govorio, rekao je, ne
obazirui se to sam ja prisutan:
Bit e da se neto dogodilo. Haciendero je jo uvijek tu, a ostali bljedoliki nisu s njima. Nije ak ni
nae ratnike vidio, iako bi morali biti na putu prema nama. Hoe da otkupi stoku. Ima novaca. Lako bi
moglo doi do naglog obrta. A gdje li su samo oni brojni strani bljedoliki sa svojim enama i djecom
na koje ekaju naa braa u planinama?"
Ostali su nijemo glavama kimali, a on se ponovo obrati meni:
Da nisi moda prije kratkog vremena susreo dva jahaa?"
Jesam. Bio je to jedan bijelac sa mladim Indijancem."
Kako je bijelac bio obuen?"
Kao neki probisvijet."
Kakvo je oruje imao?"
Vidio sam da ima dvije puke."
To se slae. Onaj pas, Mimbrenjo, mu ih je donio."
Ovo je rekao svojim drugovima. Iza toga nastavio . je ponovo da me ispituje:
Jesu li brzo jahali?"
Nisu", odgovorio sam, dok sam pritezao jae uzde kako bih konja potjerao nekoliko koraka unazad.
Oni su sjahali."
Gdje?"
Tamo iza mene u grmlju."
Uff! Moramo se brzo vratiti jer teka puka tog bljedolikog see ak i ovamo, to je puka za
medvjede. A njegova laka puka puca bez prestanka. Podi s nama! Odjahat emo malo vie natrag gdje
e sresti poglavicu i moi da s njime razgovara."
160
Zato ima vremena. Poekajte jo malo! Htio bih neto od vas."
Sto?"
Vae puke i vae konje."
Zato i zbog ega?" upitao me je onaj koji mi je postavljao pitanja i gledao me sav zaprepaen.
Zbog ovoga!" nasmijao sam se i dok sam lijevom uklonio rubac s lica, desnom sam rukom dohvatio
puku i uperio je u njih. Sami ste govorili da mi puka puca bez predaha. Pucat u u svakog od vas
koji god se makne! A tamo u grmlju stoji Mimbrenjo sa mojom dalekometnom pukom za medvjede."
Ukoili su se od straha i razrogaenih oiju zurili u moje raskrinkano lice. '
Uff!" izustio je jedan od Yuma. Ovo je Old eterhend!"
Old eterhend, Old eterhend!" ponovila su i ostala dvojica.
Da, to je Old eterhend", potvrdio sam, dok sam cijev puke jo uvijek drao uperenu u njih. Ne
miite se jer u pucati! Poli ste da me uhvatite, a sad ste sami uhvaeni. Medutim, ja u vas pustiti na
slobodu i omoguiti vam da se vratite vaem poglavici. Odbacite vae puke!"
Iako su puke drali u rukama, one nisu biie spremire za akciju, jer je takav obiaj kod Indijanaca kada
susretnu stranog ovjeka. Nisu se usudili da je upere u mene, ali me nisu odmah ni posluali.
Brzo, inae pucam! Neu ekati!" zagrmio sam. Jedan, dva ..,"
Jo tri nisam niti izbrojio a oni su puke odbacili od sebe.
Sjaite; i stupite u stranu!" Posluali su me.
rtf "^-Sada tokom natrag! Tko se usudi natrag pogleda, bit e ustrijeljen!
rUi su koliko su
ih noge nosile. Bilo je upravo
kako Su trali Dok su me
" J imali u rukama, kao r, SU se j izrugivali, a sada su bjeali od mene Kao pravi zeevi.
11
Davo i iskartot x
Sjahao sam da uzmem njihove puke i prihvatim konje, koji su nakon bijega svojih gospodara postali
l Dl
malo nemirni. Uto je ve i moj Mimbrenjo pojurio iz grmlja u punom galopu da mi pomogne.
Uff, uff!" doviknuo je jo izdaleka. Old eterhend je arobnjak. Njemu sve ide od ruke, bilo ega da
se prihvati!"
To nije bilo teko", odgovorih smijui se.
Razoruati bez borbe trojicu neprijatelja, pa im jo i konje oduzeti? Tko bi to malo prije rekao? Kada
si napomenuo da e s njima razgovarati, bio sam veoma zabrinut!"
Imao sam jednog saveznika: iznenadenje. Strah se udvostruio kad su doznali za moje dvije puke.
Sada moramo produiti jer e njihovi drugovi vjerojatno svakog asa iskrsnuti."
Za svako sedlo zaplijenjenih konja privrstili smo po jednu puku. Mimbrenjo je drao za uzde
jednoga, a ja dva konja. Ovako opremljeni krenuli smo s ovog mjesta, i to u poetku polako, dok se
nismo kroz gu-Staru probili. Stigavi na istinu, pojurili smo u galopu, i to tako daleko da se gutara
jedva nazirala i u daljini ocrtavala poput blijede trake. Sada smo se ponovo osjeali sigurnim. Zastali
smo, jer sam se namjerno htio izloiti pogledima mojih progonitelja kako bi ih namamio i potaknuo u
gonjenju.
Dok smo mirno i staloeno sjedili u sedlima, primijetio sam da me Mimbrenjo kriom pogleda. Znao
sam ta ga mui. Rado bi saznao o emu sam razgovarao sa Yumama. Ispriao sam mu sve. Kada sam
zavrio, zamiljeno ree sagnuvi glavu:
,,Poredx Olda eterhenda ovjek iz sata u sat stie nova znanja. On pozna sve prednosti kojima se jedan
ratnik moe koristiti, a isto tako i nain kako treba postupiti pa da sazna ono to mu ne ele rei. Mi
sada gotovo sve znamo to namjeravaju."
,,O, ba ne sve. Glavna stvar ostala mi je jo nepoznata. Za sada nam je poznato da nas goni oko pede-
set Yuma, i to pod vodstvom samoga poglavice. Sta se iz toga moe zakljuiti?"
To da su stada i ranjeni ratnici ostali ondje gdje smo ih ostavili i ekaju na povratak pedesetorice."
162
Tako je! Osim toga znamo jo i to da su Melton i oba Wellera slobodni, a i to da haciendero vie nije
zarobljen, kao ni bijeli iseljenici."
Zar to nije dovoljno?"
Nije",
Pa tebi je jedino bilo stalo do toga da ih spasi! Oni su sada slobodni."
Slobodni su, samo gdje su? U planu je da ih braa Yuma, dakle neke druge Yume, odvedu u planinu.
To mi je sumnjivo. Na koje se to planine odnosi? Sto e oni tamo? Doli su iz svoje domovine ovamo
da rade na haciendi del Arroyo. Zbog ega bi ih neprijateljski Indijanci odveli u nepoznate planine?"
Na to ti ne bih mogao odgovoriti", rekao je Crve-nokoac prostosrdanom iskrenou.
Tjei se jer i ja ne znam, ali neu mirovati dok to ne saznam. Nadalje: haciendiTo je namjeravao da
ode u Ures sa Meltonom. Sta traie tamo? Pod drugim okolnostima ja bih ovakvo putovanje smatrao
bezazlenim, medutim, ovdje se radi o tome da je Melton domamio Indijance i oni su po njegovom
nalogu izvrili prepad na haciendu, opljakali je i spalili. I odjednom on sada jae zajedno u Ures s
upropaenim haciende-rom, dok mu te strane radnike nekakvi Indijanci odvode u brda. I oni su
opljakani.' Zapravo bi haciende-rovo mjesto bilo tamo gdje se i ti ljudi nalaze. Zbog ega su ih
rastavili?"
Misli li da e to moi saznati?"
Da. im spasimo stada, bezuslovno u odjahati za Ures. Nije mi sada jasno gdje su Yume koji su
ostali na onom mjestu gdje me je Melton htio ubiti i koji su mah da uvaju uhvaene bijelce? Ako su
zarobljenici stvarno na slobodi, tada su uvari ve morali krenuti za svojim poglavicom. Oni su imali
slobodan put jer ih "e zadravaju stada zbog kojih smo mi tako sporo napredovali. Oni bi morali biti
ve negdje u blizini."
Moda emo ih jo danas susresti."
"To Je mogue, i zbog toga moramo biti na oprezu T* ^ ne bi pali u ruke- Pogledaj askom natrag! nage
progonitelje?"
163Da, dolaze. Zastali su pred grmljem. Misli li da nas mogu vidjeti?"
Da. Bit e da nas isto tako dobro vide kao i ml njih. Pazi samo! Pojurili su u galopu prema nama. Sada
moemo ponovo produiti jer su nas, prepoznali i nee im pasti na pamet da se vrate. Jamano su onu
trojicu kojima smo oduzeli konje poslali natrag jer nisu mogli ii u korak s njima."
Pojahali smo do kraja istine, zatim preko nekoliko ravnica, preko oniih brda i ponovo izbili na i-
stinu. Do nje je leala uma kraj koje smo se bili ulogorili na putu ovamo. Jo do veeri moramo se do-
hvatiti ume. Mi smo sada mnogo bre odmicali nego onda kada smo ili sa stokom iji su se tragovi
jo uvijek vidjeli. Bili su toliko jasni da su skoro bili nalik na kakvu cestu.
164
8 TAMANITELJ YUMA
Vrijeme je odmicalo, dok se sunce sve vie sputalo prema smiraju. Mi nismo mogli biti vie daleko od
ume. Uto je mladi ispruio ruke i povikao:
Pogledaj, dolaze Yume koji su bili ostali uz bljedolike. Oni nas ne smiju vidjeti."
Bio je u pravu. U susret nama je dolazila velika eta jahaa. Zbog velike udaljenosti nisam moga'o iz-
brojati koliko ih je bilo. Postojala je velika mogunost da su to Yume koji su poli svome poglavici. Da
bismo ih izbjegli, skrenuli smo u otrom uglu udesno, podboli konje i pustili ih u punom trku. Nadao
sam se da nas jo nisu opazili.
Medutim, to nije bilo tako. Uzevi novi pravac, nekoliko puta sam se osvrnuo i primjetio da se jedan
jedini jaha odvojio iz grupe i uputio se prema nama. Nisam uzimao u obzir sunce koje je ve zalazilo.
Sunce nas je obasjavalo, dok su oni bili u sjeni i zato su nas morali opaziti. Ipak me je jedna okolnost
umirila, naime, poslali su samo jednog ovjeka, dok su ostali produili. Ovaj nas nikako nije mogao
dostii.
eta je nastavila usporenim hodom da bi doekala povratak svoga ovjeka. Drali su se pravca zapad
istok, dok smo mi ili s juga prema sjeveru. Nai putevi su stvarali pravi ugao, ili, bolje reeno,
stranice etverokuta. Jaha se drao dijagonale. Iako mu je put bio najdulji, pravo je udo koliko je
brzo odmicao. Smatrao sam nemoguim da nas dostigne, pogotovo to smo
165i mi jurili. Postajao je sve jasniji i jasniji, te sam morao priznati kako sam bio u zabludi. Dok se u
poetku nazirao kao malena taka, ubrzo je narastao do veliine bundeve, a iza toga bivao sve jasniji.
Isto tako i njegov konj je iz poetka liio malenom psiu, pa ovaru, pa dogi. Sve nam se vie i vie
pribliavao iako nismo smanjivali brzinu. Moj pratilac je nekoliko puta uzviknuo ,uff, a i mene je
udila hitrina njegova konja.
Na plemenite trkae sam nailazio ve u mnogim zemljama i krajevima, dok sam ovdje u Sjevernoj
Americi znao samo za dva konja. Bila su to dva vran-ca na kojima smo Vinetu i ja tako esto jurili po
prerijama.
Vinetu! I nehotice sam zaustavio konja, zasjenio oi rukama da bih bolje vidio. Konj je bio vranac. Na
jahau sam primijetio neto sjajno crveno. Iza njegovih leda leprao je taman veo, a cijev njegove
puke je svjetlucala. Srce mi je zaigralo. Crvenkasti sjaj dolazio je od santillo gunja koji je Vinetu
stalno nosio umjesto pojasa. Tamni veo bila mu je duga crna kosa, dok je svjetlucanje dolazilo od
srebra kojim je bila okovana njegova glasovita ali i zastraujua puka.
Ja sam bio obuen po meksikanski. Jo me nije prepoznao. Medutim, poznavao je zvuk mojih puaka
isto tako dobro kao i ja otar prasak njegove srebrom okovane puke. esto smo se u divljim
praumama pomou njih nali. Bio je jo dosta udaljen pa mu nisam mogao dobro vidjeti visoki, vitki
stas. Uzeo sam puku za medvjede i opalio. Uspjeh nije izostao. Jaha je trgnuo konja koji se naglo
uspravio na zadnje noge i gotovo se izvrnuo na leda. Zatim ga je potjerao dalje, stao u stremenu i
radosno povikao:
Sarli, Sarli!"
Moje ime je obino ovako izgovarao na engleskom.
,,Vinetu, Vinetu, n'o, n'o Vinetu, Vinetu> kakva srea, kakva srea!" odgovorio sam, dok sam
potjerao svoga konja prema njemu.
Dolazio je slian nekom polubogu. Ponosno u-spravljen, kao da je srastao sa vrancem, drei kundak
puke na koljenu. Njegovo tamno, plemenito lice, bilo je ozareno. Skoio sam iz sedla. On nije ni zau-
166
stavio konja, ve je, odbacivi puku prolazei kraj mene skoio iz sedla i pojurio u moj zagrljaj.
T>ar bili smo prijatelji u pravom smislu rijei. Njegov ivot pripadao je meni, a moj njemu. Time je
sve reeno. Dugo se nismo bili vidjeli. Sada je stajao preda mnom u poznatoj poluindijanskoj nonji.
Dok smo se pozdravljali, njegov je konj napravio luk i vratio se k njemu, poput vjernog psa. Prepoznao
me je po glasu, radosno zanjitao trljajui svoju plemenitu glavu o moje rame.
Gle, prepoznao te je i poljubio!" ree smijeei se Vinetu. Old eterhend je prijatelj ljudi i ivotinja,
pa ga ni oni ne zaboravljaju."
Pogled mu se zaustavi na mom konju i veseli izraz preleti preko njegovog inae ozbiljnog lica.
Jadni Sarli!" rekao je. Gdje si samo bio kad boljeg nisi mogao nai? Od danas e biti bolje o-
premljen."
Kako to?" upitao sam brzo. Da nisi moda poveo Hatatitlu?"
Hatatitla, munja, bijae ime moga vranca na kojemu sam uvijek jahao, dok se Vinetuov zvao lii,
vjetar.
Njegovao sam ga za tebe", rekao mi je. Jo je i danas mlad i vatren kao i nekada, a poveo sam ga sa
sobom jer sam te oekivao."
To je divno! Na ovim konjima smo sigurni pred bilo kojim neprijateljem. Kako to da si doao u So-
noru, jer znam da smo se morali sastati gore na rijeci?"
Morao sam da odem nekim plemenima Pima da ih izmirim, a uz put sam se sjetio i mog hrabrog
crvenog brata Nalgu Mokaija, poglavice Mimbrenjosa. Ve ga dugo nisam vidio. Odjahao sam mu u
posjetu i dok sam sjedio uz vatru, vratio se njegov mladi sin sa squaw, ali bez starijeg. Ispriao je to se
odigralo i rekao da trai pomo Mimbrenjosa protiv Yuma, njihovih neprijatelja. Smjesta smo sakupili
sto pedeset ratnika, opskrbili se mesom za mnogo dana i krenuli tri sata iza tvoje poruke Je li Old
eterhend zadovoljan?"
167Ja se zahvaljujem mome bratu Vinetuu! A da li je i poglavica, moj prijatelj, doao s tobom?"
Kako bi mogao izostati kada ga zove Old eterhend s kojim je popuio lulu mira i spasio troje njegove
djece od sigurne smrti? ak je i njegov mali sin poao s nama. Nije htio ostati u wigwamu jer mu je stariji
brat s tobom. Nas dvojica bismo imali mnogo tota da ispriamo jedan drugome, ali smatram prikladnijim
da uzjae i prije svega pozdravi Jakog Bivola i njegove ratnike!"
Ja bih radije s njime izmijenio nekoliko rijei, no to se kosilo s obiajima Indijanaca. Uzjahali smo.
Mimbrenjosi su u tom asu ve bili proli pored onoga mjesta na kojem sam ja bio skrenuo ka sjeveru.
Vinetu je opalio jedanput iz svoje srebrom okovane puke i otar zvuk dopro je do njih. Primijetili su da smo
prijatelji te su zastali. Poli smo prema njima. Mali Mimbrenjos se drao iza nas, jer se nije usudivao bilo ta
da kae. Divio se stasu slavnog poglavice Apaa.
Izdaleka se nije. mogao odrediti broj Mimbrenjo-sa, ali, doavi blie, vidio sam da je bilo sto pedeset
jahaa, naoruanih pukama. Na elu ete bio je Nalgu Mokai, Jaki Bivol, moj vjerni, iako surovi prijatelj.
Lica su im bila premazana utim i tamnocrvenim ratnim bojama, to je bio dokaz da su ozbiljno shvatili
zatraenu pomo.
Poglavica, jak, koat ovjek, doekao nas je ispred svojih ljudi na snanom ridanu. S napetou je pratio ,
na dolazak, pogotovo to mene nije odmah prepoznao. Stigavi blie, uoio sam na njegovom licu, i unato
ratnim bojama, izraz radosnog iznenadenja.
Uff, uff!" kliknuo je. Pa to je Old eterhend, na prijatelj, kojega ve dugo nismo vidjeli! Jurili smo to
smo bre mogli da mu priteknemo u pomo u borbi protiv onih pasa Yuma."
Poznato jel da Indijanac umije da savlada uzbudenje. Radost koja je sada zavladala medu Mimbrenjo-sima
bila je neopisiva, Zaboravivi na svoja osnovna naela, poeli su glasno podvriskivati. Jaki Bivol skoio je
sa sedla da me pozdravi. Izgleda da je oekivao da i ja to uinim. Prema indijanskom obiaju trebalo
168
bi da obojica sjaemo i na licu mjesta popuimo lulu pozdrava, ali, ja sam ostao na konju. Pruivi mu ruku,
rekao sam:
,Moja je dua sretna to vidi Jakog Bivola i to mogu da gledam lica njegovih ratnika. Rado bih vam tota
ispriao i o mnogo emu se raspitivao, ali morat emo se odmah udaljiti sa ovog mjesta jer su mi Yume za
petama."
Zar te oni progone? Onda emo ih ovdje saekati i do jednog pobiti."
Ako bismo se ovdje zadravali, dali bi petama vjetra im nas ugledaju. Zbog toga e poglavica Mim-
brenjosa postupiti onako kako sam mu ja govorio. Sklonimo se u onu umu kraj koje ste maloas proli.
Tamo emo ih saekati. Bit emo dobro zatieni, a oni nas nee primijetiti. Tragovi koje e moja crvena
braa ostaviti za sobom bit e nejasni, jer emo ih izbrisati."
Poglavica nije stigao da mi odgovori jer je upravo u tom asu dopiralo do mene glasno, radosno rzanje. Iza
jahaa bio se zaustavio jedan Indijanac pridravajui konja kojega je za mene Vinetu bio poveo. Prepoznao
me je po glasu i pokuavao da se otrgne kako bi pojurio k meni.
Hatatitla!" dozivao sam ga. Pustite konja!"
Posluali su me. Ta pametna, vjerna ivotinja, u asu se stvorila kraj mene, onjuila me, a kada sam joj
pogladio vitki vrat i dugu sjajnu grivu, poela je poskakivati oko mene. Frktala je, njitala i napokon se
umirila i stala kraj mene.
Uff, uff!" vikali su Indijanci, ganuti tolikom vjer-nou. Da, to je bila moja Munja", koja me je esto
izvlaila iz neprilika i spaavala mi ivot. Iz nje je jo uvijek zraila svjeina, a njezine krupne, pametne oi
iskrile su se kao i nekada. Bila je opremljena istom onom indijanskom konjskom opremom kojom je bila
opremljena i ranijih godina kada sam je jahao. Izvio sam se iz sedla i prebacio na nju. Nogu jo nisam bio ni
zavukao u stremen i ve je sa sve etiri skoila u zrak. Trala je amo tamo kao neko razigrano kue,
opisujui krunice i polukrunice, diui se as na Prednje, as na zadnje noge. Pustio sam je neka se
169izdovolji, a kada je osjetila stisak mojih nogu u trenu se zaustavila ispred Vinetua i Jakog Bivola.
Moj brat Old eterhend sada vidi kako ga ni konj nije zaboravio", rekao je Vinetu. Koliko ga tek
spominju ljudi s kojima je dolazio u dodir! Ispriat u mu kasnije, kada na miru budemo sjedili kraj lo-
gorske vatre, ta se sve dogadalo na Divljem zapadu za vrijeme njegovog odsustvovanja. Sada ne
smijemo dangubiti jer bi nas Yume otkrili. Kolika je udaljenost izmedu njih i nas?"
Vjerojatno tolika da bismo ih svakog asa taogli oekivati."
Svatko bi se najprije raspitao o broju neprijatelja, ali jednome Vinetuu to nije bilo ni na kraj pameti.
Odvezao je svoj lasso i privrstio jedan kraj za santillo gunj, tako da je bio spreman da ga za sobom po
zemlji vue. Dao je znak ratnicima da, i oni tako postupe. Kada se gunjevi vuku ovako po zemlji,
tragovi se donekle izbriu. Ako bi tko kasnije naiao, svakako bi primjetio da se pred njim kreu ljudi
koji su se posluili ovakovom vrstom mjere predostronosti. Samo to ne bi mogao odrediti priblian
broj. Tako je bilo i s nama. Yume su u svakom sluaju morali da primjete na trag, ali nisu mogli da
utvrde broj ljudi.
Produili smo u laganom galopu. Ja sam jahao izmedu Vinetua i Jakog Bivola. Poglavica se nije
osvrnuo ni jednim pogledom na svoga sina iako je morao znati da je njegov djeak mnogo toga
doivio. Takav vam je Indijanac! Mada Mimbrenjo prema djeci osjea isto onako veliku ljubav kao i
bijelac, ne bi bilo muevno da se raspituje i time oda svoju zabrinutost zbog djeteta.
Ubrzo je pred nama izronila ve pomenuta uma. Uzeli smo smjer kako bi nam ona ostala s desne stra-
ne. Sada smo se morali skloniti ispred oiju Yuma i doekati ih u zasjedi. Naili smo na takvo mjesto
gdje je jedan istureni ogranak ume zaokretao u otrom luku. Obili smo ga s namjerom da se s druge
trane zaustavimo.
I ponovo se pokazalo koliko je jak utjecaj bio koji je Vinetu imao na ljude s kojima je dolazio u dodir.
Jaki Bivol i mnogi njegovi ljudi bili su kudika-
170
vieg rasta od Vinetua. Iako je medu njima ivlo i takvih ratnika koji su vaili kao neustraivi, ipak su
oi svih bile uperene u Vinetua i ekali su na njegove upute I unato tome to nije pripadao plemenu
Mimbrenjosa, svi su u njega gledali kao u svog vodu a da se prethodno a tome nisu ni dogovorili.
Nalgu Mokai nije bio ovjek koji bi mogao zavidjeti. To uostalom nije ni bilo nita novo, jer je iz
Vinetua zraila takva snaga da je djelovala na neprijateljska plemena isto tako kao i na bijelce, koji
nisu bili nimalo skloni da se pokoravaju jednom Crvenokocu. Nikada nije poduzimao nita krupnije a
da se prethodno sa mnom ne bi posavjetovao. Naravno, ljudi koji nisu posjedovali otrinu duha to nisu
mogli ni da primijete. Obino smo se sporazumijevali pogledima jer rijei nisu bile potrebne. Kad nam
oi ne bi bile dovoljne, sluili smo se pokretima ruku, micanjem ramena, kima-njem ili odmahivanjem
glave. Bili smo toliko duevno srasli da smo unaprijed osjetili to bi onaj drugi imao da kae.
esto smo tokom zajednikog druenja znali satima utjeti. ak ni iznenadna opasnost ne bi mogla da
prekine nau utnju. itavo nae dogovaranje sastojalo bi se iz jednog miga. Ako smo pak bili u
drutvu drugih ljudi, morali smo govoriti kako bi nas i oni razumjeli. U takvim prilikama bi se Vinetu
znao uputati i u podrobnija objanjavanja sluei se sistemom pitanje odgovor, a nikada dugakim,
beskrajnim izlaganjima. Ovakva vrsta razgovora je za sluatelja obino sadravala neku pouku koju su
utke i s potovanjem znali prihvatiti od strane slavnog poglavice Apaa.
Vidjevi da su oi svih, pa i samog poglavice bile .uprte u njega, obratio se meni:
Smatra li Old eterhend da je ovo mjesto pogodno?"
Kimnuo sam i sjaio.
Da li e dvojica ratnika biti dovoljna za strau?"
Dok ne padne mrak, dosta je i jedan."
Onda neka ratnici Mimbrenjosa rasedlaju svoje
konje i puste da pasu. Old eterhend i V/innetou
svoje nee rasedlati."
171Sjaio je i prebacio uzde preko konja. Isto tako sam i ja postupio. Uoio sam da se ude ovakvoj
odluci. Mimbrenjosi su bili uvjereni da emo, stigavi ovamo u zaklon, i dalje svi ostati na konjima,
saekati Yume i iznenaditi ih. ak je i poglavica bio tog miljenja jer je upitao Vinetua:
Zbog ega je moj brat rekao da se konji puste, na slobodu? Kada se Yume pojave, morat emo ih
pripremiti za pokret."
Oko Vinetuovih usana zaigrao je lagani smijeaj svojstven ljudima koji su svjesni svoje nadmo-nosti.
Odgovorio je to je ljubaznije mogao: Vjeruje li moj brat da e Yume doi?" Da, jer je to rekao Old
eterhend." Oni e u svakom sluaju doi, ali ne ovamo. im opaze nae tragove, pretvarat e se kao
da odustaju od daljnjeg gonjenja i okrenuti ponovo natrag u pravcu istoka. Kada budu sigurni da ih vie
ne vidimo, vratit e se i u luku zaobii umu kako bi nas, dolazei sa zapadne strane, napali s leda.
Morat emo jo dugo ekati na njih, pa zato moemo mirne due pustiti konje da se nauivaju
slobode."
Da li je i Old eterhend toga miljenja?" upitao me je Jaki Bivol.
Da," potvrdio sam. Moj brat Winneto odgonet-nuo je moje misli."
,,A ta e biti ako se ipak vie priblie!" Bili bi izgubljeni i zato e se uvati da to uine." Vidjevi da
me sa nevjericom gleda, nastavio sam: Misli li da Yume nee uoiti ono mjesto na kojem sam se s
vama sastao?"
Nisu slijepi i primijetit e. No nee znati tko smo i koliko nas je.
Vara se. Oni e po mom tragu vidjeti da sam dragovoljno doao do vas i zakljuiti da smo prijatelji.
Osim toga znaju da je tvoj sin sa mnom, pa im nee biti teko da pogode tko ste."
,,A i koliko nas je?"
To dodue nee tano znati, ali e, ako malo razmisle, moi to otprilike utvrditi. Razmisli samo malo.
Kad sam stigao do vas, tvoji su ratnici bili postrojeni
172
u irokim redovima, pa su kopita konja ostavila sa sobom iroki trag."
Mi smo ga za sobom brisali!
"samo to taj trag brisanja jo uvijek postoji i zna se: to je iri, to je i broj ljudi vei. Yume ne bi
zavrijedile ime ratnika ako to ne bi mogli shvatiti, pa bi ih zbog toga trebalo preobui u starice. No, ja
se nadam da si ti to ve odavno znao."
Osjeao se malo posramljenim, pa je brzo odgovorio:
Znao sam to ve odavno, a poveo sam razgovor samo zato da ga i moji ratnici uju. Zbog" ega je
Win-netou rekao da e tvoj i njegov konj ostati osedlan?"
Zbog toga to vjeruje da e Yume pokuati da nas prevare i samo e prividno krenuti natrag, odakle su
i doli, da nas zatim neopazice zaobidu. On ih eli uhoditi kako bi se osvjedoio da su njegove pretpo-
stavke tane. Potrebno je da i ja podem s. njime, i zbog toga nam konji moraju ostati osedlani, jer su od
svih najbri."
Uff! Moja dva brata su u pravu. Neka bude onako kako su rekli."
Vinetu je jo tokom naeg razgovora bio sjeo te se i ja i Jaki Bivol prikljuismo njemu. Indijanci su
pustili konje na slobodu,/ posjedali u krugu oko nas, pazei da se ivotinje ne udalje previe jer bi ih
Yume mogle primijetiti. Jedan od ratnika poao je do ve pomenutog najisturenijeg dijela ume, sakrio
se medu grmljem i motrio na dolazak neprijatelja.
Da se Vinetu i ja nismo nalazili uz Mimbrenjo-se, oni bi sigurno svi do jednog legli u zasjedu. Premda
su se suzdravali, ipak sam primjeivao da su zabrinuti, dok Vinetu uope vie nije ni mislio na Yume.
Mogli su svakog asa iskrsnuti, a htio je da pode sa mnom i u izvidanje! A ta mislite da je sada radio?
Izvadio je svoju lulu mira, to je znailo da e se pristupiti sveanom obredu pozdrava, koji, u stvari,
iziskuje mnogo vremena. Zbog toga mi nije bilo nimalo udno to su Mimbrenjosi zapanjeno pogledali
u njega. Ne obazirui se na njihovo dranje, otkaio je sa po-J^sa divno izvezenu duvankesu, napunio
kalumet, u-kraen perjem od kolibrija, obratio se meni govorei:
173Zbog brzine nismo niti stigli da pozdravimo moga bijelog brata. Sada imamo vremena da
popuimo lulu posveenu prijateljstvu i miru."
Jo dok je bio zaposlen oko paljenja duvana, dojurio je straar i javio:
,,Yume dolaze takvom brzinom, samo to nisu stigli ovamo!"
Ratnici do jednoga skoie na noge, njihov poglavica se takoder pripremio da ustane, ali Apa najoz-
biljnije ukori izvidnika:
Kako se usuduje Mimbrenjo da prekine Winne-toua kada pali lulu mira! Sta je vanije, da li sveti dim.
kalmeta ili dolazak nekolicine pasa Yuma, koji e i onako od straha ponovo otii?"
ovjek je oborio glavu.
Neka se Mimbrenjo vrati na svoje mjesto i motri na neprijatelja kako bi mi kasnije kada zavrimo
pozdrav sa Oldom eterhendom javio da su nestali."
Sav pokunjen Crvenokoac se udaljio. Njegovim drugovima nije nita drugo ostalo ve da ponovo
sjednu, iako su morali svom snagom da savladaju uzbudenje koje ih je obuzelo. Njihov poglavica se
vjerojatno u sebi radovao to on nije ustao i obrukao se u naim oima kao ostali.
Obred puenja lule mira je ve toliko puta bio opisan te smatram izlinim da ga ponovo iznosim. elim
samo napomenuti da je obred veoma dugo trajao, jer se lula stalno punila, poto je morala doi u sve
ruke i usta. Vinetu, Jaki Bivol i ja morali smo da odrimo obavezan govor, i to stojei. Povukli smo
est puta iz lule i dim otpuhnuli prema nebu, zemlji i na sve etiri strane svijeta. Ostali Indijanci su bili
obavezni samo dva puta da povuku, a dim da otpuhnu u lice svojih susjeda.
Dvojica nisu smjela da uestvuju, naime, pogla-viina oba djeaka. Jo nisu bili ratnici, nisu imali ime,
pa su stajali po strani izvan kruga. Kao to je ve ranije pomenuto, pristup u ratnike bio je vezan za
veoma stroge preduvjete. Samo u iznimnim sluajevima prijem u ratnike mogao se izvriti bez tih
strogih uvjeta. I puenje prve lule mira jednog novog ratnika
174
vezano je za izvrenje dosta tekih zadataka. Crvenu glinu bi morao lino da dopremi iz svetih
kamenoloma Plemena na jugu, naravno, ne mogu da izvre ovu obavezu, ali se zato pred njih
postavljaju druge obaveze, ije izvrenje nije manje teko.
ovjek koji bi se ipak usudio da povrijedi pravila puenja lule morao je biti znaajnija osoba. To sebi
mogu da dozvole samo oni koji se osjeaju sigurnim, jer takvim ljudima prijeti opasnost da izgube
ivot ili da budu prognani za itav ivot. Odluio sam da se upustim u to, jer sam osjeao da u uspjeti.
Radilo se, naime, o starijem sinu poglaviinu, koji se bio tako valjano ponio. I sam mi je govorio da e
jedino pored mene stei ime. Sada treba da vidi kako ga nisam iznevjerio. Kada je posljednji pua
vratio natrag Vinetuu lulu i duvankesu, a ovaj upravo htio da je prikai natrag za pojas, uzeo sam mu iz
ruke i jedno i drugo.
Neka mi moj crveni brat dozvoli da 'se posluim njegovim kalumetom. Jedan od prisutnih nije puio
iako bi trebalo da bude medu prvima."
Vjerovali su da se ove moje rijei odnose na stra-ara, tamo na ivici ume, no to to sam ga prikazao
kao najdostojnijeg, ipak im se uinilo malo udnim. Napunio sam lulu, ustao, napustio krug, uhvatio
djeaka za ruku, doveo ga do mog mjesta i obrativi se svim prisutnim, rekao sam:
Ovdje stoji Old eterhend. Neka moja crvena braa uju to imam da im kaem i neka dobro gledaju
to u uraditi. Tko se s time ne slae, moi e da se bori s njime na ivot i smrt!"
Zavladao je tajac pun iekivanja. Svi su kao prikovani gledali u mene i poglaviinog sina. Osjetio am
da mu ruka podrhtava. Slutio je da je za njega, doao odsudan as.
Neka moj mladi brat-ini smjelo sve to mu budem rekao!" To sam mu tiho rekao, a on mi je isto tako
tiho odgovorio:
U svemu u posluati Old eterhenda."
Tada sam pripalio lulu, povukao prvi put i otpuhnuo dim prema nebu.
175Ovaj oblak svetog dima vije se gore prema Mani-touu, tom velikom, dobrom duhu, koji zna
svaije misli i koji zapisuje djela najstarijeg ratnika kao i najmladeg djeaka. Ovdje sjedi Nalgu
Mokai, slavni poglavica Mimbrenjo-ratnika. On je moj prijatelj i brat. Ja sam svoj ivot zavjetao
njemu. Tu, do mene, stoji njegov sin, po godinama jo pravi djeak, ali po djelima iskusan ratnik.
Pozivam ga da slijedi moj primjer i da velikom Manitouu poalje sveti dim kalu-meta."
Izgovorivi posljednje rijei, pruio sam djeaku lulu. Prinio ju je ustima, dobro povukao i dim otpuh-
nuo prema nebu. To to sam uinio sada bila je smjelost s moje strane, dok je sa djeakove bila
odvanost za koju sam mogao biti pozvan na odgovornost ja, a ne on. Djelovanje nije izostalo. Ovakav
korak u njihovim oima bio je neuven. Djeak bez imena da pui lulu mira! Indijanci su uz glasne
povike poeli redom, jedan za drugim, ustajati. ak je i poglavica skoio na noge i netremice zurio u
mene. Jedino je Vinetu ostao miran i dalje sjedio. Na njegovom licu nije se moglo vidjeti ni
odobravanje, a ni negodovanje, toliko se znao savladati. Dao sam rukom znak da uute, ponovo prinio
lulu ustima, povukao daljnjih pet puta, otpuhnuo i predao je djeaku. To je izazvalo glasno urlanje
ispremijeano bijesnim povicima. Moj postupak su tumaili kao skrnavljenje svetih narodnih obiaja.
Iz oiju sukljao je bijes. Stiskali su pesnice, izvlaili noeve. Od svih povika najee se uo ovaj:
Djeak koji jo nema niti imena!"
Ni sam poglavica nije bio suglasan s mojim postupkom, iako se ovdje radilo o njegovom sinu. Primio
je djeaka za rame i odgurnuo ga dalje od mene.
Kako se usuduje Old eterhend? Da je to netko drugi, na mjestu bih ga ubio. Davanje kalumeta jed-
nom djeaku kanjava se smru. Sudit e ti moje pleme iako si mi prijatelj i brat. Nisam toliko moan
da te zatitim."
im je poglavica poeo govoriti, ljudi su se odmah umirili. Kroz njihove redove prolo je tiho
mrmljanje u znak odobravanja. Djeak je stajao do oca i oima punini povjerenja gledao u mene.
Upravo sam htio da
178
odgovorim poglavici kada se Vinetu die na noge, rukom dade znak, pogleda u lice svakoga od njih i
ree zvonkim glasom:
Zar Jaki Bivol nema toliku mo da obrani Olda eterhenda? Tko je uope i govorio o tome da je
potrebna zatita? Ako bi bilo potrebno da ga netko obrani, tu je Vinetu da se bori za svog bijelog brata.
Ali tko se usuduje rei da Old eterhend ne moe sam sebi da pomogne? To to je uinio, moi e i da
opravda. Lula mira nije za onog koji nema imena. Zar ovaj djeak stvarno nema imena? Upitajte samo
Olda eterhenda? On e to bolje znati nego Mimbre-njo-ratnici."
Njegova otroumnost ga je uputila na pravi put: ja se nikako ne bih sjetio da djeaku pruim lulu mira
kad za njega ne bih imao ve spremno ime.
Poglavica Apaa, je u pravu!" viknuo sam glasno. iju smo lulu puili? Njegovu! Tko onda ima pra-
vo da mi predbacuje? Samo on i nitko vie! A da li je to uinio? Nije, jer me poznaje i zna da Old
eterhend nee nita uiniti a da o tome prethodno nije dobro razmislio. A da li je taj kojega nazivate
djeakom moda iz tudeg plemena? Nije! Prema tome, vi biste morali biti ponosni to je Old eterhend
dijelio kalumet sa sinom vaeg poglavice. Umjesto toga vi ste se razbjesnili."
On nema imena!" dobacivali su mi.
Tko to tvrdi?"
Mi svi, pa i ja!" odgovorio je Jaki Bivol. Ja sam otac tome djeaku i prema tome bih morao znati."
Ja sam u to bolje upuen iako mu nisam otac. Koliko vremena nije bio medu vama? Sta se u medu-
vremenu odigralo? Da li ti to zna? uti. Reci mi sada "na li pravo Old eterhend da dade nekome
ime!"
Ima."
Da li bi se ti osjeao povrijedenim kad bih mu ja dao ime?"
Ne. Svaki ratnik Mimbrenjosa bi rado i s ponosom odbacio svoje ime ako bi mu Old eterhend dao
drugo."
Sada sam djeaka ponovo primio za ruku i viknuo Jasnim glasom:
i iskarlot I
177uli ste rijei vaeg poglavice. A sada sasluajte ta u vam rei! Ovdje stoji Old eterhend, a
pored njega njegov mladi prijatelj i brat Yuma-Setar. On je stavio svoj ivot na kocku zbog mene, a ja
mu dajem svoj. Gledajte ovamo: oruje koje nosi plijen je steen u borbi. Yuma-etar bit e veliki
ratnik svoga plemena."
Yuma-etar znai, kao to je ve pomenuto, Tamanitelj Yunia". Oi moga mladog prijatelja su se
zaiskrile. Vinetu je priao k njemu, stavio mu ruku na rame i rekao:
,,Yuma-etar, to je ime kojim se moe ponositi. Dao ti ga je Old eterhend, a to znai da si ga morao
zaista zasluiti. Vinetu je tvoj prijatelj i popuit e s tobom kalumet. Daj ga ovamo!"
Uzeo je lulu od mladia, pripalio je i izmijenivi je s njime, postupio kao i ja maloprije. Poglavica je
utke stajao i gledao. Vidio sam da su mu usne katkad podrhtavale. Mimbrenjosi su nas sada sasvim
drukije gledali. Dok je Vinetu primio Yuma-Setara za jednu ruku, ja sam ga uhvatio za drugu i rekao:
Ratnici Mimbrenjosa vide pred sobom tri brata koji e do groba biti vjerni jedan drugome: Vinetu,
Yuma-etar i Old eterhend. Tamanitelj Yuma" poao je sa mnom i izloio se smrtnoj opasnosti kada
je poao da me izbavi i spasi stupa muenja. U asu moga oslobodenja bio je uz mene i ubio dva moja
protivnika u trenutku kada su me ponovo htjeli zgrabiti. Dopratio me je do ovoga mjesta gdje se sada
nalazimo. Vidio sam ga kako se hrabro bori i smiljeno goni neprijatelja. Mnogi- stari ratnici to ne bi
ovako uinili. Zbog toga sam ja on, a on ja, a Vinetu, poglavica Apaa, vjerno dri uz nas."
Stari poglavica se vie nije mogao suzdrati. Dajui oduka svom zanosu, uzviknuo je istrgavi no iza
pojasa:
,,Yuma-etar se zove hrabri ratnik, iji sam ja otac. ujete li? Yuma-etar! Old eterhend, taj veliki
bljedoliki, dao mu je to ime, a Vinetu, slavni Apa, postao mu je prijatelj i brat. Tko od vas ima neto
protiv ovoga imena? Da li ima nekog od vas koji eli da se i dalje ljuti to je Old eterhend po-
178
puio lulu mira sa Yuma-etarom? Taj neka dode ovamo i izvue no! Izvadit u mu duu iz tijela."
Neko vrijeme vladala je duboka tiina. Iza toga ilo je od usta do usta: Yuma-Setar, Yuma-Se-tar,
Yuma-etar!" Na kraju su svi urlali i zaboravili na Yume koji su bili negdje u blizini. Prilazili su da
novom i najmladem dr>igu stisnu ruku. Njihovo prijanje negodovanje se pretvorilo u oduevljenje.
Stari poglavica primio me je za obje ruke i upravo je htio da mi uputi rijei zahvalnosti, ali Vinetu ga je
prekinuo:
Neka moj brat kasnije pokae to osjea, sada vie zato nemamo vremena. Dan je ve na izmaku i
polako se hvata mrak. Eno tamo izvidnika koji eli s nama da razgovara. Vrijeme je da se vie
posvetimo osmatranju neprijatelja."
Straar je stajao ispred grmlja*. Po tome smo zakljuili da vie nije imao ta da izvida i da se zbog
maloprijanjeg ukora nije usudio doi blie. Tek kada mu je Vinetu dao znak da moe doi, priao je i
javio:
,,Yume su dole, ali su se ponovo vratili istim pravcem kojim su se i pojavili."
Koliko su blizu doli?"
Najprije su se pojavila dva izvidnika i zaustavili se na onom mjestu na kojem smo se sastali sa Ol-
dom eterhendom. ekali su ondje na ostale Yume, koji su dugo pretraivali ono mjesto. Neprijatelji
su samo malo produili dalje ispitujui nae tragove, te se ponovo polako vratie."
Vinetu mi kinine glavom, a zatim se obrati poglavici:
Jaki Bivol sada vidi da sam bio u pravu. Yume su se vratile, ali samo da nas obmanu. Neka ratnici
Mimbrenjosa ostanu ovdje sve dotle dok se ne vratim sa Oldom eterhendom."
Uzjahasmo obojica, i to upravo onda kafla je ve bio toliki mrak da su se otisci kopita konja jedva mo-
gli nazirati. Krenuli smo u no da uhodimo i izvidimo neprijatelja za kojega smo samo nesluivali da se
vize "e nalazi u onom pravcu kojim se bio udaljio.
12*
179Koliko li sam esto sa Vinetuom. poduzimao ovakva izvidanja u neizvjesno, i samo zahvaljujui
u-desnim Apaevim sedmim ulom, dolazili smo do cilja! Veselio sam se to u se i danas moi diviti
njegovom otroumlju.
Yiime su odjahale prema istoku. Nama nije padalo na pamet da ih u tom pravcu slijedimo, jer sam bio
uvjeren, kao i Vinetu, da su oni veoma brzo skrenuli. Zamislite sebi umu koja je dugaka dva sata
jahanja, a u irini moda pola sata. Pruala se ta-no u pravcu istok zapad. Na njezinoj junoj strani,
do samog istonog kraja, bio je onaj izboeni ugao iza kojega smo ostavili Mimbrenjose. Moglo se
dakle oekivati da e Yume napustiti istoni smjer i skrenuti zapadnim i da e zaobii umu du njene
sjeverne strane, zaokrenuti prema jugu i produiti njenom junom stranom kako bi nas napali s leda sa
zapadne strane. Htjeli smo da ih doekamo, podemo za njima i uhodimo. Zbog toga smo na
jugoistonom kraju ume zao-krenuli prema sjeveru i produili do njene krajnje take. Tamo smo se
zaustavili.
Do sada nismo progovorili ni jednu rije. Upitah ga kratko:
Ti e produiti, a ja?"
Kako god Old eterhend eli", odgovorio ja Apa.
Neka Vinetu onda produi. Njegovo uho je otrije od moga."
Sluh ,Munje' e potpomoi uhu moga prijatelja. Kojim emo se znakom sluiti?"
Neemo uzeti uobiajeni znak krika orla, jer ih u ovom kraju nema."
Neka onda Old eterhend oponaa pumu, na koju ovjek nou ovdje lako moe naii."
Nakon ovih rijei odjahao je, i to tako tiho da se jedva uo korak njegovoga konja. Razdvojili smo ss
jer nismo bili sigurni hoe li se Yume drati same ume. Zato je jedan od nas morao da pode malo po-
dalje od nje. Rub ume je bio veoma zavojit, i po tome smo znali da se Yume nee drati njega. Sada je
mnogo ovisilo o naem znanju, steenim ranijim iskustvima, pa da tano pogodimo njihov pravac, jer
bi-
180
smo lako mogli promaiti, bilo da se dovuemo preblizu ili da ostanemo suvie daleko od njih.
Pojahao sam jo malo dalje od ume, sjahao i legao potrbuke na zemlju. Moj je konj poeo cupkati
travu.
Hatatitla, iteko - Munjo, lezi dolje!" naredio sam mu.
Smjesta me je posluao a da nije produio da jede travu. um cupkanja trave smetao bi mi kod osluki-
vanja. Leao sam do samog konja kako bih ga mogao bolje drati na oku. Vinetu je rekao: Sluh Munje
e potpomoi uhu moga prijatelja", a i sam sam znao da se u to mogu pouzdati.
Glava ove pametne ivotinje bila je okrenuta prema istoku, iz kojeg sam pravca oekivao da e se
Yume pojaviti. On bi je podigao s vremena na vrijeme udiui duboko i provjeravajui zrak. Leali
smo nekih etvrt sata kada sam primijetio da se njegovo tiho disanje odjednom pretvorilo u prilino
jako frk-tanje. Naulio je ui i podigao glavu. Po tome sam naslutio da neto osjea. Ja lino jo nita
nisam mogao da ujem.
Najedanput konj poe jo glasnije frktati, samo ne bojaljivo, kao to je obiavao kada se pribliava
zvijer.
Znai, dolazili su ljudi. Poloio sam ruku konju na nozdrve i pritisnuo ih prema dolje. Sada sam znao
da e ostati miran i da se vie nee ni pomaknuti.
Budui da nije vladao gusti mrak, mogao sam da vidim nekoliko koraka ispred sebe. elio sam jedino
to da pravac ljudi koji nadolaze ne vodi ravno preko mene. Umalo da se moja strepnja nije obistinila.
Ve se^uo tupi tutanj mnogih konjskih kopita. Sve su se vie i vie pribliavali pa sam poeo vjerovati
da dolaze ravno prema meni. Uto sam ugledao i taninu gomilu jahaa i konja. Nisam vie imao
vremena da se dignem i sklonim, jer bi me primijetili. Priljubio sam se uz konja i pritisnuo mu nos
vrsto uz zemlju.
Stigli su, ali sreom ne tako blizu kao to sam fe pribojavao. Prvi od njih proao je na nekih trideset
Koraka od mene. Za njim su slijedili u veim skupinama i ostali. Iako nisam uspio da razaberem lica,
181po njihovom broju sam ipak bio siguran da su to Yume.
Na kraju su stigla jo dvojica koji su bili zaostali. Ovi se medutim nisu drali linije njihovih prethod-
nika, ve su skrenuli malo vie ulijevo, a to je u stvari bilo petnaest koraka blie meni od ostalih. Kako
je trava bila niska, morali su me primijetiti, kao i moga konja. I tano momci su zaustavili konje i
zagledali se u mene. Ako i dalje ostanem miran na zemlji, oni e svakako doi do mene. Rijeio sam se
da ih uplaim. Nije mi nita drugo ostalo nego da se posluim dogovorenim znakom. A ta ako me
stvarne budu smatrali pumom i poeli da pucaju? Pouzdao sam se u to da nee pucati, jer bi se hitac
uo ak do Mimbrenjosa.
Jedan od njih je ve i potjerao konja prema meni. Izdigao sam se taman toliko kako bih po visini otpri-
like odgovarao pumi. Zaurlao sam kratko i bijesno, slino pumi koja eli da se obrani. Indijanac je
kriknuo od uasa, okrenuo konja i pojurio. Kada sam jo jedanput ponovio zov, obojica odjurie to su
bre mogli. Hvala bogu,-ova je lukavtina uspjela! Ovo moje oponaanje je moglo veoma lako da
privue i ostale Yume!
Tek to su otili i samo to sam ponovo uzjahao svoga konja, stigao je i Vinetu.
Gdje su?" upitao je kratko.
Tu, pred nama."
Zato je moj brat dva puta zaurlao? Jedanput bi bilo sasvim dosta."
To sam uinio zbog .toga to su me ovdje ugledale Yume kako leim i morao sam ih odagnati."
Uff! Onda je Old eterhend imao mnogo sree."
Dugo nismo ni rijei progovorili. utke smo u stopu pratili Crvenokoce. Ako budemo obratili panju
na rastojanje, oni nas nee primijetiti, a isto tako nee moi da uju hod naih konja.
Ovako smo ili po prilici dva sata du sjevernog ruba ume te zaokrenuli njezinom zapadnom stranom.
Kao da je izgovarao moje vlastite misli, Vinetu ree:
182
Oni e se brzo ulogoriti i odmah poslati uhode, jer ne znaju gdje se nalaze Mimbrenjosi."
Moj brat je u pravu. Pojaimo brzo naprijed kako bismo preduhitrili uhode."
Nije dugo potrajalo i Yume su stigle do jugozapadnog kraja i tamo se zaustavili. Da bismo izbjegli
svaki susret, morali smo se malo vratiti.
Neka mi Old eterhend pridri konja", ree Vinetu. Hou da vidim kako e se Yume ulogoriti."
Sjahao je i oduljao se. Ostao sam da bih ga saekao na nekih etiri stotine koraka daleko od Yuma.
Nisam ih duo, ni vidio, jer su se uvali da pripale vatre. Nisu ni slutili da se Mimbrenjosi, od kojih su
se toliko uvali, nalaze od njih udaljeni samo dva sata jahanja.9 POBJEDA BEZ KRVOPROLIA
Iako se Vinetu bio brzo vratio, ipak mu je polo za rukom da utvrdi gdje su se ulogorili i zapazi da su
poslali dvojicu u izvidanje.
Jasno, tu dvojicu emo uhvatiti, zar ne?" upitao sam a da nisam dobio odgovor, jer je to bilo samo po
sebi razumljivo.
Predostronosti,radi udaljili smo se malo vie od' ume da nas ne uju, te zaokrenuli prema njezinoj
junoj strani kojom su uhode morale da produ. Nakon nekih etvrt sata opet smo se pribliili umi i
stigavi do nje sjahali. Najprije smo privezali1 konje, povukli se malo u stranu i polijegali. Ona dva
Crvenokoca, po svemu sudei, morali su proi ovuda.
Ako se naa pretpostavka pokae tanom, tada ih neemo izgubiti iz vida, jer je u meduvremenu posta-
jalo sve vidnije, pa emo ih ak izdaleka morati ugledati. Iako je mjesec ve bio izronio, mi ga ovdje
jo nismo vidjeli, jer ga je zaklanjala uma bacajui duge sjene koje su nas skrivale.
ekali smo moda nekih desetak minuta kada su se desno od nas zauli koraci. Stizali su oni koje smo
oekivali. Drali su se samog ruba ume i lako smo ih prepoznali. uljali su se jedan iza drugog. Onaj
prvi mi se uinio poznatim. Bio je vii i razvijeniji od onog drugog.
Ja u prvog, a ti drugog", doapnuo sam Winne-touu.
184
Stigli su. Proli su mimo nas, polagano, motrei na sve ispred sebe. Kad su malo odmakli, pojurili smo
iz naeg zaklona i ja sam se u tri skoka naao kraj onog drugoga i oborio ga kako bih olakao posao
Vinetu. Onog prvog sam objema rukama zgrabio za vrat, koljenom ga udario u leda i svalio na zemlju.
Dok sam mu kleao na prsima i bolje pogledao u njega, prepoznao sam ga. Bio je to Velika Usta,
poglavica Yuma. Desna mu je ruka jo uvijek bila u zavoju, pa da ga i nisam stegao tako vrsto oko
vrata, ipak ne bi imao dovoljno snage da se lijevom rukom obrani.
Samo jedan trenutak bio mi je dovoljan da pogledam u Vinetua i odmah sam znao da sam onog drugog
dobro pogodio. Kleao mu je na ledima. Skinuo mu je lasso i vezao mu ruke na leda. Crvenoko-ac je
bio u laganoj nesvijestici. Iza toga mi je priao. Dok sam ja vrsto stezao poglavicu, Vinetu mi otkai
lasso pa i njemu veza ruke na leda. Uto je ugledao zarobljenikovo lice i ostao iznenaden.
Uff! Da li je moj bijeli brat primijetio koga smo uhvatili?"
Da", odgovorio sam dok sam sputao ruke sa poglaviinog vrata. Imali smo dobru lovinu."
Poglavica najzad dode do daha. Duboko je disao i zakrgutao zubima. Prostrijelivi me oima rekao je:
Old eterhend! Bit e da te je sam davo ovamo doveo."
Nije davo, ve ratnik kojega vidi tu kraj mene", odgovorio sam i pokazao na Apaa. Poznaje li ga?"
Nad umom je upravo izronio mjesec i osvijetlio lice moga crvenog prijatelja.
MVinetu! Uff, uff! Poglavica Apaa!" promucao je Yuma.
Da. To je Vinetu", potvrdio sam. Sad moe i sam uvidjeti da se nee izvui. Tko god se nalazi u
Vinetuovom zarobljenitvu, moe stii do slobode jedino ako mu je Apa dragovoljno vraa."
Vara se!" rekao je prijeteim glasom. Za nekoliko minuta bit u - ponovo slobodan."
Kako?"
189Oslobodit e me moji ratnici. Mi smo poli ispred njih i oni e uskoro stii. Vi ste izgubljeni.
Spreman sam da vas pustim da bjeite ako nas sad oslobodite spona."
Moda bi ti tvoja lukavtina i uspjela da si pao u ruke neiskusnih ljudi'. Ali kako se pred tobom nalaze
Vinetu i ja, upravo je smijeno to misli da nas na ovakav nain moe zastraiti. Znamo mi dobro da
su se Yume ulogorili i da ste vas dvojica poli u potragu za mnom i mojim pratiocima. Vi ste uhode i
vai ratnici nee doi za vama. Oni tamo mirno ekaju da se vratite."
,,A ja vam ponovo kaem da se varate. Odveite nas, inae moete svakog asa oekivati dolazak
mojih 'ratnika koji e nas svakako osloboditi! Ja ih tada neu moi sprijeiti i oni e vas ubiti."
Mi se njih ne bojimo", odgovorio je Vinetu. Kao to se vas dvojica sada nalazite u naim rukama,
tako e se uskoro nai i vai ratnici."
Oni e se braniti i vas unititi", zaprijetio je Velika Usta.
Rijei ti zvue-poput kese u kojoj vie nema ni zrnceta olova. Ja ti velim da e svojim ratnicima lino
izdati zapovijed da nam se ne odupiru."
Nikada!"
Nikada? uj, uradit e to jo prije nego to zora zarudi. Ja sam u to toliko uvjeren da u se ovdje
javno pred tobom dogovoriti sa svojim bratom Oldom eterhendom. Evo, prati na nazgovor!
Okrenuvi se meni, rekao je:
Tko e sa ova dva naa zarobljenika odjahati do naih prijatelja i dovesti ih ovamo? Ti ili ja? Jedan od
nas mora ostati ovdje kako bi i dalje motrio na Yume i malo bolje pripazio na njihov logor."
Neka Vinetu odredi."
Onda u ja ostati, a ti e odjahati. Nai emo se na ovom istom mjestu. Zarobljenici e se popeti na
moga konja i bez opiranja dozvoliti da ih prive-em za njega. Na svaki njihov pokuaj opiranja odgo-
vorit emo noevima."
Doveo sam nae konje. Obojica Yuma su uvidjeli da im nita drugo ne ostaje ve da se pokore. Da su
186
i nomislili da glasno pozovu u pomo, nita im ne bi koristilo, jer smo bili na takvoj udaljenosti od
logora da do njega ni najjai krik ne bi dopro.
Velika Usta je sada morao da uzjae Vinetuova konja i mi ga onda vrsto privezasmo. I onaj drugi se
popeo i namjestio iza njegovih leda, te smo ga ve- -zali za poglavicu. Onda smo im vezali noge, i to
ispod trbuha konja, uz pomo lassa, desnu odnosno lijevu nogu poglavice za desnu odnosno lijevu
nogu njegovog ratnika. Uhvatio sam konja za uzde, uzjahao svoga i odjahao u istonom pravcu, gdje su
se nalazili Mimbrenjosi.
Kako nisam htio dangubiti, pojahao sam u galopu. Mjeseina mi je osvjetljavala put. Zarobljenici su
dugo utjeli i utjeli, no najzad poglavica, ne mogavi se vie suzdrati, postavi pitanje koje ga je
muilo:
Tko su ti ljudi kojima me vodi Old eterhend?"
Moji prijatelji", odgovorio sam kratko.
Kojemu plemenu pripadaju?"
Mimbrenjosima."
Uff!" povikao je sav prestraen. Zar ih je Win-netou doveo?"
Nije. On je njihov gost."
Tko im je poglavica?"
Nalgu Mokai."
Uff! Jaki Bivol! Ba on!"
Ti si se uplaio? Zar ne zna da se jedan ratnik ne smije bojati ni pred kim?"
Nisam se ja prestraio!" uvjeravao me je ponosnim glasom. Jaki Bivol je moj najogoreniji neprija-
telj. Koliko je ratnika s njime?"
Mnogo vie nego to ih ti ima."
Znam da e zahtijevati moju smrt. Hoe li me zatititi?"
Ja? Tvoje je pitanje upravo ludako. Htio si da umrem na stupu muenja, a sada me pita hou li te
zatititi. Da se nisam sam oslobodio, ti me ni u kom sluaju ne bi pustio na slobodu."
Ne bih. Ali ja sam s tobom lijepo postupao. Dok s* bio u mojim rukama, niti si gladovao, niti edao.
Zar mi zbog toga ne bi morao biti zahvalan?"
187Tko moe rei da je Old eterhend ikada bio nezahvalan?"
Onda raunam na tvoju zahvalnost." To moe. Spreman sam da za tebe uinim isto ono to si i ti za
mene. Jaki Bivol e zahtijevati tvoju smrt, odvest e te do wigwama Mimbrenjosa, gdje e umrijeti na
stupu muenja. Medutim, ja u se pobrinuti da se uz put sa tobom lijepo postupa i da ne trpi ni glad ni
ed."
Osjetio je ironiju ovih rijei i utio je. No znao sam da dugo nee izdrati. Indijanci Meksika, to' se
junatva tie, nikako se ne mogu usporediti s onima iz Sjedinjenih Drava, Jedan Apa, Koman ili ak
Da-kota smatrao bi velikom sramotom da zapone razgovor sa mnom. Prepustio bi se prividno svojoj
sudbini, ali bi motrio, na svaku priliku ne bi li se izbavio. Ako mu se prilika ne bi ukazala, poao bi
hladnokrvno u mueniku smrt ne izustivi ni jedne rijei, niti okom trep-nuvi. Indijanci s juga nisu
takvi junaci. Oni se dodue trude da zadre svoje dostojanstvo, ali kad zagusti, kraj je njihovoj
pretvornoj neosjetljivosti. Poglavica Yuma znao je da mu Jaki Bivol nee ukazati milost i da e se
moda jedino izvui zahvaljujui mojoj popustljivosti. Nakon nekoliko minuta poeo je iznova:
Sluao sam da je Old eterhend prijatelj crvenih ljudi!"
Prijatelj sam crvenih i bijelih, a neprijatelj svakom rdavom ovjeku, bez obzira da li mu je boja lica
svijetla ili tamna."
Smatra li me rdavim ovjekom?"
Da, ali u moda ipak nai neki razlog da se za tebe zauzmem."
Onda govori! Reci mi taj razlog!"
Spreman sam da to vie ublaim sudbinu koja te oekuje. Moda u se zauzeti i zato da bude
osloboden, ali u za protuuslugu zahtijevati od tebe da govori istinu."
Kakvu istinu?"
Zapitat u te za Meltona i Wellera, a tvoja sudbina e ovisiti o tome kdliko e biti iskren u odgo-
vorima."
188
Onda me pitaj! Spreman sam da ti sve kaem."
"Neu sada, ve kasnije, jer sam pred ciljem."
Bilo je kako sam i rekao. Zahvaljujui tome to sam iao u galopu na hitrim konjima, brzo smo napre-
dovali. Pribliavali smo se mjestu na kojemu su se ulogorili Mimbrenjosi. Zato sam zauzdao konje i
dalje poao korakom. Uskoro su ispred i oko nas iskrali Indijanci i s uperenim pukama naredili nam da
stanemo.
Old eterhend!" doviknuo sam im. uvi moje ime,"spustili su oruje i propustili me.
Mimbrenjosi nisu palili logorske vatre, ve su se zavukli u sjenu ume. Kada su i oni uli moje ime,
nekoliko njih polo mi je u susret poto je straa morala da ostane na svom mjestu. Odveli su ine do po-
glavice, jer ga po mraku sam ne bih uspio pronai. Kada je opazio dva konja, pomislio je da se vraam
sa Vinetuom. Ali kada sam se pred njim zaustavio, primijetio je, dok sam silazio sa konja, da su na
drugom konju dva strana lica i upitao me: i Vraa se bez poglavice Apaa? Gdje je, a tko u ova dva
Crvenokoca koja si ovamo doveo? Zato ne silaze sa konja?"
f Ne mogu. Ovdje u sjeni je mrano te ne moe vidjeti da.su privezani za konja."
Vezani? Znai da su to uhvaeni Yume psi?"
Da."
To je dobro! Oni vie nikada nee ugledati slobodu, a nadam se da e i Velika Usta isto tako pasti u
nae ake. Skinite ih i priveite ih za stabla!"
Izdavi ovo naredenje, ve se htio okrenuti od njih, ali sam ga ja zadrao:
Govorio si o poglavici Yuma. Zar ne bi malo bolje pogledao zarobljenike?"
Priao je Vinetuovom konju i zagledao se u prednjeg Yumu. Ustuknuo je korak natrag i viknuo:
Uff! Velika Usta! Sluajte, hrabri ratnici Mimbrenjosa: Uhvaen je poglavica Yuma, Velika Usta!"
Velika Usta, Velika Usta!" prolazilo je redovima Mimbrenjosa. Nagrnuli su da se uvjere, dok su iz
njihovih usta kuljale rijei pogrda i psovki. Oni bi ga 1 unato sponama kojima je bio vezan otrgli s
konja "a ih u tome nisam sprijeio.
189Natrag!" naredio sam im. Ovaj zarobljenik pripada meni. Skinite ih s ovoga konja i priveite
svakoga posebno za druge konje. Morat emo smjesta krenuti i poi na Yume koji su se ulogorili tamo
gore iza ugla ume. Vinetu je ostao u njihovoj blizini da ih uhodi."
Hoemo li ih napasti?"
Vjerojatno neemo. Mislim da je borba ak i izlina. Nisam imao vremena da se sa Vinetuom o tome
posavjetujem, no siguran sam da je istog miljenja i da emo neprijatelja zarobiti bez prolijevanja
krvi."
Tim bolje, jer e tada svi umrijeti na stupu muenja i u wigwamima Mimbrenjosa e zavladati veliko
veselje. ujte, ratnici, Old eterhend je izdao zapovijest da se krene!"
Nakon dva minuta svi su bili u sedlima i u galopu se vratismo istim putem kojim smo i doli. Pri po-
lasku nisam obratio panju na zarobljenike jer sam bio uvjeren da su bili u dobrim rukama. Dok sam sa
Jakim Bivolom jahao na elu, ispriao sam mu sve to se odigralo.
Moj brat Old eterhend se nalazio u velikoj opasnosti", rekao mi je kada sam zavrio. Ratnici
Mimbrenjosa znaju da puma ak ni po noi nee napasti jahaa. Njih ne bi mogao obmanuti. Te Yume,
paad, uspio si prevariti jer su im glave punjene tru-' lom travom. Ti misli da se neemo morati
boriti?"
Da."
,,Yume su kukavne abe, samo njihov broj nije' malen, pa sam uvjeren da e se braniti."
Brani se onaj koji je napadnut. Mi ih, medutim, neemo napasti."
,,I oni e se ipak predati?"
Da. Kada kasnije budemo razgovarali sa Winne-touom, imat e prilike da sve uje. Sada se moramo
pouriti da do njega stignemo im prije!"
Letjeli smo du ume sve do onog mjesta na kojem sam se rastao sa Vinetuom. ekao nas je. Stajao je
obasjan mjeseinom. Sjahali smo. Konje smo privezali za stabla du ume, dok smo zarobljenike
ostavili pod dobrom straom. Crvenokose! su se ulo-
190
Borili u sjeni i brzo je zavladala takva tiina da bi nas samo veoma vjet uhoda Yuma mogao ovdje
pronai. Vinetu, Jaki Bivol i ja sjeli smo zajedno da se dogovorimo o onome to se mora poduzeti.
Nitko od Mimbrenjosa nije se usudivao da nam pride blie i prislukuje. Indijanac je slobodan ratnik i
on prema svome vodi pokazuje isto takvo potovanje kao i vojnik prema svome generalu.
Jaki Bivol bio je mnogo stariji od Vinetua i mene, ali zato mnogo nestrpljiviji. Tek to smo sjeli dolje,
ve je poeo:
Ta Yuma paad su nam pali u ruke. Mi im neemo dozvoliti da se vrate u svoju jazbinu."
Nismo mu odmah odgovorili. Ja sam rijeio da posredujem za mirno poravnanje izmedu prijatelja i
neprijatelja, kako bi se izbjeglo veliko prolijevanje krvi, a Vinetu je sigurno bio sporazuman sa tim. Pri
tome smo morali biti veoma oprezni, da ga jo vie ne razjarimo, jer je inae bio edan krvi. :
Budui da smo odugovlaili odgovor, poglavica
J Mimbrenjosa je nastavio:
; Jesu li moja dva brata uli moje rijei? Zato ne
odgovore? Old eterhend nee da se bori. Sta bi se drugo moglo poduzeti? Da li lji moda Vinetu mo-
gao rei?"
Mogu", odgovorio je Apa.
Moje uho je otvoreno i eljno eka da uje."
,,Yume e se predati bez borbe."
Ne vjerujem. Ako bi to uinili, bili bi jo vee kukavice nego to ih smatram."
Zar ne bi mogao i hrabar ovjek biti prisiljen da se preda bez borbe? Pametan ratnik nije samo hrabar
ve i oprezan. Tko bi mogao za Vinetua i Olda eterhenda rei da su ikada bili maloduni i kukavice?
A ipak se dogadalo da su se svojim protivnicima predavali bez borbe. Da su se borili, ubili bi ih a da
neprijateljima nisu nanijeli tete. Oni su dozvolili da ih zarobe kako bi kasnije pobjegli i osvetili se. ta
je bolje, slijepa hrabrost ili dalekosena razboritost?"
Razboritost", bio je prisiljen da prizna Mim-brenjo.
191Na to e raunati i Yume ako uvide da je uzaludan svaki otpor."
,,Da li je Vinetu u stanju da ih na to navede?"
Da, ukoliko mi ratnici Mimbrenjosa pomognu." Onda neka kae ta je naumio."
Opkolit emo Yume. Dok je Old eterhend bio odsutan, promatrao sam mjesto gdje su se ulogorili.
Yume su veoma umorni i spavaju u travi du ume. Oni se pouzdavaju u dvojicu svojih uhoda, pa nisu
ni postavili strae. Samo kraj konja koji u blizini pasu paze dvojica ratnika da se ne bi daleko udaljili.
Zar nije lako opkoliti spavae?"
Samo s one strane gdje je uma, ali ne i s one druge. U umi je mrano. Tu se ovjek lako moe pri-
uljati i sakriti a da ne bude primijeen. Napolju, na istini je svjetlo jer je mjeseina. Ljudi kod konja
bi nas vidjeli i digli galamu."
Da, jaka je mjeseina, ali oi Jakog Bivola ipak ne uspijevaju da shvate ono to je bitno. Yume ni u
kom sluaju ne mogu da primijete na dolazak. Konje emo ostaviti iza sebe i douljat emo se bez
njih. Nitko nas nee primijetiti ukoliko se budemo potrbuke provlaili kroz travu."
Uff! Neu protusloviti ako tako misli Vinetu. A ta e biti kada ih opkolimo?"
Trait emo od njih da poloe oruje."
Moj brat stvarno misli da e oni to uiniti? I kada budu vidjeli da su opkoljeni, Yume se nee predati,
ve e se probiti, pa ma kako im to bilo teko."
Neka mi Jaki Bivol kae kako e to izvesti! Da li e moi pobjei s one strane na kojoj se nalazi
uma?"
Nee, jer su tamo nai ratnici zatieni drveem i svaki od njih moe da ubije desetoricu neprijatelja
prije no to jedanaesti stigne do njih. Znai da bi morali s druge strane."
Ali tamo se takoder nalaze nai ratnici!" Nita za to. Ovi e nai ljudi dodue poubijati nekoliko
Yuma, ali e ostali uspjeti da pobjegnu. ak ni najbolji trka ne moe sustii jahaa."
Uff! Znai da Jaki Bivol vjeruje da e Yume uzjahati konje?"
192
Da. im uvide da su opkoljeni, bacit e se na konje i pokuati da se probiju istinom."
Samo to oni nee imati konje", odgovorio je Winiietou s onom samo njemu svojstvenom sigurnou.
Tada je Mimbrenjosu poelo bivati jasnije. Preko usana prijede mu lagani zviduk.
Zar im Vinetu misli oduzeti konje? To e biti teko."
Bit e veoma lako. Yume se nee moi probiti bez konja. Vjerojatno e pokuati, ali e to platiti
krvlju."
ta misli Vinetu da poduzme ako se ni ovo ne obistini, a isto tako ako se ne budu htjeli predati?"
Zatrait emo da poloe oruje! Velika Usta e izdati zapovijest svojini ljudima da se predaju."
Misli li da e ga moi prisiliti da ovo izvri pod prijetnjom smrti?"
Moemo pokuati."
Nee uspjeti iako je kukavica. Zna on da ga odmah neemo ubiti, ve s nama povesti kako bi umro na
stupu. Vjerovat e da e moi uz put pobjei."
Moj crveni brat ga smatra glupljim nego to jeste. Zar bi Velika Usta dozvolio da mu pobijemo sve
ratnike i da jedino on ostane ivi'Zar ne bi moda i njemu bilo milije da se s njime u zarobljenitvu na-
laze i svi njegovi ljudi? Ako su svi zajedno, onda je bijeg mnogo vjerojatniji nego da je sam."
Ali e u tom sluaju i naa panja biti mnogo vea. Ako izvedemo stvar tako da on osjeti i malo
mogunosti da pobjegne, prihvatit e na zahtjev, naravno, pretvarajui se pred nama."
Onda je potrebno samo to da mu tu mogunost otkrijemo. Znam ve i kome bi to najbolje uspjelo. To
bi mogao uiniti Old eterhend."
Old eterhend? Zar njemu da pode za rukom da zamae oi Velikim Ustima ukazujui mu na mo-
gunost bijega, ukoliko se preda sa svim svojim ratnicima, dok e u protivnom morati umrijeti?"
Samo ga upitaj! Dok sam s tobom razgovarao, on je o tome ve razmiljao. On vrlo dobro zna da Ve-
ka Usta eli prevariti, pa mu upravo zbog toga i nee Di teko da ga nadmudri."
Davo l rskartot I 193/
Bilo je zaista divho znati i uti kako je Vinetu umio da pogodi moje misli. Niti sam mu bilo ta
natuknuo, niti ispriao o emu sam sa Velikim Ustima razgovarao, a ipak je takvom sigurnou iznosio
moje misli kao da su njegove.
Da li je Vinetu dobro pogodio?" upitao me je Mimbrenjo.
Da", odgovorio sam. Velika Usta e narediti svojim ljudima da se predaju."
,,I ti e ga na to navesti?"
Da, i to protusmicalicom, jer e htjeti da me nadmudri. Uostalom, nema potrebe da se o tome ve sada
govori. Dovoljno mi je da znam ta moram poduzeti i ta u govoriti. Moj prijatelj Vinetu pogodio je
moje misli. Priznajem da mu je plan besprijekoran. Nemojmo dangubiti jer ga moramo im prije
izvriti. Ve je i pono prola, a Yume moramo jo prije zore opkoliti."
Vi ste se dogovorili, pa onda neka bude i po vaoj volji. Vinetu i Old eterhend uvijek znaju to rade.
Ja vam neu protusloviti iako vas nisam u potpunosti shvatio. Howgh!"
Pristupili smo potrebnim pripremama. Petorica naih moraju sa zarobljenicima ovdje ostati. Sezdese-
torica Crvenokoaca e se priuljati do logora Yuma i sakrit e se u gutari. Nee dozvoliti ni jednom
od Yuma da se probije. Ostatak se mora po istini razvrstati i sa te strane zatvoriti obru. Vinetu e
zapovijedati grupom u umi, a Jaki Bivol grupom na preriji. Sve ostalo je bilo preputeno meni. Cio
moj zadatak nije bio bogzna kako velik, ali zato i te kako vaan, jer bi najmanja greka mogla lako sve
da osujeti.
Najprije su se morala ona ezdesetorica neopa-zice oduljati iza logora Yuma. To je bio Vinetuov
zadatak kao vodia grupe. Prije polaska zamolio me je:
elio bih da i moj brat pode sa mnom do konja, jer ako bilo koga drugog povedem, morao bih ubiti
straare."
To mi je bilo drago, i ja sam mu se pridruio. Iako bismo lako savladali obojicu Yuma uvare konja,
ipak
194
smo morali biti na oprezu jer bi nas i najmanji um lako mogao izdati i upropastiti cio poduhvat.
Ili smo uz samu umu sve do njenog kraja. Tu smo se zavukli medu drvee i produili uz najvei
oprez. Sada smo bili na zapadnoj strani i brzo stigli do mjesta gdje su izvan ruba bili Yume ulogoreni.
Usporili smo jo vie nae korake i Vinetu je otpoeo da u kratkim razmacima rasporeduje ljude.
Kada je i posljednjem bilo odredeno mjesto, sva ezdesetorica Mimbrenjosa bila su rasporedena u
vidu luka u umi oko logora. Svaki pojedinac morao je da vodi rauna da ga ne primijete, ali je zato
morao imati dobar pregled nad okolinom. Mjere predostro-nosti su im unaprijed bile saopene.
Vinetu i ja smo se dovukli do stabala uz samu ivicu odakle smo imali dobar pregled nad itavim lo-
gorom. Iako s ove strane nije vie bilo mjeseine, ipak smo lako mogli da razaberemo svakog
Crvenokoca. Spavali su.
Neki od njih bacili su se na zemlju od umora tamo gdje su sjahali, dok su ostali leali poredani jedan do
drugoga. Njihovo oruje nalazilo se kraj njih. Malo podalje pasli su konji, dok su dva Crvenokoca ila
dolje gore, tjerajui ivotinje natrag kad bi se koja od njih previe udaljila. Vinetu mi pokaza onu dvo-
jicu i doapnu mi:
Potedjet emo im ivot. Neka moj brat uzme
na sebe jednoga, a ja u drugog."
Htio je ve da se odulja, ali ga ja zadrah:
Da li je Vinetu primijetio da se straa mijenja
svakog sata?"
Da."
Prerano bi nas otkrili. Moramo jo priekati."
Old eterhend ima pravo. Mi emo to tek tada moi izvesti, i to sasvim hladnokrvno, kada budemo si-
gurni da je obru oko logora zatvoren. Neka se sada moj bijeli brat vrati i kae Jakom Bivolu da i on
^ene sa svojom grupom."
Dobro! I ja u s njime poi te mu pomoi kod rasporeda ljudi, jer znam gdje su tvoje krajnje take."
Hoe^i se iza toga ponovo vratiti k meni?" Hou. Gdje u te nai?"
18
195ekat u te na ovome mjestu."
Pri povratku sam iao od ovjeka do ovjeka i uvjerio se da se svih ezdeset ratnika nalazi na mjestu
koje smo im odredili. S ove strane Yume nee ni u kom sluaju moi izvriti proboj.
Kad sam stigao do Jakog Bi vola, ovaj je ve izdao nalog za pokret. Ratnici Mimbrenjosa su uhvatili
konje za uzde i ili jedan iza drugog. Na elu smo bili poglavica i ja. I mi smo otili do kraja ume i
produili u polukrugu iji je prenik bio rub ume, a sredite logor Yuma. I ovdje smo ljude sa konjima
postavili u kratkim razmacima.
Razmak izmedu polukruga i logora bio je vei od dometa puke. Ratnici Mimbrenjosa su najprije
morali da prikolaju konje, a iza toga da se oduljaju dvije stotine koraka blie. Na tom mjestu trebalo
je da saekaju dan. Konje su zbog toga poveli sa sobom kako bi u sluaju proboja mogli smjesta
pojuriti u potjera Konji ezdesetorice ratnika, koji su se nalazili u umi, ostali su u logoru Mimbrenjosa
zajedno sa onom petoricom ratnika koji su uvali dvojicu zarobljenih Yuma.
Ovako rasporedeni Mimbrenjosi zatvorili su obru oko Yuma. Konji Yuma nalazili su se unutar naeg
kruga. Sada smo morali poduzeti korake da bi oteli konje Yuma.
Legao sam na zemlju i) otpuzao se na rukama i vrcima prstiju do mjesta gdje me je ekao Vinetu.
Primijetio me je i puzei poao mi u susret.
Prije nekoliko minuta bila je smjena strae", rekao mi je. Odmah su legli i bit e da su brzo zaspali."
Tada moemo poeti. Gdje emo otpremiti onu dvojicu kada ih zarobimo?"
U umu i tamo ih predati naim ljudima." Ja se ne slaem. Nai ljudi moraju svu svoju panju da
usredotoe na logor. uvajui zarobljenike mogla bi im se lako potkrasti neka nesmotrenost. Radije ih
meni prepusti! Odvest u ih do njihovog poglavice. Tamo nam nee moi nakoditi, dok bi nas ovdje
mogli lako odati, dozivajui u pomo."
196
Moj bijeli brat je u pravu. On neka uzme onoga koji "je na ridanu."
Bio je to jedan od uvara. Gonio je pred sobom konja koji se bio odvie udaljio. Po pravcu njegovog
jahanja' vidio sam na koju e stranu. Priljubivi se uz zemlju, otpuzao sam onamo i zavukao se izmedu
dva konja, uvar je stigao i zaustavio se u neposrednoj blizini. Bio je okrenut ledima i zurio u nebo.
Provukao sam se ispod jednog konja i otpuzao do uvara, ustao, lijevom ga zgrabio za vrat, a desnicom
ga dobro udario u sljepoonicu. Skljokao se, te ga od-vukoh.
Uz put sam se ogledao za drugim uvarem. Win-netou ga je ve bio udesio. Apa se vukao po zemlji
teglei Yumu za sobom. Odvukli smo ih do najbliih Mimbrenjosa i predali na privremeno uvanje.
Sada su na red doli konji. Njih nije bilo teko ukloniti jer su i onako ve bili obrstili svu travu, a
sigurno su eznuli za svjeom. Najprije smo odstranili dva konja, i to uglavnom puzei. Odveli smo ih
iza nae obrambene linije gdje su odmah poeli ponovo da pasu. U poetku su pojedinano krenuli, a
poslije u grupama a da ih nismo morali tjerati. Kada su pak primijetili da ih nitko ne goni natrag, poeli
su se sve vie udaljavati i na kraju stigli do naih prikolanih konja, gdje su se zaustavili.
Poduhvat je dakle uspio. Apa se vratio na svoje mjesto. Sada kada su i konji bili uklonjeni, a nepri-
Jftelj sa svih strana opkoljen, mogli su, to se nas tie, i da se probude. Nai su bili spremni da se - u
sluaju potrebe - upuste i u borbu. Moj prvi zadatak je bio da uklonim straare koji su uvali konje.
Polako su poeli da dolaze k sebi. Iako su im uvari bili dobri ratnici, ovi ih nisu uspjeli da veu.
uvari su sjedili s izvuenim noevima i tako ih prisilili da ute. Bila je potrebna moja pomo kako bi
im vezali ruke na leda. Posluili smo se njihovim lassoima. Zaprijetio sam im da ute i da mirno podu
sa mnom. Posluali s" me jer se i onako nisu mogli braniti, a uplaili su se od revolvera koji su vidjeli u
mojim rukama.
Ili smo du polukrunice sve do njezinog junog aJa gdje smo bili ostavili njihovog poglavicu sa rat-
197nikom pod jakom straom Mimbrenjosa. Mora da je u sebi kiptio od bijesa kada je vidio da vodimo
jo dvojicu njegovih ratnika. Morao sam mu dakle dokazati da su Yume opkoljeni i da nikako nee
uspjeti probiti obru Mimbrenjosa. Rijeio sam se da mu pokaem nae poloaje. Oslobodio sam mu
noge od spona, oko struka mu vezao kaji iji sam drugi kraj privrstio za svoj pojas, i rekao mu:
Velika Usta vjerojatno ezne za svojim ratnicima. Neka pode sa mnom pa u mu ih pokazati."
U prvi as kao da se obradovao, ali se odmah trgao i prisjetio da sam ga vezao jednim krajem za svoj
pojas. Nabravi vjede, ree mi mrgodnim glasom:
Kuda me misli odvui? Valjda ne do naeg logora?"
Ne ba sasvim do logora, ali u njegovu blizinu. Nadam se da u jo do podneva moi ispuniti tvoju
elju i odvesti te do tvojih ljudi."
Silom prilika nije mogao nita poduzeti, ve me samo slijediti. Odveo sam ga do prvog straara koji je
bio na rubu ume, a odavde dalje medu stabla. Pri tome sam ga upozorio:
Zapamti to u ti rei! Od ovoga trenutka ne smije progovoriti ni jedne jedine rijei. Ako samo i naj-
tie progovori, odmah u ti srce probosti. Evo, da malo osjeti!"
Izvukao sam bode i vrkom probio njegovu odjeu tako da sam mu kou na grudima malo zagrebao.
Uplaio .se i zamolio me potitenim glasom:
Nemoj da me bode, bit u miran. Ni glasa neu pustiti."
Vidio je prvog straara kako lei na zemlji. Krenuli smo do drugog. Budui da je pod drveem bilo
mrano, pa su me mogli smatrati neprijateljem, doviknuo sam im priguenim glasom:
Ja sam, Old eterhend, da se nije ta dogodilo?"
Nije, jo spavaju." ;
Ovako sam sa Velikim Ustima iao od strae do strae, izmijenivi sa svakim nekoliko rijei kako bi
poglavica Yuma mogao saznati na koji smo nain opkolili njegove ljude. Na drugom kraju straarske
li-
198
nije u umi naiao sam na poglavicu Apaa. Ugledavi Yumu, odmah je pogodio moju namjeru.
Doao si da bi se uvjerio kako se nijedan od tvojih ljudi nee moi provui. Prava je sramota biti voda
tako nesposobnih ljudi. Prenerazit e se kada se probude. U sluaju da se ne budu htjeli predati, ubit
emo ih sve do jednoga."
Napustili smo umu i poli na istinu, i to opet od strae do strae, sve dok nismo obili i ovaj drugi
vei polukrug. Pri tome smo naili i na Jakog Bi-vola koji je zapovijedao ovim dijelom. On nije bio to-
liko otrouman kao Vinetu i zato nije ni odgonetnuo zato sam poveo sa sobom Velika Usta. Gotovo
neprijateljskim glasom upita me:
Zato Old eterhend vue sa sobom ovo pseto? Zar e mu pruiti priliku da pobjegne? Bolje bi bilo
da si ga ostavio kod njegovih straara! U tebe su samo dva oka i dvije ruke, dok je straara petorica i u
njih je deset ruku i deset oiju."
Moja dva oka su isto toliko dobra kao njihovih deset, a i sam zna da su mi ruke mnogo vie uinile
nego njihovih deset. Zato se ljuti? Nisi li i sam maloprije rekao da Old eterhend uvijek zna ta
radi?"
To je tano. Ali ako si doao zato da bi se uvjerio kako smo na oprezu, nije trebalo da povede i
zarobljenika."
Doao sam zbog sasvim drugog razloga. ta misli, hoe li i jednom Yumi uspjeti da se probije kroz
na obru?"
Kako moe tako ta pitati kad i sam zna da je to nemogue. Ako pokuaju, mi emo pucati."
To sam htio da ujem. Postupaj kako si rekao! Ako bi te makar i malo obuzeo osjeaj samilosti, onda
ga savladaj! Ukoliko ih vai meci pokose, utoliko emo kasnije imati manje posla."
Samilosti!" nasmijao se Ijutito. Zar je ovo pseto imalo samilosti prema mojoj djeci? Da se nisi ti
pojato i spasio ih, on bi ih sigurno poubijao. Kako ti iw, Pada na um da mi govori o samilosti? Dokle god
jedan Mimbrenjo bude na ivotu, ni jedan Yuma nee osjetiti milost."
199Pljunuo je u lice Velikim Ustima, okrenuo se i udaljio. Utisak koji je ostavio na Yumu razbjesneli
poglavica doao mi je kao poruen, te sam rijeio da mu dozvolim da ponovo govori.
Sada smije ponovo govoriti. Saznao si da su ratnici Mimbrenjosa mnogobrojniji od Yuma. Pokazao
sam ti njihove poloaje. Sve su im puke spremne da opale. Mnogi tvoji ljudi e biti pokoeni ve od
prvih plotuna, a ostali se mogu jedino spasiti ako se predaju." Oni e se probiti."
Zar kroz uzlove ove tijesne mree? Ti ni sam u to ne vjeruje."
,,U to sam uvjeren. Ako se doepaju konja i iznenada u galopu izvre proboj, vjerojatno je da ete ne-
kolicinu i pogoditi, ali e zato ostali umai." Zar na konjima? Gdje su im konji?" Ondje", odgovorio
je, pokazujui onamo gdje je krdo paslo, osvjetljeno mjeseinom.
Ondje, da ondje! Samo gdje je va logor? Zar nisi ve uz put uvidio da su vai konji prevarom bili
odvedeni?"
Uff!" viknuo je-sav uznemiren, jer je to tek sada uvidio.
Pogledaj samo onamo, pa e se i sam uvjeriti da se nai ratnici nalaze izmedu tvojih Yuma i vaih
konja! Znai, izgubljena je svaka nada da e se opkoljeni moi probiti."
Pognuo je glavu i utke zurio u zemlju. Prolo je dosta vremena dok nije ponovo podigao glavu.
Ako Mimbrenjosi budu odmah pripucali, to je umorstvo, jer moji ratnici spavaju i nita ne slute." Zar
nisi upao u sela Mimbrenjosa i1 razorio ih? I oni nisu znali nita o vaem razbojnikom pohodu. Zar
nisi htio ubiti oba sina i ker Jakog Bivola? I oni nisu slutili da se ti nalazi u dolini. Zar nisi izvrio
prepad na haciendu del Arroyo, opljakao je, spalio i dao poubijati neke od njenih stanovnika? I oni
nisu slutili nita to im spremate? Neprijatelj nema prava da se opravdava time to je nenadano
napadnut, prema tome to ne vai ni za mene. Sto god ste uinili ak ako pljaku i odbacimo bilo
je najpodlije umorstvo. Ako vas poubijamo, to e biti samo pravedna
200
kazna za vaa sramna djela. Moe li bilo im opravdati te postupke?" ..,.,.
Nije mi nita odgovorio, pa sam i ja utio. Mjesec ie sada bio na zenitu i svojim srebrnim sjajem oba-
sjavao logor Vuma, Vidjelo se kako spavaju. Poglavica je plaljivo i ispitujuim pogledom gledao as
desno as lijevo, a as naprijed. Napregao je svoje misli ne bi li naao kakav izlaz. Nisam ga prekidao u
razmiljanju, jer e ga misli i onako dovesti tamo gdje sam ga oekivao. U to sam primijetio da je naglo
podigao glavu.
Uff! Evo; evo!" rekao je poluglasno.
U neto se zagledao, a to je privuklo i moju panju. Vidio sam da je u logoru jedan od Yuma bio ustao i
poeo okolo gledati. Primijetio je da konji vie nisu na starom mjestu, ve da su daleko otili. Otkrio je
i nae konje. Konji nisu stajali u grupi, ve poredani u polukrugu, tako da je taj pravilan oblik morao
pasti svakome u oi. Izgleda da jo nije nita sumnjao. Vjerojatno je mislio da su to njihovi konji jer
nije nikoga probudio. Napustio je logor i poao ovamo gdje je upravo pasla najvea skupina konja.
Mislio je da su tamo i njihova dva uvara pa ih je vjerojatno htio upozoriti na nesmotrenost.
On je izgubljen", prostenjao je poglavica. Samo to nije odjeknuo hitac koji e ga oboriti."
Nee", odgovorio sam. Zarobit e ga, kao to sam i ja tebe zarobio."
Branit e se i podii viku."
Do toga nee doi. Sigurno ti je poznato gdje smo ostavili Vinetua. Yuma mora proi blizu njega i
Apa e ga zgrabiti straga isto onako kao to sam ja tebe. Pazi!"
Dogodilo se onako kako sam i rekao. Yuma je bezbrino produio dalje. Iznenada je iza njega iskr-
snuo Apa. Za tren oka su obojica nestali u travi. U-brzo iza toga se Vinetu ponovo podigao. Zgrabio je
Yumu i nestao s njime medu drveem.
Savladao ga je", progunda Velika Usta.
,,I to tako tiho da tvoji ljudi nisu nita primijetili, sam vidi kako se izvrsno na naoj strani obavljaju
201poslovi. Ipak bi mi bilo milije da je ovjek imao vremena da podigne uzbunu."
Zato?"
Zato to bi ve sada pala odluka. emu dugo ekanje? Nai ratnici ekaju samo znak za napad."
Prinio sam dva prsta ustima kao da namjeravam zazvidati. Uplaeno me zamoli:
Stani! Jo nemoj! Priekaj jo malo!"
emu? Zla kob vas i onako nee mimoii."
Moda ipak hoe! I sam si o tome govorio dok smo ili Mimbrenjosima."
Ja se toga ne sjeam."
Naravno, ja sam se samo pretvarao kako bi u njemu pojaao zabrinutost. Medutim, on je uporno na-
stavljao:
Nije mogue da si zaboravio. Zahtijevao si da ti kaem istinu!"
Istinu? Ah tako! Znam! Ona vas nee moi spasiti zato jer nee uiniti ono to u od tebe zahti-
jevati."
,,A to to?"
Da naredi svojim ratnicima da se predadu i poloe oruje."
Sav postiden, oborio je glavu. Ja sam hotimice htio da ga to vie zbunim.
Obeanje s tvoje strane i onako ne bi nita znailo. Nemani povjerenja u tebe jer nasluujem da smi-
lja neku p,odvalu, pa u zbog toga dati znak da ih napadnu. Neka borba otpone."
Priekaj jo malo, samo jo malo, a sasluaj to ti imam rei!"
Onda govori, samo brzo! Nisam voljan da beskorisno tratim vrijeme."
Postoji li ikakva mogunost da se moji ratnici potede? Ako se predadu, da li e biti puteni na
slobodu?"
Rei u ti samo: moda."
Hou li i ja ostati na ivotu i biti ponovo puten na slobodu?"
To je ve mnogo tee. Tvoji su ljudi daleko manje krivi nego ti. Tvoja su zlodjela toliko velika i teka
da bi morao postojati neki vanredan razlog koji bi ti
202
osigurao spas. Jaki Bivol te ni u kom sluaju nee pomilovati. Njemu se ne bi smio obratiti."
,,A tebi i Vinetuu?"
,"opet samo: moda. Prvo moram od tebe doznati kako si se upoznao s ona dva bljedolika, po imenu
Melton i Weller. Zatim, zato si ti na njihovo nagovaranje napao haciendu del Arroyo i ta oni namje-
ravaju da urade sa bijelim iseljenicima. Jesi li spreman da na sve ovo odgovori?"
,,A jesi li ti spreman da me zato spasi?"
Ako to bude u mojoj moi, onda da."
Tada u ti sve rei to eli da dozna. Samo sada zato nema vremena. Ako se probudi jo koji od
mojih ratnika, njegovo hvatanje nee vjerojatno proi tako mirno. Vai e ratnici odmah pripucati im
digne galamu."
To je na svaki nain tano!"
,,A kada Mimbrenjosi jednom ugledaju krv, bit e ti mnogo tee, pa ak i nemogue da nas spasi!"
,,U to sam i ja ubijeden", rekao sam hladnokrvno.
Zbog toga pouri! Izbjegavaj prije svega prolijevanje krvi! Tada u ti sve saopiti. Zaklinjem ti se."
Ja u tvoju zakletvu mogu da povjerujem samo onda ako je potvrdi lulom mira."
,,I za to nemamo vremena. Lulu mira moemo i kasnije popuiti."
Neka bude, samo to u to malo vjerujem. Promisli malo, pa e i sam doi do zakljuka da mi nee
biti lako da te spasim, jer e se Jaki Bivol svim silama protiviti tome."
On o tome ne mora nita da zna. Ti e nam po noi prerezati spone."
Hm! Moda u to i uiniti, jer kao ovjek prezirem smrt, pa makar to bio moj i najogoreniji ne-
,,Tada pouri i nemoj dalje da ekamo!" Zurilo mu se vie no to sam mislio. Ja sam medutim mirno
nastavio:
Ja prije svega moram znati na emu sam. Ti zahtijeva da te sa tvojim ljudima potajice oslobodim!
"oces li mi za to obeati da e se oni dragovoljno
203Pa da, da!"
A hoe li mi cijelu istinu rei o onoj dvojici bljedolikih, i to tako da u moi otkriti njihove
namjere?"
Da" L/e*-
Onda podi sa mnom do Jakog Bivola i Vinetua da im kae da si voljan poslati zapovijest tvojim rat-
nicima da se predadu."
Poslati? Da li si time mislio da moram poslati glasnika do njih? Moji ratnici jedino mene sluaju i
nee potovati rijei jednog glasnika."
Zato si ti kriv, a ne ja, ako ne potivaju zapovijest koju im alje. Trebalo je da im ulije vie
potovanja, veu poslunost!"
Vjerojatno je namjerno zatraio da ga lino pustim. Kada je vidio da sam neumoljiv, pokuao je ovim
rijeima:
Kako moe zahtijevati da posluaju jednog Mimbrenjo glasnika?"
Tko je govorio o Mimbrenju? Da nisi ti moda jedini na zarobljenik? Ratnik, kojega smo s tobom
uhvatili takoder je s nama dojahao i vidio nae ljude. Isto tako su i uvari 'konja, koje sam doveo, proli
sa mnom itavu vanjsku stranu naih straa. I oni su se takoder uvjerili da su izgubljeni, ukoliko nas
prisile da se latimo puaka. Poaljem li tu trojicu sa tvojim nalogom u va logor, svi e im bezuslovno
morati povjerovati."
Dobro, slaem se. Odvedi me do one trojice!"
Priekaj samo asak!"
Poao sam s njime do prvog straara i ovome dao nalog da ode do Jakog Bivola i Vinetua i saopi im
kako je Velika Usta spreman da svojim ratnicima naredi predaju. Iza toga sam poao sa poglavicom na
drugu stranu ume gdje su bili zarobljenici.
U mom prisustvu je morao da izda zapovijest. Dok im je obrazlagao svoj postupak, pazio sam na svaku
njegovu rije, kako nam ne bi podvalio. Govorio im je o mome obeanju da u njega kao i sve ostale
zarobljenike potajno pustiti na slobodu. Ovo im je tiho rekao kako ga straari Mimbrenjosi ne bi uli.
Naroito je naglasio ove rijei:
204
A vi svi znate da Old eterhend uvijek dri datu rije" Jo je nikada nije prekrio."
Odrat u je onako kako sam obeao," rekao sam.
Onoj trojici oslobodili smo noge, dok su im ruke i dalje bile vezane. Uzeo sam dvojicu Mimbrenjo u-
vara da me prate sa zarobljenicima natrag u obru.
Ondje sam naiao na Vinetua| i Jakog Bivola. Poglavicu Mimbrenjosa je moja vijest bila veoma
iznenadila i ona mu se uinila nevjerojatnom. Poao mi je urnim koracima u susret.
Zar je istina da e nam se ova pseta Yume predati sa svim ljudima i poloiti oruje?"
Da."
Onda, ili si udotvorac, ili se iza svega krije pre-vara koju nisi u stanju da sagleda. Neka Old
eterhend dobro otvori oi."
Na to Vinetu mirno i staloeno ree:
Nema Yume koji bi Olda eterhenda uspio da prevari. Velika Usta, zna se, ostat e ovdje sa nama. Da
li e ova trojica Yuma prenijeti u logor zapovijed za predaju?"
Da", odgovorio sam.
Da li znaju tano ta e rei?"
Jo samo dvije stvari imam da im naredim."
A ta to?" upitao je Velika Usta brzo, jer je vjerojatno neto naslutio to ne bi mogao prihvatiti.
Neto sasvim obino, to nismo spomenuli i to se samo po sebi razumije. Tebi se maloprije mnogo
urilo pa e sada vjerojatno prihvatiti da se tvoji ratnici Poure kako bi izvrili tvoj nalog?"
Koji e im rok dati?"
Pola sata. Od toga neu odustati i vjerujem da se s time slae."
Moram. Ali ti si govorio o dvije stvari. Na to se odnosi ta druga stvar?"
Ta druga stvar se odnosi na predaju oruja. im tvoj! ljudi izjave da e posluati tvoj nalog, postavit
emo nae ljude u krug u blizini logora. Pojedinano e svaki od Yuma prilaziti i predavati oruje, a
zatim se vratiti svojima. Mora i sam priznati da je ova mJera na mjestu."
205Slaem se s njome."
Dobro! Ali te upozoravam da emo svakog tvog ratnika kod koga iza toga nademo oruje smjesta
ustrijeliti kao izdajicu."
To je veoma okrutno! Predati sve oruje! A ta e biti s ostalim predmetima i konjima koji se nalaze
kod mojih?"
Konji su, naravno, nai. Ako bi kasnije nekoga od vaih i pustili na slobodu, zavisit e jedino od nas
hoemo li mu pokloniti konja ili ne. Sve ostale stvari koje imate najprije emo pregledati. Mi se ne
elimo obogatiti vaim linim vlasnitvom. Ali ono to ste prisvojili prilikom prepada na haciendu del
Arroyo, oduzet emo vam i vratiti hacienderu. Ima li jo koje pitanje?"
v
Nemam."
Tada mogu glasnici da podu. Ti e medutim sjesti ovdje i nee ustati dok ti ja ne dozvolim."
Yume su pole da izvre ovaj neugodan zadatak. Velika Usta je sjeo na.zemlju, dok su dva straara na
moj znak sjela do njega kako bi ga drali na oku.
Pogledao sam na sat. Ako u roku od pola sata ne budem primio nikakovu vijest, odluio sam da naj-
prije ispalimo nekoliko hitaca da ih zastraimo, a tek onda da ozbiljno pripucamo.
Glasnici su stigli u logor i poeli da bude spavae. Nastalo je ivo komeanje. Nije dugo potrajalo, a
ve su se svi tiskali oko izaslanika. Nakon kratkog vremena zaorilo se Ijutito urlanje. Glasnici su
izvrili svoj zadatak. Vijest je izazvala veliko uzbudenje i taj momenat je za nas bio odluujui. Ako
Yume ostanu na miru i u svojoj mrnji ne poine kakvu nepromi-ljenost, tada nam je uspjeh osiguran.
Vinetu, poglavica Mimbrenjosa, i ja, povukli smo se malo u stranu. Nisam elio da Velika Usta uje
na razgovor. U asu kada se nad neprijateljskim logorom razlegala Ijutita vika, Jaki Bivol nam ree:
Sada e napasti. Osjea se to po njihovoj vici. No mi emo ih znati doekati."
Ve e se stiati ako budu saznali da su opkoljeni", odgovorio sam.
20S
Ne vjerujem. Yume su pole na poinak ubijedeni da e nas u zoru napasti i pobiti. A sada kada su ih
probudili, uvidjeli su da su opkoljeni i da se moraju predati. Gotovo sam ubijeden da e se u uzbudenju
latiti oruja."
Brzo e se oni otrijezniti jer sam im poslao poruku koja e ih umiriti i dati im malo nade."
Da im nisi moda obeao slobodu?"
Da."
Zar svima? I poglavici?"
Njemu naroito."
Jesi li poludio? Moj pristanak za to nee nikada dobiti!" -
Nije mi ni potreban. Uostalom, ja sam njima jo mnogo vie obeao."
Vie! A to?"
Da u Velikim Ustima i njegovim ljudima potajice, prerezati spone i pustiti ih da pobjegnu."
To si im obeao, to?" bijesno se okomio na mene. Kako si to mogao uiniti bez naeg pristanka . . ."
Dalje nije stigao jer ga je Vinetu zgrabio tako vrsto za ruku da mu je od boli zastala rije u grlu.
Zato moj crveni brat vie kao baba koju bole zubi? Zar Velika Usta mora da uje o emu razgova-
ramo? Da li je ikada iko uo da je Old eterhend uimo neto nepromiljeno? On svoje obeanje uvijek
dri. Da li si ti moda uo da je pogazio rije danu bilo bijelcu ili Crvenokocu?"
Old eterhend dri uvijek svoje obeanje."
Jasno, ali samo onda ako se i uvjeti ispunjavaju."
Tako! Uvjeti!" gundao je jo uvijek mrzovoljno poglavica, te nastavi zajedljivo: Tvoje uvjete moe
za sebe zadrati, ja ih ne elim uti!"
Iza toga se bijesno okrenuo od nas i neto podalje oacio^se u travu. Preko Vinetuovog lica preletio je
smijeak, ali nita nije rekao. Mislio sam da mu dugujem objanjenje i zbog toga rekoh: znao"Da,f sam
obeanje radi toga to sam tano
Prekinu e te- Ono to Old Shatter-ulni "vijek je dobro uinjeno. Nema potrebe da
207se preda mnomi pravda. Znam da e nadmudriti Yumu, iako on misli da e ti podvaliti. Na alost,
Jaki Bivol je hrabar poglavica, ali veoma kratke pameti. Odvie je plahovit, ali dobra srca i sigurno e
zamoliti Olda eterhenda da mu oprosti."
Kad god Vinetu govori^ tada nestaje srdbe i
uvrijedenosti. Promatrao je logor u kome se upravo
stialo uzbudenje. Yume su svi na okupu bili i mirno
raspravljali, gledajui as na ovu, as na onu stranu,
promatrajui nae poloaje. Nije prolo ni pola sata
kada se jedan od trojice glasnika vratio nazad i rekao:
Trojica najstarijih naih ratnika) ele da govore
sa Oldom eterhendom, Vinetuom i Jakim Bi-
volom. Da li smiju doi?"
Da, samo bez oruja."
,,A hoete li dozvoliti da se oni ponovo vrate u sluaju da se s vama ne sloe i odlue da se bore?
Jamite li da im se nee nita dogoditi?"
Oni su izaslanici i mogu poi odakle su i doli." ovjek je otrao do logora da prenese poruku. .
Ubrzo iza toga ugledali smo trojicu Yuma kako dolaze. Sa sebe su skinuli gunjeve, pa ak i gornja
odijela, kako bismo vidjeli da ne nose skriveno oruje. Kada je Jaki Bivol vidio o emu se radi, opet
nam se pridruio. Ova trojica su prola kraj svoga poglavice a da ga nisu ni pogledali. To, medutim,
nipoto nije bio znak preziranja. Doli su kao opunomoenici svojih drugova, i u ovom momentu on
za njih nije predstavljao poglavicu. Zaustavili su se pred nama i pozdravili nas. Tada se "jedan od
njih, vjerojatno najstariji, obrati meni uljudnim rijeima:
Velika Usta, poglavica Yuma, zarobljen je i naredio nam je da se i mi predamo. Old eterhend je s
njim utanaio uvjete. Ni najstariji na ratnik se ne sjea da se ovako to dogodilo. Zbog toga su se
Yume iskupile kako bi bez svog poglavice donijeli odluku. Poslali su nas da se uvjere ne bi li se moda
data zapovijest mogla izmijeniti. Hoe li nam ti sa tvojim slavnim crvenim prijateljima dati dozvolu
da vidimo ratnike koji su nas opkolili i provjerimo kako su postavljeni?"
208
Potujem vae razloge. Znam da za vas nema izlaza" odgovorio sam im. Ispunit emo vam elju!
Vinetu, veliki poglavica Apaa, uzet e vas pod svoju zatitu da vam se uz put ne bi ta dogodilo.
Podite sada i vratite se najkasnije za etvrt sata da mi saopite vau odluku. To je zadnji rok koji vam
mogu dati."
Okrenuli su se i poli -za Vinetuom. Obili su sve nae poloaje. Kada su se vratili, sivilo dana se
borilo sa mjeseevim sjajem. Po licima trojice Yuma vidio sam da se i u njima neto bori, iako su se
trudili da to prikriju. Bila je to borba izmedu ponosa i situacije u kojoj su se nalazili. Stajali su pred
nama izvjesno vrijeme oborenih oiju. Nakon toga opet mi se obratio isti Yuma:
Old eterhend se nalazio u naoj vlasti, pa mu se ipak nije nita dogodilo. Zar e sada svu svoju
strogost primijeniti na nas?"
Sto se meni nije nita dogodilo, to ne treba da vama zahvalim. emu tolike rijei? Neka ratnici Yuma
kau ta su odluili!"
Uvjerili smo se da na poglavica Velika Usta nije mogao drukije postupiti. Cijevi vaih puaka su sa
svih strana uperene u nas. A nae konje ste oduzeli dok smo spavali, te nam je oduzeta mogunost
bijega." Onda, da li ete se predati?" Mi smo tvoji zarobljenici."
Rije tvoji" je naroito naglasio. elio je da bude moj zarobljenik, jer sam ja dao obeanje da u ih
pustiti na slobodu.
Sada podite i predajte oruje, ali samo pojedinano! Ni jedan ne smije prii dok prijanji ne bude
Ptputen."
,,A da li e nam dozvoliti da barem nae kumire zadrimo?"
Veliki duh je htio da padnete u nae ruke. Njegovo se lice okrenulo od vas, i zbog toga su vae
svetinje postale bezvrijedne. Medutim, ja vas ne elim toliko poniziti te moete zadrati vae kslumete
i kumire."
To je donekle bilo olakanje za njihove potitene due. Bili sii spremni da se vrate u logor. Kada su
l* Davr, ' ~ -
209se udaljili nekih desetak, petnaest koraka, zaustavio se njihov govornik, okrenuo se i pogledao u
mene. U njegovim sam oima proitao molbu da dodem do njega jer mi ima neto da kae. Znao sam
to eli i poao prema njemu.
Neka mi Old eterhend oprosti to u jo jednom govoriti!" rekao je. Znam da ona dvojica voda ne
smiju uti."
Govori, samo budi kratak!"
Da li je istina da je Old eterhend obeao da e nas potajno pustiti na slobodu?"
Da, ukoliko va poglavica odri obeanje."
Koje?"
Nije mi dozvolio da vam to kaem."
,,A ta e biti ako ga ne ispuni?"
Tada u smatrati da i mene ne vee moje 'obeanje."
Onda emo mu rei da mora odrati rije. Howgh!"
Htio je da krene, ali se ponovo zaustavi i upita me: Kuda ete nas odvesti?"
O tome jo nije nita zakljueno. A sada dosta. Neka se ovo jednom ve okona."
Dok su trojica Yuma nastavila svoj put, odredili smo trideset Mimbrenjosa da naprave krug u kojem e
Yume predati svoje oruje. Postavili su se na nekih pedeset" koraka daleko od logora, dobro naoruani,
im je to bilo obavljeno, ve se pribliavao govornik da kao prvi preda svoje oruje, l ja sam bio
prisutan. Da bi ubrzali predaju pozvao sam jo nekolio Mimbrenjosa koji su dobili zadatak da
pretrauju njihove depove. Kada je Vinetu to vidio, doao je i on sa jo nekoliko ratnika koji su trebali
da veu Yume i poloe ih u travu. Ovako se postupilo sa svakim posebno. Sve je ilo veoma brzo.
Yume su imale uza se dovoljno remenja i lassa. Medutim, tee je bilo odrediti prilikom pretresa
depova Yuma da li se radi o njihovim vlastitim predmetima ili je to vlasnitvo haciende, pogotovo to
su za neke stvari tvrdili da su im kumiri, dok sam se ja mogao zakleti da su ih po-
210
krali na haciendi. Medutim, ja sam im bio obeao da u im ostaviti njihove kumire.
Dobar dio prijepodneva je ve bio proao dok smo sve to zavrili. Yume su leali jedan kraj drugoga
kao vree na krompiritu. Njihovo oruje je lealo u velikoj gomili. Htjeli smo ga podijeliti jo prije
ruka. Skupio sam prilinu koliinu predmeta za koje sam pretpostavljao da su vlasnitvo haciendera.
Te sam predmete predao na uvanje'jednom Mimbrenjosu.
Iza toga smo jeli. Svi su se dobro najeli jer su obje strane bile ponijele sa sobom dosta zalihe. Budui
da jo nismo bili spavali, rijeili smo da se odmorimo za vrijeme podnevne ege. Pred vee smo htjeli
krenuti, i to onamo gdje su se nalazili Yume sa ranjenicima i opljakanim stadom. Ratnike smo
namjeravali da zarobimo, dok smo stoku eljeli da vratimo hacienderu.
Pri podjeli oruja bilo je veoma ivahno. Svaki je htio da ima puku, a kako njihove puke nisu mnogo
vrijedele, esto je dolazilo do svade, i samo ih je otra rije mogla opametiti.
Krug koji su nai ratnici bili napravili ve se odavno rasturio. Logorovali smo u sjeni du ruba ume.
Tko se nije nalazio na strai, morao je da spava, kako bi skupio nove snage za daleko jahanje, jer smo
htjeli tek na cilju da se zaustavimo. Zbog brojnih zarobljenika desetorica je morala da straari. Smjenji-
vali su se svakog sata. Tu desetoricu smo naizmjence nadziravali, i to Vinetu, Jaki Bivol i ja. Ovo smo
inili svakog sata.
Ja sam imao prvu strau, a iza mene je doao Vinetu. Kada me je poglavica Mimbrenjosa budio,
osjeao sam se skoro umornijim nego ranije. Ustao sam da se malo razgibam. Vie nisam mogao
zaspati. Sva desetorica straara su stalno ila gore dolje i budno motrili zarobljenike, tako da se nijedan
nije usudivao bilo ta sumnjivo uiniti. Velikim Ustima je DUO odredeno posebno mjesto zato to je
poglavica. Leao je nepomino i izgledalo je kao da spava. Kad sam proao drugi put kraj njega,
otvorio je oi i nazvao me imenom. Priao sam mu i upitao ta eli? 0 njegovom sam licu vidio da je
bio iznenaden.
14
211Zar Old eterhend zaista moe da postavi ovakvo pitanje? Za mene postoji samo jedna elja:
sloboda!"
To ti vjerujem. I ja sam imao samo tu elju dok sam bio tvoj zarobljenik."
Ti si je i postigao. A kada u ja? Da 11 jo danas?"
Da li jo danas?" upitao sam sav iznenaden. Spavao si, pa vjerojatno jo sanja."
Ja ne sanjam. Osim tebe samo je jo deset ratnika na strai. Tko ti brani da mi spone preree? Uini
to, i ja u uzjahati prvog konja, pojuriti i nestat u prije nego to se bilo tko sjeti da me goni."
Taj njegov nevjerojatan zahtjev toliko me je razveseljavao da sam se stao glasno smijati. Od toga su se
neki od spavaa probudili, a privukao sam i panju straara.
Sta se smije?" upitao je bijesno. Ti si mi to obeao!"
Obeao sam da u tebe i tvoje ratnike osloboditi, a ne tebe samog. Samo zajedno s njima moe biti
osloboden."
Onda se pobrini da to bude to prije! Duan si da odri obeanje koje si nam dao."
Svakako! Samo kako stoji s tvojim obeanjem?"
Odrat u ga im izvri svoje."
Ti svakako smatra da si to veoma pametno smislio. Ako tako misli, onda nikada vie nee ugledati
slobodu. Neu te pustiti sve dotle dok ne odgovori na moja pitanja."
,,A ja u ti odgovoriti samo kao slobodan ovjek."
Ve sam htio da se ponovo nasmijem, ali se odmah uozbiljili jer je Jaki Bivol skoio na noge mislio
sam da spava i Ijutito me upitao:
Ima li moda Old eterhend vremena da odgovori na jedno moje pitanje?"
Da", rekao sam.
Neka onda pode sa mnom!"
Priao sam mu. Odveo me je malo podalje od ostalih kako nas ne bi uli. Zaustavio se i prostrijelio me
bijesnim oima.
212
Old eterhend je razgovarao sa Velikim Usti-' ma. Iako nisam mogao da razaberem rijei, ipak naga-
dam o emu je bilo govora."
,Ako je tako, onda naprosto ne shvaam zato i dalje nisi ostao na svom mjestu. San ti je potreban kao i
svima ostalima."
Kako mogu spavati kada vidim da se u nau sredinu uvukla izdaja?"
Izdaja? Hoe li moj crveni brat da kae koga smatra izdajnikom?"
Izdajnik si ti!"
Ja? Izdajica? Ako Jaki Bivol smatra Olda eterhenda izdajicom, bit e da je veliki duh pomutio tvoju
pamet jer za mene ne moe nitko rei da sam ikada bio izdajica. Ba te saaljevam. ao mi je to te
moram kao prijatelja i brata iskljuiti iz naeg vijea sve dotle dok ti se pamet ne razbistri."
Iza toga ga ostavih i podoh dalje. Medutim, on je pojurio za mnom i bijesno me zgrabio za ruku.
Sta si rekao? Tvrdi da sam nerazuman? Ti misli da, zahvaljujui svojoj umjenosti, moe ne samo
savladati svoje neprijatelje ve i svoje prijatelje vrijedati? Izvuci svoj no i bori se sa mnom! Ovakva se
uvreda moe samo krvlju sprati!"
Ne samo njegove rijei ve i izoblieno lice kazivali su mi da je ta stara prznica bila upravo razdra-
ena. Istrgnuo je no iza pojasa i zauzeo borbeni stav. Ja sam medutim ostao miran:
Na koji se nain ovakva uvreda mora okajati to mogu jedino ja odrediti, a ne ti, jer sam ja uvrijeden.
Nazvao si me izdajicom. Postoji li vee uvrede za Jednog ratnika? Da mi je bilo koji stranac dobacio
rije, udesio bih ga tako da se nikad vie ne bi digao sa zemlje. Ali ako to ini prijatelj, moram povje-
rovati da je iznenada poludio. Ako se osjea uvrijedenim u svojoj asti, ja za to nisam kriv, jer si mi "
dao povoda da o tebi tako mislim."
Ali Ja sam u pravu! Ti hoe da pusti na slo-
u poglavicu Yuma - Velika Usta! Priznaj i sam da je moralo biti sumnjivo to si bio nasamo s njime
1
Pregovarao dok smo mi spavali?
213Tada mu spustih ruku na rame i rekoh ozbiljnim glasom:
Dok Old eterhend bdi, ostali mogu mirno da spavaju. Zapamti to dobro. Nita ti vie ne kaem!"
Htio sam ponovo krenuti, ali me je on opet zadrao i povikao:
Ne, nije sve gotovo! Ti se mora boriti sa mnom! Uzmi no, inae u te probosti ako se ne bude
branio."
Stareva je vika probudila Indijance. I Vinetu se probudio, priao nam je i upitao:
Zato je izazvao moj crveni brat Olda eterhenda na borbu?"
Zato to me je uvrijedio. Rekao je da mi se pomutila pamet."
Zbog ega je to tvrdio?"
Zato to sam ga nazvao izdajicom."
Sto je navelo poglavicu Mimbrenjosa da to kae?"
Old eterhend je stajao kraj poglavice Yuma - Velikih Usta i s njime razgovarao."
Da li je posrijedi bila izdaja?"
Da. Old eterhend je sam izjavio da e ga pustiti na slobodu."
,,I to je jedini razlog kojim eli da opravda svoje ponaanje? Ja ti kaem da moj brat eterhend zna
uvijek to ini. Da svi ljudi ovoga svijeta postanu izdajice, on bi jedini ostao vjeran svojim rijeima!"
To ti misli a ja znam da nije tako. Uvrijedio me je i mora sa mnom da se bori!"
Bio je pravi uitak gledati kako je Vinetu odmjerio starca od glave do pete i uti mu glas kad ga je
upitao:
Da li se moj brat eli izvrgnuti ruglu pred svojim ratnicima?"
To je jo vie raestilo Jakog Bivola. Divljaki je zaurlao:
Zar me i ti eliS razjariti? Pogledaj samo moj stas i moje miie! Smatra li da u podlei?"
Da! Samo kada bi Old eterhend htio, otrica njegovog noa odmah bi ti se zarila u srce, ali on to
nee uiniti."
214
Prava je kukavica ako se ustruava boriti sa mnom, i ja u ga probosti!"
Vinetu skupi vjedje, dok mu se lice uozbilji. Po tome sam zakljuio da se Apa zatvorio u sebe.
Slegnuo je ramenima i rekao:
Jaki Bivol je odluio da se izloi ruglu. Old eterhend e se s njime boriti. Koje uslove postavlja moj
brat?"
Borbu na ivot i smrt."
Noevima?"
Da, noevima!"
Kada?"
Odmah sada."
Po kojim e se pravilima voditi borba noevima?"
Ni po kojem pravilu. Udarat u noem kako me god bude volja."
Kako e se postupiti ako jedan izgubi no? Smije li ga drugi probosti?"
Ako moe, neka uini. Onaj drugi se moe boriti i pesnicama i smije svoga protivnika zadaviti."
Neka mi moja dva brata dozvole da budem sudac. Spreman sam, i borba na ivot i smrt moe ot-
poeti."
Oi starog gundala zabljesnule su od elje za borbom. Iako me je poznavao, u ovom asu nije ni pomi-
slio na ono to je sa mnom ranijih godina doivio. Njegova srdba ga je inila nepromiljenim. Kad bi
se u njemu stiao bijes, znao je biti najljubazniji ovjek, to jest onoliko ljubazan koliko umije da bude
Indijanac. Njegova estina mu je ve mnogo puta nakodila i on bi ve odavno izgubio kod svoga
plemena svako potovanje da nije bio valjan voda i divovski Jak mukarac. Imao je oko ezdeset
godina, divno tjelesno graden, snaan i jo uvijek veoma pokretan, to Je kod drugih ljudi istih godina
veoma rijedak slu-aj. Dakle, bio mi je dorastao protivnik. Zapravo sam mo u loijem poloaju jer sam
morao da ga potedim, ak je on namjeravao da se ozbiljno bori.
Sto se mene tie ja bih prihvatio dvoboj. Medu-
ini, on bi smjesta nasrnuo noem na mene, pa bih
e
na kraju morao braniti. I protiv svoje volje stao
m ls
Pred njega i povukao no, ali lijevom rukom.
215To sam uinio zato da mi desna ruka ostane slobodna. U svom bijesu to nije ni primijetio.
Mimbrenjosi su uli i vidjeli o emu se radi pa su doli blie. Zarobljeni Yume su nastojali da zauzmu
takav poloaj kako bi i unato svojoj sputanosti mogli vidjeti borbu. Svi su s najveom napetou u nas
gledali, samo su sinovi poglavice ostali mirni i hladnokrvni. Nisu htjeli da se primijeti da su zabrinuti.
Budem li ja pobjednik, znai da u ubiti njihovog oca, a ako me ipak Jaki Bivol nadjaa, tada sam
propao, ja koga mladii toliko potuju.
Stali smo jedan prema drugom na udaljenosti od pet koraka i drali noeve u rukama. Jedan drugog
smo otro promatrali. Prije no to je dao znak za poetak, Vinetu upita:
Da li poglavica Mimbrenjosa, u sluaju da pogine, ima da izrazi neku elju?"
Ja neu poginuti!" nasmija se zlobno Jaki Bivol. Daj znak i moj e no odmah probosti Olda
eterhenda!"
,,A ima li moda moj bijeli brat kakvu elju?" upitao je sada mene Apa.
Da. Ako me Jaki Bivol probode, tada mu reci da sam mu ja spasio djecu i njegovom sinu dao ime.
Moda e onda biti oprezniji s prijateljima kojima duguje zahvalnost."
Htio sam namjerno da ga na to podsjetim, da starca malo opametim, ali sam se prevario, jer je on jo
bjenje nastavio:
Izdajica ne moe nikada raunati na zahvalnost Hou da vidim krv, krv!"
Borba je dakle bila neizbjena. Ako sam i namjeravao u poetku da s njime to blae postupim, osjeao
sam da je i moja krv poela da vri, te sam odluio da mu dam dobru lekciju. Vinetuu sam dao znak.
Podigao je ruku i rekao da ga svi uju:
Gledaoci neka ostanu svi n.a svome mjestu. Nitko ne smije da se makne dok ja ne dozvolim! Neka
otpone borba. Howgh!"
Tko e otpoeti? Ja neu! Rijeio sam da ve kod prvog naleta onesposobim poglavicu. Nisam smio
okli-
21C
. ti jer gto se due budem izlagao nou protivnika, to e'biti vea opasnost po mene, jer bi me mogao
pogoditi.
Jaki Bivol stajao je uspravno kao kakav kip. Zar ni on nije htio biti prvi? Koliko god mu je tijelo bilo
nepokretno, u njegovoj je dui vjerojatno izgledalo drukije. ivahni plamen njegovih oiju govorio mi
je da je samo zbog toga stajao mirno kako bi mi oi' umorio i onda se iznenada bacio na mene. U tome
se nisam prevario, jer je odjednom neto zaplamsalo u njegovim oima. Tog momenta sam bacio no,
jer sam bio uvjeren da e sada skoiti na mene. I stvarno, ve Je i nogu bio podigao, ali ju je ponovo
spustio i viknuo:
Vidite li da se Old eterhend boji. No mu je ispao iz ruke jer su mu se od straha prsti rastvorili."
Umjesto odgovora sagnuo sam se kao da elim podii no. Znao sam da e Jaki Bivol kao iskusni
ratnik iskoristiti ovaj trenutak. I stvarno, izveo je odluni skok, a time je bio zapeaen njegov
poraz. Budui da sam se ja sagnuo, to je morao uiniti i on zbog visokoga stasa, ako je mislio da me
pogodi u leda. Ja sam se medutim hitro okrenuo u stranu i uspravio se. Zahvaljujui tome, naao sam se
kraj njega, dok Je on u sagnutom poloaju zamahnuo prema onom mjestu gdje sam se maloprije
nalazio. Sada mi se pruila zgodna prilika da ga pesnicom svom snagom udarim u potiljak, i on se
poput vree stropotao na zemlju. Brzini pokretom mu istrgoh no iz ruke i odmah iza toga okrenuh ga
na leda. Kleknuo sam mu na grudi u namjeri da mu stavim no pod grlo. Medutim, to nisam uinio. Oi
su mu bile otvorene i zurile staklenim sjajem prema nebu. Usta su mu bila irom otvorena. Tamno,
vjetrom iibano lice, bilo je kao okamenjeno, iijelo mu je bilo nepomino. Uspravio sam se i rekao
Vinetuu:
Poglavica Apaa vidi da Jaki Bivol lei na zem-rSi1*?* se nJeSv no nalazi u mojoj ruci. Neka on
dlu! tko je pobjednik!"
A a
P J"e Priao, kleknuo pred Mimbrenjosa da ga v egieda. Kada je ustao, lice mu je bilo veoma ozbilj-
". a glas kao da mu je podrhtavao:
217Poglavica Apaa je govorio da e ^aki Bivol jc danas poi u vjeita lovita i imao je pravo. aka
Oicla eterhenda je kao stijena. Ona razmrskava ak i onda kada ne eli nekoga ubiti."
To je bilo tano. Ja nisam imao namjeru da ubijem Jakog Bivola. Snaan ovjek moe udarcem pesnice
vrlo lako nekoga oamutiti, mada taj udarac boli i nekoliko 'sati. Ali ba ubiti moe se jedino tako ako
se protivnik pogodi u naroito osjetljivo mjesto. Gledaoci su i dalje stajali nijemi, a isto tako i oba sina
Jakog Bivola. Ja sam se sagnuo da ga preg'edam.
Oi su mu bile ukoene kao u mrtvaca, dok su mi njegova otvorena usta ukazivala na kljenut. Srce mu
je sporo otkucavalo. Znai, bio je jo na ivotu. Pokuavao sam da mu sklopim vjedje. Uto je pokrenuo
oi i pogledom traio nekoga, i onda se zaustavio na meni. Tada se u njima pojavio izraz uasa. Poeo
je otvarati i zatvarati usne i njegovim udovima prodoe kratki trzaji. To je bio dokaz da je taj
paralizirani ovjek pokuavao svom snagom da savlada kljenut. Ustao sam i rekao Cr-venokocima:
On nije mrtav. Njegova dua je jo u njemu. Morat emo priekati pa da vidimo hoe li joj se tijelo
pokoravati kao ranije."
Nato je Jaki Bivol ispustio dugi, prodorni krik. Podigao se munjevitom brzinom i poeo oko sebe mla-
tarati rukama.
Ja ivim, ja ivim! Umijem da govorim i mogu se kretati!"
Vinetu mi je uzeo no iz ruke, pruio ga prema njemu i upitao ga:
"Priznaje li Jaki Bivol da je pobijeden? Old eterhend ga je mogao probosti, ali to nije uinio."
Mimbrenjo je polako podigao ruke i ukoeno ih upravio prema meni. Na njegovom licu vidio se izraz
uasa.
U aci bljedolikog krije se smrt. Bilo je uasno biti na ivotu, a biti mrtav. Netet Old eterhend za-rije
moj no u srce, ali tako da vie ne vidim i ne ujem!"
218
Ispravio se preda mnom i zauzeo stav ovjeka koji oekuje smrt. Uhvatio sam ga za ruku, odveo ga do
njegovih sinova i rekao mlademu:
Ja sam tvom starijem bratu dao ime, a tebi nudim "isto tako velik poklon: poklanjam ti oca. Prihvati ga,
ali mu reci da vie nikada ne posumnja u Olda eterhenda."
Starac me je ispitivaki gledao. Zatim je oborio oi.
Ovo je gotovo gore od smrti! Moj ivot daje u ruke jednom djetetu! Sve e stare babe uprijeti prst u
mene i od jednih do drugih krezubih usta ii e glas da si me ti pobijedio i da sada pripadam jednome
djeaku koji jo ni imena nema. Ovako u ivotarati do kraja u sramoti!"
Nipoto! Nije nikakva sramota biti pobijeden u dvoboju, a tvoj mladi sin e uskoro imati isto tako
slavno ime kao i njegov stariji brat. Ti nisi obea-en. Upitaj Vinetua, a isto tako i najstarije iz tvoga
plemena, pa e ti i oni to potvrditi!"
Ja sam. se udaljio dok je on poao na svoje mjesto i sav alostan sjeo. I ostali su poli na svoja mjesta,
samo to mnogi od njih nisu mogli ponovo zaspati. Kada me je u utvrdeno vrijeme smijenio Vinetu,
upitao me je:
Da li je moj brat eterhend ikada udario pesnicom koja ne samo to oamuuje ve i dui oduzima
vlast nad tijelom?"
Ne."
Bilo je strano! Da li je ta uzetost mogla i due Potrajati?"
Da, tjednima, mjesecima i godinama."
Onda je bolje da moj bijeli brat svoje neprijatelje odmah ubije. Jaki Bivol ti nikada vie nee
nametnuti borbu. Nagadam o emu si razgovarao sa Velikim Ustima. Da li je on zatraio da ga ve
danas pustimo na slobodu?"
Da."
A da li ti je rekao ono to eli saznati?" Nije.
Nee ti ni rei, ve e te slagati. Sto si naumio u vezi s njime?"
219Ono to je i moj brat Vinetu odluio." Umije da ita moje misli. Old eterhend i Vinetu nisu
edni krvi, ali mi neemo moi da spasimo Velika Usta. Ako ga pustimo na slobodu, sva bi krivnja
zbog njegovih kasnijih zlodjela - pala na nas. On je smrtni neprijatelj Mimbrenjosa. Neka ga oni
povedu sa sobom i sude mu po njihovim zakonima i obiajima."
Neoekivani, nametnuti dvoboj nije mogao da poremeti moj mir. Ja sam iza toga tako vrsto zaspao da
su me morali buditi. Krenuli smo u utanaeno vrijeme. Nae jahanje proteklo je bez ikakvih naroitih
dogadaja.
220
10 USPJEH ZA USPJEHOM
Ve je bilo gotovo vee kada smo stigli do uzanog klanca koji je vodio do logorita onih Yuma koji su
ostali da uvaju stoku.
Morali smo biti na. oprezu i zato smo poslali izvid-nika. Ovaj nije smio da produi na konju jer bi se
uo topot kopita. Dunost uhode preuzeo sam ja zbog vanosti poduhvata, a i zbog toga to sam ve
poznavao taj klanac. Kada je moj mladi prijatelj, Tamanitelj Yuma, to uo, priao mi je i rekao s puno
potovanja:
Old eterhend eli da uhodi neprijatelja. Ovaj kraj poznajem. Smijem li i ja poi?"
Istina, potreban mi je pratilac kako bi mi posluio kao uvar, no ti si ve dosta toga uinio i stekao
ime. Tebi su svi putevi otvoreni ka velikim djelima, jer si sada ratnik. Ja ti vie nisam potreban i radije
u nekom drugom otvoriti put ka slavi. Poalji mi tvoga brata! Neka me on prati!"
Srce Olda eterhenda puno je dobrote. Moj mladi brat znat e da-se pokae dostojnim tvoga po-
vjerenja."
Kolona je morala stati jer je u klancu mogao biti na strai jedan od Yuma, ili smo iz bilo kojeg drugog
razloga mogli lako naletjeti na njega. Sjahali smo. a sam sa mladim djeakom Indijancem produio pje-
ice. Iao je za mnom a da nije izustio ni jednu rije, "svrnuo bih se katkada i uivao videi ga
zadovoljnog. Bio je svjestan vanosti naeg zadatka i na nje-
221govom se licu vidjelo da je veoma sretan i samouvjeren.
Zbog toga to sam ja bio ve stari ratnik, a on tek neznatni mladi, nije ni pomiljao da ide upo-redo sa
mnom. Ipak sam primjeivao da je kadto ubrzao korake, ali bi se onda trgnuo i ponovo zaostajao.
Izgleda da mi je htio neto rei, ali se nije usudivao da prvi progovori. Zato sam malo usporio korake i
rekao:
Neka moj mladi brat ide sa mnom uporedo!"
Smjesta me je posluao.
Moj crveni brat eli neto da mi kae", nastavio sam. Znam to mu lebdi na usnama. Da li eli da mu
ja to kaem?"
Old eterhend moe da govori kad god zaeli!"
To je u vezi s tvojim ocem, Jakim Bivolom. Da li sam u pravu?"
Old eterhend uvijek ispravno pogada."
Htio si me upitati zbog ega sam njegov ivot predao u tvoje ruke?_Sada moe sve da mi kae kao
da si mi drug."
Ako Old eterhend dozvoli, onda mu smijem rei da e moj otac umrijeti!"
Zato tako misli?"
Vidim to po njemu, a i Yuma Setar je istog miljenja. On e se ubiti jer nee moi da podnosi dvo-
struku sramotu."
Nije to nikakva sramota to sam ga oborio. I Vinetua sam pobijedio prije no to smo se pobratimili. A
ti ga sada pitaj da li se toga stidi! Razgovaraj o tome sa tvojim ocem. No, ti si govorio o dvostrukoj
sramoti. Da li si ti mislio na to to sam ti ga poklonio?"
Da."
Ja sam postupio ovako jedino radi toga kako bih ga potedio ponienja poklanjajui mu ivot. On se u
svom bijesu okomio na moj ivot. Da je on bio pobjednik, sigurno me ne bi potedio, ve ubio. Za
njega bi bila velika sramota da sam mu poklonio ivot. Sada si ti vlasnik njegova ivota, a kako si mu ti
sin, moe ga od tebe primiti kao poklon a da se ne zacrveni. Da li me sada shvata?"
Razmiljao je neko vrijeme te duboko uzdahnuo.
222
Bilo mi je teko pri srcu zbog oca, ali mi je sada v/laknulo Old eterhendove rijei su veoma mu-rfre
Moj otac e i dalje moi da ivi a da se ni pred kim ne mora stidjeti. To u mu rei. Budui da je moj
slavni bijeli brat poloio u moje ruke ivot moga oca, elim da i moj pripada njemu. Za Olda
eterhenda sam spreman da odem i u smrt!"
2elim da ivi, postane hrabar ratnik i dobar ovjek Dobrim ovjekom te ja ne mogu uiniti. Mora
sam nastojati da nikada ne uini nepravdu. Ali zato u ti pomoi da postane hrabar ratnik. Pobrinut u
se da uvijek bude uza me dokle god se nalazimo u ovim krajevima."
Nato je uzeo prst moje ruke, pritisnuo ga na svoje grudi i sav uzbuden rekao:
Maloprije sam svom velikom bijelom bratu za-vjetao svoj ivot, ali bih elio da ih imam nekoliko.
Svi bi oni pripadali Oldu eterhendu!"
Znam! Ti si zahvalan mladi, a ovjek koji je zahvalan kree se takvim putem na komu cvjetaju jo i
druge vrline. Na vrijeme ih uberi, jer to je put dulji, to e ih manje biti, budui da su sve vie obrasli
trnjem koje tjera ruke ali i primamljuje da ih uberu."
Mladi je duboko uzdahnuo. Moje rijeci su mu u srce prodrle i ondje naile na plodno tlo. Uvijek sam
se veselio kad god bi netko ovako uzdahnuo, jer je to bio siguran znak najdubljeg uzbudenja.
Dan se brzo pribliavao smiraju. U klancu je bilo ve prilino mrano i zbog toga smo jo vie morali
biti na oprezu. Bilo je dobro to je moj saputnik ve nauio da hoda neujnim koracima. Indijanci ee
jc u ranoj mladosti ue toj vjetini jer je to stvarno vjetina.
Na kraju se ipak pokazalo da se u klancu nije nalazio ni jedan jedini neprijatelj. Stigli smo do njegovog
izlaza pri zadnjem traku dnevnog svjetla koji nam je omoguio da se jo kako tako orijentiramo.
Dok sam bio kod Yuma u zarobljenitvu, ulogorili smo se u blizini klanca. U meduvremenu su brojne,
opljakane ivotinje obrstile svu travu i pastiri bili Prisiljeni da podu malo dalje. Toliko su daleko otili
aa
su konji i krave izgledali kao mali psi.
223Jedan od Yuma je sada dolazio prema izlazu ia klanca. Da bih provjerio koliko je mali Mimbrenjo
nadaren, upitao sam ga:
Ti svakako vidi onog Yumu koji nama u susret dolazi. Hoe li doi do nas ili e se vratiti sa polovine
puta?"
Doi e da bi saekao ratnike koji su pojurili za tobom."
Zar to nije izlino?"
Nije. On treba da im javi gdje se nalaze njihovi drugovi, jer su se odavde morali udaljiti."
Ljudi bi i onako pronali svoje drugove jer e pastiri na svaki nain zapaliti straarsku vatru."
Oni iz opreza nee zapaliti vatru. Jo ne znaju da li im je uspjelo da te uhvate, a Old JSvatterhand je u
oima neprijatelja veoma opasan protivnik."
Hm! A zbog ega taj ovjek dolazi tek sada? Zato jo po danu nisu ovdje postavili straara?''
Zbog toga to bi oni koje oekuju po danu mogli da vide stada tamo napolju i vodi im ne bi bio po-
treban."
To je sasvim taCno. Dao si mi dobre odgovore. Ali nije dovoljno da ovjek neto zna, ve mora
umjeti i djelovati."
Neka mi Old eterhend kae ta treba da uinim! Ja u ga posluati."
Htio bih da uhvatim toga Yumu."
Djeakovo bronano lice postalo je jo tamnije uslijed uzbudenja koje su moje rijei u njemu izazvale.
Old eterhend treba samo ruku da prui i Yuma mu ne moe umai."
Zar nema i ti ruku?"
Oi su mu se zasvijetlile, ali se ustruavao.
To je ruka djeaka koji u prisustvu velikog ratnika ne smije da djeluje."
Ratnik ti daje dozvolu. Mora da pokae svom ocu da si bio uz mene."
Ja u ga tada ustrijeliti."
Nee. Njegovi bi drugovi uli hitac. Kaem ti da ga elim imati kao zarobljenika."
Neka se Old eterhend izjasni to trai od mene i ja u to izvesti."
224
Mora sam znati ta treba da uini. Djelo ne bi bilo "potpuno tvoje ako ti je potreban savjet. Razmisli
hr^o orije no to bude kasno!"
Provirio je prema onom mjestu gdje je Yuma sta-iao a zatim je otpoeo da osmatra okolinu. Na nje-
govom licu sam zapazio izraz poduzetnosti i odlunosti. Znam ta u uiniti", rekao je. Mi sada
stojimo na izlazu iz klanca. Iza ove stjenovite okuke moemo da gledamo na drugu stranu. Yuma se
nee zadrati na istini, ve zaci u klanac."
To i ja smatram vjerojatnim." Uoio sam jedno skrovite u kojem u se sakriti dok "on ne prode.
Tada u, uljajui se, poi za njim i kundakom ga udariti po glavi i oboriti ga. Svojim u ga iassom
vezati."
Ako je skrovite dobro, tada plan nije lo. Gdje se ono nalazi?"
Na stijeni, ta odmah iza naSih leda." Stajali smo zaklonjeni na izlazu iz klanca. Samo nekoliko koraka
iza nas na udaljenosti od dva metra dizao se stjenoviti zid, visok otprilike kao ovjek. Prolaznik
ne bi mogao da opazi ovjeka koji bi se iza njega sakrio. Zbog toga sam ga upitao:
Moe li se popeti gore? Kamen je veoma gladak." To nije nita!" odgovorio je bezbrino. Ja bih se
jo i vie mogao popeti."
Samo e te uti kada skoi dolje." Neu skoiti, ve tiho skliznuti." Onda brzo gore! urno je." ,,A
gdje e se sakriti Old eterhend?" ..To je moja stvar. Nemoj raunati na mene jer ti ne mogu pomoi!
Ne bude li brzo.i odluno djelovao, ubit e te."
,,Yuma nee uspjeti da ubije jednog Mimbrenja!" rekao je ponosno. Ja u ga uhvatiti i on e umrijeti
na kolcu."
Bio je dobar penja i brzo je, poput vjeverice, stigao na liticu uz koju se tako priljubio da ga ni Ja nisam
mogao vidjeti. Bezbrini prolaznik ga nikako nee moi primijetiti.
Sada je bilo krajnje vrijeme da se i ja povuem jer je Yuma bio udaljen od nas najvie oko tri stotine
15 Davo l Iskariot l
225koraka. 2urno sam poao natrag dok nisam stigao do jednog velikog kamenog bloka i/a kojeg sam
se sakrio. Poduhvat mladog junaka i unato mojoj prisutnosti nije bio bezopasan. Ako bi ga Yuma prije
vremena primijetio i ako bi dolo do borbe, ne bih mu mogao dovoljno brzo pritei u pomo jer nisam
smio pucati. Zbog toga sam s velikom napetou oekivao ta e se dogoditi pogotovo to sam ja bio
podstreka tog poduhvata i bio odgovoran za njegove posljedice.
Izvodenje ovog poduhvata bilo je olakano time to je u meduvremenu postalo jo mranije, a nastupio
jo jedan novi momenat na koji nismo raunali. Naime, stigavi do klanca, Yuma je stao ba na ono
mjesto gdje smo maloprije mi stajali i vrili osmatra-nja, a da nije uope uao u klanac. Bilo mu je
naredeno da na onom mjestu straari i poeo je polako hodati gore dolje. Pri tome se stalno vraao do
litice na kojoj se djeak nalazio, samo ne tako blizu da ga je djeak mogao odozgo kundakom pogoditi.
" Govorio sam sebi: mladi Mimbrenjo e ekati da mu se Yuma priblii malo vie. Strpljivo sam ekao.
Ve je u tome ekanju prolo pet minuta. Bio je toliki mrak da sam pred sobom vidio jedva na dvadeset
koraka. Napregnuto sam oslukivao. Upravo sam bio rijeio da se tiho oduljam do izlaza iz klanca,
kako bih u sluaju potrebe mogao Mimbrenju bre pritei u pomo, kad do mene dopre zvuk kao kad
netko palicom udari po tikvi. To je bio udarac koji je bio namijenjen Yumi. Stao sam i osluhnuo. ulo
se neko stenjanje, roptanje, a iza toga se ponovi onaj prijanji zvuk. Yuma je dobio l drugi udarac
kundakom. Sada vie nisam morao biti zabrinut za mladog prijatelja, ve sam mirno mogao ekati da
vidim ta e dalje poduzeti. Ubrzo iza toga zauo sam korake i Mimbrenjo je polutihim glasom
izgovorio moje ime. Otiao sam k njemu.
Kako je moj mladi brat izvrio svoj zadatak? Je li uspio?"
Da. Yuma se ispod mog skrovita etao amo tamo, Ja sam mu zadao udarac i on se skljokao dolje.
Stenjao je i htio se pridii. Skoio sam i zadao mu drugi udarac od kojega je ostao oamuen. Iza toga
sam ga
226
vezao lassom. Ne znam da li je jo na ivotu ili sam
ga ubio."
Hajde, da vidimo!"
Poli smo do onog mjesta gdje sam pregledao Yumu. Bio je pri punoj svijesti. Udarci su ga oamutili
zamo za kratko vrijeme. U pomo nije zvao jer je znao da mu zov nee doprijeti do njegovih drugova.
Sve to god je imao uza se postalo je plijen njegovog pobjednika, ali rezultat je bio mrav. Depovi su
mu bili potpuno prazni, a od oruja je imao samo jedan no, luk i tobolac u kojem je bilo nekoliko
strijela. Priutio bih svom malom junaku i bogatiji lov, jer kod Crvenokoaca vai geslo: to je vie
plijena, tim je vee junako djelo.
Nae uhodenje imalo je dobar ishod. Sada smo morali natrag. Trebalo je zarobljenika sa sobom povesti
jer ga nismo smjeli ovdje ostaviti. Sa sigurnou sam pretpostavljao da e doi smjena. Prije nego to
do toga dode, morat emo se vratiti ovamo da i njegovu smjenu uhvatimo, jer bi ovaj mogao dii
galamu ako ne pronade svoga prethodnika. Zbog toga sam upitao Yumu:
Poznaje li me?"
Old eterhend!" odgovorio je prestraeno. Da, poznajem te!"
Ako ti je ivot drag, mora istinito odgovoriti na postavljena pitanja! Otkad sam otiao od vas, da li su
pristigle i druge Yume?"
Nisu."
Kada treba da te smijene?"
Nakon dva puta onoliko vremena koje bljedoliki nazivaju jedan sat."
Ti e sada s nama poi. Oslobodit emo ti noge aa moe hodati."
Skinuo sam mu lasso s nogu, privezao mu ruke za
"Jelo, a zatim vezao za sebe da bih bio siguran. Poli
smo mnogo bre natrag, usprkos noi, nego to smo
varno doli po danu, jer smo tada morali polako ii
oiti na oprezu zbog Indijanaca.
Kada sam javio Vinetuu to smo vidjeli, rekao je:
"Bit ce nam lako da ih pohvatamo, samo to ne povesti zarobljenike jer bi nas oni odali. Ko-
15*
227liko bi Mimbrenjosa bilo dovoljno da iznenadimo neprijatelja, a da nam pri tome ni jedan ne umakne?"
Dosta je polovina, ali je bolje da ih je neto vie jer ovjek uvijek mora da rauna na eventualnosti." ,,A
hoe li druga polovina biti dovoljna da uva zarobljenike?" Da."
Tko e ovom polovinom zapovijedati?" Jaki Bivol, jer emo Vinetu i ja biti prisutni pri napadu. Stavie,
potrebno je da najprije uhodimo Yume da bismo saznali kako su se ulogorili. To emo nas dvojica morati da
uinimo, jer e biti teko, budui da kod njih nee gorjeti vatre."
Ja bih radije zadrao kod sebe Jakog Bivola. Poslije dvoboja s mojim bratom eterhendom potpuno se
promijenio. Svu je panju usmjerio samo na sebe i ne zanima ga vie ono to se oko njega dogada." To
nita ne smeta da mu povjerimo nadzor nad zarobljenicima. Do sada nije na njih obraao panju, ali e
ubudue biti budniji. Do dvoboja je dolo upravo zbog mrnje koju osjea prema njima. Vjerovao je da im
elim omoguiti bijeg, ako ne ba svima, a ono Velikim Ustima. Kako je odluio da svi umru na stupu
muenja, siguran sam da nee uiniti nikakvu greku. Ja u govoriti s njime."
Jaki Bivol nije uo moj razgovor sa Vinetuom. Nije bio s nama i zbog toga sam poao k njemu vodei sa
sobom njegovog sina i zarobljenika.
Zato poglavica Mimbrenjosa ne sjedi sa Winne-touom?" upitao sam ga. Apa ima da mu neto vano
saopi."
Sta moe biti vanije od moje slave koju sam izgubio!" odgovorio je mrano.
Zar slava tvojih sinova za tebe nije isto toliko vana?"
Da li govori o Tamanitelju Yuma?" Ne, ve o tvom mladem sinu." Ovaj nema ni imena, a nije ni
slavan. Na njega ne treba da mislim."
Vara se. On e biti i te kako slavan ratniS. | Upravo mi je pruio dokaz."
228
Moda za to to je s tobom poao? Nije nikakvo junako djelo uhoditi da li se Yume nalaze u klancu. To
umije svaki Mimbrenjo djeak."
A da li svaki od vaih djeaka umije oboriti i zarobiti neprijatelja? Tvoj je to uinio. Ovdje pred tobom stoji
Yuma kojega je tvoj sin zarobio. Ja sam se bio udaljio, dok je on vrebao Yumu, oborio ga i lassom vezao.
Kada sam se vratio, bilo je ve sve gotovo i nisam imao vie ta da uinim."
Sada je starcu ipak omekalo srce. Ustao je i poloio ruku sinu na grudi.
Iako si mi mladi sin, ne mora zavidjeti starijem bratu na imenu i njegovoj hrabrosti. Old eterhend je medu
nama i on e ti pokazati put kojim e i ti dospjeti do takvog imena. Zarobljenik je tvoj i ti e mu na stupu
muenja zadati smrtni udarac."
Samo se pobrini da svi dospiju stvarno na stup muenja," upozorio sam ga. Zarobljenike emo sada
ostaviti pod tvojim nadzorom, a isto tako i polovinu tvojih ratnika."
Hoete li s onom drugom polovinom da zarobite Yume? Zar ja moram ovdje ostati? Zato ne bih i ja
uestvovao?"
Zato to jedan od nas trojice mora ovdje ostati: Ti, Vinetu ili ja. Uvjereni smo da e zbog mrnje koju
osjea prema njima dvostruko biti na oprezu. Zarobljenici su tvoji, pa prema tome ih mora ti i uvati. Budi
spreman da pode za nama im ti poaljemo glasnika!"
Jedva primjetno kimnuo je glavom u znak pristanka.
Sada smo odredili one koji e nas pratiti. Iza toga smo uzjahali i poli do izlaza iz klanca. Tamo smo sjahali i
konje predali nekolicini uvara. Jahali smo zbog toga da bi bre ovamo stigli, jer bi inae smjena mogla biti
izvrena. Nestanak straara bi izazvao veliku buku. Smjena strae morala je uskoro da se izvri. Topot naih
konja bi nas lako odao, te smo ja i Wmnetou sjahali i poeli se uljati u pravcu odakle smo straara
oekivali. Pravac mi je bio poznat. Zaustavili smo se na nekoliko stotina koraka ispred klanca ekali. Jedva
su prole dvije minute kada smo uli
229da dolazi. Brzo smo se razili, ja nalijevo, Vinetu nadesno. Kada je Yuma htio proi izmedu nas,
zgrabili smo ga s obje strane i neujno ga odvukli u klanac kod uvara konja.
Iza toga sam s Vinetuom poao da uhodimo Yume. Kod njih jo uvijek nije gorjela ni jedna vatra.
Vratili smo se ipak, nakon pola sata, da dovedemo nae ljude i damo im upute. Neprijatelji su nam sami
olakali posao. Svi su oni sjedili otprilike u sredini nove ispae, dok su samo etvorica malo podalje
obilazila da dre na okupu ivotinje. Ako nam uspije da tu etvoricu bez buke savladamo, nee nam
biti teko da ostale opkolimo i da ih prisilimo na predaju bez borbe. U protivnom morali bismo da na
njih otvorimo vatru.
Na svu sreu to nije bilo potrebno. S lakoom smo savladali onu etvoricu. Jednom od njih sam
saopio to se dogodilo i poslao ga kao posrednika k njegovima, koje smo takoder ve bili opkolili.
Dao sam im deset minuta vremena za predaju bez borbe. Nije ak ni toliko potrajalo i svi su nam se
predali.
Najprije smo zapalili nekoliko vatri i doveli konje. Jednog glasnika poslali smo do Jakog Bivola neka
mu saopi da sada i on s ostalim Mimbrenjosima i zarobljenicima moe doi. 2ivot u logoru je veoma
brzo oivio. Iako smo opljakano stado smatrali kao haci-enderovo vlasnitvo, ipak smo se usudili da
zakoljemo nekoliko ivotinja kako bismo doli do mesa. Smatrali smo da moe podnijeti ovako malu
rtvu kao nagradu za spaeno stado. Vinetu i ja sloili smo se da se stoka odmah sutradan vrati na
haciendu. Kada smo ovo saopili poglavici Mimbrenjosa, upitao je:
Sta e biti u meduvremenu sa zarobljenicima?"
Tvoji su. Radi sa njima Sto god eli", odgovorio je Vinetu.
Tada u ih smjesta odvesti do ispaa moga plemena gdje emo im suditi."
Za to su ti potrebni ljudi. Ja ne mogu sam sa Oldom eterhendom da tjeram stoku do haciende."
Dat u vam pedesetoricu mojih ljudi koji e vam pomoi."
To smo oekivali. Prihvatili smo ponudu. Ja sam sada morao da razgovaram sa Velikim Ustima kako bi
230
saznao sve o Mormonu i njegovim namjerama. Jasno, bio sam uvjeren da mi nee kazali istinu, ali sam
se ioak ponadao da.u izvui iz njega barem toliko da sam mogu donijeti zakljuke. Pretvarao sam se
kao da provjeravam spone zarobljenika te tako doao i do njega. Dok sam opipavao njegovo remenje,
progun-
dao je:
Zato si napao moje ratnike?"
'zato to su nai neprijatelji."
Zato to ini kada mora da ispuni svoje obeanje i pusti ih ponovo na slobodu?"
Htio sam da im oduzmem opljakanu stoku kako bih je opet vratio hacienderu."
Zar don Timoteu Pruchillu?"
Da." .
,,O, taj uope vie i nije haciendero!" nacerio se.
A tko je onda?"
Bljedoliki, po imenu Melton."
Melton? Kako je on doao do toga da postane haciendero?"
On je otkupio haciendu od don Timotea. Moda eli da njemu odvede ivotinje?"
To mi nije ni na kraj pameti. Odvest u ih do don Timotea Pruchilla."
Njega nee nai. Otiao je."
Kako to zna?"
Rekao mu je Melton, koji je tako odluio sa Wellerom."
Znai da se sada Melton nalazi na haciendi kao
vlasnik?"
Ne."
A gdje je?"
Na - u..."
Mucajui zastao je. Htio je odgovoriti, ali se predomislio. Kada sam mu ponovo postavio pitanje, iz-
javio je:
Ne znam."
Pa ti si mi upravo htio da kae. Objasni mi ba-fem ta je bilo sa doseljenicima!"
Oni moraju oni su oni se nalaze..."
Opet je zastao.
Pa govori ve jednom!" potaknuo sam ga.
231Ni to ne znam."
Ali po tvom glasu .osjeam da zna."
Ja to nikako ne mogu da znam. Ovi su ljudi bili moji" zarobljenici. Medutim, pustio sam ih na slobodu.
Kako mogu znati ta su uradili i gdje se nalaze?"
Mora znati jer si upoznat sa Meltonovim planovima. On te je nagovorio da napadne haciendu."
Tko ti je rekao tu la?"
To nije nikakva la, ve istina. Dok je Melton bio na putu sa iseljenicima prema haciendi, ti si ga posjetio
zajedno sa Wellerom i sa njime ste ugovorili ta ete uraditi."
I to je la!"
Badava porie! Ja sam vas lino uhodio."
Onda su te tvoje oi prevarile."
Moje me oi nikada ne varaju. Tvoje poricanje nee ti biti ni od kakve koristi. Ja na svaki nain moram
saznati ta se dogodilo s iseljenicima poslije spaljivanja haciende."
I to ti ne mogu rei jer ni sam ne znam."
Zna ti to vrlo dobro. Uostalom, ti si mi obea* da e mi rei."
,,A ti si obeao da e nas pustiti na slobodu. Medutim, umjesto da ispuni svoje obeanje, sve vie naih
ljudi zarobljava."
Ako odri tvoje obeanje, i ja u svoje izvriti." ,,<Ta sam svoje odrao i rekao to sam znao." To nije
istina. Uostalom, vie se neemo svadati! Nai bi rauni bili namireni da je svaki od nas odrao svoju rije.
Poto ni jedan od nas nije odrao, onda smo obojica naisto. Ja sam danas posljednju no ovdje.
Sutra ujutro u se rastati s Jakim Bivolom, koji e vas odvesti na svoje panjake, gdje ete umrijeti
muenikom smru."
Pretvarao sam se kao da u poi. Ovo je upalilo. Priekaj jo malo!" doviknuo mi je kada sam se udaljio
nekoliko koraka.
Onda?" upitao sam, dok sam se okrenuo prema njemu.
,,A da li e nas stvarno pustiti na slobodu ako bih ti sve rekao?"
232
Da Samo to ti nita ne zna."
"znam. Melton mi je naredio da utim."
"onda ve jednom otvori svoja usta! Dakle, Melton je od tebe zahtijevao da izvri prepad na haciendu?"
Nije."
Da li su ona dva bljedolika, po Imenu Wellen, radili u suglasnosti sa Meltonom?"
Nisu."
Zar nije Melton kupio haciendu?"
Da."
Kakvu je namjeru imao sa iseljenicima?"
Nekao se jedno vrijeme da bi smislio ta e odgovoriti ili da skupi dovoljno hrabrosti kako bi kazao ve
unaprijed smiljenu la. Tek kada sam ga i drugi put upitao, priznao je:
On eli da ih proda."
Da ih proda? Da trguje s ljudima? To nije mogue!"
Mogue je. To ti mora bolje znati nego ja, jer si bljedoliki, a samo bljedoliki trguju sa ljudima. Ili moda
eli da porekne da su obojeni takoder ljudi? Zar se s njima nije trgovalo kao s robovima."
Ovdje nije rije o obojenima. Govorim o bljedolikim. Istina,- sluao sam da ima takvih zlih kapetana da ne
mogu dobiti mornare. Kad takvom kapetanu zatrebaju ljudi, on ih ili ukrade ili kupi."
Aha! Moda eli tvrditi da je te bijele iseljenike prodao jednom takvom kapetanu?"
Da."
A tko ih je prodao?"
Melton. Iseljenici su sada njegovi i on moe s njima uiniti to god hoe. On ih je dopremio iz prekomorske
zemlje i tamo za njih platio veliki novac."
To nije bio njegov novac, ve hacienderov."
On je kupio haciendu zajedno sa bijelcima. Htio je ponovo da dode do svog novca,' a kako ga stranci nisu
imali, prodao ih je kapetanu jednog broda."
Odakle ti to zna?"
Od njega lino. Prije no to sam ga pustio na slobodu, rekao mi je da e ih prodati."
,.A gdje se nalazio kapetan broda?"
233U Libertadu. Sada sam ti rekao sve to znam. Ispunio sam tvoju elju, a sada zahtijevam da i ti ispuni
moju."
Zar ti to zbilja zahtijeva? Ova tvoja pria je la od poetka do kraja. Kapetan broda postoji jedino u tvojoj
glavi. Uostalom, morao bi i sam znati da ene i djeca kapetanu nisu potrebni kao mornari." Znai da
mi ne vjeruje? Onda je teta za svaku rije koju sam izgovorio. Sve to sam ti rekao, saznao sam lino od
Meltona. Ja sam svoje obeanje ispunio, a ti e sada svoje odrati!"
Svakako, samo to sam dao rije da u te pustiti jedino u sluaju ako kae istinu. Dakle, drim svoje
obeanje i neu te pustiti na slobodu jer si me slagao." Da je mogao, od bijesa bi skoio na noge, ali ovako,
sputan, uspio je samo da se toliko pridigne i sjedne da bi Ijutito zasiktao:
Naziva me laovom, a u stvari si ti sam naj-okorjeliji laov koji se samo moe zamisliti! Samo da su mi
ruke slobodne, zadavio bih te i..."
Budi miran!" prekinuo sam ga. S tobom vie nemam nikakva posla. Medutim, ipak u ti neto rei, a to je:
da nisi dovoljno bio mudar. Znam na emu sam. Medutim, ti e sutra morati poi s Jakim Bivo-lom kao
zarobljenik."
Ti nita ne zna, ba nita, i nikada nee nita ni saznati!" nasmijao se ciniki i zlobno.
Krenuo sam i zaustavio na izvjesnoj udaljenosti, jer sam, dok sam razgovarao sa Velikim Ustima, uo iza
grma nekakvo utanje. Netko je leao iza njega. Slutio sam tko bi to mogao biti jer Jakog Bivola nije bilo na
njegovom mjestu kad sam sluajno u tom pravcu pogledao. Zagledao sam malo bolje u grmlje i otkrio
nekakvu priliku koja se uurena povlaila natrag. Kad sam sjeo do Vinetua, on mi je uz lagani smijeak
rekao:
Moj bijeli brat je razgovarao sa Velikim Ustima. Da li je obratio panju na grm pred kojim je leao
poglavica Yuma?
Da."
A i onoga koji se nalazio iza grma?" Da."
234
Jaki je Bivol jo uvijek pun nepovjerenja, ali sada" mora priznati da je pogrijeio.
I sada se pokazalo koliko je otrouman bio Wmne-tou Iako nije mogao da uje ta sam razgovarao sa
Yumom, ipak je znao da je pala odluka.
Jaki Bivol je upravo obilazio svoje ljude koji su se nalazili u grupama. Htio je da prode pored nas, kada ga
Vinetu oslovi:
Neka moj crveni brat sjedne do nas. O neem vanom moramo se s njime dogovoriti."
Spreman sam da ujem", odgovori Mimbrenjo i sjede pored nas.
Moj bijeli brat eterhend" nastavio je Winne-tou, saznao je od Velikih Usta stvari zbog kojih se odmah
moramo posavjetovati."
I te su rijei bile dokaz Apaeve otroumnosti. Ljubazno se nasmijeio i posprdno postavio pitanje:
Malo prije Jaki Bivol nije bio na svom mjestu. Vjerojatno je poao da pronade kakav grm?"
Ne razumijem ta hoe da kae poglavica Apaa", odgovori vidno zbunjen poglavica Mimbrenja.
Jedan grm iza kojega se ovjek moe sakriti kako bi prislukivao razgovor izmedu Olda eterhenda i
Velikih Usta, zar ne?"
Uff! Znai da je Vinetu motrio na mene?" Vidio sam kako je Jaki Bivol puzei otiao onamo, -a poslije se
vratio. Sada se svakako uvjerio da je nepravedno vrijedao moga bijelog brata. Old eterhend je astan
ovjek. Ako netko uvidi da je nekome nanio nepravdu, duan je-to i da prizna, jer u protivnom nije dobar
ovjek."
Zahtjev koji mu je postavio jo je vie poveao zbunjenost Jakog Bivola. U njemu se neko vrijeme borio
ponos, ali su nadvladali prijateljski osjeaji prema meni i najzad je priznao:
.Da, ja sam Oldu eterhendu nanio teku nepravdu. Nazvao sam ga izdajicom. To je najvea uvreda koja se
jednom ratniku moe nanijeti. To se vie ne da popraviti!"
Ja ti opratam", umirio sam ga. Glava ti je usijana, ali ti je srce dobro. Ako bude priznao nanijetu
235ml nepravdu, bit e sve zaboravljeno. O tome vie nemojmo govoriti."
Da, ne govorimo o tome. To se vie nikada nee dogoditi. Iako mi tota nije shvatljivo o emu si sa
Yumom razgovarao, ipak je tvoj stav bio opravdan." ,,I meni je mnogo toga zagonetno." Jesi li
povjerovao u priu o kapetanu broda?" Nisam."
Znai da bijeli iseljenici nisu prodani?" Nisu, barem ne onako kako je Yuma rekao. Nisu prodani,
ve sramno prevareni, i to od strane Meltona i obojice Wellera."
Kako je Vinetu samo nasluivao, a nita odredeno nije znao, ja sam mu ispriao razgovor koji sam
imao sa Velikim Ustima. Paljivo me je sasluao. Nakon kratkog razmiljanja upitao me je:
Po ijem su nalogu dopremljeni stranci, po ha-cienderovu ili Meltonovu?" Po hacienderovu."
ta misli, da li su njegove namjere bile potene?" ,,U to sam uvjeren, poto je i sam prevaren." Zar
mu je Melton otkupio haciendu?" To mi se sada ini vjerojatnim. Najprije ju je u dogovoru sa
Yumama napao, opljakao, zapalio, kako bi jeftinije doao do nje."
Da li su u tu kupovinu bili ukljueni i iseljenici?" Vjerujem, jer je u ugovoru bila jedna reenica u
kojoj je stajalo da e i prema nasljednicima haciendera biti obavezni. I to je ono to me veoma
zabrinjava. Ako je Melton postao njihovim novim gospodarom, tada je kraj njihovom dobrom ivotu."
Jedno samo ne mogu da prozrem. On je dao opustoiti haciendu kako bi je uinio bezvrijednom, pa ju
je poslije ipak otkupio. Znai da ona, i unato tome to je opustoena, ipak za njega predstavlja veliku
vrijednost."
To je tano, samo to ovo ni meni nije jasno. Godinama nee moi tamo obavljati nikakvu zemljo-
radnju ili gajiti stoarstvo, jer je sve spaljeno. Mora da je posrijedi nekakva druga vrsta iskoriavanja
ha-ciende, u koju svrhu eli da prisili iseljenike. Uvjeren sam da je imao plan gotov jo tada kada je
nagovarao
236
haciendera da dovede strane radnike. Ovdje se u svakom sluaju radi o nekom lupetvu. Ja moram
zatititi doseljenike, njihovu djecu i ene."
,,Vinetu im nudi svoju glavu i ruke."
Ja ti zahvaljujem! Svako odugovlaenje bi bilo
opasno. Ne smijemo ekati, a opet ne moemo poi sa
stadom koje namjeravamo da vratimo hacienderu. Sa
stadom bi nam trebalo puna etiri dana da stignemo
do haciende."
Ne, jer emo sami jahati. A ta e raditi Jakt Bivol? Hoe li i on s nama poi?"
Rado bih putovao sa vama", odgovorio je poglavica, ali e moja braa uvidjeti da je bolje ako osta-
nem uz zarobljene Yume. Mojim je ljudima potreban vodi, pogotovo to u ih morati prepoloviti.
Jedan dio e odvesti zarobljenike, a drugi e otjerati stoku na haciendu. Pedesetorica mojih ljudi bit e
dovoljno da gone stoku. Za vodu u im dodijeliti iskusnog ratnika. Kada stignu na haciendu, a vama
ustrebaju ljudi, moraju vas sluati kao i mene. S ostalima u odvesti Yume. Sto budu dalje od haciende,
tim se manje morate bojati da e mi pobjei i vratiti se da preotmu stoku ili da vam nanesu bilo kakvu
drugu tetu."
Ovo je bilo razborito reeno. Uostalom, meni nije bilo mnogo stalo do pratnje tog nabusitog starca. Bio
sam uvjeren da u mnogo lake stii do cilja sa Vinetuom. Zbog toga sam prihvatio njegov prijedlog,
Apa je rekao:
Moj crveni brat je veoma pametno govorio. Moda e nam onih pedeset ratnika zatrebati poto pre-
dadu stado. Moda emo biti prisiljeni da im poaljemo kakovu vijest, iako emo biti daleko ispred
njih. Uza se moramo l.uati jednog ratnika koji e nas pratiti i u datr;,! momentu posluiti kao glasnik."
Htio sam to da iskoristim kako bih imao uza se moja dva mlada tienika.
Bilo bi mi najmilije kada bi Jaki Bivol dozvolio da njegova dva sina podu s nama. Pametni su i hrabri.
Dokazali su da su i veoma spretni u izvravanju dunosti glasnika. Da li se s time slae moj prijatelj
Vinetu?"
237Neka bude kako Old eterhend kae!" rekao je Apa.
Mimbrenjo je bio suglasan. tavie, bio je ak i ponosan to je njegovim sinovima i unato godinama bila
ukazana takva ast, pa je obeao da e za njih odabrati dva najizdrljivija konja. To mi je bilo drago, jer
djeaci ne bi inae mogli da idu u korak s nama.
Poto smo jo neke pojedinosti ugovorili, legli smo spavati kako bismo rano bili na nogama. Tek to je
zarudila zora, opskrbili smo se ivenim namirnicama, jer nismo znali hoemo li u opljakanoj haciendi
moi da nademo neto za jelo. Uzjahali smo. Mimbrenjosi su nas na rastanku srdano pozdravili. Zarobljene
Yume su mrkim oima gledale kako odlazimo. Njihov voda, Velika Usta, povikao je za nama-
Gledajte kako odlaze izdajice i trostruki lazovi' Samo da nisam zarobljen, oborio bi ih i popljuvao!"
Da, bio je zarobljen i nije imao izgleda da bude ponovo na slobodi. Medutim, ipak nam je bilo sudeno da tog
opasnog ovjeka veoma brzo ponovo vidimo!...
238
11 KOCKAR
Na naem putovanju se pokazalo ta znai Imati dobre konje. Strahovao sam zbog iseljenika, pa smo dobro
potjerali ivotinje. Vjerovali smo da e se kasnije, kada stignemo na haciendu, moi dobro odmoriti. Za-
hvaljujui brzom jahanju, stigli smo slijedeeg dana popodne do granice haciende. Dok su se konji dvaju
djeaka kupali u znoju, nai su bili tako svjei kao da smo tek na poetku dugog putovanja.
I opet nam je potok bio putokaz. Ugledali smo ispred sebe zidine koje su okruivale garite popaljenih
zgrada. Nismo naili na nikakovu prepreku, ali sam se ipak ustruavao da odemo u dvorite. Vinetu me je
odmah shvatio:
Neka moj brat eterhend sam pretrai unutranjost. Na haciendu je izvren prepad od strane Crve-
nokoaca. Ako se ovdje netko jo nalazi i sve nas odjednom ugleda, mogao bi nas smatrati za Yume i
pobjei, pa se onda ne bismo mogli raspitati i bilo Sta saznati."
Dakle, poao sam sam u dvorite. Sve je lealo razbacano. Pregledao sam ogaravljene ruevine a da ive
due nisam susreo. Tek to sam skrenuo iza jugozapadnog ugla, opazio sam nekog ovjeka, i to bijelca, kako
mi ide u susret laganim koracima. Imao je na sebi dugaak, tamni kaput, koji mu je davao izgled sveenika.
Ugledavi me stao je sav iznenaden.
239Buenos dias!" pozdravio sam ga. Pripadate li i vi haciendi, senjor?"
Da", odgovorio je, dok me je prodornim pogledom mjerio.
Tko je vlasnik?"
Senjor Melton."
Dakle ipak! Ja ga traim. On je moj znanac."
Zao mi je to ga ovdje neete nai. Odjahao je sa prijanjim vlasnikom, Timoteom Pruchillom, u Ures, kako
bi sudskim putem ozakonili kupoprodaju."
Moda su mu prijatelji ovdje?"
Mislite li na dvojicu Wellera? Ne. Otili su gore za Fuente de la Roka (Brdski izvor)."
,,A strani radnici?"
Oni su takoder pod vodstvom obojice Wellera otili gore gdje ih oekuju Yuma Indijanci. Mora da ste
prijatelj senjora Meltona jer se raspitujete za te osobe. Da li smijem upitati, tko ..."
Zastao je usred govora. Produio je svojim putem, dok sam ja poao za njim. Upravo smo zaokrenuli oko
ugla. Ugledao je trojicu Indijanaca, stao i prestraeno poeo zuriti u Apaa. Do sada smo se sluili panskim
jezikom, a odjednom je viknuo na engleskom:
,,Vinetu! Do sto davola! Njega je sam davo ovamo doveo!"
Kad je to izrekao, okrenuo se i odjurio. Smjelim skokom preskoio je potok te poeo trati kao gonjena
zvijer preko pepelom prekrivenog umskog tla, iz kojega su strili panjevi izgorjelih stabala i grmlja.
VVinnetou ga je takoder vidio i uo njegove rijei. Potjerao je svoga konja, projurio mimo mene i poletio
preko potoka u potjeru za bjeguncem. On je svakako poznavao toga ovjeka jo otprije, jer je vjerojatno
neto poinio, pa je Vinetu htio da ga uhvati.
Ali to nije bilo lako. Bezbrojni panjevi izgorjelog drvea i pepeo, u visini jednog pedlja, bili su iste boje, te
je konj mogao lako da padne ili izrani noge, pa postane nesposoban za jahanje. To je i Vinetu uvidio kada je
ivotinja nekoliko puta posrnula. Zaustavio ga je( skoio i nastavio pjeice da ga goni.
Da sam znao tko je taj ovjek i da ga na svaki nain moramo uhvatiti, ne bi mi bilo teko kada je 240
ooeo da bjei - da mu poaljem metak u nogu. Odustao sam od toga jer sam znao da e to Vinetu uiniti
im bude smatrao potrebnim. Bio je odlian trka. Znao sam da ga je nemogue dostii. Nije mu bilo lako jer
su mu smetali puka i oprema, dok onaj drugi nije nita imao. Gonjen strahom, mogao je da razvije van-
rednu brzinu. Vinetu nije uspio da smanji rasto-janje. Znao sam, medutim, da e ga ipak dostii jer je bio
izdrljiv kao rijetko koji ovjek.
Trao je uzvisinom iza haciende koja je bila od poara potpuno ogoljela. Bjegunac je na vrh uzvisine stigao
itavu minutu prije Apaa, te nestao na drugoj strani. Kada je i Vinetu stigao gore, primijetio sam da je i on
najprije htio da krene dolje, ali je onda zastao, odmjerio rastojanje koje ga je dijelilo od bjegunca, uzeo
puku u ruke da puca. Medutim, on je ponovo spusti dolje, odmahnu rukom, to je znailo ne, ipak u
odustati". Okrenuo se i opet urno poeo se sputati niz uzvisinu. Kada je stigao do svoga konja, koji se nije
s mjesta maknuo, ponovo ga uzjaha l vrati se natrag preko potoka.
,,Vinetu e ga radije pustiti da pobjegne", rekao je. Tamo, u onoj drugoj dolini, uma nije izgorjela. On bi
do nje stigao prije mene i ja ga vie ne bih mogao uhvatiti."
Ali moj bi ga brat sigurno dostigao." Da, uhvatio bih ga, samo to bi me stajalo truda, moda i vie od
jednog dana, jer bih morao slijediti njegov trag koji ne bih mogao lako da otkrijem. Nije vrijedno za to
utroiti toliko vremena."
Moj je brat htio pucati. Zato to nije uinio?" Zato to sam ga htio samo raniti. Udaljenost je bila prevelika
i nisam bio siguran da li u ga raniti ili ubiti. Pogodio bih ga sigurno, samo ubiti ga nisam htio. Iako je on lo
ovjek, ipak nije tako lo, da bih imao pravo ubiti ga.
Zar moj brat poznaje tog ovjeka?" Da. Moj prijatelj eterhend ga jo nije vidio, ali ga po imenu pozna. On
pripada bljedolikima koji se nazivaju Mormoni. On se ubraja u" svece budunosti. Medutim, njegovi
prijanji i sadanji postupci i vladanje veoma su opasni. On je ak i ubojica. No, kako 18 Davo i Iskarlot I
241nije ubio nijednog od moje brae, moram ga ostaviti na ivotu."
,,A ipak si ga gonio! Znai da je bilo mnogo korisnije uhvatiti ga."
Tako sam i mislio. im sam ga ugledao ovdje na haciendi, znao sam da je Meltonov saveznik."
Ali tko je taj ovjek kojega si nazvao opasnim, pa ak i ubojicom?"
,,U stvari, pravo mu ime i ne znam. Obino ga nazivaju Plejerom (kockarom)."
,,Player! Da, o njemu sam ve esto sluao. I tebi je poznato da Melton ima brata koji je bio na zlu glasu kao
igra varalica. On je u Fort Uintahu ustrijelio jednog oficira i dva vojnika, i ja sam ga tada gonio sve do
Fort Edwardsa. Uhvatio sam ga i predao vlastima. Medutim, on je pobjegao. Plejer je vrlo dobro poznavao
Meltonova brata. Godinama su zajedno o'bavljali prljave poslove, pa se govorilo da nisu samo krade vrili,
ve da su i ubijali. Znam za dva do tri sluaja gdje je ovaj Plejer bio krivac. Taj je lupe, dakle, ovdje! On je
sigurno Meltonov saveznik. Bit e da se s njime preko brata upoznao. Ba je grdna teta to mu je uspjelo
pobjei."
Hoemo li za njim? Old eterhend bi takoder lako mogao pronai njegov trag. On nam ne moe umai."
U to sam i ja uvjeren. Samo Vinetu je dobro rekao da bi utroili odvie vremena koje nam je daleko
potrebnije za neto drugo. Hayer me je draa za Meltonova dobrog znanca, pa mi je zato i dao neka
obavjetenja zbog kojih e se sada kajati. Morams ih saopiti mom crvenom bratu."
Ispriao sam mu sve to sam doznao. Kada sam zavrio, ponovio je:
Oba Wellera su sa iseljenicima otili gore do> Fuente de la Roca, dok je Melton odjahao sa hacien-derom u
Ures. Sto trae Old eterhendovi zemljaci tamo gore na Fuenti?"
To ne znam ni ja. Da li je Vinetuu poznato to mjesto?"
Dok sam jednom putovao od Chihuahuae za So-noru, lovio sam tamo puna dva dana, a noi provodia
242
kod Fuente. Kraj mi je dobro poznat kao da sam vie mita tamo bio. Zbog lova nisu otili gore, a ni poljskih
radova u onoj divljini takoder nema. Da se radi o takvoj vrsti poslova, ostali bi ovdje gdje su im snage
mnogo potrebnije."
To je i za mene zagonetka. To bi se jedino moglo protumaiti injenicom da e se tamo gore sastati sa
Yuma-Indijancima, dakle sa Meltonovim saveznicima, iji su drugovi ovdje priredili ovu pusto."
,,A koje bi to Yume bile? Valjda ne Velika Usta i njegov odred koji smo zarobili?"
Ne. Ovdje se vjerojatno radi o drugoj skupini, samo to je ta sigurno u prijateljstvu sa Yuma Indijancima,
iji je voda Velika Usta. Stavie, ak nasluujem da Velika Usta zna za njihovu prisutnost na Fuenti i tvrdim
da su u tijesnoj vezi sa spaljivanjem haciende. I kao to je prepad bio sramno djelo, moe se oekivati da se i
na Fuenti radi o razbojnikom poduhvatu."
Old eterhend je rekao to je Vinetu mislio. Tvoji se zemljaci ponovo nalaze u opasnosti, te sam spreman
da odem smjesta na Fuentu."
Ja se ne bih dugo dvoumio da smjesta onamo od-jaemo, ali moj je brat i sam uo da je Melton sa don
Timoteom otiao u Ures kako bi tamo sudski ovjerio kupoprodaju. Ako nam uspije da osujetimo tu kupo-
prodaju, izbit emo ispod Meltonovih nogu tlo na kojem je htio da ostvari svoje namjere."
Da li bi moj brat radije otiao u Ures? U tom sluaju bi svoje zemljake ostavio na cjedilu."
Nije tako. Melton je podstreka svega to se dogodilo i to bi trebalo da se dogodi. Oba Wellera su mu
potinjeni i oni e izvriti samo prve korake, dok e se ostalo dogoditi u prisustvu Meltona. Mogli bismo da
osujetimo ne samo kupovinu ve i Meltona da strpamo u tamnicu. Ako nam to uspije, bit e bezopasan i
Welleri e sa Vumama na Fuenti uzalud na njega ekati."
-Moj bijeli brat svakako misli da se Melton nee z Uresa vratiti ovamo, ve odjahati gore na Fuentu." Da.
16*
243Sta trai Plejer na spaljenoj haciendi? Valjda ne eka na njega?"
Ne vjerujem! Plejer se ovdje nalazi u neku ruku kao sigurnosna straa. Jasno, ja ne znam otkuda je
doao. Izgleda da su oni sve ovo ve odavno poeli da pripremaju, i to s velikom opreznou. Ovdje se
svakako radi o tome da se Mormoni u ovom kraju ugnijezde. Vjerojatno je Melton odgovoran to se to
zbiva na ovako lupeki nain. Njemu sigurno nije bilo naredeno da tako postupi. Bit e da je iz velikog
grada kraj Slanog jezera primio nalog da se ovdje smjesti, samo to je on pri tome postupio na svoju
ruku. Welleri i kockar mu idu na ruku, i to otac i sin neposredno, dok Plejer, izigravajui ulogu uvara,
osigurava da gore na Fuenti ne dode do bilo kakve smetnje."
Moj je brat tano pogodio. Na pomolu je zloin i Yume u tome treba da pomognu, dok su bljedoliki
samo podstrekai. Tako je uvijek bilo. Istrebljuju se rvenokoci, jer im se predbacuju takva djela za
koja su jedino bijelci krivi. Medutim, ovdje nemamo posla s obinim bljedolikima, ve sa takvim
ljudima koji se znaju pretvarati kao da su neobino poboni i koji su sami sebi dali ime sveci
posljednjih dana"."
Na alost, poglavica Apaa je bio u pravu. Ako su Mormoni primili u svoju sredinu ljude kao to su
Melton, Welleri, pa i taj player, te ih ak poslali kao osnivae novih naseobina, onda je njihova sekta
slina trulom plodu koji ne uspijeva da sazrije na drvetu, ve da istrune na zemlji.
Koliko dugo se mora jahati do Fuente de la Kocce?" upitao sam.
,,S naim dobrim konjima trebat e nam dva dana, ali od Uresa tri."
Znai da od Uresa put zaobilazi, dok je odavde preica?"
,,U krajnjem sluaju iznosio bi nekoliko sati." Tada se moemo opet vratiti ovamo i nije iskljueno da
i Melton to isto uini. U tom sluaju ga moramo sresti putem, ukoliko je ve obavio posao u Uresu. No
ja mislim da ne smijemo odugovlaiti i gubiti vrijeme."
244
Neka moj brat uzme u obzir da je i ivotinjama uotreban odmor. Prevalili smo za dan i po toliki put za
koji su, pod normalnim uslovima, potrebna etiri. Nai konji' bi jo i izdrali do Uresa, no konji Mim-
brenja su toliko umorni da ne moemo od njih oekivati jo vei napor."
Ja to i ne oekujem. Nas dvojica emo sami produiti, dok e braa ostati ovdje. Njihova prisutnost je
ovdje'potrebna, dok bi naprotiv njihova pratnja nama samo smetala."
Moj brat misli da bi trebalo da vrebaju Plejera?" Da. On e se vratiti, ali vrlo oprezno. Budui da me
ne poznaje, ne moe ni znati da su nae namjere neprijateljske. Nau prisutnost e smatrati sluajnom i
nee odmah pojuriti gore do Fuente da tamo to javi. Naravno, on se od tebe boji i vratit e se kriom
kako bi izvidio jesi li jo tu ili si ve otiao. Osjeat e se sigurnim kada nas vie ne nade ovdje, dok bi
ga oba Mimbrenjosa mogla uhoditi i saznati ta radi kao i kakav mu je zadatak povjeren ovdje na
opustoenoj haciendi."
Neka bude kako je moj brat kazao. Neka pripaze na njega, samo oprezno i da ih ne opazi, kako ne bi
sluajno i njih otkrio. Kada se vratimo iz Uresa, oni e nam moi rei gdje je, i mi emo ga uhvatiti i
prisiliti da nam oda sve to elimo znati."
Vinetu je dakle bio saglasan sa mnom. Mim-brenjosi su uli o emu smo razgovarali, te nije bilo
potrebno da im sve ponovimo. No uzevi u obzir njihove godine, razumljivo je da smo im morali dati
upute kako se moraju vladati. Vinetu i ja smo pustili konje i dozvolili im da se napiju u potoku, pa za-
tim krenuli za Ures a da se zapravo nismo ni odmorili.
Put mi je bio poznat. Jo dok je bio dan, jahali smo to smo bre mogli. Kada je nastupio mrak, pustili
smo konje da se odmore nekoliko sati, sve dok nije izronio mjesec, pa smo ponovo sjali u sedla.
Zahvaljujui izdrljivosti naih ivotinja, slijedeeg dana popodne stigli smo na cilj. Od konja vie
nismo mogli oekivati nikakav napor, jer "su bili toliko iznureni af su ulicama prolazili gotovo posrui
i zbog toga nismo mnogo birali gdje emo se zadrati,-ve smo
245pred prvom gostionicom stali. Koliko god je toionica bila bijedna, ipak smo dobili vina i tortille, a
kukuruza i vode za nae konje. Vie nisam morao biti zabrinut kako u platili. Ve sam ranije bio rekao kako
je bilo s mojom kesom, no Vinetu je bio uvijek snabdjeven zlatnom prainom i nuggetima, i kad god sam bio
u njegovom drutvu, nisam mogao doi u nepriliku. Gdje da potraimo Meltona i haciendera? Nepo-
trebno pitanje! Onaj koji se u divljini snalazi u uhodenju, tome nee biti teko da pronade dvije ospbe u
gradu od devet hiljada stanovnika, koje su kao stranci sigurno skrenuli na sebe panju gradana. Nije mi bilo
ni na kraj pameti da troimo vrijeme u dugom traganju. Kada smo nahranili konje i mi pojeli tortillu, poao
sam sa Winrietouom ravno do onog vrsnog i-n'ovnika kod kojeg sam bio prilikom mog prvog
boravka u tom dobrom gradu. Policajac, koji me je tada bio ukorio, opet je vrljao ispred ureda. Kada smo
uli u sobu, ugledasmo senjoru da lei u mrei. Iza nje, kao i ono prvi put, leao je njezin mu, dok je do nje
sada bila privrena i trea mrea u kojoj sam, na svoju veliku radost,- ugledao jednoga od dvojice koje
traimo: naime, tu je leao haciendero drei u ustima jednu od onih divnih cigareta i lagodno se ljuljao. Iz-
gleda da se veoma dobro osjeao u drutvu dame koja je takoder puila. Kada nas je ugledao, doviknuo mi je
ne saekavi ni moj pozdrav:
Per Dios, Evropejac! A ta vi ovdje traite? Ja sam mislio da ste zarobljenik Indijanaca! Kako to da su vas
pustili na slobodu?"
Bili ste i vi zarobljeni", odgovorio sam, ,,a ipak vas vidim na slobodi. Kakvoj okolnosti imate to da za-
hvalite?"
Imam to da zahvalim senjor Meltonu. Da njega nije bilo, jo i danas bi bio zarobljenik, a moda ak i
ubijen. On je s takvom vjetinom utjerao strah u kosti Crvenokocima, zbog posljedica koje ih mogu stii, pa
su nas pustili na slobodu. Da moda i vi niste imali pored sebe takvog ovjeka?"
Da, takav ovjek je bio ,moj no'."
ta to treba da znai?"
246
To znai da sam sam sebe pustio na slobodu. Nile mi potreban posrednik poput Meltona. Uostalom, vi se
veoma varate ako mislite da njemu imate da zahvalite to ste na slobodi. Ja sam vas prvi put upozorio i to se
pokazalo pravilnim!"
' Htjeli ste rei nepravilnim! Senjor Melton se prema meni odnosio kao astan ovjek, a prema onomu Sto
mi je sve uinio, gotovo bih smatrao zlobom to ga jo uvijek optuujete."
Ako vi tog ovjeka smatrate asnim, onda je i jedan caballero najvea hulja. Zar vi stvarno smatrate asnim
to to je Indijance nahukao na vas i to su onda opustoili va posjed?"
Zar on? Vi ste jednom ve preda mnom iznijeli tu neshvatljivu misao. Vidim da su one moje rijei bile
uzaludne, te u vam sada dokazati kakvu ste nepravdu nanijeli tom valjanom ovjeku. Ostavimo po strani
pitanje kako to da se mijeate u moje stvari i dijelite savjete koje od vas uope nisam traio, ali u vam ipak
jedno rei: on je od mene otkupio haciendu."
Zar to? Pa ja to ve znam!"
Tako? I unato tome se usudujete da osumnjiite senjor Meltona. Vi jo ne uvidate koliko je od njegove
strane bilo plemenito to se odluio na tu kupovina?"
Plemenito? Kako to?"
Opustoenjem je posjed izgubio skoro svu vrijednost. Bio bi potreban grdan novac da se opet podigne i
obnovi. Ja sam s jednim udarcem postao siromaan ovjek i nitko drugi osim njega ne bi mi dao ni centa za
haciendu. Toga gospodina je toliko dirnula moja nesrea da mi je ponudio da od mene kupi haciendu kada
smo se ponovo nali na slobodi."
Tako! I vi ste se veoma obradovali toj vanred-noj samilosti?"
Nemojte se rugati! To je doista bila samilost s njegove strane, jer mi je platio takav iznos koji nee moi ni
za deset godina da ostvari s tog posjeda. Uloio je teak novac na tko zna koliko godina a da iz njega nee
moi izvui ni centavosa."
Smijem li vas upitati koliko je dao?"
247Dvije hiljade pezosa. S tim u iznosom moi da ponem iznova, dok bi na opustoenoj haciendi
morao gladovati."
Da li je ta kupoprodaja ve i na sudu potvrdena i moe li se ona povui?" *
Nije. Bio bih najgluplji ovjek na svijetu kada bih na to pomislio."
Da li vam je Melton isplatio tih dvije hiljade pezosa?"
Da, odmah iza utanaene trgovine." Znai, nije vam isplatio ovdje u Uresu, nakon sudske ovjere?"
Da, ve ranije, odmah im smo bili slobodni, i to zveeim zlatnicima. Pa ve i to to mi je isplatio jo
prije sudske ovjere, dokaz je koliko je dobra srca i poten."
Hm! Imao bih elju da mu lino saopim moje miljenje u vezi s njegovim dobrim srcem i potenjem.
Nadam se da je jo ovdje?"
Nije, on je juer otputovao."
Kuda?"
Na haciendu. Bilo b'i preporuljivo da se obratite tamo ako se mislite izviniti zbog nepravde."
A jeste li sigurni da je odjahao na haciendu?"
Da. A kuda bi inae? elio je da smjesta otpone obnavljanje posjeda."
Tamo nema niega ime bi zapoeo obnovu. Bit e da je odavde ponio sve to je potrebno?"
A to to?"
Prije svega radnike."
Njih ima. Tamo su vai zemljaci koje sam dao dopremiti ovamo."
,,A orude? Staro je svakako uniteno. Osim toga potrebno je sjeme, zalihe ivotnih namirnica, zidari,
tesari i ostale zanatlije za podizanje novih zgrada i mnogo tota drugog. Zar je sve to poveo sa
sobom?"
,,O tome se nisam raspitivao. To me i ne zanima jer hacienda vie nije moja. Znam samo toliko da je
otiao."
Vjerojatno odmah iza sudske ovjere o kupoprodaji?"
Odmah. Ni sata due nije ostao." 248
A da li je sam jahao?"
"Naravno! Nije mi jasno zbog ega bih morao da odgo"varam na sva ta pitanja s kojima vi nemate ni-
kakve veze. Vi ste vjerojatno drugim poslom ovdje, te vas moram zamoliti da me ostavite na miru."
Nabusito se okrenuo na drugu stranu kako bi mi pokazao da vie ne eli imati posla sa mnom. Ja se
medutim nisam dao zbuniti.
Na alost, ja vam ne mogu priutiti mir kojega ste eljni. Doao sam ovamo iskljuivo s namjerom da
vas potraim i s vama razgovaram a toj stvari."
Sada me je i dama napala Ijutitim glasom:
To je zaista bezobzirnost! uli ste da don Timoteo vie ne eli da zna za vas i uklonite se odavde."
Varate se, senjora. Don Timoteo me mora sasluati. Moete se slobodno udaljiti ako vam je dosadno."
Udaljiti? Sta vam to pada na pamet! Po vaim rijeima se moe zakljuiti da ste tudinac barbar.
Don Timoteo je na gost i vodit emo rauna o tome da mu nitko ne dosaduje. Neu se ja udaljiti, ve
u vam narediti da smjesta napustite ovu prostoriju."
Ja se u ovom asu nalazim u uredskoj prostoriji vaeg mua. Ovdje nemate vi to da traite, ali ja
mogu, jer sam doao da se koristim njegovim slubenim poloajem. Ako netko od nas dvoje ima prava
da bilo koga istjera, to sam onda ja u pravu."
Vidio sam da je na ovaj moj ukor ve htjela planuti, ali, predomislivi se, odmahnula je rukom prema
meni i obratila se svome muu.
Udalji ovog ovjeka!"
Tada je vladar Uresa skliznuo iz svoje mree, zauzeo dostojanstven stav, stao pred mene i pokazao na
vrata.
Senjor, hoete li se smjesta udaljiti ili elite da vas zbog neposlunosti zatvorim?"
Prije no to sam uspio da mu odgovorim, u dva koraka naao se pred njim Vinetu, uhvatio ga oko
pazuha, podigao ga i odnio do mree, poloio paljivo u nju i rekao:
' J bijeli brat ostane ovdje i mirno saeka ne zavrimo razgovor sa don Timoteom. A njegova neka
e ca m

uti dok mukarci govore. Mjesto squaw je

249kod djece, a ne u vijeu odraslih mukaraca. Doli srna da razgovaramo sa hacienderom, a ovaj, htio ne
htio, mora da nas saslua. Pred vama stoji moj bijeli brat Old eterhend, a ja sam Vinetu, poglavica Apaa,
ije je ime i u Uresu dobro poznato!"
Da, poznavali su ga. Samo to je izgovorio posljednju rije, dama je i unato uvredi koju je Apa njoj i
njezinom muu nanio poela govoriti sasvim drugim glasom:
VVinnetou! Poglavica Apaa! Taj slavni Crveno-koac! Zar je istina? Zar je to stvarno on?"
Bio je odvie ponosan da bi obratio panju na njezine rijei, i zato sam ja umjesto njega odgovorio:
Da, on je to senjora: Sada ete i unato tomu to vam se nismo svidjeli, dozvoliti da ostanemo ovdje kako bi
nau stvar priveli kraju. Ako pak neete, onda vam se moe desiti da vas Vinetu odnese napolje isto onako
kao to je vaeg mua odnio u lealjku."
Na to je ushieno zapljeskala rukama i rekla:
Kakve li pustolovine biti noena od VinetuaJ O tome bi govorio itav Ures'i zavidio bi mi! Ba u
pokuati!"
,,A ja vas od toga 'odvraam, senjora. Nije jedno te isto biti noen na rukama ili izbaen na ulicu. Pogledajte
dobro mog crvenog prijatelja, kako biste ga mogli opisati svojim prijateljicama! To je najbolji savjet koji
vam mogu dati. Ako samo pokuate da jo jednom progovorite, tada neete dugo uivati u njegovoj blizini."
Pripalila je novu cigaretu i legla u svoju lealjku. Njen veleasni mu gledao je u poglavicu vidnim za-
dovoljstvom. Izgleda da mu nije zamjerio to je s njime onako postupio. Sto se haciendera tie, ime Old
eterhend ostavilo ga je, kao i ono dvoje, potpuno ravnodunim. Ali o Vinetuu je ve toliko esto sluao da
je to na njega ostavilo veoma povoljan utisak. Nije vie uope pomiljao da nas prisili na odlazak.
Nije nikakvo udo to je moj drug i ovdje u Uresu bio poznat kao slavan Indijanac. Apaa ima jo i mnogo
junije, naroito s one strane Sierre u Chihu-ahua, gdje znaju zalutati ak i do Coahuila. Kako je-Vinetu znao
s vremena na vrijeme da posjeti sva ova
250
lemena njegovog naroda, bila su i njegova djela poznata daleko dolje na jugu, i to ne samo medu Crve-
nokocima ve i kod bijelaca. Da, slava njegovog junatva, koja je bila vezana za njegovo ime, ovdje je bila
jo i vea nego kod njegovih suplemenika. Vrlo esto sam primijetio da naroito enski svijet rado slua o
njemu. Bio je lijep ovjek, i prie koje su bile povezane za njegovu prvu i jedinu ljubav, bile su u stanju da
osvoje srce svake senjorite.
Bio sam veoma zadovoljan uspjehom koji je Winne-tou postigao iznenadnim nastupom, pa sam se sada po-
novo obratio hacienderu:
Vi ste moja pitanja smatrali potpuno nekorisnim, don Timoteo. Medutim, za mene su ona bila veoma vana,
a i za vas e biti i te kako vana. Yuma Indijanci su razorili vau haciendu i sve su vam opljakah. Vjerujem
da su vam ak i depove pretraili i ispraznili?"
Svakako."
,,A Meltonove depove?"
Takoder."
Kako vam je onda mogao da isplati dvije hiljade pezosa u sjajnim zlatnicima?"
Plemeniti don se odjednom zbunio i odgovorio polako, kao netko koji se nalazi u neprilici:
Da otkuda je uzeo taj novac?"
Bolje je da upitate: zato su mu Indijanci ostavili taj novac?"
Sto mu gromova! Toga se uope nisam sjetio! Vi mislite da je taj novac bio kod njega?"
Kod njega ili kod jednog od Wellera. Dvije hiljade pezosa u zlatnicima se ne mogu sakriti ispred oiju
Indijanaca, a osim toga, taj novac predstavlja takvo bogatstvo, koje ne bi pustio iz vida nijedan Crvenoko-
zac, pa da je u pitanju i najbogatiji poglavica. Ako se Velika Usta odrekao tih zlatnika, posrijedi mora da je
bio veoma vaan razlog. Da li se moete sjetiti koji bi to razlog mogao biti?" *
Ne."
Postoji samo jedan, jedan jedini. Nema tog Crve-nokoca koji bi ovakvo blago ostavio strancu, a pogo-
251tovo ne neprijatelju. Mora da je Melton dobar prijatelj Velikih Usta, a vjerojatno i saveznik."
Ja u to ne vjerujem."
Tvrdio sam pred vama kako e Crvenokoci doi i izvriti prepad na vau haciendu i upozorio vas. Vi
mi niste vjerovali, ali sam ipak ja bio u pravu. Tako se ni sada ne varam. Vi ste i ovoga puta
nepovjerljivi.-'
Melton je velikoduno postupio prema meni i zato naprosto ne mogu vjerovati da je u savezu sa
Crveno-kocima. Ako se ne varam, vi ste jo tada nasluivali da je on podstreka prepada."
Ne sjeam se tano rijei koje sam vam tada kazao, ali ako onda jo i nisam mogao sa sigurnou tvr-
diti, onda to inim sada."
Vi se varate! Melton je moj prijatelj. Ovo je kupovinom dokazao."
Da, dokazao je, samo ne da je va prijatelj, ve izdajica. Juda. Koju je vrijednost imala vaa hacienda
prije prepada?"
To uope ne mogu rei. Ja ne elim da govorim o tom stranom gubitku."
Da nije spaljena i opljakana, da li biste je onda prodali?"
Nikada, to mi nikada ne bi palo na um." Eto, sada treba da vam je sve jasno. Mormon je dobio nalog
da u ovom kraju dode do zemljita. Vaa hacienda mu je odgovarala, samo to mu je bila preskupa. Da
je uini bezvrijednom, dao ju je opustoiti. Ugovor koji je sa Velikim Ustima sklopio, glasio je: sva
pljaka pripada Indijancima, dok u ja opustoenu zemlju kupiti za bagatelu. Prepad je uspio. Plijen je
bio dragocjen i Crvenokoci su mu mogli ostaviti novac. Zar vi to ne shvaate?"
Ne, takva pokvarenost bi bila grozna. Promislite malo o tome: kakva je korist od zemljita kada je sve
opustoeno i bezvrijedno?"
On e sve iznova obraditi!"
Stajat e ga to kudikamo vie nego to je hacienda ranije vrijedila, ne raunajui to e godinama
morati ekati dok mu se ne isplati cio trud."
To je i moje miljenje. Neto sasvim drugo je posrijedi, to za sada ne mogu tano uvidjeti, ali u to
252
tivi ste miljenja da se Melton vratio na haci-^du To nije tano, jer mi dolazimo odande i svakako
bismo ga sreli na putu. Stavie, ostavio je tamo jednog ovjeka koji treba da pripazi."
Da niste htjeli rei: dva ovjeka, naime, oba se-njora Wellera?"
Ne. Oni su otili, ali je zato ostao jedan drugi. Jeste li uli za nekakvog Yankee-a, Mormona, kojega
zovu playerom?"
Nisam."
To je veoma sumnjiv momak, kao to ete uti. Tamo smo naili na tog ovjeka. Rekao nam je da je
Melton sa vama otiao za Ures kako bi tamo sudski ovjerio kupovinu. S time je bio upoznat, to znai
da mu je Melton to rekao. Razgovarao je s njime, i to iza vaih leda. Vi niste smjeli da bilo ta znate o
prisustvu tog playera."
Hm! To mi je na svaki nain malo udno."
Da li su oba Wellera i iseljenici bili jo na haci-endi kada ste je vi napustili?"
Da. Jasno, Melton je preuzeo od mene i iseljenike. On eli uz njihovu pomo ponovo da obraduje
posjed, da dode do novih polja, novih livada i panjaka i zasadi nove ume. Welleri su najmljeni kao
nadzornici."
Samo to njih ondje vie nema. Odmah iza Vaeg odlaska krenuli su gore prema Fuente de la Roki."
Do Fuente?" upitao je sav zauden.
Oba Wellera, s iseljenicima. Tamo gore ih oekuje eta Yuma Indijanaca."
Zar je mogue? Otkuda ste lo saznali?" upitao je skoivi iz mree.
Rekao mi je Plejer, jer me je smatrao Meltono-vim prijateljem."
Do Fuente!" ponovio je i sav uzbuden poeo da hoda po sobi gore dolje. To me zabrinjava. To me
stvarno zabrinjava, samo ako niste krivo obavijeteni, senjor."
Istina je. Player mi je ovu tajnu povjerio zato to Je povjerovao da sam Meltonov prijatelj. Kasnije je
prepoznao Vinetua i pobjegao je. Ima neistu savjest. To je poetak niti za kojom elim da idem. Vaa
253hacienda, i unato tome to je opustoena, zbog izvjesnih razloga predstavlja za Meltona veliku
vrijednost. Radi toga sam i doao u Ures da potraim vas i njega. Vas sam pronaao, ali njega nema, pa je
vjerojatno otiao gore do Fuente da la Roka kako bi se sastao sa VVellerima."
Haciendero je cijelo vrijeme dok sam govorio hodao dolje gore. Ali odjednom, hitro se na peti okrenuo i
zaustavio ispred mene.
Senjor, sjetio sam se. Ako je stvarno otiao gore, tada znam zbog ega mu je hacienda i unato to je
opustoena od velike vrijednosti."
Onda?" upitao sam sav napet.
Haciendi pripada i jedan rudnik ive. Medutim, on nije u pogonu, jer nisam mogao dobiti radnike, a i zato
to su Indijanci taj kraj ugroavali."
,,O tome sam ve sluao i..."
Nisam nastavio, budui da sam se neega sjetio to mi je presjeklo rije, jer ta pomisao u odnosu Meltona
uinila mi se moguom. Sada mi je svanulo, samo to se time poveala i moja zabrinutost u vezi s iselje-
nicima. Raspitivao sam se:
Gdje se nalazi taj rudnik?"
.Gore u planinama Yuma. Odavde je udaljen pet dana putovanja."
Da li na tom putu lei Fuenta de la Roka?" Da, naravno, naravno! To je upravo ono to me i zabrinjava u
pogledu Meltona."
Aha, znai da ste ipak postali sumnjiavi? Sada znam na emu sam. Bit e da je Melton svoje oko naroito
bacio na rudnik ive. Tamo ovjek moe doi lako do milijuna, ako ima potrebne radnike. A vi ste bili toliko
ludi da mu za triavih dvije hiljade pezosa prodate haciendu, rudnik, a uz to ezdesettrojicu radnika. Samo
jo jednom recite da je astan, da je ca-ballero!"
On je hulja, hulja, lopov i prevarant, pljaka. -davo!" vikao je sav bijesan Timoteo Pruchillo. Ja sarn
najvei magarac na kugli zemaljskoj!"
Don Timoteo, ja sam vas na vrijeme upozoravao!" Da, to je tano!" rekao .je lupivi se pesnicom u elo.
Samo da sam vam povjerovao!" -
254
Sada biste sjedili na svojoj haciendi, dok bismo mi otjerali i ume okrvavljenih glava."
Da, tako bi bilo, tako bi bilo! Medutim, sada sU mi dduzeli stada i ostao sam bez iega, bez iega!"
Nije ba tako! Vi imate dvije hiljade pezosa i....."
"Nemojte mi se rugati, senjor!"
"ja se ne rugam. Vi imate tih dvije hiljade pezosa i vaa stada zajedno sa svime to su vam Yume oteli.
Naime, ja nisam samo pobjegao od neprijatelja, ve ih. i zarobio sa svojim bratom Vinetuom i Mimbrenjo-
sima koji su mi pritekli u pomo. Sve su morali vratiti i sada ih tjeraju do atora Mimbrenjosa gdje e biti
kanjeni. Pedeset Mimbrenjosa su ve na putu sa vaim stadom, da ga vrate na haciendu. Nas dvojica srna
poli naprijed da vam to javimo. Jasno, mi nismo ni slutili da ete prodati haciendu."
Zastao je ukoen od radosnog iznenadenja.
,,Yume su pohvatane ... ! Kazna ...! Pedeset Mimbrenjosa na putu za haciendu sa mojom stokom ...!"*
Govorio je isprekidano. Iznenada me je uhvatio za ruku i htio da me odvede do vrata.
Dodite! Mi moramo na haciendu, smjesta!"
Rekli ste ,mi'? ta bih ja imao tamo da traim?"
Ne govorite tako, senjor! Znam ja da vi imate razloga da tamo odete. Ja sam vas omalovaavao, vrijedao i
poniavao. Bio sam slijep. Ali sada u ah", prekinuo je i onda se obratio slubeniku, sjetio sam se-
neega. Zar ne bi bilo mogue da ponovo dodem u posjed haciende i radnika sa rudnikom? Da li je kupovina
definitivno potvrdena?"
Da", odgovorio je upitani.
Da se nije moda potkrala neka greka, neka neznatna greka, neka rupa kroz koju bih se mogao ponovo
provui do mog imanja?"
Nije. Sami ste me molili da budem veoma oprezan i upozorili me da ne uinim nikakvu greku. Vama Je
bilo mnogo stalo do toga da ne morate vratiti tih-avije hiljade pezosa."
I ako zadrite novac, vi ete opet doi do svoje naciende!" tjeio sam ga. Melton e biti prisiljen da am
vrati posjed, a vi ete postaviti zahtjev na tih dvi-je hiljade pezosa kao odtetu za izvrenu pusto."
255-Zar bi to bilo mogue?"
Ne samo to ve i vie od toga. Tvrdim ak da se kupovina moe ponititi. Samo emo morati dokazati
da je Melton najmio Indijance da opustoe haciendu."
Hoete li moi to dokazati, senjor?"
Vjerojatno. Ja se barem nadam."
Sada se umijeao Apa:
Za mog bijelog brata Olda eterhenda nije nita nemogue, bilo to da zaeli. Bio je zarobljen i od-
reden za stup muenja. A sada je slobodan i zarobio svoje muitelje."
Nisam ih ja zarobio, ve Vinetu", branio sam se.
Da, takvo se djelo moe pripisati samo Winne-touu", rekla je senjora, sva oarana. Bila je sva pod
dojmom njegovih lijepih, ozbiljnih crta lica, njegovog krepkog stasa i ponosnog dranja.
Kako bilo da bilo, glavno je da sam opet doao do svog vlasnitva!" rekao je haciendero, koji je vie
mislio na svoj imetak negoli na zahvalnost.
Nije tako, ja elim da ujem upravo to kako su Yume pali u ropstvo!" uporno je nastavila senjora,
Neka se Vinetu umilostivi i to nam ispria. Pozivani ga da sjedne do mene u mreu."
Pokazala je na viseu mreu u kojoj je bio leao haciendero.
,,Vinetu nije nikakva baba", odgovorio je poglavica. On nee lei u ice i govoriti o svojim djelima."
Zbog toga je mene zamolila da joj ja ispriam. Ukratko sam joj iznio sve to se dogodilo i naroito
naglasio udio koji je pri tome imao Apa. Kada sam zavrio, rekla je sva oarana:
To je upravo tako kao da sam itala neki roman! Da, gdje god se pojavi Vinetu, poglavica Apaa, ne-
izostavne su takve pustolovine. Da sam mukarac, uvijek bih uz njega jahala."
,,A Vinetu bi bio prava baba kada bi to sebi dozvolio!" dobacio je Apa i napustio sobu. Pohvala ova-
kve vrste i iz takvih usta bila mu je odvratna.
ta mu je?" zaudila se senjora. Zar je uvijeh ovako zajedljiv?"
Nije", rekao sam joj smijui se. Ljubaznost, poput vae, mogla bi ga otjerati preko sedam brda. Ako
256
netko eli da bude uz njega, taj mora utjeti, a ne stalno gledati u njega i govoriti."
Potrudit u se da se tako vladam. Kada ete otputovati?" Sutra."
,,U kojoj ete kui stanovati?" "jo nismo odluili."
',Vi ete lako nai pogodnu kuu za vas, medutim Winnetoila pozivam da bude na gost i stavljam mu
na raspolaganje nae dvije najbolje sobe. Sta vi o tome mislite?"
Apaa je htjela imati uza se, a ja sam mogao da stanujem i ostanem gdje me je volja. To me je razve-
seljavalo i zbog toga joj rekoh:
Smatram daje vaa zamisao originalna, senjora." Zar nije tako? Taj ubogi divljak se stalno mora
potucati po umama i istinama. Htjela bih da barem jedanput uiva u lijepom stanu. Nadam se da e
za uzvrat htjeti da provede vee u mome salonu." Pokuajte pa ga upitajte!" Ne biste li vi to za mene
uinili?" Kad bi ilo, rado, senjora, samo to ne ide. Morate i sami uvidjeti da se takav poziv ne smije
isporuiti preko posrednika. Poziv upuen sa vaih lijepih usana imat e dvostruku vrijednost. Vi ete
vjerojatno pozvati i neke dame za veeras?"
Naravno! Bit e to velika ast za one kojima u moi da predstavim Vinetua. Moje prijateljice e mi
zavidjeti."
Unaprijed sam se veselio Apaevom odgovoru. Medutim, dvojica su bili protivni. Naime, slubenik
koji je primijetio da je lijepi Indijanac zapeo za oko de-njori. Bio je ljubomoran. Pride joj i tiho joj ree
neto na uho. Drugi prigovor je doao od strane hacien-dera. Upitao me je:
^ Zar ete ostati do sutra ovdje? To nije mogue! Jo danas morate da podete sa mnom na haciendu."
Moram? Tko to tvrdi? Za mene ne postoji rije ,morati'."
Pa nisam mislio to da kaem, ali s obzirom na moju, kao i na vau ast, ne smijemo ni asa asiti, ve
moramo smjesta zavriti ono to ste vi zapoeli. 17 Davo l iskarlot I
257Nema potrebe da me podsjeate na moju ast. Ja ni'u kom sluaju nisam obeaen ako se
ubudue vie ne budem brinuo o vaoj haciendi. Osim toga, govorili ste o .obziru' prema vama. Tko ili
ta me obavezuje da prema vama imam obzira? Bio sam kod vas i upozorio, a vi ste me otjerali. ak
sam i silu mor-io da upotrijebim protiv uvreda vaeg bezobraznog majordoma, dok ste vi mirno gledali
kroz prozor, a da ni rijei niste rekli. Bio sam vas zamolio da Meltonu ne kaete da sam vas upozorio, a
kada je on stigao, niste imali drugog posla, ve ste mu od rijei do rijei sve ispriali."
Zbog ega mi predbacujete?" upitao je. Predba-civanja i onako vie ne mogu nita izmijeniti."
Ono to se dogodilo ne da se izmijeniti, dok e .se na ono to e se dogoditi svakako moi utjecati. Iz
moje prie moete i sami uvidjeti koliko je sve to bilo naporno i u kakovoj sam se opasnosti nalazio,
dok nismo uspjeli zarobiti Yume i oduzeti im plijen. Vi i pored svega toga zahtijevate da vam i dalje
pomaem. Vi ne molite, ve zahtijevate. A sada mi recite: kakve veze imam ja sa vaim sluajem? uli
ste to smo sve uinili, a da li ste se sjetili jedne jedine rijei: zahvalnost? Sami se dalje pobrinite o
svemu! Nisam navikao da me netko podsjea na obavezu zbog asti, umjesto da bude zahvalan na
mojoj dobroti."
Krenuo sam, kao da u otii. Uhvatio me je za ruku.
Ostanite, senjor, ostanite! To to mi je izmaklo, izmaklo mi je zbog moje zaboravnosti."
ini mi se da ste krivo protumaili svoje dranje. Ne radi se ovdje o zaboravnosti, ve o neem
drugom. Vi sebe smatrate daleko uzvienijim od jednog barba-rina, kao i od ovjeka kakav je Vinetu,
koje ne morate da zamolite, ve da im naredujete. Podite samo prijeko u Evropu, pa ete saznati da je
tamo svaki djeak vie nauio nego to ete vi nauiti u itavom vaem ivotu! A ova gospoda, koja se
bezbrino njiu u mreama, mogu mirno otii u mrane i krvave krajeve Divljeg zapada, kako bi se
uvjerili da Vinetu u malom prstu ima vie snage, takta i plemenitosti nego to bi to mogli da nadete u
itavom vaem Uresu.
253
meni se nisu danas prvi put odnosili sa visine, - ce to dogadalo i ranije. Sada se vi malo spustite Ve-Cf i
pogledajte odozdo prema gore i recite da li imam "l ea za predbacivanje! Ovdje sam zatraio zatitu
Tiseljenike i bio sam odbijen. Vi ste zakljuili kupovinu i time te valjane ljude sa djecom otjerali u ruke
razbojnika. Recite mi ta bih poslije svega toga morao za vas da uradim!"
Nisam dobio odgovor. Uto je Apa promolio glavu
kroz vrata:
Je li moj brat gotov? Vinetu nije raspoloen da
due ovdje ostane."
U asu se haciendero naao kraj njega, uhvatio ga za ruku i poeo moljakati:
Molim vas, senjor, udite jo malo unutra! Svesrdno vas molim. Znate da bez vaeg savjeta nita ne
mogu uraditi."
Apa je uao i ozbiljno pogledao u njega. Da li se bljedoliki zahvalio mome bratu eterhendu?"
U ovom pitanju je bila sr moga predbacivanja koje sam uinio hacienderu, iako on nije uo nau pre-
pirku.
Jo se nije ukazala prilika, ali u to nadoknaditi", glasilo je izvinjenje. Hoete li ostati ovdje do
sutra?"
Vinetu kimne glavom.
,,U tome e proi dragocjeno vrijeme u kojem bi se moglo obaviti tota", podsjetio ga je haciendero.
Za nas je najvanije da nam konji ponovo sakupe snage", odgovorio je Vinetu. Uostalom, o kakvom
obavljanju govori bljedoliki? Old eterhend i Win-netou nemaju nita protiv ako on jo danas ima
namjeru da neto obavi."
Rekao sam vam da bez vae pomoi ne mogu nita uiniti."
Neka tada bljedoliki zamoli Olda eterhenda. Sto on bude uradio, uradit u i ja."
Haciendero se teka srca odluio da se za uinjeno zahvali. To je uinio jedino zbog koristi koju bi mo-
gao imati. Taj ovjek nije bio kriv to nije bio plemenit. Plemenitost nije svaija odlika. Ja ga ne bih
ostavio na cJedilu da nisu bili u pitanju iseljenici i da nisam
259morao slijediti Meltonov trag. Na njegovo moljakanje odgovorio sam mu:
Dobro, mi emo se ubudue zauzeti za vas. Samo recite ta bi se po vaem miljenju moralo poduzeti!"
Ja mislim da bismo morali odmah krenuti i uhvatiti Meltona."
Nai konji bi pod nama popadali, a osim toga treba da znate da smo i mi bili isto toliko dugo na putu kao i
nae ivotinje. Mi smo za dva i pol dana prevalili put za koji bi inae trebalo dobrih est, i ne vjerujem da
biste vi, senjor, nakon ovakovog podviga bili u stanju da silom nastavite gore za Fuentu, u planine Yuma.
Ako vam se toliko uri, moete odjahati naprijed. Povedite sa sobom nekoliko policajaca!"
Senjora zapljeska rukama i ree:
To je sjajna ideja! Pojahati naprijed i povesti nekoliko policajaca! Sta veli na~to, muiu moj?"
Ako ti tako kae, onda je ova ideja zaista sjajna", rekao je vrskavim glasom .plemeniti mjesni poglavar'.
Zar nema svog avudoa (zamjenika), koji zna da posvrava sve tvoje poslove, tako da bi i ti mogao poi na
kratko putovanje?"
Njegovo se lice ozari i on oprezno upita:
Kuda emo putovati( duo moja?"
Eije ,mi' je naroito naglasio. Laknulo mu je kada je uo njezine rijei:
Ja u ostati kod kue."
Lice mu zasja od zadovoljstva.
Dajem ti priliku da bude isto toliko slavan kao i Vinetu. Budui da je don Timoteo zatraio nekoliko
policajaca, odjahat e i ti i povest e sa sobom nekoliko Oficiales de la policia."
Sa lica mu je nestalo zadovoljstva. Nabrao je elo, dok mu se lice izduilo, te je gotovo sa strahom rekao:
Ja zar ja lino da odem u brda, i to na konju?"
Jasno, ti i onako toliki put ne bi mogao propjea-iti!"
j
Zar ne misli da bi takvo putovanje bilo malo < malo naporno, moda ak i opasno?"
Za jednog caballera ne postoje opasnosti, dakle?!"
Zapovjedniki ga pogleda, na to je ovaj ubogi davo mogao da odgovori jedino toliko:
260
Da, srce moje, ako je to tvoje miljenje, ja u
P 1
Naravno da mislim! Za tili asak e biti spremno: rublje konj, cigarete, sapun, dva pitolja, rukavice,
potreban novac, ime u te bogato snabdjeti, okolada, jedna puka i jastui, kako bi u sluaju da dobije
lo krevet i imao loe snove mogao ugodnije spavati. Vidi koliko se brinem za tebe. A sada se i ti pobrini da
ispuni moja oekivanja. Vrati se kao slavljenik! Jednom pravnom savjetniku, kao to si ti, to nee biti teko.
Zar ne mislite i vi tako, senjor?"
To je pitanje meni bilo upueno. Naoko sam to ozbiljno prihvatio.
Sa vama se potpuno slaem, senjora, ukoliko ovjek bude imao prilike da se na ovom putu koristi svojim
znanjem pravnog savjetnika."
Jesi li uo?" upitala je svoga mua. Senjor se sa mnom slae. Kada ete krenuti don Timoteo?"
U roku od jednog sata", odgovorio je don, koji bi vjerojatno radije putovao sa Vinetuom i sa mnom, a ne sa
tim papuarem. Lice ,jurisconsulta' se uozbilji l nisam znao da li da se smijem ili ne. Lijepo, malo, kratko
putovanje odjednom se pretvorilo u opasno, naporno jahanje. Jastue, koje mu se spremalo, vjerojatno nee
biti u stanju da ublai strah koji je ve unaprijed osjeao. Sigurno je vidio da ga saaljevam, jer mi je
dobacio moleiv pogled nadajui se da u se zauzeti za njega i pokuati da odvratim njegovu enu od tog su-
ludog plana. Ali uzalud. Iznimno, ovog puta sam bio tvrd. Naem poduhvatu to nije moglo nita nakoditi
ako bi poglavar Uresa jedanput odjahao u brda u namjeri da se proslavi, a u stvari donese kui oguljenu kou
svojih nogu i ukoena leda. Radi toga se nisam htio zauzeti za njega, ve naprotiv, rekao sam hacien-deru:
Vi ete vjerojatno uhvatiti Meltona jo prije nego sto vas sustignemo. Medutim, mi smo vam potrebni kao
svjedoci. Gdje emo vas nai?"
ekat em0 na vas gore na Fuenti de la Roki."
Kojim ete putem onamo krenuti?"
Preko haciende."
261To ml se nije svidalo. Lako bi mogao da naide na naa dva Mimbrenjosa, kao i na playera, i da nam itav
plan pokvari. No ja ga nisam elio od toga odvratiti jer sam znao da u mnogo prije i sigurnije sve obaviti
ako ga naoko budem nagovarao i potrudio se da mu cijelu stvar prikazem to opasnijom.
Vrlo dobro, don Timoteo! Skinut ete nam s vrata teak posao, jer se Plejer o kome sam vam priao -
svakako jo uvijek nalazi tamo u okolini haciende. Njega treba uhvatiti. Kako je on prevejan momak, to je
njegovo hvatanje skopano uz ivotnu opasnost, jer on vrlo dobro umije da barata kako pukom tako i
noem. Sigurno e se oajniki braniti, pogotovo to e pred sobom imati ovakva tri odVjana mukarca, te
mi je veoma drago to ete i vi onamo poi. Tamo ete stii prije nas, zarobit ete ga, i mi emo na gotovo
doi. Morate samo pripaziti da ne bi iz zasjede pucao na vas. On je sva svoja ubojstva izvrio kriom!"
Ove moje rijei su djelovale. Don Timoteovo lice promijeni boju, dok je inovnik preblijedio. Sada sam bio
ubijeden da e izbjegavati haciendu. Senjora dovikne svom muu: Jesi li uo? ovo djelo je dostojno tebe.
Nadam se da e lino uhvatiti tog opasnog razbojnika i da to nee drugom prepustiti. Ako ovo uini, onda
e smjeti popuiti dnevno dvije cigarete vie."
Lice mu se izobliilo kao da je on uhvaen i zarobljen. Ona izgleda to nije primijetila pa mi je skoro
saalnim glasom rekla:
ini mi se da vi niste takav junak kakvim smo vas smatrali, senjor, inae se ne biste toliko radovali ve
sada, da e Plejer biti uhvaen prije no to tamo stignete."
Jasno da se veselim. Taj ovjek je vie nego opasan, jer svaki njegov metak pogada i stvara rupu u koi.
A vi svakako niste prijatelj takvih rupa?" Nisam, jer ako su preduboke, onda je kraj i ivotu."
Tada vam savjetujem da se dobro priuvate, kako vam vaa draga koa ne bi bila izranjena. Medutim, moj
mu zna da hrabrima pripada slava. Moja e dua
262
nad njime lebdjeti i zatititi ga. Sta veli na to, dragi
rnUZ
'jTak0 je", kimnuo je glavom, dok mu je lice bilo kao 'da je biber progutao.
Izvukla se iz mree i prola kraj mene a da me nije ni pogledala. Ja sam u njenim oima bio kukavna
nitarija. Ali pred Vinetuom se zaustavi i ljubazno se nasmijei. Sva ozarena ree mu:
Senjor Vinetu, zar vi stvarno namjeravate ovu no da provedete ovdje u Uresu?"
Izraz Apaevog lica dok je gledao u senjoru bio je takav da se ne da opisati. Ono ne samo da je
izraavalo samilost ve i udenje, jer se usudila da ga neposredno oslovi. Shvatio sam situaciju i umjesto
njega odgovorio:
Da, ostat emo do sutra."
,,A zato govorite vi? Pustite da Vinetu govori!" rekla je, dobacivi mi prezriv pogled. uo je da ga
oboavam i valjda e dozvoliti da mu ujem glas."
Jo jednom je ponovila pitanje. Kako je bio prisiljen da odgovori, kimnuo joj je u znak potvrde.
ast mi je da vas pozovem da budete moj gost", produila je. Bit u veoma sretna ako prihvatite poziv."
Ostajte sretno u vaem wigwamu, bijela sestro", odgovorio je ozbiljno.
Smijem li pozvati i senjore da bi proslavili prisustvo Vinetua?"
,,Vinetu zna da bljedoliki zatvaraju medvjede da ih gledaju, - samo on nije medvjed."
Znai, bez slavlja?" upitala je razoarano.
Da", rekao je, okrenuo se i poao napolje.
Poao sam za njim, a zatim smo se bez i jedne "jei oprotaja-udaljili. U gradu vie nismo imali ta da
traimo. Kupili smo neke sitnice, iza toga otili do naih konja i odveli ih napolje na istinu, gdje smo se
lagodnije osjeali. Ondje se nalazila neka voda teku-ca. a bilo je i sone trave. Legli smo kako bi se poteno
naspavali. Prije no to smo zaspali, ugledali smo nae junake kako prolaze nedaleko od nas. Mala eta se
sastojala od pet osoba, haciendera, tri policajca i Ounsconsulta". etvorica slubenika su bili u unifor-
263mama, to je ak i ozbiljnog Vinetua potaklo da se nasmije. Konji su bili dobri. Dok su haciendero i tri
policajca prilino dobro jahali, dotle je jurisconsulto* pruao manje draesnu sliku. Pod sobom je imao ja-
stuk, a drugi mu je bio privren iza leda. Jasno su se vidjeli ak i na ovoj udaljenosti. Vjerojatno su bili
presvueni bijelim platnom. Ako netko ovako opremljen polazi u divlje planine, sve e izvriti prije nego ju-
nake podvige. Neka vam je sretno na putu, moj vojskovodo!" pomislio sam u sebi i zatvorio oi, vrsto
uvjeren da na tom putu nee ponjeti uspjeh, ast i slavu.
Neometani, prespavali smo ostatak popodneva i itavu no. Konje nismo privezali, jer smo bili u njih
sigurni. Obje ivotinje su bile veoma vjerne i budne kao psi. Nisu se udaljavale i svakako bi nas probudile u
sluaju da se netko pribliavao. Vinuli smo se u sedlo upravo kad je sunce izlazilo. Bili smo svjei i ili, a i
konji su se oporavili i veselo rzali na svjeem jutarnjem zraku.
Sada smo pojahali opet natrag do haciende. Prvih nekoliko sati ili smo tragom naih junaka, koji se jo
prilino dobro vidio u travi. Onda su sa naeg pravca skrenuli udesno.
Moj brat eterhend ih je pravilno ocijenio'', rekao je Vinetu. Oni nisu ili preko haciende jer se boje
Plejera. Bijela ena nee moi mnogo pohvalnog da pria o svome muu, dok e nam ti ljudi moda zadati
jada." '
To je mogue!" odgovorio sam. No taj jad nee biti velik, dok u manji rado preuzeti na sebe, samo ako
budem siguran da e taj nezahvalni haciendero, kao i onaj smijeni pravni savjetnik, biti kanjeni." Na
naem putovanju nije se nita dogodilo vrijedno pomena. Sada se nismo toliko urili kao na putu u grad, pa
smo se i slijedeu no odmarali. Bilo je potkraj drugog dana kada smo stigli do granice haciende. Vatra nije
zahvatila mjesto gdje smo stali. Bilo je ondje grmlja pogodnog za skrivanje, a to je bilo ono mjesto koje
smo ugovorili kao sastanak sa naim Mimbrenjosima. Nali smo ih tamo, i to sa njihovim konjima. Kada su
nas uli, izali su iz grmlja.
264
Zar ste obojica "ovdje?" upitao sam. To je znak da ne morate uvati playera. Da li lei negdje vezan Ui je
pobjegao?"
Bio je otiao, ali se ponovo vratio. Legao je, nedaleko odavde kod potoka, da spava", odgovorio je Ta-
manitelj Yuma.
A znate li moda koliko je daleko bio otiao?"
"znamo, jer smo to izraunali. Kada su Old eterhend i Vinetu poli, predao sam konja mom bratu i slijedio
trag bljedolikog, koji se zove player. Mojoj slavnoj brai je poznato da taj trag vodi preko uzvi-ice dolje u
umu. Tamo je stajao konj bljedolikog, koga je odmah uzjahao kako bi to bre odmakao. Iao sam za njim
sve do kraja ume i vidio da je dalje produio u galopu."
Kakav je to kraj?"
Obrastao je travom i ravan, sa nekoliko oniih uzviica."
Da li mu je trag iao ravno kao put bjegunca koji eli to bre umai?"
Ne, ve u zavojima izmedu uzviica."
Znai da nije samo zato bjeao kako bi nam uma-kao, ve da postoji i neki drugi.razlog, jer je jahao u
galopu. Da ga je gonio samo strah zbog nas, njegov put bi bio ravan kao put metka koji ne skree ni desno ni
lijevo. Ako se netko.toliko uri, a iza sebe nema nikoga koji ga goni, mora nekoga imati pred sobom do
kojega eli to bre stii. Znai, u onom pravcu ko-Jim je otiao postoje ljudi kojima je htio da saopi svoj
susret sa nama."
Da. Ja ga nisam slijedio dalje od ume, jer bi na Povratku otkrio moj trag. Vratio sam se mom mladem
ratu kako bismo odmah sakrili' konje. Iza toga sam posao sa bratom do onog mjesta gdje je Plejerov trag
naputao umu. Tamo smo legli na veem rastojanju jeaan od drugog kako bismo mogli drati na oku to
v
eci prostor. Vrebali smo."
vratio?" ^ S" gS m^ dva mlada brata vidJeli kada se Soi ta-t'- luer> uPravo kada je sunce stajalo na najvi-
265Dakle u srijedu, u podne, a u ponedjeljak smo ga ovdje sreli. Prema tome, mjesto gdje je bio lei uda-
ljeno odavde jedan dan jahanja. U kome pravcu?"
Prema istoku."
Znai, prema Fuenti. Vjerojatno emo ondje saznati da li se tamo nalazi na strai jedan ili vie njih Sve mi
se ini da su postavili strau u vidu lanca, kako bi lake prenosili vijesti, ukoliko se neto vano ovdje
dogodi."
Bit e da ondje ima nekoliko Indijanaca, jer Je Plejer otiao na bijelom konju, a vratio se na crnom."
Na bijelom? Pa ti ga nisi vidio?"
Nisam, ali na onom mjestu gdje je konj bio privezan u umi, o grani je visila bijela struna, koja je mogla da
potie samo od bijelca. Medutim, kada se vratio, jahao je na vrancu koji je bio osedlan na indijanski nain."
Hm! Znai da se na onom straarskom mjestu nalazi vie Indijanaca. Svog umornog konja ostavio je tamo i
zamijenio ga odmornim kako bi se to bre mogao vratiti ovamo. Bit e da se njegova poruka dalje
prenosila, takoder na odmornom konju. Iz toga slijedi da se tamo nalazi nekoliko odmornih konja, kao i ne-
koliko jahaa. A da li moja braa znaju gdje se sada Plejer nalazi?"
Da. Znamo gdje je legao. Budui da je umoran, vjerojatno jo nije odande otiao, ve vrsto spava."
Odvedi nas k njemu da bismo ga iznenadili!" Privezali smo nae konje i poli za braom u pravcu zidina
haciende. Polako se ve poeo hvatati mrak. Nedaleko od okuke potoka ugledali smo onu hulju preobuenu
u sveenika. Odabrao je veoma pogodno mjesto, jer je sa lakoom mogao da uje svaki um bilo sa koje
strane. Pod glavom je imao gunj, dok je kraj njega leala puka, koju pri naem prvom susretu nisam vidio.
vrsto je spavao. Pribliili smo mu se neujno, opkolili ga i sjeli. Puku sam mu oduzeo i odloio je tako
daleko da je nije mogao dohvatiti. Nije nam se urilo, jer smo morali dati odmora naim konjima. Dakle,
ekali smo da se sam probudi. Kako mu mantija nije bila zakopana, pod rijom ugledasmo opa-266
f i u njemu zadjenuti bode. Iz opasaa su Izvirivale ^drke dvaju revolvera velikog kalibra.
Priao sam mu veoma oprezno i polako. Uspjelo mi 1e da mu izvuem bode i jedan revolver. Drugi je me-
dutim, bio vre zataknut. Osjetio je dodir i probudio se Hitro je, kao pravi zapadnjak, sjeo i zavukao obje
ruke za 'pojas iz kojega sam upravo uspio da izvuem i drugi revolver. Ali nije bio dovoljno prisutan duhom,
kao to je u takvim situacijama umio biti Vinetu. Razrogaenih oiju zurio je u nas i otvorio usta kao da eli
neto rei, ali ostao je i dalje nijem.
Good morning, master Plejer!" pozdravio sam ga. Spavali ste veoma dobro, to vam je dobro dolo nakon
tolikog jahanja, i to jo od ponedjeljka."
Sta vi znate o mom jahanju?" promucao je.
Sto pitate tako glupo! Ljudi kao to smo mi moraju znati gdje ste bili. Naime, bili ste kod Crvenoko-aca da
im javite koga ste ovdje vidjeli i da svog bijelca zamijenite vrancem."
Stvarno, zna! ta traite ovdje, sire? Sto se potucate po ovom bijednom kraju u kojem ni 'ovjek ni
ivotinja vie nemaju to da nadu?"
To bih mogao i ja vas da upitam. Medutim, to uope nije vano. Htio bih vam se predstaviti. Da nisam
moda jo u ponedjeljak rekao svoje ime?"
Nema potrebe, jer gdje god se sretne Vinetu, obino je s njime i Old eterhend. Toga se u ponedjeljak
nisam odmah sjetio!"
To vjerujem! Da ste se toga sjetili, ne biste odmah Pobjegli. Svakako ste ve uli u kakvim sam odlinim
Prijateljskim odnosima sa Meltonom i Wellerima i kako sam sa dotinim dentlmenima u tijesnoj vezi. Va
fc'J.eg je bio prava glupost. Takoder je bilo izlino da , preko Indijanaca prenosite poruku. Mi to moemo
sami mnogo bolje uiniti, jer emo i mi gore poi."
Za Almaden Alto?" izmaklo mu je.
Tako se zvao rudnik ive, koji je dobio to ime po Poznatom panskom rudniku ive Almaden. Almaden "-
'to, znai Visoki Almaden. Ovo mjesto lealo je visoko gore u planinama
267Da, do Almaden Alta", potvrdio sam, a prije toga do Fuente de la Roke da posjetim svog prijatelja
Meltona. Ruke su mu bolesne, kao to i sami znate Netko je bio toliko bezobziran i iaio mu zglobove pa
u kao dobar prijatelj otii tamo da se raspitam za njegovo zdravlje."
I te kako je dobro znao ta se dogodilo. TVToje rijei je shvatio onako kako sam ih i izgovorio, naime, kao
sprdnju. Znao je da je u nezavidnom poloaju. Iako je bio svjestan da od Vinetua nema nieg dobrog da
oekuje, nije mu dao povoda za linu odmazdu, a i ja mu nisam imao ta da zamjerim. Zbog toga se ba-
rem to se ticalo ivota osjeao sigurnim i rijeio se da pred nama ne ispoljava nikakav strah, ve da izi-
grava nedunog i iznenadenog ovjeka.
to se mene tie va odnos sa Meltonom? Jo u ponedjeljak sam morao znati da ste mu prijatelj, pogotovo
to ste se o njemu raspitivali i bili obavijeteni o mom prisustvu ovdje. Ali zato ipak imam prava da vas
upitam ta traite od mene. Kradom ste se ovamo priuljali, opkolili me i oduzeli mi oruje. Zbog ega?
Old eterhenda sam oduvijek smatrao potenim ovjekom."
Takav i jesam i zbog toga sam i sklopio prisno poznanstvo sa Meltonom i obojicom Wellera. Vjerojatno su
sve najbolje o meni priali?"
Kako da ne, priali su. Od njih sam uo da ste navodno pali u zarobljenitvo Yuma i odredeni da umrete na
stupu muenja, dok vas sada na svo svoje udo vidim ponovo na slobodi."
,,O, tome se ne morate uditi. Pobjegao sam od .njih i ponovo se vratio kako bi ih zarobio."
Ispriao sam mu samo onoliko koliko sam to smatrao potrebnim. Uinak mojih rijei odmah se i pokazao.
ta? Mimbrenjosi dolaze?" rekao je apatom, dok mu sa lica nestade rumenila.
Da, dolaze. Ovdje kraj mene ve vidite dva njihova mlada ratnika. ini mi se da vas je to uplailo. Bit e da
se sa Mimbrenjosima nalazite na ratnoj nozi. Ako je tako, spreman sam da vas od njih zatitim." 268
To bi mi bilo veoma drago!" brzo je rekao. Nisam *Alia"n da se s njima susretnem."
Lijepo! Toliko u vam pomoi to u vas povesti
sobom u planine Yuma do naeg prijatelja Meltona."
To ga je jo vie zbunilo. Znao je tanb da su moje
rijei bile sprdnja i da nije moglo biti rijei o tome
da ga uzmem u zatitu. Da bi dobio jasniju sliku, re-
kao Jer
Primite moju zahvalnost, sire, za tu ljubaznost! Samo mi nije jasno zato ste mi oduzeli oruje ako prema
meni imate dobre namjere?"
To je zbog vaeg dobra, master Plejer. U sluaju da se Mimbrenjosi pojave prije naeg polaska, mogli biste
zbog vaeg poznatog junatva doi u iskuenje da se nepotrebno posluite orujem. Natovarili biste Crve-
nokoce na vrat, i zato smo vam radi vaeg dobra privremeno oduzeli ove predmete. Za vae dobro emo se
jo i vie pobrinuti, pa emo vas vezati da sluajno sami ne biste potraili Mimbrenjose. Osim toga emo
vam i depove pretraiti, jer bi se u njima lako moglo neto nai na emu bi vam Crvenokoci zamjerili."
Sire, da li vi to ozbiljno govorite?" planuo je. ta sam vam uradio da me napadnete, ak i pretraite i
veete?"
Nama? Nita! Imam zadovoljstvo da vas sada tek drugi put vidim. ta ste mi mogli uiniti? Budui da elite
da budem fskren, rei u* vam otvoreno ta elim. Jeste li bili gore u Almaden Altu?"
Nisam, jo nikada nisam bio gore." ^,A ja vam kaem: bili ste gore. Kako dragovoljno ne elite
odgovarati, ja u vam otvoriti usta. Ako mislite da me moete slagati, dobit ete takve batine da e se sve
dimiti. Veite ga!"
Dok sam ovaj nalog davao Mimbrenjosima, jednom sam ga rukom uhvatio za vrat, a drugom za opasa,
pritisnuo ga dolje i vrsto drao. Vikao je na sav glas, mlatarao je rukama oko sebe i udarao nogama, ali
samo za casak, i ve je bio vezan.
ta vam pada na pamet! ta sam vam uinio?" ,l: Je- Ja sam Mormon i pripadam svecima posljednjih
dana". Sada vam je jasno kako treba sa mnom da postupate."
269Da, sada znamo!" nasmijao sam se. Vi ste Melto-nov istovjernik i s vama emo isto tako postupiti
kao i s njime."
O nebesa!" opsovao je. Da ne mislite moda i meni lomiti ruke?"
U poetku sam mu namijenio batine, samo to je to za posmatrae veoma muan prizor. Ne volim da se
odrastao ovjek tue kao da je nevaljali djeak. Kako me je sam podsjetio na neto bolje, to sam i
prihvatio. Uhvatio sam njegove sputane ruke. Strah od lomljenja ruku djelovao je mnogo bolje nego
tuce udaraca po ledima. Samo to sam ih malo uhvatio i jae pritisnuo, za urlao je sav uasnut:
Stani, ne lomite, ne lomite! Sve u vam rei!" Dobro, imat u obzira i jo u malo priekati. Od-
govorite na moja pitanja, ali hou sutu istinu! Budete li lagali, odmah e vam kosti poeti da pucaju.
Dakle, jeste li bili gore u Almaden Altu kao i u Fu-enti de la Roka?" ,,Da.
Da li vam je kraj toliko poznat da nam moete posluiti kao vodi?"
Poznajem ga. Tamo sam ee odlazio, jo prije Meltona i Wellera."
Dakle, vi ste bili onaj izvidnik kojega su naprijed poslali?"
Da, to sam ja bio. Ja sam Meltonu skrenuo panju na haciendu i rudnik."
Da li su iseljenici odvedeni za Almaden da bi kopali pod zemljom?" Da."
Da li je to bilo utanaeno jo prije no to su bili najmljeni u svojoj domovini?"
Da."
Ima li gore Yuma?"
Ima ih u Almadenu kao i na Fuenti. ak su uz put postavljene strae od po pet ljudi, udaljenih jedni od
drugih dan putovanja."
Sta trae Yume u Almadenu?"
Oni e se brinuti o ivotnim namirnicama i zato e biti plaeni od dobiti rudnika."
Koliko ih ima?"
270
Tri stotine ih se ulogorilo u Almadenu, dvadeset a Fuenti, dok se na straama nalaze etiri puta po oet
Yuma."
Kada e iseljenici stii onamo?"
Vjerojatno su ve tamo."
^Koliko ih mora raditi pod zemljom?"
"svi"
Nee valjda i djeca?"
I oni."
Nebesa! Ne smijemo dangubiti! Moramo smjesta krenuti. Da li je moj brat Winnetpu spreman?"
,,Vinetu prihvaa sve to Old eterhend smatra potrebnim", odgovorio je Apa.
Nemamo vremena za due savjetovanje i zato ujte ta se najprije mora poduzeti!"
Povukao sam se u stranu kako Plejer ne bi mogao uti razgovor i rekao mladem sinu Jakog Bivola:
Moj mladi, crveni brat uo je playerove odgovore na moja pitanja. Neka brzo uzjae konja 'i hitno is-
porui vijest koju u mu sada rei! Najprije se moraju etiri strae Yuma ukloniti kao i ona
dvadesetorica kod Fuente. Za ovaj poduhvat je dovoljno trideset Mim-brenjo ratnika. Moj brat e sada
odjahati do onih koji tjeraju stada i dovest e ih i rei da brzo podu za nama. Devetnaest ratnika e
ostati kod stada, a jedan odjahati do Jakog Bivola i od njega zatraiti stotinu ratnika koji treba smjesta
da krenu za nama prema Almadenu. Podi!"
Valjani djeak odletio je poput strijele do svoga konja. Dvije minute kasnije odjurio je trkom. Pola sata
iza toga bili smo i nas trojica na putu. Plejera smo vezali za njegovog konja i stavili ga u nau sre-amu.
Tako smo sada bili nas trojica prema tri stotine neprijatelja. Drugog izlaza nije bilo, jer su se iseljenici
rrf2-1- u tekoj situaciji i morali smo ih im prije Daviti. Ovdje nije moglo biti mjesta dvoumljenju, a
ni dugom premiljanju.
27112 NA PUTU ZA ALMADEN ALTO
Sada smo se nalazili na putu prema starom rudniku ive Almaden Altu i morali se dotai Fuente de la
Roke. Fuente znai izvor, a Roka litica, Fuenta de la Roka prema tome znai izvor iz litice. Poto je
Vinetuu bilo poznato to mjesto, nisam morao biti zabrinut da e nas player odvesti krivim putem. Ni-
kako nismo mogli zalutati. Ali u vezi s postavljenim straama morali smo se osloniti na njegove izjave.
Dodue, na straama je bilo samo po pet ljudi, i tako malog broja nismo se morali bojati budemo li
znali tano mjesto gdje se oni nalaze. Ali ako nam je player krivo rekao mjesta, mogli smo lako biti
napadnuti. Radi toga smo mu morali zadati dosta straha kako ne bi pokuao da nas prevari.
Fuenta, kraj koje je logorovalo dvadeset Yuma, bila je udaljena dva dana jahanja. Na putu su se osim
toga nalazila jo i etiri straarska mjesta, svako od po pet ljudi. Kako je put od Uresa do Almadena
izno=-io pet dana putovanja, a mi od haciende imali samp etiri, straarska su mjesta, znai, od
haciende bila; udaljena samo tri etvrtine dana jahanja. Budemo U jahali kao to je to obiaj Vinetuov i
moj, jo emo danas poslije podne naii na prvo straarsko mjesto, a to se kosilo sa mojim planom. Ja
sam onu petoricu Crvenokoaca htio da iznenadim po mraku, te smo morali brzo donijeti odluku: ili
bre da pojaemo, ili pak da produimo tako sporo kako bismo tek po mraku stigli do strae. Ja sam se
odluio za brzo jahanje,
272
<5to se pak tie Mimbrenjosa, iju smo pomo oe-1,-vali nije bilo teko proraunati kada e stii.
Onoj Desetorici koju smo zatraili bilo je potrebno jedan d n da stignu do haciende, dok im je od
haciende do nas trebalo isto toliko vremena kao i nama.
Iako nam nije bilo poznato da li poznaju put, mogli smo se mirne due pouzdati u njihovu vjetinu.
Ipak smo ostavili takav trag koji bi bio vidljiv jo i nekoliko dana iza toga. Pobrinuli smo se l za razne
znakove po kojima su morali znati da su na naem tragu. Znaci su se sastojali od naslaganog kamenja,
a otkinute grane smo privezali na uoljivim mjestima za drvea druge vrste.
Player je jahao izmedu Vinetua i mene, dok je Tamanitelj Yuma bio iza nas.
Neu se zadravati u opisivanju krajeva kroz koje smo prolazili. Tlo se dizalo prema visokoj Sierri, i
to smo ili dalje, bilo je sve umovitije. U vodi nismo oskudijevali, lako smo tu i.tamo nailazili na
neplodnu stjenovitu ravan, brzo smo je iza sebe i ostavljali. Pla-yer je vjerojatno pretpostavljao da nam
je put poznat, jer ga nismo nita pitali. Nije bilo ni potrebno, budui da je jo i sada bio vidljiv trag koji
je juer ostavio za sobom. Sumnjao sam da e te tragove vidjeti, jer su se na duim razmacima veoma
teko raspoznavali i jedino su ih oi kao u Vinetua mogle razlikovati.
U podne smo se malo zaustavili kraj jedne rijeke da napojimo konje. Iza toga smo opet produili sve do
sredine popodneva, kada smo stigli do zavoja ume. Tu smo stali jer smo imali slobodan vidik na tri
strane. Playera smo skinuli sa konja i poloili ga u travu. Sjeli smo do njega. Jeli smo, a dali i njemu
njegor dio. Cijeloga puta s njime nismo ni rijei progovorili. Osjetili smo da se nalazimo u blizini
prvog straarskog mjesta. Morali smo saznati gdje se ono nalazi i zbog toga sam prekinuo utnju:
^ Dok ste jue prolazili ovuda, svakako niste ni po-jnisljali, masteru, da ete se danas ponovo nai
ovdje, 1 to kao zarobljenik?"
l
Davo l iskariot I
273Da sam ovuda proao?" odgovorio je. Veoma se varate ako to pretpostavljate."
Nemojte vrdati! Po vaem tragu koji ste ostavili ne samo to vidim da ste ovdje bili, ve znam ak i to da
ste se ovdje okrenuli i pogledali unatrag. Sjetite se samo! Vi ste lukav prikan i ve ste ranije gdjekojeg
ovjeka nasukali, samo vam to nee s nama uspjoti. Hoete li priznati da ste se ovdje zaustavili?"
Kolebao se da li da prizna ili ne. utio je.
Znamo da se sada nalazimo u blizini prvog stra-arskog mjesta", nastavio sam. Lako bismo ga pronali i
bez vas. Trebalo bi da se drimo samo vaeg traga. Ako nam kaete to mjesto, mogli bismo dobiti na
vremenu."
Ne smijem. To bi bila izdaja", odgovorio je.
Nemojte samo pokuavati da se pretvarate kao da ste poten ovjek! ovjeku koji toliko ima na dui kao vi
nije stalo da li e imati jednog vie ili manje. Uostalom, to to od vas zahtijevam nije nikakvo nedjelo, ve
naprotiv dobro djelo. Ako elite dobro, tada govorite, inae ete vidjeti ta vas eka! Dakle, hoete li nam
rei gdje je prvo straarsko mjesto?"
Pri tome sam mu uhvatio jednu ruku i snano je stegao.
Prestanite!" zavapio je. Rei u!"
Dobro! Samo istinu govorite! Do sada nismo imali razloga da vam ugrozimo ivot, i zato vas elim uvjeriti
da nemamo namjeru bilo to da vam naao uinimo. Medutim, u sluaju da nam svojim laima nane-sete
neprijatnosti, prisilit ete nas da vam uzvratimo-noem! Gdje je straa?"
Nedaleko odavde", odgovorio je, dok mu je pogled bio prikovan za moju ruku kojom sam ga jo uvijek
vrsto stezao.
Koliko je potrebno jahati do strae?"
Dobrih pola sata."
Opiite kraj!"
Odavde se put produava preko prerije koja lei pred vaim oima. Poslije prerije ponovo dolazi uma koja
se die uz brijeg. S druge strane brijega je jedna movara i kraj nje je straa."
Da li je uma gusta?"
274
Da Samo u umi postoji jedan prolaz i ini se fcao "da ga je netko krio. Taj prolaz vodi preko brda do
movare."
Da li je vidik sa vrha brda slobodan?"
"Nije. Drvee je previsoko."
"Da li ona petorica Indijanaca moraju da ostanu kraj" mo vare?"
Da. Ali, kako se om moraju sami snabdijevati mesom, i to lovom, nije iskljueno da se jedan od njib nalazi s
ove strane brda i da je vidio na dolazak."
Cime su naoruani?"
Kopljima i strijelama."
Kako se zove voda svih tih Yuma, pa i onih tri stotine koji se nalaze u Almadenu?"
Ne znam tko im je sada zapovjednik. Velika Usta je morao kasnije takoder doi, jer je sa Meltonom
zakljuio nekakav ugovor."
To je dovoljno. Ostalo to se odnosi na Meltona jo ne moram znati. Jeste li ve ranije bili u Uresu i
poznajete li put koji odande vodi ravno do Almaderi Alta?"
Da."
Vjerojatno i taj put prolazi kraj barutine gdje se nalazi straa?"
Tako je, tamo se spaja sa putem koji dolazi od haciende."
To sam namjerno rekao. Pri tome sam mislio na haciendera, jurisconsulta i tri policajca koji su morali proi
kraj ove prve strae i vjerojatno su pali u ruke Crvenokoaca. Vinetu je bio istog miljenja kao i ja Kada je
uo Plejerov odgovor, ustao je i odluno rekao:
Moramo krenuti da spasimo bijelce, jer nisu dovoljno iskusni da vide opasnost koja vreba na njih."
"Znai, moj crveni brat misli da......?"
Nisam do kraja zavrio, ve Plejeru dobacio znaajan pogled. Vinetu me je razumio i rekao:
Ovaj bljedoliki je iz straha od pesnice Olda eterhenda rekao istinu. Vinetu poznaje umu, brda, Kao i
barutinu, koju bih ak i po mraku pronaao."
u*
275Samo to e dan Jo dugo potrajati. Ako bismo odmah krenuli, lako bi nas vidjeli kako jaemo preko
prerije."
Vinetu nije toliko neoprezan da se pokae pred oima Yuma. On e zaobii prema jugu. Iz tog pravca u
doli i ona petorica bijelaca iz Uresa. Moramo im pronai trag, jer ga nou ne moemo prepoznati."
Bio je u pravu. Playera smo ponovo vezali za konja i napustili ovo mjesto, te iz naeg sadanjeg smjera
saokrenuli prema jugu. Prerija preko koje smo morali prijei pruala se ak i na ovu stranu.
Kao to smo uli, barutina je leala dobrih pola sata jahanja prema istoku. Jahali smo i prema jugu,
najmanje toliko vremena, kada se pokazalo da je Apa-eva pretpostavka bila tana, jer smo naili na iroki
trag koji je vodio prema sjeveroistoku. Vinetu je sjaio, osmotrio ga i rekao:
Pet jahaa. Vidi se da su to neiskusni bijelci, jer su jahali jedan pored drugoga. Poglavica Apaa misli da se
pred njima nalaze ljudi iz Uresa."
Od kada je trag?" upitao sam.
Vjerojatno je protekao itav jedan dan. Kada bljedoliki polaze na Indijance i za sobom ostavljaju ovako
irok i jasan trag onda su izgubljeni. Otkrili smo njihov trag, pa emo vjerojatno ubrzo i njih pronai."
Ponovo je uzjahao. Tada smo poli za otiscima koje su za sobom ostavili petorica bijelaca, ubijedeni da
emo te neoprezne ljude ugledati kao zarobljenike prve strae Indijanaca.
Zaobilazni put koji smo napravili inio je iljati ugao usmjeren prema jugu. Do- ume smo doli sa ju-
gozapadne strane umjesto ravno sa zapadne. Iza ume je leala barutina i bili smo vie nego sigurni da i.-as
nee otkriti. Uz rub se protezao gusti iprag u koji smo zali l tako produili, dok nismo pronali mjesto po-
godno da sakrijemo nae konje. Privezali smo ih, pla-yera skinuli sa sedla i privezali ga za dva stabla, i to za
ruke i noge. Tada je Vinetu rekao mladom Mim-breriju:
Old eterhend i Vinetu e otii do barutine. Moj mali brat e medutim ostati ovdje sve dotle
276
dok se ne vratimo, odnosno dok jedan od nas ne bude donio vijesti. Ukoliko bi ovaj bijeli zarobljenik poku-
ao da bjei, neka mu odmah zabode no u srce. Ako bi se dogodilo neto neoekivano, znam da je moj mali
brat i unato svojim godinama odluan i dovoljno pametan da zna ta treba uraditi. Howgh!"
Na mladiu se primjeivalo koliko se ponosio ovom pohvalom. Izvukao je svoj no i sjeo do sputanog pla-
>era a da nije Apau odgovorio. Zaao sam sa Winne-touom jo dublje u umu koja je sada bivala sve str-
mija. Nakon kratkog vremena upita Apa:
Koliko e Yuma biti tamo kraj barutine?"
Bit e ih trojica", odgovorio sam bez razmiljanja.
Old eterhend je u pravu. Znai da smo dvojica prema trojici Yuma i s lakoom emo uspjeti da
oslobodimo bijelce."
Nije bila nikakva vjetina pogoditi koliko se Crve-nokoaca nalazi pied nama. Player je javio kako nas je
vidio kod haciende. Nakon toga jedan od petorice ja odjahao da odnese vijest do Fuente de la Roka. Poslije
odlaska playera ostala su samo etvorica. Ali sada je dolo onih pet jahaa iz Uresa koje su zarobili. Znai da
je jo jedan glasnik otiao do Fuente da javi o ovoj vanoj vijesti. Prema tome ovdje su mogla ostati jo
samo trojica Yuma. Onih pet zarobljepih vajnih jahaa bilo je obilato snabdjeveno ivenim namirnicama.
Samo po sebi se razumije da su im te zalihe oduzeli. Iz tog razloga nije morao nijedan od Yuma da ode u po-
tragu za mesom, pa su svi ostali na svojim mjestima da uvaju pohvatane bijelce.
Penjali smo se ispod gustog drvea uz brdo tako tiho da nam se koraci nisu mogli uti ni na udaljenosti od
dva metra. Nakon kratkog vremena stigli smo na vrh koji nije bio irok, a sa druge se strane blago sputao
prema dolje. Vinetu je sa takvom sigurnou Puzao ispod drvea kao da je u ovom kraju mnogo puta
poravio. Nakon kratkog vremena legao je u mahovinu oslukivao. To njegovo oslukivanje kao i miris bare,
sazivali su mi da smo blizu barutine.
. Puza sam se naprijed i legao do Vinetua. Kroz Ke grane, koje su gotovo dodirivale zemlju, vidio *a
malu istinu i u njenoj sredini vodu stajaic'i.
277Vjerojatno je ovdje negdje bio nekakav izvor, samo to je bio tako neznatan da je brzo ponirao u mekano
umsko tlo. Ovo mjestance je sa tri strane bilo obrubljeno drveem i grmljem, dok je sa etvrte strane bilo
otvoreno. Sa te, etvrte strane, vodio je prirodan put od haciende del Arroyo do Fuente de la Roka. Leali
smo s unutranje strane ivice grmlja, ispred koje te pruao pojas obrastao trstikom i aom, a do tog pojasa
leala je barutina. S druge strane barutine, kraj stabala, sjedila su tri Indijanca, dok su uz pet stabala bili
privezani bijelci iz Uresa. Bilo je tano onako kako smo pretpostavili.
Crvenokose! su razgovarali sa bijelcima, i to onom jezinom mjeavinom kojom se ljudi obino slue u
ovim krajevima. Ako elimo da oslobodimo bijelce, moramo poi na drugu stranu. Produili smo puzanje u
polukrugu oko istine i toliko se pribliili grupi da smo uli ta razgovaraju.
Medu njima se nije nalazio ni jedan od poglavica, pa ak ni istaknutiji ratnik plemena Yuma. Puke nisu
imali. Konji su im b.ili nedaleko, privezani, i brstili lie i mlado granje. Dvojica Indijanaca sjedila je na
presvuenim jastucima pravnog savjetnika i u slast jeli hranu koju mu je njegova ena spremila za ovo
putovanje. Ba je bio smijean u toj svojoj kitnjastoj uniformi. Nije ni malo pristajala okolini u kojoj se nala-
zio. Strah mu se ogledao na licu, i nije nimalo bio u skladu sa zadatkom koji je imao da izvri u ovim brdima
po nalogu ,senjore'. ak sam bio ubijeden da sam mu vidio kapi znoja na elu. Policajci su bili u istom
raspoloenju kao i on. Haciendero takoder nije ostavljao dojam junaka koji s podrugivanjem gleda na svoje
spone. Depove su im ispraznili i sve im oduzeli. Svi njihovi predmeti su leali na jednoj hrpi. Glavnu rije
je vodio jedan od Crvenokoaca, koji je znao najvie panskih izraza. Iz njegovog ponaanja primijetio sam
da je bijelcima elio da utjera jo vei strah. Upravo kada sam se bio namjestio iza jednog grma odakle
sam mirne due mogao prislukivati uo sam kako govori:
Po vama se vidi da ste hrabri ratnici i bilo je pametno to se niste opirali, jer da ste to uinili, mi bi-
278
o vas ubili. Ovako ete moi jo nekoliko dana ostati na ivotu i tada emo vam kou isjei u kaieve da w
od nje napravili remenje."
Koa - kaievi remenje!" kriknuo je juriscon-
sulto. ,,O nebesa! To je umorstvo, najgroznije muenje!"
Jesi li ti vrhovni starjeina u gradu koji se zove
Ures?"
Da, jesam. Ve sam vam rekao, potovani gospodine."
Onda znaj kakav je kod nas obiaj: to je netko otmjeniji, tim su vee muke u kojima mora umrijeti. A ta
su ova trojica tvojih pratilaca?"
Policajci, moji potinjeni."
Njih emo onda izloiti manjim mukama. Najprije emo ih skalpirati, a iza toga im iskopati oi."
Od uasa ona trojica policajaca vrisnue. Crve-nokoac se posprdno naceri i onda, obrativi se haci-enderu,
nastavi:
,,A ti si don Pruchillo, bogata. Tebi emo odrezati ruke."
Platit u vam otkupninu ako me pustite na slobodu."
Crvenim ljudima nije potreban novac. Sva zemlja je njihova. Sto god posjedujete, njima ste oteli. Nije
potrebno da im poklanjate, jer e oni sami da uzmu natrag svoje, dok ete vi umrijeti."
I ja u platiti otkupninu!" rekao je jurisconsulto. Nudim vam stotinu pijastera!"
Indijanac se nasmijao.
Dvije stotine pijastera!"
Ti si najbogatiji ovjek u Uresu i nudi nam tako malo?"
Dat u vam tri stotine, pet stotina pijastera, potovani gospodine."
uo si da nam novac ne treba. Ve sam poslao glasnika i Brza Riba e jo danas stii ovamo i odrediti
kakvom smru treba da umrete."
Dok je sluao prijetnje, haciendero se prisjetio ne-cesa, i da bi Crvenokoce zastraio, rekao je:.
Ako nam bilo ta uinite, i vi ete stradati. Imamo mone prijatelje koji e nas osvetiti."
279Preziremo vae prijatelje. Nema toga bijelca kojega bi se morao bojati jedan ratnik Yuma."
Ipak postoji jedan kojega se svi bojite: Old eterhend."
Crvenokoac je prezrivo odmahnuo rukom.
Old eterhend je bijelo pseto koje bismo jednim udarcem po gubici ubili kad bi doao do nas. Samo on e
se dobro uvati da dode, jer mu je kraj nepoznat i nikada u ovom kraju nije boravio."
Vara se. Bio je na mojoj haciendi, a poslije toga sam s njime razgovarao u Uresu. eli da ode do Fuen-te i
Almadena kako bi oslobodio strane radnike."
Odjednom Crvenokoac postade oprezniji. Kao da je haciendera elio da probode svojim pogledom, ree
nevjerice:
2eli nas zastraiti, samo to jedan Yuma ne zna za strah."
Ja ne laem. Senjor, potvrdite im to i vi!" Te su rijei bile upuene slubeniku. Ovaj, hvatajui se i za'
najmanju nit ivota, potvrdi:
Don Pruchillo je govorio istinu. Old eterhend je bio i kod mene, a Vinetu, poglavica Apaa, bio je s
njime."
Uff, uff!" viknuo je Crvenokoac skoivi uvis. Vinetu .je bio kod vas? I Old eterhend je bio sa njime?"
Da. Old Sahatterhand je ak i dva puta bio kod mene, potovani gospodine. Ova dva slavna ovjeka su
jahala preko haciende del Arroyo kako bi poli za nama."
Crvenokoac isprui ruku prema svoja dva prijatelja.
Jesu li moja dva brata ula ta ovi govore? Smjesta moramo napustiti ovo mjesto, unititi sve tragove i
sakriti se. Jedan od nas mora pojahati u susret Brzoj Ribi, da ga upozori. Ova dva ratnika su opasnija neg-> ;
stotinu drugih. Player nam je priao da je Velika Usta zarobio Olda eterhenda i odveo ga. Ako je ponovo
bio na haciendi, bit e da se sam oslobodio i sada snuje osvetu poput divljeg bivola koji je u stanju da
savlada ak i medvjeda u planini. Mi se dakle nalazimo u velikoj opasnosti i..."
280
Dalje nije stigao. Dolo je do prekida kojemu se
, naimanje nije nadao. Vinetu je kod zadnjih nje-
eovih rijei poput munje skoio na noge, pojurio do
iega stavio mu ruku na ramena i mirnim glasom
rekao: , , . , , . ,
Maloprije je Yuma slagao kada je rekao da jedan Yuma ne zna za strah. Htio je Olda eterhenda poput psa
ubiti jednim udarcem po gubici, a sada kada je uo da se taj bijeli ratnik nalazi u blizini, eli da se kukaviki
i bijedno sakrije ..."
I to je bio jedan od onih trenutaka kada se Apa pokazao u svoj svojoj veliini. Oruja nije imao u rukama.
Njegova srebrom okovana puka visila mu je o ramenu, dok mu je no bio za pojasom. No i unato tome
stajao je pun ponosa pred Yumom, prostrijelio ga takvim pogledom, a rukom ga toliko snano drao za rame
da je Crvenokocu ponestalo daha. I ona dvojica Yuma su skoila na noge. I oni su se ukoili od straha. Uto
se iznenadeni ohrabrio:
Jedan strani crveni ratnik tko tko !" Htio je da upita tko je taj strani Indijanac, ali ga je u tome
preduhitrio haciendero, odgovorivi uz radostan uzvik:
To je Vinetu! Hvala nebu, spaeni smo!" ,Winn Vinetu?" promucao je Yuma, dok mu je
dah zastao u grlu. Zar je Apa ovdje? Latite se oru-
ja i branite se, ratnici, jer . . ."
Izvukao je no. Ostala dvojica nisu bila toliko
rza jer ih je strah prikovao za mjesto. Vinetu je
udarcem noge odbacio njihova koplja i strijele u vodu .
i obrecnuo se na njih:
Umukni, Yuma, i ne mii se! Ovdje stoji Old Moda eli da m" zada udarac po gu-
Iako je mene to razveseljavalo, Vinetua je toliko mio razjarilo to je Yuma rekao, pa je i po drugi put
ponovio te rijei. Pokazao je mjesto gdje sam se ja BOWI' Izia sam iz grmlja. U svakoj ruci drao sam P jedan
revolver uperivi oba u Yume.
"To ~ to je - Old eterhend?" upitao je Yuma, su mu oi bile prikovane za mene.
281Oekivao sam da e ovaj pruiti vei otpor nego njegovi drugovi. Prema tome smo morali njega najprije
onesposobiti. Jedan skok, i naao sam se kraj njega.
Da, ja sam Old eterhend, a to e odmah i
osjetiti."
Stegnuo sam dobro cijev revolvera koju sam drao u desnoj ruci i drkom ga mlatnuo tako po glavi da je pao
i vie se nije maknuo. Sada sam zagrmio prema njegovim drugovima:
Odbacite- noeve, jer ete u protivnom dobiti metak!"
Smjesta su posluali.
Leite na zemlju i ne miite se!"
I ovo su uinili brzo i bez prigovora. Oslobodili smo petoricu zarobljenika i naloili im da veu Crve-
nokoce istim remenjem kojim su sami bili vezani. Moete pomisliti da su to veoma brzo uinili. Taj poput
.zeca straljivi jurisconsulto bacio se na onesvijeenog Indijanca, jer ga se nije morao bojati. Poput delata
sputao mu je kaiem i ruke i noge.
Da. bit e vezan kao bijesan pas, hulja jedna! U lancima i okovima u ga prebaciti u Ures, kako bi svi
vidjeli da sam u junakoj borbi pobijedio najdivlje betije planine!"
Koliko god je to hvalisanje djelovalo smijeno, ipak me je ljutilo to je taj ovjek govorio o slavi a da ni
rijei zahvalnosti nije naao za svoje spasioce. Zbog toga sam se ne ba najprijaznije izderao na njega.
uti, hvalisavce! Tko je oborio Yuma, vi ili ja? Budite toliko ljubazni i zahvalite mi!"
Nato se ispravio i rekao na po uvrijedenim, na po prijekornim glasom:
Senjor, ja sam no, znate i sami to sam, a vi ste uinili samo ono to vam je bila dunost. Bit u toliko
ljubazan da vam to priznam, samo ne smatrani potrebnim da vam se zahvalim. Zar nije tako, don Ti-moteo?"
Sasvim pravilno, pravilno!" kimnuo je plemeniti haciendero. ,,I sami smo dovoljno mukarci, pa nije nam
potreban ovjek koji drugo nita ne zna nego samo da se mijea u nae stvari."
282
Ovo je bilo odvie! Morao sam se dobro savladati ne odgovorim to je zasluio. Ostao sam miran okrenuo
se. Ali naao se netko drugi koji je isto tako osietio ovo nipodatavanje, samo to je on imao manje strpljenja
nego ja. Tek to su njihove rijei pale, i/a sebe sam zauo dva udarca. Okrenuo sam se naglo i ugledao
haciendera i jurisconsulta kako su se opru-ili na zemlji. Vinetu ih je kundakom svoje puke oborio i ve je
zamahnuo prema policajcima. Iznenadeni ovim brzim inom, bili su se preplaili pa nisu ni pomiljali na
bijeg ili obranu.
Stani, njih nemoj!" viknuo sam i stao ispred njega. Oni nisu krivi."
Dok je sputao kundak puke, iz oiju su mu sijevale munje.
Dobro! Potedjet emo ih, ali samo onda eko dopuste da ih ponovo priveemo za stablo. U protivnom u im
glave razmrskati!"
Istodobno je stao izmedu njih i njihovih puaka. Apaa sam veoma rijetko vidao ovako Ijutitog kao sada.
Jedan od policajaca istupio je i pruio ruke prema meni.
Da, veite nas, senjor. Mi se neemo opirati. Znam da nam neete nita naao uiniti i da sve ovo inite
jedino zato da ovoj dvojici nezahvalnika pokaete s kime imaju posla. Nadam se da nisu mrtvi. Uvjeren sam
da emo svoju zahvalnost najbolje dokazati na taj nain to emo se pokoravati vaem zahtjevu."
Dobro! Zbog vaeg pretpostavljenog moram i vas a veem, jer bi vam inae mogao narediti da ga
oslobodite spona. Vi biste ga posluali, a ja to ne bih otrpio. Pridite, dakle, ovamo. Bit ete ubrzo opet na
slobodi!"
Gdje god ima indijanskih konja, tu ima uvijek i
emenja. I unato tome to je jurisconsulto bio nespo-
soonjakovi, ova tri policajca su bila prisiljena da po-
u u brda s njime. Zahvaljujui njegovoj nespretnosti,
izb Sr " zaroblJenistv Crvenokoaca iz kojeg smo ih
zah i V^erJatno bi ili spremni da nam pokau
-81' a-' Zbg Stava nJihovog gosPodara nisu se ' tavie, uasavali su se nad njegovim postup^-
283kom. U svakom sluaju priutili su mu udarac kundakom. Ja sam ih ponovo vrsto vezao. Haciendero i
jurisconsulto su leali u dubokoj nesvijesti. Dok sam ih odvlaio do stabla, kako bi ih ondje privezao, Win-
netou je poao da dovede Mimbrenja, Plejera i konje Ubrzo se vratio s njima. Nije bilo potrebno da sa doga-
dajima upoznam Mimbrenja, jer je Apa to ve uinio. Privezali smo konje. Na mladi crveni pratilac bio je
odreden da uva zarobljenike. On je morao ovdje da ostane, dok smo ja i Vinetu poli dalje. Morali smo
dvojicu Yuma uhvatiti jo prije no to se vrate do lo-gorita kraj barutina, jer su bili poslani kao glasnici do
Fuente. Ako ih ovdje saekamo, mogli su nas opaziti prije no mi njih. U tom' sluaju bi nam svakako
pobjegli i time nas izloili velikoj opasnosti.
Nismo zali u gustu umu, ve smo poli putem kojim su imala ona dvojica da dodu. Puke smo ostavili, jer
bi nam one samo smetale, pogotovo ako uzmemo u obzir nain na koji smo ih htjeli uhvatiti.
Na put je vodio kroz uzanu istinu koja je presijecala umu. Put se sputao od vrha prema istini u udolici.
Na izlasku iz ume, sakrili smo se pod stablima. Budui da je ve bila blizu veer, morali smo se vie
osloniti na sluh negoli na vid.
Vinetu nije progovorio ni jednu rije, i to od momenta kada sam ga zadrao da obori policajca. Sada me je
najzad upitao:
Da li se moj brat Old eterhend ljuti na mene to sam bljedolike lupio kundakom po glavama?"
Ne", odgovorio sam. Poglavica Apaa je uradio ono to bih na njegovom mjestu i ja uinio."
Ovakvi mogu biti samo bijelci. Da mi je crveni ratnik bio i najogoreniji neprijatelj, poklonio bi mi iz
zahvalnosti ivot da sam ga oslobodio takvih veza. ak bi i sve njegovo bilo i moje. Medutim, bljedoliki
imaju samo lijepe rijei, a zla djela. to e biti s ovim nezah valnicima ?"
Bit e onako kako odlui Vinetu.*
Budui da nije odgovorio, to sam i ja uutio. Mrak
se ve spustio, i mi smo paljivo oslukivali. Glasnici
nisu zajedno odjahali za Fuentu, ve u duem razmaku.
Medutim, moglo se oekivati da e se zajedno vratiti.
284
naa pretpostavka se i obistinila. Kada smo naj-2? zauli topot kopita, znali smo da su to konji one A oiice
Napustili smo nae skroviste i izash na put. R li su ve veoma blizu. Zbog mraka ih jo nismo mogli vidjeti
ali smo uli da jau jedan kraj drugoga.
Neka Vinetu pripazi na onoga koji jae s ove strane", doapnuo sam mu. Ja u pak pripaziti aa onoga s
druge."
Iza toga sam se oduljao na drugu stranu puta. Dolazili su. Nisu nas primijetili, i ve su htjeli da produ, ali su
nas konji osjetili. Zafrktali su i nisu htjeli da "produe. Opirali su se. Da smo Vinetu i ja bili na njihovom
mjestu, to bi nam odmah bilo sumnjivo i smjesta bi okrenuli ivotinje i pojahali malo unatrag. Iza toga bi se
pjeice douljali da istraimo to mjesto. Indijanci su bili ili neiskusni ili neoprezni ljudi, ili su se
toliko sigurnima osjeali u ovom zabaenom kraju da nisu smatrali moguim prisustvo nekog neprijatelja.
tavie, vjerovali su da se zazor njihovih konja moe protumaiti blizinom divlje ivotinje, te su poeli
vikati na njih kako bi ih potjerali. U tom asu sam potekao nekoliko koraka iza konja onog Yume koji je bio
s moje strane, skoio mu na leda, uhvatio ga lijevom rukom za grlo, a desnom mu istrgnuo uzde iz ruku.
Zaboravio je da vikne, kao i njegov drug s kojim je i Vinetu isto tako bio postupio. Momci su bili toliko
prestraeni da nisu ni pomiljali na otpor. Medutim, kada su najzad shvatili u kakvoj se situaciji nalaze, bilo
je ve prekasno. Ve smo ih izgurali iz sedala i na njih sami sjeli, dok su oni leali pred nama. Jo uvijek
smo ih vrsto drali za guu. Podboli smo konje l pojurili uz brdo. I unato mraka jahali smo velikom
Drzmom, jer su se Crvenokoci tako mogli manje opirati, dok mi nismo morali naprezati nae snage.
Mimbrenjo je bio toliko pametan da je zapalio vatru, tako da nismo morali mnogo da traimo mjesto
logorovanja. Skoili smo s konja a da nismo isputali 2 ruku zarobljenike. Na mali crveni drug pourio je
aa ih vee. Poloaj u kojem smo se sada nali bio je oma zanimljiv. Nas trojica smo sada imali jedanaest
"robljenika: Pgt Yuma, playera, jurisconsulta, hacien-i tri policajca, a osim toga imali smo u planu da
283onesposobimo i dvadesetoricu Yuma na Fuenti de ia Eocca.
Dvojica Yuma koje smo sada uhvatili mogli su da odahnu. Kao to je ve pomenuto, Crvenokoci Meksika
nikako se ne mogu uporediti sa vitekim Indijancima Sjevera. Da je na njihovom mjestu bio Sioux ili Zmiia
Indijanac, ne bi troio rijei, ve otro razmotrio situaciju u kojoj se nalazio i smiljao kako bi se iz nje
mogao izbaviti. Ali Yume nisu bili takvi. Samo to su doli do daha, poeli su psovati i zahtijevati da ih pu-
stimo na slobodu.
Pod drugim okolnostima ne bi dobili nikakav odgovor. Ali zbog odredenih razloga, koji e se ubrzo pojaviti,
htio sam da saznam njihova imena kao i imeiia ostale trojice Yuma koje smo jo prije veeri zarobili. Zato
sam i odgovorio Crvenokocu koji je zahtijevao da ga pustimo na slobodu:
ini mi se da misli kako je ovjek dobio usta jedino zato da govori. Ali pametan ovjek zna da se ustima
moe i utjeti."
Vinetu me je udno pogledao, ali nije nita rekao. Sigurno je pretpostavljao da sam zbog nekog vanog
razloga odgovorio Yumi. Sputani Yuma mi je bijesno odgovorio:
Mi smo ratnici Yuma i sa bijelcima ivimo u dobrim odnosima. Kako se usudujete da stavite ruke na nas?"
Svatko moe tvrditi da je ratnik. A da li je ta istina, veliko je pitanje. Kako glasi slavno ime koje nosi?"
Ne rugaj se! Od moga se imena boje svi neprijatelji. Zovu me Crni Jastreb."
A kako se zovu tvoja etiri druga?" Naveo je njihova imena i dodao:
Oni su isto toliko slavni kao i ja, i kajat e se to si se o njih ogrijeio."
Tvoja je gubica vea od tvojih djela. Jo nikada nisam uo za vaa imena. Da ste stvarno tako slavni ljudi,
ne bi ovako slijepo i glupo upali u nae ruke."
Bio je mrak i nismo vas mogli vidjeti. Kako i>a svim Crvenokocima i bijelcima ivimo u miru, nismo 286
Domiljali da emo ovdje naletjeti na neprijatelja. Zahtijevam da me smjesta pustite na slobodu!"
Priekaj jo malo! Ti tvrdi da Yume sa svim ljudima ive u miru. Kako je dolo do toga da je Velika Usta
izvrio prepad na haciendu del Arroyo i opusto-* ie? Zar ste vi stvarno u dobrim odnosima sa svim
Crvenokocima? Ja znam da ste sa Mimbrenjosima u neprijateljskim. Budi skromniji! Ti sada razgovara sa
ljudima kojima nisi vrijedan ni vodu da prui. Pogledaj samo ovog slavnog ratnika koji sjedi do mene! To
je Vinetu, poglavica Apaa, a mene zovu Old eterhend."
Nakon tih rijei okrenuo sam mu leda. Na Mim-^ brenjo je htio odvui govornika kao i njegovog saput-nika
do onog mjesta gdje su leala i ona druga trojica Yuma, ali ja sam mu iz izvjesnih razloga dao znak da to ne
uini.
Iako sam Yumu natjerao da uti, s ostalim sam imao muke. Haciendero i jurisconsulto su se oporavili od
udarca, pa me je slubenik sada bijesno napao:
Kako to, senjor, da ste me dali prebiti i ponovo vezati? Za ovo ete odgovarati na nadlenom mjestu/
Ne brbljajte kojeta!" ukorio sam ga. Ja vas nisam pretukao i vi se nalazite u istom poloaju u kakvom sam
vas zatekao. Kako se onda moe govoriti o nekakvoj odgovornosti!"
Ja sam bio gotovo na slobodi, a vi ste me dali ponovo vezati. To je nasilno uskraivanje slobode. Ponavljam
vam da ete zbog toga u Uresu morati odgovarati."
Va lijepi Ures nee imati tu sreu da me jo jf-danput vidi, a isto tako sam uvjeren da i vi vie nikada
neete ugledati grad, jer ete ono kratko vrijeme *>je vam je jo preostalo da ivite provesti uz ovo
Jeste li pri pameti? Zar me neete od vezati?"
_ Neu. Jednom sam bio glup i to uinio. Ali sam
da i?'160 nezahvalnost> Pa mi nije ni na kraj pameti
tu glupost i po drugi put uinim. Uinio sam sve
3 npvo kao da se nije nita ni dogodilo i sve sam po-
vio onako kako sam zatekao. Ovako e i ostati. Su-
287tra ujutro emo odjahati, a vas emo ostaviti ovdje vezanog."
Jasno, ekao sam samo na to da me mole. Medutim, oni to jo nisu uinili. Jurisconsulto mi je ak
doviknuo:
inite to god elite, senjor! Vi neete stii d vaeg eljenog cilja, kao to neete ni kazni izbjei
Budete li nas ovdje vezane ostavili, znajte da ima ljudi koji e nas od vezati im odete."
A koji su to ljudi?"
Indijanci koji ovdje lee vezani."
Crvenokoce emo povesti sa sobom, jer su nafi (zarobljenici, dok sa vama nemarno nikakva posla."
Ali mi smo takoder zarobljeni!"
Samo to vas mi nismo zarobili. Vi ste zarobljenici Yuma, prezreli ste nau pomo i zato se sada
nalazite u isto onakvoj situaciji u kakvoj ste bili i prije naeg dolaska."
Ako nas ne oslobodite veza, mi emo umrijeti od gladi i edi!"
Svakako!"
Senjor, vi niste ovjek, vi ste krvopija!"
Sada se vie nisam mogao suzdrati, priao sam mu i nasmijao mu se u lice:
,,A vi ste najvei blesan kojega sam ikada u ivotu susreo!"
Izgleda da je najzad shvatio da je pogreno postupio. utio je, a ja sam otiao do Vinetua i Mimbre-nja
da jedemo. Plejera, haciendera i jurisconsulta smo hranili onako vezane, dok sam onu trojicu policajaca
oslobodio spona, pa su mogli sami da jedu. Kada su zavrili, ponovo smo ih vezali, ali sasvim lako,
tako da su mogli bez ikakvih smetnji da spavaju. Nas trojica smo jo izvjesno vrijeme sjedili i
dogovarali se o redoslijedu straarenja. Vinetu mi je rekao:
Moj brat se odrekao svog ponosa -razgovarajui s tim ovjekom. Zato Crnom Jastrebu nije uzvrati
utnjom?"
Htio sam da saznam imena Yuma."
Sta mogu da koriste imena Yuma mom brat eterhendu?"
.888
elim doznati kakvu je poruku poslao Brza Riba Fuente de la Roka. Vinetu je uo da je on tamo
zapovjednik nad dvadesetoricom Yuma. Oba su glasnika bila kod njega. Saznao je od glasnika da smo
bili na haciendi i da su petorica bijelaca zarobljena. Za nas je veoma vano da saznamo ta misli
poduzeti. Glasnici nam to dobrovoljno nee rei i moramo se posluiti lukavtinom."
Gledao me je svojim svijetlim oima ne bi li proitao moje misli, ali mu to ovoga puta nije uspjelo.
Zbog toga sam nastavio:
Poglavica Apaa razumije jezik Yuma. Bilo bi mi veoma drago kada bi se u razgovoru s njima mogao
tako dobro posluiti njihovim jezikom da bi povjerovali kako je on jedan od njihovih ljudi."
,,Vinetu govori tim jezikom kao i rodeni Yuma."
To je dobro. Ja namjerno nisam smjestio onu dvojicu glasnika Yuma kraj one druge trojice. Ne smije-
mo im dati mogunosti za doaptavanje. Poglavica Apaa je uo njihova imena. Jedan od glasnika zove
se Crni Jastreb, dok se Tamni Oblak zove jedan od one trojice. ini mi se da bi mi upravo ovaj najvie
odgovarao za ostvarenje moje zamisli, jer je najmanje pronicljiv. Pustit emo da se vatra ugasi kako bi
zavla- . dao mrak. Tada e se Vinetu oduljati do Crnog Jastreba i pretvarat e se kao da je on Tanini
Oblak, pa..."
Uff!" prekinuo me je Apa. Sada sam shvatio moga brata. Ja sam Tamni Oblak i uspio sam da se
izvuem iz spona. Zamisao je izvrsna! Pretvarat u se kao da namjeravam odvezati crvenu brau i dok
to budem naoko inio, Crni Jastreb e mi rei to je Br^a Riba odluio na Fuenti. Kod aptanja glasovi
svih ljudi su jednaki."
Radi izvrenja ovog plana nismo vie podjarivali
vatru. Vinetu se kao i ja sav opruio na zemlji i
nakon nekoliko minuta pretvarao se da vrsto spava.
Mimbrenjos je drao prvu strau, sjeo je tako da je
010 ledima okrenut prema Tamnom Oblaku. Ako mla-.
'c straari, uvijek je postojala vea mogunost da se
Jedan zarobljenik oslobodi, pogotovo zato to je Mim-
re
njo bio okrenut ledima. To bi svakako bilo mnogo
Dav
i Iskarlot I
289tee da smo Vinetu ili ja bili na strai. Mimbrenjos je veoma mudro pristupio zadatku. Pretvarao se kao
da je veoma umoran, ispruio se, podboio laktove o zemlju, jednom rukom pridravao glavu i nakon
nekoliko pokuaja da mu glava ne klone, prividno je sklopio oi.
Ja sam svoje oi drao sasvim malo otvorene i primijetio da me Crvenokoci otro promatraju i jedan
drugome dobacuju znaajne poglede, kao i to da su se policajci doaptavali sa jurisconsultom i hacienderom.
Plamen je sve vie i vie gasnuo. Yume su poele trzati spone kako bi ih raskinuli. Uto se vatra potpuno
ugasila, i nastupio je takav mrak da se ni ruka ispred oiju nije mogla vidjeti.
Vinetu me gurnu rukom, davi mi znak da e se sada oduljati. To je izveo tako spretno da ja nisam nita
primijetio. Sve to bi ga moglo odati, odloio je i odvukao se prijeko do onog mjesta na kojem je leao Crni
Jastreb sa drugovima. Tiho je dotakao Yumu rukom i doapnuo mu:
Tiho! Neka se Crni Jastreb ne plai i neka ne izusti ni jednu rije!"
Crvenokoca je iznenadio neoekivani dodir. To se vidjelo i po tome to je prolo dosta vremena dok se nije
sabrao. Tada je isto tako tiho upitao:
Tko je to?"
Tamni Oblak."
Sada je morala pasti odluka: je li varka uspjela ili ne. Crni Jastreb mu je tiho doapnuo:
Osjeam ruku moga brata. Zar je ona slobodna?"
Obje ruke su slobodne. Tamni Oblak nije bio tako vrsto sputan te mu je uspjelo da se oslobodi."
Neka me onda Tamni Oblak brzo oslobodi! Pseta spavaju. Iznenadit emo ih i ubiti!"
Vinetu je eprkao oko Yuminih spona i upitao:
Zar ne bi bilo bolje da ih ostavimo na ivotu? Brza Riba bi se veoma obradovao kada bi ih ive dobio."
Tamni Oblak nije mudar. Ljude kao to su Old eterhend i Vinetu moramo ubiti ako elimo biti sigurni.
Brza Riba nije mogao odmah s nama da pode. Stii e do podne sa petoricom ratnika da preuzme bi-
290
ie zarobljenike. Ali zato se Tamni Oblak ne pouri? Valjda nije tako teko odrijeiti jedan vor?"
vor je odrijeen, ali drugi, a ne ovaj na koji Crni" Jastreb misli."
Nakon tih rijei Vinetu ga je napustio i vratio k nama da mi saopi rezultat nae lukavtine. Poto smo
postigli cilj, Mimbrenjos je dunuo u pepeo pod ko-'im je jo tinjao ar. Zaplamsao je plamiak, zahvatio
nedogorjele granice i ubrzo je planula vatra kao to ie bila i ranije.
Vinetu je opet legao do mene. Pretvarali smo se kao da spavamo. Bilo je upravo smijeno kakvim ;le oima
Crni Jastreb gledao Tamni Oblak. Vidio je da mu je drug bio vezan. To mu je moralo biti udno, ali je
uskoro zabrinutost, koja se primjeivala na njegovom licu, nestala i umjesto toga postao je smireniji. Izgleda
da je pronaao rjeenje te zagonetke: Mimbrenjos, koji je bio zaspao, probudio se i poeo da hoda. To je
vjerojatno uo Tamni Oblak pa se brzo vratio na svoje mjesto kako bi se privremeno ponovo zavukao u
spone da vidi hoe li uvar ponovo podjariti vatru ili ne.
Ubrzo iza toga sam zaspao. Mimbrenjo je imao prvi, Vinetu drugi, a ja trei dio noi da straarim. Kada su
me probudili, bilo je dvostruko svjetlo. Vatra je gorjela, dok je nad nama stajao svijetli mjesec. Najprije sam
bacio pogled na Crnog Jastreba. Znao sam da je budan, iako se pretvarao da spava. Jo uvijek je ekao na
Tamni Oblak. Sjeo sam i okrenuo leda prema Oblaku i s uivanjem pratio ljutite poglede Jastreba, koje je s
vremena na vrijeme upravljao prema svome drugu, ije ponaanje sada vie nije mogao da shvati.
I dan je ve nastupio te sam probudio Vinetua i Tamanitelja Yuma. Crni Jastreb se vie nije mogao oa uzdri
i savlada svoj bijes. Lice mu postade izoblieno, dok su mu iz oiju sijevale munje prema drugu KOJI se
tokom cijele noi nije bio ni pomakao. To je Vinetu- Priao mu Je i rekao uz laki
Izgleda da Crni Jastreb jo nije nauio da skri-svoje misli. itam na njegovom licu da je bijesan na Tamni
Oblak.
19
291

Poglavica Apaa vidi i stvari koje ne postoje!" Ono to Vinetu vidi, to i postoji. Zato Tamni Oblak nije
ubio straara? Trojica su bila na strai i svi su bili okrenuti ledima Tamnom Oblaku. Tamni Oblak je mogao
s leda da ih napadne i probode, a poslije toga da oslobodi ostale Yume."
Ne shvatam ta to govori Vinetu." Crni Jastreb me i te kako dobro shvata. Tamni Oblak je bio kod njega
da mu odrijei remenje, ali ga je ipak ostavio na cjedilu i vratio se na svoje mjesto da spava. Dobar san je
bolji od slobode." Na to je Jastreb Ijutito viknuo: Tamni Oblak nije nikakav ratnik, ovjek, ve stara
baba koja bjei i od samog apca!"
To je uo i pokudeni. Uspravio se onoliko koliko \ su mu to spone dozvoljavale i doviknuo onom drugom:
ta je to rekao Orni Jastreb? Da sam stara baba? ! Pa on je u itavom plemenu poznat kao najkukavnija
stara baba. Da je pravi ovjek, on ne bi dozvolio sino da ga uhvate."
Pa i ti si uhvaen!" gnjevno mu dobaci Crni Jastreb. ,,A zato si ti dozvolio da te uhvate? Tebi se to nije
dogodilo nou, ve po bijelom danu! Kakav kukaviluk od tvoje strane: biti slobodan od spona pa se ponovo
zavui u njih, i to jedino zbog straha!"
I sada je otpoela izmedu njih estoka svada. Win-netou je prekinuo ovu svadu objasnivi Crnom Jastrebu u
emu je stvar.
Ti si to bio?" promucao je Jastreb sav zbunjen, Nije mogue. Ja sam po glasu prepoznao Tamni Oblak."
Znai di si bio u polusnu. Ja sam bio taj koji ti je govorio, jer sam htio da iz tebe izvuem sve to sam elio
saznati."
Jeste li uli?" povikao je na to Tamni Oblak. On je poglavicu Apaa zamijenio sa mnom i odao mu nae
tajne. Ba je sramota! Moramo ga iskljuiti iz naeg plemena!"
l ti nee vie pripadati plemenu Yuma, kao ni on", prekorio ga je Vinetu, jer ete izgubiti vae kumire. A
sada moramo krenuti."
292
Ova je prijetnja toliko uplaila Yume da su umuk-
li No zato je jurisconsulto progovorio. uvi "Winne-
nl
uove zadnje rijei, moleivo se obratio, sav zastra-
en>
Senjor eterhend, zar vi stvarno mislite da po-vede'te Crvenokoce?"
Da", potvrdio sam.
"valjda ete nas prije toga pustiti na slobodu?"
"Neemo. Ve sam vam rekao da nam to nije ni na kraj pameti."
Zar vam nije jasno, asni senjor, da ete zbog toga postati naim ubicom."
,,A kako ste vi postupili? Uostalom, molim vas, po-Stedite me s tim vaim asni senjor". Odbijam titulu
koju ste ve ranije dali i jednom Yumi. Izgleda da znate biti utivi samo onda kad vas na to strah natjera."
Vie nikada neete imati prilike da od nas ujete nepravednu rije ako nas sada pustite na slobodu! Uvidam
da smo bili nezahvalni i da bismo bez vas bili izgubljeni. To je ak i haciendero uvidio. Zar nije tako, don
Timoteo?"
Da, senjor eterhend", potvrdio je upitani. Razmiljao sam tokom itave noi i sada znam da mi se sve ovo
ne bi dogodilo da sam prihvatio vaa upozorenja."
Sada je moljakao i on, kao l inovnik. Provedena no uz deblo ih je opametila. To je ono to sam i htio.
Najzad sam upitao prijaznim glasom:
,,A ta ete uraditi ako vas pustim?"
Pojahat emo s vama do Almaden Alta, kako bismo ondje kaznili varalicu."
Da, odjahat emo s vama", nadodao je i jurisconsulto.
Pozvat emo hulju na odgovornost. Borit emo se sa Yumama i na taj nain se i proslaviti."
Tada bih vas ipak radije ostavio ovdje, jer sam uv]eren da emo mnogo lake stii do cilja ako ne to "Z nas" Vi
P t poinili neku glupost." Neemo, neemo! Obeavamo vam da nita ne-Poduzimati a da prije toga
biste 0 e

od vas ne dobijemo
293Ako imate vrstu volju da se pridravate dat rijei i obeanja, onda neka bude. Ali vas prije top moram
upozoriti na dvije stvari: potpisat ete za svaH sluaj neto to u ja ubiljeiti u svoju knjigu. U stva ri, to je
vaa izjava zahvalnosti to smo vam spasip ivot."
Potpisat u vam. A ta bi bilo ono drugo?"
Da se sada obratite i na Vinetua. Vi ste samo mene molili da vas pustim na slobodu, ali o tome i on mora da
odlui, jer smo vas zajedno oslobodili."
Posluali su me. Apa im nije odgovorio, ve s obratio meni i rekao prezrivim glasom:
Bljedoliki su slini buhama koje nisu ni od kakve koristi i samo dosaduju ovjeku za kojeg su se prilijepile.
Ako Old eterhend eli da sa sobom vue takvu gamad, to je njegova lina stvar i poglavica Apaa nema
nita protiv."
Nakon toga sam im odrijeio remenje. Tek sam sada vidio koliko su bili u strahu kada su mi poeli da hva-
taju ruke u znak zahvalnosti. Medutim, nastupila je nova situacija, koja je sreom prekinula izlive njihove "
zahvalnosti. Naime, tano na onom mjestu na kojem sam juer sa Vinetuom stigao do barutine, razdvojilo
se grmlje i iz njega se pojavio mladi Mimbrenjo,-i to onaj kojega sam poslao da obavijesti onu pedese-toricu
ratnika koji su tjerali stado. Bit e da se neto dogodilo, jer se tako brzo vratio. Prije no to se pozdravio sa
svojim bratom, meni i Vinetuu je podnio izvjetaj.
Moja dva velika brata su za sobom ostavila tako jasne tragove da mi nije bilo teko da ih slijedim. Na
alost, morao sam zbog mraka priekati do jutra kako , ne bih izgubio trag."
Bit e da se moj mladi brat okrenuo tek to nas je napustio. Ja sam ga poslao u susret njegovoj brai. Zbog
ega nije izvrio nalog?"
Izvrio ga je. Kako bih mogao da ne izvrim naredenja Olda eterhenda i Vinetua. Naiao sam na svoju
brau i doveo ih."
Nije mogue! Stada su mogla tek sutra da stignu do haciende."
294
Mai su ratnici stigli ranije zbog toga jer su mo-r "da napuste stada. Yume su ih napale." rai gt^? izgleda da
ovaj kraj naprosto vrvi od ratnika " Najprije smo se morali ogledati sa Velikim Us-
-
^Um i njegovim ljudima. Gore u Almaden Altu nalaze tri stotine, a sada jo i nekakva trea eta koja je ff ila
prepad na stada. To je veoma udno!"
Oldu eterhendu e biti jo i udnije, jer je tu etu predvodio Velika Usta."
Pa Velika Usta se nalaze u rukama tvoga oca i s ostalim zarobljenim Yumama trebalo je da budu odvedeni na
panjake Mimbrenjosa."
Tako ie trebalo biti. no uspjelo mu je da se oslobodi!* Iza toga je sa brojnim ratnicima Yuma izvrio napad
na stada."
Jesu li se gonii branili?"
Samo neko vrijeme. Bilo ih je oko pedeset, dok je Velika Usta raspolagao sa nekoliko stotina ra,tnika. Neki
od Mimbrenjosa su ubijeni, dok ih je vie ranjeno. Uvidjeli su da je uzaludan svaki otpor i dali se u bijeg
prema haciendi, jer su raunali da je tamo Old eterhend i Vinetu. Zbog toga su ranije onamo stigli nego to
je moj veliki, bijeli brat mislio."
Zato su bjeali u tom pravcu, a ne prema sjeveru, gdje je bio tvoj otac?"
Zato to im je Velika Usta preprijeio put, a i .> zbog toga to do haciende nije bilo daleko. Vjerovali su da
e njihova pomo biti potrebna Oldu eterhendu i Vinetuu. Naiao sam na njih jo prije ume Velikog
hrasta ivota" i brzo se okrenuo kako bi ih doveo ovamo mojoj slavnoj brai. ekaju dolje kraj ruba ume, i
to na onom mjestu gdje trag zalazi medu drvee. Raunao sam da u ovdje naii na prvu strau Yuma i
polako se douljao da izvidim situaciju."
Znai da se ne zna kako je Velika Usta dospio na slobodu?"
Ne."
,,U tom sluaju loe se pie tvom ocu i njegovim ratnicima. Tko zna u kakvoj se on sada opasnosti na-lazi.
Pretpostavljam da ste bili toliko pametni i poslali nekoliko vaih ljudi da to izvide?"
205Da. Dvojica naih ratnika su otila da potra? moga oca, dok su druga dvojica krenula prema nai-
lovitima da se pobrinu o tome kako bi im prije da; njih dvije stotine ratnika krenulo prema Almad^ Altu."
Dovedi tvoje pratioce! Upravo su mi kao narueni doli, iako se ba ne veselimo razlogu zbog kojega su
tako brzo ovamo stigli."
Nijedan od zarobljenika nije mogao da uje o emu smo razgovarali, jer smo se opreza radi drali malo
podalje od njih. U prisustvu djeaka nije pala ni jedna rije prijekora. No sada, kada se bio udaljio, na
Vinetuovu licu pokazala se takva strogost kakva se rijetko kada mogla vidjeti..
Jaki Bivol je zavrijedio da ga iskljue iz redova poglavica. Smatra li moguim Old eterhend sve ovo to je
uo?"
Zapravo ne, ali na prijatelj je to ipak omoguio: Koliko li je bio samo bijesan i na samu pomisao dajl bih
mogao pustiti Velika Usta! A sada ga je on lino pustio da pobjegne!" ^
Neka moj brat pri tome ne zaboravi da su sve] Yume bile sputane i bez oruja." ~
,,I da ih je uvao isto toliki broj Mimbrenjo rat- ? niica, da je najznaajniji i najugledniji uspio da po-bjegne."
Moda nije samo on."
Da, ak je vjerojatno da su s njime i njegovi" ljudi bili oslobodeni. Budui da je sa brojnijom etom iao
ra stadom, samo se po sebi namee misao da je na J Mimbrenjose naila jaka skupina Yuma i oslobodila za-
i| robljenike."
Sada su se pojavili i Mimbrenjosi. Nabrojao sam ih etrdesetak. Neki su bili ranjeni. Kako su etvorica bila
na putu kao glasnici, to znai da je prilikom sudara sa Velikim Ustima izgubila ivote estorica ratnika
Mimbrenja.
Najradije bih smjesta krenuo do Fuente. To nisam uinio jer sam morao saekati Brzu Ribu sa njegovih pet
ljudi i zarobiti ih. Poslao sam mladog Tamaniteija Yuma do onog mjesta gdje sam juer sa Vinetuojn
tio dvojicu glasnika. Tamo je imao otvoren vidik
'devet sata prije podne dojurio je Tamanitelj "iavi kako je ugledao est jahaa. urno sam yuma w J tnaest
Mimbrenjosa uzvisinu i legao s nji-nap lasiedu Vidjeli smo kako se u kasu pribliavaju ma 'estorica 'jahaa.
Stigavi do podnoja, usporili su Produili hodom, to nam je samo olakalo namjera-ni prepad. Sruili smo
se na njih s jedne i druge strane zbacili ih sa konja, i oduzeli im oruje jo prije no to' su shvatili ta se sa
njima dogada. Iza toga smo ih otpremili do barutine ija je travnata obala jedva pruala mjesta za ovoliki
broj ljudi.
Sada smo mogli da krenemo prema stjenovitom izvoru. Sto nam prije uspije da oslobodimo iseljenike, tim e
manje patiti. Naravno, bilo je veoma sumnjivo hou li svoj zadatak moi izvriti sa tako malim brojem
Mimbrenjosa. Uz put smo morali jo da onesposobimo na tri straarska mjesta po pet ljudi, kao i Yume na
Fuenti. Ukoliko nam ovo uspije, morat emo pripaziti na vei broj zarobljenika no to nas ima. Na kraju nas
je ekao sukob sa Meltonom, dvojicom Wellera, kao i sa tri stotine Yuma koji su se nalazili u Almaden Altu.
Naa jedina nada bila je u tome da e nam blagovremeno stii pomo Mimbrenjosa.
Kako smo bili u manjem broju, morali smo pribjei lukavstvu. Pri tome sam svoju panju usredotoio na
playera, jer sam znao da je sklon izdajstvu svojih drugova. Ako mu budem nagovijestio da u imati obzira
prema njemu, mogao sam raunati da e rado sve prihvatiti samo da se doepa slobode. Vodio sam rauna o
tome da kod odlaska bude odvojen od ostalih zarobljenika i pod straom Tamaniteija Yuma.
29713
U SUSRET OPASNOSTI
U stvari, ja sam se sada mogao osloniti samo na tri osobe: na Vinetua i dvojicu sinova Jakog Bi-vola.
Iako se i od ostalih Mimbrenjosa moglo oekivati da e izvravati svoje dunosti, ja u to nisam imao
mnogo povjerenja. Sumnjao sam da nisu dorasli zadatku koji moramo rijeiti. to se pak haciendera,
jurisconsulta i njegovih policajaca tie, bio sam uvjeren da e nam njihovo prisustvo vie smetati nego
koristiti.
Nismo ni pomiljali da upitamo Yume za put kojim moramo ii. Oni nisu smjeli nita znati o tome
koliko smo upueni i ta nam je nepoznato. Vinetu je poznavao Fuentu, kao i itavu njenu okolicu, i si-
gurno je poao najkraim putem onamo. Pogodio je moje misli, jer sam s vremena na vrijeme gledao u
daljinu. U takvom jednom trenutku rekao mi je:
Neka se moj brat ne brine da emo pogrijeiti put za Fuentu. Nai u je sa takvom sigurnou kao to
moj metak pogada cilj."
Ja sam u to uvjeren", odgovorio sam. Samo je pitanje hoemo li na vrijeme stii onamo, jer smo da-
nas kasno krenuli."
Neka ni to ne zabrinjava Olda eterhenda. Dodue, stii emo tek po noi, pa e tako i na dolazak po
mraku ostati nezapaen. Moi emo potpuno iznenaditi Yume i nijednom nee uspjeti pobjei kako bi
ostale obavijestio o naem prisustvu."
298
Put je bio dobar. Satima je vodio preko prostra-llana svog obraslog kratkom travom. Tamne
"ruge koje su se ubrzo pojavile na sjeveru i jugu, ka-ivale' su da je llano bio obrubljen umom. Tlo je
obilovalo vlagom i zbog toga je bilo- obraslo travom, prolazili smo i kraj koje tekuice ili
stajae vode.
U podne smo se zaustavili kraj rijeke kako bi se konji odmorili i napasli. Iza toga smo poli dalje. Iako
se nije opaalo, llano se lagano produavao uz brdo i zavravao kraj listopadne ume koja je obru-
bljivala strane blagih visova. Jahali smo izmedu njih prema uzvisini. Postepeno su visovi prelazili u
brda obrasla gustim etinjarima. Kroz doline su proticali mali potoci, i to su visovi bivali strmiji,
doline su se sve vie pretvarale u klance u kojima je ve vladao poprilian mrak, dok je na vrhovima
planina arilo veernje rumenilo.
Sada smo morali sporije da jaemo. Vinetu se nalazio na elu kao na vodi. Iako je ve nastupio
potpuni mrak, on nas je vodio sa najveom sigurnou. Pomrina nam je smetala jedino utoliko to smo
morali udvostruenom panjom da motrimo na nae zarobljenike.
Prola su ve sigurno tri sata od sumraka kada se zaustavio kraj nekakve vode koja je leala u prilino
irokoj dolini i koju nije bilo teko prijei. Kako sam bio na zaelju kolone, pojahao sam naprijed do
njega, jer sam slutio da smo vjerojatno stigli u blizinu stjenovitog izvora. Stigavi do njega, objasnio mi
je:
Moj brat je vjerojatno primijetio da se ova dolina protee prema sjeveru, dok se Fuenta kao i Alma-
den nalaze na istoku. Nedaleko odavde vodi / jedna bona dolina udesno, to znai prema istoku. Iz nje
dolazi ova tekuica kraj koje se sada nalazimo. Ona ondje izvire iz stijene i zbog toga se mjesto
njezinog izvorita zove Fuenta de la Roka. Neprijatelji su vjerojatno tamo, svi na okupu, i sigurno se po
ovakovom mraku okolo ne uljaju. Nae emo zarobljenike morati ovdje ostaviti. Ako bismo ih poveli,
mogli bi nas odati svojim dozivanjem. Da li da povedemo onoliko Mimbrenjosa koliko nam je
potrebno da savladamo Protivnika, ili moj brat smatra boljim rjeenjem da se
299prvo Ja priuljam l izvidim koji bi nain bio najbolji da izvrimo prepad i savladamo neprijatelja."
Bit e da je ono drugo bolje. Neka Vinetu najprije ode u izvidanje. Kolika je udaljenost odavde do
stjenovitog izvora?"
Tamo u biti za etvrt sata, a natrag u se vratiti za jedan sat."
Skoio je sa konja, predao mi srebrom okovanu puku i nestao u mraku. I mi ostali sjahali smo takoder,
skinuli zarobljenike sa konja i poloili ih jednog do drugog, jer smo ih ovako mogli bolje nadgledati.
Kad sam sjeo, priao mi je jurisconsulto.
Primijetio sam da je Apa otiao. Kuda je poao, senjor?"
Do Fuente."
Sta trai ondje?"
Hoe da se priulja do Yuma i da izvidi kako bismo ih mogli najbolje uhvatiti."
Pa to je izlino! Da smo smjesta odjahali, sigurno bismo ih iznenadili. Ovako se bojim da e ga
primijetiti, pa e nam Yume umai."
Vae strahovanje je bezrazlono."
Tko je zapravo odluio da on ode naprijed?"
On i, naravno, ja."
Meni se to ini manje naravnim, senjor. On je beznaajan Indijanac. Vi ste naprotiv bijelac, ali u
ovom kraju ipak stranac. Ja sam medutim predstavnik ovdanje vlasti i ukoliko se radi o hapenju crve-
nih razbojnika, moram zahtijevati da se nita ne poduzima bez moga odobrenja. Vi ste bili 'duni, prije
no to ste bilo ta odluili, da traite moju suglasnost."
Mislite? Ako tako rezonujete, onda ni u kom sluaju ne pristajemo jedan uz drugog. Ja obino dje-
lujem a da se prethodno mnogo ne konsultiram."
Onda vas molim da to izmijenite. Stavie, umoljavam vas da se uvijek sjetite moje asti i da zatraite
moju suglasnost prije no to ete neto zakljuiti to spada u djelokrug moje nadlenosti!"
,,Hm! Vi ste zapoeli veoma udan razgovor, senjor. Vaa slubena dunost me se savreno nita ne
tie, iako se nalazite u slubenoj odori, a to se vaeg dostojanstva tie, nisam ga zapazio dok ste bili
prive-
800
i uz stablo Vama e jo i te Kako biti korisna naa mo a nama nisu potrebna vaa naredenja, niti e
nam trebati Najbolje to moete uiniti to je da ne aovorite. Eto vam mog odgovora!"
To me nikako ne moe umiriti, senjor! Ako uobra-avate da ste na poglavica, tada ..."
Umuknite!" prekinuo sam ga strogim glasom. Ja i te kako uobraavam da sam ovdje poglavica
zajedno sa Vinetuom. Ako vam nije pravo, izvolite se vratiti onamo otkuda ste i doli!"
Ovo je djelovalo. Otiao je do svog haciendera i malodiino sjeo do njega. Dalje se nije usudivao da
glasno protuslovi, ali sam ga uo kako tiho gunda. To sam mu zadovoljstvo priutio.
Nisu jo prola ni tri etvrt sata a Vinetu se vratio i obavijestio me o situaciji.
etrnaest Yuma sjede kraj izvora. Bilo ih je dvadeset. Petoricu Yuma i Brzu Ribu smo uhvatili; znai
da su ostali svi na okupu."
Da li e biti lako da ih uhvatimo ili emo imati potekoa?"
Bit e lako. Osjeaju se sigurnima jer su odloili oruje. Konji pasu malo podalje od izvorita."
To znai da moramo proi kraj njih. Zar nas nes osjetiti?"
Nee, jer u udolici zrak ne struji i mi emo ii pored druge strane obale. Vodit u vas tako da emo ih
moi opkoliti a da nas ne primjete."
Odabrali smo dvadeset i pet Mimbrenjosa. Morali su da ponesu i svoje puke, jer smo htjeli kundacima
da savladamo Yume. Ostatak je ostao sa mladim sinovima poglavice, kao i s naim nesposobnim
bijelim pratiocima iz Uresa, da straare nad zarobljenicima. Dok smo se uzvodno probijali, ili smo
jedan iza drugoga. Ili smo na malom razmaku kako bismo jedan drugoga mogli osjetiti. Ubrzo smo
dospjeli u bonu dolinu, koja je skretala udesno, i sada smo morali biti veoma oprezni. Svaki od nas
poloio je desnicu svom Prednjaku na rame, dok se lijevom rukom hvatao za stabla kraj kojih smo
prolazili. Ispred seb* smo ugledali odsjaj vatre. S one strane vode dopirao je bat konja.
301Vinetu nas je vodio. Napravili smo luk oko vatre. Kada smo najzad stigli do Fuente, vidjeli smo da je
mjesto kao porueno za nae poduhvate. U litici je bila velika usjeklina i iz samog kraja udubljenja izbijalo
je vrelo iz kamena. Vatra je gorjela izvan udubljenja, dok su Indijanci sjedili u usjeklini, izuzev trojice,
koji su bili zaposleni oko pripremanja veere. Znai da smo morali samo trojicu da obbrimo i da amo se
lako doepati ostale jedanaestorice ako se postavimo ispred udubljenja, iz kojeg nitko ne moe umai zbog
visine litice. Njihovo oruje lealo je na prilinoj udaljenosti od logorita, i to na jednoj gomili: Naredio
sam da se napravi polukrug i da se ona trojica kraj vatre prepuste Vinetuu i meni. Dok je naredba ila od usta
do usta, pojurio sam naprijed. U pitanju je bilo samo nekoliko koraka. Tek to su Yume ule um naih
nogu, ve su bili opkoljeni. Moj i Vinetuov kundak pogodio je trojicu Crvenokoaca tako da su se odmah
skljokali.
Ostali u usjeklini skoili su prestraeni, kako bi pojurili do oruja, ali su uvidjeli da je to nemogue, jer smo
stajali pred 'ulazom. Na njih je bilo upereno vie od dvadeset puaka. Bili su prisiljeni da se predaju, pa smo
ih vezali njihovim vlastitim remenjem. Od pet straarskih postaja, postavljenih izmedu haciende i Almaden
Alta, ova na Fuenti bila je najvanija. U usjeklini smo otkrili nekoliko konatih vrea sa ivenim
namirnicama i svim ostalim to je potrebno za dui boravak. Morali smo i sami znati zbog ega je ovdje bila
postavljena straa. Preko ove take, naime, trebalo je c'a se otpremi prinos iz rudnika ive, i to preko
haciende za Ures, a odande je bilo predvideno da se dopremi sve to je potrebno za Almaden. Ovi su se
straari morali brinuti o sigurnosti puta.
Kada smo zaposjeli vrelo, Vinetu se vratio da dovede ostale. Nakon jednog sata stigli su ovamo. Bilo je ivih
ispada, ali bez ikakvog znaenja, i zbog toga ih neemo opisivati. Poteno smo se ispavali i slijedeeg jutra
rano, krenuli.
Nali smo se zapravo u maloj neprilici, jer od nas jo nitko nije bio u Almadenu. Vjerojatno e netko rei: pa
haciendero je svakako znao put do svog rud-
f
302
Da to je tano, no mi nismo pred njim, htjeli H Dokaemo ni trunke nesigurnosti, kako ne bi imao 'like da se
opet pokae nadmenim. Osim toga, smatrao sam da je pametnije osloniti se na playera negoli ra njega. Taj
ovjek je kao uhoda ve bio gore u Almadenu i svakako ispitao itav kraj. Za ono to sam namjeravao, bio
sam uvjeren da on sigurno bolje pozna kraj i od samog haciendera. Po onome to je uslijedilo, bio sam u
pravu.
Za prvi dio naeg puta nije bilo potrebno da se raspitujemo, jer se samo po sebi znalo da moramo poi uz
dolinu. Nije me mnogo zabrinjavalo na koju emo stranu poslije doline, jer sam bio siguran u Vinetuovo
otroumlje. Namjeravao sam da za ostatak puta dobijem podatke od playera.
Ovome sam najprije morao da utjeram strah u kosti kako bi progovorio. Poto sam prethodno s time upoznao
i Tamanitelja Yuma, pojahao sam i kao sluajno se naao kraj njega. On je uostalom bio zaduen da se dri
Plejera i motri na njega. Kako se mladi Indijanac sluio uobiajenom jezinom mjeavinom i manje se
koristio indijanskim izrazima od ostalih, mogao je Plejer vrlo dobro razumjeti sve o emu smo razgovarali.
utjeli smo neko vrijeme i dok smo jahali jedan pored drugoga, upitao me je Tamanitelj Yuma:
Moja braa, ratnici Mimbrenjosa, njih nekoliko stotina, krenuli su sa najhrabrijim poglavicama gore prema
Almadenu da nas tamo saekaju. Sta misli Old eterhend: da li e oni biti ve gore kod rudnika kada mi
stignemo?"
S potpunim uvjerenjem izlagao je mladi Indijanac kako nas gore oekuju nai saveznici. Player je morao a
zna da imamo dovoljno pomoi da bismo uspjeno izveli poduhvat.
Ne", odgovorio sam. Oni jo nisu tamo." Kako to, pa oni su krenuli u isto vrijeme kada i mi, a imaju da
prevale krai put."
Tamanitelj Yuma treba da zna da oni prije na-feg dolaska ne smiju nita poduzeti. Ako bi se po-Kazali gore
onim Yumama kojih ima na Almadenu tri s otine, smjesta bi otpoela borba, koja smije otpoeti jedino pod
Vinetuovom i mojom komandom. Pre-
303uranjena pojava naih saveznika samo bi sve nn kvarila."
y

Pokvarila? Stotinu Mimbrenjosa e lakoom savladati tri stotine Yuma. Moda Old eterhend sumnja
u to?"
Ne. Sto se toga tie, nema dvojbe. U prvom redu su tvoja braa brojno nadmonija od neprijatelja, a
osim toga su dobro naoruani, dok za Yume to ne mogu da pretpostavim. Protivnici moraju bezuslovno
podlei."
Moje je miljenje da je naim ratnicima trebalo dati dozvolu da smjesta napadnu bez obzira da li se mi
tamo nalazimo ili ne."
Moj mladi brat treba da vodi rauna o tome za im ja teim. Hou da uhvatim Meltona i oba Wellera,
Ja u ih sigurno uhvatiti, ukoliko Mimbrenjosi postupe po naem dogovoru. Ako podu u napad ranije,
siguran sam da e se te tri osobe koje su za mene veoma vane dati u bijeg."
Mimbrenjosi e ih sprijeiti u tome."
Da, moglo bi biti, samo nisam siguran u ono to moj brat misli. Ona trojica bijelaca e se uvati da
uestvuju u borbi i svoj ivot izloe opasnosti. Oni e tavie izdaleka, i to u sigurnosti, saekati ishod
borbe. Ako uvide da bi se loe svrilo po njih, odjahat e i tada 'bismo ih morali opet traiti."
Zar se to ne bi moglo dogoditi i u prisustvu Olda eterhenda i Vinetua?"
Ne bi, jer emo biti toliko pametni da zgrabimo tu trojicu jo prije borbe. Oni sada nita ne slute o
naem dolasku, i zbog toga se i ne skrivaju, pa e nam tako lako dopasti aka. Zbog toga sam i naredio
Mim-brenjosima da se sve do naeg dolaska skrivaju podalje od Almadena kako Yume ne bi primjetile
njihovo prisustvo. Kada mi stignemo, tada emo zajedno dobro obaviti posao."
Time je na razgovor bio okonan, i sada je sve ovisilo o tome kakav je utisak ostavio na Plejera. Mrko
je gledao preda se i sav se udubio u misli. Nije mi padalo na um da ga oslovim. On je morao prvi da
pone. To je uinio ve nakon kratkog vremena, jer je rekao, obrativi mi se na engleskom jeziku:
304
Masteru, hoete li mi rei da li Tamanitelj Yuma razumije engleski?"
Moda samo neke rijei, ali ne vie", odgovo-
rio sam.
Onda mi dozvolite da vam kazern kako sam sve razumio o emu ste govorili. Zapravo, zbog ega ste
tako neprijateljski stav prema nama zauzeli?"
,Vi jo pitate? Master playeru, nemojte mi zamjeriti ako vam kaem da je vae pitanje glupo."
Zar sam vam bilo kada ta uinio?" Niste, ali s vaim prijateljima treba da izravnani pozamaan
raun. Potvrda e im biti dodijeljena u vidu nekoliko metaka."
,,A ja? ta namjeravate onda sa mnom uiniti?"
Za sada to jo ne mogu znati. Najprije moram saznati koliki je va udio u prevari koju ste izvrili
prema iseljenicima."
,,A ta ako bi postojao udio?"
Tada biste i vi dobili jedan pogodak. Izruio bih vas iseljenicima i uvjeren sam da ne bi mnogo okoli-
ali. Ili moda vjerujete da bi imali prema vama samilosti?"
Ne. Dospijem li u njihove ruke, izgubljen sam. Samo tko vas sili da me njima izruite?"
Nitko. To je moja slobodna volja. Mogu vas izruiti, a isto tako i pustiti, onako kako to budem htio."
Tada bih vas molio da uinite ono drugo!" Da vam vratim slobodu? ta vam pada na um?" Pri tome
sam odmahnuo rukom, to je trebalo da znai kako to uope ne dolazi u obzir. Neko vrijeme grickao je
donju usnu, a onda nastavio:
Masteru, o vama sam ve mnogo sluao i uoio da ste i prema najgorem neprijatelju primjenjivali
ljudske postupke. Kako to da vi tu vau lijepu osobinu ne e-hte prema meni primjeni?"
. v! Izgleda da imate potpuno krivi pojam o ovjenosti. ovjean je onaj koji se prema svom bli-
snjernu odnosi kao ovjek, a to mi se ne moe ospo- Znai: prema dobrom ovjeku sam dobar, dok
sam Prema loem zao."
Znai da me smatrate loim?" 20 Dava i iskarlot i ' 305Naravno!"
Onda se varate, masteru. Nisam ja lo ovjek, ali u priznati da sam pomalo lakomisleno postupio.
Htio sam na brzinu da se obogatim i radi toga se prikljuio Meltonovom poduhvatu. Kada sam to
prihvatio, nisam ni znao da e iseljenici morati itav svoj ivot da provedu pod zemljom. Ne bi li ovo
mogla da bude olakavajua okolnost?"
Pretvarao sam se kao da vjerujem njegovim rijeima i rekao:
Hm! U svakom sluaju je lakomisleno ako netko uestvuje u neemu a da nema pojma kako e sve to
tei. Ali teko mi je da povjerujem da ste mogli biti tako neoprezni."
Zaklinjem vam se da mi je samo toliko bilo poznato da e iseljenici raditi u rudniku. Ja pojma nisam
imao da ih oni zauvijek ele drati dolje pod zemljom."
Ali vi ste se svakako sloili s time kada ste to saznali?"
Nisam. Usprotivio sam se svom snagom, samo, na alost, nisam uspio nita izmijeniti. vrsto sam na-
umio da im kasnije olakam njihov poloaj, jasno, onoliko koliko to bude u mojoj moi."
Tako! No, ako ste to htjeli da uinite, onda svakako niste onako lo ovjek kakvim sam vas drao.
Imate li vi pojma ta znai to biti itavog ivota zatvoren u rudarskom oknu?"
Jasno da znam."
,,I to u rudniku ive. Taj straan otrov uasno djeluje na ljudski organizam. Kako bi ovi jadni iseljenici
izgledali nakon nekoliko godina, ako jo ostanu na ivotu! A tek kakva bi ih samo smrt oekivala!"
Samo, to nemojte meni da pripiete, masteru! Ta paklena misao rodila se u Meltonovoj glavi."
Tano ste rekli: paklena misao. Podstrekai e doivjeti onakvu kaznu kakva odgovara njihovom zlo-
inu. Predat u ih Mimbrenjo Indijancima l zahtijevati da ih ubiju na stupu muenja."
Ovo su i zasluili. Ja s njima ne elim vie imati nikakva posla!"
306
Kasno je. Va udio u tom poduhvatu se ne moe
bi se, samo kada biste to htjeli, pogotovo ako "bih postao va saveznik." Hvala na takvom savezniku."
"zaista? Zar ne mislite da bih vam mogao biti od
koristi?"
Stvari stoje tako da mi nije potrebna pomo. Moj se plan moe lako izvesti. Mi sada jaemo za Alma-
den, izreetat emo Yume, zarobiti bijele hulje i sa naim' prijateljima Mimbrenjosima prirediti takav
prizor kakav se rijetko vida: zloince emo likvidirati na stupu muenja. Kako ste ve toliko puta
sluali o meni, vjerojatno ete znati da u sve ovo moi izvesti i bez vae pomoi."
Meni je jasno da ste vi pravi ovjek koji e doi do cilja, samo ete pri tome naii na potekoe koje
bi se lako mogle ukloniti, ukoliko se posluite mojom pomoi."
Na koje ste potekoe mislili?" Da li vam je poznat put do Almadena?" Nije ni potrebno da ga
znam. Haciendero se nalazi medu nama."
,,A jesu li vam poznati poloaji na kojima se nalaze tri strae Yuma, koje jo morate da savladate?"
Nai emo ih."
Da, traga puteva, kakav ste vi, nanjuit e ih, ali samo poslije dugog traganja. Izgubili biste
nepotrebno dragocjeno vrijeme. Isto tako morate uzeti u obzir i to da vam ne smije umai nijedan
ovjek, jer ako bi i jednom jedinom to uspjelo, pojurio bi do Almadena i najavio va dolazak. A poslije
toga sumnjam da bi se sve glatko odvijalo kako to zamiljate. Uostalom, vi elite jo prije borbe da se
domognete Meltona i obo-^ce Wellera. ini mi se da to smatrate veoma lakim."
Svakako. Ne elim da priam o mojim prethodnim doivljajima, ali ono to se odigralo posljednjih
Q
ana, dovoljno govori da e nam to uspjeti bez velike opasnosti."
To vam nee stvarno predstavljati nikakvu opa-
nost jer ste majstor u takvim stvarima, a pogotovo
uhodenju. Medutim, bit e vam veoma teko da
30*
307uhvatite onu trojicu, jer ne znate gdje stanuju, gdje se skrivaju."
Vi govorite u zagonetkama, master playeru. Najprije spominjete stanovanje, a onda skrivanje. Skro-
vite nije stan!"
Obino nije, ali u ovom sluaju jeste. Medutim, oni ipak, u okolnostima u kakvim se nalaze, imaju
udoban stan. On je toliko skriven da ak ni va poznati njuh nije dovoljno otar da ga otkrije."
Bit e tragova po kojima emo se orijentirati."
Nee biti, jer je kraj toliko stjenovit da ovjek za sobom ne ostavlja tragove."
Onda emo ih vrebati. Melton e vjerojatno svoj stan koji vi nazivate skrovitem kadto ipak
napustiti, pa ga moemo otkriti."
On to svakako ini, ali samo nou. Moja poruka da sam Vinetua vidio kod haciende stigla ja ve
do njega. Iako nisam imao razloga da posumnjam kako on zna vie od onoga to sam vam u
brzopletosti ispriao, ipak je i to bilo dovoljno da vjerujem kako je postao sumnjiav i kako e vriti
daljna provjeravanja. Dok sam razgovarao s vama, nisam ni slutio da biste vi mogli biti Old eterhend.
Jedino to smo znali bilo je to da su Vinetu i Old eterhend nerazdvojivi i da e najvjerojatnije
pokuati osloboditi zarobljenike Yuma. Ako bi im to uspjelo, pretpostavili smo da e smjesta krenuti za
Almaden. Melton i Weller e se u svakom sluaju vladati tako kako im oprez nalae: ne smiju izlaziti
prije sumraka. to se tie puta u rudnik, sasvim je svejedno da li e tamo poi po danu ili noi."
Tako! Znai da vi poznajete mjesto njihovog stanovanja?"
Da."
Zar ne mislite da bih vas mogao prisiliti da nam ga otkrijete? Birajte ta ete: smrt ili da mi kaete!"
To vam nita ne koristi. Ako ste ve naumili da sa mnom postupite na isti nain kao i sa Meltonom,
tada mi smrt i onako ne gine. Govorit u jedino tada ako mogu raunati da u biti poteden. Kao to js
ve bilo reeno, ja nisam bio upoznat sa njihovim na-
308
, ma ve sam iz lakomislenosti uskoio u podu-h at Bio bih vam itavog ivota zahvalan ako biste
jednom umjesto pravde primijenili milost. Barem po-
! Pokuaj jo ne znai djelo, jer ovjek jo uvijek ima vremena da uradi to hoe. Mogao bih da vas
iskuam i da vidim moe li se s vama na poteni nain izai na kraj."
Uinite to, uinite, masteru! Dajem vam svoju rije" da e pokuaj uspjeti."
Onda mi najprije recite kako zamiljate ovaj pokuaj!"
Najprije me oslobodite spona, a onda u..."
Stanite!" prekinuo sam ga. O tome ne moe biti govora. U svakom sluaju za sada ete jo ostati na
zarobljenik."
,,A kako bih vam mogao biti od koristi ako se ne smijem kretati?"
Ukoliko bi vae usluge bile vezane za kretanje, skinut emo vam spone. Za sada ete nam jedino rei
put kojim moramo jahati."
Hou", progundao je, nezadovoljan to sam mu odmah prvu elju odbio.
I to tano da navedete", naglasio sam. ,,A':o nas mislite prevariti, kako biste dobili na vremenu1, pri-
tegnut emo vam kaieve jo jae. A sada mi recite: kada emo stici do slijedee strae Yuma?"
Jo prije veeri."
Kakav je taj kraj?"
Straarsko mjesto se nalazi kraj samog n a ume. Prije toga moramo prijei jednu istinu."
Ima li straa pregled nad tom istinom?"
Da. Ako ih elite iznenaditi, morate je zaobii."
To zavisi o duini i irini istine. Upozorit: ete nas im stignemo do nje. Prije svega, recite nam zbog
ega ste ostali na haciendi a da niste s njima odjahali na Almaden?"
Imao sam nalog da ondje saekam retorte koje treba da stignu iz Uresa."
>,Da li treba da budu prebaene preko ovih stra-?arskih mjesta do Almadena?"
Da."
309Ako su vam retorte potrebne, nasluujem da se u Almadenu iva nalazi u obliku sumporne ive,
dakle kao cinober?"
Tako je. Mjestimino ga ima ak i u velikim koliinama."
Znai da bi se u retortama cinober morao razdvojiti u sumpor i ivu. Pomou ega bi se to postiglo?
Udarci bata ovdje ne pomau. Nasluujem da je u pitanju vapno?"
Da, namjeravaju da rade vapnom."
Da li ga tamo gore ima?"
U izobilju. Brda i planine su veinom od vapnenca, u njima se nalaze brojne spilje."
Kod rijei spilje" sinula mi je jedna misao. Nee biti lako da zarobljenike uvamo pod vedrim nebom.
Ako bismo uspjeli da ih smjestimo gore u jednoj cd spilja, bio bi nam potreban mnogo manji broj ljudi
da pripazi na Crvenokoce. Radi toga sam ga upitao:
Znate li za kakvu spilju u blizini okna?"
Znam."
Da li je velika?"
Moe da primi oko stotinu ljudi."
Koliko ima ulaza?"
Samo jedan. ovjek ne vidi zavrni zid, ve f>e ini kao da prodire u nedogled. Samo to nije tako, jer
se dolazi do provalije ija se irina ne da ocijeniti."
Da li je duboka?"
Veoma je duboka, jer kada se baci kamen, ne moe se uti odjek. S desne strane nalazi se jedna mala
bona spilja, puna vode. Okusio sam je, pitka je i veoma svjea."
Jasno, za tu spilju znaju i vai prijatelji?"
Ni govora! Nisam im o tome nita govorio, jer sam..."
Zastao je. Izgleda da je rekao vie no to je htio.
Dalje! Jer sam... ?"
Imao svoje razloge", upotpunio je. Takvo mjesto bilo je potrebno lino meni."
,,U koju svrhu?"
Nije mi odmah odgovorio. Poto je dugo razmiljao, slutio sam da smilja izgovor. Tada je rekao:
310
Moj e vam razlog dokazati da zaista nisam zao gnviek Mislio sam na iseljenike. Moda bi mi uspjelo
da nekoliko njih oslobodim. Bilo mi je potrebno skro-vite gdje bih ih skrivao, i zato mi je spilja veoma
odgovarala. Zbog ovoga im nisam nita govorio o njoj." ' To bi moglo da slui samo na ast vaoj
dobroti. Kada ste je otkrili?"
Jo prije godinu dana, kada sam prvi put
bio gore."
Da li vas je Melton poslao tamo i jeste li mu nakon povratka podnijeli izvjetaj?"
Da."
Pa vi tada jo niste nita znali o stranim radnicima?"
Nisam."
I jo mi tvrdite da mu niste govorili o spilji samo zbog iseljenika! Sada i sami vidite koliko ovjek
mora biti oprezan kad govorite. Vi ste o spilji utjeli iz sasvim drugih razloga. Ja neu insistirati da mi
taj razlog kaete jer me to ne interesira. Jedno u vam rei, neka vam to bude zadnji pokuaj da mi crno
prikazujete bijelim! Nisam ovjek koga se moe lako prevariti. Drugi put neu biti sklon da se
zadovoljim ovakovim obrazloenjem."
Vjerovao sam da sam pogodio pravi razlog zato je pred Meltonom preutio postojanje spilje. Svakako
je imao namjeru da potkrada svoje drugove i da ivu i cinober skriva u spilji sve dotle dok rnu se ne
bude ukazala prilika da to neopazice otpremi. To to mi nije istinu priznao, jo uvijek nije dokaz da su
njegova obeanja bila nepotena. Moje zadnje rijei su ga ipak uznemirile. Da bi ublaio moje
nezadovoljstvo, rijeio Je da mi neto saopi to u stvari jo nisam znao. Tek Sai poslije uvidio koliko
je to bilo dragocjeno za mene.
Priznajem da imate puno razloga da mi ne vjerujete. Vama i onako ne bi nita koristilo da saznate
tvari koje sa vaim namjerama nemaju nikakve veze."
Znam, i zbog toga nisam ni insistirao da mi kazete istinu o spilji. Mislim da bi bilo dobro da se u-
**<* da me obmanjujete u onome to me interesira, i veoma dobro znate da vam ivot zavisi o vaem
dranju."
311Nije mi ni na kraj pameti da vas obmanjujem Spreman sam pruiti vam dokaze i elim da vam neto
odam to e vas veoma iznenaditi."
Sta bi to bilo?"
Gore u Almadenu nema ni trave niti stabala. Sve to se tie prehrane mora se dopremiti izdaleka. Kako je
Melton unaprijed o svemu vodio brigu, to je, jo prije no to je kupio haciendu, nabavio i ivene namirnice,
koje je u pet zaprenih kola dao otpremiti iz Uresa za Almaden."
To to ujem veoma je vano. Tko vodi tu kolonu? Pretpostavljam da vozai ne poznaju put za Almaden."
Melton im je u susret poslao nekoliko Indijanaca."
Da li ste vidjeli te ljude sa kolima i mazgama?"
Nisam, jer su poli takvim putem kojim nisu mogli naii na mene. Put preko haciende, kojim ste se i vi
posluili, mjestimino nije pogodan za vozila, i zbog toga su kola morala poi drugim koji lei junije i uje-
dno je dui, ali se na odredenom mjestu sastaje sa naim."
Poznajete li onaj - kraj gdje se ta dva puta sastaju?"
,,I te kako, budui da sam ja morao pronai put koji je za tu svrhu pogodniji. Prekosutra emo stii do tog
mjesta."
ta mislite da li e kolona ve proi kad mi tamo stignemo?"
Oni bi morali prema mom proraunu sutra na-vee onamo da stignu, ukoliko ih uz put nije neto zadralo."
Znai, oni bi bili pred nama i mi bismo se mogli snabdjeti ivenim namirnicama."
Ne samo ivenim namirnicama. Na kolima se nalaze jo i mnogi drugi predmeti, potrebni na Almadenu."
Ukoliko se to obistini, spreman sam da priznam da ste mi time pruili pomo vrijednu zahvalnosti, bez
obzira to bi i onako na njih uz put naili. No iz vaih rijei vidim jo neto, to je isto toliko vano, ali tim
neugodni je. U okolini Almadena nema drvea, a ni trave. Koliko je veliko to neplodno tlo?"
312
protee se skoro itav dan putovanja, jednako na sve etiri strane."
Ali tamo gdje ima vode uspijeva barem trava. Maloprije ste govorili o nekakvoj vodi."
Ona se nalazi u spilji. Naravno, vode u Almadenu 'ma"ali samo podzemne. Medutim, okolina je od kamena,
i to pustinja od samog vapnenca."
A ipak se gore nalazi tri stotine Indijanaca. Zar oni nemaju konje?"
,Nisu ih poveli. ivotinje su ostavili za sobom sa nekoliko uvara."
Znai da emo i mi biti prisiljeni na to to me nimalo ne veseli. Da li znate moda gdje se nalaze konji
Yuma?"
,,O tome nije bilo izriito govora, no kako sam ja morao da prokrstarim itavim krajem, nagadam gdje su ih
mogli ostaviti. Yume su dole sa sjevera, znai da su ivotinje morali ostaviti sjeverno od Almadena, i to su
svakako uinili tamo gdje se granii plodno tlo sa neplodnim. Ondje postoji jedno Jedino mjesto na kojem se
mogu drati tri stotine konja za due vrijeme i sa malo uvara. Ja znam gdje se nalazi to mjesto. Ni onuda
neemo proi, jer dolazimo sa zapada, i kada stignemo do ivice pustinje, bit emo udaljeni od onoga mjesta
itav dan putovanja. Imate li namjeru da Yumama oduzmete konje? U tom sluaju bih bio spreman da vas
odvedem onamo, a to bi vam trebalo da poslui kao dokaz da su moje namjere stvarno potene."
,,O tome u razmisliti", odgovorio sam kratko l prekinuo razgovor. Dodue, imao sam jo tota da ga pitam,
no htio sam da saekam i da to ispadne kao sluajnost. Nisam elio da u njemu pobudim sumnju koliko sam
slabo upoznat s prilikama koje je ipak trebalo znati ako sam htio ostvariti ono to smo namjeravali.
Prije no to sam ga napustio, kako bih se ponovo vratio do Vinetua, olabavio sam mu malo remenje koje mu
je bilo obavljeno oko ruku. Za njega je to trebalo da znai da je na mene ostavio povoljan utisak to je
nastojao da se preobrati i to se pokazao spremnim da nam pomogne.
313Oko podneva za sobom smo ostavili strmu padinu i stigli na visoravan okruenu i sa sjevera i sa
juga visovima. Njezin istoni kraj nismo^ mogli sagledati Tada me je player pozvao i rekao mi:
To je ona ravnica na ijem se istonom kraju nalazi straa uz rub ume."
Koliko vremena treba da se onamo stigne?"
Ako idemo istom brzinom kao do sada, treba nam skoro dva sata."
Da li se straa nalazi u ravnom pravcu odavde?"
Tada u vam dati priliku za jo uvjerljivije dokaze da se na vas mogu osloniti."
Spreman sam, masteru! Sto zahtijevate od mene?" Pojahat u naprijed kako bih mogao da ih vrsto
drim na oku, a vi ete me otpratiti do onoga mjesta gdje se nalaze."
Vrlo rado. Samo, oni e vas vidjeti dok budete dolazili."
Kako to? O, vi ste mislili da u onamo ravno pojahati? To mi-ne pada na pamet jer bi me u tom
sluaju svakako morali primijetiti. Ii emo zaobilaznim putem dok ne stignemo do ruba ume, pa
emo se uz nju douljati do strae. Upozoravam vas da ete za najmanji pokuaj izdaje dobiti udarac
noem."
Osim Tamanitelja Yuma i njegovog brata odabrao sam jo estoricu Mimbrenjosa s kojima sam
namj&-ravao da izvedem prepad. Poto sam zamolio Winne-toua da produi dalje dosadanjom
brzinom, mi smo skrenuli prema jugu. Pojurili smo i prevalili komad puta, i to vei no to bi otro oko
moglo primijetiti, i onda skrenuli ponovo ravno prema istoku. Nakon jednog sata u daljini smo ugledali
umu i poli ravno prema njoj. Tada sam upitao Plejera:
Jesmo li se od naeg stvarnog cilja dovoljno udaljili kako nas Yume ne bi vidjeli?"
Da. Pogledajte samo gore na onaj brdski uvik iza ume! On mi slui kao putokaz. Ja prema njemu
mogu da ocijenim tano gdje se nalazimo. Govorili ste o mogunosti da se priuljamo. Medutim, ta
emo uraditi u meduvremenu sa konjima?"
314
Ostavit emo ih negdje na sigurnom mjestu. Samo . pitanje koliko jo moemo ostati na konjima."
Kad se toliko pribliimo Yumama da bi postojala opasnost da nas primijete, rei u vam."
Uskoro smo stigli do ume i pojahali prema sjeveru. Naili smo na tako svjei trag jednog jedinog
jahaa, te sam slutio da je negdje blizu pred nama. Bilo je tano. Samo to smo zaokrenuli za jedan
grm, ugledali smo ga. Bio je to neki Indijanac koji je na ledima imao privezanu ustrijeljenu divlja.
Jahao je veoma sporo. Glavu je udno iskrenuo u stranu, i ja sam pretpostavljao da je svu svoju panju
bio usmjerio prema nama. Mora da nas je taj ovjek ugledao, ali se pretvarao i htio da vidi ta emo
uiniti. Teko da je raunao na neprijateljstvo. Moje je Indijance vjerojatno smatrao Vumama, a nas
dvojicu bijelaca Meltonovim saveznicima. Nije bilo nita udno to nas nije saekao. Tako su se obino
Crvenokose! vladali. Nisam smio dozvoliti da produi dalje, a osim toga morao sam da vodim rauna o
tome kako ne bi prerano otkrio da su tobonje Yume u stvari neprijateljski Mimbrenjosi. Zbog toga su
moji pratioci morali da uspore, dok sam ja sam pojurio za njim.
Uto je stao, okrenuo se, dohvatio luk i upravio strijelu prema meni. Na tu prijetnju nisam zaustavio
konja, ve mu rukom dao znak i doviknuo rnu dva dobro poznata imena: Melton i Velika Usta. Prema
naem miljenju prvi je bio njegov sadanji poslodavac, a drugi vrhovni poglavica. Vjerojatno me je
smatrao njihovim dobrim prijateljem i zbog toga odmah spustio luk i strijelu. Pozdravio sam ga na
indijanski nain, i to tako da sam, gonei konja u trku, stao na tri koraka ispred njega i upitao ga:
Da li je moj brat imao dobru lovinu? Bit e da su gladna ona etvorica Yuma ratnika kojima eli
otii."
Kao to vidi moj bijeli brat, lov je bio izdaan", odgovorio je. Hoe li mi rei otkuda dolazi?"
Sa haciende del Arroyo. Imam da ti isporuim pozdrave od Brze Ribe, koji sa svojim ratnicima lei
kraj izvora blizu stijene. Da li je straa kojoj pripada sva na okupu?"
315Da."
,,A kako je gore u Almadenu? Da li je dobro smjeteno tvojih tri stotine brae?"
Nismo uli da se tamo bilo ta vano dogodilo. Ako je moj bijeli brat doao sa hacrende, vjerojatno ' zna da
se ondje nalazi bljedoliki, po imenu player, koji je toboe vidio Vinetua, poglavicu Apaa. Zar je Apa
stvarno bio tamo?" Da."
Vjerojatno je opet otiao da oslobodi Olda eterhenda, kojega je zarobio Velika Usta?"
Old eterhend se oslobodio i bez njegove pomoi."
Uff! A jesu li se ta dva ratnika srela?" .Da."
Vit, uff! Tada moemo oekivati da e doi do nas. To odmah moramo javiti u Almaden. Jedan od nas
mora odjahati."
Nije potrebno, jer u tu vijest lino odnijeti u , Almaden."
To je dobro. A hoe li moj bijeli brat moi dovoljno brzo jahati,, kako bi vijest o..."
Odjednom je stao i pogled mu je zastao na mojim suputnicima koji su se bili pribliili, jer im je prepoznao
lica. Nepovjerljivo ih je gledao i posegnuo za noem.
,,A ta to vidim! I ja sam uestvovao u borbi protiv Mimbrenjosa i imao prilike da vidim Jakog Bi-vola i
njegove sinove. Ako nisam slijep, tada su upravo oni ovdje kraj mojeg bijelog brata. ta da o tome mislim?"
Misli da si izgubljen, ukoliko se sa svog mjesta i korak pomakne!" upozorio sam ga. Hitrim pokretom
dohvatio sam svoju brzometku i uperio je u njega. Ja sam Old eterhend i zabranjujem ti da se i
pomakne!"
I unato tamnoj puti njegova lica primijetio sam da je poblijedio. Od silnog straha ispustio je uzde, spustio
ruku s noa, pa najzad promucao:
Old Shat ter - hand! A - to je - je - ona -arobna puka!"
316
Da, to je moja arobna puka, iz ije e cijevi smjesta' dobiti deset metaka ukoliko ne uini tano ono to
u ti zapovjediti."
Ova prijetnja ga je toliko zbunila da na moje rijei uope nije ni odgovorio, ve kao izgubljen mrmljao:
Old eterhend je tu, Old eterhend! A gdj U je Vinetu?"
,,I on e odmah doi sa ratnicima Mimbrenjosa. Sjai'.'"
Uto su i moji drugovi stigli i opkolili ga. Po njemu se vidjelo da se jo uvijek nije mogao snai. Sjahao je B
konja kao u polusnu i ne prptivei se dozvolio da mu sa sedla skinu rezervno remenje i da ga veu. Poslije
toga Plejer me je upozorio da smo stigli u blizinu strae i da moramo biti na oprezu. Dakle, sjahali smo.
Konje i Yumu smo predali dvojici Mimbrenjosa na uvanje, dok smo svi ostali pjeice nastavili put.
Jasno, drali smo se stabala. Nakon nekih desetak minuta rekao je Plejer:
Sada smo ve blizu, masteru. Stii emo do nekakvog jezerceta kraj kojega moraju biti Yume!"
Dobro! Sada u vam pokazati da u vas imam povjerenja. U stvari, morao bih vas ovdje ostaviti, jer biste
lako mogli podlei i pokvariti nam itavu nau igru. Medutim, ja u vas povesti sa sobom, ali vas uvjeravam:
ako vaom krivnjom ne uspijemo da se doepamo itave strae, onda je s vama svreno."
Budite bez brige! Nije mi ni na kraj pameti da Otvorenim oima srljam u vlastitu propast."
uljali smo se oprezno sve dalje i dalje. Pri tome sam Tamanitelju Yuma dao potajno znak da playera ne
pusti s oka, jer bi on lako mogao pokuati da pobjegne dok se mi budemo obraunavali sa Yumama. Uto
medu drveem ugledasmo sjajnu povrinu jezerceta. Ljenarei, leala su etvorica Crvenokoaca kraj vode.
Njihovi konji su bili ratrkani, jer smo s mjesta gdje smo se nalazili ugledali samo dva konja.
uljajui se od drveta do drveta, doli smo sasvim Wizu do njih, skoili iz zaklona i bacili se na Yume kji
od straha nisu bili sposobni da se brane. Po Plejerovom licu se i unato vezanim rukama moglo
317.vidjeti da se od srca veseJio to je prepad uspio nad njegovim dosadanjim -saveznicima. ,
Kada smo biti gotovi, poao je jedan od Mim-brenjosa da dovede svoja dva druga sa konjima, kao i
onog petog Yumu. Uto ugledasmo i na vod koji je dolazio sa zapada preko istine. Zastao je kraj
jezer-ceta jer smo ovdje namjeravali da provedemo no. Slijedeeg jutra produili smo dalje. Player je
bio na vodi i drao se poteno prema meni. Pred veer nas je doveo do slijedee strae, koju smo
iznenadili slino kao i prijanje. Sada nam je preostala samo jo jedna straa, a to je ujedno znailo da
imamo jo dva dana jahanja do Almadena.
Idueg jutra presijecali smo iroku dolinu, koja se protezala prema istoku, u koju je ulazila druga sa
juga. Na mjestu gdje su se obje sastajale bila je trava sasvim izgaena ili obrtena. Otkrili smo i tragove
kola, kao i dva crna garita od dogorjele vatre.
Zar vam nisam kazao?" rekao je Plejer. Ovi tragovi potjeu od kola sa ivenim namirnicama. Znai,
moja pretpostavka bila je sasvim tana. Oni su se sino ovdje zadrali. Na ovom se mjestu oba puta
sastaju." Izbrojao sam tragove kotaa i utvrdio da se pred nama zaista nalazi pet kola. Kako su brojni
tragovi Yuma bili ispresijecani, nismo mogli odrediti kolika j bila pratnja.
, Sada smo morali da se drimo tragova kola. Oni su se u mekom tlu jasno odraavali, pa smo na kraju
ipak utvrdili da su se kraj kola nalazila estorica jahaa.
Znai da je Melton bio poslao est vodia", rekao sam Plejeru. Njegova raunica mi nije sasvim
jasna. Za takav posao nije potrebno est vodia, a kao pratnja uz karavanu je zapravo premalena."
Moe biti", odgovorio je. Ali Crvenokoaca je u svakom sluaju samo petorica."
,,A tko bi bio esti?"
Ili trgovac lino, kod kojega su u Uresu kupili robu, ili pak njegov predstavnik. Melton je, naime,
platio samo polovinu vrijednosti kupljene robe, dok bi drugu polovinu platio tek nakon sretno
isporuene 310
obe. Prema tome netko je morao da pode s njima da bi primio novac."
Tragovi kotaa su jo sasvim svjei. Po tome se moe zakljuiti da kola nisu daleko ispred nas. Sada je
najvanije da ih stignemo na istini, kako bismo crvene pratioce mogli uhvatiti a da nam nijedan ne
umakne. Postoji li negdje takvo mjesto?"
Neko vrijeme je razmiljao kako bi se sjetio i rekao:
Ako budete dovoljno strpljivi i saekate podne, stii emo na otvoren kraj, gdje ete moi da ostvarite
vau nakanu. Put do tamo je veoma uzan i prolazi izmedu samih brda, pa moete biti sigurni da ete
sprijeiti bijeg pojedinaca."
Gubitak u vremenu, sasvim prirodno, nije mi bio drag. Ako se i domognemo kola, neemo smjeti po-
jahati bre no to mogu napredovati mazge i teretna kola, i zbog toga emo vjerojatno izgubiti itav
dan. Zakanjenje od nekoliko sati nije mnogo znailo.
Vinetu je pojahao naprijed da izvidi koliko su daleko kola odmakla. Stigli smo do njega nakon tri etvrt
sata. Bio se zaustavio da nas saeka. Uao j* u trag kolima, a 1^ pratnji, koja se sastojala od pat
Crvenokoaca i jednog bijelog jahaa. Sluge, koji "su bili gonii, sjedili su sprijeda na kolima drei u
rukama uzde i bieve.
Ili smo za njima na takvoj udaljenosti da smo Ih mogli dostii za pet minuta. Tano kako nam je
player rekao oko podneva smo stigli u dolinu koja se irila i ponovo suavala na poetnu irinu. Tu smo
ugledali kola kako idu jedna za drugima. Sprijeda su jahala petorica Crvertokoaca, dok je bijelac bio
sam na kraju kolone. Budui da sam dosadanje strae ja uinio nesposobnim i zarobio, na redu je bio
Winna-tou da zarobi onu petoricu Crvenokoaca, i zato je sa obom poveo deset Mimbrenjosa. Dok
smo mi produili korakom, on je sa svojim ljudima pojurio za ko-"ma, obiao ih sa desne i lijeve
strane, i zaustavio s kod Crvenokoaca i opkolio ih. Primijetili smo da su se pokuali braniti. Jasno,
bili su slabo naoruani, 1 to tomahavkama i kopljima, pa se nisu mogli nikako uprotstaviti dobro
naoruanim Mimbrenj osima, a po-
319gotovo Vinetuovoj srebrom okovanoj puci. Odjeknuli su i hici. Kolona je stala. Sluge su zaurlale od
bijesa ili straha, dok je bijelac okrenuo konja kako bi pobjegao. Uto nas je opazio. Poto smo mu zatvorili
put, pojurio je u galopu na lijevu stranu.
Iako nam nije bilo mnogo stalo do njega, ipak ga nismo smjeli pustiti da pobjegne, i to zbog nas samih. I
zbog njegova linog dobra morali smo ga sprijeiti da pobjegne, jer ta bi od njega bilo kada bi ostao sam u
ovim brdima? Kako je moj konj bio najbri, pojurio sam za njim. Okrenuo se prema meni i prozreo to sam
namjeravao, te potjerao jo bre svoga konja. Ubrzo sam ga sustigao, pritjerao svoga konja uz njegova,
istrgao mu uzde iz ruku i zaustavio obje ivotinje.
Kuda ste poli, senjor? Vi nemate zbog ega da tako jurite!"
Bio je to dosta mlad, suhonjav ovjek, kome se ve po nosu moglo vidjeti da ima smisla za trgovinu. Iako je
bio do zuba naoruan, ipak nije ni pomiljao da se brani, ve moleivo isprui obje ruke prema meni:
Nemojte me ubiti, senjor! Ja vam nisam nita uinio, a i ne pruam otpor. Potedite mi ivot!"
Budite bez straha, senjor! Mi smo se ustremili jedino na onih pet Yuma Indijanaca."
,,A na mene niste?" upitao je duboko uzdahnuvi, dok je od straha brisao znoj sa ela.
Ne, dragi mladiu, na vas ne. Ni dlaka s glave nee vam pasti. Moete se mirne due vratiti sa mnom do
vaih kola."
Sumnjiavo me je promatrao.
,,A tko ste vi?"
Poten ovjek. Za sada vas elim samo o tome uvjeriti. Vae Yume su se medutim ponijele kao hulje i mi
smo ih morali zarobiti. Dakle, podite!"
Dobro, povjerovat u vam i poi s vama, jer pretpostavljam, da o nebesa! ta to vidim? Ondje u travi
lee sva petorica: ubijena!"
Na alost bilo je tako kako je i rekao. Crvenokoci su bili mrtvi. Ja bih im potedio ivot, ali su Mim-
brenjosi postupili po kratkom postupku.
320
Ustrijelili su ih jer su se odupirali", objasnio am mu " Da to nisu uinili, ne bi potekla krv."
Molim vas da me obranite i potvrdite da se Ja nisam branio!"
To u rado posvjedoiti. Kako se vi zapravo zovete?"
Zovite me don Endimio de Saledo y Coralba!" "ja u vas radi kratkoe za sada oslovljavati samo sa senjor
Endimio, a jo vas jedino molim da mi kaete to ste."
Ja sam trgovac."
Tako! A kako ste dospjeli da budete zajedno i ovim kolima? Glavni koija?"
Ne, nikako, senjor! Kako moete jednoga don En-dimija de Saleda y Coralba da dovedete u vezu s imenom
jednog koijaa? Ja sam opunomoenik senjora Manfredosa, trgovca, koji se obavezao da isporui robu koja
se nalazi u kolima."
Lijepo! Ja vas jo jednom molim da se vratite sa mnom do kola."
Rado medutim primjeujem i vidim da je nekoliko Indijanaca koji su s vama vezano. To u meni ponovo
pobuduje sumnju."
Slobodni jahai su Mimbrenjosi, a vezani Yume."
Moda u i ja biti zarobljen?"
Ne. Kao to sam vam ve rekao, vi se ne morate ni od ega bojati."
Odjahali smo natrag do k'ola gdje su nas ekali. Nije bilo potrebno da ih opkolimo, jer se nismo morali bojati
da e petorica slugu pobjei. Oni su, uostalom, bili hrabriji od famoznog Endimija. Stajali su na oku-P" s.
Pukama u rukama. Bili su spremni da se brane ako im za to damo povoda.
Ostavite na miru vae puke, senjori!" doviknuo am im. Pridite ovamo k meni kako biste uli da vas
smatramo prijateljima."
Plejer je mislio da su ti ljudi vlasnici kola. Me-
autim se pokazalo da su samo sluge, .a kola da pri-
Padaju trgovcu. Bili su to pravi peoni, snani, poludiv-
Ji mukarci, ali na licu im se odraavala dobroudnost.
jasnio sarn im ukratko o emu se radi i pri tome
sa
m imao nekoliko puta prilike da spomenem i ime
J
l Davo l iskarlot IVinetua. Svaki put kada bih ga izgovorio, pogledali IU u Apaa. Kada sam zavrio,
odgovorio je najstariji-
Nema potrebe da nam opirno objanjavate, se-i njor. Gdje god u neemu uestvuje Vinetu, namjere su
potene, jer se poglavica Apaa ne uputa u neto to je loe. Moja se stara dua veseli to joj se konano
pruila prilika da vidi velikog poglavicu, a jo jedino nedostaje da bih bio potpuno zadovoljan Old
eterhend, koji se gotovo uvijek nalazi uz Vinetua."
Evo ga ovdje, na mome konju."
Vi, znai, vi ste Old eterhend? Veoma sam sretan to vidim tako slavnog ovjeka. Senjor, mi vjerujemo u
svaku rije koju ste Izgovorili i molimo vas za savjet to da uinimo."
Rado emo vas posavj eto vati. No prije toga bih elio da mi objasnite na osnovu ega ste me poastili
toliko laskavim rijeima. Da je Vinetu u ovom kraju poznat, to sam znao, dok ja lino jo nikada nisam bio
ovdje."
Nije ni potrebno, ali sam ja bio tamo priieko, preko granice, u Sjedinjenim Dravama. NekoliKu godina
sam boravio u Texasu i bio ak gore do Kanzasa. Zato se uope i ne smijete uditi to vas poznajem, se-
njor."
Cime ste se tamo bavili?"
Svaim, samo to nisam nita postigao, ve ostao ubogi davo, pa sada u svojim starim danima moram
izigravati vozaa. Poto sam se tamo prijeko bio navikao na pustolovni ivot, prihvatio sam se takvog mjesta
gdje ovjek katkada moe da doivi neku pustolovinu, kada se nalazi u karavani koja prolazi kroz divljinu.
Moja etiri druga su istog miljenja. Mi smo se veoma veselili ovoj vonji u brda. I tano, izgleda da emo
odsada imati uzbudljive doivljaje."
Ja vam vjerujem da ste imali povoda da ovako to oekujete, jer je va gospodar poslao s vama tako
hrabrog zastupnika."
Pri tome sam rukama pokazao na Endimija koji se plaljivo drao na odstojanju.
,,O", nasmijao se stari, ovaj bjei ve na samo zujanje muhe! Ali sada, da se vratimo na nau stvar! Na
tovar je naruen i napol plaen. Moramo ga ispo-
312
ruiti u Almaden i tamo preuzeti drugu polovinu novca Ali vi ste protiv toga, senjor. to emo uraditi?" Ja
nisam protiv toga, ve elim da ga bezuslovno u mom prisustvu isporuite kupcu." To ste dobro rekli! Ja se
slaem." "osim toga, elio bih da znam kakvu robu vozite. Vjerojatno u neto od toga uzeti za sebe."
Neka bude! Ali onda Melton nee htjeti da plati." [,Ja vam jamim da e platiti." Tada s moje strane
moete sve uzeti, zajedno 's kolima i mazgama! Ako nam Old eterhend garantira, onda smo sigurni."
Ja sam vam veoma zahvalan na povjerenju, ali vam moram rei da nisam bogata i da pogotovo u ovom
trenutku nemam kod sebe ni toliko novca da mogu platiti ciglih stotinu cigareta."
Nita zato! Tovar vam ipak stoji na raspolaganju, i to god odredite, ima tako da bude. Ako bi vam ustrebao
duhan, to se u ovim brdima moe desiti, samo ga uzmite. Imamo ga toliko da vas moemo snabdjeti i za
nekoliko godina."
Stoj!" povikao je nato haciendero. Protivim se da bilo tko dira tovar."
,,A tko ste vi?" upitao je stari peon, dok ga je sav zauden promatrao.
Ja sam don Timoteo Pruchillo, vlasnik haciende del Arroyo!"
Upravo smo saznali da ste je prodali." To to su mi uinili pravo je razbojnitvo. elim naknadu za
uinjenu mi tetu i zaplijenit u ova kola sa svime to je u njima."
To ne moete jer ste i sami uli da e senjor eterhend raspolagati cjelokupnim tovarom." Na to nema
prava."
.,A vi jo manje da stavite ruku na na tovar. Mel-tpn ga je naruio i mi ga moramo njemu otpremiti. Ne tie
me se kakvi su vai medusobni odnosi. To sa njime sami rijeite!"
Uto se dogurao valjani jurisconsulto, isprsio se pred peonom i upitao ga slubenim glasom: Kako se
zovete?" Zovu me stari Pedrillo."
uPoznajete li me?" Da."
Tada vam je jasno da se morate meni pokoravati!"
Ja se vama ak ni u Uresu ne moram pokoravati, jer nisam potinjen nikakvoj osobi, ve zakonu. Vi
te ovdje ravni nuli."
ovjee, nemoj me prisiljavati da te kaznim!"
,,A vi me nemojte prisiljavati da vas ismijavam! Dobro ste poznati. Ovdje postoje samo dvojica koje
emo posluati, naime, Old eterhend i Vinetu. Mogu drugi sitni mievi da cijuu koliko hoe, to se
inoe dopasti amo njima, ali nama ne."
ovjee", okomio se na njega slubenik, ne zaboravi tko si! Ovdje, medutim, stoji opunomoenik
tvoga gospodara, koji svakako zna gdje se mora traiti vlast i pravda."
Pri tome je pokazao na Endimija. Vidjevi da su svi pogledi bili uprti u njega, rekao je sav zbunjen:
Istina je da sam opunomoenik senjora Manfreda, ali ja sam Pedrilla ovlastio da on provede moje na-
loge. .."
Glasni povik playera prekinuo ga Je u govoru. Na onom mjestu gdje se dolina suava pojavio se bi-
jelac. Zaustavio se za trenutak kad je ugledao kola. Onda se okrenuo i poeo rukom mahati nazad i
dozivati. Iza toga je pojahao prema nama.
,,Weller, eno dolazi Weller!" viknuo je player.
,,Weller? Ta varalica? Hulja?" upitao je hacien-dero. Njega se moram doepati!"
Pojurio je prema ovjeku koji nam se pribliavao, u kojem sam prepoznao mladeg Wellera. Ova
prenaglje-nost mogla je imati loe posljedice. Nadao sam se da haciendero nee odmah spomenuti moje
ime. Zavukao sam se iza jednih kola kako me Weller ne bi prerano primijetio.
Sastali su se na nekih stotinu koraka ispred nas i uli smo rijei koje su izmjenjivali. Haciendero se bi-
jesno izderao na mladog Wellera:
Ba je dobro to ste doli, vi pljakau i ubojico! Zahtijevam da mi se vrati hacienda, i to tano u
onom stanju kakva je bila prije palea!"
324
Vi ovdje, don Timoteo?" upitao je onaj drugi, sav iznenaden, ne obraajui nikakvu panju na pogrdne
rijei koje mu je uputio haciendero. Ja sam mislio da ste u Uresu! Zbog ega ste se uputili u
Almaden?"
Zbog ega? Hou da mi se vrati sve to ste mi opljakali."
Ja vas ne shvatam! Kako moete da govorite tako" i to meni, vaem prijatelju?"
guti, huljo, i ne usuduj se vie da me naziva svojim prijateljem! Krenuo sam na put da ti se osvetim.
Pogledaj onamo. Ondje stoje svi koji su sa mnom po-li! Vidi li jurisconsulta iz Uresa?"
Pogledao je prema kolima i odmahnuo glavom.
Njega ja ne poznajem."
,,A ni njegove policajce?"
Ne. Sta e ovdje policija?"
Da vas uhvate isto onako kao to su i vai sukrivci ve uhvaeni."
Sukrivci? Tko su ti?"
,,Yume. Nemoj se samo pretvarati. Kao da ne vidi da u vezani!"
Stvarno, vezani sul Pa ak i Brza Riba! A tko u ostali Crvenokose!?"
To su Mimbrenjosi koji su poli s nama protiv vas. A tamo iza zadnjih kola nalazi se Vinetu, pogla-
vica Apaa!"
Ovaj brbljivko e sve pokvariti!" doapnuo mi je zlovoljno Vinetu. Neka moj brat brzo skoi na vog
konja!"
Vinetu je ovdje?" zapitao je Weller. Da li je to mogue! Ja ga ne vidim."
O, nije sam on tu, ve jo i netko drugi. Kada ti Dudem rekao njegovo ime, grdno e se uplaiti. Tu je
Old eterhend koji je uspio da pobjegne od vaih "

Old. eterhend? Prokletstvo! Dobro to si mi to rekao, glupane!"

Najprije smo zauli krik, a iza toga topot jednog konja, nakon ega smo odmah izili iza kola. Tamo je
leao haciendero na zemlji. Weller ga je oborio, a zatim Pojurio natrag putem kojim je i doao. Skoio
sam do svog konja, vinuo se na njega i pojurio za Wellerom.
325To je i Vinetu uradio. Pratio me u stopu. uli smo kako bjegunac vie:
Old eterhend, Vinetu i Mimbrenjosi!" Zato je to uinio? Da li iz straha i uasa? Tokom razgovora sa
hacienderom nije bio toliko zastraen Ova imena je izvikivao onda kada je nestao u tjesnacu.
Sve vie smo mu se pribliavali. Jahali smo dolinom sa ijih je strana bila uma. Okrenuo se i pogledao
prema nama i vidio da smo bili najvie tri stotine koraka daleko od njega. Uvidio je da je izgubljen ako i
dalje bude bjeao na ovakav nain i zbog toga je skoio sa konja i pojurio lijevo u umu. Smjesta sam se i ja
vinuo iz sedla i primijetio da je Apa to isto uinio.
,,Vinetu, za njim!" doviknuo sam drugu, te pojurio medu drvee uz strminu.
Na postupak je bio dobro proraunat. Ako obojica budemo jurili za bjeguncem, onda neemo moi da u-
jemo njegove korake zbog uma vlastitih. Zato ga je morao jedan od nas pretei da bi mogao oslukivati. To
sam odluio da ja izvedem, dok e ga Vinetu goniti.
Nalazili smo se dolje uz lijevu stranu doline, koja je bila gusto obrasla drveem i strmo se dizala uvis.
Oekivao sam da e se Weller penjati gore ravnim pravcem, te sam raunao da e mu cilj biti jaka bukva ako
se stvarno bude drao tog smjera. Kako sam bio daleko iza njega, morao sam prevaliti mnogo dui put kako
bi stigao do bukve.
Tu sam razliku morao dvostrukom brzinom izjednaiti. Stigavi do bukve, ponestalo mi je daha i u glavi mi
se mutilo. Bacio sam se na zemlju iza debla i nastojao da oslukujem. Najprije mi je umilo u uima zbog
zadihanosti, ali, zahvaljujui mojoj vrstoj volji, uspio sam da to savladam. Uto sam uo dvojake korake:
korake ovjeka koji se tiho i oprezno pribliavao bukvi i korake jedne druge osobe koja se brzo i glasno
probijala medu drveem i grmljem. Prvi je bio Wel-ler, a drugi Vinetu. Ja sam dakle ipak preduhitrio
bjegunca.
326
Pribliavao se. Ve sam ga I vidio! Nije niti slutio da se jedan od nas - jer je vjerovao da se nalazimo iza
njega stvorio ispred njega. Htio je da obide bukvu g desne strane. U asu kada mi je bio najblii, skoio
sam na noge, pojurio k njemu, zgrabio ga za kosu, jer su mu grane zakaile eir koji je pao na zemlju, i
oborio ga. Kriknuo je.
Da li ga je moj brat uhvatio?" doviknuo ml je Vinetu uvi krik.
Da", odgovorio sam, kleknuvi Welleru na grudi, i to tako vrsto da mu je ponestalo daha.
Uto je stigao i Vinetu. Kada je ugledao zarobljenika, kimnuo je.
Ba je bila dobra ideja da ga moj brat preduhitri. Znao sam da je Old eterhend vrstan trka, samo nisam
mislio da e razviti ovakvu brzinu."
Weller je imao uza se puku koja mu je ispala iz ruku u momentu kada sam ga uhvatio. Vinetu ju je podigao.
Povukao sam momka uvis i postavio na noge.
,,A sada naprijed! A ako nas ne bude posluao, znamo ta emo uraditi!"
ak i da sam uza se imao remenje, ja ga ne bih vezao. Ovaj ovjek nije bio toliko vrijedan da se poduzmu
takve mjere predostronosti. Zgrabio sam ga za ovratnik i gurao ispred sebe. Stigavi dolje, vidjeli smo da su
nai konji stajali tano na onom mjestu gdje smo sjahali, i to Vinetuov konj iza moga. Wellerov konj je bio
pojurio dalje i njega je nekoliko Mimbrenjosa uspjelo da uhvati i dotjera natrag. Ha-ciendero se veoma
obradovao kada je ugledao aro- ' bljenika i od sree glasno klicao:
Uhvatili su ga! To je divno! Odmah u mu vratiti udarac koji mi je zadao svojom pukom!"
Htio je da ga udari. Ja sam ga medutim odgurnuo.
Ostavite se toga, senjor! Uinili ste najveu gla-Post to ste mu poli u susret. Skrenuli ste njegovu Panju
na nas i umalo to nam nije umakao. Morali ste ostati mirni i pustiti ga da se sasvim priblii."
Izgleda da vi uivate u tome da drugima predbacujete! Vi ste..."
Vjerojatno je htio da izusti neku grubu rije, ali 831X1 ga prekinuo otrim glasom:
327Da ste smjesta uutjeli, ili..."
Ja sam u svom bijesu stvarno bio podigao ruku. Sav zaprepaen ustuknuo je i nestao iza jednih kola, gdje
mu se pridruio i dragi jurisconsulto. Vjerojatno su se medusobno izjadali. Prezrene veliine imaju uvijek
zbog neega da jadikuju.
Vinetu je naredio da se zarobljenik vee za je-dnu rukunicu. Mimbrenjosi su ga opkolili. Dobacivali su mu
pogrdne rijei. Otjerao sam ih natrag jer nije trebalo da uju moj razgovor sa njime. Ostao je jedino Vinetu
da prisustvuje mom pokuaju da izmamim neto od zarobljenika.
Izraz Wellerovog lica bio je mraan. Stajao je oborenih oiju. Iako nisam oekivao da e mi pruiti opirna
obavjetenja, ipak sam vjerovao da u moi iz njega izvui barem nekoliko podataka iz kojih bih mogao
izvui zakljuke.
Vi ste kod nas tek nekoliko minuta, senjor Wel-ler", rekao sam, te jo niste imali dovoljno vremena da
razmislite u kakvom se poloaju nalazite. To u vam odmah saopiti: va je poloaj veoma opasan. Radi se o
ivotu ili smrti. Odluka zavisi od vaeg dranja. Recite mi zbog ega ste bili toliko neoprezni da napustite
Ateaden i da nam dopadnete aka!"
Potrajalo je dosta dugo dok je odgovorio. Razmiljao je i kada je konano sredio svoje misli, rekao Je:
Primio sam zapovijest od senjor Meltona." Znai da je vae jahanje imalo neku svrhu?" ak i dvostruku!
ekali smo kola, a kako nisu stigla, morao sam poi da izvidim zbog ega zakanja-vaju."
To je, znai, jedna od svrha. A druga?"
Ve je pokrenuo usne da odgovori, ali ih je ponovo stisnuo. Vjerojatno je malo prije bio vie rekao no to je
smio. Na kraju je progundao:
To je neto to se vas uope ne tie!"
,,O, uvjeravam vas da je za mene i te kako vano sve to je u vezi s vama. Kalio je u Almadenu? Jesu li
radnici ve otpremljeni pod zemlju?"
Da", izmaklo mu je i protiv volje.
Rade li ve?"
Ne.
328
Shvatam. Oni se moraju najprije ukrotiti i privik-nuti"na zrak pun ive u oknima. Teko je izdrati glad i
ed. To e ih omekati."
Budui da mi nije protuslovio, ve je utio, pretpostavio sam da sam pogodio, pa sam zato nastavio:
Kako vam se svida tamo gore va stan? On je veoma dobro skriven, a kako namjeravam da vas otpremim
onamo, samo je u vaem interesu da mi opiete va dom i njegov poloaj."
Sada nije odugovlaio, ve brzo dobacio:
Nije mi ni na kraj pameti."
To emo vidjeti. Jeste li sami krenuli iz Alma-dena?"
Da."
Ja se medutim sjeam da sam primijetio kako ste dali znak nekome iza vas?"
Vjerojatno ste se prevarili. Moda sam uo nekakav um i zbog toga se osvrnuo."
Moe biti. Samo zbog ega ste vikali onoliko glasno dok ste bjeali?"
Od - straha."
Znam da vam ne pada lako to se na ovakav nain izgovarate. Vi ste to uinili jedino zbog toga da zatajite
istinu. Da nije moda u blizini bio netko ijem su uhu bile upuene rijei koje ste izgovorili? Ja bih se veoma
udio da ste sami pojahali na ovakav put. Vi svakako stanujete kod senjor Meltona sa svojina ocem?"
Nemojte postavljati izlina pitanja! Meni nikada ne bi palo na pamet da izdam svog oca."
Kako god hoete! Neu vam due dosadivati, a stan vaeg oca u pronai i bez vae pomoi."
Okolnost to se okrenuo i davao znakove, a iza toga glasno izvikivao naa imena, u meni je ipak pobudivala
sumnju. Mimbrenjosi su morali pronai njegov trag dok su jurili za konjem. No kada sam se kod njih
raspitivao, izjavili su da je trag potjecao samo od jednog jahaa, a ne od dvojice. Ovo me je barem za sada
donekle umirivalo.
33914 PRAVEDNA ODMAZDA
Imao sam pametnijeg posla nego da se iskljuivo pozabavim ovim problemom. Moglo se postaviti niz pi-
tanja u vezi s kolima i njihovim sadrajem. Iako je bilo potrebno da sve saznam i da donesem odluku, sma-
trao sam ipak najboljim da za sada ne poduzmem nita. Pridruili smo se koloni kola da bismo kasnije mogli
to iskoristiti.. Jedno je bilo sigurno, da sam u petorici vodia kola imao sigurnu pomo.
Wellerov trag mi je od asa naeg polaska sluio kao siguran putokaz. Pojahao sam naprijed kako bih ga
istraio. U poetku nisam uspio jer smo ga pri gonjenju izbrisali. Medutim, kada smo stigli do onog mjesta
na kojem se zaustavio njegov konj, trag se pokazao sasvim jasnim. Na moje iznenadenje otkrio sam tro-
striiki trag, znai da su dva jahaa dolazila nama u susret, dok je jedan odjahao natrag. Na ovo sam upozorio
Vinetua, koji je bio istog miljenja kao i ja: Weller je uza se imao pratioce. Zbog neega je pojahao naprijed,
ugledao nas i produio prema nama. Pratiocu je dao znak da je ugledao traena kola. Kasnije ga je zovom
upozorio da bre-bolje pobjegne.
Kada smo izmijenili svoja miljenja, pokazalo se da je jedan od policajaca ugledao jo jednog jahaa, i to
bijelca, upravo u trenutku kada je sva naa panja bila usmjerena na Wellera i haciendera. Jaha se bio
pojavio samo za trenutak i opet nestao. Teko bi se moglo oprostiti tom pametnjakoviu policajcu to nam
330
je ovo tek sada rekao, jer je onaj drugi jaha bio Ili Wellerov otac ili sam Melton. Smatrao sam da ne bi bilo
pametno poi u potjeru za njim. To smo mogli izvesti jedino ja ili Vinetu. Ako bismo se udaljili, moglo se
lako desiti da se ovo nae aroliko drutvo raspri Bili smo prisiljeni da se drimo kola i radi toga smo sporo
jahali. Taj ovjek nam je daleko izmakao i vjerojatno e. njegova vijest o naem dolasku uzbuditi itav
Almaden. Znai, nismo vie bili u stanju da iznenadimo nae protivnike. tavie, poeo sam da raunam na
to da oni nee ni saekati na dolazak, ve krenuti prema nama i ekati nas u zasjedi kako bi na prikladnom
mjestu izvrili prepad i dotukli nas. Proslijedili smo dalje. Zbog vanih razloga pridruio sam se Vinetuu.
Bilo je, naime, mogue da jaha nije nastavio bijeg, ve se negdje skrio i promatrao. U tome se sluaju
svakako skriva sa svojim konjem u umi i zbog toga je bilo potrebno da to otrije motrimo na njegov trag.
Ali, pokazalo se da je produio. Iza nas je jahao Tamanitelj Yuma sa svojim bratom, a izmedu njih je bio
Plejer. Njega sam morao imati u blizini jer je u stvari on bio na vodi. Weller se nalazio medu Mimbrenj
osima.
Na put je vodio uzbrdo. U poetku nam je i sa jedne i sa druge strane bila uma, iza toga samo sa lijeve, pa
je i sa te strane napokon nestala. Sada je zapoela travnata ravnica, na kojoj su se tragovi tako jasno ocrtavali
kao to se ocrtavaju slova i itaju rijei u nekoj poetnici. Stanje je bilo isto: dva su jahaa pola prema
nama, dok se jedan od njih urno vraao natrag. Kroz umu je proao najbrim galopom. Na ravnici je pustio
konja trkom. Prije toga je sjahao. Zbog ega? Da ovo saznamo, sjahali smo i nas dvojica, Vinetu i ja, i
pretraili to mjesto. Vrhovi njegovih Jiogu bili su usmjereni prema konju, dok su mu pete naizmjenino, as
vie, as manje, bile dublje utisnute u tlo. Dobacio sam Vinetuu upitan pogled na to mi Je potvrdno kimnuo,
jer je osjetio da sam dijelio njegovo miljenje: naime, jaha je pritegnuo vre kolan kako bi sigurnije sjedio
pri onakvoj jurnjavi. Iza toga me je Apa upozorio na travu, koja je bila tako povaljana kao da su u njoj
leala dva predmeta,
331koja su na gornjem kraju bila tanka, a na donjem iroka.
Uff!" rekao je pri tome. Zar ovo nije udno mome bratu eterhendu?"
Svakako. Ovaj ovjek je imao dvije puke, koje je odloio kako bi mogao pritegnuti kolan."
Ja poznajem samo jednog ovjeka koji stalno nosi dvije puke uza se, a to si ti. Kod ovoga ovjeka mogu da
to protumaim jedino ovako: jedna puka je njegovo vlasnitvo, dok druga nije njegova."
Vjerojatno nije. Zbog ega bi sa sobom vukao od Almadena dvije puke? Zriai da je uz put doao do
druge. Oduzeo ju je nekome. Svakako emo ubrzo saznati tko je onaj drugi bio. Produimo dalje!"
Nastavili smo nae putovanje. Ubrzo iza toga razdvajao se trag koji smo slijedili. Dvostruki trag, koji je
vodio prema nama, iao je u pravcu sjevera, dok je trag jahaa koji je bjeao ispred nas, produavao dalje
istonim pravcem. Opet smo stali.
Koji je pravi smjer za Almaden?" upitao sam Plejera.
Onaj to vodi na istok", odgovorio je.
Ali i sami vidite da je mladi Weller sa svojim pratiocem ovamo stigao sa sjevera."
Oni su skrenuli s pravog puta. Bit e da su zbog nekog razloga poli zaobilaznim putem."
Nasluujem da je ovo povezano sa drugom pukom, pa u ispitati stvar. Jaite dalje! Poi u za dvostrukim
tragom prema sjeveru i povest u sa sobom mog mladog brata, Tamanitelja Yuma."
Pojurili smo u trku preko travnjaka kako bismo im prije imali jasnu situaciju. Ve nakon desetak minuta bili
smo blizu razjanjenja. Da bih iskuao otroumnost mladog Mimbrenja, rekao sam:
Mi emo se ubrzo moi vratiti. Zna li moj brat po emu to zakljuujem?"
Poeo je jo otrije da prati trag kojim smo 1811, pa mi je odgovorio:
Ja vidim samo ono to sam i do sada vidio."
Neka moj brat ne gleda u zemlju, ve gore prema nebu!"
332
Pri tome sam mu skrenuo panju na est do osam taaka koje su daleko pred nama kruile u zraku. Sad su
bile gore, sad opet dolje, a zatim se vrtile u krugu.
Uff, leinari!" uzviknuo je. Oni se stalno dre nad odredenim mjestom, znai da se ispod njih nalazi ne-
kakva strvina."
Ne, nije to strvina. Leinari se smjesta srue na strvinu, a kad ove ptice stalno krue, znai da je pronadena
rtva jo na ivotu."
Stigavi blie, ugledali smo na pomenutom mjestu jo i druge leinare, zdravstvene straare prirode. uali
su na zemlji u krugu, a u sredini je lealo ljudsko tijelo.
Neki ovjek!" rekao je Mimbrenjo. Ubijeni, neiji les!"
Nije les! Da je mrtav, leinari bi se ve odavno sruili na njega. Bit e da se jo prije kratkog vremena
micao." Stigavi do unesreenog, skoili smo sa konja.
Nebesa!" uzviknuo sam od iznenadenja im sam ga pogledao. Ovo je jedan od onih koje smo htjeli
spasiti." Ve sam i kleknuo da pregledam unesreenog.
Bio je to Herkules. A kako je samo izgledao! Odijelo mu je bilo u dronjcima. Dobio je udarac u glavu.
Lubanja mu je bila natekla sve do ela i podlivena krvlju. Nisam mogao ustanoviti da li mu je kost bila
razmrskana. Sreom, nikakvu drugu ranu nisam zapazio. Dok sam ga dodirivao, pregledajui mu glavu, za-
urlao je od boli i izvio gornji dio tijela. im sam uklonio ruke sa rane, odmah se opustio i umirio.
_Moramo se vratiti", rekao sam. Ovdje neemo moi nita uraditi. Nama je prije svega potrebna voda."
,,A ako nam uz put umre?"
Nee nas gristi savjest, jer bi i ovdje umro. Uzet cu ga na svog konja."
Tog velikog, tekog ovjeka?"
Tako mora biti, jer ga na drugi nain neemo moi odnijeti odavde."
Samo smo uz veliki napor uspjeli da Herku-lesa smjestimo poprijeko na moje sedlo. Urlao je od
333boli iako nije dolazio k svijesti. Konano sam ga smjestio, pa smo krenuli natrag samo ne istim
putem kojim smo doli, jer bi to bilo zaobilazno, budui da je naa eta u meduvremenu ve produila
dalje, i to prema istoku. Kako smo ovamo krenuli sjevernim pravcem, morali smo se vratiti
jugoistonim.
Iako je moj konj bio sada prilino optereen, ipak je bio dovoljno jak da ide u galopu. Morao sam
galopi-rati, jer je ta vrsta jahanja najujednaenija i ranjeniku najpogodnija. Bio je miran i leao ispred
mene kao mrtav. Kada smo stigli do nae kolone, nije samo moj konj bio na kraju svojih snaga ve i ja.
Na teret je izazvao veliko uzbudenje. Svi su poeli vikati i nastalo je komeanje. Svatko je htio da vidi
ranjenika. Vinetu je, kao i obino, bio miran. Odbio je radoznalce, pomogao mi da skinem ranjenika te
pregledao lubanju.
Kost nije slomljena", izjavio je nakon nekog vremena. Ovaj ovjek e ostati na ivotu ukoliko
prebrodi groznicu. Dajte mi vode!"
Vozai su radi potrebe svojih mazgi imali prikaena vedra s vodom, i to ispod kola, te nije bilo teko da
se zadovolji elja Vinetua. Indijaneva ruka bila je toliko njena da ranjenik od njezinog doticaja nije
nijedanput doao k svijesti. im je bio osvjeen i previ-jen, odmah su mu u jednim kolima namjestili
leaj. Iza toga kolona je ponovo krenula.
Svaki bi se prevario mislei da bi me Vinetu mogao zapitati bilo to u sluaju Herkulesa. Sav za-
miljen, gledajui u zemlju, jahao je kraj mene. Taj izraz njegovog lica bio mi je dobro poznat. Trudio
se da bez moje pomoi otkrije pravi trag. Nakon nekog vremena podigao je glavu. Iz njegovih oiju
sam proitao da je donekle zadovoljan i dok je za trenutak pogledao u mene, znao sam da je na pravom
putu. Zbog toga sam ga sada upitao:
Moj crveni brat je sam razjasnio ono to sam mu ja mogao. Tko je ovaj ranjenik?"
Spada medu bljedolike koje je Melton prevario."
Svakako. Njemu sam jedino bio saopio moju sumnju."
334
Bit <5e da je on i jedini koji je izbjegao sudbinu otalih Zna li Old eterhend tko ga je ranio?"
Svakako Bio je to Weller i nama jo nepoznati njegov pratilac. Ona druga puka, koju su mu oduzeli,
bila je njegova."
Znai da e nam moi rei, im dod k svijesti, tko je bio onaj drugi."
Hoe li to uskoro biti?"
,Na to nije lako odgovoriti. Ovaj bljedoliki Je pravi div i' ima veoma tvrdu glavu. Svaka druga lubanja
bi od ovakvog udarca bila razmrskana. Kost je itava, samo tko zna u kakvom je stanju mozak? Bilo bi
mi veoma drago kad bi se osvijestio i uspio da progovori, jer je bio u Almadenu, pa bi nam mogao rei
ta se tamo odigralo."
Moje upozorenje ga je uinilo opreznim, inae bi bio izloen istoj sudbini kao i ostali. Pobjegao je, pa
su ga Weller i onaj drugi progonili. To je jasno."
Tako je. Samo to se iza svega toga krije jo neto. Da li moj bijeli brat misli da su ova dva bljedolika
samo zbog toga jedinog razloga napustili Almaden?"
Ne. Da su samo zbog njega krenuli, vratili bi se odmah im im se uinilo da su bjegunca ubili. Oni su,
medutim, produili dalje. Vjerojatno su s velikim nestrpljenjem oekivali kola i kako nisu stigla u odre-
deno vrijeme, pojahali su im u susret."
To je i moje miljenje. Zar ne bi moj brat htio da razgovara sa Wellerom? Moda bi bilo dobro da se
uje ta zna o ranjeniku."
Rado sam udovoljio njegovoj elji pogotovo to sam i sam bio radoznao da ujem hoe li Weller htjeti
da kae istinu. ekao sam vrijeme kada emo morati da damo konjima i mazgama odmor. To smo
uinili kraj vode tekuice. Herkules jo uvijek nije doao k svijesti. Dok se Wmnetou pozabavio njime,
poao sam Wel-leru, koji je leao vezan na zemlji, i upitao ga:
Vi svakako poznajete onog ubogog davola tamo kojemu su onako udesili glavu?"
Jasno da ga poznajem", obrecnuo se na mene. Vi se svakako jo sjeate da sam na brodu imao ast
da njega i vas posluujem."
335Radi toga vam nismo duni nikakve zahvalnosti, dok bi za vas bilo mnogo bolje da se kasnije vie niste
brinuli o nama. Sada e Herkules tu vau panju moda morati da plati ivotom. Udarac kundakom, koji je
imao mom zemljaku da skrati ivot, potjee od vas."
Od mene? Kakve li ideje! Masteru, vi pokuavate da budete otrouman ovjek, ali su vas ipak mi-li zavele.
Kako ste uope samo i doli na pomisao da sam ga ja htio ubiti?"
Vi ili onaj drugi koji je bio s vama."
Tvrdnju ujem, ali treba to i dokazati? Ali ta biste rekli na to ako ga je netko drugi napao, a ja tek kasnije
projaio mimo njega?"
To moete rei nekom djetetu, ali ne meni! Va otac ima njegovu puku!"
Ja sam bio ubijeden da je njegov pratilac bio i!i njegov otac ili Melton, a smatrao sam da je ono prvo tano.
Pogodio sam ga u icu, to ga je i navelo da postavi nepromiljeno pitanje:
Znai da ste ga ipak prepoznali? No, neka bude! I onako od toga nemam nita ako bih poricao. Da, to je bio
moj otac. A znate li zbog ega sam vam ovo rekao? Savjetujem vam da se vratite i da se vie ne interesirate
za Almaden. Vaa radoznalost e vas skupo stajati."
Vidjet emo."
Nije potrebno da vidite, ja vam to ve sada tvrdim. Vi niste upoznati sa prilikama i ne znate ta vas eka u
Almadenu. Jedno bih vam ipak rekao: va ivot ovisi o tome kako ete postupiti sa mnom. Bit ete prisiljeni
da me pustite na slobodu, a tada u ja odrediti ta da se poduzme protiv vas."
,,O, vi mislite da u postati vaim zarobljenikom?"
Da, ako vas prethodno ne ustrijele."
No, ne vjerujem da e biti tako vrue kako vi mislite. Sa onih tri stotine Yuma, koliko ih ima u Almadenu,
rado emo se uhvatiti u kotac." Tri stotine ? ta, vi znate ?" Da, tano smo upueni to nas eka u
Almadenu, a to ste nam htjeli tako mudro preutjeti. Mogu vam
336
rei da u ovom sluaju nije moj ivot u opasnosti, ve dTva visi o tankoj niti. Vi se veoma varate ako..."
Zastao sam usred reenice jer je u tom momentu do mene dopro od kola - u kojima se Herkules nalazio -
jezovit krik. Pojurio sam onamo. Ranjenik se uspravio i sjedio pod razapetim platnom iznad kola. Ukoenim
i zakrvavljenim oima gledao je napolje 'i vikao:
Daj meni! Judita, podi sa mnom! On e te i onako prevariti!"
Stisnuo je ake i zakrgutao zubima. Iako se probudio, ipak nije jo bio potpuno pri svijesti, pa je u bunilu
govorio o svojoj dragani.
Uhvatio sam ga za ake, blago ih stegnuo i njeno mu govorio. Izraz njegovih oiju se postepeno izmijenio i
poeo je govoriti jadikujui:
On e je zaludjeti! Ona ne vidi njegovu pokva-cenost, ve samo novac."
Ja sam mu i dalje govorio blagim rijeima kako bih ga umirio, samo to nisam p'ostigao ono to sam elio.
Tko to govori?" upitao, je bijesno. Ja vas poznajem! Vi me elite prekoriti. Iako ste me upozorili, nisam
potivao vae rijei. Sada sam dobio svoje. Melton mi je oduzeo Juditu, a Weller je..."
Zastao je. Ovo ime je kod njega probudilo novu predodbu.
,,Weller!" povikao je tada. Gdje su? Gdje su ta dva Wellera? Stari me je vrsto drao dok me je mladi
dotukao. Gdje su, gdje, pa da ih zadavim?"
Odjednom mu se vratila svijest. Pogledao je u mene. Kod toga mu se pogled zaustavio na mladom Welleru
koji je leao dolje. Prepoznao ga je i kao sumanut pojurio iz kola. Htio sam ga zadrati, ali nisam imao
dovoljno snage. I Vinetu ga je pokuao zgrabiti, ali uzalud, jer su mu se u ovom stanju snage umno-
gostruile, i to toliko da mu je polo za rukom da nas se sa lakoom otrese. Vikao je na sav glas:
Eno, tamo lei ubojica koji me je probudio iza sna i dotukao! Zdrobit u ga!"
Dojurio je do Wellera i dok je ovaj vriskao od Uasa, bacio se na njega i uklijetk) mu objema rukama vrat.
Htjeli smo ga otrgnuti no sve je bilo uzaludno!
Bavo ( Inksrtet T
237ak ni snaga nekoliko ljudi ne bi bila dovoljna da ga u ovakvom stanju otrgne. Stegao je vrat
neprijatelja tako jako kao da su eljezna klijeta i pri tome isputao glasove koji se nisu dali usporediti
s glasom bilo koje ivotinje, a jo manje s glasom ovjeka. Vukli smo ga i potezali, samo to on na
to nije obraao panju. Wellerovo lice je pomodrilo, ve se guio. Sakupili smo sve nae snage i
podigli Herkulesa, samo to smo s njime podigli i Wellera, jer je vrsto drao njegov vrat. Pokuali
smo da mu olabavimo prste, no uzalud, sve dotle dok se nisam sjetio da mu zadam bol i tako odvojim
od Wellera. Zbog toga sam ga lako udario po glavi. Za trenutak je ispustio Wellera i pri-nio ruke
mjestu koje sam ja bio dotaknuo. Stajao je i urlao od bola. Njegovo zapomaganje postepeno je prelazilo
u cviljenje. Iza toga se skljokao na zemlju, opru-io se, sklopio oi i umirio se. Preveliko uzbudenje za-
mijenila je potpuna iscrpljenost. Dok je ovako leao preda mnom, udario mi je u oi njegov bijedan
izgled, koji nije mogao da potjee samo od zadobivene rane. Pregledali smo zadavljenog. Bio je mrtav.
Tek mi * se sada uinila stranom moja rije, koju sam pod sasvim drugim pretpostavkama bio rekao, a
sada se ve u obistinila: mogu vam rei da u ovom sluaju nije moj ivot u opasnosti, ve va koji visi
o tankoj niti." Iako nismo osjeali nikakvu samilost prema zadavljenom, ipak nam je bilo ao to je do
toga dolo. Zakopali smo ga jednostavno u zemlju i nastavili put, nakon to smo Herkulesa opet
poloili u kola. Ne elim da priam o tome putu, ve da jedino primijetim kako smo, nakon to smo i
zadnju strau onesposobili, stigli u kraj u kojem je prestala svaka vegetacija. Moja pretpostavka, naime,
da e nam neprijatelji krenuti u susret kako bi izvrili prepad, nije se obistinila. Saekali su nas u
Almadenu, jer su vjerovali da se neemo snai u onom kraju i da e nas lake moi unititi tamo nego
na bilo kojem drugom mjestu.
Player se pokazao iskrenim. Kada smo i zadnju strau savladali po njegovim uputama, obratio se Win-
netouu i meni:
,,A sada bih vam savjetovao da ne produitei sa konjima unato tome to ete u Almadenu nai vode,
338
ali neete nai hrane za njih. Potrebno je da pronadete prikladno mjesto gdje biste ih mogli ostaviti."
Znate li vi za kakvo mjesto?"
.Ono mora biti na takvom mjestu gdje bi se svaki prepad mogao lako odbiti!"
Mjesto na koje ja mislim sigurno je i ne moe biti ni govora o iznenadnom prepadu. Ono lei usred
ume i iskljuena je svaka mogunost da vas tamo otkriju."
Ba zbog toga nam i ne odgovara. Da ne mislite moda da emo mazge i konje ostaviti ovdje, a kola
povesti sa sobom? Kako da se ovim tekim kolima probijemo do onoga mjesta koje je svuda naokolo
okrueno umom?"
Masteru, vi ste u svakom sluaju u pravu."
Pa da nam to stvarno i uspije, ipak bismo morali raunati na mogunost da nam otkriju tragove.
Tragovi kola se veoma dugo odravaju. uma koja bi nas u stvari trebala da titi, zatitila bi i napadae.
Mjesto, koje se vama ini toliko podesnim, moglo bi nam naprotiv postati veoma opasnim."
Kakvo bi moralo da bude to mjesto?"
Treba da bude na istini kako bi blagovremeno primijetili pribliavanje neprijatelja, ali ipak da imade
toliko drvea kako nas ne bi jo izdaleka ugledali."
Znai, dovoljno vode, obilate trave, drvea ili grmlje, a ipak svuda unaokolo da bude otvoreno. Takvo
mjesto nije lako nai." Nakon prilinog razmiljanja nadodao je: Ipak sam se sjetio jednoga, jedino to
n0 lei malo postrance."
v To bi nam jo bolje odgovaralo. Oni u Almadenu raunaju da emo doi direktnim pravcem, i zbog
toga bi nam veoma odgovaralo ako bismo se nalazili negdie sa strane."
Onamo biste stigli tek pred veer, jer biste morali putovati barem jo tri sata."
^1 to nije vano, jer danas i onako vie nita ne
Moemo poduzeti. Uostalom, niste valjda pomislili
a emo onako s neba pa u rebra, i to u punom broju
t krenuti prema rudokopu. Najprije mora onamo'da ode
l jedan izvidnik."
339
,,U to ete samo mnogo vremena utroiti!"
Uvijek je mnogo bolje rtvovati izvjesno vrijeme za poduzimanje mjera predostronosti negoli
tetnom brzinom srljati u propast. Uostalom, neemo poslati nekog glupana. Mislim da e Vinetu
izvriti uhodenje."
Ne, neu ja, ve moj brat eterhend", upao je Apa. ,,Vinetu mora ostati kraj ranjenog bljedolikog ako
se taj ovjek mora spasiti."
On je preuzeo na sebe lijeenje Herkulesa i nije bio voljan da napusti svoga bolesnika. Ta njegova o-
vjekoljubivost i vjernost prema obavezama nagnali su me da zadovoljim njegovu volju.
Drali-smo se sjevernog pravca i pod veer stigli do umice koja je sa svih strana bila okruena preri-
jom. Njezin promjer je iznosio nekih dvije hiljade koraka, i prema tome pruao dovoljno mjesta za sve
nas. Stabla su mjestimice bila na tolikoj udaljenosti da smo mogli utjerati i kola. Uspjeli smo da i njih
sakrijemo. Bilo je i vode. Znai da smo naili na sve to smo eljeli. Poduzeli smo potrebne sve mjere
kako nas ne bi lako pronali. Dok smo ili iza kola, trudili smo se itava dva sata da im bolje
izbriemo tragove koje su ostavljali kotai i konji.
Kada smo se najzad ulogorili u umici, bila je ve pala i no. Vatre nismo zapalili. Na kolima je bilo
dovoljno ivenih namirnica za ije pripremanje nije bila potrebna vatra. Jo nisam bio jelo ni zavrio
kada mi pride Vinetu, koji je stalno bio kraj Herkulesa.
Dobro bi bilo da moj brat pode sa mnom do bolesnika jer eli da razgovara s njime. On je sada svje-
stan svega to vidi, uje i govori. Raspitivao se, i ja sam mu na sve to je elio dao i odgovor."
Ranjenik je leao na mekanoj travi kraj kola kojima je bio ovamo dopremljen. Pod glavu su mu stavili
ebe. Dok sam sjedao pored njega, pruio je ruku prema meni i rekao polako i tihim glasom:
uo sam od Indijanca s kojim sam razgovarao da vama imam zahvaliti to sam na ivotu. Pruite mi
vau ruku! Koliko li sam se obradovao kada sam maloprije saznao da ste ovdje? Pa vi ste bili
zarobljeni! Kako ste dospjeli na slobodu?"
349
Ispriao sam mu sve to se odigralo i obavijestio aa o svemu to se do ovoga asa dogodilo. Nije bio
svjestan to se s njime dogodilo od asa kada ga je Weller dotukao i zato me nakon to sam zavrio

upita r
Zar je stvarno istinito sve to to ste mi ispriali? Ja da sam zadavio Wellera?"
Da. U groznici ste vikali da vas je on dotukao. Da li je to stvarno bio on?"
Jeste. Za ono to sam uradio u besvjesnom stanju ne moram da odgovaram."
Mora da ste strane stvari doivjeli! O tome ete mi kasnije priati; sada ste jo preslabi."
,,O, nisam. Moja me glava dodue jo boli, ali, kao to i sami znate, ilav sam kao slon. Nee mi biti te-
ko ako budem polako i tiho govorio. Dozvolite mi da vas obavijestim! Ako ste doli da spasite moje
drugove, onda je potrebno da saznate ta se u meduvremenu odigralo. Bili ste u pravu kada ste nas
upozorili. Mi smo unaprijed bili odredeni da budemo rtve. Melton je kupio od hacieridera njegov
posjed, a time smo automatski postali njegovi radnici."
,,Da, sjeam se da sam u ugovoru proitao da e sva prava haciendera prijei i na eventualne pravne
nasljednike. Danas mi je jasno kako je to ve od samog poetka bilo mudro smiljeno. Ali. vi ste bili
najmljeni za haciendu, to znai kao stoari i zemljoradnici, a ne da podete u rudokop."
Zar mislite da je to bila naa volja? Mi o ivi uope nismo imali ni pojma. Melton nas je slagao kada
je govorio da se na udaljenosti od jednog dana od ha-ciende nalazi jedna mala estanzia koja pripada
hacien-di i na kojoj emo za sada biti zaposleni. Trebalo je da nas Welleri onamo odvedu, dok je on
sam odjahao sa hacienderom u Ures kako bi zvanino zakljuio kupovinu. Sloili smo se, jer nas na
haciendi osim gladi i onako drugo nije nita ekalo, i poli smo s Wellerima. No, nakon putovanja od
punog jednog dana umjesto na estanziu naili smo na logor Indijanaca sa oko tri stotine ljudi i preko
etiri stotine konja. Nas su vezali i smjestili na konje koji su bili prekobrojni, dok su ostali nosili teret
Ovako su nas vukli sa sobom, sve
341dalje dan za danom, do samog Almadena. Ondje postoji nekakva prokleta rupa, ulazni otvor u okno,
kroz koje smo morali da se spustimo dolje."
Zar se ni tamo niste .opirali?"
Ne elim o sebi da govorim, jer da sam otiao dolje, sada bih se nalazio pod zemljom, a ne ovdje kraj
vas. Sta su mogli ostali da ur.ade, djeca, ene i oevi? aka ljudi nasuprot tri stotine naoruanih Crve-
nokoaca! Uostalom, zaprijetili su nam smru ukoliko se budemo opirali. ene i djeca nisu mogli ni
pomisliti na bilo kakav otpor i da ne bi bili zlostavljani, njima *u se za ljubav i mukarci pokorili."
ta se s njima poslije toga dogodilo?"
Kako to da znam? Ja nisam bio dolje."
,,O, tako! Vi niste bili s njima dolje u oknu? Kako vam je to uspjelo?"
Veoma jednostavno. Kada su mi skinuli remenje i poeli gurati prema otvoru, probio sam se kroz gru-
pu Indijanaca i poeo bjeati oborivi nekolicinu. Zgrabio sam puku od jednoga koji je njome bio
naoruan. Spasilo me je to to nisu pucali u mene, jer su me htjeli ivog uhvatiti. Crvenokoci su poeli
da jure za mnom. Ja sam jak momak, ali lo trka, no strah mi je dao potrebnu brzinu. Te brzonoge
bitange bi me ipak stigle da nisam na jednom mjestu propao u zemlju. Nestao sam pred njihovim oima
i ostavili su me na miru."
udnovato! Ako su jurili za vama, morali su i oni stii do onoga mjesta na kojemu ste propali."
Da,'samo to sam ja izveo dvostruki zaokret. Stigao sam, naime, do izboine stijene, obiao je kako
bih se sakrio ispred oiju Indijanaca, pa sam onda ponovo zaokrenuo oko drugog ugla, gdje je pod
mojim nogama odjednom nestalo tla pa sam pao u ponor."
Sluao sam da se stijene ondje sastoje od vapnenca. Poznato je da se u takvom tlu esto nalaze spilje."
Nije bila to nikakva spilja, ve okno koje se koso sputalo dolje u zemlju."
Jeste li ga pregledali?"
Nisam uspio jer je bilo mrano, a uza se nisam imao svjetla. Poeo sam se sputati dolje, samo ne
daleko, jer mi se uinilo opasnim da produim. Iza
342
*m se poeo penjati gore, nogu pred nogu, pi-oalui oprezno prije no to bih stao To je bilo veoma
ametnoT jer bih se inae survao u dubinu, budui da sam bio blizu provalije." '
Kod tih rijei sjetio sam se spilje o kojoj mi je govorio player. Pristup u nju bio je s gornje strane, a
zavravala se straga uz ponor. Zbog toga sam ga
Moete li mi tano opisati mjesto na kojemu ste
propali?"
Ja vam mogu opisati itav Almaden."
",To mi je drago. Zar ste imali vremena da ee posvetite i okolini, iako ste morali paziti da vas nitko ne
vidi?"
Odvaio sam se radi Judite. Ona je bila jedina koju nisu vezali i koja nije morala s ostalima da pode
dolje u .okno. Upravo kada su me oslobodili spona i kada je trebalo da nestanem dolje, izrugivala mi se
i govorila da u dolje morati da kopam ivu, dok e ona gore preuzeti na sebe dunost domaice
gospodara rudnika. To mi je dalo povoda da budem odvaan, a bijes me je nadahnuo snagom da se
izvuem kako bih iza toga poao u potragu za njom."
Kako ste se izvukli iz one rupe?"
Poeo sam slagati kamenje" jedno na drugo."
Jeste li nali Juditu?"
Nisam uspio pronai njezino mjesto boravka jer sam se samo nou mogao kretati. Jedanput sam je
ipak susreo. Najprije se prestraila, a zatim postala ljubaznija. Obeala mi je da e mi pokazati svoj
stan, samo je najprije bilo potrebno da vidi da li Melton spava dubokim snom, jer me ne smije vidjeti."
,,I vi ste joj povjerovali?"
Da. Medutim, kada je otila, poeo sam sumnjati. Napustio sam mjesto na kojemu je trebalo da je sa-
ekam te sam se sakrio negdje u blizini. Ona se nije vratila, ali zato je doao Melton sa oba Wellera,
kao i nekoliko Indijanaca koji su me morali uhvatiti."
Znai da vas je izdala vaa oboavana. Kako ovjek, kao to ste vi, jo moe da goji ljubav prema
takvom stvorenju? Koliko ste se dugo koristili vaim skrovitem?"
343Do prije dva dana, jer me je tada otjerala glad, te sam krenuo istim putem kojim smo i doli. Htio
sam, ukoliko me poslui srea, da stignem do nastanjenog kraja, odande da dovedem pomo i da
spasim svoje jadne drugove. Medutim, sada ste vi ovdje. To je bolje."
Cime ste se hranili?"
Biljkama koje ondje rastu. U mom skrovitu bilo je neto malo vode i ja sam je lizao sa stijena."
Strano! Zar niste mogli ustrijeliti kakvu divlja?"
Nisam imao ni jednog metka. Kada sam poput ivotinje obrstio svaku vlat, bio sam prisiljen da
krenem."
Zar vas nitko nije zaustavio?"
Nije."
Znai da Indijanci nisu opkolili kraj?"
To nije bilo dok sam tamo boravio, ali sam uo i vidio da su stalno tragali za mnom. Morao sam itav
jedan dan da se probijam kroz pustinju dok nisam ponovo naiao na travu i stabla. Tu sam susreo
jednog jedinog Indijanca, koji je svakako htio da ode u Almaden, medutim, on se nije usudio da mi se
priblii jer je bio naoruan samo strijelom i lukom, dok je u mene vidio puku. Kada je stigao u
Almaden, sigurno je rekao da me-je vidio, pa su oba Wellera bre-bolje pojurili na konjima za mnom.
Sve ostalo i sami znate."
Da, znam. Ukoliko jo budem elio neto da saznam, to ete. mi lako i kasnije rei. Da niste moda i
suvie iscrpljeni?"
Iako je sporo i isprekidano govorio, ostao Je uporan:
Ako budem tiho govorio, jo u i vie izdrati. Glava mi je kao u bivola i ubrzo u preboljeti udarac."
Da, Wellerovi nisu imali pojma da vam je glava tako vrsta, pa su vas smatrali mrtvim. A sada vas
molim da se dobro prisjetite Almadena i vaeg tamonjeg skrovita, kako biste mi mogli sve tano
opisati."
Ili smo pustim talasastim zemljitem koje je bilo tako veliko da je trebalo itav dan putovanja. Iza
njega se tlo naglo sputa i prelazi u ogromnu okruglu udubinu, gdje je ranije vjerojatno bilo nekakvo
jezero.
344
rr rodini jezera nalazilo se veliko stjenovito ostrve, Le danas zapravo predstavlja Almaden i lii ogrom-nnm
kamenitom etverokutu. Do njega se moe doi sa dvije strane. Gore na samom vrhu, zapravo u sredini vidi
se zgrada od neobradenog kamena, koja se sastoji samo od etiri zida i krova. U toj se kui nalazi ulaz u
okno."
Sa kojih strana vodi prilaz gore?"
"sa sjevera i juga. Istona strana se die okomito, dok se sa zapadne ovjek moe popeti do izvjesne visine, a
tamo se nalazilo i moje skrovite."
Kako u najlake moi pronai to mjesto?"
Na sredini zapadne strane lei ogromna stijena, koja se vjerojatno jo davno otkinula od gornjeg ruba i
survala dolje, pa se zadrala uz ovu stranu brda. Lijevi kraj stijene priljubljen je uz sami kamen, dok desni
ima zraka i ini iroki otvor koji je napunjen sitnim kamenjem. Lijevo od stijene nalazi se brdo, kao da je svo
isprano, i vjerojatno je odozgo nekada padala voda. Korito, koje je voda izdubla, vijuga as na jednu, as na
drugu stranu, pa sam i ja, kada su me gonili, jurio oko tih uglova i iznenada propao u zemlju. Neete
zalutati."
Znai da se moram penjati lijevo od stijene i drati se nekadanjeg korita rijeke. Zar nije tako?"
Da. To se mjesto jo izdaleka vidi. Ja sam propao kod treeg zavoja. 'Rupa nije sasvim otvorena. Prije no
to sam napustio to mjesto, pokrio sam otvor kamenjem, ali oko Olda eterhenda smjesta e ga uoiti."
Da li je izidan hodnik ili okno u kome ste sa nalazili?"
Da, na onom mjestu gdje sam propao. To sarn uspio da vidim jer je kroz otvor dopiralo svjetlo. Da li se ti
zidovi nalaze i dublje, ne mogu vam rei."
Sto se toga tie, dosta znam, jedino bih vas htio Jo neto upitati: po vaem prianju vidim da je draga
Judita na slobodi. Gdje li se nalazi njezin otac, taj nekadanji zajmodavac i trgovac duhanskim proizvodima?"
Zarobljen u oknu, kao i svi ostali." Zar se Judita nije zauzela za svog oca?"
345Nemojte mi zamjeriti: ona je dodue veoma draesna, ali po dui pravo udovite. Ako mi ikada bude
pala aka, znajte da neu biti njean." '
Na to me je Herkules sav zabrinut upitao': !
Valjda joj neete nanijeti bilo kakvo zlo?"
Sto se toga tie, bit u iskren: da nije u pitanju ena, batine joj ne bi ginule."
Za ime boje, ne govorite tako! Dobro vas poznam i ni aska ne sumnjam da e ona zajedno sa Melto-nom
pasti u vae ruke. Kakve li bijede ako biste je batinali! Sjetite se da mi je bila vjerenica!"
Koja vas je sramotno izdala i napustila! Ovakva vrsta sramote joj ne bi mogla nakoditi i vjerojatno bi to
vie koristilo od vaeg oboavanja. Vaem srcu je zadan bolniji udarac nego to ste ga dobili u glavu. Vi ste
dvostruki bolesnik i ovjek bi vas morao trostruko aliti. Da bi vas umirio, obeavam vam da neu vaeg
andela dati batinati."
Vi ne znate ta je to ljubav prema jednoj eni!"
ujte, dragi prijatelju i nesretni ljubavnice! ovjek, kojemu je na glavi izrasla takva oteklina, morao bi
zapravo da govori o zavoju i prascima, a ne o ljubavi prema eni. Do sada sam ja samo osjeao ljubav prema
majci. Moda u jednom upoznati i ljubav prema nekoj drugoj eni. U svakom sluaju, ta ena nee ni u
emu liiti vaoj Juditi. Vaem srcu elim temeljito ozdravljenje, kao to i Vinetu eli da izlijei vau
ranjenu glavu."
Taj fiziki tako jaki ovjek, ali po dui slabi, doveo me je do bijesa. Napustio sam ga i poao do playera
kako bi saznao jesam li tano pogodio da je to ona spilja o kojoj je govorio. Vidio je da sam razgovarao sa
Herkulesom i upitao me:
Taj vam je ovjek vjerojatno priao o Almadenu. udi me da mu je uspjelo odande pobjei. Kako je to bilo
mogue?"
Nisam smatrao potrebnim da ga o tome obavijestim, te ga zaobilazno upitah:
Zar vam se ini toliko tekim da se odande pobjegne?"
346
ak i nemoguim, ako se ovjek nalazi dolje
" Da li je to jedini prilaz u rudnik? Zar ne postoji kakvo okno koje vodi na povrinu?"
Ne. Postrojenje je staro i izgleda da su ga podigli" panski osvajai. Ako je moda tada postojao kakav
hodnik, mora da je ve odavno zatrpan."
Kada sam ga zamolio da mi opie Almaden, on je to spremno uinio i opisao ga tano onako kao i Har-kules.
Na kraju me je upitao:
emu slui opisivanje? uo sam da ete vi otii naprijed kao izvidnik. Vi ete me svakako sa sobom
povesti kao vodia, a ja u vam onda moi pokazati" bolje no to vam to mogu opisati."
Ne elim da vas uznemirujem, Jer mi nije potreban vodi."
Ne? Va put je veoma opasan, pogotovo to jo nikada ondje niste bili. Lako biste mogli pasti u ruke vaih
protivnika!"
Zbog mene ne morate biti zabrinuti! Ja sam ve u ivotu i opasnije puteve sretno prebrodio, pa ako vas
Melton zajedno sa mnom uhvati, osjetili biste kako je teko pobjei iz Almadena. Ono to mi je potrebno, to
i znam. Ali, ako elite jo neto da mi pomognete, tada bih vas zamolio da mi opiete poloaj spilje."
Da, spilja! Vi ete stii do Almadena sa zapada. Pred vama e se ukazati strmi kameniti zid. Sasvim dolje,
gotovo na sredini, nalazi se ogromna stijena, koja se survala i zadrala na tom mjestu. Desno od pje, to jest
izmedu stijene i stjenovitog zida, nekada Je bio prazan prostor, koji se vremenom napunio sitnim kamenjem.
Popnite se uz to kamenje i u pozadini uklonite gornji sloj, pa e se pred vama pokazati ulaz u spilju."
Da li je ona prazna?"
Sasvim, ako se ne uzme u obzir voda koja se nalazi u bonoj spilji. Moda e vam ta spilja dobro posluiti.
Da li je to bilo jedino i posljednje to ste htjeli znati?"
Da."
Ja sam mislio da vam je mnogo stalo do toga da saznate gdje Melton stanuje."
347Svakako, no ja sam naumio da to sam ispitam." ,,U to ne vjerujte! Mjesto je toliko skriveno da ga ak ni
najotrije oko ne moe uoiti. Nije to nikakva kua, ve skrovite, privremeno boravite, jer Melton
namjerava da sebi tek kasnije izgradi kuu. Ono je smjeteno kao gnijezdo lastavice, samo to nije po-
dignuto prema vanjskoj, ve prema unutarnjoj strani, i visi uza zid tako da se odozdo do njega ne moe
doi." Sada znam!" rekao sam. Visi uz istonu stranu stijene."
Kako? Vi to ve znate?" upitao je sav iznenaden. Tko vam je to odao?"
Vi. Vi ste 'rekli da visi uza zid stijene i da se odozdo do njega ne moe doi. Ostalo nije bilo teko pogoditi.
Ako se do stana odozdo ne moe doi, tada mora da je smjeten uz onaj zid uz koji se ne moe nitko popeti.
Sa sjevera i juga ima prilaza, znai da te strane ne dolaze u obzir. Na zapadnoj strani lei vaa spilja, ije
postojanje ne biste mogli sakriti pred Meltonom, ako bi se njegovo skrovite nalazilo iznad nje, jer bi vas
vidio kako dolazite i odlazite. Znai da je jo jedino istona strana ostala. Mora da on tamo stanuje."
Tako je, masteru, sada sam uvjeren da je ovjeku potrebno samo da vam kae ,,A", pa da iz toga sloite
itavu abecedu."
Tako strano ba nije, no nevolja me je esto prisiljavala da otro razmiljam, pa to onda ovjeku vre-
menom prelazi u naviku. I u ovom sluaju neprilika je najbolji uitelj."
Vidjet emo hoe li se pokazati najboljom. Hoete li u ovom sluaju moi pogoditi koji od puteva vodi do
Meltonovog skrovita a da vam prethodno o tome ne kaem nita?"
Meni je potrebno samo da odem tamo i dobro da ispitam spilju u brdu."
Vi neete nita primijetiti."
Hou! Na primjer, postoji li u spilji bilo kakva vidna ili skrovita udubina. Nadalje bih ispitao od ega je
sastavljeno tlo, da li je iz istog, golog kamena, Ili ne."
348
I to od onog kra koji je izbaen Iz okna i svuda unaokolo razasut! Ali zbog tako jednostavne okolnosti
neete se moi nikako domisliti kako se dolazi do Meltonovog skrovita."
Nije vano kako ete to nazvati: kao moj zakljuak 'ili nagadanje. To je jedno te isto. Meni je put
poznat."
Pravite me sve vie radoznalim. Hoete li mi rei
to ste naslutili?"
A zato ne bih? Za vas nije nikakva tajna ako ovjek ode samo malo dublje u okno pa stigne do stana o
kojemu govorimo."
Nebesa, poznato mu je!" uzviknuo je Plejer, i to tako glasno da je pobudio panju svih prisutnih. Kako li je
samo mogue pogotovu to niste imali nikakvog drugog izvora osim moje izjave?"
'l to sam lako. pogodio kao i ono maloprije. Sami ste rekli da se do skrovita ne moe doi odozdo, znai da
se prilaz mora traiti s gornje strane. Kako skrovite nije vidljivo, znai da ne moe ni leati sasvim gore u
blizini stjenovitog ruba, jer bi se inae otkrilo ako mi netko pogledao odozgo. Znai da se mora traiti
dublje. Zbog ovoga, kao i prijanjeg razloga, doao sam do zakljuka da do njega ne vodi nikakav otvoren
put na vrhu, ve da lei ispod povrine stijene. Ako je negdje u dubini, mora bezuslovno da postoji i prilaz
kojim se moe ovjek spustiti dolje. Medutim, tamo gore nema otvora, ili bilo kakve otvorene ili skrivene
udubine, osim okna, i zbog toga mogu sa sigurnou pretpostaviti da dotini put poinje dolje u oknu. Znate
li moda kako su razmjeteni Indijanci?"
Ne. Ali bih vam mogao pokazati mjesto gdje mislim da su smjestili konje."
Za to emo imati vremena i kasnije. Stari Weller Je najavio na dolazak, pa je najvjerojatnije da je veina
Crvenokoaca upuena na zapadnu stranu Alma-dena i da su odande prema nama poslali izvidnicu. Da li je
zgrada s ulazom u okno, kao i sam otvor, pod straom?"
Da. Dva su Indijanca stalno na strai kako bi osujetili bijeg bilo kojeg radnikat makar da je to zapravo i
nemogue uiniti."TTime je bio okonan razgovor s -piaverom. Sa Vinetuom nije bilo potrebno da se
dogovaram. Apa me je samo upitao kada u krenuti.
Jo prije svanua", odgovorio sam. Moram ii zaobilaznim putem. Yume nas oekuju sa zapada Zbog toga
emo mi stii onamo sa juga, gdje nee loliko paziti. Ja se i unato zaobilaenju nadam da emo onamo Stii
prije noi."
Moj brat eterhend je rekao ,mi'. Zar nee sam odjahati?"
Ne. Potrebno je da imam pratioca koji e paziti na konje i oruje u sluaju da ih moram negdje ostaviti."
Na konje? Zar e moj brat jahati i unato tome Sto tamo nema trave?"
U naim kolima ima dovoljno rie i kukuruza* Ponijet emo sa sobom jednu vreu." *
A tko e biti pratilac?"
Mladi brat Tamanitelja Yuma. Znam da nam nee biti lako, ali sam uvjeren da e se i te kako truditi da mi
dokae koliko cijeni moje povjerenje."
,,Vinetuu je poznata dobra namjera njegova brata, koji eli da mladi Mimbrenjo takoder brzo stekne ime kao
i njegov brat, koji je, zahvaljujui Oldu eterhendu, tako brzo postao ratnikom."
To je doista i bila moja namjera. Dakako, bilo je smjelo povesti neiskusnog djeaka na tako opasan put, ali ja
sam u njega imao isto toliko povjerenja kao i u bilo kojeg starijeg Mimbrenjo ratnika.
Uvee smo sve pripremili to nam je potrebno i bili spremni za polazak jo prije svitanja. Bio sam iznenaden
kada mi je Vinetu priao i rekao:
Moe se dogoditi da e moja braa biti prisiljena da razviju veliku brzinu. Konj mladog Mimbrenjosa u tom
sluaju nikako ne pristaje uz Old eterhendova drijepca. Neka za taj put uzme moga."
To to je Apa svog dragocjenog konja povjerio drugome, i uz to jo djeaku, bio je siguran znak da je bio
veoma sklon malom Mimbrenjosu. Ne bi bilo zgodno odbiti tu velikodunu ponudu^ te smo obojica na
izvrsnim konjima pojahali najprije prema jugu, u susret svjeem jutru.