UDK 236 ‘Strub lanake Primljeno 2/00 Uvod u krSéansku eshatologiju Ladislav NEMET Sazetak Zadaéa je ovog élanka dati opéi uvod u katolicki shvaéeru krSéansku eshatologiju, s nakanom da se éitateljima omoguéi jednostavan pristup ovoj disciplini teoloskih znanosti. Autor je htio istaknuti da je eshatoloska poruka kr3éanstva poruka zivota, nade i uskrsnuéa u Isusu Kristu, Samo u njemu mozemo shvatiti Sto to znati vjero- vati u Zivot vjeéni. Kratko je svraéena pozornost i na problematiku tumacenja biblij- sko-eshatoloskih tekstova. Covjek je povijesno biée, ens historicum. Zbog svoje povijesnosti on moze — koristeéi svoje nadarenosti i dostignuéa prijaSnjih nara8taja — stvarati i obli- kovati svoj Zivot, svoju egzistenciju. On moze dijeliti vrijeme na proglost, sa- daSnjost i buduénost. Posljednja desetlje¢a dvadesetog stoljeéa, osobito strah pred atomskim ratom, dolazak treceg tisuéljeca i dogadaji vezani uz njega svratili su pozomost suvremenog Govjeka — viSe nego prije — na tijek vremena, vaZnost svakog tre- nutka nae egzistencije, na njezinu vremensku ograniéenost te na sve ono Sto nas o&ekuje poslije smrti, na kraju naSe zemaljske — osobne, zajednitke i svjet- ske — povijesti. 1. Temelji krSéanske eshatologije 1.1. Antropoloski temelji eshatoloskog promisljanja Promatranje stvorenog svijeta, osobito Zivoga svijeta i na’e osobne povi- jesti, dovodi nas nuzmo do prihvacanja nepobitne éinjenice da smo svi mi smrtnici. Mi smo dio jednog procesa, u koji ulazimo u odredenom trenutku objektivnog yremena i koji moramo isto tako u odredenom trenutku napustiti. Zvuti zaci- jelo pesimisti&ki ali je istinito ono, 8to neki filozofi rado ponavljaju, da prvi trenutak zateéa oznatuje istodobno i prvi trenutak naSeg propadanja; zatece nosi u sebi klicu naSeg osobnog kraja. Sve religije i kulture koje su postojale ili jo postoje na Zemlji, trazile su odgovore na pitanja konaéne buduénosti stvorenoga svijeta i osobne povijesti svakog pojedinca poslije smrti. Analizirajuéi kulture i religije kroz povijest pa do danas, pod kutom eshatoloskih tema, moZemo reéi da su te teme utemeljene na nekim opéim ljudskim iskustvima, Zeljama i o¢ekivanjima vezana uz naSuL. Nemet: Uvod u krSéansku eshatologiju ‘Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168, egzistencijalnu situaciju na ovoj Zemlji.! Analitiéka refleksija moze zamijetiti i izluéiti neke zajednitke toéke u kulturama i religijama svijeta koje se odnose na njihov nauk glede buduénosti svega stvorenoga, zajednitke totke koje bismo mogli okarakterizirati kao antropolo’ki temelji kr8¢anske eshatologije. Ovaj nalaz potvrduje opéu krSéansku teolo’ku istinu da su Ijudska povijest, kultura te stvoreni svijet temeljni okviri u kojima se oZivotvoruje BoZja objava koja nas osvjetljuje u naSem traganju za istinom.” Kamen temeljac svake eshatoloske refleksije jamatno je ono opée Ijudsko iskustvo da svi mi umiremo, a ta smrinost ima svoju univerzalnu moé koja obuhvaéa nas kao pojedince, narode i kulture a i cijelu prirodu i kozmos. Sve oko nas nosi na sebi znakove propadljivosti i prolaznosti. Druga antropologka istina i kamen temeljac svake eshatoloske misli je duboko Eovjekovo uvjerenje da smrt nije posljednja rijet Ijudske egzistencije, da ima ne&to jave, ne8to moénije nego viast smrti nad Ijudskim Zivotom i ovim svijetom. Treéu antropolosku odrednicu nalazimo u religijama svijeta kao vjeru u smisaonost svega stvorenoga; sve religije vide jedan odredeni smisao i smjer ovoga svijeta koji su ugradeni u njegovu strukturu. Sve ovo sto postoji nije samo rezultat igre sluéaja ili nekontroliranog evolucijskog razvoja svega stvo- renoga. Cetvrti antropoloSki moment mogli bismo sazeti u jedno pitanje: zato Sto postoji neka opéa pravednost u svijetu, hoée li svi ljudi imati isti kraj: smart i grob? Neki nutarnji glas u nama govori da to ne moze biti normalno, da ¢e i dobri i loi, i pravednici i greSnici imati istu nagradu na kraju ljudske egzisten- cije. To pitanje susreéemo u svim religijama, pa tako i u Bibliji: zar pravednik ima zavrsiti kao i gre8nik, zar svi imaju isti zavretak i silaze u podzemlje bez posebne nagrade za pravednika ili kazne za greSnika? Tako se u Svetom pismu razvila vjera u pravednu nagradu Boga koji ée pouzdano platiti svakome prema njegovim djelima, ako ne prije, a onda u zagrobnom Zivotu.? 1 Usp. CH. Ratschow, Eschatologie. VIII: Systematisch—Theologisch, u: G. Krause i G. Milller (ur.), Theologische Realenzyklopddie (TRE) sv. X., Berlin: de Gruyter 1982., str. 349. Autor u svom djelu navodi 4 temelja krScanske eshatologije koje ja samo djelomitno prihvaéam, ali ipak Zelim ovdje svratiti pozornost na njegovo djelo. 2 Usp. Deklaracija Nostra aetate Drugog vatikanskog koncila 0 odnosu Crkve prema nekrS¢anskim religijama (NA), u: Dokumenti Drugog vatikanskog koncila (latinski i hr- vatski), Zagreb: KrSéanska sada8njost, 1970., str. 2; Dogmatska konstitucija Dei Verbum Drugog vatikanskog koncila 0 boZanskoj objavi, u: Dokumenti Drugog vatikanskog kon- cila (latinski i hrvatski), Zagreb: Kr8¢anska sadaSnjost 1970., str. 3. 3 Usp. C. Wigner, Nagrada, u: X. Léon-Dufour (ur.), Riednik biblijske teologije, Zagreb: Kr8éanska sadaSnjost 1969., str. 621. 156‘Obnov, Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. L. Nemet: Uvod u kri¢ansku eshatologiju 1.2. Kristoloski temelji krSéanske eshatologije Kao odgovor na ove antropoloske teznje i otekivanja Covjeka, kr8¢anska eshatologija, koristeéi objavljene istine, stavlja pred naSe ofi Isusa Krista i govori: na sva ova pitanja moZemo na¢i odgovor u njemul | Cijela je kr3¢anska eshatologija kristoloski utemeljena.* Mi moZemo govo- Titi o posljednjim stvarima samo onda i samo toliko koliko to ¢inimo u odnosu prema Isusu Kristu. Njegov Zivot, smrt i uskrsnuée temelji su nase eshatologije. Tek u njegovu kraju na kriZu i uskrsnuéu zasjala je nada vjetnog Zivota za njega, za sve nas koji vjerujemo u njega a i za cijeli svijet. Covjek Isus iz Nazareta za vrijeme svog zemaljskoga Zivota, iskusio je sve nae tjeskobe, sve nae radosti, sve ono Sto nas &ini Ijudima, osim grijeha. On se sjedinio sa svakim od nas, kako to lijepo govori Drugi vatikanski sabor u Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes br. 22. U njemu je Bog nepovratno objavio sve zamisli glede nas, glede naSe buduénosti. Posljednji, ili onaj najdublji i najévriéi temelj nae radosti i nade jest uskrsnuée Isusa Krista. Kod njega se buduénost, koja je svima nama obe¢ana, veé ostvarila a mi éemo imati udio u njegovoj buduénosti. On jest naSa buduc- nost (Kol 1,21-23). U njemu je Bog zauvijek rekao da i potvrdio sve na’e nade, sve naSe teZnje za vjetnim Zivotom, u njemu je Bog Otac ispunio sva svoja obeéanja (2 Kor 1, 20). To »ispunjenje obeéanja« ne znavi jo8 i potpuno, vidljivo oZivotvorenje tih obeéanja. Ali o tome ée biti rijeéi neSto viSe poslije uovom élanku. Kristolo8ki pristup kr8éanskoj eshatologiji nosi sa sobom mnogostruke posljedice za naSu teologiju: osjeéaj i iskustvo smrti, koje &eka na nas, mozemo povezati s naSim sjedinjenjem s Isusom Kristom kao stvorenja, kao osobe i kao kr&éani. Tako ée naSa smrt postati dio njegove smrti, njegovo uskrsnu¢e na vjetni Zivot jamstvo na¥ega sudjelovanja u njegovu uskrsnuéu. Naa duboka Zelja za pravednoSéu, za nagradom za dobra djela u povijesti Isusa Krista dobiva konkretan odgovor: Bog nije gluh i slijep pred svim onim 8to se dogada na zemlji; on sam ée biti naSa pravednost, on sam ée nas nagra- diti za sva dobra djela. Buduénost pravednog pokazana je u Kristu: vjegni Zivot u zajednistvu s Bogom, u njegovu kraljevstvu. U Isusu cijela povijest, cijeli kozmos dobiva novi smisao. Iako je cijeli stvoreni svijet jo8 uvijek izlozen patnjama prolaznosti i utjecaju grijeha, on (cijeli svijet) predviden je isto kao i Sovjek za vjetni Zivot, za slavu u Bozjem kraljevstvu (usp. Rim 8; Iz 25). Uskrsnuée Isusa Krista dotiée cijeli stvoreni svijet a ne samo Ijudski rod i obitelj (usp. Kol 1,15). 4 Okristoloskim temeljima kr8éanske eshatologije usp. L. Ladaria, Introduzione alla antro- pologia teologica, Casale Monferrato: PIEMME *1997,, str. 149; J. Alfaro, Reflections on the Eschatology of Vatican Il., u: R. Latourelle (ur.), Vatican II. Assesment and Per- spectives, New York: Paulist Press 1990., str. 501sl. 157L. Nemet: Uvod u krSéansku eshatologiju Obnov, Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. 2. Eshatologija kao teoloxka disciplina Eshatologija kao teoloska disciplina ukorijenjena je, s jedne strane, u naSoj povijesnosti, u ovoj sveopéoj svijesti jenici da smo mi ljudi smrtnici, da nam je jedanput roditi se, Zivjeti i umrijeti (usp. Heb 9,27), a, s druge strane, u dubokoj vjeri da ovaj zemaljski Zivot te smrt na kraju nisu posljednje stvari nae egzistencije, da ée nam na Bog, Bog Isusa Krista, darovati vjetni Zivot. 2.1. Formiranje kricanske eshatologije i njezino polje promisljanja Izraz eshatologija potjese iz grékog jezika: u singularu eschaton — u plu- ralu ta eschata; kao pridjev eschatos; u hrvatskom prijevodu znatio bi neSto Sto se odnosi na vremenski posljednje stvari Eovjekove egzistencije ili opée kozmitke stvarnosti; neSto Sto je povezano s krajem na8ega Zivota ili egzisten- cije. Eshatologija obraduje teme vezane uz smrt i prekogrobni Zivot ili, druk- éije reéeno, uz sve ono Sto nas — prema naSoj vjeri — o&ekuje od trenutka smrti pa do slaynog povratka Isusa Krista, opéeg uskrsnuéa i suda nad svijetom. Tu se obraduju teme kao Sto su: smrt, osobni sud, medurazdoblje (stanje izmedu moje osobne smrti i svrsetka svijeta) distili8te, uskrsnuée, raj i pakao, te isto tako buduénost ovoga svijeta i povijesti svih stvorenja. Ova opaska o buduénosti svijeta i svega stvorenoga nije samo uljudan do- datak pod adresu suvremenog ekoloskog pokreta nego integralni dio katolit- koga nauka. Ona Zeli svratiti naSu pozornost na éinjenicu da ono Sto nam se &ini kao »posljednje stvari« u biti nisu ni tako posljednje; one su posljednje samo u sustavu nagih kategorija vremena i prostora. Njihovo ispunjenje dovodi ne do prestanka postojanja svega stvorenog nego do njegova potpunog oZivot- vorenja, do ostvarenja punine zvanja svakog stvorenja kako je to Bog stvarno zamislio. »Posljednje« stvari ove kategorije egzistencije u kojoj sada Zivimo, ulazna su vrata u vjetno Kraljevstvo Bozje, gledajuéi na Vjetnost. Ova per- spektiva daruje eshatoloSkim istinama dimenziju radosti, nade, srese i zado- voljstva, jer one nas vode k onom novom, novum, Sto je Bog pripravio cijelom svijetu? Eshatologija kao teolo8ka disciplina novijeg je datuma, Sam izraz.prvi put rabi Abraham Calov (+1686.) u svojoj Systema locorum theologicorum.’ U dvanaestom svesku svoga djela Calov, pod naslovom Eschatologia sacra, govori o smrti, uskrsnuéu, sudu i kraju svijeta. Njegovo je poimanje eshato- 5 Usp. J. Moltmann, Das Kommen Gottes, Munchen: Ch. Kaiser 1995., str, 12 1 44. Molt- mann je svakako pod utjecajem E. Blocha (8to i sam priznaje) i to osobito Blochova djela Prinzip Hoffnung: usp. J. Moltmann, Theologie der Hoffnung, Minchen: Kaiser °1968., str. 313 ff. 6 Usp. Ch. Schtitz, Allgemeine Grundlegung der Eschatologie, u: MySal, V, 561-562; 0 eshatologiji kao teolo8koj disciplini usp. M. Kehl, Eschatologie, Wurzburg: Echter 1986., str. 17; Moltmann, Das Kommen Gottes, 11; F.J. Nocke, Eschatologie, u: Th. Schneider (ur.), Handbuch der Dogmatik, sv. I1., Dusseldorf: Patmos 1992., str. 378. 158Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. L. Nemet: Uvod u kriéansku eshatologiju logkih istina individualnog znaéaja, kao Sto je to bilo u njegovo vrijeme opée- nito prihvaéeno. Ako znamo da su se neke druge teoloske discipline sustavno razvile mnogo prije u opéoj teologiji nego eshatologija, onda moZemo slobodno reéi da je ovaj teolo8ki traktat novijeg datuma. Kao posljedica ove ¢injenice moze se da traktat jo3 uvijek posjeduje pitanja i probleme koji Sekaju na produbljenu refleksiju i pokuSaje objasnjenja. Ovdje bismo mogli spomenuti teme kao: odnos izmedu povijesti i povijesti spasenja; hermeneutika — kako treba razumjeti i tumatiti — biblijske tekstove eshatoloskog znataja; odnos izmedu tvrdnji opéeg znataja eshatologije povijesti, kozmosa, cijelog svijeta i individualnog svretka osobe; odnos eshatologije prema drugim traktatima (milost, moral — nada u vje&ni Zivot mora biti prisutna kod moralno-¢udoredne motivacije i vrednovanja naSeg djelovanja); odnos Prema svjetskim ideologi- jama i utopijama,’ prema imanentnim humanizmima® Mnogo je teologa poku- Salo u posljednje vrijeme promijeniti ovo stanje stvari, tako da se s pravom moie reéi da je eshatologija postala izvorom i motivacijom teoloskog, osobito dogmatskog promi8ljanja u ovom stoljeéu.? Kad ovako gledamo na cijelu eshatologiju, onda je mozemo podijeliti na egzistencijalnu (tu je rijet o buduénosti pojedinca) i na kozmiéko-univerzalnu eshatologiju. Ova posljednja obraduje teme vezane uz buduénost povijesti, nae Zemlje i cijelog stvorenog svijeta.'° Je li eshatologija danas potrebna ili ne? Vidimo da suvremeni Sovjek sve vi8e moze usmjeravati svoju buduénost, biti sigurniji na ovoj Zemlji (prosjetan vijek Zovjeka se udvostrutio u ovom stoljecu, razvoj tehnologije i znanosti, itd.). Medutim, s druge strane, isto tako sve vi8e se Ijudi zanima za eshatolo3ke teme; svjedote o tom rasprave o reinkarnaciji, strahu i beznadnosti ji.'' Sje¢amo se golemog straha koji je vladao pred potpunim pomra- &enjem Sunca i dolaskom novoga tisuélje¢a. Opéenito moZemo primijetiti jednu renesansu eshatoloSkih tema u europskom i sjeverno-ameriékom kultu- 7 Tu valja spomenuti hvalevrijednu knjigu M. Kehla Eschatologie koja dublje analizira neke modele intrapovijesne utopije realizirane u zadnjih nekoliko stolje¢a Ijudske povijesti. Usp. K. Rahner, Eschatologie, u: AA.VV., Sacramentum Mundi, Freiburg: Herder 1967., str. 1190. Posebnu ulogu i znadenje eshatologije za teoloSku refleksiju u ovom stoljeéu izvrsno je okarakterizirao C.H. Ratschow: »Die Eschatologie ist aus einem Locus der Dogmatik, der die dogmatische Reflexion einmal abschlof, zu dem Generalimpuls von christlichem Gla- uuben und theologischer Reflexion geworden« (usp. Ratschow, Eschatologie, str. 349). Istu ‘ocjenu mozemo naéi i u Ratzingera, usp. J. Ratzinger, Eschatologie ~ Tod und ewiges Le- ben, u: J. Auer i J. Ratzinger (ur.), Kleine Katholische Dogmatik, sv. IX., Regensburg: Pustet °1990,, str. 18, 10 Usp. L. Nemet, Eshatologija i pojam reinkarnacije u katoliékoj teologiji 20. stoljeca, u: .), Reinkarnacija i/li uskrsnuée, Zagreb: FTI 1998., str. 200. njezinoj golemoj privlaénosti u suvremenom svijetu usp. statistitke po- datke iz Njematke u: Nemet, Eshatologija i pojam reinkamacije u katolitkoj teologiji 20. stoljeéa, str. 199. oe 159L, Nemet: Uvod u kriéansku eshatologiju Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. rom krugu. Isto tako se primjecuje i porast straha pred nekom predstojecom sveobuhvatnom kataklizmom, mnogo |judi traZi pouzdane znakove za buduc- nost. Tu bi se mogla spomenuti i pojava knjiga s opisom mistiénih iskustava izabranih kr&éana o paklu, s detaljnim opisom muka u paklu, knjiZevna vrsta, koja — iako nije protiv crkvenih obitaja i normi — sigurno nije niti potvrdena od sluzbenog Utiteljstva.'” O potrebi jasne, i po moguénosti, sveobuhvatne krS¢anske eshatologije i tumaéenja posljednjih stvari syjedodi i mnogo publikacija vezanih uz nadolazak treéeg tisuéljeéa."? 2.2. Jezik eshatologije Eshatologija nosi u sebi — upravo zbog svoje osebujnosti i tematskog sadrZaja — svojevrsne lingvistisko-epistemolo’ke poteSkoée (kao i cijela teologija i Sveto pismo). Prvo, govoriti 0 »posljednjim« stvarima, stavlja eshatologiju pred zadaéu govoriti o stvarima i o stvarnosti koje su joS pred nama, koje ona jo8 nije iskusila. Upravo zbog toga ona mora govoriti vjerodostojno, temeljiti svoje misli i nauk na antropoloskim iskustvima i dubokoj i évrsto utemeljenoj yjeri u Boga, biti u pravom smislu rijeti teologija, znanost o Bogu. Ta znanost o Bogu utemeljena je na Bozjoj objavi u povijesti, zato je eshatoloski jezik — iako se on odnosi na buduée dogadaje — _duboko ukorijenjen u sada8njosti i iu povijesti spasenja koje se veé ostvarilo.'* Na kraju svoga promisljanja eshato- logija pak mora ponizno priznati da je Bog uvijek veci nego naSe ljudske rijeti i shvaéanje njegove stvarnosti, da je sve ono Sto nas oéekuje u buduénosti njegov dar. Drugo, eshatologija govori o konatnoj ili vjetnoj buduénosti, ali jos instrumentima i jezikom prolaznog, vremensko-prostorno uvjetovanog i ogra- niéenog Sovjeka. Kako se moze onda napraviti kvalitativni skok s ovog ogra- nigenog na¢ina miljenja na neogranidena i vjetna prostranstva »posljednjih« stvari i zbilje?'> To jamaéno nije samo problem eshatologije nego cijele teolo- gije, te one grane filozofije koja pokuSava dati konaéan odgovor na smisao nae egzistencije i postojanja svijeta kao takvog (metafizika u klasitnom izda- nju, razligiti novi pokuSaji tumagenja smisla ljudske egzistencije). 12 Usp. M. Glavurtié, Pakao, Zagreb: Sion 71998. Ovdje se mora spomenuti sluzbeni nauk Tridentskog sabora Koji je, govoreéi o Uistili8tu, izjavio kako biskupi imaju zadaéu bdjeti nad tim da se o &istilistu ni8ta nesigumo ili krivo ne uti ili propovijeda, a isto tako nista ne govori Sto ne bi bilo korisno u izgradnji prave vjere ili poboznosti, Jako ovaj tekst govori o éistlistu, mislim da se moze primijeniti i na pakao (usp. H. Denzinger & A. Schénmetzer, Enchiridion Symbolorum (DS), Freiburg: Herder *°1976., DS 1820). 13. Usp. L. Nemet, Kr8éanin na pragu treéeg tisuélje¢a, Obnovijeni Zivot 54 (1999), str. 339. 14 Usp. K. Rahner, Theologische Prinzipien der Hermeneutik eschatologischer Aussagen, Schrifien 2ur Theologie, sv. IV., Einsiedeln: Benzinger *1964., str. 401 f; Schiitz, Allge- meine Grundlegung der Eschatologie, str. 626 f. 15. Usp. Schiitz, Allgemeine Grundlegung der Eschatologie, str. 554-555. 160Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. L. Nemet: Uvod u kricansku eshatologiju Treée, eshatologija je znanost, ali ne u suvremenom smislu razumijevanja i shvaéanja pojma »znanosti«. Oslanjaju¢i se na istine koje imaju svoj izvor u Objavi, ona ne mode biti smatrana znano&éu u smislu suvremenih prirodnih znanosti, gdje znanstvenost znavi gotovo uvijek moguénost eksperimentalne ili praktiéne provjere verbalno izrazénih istina. Eshatologija koristi slike, simbole, znakove i iskustva Ijudi koji su na osebujan naéin predstavili BoZju objavu u na§em vremenski i prostorno ograni¢enom shvaéanju sadaSnjih stvari, ali i buduéih dogadaja. Biblijski jezik nije u svojim slikama, simbolima, izrazima jednoznatan, ako imamo na umu da je taj jezik kao i nagin prikazivanja eshatoloskih istina, pod jakim utjecajem Zidovske i izvan-Zidovske apokaliptike i srodnih knjizevnih vista." Dakako, treba razlutiti izmedu simbola i slika i njihova vjerskog sadr- Zaja ili poruke. Izazov za katoliéku teologiju ostaje velik; ona mora zacijelo odmitologizirati svoju eshatolosku vjeru i nauku, predstaviti je jasno i bez nepotrebnog naglaSavanja straha pred buduéno¥¢u, ali i s nuznom ozbiljnoséu koja dolikuje stvarima na pragu vjeénog Zivota.’’ U eshatoloskim raspravama treba jasno reci da je Bozja volja spasiti sve Ijude (1 Tim 2,4), a ne radovati se njihovoj vjeénoj propasti. Isto tako nije biblijski opravdano govoriti o vecem broju onih koji idu na vjeénu propast, ili o malom broju onih koji ée biti spa- Seni. Crkva nema uvid u broj spasenih ili propalih, ali zacijelo moze i mora propovijedati Evandelje milosrda a ne pravednosti, i to jo8 Ijudski tumatene pravednosti (Mk 9,13; Jak 2,13).® 2.3. Nada — nositeljica kricanske eshatologije Neprestano prepletanje antropoloskih teZnji eshatoloskog znataja i Bozje objave u opéoj povijesti a napose u povij izabranog naroda, dopuSta nam otkriti logiénu nit koja svjedoéi o djelovanju Boga u ovom svijetu i koja tom niti predstavlja temeljnu znatajku kr8¢anske eshatolo’ke nade. Tu nit mogli bismo definirati kao medusobno povezani lanac obeéanja i ispunjenja tih obe- Ganja. U Rjecniku biblijske teologije nalazimo da su »(...) obeéanja kljué jedne povijesti spasenja, a ta povijest zna%i ispunjavanje BoZjih proroéanstava i zakletvi (...).? 16 Kratko 0 glavnim znatajkama Zidovske apokaliptike usp. Nemet, KrS¢anin na pragu treéeg tisuéljeéa, str. 340, 17 Usp. Ladaria, introduzione alle antropologia teologica, stt. 150. Rahner, Eschatologie, Sac- ramentum mundi, stt. 1184; Nocke, Eschatologie, str. 414415; Papstliche Bibelkommission, Die Interpretation der Bibel in der Kirche, u: Verlautbarungen des Apostolischen Stuhls, br. 115., Bonn 1994., str. 95. 18 Vrlo dobru monografiju napisao je J. Delumeau o strahu i njegovu svladavanju uz pomoé religije u Zapadnoj Europi u vremenu od 13. do 18. st. (usp. J. Delumeau, Slezyata aniota. Poczucie bezpieczenstwa w duchowosei c2towieka Zachodu w danych czasach, Warszawa: Volumen 1998., poljski prijevod francuskog originala). 19 O znaéenju obeéanja u Bibliji usp. M.-L. Ramlot i J. Guillet, ObeGanja, u: X. Léon-Dufour (ur), Riecnik biblijske teologije, Zagreb: Kr8éanska sada8njost 1969., str. 713. O Izraelu i 161L. Nemet: Uvod u krééansku eshatologiju ‘Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. Na temelju obeéanja te njihova ispunjenja izabrani je narod mogao zamije- titi Bozje djelovanje u njegovoj povijesti. To ispunjenje obe¢anja i proro8tava bio je temelj nade za cijeli narod, nade da Ge Bog ispuniti Zak i svoje najsmje- lije tijeti, da Ge uskrisiti mrtve i darovati Zivot vjeéni svakom stvorenju. Izabrani je narod u svojoj povijesti spasenja zamijetio jednu tudnu logiku odnosa obeéanja i njihova ispunjenja: prvo, ne postoji neka kvantitativna i kvalitativna proporcionalnost izmedu obeéanja i njihova ispunjenja i drugo ispunjenje nekog konkretnog obeéanja ne znati nestanak tog obe¢anja iz povijesti izabranog naroda (kao, na primjer, u na8oj stvarnosti, kada roditelji obeéaju ne&to svojoj djeci: ako dobro zavr8iS Skolu, dobit ée8 sladoled, ili raéunalo... To su jednokratna obecanja koja ispunjenjem nestaju iz naSega Zivota). Biblijski govore¢i ispunjenje obe¢anja znadi potvrdu i ujedno zakladu jos jedne veée obeéane stvarnosti. Ispunjenje obeéanja nikako ne znati da to obe- éanje nestaje ili gubi svoju vrijednost, kao da bi obe¢ana stvarnost bila sada u punini postignuta i oZivotvorena. Kad reknemo da je Bog u Isusu ispunio sva svoja obeéanja, biblijski govoreéi Zelimo re¢i da je Bog svoja obeéanja koja je dao prije, u Isusu jo jedanput, i to konaéno, potvrdio i dao zakladu da ée se obeéanje jedanput realizirati u cjelini i za sve. Medutim to jo8 ne znaéi da su ta obe¢anja sada i ovdje potpuno ostvarena. Svijet je i poslije smrti i uskrsnuéa Isusa Krista ostao mjestom borbe izmedu zla i dobra, iako znamo, da je Bog u Isusu definitivno pobijedio zlo i da on cijeli kozmos definitivno vodi k spase- nju, novom stvorenju i vjetnom Zivotu.”” Kvalitativna i kvantitativna neproporcionalnost izmedu obe¢anja i njihova ispunjenja uzrokuje odredenu napetost u povijesti spasenja koju bismo mogli definirati kao dijalektiéku napetost. Dijalektitka napetost znadi da je ispu- njenje obe¢anja sadrzajno uvijek bogatije i dublje nego ono prvotno, ljudsko shvaéanje biti i sadrZaja obeanja. Svako ispunjenje tako prelazi granice obe- éanoga. Zaito dolazi do ovog fenomena? Djelomigno zato Sto je Ijudsko shvaéanje ograniéeno, djelomitno zato 8to dolazi do razvoja, do evolucije shvaéanja Bozjeg djelovanja u povijesti izabranog naroda (kad se povijesni kontekst promijenio, dobio se posve drukéiji uvid u sadrZaj obeéanja). Radi jasnijeg razumijevanja ove logike eshatoloke nade uzmimo dva pri- mjera iz Svetoga pisma: jedan primjer iz Staroga zavjeta i jedan iz Novoga zavjeta. Bog je Abrahamu obeéao zemlju i veliko potomstvo (Post 12,1-4). Znamo da je to obeéanje temelj postojanja izabranog naroda. Medutim obecanje potomstva ostvarilo se ne toliko tjelesno, kako je to Abraham ogekivao, nego u njegovoj religiji obeGanja usp. Moltmann, Theologie der Hoffnung, 85 £3 Kehl, Eschato logie, 20. 20 Usp. E. Zenger, Das Brste Testament. Die jidische Bibel und die Christen, Ditsseldorf: Pat- mos 1991,, str. 126-127. 162‘Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. L, Nemet: Uvod u krSéansku eshatologiju posve drugoj kategoriji: u kategoriji vjere, kako to Novi zavjet tumaéi (Rim 4,11-12; Heb 11,8-19). Obeéana zemlja nije zapravo odredeni ogranigeni teren nego kraljevstvo Bodje, kraljevstvo gdje Bog vlada nad narodom i cijelim svijetom. Uzmimo primjer Isusa Krista iz Novoga zavjeta. Bog je obeéao vjetnu nag- radu pravednicima, a Isus je Pravednik Bo¥i u najboljem smislu rijevi. U njemu, u njegovu Zivotu, smrti i uskrsnuéu ispunjena su sva Boja obeéanja vjetnoga Zivota. Medutim, stopostotno ispunjenje obeéanja u Isusu nisu jo8 vidljivo ozivotvorena na razini ljudske povijesti, ljudske obitelji i svega stvorenoga. Kraljevstvo Bozje nije doSlo na zemlju u tako vidljivom obliku kako su to o- &ekivali vjerni Zidovi svoga vremena. Ljudska se povijest nastavlja, iako sada veé pod znakom konaéne pobjede Boga u Isusu Kristu. Zbog toga mozemo reGi da ta dijalektitka napetost izmedu obeéanja i njihova ispunjenja nije uki- nuta ni u Isusu Kristu i njegovu slavnom uskrsnu¢u. Medutim, na temelju Isu- sove sudbine vjerujemo da Bog ispunjava svoja obeéanja. A nada nam daje snagu, da ogekujemo strpljivo ispunjenje tih obeéanja. Isusovo je uskrsnuce temelj naSe eshatolo’ke nade. Na temelju te logitnosti povijesti spasenja moramo ustvrditi da je na8 govor o Bogu, o Isusu Kristu i o na8oj eshatolo’koj buduénosti govor nade.”’ Ne mozZemo tako govoriti o budu¢im stvarima kao prirodne znanosti o nekim buduéim dogadajima, Mi temeljimo svoju vjeru na toj trajnoj logici Boga u djelovanju u na¥em svijetu, na logici koja nas uvjerava da je Bog uvijek vjeran, da on nikada ne poriée ili nijeve svoja obeCanja (1 Kor 1,9; 2 Kor 1,18; 2 Tim 4,5). EshatoloSka nada ne mijenja objektivno na&u stvarnost, ali meni osobno daje snagu, mijenja moj pristup stvarnosti. Ova dijalektiéka napetost svakako oznatuje i cijelo stvorenje i kozmos. Sv. Pavao u svojoj Poslanici Rimljanima pie ovako: »Ta cjelokupno stvorenje ustrajno i8éekuje ovo objavljivanje sinova BoZjih — stvorenje naime bijase podvrgnuto ispraznosti, ne svojevoljno, nego od onoga koji ga podvrgnu — u nadi da ée se i samo stvorenje osloboditi ropstva raspadljivosti da sudjeluje u slobodi slave djece BoZje. Uistinu znamo da sva stvorenja zajedno uzdisu i da se sva skupa nalaze u porodajnim mukama sve dosad. No, ne samo ona ve¢ i mi koji imamo prve plodove Duha, sami u sebi uzdigemo ustrajno i%tekujuéi posinjenje: otkupljenje naSega tijela. Nadom smo naime spaseni. A nada koja se ne vidi nije nada, jer kako se onda tko moZe nadati onomu &to vidi?« (Rim 8,19-24). Pavao je napisao ovaj tekst nekoliko godina poslije smrti i uskrsnuéa Isusa Krista. On govori o otkupljenju, ali jo8 0 nepotpuno vidljivom otkupljenju, koje otekuje nae tijelo i cijelo stvorenje. Nada je ona koja ¢e nas u ovoj situ- aciji podréati i voditi k posve novom stvorenju i k posinjenju. A to znati Zivot 21 Usp. Moltmann, Theologie der Hoffnung, str. 13. 163L. Nemet: Uvod u krcansku eshatologiju Obnov, Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. vjetni. Novo stvorenje za cijeli kozmos bit ée za nas jude Zivot vjetni s njim u raju, bit Gemo njemu sliéni (1 Iv 3,2-3). 2.4, Zivot kao temeljni cilj eshatoloskih ocekivanja Stoljecima su eshatologija i eshatoloske teme bile rabljene kao odgojno sredstvo za ouvanje kr8éana pred gre8nim Zivotom. Taj je pristup bio biblijski utemeljen: »U svim svojim djelima misli na svoj konac, pa neée¥ nikada grije- Siti« (Sir 7,36). Medutim, ako pozorno pratimo nauk Isusa Krista, njegovo propovijedanje, onda jamaéno moZemo primijetiti vise radosnih poruka nego poruke straha ili bojazni. Njegovo propovijedanje o eshatoloskim istinama — iako i Isus esto spominje stvarnost pakla i vjetne kazne — bilo je usmjereno vise na pozitivne vrijednosti i pozitivan ishod cijele povijesti stvorenoga svi- jeta. O emu je onda propovijedao Isus, koji nam je pozitivan ishod povijesti htio predstaviti? L. Ladaria u svojoj knjizi Introduzione alle antropologica teologica spominje da je temeljna zna¢ajka krSéanske eshatologije njezina usmjerenost na spasenje koje je veé sada djelomitno ostvareno. Njegovo tumatenje i ideja duboko je ukorijenjeno u Tradiciji. Smisao cijeloga naSega Zivota jest vjeino spasenje. Medutim, upitajmo se, Sto znaéi danas za suvremenog ovjeka spasenje? Razliéita povijesna razdoblja davala su raznolike odgovore na to pitanje.”” Gledajuéi modernog Sovjeka, znajuci njegove SeZnje, Zelje i strahove, to se ini da je za njega najvazniji odgovor na ovo pitanje sadrZajno obuhvacen jed- nim izrazom: Zivot. Vjesni ivot je sadrZaj onog pojma koji moZemo izraziti i rijetima »vjetno spasenje«. Biblija potvrduje ovu duboku vezu izmedu spasenja i vjetnog Zivota; sv. Pavao, Apostol Naroda, u jednom izrigito eshatoloskom kontekstu teolo’kog promi8ijanja govori ovo: »Jer nas Bog nije odredio za svoju srd%bu, veé za postignuée spasenja po na’em Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, ivi ili mrtvi, sjedinjeni s njim udemo u Zivot« (1 Sol 5, 9-10). Svi mi Zelimo Zivjeti, dugo, sretno i bezbrizno. Isto tako, Zelimo izbje¢i smrt za svaku cijenu. O tom svjedoée razligiti poku8aji znanosti usmjereni na pro- duzZenje Zivota, te i ponude poslovnih ljudi u Americi koji bi htjeli zaraditi na Zelji Ijudi za dugi Zivot. Za dobar novac oni nude mjesta u velikim hladnjatama, gdje se Ijudi dubokih d%epova mogu dati zalediti da bi se poslije, za nekoliko stoljeca, opet mogli vratiti u Zivot. Pojam Zivota ima svoju golemu dubinu znatenja, asocijacija, poruke i daje okus nade suvremenom éovjeku, pa éak i religijski indiferentnom, ili osobama 22 Mnogo autora poistovjecuje spasenje s potpunim o¥ivotvorenjem Kraljevstva Bo2jega (usp. Ratschow, Eschatologie, str. 358), Slazem se s tom idejom, medutim dréim da ona ima vise znagenje nsustavnog ustrojstva« cijele buduénosti poslije opéenitog uskrsnuéa, Konkretno bi to znatilo da ée poslije opéeg uskrsnuéa vladati Bog u svemu (I Kor 15,28; Heb 2,8), ali smisao ili sadrZaj te vladavine i kraljevstva bit ée vjetni Zivot s Bogom u Trojstvu u njegovu kraljevstvu. 164Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. L. Nemet: Uvod u kritanshu eshatologiju koje ne potjetu iz ozraéja kr8éanske kulture. Dodatno moramo priznati da su posljednjih dvadesetak godina naSega stoljeca upravo pod znakom borbe za Zivot, u znaku borbe protiv svih oblika uni8tavanja Zivota, ili njegova saka¢enja, laznog tumatenja ili pokuSaja manipuliranja njime: eutanazija, pobataj, ratovi, siromastvo, genetska istraZivanja na tom polju. Pojam Zivota je sveobuhvatan, razumljiv i prihvatljiv za sve, neovisan o vjerskom, kulturnom ili politiékom uvjerenju ili odgoju osoba.”? Ovaj je pojam duboko ukorijenjen u Bibl . U Apostolskom verovanju svake nedjelje ispovijedamo: »vjerujem u Zivot vjetni«. A taj vjeni Zivot moZemo naéi samo u Bogu. Covjek nije gospodar svoga Zivota (teoretski i praktiéno ipak moze biti: samoubojstvo, diktature — vlast nad Zivotom; oso- bito u ratu se to vidi). Biblijski gledaju¢i, samo je Bog viadar Zivota, jer samo je on besmrtan (1 Tim 6,16), Sva su ostala biéa smrtna, prolazna, relativna. Bog jest Zivot, punina Zivota. Potvrduje to i Ginjenica da Biblija nikada ne govori o tome da bi Bog stvorio smart. Po Bibliji smrt je plod grijeha (Lk 13,1-5; Rim 5,12-21)."* Zivot je imao svoju golemu vrijednost veé u Starom zavjetu, ali ne Zivot u sebi, nego dug Zivot (Iz 20,12; Iz 65,19 f.), u obiteljskoj i ljudskoj zajednici, s puno djece. Isto tako je bilo jako vaino biti pokopan na zajednigkom groblju, sa svojim predcima. Ako bi netko umro bez djece, u tudini, i bio takoder po- kopan daleko od svoje rodne grude, to je bio znak za Izraelce da tu osobu Bog nije posebno blagoslovio, stovise: nesto u njegovu Zivotu nije bilo dobro.”> Bolest, patnja, smrt uvijek su pratile Zivot i Sinile ga problematignim. Izrael je osobito upoznao i jo¥ vise cijenio vrijednost Zivota za vrijeme egipatskog ropstva i poslije oslobodenja iz toga ropstva. Cijelo oslobodenje iz Egipta bila je jedna »akoija za Zivot:« dati Izraelu puninu Zivota u svojoj, obeanoj zemlji, Tako je Izrael mogao nazvati Boga »prijateljem Zivota« (Mudr 11,26). Do toga dolazi — kao plod dugog povijesnog razvoja — vjera u besmrtnost. Prvo je samo Bog bio besmrtan, a onda na kraju (vremenski) Staroga Zavjeta, u jednoj od najmladih knjiga, dolazi Izrael do sigurnosti vjere da je i Sovjek pozvan na besmrtnost (Mudr 2,23), ali samo onda ako je u zajednici s Bogom, samo po tome Sto mu Bog daje udio u svom vjeénom Zivotu: »Zivot, koji Bog daruje Sovjeku daleko je vi8e nego postojanje u vremenu. To je propinjanje prema punini Zivota; to je Mica postojanja koje nadilazi same granice vremena: 23. Kada se radi 0 Zivotu i njegovu ofuvanju, sve se vise dovodi u pitanje svetost Zivota éak i u ‘medicini i srodnim znanostima, usp. vrlo dobru studiju o toj temi: H. Kuhse, Die »Heiligkeit des Lebens« in der Medizin, Eine philosophische Kritik, Erlangen: Fischer 1994, 24 Usp. K.H. Schelke, Neutestamentliche Eschatologie, u: MySal, sv. V., str. 773. Bog dopusta smart i propadanja, kako i za8to, to su teme koje nadilaze okvir ovoga dlanka i morale bi se obraditi posebno. 25 Usp. Nocke, Eschatologie, str. 422 f. 165L, Nemet: Uvod u kriéansiu eshatologiju Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168, ‘Jer Bog je stvorio Eovjeka na neraspadljivost i udinio ga na sliku svoje bes- mrtnosti’« (Mudr 2,23).”° U Novom zavjetu vrijednost se Zivota kao takvog jo8 vise produbljuje u primjeru Isusa Krista. Totnije reéeno: u Novom zavjetu Zivot nije ne&to Sto se treba cijeniti zato to dolazi od Boga, nego Zivot je netko: to je Isus Krist (Tomino pitanje i Isusov odgovor u Iv 14,6).” Isus je znao sebe poistovjetiti i u drugim prigodama sa Zivotom. Kad je umro Lazar, Isus se u razgovoru s Marijom predstavio kao Zivot i uskrsnuée (Iv 11,25~26). Njegov nauk je bio toliko jasan da je Ivan u svojoj Prvoj poslanici smio umjesto vlastitog imena Isus Krist rabiti Zivot kao sinonim za Sina BoZjega: »8to bijase od pogetka, Sto smo éuli, Sto smo svojim o&ima vidjeli (...) 0 Rijeti Zivota — da, Zivot se ofitovao (...) i navjeSéujemo vam Zivot vjetni koji je bio kod Oca i koji se nama otitovao (... (1 Iv 1,1-2). Isus je svoju zadaéu znao kratko opisati rije- ima: »Do¥ao sam, da bi svi imali Zivot, Zivot u punini« (Iv 10,10). U Isusu se otitovao bo%anski Zivot; u njemu su njegovi suvremenici mogli spoznati da je temeljno zvanje svakog Zivog biéa dobiti udio u vjetnom Zivotu Boga stvoritelja i otkupitelja* Na samom poéetku svog djelovanja Isus se tako i predstavio: Lk 7,22 (citirajuéi Iz 35,5-6, 61,1). Taj je tekst himna Zivota. Ozdravljenja, oslobodenja iz vlasti demona i sotone — sve je to vodilo punini Zivota. U njega materijalno bogatstvo uopée nije zalog dobrog ili lije- og Zivota (usp. Lk 12,20). Cijeli je Isusov Zivot bio usmjeren na to kako bi umnoiio Zivot Izraela, svakog pojedinca, cijelog svijeta.” Tako je Isus bio Zivot, te je propovijedao Zivot u punini, ipak nije bio oslo- boden straha od smrti i patnje.* ° On je isto tako kao i mi prozivio sve teSke trenutke ovoga Zivota, neprestanu napetost izmedu dobra i zla: prije rodenja nije bilo mjesta za njih u svrati8tu, Herod ga je htio ubiti; za vrijeme javnog nauéavanja imao je podosta problema s farizejima. Na kraju svoga zemaljskoga puta Isus je umro na kriZu. On je — kako je to nekoliko puta isticao u svom oprostajnom govoru — sam dao svoj Zivot, nitko ga nije mogao uzeti od njega. Njegova je smrt na kriZu izvor Zivota za mnoge na Zemlji. Ne samo po njegovu primjeru (za mnoge ateiste i ne-kr8éane Isus je primjer pravog Zovjestva, primjer humanitarne odanosti, borbe za mir). Za nas kr8éane (jako to vrijedi za cijelu Ijudsku obitelj) znagajka Isusa Krista ima konaénu vrijednost u njegovu uskrsnuéu. Tek u uskrsnuéu moZemo razumjeti da ta »punina Zivota«, 0 kojoj je Isus toliko govorio, nije punina sretnoga, 26 Usp. Ivan Pavao I, Evangelium Vitae — Evandelje Zivota, Zagreb: Kr8tanska sadainjost 1995,, br. 34. 27 Isto, br. 29. 28 Isto, br. 30. 29 Isto, br. 32. Usp. takoder R. Lay, Nachkirchliches Christentum, u: AA. VV., Der Keizer Rupert Lay und das Versagen der Kirche, Dsseldorf: Econ 1996., str. 22. 30 Usp. Ivan Pavao II., Evangelium vitae ~ Evandelje Zivota, br. 33. 166Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168, L. Nemet: Uvod u krSéansku eshatologiju dugoga Zivota ovdje na Zemlji, nego to je udio u vjernom Zivotu samoga Boga, udio u Zivotu uskrslog Gospodina (Rim 8,29). Dostojanstvo éovjeka i njegova Zivota nije ukorijenjeno samo u éinjenici da je Bog taj Zivot stvorio, nego i u tomu da je Bog taj Zivot predvidio kao vje- &no zajedni&tvo s njim, u nebu. Ovaj Zivot (s oznakama vjenoga Zivota, spa- senja koje veé sada djeluje u nama) moZemo iskusiti ovdje na Zemlji. Zato je Zivot eshatoloska stvarnost, on je (na¥ Zivot) eshatolo&ki proces prema punini i savréenstvu, kada ée Bog cijeli stvoreni svijet preobraziti i uvesti u svoj pokoj. Naravno, sve ovo Sto smo dosada rekli, ne umanjuje na’u odgovornost za Ijudski Zivot. Stovise, Sovjek mora jo8 ozbiljnije shvatiti svoju zadaéu u ovom svijetu, koju Sveti Otac u svojoj enciklici Evangelium vitae ovako opisuje: »Braniti, promicati, Sastiti i ljubiti Zivot, zadaéa je koju Bog povjerava svakom Zovjeku, pozivajuéi ga, kao svoju krhku sliku, da sudjeluje u vlasti koju on ima nad svijetom (...) Biblijski tekst osvjetljava Sirinu i dubinu gospodstva koje Bog daruje Zovjeku. Rijet je, prije svega, o vlasti nad zemljom i svakim Zivim biéem (...) To je pitanje ekologije (...) Odredeno Sovjekovo sudjelovanje u BoZjem gospodstvu pokazuje se i u posebnoj odgovornosti koja mu se povje- rava upravo u odnosu prema Ijudskom Zivotu (...).«°! Ovdje vidimo koliko je za pravu kr8éansku eshatologiju vaina i odgovornost za na¥ okoli, jer Bog Zeli spasiti cijeli svemiir, cijeli kozmos, a ne samo Ijudska biéa. Zakljuéak: zivimo ovdje kao da ne zivimo ovdje Tako se eshatologija zanima za »posljednje stvari«, ona ima golem utjecaj i na nagu sadaSnjost. Eshatolo8ka je zbilja dio cijele kr8caninove egzistencije a ne samo njegovih posljednjih trenutaka, te poslije naSe smrti one stvarnosti koja nas ogekuje u prekogrobnom divotu. Eshatologija, kao teoloxka disciplina, zanima se za »onostranuc stvarnost. Medutim, ona nikada ne smije biti jedna »reportata« (K. Rahner) 0 onomu sto nas oéekuje s druge strane groba. Ona nas mora potaknuti da ozbilino prih- vatimo milost kritenja i da veé ovdje na zemiji Zivimo s punom odgovornoséu za cjelokupno stvorenje. Drugi vatikanski koncil potide krSéane, koji su gra- dani jednoga i drugoga grada (fj. syjetovnog i duhovnog), da nastoje svojim zemaljskim duznostima vjerno udovoljavati, i to vodeni evandeoskim duhom. Oni koji misle da zbog toga sto znaju da ovdje nemamo stalna prebivalista nego trazimo buduée, mogu zanemariti svoje zemaljske duinosti, napustaju istinu zaboravijajuéi da ih sama vjera jos vise obvezuje na zemaljske duznosti, svakoga prema njegovu pozivu.? 31 Isto, br. 42-43. 32. Usp. Gaudium et spes 43, u: Dokumenti Drugog vatikanskog koncila (latinski i hrvatski), Zagreb: Kr&¢anska sada’njost 1970., str. 677. Usp. takoder 0 eshatolo8koj naravi nagega poziva, Lumen gentium 48, u: isto, str. 165. 167L. Nemet: Uvod u kriéansku eshatologiju Obnov. Zivot (55) 2 (2000) str. 155-168. AN INTRODUCTION TO CHRISTIAN ESCHATOLOGY Ladislav NEMET Summary The aim of this paper is to given an overall introduction to the Catholic view of Christian eschatology with the purpose of allowing readers a simplistic approach to this theological subject. It is emphasised that the eschatological message of Christianity is a message of life, hope and resurrection in Jesus Christ. Only within this view can it be comprehended what it means to believe in eternal life. A small section of the paper is dedicated to the problem of interpreting eschatological texts in the Bible. 168