Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu

Odsjek za kroatistiku
Katedra za hrvatski standardni jezik
Zagreb, 19. prosinca 2013.

HRVATSKI PRAVOPISI U RAZDOBLJU 19451990: ETIRI

PRAVOPISNA PRIRUNIKA

DIPLOMSKI RAD
8 ECTS bodova

Mentor: Student:
Dr. sc. Kreimir Mianovi, izv. prof. Kristina Markovi
SADRAJ

0. UVOD..7

I. POVIJESNE PRILIKE I NAZIV JEZIKA U PRAVOPISIMA8

1. VANJSKE (POVIJESNE) OKOLNOSTI8

2. NAZIV JEZIKA U NASLOVIMA PRAVOPISA.20

II. PRAVOPISI. USPOREDBA.22

3. PRAVOPIS HRVATSKOSRPSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA S PRAVOPISNIM
RJENIKOM, ZAGREBNOVI SAD: MATICA HRVATSKAMATICA
SRPSKA, 1960. ..22

3.1. Struktura pravopisa...22

3.2. Velika i mala slova23

3.3. Ijekavski i ekavski izgovor26

3.4. Pisanje fonema..28

3.4.1. Suglasnik h...28

3.4.2. Suglasnik j....29

3.4.3. Suglasnici i . Suglasnici i d30

3.5. Glasovne promjene......32

3.5.1. Promjene suglasnika k, g, h pred samoglasnicima e i i.....32

3.5.2. Jotacija33

3.5.3. Promjena glasa l u glas o na kraju rijei ili sloga.........33

3.5.4. Jednaenje po zvunosti...35

3.5.5. Jednaenje po mjestu tvorbe.37

3.5.6. Gubljenje suglasnika.37

3.6. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei 39

3.6.1. Opa pravila. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva..39

2
 3.6.2. Pisanje priloga.41

3.6.3. Pisanje glagola42

3.6.3.1. Pisanje futura I. ..42

3.6.3.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti..44

3.7. Interpunkcija....46

3.7.1. Toka..46

3.7.2. Zarez...47

3.8. Pravopisni znaci...51

3.8.1. Toka..51

3.8.2. Crta.....52

3.9. Skraenice....53

3.10. Rastavljanje rijei na kraju retka ....54

3.11. Pisanje tuih rijei...55

3.11.1. Pisanje vlastitih imena iz ivih stranih jezika..56

3.11.2. Pisanje vlastitih imena iz slavenskih jezika.57

3.11.3. Pisanje opih imenica iz klasinih jezika58

3.11.4. Pisanje opih imenica iz ivih stranih jezika...59

3.12. Pravopisna terminologija...59

3.13. Leksik pravopisa i pravopisni rjenik....60

3.13.1. Leksik pravopisa..........60

3.13.2. Pravopisni rjenik.....61

4. S. BabiB. FinkaM. Mogu, HRVATSKI PRAVOPIS, 1971. .69

4.1. Struktura pravopisa.....69

4.2. Velika i mala slova......70

4.3. Glasovi i glasovni skupovi ..71

4.3.1. Suglasnik . Suglasnik . Suglasnik d. Suglasnik . Suglasnik h.

3
 Suglasnik j71

4.3.2. Promjena l u o...72

4.3.3. Glasovni skupovi ije-je..72

4.3.4. Zamjenjivanje k, g, h sa c, z, s72

4.3.5. Jednaenje po zvunosti73

4.3.6. Jednaenje po mjestu tvorbe..75

4.3.7. Gubljenje suglasnika.75

4.4. Tuice..75

4.4.1. Pisanje vlastitih imena iz ivih stranih i iz slavenskih jezika76

4.4.2. Pisanje opih imenica iz klasinih jezika....76

4.4.3. Pisanje opih imenica iz ivih stranih jezika...............77

4.5. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei.78

4.5.1. Opa pravila. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva.78

4.5.2. Pisanje glagola79

4.5.2.1. Pisanje futura I. .79

4.5.2.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti .80

4.5.3. Pisanje priloga.80

4.6. Rastavljanje rijei na kraju retka..81

4.7. Reenini znakovi....81

4.7.1. Toka..82

4.7.2. Zarez...82

4.8. Pravopisni znakovi...84

4.8.1. Toka..84

4.8.2. Crta.....85

4.8.3. Crtica..86

4.9. Kratice......86

4.10. Pravopisna terminologija........87

4
 4.11. Leksik pravopisa. Pravopisni rjenik.....87

5. V. AniJ. Sili, PRAVOPISNI PRIRUNIK HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA

JEZIKA, 1986. ....95

5.1. Struktura pravopisa......95

5.2. Pravopisni znakovi...96

5.2.1. Toka96

5.2.2. Zarez.98

5.2.3. Crtica99

5.2.4. Crta100

5.3. Veliko i malo poetno slovo..101

5.4. Pisanje rijei sastavljeno i rastavljeno...102

5.4.1. Ope pravilo. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva.102

5.4.2. Pisanje glagola....105

5.4.2.1. Pisanje futura I. ....105

5.4.2.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti.106

5.5. Prenoenje dijela rijei u slijedei red...106

5.6. Kratice....106

5.7. Fonemi , d, , ..107

5.8. Alternacija ije/je/e/i108

5.9. Alternacija l/o.109

5.10. Kombinacije fonema.109

5.10.1. Jednaenje po zvunosti110

5.10.2. Jednaenje po mjestu tvorbe..111

5.10.3. Gubljenje fonema.112

5.10.4. Sibilarizacija i jotacija...113

5.11. Tuice114

5.11.1. Transkripcija i transliteracija stranih vlastitih imena114

5
 5.11.2. Strana imena ljudi.115

5.11.3. Strana imena naseljenih mjesta..117

5.12. Imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka i druga geografska

imena..117

5.13. Znakovi za biljeke. Pravopisni znakovi u brojkama. Pravopisno

organiziranje bibliografske jedinice118

5.14. Rjenik vlastitih imena. Rjenik kratica118

5.15. Pravopisna terminologija......119

5.16. Leksik pravopisa. Pravopisni rjenik...120

6. ZAKLJUAK.125

7. SAETAK....129

8. SUMMARY.....130

9. POPIS LITERATURE..131

6
 0. UVOD

Tema ovog rada etiri su pravopisna prirunika objavljena u razdoblju od 1945. do

1990. godine. Prvi je pravopis Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Borania iz
1947. godine. Drugi pravopis jest Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim
rjenikom iz 1960. godine, objavljen u dvije jednake verzije, hrvatskoj latininoj i srpskoj
irilinoj nastao kao rezultat Novosadskoga dogovora 1954. godine. Izmeu ovih dvaju
pravopisa nastalo je novo izdanje Pravopisa srpskohrvatskog knjievnog jezika (1950.)
srpskoga autora Aleksandra Belia. Objasnit emo to je u tzv. novosadskom pravopisu
naslijeeno od hrvatske, a to od srpske tradicije. Trei pravopis jest Hrvatski pravopis autora
S. Babia, B. Finke i M. Mogua, objavljen 1971. godine. etvrti je pravopis Pravopisni
prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika autora V. Ania i J. Silia objavljen 1986. godine.
Usporedit emo ga s ranijim pravopisima te prikazati njegove znaajke.

Cijelu emo problematiku podijeliti na dva dijela. U prvom emo dijelu prikazati
socioloku i povijesnu dimenziju nastanka ovih etiriju pravopisa, prikazat emo koji su
dogaaji prethodili objavljivanjima pravopisa, a posebno emo poglavlje posvetiti prikazu
naziva jezika u naslovima tih pravopisa. Drugi dio tie se same usporedbe pravopisnih
prirunika, opisat emo kako su u pojedinome pravopisu obraena pravopisna pravila, kakva
je njegova struktura i graa, u emu se ogleda nasljeivanje hrvatske ili srpske tradicije, u
emu se oituje inovativnost u metodologiji, kako je rijeena pravopisna terminologija u
pojedinom pravopisu i sl. Prikazat emo koje su tipine razlike izmeu etiriju pravopisa te
kako su rijeena konkretna pravopisna pitanja interpunkcija, veliko i malo slovo, jednaenje
fonema itd. Posebnu pozornost posvetit emo analizi drugoga dijela svakoga pravopisa
pravopisnog rjenika. Usporedit emo strukture pravopisnih rjenika te emo prikazati gdje
pravopis prestaje biti pravopisni prirunik i uzima kompetenciju koja mu ne pripada, odnosno
gdje postaje leksiki savjetnik. Zanima nas gdje se ne odreuje samo pravopisni, nego i
leksiki normativni status rijei.

Cilj je ovoga rada usporedno prikazati etiri pravopisna prirunika te usporediti

konkretna ortografska rjeenja.

7
 I. POVIJESNE PRILIKE I NAZIV JEZIKA U
PRAVOPISIMA

1. VANJSKE (POVIJESNE) OKOLNOSTI

U svome lanku Standardizacijski procesi u 20. stoljeu Lada Badurina istie da e

pod standardizacijom podrazumijevati suodnos standardnoga jezika i vladajue (tj. dravne)
politike (Badurina 2010: 70), odnosno sredinja e tema biti sociolingvistiki aspekt
hrvatskoga jezinoga pitanja u 20. stoljeu (ibid. 72), te dalje navodi:

() stoljee je to u kojemu su nakon vanih predradnji uinjenih u desetljeu koje mu je prethodilo

uspostavljeni temelji hrvatskome jezinom standardu, stoljee u kojem je hrvatski standardni jezik doveden
do visokog stupnja standardiziranosti ().

(ibid. 72)

Upravo te predradnje iz prethodnog desetljea treba uzeti u obzir pri analizi hrvatskog
jezinog stanja u 20. stoljeu, pa onda i u razdoblju 19451990. Razvoj standardizacije
Badurina je prikazala preko triju podruja, odnosno kroz tri knjige koje svaki standardni jezik
mora imati: kroz pravopis, gramatiku i rjenik, a ukljuila je i etvrto podruje propisivanja
jezino savjetnitvo. Nakon analize jezinog savjetnitva autorica govori o pravopisnom
razdoblju u to vrijeme.

Dakle, prvi od etiri pravopisa pravopis Dragutina Borania iz 1947. godine (Pravopis
hrvatskoga ili srpskoga jezika) ima svoju pretpovijest. Kako navodi Badurina, zacijelo je
petnaest izdanja pravopisnih knjiga (izraenih na istoj koncepciji) dovoljno da opravda pojam
BrozBoranieva pravopisna norma! (Badurina 2010: 84).

Tako se poetak hrvatske pravopisne tradicije datira od 1892. godine. Tada je po

Naredbi kr. hrv.-sla.-dalm. zemaljske vlade, odjela za bogotovje i nastavu, od 20. listopada
1892. tiskan Hrvatski pravopis autora Ivana Broza. Za ivota je objavio dva izdanja. Taj je
pravopis odreen kao fonoloki (usp. Badurina 2010: 84). Ako se uzmu u obzir neka
odstupanja u pravilima (nejednaenje fonema d ispred fonema s, , c, , ), rije je o

8
fonoloko-morfonolokom nainu pisanja1. Nakon Brozove smrti posao nastavlja Dragutin
Borani, tiska jo etiri izdanja Brozova Pravopisa, a 1921. godine objavljuje vlastiti pravopis
Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Do 1928. zaredala su se etiri izdanja toga
pravopisa (Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika 11921., 21923., 31926., 41928.), i sva etiri
slijede Brozovu tradiciju.

Godine 1921. donesen je Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, tzv. Vidovdanski ustav
kojim je slubenim jezikom proglaen 'srpsko-hrvatsko-slovenaki' (Samardija 2012: 145).
Kako navodi Samardija, donoenje toga ustava ohrabrilo je zagovornike ukidanja svih
jezinih i pravopisnih razlika izmeu 'naih plemena' () utoliko lake to je ve nakon
donoenja Zakona o administrativnoj podeli zemlje na oblasti (26. travnja 1922.) postalo
zapravo nejasno u kojim se podrujima trebao (smio) primjenjivati koji pravopis (ibid. 145).
Iste godine kada je objavljeno drugo izdanje Boranieva pravopisa, srpski jezikoslovac
Aleksandar Beli objavljuje (1923.).
Iste je godine Beli u svojoj raspravi 'O savremenom pravopisu srpskohrvatskog knjievnog
jezika' () istaknuo uvjerenje da e u dvama fonolokim pravopisima, hrvatskome i srpskom,
uskoro doi do potpune ujednaenosti (Samardija 2012: 143). Tako je godine 1926.
Aleksandar Beli od Ministarstva prosv(j)ete dobio zadatak da pripremi osnovu za 'dogovorni
pravopis' (ibid. 146). Nakon toga godine 1926. objavljeno je Pravopisno uputstvo za sve
osnovne, srednje i strune kole Kraljevine S. H. S. i to 1929. godine. Uputstvom su se eljele
dokinuti razlike izmeu Believa i Boranieva pravopisa. Samardija navodi promjene prema
hrvatskoj pravopisnoj normi uvedene Pravopisnim uputstvom:

Spomenut emo ovdje samo nekoliko najkrupnijih promjena koje su 'Uputstvom', izravno i
mjestimino doslovno oslonjenim na Believ pravopis iz god. 1923., postale slubene, a razlikuju se od
stanja u dotadanjoj hrvatskoj Broz-Boranievoj fonolokoj tradiciji: uvoenje tzv. logike umjesto
gramatike interpunkcije, fonetsko pisanje stranih osobnih i geografskih imena (Gete, Mara ()),
sastavljeno pisanje invertiranoga futura I. glagola na -ti (pisau, radiu, ali rei u), proglaavanje
pravilnima oblika koji su dotada u hrvatskome bili nepravilni, dijalektalni ili nepostojei (kujna, kuvati,
mur, suv; istorija, Omir (), otsei, pretsednik, potiniti), pisanje velikim slovom svih sastavnica
vielanih zemljopisnih naziva (Balkansko Poluostrvo ()), ravnopravnost obaju pisama (latinice i
irilice) i obaju izgovora negdanjega jata (ekavskog i /i/jekavskog).

1
Kako navodi Badurina, Hrvatski pravopis Ivana Broza zasnovan je preteito na fonolokom naelu (ime se,
koncepcijski, bitno udaljio od pravopisne prakse devetnaestoga stoljea, posebice one
morfonolokog/korijenskog pisanja, koju su zastupali ilirci i potom pripadnici zagrebake filoloke kole) ()
(Badurina 2010: 73).

9
 (Samardija 2012: 150)

Tako se sljedea tri izdanja Boranieva pravopisa (izdanja izmeu 1929. i 1939. godine)
nazivaju dogovornim izdanjima jer su usklaena s Pravopisnim uputstvom (Pravopis
5 6 7
hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1930., Pravopis hrvatskosrpskoga jezika, 1934., 1937.):

U tih deset godina Borani je objavio tri s 'Uputstvom' usklaena izdanja svoga Pravopisa s
napomenom Preraeno prema propisima Ministarstva prosvjete: peto (1930.), esto (1934.) i sedmo
(1937.) zadnja dva i s promijenjenim nazivom jezika (hrvatskosrpski umjesto dojakonjega hrvatski ili
srpski).

(Samardija 2012: 151)

U etvrtom ponovljenom izdanju Boranieva pravopisa iz 1940. godine, tzv. banovinskom

izdanju, te u izdanju iz 1941. godine (Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, 41940., 81941.)
pravopisna norma vraa se na stanje prije Pravopisnog uputstva. Kako istie Samardija,
() prvi tvorni znak naputanja 'izjednaenoga' pravopisa pojavio se kad je Drutvo
hrvatskih srednjokolskih profesora () ponovo objavilo etvrto izdanje (!) Boranieva
Pravopisa hrvatskoga ili srpskog jezika naznaujui i brojem izdanja povratak na pravopisno
stanje prije 'Pravopisnog uputstva' (Samardija 2012: 153).

No, u vremenu Nezavisne Drave Hrvatske pravopisna je norma pod utjecajem direktivnog
tipa jezine politike, objavljuje se Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, njegovoj istoi i
pravopisu te se propisuje morfonoloko ili koriensko pisanje. Godine 1941. napisan je
Hrvatski pravopis autora F. Cipre, P. Guberine i K. Krstia koji je izvrna vlast zabranila.
Tada su objavljena i dva izdanja Korienskog pisanja A. B. Klaia (1942.), te Hrvatski
pravopis F. Cipre i A. B. Klaia (1944.).
Ovo specifino razdoblje u pravopisnoj koncepciji zavrilo je propau NDH.

Zavretak Drugoga svjetskog rata, slom Nezavisne Drave Hrvatske i nova jugoslavenska drava
najavili su novu fazu standardizacije hrvatskoga jezika, koji e se opet morati suoiti s nekim istim ili
barem slinim problemima kao i u prijeratnoj Jugoslaviji.

(Badurina 2010: 86)

Nakon osnivanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i proglaenja Ustava 1946.

godine, omoguena su prava narodu svake od est republika i dviju pokrajina na njegovanje
vlastitog jezika. O tretiranju jezika u to vrijeme stoji:

10
 () u dokumentu od 15. sijenja 1944. godine, koji su uime AVNOJ-a potpisali Ivan Ribar i Rodoljub
olakovi i koji je objavljen u Slubenom listu 14. veljae 1945. pod naslovom Odluka o objavljivanju
odluka i proglasa AVNOJ-a, njegovog Pretsjednitva i Nacionalnog komiteta na srpskom, hrvatskom,
slovenakom i makedonskom jeziku stoji: 1. Sve odluke i proglasi AVNOJ-a i njegovog Pretsjednitva
kao vrhovne zakonodavne vlasti i Nacionalnog komiteta osloboenja Jugoslavije kao vrhovne izvrne i
naredbodavne vlasti u Jugoslaviji kao cjelini imaju se objaviti u slubenim izdanjima AVNOJ-a i
NKOJ-a na srpskom, hrvatskom, slovenakom i makedonskom jeziku. Svi ovi jezici su ravnopravni na
cijeloj teritoriji Jugoslavije' (usp. Slubeni list DFJ, 14. veljae 1945: 5; v. i Babi 1990: 1314).

(navedeno prema Pranjkovi 2006: 30)

Hrvatski je jezik trebao biti ravnopravan s drugim slubenim jezicima s obzirom na to da je

Hrvatska tada zahvaena modelom pluricentrinog jedinstva2 to joj je omoguilo povratak
tradicionalnoj pravopisnoj koncepciji. Stoga e posljednja dva izdanja Boranieva pravopisa
(Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, 91947., 10
1951.) oznaiti povratak hrvatskoj
pravopisnoj tradiciji zapoetoj jo Brozovim pravopisom iz 1892. godine.

No, upravo u to vrijeme objavljeno je novo izdanje Believa

. Iako se u pravopisu navodi da je tiskanje zavreno 6. XII. 1952. godine,
kao godina izdanja stoji 1950. Tada se opet poinje razgovarati o potrebi izrade zajednikog
pravopisa. U prilog tome Beli je svoj pravopis predlagao kao privremeno rjeenje za izradu
zajednikog pravopisa za Hrvate i Srbe. Tome se otro odupirao hrvatski jezikoslovac
Ljudevit Jonke, koji u treem broju Jezika 1953. godine u svome prikazu Believa Pravopisa
iz 1950. govori o nunosti pravednog tretiranja obaju jezika i pravopisa (navedeno prema
Pranjkovi 2006: 31). Propitivanje dvaju jezika i ideja o ujednaavanju pravopisnih normi
intenzivirala se inicijativom Matice srpske. Naime, Matica srpska objavila je u svom asopisu
Letopis Matice srpske Anketu o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa koja je trajala
od rujna 1953. do prosinca 1954. godine. Donosimo dio teksta iz Ankete:

Redakcija Letopisa dola je na misao da bi bilo dobro raspisati anketu o problemima naeg knjievnog
jezika da bi se o njima ulo miljenje naih knjievnika, naunika i javnih radnika. ()

2
U poglavlju Srpsko-hrvatski: Mi padamo, ujedinjeni ili ne Greenberg govori o trima modelima jezinog
jedinstva kojima je zahvaen hrvatski i srpski jezik: jedinstvo nadzirano iz sredita, jedinstvo nametnuto od
strane vlasti i pluricentrino jedinstvo. U razdoblju FNRJ-a Hrvatska je zahvaena modelom pluricentrinog
jedinstva modela jedinstva u dravama s vie urbanih sredita u kojima je svaki jezik ravnopravan s drugim
(usp. Greenberg 2005: 3337).

11
 () Nedavno je u naoj javnosti bilo potegnuto pitanje pravopisa, i s tim u vezi reene su i neke misli
koje zadiru dublje od ovoga manje ili vie formalnoga pitanja. Mi smatramo da je u centru problema ba
pitanje jezika kao takvog, pitanje njegovog jedinstva i perspektive daljeg razvoja, ali ne poriemo
vanost ni drugih pitanja. ta vie, smatramo da su ona u vrstoj vezi sa pitanjima koja smo istakli, a to
su: pitanje pravopisa, pitanje pisma (irilica latinica), pitanje ako hoete i nareja, zatim pitanje
stvaranja renika knjievnog jezika (srpskog ili hrvatskog, ili srpskohrvatskog) itd. itd..

(Letopis Matice srpske, 1953., knj. 372, sv. 3: 125126)

Odgovore na anketu dalo je 34 znanstvenika i knjievnika, od toga je 20 iz Hrvatske (usp.

Pranjkovi 2006: 31).

Anketa je rezultirala Novosadskim dogovorom3 koji se odravao 8., 9. i 10. prosinca 1954.
Bilo je 25 potpisnika (od toga 10 iz Beograda, 7 iz Zagreba, 6 iz Novog Sada, 2 iz Sarajeva
(usp. ibid. 31).

Donosimo zakljuke Novosadskoga dogovora koji se uglavnom tiu pravopisne problematike:

1. Narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan je jezik. Stoga je i knjievni jezik, koji se razvio na
njegovoj osnovici u dva sredita, Beograda i Zagreba, jedinstven, sa dva izgovora, ijekavskim i
ekavskim.

2. U nazivu jezika nuno je uvijek u slubenoj upotrebi istai oba njegova sastavna dijela.

()

7. Zajedniki jezik treba da ima i zajedniki pravopis. Izrada toga pravopisa danas je najhitnija kulturna
i drutvena potreba. Nacrt pravopisa izradit e sporazumno komisija srpskih i hrvatskih strunjaka. Prije
konanog prihvatanja nacrt e biti podnijet na diskusiju drutvima knjievnika, novinara, prosvjetnih i
drugih javnih radnika.

()

9. Komisije za izradu pravopisa i terminologije odredit e naa tri sveuilita (u Beogradu, Zagrebu i
Sarajevu), dvije akademije (u Zagrebu i Beogradu) i Matica srpska u Novom Sadu i Matica hrvatska u
Zagrebu. Za izradu terminologije potrebno je stupiti u suradnju sa saveznim ustanovama za
zakonodavstvo i standardizaciju, kao i sa strunim ustanovama i drutvima.

(Pravopisna komisija 1960: 910)

3
U svojoj podjeli Novosadski dogovor i Beki dogovor Greenberg smjeta u modele jedinstva nadziranog iz
sredita (Greenberg 2005: 3337).

12
Taj projekt zbliavanja dviju pravopisnih normi proveden je u praksi 1960. godine
izdavanjem zajednikog pravopisa za Hrvate i Srbe u dvjema verzijama: Pravopis
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom (ZagrebNovi Sad, 1960.) i
(
, 1960). Uvodnu rije novoga pravopisa Pravopisna komisija zapoinje:

PREDAJEMO JAVNOSTI jedinstveni Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika. Premda su za tim

teili najvei nai umovi poevi od Vuka Karadia i Ljudevita Gaja u prvoj polovini 19. stoljea i
premda su Brozov, Boraniev i Believ pravopis zasnovani na jednakim naelima, ipak je tek dananjoj
generaciji polo za rukom da se sloi u pravopisu koji e vrijediti na cjelokupnom podruju
hrvatskosrpskog jezika ().

(Pravopisna komisija 1960: 5)

Dalje se navodi:

Nauka o jeziku utvrdila je u 19. stoljeu da je narodni jezik Srba i Hrvata jedan jezik, pa su stoga neki
hrvatski i srpski filolozi i knjievnici, meu kojima su bili Vuk St. Karadi, Ivan Kukuljevi, uro
Danii, Ivan Maurani i Dimitrije Demeter, ve g. 1850. sklopili u Beu Knjievni dogovor kojim su
htjeli jezik srpske i hrvatske knjievnosti 'pribliiti, sloiti i ujediniti'. () Ono to je zapoeto bekim
Knjievnim dogovorom nastavljeno je g. 1954. u Novom Sadu poznatim Zakljucima o
hrvatskosrpskom jeziku i pravopisu.

(ibid.)

Prije konanog tiskanja zajednikog pravopisa Pravopisna je komisija odrala 14 sastanaka.

Na tim sastancima vodili su se prijepori izmeu ostalog: oko interpunkcije, oko naziva
zajednikog jezika, oko pisanja futura II., zatim oko prevoenja ili neprevoenja tekstova u
svrhu prilagoavanja nastavnika knjievnom govoru kraju u kojem rade (usp. Pranjkovi
2006: 32). Badurina u svome lanku navodi da to se pravopisne norme tie, novosadski
pravopis nije u bitnome iznevjerio hrvatsku pravopisnu tradiciju (Badurina 2010: 88).
Najvanija obiljeja zajednikog pravopisa, tzv. novosadskog pravopisa, odnosno najvanije
razlike u odnosu na BrozBoranievu normu jesu: uvoenje logike umjesto tradicionalne
gramatike interpunkcije, propisivanje pravila za oba izgovora ijekavski i ekavski, oba
izgovora u pravopisnom rjeniku, ujednaavanje pravopisne terminologije (taka, prisvojni i
dr.), pisanje toke samo iza arapskih rednih brojeva, nepisanje toke iza kratica dr. i ga. Kod
pisanja kratica itd., tj., tzv., npr. odbacuje se Boraniev nain pisanja i t. d. i t. j. a propisuje
se Believ nain: itd. i tj., a kod kratica tzv. i npr. umjesto dosadanjeg pisanja t. zv. (Borani i
Beli) propisuje se tzv., a umjesto pisanja na pr. (Borani) i napr. (Beli) propisuje se npr. U

13
pisanju fonema j u tvorbi pridjeva nastalih od imenica na -ija priznaje se Boraniev oblik
(lutrija > lutrijski), a odbacuje se Believ oblik pridjeva bez j. Kod pravila o jednaenju
kombinira se Boranievo i Believo naelo; propisuje se jednaenje fonema d ispred fonema
c, , , a neprovoenje jednaenja ispred s i . Kod sastavljenog i nesastavljenog pisanja rijei
doputa se dvojako pisanje futura I. (nosit u i nosiu), sastavljeno pisanje nijenog oblika
pomonog glagola htjeti i dr. U pisanju velikog i malog slova postignuta su jedinstvena
rjeenja jer su postojale razlike izmeu Borania i Belia (npr. Borani propisuje Dugo selo, a
Beli Dugo Selo, Borani propisuje Jadransko more, a Beli Jadransko More, Komisija
propisuje Dugo Selo i Jadransko more). U pisanju stranih vlastitih imena ravnopravno se
doputa i izvorno pisanje na latinici (Shakespeare) i fonetsko pisanje na irilici (),
pri emu se u zagradi pri prvom navoenju mora navesti drugi nain pisanja.

Meutim, Novosadski dogovor i objavljivanje zajednikog pravopisa rezultirat e

novim raspravama. U tekstu Hrvatski jezik od godine 1945. do 2000. o dogaajima nakon
Novosadskog dogovora Pranjkovi govori:

Nakon novosadskoga Pravopisa iz 1960. godine nesporazumi i prijepori uskoro su nastavljeni

ponajvie zato to se novosadski dogovor na hrvatskoj strani tumaio kao priznanje ravnopravnoga
statusa tzv. zapadne varijante, a na srpskoj se strani esto nastojalo 'raditi na tome kako bi se jedna
varijanta knjievnog jezika upornom praksom i prisilom nametnula itavom podruju srpskohrvatskog
jezika' (Jonke 1965a: 31).

(navedeno prema: Pranjkovi 2006: 35)

O odravanju Petog kongresa jugoslavenskih slavista stoji:

Polovicom ezdesetih godina osobito su se rasplamsale rasprave o pitanju varijanata standardnoga

jezika, koje je na Petom kongresu jugoslavenskih slavista, odranom od 13. do 17. rujna 1965. godine u
Sarajevu, inicirala ugledna srpska jezikoslovka Milka Ivi svojim izlaganjem 'Problem norme u
knjievnom jeziku' (usp. M. Ivi 1965).

(ibid. 35)

Milka Ivi govori o postojanju dviju varijanata zapadne i istone. Istonom varijantom ()
govori [se] preteno u istonoj polovini srpskohrvatske jezike teritorije (gde je najvei
kulturni centar Beograd) a druga preteno u zapadnoj (sa Zagrebom kao glavnim centrom)
() (M. Ivi 1965: 3) (navedeno prema: Pranjkovi 2006: 36). Ta je tvrdnja na Kongresu
prihvaena i odobrena od hrvatske strane, ali na znatno je manje razumijevanja () naiao
njezin stav da napokon treba napustiti, po njezinome sudu, odavno prevladanu vukovsku

14
normu standardnoga jezika. () Za uzor standardnoga jezika treba uzimati jezik obrazovanih
ljudi, odnosno 'jezik tampe, radija, televizije, filma' (nav. dj., 4) (Pranjkovi 2006: 36).

Rasprave o rezultatima Novosadskog dogovora i o temama Petoga kongresa nastavile su se

1966. godine. Tada je uslijedila polemika izmeu ora S. Raovia i Ljudevita Jonkea.

Jonke (1966.) upozorio [je] na to da ako bi se novosadski zakljuci provodili i tumaili po Raovievu
miljenju, kojega ubraja meu pobornike jezinog unitarizma i majorizacije, da bi to moglo 'imati takvu
posljedicu da se ozbiljno zamislimo nad njegovom tetnou i da odstupimo od njih'. Odgovor Jonke
zavrava pozivom da 'brigu o pravilnom razvijanju knjievnog jezika kod nas i u javnosti [Jonkeovo
isticanje!] preuzme Matica hrvatska, Hrvatsko filoloko drutvo ()'.

(Mianovi 2012: 273)

Nedugo nakon toga bit e donesene tri izjave: Zakljuci plenuma Drutva knjievnika
Hrvatske o problemima suvremenog jezika hrvatske knjievnosti, znanosti, kolstva i
sredstava masovne komunikacije, Rezolucija i Izjava o jedinstvu i varijantama
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika (usp. Mianovi 2012: 273). Ovi e dogaaji dovesti i do
objavljivanja dokumenta pod nazivom Deklaracija o nazivu u poloaju hrvatskog knjievnog
jezika, koji je sastavljen u oujku 1967. godine, a objavljen u tjedniku Telegram.

U knjizi Povijest Hrvata: trea knjiga o objavljivanju toga dokumenta stoji:

U Matici hrvatskoj uz potporu svih znaajnijih jezikoslovnih institucija, Drutva knjievnika Hrvatske,
Pen-kluba i drugih udruga () napisana je i 17. oujka 1967. u 'Telegramu' objavljena 'Deklaracija o
nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika'. Polazei prije svega od ravnopravnosti u upotrebi
nacionalnih jezika, u 'Deklaraciji' se prosuuje o poloaju Hrvata u jugoslavenskoj zajednici. Nakon
Novosadskog jezinog dogovora iz 1954. i uvoenja naziva hrvatskosrpski odnosno srpskohrvatski
jezik dolo je do potiskivanja hrvatskoga jezinog izriaja na raun srpskog.

(Peri 2007: 334)

Da je jedan od uzroka objavljivanja Deklaracije nezadovoljstvo provoenjem Novosadskog

dogovora u praksi kao i otpor prevlasti srpskoga jezika, vidi se iz njezina teksta:

Ali, usprkos jasnoi osnovnih naela, stanovite nepreciznosti u formulacijama omoguavale su da ta

naela budu u praksi zaobilaena, iskrivljavana i krena. () Poznato je u kojim su okolnostima u naoj
zemlji oivjele tendencije etatizma, unitarizma, hegemonizma. U vezi s njime pojavila se koncepcija o
potrebi jedinstvenog 'dravnog jezika', pri emu je ta uloga u praksi bila namijenjena srpskom
knjievnom jeziku zbog dominantnog utjecaja administrativnog sredita nae dravne zajednice.

(Deklaracija 1991: 8)

15
 Dosadanja ustavna odredba o 'srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom' svojim nepreciznou
omoguuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za
ravnopravnost i hrvatskog i srpskog knjievnog jezika, jednako meu sobom, kao i u odnosu prema
jezicima ostalih jugoslavenskih naroda.

(Deklaracija 1991: 8)

U Deklaraciji stoji da je potrebno:

1) Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost etiriju knjievnih jezika:
slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga.

2) U skladu s gornjim zahtjevima i objanjenjima potrebno je osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga

knjievnog jezika u kolama, novinstvu, javnom i politikom ivotu, na radiju i televiziji kad se radi o
hrvatskom stanovnitvu, te da slubenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali,
slubeno upotrebljavaju knjievni jezik sredine u kojoj djeluju.

(ibid. 910)

Deklaracija je bila samo pokreta dogaaja koji e uslijediti tih godina, a koji su se ticali
otpora jezinom unitarizmu te raskidanja suradnje sa Maticom srpskom i srpskom
pravopisnom tradicijom. Matica hrvatska odrie se Novosadskog dogovora; u Izjavi stoji da
se () Matica hrvatska odrie Novosadskog dogovora smatrajui ga bespredmetnim i
nevaeim, jer ga je i povijesna ve opovrgla, upravo kao i Beki dogovor prije njega. Zagreb,
16. travnja 1971. (navedeno prema: Pranjkovi 2006: 41). Tako je prekinut i projekt izrade
zajednikog rjenika u suradnji Matice hrvatske i Matice srpske Rjenik hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika (ZagrebNovi Sad) i (
) takoer iniciran Novosadskim dogovorom (godine 1967. tiskana su prva dva
sveska Rjenika hrvatskosrpskoga knjievnog jezika, A do K, ZagrebNovi Sad, 1967.)4.
Kako navodi Pranjkovi, o potpunoj obustavi rada na Rjeniku izvijestio je na godinjoj
skupini Matice hrvatske 22. studenoga 1970. godine dotadanji predsjednik te ustanove
Hrvoje Ivekovi (usp. Ostoji 1984: 206) (navedeno prema: Pranjkovi 2006: 40).

Godine 1971. pokret buenja hrvatske svijesti u kulturi, jeziku i politici dobiva i svoj
naziv hrvatsko proljee. Usporedno s ponitavanjem Novosadskog dogovora hrvatska
strana radi na izradi novoga pravopisa koji bi trebao stupiti na snagu u kolskoj godini
1971./1972. (usp. : Pranjkovi 2006: 42). Kako istie Badurina, htijui ponuditi rjeenje u
situaciji kad je jedini postojei pravopis i slubeno proglaen neslubenim (tj. nevaeim),

4
Prema kratici (A do K) ovaj se rjenik naziva jo i Adok.

16
trojica su hrvatskih jezikoslovaca Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu () 1971.
godine pisala Hrvatski pravopis (Badurina 2010: 90). Tako godine 1971. izlazi Babi
FinkaMoguev Hrvatski pravopis. Na poetku Predgovora stoji:

Stjecajem se prilika dogodilo da hrvatski knjievni jezik nema osnovnih normativnih prirunika
gramatike, rjenika i pravopisa koji bi uspjeno mogli zadovoljiti dananje potrebe. Zbog toga se pred
hrvatske lingviste postavio kao najprei zadatak da izrade suvremene i praktine normativne prirunike
hrvatskog knjievnog jezika.

(iz Predgovora Hrvatskome pravopisu, 1971.)

Potom se navodi da je kao pravopisni prirunik dosada sluio Pravopis iz 1960. godine:

() ali on nije mogao zadovoljiti ni svojim pravopisnim odredbama, jer neke od njih nisu bile u
skladu s hrvatskom pravopisnom tradicijom i praksom, a jo manje mogao svojim rjenikom, jer u
njemu nije bilo nikakvih oznaka po kojima bi se znalo to ide u hrvatski knjievni jezik, a to ne.

(ibid.)

Inicijativu je pokrenula Matica hrvatska koja je odredila Pravopisnu komisiju te izabrala

trojicu lanova za autore. Stoga se u Predgovoru navodi da Hrvatski pravopis nije djelo
pojedinca nego su autori samo izvrili odreenu drutvenu narudbu (iz Predgovora
Hrvatskome pravopisu, 1971.). Naslov pravopisa jednak je naslovu pravopisa Ivana Broza
(Hrvatski pravopis, 1892.), a u obradi pravila autori navode da su se ugledali na deveto
izdanje Borania.

Uoi objavljivanja novoga pravopisa A. ojat u 5. broju Hrvatskoga tjednika 1971. zapoinje
svoj lanak rijeima:

Danas kad je Matica hrvatska obustavila rad na Rjeniku hrvatskosrpskoga knjievnog jezika,
latininom dijelu zajednikog rjenika dviju Matica (hrvatske i srpske), kad je, potaknuta praksom
niklom iz zakljuaka novosadskog dogovora, ponitila taj dogovor dolo je vrijeme da porazmislimo o
jo jednom, sada jedinom edu Novosadskog dogovora: o zajednikom hrvatsko-srpskom pravopisu.

(ojat 1971: 14)

Promjene prema novosadskome pravopisu mogu se svesti na nekoliko najvanijih obiljeja:

Hrvatski e pravopis izbaciti ekavski izgovor iz rjenika, koristit e se hrvatskim leksikim
fondom i vratit e pravopisne termine prije ujednaavanja (toka, toan, posvojni i dr.). to se
tie pravopisnih pravila, zadrana je logika interpunkcija, vraeno je BrozBoranievo
pravilo da se fonem d ne jednai ispred s, , c, , , vraa se pisanje toke iza svih rednih

17
brojeva, kao i pisanje toke iza kratice dr., kod sastavljenog i nesastavljenog pisanja rijei
futur I. pisat e se samo odvojeno, ali zadrat e se sastavljeno pisanje neu itd. O leksikom
fondu govore autori u samom predgovoru:

Kao osnovica za izradu rukopisa posluilo nam je IX. izdanje Boranieva pravopisa. Budui da je
hrvatski knjievni jezik u pretenoj veini vrsto izgraen, kolebanja u izboru dviju mogunosti bila su
rijetka. U takvim smo se sluajevima oslonili na svoje jezino znanje i svoj jezini osjeaj. Posebno to
vrijedi za hrvatsku jezinu tradiciju pojedinih rijei, pa emo s osobitom pozornou primati takva
upozorenja, svestrano ih razmotriti i u skladu s utvrenim injenicama unijeti u nova izdanja.

(iz Predgovora Hrvatskome pravopisu, 1971.)

Autori se nadaju da je ovim pravopisom postavljena vrsta osnovica hrvatske norme, koja se
u bitnome vie nee mijenjati, to e () omoguiti da odsad imamo ustaljen pravopis
(ibid.).
Kako je Hrvatski pravopis tada zabranjen u Hrvatskoj (upravo zbog odobrenja za kole (usp.
Pranjkovi 2006: 42, fusnota 14)) i tiskan u Londonu (odatle naziv londonac), u to vrijeme u
Hrvatskoj opet nema slubenog pravopisa.

U praksi se neobvezujue moglo sluiti novosadskim pravopisom (), u Hrvatskoj se ustalio odreeni
tip (pravo)pismenosti koji je manje-vie odgovarao Broz-Boranievoj tradiciji s nekim novosadskim
modifikacijama (neznatno smanjen udio morfonolokoga naela, logiko-semantika interpunkcija).

(Badurina 2010: 91)

Godine 1972. objavljuju se amandmani na Ustav iz 1963., koji e biti uvrteni u Ustav 1974::

U Socijalistikoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski knjievni jezik standardni oblik
narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski.
(iz Ustava SRH, Jezik, 1974: 67)

Godine 1986. izlazi Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika autora V. Ania i J.
Silia. O razlogu osnivanja Komisije te o potrebi izrade novoga pravopisa pie Pranjkovi:
() osnovana [je] Komisija za jezina pitanja 'radi trajnog praenja pojava i tendencija na
podruju jezika' te aurirana nastojanja da to prije izie 'pravopis hrvatskog ili srpskog
jezika' (Pranjkovi 2006: 47).

Na poetku Predgovora Pravopisnome priruniku hrvatskoga ili srpskoga jezika autori

navode da je inicijativu za izradu pravopisa pokrenula Komisija za jezik Komiteta za

18
prosvjetu, kulturu, fiziku i tehniku kulturu Socijalistike Republike Hrvatske. Kako autori
istiu, potreba za izradom novog prirunika tih godina osobito raste:

Komisija kao savjetodavno tijelo Komiteta nije gubila iz vida injenicu da je Pravopis
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika iziao jo 1960. godine, da su od tada uznapredovale ukupne
spoznaje o jeziku, pravopisu i namjeni osnovnih prirunika u kulturi jezika. () Komitet za prosvjetu,
kulturu, fiziku i tehniku kulturu obratio se 1977. godine Katedri za suvremeni hrvatski knjievni jezik
Filozofskog fakulteta u Zagrebu s prijedlogom da se prihvati izrade toga projekta. () Dok smo
Pravopisni prirunik izraivali, upoznavali smo strunu javnost s koncepcijom po kojoj ga radimo.

(iz Predgovora Pravopisnom priruniku hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1986.)

U odnosu na prethodne pravopise ovaj pravopis u najveoj je mjeri inovativan,

njegova struktura i metodologija obrade pravila razlikuje se od prethodnih pravopisa,
sadravat e poglavlja kojih nema u prijanjim pravopisima itd. Osim pravopisnog rjenika
sadravat e i rjenik kratica i rjenik vlastitih imena, uvest e nove termine: fonem, grafem,
subordinirana sloenica, koordinirana sloenica, alternacije fonema i dr., a kod pravopisnih
pravila zadrat e logiku interpunkciju, pisanje toke iza svih rednih brojeva, pisanje toke
iza dr., ali u jednaenju po zvunosti vratit e stanje kao u novosadskome pravopisu:
nejednaenje d ispred s i , ali jednaenje ispred c, , . Kod sastavljenog i nesastavljenog
pisanja rijei zadrat e se sastavljeno pisanje neu i nesastavljeno pisanje futura I. na -ti i sl.

19
 2. NAZIV JEZIKA U NASLOVIMA PRAVOPISA

Posebnu pozornost u prouavanju pravopisne problematike u razdoblju 19451990

zahtijeva problem imenovanja jezika. Hoe li se govoriti o narodnom jeziku koji se naziva
hrvatski ili srpski, o jedinstvenom hrvatskosrpskom ili srpskohrvatskom jeziku, ili moda o
hrvatskom jeziku? Taj je problem predmetom brojnih kroatistikih i inozemnih slavistikih
studija. U ovom potpoglavlju opisat emo kako se imenuje jezik u naslovu pojedinog
pravopisa pri emu neemo dublje zadirati u povijest naziva zato to se razliitim nazivima
esto i pogreno nazivao jedan jezik, tj. pojedini termini krivo su upotrebljavani u pogreno
vrijeme (osobito kad je rije o ustaljivanju termina varijanta, idiom, izraz (o tome usp.
Greenberg 2005: 5254).

Pokuaj ujedinjavanja nacija prenio se na pokuaj ujedinjavanja jezika; tako je tradicionalno

ve od Knjievnog dogovora postignutoga u Beu 1850. godine hrvatski i srpski pribliavan i
izjednaivan.

Za usporedbu naziva u naslovima etiriju pravopisa potrebno je radi razumijevanja navesti

kako je jezik nazivan u prvim pravopisima poevi od Brozova pravopisa iz 1892. godine.

Ivan Broz svoj je pravopis nazvao Hrvatskim pravopisom i u svih est izdanja isti je naslov.
No, od vremena uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te njezina preimenovanja u
Kraljevinu Jugoslaviju uobiajio se naziv hrvatskosrpski ili srpskohrvatski. Dragutin Borani
svoj pravopis, iako pravopis hrvatskoga jezika, naslovljuje Pravopis hrvatskoga ili srpskoga
jezika i tako u sva etiri prva izdanja (1921., 1923., 1926., 1928.). Peto izdanje (1930.) i
direktivni tip politike ostavljaju isti naziv, da bi u estom i sedmom izdanju jezik imenovan
hrvatskosrpskim (Pravopis hrvatskosrpskoga jezika, 1934., 1937.), a Aleksandar Beli u
svojemu pravopisu jezik je nazvao srpskohrvatskim (Pravopis srpskohrvatskog knjievnog
jezika, 1923., 1950.). etvrto ponovljeno izdanje Boranievo izdanje vraa naziv hrvatski ili
srpski (Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1940.), taj e naziv zadrati i osmo izdanje
(1941.),, a onda i dva posljednja izdanja Borania (Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika,
1947., 1951.).

Zajedniki pravopis smatra i jezik zajednikim pa ga naziva hrvatskosrpski ili srpskohrvatski

(Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom, 1960.).

20
Londonac preuzima Brozov naziv pravopisa te e se zvati Hrvatskim pravopisom (1971.), da
bi 1986. godine u naslovu pravopisa jezik nazvan hrvatskim ili srpskim (Pravopisni prirunik
hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1986.). Kada govori o jezinim prilikama osamdesetih godine i
inicijativi izrade novoga pravopisa, Pranjkovi istie da je prvotni naziv jezika u naslovu
AniSilievu pravopisa trebao biti hrvatski knjievni jezik te govori o recepciji toga
pravopisa:

Taj pravopis, autora V. Ania i J. Silia, doista je iziao ve sljedee 1986. godine pod naslovom
Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, iako je zapoet i uglavnom i izraivan pod
naslovom Pravopis hrvatskoga knjievnog jezika. U Hrvatskoj je taj pravopis uglavnom dobro primljen,
dok su ga srpski jezikoslovci (posebno npr. Radmilo Marojevi), unato naslovu, ocijenili izrazito
negativno.

(Pranjkovi 2006: 4748)

Povijest imenovanja jezika u pravopisima 19451990 mogli bismo zakljuiti

promiljanjem o tadanjim stavovima govornika hrvatskoga i srpskoga jezika o vlastitim
jezicima, odnosno promiljanjem kakav je bio vrijednosni (sociolingvistiki) identitet
govornika hrvatskog i srpskog jezika.

21
 II. PRAVOPISI. USPOREDBA5

3. PRAVOPIS HRVATSKOSRPSKOGA KNJIEVNOG JEZIKA S

PRAVOPISNIM RJENIKOM, ZAGREBNOVI SAD: MATICA
HRVATSKAMATICA SRPSKA, 1960.

U ovom e se poglavlju usporediti pravopisna pravila i pravopisni rjenici u trima

pravopisnim prirunicima: u Boranievu Pravopisu hrvatskoga ili srpskoga jezika (1947.),
Believu Pravopisu srpskohrvatskog knjievnog jezika (1950.)6 i Pravopisu hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom (1960.). Objasnit e se to je novosadski pravopis
naslijedio od hrvatske, a to od srpske pravopisne tradicije, odnosno u emu se podudara s
Boranievim pravopisom, a u emu s Believim pravopisom. Poglavlja s pravopisnim
pravilima poredana su onim redoslijedom kako stoje u novosadskome pravopisu.

3.1. Struktura pravopisa

Novosadski pravopis opsegom je vei od Boranieva i Believa, sadri 17 poglavlja

pravopisnih pravila, zatim pravopisnu terminologiju, ali njegovu glavninu ini rjenik koji
obuhvaa oko 700 stranica. Dotle se Boraniev pravopis sastoji od 7 poglavlja pravopisnih
pravila, a rjenik ini oko 120 stranica. Believ je pravopis sa svojih 19 poglavlja opseniji od
Boranieva i Believa po pravopisnim pravilima, a rjenik obuhvaa oko 350 stranica.

5
U usporedbi pravopisa nisu navedena sva pravopisna pravila, nego ona koja se meusobno razlikuju ili su
izdvojena ona pravila koja su aktualna i u suvremenoj pravopisnoj problematici.

6
Pri analizi Believa pravopisa koristila sam se izdanjem: Beli, A. (1950), Pravopis srpskohrvatskog
knjievnog jezika, U: M. Nikoli-Dobri (ur.), Pravopisi. Beli o pravopisima. Gramatika terminologija
(1999), Izabrana dela Aleksandra Belia, Sveska 2., Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, str. 504
1003.

22
Redoslijed poglavlja u novosadskom pravopisu sliniji je redoslijedu u Boranievu pravopisu
nakon pravila o pismu i izgovoru slijede pravila o pisanju pojedinih fonema, zatim slijede
pravila o glasovnim promjenama, nakon toga nalazi se poglavlje o sastavljenom i
nesastavljenom pisanju rijei pa interpunkcija i na kraju su pravila o pisanju tuica.7 Pravila o
pisanju stranih rijei i kod Belia se nalaze na kraju, dok su kod Borania ve u drugom
poglavlju. I pravila o pisanju velikog i malog slova u novosadskom se pravopisu kao i u
Believu nalaze na poetku, odmah nakon pravila o pismu.

3.2. Velika i mala slova8

Kod pravila o pisanju velikog i malog slova Pravopisna je komisija donijela

jedinstvena rjeenja jer su postojale razlike izmeu Boranieva i Believa naina pisanja. U
pisanju imena geografskih naseljenih mjesta ako su sastavni dijelovi vlastite imenice, sve se
rijei piu velikim slovom, osim prijedloga i veznika: Novi Sad, Bosanski Novi, Slavonski
Brod, Babina Greda, Bosna i Hercegovina, Juna Amerika (Pravopisna komisija 1960: 18).
U drugim geografskim imenima pie se velikim slovom prva rije u nazivu, a ostale rijei
malim slovima ako su ope imenice, a velikim slovima ako su vlastite. Tako npr. Komisija
propisuje: Hrvatsko primorje, Crna gora (planina), Balkanski poluotok, Jadransko more (ibid.
18) jer je drugi dio naziva opa imenica, dok je Borani kod ovih naziva obje rijei pisao
velikim slovom uz objanjenje da se te ope imenice nalaze u prenesenom znaenju: Hrvatsko
Primorje, Gorski Kotar (Borani 1947: 56). I kod Belia se kod ovih naziva druga rije pie
velikim slovom: Balkansko Poluostrvo, Ohridsko Jezero, Jadransko More (Beli 1950: 11,
506). Komisija je otklonila neke Boranieve dvostrukosti npr. Dugo Selo oznaava naziv
naseljenog mjesta i obje su imenice vlastite, a Borani je drugu rije pisao malim slovom:

7
U radu se koristim novijim terminima fonem, suglasniki fonem umjesto terminom suglasnik, glasovne
promjene umjesto promjene/zamjenjivanje suglasnika te sastavljeno i nesastavljeno pisanje rijei umjesto
sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei. Drugi termini zastupljeni su u Boranievu, Believu i novosadskom
pravopisu.

8
U navodnicima su nazivi poglavlja onako kako stoje u Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom. I dalje u radu tamo gdje su nazivi poglavlja pod navodnicima rije je o izvornim
naslovima poglavlja.

23
Dugo selo (Borani 1947: 56; usp. Jonke 1957b: 69). U tablici 1 stoji usporedni prikaz
navedenih pravopisnih rjeenja u trima pravopisima. Kako navodi Jonke, Komisija je
nastojala smanjiti toliku upotrebu velikih slova, pa se u nazivima ustanova, organizacija,
drutava jedino prva rije pie velikim slovom, a od ostalih rijei samo one koje su ve same
po sebi vlastita imena: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Crveni kri (krst),
Klasina gimnazija u Sarajevu itd. (Pravopisna komisija 1960: 19, usp. Jonke 1957b: 69).
Isto propisuje i Borani: Crveni kri, Hrvatsko narodno kazalite (Borani 1947: 58).

Nazivi pokreta, ratova i sporazuma piu se malim slovom: seljaka buna, ilirski
pokret, oktobarska revolucija, narodnooslobodilaka borba (Pravopisna komisija 1960:
20). Borani je ove nazive, kako bi istaknuo vanost tih dogaaja, pisao velikim slovom:
Narodno-oslobodilaki9 pokret, Ilirski preporod, Oktobarska revolucija (Borani 1947: 58). I
Beli pie ove nazive velikim slovom jer obeleavaju jedinstvene idejne i druge pokrete i
ratove: Narodnooslobodilaka borba, Berlinski kongres, Prvi svetski rat (Beli 1950: 19,
508). Velikim je slovom Beli pisao i stilske formacije (Stari vek, Renesans) (ibid. 19, 508),
a Komisija propisuje pisanje malim slovom: renesansa, romantizam, ekspresionizam ()
(Pravopisna komisija 1960: 20).

Kod pisanja imena crkava Pravopisna se komisija dri istog naela kao i kod pisanja
naziva praznika i spomendana velikim se slovom pie prva rije u nazivu, a ostale rijei
samo ako su vlastita imena (usp. ibid. 19):

1) Sveti Petar i Pavao (praznik), Dan Republike (= Dan Federativne Narodne Republike
Jugoslavije).

2) Sveti Spas, Sv. Petar, Aja Sofija (nazivi crkava).

Ako se pie sv. Petar, sv. Pavao, onda se misli na ime sveca.

Ni kod Borania ni kod Belia nema primjera za nazive crkava, ali za nazive praznika vrijedi
isto pravilo kao i kod novosadskog pravopisa prva rije pie se velikim slovom, a druga se
pie velikim slovom samo ako je vlastita: Nova godina, Prvi maj (Borani 1947: 57; Beli
1950: 18, 508).

9
O tretiranju pojma narodnooslobodilaki (u ovisnosti je li sloenica ili polusloenica) v. 3.6.1.

24
 U ostalim nazivima nema veih razlika meu pravopisima, pa je Komisija ponovila
jednaka Boranieva i Believa rjeenja (npr. pisanje velikim slovom prve rijei u nazivima
nebeskih tijela, kod imena stvari itd.).

Domai nazivi za ivotinje i biljke piu se malim slovom, a ako se upotrebljava

izvorni naziv na latinskome jeziku, prva se rije pie velikim slovom: maka, kadulja,
ivanica, ali: Felis leo (= lav), Pirus malus (= jabuka) (Pravopisna komisija 1960: 16).

Tablica 1: Usporedni prikaz pojedinih pravopisnih rjeenja u trima pravopisima kod

pravila o velikom i malom slovu

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
Veliko i malo slovo:
imena geografskih mjesta
Dugo selo (str. 56)
Borani (1947), Pravopis
hrvatskoga ili srpskoga Hrvatsko Primorje, Gorski
jezika Kotar, Jadransko more (str. 56)
PRAVOPISNA
RJEENJA
Veliko i malo slovo:
nazivi pokreta i povijesnih
dogaaja
Narodno-oslobodilaki
pokret, Ilirski preporod,
Oktobarska revolucija (str.
56)

Dugo Selo (str. 506) Narodnooslobodilaka

borba, Berlinski kongres,
Beli (1950), Pravopis Balkansko Poluostrvo, Ohridsko
Jezero, Jadransko More ( 11,
srpskohrvatskog Prvi svetski rat ( 19, str.
str. 506);
knjievnog jezika 508)

Pravopisna komisija Dugo Selo (str. 17) narodnooslobodilaka borba,

(1960), Pravopis Hrvatsko primorje, Balkanski
oktobarska revolucija (str. 20)
hrvatskosrpskoga poluotok, Jadransko more (str.
knjievnog jezika s 18)
pravopisnim rjenikom

25
 3.3. Ijekavski i ekavski izgovor

Novosadski pravopis propisuje pravila za oba izgovora. Kod pravila o ijekavskom

izgovoru za neke je oblike koji se dvojako govore propisano samo jedno rjeenje:

() poznato je da se u nekim ijekavskim govorima izgovara povijest, naslijee, svijetlo, vijekovi,

grijeka, rijeca, a u nekima povjest, svjestan, nasljee, svjetlo, vjekovi, greka, rjeca, pa se tako
dvostruko i pisalo. Pravopisna komisija odluila se samo za likove povijest, vijekovi, rijeca, svjestan,
svjetlo, nasljee i greka oslanjajui se pritom na proirenost u narodnim ijekavskim govorima.

(Jonke 1957b: 6768)

U genitivu mnoine imenica pripovijetka, popijevka, dvocijevka, lijeska, osijevci,

dlijece, kolijevka doputaju se dvostruki oblici: G mn. pripovijedaka i pripovjedaka,
popijevaka i popjevaka, dvocijevaka i dvocjevaka, lijesaka i ljesaka, osijevaka i osjevaka,
dlijetaca i dljetaca, kolijevaka i koljevaka (Pravopisna komisija 1960: 27). Za genitiv
mnoine tih imenica Borani propisuje samo skraeni oblik: G mn. popjevaka (Borani 1947:
6).

U sva tri pravopisa fonem j gubi se prilikom kraenja -rije- u -rje-, pa se pie i
izgovara: vremena (< vrijeme), greka (< grijeiti), pogreka (< pogrijeiti), krepost (<
krijepiti), strelica (< strijela), drebad (< drijebe) (usp. Borani 1947: 8; Beli 1950: 81,
525); Pravopisna komisija 1960: 29). Kako stoji u novosadskom pravopisu ta ekavska
promjena razvila se samostalno na ijekavskom podruju zbog artikulacionih razloga, jer se
skupina -rje- ako je ispred nje koji suglasnik dosta teko izgovara (Pravopisna komisija
1960: 29). Jedino u glagolima razrjeivati, gorjeti, starjeti, okorjeti i u njihovim
izvedenicama (razrjeivanje, proturjeje) -rje- ostaje, kao i u izvedenicama od rijei korijen,
rije, rijeka, rijedak, rijeiti: korjeni, rjenik, rjeica, rjei, rjeenje i sl. (Borani 1947: 8;
Beli 1950: 81, 525); Pravopisna komisija 1960: 2930). Pisanje -rje- doputa se i kod
oblika ogrjev pored postojeeg ogrev (Pravopisna komisija 1960: 29). U pisanju -rje- kod
glagola modreti [= postajati modar] i izvedenice pomodreti [= postati modar] pravopisi se ne
slau. Tako u pravopisnom rjeniku kod Borania stoje leksemi modrjeti i pomodrjeti
(Borani 1947: 133; 157). Kod Belia i kod Pravopisne komisije j se gubi, pa se pie modreti i
pomodreti (usp. Beli 1950: 705; 786; Pravopisna komisija 446; 595). I glagol proturjeiti i
izvedenica proturjeje razliito se piu u pravopisima. Kod Borania u ovim oblicima stoji u

26
infinitivu dugo -rije-: protivurijeiti, proturijeiti, a u izvedenici dolazi do kraenja:
proturjeje (Borani 1947: 169). U novosadskome pravopisu za ijekavski izgovor u infinitivu
stoji kratko -rje-: protivrjeiti, protivurjeiti, proturjeiti, a tako isto i u izvedenici:
protivrjeje, protivurjeje, proturjeje (ijek.) (Pravopisna komisija 1960: 29, 669670), a za
ekavski izgovor u pravopisnome rjeniku navode se oblici: protivreiti, protivureiti,
protureiti, protivreje, protivureje, protureje (ek.) (ibid. 669)).

Pisanje rijei s prefiksima pre- i pred- u novosadskom je pravopisu dvostruko

tretirano. Dok kod Borania postoje samo oblici s dugim jatom: prijenos, prijepis, prijevod
(Borani 1947: 8), kod Belia stoji za juni izgovor da je katkada preovladalo pre: pregled
pored prijegled i sl. (Beli 1950: 82, 525). Novosadski je pravopis to pravilo znatno
proirio:

Iza glasa r dugo se jat zamjenjuje dvoslonim -ije-, npr. vrijeme, brijeg, strijela, vrijedan, trijezan, umrijeti,
upotrijebiti, poduprijeti. To se isto dogaa i s predmetkom pre- i pred- kada je staro jat bilo dugo: prijei >
prijeem [1. l. jd.], prijevod, prijelaz, prijevoj, prijeglas, prijeboj, prijevoz, prijedlog.

(Pravopisna komisija 1960: 28)

Nakon toga pravopis navodi da analogijom prema kratkom jatu u infinitivima glagola
prevoditi, prelaziti, previjati, preglasiti, prevoziti, predloiti u ijekavskom govoru supostoje
i oblici: prevod, (prei >) 1. l. jd. preem, prelaz, prevoj, preglas, prevoz, predlog (ibid. 28).

Jednako tome, pored oblika prijenos, prijevoz, prijelaz, prijevara, prijegor, prijelom, prijepis,
prijeskok, prijetvor, prijei > 3. l. jd. prijee doputaju se i oblici prenos, prevoz, prelaz,
prevara, pregor, prelom, prepis, preskok, pretvor, (prei >) 1. l. jd. preem (ibid.).

Meutim, kod oblika prijeboj, prijedor, prijevjes, prijevor, prijevornica, prijegon, prijeklad,
prijeklet, prijekor, prijekrst, prijepek, prijemet, prijerov, prijesad, prijesek, prijesto,
prijestolje, prijestupna godina, prijetop, prijenik, prijenica u ijekavskom podruju ne
postoje oblici s kratkim jatom (ibid. 28).

Samo kratki jat pie se u rijeima: pregled, prezir, presjek (u geometriji), prekid, prekret,
preljuba, premet, prepad, prepreka, prerez, presad, presrt, presuda, pretrg, prevrat,
predsjednik. Ali, kako navodi Komisija, nee biti pogreno ako se upotrijebe i oblici s dugim
jatom (ibid.).

27
 3.4. Pisanje fonema10

3.4.1. Suglasnik h

U povijesnom razvoju tokavskoga narjeja u mnogim se govorima fonem h transformirao

(usp. Lisac 2003):

a) Fonem h izgubio se u inicijalnom, finalnom ili intermedijalnom poloaju pa postoje

oblici: nji (< G mn. njih), odma (< odmah), sna (< snaa < snaha (prvo se dogaa
gubljenje pa kontrakcija)).

b) fonem h razvio se u fonem v: muva (< muha), kruva (< G jd. kruha), mavati (<
mahati).

c) Fonem h razvio se u fonem j: adaja (< adaha).

Kako navodi Jonke u Glavnim zakljucima Pravopisne komisije, pri rjeavanju

pisanja fonema h provedena je kontaminacija dosadanjih Boranievih i Believih pravila
(Jonke 1957b: 66).

Pravopisna komisija nalae i pisanje i izgovaranje fonema h: U knjievnom jeziku suglasnik

h treba pisati i izgovarati gdje mu je po postanku (etimologiji) mjesto: hrast, hlad, hljeb,
Hrvatska, duh, kruh, dah, snaha, mahati, mahnuti, dahnuti (Pravopisna komisija 1960: 33).

Meutim, kako je umjesto glasa h u knjievni jezik esto prodro v ili j, Komisija propisuje tri
osnovna pravila:

1) Ako se u veini govora podruja hrvatskosrpskog jezika upotrebljava samo jedan

oblik, on i ostaje: smijeh, odmah, oha, grah, tih, kuhinja, ruho; buzdovan, inuva,
marva; zijevati, adaja (Pravopisna komisija 1960: 34). Tako propisuje i Beli (usp.
Beli 1950: 123124, 535). Kod Borania i Belia priznaje se buzdohan i

10
U novosadskome, Boranievu i Believu pravopisu, fonemi su obraeni u zasebnim poglavljima: Suglasnik
, Suglasnik h (), ovdje smo ih uokvirili zajednikim poglavljem (Pisanje fonema).

28
 buzdovan; adaha i adaja, zijehati i zijevati, ali ispravno je samo duh, mahnit
(Borani 1947: 1718; usp. Beli 1950: 124125, 535536).

2) Za rijei koje su podjednako rasprostranjene u oba govorna podruja doputa se

dvostruko pisanje: uho i uvo, duhan i duvan s preporukom pisanja oblika s fonemom h
(Pravopisna komisija 1960: 34).

3) Iako se u nekim govorima upotrebljava iskljuivo v ili j, doputa se i pisanje s

fonemom h: kuvati i kuhati, kijati i kihati, gluv i gluh (Pravopisna komisija 1960: 34).

Novosadski pravopis priznaje pisanje iskljuivo suglasnikog skupa hv u rijeima

hvala, zahvaliti, odnosno ne doputa se pisanje fala, zafaliti. Isto propisuju i Borani i Beli
(Pravopisna komisija 1960: 33; usp. Borani 1947: 18; Beli 1950: 126, 536).

to se tie oblika hra, hrvati se, hrzati; nauditi, lako, meko, venuti i Borani i Beli
propisuju oblike bez h: ra, rvati, a to e pravilo preuzeti i novosadski s objanjenjem da
fonemu h po etimologiji u takvim rijeima nije mjesto (Pravopisna komisija 1960: 35; usp.
Borani 1947: 19; Beli 1950: 132, 536537).

Kod pisanja imena i prezimena ljudi propisuje se onako kako se pie i izgovara u tom
kraju: Zaharija i Zarija, ali Homer (ne Omir) (Pravopisna komisija 1960: 35).

U pisanju i izgovaranju geografskih imena Komisija preuzima Boranieve i Believe

primjere gdje navodi da se h pie i izgovara u mjestima Hvar, Grahovo, Orahovac jer se
jedino u tom obliku piu u knjievnom jeziku, a u oblicima Livno, Avala, Oriovac ne pie se h
jer su ti oblici udomaeni u knjievnom jeziku (Pravopisna komisija 1960: 35, usp. Borani
1947: 19; Beli 1950: 132, 537).

Fonem h pie se u genitivu mnoine zamjenica, pridjeva i brojeva: dobrih, mojih,

drugih. Komisija nalae da se treba naroito paziti jer se u mnogim govorima tada ustaljuje
gubljenje h (Pravopisna komisija 1960: 33; usp. Borani 1947: 1819).

3.4.2. Suglasnik j

Pri tvorbi pridjeva na -ski od imenica koje zavravaju na -ija preuzeto je Boranievo
rjeenje gdje se priznaju knjievnima samo oblici s j, a odbacuje se Believ nain pisanja bez
j: lutrija > lutrijski (ne lutriski), armija > armijski (ne armiski) (Pravopisna komisija 1960:

29
37; usp. Beli 1950: 88, 527). Kod Borania pisanje bez fonema j u tvorbi pridjeva bilo je
doputeno samo kod pridjeva na -inski gdje dolazi do saimanja -iji- u -i- (sudija > sudijski,
ali sudijin > sudinski (Borani 1947: 20). Komisija doputa dva oblika u primjeru komijin >
kominski i komijski (Pravopisna komisija 1960: 37).

Kod pridjeva djeji, vuji, ovjeji Pravopisna komisija doputa i oblike djeiji, vuiji,
ovjeiji, nastale analogijom prema zamjenicama iji, svaiji, zbog proirenosti u govoru i
pismu, iako se prednost daje prvim oblicima (Pravopisna komisija 1960: 37).

3.4.3. Suglasnici i . Suglasnici i d

Ljudevit Jonke u Glavnim zakljucima Pravopisne komisije nekoliko novosti

buduega pravopisa u pisanju fonema , , d, .

Kod glagola pljeskati za 1. l. jd. pored pljeskam propisuje se i pljeem s objanjenjem

da je postalo od sk gdje je sk dalo (jotacija, jednaenje po mjestu tvorbe), a odatle st i
(disimilacija): pljeskati > pljesk + (j)em > pljesem (jotacija) > pljeem (jednaenje po
mjestu tvorbe) > pljeem (disimilacija) (usp. Jonke 1957b: 689).

Pored oblika opi, opina, uope, sveenik doputaju se i oblici opti, optina, uopte,
svetenik s objanjenjem da je potonje iz crkvenoslavenskog jezika ulo u narodne govore
jednog dijela naeg jezinog podruja, pa se i ovi drugi oblici upotrebljavaju u knjievnom
jeziku (Pravopisna komisija 1960: 48). Jonke navodi da oblici opti, optina nisu u duhu
hrvatskosrpskog jezika (Jonke 1957b: 69).

Fonem d pojavljuje se u posuenicama iz turskoga jezika: damija, hoda, fildan,

eirdija i iz engleskoga jezika: dungla, pidama, budet, a isti primjeri nalaze se i kod
Borania (Pravopisna komisija 1960: 52, usp. Borani 1947: 17).
U genitivu mnoine imenice svjedodba odbacuje se stariji oblik svjedoaba (kod Borania za
genitiv mnoine imenica svjedodba stoje oblici svjedoaba i svjedobi (Borani 1947: 25)), a
priznaje se svjedodaba i svjedodbi (Jonke 1957b: 69, Pravopisna komisija 1960: 51; 760).

Kod glagola vjebati i njegovih izvedenica novosadski pravopis ne priznaje oblike vjedbati,
vjedbanje jer to je pokrajinska osobina i ne ide u knjievni jezik (Pravopisna komisija

30
1960: 52). Beli je opravdavao oblik vedbati prema vebati tvrdnjom da je dolo od t
(crkvenoslavensko t), pa su prema tome tona oba rjeenja vebati i vedbati: vetbati >
vebati > vebati ili vetbati > vebati > vedbati (Beli 1950: 145, 541).
Kod Borania u poglavlju o gubljenju fonema11 t i d stoji da oblik vjeba dolazi od vjet + ba,
pri emu se najprije gubi t, a onda ispred b prelazi u svoj zvuni parnjak : vjetba > vjeba
> vjeba (Borani 1947: 30).

Za fonem specifino je da se pojavljuje preteito u rijeima stranoga podrijetla, i to

najvie u posuenicama iz grkoga i turskoga jezika: aneo < gr. angelos, erdan < tur.
gerdan, ore < gr. Georgius, a sline primjere navodi i Borani (Pravopisna komisija 1960:
50, usp. Borani 1947: 16). Novosadski pravopis ne priznaje oblike evojka, e koji postoje u
nekim govorima (Pravopisna komisija 1960: 51).

Pored imenice vodstvo (nastale od osnove vod-) nalazi se i oblik vostvo (nastao od osnove
vo-) koji je izuzetak od jednaenja > (usp. omeak > G jd. omeka) (ibid. 46; 65), to je
promjena u odnosu na Belia koji propisuje vostvo (Beli 1950: 144, 541), a taj oblik
postoji i kod Borania pored oblika vodstvo (Borani 1947: 198).

O oblicima vodstvo i vostvo pie Ljudevit Jonke u Jeziku, nakon to su pristigli prigovori
nekoliko dopisnika da je Komisija, uvodei oblik vostvo, potisnula oblik vodstvo. Kako
navodi Jonke, Komisija nije odbacila oblik vodstvo, nego se samo prilagodila govorima,
odnosno vostvo je oblik istone varijante, a vodstvo zapadne varijante (Jonke 1958: 126) s
tim da su to vie knjievne nego narodne rijei. Oblik vodstvo nastao je od glagola voditi, a
vostvo od oblika voa, voenje. Kako istie Jonke, Believ pravopis propisuje oblik vostvo
zbog naelnog pravila o jednaenju po zvunosti, ali Komisija se odluuje za oblik vostvo jer
se asimilacijom imenica suvie udaljuje od svoga korijena vo-. Kao to se u oblicima
sudstvo, sredstvo fonem d ne jednai ispred fonema s, tako se ne ni nee jednaiti ispred
fonema s (Jonke 1958: 126).

11
Koristim se terminom gubljenje fonema, takoer i dalje u radu. U novosadskom pravopisu stoji gubljenje
suglasnika.

31
 3.5. Glasovne promjene12

3.5.1. Promjene suglasnika k, g, h pred samoglasnicima e i i

U novosadskom pravopisu pravila o palatalizaciji13 ne razlikuju se od Believih (kod

Borania nema zasebnih poglavlja o palatalizaciji, nego se o oblicima kod kojih je dolo do
palatalizacije govori samo u poglavlju o pisanju fonema (Borani 1947: 1013), dok je za
(ne) provoenje sibilarizacije u dativu i lokativu jednine imenica enskog roda koje
zavravaju na -cka, -ka, -ka, -ska, -ka, -ka postignuto dogovorno rjeenje, tj. u skladu s
jezinom praksom. U Boranievu pravopisu nema poglavlja o sibilarizaciji kao ni o
palatalizaciji.

Kod imena i etnika enskih osoba na -ka sibilarizacija se ne provodi: Milka > DL
Milki, Anka > DL Anki; Bosanka > DL Bosanki (Pravopisna komisija 1960: 5455).

Kod naziva geografskih mjesta u oblicima gdje se osjea veza sa zajednikom

imenicom provodi se sibilarizacija: Banja Luka > DL Banjoj Luci, Rijeka > DL Rijeci, a kod
kojih se ne osjea veza doputa se dvostruko rjeenje: Gradika > DL Gradiki i Gradici;
Poega > DL Poegi i Poezi. Isti primjeri nalaze se kod Belia (Pravopisna komisija 1960:
55; usp. Beli 1950: 176, 550).

Ope imenice na -ka, -ka ne provode promjenu: maka > DL maki, praka > DL
praki (Pravopisna komisija 1960: 56). Beli govori o kolebljivosti oblika na -ki jer se mogu
uti i oblici na -ci: maka > DL maki, maci (Beli 1950: 176, 550).

Imenice na -cka, -sha, -zga takoer ne provode promjenu: kocka > DL kocki, pasha > DL
pashi, mazga > DL mazgi (Pravopisna komisija 1960: 56).

Imenice na -ska, -ka obino provode promjenu: ljuska > DL ljusci, guska > DL
gusci, kruka > DL kruci (ibid. 56). Beli govori o dvama oblicima (guski i gusci), a

12
Objedinjujem sve promjene u jedno poglavlje gdje se u naslovu koristim suvremenim terminom glasovne
promjene (u novosadskome, Boranievu i Believu pravopisu pojedina se glasovna promjena obrauje u
zasebnom poglavlju).

13
Koristim se suvremenim terminom palatalizacija. I za druge promjene takoer upotrebljavam suvremene
termine sibilarizacija, jotacija.

32
prednost daje neprovoenju promjene kao i kod oblika sa -ka (Beli 1950: 176, 180, str.
550, 551).

Za imenice na -tka vrijedi pravilo da ako je imenica dvoslona, ne provodi se

sibilarizacija, a ako je vieslona, doputa se dvojako pisanje: motka > DL motki, tetka > DL
tetki; pripovijetka > DL pripovijetki i pripovijeci. Kod imenice bitka, iako je dvoslona,
doputa se sibilarizacija, pa se moe pisati: bitka > DL bitki i bici (Pravopisna komisija 1960:
57).

3.5.2. Jotacija

Novosadski pravopis nema posebnog poglavlja o jotaciji, nego o toj promjeni govori u
sklopu poglavlja o fonemima , : radou < radost + ju; groe < grozd + je (usp.
Pravopisna komisija 1960: 45; 50). Slino je i kod Borania; primjeri oblika u kojima se
provodi jotacija navode se u poglavljima o fonemima (, , j), npr. oblici: smru < smrt + ju;
glau < glad + ju; jai < jak + ji (Borani 1947: 13, 15, 21). Dotle kod Belia uz poglavlje o
pisanju fonema , , d, postoji i poglavlje Suglasnike promene u vezi sa starim i novim
jotovanjem u kojima autor navodi pravila o pisanju oblika: borje < bor + je; klasje < klas +
je, pasji < pas + ji i sl. (novo jotovanje) i oblika: bri < brz + ji, ljubljah < ljub + l + jah
< inf. ljubiti, noah < nos + jah < inf. nositi i sl. (staro jotovanje) (usp. Beli 1950:
163173, 546549).

3.5.3. Promjena glasa l u o na kraju rijei i na kraju sloga

U propisivanju pravila o promjeni l u o na kraju rijei ili sloga novosadski se pravopis

ne mijenja umnogome od Borania i Belia; saima pravila u nekoliko osnovnih pri emu
poglavlje zapoinje jednako kao i Beli konstatacijom da se u hrvatskosrpskom knjievnom
jeziku l poeo mijenjati u o u drugoj polovici 14. stoljea (usp. Beli 1950: 68, 522);
Pravopisna komisija 1960: 59).

Promjena l u o provodi se u sljedeim sluajevima:

33
1) Promjena l u o dosljedno se dogaa u glagolskom pridjevu radnom mukoga roda: bio,
uo, itao, kopao, znao (Pravopisna komisija 1960: 59).

2) Fonem l mijenja se u fonem o u imenicama enskoga roda tvorenima sufiksom -nica:

uionica, radionica, tedionica (ibid.).

3) Do promjene dolazi i u nominativu jednine imenica mukoga roda s nepostojanim a:

kotao, misao, smisao (ibid.).

Negdje postoje oblici s promjenom ili bez nje:

1) U nominativu jednine i genitivu mnoine vieslonih imenica mukog roda koje

oznaavaju vritelja radnje stoji l, a u svim ostalim padeima l se mijenja u o: N jd.
nosilac > G mn. nosilaca, G jd. nosioca, D jd. nosiocu (Pravopisna komisija 1960:
60). Komisija preuzima Boranievu napomenu da se ove imenice znaju pogreno
upotrijebiti pa se esto u nominativu jednine moe uti nosioc umjesto nosilac (ibid.
60; usp. Borani 1947: 2223). Kod takvih dvoslonih imenica, izvedenih od glagola,
ostaje l: znalac, znalca (Pravopisna komisija 1960: 60).

2) Imenice koje su nekada u nominativu jednine mukoga roda imale l na kraju rijei
izgovaraju se i piu s fonemom l i bez njega: do i dol, soko i sokol, sto i stol, dio i dijel
(ibid. 62).

3) U pisanju pridjeva topao, veseo, bijel Pravopisna komisija doputa i starije oblike:
topal, vesel, bio (ibid. 62). Kod Borania postoji samo oblik topao, dok Beli navodi
oblik topal, a za oblik topao navodi da je rijedak (Borani 1947: 22; Beli 1950: 71,
523).

4) Dvostrukosti se doputaju i kod oblika seoce i selce, groce i grlce (Pravopisna

komisija 1960: 61). Borani je propisivao promjenu: gr'oce (ali G mn. grlaca)
(Borani 1947: 111).

Promjena l u o ne provodi se rijeima iz stranih jezika: apostol, gol, konzul, metal i sl.
(Pravopisna komisija 1960: 60).

34
 3.5.4. Jednaenje po zvunosti

Rasprave o Boranievu i Believu pravopisu najvie su pozornosti obino pridavale

tumaenju pravila o ponaanju fonema d i t s obzirom na zastupanje fonoloke koncepcije
(provoenje glasovnih promjena unutar granica rijei) ili morfonoloke koncepcije
(neprovoenje glasovnih promjena unutar granica rijei).
Iako je Ivan Broz odredio svoj pravopis kao fonoloki, pisanjem zvunoga fonema d ispred
bezvunih s, , c, , predvidio je odstupanja od dominantnog fonolokog naela (Badurina
2010: 84). Tu e tradiciju nastaviti i Borani u svojim pravopisima. Za razliku od hrvatske
tradicije, srpska tradicija provodi jednaenje d ispred s, , c, , ime vie slijedi fonoloku
koncepciju (ibid. 84). Iznimke su samo oblici kao gradski, ljudstvo kod kojih se d nalazi na
granici korijena i sufiksa -ski ili -stvo.
Kako navodi Badurina, u novosadskome pravopisu () u traenju kompromisnih
rjeenja izmeu srpskoga vie fonolokoga i hrvatskoga u neto veoj mjeri morfonolokoga
pravopisa rjeenje se nalo na sredini () (ibid. 88).
Ljudevit Jonke u Glavnim zakljucima Pravopisne komisije uoi izlaska Pravopisa
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika istie da se Pravopisna komisija zalae za jedinstveno
rjeenje jer su dotada postojale znatne razlike u Boranievu i Believu pravopisu. Pogotovo se
taj problem tie pisanja fonema d i t ispred fonema s i . Komisija e postii kompromisna
rjeenja, pa e se negdje propisati jednaenje, a drugdje nee (usp. 1957b: 67).

Dakle, pravopis Dragutina Borania propisuje neprovoenje jednaenja po zvunosti

kada se d nae ispred s ili jednako kao i kad se nae ispred c, , . I na granici korijena koji
zavrava na fonem d i sufiksa na -ski i -stvo takoer nee doi do jednaenja. Tako autor
propisuje: Ispred bezvunih c, , , s, ostaje d nepromijenjeno: odcijepiti, podiniti,
odunuti, predsjednik, gradski, poditi (Borani 1947: 24).

Aleksandar Beli, pozivajui se na dugi vijek tradicije Vuka Karadia, propisuje

provoenje jednaenja po zvunosti za sve foneme, pa e to naelo vrijediti i za fonem d:

Treba pisati uvek: potpretsednik, potpukovnik itd., a ne podpredsednik i sl. I u svima drugim
sloenicama u poetku i u sredini treba se drati ovog pravila. Treba pisati: otstupiti, otsei,
pretsedavati, otetati, potiniti se (), otunuti ().

(Beli 1950: 143, 541)

35
Samo na granici korijena i sufiksa u tvorbi pridjeva na -ski i imenica na -stvo kod kojih
korijen zavrava na d Beli ne provodi jednaenje: grad > gradski, gospodin > gospodstvo
() (Beli 1950: 143, 541).

Novosadski e pravopis u pisanju fonema d ispred s i propisati neprovoenje

jednaenja, neovisno u kojem se poloaju fonem d nae:

Ako se d nae ispred s ili , ono u pismu ostaje neizmijenjeno ma u kome se poloaju u rijei nalazilo:
predstava, odstupiti, predsjednik, potpredsjednik, gradski, ljudski, vojvodstvo, ljudstvo, sredstvo,
vodstvo, odetati, kadto, odtampati, podiati.

(Pravopisna komisija 1960: 64)

Ispred c, , Komisija propisuje jednaenje d u t: potcijeniti, otunuti, natovjek () (ibid.

64).

U tablici 2 donosimo usporedbu pravopisnih rjeenja o jednaenju fonema d ispred fonema c,

, , s, kod triju pravopisa.

Tablica 2: Prikaz pravopisnih rjeenja za pravilo o jednaenju fonema d ispred

bezvunih fonema c, , , s,

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
(Ne)jednaenje po zvunosti fonema d ispred
fonema c, , , s,

odcijepiti, podiniti, odunuti, predsjednik,

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili gradski, poditi (str. 24)
srpskoga jezika
potpretsednik, potpukovnik; otstupiti, otsei,
pretsedavati, otetati, potiniti se (),
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog otunuti () ( 143, str. 541)
knjievnog jezika
Iznimke: grad gradski, gospodin
gospodstvo () ( 144, str. 541)

Pravopisna komisija (1960), Pravopis potcijeniti, otunuti, natovjek; predstava,

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s odstupiti, predsjednik, gradski, ljudski,
pravopisnim rjenikom odetati () (str. 64)

36
 to se tie jednaenja fonema d ispred ostalih fonema te jednaenja ostalih fonema
npr. b, , i sl. novosadski e pravopis propisati jednaenje kod oblika: slatko, glatko, otpasti,
natpis; vrapca, drka, svjedodba (jednaenje se provodi i kod Belia i kod Borania)
(Pravopisna komisija 1960: 64).

Kod Pravopisne komisije fonem d uva se u oblicima adherentan, predturski (slino kao
to se i fonem b uva u obliku subpolaran) jer bi se jednaenjem izgubilo znaenje rijei
(ibid. 65). Do jednaenja nee doi ni u imenici vostvo, izvedenici od voa to znai da je
odbaen stariji oblik vostvo (ibid.).

U pisanju osobnih imena Komisija nalae jednaenje i to kod muslimanskih imena Mithat,
Suphija, a kod domaih imena d ostavlja nepromijenjeno (usp. ibid. 65).

3.5.5. Jednaenje po mjestu tvorbe

Pravopisna komisija preuzima Believo rjeenje kad je rije o jednaenju fonema n

ispred b; do jednaenja dolazi u jednostavnim rijeima i u izvedenicama: himba ( < od hiniti),
stambeni (< od stan), prehrambeni (< od prehrana), ali u sloenicama n ostaje: jedanput,
crvenperka, vodenbuha (ibid. 66). Kod Borania se fonem n uvijek jednai i prelazi u m:
zelemba, stramputica, jedamput (Borani 1947: 28). Belia navodi da se fonem n ne jednai
dosljedno, pa postoje oblici: zelemba, himba, ali jedanput, crvenperka to se moe provjeriti
jedino pretraivanjem pravopisnog rjenika (usp. Beli 1950: 152, 543).

3.5.6. Gubljenje suglasnika

Pravila o gubljenju fonema najvie se tiu ponaanja fonema t unutar rijei. Veina
rjeenja podudara se kod Borania i Belia, a za ona rjeenja koja se ne podudaraju Komisija
propisuje jedinstveno rjeenje.

Sva tri pravopisa propisuju gubljenje fonema d i t ispred c, , , i d u oblicima: V jd. oe

(< V jd. ote < N jd. otac), V jd. sue (< V jd. sute < V jd. sude < N jd. sudac); N mn.

37
dobici (< N mn. dobitci < N jd. dobitak), N mn. preci (< N mn. pretci, predci < N jd. predak);
N jd. burmudija (< burmutdija < burmuddija) (Pravopisna komisija 1960: 68).

Ako se jedan do drugoga nau dva ista fonema i to na granici prefiksa i korijena ili
korijena i sufiksa, oni se svode na jedan i tako se piu: bezzakonje > bezakonje, oddijeliti>
odijeliti, porezski > poresski > poreski. Meutim, to se ne dogaa u rijeima u kojima bi
gubljenjem fonema dolo do nerazumijevanja znaenja rijei; u govoru i u pismu ostaje:
najjai, najjednostavniji; naddrutveni, nuzzarada, preddravni, poddijalekt (ibid. 67).

U pisanju zamjenica tko, svatko, netko Komisija doputa dvostruke oblike: tko i ko,
svatko i svako () jer su oblici u kojima se gubi t i tada prisutni u nekim govorima (ibid. 69).
Borani u svom pravopisu ne doputa gubljenje t i propisuje samo oblike tko, svatko, netko
(Borani 1947: 31) dok Beli u svom pravopisu oblike tko, svatko, netko obiljeava
zastarjelima i propisuje samo oblike bez fonema t: ko, svako, neko (Beli 1950: 162, 545).

U izvedenicama na -tina sva tri pravopisa propisuju oblike hrvatina, gospotina u

kojima dolazi do gubljenja t ispred t.
Komisija odbacuje Believo pravilo o gubljenju fonema d ispred suglasnike skupine t kod
sloenog priloga kadto: kato (Beli 1950: 157, 545) i propisuje samo oblik kadto
(Pravopisna komisija 1960: 68), ali doputa dvojako pisanje sloenog priloga radta: radta i
rata (ibid.) za koji je Beli propisivao samo oblik rata (Beli 1950: 38, 516). Borani
propisuje samo oblike kadto, radta (Borani 1947: 30).

Pridjevi na -ski tvoreni od imenica sa sufiksom -i piu se bez s: mladiki (ne

mladiski), plemiki (ne plemiski) kako propisuje i Borani, dok je Beli doputao i oblik
mladiski, a u imenicama koje zavravaju na -stvo fonem ostaje ispred fonema s: pokustvo,
mogustvo (Pravopisna komisija 1960: 70) to je propisivao i Beli (Beli 1950: 160, 545),
dok su kod Borania doputeni dvojaki oblici: pokustvo i pokutvo (Borani 1947: 31).

Za pridjev nuan Komisija doputa dvostruko rjeenje kao i Beli nuan i nudan
(Pravopisna komisija 1960: 69), dok kod Borania samo u nominativu jednine mukoga roda
nalazimo oblik nudan, a u nominativu ostalih dvaju rodova i u svim ostalim padeima pie se
bez d (fonem d gubi se izmeu fonema i n) (Borani 1947: 30).

38
 3.6. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei

Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom u poglavlju o

sastavljenom i nesastavljenom pisanju rijei14 kombinirao je pravila iz Boranieva i Believa
pravopisa; Ljudevit Jonke navodi da je za pisanje sloenih rijei usvojeno naelo
umjerenosti, po kojem ne treba ii predaleko u sastavljenom pisanju sloenih sintaktikih
izraza (Jonke 1957 b: 69).

3.6.1. Opa pravila. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva

Najprije se donose opa pravila o pisanju sloenica kao i kod Borania i Belia (Pravopisna
komisija 1960: 69, usp. Borani 1947: 43, Beli 1950: 34, 514):

1) Dvije rijei ine sloenicu koja dobiva novo znaenje drugaije od onoga to ga te
dvije rijei imaju kao zasebne jedinice.

2) Jedna od rijei gubi svoje znaenje kad stoji samostalno.

3) Dvije rijei mijenjaju svoj naglasak kada se nau izvan sloenice.

4) Dvije rijei mogu se povezati tako da se izmeu njih pie crtica i one se nazivaju
polusloenicama.

Novosadski pravopis zatim objanjava pravila za svaku vrstu rijei kao to to ine
Borani i Beli. I Borani i Pravopisna komisija navode primjere imenikih sloenica kao
nizbrdo, glavobolja, jugozapad, polubrat, danguba, Jugoslavija koje zajedno ine jedan
pojam i iji su sastavni dijelovi srasli (usp. Borani 1947: 43; Pravopisna komisija 1960: 73),
a pridjevskim se sloenicama smatraju oblici kao mnogopotovani, jugoistoni, tamnomodar;
jugoslavenski, ehoslovaki, knjievnoteorijski kod kojih ili prva rije slui kao dopuna drugoj

14
U radu se koristim novijim izrazom nesastavljeno (pisanje rijei). U naslovima poglavlja ostaje izvorni izraz
rastavljeno (pisanje rijei).

39
(u atributnoj ili prilokoj slubi) ili je rije o pravom srastanju, ali i u jednom i u drugom
sluaju sveza dvaju pridjeva ini jedan pojam (usp. Borani 1947: 4445; Beli 1950: 49
52, 518519); Pravopisna komisija 1960: 7677).

Imenike polusloenice spomen-ploa, rak-rana, ivan-cvijet, auto-put ine svezu u

kojoj svaka rije uva svoje znaenje ili dio toga znaenja, odnosno ne dolazi do srastanja i
prvi dio, koji je u atributnoj slubi druge imenice, ne sklanja se: G spomen-ploe, G rak-rane,
G auto-puta (Pravopisna komisija 1960: 44). Isto stoji i kod Borania: spomen-ploa > G
spomen-ploe, rak-rana > G rak-rane, auto-cesta > G auto-ceste (Borani 1947: 44).
Novosadski pravopis ne navodi poseban tip sveze dviju imenica koji spominje Borani; to su
sveze kod kojih takoer prva imenica ima ire znaenje i koje se piu nesastavljeno i obje se
sklanjaju: pilot lovac > G pilota lovca, ena radnica > G ene radnice (Borani 1947: 44).

U pisanju pridjevskih polusloenica pravopisi se takoer podudaraju, rije je o svezi

dvaju pridjeva u kojoj svaki pridjev ima ravnopravno znaenje, a sklanja se samo drugi dio,
pa e se pisati poljoprivredno-umarski (fakultet), uto-ljubiasti (cvijet) (Borani 1947: 45);
francusko-srpski (renik) (Beli 1950: 52, 518519); poljsko-slovenski (rjenik), rusko-
engleski (rjenik) (Pravopisna komisija 1960: 78).

Od navedenih sveza pridjeva iznimka je jedino pisanje izraza hrvatskosrpski/ srpskohrvatski

(jezik) gdje se hrvatskosrpski/ srpskohrvatski smatra pravom sloenicom, odnosno njegovi su
sastavni dijelovi srasli i ine jedan pojam, zato se ne pie s crticom (hrvatsko-srpski/ srpsko-
hrvatski) jer bi onda ta sveza oznaavala dva pojma. Najprije Beli u svome pravopisu
objanjava zato se pie srpskohrvatski: Srpsko-hrvatski, naprotiv, mesto srpskohrvatski
znailo bi srpski i hrvatski, a ne srpski ili hrvatski, srpski koji je i hrvatski, kako mi to danas
razumemo, dakle, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski (Beli 1950: 52, 519). Zatim u
novosadskome pravopisu o obliku hrvatskosrpski/ srpskohrvatski Pravopisna komisija navodi
isto: I kao znak nerazgraniivosti pojma zajednikog jezika Hrvata i Srba (za razliku od
sluajeva u kojima je mogue odrediti granicu izmeu vie posebnih u jednom zajednikom
nazivu), on se i oznaava pravom sloenicom, u kojoj se dijelovi piu sastavljeno.
(Pravopisna komisija 1960: 78).

I kod sveze pridjeva narodnooslobodilaki postoje nepodudaranja meu pravopisima. Tako

Borani ovaj oblik pie s crticom: Narodno-oslobodilaki pokret (Borani 1947: 58). Beli i
Pravopisna komisija piu ga bez crtice: Narodnooslobodilaka borba, narodnooslobodilaki
(Beli 1950: 19, 508; 51, 518); narodnooslobodilaka borba (Pravopisna komisija 1960:
40
20). Boraniev i novosadski pravopis spominju taj oblik samo u kontekstu pisanja imena
pokreta u poglavlju o velikom i malom slovu, a jedino ga Believ pravopis navodi i u
poglavlju o sloenicama.

Nijena estica ne pie se zajedno s imenicom ili pridjevom tvorei imeniku ili
pridjevsku sloenicu: neovjek, neljudi, nebrat, nevjera, neprijatelj, nesoj; nepoznat,
nepaljiv, neukusan, nezdrav, nevidljiv (Pravopisna komisija 1960: 74; 76), a sline primjere
navodi i Borani: nebrat, neprijatelj, nevjera; nemio, neveseo, nevjet (Borani 1947: 44; 45).

3.6.2. Pisanje priloga

Prilozi naglas, naoko, naoi, bestraga, dodue i sl. koji su nekadanje veze prijedloga
i nekog padenog oblika, koje svi osjeaju kao sloenice, piu se sastavljeno (Pravopisna
komisija 1960: 88). No, ako se kod tih sveza uvaju samostalna znaenja rijei, piu se
nesastavljeno. Npr. izraz dodue predstavlja priloku sloenicu i ima jedinstveno znaenje [=
istina], a ako se ovaj izraz pie nesastavljeno, do se tretira kao prijedlog i dua kao imenica sa
samostalnim znaenjem: Stalo mu je do due (u reenici se taj izraz do due ponaa kao
prilona oznaka mjesta ili neizravni objekt (usp. ibid. 8889)).

Kako istie Jonke, kod prilokih izraza Komisija odbacuje praksu koja se u to vrijeme
sve vie javljala sastavljeno pisanje oblika pred zoru, u stvari, i te kako, tako rei i sl.
(predzoru, ustvari, itekako, takorei) i propisuje nesastavljeno pisanje (usp. Jonke 1957 b:
70). Oznaujui ih prilokim izrazima s nesraslim dijelovima, novosadski pravopis navodi
sljedee primjere nesastavljenog pisanja takvih izraza: pred zoru, do vraga, na alost, na
sreu, na izgled, na ljeto, u jesen, u zimu, u ime, uz put, na stranu, u stvari i dr. (Pravopisna
komisija 1960: ibid. 89).

41
 3.6.3. Pisanje glagola

3.6.3.1. Pisanje futura I.

Na sastancima Pravopisne komisije oko izdavanja zajednikog pravopisa velika se

pozornost posveivala rjeavanju problema u pisanju futura I. i to oblika sastavljenog od
krnjeg infinitiva i nenaglaenog prezenta pomonog glagola htjeti: nosit u. Obje su tradicije
predlagale svoje rjeenje kao zajedniko, ali budui da je tradicija pisanja obaju oblika duga,
Komisija je dopustila dvojako pisanje.
Beli i srpska pravopisna tradicija propisivala je sastavljeno pisanje futura I. u skladu s
naelom pisanja onako kako se izgovara:

Kada se [glagolske enklitike u, e, e, emo, ete, e] nahode u vezi sa okrnjenim nainom

neodreenim (tj. bez krajnjeg ti), piu se zajedno sa njim: radiu, pevaemo, pleu, jer se radi, peva,
ple samostalno kao neodreeni nain (neodreeni glagolski oblik) ne upotrebljava.

(Beli 1950: 60, 520)

Borani i hrvatska pravopisna tradicija propisuju nesastavljeno pisanje u Boranievu

pravopisu u poglavlju o gubljenju suglasnika kod odstupanja od gubljenja ili jednaenja d ili t
ispred , , c navodi se: Kako reene promjene ne dolaze i z m e u rijei, nego u rijeima,
pie se u futuru: uvat u, vidjet u, vidjet emo, dat ete, premda se g o v o r i s a m o
uvau, vidjeemo, daete (Borani 1947: 29).

Srpska, dakle, strana smatra oblik futura I. glagolskom sloenicom, a hrvatska ga

strana smatra sloenim glagolskim oblikom.

Oko toga problema najvie su polemika vodili Ljudevit Jonke na hrvatskoj strani te Mihailo
Stevanovi i Jovan Vukovi na srpskoj strani. Da je futur I. glagolska sloenica srpska strana
navodi kao argument ponaanje oblika regbi, smjedbudem i sl. Pravilo o sastavljenom pisanju
enklitika s krnjim infinitivima Beli zavrava: Sa slinih razloga piu se zajedno: dadbudem,
znadbudem, htedbudem (htjedbudem) () (Beli 1950: 60, 520).

Meutim, kako istie Jonke u drugom broju Jezika iz 1955. godine u lanku Je li oblik futura
I. sloenica?, citirajui Tomu Maretia, futur I. ne moe biti sloenica jer se enklitike nikad
ne piu zajedno s rijei na koju se naslanjaju, kao to se ni kod oblika perfekta i kondicionala
enklitika ne pie zajedno s prvim dijelom (nosio sam, nosio bih), nego su to sloeni glagolski

42
oblici (Jonke 1955: 46), a sline argumente navodi i u drugome lanku, iz 1957. godine
(Futur I. je zaista sloeno glagolsko vrijeme) (Jonke 1957a: 143). Takoer, kao argument da
futur I. nije sloenica Jonke navodi Maretieve rijei da krnji oblici (mislit', uvat') postoje u
narodnim pjesmama, pa su prema tome samostalni dijelovi (ibid. 45). A oblici regbi,
smjedbudem, mogbudem jesu glagolske sloenice i one se piu sastavljeno (ibid. 47; Jonke
1957a: 143). To potvruje Boranievo pravilo o sastavljenom pisanju glagola gdje u skupinu
sastavljenog pisanja ulaze glagoli, odnosno smatraju se sloenicama glagoli () sloeni sa
budem i krnjim infinitivom: dadbudem, htjedbude, znadbudu (Borani 1947: 47).

Da futur I. nije sloenica, nego sloen glagolski oblik iji se dijelovi smiju cijepati,
potvruje njegova nijena varijanta. Jonke navodi primjere reenica: Nosit u sutra koku na
pazar i Ne u sutra nositi koku na pazar (Jonke 1955: 47). Futur I. i dalje je sloen glagolski
oblik iji su se dijelovi samo razdvojili u nijenoj reenici. Dotle se sloenice kao regbi,
htjedbudu u svojoj nijenoj konstrukciji ne smije cijepati. Jonke navodi primjere iz
Maretieve Gramatike: ako knez i vlastela htjedbudu i ako komitet nikako ne edbude ili ne
mogbude (ibid. 47). U etvrtom broju Jezika iz 1957. Jonke u svom lanku Jo o odjecima
i o pisanju futura I. navodi:

Potpuno je dakle jasno, da oblik futura I. nije sloenica, jer se glagolske sloenice nikada ne cijepaju u
dva dijela, nego je to glagolsko sloeno vrijeme, kao to je i perfekt i kondicional (sluao sam, sluao
bih), pa ga stoga i treba podjednako, t. j. odijeljeno i pisati.

(Jonke 1957: 121)

Pravopisna komisija ipak doputa dvojno pisanje, a kako istie Jonke kadto [je] i dvojno
rjeenje bolje nego jedinstveno, a sto puta ak bolje nego nikakvo (1957a: 144). U
novosadskom pravopisu stoji:

() ako pomoni glagol dolazi neposredno iza infinitiva glagola na -ti onda se futur I pie na dva
naina:

kao jedna sloena rije:

nosiu, pleu

i kao sloen glagolski oblik:

nosit u, plest u.

(Pravopisna komisija 1960: 85)

43
Kako stoji u napomeni uz ovo pravilo, prvi nain pisanja zasniva se na fonetskom principu, a
kod drugog naina pisanja uvaju se sastavni dijelovi ovoga glagolskog vremena (ibid. 85).
Treba biti dosljedan u primjeni toga pravila pri izboru jednoga od naina pisanja:

Oba naina pisanja imaju dugu tradiciju i svoju opravdanost pa se stoga ostavljaju kao dvostrukost na
itavom podruju hrvatskosrpskog jezika prema slobodnom izboru samoga pisca. Dakako, u jednom
lanku, zadai, raspravi ili knjizi moe se upotrijebiti samo jedan od spomenutih naina, onaj koji
odabere pisac.

(ibid. 85)

Tablica 3: Pisanje futura I. u trima pravopisima

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Sastavljeno i nesastavljeno pisanje rijei:
pisanje futura I.

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili nesastavljeno: nosit u

srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog sastavljeno: nosiu
knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis nesastavljeno: nosit u

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s ili
pravopisnim rjenikom sastavljeno: nosiu

3.6.3.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti

Borani u svom pravopisu propisuje nesastavljeno pisanje nijene estice ne uz

pomoni glagol htjeti.

Glagoli se piu zajedno () 3. sloeni s rijecom ne () b) uz glagolske oblike koji se samostalno ne

govore: nemoj, nemojmo, nemojte, nemam, nema; nemaj, nemajui Uz sve druge glagole ne se
pie odvojeno: ne u, ne e, ne bih, ne bijae

(Borani 1947: 47)

Beli propisuje sastavljeno pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti.

44
 U nemoj, nemojmo, nemojte, zatim u nemam, nema, nema, nemati, nemao i u svima ostalim njihovim
oblicima; i najzad, u neu, nee, nee, neemo, neete, nee, ne se nikad ne pie odvojeno, jer moj u
ovom znaenju ne postoji kao zasebna re, mam tako isto zasebno ne postoji, a u neu imamo slivanje
izraza ne i (h)hou tako da se ne moe podeliti na ne i u (ne je tu od saimanja sa o dugo: neu,
nee i sl.).

(Beli 1950: 46, 517518)

I u novosadskome pravopisu propisuje se sastavljeno pisanje nijenog oblika

pomonog glagola htjeti:

() c) Odrina rijeca ne srasla se jedino s oblicima glagola: nemoj (od ne mozi), nemojmo, nemojte,
neu (od ne hou), nee, nemam (od ne imam), nema, nema nemaju, i u ovim je sluajevima
svagda treba pisati sastavljeno s glagolom.

(Pravopisna komisija 1960: 84)

Dakle, tradicija nesastavljenog pisanja estice ne uz prezent pomonog glagola htjeti

prekinuta je novosadskim pravopisom. U tablici 4 donosimo prikaz rjeenja u trima
pravopisima.

Tablica 4: Pisanja nijenog oblika pomonog glagola htjeti u trima pravopisima

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Sastavljeno i nesastavljeno pisanje rijei:
pisanje nijenog oblika pomonog glagola
htjeti

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili nesastavljeno: ne u

srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog sastavljeno: neu
knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis sastavljeno: neu

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom

O pravilnoj upotrebi nijenog oblika pomonog glagola htjeti pisano je u lancima

Jezika. U etvrtom broju Jezika 1958. godine Jonke objanjava zato se Pravopisna komisija

45
odluila za sastavljeno pisanje. Analogno prema obliku nemam pie se i neu, uz argument da
je nemam nastalo srastanjem ne(i)mam, pa odatle i ne(ho)u. Meutim, problem je to je
nijeni oblik glagola imati toliko izmijenjen da se ne osjea njegov drugi dio (i)mam, a kod
neu jo se osjea (ho)u (usp. Jonke 1958: 125). Ipak, Jonke navodi tvrdnju Stjepana Ivia
koji kae da je pravilnije neu nego ne u jer je to u skladu s oblikom nemam, iako su i Vuk
Karadi i Tomo Mareti pisali nesastavljeni oblik, a onda po Maretiu i Borani. Prema
Iviu neu nije nastalo sastavljanjem estice ne i enklitike u, nego sastavljanjem estice ne i
glagola (ho)u kao i kod oblika nijesam i nemam. Kako navodi Ivi, to je potvrdio i Pero
Budmani govorei o razliitim naglascima kod oblika nu, ne prema ne(h)u, n(ho)e
(ibid. 125). Jonke na kraju lanka napominje da se do izdavanja novoga pravopisa treba drati
Boranieva pisanja jer on sam tada prakticira nesastavljeno pisanje (ibid.).

3.7. Interpunkcija

Hrvatska i srpska pravopisna tradicija do novosadskoga su se pravopisa temeljile na

razliitim tipovima interpunkcije. Hrvatska se temeljila na gramatikoj, a srpska na slobodnoj
(logikoj) ili logiko-semantikoj interpunkciji. Gramatika interpunkcija na kojoj se temeljio
Boraniev pravopis uzor je nala u njemakim pravopisima, a logika u francuskim
pravopisima. Ovo emo poglavlje posvetiti dvjema reeninim znakovima po kojima se ta
dva tipa interpunkcije najvie razlikuju toki i zarezu.

3.7.1. Toka

Poglavlje o interpunkciji Borani zapoinje iznoenjem pravila o upotrebi toke. Na

poetku poglavlja Reenini znaci propisuje: Toka se biljei: 1. na kraju potpune
reenice 2. na kraju natpisa u tekstu (usp. Borani 1947: 61). Pravopisna komisija na
poetku poglavlja Interpunkcija navodi: Na kraju svake reenice u kojoj se iznosi neka
zavrena misao stavlja se taka () (Pravopisna komisija 1960: 92). Zatim se na drugom
mjestu navodi: Taka se pie na kraju potvrdne i odrine reenice, bila ona prosta, prosta
proirena ili sloena (ibid. 110).
46
 Dakle, osnovno naelo logike interpunkcije temelji se na loginom (pr)ocjenjivanju
zavretka odreene misaone cjeline i o tome e ovisiti upotreba pojedinog reeninog znaka.

Pri izboru rjeenja za pravila o interpunkciji novosadski je pravopis odbacio

Boranievu tradiciju, a priznao Believu, koja e opstati u svim sljedeim hrvatskim i srpskim
pravopisima. Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika preuzima dakle logiku
interpunkciju, ali je ona, kako istie Jonke, nadopunjena tzv. elementima rastavljanja
(Jonke 1957b: 72). To znai da se preduge reenice dijele zarezom na nekoliko manjih ako ne
stoji zarez ni nakon tri-etiri retka bez obzira na to to reenica ini jednu misaonu cjelinu
(ibid.).

3.7.2. Zarez

Pravopisna je komisija pravila o pisanju zareza po logikoj interpunkciji preuzela od

Belia. Stoga e veina pravila biti formulirana kao kod Belia; autor je podijelio pravila o
pisanju zareza kao reeninog znaka na tri dijela: Zapeta. Opti principi, 1. Zapeta uz
zasebne rei i izraze 2. Uz reenice. Najprije objanjava princip povezivanja ili
nepovezivanja reenica zarezom: Osnovno je naelo stavljanja ili nestavljanja zapete: sve to
je organski, jeziki neposredno povezano ne moe se odvajati zapetom, a sve to nije takvo
odvaja se zapetom jer je ono po prirodi svojoj odvojeno (Beli 1950: 185, 553)
Potom donosi pravila o pisanju zareza izmeu sintagmi i dijelova reenica, a u treem dijelu
objanjava pravila o upotrebi zareza u nezavisnim i zavisnim reenicama (Beli 1950:
186210, 553563). Tako e poglavlje oblikovati i Pravopisna komisija.

Poglavlje o upotrebi zareza kao reeninog znaka Pravopisna je komisija podijelila na tri
dijela kao i Beli Zarez (,) , Zarez izmeu dijelova reenice i Zarez izmeu reenica.
U prvom se dijelu Zarez (,) donosi ope pravilo, koje je slino formulirano kao i
Believo, o upotrebi zareza:

U sistemu slobodne (logike) interpunkcije osnovno je naelo da se ono to je u mislima tijesno

meusobno povezano i predstavlja jednu cjelinu ni u pisanju ne rastavlja i da se, obrnuto, dijelovi koji
ine cjelinu za sebe odvajaju zarezom od ostalih dijelova reenice.

(Pravopisna komisija 1960: 92)

47
Dalje se objanjavaju pravila za upotrebu zareza izmeu dijelova reenice i izmeu reenica
onako kako ih navodi i Beli.

1) Zarez izmeu dijelova reenice

Pravila o pisanju zareza izmeu dijelova reenice po logikoj interpunkciji Komisija

navodi preteito istim redoslijedom kao Beli (usp. Beli 1950: 553556). Izmeu dijelova
reenice zarez se stavlja: pri nabrajanju (npr. Nemirni, grlati, nasmijani mladii ()), pri
isticanju pri sastavljanju nekim suprotnim veznikom (npr. Ti si kriv, a ne on), u odreenim
situacijama ispred rijei i izraza odnosno, upravo, kao i, i to (npr. Doi u ja, odnosno moj
brat) i sl. Zarez se stavlja i pri naknadnom dodavanju; tako se njime odvaja vokativ (npr. Nad
otvorenim grobom, tuni zbore, suze me ()) skupovi rijei naknadno dodani, apozicije
naknadno dodane (npr. Tako se smijao na susjed, nadzornik pruge ()) i sl. (usp. Pravopisna
komisija 1960: 9395).

Zarez se ne pie kad se suprotni veznik nego nalazi iza komparativa (On je bolji junak nego
ti) te kad se suprotni veznik nego nadovezuje na izraz ne samo ili na veznik ve (Traio je ne
samo knjige nego i novaca. Izgubio je ne samo te biljeke ve i sve line isprave.) (ibid. 94). I
u gramatikoj interpunkciji u sluaju upotrebe veznika nego u znaenju komparativa nije se
upotrebljavao zarez: Bolje je umrijeti stojei nego ivjeti na koljenima (Borani 1947: 68).

U nabrajanju atributa zarez se ne pie ako izmeu dva atributa postoji odnos zavisnosti (ako
prvi poblie oznauje drugi): Obukao je nove duboke cipele (ibid. 93). U nabrajanju dijelova
reenice ako se izmeu posljednja dva dijela nalazi veznik ne stavlja se zarez (Moe se voziti
vlakom, autobusom ili avionom) (ibid.) i sl.

2) Zarez izmeu reenica

Dio poglavlja o pisanju zareza izmeu reenica sastoji se od pisanja zareza: a) izmeu
nezavisnih reenica i b) izmeu zavisnih reenica.15

15
Beli ne dijeli ovo poglavlje, ali istim se redoslijedom donose pravila (usp. Beli 1950: 197210, 556563).

48
 a) Izmeu nezavisnih reenica

Zarez se pie: kod nabrajanja ili ponavljanja bez veznika: Svod joj je pozlatom izvezen,
mramorni stubovi zlatnom icom optoeni (), no ako su takve reenice upitne ili uskline,
zarez se ne pie: Sve sam dao! ree on, pa rairi ruke (Pravopisna komisija 1960: 99), kod
isticanja (On je jako ostario, i vie nita ne vidi), kod suprotnih (Sve je to kratko trajalo, a
duboko nam se u duu urezalo) i iskljunih reenica (itavu kasabu obavio je gusti mrak,
samo to (...)) (ibid. 100101).

Zarez se ne pie kod sastavnih i rastavnih reenica te kod reenica sa suprotnim veznicima
nego i ve kada se nadovezuju na izraz ne samo iz prethodne reenice: Kia je postala ne
samo dosadna nego je i vrlo tetna za usjeve (Pravopisna komisija 1960: 101).

U gramatikoj interpunkciji kod upotrebe zareza u konstrukcijama ne samo nego izmeu

reenica ne vrijedi isto pravilo kao kod povezivanja reeninih dijelova tim veznicima. Tako
Borani propisuje upotrebu zareza: Kad prema vezi ne samo glavne reenice u usporednoj
stoji nego, no, ve, one se odvajaju zarezom: U opkoljenom je gradu ne samo nestalo vode i
hrane, nego se i zarazne bolesti poele iriti (Borani 1947: 64).

b) Izmeu glavnih i zavisnih reenica

Kako se navodi u novosadskom pravopisu, zavisne reenice dopunjavaju ili poblie

odreuju glavne reenice i izmeu njih ne treba pisati zarez. Ali, u ovisnosti o redu reenica
ipak e ovisiti izostanak ili upotreba zareza, npr. kod reenica u inverziji. Novosadski
pravopis prema jaini zavisnosti dijeli zavisne reenice u tri grupe:

Prvu grupu ine reenice koje su zapravo dopuna glagolima onih reenica od kojih zavise (to su izrine i
njima srodne reenice; u drugu grupu idu reenice (pogodbene, dopusne, uzrone i posljedine) koje mogu
biti u tjenjoj ili labavijoj zavisnosti od glavnih, a treu grupu ine zavisne reenice (odnosne, vremenske,
mjesne ili poredbene) koje vre ili atributivnu ili apozitivnu slubu. Tek na kraju e biti govora o zavisnim
reenicama u inverziji.

(Pravopisna komisija 1960: 102)

Reenice iz prve grupe ne odvajaju se zarezom.

Reenice iz druge grupe odvajaju se ili ne odvajaju zarezom u ovisnosti od jaine kojom
zavise od glavnih. Tako se pogodbene reenice piu sa zarezom ili bez njega ovisno o tome
koliko su tijesno povezane s glavnim reenicama. Ako nisu tijesno povezane i tretiraju se kao
naknadno dodane, piu se sa zarezom: ivimo mi, ako se ovo smije nazvati ivotom, i siti smo
49
ivota i umorni smo od njega. Ako su u tijesnoj vezi s glavnom reenicom, piu se bez zareza:
Brisat u sve dugove ako mi povjerujete i uradite po mojim uputama (ibid. 104). Jednako
vrijedi i za dopusne, uzrone i posljedine reenice.

Reenice iz tree grupe odvajaju se ili ne odvajaju od glavnih. Odnosne reenice u kojima
zavisna reenica slui kao atribut glavnoj ne odvajaju se zarezom: Napokon progovori i
ovjek koga je na prijatelj te veeri doveo u drutvo (ibid. 106).

Izostanak zareza kod atributnih reenica (osim ako su u inverziji) jo je jedna razlika prema
gramatikoj interpunkciji; Borani propisuje upotrebu zareza kod takvih odnosnih reenica:
Zemlja pripada onome, koji je obrauje (Borani 1947: 65).

Komisija propisuje upotrebu zareza onda ako zavisna reenica u slubi apozicije, kao
naknadno dodana, dopunjava glavnu: U svojim djelima prikazivao je hrvatskog malog
ovjeka, ponajvie seljaka, koji se borio i ginuo za interese svojih tlaitelja (Pravopisna
komisija 1960: 106).

Mjesne i vremenske reenice, koje takoer pripadaju treoj grupi, novosadski pravopis ne
odvaja zarezom, osim ako se osjea njihovo naknadno dodavanje, kao i kod druge grupe
zavisnih reenica (usp. ibid. 107).

Usporedne reenice s veznicima nego i no takoer se ne odvajaju zarezom: Obavili smo

svoj zadatak osam dana prije nego je bilo predvieno (ibid.). Borani je i ovdje propisivao
zarez: () Jednako se odvaja zarezom i usporedna reenica, koja se nadovezuje na
komparativ u glavnoj reenici: Omladinska radna brigada popravila je osam dana prije, nego
je bilo predvieno (Borani 1947: 63).

Zavisne reenice koje znae objanjenje ili izricanje i kod kojih su predikati glavne
reenice glagoli govorenja, miljenja, izricanja ne odvajaju se zarezom: Ne vjerujem da su
seljaci iz toga sela bili tako ravi kao to se o njima mislilo () (Pravopisna komisija 1960:
108). U gramatikoj se interpunkciji takve reenice odvajaju zarezom: Nadam se, da emo se
opet nai zajedno na narodnom poslu. Javite odmah, moete li nam pomoi pri sjetvi (Borani
1947: 66). Borani napominje da kod ovakvih reenica umjesto zareza moe stajati crta ili
dvije toke: Odluno tvrdimi vi ste tamo bili (ibid.). Pravopisna komisija navodi primjer Ne
vjerujem da su seljaci () i to kada govori o potrebi pisanja zareza radi lakeg razumijevanja
onoga to se reenicama iznosi; takoer navodi primjer: To to on ima tako je malo prema
onome to mu se nudi i tako neznatno prema onome to on eli, da mu ne priinjava nikakvo

50
zadovoljstvo ni ono to moe da kupi (Pravopisna komisija 1960: 108). Posljednji se primjer
moe odnositi i na spomenuto naelo buduega pravopisa o nadopunjavanju logike
interpunkcije elementom rastavljanja kako bi se razlomile duge reenice (usp. Jonke 1957b:
72).

Posebnu kategoriju ine zavisne reenice u inverziji. Ako zavisna reenica prethodi
glavnoj, pie se zarez. To pravilo vrijedi za sve zavisne reenice: Ako bi se u neto na silu
htjeli umijeati, ba-knez ih je mogao optuiti i raspustiti. Koji ele ii, moraju prethodno
traiti odobrenje za to (Pravopisna komisija 1960: 108).

Zarez treba pisati i iza glagolskih priloga kada dou na poetak reenice oznaujui slubu
zavisne reenice: Sluajui [= Dok je sluao] na jedno uho grozniavo i zamorno prianje
ovoga ovjeka, fra Petar je u sebi mislio da ga je njegova govorljivost i dovela ovamo, kao i
kod umetnutih reenica: Zaprosio bee Ljuboviu ak daleko u Zagorju ravnom, kau ljudi,
prikladnu djevojku (ibid. 109).

Zarez se stavlja i izmeu reenica kako bi se pojasnio njihov sadraj, iako tu zarez ne bi
trebao stajati: A to to si ti kazala meni, nije jasno. A to to si kazala, meni nije jasno (ibid.
110).

3.8. Pravopisni znaci

3.8.1. Toka

Novosadski pravopis propisuje pisanje toke iza arapskog rednog broja, ali iza
rimskog rednog broja toka se ne pie. Kod Belia nalazimo da se toka ne pie iza rednih
brojeva ako je jasno da se radi o rednim brojevima. Za razliku od toga Boraniev pravopis
propisuje da se toka pie iza svih rednih brojeva. Slijedi usporedni prikaz pravila u trima
pravopisima.

Toka se biljei: 1. iza rednih brojeva za razliku od glavnih: 29. XI. 1943., to se izgovara: dvadeset
devetoga (dana) jedanaestoga (mjeseca, t. j. studenoga) hiljadu devet stotina etrdeset (i) tree (godine)

(Borani 1947: 81)

51
 Kada arapske ili rimske cifre znae redne brojeve, uz njih ne treba stavljati taku ako je jasno iz
ostalog teksta da oni tu moraju znaiti redne brojeve. Kada se ipak uz takve cifre stavlja taka, ona
pokazuje ili da kakvu re ili izraz koji se moe lako pogoditi treba podrazumevati (1. prva taka ili
sl.) ili da se mora razumeti kao redni broj: 1. eta (znai ne jedna eta, ve prva eta).

(Beli 1950: 242, 569570)

() b) Iza rednih brojeva, radi razlikovanja od drugih brojeva, kada se piu arapskim ciframa, stavlja
se taka: Desno od nas je napadala 3. eta () c) Iza rednih brojeva taka se ne pie kada su oznaeni
rimskim brojkama: Izdat je u XV knjizi Starih pisaca.

(Pravopisna komisija 1960: 119)

Tablica 5: Usporedni prikaz pisanje toke iza rednih brojeva u tri pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pravopisni znakovi:
toka
IZA REDNIH BROJEVA

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili Toka se pie i iza arapskih i iza rimskih rednih
srpskoga jezika brojeva: 29. XI. 1943.(str. 81)

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog Kada arapske ili rimske cifre znae redne brojeve,
knjievnog jezika uz njih ne treba stavljati taku ako je jasno iz
ostalog teksta da oni tu moraju znaiti redne
brojeve (usp. 242, str. 569570)

Pravopisna komisija (1960), Pravopis Toka se pie samo iza arapskih rednih brojeva, ne i
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s iza rimskih:

pravopisnim rjenikom Desno od nas je napadala 3. eta. Izdat je u XV

knjizi Starih pisaca (str. 119)

3.8.2. Crta

Crta kao pravopisni znak moe oznaavati odnos oddo i to kod oznaka dobi,
vremenskih razmaka, mjernih jedinica, geografskih udaljenosti i sl. Pritom sva tri pravopisa
propisuju upotrebu crte bez razmaka. Tako kod Borania nalazimo primjere: Peina duboka
5060 metara, eljeznica BrkoBanovii, Utakmica HajdukMladost (Borani 1947: 84).

52
Pravopisna komisija navodi primjere: Svakoga dana propjeai 1015 km, Na pruzi Beograd
Zagreb () (Pravopisna komisija 1960: 120). Takoer stoji primjer Konj ivi 2025 godina
(ibid.), a slian primjer nalazimo i kod Belia: Njemu je 3537 godina (Beli 1950: 225,
566).

3.9. Skraenice

Kod pravila o pisanju kratica izvrene su promjene prema dosadanjem pisanju (usp.
Pravopisna komisija 1960: 125127):

1) Toka se vie ne pie iza kratica ga (= gospoa), gica (= gospoica), dr (= doktor)

(usp. Pravopisna komisija 1960: 128). Kod Borania se kod tih kratica propisuje
toka: ga., gica., dr. (Borani 1947: 81). Beli o kraticama govori u poglavlju o
toki kao pravopisnom znaku, a nema zasebnog poglavlja o kraticama. Propisivao je
dvostruke oblike: dr, ga i dr., ga., ali je preporuivao prve (dr, ga) (usp. Beli
1950: 241, 569).

2) U pisanju kratica tzv. (= takozvani), itd. (= i tako dalje), npr. (= na primjer), tj. (= to
jest) kombiniraju se Boranieva i Believa rjeenja. Odbacuje se Boraniev nain
pisanja i t. d. i t. j. (usp. Borani 1947: 81), a propisuje se Believ nain: itd. i tj.
(Pravopisna komisija 1960: 126; usp. Beli 1950: 244, 570), a kod kratica tzv. i npr.
propisuje se novi nain pisanja: umjesto dosadanjeg pisanja t. zv. (Borani 1947: 81;
Beli 1959: 244, 570) propisuje se tzv. (Pravopisna komisija 1960: 127), umjesto na
pr. (Borani 1947: 81) i napr. (Beli 1950: 244, 570) propisuje se npr. (Pravopisna
komisija 1960: 127).

53
Tablica 6: Pisanje pojedinih kratica u trima pravopisima

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
Pisanje kratica

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili t. j., i t. d., t. zv., na pr.; dr., ga.
srpskoga jezika

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog tj., itd., t. zv., napr.; dr, ga i dr., ga.
knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis tj., itd., tzv., npr.; dr, ga

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom

3.10. Rastavljanje rijei na kraju retka

Novost u novosadskome pravopisu u odnosu na dvije tradicije jest doputanje

dvojakog ili trojakog rastavljanja kod rijei u kojima se jedan do drugoga nalaze dva ili vie
suglasnikih fonema; tako npr. rijei kao vjeba, slavlje, sestra, drutven, zemlja smiju se
dvostruko rastavljati: vje-ba i vje-ba; slav-lje i sla-vlje; se-stra i ses-tra, drut-ven; dru-
tven i dru-tven (Pravopisna komisija 1960: 133). Iste ili srodne rijei kod Borania se
rastavljaju: se-stra, ze-mlja, dru-tvo. Dakle, rastavljaju se obino tako da prvi dio zavrava
na samoglasniki fonem (za ove i ostale primjere usp. Borani 1947: 78). Kod Belia nema
poglavlja o rastavljanju rijei pri prenoenju u novi redak, ve postoji poglavlje o podjeli
rijei na slogove i navedene rijei se razliito rastavljaju u ovisnosti koji fonemi idu
zajedno: dr-tvo, ljud-ski (Beli 1950: 31, 512). Sloenice se jednako rastavljaju u sva tri
pravopisa: nad-metati, nad-ivjeti, ra-staviti (ne raz-staviti), raz-vui (usp. Borani 1947: 79;
Beli 1950: 32, 513); Pravopisna komisija 1960: 133).

54
 3.11. Pisanje tuih rijei

Kod pisanja stranih imena Pravopisna je komisija morala donijeti kompromisno

rjeenje zbog postojanja dvaju naina pisanja tuih imena izvornoga naina pisanja i
fonetskoga naina pisanja.

Dragutin Borani ovome je problemu u svom pravopisu posvetio dosta prostora pa

poglavlje dijeli na Tue rijei iz ivih jezika i Tue rijei iz klasinih jezika. Aleksandar
Beli svoje poglavlje naziva Transkribovanje tuih rijei.16

Naelno je pravilo Boranieva pisanja vlastitih imena iz ivih jezika da vlastite imenice
zadravaju oblik, koji imaju u jeziku iz kojega su uzete: rus. Gladkov, engl. Greenwich, tal.
Boccaccio (Borani 1947: 33). Autor dalje navodi: U irilici se tue vlastite imenice piu
po izgovoru: , . Ali, dalje stoji: I u latinici se, prema potrebi, pri prvom
navoenju tuih vlastitih imena u zagradi dodaje njihov izgovor: Shaw (o), Baudelaire
(Bodler) (ibid. 34).

Prema vukovskoj tradiciji rijei se piu uvijek i samo onako kako se izgovaraju, pa na
poetku Believa poglavlja stoji: Prema osnovnom principu naega pravopisa da se rei
piu onako kako se izgovaraju treba i rei stranih jezika pisati onako kako se izgovaraju
(Beli 1950: 251, 572). Tako e se pisati: , , , (ibid.
254257, 572573).

Pravopisna komisija priznaje oba naina pisanja ovisno o tome piu li se tekstovi na
latinici ili na irilici. Ako se znanstveni radovi, udbenici srednjih i visokih kola i sl. piu na
latinici, strana se imena piu u izvornom obliku, a ako se isti tekstovi piu na irilici, strana se
imena piu onako kako se izgovaraju. Za svaki od ova dva naina potrebno je u zagradi
navesti i drugi nain pisanja i to onda kada se u tekstu strani naziv prvi put navodi. Kod
pisanja ostalih vrsta tekstova doputa se slobodan izbor (Pravopisna komisija 1960: 148;
Jonke 1957: 71). No, kao to smo vidjeli o potrebi povremenog pisanja drugih oblika u
zagradi govori i Borani: () i u latinici, prema potrebi, pri prvom navoenju () u
zagradu se stavlja fonetizirani oblik (usp. Borani 1947: 34).

16
U ovom e se radu vea pozornost posveivati analizi pisanja vlastitih stranih nego pisanja opih stranih
imena.

55
 3.11.1. Pisanje vlastitih imena iz ivih stranih jezika

Na poetku poglavlja o izvornom pisanju stranih vlastitih imena Komisija napominje

da se strana imena, kada su na irilici, uvijek piu fonetski jer za veinu glasova stranih imena
nema slova u domaoj azbuci. Jedino ona imena koja se i u izvornom pismu piu fonetski,
tako su prenesena i u irilicu. Dotle se u latinici svako tue ime moe pisati izvorno bez
obzira na pismo iz kojega se ono preuzima (), no, kod nas se u knjievnom jeziku
uobiajilo da se imena iz irilinih azbuka u latinici piu fonetski (Pravopisna komisija 1960:
149).

Kada je rije o sklonidbi, kod izvornog pisanja na latinici strana se imena sklanjanju
prema pravilima za sklonidbu domaih imena, ali i u ovisnosti od mjesta naglaska u rijei (na
isti nain tvore se i posvojni pridjevi): Hugo > G Huga, prid. Hugov; Shakespeare > G
Shakespearea, prid. Shakespeareov; Hugo > G Hugoa (ako je zavrno -o naglaeno), prid.
Hugoov; Goethe > G Goethea, prid. Goetheov; Petrarca > G Petrarke, prid. Petrarkin
(romanska imena na -ca u deklinaciji i posvojnim pridjevima piu se s -ka) (ibid. 150).

Kod irilinog fonetskog naina pisanja ovih imena kao i pri njihovoj sklonidbi vrijede
pravila o prilagoavanju glasova stranih jezika sustavu domaega jezika: (Goethe) > G
(Goethea); (Shakespeare) > G (Shakespearea) (usp. Pravopisna
komisija 1960: 153159). Francusko ime Vendek prenosi se kao (Isti primjer
nalazimo kod Belia (Pravopisna komisija 1960: 153154; usp. Beli 1950: 257, 573) i sl.

Talijansko muko ime Dante sklanjalo se na dva naina: Borani ga sklanja kao i oblik
Goethe: Dante > G Dantea (Borani 1947: 36), a Beli kao oblik Taso (Tasso) > G Tasa:
Dante > G Danta (Beli 1950: 258, 573). Komisija propisuje prvi nain: Dante > G
Dantea, posv. prid. Danteov (Pravopisna komisija 1960: 167).

Pri izvornom pisanju kod sklonidbe stranih mukih imena koja zavravaju na -i, -io, -y
i u tvorbi posvojnih pridjeva Komisija propisuje umetanje ili neumetanje fonema j u ovisnosti
o izgovoru.
Tako se u imenima na -io fonem j umee kad se oba glasa izgovaraju: Tokio [izg. Tokio] > G
Tokija, posv. prid. Tokijev, a ne umee se kada se fonem i u zavretku -io ne izgovara:
Boccaccio [izg. Bokao] > G Boccaccia, posv. prid. Boccacciov (ibid. 150).
Kod imena na -i i -y fonem j umee se ako se -i i -y realiziraju u izgovoru kao /i/: Leopardi

56
[izg. Leopardi] > G Leopardija, posv. prid. Leopardijev; Vigny [izg. Vinji] > G Vignyja, posv.
prid. Vignyjev. Fonem j nee se umetnuti ako () y slui samo za umekavanje prethodnog
suglasnika ili ako i, y zamjenjuju j: Nagy [izg. Na] > G Nagya, posv. prid. Nagyev; Kalay
[izg. Kalaj] > G Kalaya, posv. prid. Kalayev; Holtei [izg. Holtej] > G Holteia, posv. prid.
Holteiev (Pravopisna komisija 1960: 151).
Pri sklonidbi ovih imena Borani je propisivao umetanje fonema j, ali nije ni naveo oblike u
kojima se zavreci izgovaraju umekano i sl., nego je naveo samo oblike u kojima se zavreci
imena izgovaraju kao -i. Isto pravilo vrijedi i za takve ope strane imenice. Pie se: Verdi > G
Verdija, posv. prid. Verdijev, Grevy > G Grevyja, posv. prid. Grevyjev; dandy > G dandyja,
posv. prid. dandyjev (Borani 1947: 36).

Posebno pravilo tie se pisanja pridjeva na -ski, -ki, -ki tvorenih od stranih vlastitih
imenica, oni se piu fonetski i malim poetnim slovom ako imaju ope znaenje: minhenski
(< Mnchen), bodlerovski (< Baudelaire), ekspirski (< Shakespeare) (ibid. 152). Meutim,
velikim se slovom pie Minhenski sajam ili Mnchenski sajam jer se radi o odreenom
sajmu koji se odrava jedanput godinje, tako da su to prisvojni, a ne opi pridjevi (ibid.).

3.11.2. Pisanje vlastitih imena iz slavenskih jezika

Vlastita imena iz slavenskih jezika piu se ili izvorno te se zadrava njihova

ortografija, npr. Josef Dobrovsk, Karlovy Vary, Dvok i sl. (Pravopisna komisija 1960: 159;
usp. Borani 1947: 33), ili se piu prema izgovoru i prilagoavaju domaem pismu, npr.
Trubecki (< ) Dvorak (< Dvok), (Pravopisna komisija 1960: 161; 164).

Pravopisna komisija odbacuje Boranievo pravilo da u pisanju slovenskih i ruskih

prezimena na -i kao to su Ilji, Mili fonem prelazi u fonem analogijom prema domaim
prezimenima te propisuje zadravanje izvornog -i: Mili > Mili; Kidri > Kidri
(Pravopisna komisija 1960: 167) (o tome govori Jonke u Glavnim zakljucima Pravopisne
komisije (Jonke 1957b: 71)).

U sklonidbi nekih slavenskih imena Pravopisna je komisija odbacila Boranievo

pravilo da se nepostojano e, analogijom prema tokavskom nepostojanom a, u zavisnim
padeima te u tvorbi posvojnoga pridjeva gubi (usp. Borani 1947: 34), odnosno Komisija

57
propisuje da se i u pismu i u izgovoru nepostojano e zadri: e. apek > G apeka, prid.
apekov; slov. Levec > G Leveca, prid. Leveev (Pravopisna komisija 1960: 166).

Nepostojano e gubi se u zavisnim padeima samo u sklonidbi kajkavskih imena kako je

propisivao i Borani: kajk. Sremec > Sremca, Vodopivec > Vodopivca (ibid. 166).
Pravilo o sklonidbi kajkavskih imena s nepostojanim e kod Borania se nalazi u poglavlju o
refleksu jata: U sklanjanju se kajkavsko nepostojano e vlada kao tokavsko nepostojano a:
Brdovec > G Brdovca, ali pridjev brdovaki (Borani 1947: 9).

3.11.3. Pisanje opih imenica iz klasinih jezika

U pisanju stranih rijei iz klasinih jezika dosadanji pravopisi doputali su

dvostrukosti, a tako e ih tretirati i novosadski pravopis. Tako se npr. doputa pisanje imenica
mukog roda iz grkoga i latinskoga jezika koje zavravaju na -t ili na -ist dvostruko i s
fonemom -a i bez njega: radio-telegrafist i radio-telegrafista, poet i poeta i dr. (Pravopisna
komisija 1960: 144).
Od imenica enskoga roda koje potjeu iz latinskoga jezika i zavravaju na -io (npr. invazija <
lat. invasio) pravopis doputa tvorbu pridjeva i na -ijski i na -ioni, pa je ispravno i invazijski i
invazioni (ibid. 144). Borani ne navodi ove oblike.
Kod imenica mukoga roda s nepostojanim a doputa se pisanje nepostojanog a i u
nominativu jednine, pa je tono: koncert i koncerat, objekt i objekat (ibid. 140). Jednako je i
Borani doputao oblike perfekt i perfekat, dijalekt i dijalekat (Borani 1947: 41).
U prilagodbi imenica iz grkoga jezika sa sufiksom -ion i iz latinskog jezika sa sufiksom -ium
doputa se negdje dvostruko pisanje, iako se preporuuje oblik s -ija. Tako se propisuje npr.
gimnazija (< gr. gymnasion), stipendija (< lat. stipendium), a kod nekih oblika moe se pisati
i s -ij i s -ija: kriterij, teritorij, auditorij kao i kriterija, teritorija, auditorija, a doputaju se
ak i oblici sa -ijum: auditorijum. Borani napominje da je rjei oblik enskoga roda kod
imenice teritorij: teritorija, ali se propisuje gimnazija, stipendija (Borani 1947: 40).
Kod imenica enskog roda na -tia iz latinskoga jezika priznaju se oblici i sa sufiksom -tija i sa
sufiksom -cija: plutokracija i plutokratija (Pravopisna komisija 1960: 139). Ve je Borani
napomenuo da su se uz oblike na -tija analogijom prema imenicama kao tradicija, akcija
ustalili oblici s -cija: demokracija uz demokratija (usp. Borani 1947: 38).

58
Slino je i s prilagodbom grkoga i latinskoga ch; Borani objanjava da se u hrvatskome
jeziku fonem ch zamjenjuje fonemom h, iako su se uobiajili i oblici s fonemom k: historija
(< historia), karakter < charakter (ibid. 38), a i Beli govori o dvostrukoj uporabi (Beli
1950: 576) pa i Komisija navodi oblike i s h i oblike s k (kemija i hemija, kirurgija i hirurgija)
(Pravopisna komisija 1960: 136).
Grko i latinsko s zamjenjuje se s hrvatskim z: gr. pausis > pauza, lat. visio > vizija, versio >
verzija, ali se u brojnim rijeima s zadralo: insulin, arsenal, falsifikat, arsenal (ibid. 137).
Jednako je ovo pravilo objanjeno i jednaki su primjeri kod Borania (Borani 1947: 39) i kod
Belia (Beli 1950: 676).

3.11.4. Pisanje opih imenica iz ivih stranih jezika

Kada je rije o pisanju opih stranih imenica, pravopisi na jednak nain objanjavaju
pravila te navode iste primjere; pisat e se: afera < franc. afaire, bista < franc. buste; feljton <
franc. feuilleton; splin < eng. spleen, intervju < eng. interview (Borani 1947: 33; Pravopisna
komisija 1960: 147). Za oblike intervju, spleen Borani navodi da se esto piu i u izvornom
obliku: interview, spleen.

Novosadski pravopis navodi i brojne primjere posuenica iz turskoga, maarskoga,

njemakoga i talijanskoga jezika koje su u hrvatski jezik ule pod utjecajem povijesnih i
geografskih prilika, pa se navode turcizmi: ardak, ibuk, pender, odak, oak, pekir,
testija, umur, erpi, divan, sevdah, inat, kapija, seija; hungarizmi: ogor, or, alas (ma.
sgor, sr, halsz), germanizmi plac, cug, bircuz, borer, ve (njem. Platz, Zug, Wirtshaus,
Bohrer, Wsche) i talijanizmi: portafolj (tal. portafoglio) i dr. (Pravopisna komisija 1960:
146). Meutim, sve ove oblike Komisija smatra neknjievnima te propisuje odgovarajue
hrvatske zamjene: vlak umjesto cug, rublje umjesto ve i sl. (ibid.)

Pravopisna komisija kao i Borani navodi primjere eponima17, tj. leksema nastalih
poopavanjem stranih vlastitih imena, nazvanih prema osobi kojoj se pripisuje pojedini izum,
pa e se pisati rendgen (< Wilhelm Rntgen), vat (< James Watt) i sl. (Borani 1947: 33;
Pravopisna komisija 1960: 145).

17
U radu je upotrijebljen noviji termin eponim, iako pravopisi ne imenuju posebno ovu vrstu posuenica.

59
 3.12. Pravopisna terminologija

Novosadski pravopis provodi terminoloka ujednaenja. Kako istie Jonke, taj je put
odabiranje izmeu dvaju ili vie izraza po principu jezine pravilnosti i po duhu naega
narodnog jezika. Ako su rijei zapeta i toka rusizmi, priznati su termini zarez i taka
(Jonke 1957b: 72, usp. i Pranjkovi 2006: 34). Dalje navodi Jonke: Tako su meu ostalima
uzeti za zajednike nazive veznik, tvorba rijei, prisvojne zamjenice, glasnice, rijei od mila,
a naputeni su terminoloki nazivi svezica, graenje rijei, posvojne zamjenice, glasne ice,
rijei od milja (ibid.). Uz navedene usvojene termine zarez i taka (naputeni su termini
zapeta i toka) navodimo jo neke usvojene termine: zavisni pade (pored dosadanjih kosi
pade, zavisni pade), crta (pored dosadanjih stanka, crta), deminutiv (pored dosadanjih
umanjenica, deminutiv) i sl.18

3.13. Leksik pravopisa. Pravopisni rjenik

3.13.1. Leksik pravopisa

Meu pravopisnim pravilima o refleksu jata novosadski pravopis propisuje i pravila o

ijekavskom i pravila o ekavskom izgovoru19. U Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika
s pravopisnim rjenikom (Matica hrvatskaMatica srpska) u tekstu pravila koristi se ijekavica,
npr.:

Neki se oblici istoga glagola piu sa -ije-, a neki sa -je-. To je zbog toga to se u njima mijenja20 duina
sloga s nekadanjim jatom

18
Za ostala rjeenja u pravopisnoj terminologiji v. poglavlje Pravopisna terminologija (Pravopisna komisija
1960: 169175).

19
U poglavlju o izgovorima stoji: tokavski dijalekt, koji ini osnovu knjievnog jezika, po zamjeni starog
glasa (jata) dijeli se na u tri izgovora: ijekavski ili juni, ekavski ili istoni i ikavski ili zapadni izgovor
(Pravopisna komisija 1960: 23). Komisija navodi da zamjena nije jedinstvena, pa se u jednome izgovoru moe
nai i drugih rjeenja.

20
Boldirano je samo u ovom radu, tako je i drugdje u 3.13.1.

60
 (Pravopisna komisija 1960: 27)

U posljednje vrijeme ulaze u na jezik i mnoge e n g l e s k e rijei () Tako su npr. anglo-amerikoga

(engleskoga) porijekla rijei ()

(ibid. 147)

No, u tekstu pravopisnih pravila Pravopisa hrvatskosrpskoga knjievnog jezika

nalazimo i neke rijei koje danas ne smatramo standardnima; tako se npr. glagol transkribirati
koji potjee iz latinskoga jezika na jednom mjestu pie u obliku koji se danas ne smatra
standardnim u hrvatskome jeziku: transkribuje (3. l. jd. prez.) < inf. transkribovati
(Pravopisna komisija 1960: 154). Na drugom mjestu nalazimo oblik pridjeva izveden od istog
tipa glagola (na -irati: komplicirati) koji je isto danas nepravilan u hrvatskom jeziku:
komplikovana (N mn. m. r.) < komplikovati (ibid. 153). Takoer kod oblika pridjeva tvorenih
od imenica iz latinskoga jezika (na mjestu latinskog nastavka -io stoji domai naziv -ija, npr.
imenica artikulacija) umjesto dananjega nastavka -ijski(h) Pravopisna se komisija na jednom
mjestu koristi oblikom s nastavkom -ioni(h): artikulacionih21 (Pravopisna komisija 1960: 29).

3.13.2. Pravopisni rjenik

Zajedniki pravopis poglavlje o refleksu jata naziva Ijekavski i ekavski izgovor

navodei pravila za oba izgovora i tretirajui ih ravnopravnima (dva izgovora ine dvije
polovice zajednikog jezika). I Beli je u svome pravopisu propisivao pravila i navodio
primjere obaju izgovora istonog i junog22.
Graa pravopisnog rjenika novosadskog pravopisa sastoji se od obaju izgovora
ijekavskog i sa ekavskog pri emu uz pojedini leksem stoji oznaka (ijek.) ili (ek.) kao
to su kod Belia oznake (j.) i (i.). U tome se ogleda osnovna razlika prema rjeniku
Boranieva pravopisa. Iako u poglavlju u knjievnim izgovorima, navodi sva tri izgovora

21
Kada govori o koritenju takvih oblika u zajednikom jeziku, Komisija doputa dvostrukosti: organizacijski i
organizacioni, invazijski i invazioni (takoer v. 3.11.3).

22
Pod istonim izgovorom podrazumijeva se ekavski izgovor, a pod junim izgovorom (u Napomenama uz
pravopisni rjenik Beli stavlja u zagradu i termin jugozapadni) podrazumijeva se ijekavski izgovor.

61
ijekavski, ekavski i ikavski, poglavlje naziva Ijekavski govor, a u rjeniku se nalazi samo
ijekavski izgovor.

Pravopisni rjenik trebao bi sadravati samo rijei s kojima je povezan kakav

pravopisni problem. To znai da bi korpus rjenika trebale samo initi rijei koje podlijeu
pravopisnim pitanjima.
U Napomenama uz pravopisni rjenik novosadskoga pravopisa nema puristikih
smjernica. Objanjavaju se razlozi oznaavanja rijei naglascima, a na kraju tek stoji
napomena: Pri odabiranju grae za sastavljanje Pravopisnog rjenika prireivaima su
pomagali lanovi Pravopisne komisije prof. Pavle Rogi i prof. Slavko Pavei (Pravopisna
komisija 1960: 179). Tako su u pravopisnom rjeniku ravnopravno zastupljeni oblici obaju
izgovora te ne pie koje oblike treba, a koje ne treba upotrebljavati, npr. u rjeniku se nalazi i
leksem kri i leksem krst, leksem auto-cesta i leksem auto-put, leksem podruje i leksem
djelokrug. I u Believu pravopisu u napomenama uz rjenik stoji:

U naem knjievnom jeziku ima dosta kolebljivih upotreba; one su i ovde oznaene tako, jer je zadatak
pravopisnog renika na prvom mestu da obelei kako to treba pisati, a ne da on daje uvek preimustvo
jednoj upotrebi pred drugom. Pa ipak je u nekom sluaju neki oblik stavljen kao glavni, a drugi koji
isto znai na nj se upuuje. To je uinjeno naroito kada je oblik na koji se upuuje nesumnjivo
pravilniji od drugog i kada je knjievnom upotrebom, promatranom iz naeg knjievnog centra
(Beograda), on potpuno ovladao.

(Beli 1950: 581)

Borani meu Napomenama uz rjenik svoga pravopisa istie da se rijei koje ine
pravopisni rjenik tumae zbog pravopisnih potreba: 6. Rijei se tumae redovno zbog
pravopisnih potreba, a inae samo onda, kada se mjesto tue, neobine ili pokrajinske rijei
hoe istaknuti njezina domaa, obina ili knjievna zamjena (Borani 1947: 87).

Zatim u sljedeoj napomeni stoji: 7. Rijei oznaene zvjezdicom * neka se ne upotrebljavaju

u knjievnom izgovoru (ibid.). To znai da je Borani u skladu s tadanjim hrvatskim
leksikim fondom neke rijei smatrao nepravilnima ili dijalektalnima i traio je prikladne
zamjene i time pravopisni prirunik preuzima na sebe kompetencije jezinog savjetnika koji
odreuje leksiku normu.

62
 Abecednim redom donosimo korpus pojedinih rijei iz pravopisnog rjenika Boranieva
pravopisa23:

- *ajvar > hajvar24, *akoprem > premda, Aleksandar < *Aleksander, *am > ham,
*amajlija > hamajlija, *aps > haps, *apta > hapta, *artija > hartija, at < *hat,
Avala < *Havala, arhi- u sloenicama: arhiakon, arhiepiskop < *arki
(*arkiakon), adaha i adaja (Borani 1947: 89);

- *barjelo > barilo, biglisati: -em < *biljisati (ibid. 90), *bezuvjetno > svakako (ibid.
91), *bjegati: *bjegam > bjeati, blagovaonica < *blagovaona, *bljetati, *bljetav >
blistati, blistav (ibid. 92), bojadisaonica < *bojadisaona, *Boleslav > Boljeslav,
*bolesniarka > bolniarka, *bolijest > bolest, *bosiok > bosilak, Brdovec (kaj., G
Brdovca): Brdovanin, brdovaki (ibid. 93), Bukuret < *Bukaret, Bukureanin
(ibid. 95);

- *cavtjeti > cvatjeti, cvjetati, *cjelishodan > prikladan (ibid. 95), *cjeriti se > ceriti se,
*cmiljeti > cviljeti, *crpiti, *crpjeti (*crpim*crpe, *crpio, *crpila, *crpljen) >
crpsti (crpemcrpu; crpao, crpla, crpen), cvil < *cvijel (ibid. 96);

- *afran > afran, *asomian > asovit (ibid. 97), *ela > pela, *erpi > erpi,
*esnik > razlomak, *esvina > esmina, *eer > ika, earka, iarica, earica,
eka < *eska, eljaonica < *eljaona (ibid. 98), *i, ci, *ijati > ehati,
*imbenik > inilac; ist, komp. istiji < *ii (tako je i u rjeniku novosadskog
pravopisa (Pravopisna komisija 1960: 244),*oek > ovjek, oha < *oa (Borani
1947: 99), *rkati > drljati, *rez > kroz, *rknja > zarez (u novosadskom pravopisu
doputa se leksem rknja: rknja, gen. mn. rkanja (Pravopisna komisija 1960: 247),
23
Radi preciznijeg prikaza temeljnih razlika izmeu rjenika novosadskog pravopisa i rjenika Boranieva
pravopisa, donosimo korpus pravopisnog rjenika Boranieva pravopisa, a tek u zagradi navodimo kako je koja
natuknica rijeena u rjeniku novosadskog pravopisa.

24
Zvjezdicom su oznaene rijei koje Borani ne odobrava i trai za njih prikladne zamjene. Navodimo i neke
standardnojezine lekseme radi usporedbe s istim leksemima u novosadskom pravopisu. Negdje se doputaju i
dvostrukosti, pa navodimo i takve primjere.

Izmeu rijei sa zvjezdicom i prikladnih zamjena Borani ne stavlja znakove >, <, nego samo stoji samo
zarez: *ajvar, hajvar; Aleksandar, ne *Aleksander. Takoer, ni u Boranievu ni u novosadskom pravopisu
leksemi nisu u kurzivu. U Boranievu su pravopisu u normalnom fontu, u novosadskom su boldirani. Zbog
preglednosti u ovom su radu leksemi u kurzivu i gdje se propisuju druge rijei upotrijebljen je znak >.

63
 ali nema leksema zarez, nego samo izvedenica: zareznik (Pravopisna komisija 1960:
860), *unj i izvedene > stoac25, uvstvo < *ustvo, *ustvo, *uvstvovati > osjeati,
utjeti (Borani 1947: 100) (novosadski pravopis navodi oba oblika: uvstvo
(Pravopisna komisija 1960: 248) i osjeaj (ibid. 540));

- *edan > tjedan (Borani 1947: 100), *erati > tjerati, *erka > kerka, *i > ki;

- dahnuti < *danuti, *daleina > daljina, *dareljiv > podaan (u novosadskom
pravopisu stoje leksemi podanost, -osti, I -osti i -ou (Pravopisna komisija 1960:
577), dareljivost (ibid. 254)), *dekembar > decembar, devetnaest <*devetnajst
(Borani 1947: 102), divlji < *divji, *djearac > djeak, *djejstvo > djelovanje (u
novosadskom pravopisnom rjeniku stoji: dejstvo, gen. mn. dejstava (ek.) i djejstvo,
gen. mn. djejstava (ijek.) (Pravopisna komisija 1960: 256, 263), *djelokrug >
podruje (Borani 1947: 103) (u novosadskom se doputaju oba leksema: djelokrug i
podruje (Pravopisna komisija 1960: 264, 582)), *doim > dok, *dodijeliti >
pridijeliti, *dojmati se > doimati se, *doljni, *doljnoga > donji, donjega, *domjenak
> razgovor, *domoi se > dostati se, *donaati > donositi (Borani 1947: 104),
*doprinijeti, *doprinositi > pridonijeti, pri(do)nositi (u novosadskome stoji: pridoneti
(ek.) i pridonijeti (ijek.) (Pravopisna komisija 1960: 645); doprineti i doprinijeti (ibid.
271)), *dopuati > doputati, *doae > dolazak, *dovaati > dovoditi, *dovaati >
dovoziti, *doznaiti > odrediti, *doznanica > uputa, *dozvola, *dozvolja; *dozvoliti
> doputenje, dopustiti (Borani 1947: 105) (u novosadskom pravopisnom rjeniku
stoji: dopustiti, doputenje (Pravopisna komisija 1960: 271)), *donjeti, *donjevati >
doeti, doinjati, Drava; dravski < *dravin, *dren26(Borani 1947: 105), *drktati >
drhtati, *drvi > dervi, *dugoasan, -sna > dosadan (u novosadskom postoji samo
leksem dugoasan (Pravopisna komisija 1960: 278), nema leksema dosadan));
dvjesta, dvije stotine < *dvjesto, *dvije sto (Borani 1947: 106);

- *dara > ara (ibid. 107);

- *e > gdje, ali eneral, general, urevac (-vca): urevanin, urevaki (ibid.
107);

25
U rjeniku stoji *unj i izvedene, bolje stoac. To znai da se prvi leksem ne odbacuje potpuno, nego se ne
preporuuje.

26
Za ovaj leksem stoji napomena v. drijen.

64
 - *Ercegovina > Hercegovina, *esap > hesap, Esop, ne *Ezop (Borani 1947: 108) (u
novosadskom stoji samo oblik Ezop27 (Pravopisna komisija 1960: 293));

- *fala, *faliti > hvala, hvaliti (Borani 1947: 108);

- *gdjekad > katkad (ibid. 108), *-gledavati (od gledati) s prijedlozima (*pregledavati)
> pregledati (Komisija doputa oba oblika: pogledati i pogledavati (Pravopisna
komisija 1960: 585)), *glijeto > dlijeto (Borani 1947: 109), *goru > vru,
gostionuica < *gostiona, *grajati > graktati, gr'oce (dem. od grlo): gr'oca; G mn.
grlaca (ibid. 111);

- *haljkav > aljkav (ibid. 112), *hrvati (se) > rvati (se): rvem (se), *hrzati > rzati:
rem, *hr > r (ra), *hvajda > fajda, hvat < *fat (ibid. 114);

- *imetak > imutak, imovina (115), izdupsti: izdubem < *izdubiti (*izdubim) (ibid. 117),
*izoblien > nakaen, Izrailj : Izrailjac < *Izraelianin, izrailjski (ibid. 118) (tako je i
u rjeniku novosadskog pravopisa (Pravopisna komisija 1960: 358));

- *jal > zavist, *jaiti > jaati *jahor > javor, *jal > zavist *jareina > jaretina
(Borani 1947: 119);

- *-kapati (od kopati) sa prijedlozima (*potkapati) > potkopavati (ibid. 121), (isto je i u
novosadskom pravopisu (Pravopisna komisija 1960: 609));

- *lahak, *lahko > lak, lako, *letavati (od letjeti) s prijedlozima (*nadletavati) >
nadlijetati (Borani 1947: 127) (u novosadskom se pravopisnom rjeniku doputaju
oba oblika, uz oznake (ijek.) i (ek.): nadlijetati (ijek.) i nadletati (ek.) (Pravopisna
komisija 1960: 456, 127)), lijep (Borani 1947: 128) (novosadski pravopis navodi obje
varijante uz oznake (ijek.) i (ek.): lijep (ijek.) i lep (ek.) (Pravopisna komisija
1960: 418, 414));

- ljekarnica < *ljekarna (Borani 1947: 129);

- *mara > mart (ibid. 130), *meja > mea (ibid. 131), mrziti < *mrzjeti (ibid. 134);

- naeti: nanem < *namem, *nadmo > pretega (ibid. 135) (u novosadskom rjeniku
doputaju se oba leksema: nadmo, pretega (Pravopisna komisija 1960: 456, 637),

27
Za ovaj leksem Komisija navodi napomenu da se pogleda paragraf 155a u pravopisnim pravilima.

65
 *naspram > prema (Borani 1947: 135) (Komisija doputa oblik naspram
(Pravopisna komisija 1960: 470)), *naprama > prema (Borani 1947: 137) nedjelja <
*nedjelja, *nedilja, nesavjestan, -sna (Borani 1947: 141) nesavestan-sna i
nesavjestan-sna (Pravopisna komisija 1960: 494);

- *njeko > neko (ibid. 142);

- *objam > obujam (Borani 1947: 143), odmila, *odnaati > odnositi (ibid. 145),
*otpovijed > otkaz (ibid. 150) (u novosadskom se rjeniku nalaze oba leksema:
otpovijed (ijek.) = odgovor (Pravopisna komisija 1960: 548), otkaz (ibid. 546);

- *pastijer > pastir, pana, panda (Borani 1947: 151), *pesti > tuak (ibid. 152)28
(kod Pravopisne komisije doputa se pored leksema tuak (Pravopisna komisija 1960:
788) i leksem pesti uz oznaku (bot.) (ibid. 563), *podrazumijevati > razumijevati
(Borani 1947: 155), poispremetati < *poispremitti (ibid. 156), *predasnik >
prethodnik (ibid. 162) (novosadski rjenik doputa oba leksema: predasnik i
prethodnik (Pravopisna komisija 1960: 624; 638)29, *prea, *prean > hitnja, hitan
(Borani 1947: 164), *proasti > proavi, proli *protusloviti i izvedenice > protiviti
se, pobijati, protiv(u)rijeiti (ibid. 169), protivrijeiti, protivurijeiti, proturjeje,
protivurjeje (ibid. 169) (Komisija doputa oba oblika: protusloviti (Pravopisna
komisija 1960: 670) i protivrjeiti, protivurjeiti, proturjeiti; protivrjeje,
protivurjeje, proturjeje, 32c, 33 (ibid. 669670) uz navoenje i ekavske varijante:
protivreiti, protivureiti, protureiti, protivreje, protivureje, protureje (ibid. 669)),
*prouzroiti > prouzrokovati, *proveja(va)ti > provija(va)ti (Borani 1947: 170),
promijeniti (ibid. 168) (Komisija navodi obje varijante uz oznake: promijeniti (ijek.) i
promeniti (ek.) (Pravopisna komisija 1960: 664));

- rad; komp. radije, radije < *rae, superlativ: najradije < *najrae (ibid. 171) (isto
stoji i u novosadskom pravopisnom rjeniku (Pravopisna komisija 1960: 679)),
*raznaati > raznositi (Borani 1947: 173) (novosadski pravopis doputa oba oblika s
preporukom drugoga (Pravopisna komisija 1960: 693)), *rijeti > rei (Borani 1947:
174), *re bi > rekao bih, *regbi > rekao bih, *reku (npr. tako reku) > tako rei,

28
U rjeniku stoji *pesti, bolje tuak to znai da Borani ne zabranjuje prvi leksem, ali ga ne preporuuje.

29
Na str. 639 kao leksika natuknica stoji pretne nego pred zbog pravila o jednaenju fonema d.

66
 rekavi (ibid. 174) (tako je i kod Pravopisne komisije: regbi (pokr.) > rekao bih
(Pravopisna komisija 1960: 697);

- *sjem > osim (Borani 1947: 177), *sliiti > naliiti, nalikovati (ibid. 179) (Komisija
doputa oba oblika: naliiti (Pravopisna komisija 1960: 462), sliiti (ibid. 729);

- *enica > penica *pilja > spila ili spilja (tako je i kod novosadskog rjenika
(Pravopisna komisija 1960: 768);

- *talijer > talir, tambura < *tanbura (Borani 1947: 187), *tronue > ganue
(Komisija doputa oba leksema: ganue (Pravopisna komisija 1960: 299), tonue
(ibid. 787), *trpeljiv(ost) > (u)strpljiv(ost) (Borani 1947: 190) (kod novosadskog
rjenika doputaju se oba leksema: strpljivost (Pravopisna komisija 1960: 750),
trpeljivost (ibid. 787);

- *ubitaan > tetan, kodljiv (Borani 1947: 190) (novosadski pravopis navodi prvi
leksem i napominje u kojem se pravilu ovaj leksem nalazi: ubitaan, -na 52 a 4
(Pravopisna komisija 1960: 791), za drugi leksem nalazi se samo izvedenica:
kodljivost (ibid. 767)), *udio (*udjel), *udjela > dio, dijela, *ufatiti uhvatiti
(Borani 1947: 191);

- *vjeme > vime (ibid. 197), *vjeroispovijed, *vjeroispovijedanje/ispovijest > ispovijed,

ispovijest vjere *vjeronauk > nauk vjere, *vjerouitelj, uitelj vjere, *vjerozakon, >
vjera (Borani 1947: 197) (novosadski pravopis doputa prve oblike s oznakom
(ijek.): vjeroispovijed (ijek.) (Borani 1947: 198) (Pravopisna komisija 1960:
833), vera (ibid. 826), veronauk, veroispoved, veroispovest (ibid. 827); voleti (ibid.
836) i voljeti (ibid. 837);

- *zaudan > udan (Borani 1947: 200), *zlodjelo > zlo djelo (ibid. 205);

- *drijebati > drebati, *garavica > zgaravica (ibid. 206, 207).

Prikaz leksika Boranieva pravopisnog rjenika moe se svesti na nekoliko osnovnih

obiljeja: a) propisuje se iskljuivo ijekavica, npr. nadlijetati (ne i nadletati), nedjelja (ne i
nedjelja i nedilja), nesavjestan (ne i nesavestan), vjera (ne i vera) i dr.; b) propisivanje samo

67
jednih oblika, npr. leksem podruje (ne i djelokrug), kri (ne i krst), c) izbacuju se nastavci
koji se smatraju nestandardnima: -onica umjesto -ona, npr. blagovaonica umjesto blagovaona
i sl. d) ne doputaju se pokrajinski ili dijalektalni oblici u kojima dolazi npr. do redukcije
glasova (*objam > obujam) ili pojednostavljivanja suglasnikih skupina (ela > pela) i sl.

68
 4. S. BabiB. FinkaM. Mogu, HRVATSKI PRAVOPIS, 1971.

U ovom se poglavlju usporeuje Hrvatski pravopis s Pravopisom hrvatskosrpskoga

knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom. Prikazat e se gdje se oituje BrozBoranievo
nasljedovanje te gdje ovaj pravopis preuzima kompetencije leksikog savjetnika.

Uoi izdavanja novoga pravopisa u lanku Hrvatski pravopis. Jak jezini osjeaj u desetom
broju Hrvatskoga tjednika Stjepan Babi navodi est opih i esnaest pojedinanih naela
buduega pravopisa (usp. Babi 1971: 16). Prvo ope naelo pri sastavljanju novoga
pravopisa bilo je da se napravi to manje promjena i intervencija u postojeu pravopisnu
problematiku. Drugo naelo jest zadravanje na fonetskoj koncepciji pravopisa. Tree i
etvrto naelo tiu se identifikacije leksikog i terminolokog fonda, a to je iskljuivo
hrvatska pravopisna tradicija i hrvatsko rjeniko blago (ibid.). Peto naelo navodi podlogu
po kojoj je pisan novi pravopis, a to je Boraniev pravopis iz 1947. godine. Konano, esto
naelo objanjava naziv novoga pravopisa; nazvan je Hrvatskim pravopisom jer se tako zvao
Brozov pravopis iz 1892. godine kao i mnoga Boranieva izdanja. to se tie pojedinanih
naela, razradit emo ih analizom Hrvatskoga pravopisa poevi od same strukture i sadraja
poglavlja. Prikazat e se u emu taj pravopis nasljeduje novosadski pravopis, a u emu
zastupa BrozBoranievu tradiciju i koja pravila novosadskog pravopisa odbacuje.

4.1. Struktura pravopisa

Struktura pravopisa i redoslijed poglavlja Hrvatskoga pravopisa ne razlikuju se puno

od novosadskog pravopisa; Pravopis se sastoji od osam poglavlja pravopisnih pravila,
zapoinje pravilima o pismu, pravilima o velikom i malom slovu, zatim slijede poglavlje o
fonemima i glasovnim promjenama, pravila o sastavljenom i nesastavljenom pisanju rijei,
poglavlje o reeninim i pravopisnim znakovima te poglavlje o kraticama. No, poglavlje o
tuicama nalazi se nakon poglavlja o fonemima kao i kod Borania, dok je u novosadskom
pravopisu problematika pisanja tuica smjetena na kraju pravopisnih pravila. Takoer,
BabiFinkaMoguev pravopis sadri poglavlja Reenini znakovi i Pravopisni znakovi

69
kao to su kod Borania Reenini znaci i Pravopisni znaci dok su u novosadskom
pravopisu poglavlja nazvana Interpunkcija i Pravopisni znakovi. Drugi dio ini
Pravopisni rjenik na koji otpada oko 200 stranica.

4.2. Velika i mala slova

Problematiku pisanja velikih i malih slova BabiFinkaMoguev pravopis obradio je

kao i pravopisi iz 1947. i 1960. godine s tim to se i ovdje kao i u novosadskom pravopisu
pie Hrvatsko primorje, Gorski kotar, a ne Hrvatsko Primorje i Gorski Kotar kako je nalagao
Boraniev pravopis. U imenima blagdana i dravnih praznika kao i u imenima ustanova,
drutava, tvornica i poduzea prva se rije pie velikim slovom, a ostale malim slovom, osim
ako su vlastite imenice, tada se piu velikim slovom: Nova godina, Osmi oujka, Prvi svibnja
(BabiFinkaMogu30 1971: 12).

Radi lakeg razlikovanja istih imenica kada oznaavaju vlastito ime i kada imaju ope
znaenje autori donose pregled imenica poredavi ih u dva stupca s napomenom na poetku:
valja razlikovati. Tako npr. izraz Babina Greda oznaava naseljeno mjesto i oba se lana
piu velikim slovom jer su obje imenice vlastite, a izraz velika greda oznaava opi pojam.
Oblik Novi Sad oznaava vlastito ime, tj. naziv grada, a novi sad oznaava opi pojam, misli
se na ono to je tek posaeno. Kada stoji Sjeverna Amerika, misli se na naziv kontinenta, a
kada stoji sjeverna Hrvatska, misli se na sjeverni dio Hrvatske () (usp. BFM 1971: 15
19).

Kao to propisuje i novosadski pravopis, domai nazivi ivotinjskih pasmina i nazivi

biljaka piu se malim slovom, ali ako se upotrebljava struni naziv na latinskom jeziku, tada
se prva rije pie velikim slovom: bernardinac (pas), jablan, tratinica, ljubica, ali Felis leo
(lav), Viola odorata (ljubica) (BFM 1971: 8).

30
Dalje u radu koristim se kraticom BFM.

70
 4.3. Glasovi i glasovni skupovi31

4.3.1. Suglasnik . Suglasnik . Suglasnik d. Suglasnik . Suglasnik

h. Suglasnik j32

Hrvatski se pravopis u pravilima o pisanju fonema h prekida s dosadanjom praksom

da se fonem h ne pie u rijeima ra, rav, rvati se, rzati te doputa dvojako pisanje zbog
dvojake uporabe u hrvatskoj knjievnosti i u narodnim govorima (usp. BFM 1971: 30).

Ni ovaj pravopis pravila o jotaciji ne stavlja u posebno poglavlje ve ih navodi u

poglavlju o fonemima , npr.: braa < brat + ja, mlai < mlad + ji (BFM 1971: 26; 29).

Kod pisanja fonema j propisuje se azijski, financijski, svaiji, ali djeji (BFM 1971:
3132; 167, usp. djeji i djeiji (Pravopisna komisija 1960: 37).

Kada je rije o fonemu d, Hrvatski pravopis proiruje popis turcizama i anglizama, pa

navodi uz dosadanje primjere damija, fildan, budet i nove primjere patlidan, dez i sl.
(BFM 1971: 28).

U genitivu mnoine imenice svjedodba u kojoj je dolo do jednaenja fonema (svjedoiti >
svjedoba > svjedodba) BabiFinkaMoguev pravopis priznaje oblike svjedodaba i
svjedodbi kao i novosadski pravopis (BFM 1960: 46; 297; usp. Pravopisna komisija 1960:
51, 760). To znai da je potpuno odbaen Boraniev oblik bez provoenja jednaenja:
svjedoaba (usp. Borani 1947: 25).

Hrvatski pravopis donosi i primjere posuenica u kojima se pojavljuje fonem : avao, uro
(BFM 1971: 29, usp. Pravopisna komisija 1960: 51).

31
Pravila o pisanju fonema i o glasovnim promjenama Hrvatski pravopis smjeta u jedno poglavlje nazvano
Glasovi i glasovni skupovi.

32
U Hrvatskom pravopisu svaki je fonem obraen u zasebnom potpoglavlju. U ovom su radu pravila o svim
fonemima smjetena u jedno potpoglavlje.

71
 4.3.2. Promjena l u o

Kod oblika dol, sokol, sol, stol, vol, krilce, selce, bijel, cijel, odjel ne provodi se
promjena l u o na kraju rijei ili sloga, ali u jeziku su zastupljeni i oblici s provedenom
promjenom (do, soko, so, sto) (BFM 1971: 31). Hrvatski pravopis preporuuje prve
oblike (dol, sokol); potonje oblike ni ne navodi u pravopisnom rjeniku. I novosadski je
pravopis u pravopisnim pravilima spomenuo uporabu i jednih i drugih oblika (usp. Pravopisna
komisija 1960: 60).

4.3.3. Glasovni skupovi ije-je

U analizi novosadskog pravopisa kod pravila o refleksu jata najvie je pozornosti

posveeno prikazivanju pravopisnih rjeenja za oblike s kratkim ili dugim jatom u rijeima s
prefiksom pre- i to u imenicama izvedenih od glagola. Hrvatski pravopis navodi sljedee
oblike s dugim jatom: prijekor, prijelaz, prijedlog, prijelom, prijenos, prijepis, prijevod,
prijevoz, a s kratkim jatom: pregib, pregled, prekid, prelet, premaz, prepad, prepjev, preplet,
prerez, presjek, preskok (), a na kraju se nalazi napomena da su sve takve obinije rijei
propisane u pravopisnom rjeniku (BFM 1971: 34).

Kao i prethodni pravopisi Hrvatski pravopis propisuje gubljenje fonema j pri kraenju -rije- u
-rje- u oblicima: vremena < vrijeme, drebeta < drijebe, vredniji < vrijedan, bregovit <
brijeg, otrenjavati < otrijezniti i sl. (ibid. 36). U oblicima odrjeito, razrjeivati, ogrjev,
modrjeti, pomodrjeti fonem j ostaje (ibid. 36). U novosadskome se pravopisu navode oblici
modreti, pomodreti, a pored ogrev priznavalo se i ogrjev (usp. Pravopisna komisija 1960: 29).

4.3.4. Zamjenjivanje k, g, h sa c, z, s

Pravila o provoenju sibilarizacije veinom se podudaraju u pravopisima. Razlike

postoje u propisivanju (ne)provoenja sibilarizacije u dativu i lokativu jednine imenica
enskog roda.
72
 Pravopisna komisija u imenicama enskoga roda na -tka propisivala je provoenje
sibilarizacije u dvoslonim rijeima, a ako su imenice vieslone, doputa se dvojako pisanje:
motka > DL motki; pripovijetka > DL pripovijetki, pripovijeci. Ali, i za imenicu bitka
dopustila je dvojako pisanje: bitki i bici (Pravopisna komisija 1960: 57). Hrvatski pravopis
jednako propisuje ovo pravilo: sibilarizacija se ne provodi u imenici motka > DL motki, ali
kod drugih imenica doputa se dvojako pisanje: zagonetka > DL zagonetki, zagoneci; bitka >
DL bitki, bici.

Pravopisna komisija propisuje: taka > DL taki (Pravopisna 1960: 56), a Hrvatski
pravopis doputa oba oblika: toka > DL toki i toci (BFM 1971: 44).33

Hrvatski pravopis doputa dvojako pisanje i oblika snaha > DL snahi, snasi; buha >
DL buhi, busi, ali: epoha > DL epohi (ibid. 45).

4.3.5. Jednaenje po zvunosti

Jedan od osnovnih predmeta brojnih rasprava o hrvatskim i srpskim pravopisima 20.

stoljea jest tretiranje pravila o provoenju jednaenja po zvunosti i najvie polemika
izazvao je problem jednaenja ili nejednaenja fonema d ispred s, , , , c. Novosadski je
pravopis propisao neprovoenje jednaenja fonema d ispred s i : predstava, odtampati,
gradski, ali provoenje jednaenja ispred fonema c, , : potcijeniti, natovjek, otunuti
(Pravopisna komisija 1960: 64). Hrvatski pravopis vraa stanje prije novosadskog pravopisa,
tj. Boranievo pravilo po kojem se fonem d ne jednai ispred bezvunih c, , , s, : odcijepiti,
podiniti, odunuti, predsjednik, poditi (BFM 1971: 45). Takoer ni na granici korijen
sufiks nee doi do jednaenja: gradski, ljudski (ibid. 187, 217).

U tablici 7 stoji usporedni prikaz pravila u etirima pravopisima.

33
O terminima toka, taka vie u poglavlju o terminologiji i rjeniku (4.11.)

73
Tablica 7: Prikaz pravopisnih rjeenja za pravilo o jednaenju fonema d u etirima
pravopisima

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
(Ne)jednaenje po zvunosti fonema d ispred
fonema s, , , , c

odcijepiti, podiniti, odunuti, predsjednik,

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili
srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog
knjievnog jezika
gradski, poditi (str. 24)
potpretsednik, potpukovnik; otstupiti, otsei,
pretsedavati, otetati, potiniti se (),
otunuti ()
Iznimka: grad gradski, gospodin
gospodstvo () (str. 541)

Pravopisna komisija (1960), Pravopis potcijeniti, otunuti, natovjek; predstava,

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s odstupiti, predsjednik, gradski, ljudski,
pravopisnim rjenikom odetati () (str. 64)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski odcijepiti, podiniti, odunuti, predsjednik,

pravopis poditi (str. 45);

gradski, ljudski (str. 187, 217)

U rijeima kao podtajnik, podtekst, subpolaran ne dolazi do jednaenja fonema da bi

se rijei mogle razumjeti tj. da se jednaenjem i ukidanjem granice izmeu prefiksa i korijena
ne bi izgubilo znaenje rijei (BFM 1971: 45).

Za ostale sluajeve provoenja jednaenja fonema navode se slini primjeri kao i

dosad: zupci < N mn. zubci < N jd. zubac, slatka < G jd. sladka < N jd. sladak, svjedodba <
N jd. svjedoba < inf. svjedoiti i sl. (ibid. 4546).

74
 4.3.6. Jednaenje po mjestu tvorbe

Kod glagola izljubiti, razljutiti, iznjuiti ne dogaa se jednaenje po mjestu tvorbe

(fonem z ispred lj ne jednai se), u izvedenicama dolazi do jednaenja fonema n ispred b i p

(himba < (od hiniti), stambeni < (od stan), a u sloenicama se isti fonem ne jednai: jedanput,
vodenbuha (usp. BFM 1971: 47). To znai da se potpuno odbacuje Boranievo pravilo da
se fonem n uvijek jednai ispred b i p (himba, jedamput (usp. Borani 1947: 28)).

4.3.7. Gubljenje suglasnika

Pravila o gubljenju fonema veinom se ne razlikuju se od ostalih pravopisa, tako npr.

fonemi d i t gube se ispred s, , u oblicima: otac > posv. prid. oev, ali ostaje ispred fonema
c u oblicima kao to je podcrtati, dakle na granici prefikskorijen to je objanjeno u pravilu o
jednaenju. Propisuju se oblici: poddijalekt, nuzzarada, superrevizija kako gubljenjem ne bi
dolo do nerazumijevanja sloenice (usp. BFM 1971: 4849).

4.4. Tuice

Hrvatski pravopis poglavlje o pisanju tuica dijeli na Tuice iz klasinih jezika i

Tuice iz ivih jezika. Objanjavaju se pravila o glasovnim prilagodbama rijei i oblikim
prilagodbama rijei iz klasinih jezika te pravila o pisanju opih i vlastitih imenica iz ivih
stranih jezika s potpoglavljima Pisanje vlastitih imena iz jezika koji se slue latinicom,
Pisanje vlastitih imena iz jezika koji se slue irilicom i Pisanje vlastitih imena iz jezika
koji se slue drugim pismima (BFM 1971: 5082). Tri potpoglavlja o pisanju stranih
imena na pojedinom pismu odnose se na potpoglavlja u novosadskom pravopisu koja se tiu
izvornoga pisanja i fonetskoga pisanja imena iz ivih stranih i slavenskih jezika (Pravopisna
komisija 1960: 145168). Na samom poetku poglavlja o tuicama stoji: Tue rijei treba

75
upotrebljavati samo onda kad za pojmove koji se njima oznauju nemamo dobrih zamjena u
svojem jeziku (BFM 1971: 50).

Iako je poglavlje o tuicama u Hrvatskom pravopisu bolje organizirano nego u novosadskom,

opseno je kao i u prethodnom pravopisu zbog ega se djelomino gubi jasnoa
razumijevanja pravila. Prikazat emo koja su rjeenja BabiFinkaMogueva pravopisa u
pisanju tuica drugaija u odnosu na dosadanje pravopise.

4.4.1. Pisanje vlastitih imena iz ivih stranih i iz slavenskih jezika

Spomenut emo samo pravila o sklonidbi mukih stranih imena koja zavravaju na -i, -
io, -y. Sklonidbu tih imena Hrvatski je pravopis rijeio kao i novosadski te je naveo i iste
primjere. U ovisnosti kako se zavreci imena izgovaraju, pie se: Tokio > G Tokija, posv. prid.
Tokijev, ali Boccaccio > G Boccaccia, posv. prid. Boccacciov. Pie se: Leopardi > G
Leopardija, posv. prid. Leopardijev, ali Kalay > G Kalaya, posv. prid. Kalayev (usp. ibid.
74).

Ostala muka strana imena kao npr. Tasso, Dante i sl. sklanjaju se jednako kao i u
prethodnom pravopisu: Tasso > G Tassa; Dante > G Dantea (ibid. 7374).
Sklonidbu imena s nepostojanim e Hrvatski je pravopis rijeio kao i novosadski kod
slavenskih imena kao apek, Levec u genitivu se nepostojano e ne gubi: apek > apeka,
Lovec > G Loveca (BFM 1971: 77; usp. Pravopisna komisija 1960: 166), a kod kajkavskih
prezimena s nepostojanim e u genitivu dolazi do gubljenja: Tkalec > G Tkalca, Sremec > G
Sremca (BFM 1971: 77; usp. Pravopisna komisija 1960: 166).

4.4.2. Pisanje opih imenica iz klasinih jezika

Dvostrukosti u jezinoj praksi govornika hrvatskog i srpskog jezika u pisanju stranih

rijei iz klasinih jezika koje su propisivali i Beli i Borani nastavile su se novosadskim
pravopisom i to ravnopravnim priznavanjem obaju oblika.
U pisanju stranih opih imenica iz klasinih jezika novosadski je pravopis doputao dvostruke

76
oblike u rijeima grkoga podrijetla kao npr. kemija i hemija, kirurgija i hirurgija (< gr.
chemia, cheirourgia) (Pravopisna komisija 1960: 137), ali Hrvatski e pravopis napustiti
oblike s h, pa e biti ispravno samo kemija, kirurgija (BFM 1971: 64).
U tvorbi pridjeva od imenica latinskoga podrijetla priznaju se oblici tvoreni sufiksom -ijski,
aza sufiks -ioni autori navode da je tua tvorba i u hrvatskom jeziku valja je izbjegavati:
akumulacijski (ne akumulacioni), artikulacijski (ne artikulacioni) i dr. (ibid. 61).
Kod imenica mukoga roda koje zavravaju na -t i -ist ne doputaju se oblici sa zavretkom na
-a za muki rod: poliglot, fatalist, humanist, a ne poliglota, fatalista, humanista (ibid.).

Kod imenica mukoga roda s nepostojanim a, doputaju se dvostruki oblici, pa osim u nekim
padeima, nepostojano a moe stajati i u nominativu jednine: dokument i dokumenat, objekt i
objekat, akcent i akcenat s tim da se preporuuju oblici bez -a. Samo s nepostojanim a u
nominativu jednine takve vrste imenica piu se rijei psalam i Egipat (ibid. 57).
Grko i latinsko s zamjenjuje se hrvatskim z pie se impulzivan, a ne impulsivan, ali ostaje
kaos, korpus (usp. BFM 1971: 59). Tako je i u prethodnim pravopisima Borani propisuje
revizor, kriza, ali kod vlastitih imena ostaje s: Hesiod, Esop (Borani 1947: 3839).
Novosadski pravopis propisuje z, iako se za neke oblike doputa i s: impulzivan; Persija i
Perzija, insulin, arsenik (Pravopisna komisija 1960: 137).

Zasebni paragraf u poglavlju o pisanju tuica iz klasinih jezika tie se jezinog

savjetnitva, odnosno propisivanju samo jednoga od dvaju oblika. U dva stupca autori
propisuju kako valja, a kako ne valja pisati ime njihov pravopis preuzima kompetencije
leksikog savjetnika. Tako npr. treba pisati akumulacijski, ne i akumulacioni, aristokracija, ne
i aristokratija, babilonski, ne i vavilonski.34

4.4.3. Pisanje opih imenica iz ivih stranih jezika

Autori su u odnosu na novosadski pravopis proirili popis rijei posuenih iz

francuskoga, njemakog, engleskog i talijanskog jezika, pa navode galicizme: akter < franc.
acteur, bulevar < franc. boulevard, esej < franc. essay, pejza < franc. paysage, presti <
franc. prestige, tirkiz < franc. turquoise, urnal < franc. journal i dr.; anglizme: dentlmen <

34
O leksiku i pravopisnom rjeniku Hrvatskoga pravopisa kao i mjestima gdje postaje leksiki savjetnik v. 4.11.

77
eng. gentleman, din < eng. gin, dip < eng. jeep, najlon < eng. nylon, ampon < eng.
shampoo i dr. Navode se germanizmi: biflati < njem. bffeln, blic < njem. Blitz, flaster <
njem. Pflaster, fuer < njem. Pfuscher, ajba < njem. Scheibe, tra < njem. Tratsch; i
talijanizmi: espreso < tal. espresso, mafija < tal. maffia, violonelo tal. violoncello i sl.
Meutim, u pravopisnom rjeniku za neke od ovih rijei Babi, Finka i Mogu preporuuju
prikladne hrvatske zamjene: npr. presti > ugled (str. 258); urnalist > novinar (str. 340) ime
i rjenik Hrvatskog pravopisa dobiva kompetencije leksikog savjetnika.

4.5. Sastavljeno i rastavljeno pisanje rijei

Pravila o sastavljenom i nesastavljenom pisanju rijei u Hrvatskome se pravopisu ne

razlikuju mnogo od dosadanjih pravopisa; glavna se promjena tie pisanja futura I. i nijenog
oblika pomonog glagola htjeti.

4.5.1. Opa pravila. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva

I Hrvatski je pravopis poglavlje o sastavljenom i nesastavljenom pisanju podijelio prema

vrstama rijei, a na poetku se donose opa pravila kao i kod Borania i kod novosadskog
pravopisa (usp. BFM 1971: 83):

1) Sloenicu ini skup kojemu sastavni dijelovi ne postoje kao samostalne rijei: moda,
prekjuer ili se ne upotrebljavaju u obliku koji imaju u sloenici: dovijek, odmah

2) Sloenica ima, u pravilu, samo jedan naglasak: petogodinji, starogradski

3) Sloenica u kojoj svaka sastavnica zadrava svoj naglasak naziva se polusloenica:

Smail-aga, spomn-ploa

to se tie pojedinanih pravila za svaku vrstu rijei kod sastavljenog i nesastavljenog

pisanja imenica Hrvatski se pravopis ne razlikuje od novosadskog; tako se npr.
polusloenicama smatraju sveze lovor-vijenac, radio-stanica, spomen-ploa pri emu se
sklanja samo drugi dio: G lovor-vijenca, radio-stanice (usp. BFM 1971: 84), a iste ili sline
78
primjere nalazimo i u novosadskom pravopisu: spomen-ploa, uzor-majka, radio-stanica
(Pravopisna komisija 1960: 74). Meutim, u BabiFinkaMoguevu pravopisu postoji jo
jedna kategorija koju navodi Borani, a Pravopisna komisija ne navodi to su imenike veze
pilot lovac, ovjek aba koje se ne smatraju sloenicama ni polusloenicama i sklanjaju se
obje rijei pri emu prva ima ire, a druga ue znaenje: pilota lovca, ovjeka abe (BFM
1971: 85; usp. Borani 1947: 44).

Za pridjevske polusloenice kao francusko-pruski (rat), rusko-engleski rjenik,

hrvatsko-srpska koalicija novosadski pravopis objanjava da one predstavljaju jedan opi
pojam, sastavljen od vie razgranienih posebnih pojmova (Pravopisna komisija 1960: 78),
a slino se navodi i u Hrvatskom pravopisu u kojemu stoji da takve polusloenice (npr.
jugoslavensko-talijanska, crno-bijela) ine pridjevi ravnopravni po znaenju (BFM 1971:
86).

I Hrvatski pravopis navodi primjere sloenica sastavljenih od nijene estice ne i

imenica ili pridjeva: neovjek, nesretnik, nesvijest; neveseo, nevidljiv (BFM 1971: 8485)
(usp. nebrat, nevjera; nemio, neveseo, nesretan (Borani 1947: 44; 45); neovjek, nebrat,
neprijatelj; nepoznat, nepaljiv (Pravopisna komisija 1960: 74; 76)).

4.5.2. Pisanje glagola

4.5.2.1. Pisanje futura I.

Problem pisanja futura I. tie se oblika s krnjim infinitivom i nenaglaenim oblikom

pomonog glagola htjeti. Novosadski je pravopis odobrio pisanje na oba naina (sastavljeno
ili nesastavljeno) pri emu se treba dosljedno drati jednog naina pisanja, a kao argument
sluio je dug vijek obiju tradicija (hrvatske i srpske). Tako se futur I. mogao pisati odvojeno
kao i ostali sloeni glagolski oblici pisat u, ili se mogao pisati fonetski, sastavljeno, kao
glagolska sloenica pisau. Hrvatski e pravopis vratiti Boranievo naelo i hrvatsku
tradiciju i propisat e iskljuivo nesastavljeno pisanje futura I., iako se izgovara kao jedna
cjelina:

U sloenim se glagolskim oblicima enklitike piu kao i drugdje rastavljeno od rijei s kojima se
zajedno izgovaraju (): ja u doi, on e tresti Ali kad bi se u obliku za futur enklitika nala iza

79
 infinitiva, onda se glagoli na -i piu s punim infinitivom i enklitikama: doi u, doi e, a glagoli na
-ti gube zavrno -i u pismu: itat u, itat e (); trest u, trest e ().

Oblike kao itat u, trest u valja izgovarati zajedno: itau, treu.

(BFM 1971: 89).

Dakle, neovisno o poloaju, enklitike se piu odvojeno od rijei uz koju se nalaze; i

kod infinitiva na -ti (cijelog ili krnjeg) i kod infinitiva na -i odvojena je enklitika od
glagola bez obzira to se izgovaraju kao jedna cjelina. To znai da se naputa drugi,
fonetski nain pisanja.

4.5.2.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti

I kod pisanja nijenog oblika pomonog glagola htjeti postojala su oba rjeenja u
prethodnim pravopisima. Dok je Borani propisivao nesastavljeno pisanje ne u, Pravopisna
komisija propisuje sastavljeno pisanje neu. Hrvatski pravopis u ovom sluaju nee
naslijediti Boranievo rjeenje, nego novosadsko, pa e se propisati sastavljeno pisanje, a
meu 16 pojedinanih naela buduega pravopisa S. Babi navodi da e se negacija neu,
nee pisati zajedno, zbog znanstvene opravdanosti (Babi 1971: 16). Tu je znanstvenu
utemeljenost bio objasnio Jonke u Jeziku kako bi opravdao odluku Pravopisne komisije za
sastavljeno pisanje u Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim
rjenikom.35

4.5.3. Pisanje priloga

Kod pravila za sastavljeno ili odvojeno pisanje priloga Hrvatski pravopis propisuje da
se kao priloke sloenice sastavljeno piu: dodue, ikad, ionako, meutim, naisto, nadaleko,
nadalje, naime, najednom, namrtvo, naoko, napamet, nasamo, natrag, otprilike, sasvim,
smjesta, slijeva, svejedno, tovie, ubudue, uglavnom, ujutro, unaprijed, uope, uostalom,
zaboga, zacijelo, zaista, zato, zapravo, zarana, zato, zdesna i dr. (BFM 1971: 90), ali

35
o tome v. u 3.6.3.2.

80
kada sastavni dijelovi uvaju svoje samostalno znaenje, onda to vie nisu priloke sloenice,
nego veze prijedloga i imenice: Starac je dodue (uistinu, doista) vrlo star, ali (); Studen mi
je probijala do srca, do due. (ibid. 90).

O problemu pisanja prilokih sloenica progovara i Antun ojat piui o novom

pravopisu. U svom lanku O pravopisu u 5. broju Hrvatskoga tjednika 14. svibnja 1971.
godine ojat istie da unato tome to je dosadanji novosadski pravopis prihvaen ()
nema nikakve dvojbe () da su mnoge njegove odluke prihvatljive, da su postale
automatizirana svojina goleme veine pismenih Hrvata ipak se ne moe porei da je taj
pravopis u mnogim pojedinostima neprihvatljiv (spomenut u ovdje samo problem pisanja
sloenica, kao to su na primjer, uz put, na alost u prilokom znaenju prema akobogda
() (ojat 1971: 14).

4.6. Rastavljanje rijei na kraju retka

U odnosu na prethodne pravopise gdje je rastavljanje rijei na kraju retka obraeno u

posebnom poglavlju, u Hrvatskome je pravopisu ono obraeno u sklopu poglavlja o
sastavljenom i nesastavljenom pisanju. Autori ne propisuju posebna pravila o rastavljanju
rijei, tj. svaki je nain ispravan, ali i napominju da se palatali ne smiju rastavljati *pol-je >
polje; da se u novi redak ne smije prenositi posljednji samoglasniki fonem: *ud-o > u-do i
da se ne smiju rastavljati jednoslone rijei: aj, in, vrst (BFM 1971: 94).

4.7. Reenini znakovi

Novosadskim se pravopisom uvodi logiko-semantika ili logika interpunkcija. Taj e tip

interpunkcije naslijediti i Hrvatski pravopis. U svojoj knjizi Hrvatski knjievni jezik danas u
najavi buduega pravopisa Ljudevit Jonke navodi:

Najznaajniju promjenu prema Brozu i Boraniu u novom Hrvatskom pravopisu () predstavljat e

uvoenje logike interpunkcije prema prijanjoj gramatikoj interpunkciji. Valja rei da su se za logiku
interpunkciju izjasnili hrvatski knjievnici i lingvisti ve pedesetih godina ovog stoljea kad se u

81
 Hrvatskom filolokom drutvu izraivao veliki znanstveni Hrvatski pravopis, jo prije Pravopisa
hrvatskosrpskog knjievnog jezika iz godine 1960, koji je takoer propisivao logiku interpunkciju.

(Jonke 1971: 141)

Dakle, Hrvatski pravopis nastavlja pravila o reeninim znakovima temeljiti na logikoj

interpunkciji kao i novosadski pravopis ime naputa Boranievu tradiciju. Meutim, na kraju
e poglavlja o pisanju zareza autori napomenuti kako logika interpunkcija nije potpuno
logika i slobodna kao to ni gramatika nije potpuno nelogina:

Naela primijenjena u ovim pravilima o zarezu nazivaju se obino logikom ili slobodnom
interpunkcijom jer se pazi na smisao onoga to se izrie i esto se preputa pievoj odluci hoe li se
zarez staviti ili nee, za razliku od gramatike interpunkcije po kojoj se zarez stavlja prema gramatikim
kategorijama. Meutim, kako gramatike kategorije odreuju i logiku interpunkciju i pisac nije uvijek
slobodan, a kako i po gramatikoj pisac esto sam odluuje, jer i gramatika jednako pazi na smisao, s
pravom se kae da niti je gramatika interpunkciji nelogina niti je logika slobodna.

(BFM 1971: 109)

Na poetku poglavlja autori nabrajaju reenine znakove: toku, upitnik, usklinik, zarez,
toku-zarez, dvotoku, crtu, tri toke (usp. BFM 1971: 96). Kao i u prethodnom poglavlju
donosimo neka od pravila iz Hrvatskoga pravopisa o pisanju toke i zareza.

4.7.1. Toka

Kao i u prethodnome pravopisu i ovdje stoji da se toka stavlja na kraju izjavnih

reenica () te da se toka pie na kraju naslova, podnaslova i natpisa kad dolaze u tekstu
jedan iza drugoga (BFM 1971: 96).

4.7.2. Zarez

U odnosu na opirno poglavlje o interpunkciji u novosadskom pravopisu pravila o

interpunkciji i to o pisanju zareza u Hrvatskom su pravopisu pojednostavljena i svedena na
etiri osnovna, zarez se stavlja kada je posrijedi a) usporednost, b) naknadno dodavanje, c)

82
suprotnost i d) isticanje. Ispod toga stoji: Ta naela vrijede bez obzira bila posrijedi sloena
reenica ili dijelovi proirene (BFM 1971: 100).

Dakle, Hrvatski je pravopis naslijedio pravila o logikoj interpunkciji, ali ih je modificirao.

Dok je novosadski pravopis pravila strukturirao po vrsti reenica, Hrvatski pravopis razvrstao
ih je prema osnovnim naelima povezivanja reenica.

a) Kod usporednosti autori navode razliite primjere nabrajanja i ponavljanja dijelova

reenica i cijelih reenica: Zuji, zvei, zvoni, zvui // To je jezik roda moga; Vani je bila
divna, beskrajna, ljetna no prema pravilima koja navodi i Pravopisna komisija, uz
napomenu da se vie atributa moe pisati i bez zareza: Velika bijela vrata zinue (BFM
1971: 101102).

Jasnije nego u novosadskom pravopisu objanjeno je naelo pisanja zareza kada se jedino
njime moe odrediti znaenje nekih skupova rijei ili reenice, autori navode primjere: Ne
valja prodati! Ne, valja prodati! Autori istiu: naelo usporednosti, nezavisnosti veoma je
vano za razliite samostalne skupove koji dobivaju odreeno znaenje tek po jasnoj granici
meu njima. U govoru je to stanka, a u pismu, ako nije upotrijebljen drugi znak, zarez (B
FM 1971: 102). Na drugoj stranici navode slian primjer koji stoji u novosadskome
pravopisu: To to si rekao, meni nije jasno. To to si rekao meni, nije jasno (ibid. 104) (usp. A
to to si kazala meni, nije jasno. A to to si kazala, meni nije jasno (Pravopisna komisija 1960:
110)).

b) Dalje se navode razliiti primjeri upotrebe zareza u kojima je rije o naknadnom

dodavanju i umetanju (Nad onom je ravninom, s koje se u daljini vidjelo otvoreno more, sjalo
sunce i uzduh je iskrei podrhtavao; To je sluba, kau unosna). Istoj skupini pripada i pisanje
vokativa (Anice, to slika? pitam je), zatim pisanje apozicije iza rijei na koju se odnosi
(Jelena, djevojka mlada, ivi u neznanom kraju), kao i pisanje zareza iza proklitika (On ne
pokazuje odlunosti i, zaokupljen svojim misaonim svijetom, proputa trenutak koji znai
ostvarenje sree) te ispred kratice tj. (Sve gleda jednostrano, tj. samo s gledita koristi i tete
koju e on od toga imati) (usp. BFM 1971: 105108).

c) Tree naelo odnosi se na pisanje zareza kada se oznaava suprotnost i izuzimanje i tu

se navode primjeri suprotnih reenica (Ostavit u vas, no vi morate primiti ovu malu kutijicu)
i izuzetnih reenica (Spasili su blago, samo je bik simentalac ostao u tali). Tamo gdje

83
izuzetni veznik vee samo rijei, zarez se ne pie: Nemam nita osim ljubavi (usp. ibid. 108
109).

Kod ovog naela navodi se i pravilo da se zarez ne pie u reenicama s veznikom nego u
komparativnom znaenju i s veznikom ve u jesnom znaenju (Bolje je umrijeti stojei nego
ivjeti na koljenima; Nisam izvrio nita drugo ve svoju dunost) (usp. ibid. 108).

d) etvrto naelo tie se isticanja dijelova reenice i itavih reenica i moe se

pojaati veznicima i, i to i sl.: Ide starim, utabanim putem; Dakle ni imena nema, ili si ga
zaboravio; Nekog dana doe on na more, i to na veliko neko more (usp. ibid.109).

4.8. Pravopisni znakovi

4.8.1. Toka

Novosadski je pravopis propisao pisanje toke samo iza arapskih rednih brojeva.
Hrvatski e pravopis vratiti stanje prije novosadskoga pravopisa propisujui pisanje toke iza
svih rednih brojeva, i iza rimskih i iza arapskih rednih brojeva:

Toka se pie iza svih rednih brojeva radi razlikovanja tih brojeva od glavnih brojeva. Kako se rimski
brojevi preteno rabe kao redni brojevi, a imaju oblik nekih velikih latininih slova. esto bi dolazilo do
nejasnoa kad se rimski redni brojevi ne bi oznaavali tokom.

(BFM 1971: 121122)

Autori potom navode primjere kod kojih bi dolo do nerazumijevanja kad bi se pisali bez
toke pa tako treba pisati: Povijesna X. sjednica CK SKH odrana je u Zagrebu 15., 16., i 17.
I. 1970. godine (ibid. 121).

Tablica 8: Usporedni prikaz pisanje toke iza rednih brojeva u etiri pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pravopisni znakovi:
toka
IZA REDNIH BROJEVA
Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili Toka se pie i iza arapskih i iza rimskih rednih
srpskoga jezika
84
 brojeva: 29. XI. 1943.(str. 81)

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog Kada arapske ili rimske cifre znae redne brojeve,
knjievnog jezika uz njih ne treba stavljati taku ako je jasno iz
ostalog teksta da oni tu moraju znaiti redne
brojeve (usp. 242, str. 569570).

Pravopisna komisija (1960), Pravopis Toka se pie samo iza arapskih rednih brojeva, ne i
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s iza rimskih:

pravopisnim rjenikom Desno od nas je napadala 3. eta. Izdat je u XV

knjizi Starih pisaca (str. 119)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski Toka se pie i iza arapskih i iza rimskih rednih
pravopis brojeva:

Povijesna X. sjednica CK SKH odrana je u

Zagrebu 15., 16., i 17. I. 1970. godine (str. 121).

4.8.2. Crta

Kod pisanja crte u znaenju odnosa oddo Hrvatski pravopis navodi primjer Godinji
odmori traju 14 30 radnih dana (BFM 1971: 123) (usp. Njemu je 3537 godina (Beli
1950: 566); Konj ivi 2025 godina (Pravopisna komisija 1960: 120)). Novost je u odnosu na
prethodne pravopise upotreba razmaka. Dosad se crta u odnosu oddo te u drugim situacijama
pisala bez razmaka, a Babi, Finka i Mogu piu s razmakom: Godinji odmori traju 14 30
radnih dana; Cestovna udaljenost Zagreb Beograd iznosi 395 km; Zrakoplov leti na liniji
Zagreb Dubrovnik (BFM 1971: 123).

4.8.3. Crtica

Crticu kao pravopisni znak, kada oznaava odnos izmeu dvaju mukih prezimena i to
neki oblik suradnje, upotrebljava i Hrvatski pravopis, pa e se pisati Broz-Ivekoviev rjenik36
(isti primjer nalazi se i kod Borania (usp. kod Borania u poglavlju o imenikim

36
Pravopisna komisija sve rijei u nazivu pie velikim slovom; Broz-Ivekoviev Rjenik.

85
polusloenicama (Borani 1947: 44), kod Pravopisne komisije u poglavlju o pravopisnim
znacima (Pravopisna komisija 1960: 121)), Mareti-Iviev prijevod Ilijade i sl.37

4.9. Kratice

Boranieva praksa vraena je i kod pisanja nekih kratica. Tako Hrvatski pravopis
vraa pisanje toke iza kratica: dr. (= doktor) i mr. (= magistar) sastavljenih od prvog i
posljednjeg slova rijei koja je skraena. Do tada je vladalo pravilo da se toka pie ili ne pie
iza tih kratica (kod Borania su se propisivali oblici s tokom: dr., ga. (Borani 1947: 81),
kod Belia su se doputali dvostruki oblici dr i dr., ga i ga. s preferiranjem prvih (Beli
1950: 569); kod Pravopisne komisije samo oblici bez toke: dr, ga (Pravopisna komisija
1960: 128). Meutim, kratice npr., itd., tj., tzv. zadrane su u takvom obliku i u Hrvatskom
pravopisu. Meu Glavnim zakljucima Pravopisne komisije Lj. Jonke naveo je da se takav
nain pisanja propisuje zbog praktinosti (Jonke 1971: 141), to znai da je novosadskim
pravopisom, a onda i Hrvatskim pravopisom odbaeno Boranievo pisanje na pr., i t. d., t. j.,
(usp. Borani 1947: 81). U tablici 9 donosimo usporedni prikaz pisanja navedenih kratica u
etirima pravopisima.

Tablica 9: Prikaz pisanja kratica u etirima pravopisima

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
Pisanje skraenica/kratica

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili t. j., i t. d., t. zv., na pr.; dr., ga.
srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog tj., itd., t. zv., napr.; dr, ga i dr., ga.
knjievnog jezika

37
U ovom se radu i u prethodnim poglavljima takav oblik suradnje izmeu vie autora oznaava crtom, bez
razmaka, pa stoji BabiFinkaMoguev pravopis, a ne Babi-Finka-Moguev pravopis, takoer AniSiliev
pravopis, umjesto Ani-Siliev pravopis, BrozBoranieva norma umjesto Broz-Boranieva norma.

86
Pravopisna komisija (1960), Pravopis tj., itd., tzv., npr.; dr, ga
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski tj., itd., tzv., npr.; dr., mr.

pravopis

4.10. Pravopisna terminologija

Zajedniki pravopisni termini koji su usvojeni novosadskim pravopisom naputeni su

Hrvatskim pravopisom. Tako Ljudevit Jonke u svojoj knjizi Hrvatski knjievni jezik danas u
govoru o novom pravopisu navodi:

Novi Hrvatski pravopis, po intencijama Pravopisne komisije, naputa i sve leksike promjene do kojih
je dolo stvaranjem zajednike pravopisne i gramatike terminologije, pa se vraa rije toka umjesto
toka, rijei toan i tonost umjesto taan i tanost, posvojni umjesto prisvojni, nijene reenice umjesto
odrine reenice, kratica umjesto skraenica i sl.

(Jonke 1971: 141)

4.11. Leksik pravopisa. Pravopisni rjenik

Novi se pravopis leksikom pravopisnih pravila te graom pravopisnog rjenika vraa

stanju u vrijeme Boranieva pravopisa zasniva se na hrvatskom leksikom fondu te
iskljuivo na ijekavici. U svome lanku Jezina politika s kraja 60-ih i s poetka 70-ih: u
procijepu izmeu autonomije i centralizma Mianovi navodi: Ve je svojim naslovom
Hrvatski pravopis, posuenim od Ivana Broza (Hrvatski pravopis, 1892.), i simboliki trebao
naznaiti prekid s novosadskom kodifikacijom 'srpskohrvatskog odnosno hrvatskosrpskog
jezika' (Mianovi 2012: 283).

Tako se u leksiku pravopisnih pravila nee nai oblici tvoreni nastavcima koje danas ne
smatramo nestandardnima, npr. nastavak -ovati- za infinitiv i nastavak -uju za 3. lice mnoine

87
prezenta glagola iz latinskog jezika na -irati: transkribuju (< transkribovati) (usp. Pravopisna
komisija 1960: 154), pisanje pridjeva s nastavkom -ionih tvorenih od imenica latinskog
podrijetla: artikulacionih (usp. ibid. 29), kao ni dvostruki oblici pisanja tuica: poliglot i
poliglota (N jd. m. r.) (ibid. 144) i sl., nego e stajati oblici s dananjim hrvatskim
nastavcima: artikulacijski, poliglot (BFM 1971: 61). U poglavlju o velikom i malom slovu
pri navoenju naziva Crveni kri ne nalazimo drugi leksem (krst) (BFM 1971: 12) koji se u
novosadskome doputao i pisao u zagradi (usp. Pravopisna komisija 1960: 19)38.
U pisanju naziva mjeseci u godini preporuivat e se hrvatski nazivi: sijeanj umjesto
januar, listopad umjesto oktobar i sl. Tako u poglavlju o velikom i malom slovu u nazivima
blagdana i praznika stoji Prvi svibnja umjesto Prvi maj, Dan ena (Osmi oujka) umjesto
Osmi mart i sl. (BFM 1971: 12).

U svome lanku Hrvatski pravopis. Jak hrvatski osjeaj u 10. broju Hrvatskoga tjednika
1971. prije navoenja osnovnih i pojedinanih naela novoga pravopisa Stjepan Babi
najprije govori to se poelo dogaati s hrvatskom jezinom svijeu nakon odricanja od
Novosadskog dogovora:

Gotovo cijela naa kulturna i drutvena svijest vratila se hrvatskome knjievnom jeziku. Koliko se god
to inilo teim, u osnovi je to bilo lake: iako ne postoje hrvatski jezini prirunici, postoji jak hrvatski
jezini osjeaj koji odreuje to je hrvatsko, a to nije, po tom osjeaju hrvatski knjievni jezik i
postoji!

(Babi 1971: 16)

Kao to su se u pravopisnim pravilima novosadskoga pravopisa objanjavala naela za

oba izgovora, tako se i pravopisni rjenik novosadskoga pravopisa sastojao se od korpusa
rijei na obama izgovorima ijekavskom i ekavskom koji su bili ravnopravno zastupljeni.
Hrvatski e pravopis izbaciti pravila za ekavski izgovor iz pravopisnih pravila kao i iz
rjenika.

Ljudevit Jonke navodi da je osnovno obiljeje novoga pravopisa () upotreba ijekavice i

hrvatski leksiki fond. A to je ono to pripada meu bitna i prirodna prava hrvatskog naroda i
hrvatskog knjievnog jezika, koja se ne mogu i ne smiju osporiti (Jonke 1971: 142).

Dakle, osnovna je razlika Hrvatskoga pravopisa prema novosadskome izbacivanje pravila za

ekavski izgovor te izbacivanje njegovih osobitosti u leksikom fondu:

38
Takoer v. 3.2.

88
 Kako ekavski izgovor nije knjievni jezik suvremene hrvatske knjievnosti, sasvim je jasno da u
pripremanom Hrvatskom pravopisu nije potrebno prikazivati njegove osobitosti ni u glasovnoj razlici
prema zamjeni staroga jata (dijete, djeteta dete, deteta), a ni u leksikom fondu razlinog podrijetla i
vrijednosti (opi opti, datula urma).

(Jonke 1971: 140)

Dalje autor navodi: Danas vie nije potrebno u Hrvatskom pravopisu prikazivati ekavsku
jezinu normu, pa e tako u pravopisnom rjeniku otpasti ekavske rijei koje su dosad mogle
izazivati zabunu kao da i one idu u hrvatski knjievni jezik (ibid.).

U Uvodu svoga pravopisa autori daju napomene uz strukturu i korpus pravopisnog

rjenika Hrvatskoga pravopisa te objanjavaju razloge zbog kojih njihov pravopis prestaje
biti pravopisni prirunik i postaje leksiki savjetnik. Na poetku Uvoda stoji:

Zbog toga to nije bilo i jo nema rjenika suvremenog hrvatskog knjievnog jezika u naoj je svijesti
pravopis postao sinonim za rjenik. () nepostojanje rjenika hrvatskog knjievnog jezika navodilo je
autore hrvatskih pravopisa da u pravopisna pravila unose i one dijelove, a u pravopisni rjenik one rijei
kojima sa strogoga pravopisnog rjenika ne bi bilo mjesta u pravopisu.

(iz Uvoda Hrvatskome pravopisu, 1971.)

Time autori opravdavaju savjetodavnu podlogu svojega rjenika odnosno odabir odreenog
leksikog fonda.

Radei Hrvatski pravopis bili smo svjesni da time zadiremo i u podruje jezika, s jedne strane zato to
je u praksi teko odvojiti pravopisnu stranu od jezine, s druge zato to sadanje prilike trae takav
prirunik, a tree to smo to mogli uiniti bez posebnih tekoa, jer izmeu toga dvojega nema velikih
opreka kad je posrijedi hrvatski pravopis za hrvatski jezik.

(ibid.)

Potom autori tumae oznake u samom pravopisnom rjeniku:

Rijei i oblici koje je zbog pravopisnih razloga bilo potrebno navesti, a ne idu u sustav hrvatskoga
knjievnog jezika oznaeni su zvjezdicom, a uz njih su, iza znaka >, dodane razmaknutim slovima
normalne hrvatske rijei.

(ibid.)

Rijei koje se nalaze u hrvatskom knjievnom jeziku kao sinonimi takoer smo naveli, ali smo za njih,
iza znaka >, dodali razmaknutim slovima rije za koju drimo da ju je s kojeg razloga preporuljivije
upotrijebiti

89
 Opravdane sinonimne rijei i oblike naveli smo na njihovu abecednom mjestu, veinom ih povezujui
veznikom i.

(iz Uvoda Hrvatskome pravopisu, 1971.)

O sloenosti leksikog blaga autori navode:

Jasno je da s tih nekoliko postupaka nismo mogli obuhvatiti svu sloenost jezine stvarnosti, a posebno
nismo mogli obuhvatiti sve osjeajne vrijednosti pojedinih rijei i oblika, pa ni onih oznaenih
zvjezdicom ili samo znakom > i sinonimom iza njega.

(ibid.)

U rjeniku Hrvatskoga pravopisa rijei nisu oznaene naglascima kao to je to sluaj u

novosadskome i Believu pravopisu, ali u pravopisnim pravilima rijei su oznaene
naglascima u poglavlju o refleksu jata, npr. rijei lijep > ljepota (usp. BFM 1971: 36).
Autori u Uvodu istiu: Pravopis nije ni ortoepski prirunik, zato u nj nisu uneseni naglasci
niti je oznaeno kako se to izgovara, odnosno ita. Tek su izuzetno zabiljeeni naglasci i
oznaen izgovor (iz Uvoda Hrvatskome pravopisu, 1971.).

Abecednim redom navodimo korpus nekih rijei pravopisnog rjenika Hrvatskoga pravopisa
navodei u zagradama za neke primjere usporedbu s korpusom Boranieva i korpusom
novosadskoga pravopisnog rjenika:

- *adija > hadija39, Afrianin > Afrikanac, agitacioni > agitacijski, *Aleksander >
Aleksandar, alfabetiki > alfabetski (BFM 1971: 139), *arfa > harfa, arhipelag >
otoje, artikulacioni > artikulacijski, atelje > atelijer, august > kolovoz (ibid. 141),
*auto-put (*autoput) > auto-cesta, avijacija > zrakoplovstvo (ibid. 142);

- baa > svekar (ibid. 142), bandijera > zastava (ibid. 143), *bezbjedan, -dna >
siguran (ibid. 145) biblioteka > knjinica (ibid. 146), *bjegati > bjeati (kao i kod
Borania (Borani 1947: 92), *bjekstvo > bijeg (ibid. 147), bespotreban >
nepotreban, *bioskop > kino (ibid. 147), *bjesniti > bjesnjeti (ibid. 148), Brioni >
Brijuni (ibid. 151), bumbaa > pribadaa (ibid. 153);

- *cje > radi, poradi, zaradi (ibid. 154);

39
U pravopisnom rjeniku BabiFinkaMogueva pravopisa leksemi su boldirani, u ovom e radu stajati u
kurzivu.

90
 - *akavaki > akavski (ibid. 157), *asovniar > urar, *atrnja > bunar, *aura >
ahura (ibid. 157) (novosadski pravopisni rjenik navodi oba oblika: ahura
(Pravopisna komisija 1960: 238; aura (ibid. 238)), *esa > ega, *esnik > razlomak
(BFM 1971: 159), *udovite > neman, uvstven > osjeajan, uvstvo (< *ustvo,
*ustvo) > osjeaj (ibid. 161) (jednako je i kod Borania (Borani 1947: 100), *kalj
> iak, *rknja > zarez (ibid. 161);

- *ale > otac, ebe > gunj, pokriva, *er > ki, *erka > kerka (ibid. 162), udovit
> udljiv (ibid. 163);

- deterdent > detergent (ibid. 165), djeiji > djeji, djelovan > djelatan, poslova,
*djelovodni > izvrni, upravni (ibid. 167), djetinski > djetinjski (ibid. 168), *doljn(j)i
> donji (BFM 1971: 170), drugojaije > drukije (ibid. 173), dvosjek > dvosjekli
(ibid. 176), djelatnik (ibid. 167) (nema leksema radnik, ima radniki (ibid. 271);

- *dak > vrea,*digerica > jetra, plua (ibid. 176);

- *e > gdje, enova > Genova, *orati > mijenjati, *ozluci > naoale (ibid. 178),
*ule, -eta > metak, tane (ibid. 178);

- egoist > sebinjak, samoivac, egzistencijalni > egzistencijski (ibid. 178), eksodus >
izlazak, istup, ekspanzer > rastezaljka, ekspert > vjetak, strunjak, (ibid. 179),
Evropejac > Evropljanin, eksces > ispad, izgred, eksodus > izlazak, eksperiment >
pokus (BFM 1971: 179)40, Europa i Evropa, Evropejac > Evropljanin (ibid. 181);

- *fah > struka, pretinac, *fahman > strunjak (ibid. 182), *fioka > ladica, fonetiki >
fonetski, *fosgen > fozgen (ibid. 183);

- go > gol, gordost > ponos, oholost (ibid. 186), groce > grlce (usp. kod Borania
samo gr'oce (dem. od grlo): gr'oca; G mn. grlaca (Borani 1947: 111), gruhati >
gruvati (BFM 1971: 189);

- historija > povijest, Holandija > Nizozemska, *hor > kor, zbor, *hronika > kronika41
(ibid. 191);

40
Za veinski dio leksema sa stranim prefiksom eks- (od latinskog ex-) autori pronalaze hrvatske zamjene.
41
v. o tome potpoglavlje 4.4.2.

91
 - impresija > utisak, dojam (ibid. 193), investicioni > investicijski (ibid. 194), *istorija
> povijest (usp. historija), *ispoljavati (se) > pokazivati (se), oitovati (se) (ibid. 195);

- *jagnje > janje (ibid. 198), *jeziki > jezini (ibid. 199)

- *kolski > kolni (ibid. 202), kriopue (raskre) (ibid. 205)

- *lahko > lako (ibid. 207), lidba > lienje (ibid. 208);

- *ljekar > lijenik, ljekarna, ljekarnica (BFM 1971: 210) (Borani doputa samo
oblik ljekarnica (Borani 1947: 129);

- Madar > Maar (ibid. 211), *masohist > mazohist, medievalan > srednjovjekovan
(ibid. 212), minuta (ibid. 213), *milion > milijun (ibid. 213);

- *naimati > nainjati (ibid. 216), naglaavati > nadglasavati, nadii > nadignuti
(ibid. 217), *najpae > osobito, navlastito, *namah (zast.) > odmah, *naprama >
prema (ibid. 219), *narudbina > narudba (ibid. 220), Nehrvat (kod Ania i Silia
pisat e se s crticom) (etn.), nehrvat (pej.) (ibid. 222), nekoji > neki (ibid. 223);

- *njegve > negve;

- *obezbijediti > osigurati (ibid. 226), odmai > odmaknuti (ibid. 229), okazioni >
prigodan, oktobar > listopad (ibid. 230), otadbina > domovina (ibid. 233);

- *pae, paa > hladetina, (ibid. 235), *paradajz > rajica, parveni > skorojevi,
patriot > rodoljub (ibid. 236), pauza > stanka, *pender > prozor (ibid. 237), penzija
> mirovina, peurka (jo nema leksema gljiva) (ibid. 237), *pleh > lim (ibid. 241),
*poam(i) > poev(i), *poimati > poinjati (ibid. 242), *podozrenje > sumnja
(ibid. 243), pompozan > sjajan, raskoan, naduven (248), *posmatra > promatra
(ibid. 250), *potc > podc, *pot> pod (ibid. 251), *pots > pods,
*pot > pod (ibid. 252)42, *predohrana > (pred)zatita, profilaksa (ibid. 255),
*prijem > primanje, primitak, prihvat, *prilean, -na > marljiv, ustrajan (BFM
1971: 261), psihiki > duevni (ibid. 269);

- radijus > polumjer, *rae > radije (ibid. 271), *rasmotriti > razmotriti (ibid. 272);

42
Drugi se oblici (pod pods) propisuju u skladu s pravilom o ponaanjem fonema d ispred , , c, s, .

92
 - *sadejstvo > sudjelovanje, suradnja, *sahadija, *sajdija > urar (ibid. 279),
*sazvijee > zvijee, *seiz > konjuar (ibid. 281), *srean > sretan, *srenica,
*srenik > sretnica, sretnik (ibid. 290), srodstveniki > srodniki (ibid. 291), *sticaj >
stjecaj (Borani je slino propisivao: stjecaj, stjeaj i steaj (Borani 1947: 182));
sticati: stiem, ne navodi izvedenicu sticaj (ibid.182), a Pravopisna je komisija
doputala oba oblika: stjecati, stjecaj, stjeaj uz oznaku (ijek.) (obinije steaj)
(Pravopisna komisija 1960: 747) sticati, sticaj (ibid. 746) (ibid. 292), stremiti > teiti
(ibid. 293), *sveopi > opi, open (ibid. 296), svugdje > svuda (ibid. 298),
sistematian > sustavan (ibid. 283);

- *kotlananin > koanin;

- *taan, -na > toan, *taka > toka (BFM 1971: 301)43, *tenost > tekuina (ibid.
302), tjeilac > tjeitelj (ibid. 304), tka > tkalac, tkaev > tkalev (ibid. 304), *triumf
> trijumf, *tronue > ganue (ibid. 307);

- *ubjedljiv > uvjerljiv, *ubjeivati > uvjeravati (ibid. 309) (u novosadskom

pravopisnom rjeniku doputaju se oba oblika: ubjeivati (Pravopisna komisija 1960:
791), uvjeravati (ibid. 817)), ubica > ubojica, *ubistvo > ubojstvo, umorstvo (BFM
1971: 309), *ujati > hujati (ibid. 311) *unutri > unutra (ibid. 314);

- van: van Dyckova slika, simfonija Ludwiga van Beethovena (van- izvan-:
vanblokovski > izvanblokovski) (ibid. 319), *vjedba > vjeba, *vjerodostojan >
dostojan (vrijedan) vjere, pouzdan, *vjeroispovijed, -eu > vjera (tako je i kod
Borania (Borani 1947: 197), vizitkarta > posjetnica (ibid. 322);

- *zaina > zain, minuta, Zrinj > Zrin, Zrinjski > Zrinski (ibid. 337), zvjezdarstvo >
astronomija44;

- *ep > dep (BFM 1971: 339), estok; komp. ei < *estoiji, itije jd. s. r., DLI
mn. itijima (< *itijama) > ivotopis, ivot, *mulj > aa, *njeti > eti (ibid.
340), *utanjak > umanac (ibid. 341).

43
U rjeniku stoje i leksemi toka, take koji se znaenjem razlikuju od leksema toka: taka DL jd. -ki, G mn.
-aka (= pritka); take G taaka, mn. .r. (= kolica s jednim kotaem) (ibid. 301).

44
Iznimno se kod ovog leksema ne ostavlja domaa rije, nego se preporuuje internacionalizam.

93
 Neka od glavnih obiljeja leksika pravopisnog rjenika Hrvatskoga pravopisa jesu: a)
preporuuju se ili propisuju iskljuivo hrvatski leksemi: august > kolovoz; *bioskop > kino;
*rknja > zarez, *udovite > neman, egoist > sebinjak, samoivac; kriopue (pored
leksema raskre), izbacivanje germanizama: *fahman > strunjak, *fudbal > nogomet,
turcizama: *pender > prozor i sl., b) zamjena stranih nastavaka hrvatskima: ki > ski
(fonetiki > fonetski), h > k (hemija > kemija) c) izbacivanje dvostrukih nastavaka: -ioni > -
ijski: agitacioni > agitacijski, d) umetanje fonema h tamo gdje nedostaje (amajlija >
hamajlija), e) i sl.:

Dakle, moe se rei da pravopisni rjenik u Hrvatskome pravopisu sadri i normativne

upute koje se tiu leksika, a ne samo pravopisa. to se tie metodologije pravopisa i strukture
poglavlja postoje brojne slinosti, a kod obrade pravopisnih pravila Hrvatski je pravopis
preuzeo logiku interpunkciju od novosadskog pravopisa (tada se naputa Boranieva
gramatika interpunkcija), a i u poglavlju o sastavljenom i nesastavljenom pisanju rijei
propisuje sastavljeno pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti, a ne odvojeno, kako je
propisivao Borani. Meutim, Stjepan Babi kae da se tako propisuje zbog znanstvene
opravdanosti (to je Jonke objasnio u Jeziku 1958. godine45).

Kada usporedimo Jonkeove rijei iz 1957. i Jonkeove rijei iz 1971. godine, vidimo to se
dogodilo u pravopisnoj tradiciji. Uoi objavljivanja novosadskoga pravopisa Jonke navodi:
Donoenje novoga zajednikog pravopisa ne e nita promijeniti na upotrebi ijekavskoga
govora u hrvatskoj knjievnosti, a to je jasno reeno i u 4. toki spomenutih novosadskih
zakljuaka () (Jonke 1957b: 73), a uoi objavljivanja Hrvatskoga pravopisa Jonke istie
da je sada kad je oigledno to je Novosadski dogovor izazvao potrebno napraviti
pravopis bez ravnopravne upotrebe obaju izgovora, ako se radi o hrvatskome pravopisu, onda
e i izgovor biti samo ijekavski (usp. Jonke 1971: 141).

45
v. 3.6.3.2.

94
 5. V. AniJ. Sili, PRAVOPISNI PRIRUNIK HRVATSKOGA ILI
SRPSKOGA JEZIKA, 1986.

Godine 1986. objavljen je Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, tada je
prolo 15 godina od Hrvatskoga pravopisa, 26 godina od Pravopisa hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom i 39 godina od devetoga izdanja Boranieva
Pravopisa hrvatskoga ili srpskoga jezika. U ovom e se poglavlju prikazati to je Ani
Siliev pravopis naslijedio od svakoga od ovih pravopisa i u emu se oituje njegova
inovativnost. Najmlai od pet pravopisa, unio je i najvie promjena u strukturu pravopisa i
metodologiju obrade pravopisnih pravila u hrvatskome jeziku pri emu se oituje i
inovativnost u izboru termina pa su brojni novi nazivi kao fonem, kombinacije fonema,
alternacije fonema, ispadanje fonema, morfem, subordinirana sloenica, koordinirana
sloenica itd.

5.1. Struktura pravopisa

Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika V. Ania i J. Silia strukturom se

razlikuje od prethodnih hrvatskih pravopisa. U odnosu na strukturu Boranieva, novosadskog
i BabiFinkaMogueva pravopisa AniSiliev pravopis uz Opi pravopisni rjenik (oko
500 stranica) sadri i Rjenik vlastitih imena kao i Rjenik kratica kojih nema u
prethodnim pravopisima. Pravopisna pravila zapoinju poglavljem o pismu nakon kojega je
poglavlje Odnos grafema i fonema kojega nije bilo u prethodnim pravopisima (prethodni
pravopisi u poglavlju o pismu govore samo o latininim i irilinim glasovima, nema termina
grafem i fonem), zatim dolaze pravila o pravopisnim znakovima, pa tek onda pravila o
velikom i malom slovu, a poglavlja o fonemima , , d, te o alternacijama ije/je/e/i nalaze
se nakon poglavlja o kraticama dok su u prethodnim pravopisima poglavlja o fonemima na
poetku. Glasovne promjene kao palatalizacija, sibilarizacija, gubljenje fonema smjetene su
u poglavlje Kombinacije fonema koje je podijeljeno na tri dijela. Zatim slijedi poglavlje o
tuicama, a nakon toga su rjenici.

95
Ve se u nazivima poglavlja primjeuje razlika u odnosu na prethodne pravopise, a glavna e
se novost ticati ne samo nove terminologije nego i drugaijeg oblikovanja pravopisnih pravila
kao i organiziranja samih poglavlja. Dakle, na svakoj razini oituje se inovativna narav Ani
Silieva pravopisa. Tako Pranjkovi i Badurina u usporedbi prethodnih pravopisa (Believa
pravopisa iz 1923., Boranieva pravopisa iz 1947., novosadskoga iz 1960., BabiFinka
Mogueva iz 1971.) s AniSilievim iz 1986. navode: Ve i letimian pogled na strukturu
pojedinih pravopisnih knjiga, bar dijelom vidljivu i iz naslova poglavlja u tim knjigama, jasno
govori o tome da je struktura AniSilieva pravopisa drugaija od svih prethodnih
pravopisnih knjiga (BadurinaPranjkovi 2009: 313).

Ani i Sili u svoj pravopis umeu poglavlja kojih nije bilo u prijanjim pravopisima npr.
Odnos grafema i fonema, Pravopisno organiziranje bibliografske jedinice pri emu uvode
termine fonem umjesto suglasnika ili glasa, te grafem umjesto slova itd.

5.2. Pravopisni znakovi

AniSiliev pravopis preuzima tip logike interpunkcije, ali nema poglavlja o

reeninim znakovima toka i zarez oznaeni su samo kao pravopisni znakovi.

5.2.1. Toka

Poglavlje o toki (poglavlje zapoinje definicijom toke kao pravopisnog znaka

(AniSili46 1986: 16, 14) podijeljeno je na tri dijela: Toka kao pravopisni znak u uem
smislu, Toka kao pravopisni znak u irem smislu i Toka u kombinaciji s drugim
pravopisnim znakovima. Prvi dio oznaava upotrebu toke kao reeninog znaka kada se
oznaava kraj reenice (AS 1986: 17, 14), a pod drugim dijelom podrazumijeva se
upotreba toke kao pravopisnog znaka (kod kratica, rednih brojeva i sl.) (ibid. 18ac, 14

46
Dalje se u radu pri citiranju koristim kraticom AS.

96
15).
U Pravopisnom priruniku hrvatskog ili srpskog jezika propisuje se pisanje toke iza
rednog broja, meutim, autori navode samo primjer s arapskim rednim brojem: S britanske
krstarice Birmingham 14. studenoga 1910, s drvene platforme duge 25 metara, prvi je put
u povijesti poletio avion47 (ibid.). No, u poglavlju Pravopisni znakovi u brojkama, u kojemu
se govori o kombinaciji pravopisnih znakova s brojkama, navodi se primjer u kojem se toka
pie iza svih rednih brojeva: Dogodilo se to 2. VIII. 1981. (ibid. 189, 73). U tablici 10 stoji
usporedni prikaz dosadanjih rjeenja.

Trei dio kombinacija toke s drugim znakovima odnosi se na upotrebu toke kada se ona
nae pored nekog drugog znaka (ibid. 1921, 15). Tako se toka nee pisati iza rednog
broja ako iza nje dolazi zarez, crta sa znaenjem 'do', zagrada, upitnik ili usklinik: () (3)
Koje je godine stradao 'Titanic' 1912. ili 1913?, (5) Roen je 1924 (u Zagrebu) (AS
1986: 20, 15). Dotadanji su pravopisi pisali toku kada se nae u kombinaciji s kojim
drugim pravopisnim znakom. Tako npr. Hrvatski pravopis kod pravila o pisanju toke iza
rednih brojeva pri navoenju primjera stavlja toku i kada se iza nje nae zagrada, zarez i sl.:
August Cesarec (1893. 1941.) (), Vidi biljeke na str. 7., 13., 26., () (v. BFM 1971:
122).

Tablica 10: Usporedni prikaz pisanje toke iza rednih brojeva u pet pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pravopisni znakovi:
toka
IZA REDNIH BROJEVA

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili Toka se pie i iza arapskih i iza rimskih rednih
srpskoga jezika brojeva: 29. XI. 1943.(str. 81)

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog Kada arapske ili rimske cifre znae redne brojeve,
knjievnog jezika uz njih ne treba stavljati taku ako je jasno iz
ostalog teksta da oni tu moraju znaiti redne
brojeve (usp. 242, str. 569570).

47
Ani i Sili primjere reenica piu u kurzivu, a primjere rijei piu normalnim slovima ili boldirano. U radu se
svi primjeri (i primjeri reenica i primjeri oblika) donose u kurzivu. Tamo gdje preuzimamo tekst pojedinog
pravila leksemi ostaju boldirani.

97
Pravopisna komisija (1960), Pravopis Toka se pie samo iza arapskih rednih brojeva, ne i
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s iza rimskih:

pravopisnim rjenikom Desno od nas je napadala 3. eta. Izdat je u XV

knjizi Starih pisaca (str. 119)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski Toka se pie i iza arapskih i iza rimskih rednih
pravopis brojeva:

Povijesna X. sjednica CK SKH odrana je u

Zagrebu 15., 16., i 17. I. 1970. godine (str. 121).

AniSili (1986), Pravopisni prirunik Toka se upotrebljava (): b) za oznaavanje

hrvatskoga ili srpskoga jezika rednog broja: S britanske krstarice 'Birmingham'
14. studenoga 1910, s drvene platforme duge 25
metara, prvi je put u povijesti poletio avion ( 18b,
str. 15)

Dogodilo se to 2. VIII. 1981. ( 189, str. 73)

5.2.2. Zarez

U odnosu na novosadski pravopis i Hrvatski pravopis, Pravopisni prirunik

hrvatskoga ili srpskoga jezika najprije iznosi pravila o zarezu kod zavisnosloenih reenica i
nezavisnosloenih reenica, a onda pravila o opim principima povezivanja zarezom
umetanjima, nizanjima i nabrajanjima (usp. AS 1986: 2848, 1830). Zatim se uvodi
poglavlje o bezveznikom povezivanju dijelova sloene reenice za koje autori donose novi
termin jukstapozicija (ibid. 49, 30). Tek se na kraju navode pravila o pisanju zareza
izmeu dijelova reenice, koja su kod drugih pravopisa na poetku (ibid. 5067, 3035).
Pri usporedbi AniSilieva Pravopisnog prirunika s prethodnima, govorei o inovacijama u
pravopisnom nazivlju AniSilieva pravopisa, Badurina i Pranjkovi istiu kao pozitivnu
stranu inovativnost u obradi pravila o zarezu u novome pravopisu u odnosu na novosadski:

Tako se u tom pravopisu prvi put izravno govori o pisanju zareza u pojedinim zavisnosloenim
reenicama (posebno u onima u kojima zavisni dio dolazi s desne strane, a posebno u onima u kojima
dolazi s lijeve), odnosu izmeu pojedinih interpunkcijskih znakova (posebno dvotoke) i teksta ().

(BadurinaPranjkovi 2009: 313)

Dakle, prethodna dva pravopisa pravilo o pisanju zareza u zavisnosloenim reenicama

98
dijelili su prema vrsti zavisne reenice ili odnosu koji vlada izmeu zavisne i glavne reenice,
dok Ani i Sili pravilo o upotrebi zareza u zavisnim reenicama dijele na pisanje zareza kada
se reenice nau u uobiajenom poretku (glavna pa zavisna) i na pisanje zareza kada je
zavisnosloena reenica u inverziji (zavisna pa glavna), a tu su i pravila o umetnutim
zavisnim dijelovima (AS 1986: 2937, 1926). Nakon toga slijede pravila o upotrebi
zareza u nezavisnosloenim reenicama te o umetnutim nezavisnim dijelovima, zatim slijede
pravila o pisanju zareza kada je rije o nabrajanju, naknadnom dodavanju te umetanju kao
naelima povezivanja bilo reenica bilo rijei (AS 1986: 3848, 2630). Nakon toga
donose se pravila o jukstapoziciji (ibid. 49, 30), zatim pravila o pisanju zareza s rijeima
koje organski ne pripadaju reenici te o pisanju zareza s glagolskim prilozima i (glagolskim)
pridjevima te s infinitivom (ibid. 5063, 3034), a poglavlje zavrava pravilima o upotrebi
zareza s rijeima i izrazima kojima se neto objanjava, priopava i sl. (ibid. 6467, 34
35).
Termin jukstapozicija oznaava ono to se u prethodnim pravopisima odnosilo na
pisanje zareza izmeu dijelova reenice koji nisu povezani veznikom: ini mi se, otputovao
sam od svojih stranih snova i, evo me, sada plovim ovako s tobom leei (ibid. 49, 30).

5.2.3. Crtica

Kao i kod prethodnih pravopisa i kod Ania i Silia crticom se oznaava veza izmeu
dvaju ili vie prezimena kako bi se time oznaio oblik suradnitva: Brabec-Hraste-ivkovi,
vlada Cvetkovi-Maek (AS 1986: 164, 64).
Crtica kao pravopisni znak moe se koristiti i u pisanju imenikih sloenica
sastavljenih od nijene estice ne kada se eli pojaati odsutnost predznaka: tako npr. ne-
Talijan oznaava osobu koja ne pripada talijanskoj naciji, dok sastavljeno pisanje npr.
netalijan oznaava osobu koja se ne ponaa talijanski (AS 1986: 167, 65). Babi, Finka i
Mogu nisu pisali crticu: Nehrvat (etn.), nehrvat (pej.) (usp. BFM 1971: 222).

99
 5.2.4. Crta

Crtu kao pravopisni znak kada oznaava odnos oddo prethodni su pravopisi razliito
pisali, jedni s razmakom, drugi bez njega. Ani i Sili propisuju, kao i Babi, Finka i Mogu,
pisanje s razmakom: od do, npr. () u vertikalnim organizacijama teksta:

Studentska sluba
Primanje stranaka:
10 12 sati
(AS 1986: 154, 62)

Isto vrijedi i za oznaavanje relacija: Prema svojoj elji moete se odluiti za jedno od ovih
putovanja: Helsinki Lenjingrad Moskva () (AS 1986: 155, 62). U tablici 11 stoji
usporedni prikaz pisanja crte u svih 5 pravopisa.

Tablica 11: Pisanje crte u znaenju odnosa oddo u pet pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pisanje crte u znaenju oddo

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili Peina duboka 5060 metara, eljeznica Brko
srpskoga jezika Banovii, Utakmica HajdukMladost (str. 84)

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog Njemu je 3537 godina ( 225, str. 566)
knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis Svakoga dana propjeai 1015 km, Na pruzi Beograd
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika Zagreb (); Konj ivi 2025 godina (str. 120)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski Godinji odmori traju 14 30 radnih dana; Cestovna

pravopis udaljenost Zagreb Beograd iznosi 395 km; Zrakoplov
leti na liniji Zagreb Dubrovnik; (str. 123)

AniSili (1986), Pravopisni prirunik () 10 12 sati ( 154, str. 62);

hrvatskoga ili srpskoga jezika Prema svojoj elji moete se odluiti za jedno od ovih
putovanja: Helsinki Lenjingrad Moskva () ( 155,
str. 62)

100
 5.3. Veliko i malo poetno slovo

Pravila o pisanju velikog i malog slova u AniSilievu su Pravopisnom priruniku

obraena jednako kao i u starim pravopisima s tim to su proirena novim primjerima48. Kod
vielanih vlastitih imena prva se rije pie velikim slovom, a ostale malim, osim ako su i one
vlastite imenice. Tako se uz poznate primjere Jadransko more, Dugi otok, Ohridsko jezero
kod pisanja imena geografskih mjesta navode i brojni novi primjeri: Uvala Scott, Tarnoviki
plonjak, Hutovo blato i sl. (AS 1986: 210a, 79). Kao i u prijanjim pravopisima navodi se
pravilo o pisanju latinskih naziva biljaka i ivotinja: Spartium scoparium (zejak), Viola
odorata (ljubica), Felis leo (lav) kod kojih se prva rije pie velikim slovom i koje
razlikujemo od domaih naziva ivotinja i biljaka: bernardinac (pas), ljubica i sl. (ibid.
209b, 78).

Kod vlastitih imena organizacija, drutava, ustanova i sl. Ani i Sili donose brojne nove
primjere, pored poznatih primjera Drutvo knjievnika Hrvatske, Hrvatsko narodno
kazalite koji se ponavljaju u prethodnim pravopisima, tu su mnogi novi primjeri: umarski
institut Jastrebarsko, Tvornica elektrinih arulja, Hotel Esplanade i brojni drugi (AS 1986:
210i, 81). U istom poglavlju nalazi se i pravilo o pisanju posvojnih pridjeva (na -ov, -ev, -
in): Shakespeareov, Goetheov (ibid. 210k, 82) i pridjeva na -ski, -ki, -ki: ekspirski,
kembriki (ibid. 211, 82), koji su tvoreni od stranih vlastitih imena.

I u AniSilievu pravopisu nazivi povijesnih dogaaja, stilskih formacija i drutvenih

pokreta piu se malim slovom: narodnooslobodilaka borba, oktobarska revolucija, srednji
vijek, drugi svjetski rat, prvi srpski ustanak, ilirizam, humanizam, renesansa itd. (ibid. 211c,
82). To znai da je Boraniev nain pisanja (Ilirski preporod, Oktobarska revolucija) (usp.
Borani 1947: 58) prekinut novosadskim pravopisom kada se propisalo pisanje malim
slovom (francuska revolucija, oktobarska revolucija) (usp. Pravopisna komisija 160: 20) i taj
se nain zadrao i s Pravopisnim prirunikom.

48
Ani i Sili primjere piu boldirano, u radu je zadrano navoenje primjera u kurzivu kao i u prethodnim
poglavljima.

101
Za prikaz pojedinih rjeenja u pisanju velikog i malog slova u Pravopisnome se priruniku
nalazi nakon pravopisnih pravila Rjenik vlastitih imena to je za korisnike dosta praktino
i opravdava pravopis kao prirunu knjigu.

5.4. Pisanje rijei sastavljeno i rastavljeno

5.4.1. Ope pravilo. Pisanje imenica. Pisanje pridjeva

U odnosu na prethodne pravopise koji veinom govore o trima osnovnim pravilima u

tvorbi sloenica, AniSiliev pravopis polazi od vrlo jednostavnoga pravila (ali za korisnike
moda i poneto zbunjujuega?!) (BadurinaPranjkovi 2009: 313): Sastavljeno se piu
prefiksi, sufiksi i nastavci, npr. naalost (prefiks na-), usput (prefiks uz-), () gradski (sufiks
-sk- i nastavak -i), uiteljica (sufiksi -telj- i -ic- te nastavak -a) itd. (AS 1986: 218, 84).
Zbrku koju je novosadski pravopis unio nejasnim formulacijama pravila u kome isti skup
rijei razliito znai, ovaj je pravopis rijeio jednostavnom formulacijom da npr. jedinica na
u naalost moe imati i ulogu prijedloga. Tada se pie rastavljeno: na alost (ibid. 219, 84).

Promjena prema dosadanjim pravopisima jest i uvoenje termina subordinirana

sloenica i koordinirana sloenica i autori navode nekoliko pravila o pisanju takvih skupova
rijei.

Subordinirana sloenica je takva sloenica kojom se oznauje jedan pojam i izmeu jedinica
koje su u nju ukljuene vlada subordinirajui odnos. Takve sloenice mogu se pisati s crticom
ili bez nje. Autori navode primjere sastavljenog pisanja subordiniranih sloenica sa spojnim
morfemom49 -o-: samoupravni, krivinopravni, knjievnokritiki, knjievnopovijesni,
slatkovodni, junoameriki i sl. (AS 1986: 235, 86) te primjere subordiniranih sloenica
koje se piu s crticom: spomen-ploa, pop-glazba, vikend-kua (ibid. 236, 86). I kod
starih pravopisa postoje ovi primjeri, ali nisu posebno kategorizirani, nego su podijeljeni
prema pripadnosti sloenici, polusloenici ili nesastavljenom pisanju u ovisnosti za koju su
vrstu rijei pravila navode. U AniSilievu pravopisu i sloenice i polusloenice dalje se
dijele. Polusloenice kao to su navedene vikend-kua i pop-glazba jednako se tretiraju i u
49
Uz termine fonem, grafem umjesto dosadanjih glas, suglasnik, slovo autori koriste i morfem kao novi termin
pa tako i spojni morfem.

102
prethodnim pravopisima, prva je sastavnica u svojevrsnoj atributnoj slubi druge sastavnice,
pa se moe pretvoriti u pridjev npr. popularna glazba. Ali razlika u pisanju nekih
polusloenica prema prethodnima vidi se u primjeru ena-heroj, koju (i sline primjere:
ovjek-aba, pilot-lovac, ovjek-genij) Ani i Sili oznaavaju specifinim vidom
subordniniranih sloenica i dekliniraju se oba sastavna dijela (usp. AS 1986: 239, 87), dok
se npr. u Hrvatskom pravopisu ovakve jedinice piu nesastavljeno i bez crtice (usp. BFM
1971: 85). U Ania i Silia postoji i trei tip subordiniranih sloenica s crticom gdje se ne
deklinira nijedna rije: () zemlja-zrak (usp. raketa zemlja-zrak) (AS 1986: 239, 87).
Kako navode autori, takve su sloenice pogodne da budu (u cjelini) prvi dio subordiniranih
sloenica tipa vikend-kua: zemlja-zrak-raketa (ibid.).

Druga kategorija jesu koordinirane sloenice kod kojih su oba ili vie sastavnih dijelova u
jednakopravnom odnosu i piu se sa spojnim morfemom -o- i s crticom: psiholoko-fizioloki
(ravnopravni odnos: i psiholoki i fizioloki), drutveno-politiki (i drutveni i politiki) (ibid.
250, 88).

Kod sastavljenog pisanja nijene estice ne uz pojedine vrste rijei autori navode
sline primjere imenikih i pridjevskih sloenica kao i prethodni pravopisi: neznanac, nejak,
neovjek, neduan (AS 1986: 223, 85) (usp. nebrat, neprijatelj, nevjera; nemio, neveseo,
nesretan, nevjet (Borani 1947: 45); neovjek, nevjera; nepoznat, nepaljiv (Pravopisna
komisija 1960: 76); neovjek, nesretnik, nesvijest; neveseo, nevidljiv (BFM 1971: 8485)).

Meutim, AniSiliev Pravopisni prirunik uvodi jo jednu kategoriju kod pisanja imenica,
pridjeva, zamjenica sastavljenih s esticom ne, pa kada se rijeju ne eli izraziti ista
odsutnost predznaka, izmeu nje i rijei uz koju se nalazi moe se pisati crtica: ne-ja, ne-
Talijan50 itd. Isto vrijedi i za jo neke prefikse kao npr. protu-Ivan koji su se u prethodnim
pravopisima pisali samo sastavljeno s rijeju uz koju dolaze (AS 1986: 229230, str. 85).

Kako je reeno, u prethodnim su pravopisima pravila o sastavljenom i nesastavljenom

pisanju razvrstana prema vrstama rijei, a u AniSilievu pravopisu slijedi se polazino
pravilo o sastavljenom pisanju prefikasa, sufikasa i nastavaka s rijeima uz koje dolaze. Istoj
kategoriji pripadaju i prefiksoidi i sufiksoidi i piu se zajedno s rijeju uz koju dolaze, s novim
pojmovima prefiksoid i sufiksoid autori donose i neke nove primjere: () sveopi

50
Uz izraze ne-Talijan, netalijan autori donose napomenu da se pogleda u poglavlje o sastavljenom i
nesastavljenom pisanju. Takoer v. 5.2.3. u ovome radu.

103
(prefiksoid sve-), poluprazan (prefiksoid polu-), opedrutveni (prefiksoid ope-),
nazovilijenik (prefiksoid nazovi-), nadristrunjak (prefiksoid nadri-), samoupravljanje
(prefiksoid samo-), kvaziproblem (prefiksoid kvazi-), mnogostoljetan (prefiksoid mnogo-),
autocesta (prefiksoid auto-), minisuknja (prefiksoid mini-), leksikologija (sufiksoid -logija),
jezikoslovlje (sufiksoid -slovlje), prirodoznanstvo (sufiksoid -znanstvo), kimograf (sufiksoid -
graf) (AS 1986: 231, 86).

Iz navedenih primjera uoavamo jo jednu razliku AniSilieva pravopisa prema

prethodnima drugaije pisanje oblika auto-cesta. U prethodnim se pravopisima ovaj oblik
smatra polusloenicom i pie se s crticom: auto-cesta (Borani 1947: 44); auto-put
(Pravopisna komisija 1960: 74), auto-cesta (BFM 1971: 84). Jedino se kod Belia piu
sastavljeno oblici srodni navedenu obliku iako nema oblika auto-cesta, u rjeniku se navode
oblici autodidaktian, autograf (Beli 1950: 587). Budui da sastavnicu auto- Ani i Sili
oznaavaju prefiksoidom, piu je sastavljeno s drugom rijeju prema pravilu o sastavljenom
pisanju prefiksa i prefiksoida s rijeima: autocesta. Isto vrijedi i za oblik radiostanica.
Usporedni prikaz pisanja polusloenica u svih pet pravopisa stoji u tablici 12.

Dakle, u obradi pravila o sastavljenom i nesastavljenom pisanju oituje se velika promjena

AniSilieva pravopisa u odnosu na prethodne pravopise. Ovakva obrada pravila olakava
razumijevanje sloenica i podjelom na subordinirane i koordinirane sloenice olakava se
razlikovanje izraza kao imovinskopravni (prema imovinsko pravo) koji je subordinirana
sloenica i oznaava jedan pojam od izraza socijalno-pravni (prema i socijalni i pravni) koji
je koordinirana sloenica i oznaava dva pojma (usp. AS 1986: 235, 86; 250, 88).

104
Tablica 12: Usporedni prikaz pojedinih rjeenja u pisanju pojedinih polusloenica u pet
pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pisanje sloenica i polusloenica

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili spomen-ploa, general-major, rak-rana; ivan-cvijet,

srpskoga jezika radio-stanica, auto-cesta; pilot lovac; ena radnica (str.
44)

Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog Ne navode se primjeri imenikih polusloenica.

knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis spomen-ploa, rak-rana, ivan-cvijet, auto-put, radio-

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s stanica, general-major (str. 7475)

pravopisnim rjenikom Ne navode se oblici kao pilot lovac i sl.

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski lovor-vijenac, rak-rana, spomen-ploa (str. 85), pilot

pravopis lovac, ovjek aba, ena radnica, kamen temeljac (ibid.)

AniSili (1986), Pravopisni prirunik vikend-kua, spomen-dom, spomen-ploa; ena-heroj;

hrvatskoga ili srpskoga jezika zemlja-zrak-raketa ( 236, 238, 239, str. 8687)

5.4.2. Pisanje glagola

5.4.2.1. Pisanje futura I.

Pravilo o nesastavljenom pisanju futura I., sloenom od krnjeg infinitiva i

nenaglaenog prezenta pomonog glagola htjeti propisuje i Pravopisni prirunik hrvatskoga
ili srpskoga jezika to znai da e potpuno biti odbaen drugi nain pisanja kako je doputao
novosadski pravopis fonetski nain pisanja odnosno sastavljeno pisanje, nasljeuje se
Boranievo i BabiFinkaMoguevo rjeenje. No, autori izriito ne navode pravilo o pisanju
futura I., ali moe se zakljuiti da propisuju nesastavljeno pisanje jer u tekstu pravila futur I.
piu odvojeno, npr. u poglavlju o upotrebi zareza pri navoenju primjera: U sloenoj
reenici Poslat emo im knjige () (AS 1986: 31a, 19).

105
 5.4.2.2. Pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti

I AniSiliev pravopis propisuje sastavljeno pisanje nijene estice ne uz pomoni

glagol htjeti. Najprije autori propisuju pisanje glagola u 225. paragrafu: Inae se glagolski
oblici piu odvojeno od rijei ne: ne pisati (infinitiv), ne piem (prezent), ne pii (imperativ),
ne budem pisao (futur II) () (AS 1986: 225, 85). Potom u 226. paragrafu propisuju
pisanje futura I.: Jedino se nenaglaeni (enklitiki) oblici prezenta glagola htjeti piu
zajedno s rijeju ne: neu, nee, nee, neemo, neete, nee (ibid. 226, 85).

5.5. Prenoenje dijela rijei u slijedei red

I ovo su pravilo autori drugaije obradili nego to je ono obraeno u prethodnim

pravopisima. Tako se na poetku navode dvolane i trolane suglasnike skupine koje se, zato
to stoje zajedno, ne smiju rastavljati; to su skupine kao blj (bljutav), br, bj, gn, hv, sn, plj, ,
tr, tv, m; sml, smj, zbl, zbj i sl. (usp. AS 1986: 252253, str. 8990). Potom se navode
pojedinana pravila za rastavljanje i navode se primjeri: radio-nica, ista-kli i istak-li, sta-
klenik i stak-lenik, or-mar, kon-takt, bici-kl i sl. (AS 1986: 254268, str. 9092).

5.6. Kratice

Pravila o kraenju rijei u AniSilievu su Pravopisnom priruniku jednaka kao i u

prethodnima s tim to je jo od novosadskoga pravopisa zadrano pisanje itd. za i tako dalje;
tzv. za takozvani; tj. za to jest; npr. za na primjer. Kao u Boranievu te kasnije u Babi
FinkaMogueva pravopisu propisuje se pisanje s tokom onih kratica koje su sastavljene od
prvog i poetnog slova rijei od koje su skraene: prof. (= profesor), tako isto vrijedi i za dr.
(= doktor) (usp. tablica 13). AniSiliev pravopis i kod ove problematike uvodi inovaciju te
na kraju donosi i rjenik kratica za lake razumijevanje i preglednost pri pretraivanju kratica.

106
Tablica 13: Usporedni prikaz pisanja kratica u pet pravopisa

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
Pisanje skraenica/kratica

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili t. j., i t. d., t. zv., na pr.; dr., ga.
srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog tj., itd., t. zv., napr.; dr, ga i dr., ga.
knjievnog jezika

Pravopisna komisija (1960), Pravopis tj., itd., tzv., npr.; dr, ga

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski tj., itd., tzv., npr.; dr., mr.

pravopis

AniSili (1986), Pravopisni prirunik tj., itd., tzv., npr.; dr., prof.
hrvatskoga ili srpskoga jezika

5.7. Fonemi , d, ,

Pravila o pisanju fonema , d, , u AniSilievu su Pravopisnom priruniku

jednaka pravilima u prethodnim pravopisima. Tako se fonem pojavljuje u rijeima gdje je
dolo do promjena ispred e, i i sl., u tvorbi rijei s pojedinim sufiksima kada osnova zavrava
na c i k (npr. Rijek(a) + janin > Rijeanin (AS 1986: 300l, 100), a autori navode primjer
kojeg nema u prethodnim pravopisima, to je podrijetlo fonema u tvorbi pridjeva nastalih od
stranih rijei pri emu je najprije dolo do jednaenja po zvunosti: kembrid + (s)ki >
kembriki (AS 1986: 300a, 99). Fonem d pojavljuje se u rijeima stranoga podrijetla i
autori navode iste primjere kao i Hrvatski pravopis: dip, dezva, budet, damija, patlidan,
Sandak (ibid. 301, 101). Slini se primjeri nalaze i u prethodnim pravopisima. I za fonem
autori navode sufikse koji u sebi imaju fonem : npr. zelen + ba > zelemba, skup + oa >
skupoa (ibid. 302l, 103); usp. Pravopisna komisija 1960: 47; BFM 1971: 2324). Kada
je rije o pisanju fonema autori uz poznate primjere posuenica avao, aa autori navode
nove primjere on, umruk i sl. (ibid. 303k, 105) uz pisanje ovog fonema u superlativu

107
pridjeva na -d, u tvorbi glagolskog pridjeva trpnog, u izvedenicama tvorenim sufiksima -j, -ja,
jak-, janin i sl. (npr. grad(iti) + ja > graa) (ibid. 303i, 104).

5.8. Alternacija ije/je/e/i

I kod ove problematike novost se oituje u uvoenju novih termina. Umjesto

dosadanjih naslova poglavlja za pravila o refleksu jata Ijekavski govor (Borani),
Knjievni izgovori (Beli), Ijekavski i ekavski izgovor (Pravopisna komisija), Glasovni
skupovi ije-je (BabiFinkaMogu) u AniSilievu pravopisu stoji Alternacija ije/je/e/i.
Na poetku poglavlja u fusnoti se najprije definira alternacija regularna zamjena jednoga
fonema drugim ili jednih fonema drugima (AS 1986: 106, fusnota 7). Fonemski sljedovi
ije/je/e/i nazivaju se alternatama. Potom se donose uobiajena pravila o kraenju ili
produljivanju jata. U prvom paragrafu govori se o dvama refleksima jata u dananjim
knjievnim oblicima hrvatskoga ili srpskoga jezika: 1. ije/je/je/i (cvijet/ cvjetovi/ bregovi/ dio)
i 2. e (cvet/ cvetovi/ bregovi/ deo) (AS 1986: 304, 106). Prvi je izgovor (i)jekavski, drugi je
ekavski.

Ponaanje alternante je iza fonema r u oblicima rijei kao to su: bregovi (< brjegovi <
bregovi); spreavati (< sprjeavati < sprijeiti); vremena (< vrjemena < vremena); vredniji
(< vrjedniji < vrijedan); crepi (< crjepi < crijep) itd. AniSiliev je Pravopisni prirunik
rijeio jednako kao i dosadanji pravopisi -rje- se krati u -re- (AS 1986: 308, 106).
Takoer, -rje- se krati i u izvedenicama okrepa, pogreiv, prei (AS 1986: 312d, 108). Kao
i u prethodnim pravopisima kada -rje- oznaava poetak korijena, a prethodi mu prefiks, tada
se ne krati u -re- npr. kod glagola razrjeivati ( < svr. raz + rijediti) (AS 1986: 308, 107).

Za razliku od prethodnih pravopisa, u AniSilievu pravopisu nema pravila o ponaanju

refleksa jata u izvedenicama tvorenim prefiksom pred- i pre- (prijedlog, prijelaz, prijevod),
nego se pravilna upotreba moe provjeriti tek pretraivanjem rjenika.

Pravilo o kraenju dugoga jata u rijeima tvorenim odreenim sufiksom AniSiliev

pravopis znatno je proirio, pa uz sufikse -ota (lijep > ljepota)51, -oa, -urina, -ance, -ence, -

51
Navodim primjer samo za prvi sufiks, za sljedee ne navodim zbog velikog broja sufikasa. Tako isto vrijedi i
kod primjera brestaa < brijest.
108
ace, -ece, -ina, -ovit, -evit, -a, -ar, -a, -ik, i sl. (BFM 1971: 3637) Ani i Sili navode i
-aa (brestaa < brijest), -anica, -ahan, -ak, -anica, -ara, -arna, -arnica, -av, -ba, -ica, -i,
-enica, -ean, -etina, -ica, -iak, -iast, -i, -idba, -iljka, -ite/-lite, -it, -iv/-jiv/-ljiv, -(j)avati, -
(j)ivati, -kast, -lac, -lo, -nica, -nik, -onica, -ov, -ovaa, -ovina/-evina, -telj, -ulja, -uljak, -
unjav, -ua, -uan, -uast, -ukast, -urda i -urina. (AS 1986: 312g, 108).

Ostala pravila podudaraju se s prethodnim pravopisima, a prikaz svih pravila vezanih uz

alternacije refleksa jata nalazi se na tablicama na 112. i 113. stranici Pravopisnog prirunika
(usp.).

5.9. Alternacija l/o

U ponaanju fonema l na kraju rijei ili sloga vrijede ista pravila kao u prethodnim
pravopisima fonem l zamjenjuje se fonemom o u oblicima kao to je gl. pridjev radni
(kopao < kopal < inf. kopati), u genitivu jednine imenica mukog roda na -lac koje
oznaavaju vritelja radnje (rukovodioca < rukovodilca < N jd. rukovodilac), a negdje se
fonem l pojavljuje usporedo s fonemom o i to u oblicima: selski i seoski itd. (AS 1986:
317, 114).

5.10. Kombinacije fonema

Dosadanji su pravopisi pravila o jednaenju po zvunosti, jednaenju po mjestu

tvorbe, sibilarizaciji, gubljenju fonema i sl. obraivali u pojedinanim poglavljima, dok Ani i
Sili glasovne promjene smjetaju u poglavlje Kombinacije fonema. Podijelili su ga na tri
dijela: Suglasniki fonemi u meusobnim kombinacijama (ono to se u starim pravopisima
odnosilo na jednaenje po zvunosti, jednaenje po mjestu tvorbe i gubljenje fonema),
Suglasniki fonemi ispred sufikasa i nastavaka (odnosi se na ponaanje fonema ispred
sufikasa i nastavaka, na sibilarizaciju i jotaciju i sl.) i Samoglasniki fonemi u meusobnim
kombinacijama (preteito ono to se u prethodnim pravopisima odnosilo na pisanje fonema

109
j) (usp. AS 1986: 318389, 115125). Ispred tih poglavlja nalazi se poglavlje
Alternacija l/o (ibid. 317, 114). Iza poglavlja o glasovnim promjenama nalaze se dvije
tablice s pregledom svih promjena (ibid. 126129).

5.10.1. Jednaenje po zvunosti

U prethodnim smo poglavljima napominjali da je osnovni kriterij po kojemu se

odreuje pripadnost fonolokoj koncepciji ponaanje fonema na granicama unutar rijei. To
se poglavito tie ponaanja fonema d ispred bezvunih fonema s, , c, , , ali i ponaanja
fonema t po pitanju gubljenja ili zadravanja ispred pojedinih fonema. Svaki je pravopis ovo
pravilo drukije obradio. AniSiliev Pravopisni prirunik donosi svoje rjeenje. Razlika u
odnosu na prethodne pravopise je i obrada toga pravopisnog pravila. Dok se u svakom
pravopisu govorilo o jednaenju ili nejednaenju po zvunosti fonema d kada se nae ispred
bezvunih s, , c, , , o gubljenju fonema t ispred c, , d u pojedinim situacijama, o
jednaenju ili nejednaenju po mjestu tvorbe fonema n ispred b i p i dok u svakom
pravopisu jedno pravilo oznaava posebno poglavlje, dotle su Ani i Sili sve promjene koje
se tiu jednaenja ili gubljenja fonema smjestili u jedno poglavlje nazvavi ga Kombinacije
fonema.

Jednaenje po zvunosti fonema d ispred s, , c, , AniSiliev Pravopisni

prirunik rijeit e kao i novosadski jednaenje se provodi u sluaju kad se d nae ispred c,
, , ali ne i ispred s i . U paragrafu 330 stoji: () g) fonem d i t ispred fonema c, , , d i
na granici prefiksa i korijena oituju se u pismu kao tc, t, t, dd, d: potcrtati, potiniti,
otarlijati, poddarnuti, podakon (AS 1986: 330, 116) ime se oituje povratak naelu
novosadskog, a fonem d pisat e se jedino kada se nae ispred fonema s i , to stoji u 338.
paragrafu (ibid. 338, 117). U ostalim sluajevima provodit e se fonoloko naelo i fonem d
jednait e se ispred ostalih bezvunih fonema kao i u prethodnim pravopisima pa e se pisati:
othraniti, otkupiti, otpustiti i sl. (ibid. 320, 115). U tablici 14 donosimo usporedni prikaz
kako je ovo pravilo rijeeno u svih pet pravopisa.

110
Tablica 14: Prikaz pravopisnih rjeenja za pravilo o jednaenju fonema d u pet
pravopisa

PRAVOPISNA
RJEENJA
PRAVOPIS
(Ne)jednaenje po zvunosti fonema d ispred
fonema s, , , , c

odcijepiti, podiniti, odunuti, predsjednik,

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili
srpskoga jezika
Beli (1950), Pravopis srpskohrvatskog
knjievnog jezika
gradski, poditi (str. 24)
potpretsednik, potpukovnik; otstupiti, otsei,
pretsedavati, otetati, potiniti se (),
otunuti () ( 143, str. 541)
Iznimka: grad gradski, gospodin
gospodstvo () ( 144, str. 541)

Pravopisna komisija (1960), Pravopis potcijeniti, otunuti, natovjek; predstava,

hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s odstupiti, predsjednik, gradski, ljudski,
pravopisnim rjenikom odetati () (str. 64)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski odcijepiti, podiniti, odunuti, predsjednik,

pravopis poditi (str. 45); gradski, ljudski (str. 187, 217)

AniSili (1986), Pravopisni prirunik potcrtati, potiniti, otarlijati ( 330, str. 116);
hrvatskoga ili srpskoga jezika gradski, odetati ( 338, str. 117), predsjednik
(v. Opi pravopisni rjenik str. 521)

5.10.2. Jednaenje po mjestu tvorbe

Kada je rije o jednaenju po mjestu tvorbe i kod Ania i Silia vrijedi pravilo da se
fonem n jednai ispred fonema b i p kada se nae na granici osnove i sufiksa, ali u
sloenicama jednaenje izostaje: prehrambeni, jedanput (usp. AS 1986: 328, 116).

Kada se fonem z kao dio prefiksa nae ispred fonema lj i nj, nee doi do jednaenja
po mjestu tvorbe: izljubiti, razljutiti, iznjuiti i u tome se svi pravopisi slau (usp. Borani

111
1947: 27, Pravopisna komisija 1960: 66, BabiFinkaMogu 1971: 47, AS 198652: 314;
576).

5.10.3. Gubljenje fonema

AniSiliev Pravopisni prirunik propisuje jednaka pravila za gubljenje fonema kao i

prethodni pravopisi s tim to umjesto termina gubljenje autori koriste termin ispadanje i sl.

I ovdje se propisuje gubljenje fonema d i t kada se nau ispred c, i d na granici

korijena i sufiksa u oblicima: G jd. suca < sud + ca; G jd. oca < ot + ca; burmudija <
burmutdija (AS 1986: 329, 116). Isti ili slini primjeri nalaze se u prijanjim pravopisima:
oca < otca < otac, N mn. poeci < poetci, N mn. preci < pretci < predci < predak (Borani
1947: 29); gubici (ne gubitci), oca i oe (ne otca i ote), preci (ne predci ili pretci),
burmudija (ne burmutdija ili burdmddija) (Pravopisna komisija 1960: 68); oca, oev mj.
otca, otev, suca, suev mj. sudca, sudev, dobici mj. dobitci (BFM 1971: 48).

Nee doi do gubljenja fonema d u rijeima poddioba, predturski jer bi promjena izazvala
nerazumijevanje znaenja rijei. Isto se pravilo s istim primjerima nalazi i u prethodnim
pravopisima.

Kod pravila o ponaanju fonema z na granici prefiksa i korijena, AniSiliev

pravopis propisuje gubljenje fonema s i z ispred z, s, (prvo se dogaa jednaenje pa
gubljenje, i to prema pravilu da se dva ujednaena fonema svode na jedan) u oblicima:
razidati < razzidati < raz + zidati; rasrditi < rassrditi < raz + srditi; raariti < raariti <
raz + ariti; rairiti < rairiti < raz +iriti (AS 1986: 329, 116). Prethodni pravopisi
navode iste ili sline oblike: beini, rairiti, raariti i sl. (usp. Borani 1947: 26; Beli 1950:
544; Pravopisna komisija 1960: 67 ; BFM 1971: 48). Novost AniSilieva pravopisa u
odnosu na prethodne pravopise jest ukazivanje na distinkciju po znaenju izmeu dvaju
glagola. Naime, u poglavlju o ponaanju fonema z autori propisuju neprovoenje jednaenja i
gubljenja z na granici prefiksa i korijena ispred z, s, u oblicima uzzidati se < uz + zidati se;
uzsaditi se < uz + saditi; uzetati se < uz + etati se (ibid. 335337, str. 117). Time se

52
AniSiliev pravopis ne objanjava pravilo o pisanju oblika izljubiti, razljutiti, iznjuiti, nego navodim ove
lekseme iz korpusa pravopisnog rjenika.

112
ukazuje na distinkciju po znaenju izmeu dvaju glagola u ovisnosti o prefiksu (uz- ili u-), a
kod kojih se jedan do drugoga nalaze fonem z i fonemi z, s ili . Glagol uzetati se razlikuje se
po znaenju od glagola uetati. Isto vrijedi i za glagole uzsaditi se i usaditi; uzzidati se i
uzidati. U pravopisnom su rjeniku AniSilieva pravopisa zastupljena oba glagola: uzetati
se (AS 1986: 666) i uetati (ibid. 660). Prethodni pravopisi ne navode pravilo o ponaanju
fonema z u glagolima s prefiksom uz-, niti su glagoli uzsaditi se, uzetati se, uzzidati se
zastupljeni u pravopisnim rjenicima, ali se u rjenicima nalazi glagol uetati. Jedino u
rjeniku Believa pravopisa stoji uz leksem uetati napomena: uetati () (od uz-etati) razl.
od uetati () (od u-etati) (Beli 1950: 907). U pravopisnom rjeniku Boranieva
pravopisa nalazimo glagol uetati (Borani 1947: 194, 195), ali ne i glagol uzetati se.
Rjenik novosadskog pravopisa navodi oblike usaditi, uetati, uzidati (Pravopisna komisija
1960: 808, 814, 819) ali ne i oblike uzetati se, uzzidati se, uzsaditi se. U rjeniku Babi
FinkaMogueva pravopisa zastupljen je glagol uetati (BFM 1971: 316).
Dakle, AniSiliev pravopis ukazuje na razliku izmeu znaenja glagola uzetati se i uetati.

5.10.4. Sibilarizacija i jotacija

Pravila o (ne)provoenju sibilarizacije u dativu i lokativu jednine enskoga roda slina

su pravilima u prethodnim pravopisima. Tako npr. kod imenica koje zavravaju na -ska, -
ka i -tka doputaju se dvostruki oblici: daska > DL dasci, daski; puka > DL puci, puki;
pripovijetka > DL pripovijeci, pripovijetki. Sibilarizacija se obino ne provodi u imenicama
koje zavravaju na -ka, -ka, a u imenicama koje zavravaju na -cka iskljuivo se ne provodi:
DL maki, praki, packi. Autori navode i imenice koje zavravaju na -ka kada oznauju
hipokoristike i vlastita enska imena: DL koki < koka, DL Milki < Milka (usp. AS 1986:
363, 121).

Kao i kod Belia i u Pravopisnom priruniku postoji posebno poglavlje o jotaciji

Kombinacije suglasnikih fonema s fonemom (j). Rije je o pravilima o provoenju
jotacije pored pravila navedenih u poglavlju Kombinacije fonema. Navode se slini primjeri
kao i u prethodnim pravopisima; jotacija se provodi u rijeima sa sufiksima -janin: Rijek(a) +
janin > Rijeanin, -jenje: mol(iti) + jenje > moljenje, -ji: tih + ji > tii, -jak: rod(iti) + jak >
roak i sl., zatim u skupovima: : bez + vlada + je > bezvlae, plj: snop + l + je > snoplje

113
(prvo dolazi do epenteze pa do jotacije)), : grozd + je > groe (jotacija pa jednaenje po
mjestu tvorbe) i sl. (AS 1986: 390395, 130131).

5.11. Tuice

Problem pisanja tuica AniSiliev je pravopis razlomio na tri poglavlja:

Transkripcija i transliteracija stranih vlastitih imena, Strana imena ljudi, Strana imena
naseljenih mjesta. Ovakva metodologija obrade pravila o stranim imenima preglednija je u
odnosu na novosadski pravopis gdje su u istom poglavlju i pravila o prilagodbi stranih
glasova i pravila o pisanju samih imena.

5.11.1. Transkripcija i transliteracija stranih vlastitih imena

U odnosu na prijanje pravopise, ovaj pravopis sadri zasebno poglavlje o transkripciji

i transliteraciji, tj. o prilagoavanju fonema iz sustava stranih jezika fonemima sustava
hrvatskoga jezika (transkripcija) i o prenoenju grafema meu sustavima (transliteracija).
Dosadanji pravopisi dijelili su poglavlja o tuicama ovisno o tome pripadaju li tuice
klasinim, ivim stranim ili slavenskim jezicima. Borani tako govori o pisanju glasova rijei
iz ivih jezika, o pisanju glasova i o pisanju zavretaka rijei iz klasinih jezika i sl. (usp.
Borani 1947: 3242). Pravopisna komisija govori o zamjenjivanju grkih i latinskih glasova,
o promjenama u zavrecima, o izvornom i fonetskom pisanju vlastitih imena iz
zapadnoeuropskih i slavenskih jezika i sl. (Pravopisna komisija 1960: 134168). Babi, Finka
i Mogu u propisivanju pravila o tuicama govore o glasovnim i oblikim prilagodbama, o
pisanju vlastitih imena iz jezika koji se slue latinicom i sl. (BFM 1971: 5082). Nijedan od
tih pravopisa ne koristi pojmove transkripcija i transliteracija, osim novosadskoga pravopisa,
koji navodi da se pri izvornom pisanju stranih imena latinicom strana imena transliteriraju
(prenose slovo po slovo) () (Pravopisna komisija 1960: 149). Dakle, govori se o
prilagodbama, o zamjenjivanju itd. Od prethodnih pravopisa jedino je Beli poglavlje o
tuicama naslovio Transkribovanje tuih rei. Dakle, Pravopisni prirunik hrvatskoga ili
srpskoga jezika poglavlje naslovljuje slino kao i Beli, a osim kod Pravopisne komisije
114
nigdje se ne spominju termini transliteracija i transkripcija. Kod Ania i Silia na poetku
poglavlja u 396. i 397. paragrafu objanjava se to je transkripcija, a to transliteracija:

Transkripcija ovdje znai prenoenje sustava jednih fonema u sustav drugih fonema primjenom
specijalnog sustava uvjetnih znakova.

Transliteracija ovdje znai prenoenje sustava jednih grafema u sustav drugih grafema primjenom
specijalnog sustava uvjetnih znakova.

Transkripciji se ovdje podvrgavaju jezici koji se slue latininim pismom. Da bi se podvrgli

transkripciji i jezici koji se slue nelatininim pismom, najprije su podvrgnuti transliteraciji u latinino
pismo.

(AS 1986: 396397, str. 146)

Potom se iscrpno iznose pravila transkripcije za sljedee jezike: albanski, arapski, bugarski,
eki, danski, engleski, finski, francuski, hindski, japanski, kineski, latinski, makedonski,
maarski, nizozemski, norveki, novogrki, njemaki, poljski, portugalski, ruski, slovaki,
slovenski, starogrki (za njega stoji napomena da ne podlijee transkripciji), svahili,
panjolski, vedski, talijanski, turski (usp. AS 1986: 410439, 148173). Autori su
smjetanjem pravila o transkripciji u zasebno poglavlje napravili praktian prikaz odnosa
meu fonemima u sustavima stranih jezika to je prednost u odnosu na prethodne pravopise u
kojima se pravila o transliteraciji i transkripciji navode unutar samih pravila o pisanju
pojedinih tuica.

5.11.2. Strana imena ljudi

U ovom su poglavlju iznose posebna pravila za pisanje stranih imena ljudi; pridjeva na
-ov/-ev, -in, pridjeva na -ski, -ovski/-evski, -ijanski i -inski te na kraju pravila o deklinaciji
stranih mukih imena i o deklinaciji stranih enskih imena (usp. AS 1986: 174179).

Pravila o pisanju stranih imena ljudi ne razlikuju se od prethodnih pravopisa, tako se npr.
muka strana imena dekliniraju kao i domaa imena po -a deklinaciji53 (Samuel > G Samuela,
Charles > G Charlesa, Giacomo > G Giacoma (ibid. 449, 176177), a ako zavravaju na
samoglasnik a koji nije pod naglaskom, sklanjaju se po -e deklinaciji (Nicola > G Nicole,
53
Koristim se novijim terminom. Analizirani pravopisi ne spominju deklinacijske skupine.

115
Jose Maria y Heredia > G Josea Marie y Heredie (ibid. 450, 177). Pritom se uoava razlika
u prilagodbi nekih slova prema prethodnim pravopisima, npr. u sklonidbi mukih romanskih
imena i prezimena koje zavravaju na -ca u kosim padeima ostaje c: Giuseppe de Luca > G
Giuseppa de Luce (ibid. 450, 177), dok se u prethodnim pravopisima u kosim padeima pie
k (Petrarca > G Petrarke, Petrarki (Borani 1947: 35; Pravopisna komisija 1960: 150; BF
M 1971: 75).

Pri sklonidbi stranih mukih imena i prezimena koja zavravaju na -i, -io, -y te u tvorbi
posvojnih pridjeva autori naelno ne propisuju umetanje fonema j kada se imena izvorno piu.
Tako e se pisati: Giacomo Leopardi > G Giacoma Leopardia, Charles Bally > G Charlesa
Ballya, Henry Fielding > G Henrya Fieldinga (AS 1986: 449, 175177). Isto je i kod
tvorbe posvojnog pridjeva: Appendiniev (ibid. 445, 175). Meutim, ovo pravilo ne vrijedi
ako se ista imena piu fonetski tada se umee fonem j: Franesko Apendini > G Franeska
Apendinija, Peter Esterhazi > G Petera Esterhazija (ibid. 442c, 443, str. 174176). Tako
je i kod tvorbe posvojnih pridjeva: Apendinijev (ibid. 447, 176).

Radi usporedbe s rjeenjima u prethodnim pravopisima donosimo tablini prikaz.

Tablica 15: Pisanje stranih mukih imena na -i, -io, -y u etiri pravopisa

PRAVOPISNO
PRAVILO
PRAVOPIS
Pisanje tuih imena koja zavravaju na -i, -io, -
y

Borani (1947), Pravopis hrvatskoga ili Verdi > G Verdija, posv. prid. Verdijev, Grevy > G
srpskoga jezika Grevyja, posv. prid. Grevyjev (str. 36)

Pravopisna komisija (1960), Pravopis
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom
Leopardi [izg. Leopardi] > G Leopardija, posv. prid.
Leopardijev; Vigny [izg. Vinji] > G Vignyja, posv. prid.
Vignyjev
Nagy [izg. Na] > G Nagya, posv. prid. Nagyev; Kalay
[izg. Kalaj] > G Kalaya, posv. prid. Kalayev; Holtei
[Holtej] > G Holteia, posv. prid. Holteiev (str. 151)

BabiFinkaMogu (1971), Hrvatski Tokio > G Tokija, posv. prid. Tokijev, Boccaccio > G
pravopis Boccaccia, posv. prid. Boccacciov

Leopardi > G Leopardija, posv. prid. Leopardijev,

Kalay > G Kalaya, posv. prid. Kalayev (str.74)

AniSili (1986), Pravopisni prirunik Leopardi > G Leopardia, Bally > G Ballya, Henry > G
Henrya, ( 449, str. 176 177); posv. prid. Appendiniev

116
hrvatskoga ili srpskoga jezika ( 445, str. 175)

Franesko Apendini > G Franeska Apendinija, Peter

Esterhazi > G Petera Esterhazija ( 443, str. 174175);
posv. prid. Apendinijev ( 447, str. 176)

Strana enska imena koja zavravaju na -a sklanjaju se kao i domaa imena po -e deklinaciji
(Gina Lollobrigida > G Gine Lollobrigide (AS 1986: 458, 178), ostala se imena (ni
prezimena) ne sklanjaju (Ingrid Bergman > G Ingrid Bergman (osim ako ime zavrava na
nenaglaeno -e: Jacqueline Kennedy > D Jacquelini Kennedy) (ibid.). Pravopis
hrvatskosrpskoga knjievnog jezika i Hrvatski pravopis doputaju deklinaciju enskih imena
koje zavravaju na suglasnik (Carmen > G Carmen i Carmene, Nives > G Nives i Nivese
(Pravopisna komisija 1960: 151; BFM 1971: 75).

5.11.3. Strana imena naseljenih mjesta

Iznose se pravila o pisanju stranih imena naseljenih mjesta te o pisanju pridjeva

izvedenih od stranih imena mjesta i pisanju etnika.

Strana imena naseljenih mjesta piu se i sklanjaju po istim pravilima izvornog pisanja kao i
strana imena ljudi: Edinburgh > G Edinburgha, Sevilla > G Seville; a pridjevi i etnici piu se
transkribirano: Cambridge > kembriki, Kembridanin, Dublin > dablinski, Dablinac (AS
1986: 462, 179).

5.12. Imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka i druga geografska

imena

Ovo poglavlje sastoji se od jednog paragrafa u kojem se navodi da imena kontinenata,

zemalja otoka () piu se naelno transkribirano: Evropa, Azija, Sjeverna Amerika,
Juna Amerika, Afrika, Australija, Francuska, Sinaj, uf, Himalaja [istakli autori] itd.
(AS 1986: 464, 180).

117
 5.13. Znakovi za biljeke. Pravopisni znakovi u brojkama.
Pravopisno organiziranje bibliografske jedinice

Poglavlja Znakovi za biljeke, Pravopisni znakovi u brojkama i Pravopisno

organiziranje bibliografske jedinice nije bilo u dosadanjim pravopisima to je jo jedna
novost AniSilieva pravopisa. Badurina i Pranjkovi navode: () prvi put se govori o
znakovima za biljeke, o pravopisnom organiziranju bibliografske jedinice itd. (Badurina
Pranjkovi 2009: 313).

Pod znakovima za biljeke podrazumijeva se zvjezdica i sitna brojka; rije je o upotrebi tih
znakova pri citiranju (AS 1986: 176181, 6970).
U poglavlju Pravopisni znakovi u brojkama navode se pravila za upotrebu toke, zareza,
dvotoke, crtice i kose crte kada se nau pored brojki, npr.: Kad broj slijedi za rijeju kao dio
stalnog imena, iza njega se ne pie toka: futur I, kondicional II, Karlo V54 (AS 1986:
188204, 7375).

Pravopisno organiziranje bibliografske jedinice objanjava pravila kako treba citirati

bibliografske jedinice, najprije se navodi od ega se sastoji bibliografska jedinica, a potom se
navode primjeri citiranja knjiga, lanaka u asopisu i sl. (ibid. 269281, 9395).
I ovim trima poglavljima Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika oituje se kao
jezini savjetnik.

5.14. Rjenik vlastitih imena. Rjenik kratica

U odnosu na prethodne pravopise, AniSiliev pravopis pored pravopisnog rjenika

sadri i rjenik vlastitih imena kao i rjenik kratica. Rjenik vlastitih imena i Rjenik
kratica nalaze se nakon poglavlja Imena kontinenata, zemalja, otoka, poluotoka i druga
geografska imena. Na str. 202 u Napomenama uz Rjenik vlastitih imena stoji:

54
U prethodnim se pravopisima ovi primjeri (Karlo V., futur I. i sl.) navode u poglavljima o upotrebi toke iza
rimskih rednih brojeva, dok su kod Ania i Silia ovi oblici posebna kategorija stalna imena pa se uvijek piu
bez toke, bez obzira to autori inae propisuju toku iza rimskih rednih brojeva.

118
 Rjenik vlastitih imena unijet je u Pravopisni prirunik (kao posebno poglavlje) zato jer se i vlastitim
imenima eljelo pristupiti sustavno i jer se njima nisu eljela prekomjerno opteretiti ni pravila u kojima
se obrauju ni Opi pravopisni rjenik (jer mu ne pripadaju). U nj nisu unijeta jedino vlastita imena
ljudi.

(AS 1986: 202)

U prethodnim se pravopisima vlastita imena nalaze u korpusu pravopisnog rjenika dok su

kod Ania i Silia smjetena u posebno poglavlje. Na dvadesetak stranica stoji, abecednim
redom, popis ispravnog pisanja vlastitih imena: Atlantski pakt, Bijela kua () (ibid. 181
201).

U Rjeniku kratica donosi se abecednim redom popis tadanjih kratica, i domaih i

meunarodnih, npr. AKU = akademija za kazalinu umjetnost, kg = kilogram, UNICEF =
United Nations International Children's Emergency Fund (Djeji meunarodni fond) (ibid.
203212), a u Napomenama uz Rjenik stoji: Kratice su stavljene u poseban rjenika zato da
ne optereuju Opi pravopisni rjenik podacima koji mu ne pripadaju i zato da se njima (kada
su na jednom mjestu) uspjeno rukuje (ibid. 213). I tu se oituje prirunika narav ovoga
pravopisa.

Za Opi pravopisni rjenik koristit e se druge kratice koje se posebno navode u Uvodnim
napomenama uz Opi pravopisni rjenik (ibid. 218).

5.15. Pravopisna terminologija

AniSiliev pravopis unosi brojne inovacije u pravopisnu terminologiju, tako e se

koristiti terminima fonem, morfem, grafem, samoglasniki fonem, suglasniki fonem umjesto
dosadanjih glas, slovo, samoglasnik, suglasnik. Autori se slue terminom ispadanje fonema
umjesto gubljenje suglasnika. Termin kombinacije fonema upotrebljavaju kao hiperonim za
veinu glasovnih promjena (jednaenje po zvunosti, jednaenje po mjestu tvorbe,
palatalizacija, sibilarizacija, jotacija i dr.). Umjesto dosadanjih naslova poglavlja ili
pripadajuih termina za pravila o refleksu jata (Ijekavski govor (Borani), Ijekavski i
ekavski izgovor (Pravopisna komisija), glasovni skupovi ije-je (BabiFinkaMogu) Ani i
Sili poglavlje o refleksu jata nazivaju Alternacija ije/je/e/i, a skupove ije/je/e/i nazivaju

119
alternantama i sl. U poglavlju o sastavljenom i nesastavljenom pisanju rijei uvode termine
subordinirana i koordinirana sloenica, a u poglavlju o pravopisnim znakovima uvode termin
jukstapozicija i sl.

5.16. Leksik pravopisa. Pravopisni rjenik

U objanjavanju pravila autori se koriste hrvatskim leksikim fondom i iskljuivo

ijekavicom, ali u navoenju primjera donose neke oblike koje je prethodni pravopis tretirao
nestandardnima, npr. u potpoglavlju Samoglasniki fonemi u meusobnim kombinacijama
u 388. paragrafu navodi se oblik organizacioni: Skup io pojavljuje se u rijeima stranoga
porijekla i u rijeima domaega porijekla gdje fonem o alternira s fonemom l: biologija,
organizacioni, mislio (< mislila) () (AS 1986: 125).

U odnosu na rjenik Hrvatskoga pravopisa rjenik AniSilieva pravopisa nema

puristikih napomena. Osim to sadri dvojake oblike kao akumulacioni i akumulacijski,
izolacijski i izolacioni u njemu se nalazi i dio leksika koji danas ne smatramo standardnim,
npr. fioka pored ladica i sl. O strukturi i korpusu rjenika piu autori u Uvodnim napomenama
uz Opi pravopisni rjenik. U njima objanjavaju zastupljenost dvojakih oblika uz napomenu
da rijei u rjeniku podlijeu pravopisnoj, a ne leksikoj normi.

Opi pravopisni rjenik nema namjeru da kae ni da se rijei koje se u njemu nalaze moraju
upotrebljavati ni da se rijei kojih u njemu nema, a stoje u sinonimskom, ili kakvu drugom, odnosu s
rijeima koje se u njemu nalaze ne smiju upotrebljavati. Rijei su u Opem pravopisnom rjeniku samo
zato da onome tko ih pie pokau kako ih ima pisati. Drugim rijeima, one podlijeu iskljuivo
pravopisnoj, a ne kakvoj drugoj, npr. gramatikoj ili leksikoj, normi.

(AS 1986: 217)

Dalje piu o priznavanju sinonimnih oblika:

Svaka se rije nalazi na svome mjestu. Njezin se eventualno varijantni (ili sinonimski) parnjak nalazi
takoer, i to iskljuivo na svome mjestu. Usp.: izvjestilac, izvjestitelj i izvjeta [istakli autori].
Varijantni su parnjaci navedeni jedan pored drugoga samo kad pripadaju morfonologiji. Usp.:
primjedaba/ primjedbi [istakli autori]. Dakako, takvi su parnjaci (istiemo pravopisno)
ravnopravni.

(ibid.)

120
Navodimo neke rijei iz rjenika Pravopisnog prirunika, usporeujui ih s rjeenjima iz
rjenika Hrvatskoga pravopisa:

- akcenat55 i akcent (AniSili 1986: 220), aktualan i aktuelan, akumulacijski i

akumulacioni (ibid. 220), apsorpcijski i apsorpcioni (ibid. 223), arhaneo (ibid. 223)
avion (ibid. 226) autocesta i autoput (ibid. 225);

- beskimen(jak) (ibid. 229), bespotreban odr. obl. bespotrebni (ibid. 230) (Babi
FinkaMoguev pravopis56 nije preporuivao taj oblik: bespotreban, -bna >
nepotreban (BFM 1971: 145)), beuvstven (AS 1986: 231), bijel, komp. bjelji,
superlativ najbjelji (ibid. 234), bio, komp. bjelji, superlativ najbjelji (ibid. 235) (u
rjeniku Hrvatskoga pravopisa stoji bio > bijel (BFM 1971: 147)), brusionica (AS
1986: 242), brzojavka (ibid. 243);

- captjeti, cavtjeti, (ibid. 245), cvatjeti (ibid. 249), (Hrvatski pravopis preporuuje
oblike cvatjeti, cvjetati (BFM 1971: 153);

- as, asomian, asovniar (AS 1986: 252), kalj, kalja (ibid. 259), rknja G mn.
rkanja/ rknji (ibid. 260) (usp. *rknja > zarez (BFM 1971: 161)), uvstvo (ibid.
262);

- ale (ibid. 263) oak G jd. oka, G mn. okova (ibid. 265) (Hrvatski pravopis nije
doputao leksem oak: *oak > ugao (BFM 1971: 163);

- diftong (AS 1986: 270) (kod BabiFinkaMogueva pravopisnog rjenika stoji:

diftong > dvoglasnik (BFM 1971: 165), diskurs i diskurz (AS 1986: 271) (Babi
FinkaMoguev propisuje diskurs, ali diskurzivan (BFM 1971: 166)), doticaj i
dotjecaj (AS 1986: 280), (Hrvatski pravopis ne doputa ikavski refleks:*doticaj >
dotjecaj (BFM 1971: 172);

- digera, digerica, digeriar, digereitina, digeriica, digerini, digerinjak,

digernjaa (AS 1986: 290) (Hrvatski pravopis propisuje: *digerica > jetra, plua
(BFM 1971: 176);

55
U AniSilievu pravopisnom rjeniku leksemi se boldirani, ovdje ostavljamo pisanje u kurzivu.

Radi usporedbe, u zagradama navodimo neke lekseme kako su propisani u BabiFinkaMoguevu pravopisu.
56
Dalje se sluim kraticom BFM.

121
- ozluk N mn. ozluci (AS 1986: 293) (u Hrvatskom pravopisu stoji: *ozluci, -uka,
mn. m. r. > naoale (BFM 1971: 177);

- ekspanzija, ekspresivan, eksploatacija (AS 1986: 295) (Babi, Finka i Mogu

preporuuju prikladne domae zamjene: eksploatacija > izrabljivanje, iskoritavanje,
ekspert > vjetak, strunjak (BFM 1971: 179)), evropeizacija, evropeizam (AS
1986: 298); (Hrvatski pravopis navodi: Europa i Evropa; evropski i europski (BF
M 1971: 181);

- fioka (AS 1986: 302), fudbal (ibid. 303), (BabiFinkaMoguev pravopisni rjenik
izbacuje germanizme: *fudbal > nogomet (BFM 1971: 183);

- genealogija (AS 1986: 305) (Hrvatski pravopis trai hrvatske zamjene: genealogija
> rodoslovlje (BFM 1971: 184);

- hra (AS 1986: 322) (Hrvatski pravopis doputa dvojako pisanje: hra i ra (BF
M 1971: 191)), hercegovaki (AS 1986: 318) (tako je i u BabiFinkaMoguevu
pravopisnom rjeniku (BFM 1971: 190)), historiar, historiki i historijski (AS
1986: 320) (u BabiFinkaMoguevu pravopisu propisuje se: historiar >
povjesniar, historija > povijest, historijski > povijesni (BFM 1971: 191));

- istai (AS 1986: 335) (u BabiFinkaMoguevu pravopisnom rjeniku navodi se:

istai > istaknuti (BFM 1971: 195)), izolacijski i izolacioni (AS 1986: 343);

- jeziki i jezini (ibid. 351) (Hrvatski pravopis doputa samo oblik jezini (BFM
1971: 199);

- klei (AS 1986: 359) (BabiFinkaMoguev pravopis doputa samo oblik kleknuti
(BFM 1971: 201);

- ludak i luak (385) (u BabiFinkaMoguevu pravopisu nalazi se samo drugi oblik:

luak (BFM 1971: 209);

- ljekar (AS 1986: 386) i lijenik (ibid. 382) (Hrvatski pravopis odobrava samo drugi
oblik: lijenik (BFM 1971: 210));

- minua (AS 1986: 398) (Hrvatski pravopis preporuuje: minua > naunica (BF
M 1971: 213)), molilac (AS 1986: 403) (BabiFinkaMoguev pravopis

122
 preporuuje leksem molitelj: molilac > molitelj (BFM 1971: 214)), muitelj (AS
1986: 405) (usp. muilac > muitelj BFM 1971: 215);

- nanositi (AS 1986: 417), napolje: Izili su s radou napolje iz zadimljene sobe Na
polje snijeg legao, napolju: Unutra je bilo vrue kao i napolju Sve se uskomealo na
dvoritu i na polju (ibid. 418) (Hrvatski pravopis preporuuje oblik s van-: napolje
(pril.) > van, napolju (pril.) > vani (BFM 1971: 219)), naprem, naprema (AS
1986: 419); (Borani propisuje *napram(a) > prema (Borani 1947: 137) u
novosadskom pravopisnom rjeniku se doputa napram i naprama (Pravopisna
komisija 1960: 466), nisam (AS 1986: 85) (usp. nisam (i nijesam), nisu, nije ()
(Pravopisna komisija 1960: 503), nijesam i nisam (BFM: 141);

- odrean i odrian (AS 1986: 446; 447) (BabiFinkaMoguev pravopis

preporuuje: odrean > nijean, odrian (BFM 1971: 229)), organizacijski i
organizacioni (AS 1986: 459) (Hrvatski pravopis odobrava samo drugi oblik:
organizacijski (BFM 1971: 232), otadbina (AS 1986: 463) (Hrvatski pravopis
preporuuje leksem domovina: otadbina > domovina (BFM 1971: 233));

- podstaknuti (AS 1986: 490) (Hrvatski pravopis ne doputa taj oblik: potaknuti <
*podstaknuti (BFM 1971: 244));

- ra i hra (AS 1986: 580; 322), reakcioner i reakcionar (ibid. 580) (Babi, Finka i
Mogu preporuuju drugi oblik: reakcioner > reakcionar (BFM 1971: 275)),
radiostanica, radioprogram (AS 1986: 565);

- sahrana (AS 1986: 588), sahadija (ibid. 588) (BabiFinkaMoguev pravopis

preporuuje drugi oblik: sahadija > urar, sahrana > pogreb, pokop (BFM 1971:
279)), samoubijeen(ost) (AS 1986: 589) (kod BabiFinkaMogua nalazi se samo
drugi leksem: samouvjeren (BFM 1971: 180)), saobraaj (ibid. 590) (nema leksema
promet, samo prometnik (ibid. 664)) (u rjeniku Hrvatskoga pravopisa ne preporuuje
se leksem saobraaj: saobraaj > promet (BFM 1971: 280)); saopiti, saopavati,
(AS 1986: 590), nalaze se i leksemi priopiti, priopavati (ibid. 542) (u Hrvatskom
pravopisu stoji saopiti > priopiti, saopavati > priopavati (BFM 1971: 280)),
suuesnik, suuesnica (AS 1986: 591), sauee (ibid. 591) (u BabiFinka
Moguevu rjeniku preporuuje se leksem suut: sauee > sudjelovanje, suut (B
FM 1971: 280));

123
- tapski (AS 1986: 627) (Hrvatski pravopis propisuje: *tapski, prema tab > tabni
(BFM 1971: 300));

- takmac, takmiar, takmiarka, takmienje, takmiiti se (AS 1986: 629), nalazi se i

leksem natjecatelj (ibid. 422) (BabiFinkaMoguev pravopisni rjenik
preporuuje druge lekseme: takmiar > natjecatelj () (BFM 1971: 301));

- unutar i unutra (AS 1986: 653) (dvojako pisanje doputa se i u Hrvatskom pravopisu
(BFM 1971: 314)), uprkos (AS 1986: 655) i usprkos (ibid. 659) (Hrvatski
pravopis ne odobrava prvi oblik: *uprkos > usprkos (BFM 1971: 314));

- vanblokovski, vanbrani, vankuni (AS 1986: 667), doputa se i sastavnica izvan-

(ibid. 344), ali navode se samo tri leksema: izvanjezini, izvanobiajni,
izvanparlamentarni (ibid. 344) (u Hrvatskom se pravopisu prvi oblici ne preporuuju:
vanblokovski > izvanblokovski, vankuni > izvankuni, vanjski > izvanjski (BFM
1971: 319320)

- vjera, vjeronauk, vjeroispovijed, vjeroispovijest, vjerodostojan (AS 1986: 671672)

(u BabiFinkaMoguevu rjenik stoji: vjera (BFM 1971: 323), *vjerodostojan >
dostojan (vrijedan) vjere, pouzdan, *vjeroispovijed > vjera, *vjeroispovijedanje >
ispovijed, ispovijest vjere, vjera, *vjeroispovijest (ibid. 323));

- zvanian (AS 1986: 702), nema leksema sluben, ali ima slubeniki i slubenik (ibid.
602) (Hrvatski pravopis ne doputa prvi oblik: *zvanian > sluben, uredovan (BF
M 1971: 338));

- ivotopisac, ivotopisnost, ali nema leksema ivotopis ni itije (u BabiFinka

Mogueva pravopisnom rjeniku stoji: itije > ivotopis, ivot (BFM 1971: 340));

- utanjak i umance (AS 1986: 707) (Hrvatski pravopis ne doputa prvi leksem:
*utanjak > umance (BFM 1971: 341)).

124
 6. ZAKLJUAK

Usporednom analizom etiriju hrvatskih pravopisnih prirunika (Pravopis hrvatskoga

ili srpskoga jezika (1947.), Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim
rjenikom (1960.), Hrvatski pravopis (1971.) i Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga
jezika (1986.)) prikazali smo tijek hrvatske pravopisne norme u razdoblju 19451990. Cijelu
smo problematiku podijelili na dva dijela. U prvom smo dijelu prikazali sociolingvistike
okolnosti u vremenu nastajanja etiriju pravopisa i usporedili smo kako se naziva jezik u
naslovima prirunika. Drugi dio tie se same analize etiriju pravopisa odnosno usporedbe
konkretnih pravopisnih rjeenja, usporedbe naina obrade pravopisnih pravila kao i usporedbe
struktura pravopisnih rjenika.

to se tie vanjskih okolnosti u vrijeme objavljivanja pravopisa, analizirali smo

okolnosti vezane uz kompleks tzv. BrozBoranieve pravopisne norme petnaest hrvatskih
pravopisnih knjiga autora Ivana Broza i Dragutina Borania. S druge strane razvijala se srpska
pravopisna koncepcija. Godine 1923. srpski jezikoslovac Aleksandar Beli objavljuje svoj
Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika, a godine 1929. objavljeno je Pravopisno
uputstvo za sve osnovne, srednje i strune kole Kraljevine S. H. S. kojim su se eljele
dokinuti razlike izmeu hrvatske i srpske pravopisne norme. Najvanije razlike izmeu Broz
Boranieve i Believe pravopisne norme tiu se: a) jednaenja po zvunosti fonema d (Broz
Boranieva norma zastupa vie morfonoloko naelo po kojem se d ne jednai ispred s, , c, ,
, a Believa zastupa vie fonoloko naelo po kojem se d jednai ispred navedenih fonema,
pri emu se kod obiju normi d ne jednai ispred s kod oblika gradski, ljudstvo gdje je rije o
granici korijena i sufiksa); b) pisanja tuih vlastitih imena (izvorno pisanje kod Broz
Borania i fonetsko pisanje kod Belia); c) interpunkcije (logika interpunkcija kod Belia
nasuprot gramatikoj interpunkciji kod Borania); d) pisanja futura I. glagola na -ti:
nesastavljeno pisanje kod Borania (pisat u), sastavljeno kod Belia (pisau); e) tretiranja
pojedinih oblika u leksiku (npr. Borani tretira nestandardnim oblik ko za zamjenicu tko, a
Beli doputa oblik ko); f) tretiranja izgovora (kod Belia se nalaze oba izgovora: ijekavica i
ekavica, a BrozBorani koriste samo latinicu i ijekavicu).
Dalje u poglavlju analizirali smo o okolnosti u vrijeme objavljivanja devetoga izdanja
Boranieva pravopisa. Ponovljenim etvrtim izdanjem Boranieva pravopisa (1940.),
izdanjem iz 1941. godine, te izdanjima iz 1947. i 1951. oznaen je povratak tradicionalnoj

125
BrozBoranievoj koncepciji. Tada A. Beli objavljuje novo izdanje svoga Pravopisa i
predlae ga za privremeno rjeenje u izradi zajednikog pravopisa za Hrvate i Srbe. Anketa
koju je pokrenula Matica srpska te Novosadski dogovor 1954. godine rezultirali su
objavljivanjem zajednikog pravopisa. Novosadski dogovor i Pravopis hrvatskosrpskoga
knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom provodi zbliavanje hrvatske i srpske pravopisne
norme i oznauju hrvatskosrpski odnosno srpskohrvatski jedinstvenim jezikom s dva
izgovora.
U istom smo poglavlju analizirali okolnosti nastanka BabiFinkaMogueva pravopisa.
Zakljuci Novosadskog dogovora propitivali su se i doveli do rasprava i nesporazuma,
osobito na Petom kongresu jugoslavenskih slavista kada se govori o varijantama standardnog
jezika. Ubrzo su donesene tri izjave, a godine 1967. objavljuje se Deklaracija o nazivu i
poloaju hrvatskog knjievnog jezika. Matica hrvatska odrie se Novosadskog dogovora, a
1970. prekida se i s radom na zajednikom rjeniku, takoer projektu takoer pokrenutom
Novosadskim dogovorom. Raskinuvi suradnju s Maticom srpskom, hrvatska strana kree s
izradom novoga pravopis; BabiFinkaMoguev pravopis iz 1971. godine, zabranjen u
Hrvatskoj i tiskan u Londonu, nastao u vrijeme hrvatskoga proljea, naziva se Hrvatskim
pravopisom po uzoru na Brozov naslov pravopisa, a za podlogu uzima deveto izdanje
Boranieva pravopisa iz 1947. godine. Poglavlje smo zavrili govorom o okolnostima u
vrijeme nastanka etvrtog pravopisa ovog rada Pravopisnog prirunika hrvatskoga ili
srpskoga jezika iji je projekt inicirala Komisija za jezik Komiteta za prosvjetu, kulturu,
fiziku i tehniku kulturu Socijalistike Republike Hrvatske.

Drugo je poglavlje posveeno prikazu naziva jezika u naslovima pravopisa. Kod

Boranieva, Believa i AniSiliev pravopisa u naslovu e se jezik zvati hrvatskim ili
srpskim, a u novosadskome pravopisu jezik e se zvati hrvatskosrpskim ili srpskohrvatskim
dok u naslovu BabiFinkaMogueva pravopisa stoji naziv hrvatski, a isti naslov pravopisa
nalazimo i kod Ivana Broza.

Drugi dio rada tie se same usporedbe pravopisnih prirunika. U analizu smo ukljuili
i peti pravopis pravopis Aleksandra Belia Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika
(1950.). Tree poglavlje rada odnosi se na usporedbu novosadskoga pravopisa s Boranievim
i Believim pravopisom. Prikazali smo to je preuzeto od Borania, to od Belia. Kod pravila
o velikom i malom slovu izbaeno je obilje velikih slova karakteristino za Believ pravopis,
ali su rijeene i neke nedoumice kod pisanja naseljenih mjesta kod Borania. Kod glasovnih
promjena, najvee se razlike tiu jednaenja po zvunosti fonema d. Komisija mijea
126
Boranieva i Believa naela, pa e se jednaenje po zvunosti provoditi djelomino: ispred c,
, fonem d e se jednaiti, a ispred s i nee doi do jednaenja. Poglavlje o sastavljenom i
nesastavljenom pisanju strukturirano je kao i u prethodnim pravopisima najprije se donose
opa pravila, a onda pravila za svaku vrstu rijei, u propisivanju pravila stapaju se dosadanje
tradicije. Ravnopravno se doputa odvojeno i sastavljeno pisanje futura I., a nijeni oblik
pomonog glagola htjeti pie se sastavljeno; odbacuje se Boranievo nesastavljeno pisanje.
Jedna od najveih novosti je to novosadski pravopis uvodi logiku interpunkciju koja je bila
zastupljena kod Belia, a odbacuje gramatiku interpunkciju zastupljenu kod Borania. Kod
pisanja tuica novosadski pravopis priznaje oba naina pisanja izvorno i na latinici te
fonetsko i na irilici. Toka kao pravopisni znak upotrebljava se iza arapskih rednih brojeva,
ali ne i iza rimskih kako je propisivao Borani, a kod kratica toka se ne pie i iza dr, ga
kako je propisivao Borani, nego samo u pisanju: itd., tzv., npr. U pravopisnoj terminologiji
provodi se ujednaavanje i za zajednike se termine uzimaju rijei taka, prisvojni i sl. U
pravopisnom je rjeniku zastupljen je i hrvatski i srpski leksiki fond i oba izgovora
ijekavica i ekavica.

U etvrtom poglavlju usporedili smo Hrvatski pravopis s novosadskim, Boranievim i

Believim pravopisom. BabiFinkaMoguev e pravopis izbaciti ekavski izgovor iz
pravopisnog rjenika i propisivati iskljuivo hrvatski leksiki fond. U pravopisnim pravilima
kod sastavljenog i nesastavljenog pisanja propisat e iskljuivo nesastavljeno pisanje futura I.,
ali e ostaviti sastavljeno pisanje nijenog oblika pomonog glagola htjeti. Kod jednaenja po
zvunosti fonema d vratit e se Boranievoj tradiciji fonem d ostaje nepromijenjen ispred c,
, , s i . Toka kao pravopisni znak ponovo se pie iza svih rednih brojeva, kao to je
propisivao Borani, a u pisanju kratica toka se ponovo pie i iza dr, ga kako je propisivao
Borani. U pravopisnu terminologiju vraaju se prijanji termini: toka, toan, posvojni,
nijene reenice i sl. U pravopisnom rjeniku donose se, kao i kod Borania, preporuke rijei
koje treba koristiti namjesto dosadanjih kao i rijei koje se smatraju nestandardnima i
nepravilnima i treba ih zamijeniti hrvatskim leksemima. U pravopisnom rjeniku Hrvatskoga
pravopisa zadire se i u leksiku normu, a sami autori naglaavaju da je to neizbjeno jer tada
nema prikladnog rjenika suvremenog hrvatskog knjievnog jezika.
Peto poglavlje analizira Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika i
usporeuje ga s prethodnima. AniSiliev pravopis drugaije obrauje pravopisna pravila,
pojednostavljuje ih, a inovacije se oituju i u novim pravopisnim terminima, tako e ovaj
pravopis uvesti termine fonem, morfem, kombinacije fonema i sl. Pravopis sadri i rjenik

127
kratica kao i rjenik vlastitih imena, a sadri neka poglavlja kojih nije bilo u dosadanjim
pravopisima. Poglavlje o sloenicama drugaije je strukturirano u odnosu na prethodne
pravopise, i sva pravila proizlaze iz jednog osnovnog pravila. Problematiku vezanu uz pisanje
tuica dijeli na tri poglavlja, a posebna je pozornost posveena je objanjavanju provoenja
transkripcije i transliteracije. Kod stranih imena na -i, -y, -io umee se j samo kad se piu
fonetski, prethodni pravopisi su u jednim sluajevima propisivali j i kod izvornog pisanja.
Kod jednaenja po zvunosti vratit e se novosadsko stanje fonem d jednait e se ispred c,
, , a nee se jednaiti ispred s i . Graa pravopisnog rjenika nee se temeljiti na
puristikim napomenama, a u rjeniku nema ni ekavskoga izgovora.

Pri usporedbi pravopisa nuno smo ukljuili sociolingvistiku dimenziju i prikaz

politikih previranja 20. stoljea jer su obiljeili standardizaciju hrvatskoga jezika u tome
vremenu. Problem hrvatske pravopisne kodifikacije i dalje ostaje predmetom istraivanja
zbog jazova izmeu konkretnih pravopisnih rjeenja i jezine prakse govornika hrvatskoga
jezika.

7. SAETAK
128
U ovom smo se radu bavili usporednom analizom etiriju hrvatskih pravopisnih prirunika iz
razdoblja 19451990. Prvi je Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Borania iz
1947. godine. Drugi je Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom
iz 1960. godine, tzv. novosadski pravopis. Analizirali smo znaajke toga pravopisa
usporedivi ga s Boranievim Pravopisom i Believim Pravopisom srpskohrvatskog
knjievnog jezika iz 1952. Prikazano je to je u pravopisnim pravilima naslijeeno od
hrvatske, a to od srpske tradicije. U pravopisnoj terminologiji izvreno je izjednaavanje
termina. U pravopisnom rjeniku zastupljena su oba izgovora ijekavski i ekavski. Trei je
pravopis BabiFinkaMoguev Hrvatski pravopis iz 1971. koji naputa zajednike
pravopisne termine, u pravopisnim pravilima i u rjeniku preporuuje pojedine oblike i time
preuzima kompetencije leksikog savjetnika. etvrti pravopis, AniSiliev Pravopisni
prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika drugaije pristupa obradi pravopisnih pravila te
donosi i nove pravopisne termine. Usporedba etiriju pravopisa prikazuje kako je tekla
hrvatska pravopisna norma od 1945. do 1990. godine.

Kljune rijei: pravopis, interpunkcija, terminologija, pravopisni rjenik, hrvatski jezik,

srpski jezik

129
 8. SUMMARY

The aim of this thesis was to describe and compare four Croatian orthography manuals,
written in different time periods (1945-1990). These are: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga
jezika written by Dragutin Borani in 1947, Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s
pravopisnim rjenikom, written in 1960 which takes the standard variant of the language into
consideration, Hrvatski pravopis written by Babi, Finka and Mogu in 1971 and
Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika written by Ani and Sili. All
orthography manuals are innately different: the second orthography manual features jekavian
and ekavian pronunciation.The third orthography manual concentrates on Croatian standard
norm, and is therefore composed as a lexical manual. The fourth orthography manual brings a
different perspective and offers new orthographic rules. The comparsion of the enumerated
orthography manuals offers an extensive insight into the process of the standardization of the
Croatian language in the period between 1945-1990.

Keywords: spelling, punctuation, terminology, spelling dictionary, Croatian language,

Serbian language

130
9. POPIS LITERATURE

1) Anketa o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa, U: Letopis Matice srpske,

1953., br. 3, str. 125141

2) Ani, V.Sili, J. (1986), Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika,

Zagreb: Sveuilina naklada Liber kolska knjiga

3) Babi, S. (1971), Hrvatski pravopis. Jak hrvatski jezini osjeaj, U: Hrvatski

tjednik, br. 10, 18. lipnja 1971., str. 16

4) Babi, S.Finka, B.Mogu, M. (1971), Hrvatski pravopis, Zagreb: kolska knjiga

5) Badurina, L. (2010), Standardizacijski procesi u 20. stoljeu, U: Povijest

hrvatskog jezika Knjievne prakse sedamdesetih: Zbornik radova 38. seminara
Zagrebake slavistike kole, Zagreb, str. 69101

6) Badurina, L.Pranjkovi, I. (ur.) (2009), Hrvatski pravopisni kompleks: Novi

Sad i hrvatski pravopis danas, U: Ije/je/e/i. Jezini varijeteti i nacionalni
identiteti: Prilozi prouavanju standardnih jezika utemeljenih na tokavtini,
Zagreb: Disput, str. 307318

7) Beli, A. (1950), Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika, U: M. Nikoli-Dobri

(ur.), Pravopisi. Beli o pravopisima. Gramatika terminologija (1999), Izabrana
dela Aleksandra Belia, Sveska 2. Beograd: Zavod za udbenike i nastavna
sredstva, str. 5041003

8) Borani, D. (1947), Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb

9) Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika (1991), Zagreb: Matica

hrvatska

10) Greenberg, Robert D. (2005), Srpsko-hrvatski: mi padamo, ujedinjeni ili ne, U:

A. Peti-Stani (prev.), Jezik i identitet na Balkanu: raspad srpsko-hrvatskoga,
Zagreb: Srednja Europa, str. 2970

11) Jonke, Lj. (1955), Je li oblik futura I. sloenica?, U: Jezik, br. 2, Zagreb, str.
4348

131
12) Jonke, Lj. (1957), Jo o odjecima i o pisanju futura I., U: Jezik, br. 4, Zagreb,
str. 118122

13) Jonke, Lj. (1957a) Futur I. je zaista sloeno glagolsko vrijeme, U: Jezik, br. 5,
Zagreb, str. 142144

14) Jonke, Lj. (1957b) Glavni zakljuci Pravopisne komisije, U: Jezik, br. 3,
Zagreb, str. 6574

15) Jonke, Lj. (1958), Neu ili ne u?, U: Jezik, br. 4, Zagreb, str. 125126

16) Jonke, Lj. (1958), Vodstvo ili vostvo?, U: Jezik, br. 4, Zagreb, str. 126

17) Jonke, Lj. (1971), Novi hrvatski pravopis, U: Hrvatski knjievni jezik danas.
Zagreb: kolska knjiga, str. 139142

18) Lisac, J. (2003), Hrvatska dijalektologija 1: hrvatski dijalekti i govori tokavskog

narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja. Zagreb

19) Mianovi, K. (2012), Jezina politika s kraja 60-ih i s poetka 70-ih: u

procijepu izmeu autonomije i centralizma, U: T. Jakovina (ur.) Hrvatsko
proljee 40 godina poslije, Zagreb, str. 271290

20) Peri, I. (ur.) (2007), Povijest Hrvata. Trea knjiga: od 1918. do danas, Zagreb:
kolska knjiga

21) Pranjkovi, I. (2006), Hrvatski jezik od godine 1945. do 2000., U: M.

Samardija, I. Pranjkovi (ur.), Hrvatski jezik u XX. stoljeu, Zagreb: Matica
hrvatska, str. 2958

22) Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjenikom (1960),

Izradila Pravopisna komisija, ZagrebNovi Sad: Matica hrvatskaMatica srpska

23) Samardija, M. (2012), Ujednaivanje pravopis i nazivlj, U: Hrvatski jezik i

pravopis: od ujedinjenja do kraja Banovine Hrvatske (1918. 1941.), Zagreb:
kolska knjiga, str. 139176

24) ojat, A. (1971), O pravopisu, U: Hrvatski tjednik, br. 5, 14. svibnja 1971., str.
14

25) Ustav SFRJ, U: Jezik, 1974., br. 34, str. 6567

132