1
(1) UVOD
ODREENJE SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
1.1. DEFINICIJA: Socijalna psihologija je grana psihologije, i
zasniva se na spoznajama i zakonitostima psihologije. Za to
postoje tri vrste argumenata (npr. metode koje koristi itd.).
Cjelovito definiranje socijalne psihologije je definicija G.
Osboorna, ona je dosta sloena radi pokuaja cjelovitosti.
Kljuni elementi te definicije su: socijalna je disciplina
koja objanjava utjecaj koji na miljenje, osjeaje i
ponaanje pojedinca od strane stvarne prisutnosti drugih
osoba (ili zamiljena prisutnost) ili tek nagovjetena,
oekivana. Ova definicija govori i o utjecaju na kognitivnu i
osjeajnu sferu i ponaanje tj. ne interpretira ga u radikalno
bihevioristinom smislu. Ona ukljuuje i sferu doivljaja tj.
svekoliki psihiki ivot.
M. Zvonarevi daje sljedeu definiciju: "Socijalna psihologija
je grana psihologije koja prouava psiholoke aspekte
socijalnih pojava i socijalne aspekte psiholokih pojava". Ova
definicija obuhvaa bitne dijelove mnogih drugih definicija.
Sve raznolike pojave i problemi istraivanja, mogu se prema
ovoj definiciji precizno svrstati u domenu socijalne psihologije.
1.2. PREDMET SOCIJALNE PSIHOLOGIJE
Predmet koji je u sreditu interesa socijalne psihologije
relativno je raznoliko i ponekad neodreeno definiran. Kao
opi predmet socijalne psihologije odreuje se npr. socijalna
priroda ovjeka, njegov socijalni razvoj, socijalno ponaanje,
drutveni ivot ljudi ili njihovo uzajamno djelovanje.
Neodreenost ovakvih opih definicija nastoji se prevladati
navoenjem pojava i problema koji su predmet istraivanja u
socijalnoj psihologiji.
Postoje dva tipa definicija:
a) Socijalna interakcija: Jedan tip definicija to pokuava
uiniti tako da se odrede pojave socijalne (to je ukljuno
pitanje). Najvie takvih definicija kao predmet navode odnos
pojedinac-grupa } tj. pitanje uzajamnog utjecaja, uzajamnog
djelovanja, tj. na razliite oblike i procese socijalne interakcije.
U toj domeni istrauje se veliki broj raznolikih pojava, npr:
socijalna percepcija,
elementarna pitanja formiranja impresija
(oblikovanje utisaka),
formiranje socijalnih interakcija,
socijalna interakcija,
interpersonalni odnosi,
istraivanja pojava koje se deavaju u ponaanja tj. zakone). Ili zato to nije bilo metodoloke osnove
skupinama,
ponaanje u grupi,
nastajanje i struktura grupe, i sl.
b) Socijalizacija: Druga skupina definicija stavljaju teite na
socijalizaciju i odreuju ju kao predmet socijalne
socijalizaciju tj. socijalni razvoj. Ovdje se analiziraju razni
aspekti socijalizacije:
(1) Dio istraivanja se bavi imbenicima socijalizacije
npr. utjecaj obitelji, kole, vrnjaka i drugih
socijalnih grupa i institucija.
(2) Posebno su vana istraivanja sloenih procesa i
mehanizama promjena, tj. socijalizacije, tj.
istraivanja socijalnog uenja i internalizacije koji
lee u usnovi socijalizacije i kroz koje se ostvaruju
socijalni i kulturalni utjecaju odreene sredine.
(3) Takoer se istrauju efekti i posljedice socijalizacije
na pojedine psihike funkcije, stavove, socijalne
motive i linost u cjelini.
Gerald i Jones: socijalna se bavi prouavanjem ponaanja
koje je funkcija socijalnih podraaja (egzaktnost u pristupu i
mjerenju; ZV su ono to se da objektivno registrirati).
Meutim, treba naglasiti da socijalni podraaj nije samo
stvarna fizika nazonost drugih osoba ve proizlazi i iz
socijalno-razvojnih posljedica kao socijalizacijski efekt. Osoba
je npr. uenjem internalizirala norme ponaanja one djeluju i
mehanizmima nutarnje kontrole.
U socijalnoj psihologiji zastupljeni su, kao i u drugim granama
psihologije, razliiti teorijski pravci (getalt psihologija,
kognitivna psihologija, biheviorizam, psihoanaliza) i
metodoloki pristupi.
1.3. POVJEST: Roendan socijalne psihologije je 1908. g.
kad su izale dvije publikacije koje imaju u naslovu socijalnu
. To su izdali englez McDougall (psiholog) i amerikanac
Ross (sociolog). Linder (austrijski autor) Osnove socijalne
(1871. g. to je starije od 1908.!). Sredinom 20-tih se javljaju
modernije koncipirana socijalna F. Allporta (1924. g.). To je
prvi suvremeni udbenik socijalne psihologije jer su tu prvi
nalazi dotadanjih istraivanja (utjecaj grupe na ponaanje
ljudi, istraivanja konformizma). To su prave exp. provjere.
Poetak exp. provjera pitanja socijalne poinje 1897. g.
Triplett. Traio je od isp. da obave jednu motoriku aktivnost
(svatko radi sam i u nazonosti drugih). Ispitanici su manje
uspjeni obavljajui aktivnost u grupi (simultano aktivne grupe
tj. osobe vre dinamogeni utjecaj na pojedinca). No nije
kontrolirao faktor takmienja (on postoji iako su ispitanici
upozoreni da se rezultati nee usporeivati).
Zato se socijalna nije ranije poela razvijati kao
znanstvena? Po nekima nije postojala realna potreba (ukljuni
odnosi meu ljudima su bili objanjeni kroz religiju,
praznovjerja, odnosi su rjeavani kroz legalizirane norme
(nije bilo skala za mjerenje stavova). Ili pitanja nisu
postavljena u takvoj formi da dozvoljavaju neposrednu exp.
provjeru (npr. je li ovjek altruist ili ne?).
1.3. METODOLOGIJA SOCIJALNE PSIHOLGIJE
Gotovo sve metode psihologije primjenjuju se u svom izvornom
ili prialgoenom obliku u socijalnoj psihologiji. U globalu
 2
gledano postoje korelacijski i eksperimentalni pristup.
Psiholozi preferiraju experimentalni pristup jer dozvoljava
analizu kojom se moe pouzdanije izvesti zakljuak o uzrono-
posljediniom vezama.
1.3.1. EKSPERIMENTALNI NACRT
DEF.: Eksperiment je znanstveno-istraivaki postupak
kojim se u strogo kontroliranim i ponovljivim uvjetima izaziva
neka pojava radi njenog opaanja i/ili mjerenja. Osnovna
karakteristika eksperimenta je sustavno manipuliranje NZV i
mjerenje u kojem stupnju je ta manipulacija utjecala na ZV
(ponaanje).
Cilj eksperimenta: Prema tome, osnovi cilj eksperimenta je
utvrivanje uzrono-posljedinih veza, tj. provjeriti kako
djeluje odreeni faktor ili varijala (nezavisna varijabla) na neki
jasno definiran fenomen (zavisna varijabla). Drugim rijeima,
pokuava se maksimalizirati dio varijance mjerenja koji se
moe objasniti djelovanjem NZV, pri tome minimalizirati
varijancu pogreke, a istodobno kontrolirati sistematske
relevantne faktore.
Struktura experimenata u socijalnoj : neki su elementi isti
ali je znaenje varijabli i postupaka specifino.
1. NZV = odnose se na konstantne uvjete, to su NZV odnosno
variranje podraajnih uvjeta
2. ZV = ili reakcija
1.) Izbor ispitanika : to se tie izbora ispitanika, osnovni je
zahtjev izrada homogenih skupina, jer rasporedom isp. u
eksperimentalne situacije je manja vjerojatnost da budu
pristrane (naravno, kad su grupe jedinice analize. U poetku
moraju biti ekvivalentne). Ponekad su neke karakteristike
ispitanika relevantne i mogu izazvati razlike u reagiranju na
exp. situaciju tad i o tome treba voditi rauna. Tad isp.
moemo stratificirati prema tim osobinama (uzmemo
proparacije isp. prema zastupljenosti u definiranoj populaciji).
To je postupak koji eli stvoriti konstantne uvjete. Ako, pak,
elimo vidjeti kako ta neka osobina izgleda kao NZV tad ju
izborom ispitanika variramo i odgovaramo na specifina
pitanja. Isp. se mora uputiti u to to je njegov zadatak.
2.) Uputa: Uputa se moe koristiti da se kod ispitanika stvori
odreena udeenost, da se inducira neko stanje i postupak
experimentalne manipulacije, tj. varijacije. NPR.:
a) Uputom se kod ispitanika moe izazvati odreena
razina uzbuenja i anksioznosti (npr. jednoj skupini
kaemo da e biti bolno, a drugoj ne). Anksioznost moemo
varirati i na osnovu ranije provedenih ispitivanja ili
poznatih rezultata (to je drugi nain). Pouzdanije je
anksioznost varirati uputom no izborom isp. jer prvo
mjerenje moe utjecati na drugo. Anksioznost, pak,
moemo shvatiti kao akutno, trenutno stanje ili stabilnu
crtu linosti (ne znamo to zapravo mjerimo). Sigurnije je
to varirati uputom.
b) Uputama se moe varirati i doivljaj uspjeha i
neuspjeha kod ispitanika.
c) Njom se esto prikriva prava svrha experimenta, no
one moraju biti logine i prihvatljive.
d) Motiviranost variramo tako da npr. jednoj skupini
kaemo da e im se vrlo puzdano mjeriti inteligencija a
drugoj da su to samo aproksimativni zadaci koji e posluiti
za konstrukciju testa inteligencije, itd.
3. Nazonost drugih osoba: Nazone osobe u experimentu su
relevantne (postupci, geste, paralingvistiki znakovi
eksperimentatora) utjeu na oekivanja, hipoteze ispitanika.
Osim tih opih pitanja u podruju socijalne karakteristike
drugih osoba su esto i NZV (kako npr. na grupni pritisak tj.
konformizam utjee status osoba koje su izvor tog pritiska.
status = NZV).
4. Eksperimentalni zadatak: Kao experimentalni zadatak slue
svi oni razliiti zadaci iz drugih podruja istraivanja. Ponekad
slue za experimentalnu manipulaciju npr. variranje
uspjeha/neuspjeha. Zadatak nema tono ili netono rjeenje, pa
polovici ispitanika po sluaju (da su po karakterist ikama
isti) kaemo da su bili uspjeni, a drugoj da su bili neuspjeni.
Proces i ishod je teko odvojeno analizirati. Ishod je npr.
promjena stava ili ponaanja a proces analiziramo s obzirom na
na to da li je odreenim promjenama u ZV dolo posredstvom
promjena u stanjima organizma. Postexperimentalna provjera}
nakon pokusa npr. validacijskim upitnikom. Svrha toga; u
socijalnoj je malo standardnih podraajnih situacija koje se
mogu primjeniti bez bojazni da isp. tu podraajnu situaciju nisu
doivjeli onako kako smo mi to zamislili. Da li je naa
manipulacija bila djelotvorna? Svrha toga je i provjeriti da li je
uspjelo prikriti pravu svrhu exp. Potrebno je da se ustanovi i
kako su ispitanici doivjeli exp. situaciju (NZV). To mogu biti
bihevioralni, fizioloki indikatori, introspekcija.
Eksperimentalno istraivanje je poeljno; imamo potpunu
kontrolu i mogunost utjecanja na to koji e ispitanici biti
izloeni varijablama, kada, koliko Pravi exp ima aktivnu exp
manipulaciju, za razliku od korelacijskog pristupa.
1.3.2. KORELACIJSKI NACRT
Korelacijska se istraivanja koriste za otkrivanje veza
izmeu varijabli i za opis smjera i veliine te povezanosti.
DEF.: Varijabla je pri tome svaki initelj koji moe
poprimiti razliite vrijednosti na nekoj dimenziji (visina,
teina, dob i sl.).
DEF.: Korelacija je tvrdnja koja opisuje odnos, tj. smjer i
veliinu sukladnosti u variranju dviju varijabli. to se tie
smjera razlikujemo: a) pozitivnu korelaciju (znak +): kad se
obje varijable mijenjaju u istom smjeru, i b) negativnu
korelaciju (znak -): kad se dvije varijable mijenjaju u suprotnim
smjerovima. to se tie veliine, visoka korelacija znai da su
varijable usko povezane. Korelacija se izraava koeficijentom
korelacije "r", i njegova vrijednost se kree izmeu +1,0 do
-1,0. Korelacije se takoer mogu prikazati grafiki dijagramom
rasprenja.
Naziv korelacijski ne znai da je jedini osnovni postupak
raunanje r. To je pristup kad mi vrimo mjerenja, registiramo
stanjevarijabli u prirodnim uvjetima bez dodatne intervencije.
Prednosti korelacijskog pristupa
moe se vriti na velikom broju ispitanika, sa mnotvom
podataka i varijabli. To nekad nije mogue exp. nacrtom
(trebala bi masa eksperimenata). Potom, ti su nacrti primjenjivi
tamo gdje eksperimentalni nisu (npr. utjecaj socijalnih faktora
na poremeaje, utjecaj roditeljskih postupaka na moral djece), i
to radi prirode varijabli. Ipak se exp preferira jer je istraivanje
u dobro kontroliranim uvjetima, dozvoljava viu razinu analize
i pouzdanije zakljuke o kauzalitetu.
Nedostaci korelacijskog pristupa

moemo ustanoviti vezu ili povezanost meu varijablama,
analizirati taj odnos, predviati. Meutim, koreliranje nije
dovoljna osnova za zakljuivanje o uzrono-posljedinoj vezi.
Povezanost postoji ali nismo sigurni na koji nain ta povezanost
postoji. U korr pristupu nalazimo i druge alternativne
interpretacije. Moemo nai korr izmeu 2 pojave, a da ona
bude izazvana treom pojavom, tj. varijablom. Npr. kakav je
odnos izmeu stila rukovoenja grupama i efikasnosti grupa. U
korelacijskom istraiv. bi se snimilo stanje stvari i nali bi npr.
pozitivan odnos izmeu demokratskog stila i efikasnosti pa bi
zakljuili da demokratski stil uzrokuje veu efikasnost. Ali
djelotvornije grupe gdje sve tima dozvoljavaju voditeljima
leerniji, demokratski odnos, a ne mora nuno demokratski stil
uzrokovati veu efikasnost. Dakle moe biti obrnuto. Ili su
moda oni voditelji koji su bolji strunjaci skloniji
demokratskom stilu rukovoenja, pa im grupe bolje rade (to bi
bila ona trea vars.).
Metodoloki poboljavamo istraivanje tako da kontroliramo tu
varijablu statistiki (ako smo ju identificirali). No u exp.
pokusu radi se exp. manipulacija varira se stil rukovoenja
(od demokratskog do autokratskog, na 2 ili vie nivoa), sa
kontrolom 3. varijable.
1.3.3. VALJANOST ZAKLJUIVANJA O ISHODIMA
ISTRAIVANJA
Valjanost se ovdje odnosi na to s kolikom sigurnou moemo
donositi zakljuke na temelju istraivanja.
DVIJE SU VRSTE VALJANOSTI:
1. UNUTARNJA VALJANOST: To je odreena vrsta
valjanost koja je neophodna da bi se uope mogli izvoditi
zakljuici. Unutarnja valjanost je pojam vezan uz pitanje da li
su NZV (tretmani) zaista uzroci variranja u ZV, tj. je li
variranje u ZV zaista posljedica promjene u NZV. To je pitanje
kontrole eksperimenta.
2. VANJSKA VALJANOST: Vanjska valjanost se vee uz
mogunost generalizacije rezultata istraivanja (ekoloka
valjanost), tj. da li bi iste rezultate dobili da smo imali druge
ispistnike (npr. muki, a ne ene). Postavlja se pitanje
generalizacije rezultata.
ODNOS UNUTARNJE I VANJSKE VALJANOSTI:
Unutarna i vanjska valjanost su esto takve da
poveavanjem unutarnje valjanosti smanjujemo vanjsku
valjanost. Da bi se poveala unutarnja valjasost esto se
pojednostaljuje eksperiment, ali to rezultira aritificijelnosti
rezultata. Artificijelnost znai da su rezultati valjani samo u
odreenoj situaciji, ali ne vae za druge situacije, a to znai da
je smanjena vanjska valjanost.
(A) FAKTORI KOJI UGROAVAJU UNUTARNJU
VALJANOST: Veu se uz neke elementa nacrta istraivanja.
Pod nacrtom istraivanja se podrazumijevaju postupci
planiranja i provoenja istraivanja.
(1) Broj i vrsta ispitanika
(2) Broj skupina ispitanika: Npr.: jedna eksperimentalna
i jedna kontrolna skupina.
(3) Broj mjerenja
(4) Vremenski raspored mjerenja: npr. neposredno
mjerenje, vremenski distribuirano mjerenje.
3
(5) Nain regrutiranja ili izbora ispitanika: npr. nain na
koji su ispitanici rasporeeni po pojedinim
skupinama.
(6) Nain aplikacije NZV (tretmana)
(7) Nain regstriranja podataka: npr. prikriveno
opaanje, izravno opaanje
Izvori slabosti:
1. ARTEFAKT PROLOSTI: Jedan od nekontroliranih faktora
su dogaaji i zbivanja koja se osim tretmana dogode
izmeu 1. i 2. mjerenja i ako su to neki utjecaji koji su
doveli do utjecaja na rezultate 2. mjerenja onda moemo
pogreno zakljuiti da je tretman odgovoran za nastalu
promjenu.
Ako se npr. radi o neposrednom mjerenju onda je
vremenski razmak dovoljno kratak da bi utjecaj
Ako je mjerenje pak odloeno, onda ispitanik npr. moe
ponavljati slogove koji su zadani za uenje.
Taj artefakt se moe javiti i u laboratorijski strogo
kontroliranim uvjetima moe se javiti neto iznenadno
(buka, gesta eksperimentatora) to predstavlja distrakciju.
To nije kontrolirano niti konstantno, i ini izvor slabosti i
moe utjecati na mjere ZV.
Openito, to je dui vremenski period izmeu 1. i 2.
mjerenja to je vea vjerojatnost da neki drugi faktori osim
NZV djeluju na veliinu rezultata.
2. MATURACIJA: Taj naziv se koristi u irem smislu koji
oznaava sve bioloke (ali i psiholoke) promjene koje se
spontano dogaaju tijekom vremena a koje mogu utjecati
na vrijednost u ZV i time maskirati utjecaj NZV (npr. umor,
dosada, glad, zasienje i sl.). Postoji i pojava spontanog
oporavka (psihotini pacijent npr. dolazi spontano u jedno
vrlo dobro stanje). Ako je pacijent npr sudjelovao u radnoj
terapiji - moemo pogreno zakljuiti da je poboljanje
stanja posljedica te terapije, a ono je zapravo spontano
poboljanje.
Ako postoji sumnja da su neke maturacijske promjene
uzrokovale promjenu u ZV, onda je to jedno alternativno
objanjenje promjene u ZV.
3. TESTIRANJA UTJECAJ PRETHODHOG MJERENJA NA
KASNIJE (kako prvo mjerenje utjee na drugo) - pogotovo
kod testova uradka (znanja) gdje su rezultati kod drugog
mjerenja vei nego kod prvog. Kod socijalne psihologije
(mjerenje stavova) - tu moe biti razliitih utjecaja 1.
mjerenja na 2. ali bitno je to da 1. mjerenje moe
senzibilizirati ispitanika na odreene teme (aids,
nacionalna pitanja i sl.). Pa tako kod 2. mjerenja ispitanik
daje drugaije odgovore nego kod 1. mjerenja jer je samo 1.
merenje dovelo do promjene u ispitaniku. Sam postupak
mjerenja moe izmjeniti ono to se mjeri. To se naziva
reaktivno djelovanje = sam postupak po sebi je podraaj
koji dovodi do promjene u reagiranju ispitanika. Npr. kod
nekog intervjua gdje se daju neki podaci ili opaanje koje
nije prikriveno - pa ispitanik zbog prisutnosti opaaa
mijenja ponaanje.
 4
4. PROMJENE U INSTRUMENTU : naziva se i
instrumentacija, kvarenje instrumenta. Kada postoji vie od
jednog mjerenja moe doi do promjena u samom
instrumentu. NPR.: Koristimo neki dobro osjetljivi
instrument - nakon toga uvodimo NZV i nakon toga
instrument vie nije dovoljno osjetljiv, i to zato to je skala
postala previe uska (ispitanici su se npr. grupirali na
veim rezultatima). Ako je mjerioc ovjek onda postoji
mogunost da paa postane iskusniji i bolji opaza u
funkciji vremena i frekvenciji vjebanja opaanja, to se
naravno reflektira na rezultatima i to je takoer jedno
alternativno
5. STATISTIKA REGRESIJA - REGRESIJSKI ARTEFAKT:
Najei sluaj je kod istraivanja koji su sa ekstremnim
skupinama, kad se odabiru dvije skupine ispitanika - S.R.
se oituje kao regresija rezultata prema prosjenim
vrijednostima. Radi se o regresiji ekstremnih vrijednosti
prema srednjim vrijednostima. Proizlazi iz prirode
mjerenja. Struktura rez; x t = x + xe } u ekstremnim
rezultatima se nalazi najvie onih koji imaju ekstremne
pogreke mjerenja (x e) a u drugom se mjerenju to rijetko
pojavi. To se moe kontrolirati tako da se odabere nacrt
gdje regresijski efekt djeluje suprotno, tj. protiv oekivanog
djelovanja NZV i ako se i pod takvim uvjetima pokae
efekt NZV, e onda moemo biti sigurni da je promjena
uzrokovana NZV.
6. SELEKCIJA ISPITANIKA:
1. na koji nain su regrutirani i
2. na koji nain su rasporeeni po skupinama.
Problem je u tome da skupine vrlo esto nemaju poetnu
ekvivalentnost ili izjednaenost. Pokuava se provjeriti
koliko su skupine sline po relevantnim osobinama, npr.
spol, dob, osobine linosti. Problem je to su to relevantne
osobine i da li smo skupine ispitanika izjednaili po svim
relevantnim osobinama.
Uvijek postoji mogunost da NZV varijabli pripisujemo
neto to je uzrokovano poetnom nekvivalentnosti skupina.
To se rijeava metodom ekvivalntnih parova - tj. za svakog
ispitanika u jednoj skupini odredimo jednog ispitanika koji
je po relevantnim osobinama ekvivalentan onom prvome.
7. OSIPANJE ILI GUBLJENJE ISPITANIKA
Npr. imamo skupinu ispitnika koji su pod djelovanjem
NZV - psiholoki tretman, i oni ispitanici kod kojih tretman
nije efikasan oni jednostavno odustaju od daljenjeg
tretmana, a ostaju oni kod kojih tretman pokazuje dobre
rezultate.
Moe se provjeriti je li dolo do sistematskog osipanja
ispitanika. Sloenija su pitanja oko namjernog izbacivanja
neki ekstremnih ili aberantnih rezultata.
KAKO POSTII VEU UNUTARNJU VALJANOST:
Tako da se eliminiraju spomenuti izvori slabosti
istraivanja, tj. poveanjem exp kontrole i izdacije:
osiguravaju se uvjeti gdje su promjene u ZV posljedica
promjena u NZV. Time se otklanja djelovanje potencijalnih
izvora slabosti.
(B) VANJSKA VALJANOST se ne moe postii mijenjanjem
uvjeta eksperimenta. Ona se postie promjenom u strategiji
istraivanja. Postoje dva izvora slabosti:
1. PROBLEM MOGUNOSTI GENERALIZACIJE - problem
uzajamnog djelovanja tretmana i procesa mjerenja. Npr.
mjerimo stav prema nekom objektu, nakon toga ispitanika
izloimo nekom propagandnom sadraju, i opet mjerimo
stav. Mogue je da je postojalo zajedniko djelovanje ili
interakcije izmeu : a) procesa mjerenja i b) tretmana
(NZV)
(1) IZBOR ISPITANIKA: mogue je da tretman djeluje samo
na ispitanike koje smo odabrali.
Kako se moe osigurati unutranja valjanost? to vie
exp kontrole se unosi u nacrt istraivanja to je on vie
pojednostavljen, artificijelan i manje lii na svakodnevne
uvjete time ugroava vanjsku valjanost (tj. generalizaciju).
Aschov exp postupak (podlijeganje miljenju veine). Imao je 7
uvjebanih suradnika i samo 1 je pravi naivni ispitanik.
Asch je kontrolirao NZV tako da je imao uvijek iste osobe
koje su nauile svoje uloge, koje su znale u kojem momentu
jednoglasno izvriti lanu procjenu. To je socijalni pritisak.
Broj osoba je uvijek isti (to se kontrolira), jednoglasni su (ctrl).
Ispitanik se moe sloiti s pogrenom procjenom tj. podlei
grupnom pritisku ili ne. Dobar primjer za exp. manipulaciju,
ali ZV (konformizam) je vrlo artificijelna jer dolazi do izraaja
u fizikalnom procjenjivanju, a ne socijalno relevantnim
temama. Asch je to uinio jer je teio ka to rigoroznijem exp
nacrtu, da bi imao kontrolu. No pitanje je generalizacije
rezultata na svakodnevne uvjete, ne procjenjujemo fizikalne
promjene u okolini, ve neke druge.
Zato unutranja i vanjska valjanost su povezane i pokuaji
poveanja unutranje onda daju dvojbenost generalizacije.
Vanjska valjanost ovisi o znaajkama istraivanja tj. faktori
slabosti koji ugroavaju vanjsku valjanost ovise o znaajkama
istraivanja. Nisu sve slabosti jednako relevantne.
 (2) SOCIJALNI RAZVOJ SOCIJALIZACIJA

2.1. Odreenje socijalizacije

2.2. Socijalna interakcija

2.3. Rana socijalna interakcija: socijalni signalni sustavi

2.3.1. Signalne funkcije plaa i smijeha

2.3.2. Socijalna zavisnost i njeni uzroci

2.3.3. Posljedice ranih socijalnih interakcija

2.4. Kasna socijalna interakcija: referentne grupe

2.4.1. Odreenje referentne grupe

2.4.2. Kelley: dvije funkcije referentne grupe

2.5. Internalizacija

2.5.1. Odreenje internalizacije

2.5.2. Indikatori savjesti

2.5.3. etri objanjenja internalizacije

2.5.4. Dileme vezane uz internalizaciju

2.5.5. Hoffman: tri vrste internalizacije

2.5.6. Inhibicija i kontrola impulsa

2.6. Afilijativni motiv

2.7. Uenje uloga

2.1. ODREENJE SOCIJALIZACIJE
Socijalizacija je sloen, cjeloivotni proces promjena,
kojima dijeca i odrasle osobe u interakciji sa socijalnom
okolinom razvijaju, oblikuju, ue i prilagoavaju socijalno
relevantne oblike doivljavanja i ponaanja (kao to su
percepcija, miljenje, stavovi i shvaanja, obiaji, navike,
vrijednosti, jezik i ostale procese i situacije okoline u kojoj
ivi), kako bi se to bolje integrirali u okolinu. Socijalizacijom
se mijenjaju i oblikuju karakteristike pojedinaca i njegova
ponaanja. Njoj su podvrgnuti naini izraavanja i
zadovoljavanja biolokih i socijalnih potreba, kao i sloeni
oblici socijalnog ponaanja. Socijalne potrebe nastaju i
diferenciraju se tijekom rane socijalizacije.
Socijalizacijski procesi i situacije nisu uvijek i nuno
dobri i poeljni, te socijalizacija ne rezultira uvijek poeljnim,
prihvatljivim i oekivanim ponaanjima, ve moe dovesti i
do ponaanja koja su neprilagoena, antisocijalna.
Iako je socijalizacija proces koji traje cijeli ivot, ipak se
najveim dijelom odigrava u dijetinstvu i mladenatvu.
Socijalizacija je tradicionalni naziv za socijalni razvoj. Razvoj
ovjeka ukljuuje razliite aspekte promjena: maturaciju,
psihiki razvoj i socijalni razvoj.
Maturacija (sazrijevanje) se moe odnositi prije svega na razvoj
tjelesnih struktura, a uvjetovana je biolokim i nasljeenim
karakteristikama ovjeka. Donekle se odnosi i na stupnjeve
psihikog ili mentalnog razvoja. Meutim, mnoge nasljeene
mogunosti pojedinca (govor, vii kognitivni procesi) se ne
mogu razvijati bez okoline. Za socijalni razvoj je vana
socijalna okolina. On se odvija procesom promjena. Te
promjene se vrlo razliito objanjavaju, razliite su koncepcije
razvoja i promjena.
Dva su svojstva po kojima se socijalizacija razlikuje od
ostalih promjena:
Promjene nastale socijalizacijom su posljedica
uenja. Dakako, postoji povezanost sa maturacijom,
ali se naglaavaju promjene pod utjecajem uenja i
okoline. Socijalno uenje je uenje u najirem
smislu (svaki proces koji dovodi do promjena).
To su promjene koje nastaju u socijalnoj interakciji,
u odnosima sa socijalnom okolinom.
Shvaanja socijalizacije: Postoje razlike u tumaenju
posljedica socijalizacije to dovodi do razlika u definiranju.
Neki autori naglaavaju vanost efekata socijalizacije u
osposobljavanju pojedinaca za drutveni ivot (uenje oblika
ponaanja koji ovjeku omoguavaju prilagoeno ponaanje i
funkcioniranje u drutvu). Prema tom shvaanju socijalizacija
je proces koji dovodi do konformiranja pojedinca (npr.
prihvaanja drutvenih normi) te ona osigurava dovoljno
uniformnosti u ljudskom ponaanju, dovoljno konformnosti
da drutvo moe uspjeno funkcionirati. Druga ideja je da je
ovjek bioloko bie koje nosi u sebi impulse koji se moraju
podvrgnuti socijalizaciji.
Ta odreenja socijalizacije proizlaze od odreenih poeljnih
efekata socijalizacije, koji su planirani, oekivani,
Meutim, psiholozi nisu skloni takvom odreenju iz tri razloga:
(1) jer se socijalizacija definira pomou onoga to elimo
postii, a to je normativno dok psihologija kao znanost nije
normativna; (2) osim toga takvo shvaanje je preusko i
neadekvatno jer ne odgovara realnim procesima socijalizacije;
(3) odraava koncepciju o ovjeku po kojoj je on pasivno bie u
svom razvoju. Okolina ga oblikuje, formira i socijalizira prema
zadanim kalupima.
Dalje, socijalizacija se ne moe shvatiti samo kao proces koji
modelira osobu prema drutvenim standardima jer su pojedinci
izloeni vrlo razliitim drutvenim procesima i razliito na njih
reagiraju, i mogu izazvati razliite posljedice, tj. socijalizacija
ne rezultira uvijek poeljnim, prihvatljivim i oekivanim
ponaanjima, ve i suprotnim prema normama u drutvu.
Zato imamo ire, psihologijsko shvaanje socijalizacije. Ona ne
rezultira samo uniformnim vidom ponaanja i reagiranja ve
rezultira oblikovanjem specifinih struktura linosti sa
osobitim oblicima doivljavanja i ponaanja prema kojima niti
jedan ovjek nije slian sa drugim.
1969. godine dva amerika autora Zigler i Child su u dva ili
tri navrata bili zadueni da naprave prirunike socijalne .
Ukljuili su u odreenje socijalizacije promjene kojima su
kljuni elementi bili sljedei:
promjene se odvijaju prilikom procesa pojedinac u
transakciji ili interakciji s drugim ljudima,
potom kroz te promjene pojedinac razvija specifine
oblike socijalno relevantnog ponaanja (pa i
kriminalno, i agresivno, i prosocijalno).
Trajanje socijalizacije: Prije je socijalizacija bila shvaana
kao proces urastanja novoroenog ljudskog bia u drutvenu
zajednicu koja ga okruuje, te je i njeno trajanje bilo
ogranieno na djetinstvo (zapravo kljune teme se i veu uz
djetinjstvo). No, u novije je vrijeme pojam proiren, tj.
socijalizacija se shvaa kao opi proces mijenjanja ovjeka pod
utjecajem okoline u kojoj on ivi. Ako se socijalizacija tako
shvati, onda ona traje cijeli ivot.
Istina je vjerojatno ta, da socijalizaciju treba shvatiti kao proces
koji traje cijeli ivot, no ona u raznim ivotnim dobima ima
razliito znaenje u razvoju ljudske linosti: a) u ranijoj dobi
socijalizacija znai njeno oblikovanje i formiranje u punom
smislu rijei, b) dok kasnije, u odrasloj dobi utjee samo na
modificiranje raznih ve stvorenih obiljeja linosti. Npr. kad
ovjek mijenja socijalni status ili ulogu. To su situacije kad
netko ode u vojsku, kad se zaposli, oeni ili kad mu se rodi
dijete. To su procesi socijalnog razvoja jer se mijenjaju uloge, a
koje su socijalno definirane.
Ope znaajke i karakteristike socijalizacije
(1) Socijalizacija ukljuuje niz sloenih procesa izazvanih
razliitim imbenicima koji se nadopunjavaju,
kombiniraju, te znaju djelovati i u suprotnom smjeru.
To izaziva nerazumijevanje kako mnotvo agensa koji
potiu mnogo procesa konano daju cjelovit produkt.
(2) Socijalizacija ima kumulativni karakter. Ranija socijalna
iskustva ostavljaju traga, dovode do odreenih
promjena i razvoja. Novi podraaji i utjecaji se
prelamaju kroz ta akumulirana prethodna iskustva.
(3) Za socijalne efekte je vana struktura socijalizacijskih
faktora ili utjecaja. Struktura; konstelacija ili odnos
faktora. Utjecaj jednog faktora ovisi o djelovanju
drugih faktora i njihovoj konstituciji.

2.2. SOCIJALNA INTERAKCIJA
Socijalna interakcija je proces u kojem postoji meusobno
djelovanjeizmeu dvije ili vie osoba tako da je njihovo
doivljavanje i ponaanje a) uzajamno uvjetovano i b)
meuzavisno.
Da je uvjetovano: znai da osoba opaa druge i reagira
na akcije, postupke, geste, ideje drugih ljudi ali
pojedinac reagira i na pretpostavljene namjere ili
oekivane postupke drugih osoba. Drugim rijeima,
podraaji u socijalnoj interakciji mogu biti realni
postupci ili samo oekivani. U pravilu se socijalna
interakcija svodi na eksplicitni odnos interakcije licem
u lice ali odnosi meu pojedincima ne moraju
ukljuivati fiziki kontakt (ni prostornu ni vremensku
blizinu), ve treba voditi rauna i o procesima koji
proizlaze iz naih oekivanja o tome to e druga osoba
uiniti (vi mislite, da ja mislim, da vi mislite, da ja
mislim, da vi.). Odnosi se mogu odvijati i na
simbolikom planu, zasnivati se na psiholokoj
meuzavisnosti na saznanjima o motivima i
oekivanjima drugih pojedinaca i na anticipaciji
njihovih akcija kao i vlastitim atribucijskim procesima.
Meuzavisnost doivljavanja i ponaanja: socijalna
interakcija je najee dvosmjerni odnos, tj postoji
reciprocitet koji se oitujeu tome da je ponaanje jedne
osobe ili grupe, njeni postupci reakcija na prethodnu
akciju drugih. Ujendo je ta reakcija opet podraaj za
druge osobe u okolini na koje one reagiraju. Drugim
rijeima, reakcije osobe B na akciju osobe A su opet
podraaji za osobu A.
A B
Recipronost je kljuna karakteristika socijalne
interakcije.
U osnovi tih karakteristika socijalne interakcije lei
vrednovanje i elaboracija namjere druge osobe. Implicitno
postoje neki elementi evaluacije koje moemo, ali i ne moramo
biti svjesni.
Karakteristike socijalne interakcije:
Ukljuuje aktivno reagiranje, a posljedica nje je uenje tj.
promjena. To je formirao Newcomb.
To je dvosmjerni utjecaj. Dananja istraivanja pokazuju
izvrsnu korespodenciju majke i djeteta. Djeca od 3, 4 mj. su u
stanju svojim ogranienim repertoarom ponaanja drati
zaposlenu cijelu obitelj. Prividan jednostavan utjecaj je zapravo
obostran.
Vrsta i koliina socijalnih utjecaja nisu uvijek jednaki.
Socijalna interakcija moe biti simetrina i asimetrina.
Taj proces ne mora biti izravno ili jednostavno opaljiv.
Dalje socijalna interakcija ima svoju verbalnu i neverbalnu
(paralingvistiku) dimenziju. Postoje velike interindividualne
razlike kako u deifriranju paralingvistikih znakova, tj. u
paralingvistikoj osjetljivosti, ali i u paralingvistikom
izraavanju. Socijalni utjecaji mogu biti svjesni i nesvjesni.
Svjesni: Ako mi u nekom soc. odnosu elimo
primjeniti interpersonalnu strategiju (da neku osobu
na neto navedemo, uvjerimo) onda smo svjesni tih
evolucija. Analiziramo njene reakcije, postupka,
namjere. To je svjesno i ukljueno u na nain
razmiljanja. Namjerno primjenjujemo neku
strategiju.
Nesvjesni: Evaluacija drugih ljudi (motiva i
postupaka) ne moramo je uvijek biti svjesni. Nekad
smo je svjesni u interakciji. Npr. ako imamo neke
predrasude u interakciji, taj atribucijski proces nije
svjestan. I u interakciji licem u lice se esto javljaju
atribucijski procesi.
2.3. RANA SOCIJALNA INTERAKCIJA:
SOCIJALNI SIGNALNI SUSTAVI
Rana socijalizacija je vana za razumijevanje socijalnog
ponaanja i zato se njome treba baviti.
Dijete je ve nakon roenja bioloki opremljeno za socijalnu
interakciju: iako je ono bioloki nedovreno za samostalni ivot
(tj. ovisi o socijalnoj okolini) ono ima predispozicije za
socijalnu interakciju. To se oituje u promjenama u organizmu
( potrebe) koje dolaze do izraaja u razliitim reakcijama
djeteta koje potiu okolinu na reagiranje, a okolina reagira na
doslijedan i predvidiv nain; to su zaeci socijalnih odnosa i
socijalne interakcije.
Npr. opaanje dojenja prvih dana: djetetove reakcije orjentacije
(pokret glave i tijela) su izuzetno usklaene s pokretima majke.
Taj interakcijski reciproni odnos ima refleksnu osnovu kad se
radi o djetetu ono nije pasivno ve reagira na podraaje
aktivnim odgovorom prilagoavanja majci.
Socijalizacija poinje onda kad dijete poinje reagirati na svoju
socijalnu okolinu na vidljiv, dosljedan nain. Okolina za njega
tad predstavlja podraaj. Osmjeh je prvi znak reagiranja na soc.
okolinu. Dijete brzo iri repertoar reakcija, pokazuje na drugi
nain odnos prema toj okolini drugaije reakcije na
nepoznatu osobu, gestama pokazuje da mu neto treba
Socijalizacija ne ukljuuje samo reagiranje na socijalnu okolinu
ve i procese koji dovode do stvaranja socijalne kontrole i
unutarnje kontrole. Dijete prestaje neto raditi kad mu roditelj
kae ne djeca to brzo ue. Postupno se djeca poinju sama
instruirati, da bi svoje impulzivne tenje, elje, namjere kad
nema roditelja mogli kontrolirati ve postoji skup pravila
koje dijete glasno instruira (samo sebi govorei ne,ne) da
bi se lake odralo.
Djetetov repertoar reakcija ima signalnu ulogu u interakciji;
sporazumijevanje sa soc. okolinom (ono priziva, odrava ili
prekida tu interakciju). Te reakcije su reciprone naravi, pa
nakon par ponavljanja postaju znakovi.
Za ranu socijalnu interakciju su vani socijalno-signalni sustavi
a najee su prouavani oni koji imaju kao osnovu pla i
osmjeh.
2.3.1. SIGNALNE FUNKCIJE PLAA I SMIJEHA
(1) Signalna funkcija plaa dijete pobuuje pozornost majke
i ostalih u okolini. Radi se o sloenom podraaju, sloenom
slunom podraaju (razliiti su plaevi po frekvenciji) kojem je
u osnovi regulacija endogena. Ti mehanizmi reguliraju pla i
sekvence plaa. Tri su osnovne vrste plaa za tri razliita
stanja. To su:
 a) pla gladi,
b) pla bola i
c) pla srdbe.
Karakteristike plaa pokazuju da sve tri vrste imaju isti
redoslijed (pla, udisaj, odmor) ali se razlikuju po relativnoj
duini. Postoje i posljedice tih razlika; majka relativno lako i
brzo moe razlikovati te vrste plaa. Pla boli ima posebno
svojstvo pobuivanja pozornosti = brza reakcija majke.
Vrste plaa su razliite informacije i djeluju kao signali na
osobe koje se o djetetu brinu dijete je u stanju utjecati na
vrijeme i koliinu brige. Razlike u sekvencama plaa jesu
individualne; prve pojave individualnosti i osobnosti djeteta. U
tim interakcijskim sekvencama majine reakcije su osnova
iskustva, uenje koje dovodi da je dijete u stanju hotimice
koristiti repertoar soc. sustava da bi iniciralo soc. interakciju
(pretpostavka je da treba odreen stupanj kognitivnog razvoja
da bi dijete uope moglo anticipirati posljedice svojih reakcija).
(2) Signalna funkcija smijeha - o osmjehu se ee raspravlja.
Osmjeh do 3 tjedna ivota je refleksna reakcija i nema
socijalno znaenje signala. U 2. mjesecu osmjeh postaje
izdiferenciran nain reagiranja i sve je vie selektivan u odnosu
na podraaje koji ga pobuuju i sve vie slui kao signal. zadovoljavaju njegove potrebe. Brzo naui povezati nazonost
Koja struktura podraaja je najdjelotvornija za izazvati osmjeh?
to je vie podraajni sklop liio ljudskom licu to je dijete
pokazivalo vie interesa i vie osmijeha. Vidni analizator je
nakon roenja poprilino razvijen. Brzo se javljaju
preferencije; selektivna usmjerenost na podr. i selektivnost na
odrasle iz okoline koji predstavljaju podraaje. Ta preferencija
je vana za uspostavljanje uvstvene vezanosti.
Zato je majka primarni objekt vezanosti? Jer ona najvie
posreduje u zadovoljavanju djetetovih potreba. Ali zato je
dijete sretno kad vidi jednog strieka ali ne i kad vidi drugog?
Dijete reagira samo na neke osobe. To se moe ovdje objasniti
razlikama u posredovanju i zadovoljavanju biolokih potreba.
Za uspostavljanje emocionalne vezanosti vana je sklonost
osobe i spremnost da reagira na djetetove signale, da se ukljui
u aktivnu interakciju, to je izvor djetetova zadovoljstva. Zato
prema toj osobi osjea sklonost. Odreene promijenjene
okolnosti, stres, ratne situacije mogu djelovati na kapacitet i
funkcioniranje djetetovog signalnog sustava. Mogu smanjiti
osjetljivost i sposobnost majki da diferenciraju djetetove
reakcije; ne reagiraju adekvatno na djetetove signale. Tu dolazi
do promjena u socijalnoj interakciji, pa i do regresivnih
promjena.
Otkuda takav utjecaj socijalne okoline?
2.3.2. SOCIJALNA ZAVISNOST I NJENI UZROCI
Kljuni objanjavajui konstrukt je socijalna zavisnost.
Socijalna zavisnost je pojam koji se razliito
definira kao stanje, kao vrsta socijalnog odnosa
ili vrsta motiva a najee se niti ne pokuava b) Istraivanja Vernona o eksplorativnom ponaanju: npr.
podrobnije odrediti s obzirom na sloenost, koja
odraava sloenost socijalnih odnosa na kojima se
socijalna zavisnost formira i zasniva.
Openito socijalna zavisnost oznaava zavisnost o
drugima u pogledu zadovoljavanja biolokih, a
posebno socijalnih potreb, ukljuui i potrebu za
informacijama od socijalne okoline i o okolini.
Dva osnovna aspekta socijalne zavisnosti a)
zadovoljavanje potreba i b) zavisnost o
informacijama iz okoline - objanjavaju zato je
ovjek osjetljiv na socijalni utjecaj, zato mu
podlijee, a i osnova su na kojoj poiva
socijalizacija.
UZROCI socijalne zavisnosti:
a) Zadovoljavanje biolokih potreba: Osobitost ovjekove
egzistencije je dug period odrastanja: u samom poetku ivota
dijete u potpunosti zavisi o pomoi okoline u zadovoljavanju
biolokih potreba. Djetetova instinktivna opremljenost nije
dovoljna za preivljavanje iz ega nuno proizlazi zavisnost od
drugih osoba. Aktivnost i posredovanje drugih osoba, osigurava
zadovoljenje razliitih biolokih potreba. Zato je dijete od
prvoga dana ivota ukljueno u socijalne odnose neophodne za
njegovu egzistenciju. Socijalna zavisnost je u poetku bioloki
uvjetovana.
b) Zadovoljavanje socijalnih potreba: Posredovanje odraslih u
zadovoljavanju djetetovih biolokih potreba je posljedica
bioloke zavisnosti. No, dijete brzo dostigne stupanj
psihosocijalnog razvoja kada poinje pridavati odreeno
znaenje i vanost osobama u socijalnoj okolini jer
drugih osoba sa ugodom, sitou, dok je odsutnost tih osoba
esto vezana za neugodu (mokro je, gladno, hladno mu je).
Tako postupon same osobe i njihovo prisustvo poinju za dijete
dobivati pozitivno znaenje: doivljava ih kao sekundarne
nagrade i tako, postupno ne trai te osobe samo radi
zadovoljenja biolokih potreba, nego radi njih samih da bi
zadovoljilo novonastale socijalne potrebe (sigurnost,
prisutnost drugih i kontakt s njima).
Socijalne potrebe se razliito klasificiraju i nazivaju: potreba
kontakta s drugima, potreba za sigurnou, za vezanou,
potreba za pripadanjem i prihvaanjem itd. Socijalne potrebe se
ne mogu zadovoljiti van socijalnih konteksta. Zadovoljavanje
biolokih i socijalnih potreba je jedan aspekt socijalne
zavisnosti.
c) Informacijska zavisnost: Meutim djetetova zavisnost o
roditeljima, i kasnije o drugim osobama, ne postoji samo u
pogledu zadovoljavanja potreba. Dijete je zavisno jer su mu
odrasli potrebni da bi lake razumijelo socijalnu okolinu i
saznalo to se zbiva u okolini. Informacije o toj okolini su
vane za razumijevanje znaenja dogaaja i reagiranje na te
dogaaje. Uz socijalnu zavisnost postoji dakle i drugi aspekt
zavisnosti: informacijska zavisnost o okolini i informacija iz
okoline. Meutim, porijeklo informacijske zavisnosti je
dvojbeno tj. objanjenja nisu jasna.
Osnova informacijske zavisnosti: postoji dosta podataka koji
ukazuju da se javlja odreena tendencija prema aktivnom
traenju informacija, tendencija koja je nenauena ili se rano i
vrlo brzo ui. ovjek ne samo da ima mogunosti primanja
informacija, ve postoji glad za informacijama. Zato je to
tako?
a) Istraivanja Pavlova: panja je orijentacija prema podraaju
(orijentacijski refleks).
takori u labirintu prvo istrauju okolinu. Isto tako djeca, kada
trebaju reagirati na podraaje koje jo nisu doivljela. Poznato
je, kad je situacija nejasna, vieznana, nije jasno je li
situacija pozitivna ili negativna za osobu, tada dolazi do
aktivnog traenja informacije, aktivno se pokuava ta situacija
razjasniti.
No, ipak porijeklo te potrebe za informacijom nije jasna, ali se
smatra da postoji ugraen senzibilitet za podraajima. Na
osnovi njega se razvija aktivan interes za onime to se zbiva u
okolini. Dalje, da se javlja selektivna usmjerenost prema nekim
podraajima. Bez takve selektivnosti bili bi pretjerano izloeni
raznim informacijama, koje meutim nisu relevantne.
Postoje dakle dva aspekta socialne zavisnosti: zadovoljenje
potreba i zavisnost o informacijama.
Oba aspekta socijalne zavisnosti dolaze do izraaja i nakon
perioda djetinjstva jer su to aspekti koji predstavljaju vezu
pojedinca i socijalne sredine bez koje ne moe zadovoljiti svoje
specifino ljudske potrebe, a i osnova su socijalnih utjecaja.
EXP.: Asch: slaganje s miljenjem veine. Objanjenje u
terminima socijalne zavisnosti: ispitanici se slau u 35%
sluajeva. Zato? Asch je radio posteksperimentalnu provjeru,
intervjuirao ispitanike i pitao ih kako objanjavaju svoje
reagiranje. Dio ispitanika su izjavili da su esto imali na umu
mogue socijalne posljedice odstupanja od miljenja veine
(to e oni misliti o meni, glupan, budala itd.). Prema tome
taj aspekt socijalne zavisnosti jest motivaciona osnova
primicanja veini u socijalno kompleksnim uvjetima. Da je
tako, Asch je pokazao taj efekt u laboratorijskoj artificijelnoj
situaciji, gdje ak predmet procjene nije socijalan.
Razliite su koncepcije autora u objanjenju socijalnog
odnosa u ranom periodu razvoja.
1.) Piagelova koncepcija: iz nje ide bioloka opremljenost za
socijalnu interakciju u poetku ivota i bioloka neopremljenost
za samostalan ivot. ovjek je socijalno bie.
2.) Koncepcija socijalne zavisnosti: poznavanje toga pomae u
objanjavanju razliitih socijalnih ponaanja ovjeka.
(podlijeganje grupnom pritisku, podlonost socijalnim
utjecajima).
3.) Bowlby prigovara tom pojmu socijalne zavisnosti da je on
tako koncipiran da de facto kao da pretpostavlja nekvu
pasivnost i ovisnost, a ne ukazuje na neke druge aspekte
socijalnog odnosa koji su takoer vani. Bowlby smatra da za
primarni socijalni odnos u djetinjstvu treba upotrebljavati
termin attatchment (privrenost). Socijalna zavisnost ne
oznaava dobro prirodu tog odnosa. Tragedija djece nakon rata
potie na pitanja dugotrajnih posljedica na razvoj ove djece
koja nisu imala u ranom djetinjstvu osobu koja bi im pruala
sigurnost. Smatra da treba razlikovati povezanost sa jednom
specifinom osobom (ili manjim brojem osoba) i opeg pojma
zavisnosti.
Do 60-tih mnogi autori smatraju da postoji sklop ponaanja to
je znak socijalne zavisnosti i ne rade distinkciju. Sklop tih
ponaanja je traenje fizikog kontakta, dijete izraava odnos
prema ostalim osobama, traenje panje, skrbi, pohvale i
odobravanja, pokazuje neugodu pri odvajanju.
2.3.3. POSLJEDICE RANIH SOCIJALNIH
INTERAKCIJA
Bowlby naglaava strah od separacije. Mlaa djeca tee
fizikom kontaktu ili blizini odrasle osobe, i taj njihov odnos je
usmjeren prema specifinoj osobi. Tu se radi o takvim
znakovima izraavanja povezanosti kojima dijete potie,
obnavlja, podrava kontakt, no taj odnos je usmjeren prema
jednoj osobi ili manjem broju osoba: ta privrenost je vana za
sigurnost djeteta, uvstvenu identifikaciju. Dijete moe de facto
uspostaviti socijalni odnos vana osnova za uvstveni razvoj.
NEELJENE POSLJEDICE: Na koji nain se objanjava,
zato i kako tragovi ranog razvoja izrode kasnije neeljene
posljedice? Bowlby je napisao dvije knjige: Materinska briga i
mentalno zdravlje i druga knjiga je Priroda djeje vezanosti
uz majku. Smatra se da dijete kumulira socijalna iskustva i
ako nema prikladan objekt za stvaranje privrenosti ono nema
to kljuno iskustvo sigurnosti i uvstvene identifikacije. Taj se
nedostatak generalizira i na druge odnose kasnije u ivotu, te
pojedinac kasnije nije u stanju prihvatit i uspostaviti i zdrav i
prikladan odnos s drugima.
Od 50-60-tih se razvija koncept mentalne higijene (koji su
uvjeti zdrava osnova za duevni razvoj). Kritizira se kolektivni
odgoj (u domovima, institucijama). To je loe jer ta djeca
nemaju osobu za poseban socijalni odnos. Ako dijete uspije s
nekom osobom u domu uspostaviti takav odnos, to su obino
dugogodinje veze i ta je osoba kao majka, to je zdrava osnova
za duevni razvoj.
Provjera kakve posljedice ranijih negativnih iskustava na
kasniji duevni razvoj:
(1) pojave poremeaja u ponaanju,
(2) psihopatske promjene u motivacionoj i uvstvenoj
sferi,
(3) utjecaj na inteligenciju.
Kljuni prediktor kasnijeg trajnog ponaanja su uvjeti odgoja
(odnos majke prema djeci). Klinika praksa; odsustvo
uvstvene vezanosti moe dovesti do neeljenih posljedica
(uvstvena hladnoa, psihopatija). Radi se o specifinom
odnosu (razvojna i klinika ). uvstvena privrenost je
specifian i osobit vid socijalne zavisnosti. Osoba s kojom je
dijete uspostavilo taj odnos ima najvei utjecaj na dijete.
2.4. KASNA SOCIJANA INTERAKCIJA:
REFERENTNE GRUPE
Rekli smo da je socijalizacija jedan cjeloivotni proces. Tako je
socijalizacija adolescenata i odraslih osoba usko povezana sa
pojmom referentne grupe. Naime, kako dijete raste socijalni je
razvoj sve vie pod utjecajem drugih osoba i grupa van obitelji
iri se socijalni krug i lanstvo u vrlo razliitim grupama
(jaslice, vrti, kola, profesori). No, porodica je naravno
grupa koja je najtrajnija. Utjecaj svih tih socijalnih grupa se
razliito kombinira i kumulira i on postaje u odnosu na utjecaj
obiteljske grupe sve znaajniji za socijalizaciju, pri emu
referentne grupe imaju istaknutu ulogu.
Koliina i intenzitet utjecaja pojedinih grupa je upitna. Kljuno
je pitanje koja grupa u kojoj mjeri utjee na socijalni razvoj
pojedinca. Meutim, teko je ustanoviti stabilnu hijerarhiju tih
utjecaja, nemogue. Postoje osobe iji je utjecaj bitan i vrlo
velik. U njihovom samoodreenju obitelj je kljuna. Drugi su
antipodi obitelji.
Kako to objasniti?
 (a)U prvom redu mnotvo grupa nemaju za pojedinca
jednaku vrijednost (nije svejedno jesmo li u nekoj grupi
dobrovoljno, ili nam je zadana).
(b)Dalje, taj specifini utjecaj grupa na pojedinca ovisi o
poloaju u grupi, motivima pripadnosti grupi.
EXP Asch: grupa je stvorena ad hoc: utjecaj ide iz
motivacijske osnove koja pojedinca vee uz grupu u trajanju
pokusa, da nije glup, nekompetentan. Takoer, pojedinac je
esto pod utjecajem grupa kojima formalno ne pripada. Treba
voditi i o tome rauna. Tu se radi o referentnom odnosu.
2.4.1. ODREENJE REFERENTNE GRUPE
DEF.: Referentne grupe: su sve grupe s kojom se osoba
emocionalno vee i identificira, koristi norme te grupe kao
kriterije ili kao osnovu za samovrednovanje, samoevaluaciju i
koristi ju kao izvor osobnih stavova, vrijednosti i ciljeva.
Vano je da ovdje postoji uvstvena vezanost (npr. obitelj,
vrnjaci).
Obino je pojedinac lan svoje referentne grupe (lanska
grupa), ali on to ne mora aktualno biti. Odnosno, referentni
odnos ili lanstvo nisu uvijek identini. Ponekad se referentna
grupa poklapa sa lanskom, tj. lanska grupa je ujedno
referentna grupa, ali to nije uvijek sluaj, mi moemo biti
lanovi neke grupe (npr. obitelj), a da ona nimalo nije
referentna grupa.
Utjecaj referentne grupe na pojedinca postoji i ako nema
nominalnog lanstva. Npr. ako je netko pri kraju srednje kole
onda njegove preferencije odijevanja imaju veu slinost onima
koji su ve na faksu, pogotovo u manjim grupama ravnaju se
po skupini kojoj zapravo ne pripadaju.
Ako je referentni odnos pozitivan, pojedinac smatra norme,
ciljeve i vrijednosti grupe dobrima, prihvatljivima te eli biti
lan grupe i tei tome. Ali referentni odnos moe biti i
negativan, i tada pojedinac pokuava poveati razliku izmeu
sebe i te grupe. To se ponekad naziva i negativna identifikacija.
vlastitih stavova, ponaanja i sl. Pojedinac ne mora biti lan te
grupe, ve je dovoljno da on zna kakvi su standardi grupe. To
ima utjecaja na percepciju i sl. Utjecaj miljenja veine u nekoj
grupi je dovoljna informacija za usopredbu i evaluaciju. To
objanjava socijalni pritisak, razinu aspiracije pojedinca. To je
vrsta socijanog utjecaja koji ide iz injenice da je nekoj osobi
neka grupa referentna (ak iako joj nije lan)
2.) Normativna funkcija: Ima vezu s normama, ali drugo je
znaenje. Normativna funkcija znai da su ponaanja, reakcije,
procjene, doivljaji pojedinca pod utjecajem lanova referentne
grupe. Osnova te funkcije je grupni pritisak, tj. postupci
pojedinca koji odstupaju, koji su devijantni od normi izazivaju
negativnu reakciju lanova te grupe. Kad su pojedinci u skladu
s normama = prihvaanje, soc. podrka, a ako ne = pritisci,
izolacija, deprivacija nekih socijalnih potreba Grupa dakle
nije samo izvor standarda, ve i potkrepljuje neke oblike
ponaanja i doivljavanja koji su u skladu sa normama,
odnosno kanjava one koje odstupaju Time je normativna
funkcija odreen socijalni regulator ponaanja ljudi.
Normativna funkcija grupe se moe realizirati samo ako postoji
odreena koliina socijalne interakcije.
Ovdje treba upozoriti da je ovo razlikovanje funkcija
komparabilno dvijema vrstama socijalne zavisnosti:
Komparativna = Informatikoj zavisnosti
Normativna = Zadovoljenje potreba
ZAKLJUAK: Pojam i funkcija referentne grupe rijeava
mnoge dileme o izvorima socijalnih utjecaja, pogotovo pitanje
o hijerarhiji socijalnih utjecaja. Referentna grupa je osnova
objanjenja. Referentna grupa moe ali ne mora biti lanska
grupa. Dakle, lanska grupa ne mora imati nikakvnog utjecaja
na pojedinca.

Taj pojam referentne grupa dobio je danas neto ire znaenja i

oznaava: - svaku grupu s kojom pojedinac povezuje svoje
doivljavanje, s kojom se pojedinac identificira, i koji iz
grupe crpi kriterije za samovrednovanje.
HYMAN (zaetak sociopsiholokih istraivanja) - On je
doao na ideju da treba analizirati subjektivni status pojedinca,
tj. kako pojedinac subjektivno procjenjuje svoj poloaj u
socijalnoj strukturi. Analiziriali su se kriteriji na temelju kojih
pojedinci procjenjuju vlastiti socijalni poloaj. Prema tome
poloaj se procjenjuje u odnosu na druge ljude. Otkrio je da se
taj poloaj izvodi iz doivljaja koji se odnosi na dvije vrste
grupa:
a) grupa iji lan je pojedinca, i
b) grupe iji lan pojedinac nije, ali to eli postati , tj.
prema kojima ima neki referentni odnos.

2.4.2. KELLEY: DVIJE FUNKCIJE REFERENTNIH

GRUPA

1.) Komparativna funkcija: grupa predstavlja referentni

standrad kojeg osoba moe koristiti za procjenu osobnih
uvjerenja. Grupa je izvor standarda koji slue za evaluaciju
2.5. INTERNALIZACIJA
2.5.1. ODREENJE INTERNALIZACIJE
Internalizacija Proces internalizacije je proces
usvajanja socijalnih normi, standarda, ponaanja i
doivljavanja i njihovo prihvaanje kao svojih osob-
nih normi ponaanja i doivljavanja, stavova i
uvjerenja te naina vrednovanja,. Dakle, vanjsku
kontrolu nad ponaanjem postupno zamjenjuje
unutranja kontrola i inhibicija savjest.
Ponaanje koje je u skladu s normama pojavljuje
se i ponavlja spontano, ne doivljava se kao
izvana zahtijevano i nametnuto, ve se pripisuje
osobnim motivima, eljama i tenjama, dok se
ponaanje suprotno standardima, inhibira se bez
vanjskih vidljivih vanjskih poticaja (nagrade, kazne)
koji su ranije bili u osnovi uenja tog ponaanja.
Posljedice internalizacije jesu te da dolazi do zadravanja nekih
oblika ponaanja i doivljavanja i u onim uvjetima koji nisu
slini uvjetima u kojima su ta ponaanja i doivljavanje ueni
(uenje u odreenom kontekstu). Ponaanje koje je samo pod
utjecajem vanjske kontrole jo nije internalizirano.
Kako se neki oblici ponaanja ne gase kad nema vanjske
kontrole, vanjskog poticaja? Tu raspravljamo o procesima
internalizacije. Internalizirani oblici doivljavanja i ponaanja
su oblici unutarnje kontrole ona odreuje kako se ljudi
ponaaju, pa je to socijalno relevantno pitanje. Nema
openitog, jedinstvenog objanjenja internalizacije, objanjenja
su razliita.
Proces internalizacije standarda ponaanja: Socijalni
razvoj dovodi do promjena u pojedincima: kao posljedica
postupaka (nagrade, kazne), kontrole, oekivanja i zahtjeva
socijalne okoline postepeno se u pojedincu razvija skup
internalizranih standardnih ponaanja, stavovi, vrijednosti,
norme i kriteriji samoevaluacije. Ti standardi ponaanja, se
postepeno prihvaaju kao osobni standardi, internaliziraju se i
dolazi do morala, savjesti, moralne savjesti i slino. (Termin
savjest koriste Secord i Beckman).
DEF.: Savjest je: sustav, sklop internaliziranih moralnih
pravila o tome to je dobro, pravedno i dozvoljeno, a to
nije. Na osnovu njih se procjenjuje koliko su stvarni ili
zamiljeni postupci u skladu s tim pravilima, normama.
Koliko su ispravni ili ne. Postupci koji nisu u skladu s
normama izazivaju osjeaj krivnje, neugodno
emocionalno stanje.
DEF.: Moralni razvoj: Pod moralnim razvojem se
podrazumijeva proces promjena u naelima i
shvaanjima o tome to je dobro, pravedno i doputeno
a to nije. Radi se o razvoju moralnih standarda i
normi, njihovom prihvaanju i njihovoj internalizaciji.
Internalizacija je dakle jedan mehanizam koji je kljuan
u opem moralnom razvoju ovjeka.
No, to je to moral? Moral se definira kao skup naela
i shvaanja - pravila, obiaja i drutenih normi u
odreenom drutvu o tome to je dobro a to zlo, to je
valjano i doputeno a to nije. Na osnonu tih moralnih
naela ocjenjmuju se i vrednuju ljudski postupci kao
dobri ili loi, ispravni ili neispravni. Shvaanja o dobru
i zlu su pod utjecajem promjenjivih drutvenih odnosa,
to uvjetuje razliitost morala u vremenu i prostoru.
DEF.: Norme su: ope prihvaeni, uobiajeni, raireni oblici
ponaanja koji se oekuju ili zahtijevaju od pripadnika
neke socijalne sredine a koji slue kao osnova za
vrednovanje njihova ponaanja u odreenim
situacijama. To su regulatori koji omoguuju kontrolu
ponaanja i postupno tu kontrolu (poticaje socijalne
okoline) zamjenjuje unutarnja kontrola.
2.5.2. INDIKATORI SAVJESTI
Indikatori koji ukazuju na razvijenu savjest jesu:
(1) osjeaj krivnje
Osjeaj krivnje je neprijatan emocionalni doivljaj koji prati
saznanje o vlastitom krenju ili naruavanju moralnih normi i
pravila ponaanja radi se o doivljaju koji ugroava
samopoimanje, vlastitu vrijednost. Dovodi do reakcija koje
smanjuju osjeaj krivnje.
Namjeravani postupci koji su u skladu s moralnim normama
prolaze neopaeno od socijalne okoline i subjekta, tj. osoba ne
osjea svoje ponaanje koje je u skladu s normama kao
posebnost. Ti oblici ponaanja mogu ipak izazvati pozitivne
osjeaje, samopotovanje, samozadovoljstvo. No ee su
nezapaeni, a tek ako nisu u skladu s normama naruavaju
samopotovanje.
Da bi do toga dolo nuno mora biti uspostavljena moralna
savjest. To se ne smije zamjenjivati sa stidom pred drugima
Odreena stanja i kognitivni procesi utjeu na prosocijalno
ponaanje (vea je vjerojatnost da e netko pomoi drugome
ako postoji neki element koji bi mogao izazvati osjeaj
krivnje). Otpornost na iskuenje je drugi indikator.
(2) otpornost na iskuenje
To je spremnost ili kapacitet, mogunost osobe da se odupre
tenjama, impulsima, porivima koji dovode do zabranjenog i
normana suprotnog ponaanja. Nije moralno zdrav samo onaj
koji nema takvih tenji, ve i onaj koji je sposoban oduprijeti
se iskuenju. Kad otpornost na iskuenje postoji osoba se
suzdrava od onih nedozvoljenih oblika ponaanja, od naina
zadovoljenja tih impulsa (ako je i to pod utjecajem neke
zabrane). Otpornost je posljedica mehanizama unutarnje
kontrole i uz savjest je drugi indikator internalizacije.
Kako dolazi do perzistencije odreenih ponaanja bez vanjske
kontrole (kljuno!). Znai perzistira motivacijska osnova, ali ne
proizlazi iz izvanjskih uvjeta.
2.5.3. ETRI OBJANJENJA INTERNALIZACIJE
(1) FREUD: psihoanaliza
Objanjava perzistiranje motiva i ponaanja pomou Ida, Ega i
Superega. Internalizacija je prema Freudu funkcija superega,
koji na taj nain objanjava samokontrolu.
Rano iskustvo ima presudnu ulogu u oblikovanju motivacijskih
poticaja. Glavna Freudova pretpostavka je da drutvo kroz
odrasle (koji nisu agensi) izvodi represivni utjecaj kada dolazi
do pojave i izraaja primitivnih nagona i poriva. Reakcija
drutva, represivna je na sex i agresivne porive. Kroz normalni
razvoj izraavanje nagona se postupno modificira u skladu sa
zahtjevima drutva. Primitivni nagoni ostaju i kasnije, i na
kompleksan nain utjeu na ponaanje odrasle osobe.
Id predstavlja onu psihiku energiju koja se zasniva
na nesvjesnim instinktima i poticajima, ili instinktivni ivot
ovjeka (potrebe, sex, hrana) ali i instinkt ivota i smrti.
Unutarnja kontrola; impulsi ida koji su iracionalni, slijepi
predstavljaju otre zahtjeve za zadovoljenje. Id funkcionira po
principu ugode. Sa socijalnim razvojem zadovoljenje tih
impulsa nailazi na zapreke soc. okoline (njen represivni
utjecaj).
Ego ili sistem sila funkcije svjesne kontrole. Jaka ego
kontrola jest odgaanje zadovoljenja, svjesna kontrola,
usmjeravanje impulsa tako da se zadovoljenje postigne u
prihvatljivim uvjetima. Ego funkcionira po principu realnosti.
Ego je sistem kognitivnih procesa (percepcija, planiranje,
miljenje). Postupno pravila zabrane okoline dovode do
oblikovanja superega kod djeteta.
Superego je sistem restrikcije, ogranienja, inhibira
nepoeljne impulse. Regulator je unutarnje kontrole, unutarnji
supstitut za izvanjsku kontrolu. To je djetetov moral, savjest.
Dobro razvijen superego vri automatsku, nesvjesnu kontrolu
id-impulsa, to je stalni regulator (glas naih roditelja u
nama). analiza daje slikovit opis ishoda ali ne objanjava
procese koji dovode do perzistencije. To je vie razina
deskripcije.
(2) ALLPORT: funkcionalna autonomija motiva
Allport u vezi sa internalizacijom govori o funkcionalnoj
autonomiji. Rekli smo da je jedan indikator internalizacije da
je neko ponaanje postalo nezavisno od uvjeta u kojima je ono
ueno, tj. perzistira iako se npr. vie ne potkrepljuje. On smatra
da neka odreena aktivnost koja je u funkciji zadovoljenja
nekog motiva moe postati cilj samoj sebi. To znai da ona
postaje autonomna u odnosu na izvorni cilj ili funkciju kojemu
je sluila, tj. postaje funkcionalno autonomna. Ona vie ne
slui tome cilju, ve slui samoj sebi i samo kao takva postaje
motiv. Taj fenomen zgodno izraava stara budistika izreka:
"put je cilj". Funkcionalna autonomija objanjava perstenciju u
nekom ponaanju iako se to ponaanje vie ne potkrepljuje.
(3) EYSENCK: klasino kondicioniranje
Eysenck je zastupao stanovite da su savjest ili moralna svijest
mogu objasniti klasinim uvjetovanjem. Moralna svijest nije
nita drugo nego ponaanje formirano klasinim uvjetovanjem.
No, kako do toga dolazi? Nepoeljno ponaanje je obino
popraeno kaznom, tj. doivljajima koji su neugodni, i tako se
uz ta ponaanja vee neugoda. Taj doivljaj neugode povezan je
i na reakcijama autonomnog S. Nakon nekoliko ponovnog
povezivanja ponaanja i neugode, sama pomisao na to
ponaanje vei izaziva neugodan osjeaj, to dalje dovodi do
inhibicije tog ponaanja. Tako se stvara otpor na izvoenje
drutveno nepoeljnog ponaanja. Eysenck odrie da do takvih
internaliziranih oblika doivljavanja i ponaanja dolazi radi
nagraivanja i kanjavanja, jer dijete takvim ponaanjima ne
postie ono to eli, ve ono to je drutvno poeljno. Ali, ovdje situacija je bila namjetena, osoba koja je bila uitelj je
se postavlja pitanje to je sa gaenjem? Drugi prigovor: da li bi
takva internalizacija zadovoljila definiciju?
(4) McCLELLAND (PRADOKASALNI EFEKT UENJA)
McClelland (bavio se motivima za postignue) je pokuao
odrediti koje su to determinante koje dovode do internalzacije ,
tj. nastojao je ustanoviti uvjete u djetinjstvu koji mogu poticati
nastanak trajnih oblika ponaanja.
Posebno je zanimljivo da je on krenuo od nalaza u vezi s tzv.
paradoksalnim efektom uenja. To je fenomen da to je neko
ponaanje rijee potkrepljuje (npr. u uvjetima povremenog,
nesistematskog potkrepljivanja), to je uenje sporije, ali
ponaanje je otpornije na ekstinkciju, dok u uvjetima
kontinuiranog potkrepljivanja dolazi do brzog uenja, ali
ponaanje se brzo gasi nakon prestanka potkrepljivanja. Kako
se to objanjava. Autori smatraju da organizam kod
kontinuiranog uenja moe lako razlikovati situaciju
potkrepljivanja od situacije ekstinkcije. Kod parcijalnog
potkrepljenja uvjeti uenja i gaenja su puno sliniji (ne zna se
kad slijedi potkrepljenje a kad ne) te je razlikovanje daleko
tee, pa zato ponaanje due perzistira nakon ekstinkcije.
No, kakve to veze ima sa internalizacijom? Osnovna ideja je
sljedea: uvjeti uenja su mnogo sliniji djelominog
potkepljenja nego kontinuiranog potkrepljenja. Jer kada bi za
internalizaciju bilo bitno stalno potkrepljenje, ono se nebi
moglo uspostaviti. injenica je da mnoge oblike reagiranja
djetete ui u sloenim uvjetima uenja i da su to uvjeti u
kojima je potkrepljenje parcijano. Roditelji ne reagiraju na
svaki postupak djeteta, tj. roditelji jedan dio postupaka ne
potkrepljuju (roditelj ne visi svaki put nad djetetovom
nepodoptinom). Uvjeti odgoja u svakodnevnom ivotu su takvi
da korespondiraju uvjetima parcijalnog potkrepljenja, i zato
dolazi do internalizacije.
No zaista postoje sluajevi djece koji su pod vrlo rigoroznom
kontrolom roditelja, tj. oni stalno kanjavaju ili nagraaju. Tada
ta djeca imaju velike probelem uspostaviti unutarnju kontrolu
nad samima sobom.
Internalizacija je ishod procesa socijalizacije. Standardi i
norme koje su poeljne predstavljaju glavne ciljeve
socijalizacije. Devijantno i delikventno ponaanje se takoer
stjee i ui.
2.5.4. DILEME VEZANE UZ INTERNALIZACIJU
Javili su se autori koji su poeli sumnjati u postojanje
internalizacije. Ti autori tvrde da norme ponaanja pod
utjecajem i nekih vanjskih imbenika. Postoje situacije u
kojima se ljudi poinju ponaati na jedan destruktivan nain,
suprotno od normi ponaanja (npr. pojava koncentracionih
logora, spaljivanje sela u vijetnamskom ratu, itd.). Teko
moemo vjerovati da postoje stabilizirane norme koje nisu pod
utjecajem nekih vanjskih izvora (ovo objanjenje je suprotno
Allportovoj teoriji motiva). Autori upozoravaju na istraivanja
koja pokazuju da te internalizirane norme nemaju tako
ogranien, postojan utjecaj na ponaanje npr. sam
eksperimentator u istraivanju utjee na ispitanike; ponaaju se
ponekad posve bezduno prema ispitanicima (bacaju se sumnje
na pouzdanost tih normi).
(1) EXP : MILRAMOVI eksperimenti: istraivanja (60-tih
godina) na podruju spoznaje iz II svjetskog rata,
koncentracijski logori istrebljivanje svojih blinjih Pitanje
je bilo do kuda ide ta poslunost i pokoravanje autoritetu?
POSTUPAK: Istraivao je ispitanike ija je uloga bila da
kanjavaju one ispitanike koji sporo ue i grijee u zadacima u
pokusu i to zadavanjem elektrooka, pri emu se poelo od vrlo
niskih intenziteta, a zavrilo se kod smrtonosnih. Cijela
zapravo bila ispitanik.
Rezultati su bili zaprepaujui. Pokazalo se da je veina ljudi
na uobiajene zahtjeve experimentatora ve skloni zadavati
bolne okove ispitanicima, pa ak ih i ubiti. Time je
demonstrirao kako se ljudi u takvoj situaciji ponaaju onako
kako se od njih zahtijeva, tj. pokoravaju se autoritetima.
Milgram je pokazao do kojih granica je ovjek u stanju ii da
nanosi bol svom blinjem. Gdje su ovdje internalizirani
standardi i norme? Pokus se kritizirao zbog njegove neetinosti.
Daljnje pitanje je pitanje vanjske valjanosti: da li se razultati
mogu generalizirati na na svakodnevni ivot? Moe se rei da
to nije isto je li autoritet nekakav glavni eksperimentator, ili ef
koncentracionog logora. Autoritet = osoba ili osobe koje su u
hijerarhiji nadreeni.
2.5.5. HOFFMAN: TRI VRSTE INTERNALIZACIJE
Hoffman: autor koji se bavio moralnim razvojem. Doao je na
ideju da analizira internalizaciju polazei od subjektivnih
kriterija vezanih uz razinu ukljuenosti osobe i uz njegovo
razmiljanje o ispravnosti, moralnosti nekog ina.
Upozorava kako su mogue tri vrste internalizacije tzv. razine
internalizacije:
(1)najjednostavnija i najprimitivnija internalizacija zasniva
se na kondicioniranju, anksioznosti, uvjetovanom
strahu (internalizacija kako je objanjava Eysenck). To
je vrsta graninog sluaja internalizacije motivacija
je regulirana nekim izvanjskim prijetnjama. Odsutna je
subjektivna evolucija dobrog i loeg.
(2)internalizacija koja se zasniva na pozitivnom odnosu
pojedinca prema nekoj referentnoj skupini, grupi,
osobi. Hoffman za ovu vrstu internalizaciju poziva u
pomo referentni odnos (odnos pojedinca prema nekoj
odsutnoj referenikoj grupi grupa koja ima ukljuenu
komparativnu funkciju, a ne ona koje direktno regulira
njegovo ponaanje). Osoba vjeruje i slijedi standarde,
norme referenike grupe i evaluira svoje postupke na
osnovi standarda, normi koje zastupa ta grupa. To ne
mora biti neka stvarna, prisutna referentna grupa, ve i
odsutna referentna grupa. To je via razina
internalizacije.
(3)najrazvijeniji oblik internalizacije, najvia razina.
Pojedinac zaista doivljava standarde kao osobne, kao
obavezu prema samome sebi. Motivaciona osnova nije
strah od izvanjske kazne, ve uspostavljanje
samopotovanja i izbjegavanje osjeaja krivnje, ali i
postizanje osjeaja odobravanja. Osoba doivljava sebe
kao vrijednu osobu aspekt samopoimanja. Radi se o
unutarnjim procesima rasuivanja i razmiljanja. Ova
razina se pribliava onoj definiciji internalizacije koju
moemo nai u rijenicima.
Hoffman pokazuje kako su pokuaji objanjenja internalizacije
specifini po razini internalizacije koju mogu objasniti. Izvana
nametnuti standardi, norme postupno mogu dovesti do toga da
osoba prihvaa te standarde i norme; pa ak zanijee izvanjsku
kontrolu i opravdava svoje postupke osobnom motivacijom.
2.5.6. INHIBICIJA I KONTROLA IMPULSA
Agensi socijalizacije imaju ulogu i nalaenja neprikladnih
postupaka potkrepljenja kako bi se inhibirala nepoeljna
ponaanja. Da bi dolo do inhibicije i kontrole te posljedice
koje to ponaanje izaziva moraju biti predvidive. To
anticipiranje posljedica zahtijeva od npr. djeteta vrstu
sposobnosti inhibicije i odlaganja onih aktivnosti koje dovode
do nagrade. U pokuaju objanjenja inhibicije i kontrole
impulsa.
KOGNITIVNA TEORIJA UNUTARNJE KONTROLE -
Mowrer i Ullman daju kognitivno objanjenje iako koriste
naziv integrativno uenje. Do inibicije i kontrole dolazi znai
integrativnim uenjem.
Posebno su vani procesi simbolike medijacija njima dolazi
do integrativnog uenja kao osnove integrativne kontrole.
Koriste termin samoinstrukcija. Simboliki procesi podsjeaju
na kaznu ili veu nagradu koja slijedi. Radi se o tipinom
kognitivnom objanjenju stvaranja unutarnje kontrole
inhibicije.
Jedan od indikatora internalizacije i mogunosti inhibicije
odnosi se na odlaganje zadovoljstva = to je aspekt
internalizacije i ukljuuje sposobnost inhibicije i kontrole
impulsa koji je eksperimentalno istraen i ukazuje na
mogunost djeteta da odgodi momentalno zadovoljenje da bi
postiglo kasniji vredniji cilj i zadovoljenje.
Time se bavio MISCHEL 60-tih godina. On je kreator
experimentalnih provjera gdje su djecu stavljali u realistine
situacije izbora: da biraju izmeu neposrednog, ali manje
vrijednog cilja i objekta koji je vredniji, ali je dobivanje
vremenski odgoeno. Time se stavlja na kunju djetetova
mogunost da inhibira momentalno zadovoljenje da bi postiglo
kasniji, vrijedniji cilj. Rezultati su sljedei:
(1) preferiranje tih odgoenih nagrada poveava se sa
dobi (vea je proporcija odgoenih zadovoljenja) jer
(prema Mowreru) dolazi do procesa maturacije,
kognitivnog sazrijevanja.
(2) preferiranje vrijednijih ciljeva se moe poveati
smanjivanjem vremena odgaanja.
(3) odgaanje neposrednih ciljeva se poveava sa
stupnjem vjerojatnosti da e se taj odgoeni izbor
zaista realizirati
To moemo povezati sa uvjetima odgoja, postupcima
roditelja Raena su istraivanja usporedbe odlaganja
zadovoljenja izmeu delikvenata i nedelikvenata. Delikvencija
radi se o ponaanju koje je impulzivno i dovodi do
neposrednih zadovoljenja (tu, ovdje i sada). Pokazalo se da
delikveniti imaju odreeno iskustvo koje navodi na
nepovjerenje. Analize su pokazale da delikventi daleko vie
preferiraju neposredno bliske, manje vrijedne ciljeve. Ova
mjera odlaganja zadovoljenja korelira sa drugim indikatorima
internalizacije poput osjeaja krivnje i sl.
KANJAVANJE
Kanjavanje je povezano sa pokuajima objanjenja inhibicije i
kontrole impulsa. Radi se o kanjavanju u najirem smislu
(fiziki, verbalno). Usmjereno je inhibiranju nepoeljnog
ponaanja. Meutim, kanjavanje se mijenja. Postoje oscilacije
u toleriranju neprihvatljivog ponaanja. U ranijem djetinjstvu
postoji tolerancija prema impulzivnom ponaanju (neki autori
to smatraju univerzalnom pojavom). Ovisno o kulturi, tu
toleranciju zamijenjuje aktivno nastojanje da dijete kontrolira
te impulse. Kanjavanje je najdominantniji oblik ponaanja tj.
postupanja kojim se eli razviti inhibicija i kontrola impulsa.
Posljedice kanjavanja: (Miller) kanjavanje ima lokalne i
specifine posljedice. To znai da umjesto da se naui kako je
agresivno reagiranje zabranjeno i tabu, dijete prvo ui
suspregnuti taj agresivni postupak prema izvoru uslijed straha,
ali moe doi do premjetanja agresije na neki drugi objekt.
Dvije su dimenzije:
1. odnosi se na oblik ili vrstu reakcije: Fizika reakcija
agresivni impuls se moe izraziti kroz verbalnu agresiju.
Kanjavanje fizike agresije moda e sprijeiti taj vid agresije,
ali ne znai da e sprijeiti verbalnu.
2. odnosi se na slinost podraaja
Miller inhibicija agresije je to vea to je situacija slinija komparacija s drugim osobama koje su u istoj situaciji.
onoj koja je izvor frustracije i kanjavanja. Reakcije drugih osoba osnova su objanjenje i
razrjeenje kognitivno nejasnih situacija i za ocjenu
(ne)prikladnosti osobnog doivljavanja tih situacija.

Socijalna komparacija. Proces u kojem su druge

Postoje dva gradijenta: Kao to vidimo, to je slionst izmeu
izvora frustracije i nekih drugih objekata manja, to je manji
agresivni poriv, a ujedno pada i potovanje (strah = inhibicija).
Meutim, strah od kazne opada bre od agresivnog poriva, pa
tako, sestra, mlai brat itd. imaju dobre anse da dobiju batina.
Agresivni poriv i gradijent inhibicije nemaju isti nagib ili
strminu. Time je omogueno objanjenje za pomaknutu
agresiju. to je vei agresivni poriv, vea je inhibicija (kad bi
gradijenti bili jednakog nagiba) ali tada ne bi dolo do toga da
u nekoj odreenoj slinosti izvornom cilju ipak dolazi do
agresije.
NPR. otac je kaznio djeaka: otac je izvor agresije. Inhibicija je
najintenzivnija. to je osoba slinija primarnom cilju to je
prema njoj jai agresivni poriv i obrnuto. Opadanjem slinosti
opada i inhibicija. Toka najintenzivnije agresije je mlai brat.
Djeak e usmjeriti agresiju prema mlaem bratu, a ako on nije
prisutan djeak iz susjedstva. Najstriktnijim kanjavanjem
moe se postii da se zatome agresivni impulsi na neke objekte.
Kako vrijeme kanjavanja, intenzitet i doslijednost utjeu na
pojedinca?
2.6. AFILIJATIVNI MOTIV
Afilijativni motiv. To je socijalni motiv koji se izraava u
tenji pojedinca da bude u prisustvu i kontaktu s drugim
ljudima, da se s njima zdruuju i povezuje. Afilijativna
tendencija je posebno izraena u situacijama neugode,
straha, nesigurnosti, doivljaj ugroenosti i strah.
Psiholoka funkcionalna osnova afilijacije je u smanjenju
nelagode usljed prisustva drugih ljudi i u poveanju
kognitivne jasnoe usljed, to omoguava socijalna
osobe informacije i saznanja o stavovima,
sposobnostima i oblicima reagiranja drugih osoba
osnova za evaluaciju osobnih uvjerenja, stavova,
sposobnosti, emocionalnih i drugih stanja.
Prema teoriji socijalne komparacije L. Festingera, postoji
potreba (nagon) za evaluacijom osobnih stavova,
sposobnosti, naina ponaanja i doivljavanja, te
ocjenom njihove ispravnosti i prikladnosti.
U pomanjkanju informacija iz objektivne realnosti
dolazi do osobne evaluacije usporedbom s drugim
ljudima ije ponaanje predstavlja socijalnu realnost.
Procesi socijalne komparacije pojaani su su osobito u
stanjima nesigurnosti i sumnje, u nejasnim, potencijalno
prijeteim situacijama, pa ovi procesi daju dobru osnovu
za objanjenje (1) panike, (2) afilijativnog motiva i (3)
ponaanja gomile.
Tim istraivanjima poeo se baviti Scachter koji je na tu ideju
doao tako da polazi od analize iskustava vezanih uz izolaciju.
Izolacija dovodi do vrlo neugodnih situacija; u poetku potreba
za kontaktom s drugima, mata se o tome (due u izolaciji
izdre oni koji mogu matati), ak halucinatorne slike
(socijalno su obojene). Scachter je zakljuio da je jedna od
posljedica izolacije psihiko stanje koje je slino intenzivnom
nastupu anksioznosti, napetosti. To ga potie na istraivanje
transformacije tog odnosa; izolacija = poviena anksioznost. Da
li e poviena anksioznost izazvati tenju za afilijacijom (tada
bi ta tenja imala svoju funkcionalnu osnovu).
EXP provjere: Schachter poinje s tim da exp
manipulacijom izaziva viu razinu anksioznosti i njihovu
afilijaciju usporeuje sa skupinom kod koje nije izazvana
anksioznost. Scachter provjerava posljedice eksperimentalno
izazvane anksioznosti (pita se ispitanika da li bi rado bio sam
dok eka pokus ili bi bio s drugim osobama). Lako se postie
naivnost ispitanika ovdje, jer dok isp. eka da pokus pone,
pokus je ve zavrio. Da li je vano tko su te nazone osobe;
bilo tko ili neke odreene? To takoer exp provjerava.
to je osnova afilacije, to se tim postie? Postoje
individualne razlike u afilijativnoj tendenciji pri povienoj
anksioznosti; to je tomu osnova? Jedna je razlika ??? roenja
(1 uzrok) dakle ovisi o znaajkama rane socijalizacije.
Schachter eli vidjeti da li ti nalazi vrijede u svakodnevnom
ivotu; tko su solo drinkeri, tko bolji piloti lovci itd. (dakle
solo).

2.7. UENJE ULOGA

DEF.: Uloga se obino definira kao sklop karakteristinih oblika ponaanja, doivljavanja koji se oekuje od neke osobe na
odreenom poloaju/statusu i koje ostvaruje i izraava ta osoba. Uz ulogu, takoer se veu prava, obaveze, dunosti osoba i
oekivani oblici ponaanja obino se zasnivaju na nekim drutvenim normama (predvieni kao prikladan oblik ponaanja u
kratkotrajnoj situaciji).Postoji dakle aspekt oekivanja, no ne oekuje se od svih jednako i sve ne ostvauju svoju ulogu podjednako.
Postoje uloge koje su odreene kod roenja, uloge koje su prolazne (uloge gubitnika)
Socijalne uloge su relevantne od roenja do smrti i velik ih je broj. Zna se ta je oekivano ponaanje od majke, uitelja, djeteta,
djeaka, djevojice itd. Pri tome nain na koji neka osoba igra svoju ulogu ne mora biti u skladu s oekivanjima okoline. Radi se o vrlo
sloenim oblicima doivljavanja i ponaanja i pitanje je kako se ta ponaanja ue.

OBILJEJA UENJE ULOGE:

(1) Uenje uloge = uenje takvih oblika ponaanja odnosa prema socijalnoj okolini, sebi, koji je odreen ili se oekuje od osobe
koja ima neki poloaj u socijalnoj strukturi.
 (2) To nije neka posebna vrsta ili posebni proces uenja, ve ukljuuje u sebi razliite oblike uenja, no u osnovi su sloeni
procesi uenja a ne kondicioniranje (uenje imitacijom, identifiacijom, operantno uenje itd.), to ovisi o razvojnoj fazi o
sloenosti ponaanja.
(3) Radi se o uenju u interakcijskom odnosu u okolini gdje postoje razliite vrste i procesi uenja.
(4) Kod uenja uloge bitan je socijalni kontekst oekivanja, tj. oekivanja socijalne okoline (npr. tata vidi da se njegov sin igra
lutkama)
(5) Uenje uloga, je uenje takvih oblika ponaanja kakva izraavaju druge osobe.

(1) UVJETI KOJI OLAKAVAJU UENJE ULOGA

a) Uloge su komplementarne (muko i ensko; gubitnik i pobjednik).

b) Jasnoa kojom socijalna okolina definira ulogu: Mora postojati konsenzus socijalne okoline, kakvo je ponaanje
primjereno za odreenu ulogu. U tradicionalnim drutvima (primitivnim plemenima) postoje odreeni obredi (inicijacije
= formalizirani postupci koji olakavaju uenje uloga npr. sklapanje braka je postupak inicijacije), gdje mukarci
postaju mukarci, a djevojice ene i takva zbivanja trebaju olakati prihvaenje i razjanjavanje (shvaanje) odreene
uloge. To ima preventivan efekt za konflikte meu ulogama i unutar neke uloge (konflikt izmeu oekivanja i uloge).

(2) UVJETI KOJI OTEAVAJU PRIHVAANJE ULOGA, TE DOVODE DO KONFLIKTA

a) Konflikt unutar jedne uloge

b) Konflikt izmeu uloga (majka, ena, zaposlena, studentica).

c) Konflikt unutar grupe; npr. disparantnost oekivanja okoline i osobnog poimanja te uloge (npr. poloaj ene u nekim
drutvima i njeno oekivanje)
Mnotvo uloga ne mora biti izvor konflikta (sin, brat, brati obiteljske uloge nisu izvor konflikta). Udovoljavanje mnotvu uloga ili
preferiranje jedne nad drugim ulogama.
 (3) MORALNI RAZVOJ

3.1. Odreenje moralnog razvoja

3.2. Uvodno o teorijama moralnog razvoja

3.3. Jean Piaget: kognitivna teorija moralnog razvoja

3.3.1. etverofazni model razvoja

3.3.2. imbenici moralnog razvoja

3.3.3. Rezultati istraivanja piagetovih postavki

3.4. Kohlberg: kognitivna teorija moralnog razvoja

3.4.1. Usporedba Kohlberga i Piageta

3.5. Bandura: teorija socijalnog uenja

3.5.1. Potreba za novom teorijom uenja

3.5.2. Karakteristike Bandurine teorije

3.5.3. Definicija uenja po modelu

3.5.4. Vrste uenja

3.5.5. Procesi uenja po modelu

3.5.6. Usporedba kognitivnih i socijalnih teorija

3.5.7. Bandura: odgojni postupci roditelja

3.1. ODREENJE MORALNOG RAZVOJA
To je vaan aspekt socijalizacije, socijalnog razvoja. Dvije su
najbitnije teorije:
(1) teorija kognitivnog razvoja i
(2) teorije uenja.
Moralni razvoj je proces u kojem dolazi do shvaanja (tj. do
promjene u shvaanju) to je dobro a to zlo, do promjene u
ponaanju i naelima. Proces razvoja moralnih standarda i
njihova internalizacija. Razliita su teoretska stanovita o
imbenicima moralnog razvoja, to je u osnovi geneze
moralnog razvoja, mehanizmi moralnog razvoja, to su
primarni aspekti moralnog razvoja itd.
OSNOVNI POJMOVI:
MORAL = skup pravila, naela, principa koja omoguuju
razlikovanje dobrog i loeg te ponaanje u skladu s time.
Moralna pravila tite dobrobit pojedinaca i osiguravaju
ostvarenje ljudskih prava (npr. ne ubiti, ne krasti).
Univerzalna su, tj kulturno/ideoloki neovisna.
DRUTVENE NORME = dogovorena pravila koja
upravljaju svakodnevnim postupcima i odravaju red u
drutvu (npr. ekanje u redu, preputanje sjedala
starijem) Ovise o konkretnom drutvu.
MORALNO RASUIVANJE = razmiljanje o vlastitim i
tuim postupcima u kontekstu morala.
MORALNA ZRELOST = Moralno zrele osobe su
internalizi-rale moralna pravila i sposobne su pridravati
ih se prema svojoj savjesti, tj. i onda kada ne postoji neka
vanjska opasnost, tj. bez vanjskih sankcija. Drugim
rijeima, zrela moralnost nije regulirana izvana (nagrade
i kazne), ve je savijest regulator.
Moralno zrelo ponaanje ima 4 elementa:
(1) Sposobnost prepoznavanja situacije moralne dileme
(2) Moralno rasuavanje i odluka
(3) Uzimaju se u obzir razliiti situacijski uvjeti oni
ili govore u prilog i protiv moralnog ponaanja.
(4) Bihevioralni aspekt provoenje moralne odluke
u djelo
3.2. UVODNO O TEORIJAMA MORALNOG
RAZVOJA
1. PSIHOANALITIKA TEORIJA: U okviru psihoanalize
razvoj morala se objanjava kao proces povezan sa razvojem
stadija psihoseksualnog razvoja. Prema tome moralni razvoj je
stupnjevit.
(1) FAZA: Freudovo je miljenje da dijete u poetku
svog razvoja ima hedonistiku moralnu fazu sile
ida, prevladava naelo ugode.
(2) FAZA: Pod represivnim utjecajem okoline se razvija
superego (koji postoji instanca unutarnje kontrole).
Osnovni mehanizmi moralnog razvoja su roditeljske
norme, standardi tj. identifikacija s roditeljima.
Istraivanja pokazuju da je utjecajnija kognitivna teorija
moralnog razvoja autori ee govore u mnoini; kognitivne
razvojne teorije, socijalne razvojne teorije vie ih je.
2. KOGNITIVNE RAZVOJNE TEORIJE: Stavljaju teite
na razvoj moralnog rasuivanja, promjene u moralnom
rasuivanju. Moralno rasuivanje je prema ovoj koncepciji
neposredno povezano s kognitivnim razvojem. Kognitivni
razvoj je u osnovi moralnog razvoja, ovisi o maturaciji
kognitivnih funkcija. Za dobro razumijevanje postavki o
moralnom razvoju, treba poznavati osnovne postavke Piageta o
opem kognitivnom razvoju.
2.1. PIAGET
Zaetnik je kognitivnih teorija, a osim njega i Kohlberg je bitan
za objanjenje moralnog razvoja.
Osnovne karakteristike tog razvoja:
(1) Razvoj moralnog rasuivanja kod djeteta odvija se
kroz nepromjenjiv redoslijed faza ili stadija. Prijelaz
iz jedne faze u drugu je skokoviat i svaki sljedei
stadij predstavlja kvalitativno drugaiju, integriranu
cjelinu, ali koja poiva na reorganizaciji one
prethodne faze. Moral se razvija kroz nekoliko faza iz
ega slijedi situacijska dosljednost (= slaganje
izmeu moralnih uvjerenja i postupaka u svim
situacijama u odreenoj fazi). Takoer prema Piagetu
nema regresije u moralnom razvoju:
(2) Intelektualni razvoj je preduvjet moralnog razvoja.
Maturacija (biol. sazrijevanje) je univerzalna,
nepromjenjiva pa je tako i moralni razvoj. Moralna
zrelost po Piagetu ukljuuje uvaavanje socijalnih
pravila (obiaja, zakona), moralnih naela, smisao za
socijalnu pravednost, uvaavanje uzajamnosti,
jednakosti u meuljudskim odnosima. Dijete
razrijeava moralne dileme, prolazei kako kroz faze.
3. TEORIJE SOCIJALNOG UENJA (BANDURA):
UENJE PO MODELU
Teite stavlja na moralno ponaanje (bihevioralni aspekt) kao
skup socijalno prihvatljivih reakcija koje djeluju
samopotkrepljujue jer se izbjegavaju kazne i dobiva se
prihvaanje i nagraivanje od okoline. Neki moralni postupci
oituju se u izvravanju prococijalnog ina, npr. pomaganju
drugima, davanju, ali i izostanku nekog postupka koji nije u
skladu s opeprihvaenim moralnim normama.
Osnovne postavke moralnog razvoja:
 (1) Moralni razvoj se odvija kroz uenje (ire shvaeno)
u socijalnoj okolini, kao i svi drugi oblici socijalnog
ponaanja. Bitan je proces uenja po modelu.
Kljuna objanjenja proizlaze iz uenja u interakciji s
okolinom.
(2) Radi se o jednom kontinuiranom razvoju (uenje), tj.
moralni razvoj nije skokovit.
(3) Taj razvoj ne odvija se po nekom odreenom slijedu
od nieg ka viem, dakle promjene u moralnom
rasuivanju i postupcima ovise o socijalnom uenju.
Mogue su i regresije, tj. da se dijete pone ponaati
moralno gledajui na nioj razini od ve prethodno
izvedenih moralnih ina.
(4) Kako nije u osnovi maturacija stavlja se manje
teite na dobno specifine moralne postupke.
3.3. JEAN PIAGET
Istraivao je razvoj poimanja pravila i socialnih odnosa kod
djece u kojoj mjeri djeca potuju i slijede pravila. Piage je
proveo istraivanje: igrao se sa djecom s pikulama. To je naime
jedan socijalno interakcijski odnos, jer: odvija se po nekim
pravilima, ima puno ivotnog realizma, tj. djeca spontano
reagiraju.
Piaget je djeci postavljao pitanja: o porijeklu pravila; koliko su
ona ispravna; dobra i prihvatljiva, i sl. Pokuao je provjeriti
koliko su djeca sklona prekriti ta pravila. Utvruje osnovne
razvojne faze u pogledu znaenja i upotrebe tih pravila, i na
osnovi toga: razina moralnog rasuivanja djece moe se
provjeriri tako da djeci damo izmiljene prie tj. dileme o
postupcima tko je vie kriv, zato je kriv i treba li ga kazniti.
ETVEROFAZNI MODEL RAZVOJA :
Ustanovio je da postoji nekoliko faza moralnog razvoja: U
literaturi navedene godine su samo orijentacija: postoje naime
individualne razlike i navedene dobne norme treba shvatiti
samo uvjetno.
1. FAZA (2.-4. god.) = PREDMORALNI PERIOD Djeca
pokazuju vrlo malo smisla i obzira prema pravilima. Dijete
relativno teko moemo dobiti da igra po pravilima, da uvaava
socijani odnos djeca ne shvaaju to je to moralnost i ne
razumiju zato se valja drati pravila. Ono se igra samo zato da
se igra, i uitak u samom igranju je cilj i svrha aktivnosti, pa
tako igre nemaju ni pravila ni cilj.
2. FAZA (5.-7. god.) = HETERONOMNA MORALNOST ili
MORALNI REALIZAM - Ovdje djeca poinju slijediti pravila.
Zbog specifinog naina razmiljanja djeca se vrlo kruto
pridravaju tih pravila jer su ona dana od vieg autoriteta pa
zato apsolutna. Pravila za njih imaju objektivnu realnost, pa se
ova faza naziva fazom moralnog realizma. To se pokazuje kad
pokuamo dijecu dobiti da igraju mimo pravila (da se
promijene) to djeca ne ele, jer nisu svjesna da su pravila
samo dogovorena, ve su apsolutna. Tu djeca pokazuju strogo
potivanje pravila koja su nepromjenjiva, sveta.
a) objektivna odgovornost, tj. djeca svoje moralne procjene
temelje uglavnom na objektivnim (fizikim) posljedicama
nekog postupka, prema objektivnoj teti ili koristi, tj. vrijedi
objektivna odgovornost. Ako je netko razbio 15 alica vee je
kriv nego onaj koji je razbio samo 1 alicu. Djeca dakle
zanemaruju namjere osobe koja je neto uinila.
b) bezuvjetna ili imanentna pravda, tj. nakon svakog krenja
pravila nuno slijedi kazna (ukrade kola sljedei dan e
izgubiti loptu ili sl.), tj. pravda je uvijek zadovoljena i svaki
prekraj mora biti kanjen, i to je pokajanje (kad ne
korespondira uinjenom).
Objanjenje heteronomne moralnosti, tj. takvo rigidno moralno
rasuivanje kod mlae djece objanjava se (Piaget)
kognitivnom nezrelosti, i povezano s time djeca jednostavno i
apsolutno uvaavaju i potuju pravila autoriteta (odraslih).
Kognitivna nezrelost se oituje u egocentrizmu + realizmu
miljenja. Dijete nije u stanju prepoznatu perspektivu
miljenja druge osobe, realno je samo ono to on vidi i
doivljava, ne moe uvidjeti kako to drugi vide i doivljavaju.
Teko im je uvaavati namjere druge osobe, ve samo vidljivu
objektivnu tetu. Dijete nije u stanju zamisliti kako netko drugi
iz svoje pozicije vidi objekt drugaije. Dakle dijete se nije u
stanju uiviti u tuu ulogu. Realizam miljenja brkanje
subjektivnog miljenja i doivljavanja i vanjske realnosti
ono to on razmilja i vidi je realno, i nema druge realnosti, tj.
ne moe si npr. zamisliti kako neka druga osoba vidi istu stvar
ali sa nekog drugog mjesta. Tako dijete svoje snove smatra
realnim pojavama. Dijete u ranoj dobi je vrlo teko umiriti da
je to bio samo san dijete je potpuno budno a ipak plae: ne
razumije. Takva kognitivna nezrelost uvjetuje te karakteristike
moralnog rasuivanja
3. FAZA (8.-11. god.) = AUTONOMNI MORAL ili
MORALNI RELATIVIZAM - faza moralnog relativizma, gdje
djeca pravilima pristupaju mnogo fleksibilnije jer shvaaju da
je moral relativan (arbitraran), tj. neto dogovoreno, a ne
apsolutno. Pravila vie nisu tako kruta i nepromjenjiva te se
mogu mijenjati dogovorno ovisno o situaciji i potrebama ljudi -
jer nisu Bogom dana ve tako i tako dogovorena (opet igra s
pravilima).
Moralnost nekog ponaanja sada procjenjuju s obzirom na
razne situacijske i subjektivne initelje (poput namjere
pojedinca). Djeca takoer prestaju vjerovati u bezuvjetnu
pravdu - jer imaju individualno iskustvo (nisu ba uvijek bili
kanjeni). Kako se vie se drue sa vrnjacima proiruje im se
perspektiva, a istodobno postepeno naputaju egoentrian nain
miljenja.
Naputanje egocentrinog miljenja: uoavaju da postoje
razlike u gledanju na dobro i zlo: netko drugi moe drugaije
vidjeti i zakljuiti, mogu se uiviti u stanje druge osobe:
subjektivna faza.
4. FAZA (11. god. na dalje) = ZAVRNA FAZA -
Pretpostavka dostizanja ovog stupnja jest razvijesnost formalno
- logikog miljenja i prevazilaenje egocentinosti. Djeca tada
mogu stvarati nova pravila i poinju iriti svoje moralno
rasuivanje s osobnog na drutveni i politiki plan.
Piaget je ispitivao moralni razvoj na sljedei nain: dao je
djetetu niz pria, u svakoj je namjera drugaija, drugaija je
koliina tete i sl, i ono procjenjuje tko je vie kriv i koliko je
kriv (teta ili namjera). NPR.: Tko je vie kriv? Zato? Kako bi
to trebalo kazniti?
Postoje problemi sa instrumentima i postupcima. Mogu se
dogoditi neke nedoslijednosti (npr. dijete reagira na broj ali ne
i na volumen!). Moramo slijediti Piagetova naela kognitivnog
razvoja da bi to sve bilo OK.
Prelasci iz faze u fazu su kratkotrajni i iz toga proizlazi da bi
veinu djece trebali zatei ili u vioj ili nioj fazi (ne izmeu) i
te faze bi trebale biti jasno izraene (skokovit razvoj). No istr.
pokazuju da je dosta djece u tim prijelaznim fazama, a ne u
nekoj odreenoj fazi (nije izraeno).
Kljuni imbenici za prelazak iz jedne faze u drugu su
uvjetovani:
(1) maturacijom (kognitivni razvoj koji je neophodna
osnova moralnog razvoja) i
(2) socijalnim iskustvom (sazrijevanjem!) Piaget kad
se radi o tome smatra da je od posebne vanosti
interakcija s vrnjacima (istog statusa) simetrina
interakcija. Piaget prvi upozorava na bitan utjecaj
vrnjaka u socijalizaciji. Zato su bitni vrnjaci? Za
razliku od interakcije s odraslima interakcija s
vrnjacima je mogue a) ravnopravnije sudjelovanje,
tj. dijete ee dolazi u ulogu da odluuje i o
pravilima i mijenja ih i b) takoer, lake mu je
uivljavati se u tuu ulogu i preuzimati tu tuu ulogu
vrnjaka, i to sve je bitno za moralni razvoj.
U stadiju autonomne moralnosti (kontakt s vrnjacima
smanjuje jednostrano uvaavanje autoriteta odraslih) poveava
se i djetetovo samopotovanje, a i uvaavanje i potivanje
vrnjaka. Dijete dolazi u socijalne odnose koji ga instruiraju da
su pravila arbitrarna, da se mogu mijenjati ako se dogovorimo,
da su to socijalni ugovori (dogovori). Interakcija s vrnjacima je
socijalni kontekst koji potie moralni razvoj. Kognitivni razvoj
je ukljuen, a socijalna interakcija je kao neka vrsta
katalizatora koji pomae i potie moralni razvoj (olakava ga i
ubrzava). Praget prvi kae da roditelji nemaju tako veliku
ulogu kao vrnjaci, ali bi mogli imati veu ulogu kada bi
uvaavali dijete (ravnopravan odnos, kao interakcija s
vrnjacima).
To je suprotno Bandurinom shvaanju (70) ako se radi o
uenju po modelu. Znai li to da se roditelji neadekvatno
ponaaju do neke odreene dobi i da se to onda promijeni
odgovor Bandure je moda! Moda roditelj misli da dijete to
jo ne razumije, a kasnije kad je dijete odraslo onda vie
uvaavaju djetetovo stanje (misaoni nivo; nisam htio, nisam
vidio).
Piagetove postavke o moralnom razvoju su potakle vei broj
istraivanja ali kao da su dola sa zadrkom (60-90 g.) u SAD,
80 u Europi. Ipak ostaje mnogo spornih i nejasnih pitanja. U
nizu istraivanja 70, 80 pokazalo se da postojanje
(univerzalne) tendencije porasta u razvoju moralnog
rasuivanja sa dobi tu postoji jedan trend u skladu s
Piagetovim postavkama (uz dob je vezana maturacija a uz
maturaciju kognitivni razvoj). To je dobiveno u razliitim
socijalnim i kulturalnim uvjetima (univerzalnost); od
objektivne prema subjektivnoj univerzalnosti.
Ali neki autori upozoravaju na druge podatke koji donekle
osporavaju odreene Piagetove postavke dosta je teko
vjerovati u skokovit razvoj, kao i o kratkoj kognitivnoj
reorganizaciji, jer se puno djece nalazi u meufazi (previe a da
bi bio taj period kratak). Prema Piagetu se djeca nalaze u
jednoj fazi i funkcioniraju na jedan nain, i nakon kratke
reorganizacija oni ubrzo prelaze u drugu fazu i funkcioniraju na
drugaiji nain.
Pigetove granice su samo aproksimativne, ali socijalno iskustvo
moe izmijeniti te dobne trendove! Ako se radi o odreenom
slijedu razvojnih faza (bez regresija i skokovito) znai da teko
moemo dijete dobiti da rezonira drugaije (ako je na nioj da
reagira obrnuto, a jo tee obrnuto). Bandura radi exp provjeru
uenje prema modelu i potkrepljenje.
REZULTATI ISTRAIVANJA PIAGETOVIH
POSTAVKI
DOBRO: Rezultati istraivanja uglavnom potvruju
Piagetove zamisli:
a) djeca zaista vjeruju u bezuvjetnu pravdu; b) postoji
povezanost izmeu nivoa kognitivnog i moralnog
funkcioniranja, i c) hipoteza o vanosti uloga vrnjaka se
pokazala tonom.
Krajem 70, 80 postoji shvaanje da s kognitivnim razvojem u
funkciji dobi dolazi do promjena u moralnom rasuivanju; od
oslanjanja na posljedice na subjektivnoj orjentaciji. Ali podaci
analiza dobnih trendova dovode u sumnju neke Piagetove
postavke da razvoj nije skokovit i kratak period prelaska
(naglo restruktuiranje u funkcioniranju).
LOE:
Ali istodobno pokazalo se da je Piaget potcjenjivao
moralno rasuivanje mlae djece. To potcjenjivanje
posljedica je metodo-lokih nedostataka: On je u
svojim priamo prvo opisivao namjere aktera, a
kasnije uinak akcije, pa su djeca jednostavno
zaboravila namjere i usredotoila se na posljedice
akcije. Ako se u njegovim klasinim moralnim
dilemama vie istaknu namjere lika, tu informaciju
mogu ak i predkolci upotrijebiti pri moralnoj
procjeni.
Djeca dalje razlikuju krenje drutvenih i moralnih
normi: Krenje moralnih normi shvaaju ozbiljnije i
kanjvaju. Krenje drutvenih normi samo
ismijavaju.
Piaget nije bio u pravu smtrajui da roditelji koe
moralni razvoj. Pokazalo se da oni dapae pospjeuju
moralni razvoj. LEON (1984) je pokazao da je
moralno rezoniranje roditelja i njihove djece vrlo
slino.
Piaget aproksimira dobne granice koliko ranije socijalno
iskustvo moe utjecati (interakcija s vrnjacima)? Istraivanja
(puno podataka) razvoja moralnog rasuivanja kod djece (iri
dobni raspon). Radi se analiza trenda na podacima: analiza tj.
usporedba tog trenda i promjena u moralnom rasuivanju sa
podacima dobivenim na drugim uzorcima komparabilni
podaci. Vei dobni raspon; transverzalni pristup ( dobne
skupine), te kombinacija s longitudinalnim nacrtom.
Osnovni podaci su postoci odgovora (rezoniranja) na
subjektivnoj fazi, objektivnoj i u prolaznom periodu od 6-12 g.
6 godina:
5% subjektivno,
19% prijelazna faza,
76% objektivno.
Kriterij je 80% i vie da odreena dobna skupina bude na
razini vie faze znai da pripada toj fazi. Pola-pola je
prijelazni period.
9-10 g.} preko je u niem periodu. Razvoj moralnog
rasuivanja je povezan s dobi, to je u skladu s Piagetom,
konzistentni nalazi slini su trendovi u razliitim
soc-kulturalnim uvjetima (najee se ne mijenjaju u ovisnosti
o tim faktorima). Mlaa djeca heteronomni moral osim
nekolicine.
Dosta je djece u prijelaznom periodu (to je dobio i Bandura). Ti
podaci govore u prilog skokovitom razvoju. To moe biti
metodoloki artefakt instrumenta zakukuljena namjera.
Ali to se dobiva i kod drugih autora. Na takav nain
(transverzalni pristup) je teko interpretirati u odnosu na
Piagetove postavke da prijelaz u novi stadij zahtijeva
kognitivnu reorganizaciju (razgranine faze); moe doi do
potekoa u interpretaciji. Ali Bandura i drugi kau da je to
kritika Piageta. Moe se dogoditi da neke karakteristike
individualnog razvoja kod prijelaza iz nie u viu fazu u
transverzalnom pristupu ne dolaze do izraaja. Zato su
potrebna ponovljena mjerenja, koliko se dugo djeca zadravaju
u pojedinom periodu.
Usporedba pokusa: Kljai, Prilin, Bae N = 737, Coman N =
77 i Bandura, McDonald N = 154
SLIKA 1. Postotak subjektivnih
rezoniranja u funkciji dobi
Usporedba krivulja: analiza trenda u osnovi na asimptote, te
analiza visine razliitih krivulja.
Dobiveno kod nas: postoji porast subjektivnog rezoniranja s
dobi. Nai ispitanici od 8 godina su ak ispod ostalih.
Znaajan je porast 9-10 g. pribliavanje krivulja, praktiki Kohlbergova teorija usmjerena je na rasuivanje o pravdi jer
izjednaeno to je u skladu s Piagetovim postupcima.
Prie su bile usporedive (varijacije Piagetovih). Ponovljeno
ispitivanje moralnog razvoja istim instrumentima nakon 6 mj. i
1 godine. Ti nalazi (neki) su u skladu s Piagetovim postavkama
stadij subjektivne orjentacije pri drugom ispitivanju dosie
vie onih ispitanici koji su prije 6 mjeseca bili u prijelaznom
periodu. Ali u prilog Bandurinih konstatacija: od 29%
ponovljenih provjera nali smo da u prijelaznom periodu djeca
ostaju i due od godinu dana. Da li je to sasvim suprotno
kognitivnim teorijama Kohlberg bi rekao NE! Za razliku od
Piageta on ne smatra da moralni razvoj zavrava s 12 g, sve
osobe dolaze do vie faze moralnog razvoja, puno se studenata
nalazi u konvencionalnoj fazi. Moralni razvoj treba istraivati i
sa 24, 25 godina. Podaci dobiveni na razliitim uzorcima idu u
prilog Piagetu, ali je problem to to prijelazni period kod nekih
traje due.
Kako bi se mogle napraviti provjere utjecaja socijalnih
kontakta s vrnjacima? Na osnovi poznavanja razvojnog puta,
ali nisu ba strogo kontrolirani uvjeti; istr. tako da se
usporeuju predkolci koji su pohaali vrti i oni koji ga nisu
pohaali. H0: oni koji su ga pohaali su vie izloeni socijalnoj
interakciji. Ima li zbog toga nekih razlika? No, razlike nisu
dobivene. Usporeivali su i starije uenike 2, 3 i 4. razreda
(produena nastava, dnevni boravak = vei broj kontakata s
vrnjacima) i opet nije naena razlika. Obzirom na vrstu
podataka teko da se mogu jednoznano interpretirati rezultati:
nisu strogo kontrolirani uvjeti.
1. Za razvoj moralnog rasuivanja dovoljna je i manja
koliina interakcija s vrnjacima (i oni koji ne idu u vrti
imaju kontakte).
2. Da li je socijalna interakcija kakva se potie u vrtiu ona
kakvu je na umu imao Piaget, tj. da li je ona relevantna za
moralni razvoj u smislu da potie razvoj moralnog
rasuivanja.
Reim ivota i rada u vrtiu nije jednako vrijeme poticao
spontanu aktivnost djece. Radne aktivnosti (postroji se,
sluaj) to su zvali zanimanje jedno vrijeme rade to im
se kae. Ideja male kole ne potie spontanu interakciju nita
vie nego kod djece koju uvaju bake.
3.4. KOHLBERGOVA TEORIJA MORALNOG
RAZVOJA
(Pennigton to detaljno prikazuje) Kohlbergov model predlae
tri razine moralnog rasuivanja:
(1) PRETKONVENCIONALNA,
(2) KONVENCIONALNA,
(3) POSTKONVENCIONALNA,
a svaka se dalje dijeli na dvije podfaze koje slijede jedna
drugu. Svaka od tih est faza sastoji se od dvije komponente:
drutvene i moralne. One predstavljaju drutvene i bioloke
utjecaje.
Faktor moralnog razvoja: Prijelaz iz faze u fazu dogaa se
kad dijete doivi misaoni sukob. To se dogaa kad djeca
zajedno s drugima sudjeluju u donoenju odluka i pritom
razmijenjuju miljenja o moralnim pitanjima. Zbog
suprotstavljenih gledita tj. kad dijete vie ne moe vie vladati
novim inforacijama u okviru postojeeg pogleda na svijet, ona
taj misaoni sukob razrijee promjenom naina miljenja, tj.
prelaskom na viu fazu rasuivanja.
ono, smatra Kohlberg, najvie odraava strukturirane osobine
pojedinih faza.
Jedna od postavka je da jednom kad osoba dostigne vii stupanj
rezoniranja, nema regresije, nema vraanja na ranije faze
razvoja.
SLINOSTI IZMEU KOHLBERGA I PIAGETA:
(1) svaka faza je zasebna cjelina,
(2) prijelaz iz faze u fazu: a) tee uvijek istim redom, b)
kad dijete nove informacije vie ne moe svrstati u
postojeu kognitivnu sturukturu,
(3) model je primjenjiv u svim kulturama.
RAZLIKE OD PIAGETA
(1) Postoje razlike i specifinosti u nainu na koji
Kohlberg provjerava razinu moralnog rasuivanja:
konstruira odreenu priu na koju ispitanik treba
reagirati (to su moralne dileme: ispitanik treba rei
kako bi u odreenoj situaciji postupio. NPR.: pria o
Heinzu i lijeku). Taj postupak ima kliniku, grupnu
primjenu.
(2) Za razliku od Piageta, Kohlberg pri objanjenju
reagiranja mlaih npr. priklanjanje autoritetu, polazi
od toga da se ne radi o strahopotovanju nego o
strahu od kazne koja je posljedica prijestupa.
 (3) Pronalazi da moralno rasuivanje ne zavrava s 12 g.
(po Piagetu autonomni stadij) nego razvoj se
nastavlja i dalje postaje kompleksnije u
adolescenciji i ranijoj odrasloj dobi. Ne moraju
nuno svi dostii taj najvii stadij moralnog razvoja.
esto se pokazuje da samo mali broj ispitanika
dostie 5. i 6. stupanj moralnog rezoniranja.
(4) Detaljne Kohlbergove analize su ga navele na
zakljuak, da moralni razvoj napreduje kroz
nepromjenjiv slijed od 3 moralne razine od kojih
svaka ima 2 kvantitativno razliita stadija (dakle 6
stadija a ne samo 4).
Redosljed faza moralnog razvoja je prema Piagetu i Kohlbergu
nepromjenjiv, to istraivnja ne potvruju uvijek. Neki
sljedbenici Kohlberga su razvili jo podstupnjeve.
3.5. TEORIJE SOCIJALNOG UENJA
Glavni zaetnik i glasnogovornik teorije socijalnog uenja, je
Albert Bandura. On je svoju teoriju nazvao socijalna
kognitivna teorija.
U osnovi Bandurine teorije je namjera istraivanja socijalnih
ponaanja i linosti (ire shvaeno). Po tome se ne razlikuju od
ostalih teorija uenja.
Socijalne teorije uenja = NE!! ve teorije socijalnog uenja,
zato to se to uenje osniva na promjenama zbog socijalnih
podraaja (interakcija sa socijalnom okolinom).
3.5.1. POTREBA ZA NOVOM TEORIJOM UENJA
Iako velikoj panji koja je bila posveena procesu uenja,
opsena teorija socijalnog uenja relativno se kasno razvila.
Postojei principi uenja izvedeni su uglavnom iz istraivanja
izoliranih, jednostavnih odgovora koji po prirodi nisu ni
socijalni ni razvojni, u kojima su ispitanici esto bile ivotinje.
Eksperimenti su bili ogranieni na klasino i operantno
kondicioniranje odgovora, a cilj tih istraivanja bio je
redukcionistiki, tj. da se kompleksno socijalno ponaanje
svede na odgovarajui principe jednostavnog uenja prije nego
da se pronau novi principi koji bi na adekvatan nain
obuhvatili kompleksne socijalne fenomene.
Opa pretpostavka okolinskih teorija je da su socijalni odgovori
naueni metodom sukcesivne aproksimacije putem
diferencijalnog potkrepljivanja (Skinner, 1953.). Meutim, ta
koncepcija se kritizira iz etri razloga:
(1) Djeca katkada stjeu nova ponaanja jednostavno
gledajui kako ih izvodi netko drugi.
(2) Djeca katkada postanu vie ili manje sklona izvoenju
ponaanje nakon to su vidjela kako su drugi doivjeli
potkrepljujui ili kanjavajue posljedice za to ponaanje.
(3) Smatra se da se ovom metodom nikada nebi nauili mnogi
socijalni odgovori, pogotovo ako se radi o ponaanjima
koja nemaju nekog pouzdanog podraaja koji bi ta
ponaanja izazvao,
(4) U sluajevima kad se i zna da neki podraaji mogu
izazvati ponaanje koje je slino eljenom ponaanju,
ustanovljeno je da je proces uenja znatno bri ako
postoje socijalni modeli koje ispitanik moe oponaati.
3.5.2. KARAKTERISTIKE BANDURINIH
PRETPOSTAVKI
Za razliku od drugih teorija (npr. S-R) ova koncepcija nije
klasino bihevioristika, ve neobihevioristika. Zato?
Bihevioristika je zato, jer Bandura vjeruje da su procesi
uenja i interakcija sa okolinom odgovorni za velik dio djejeg
razvoja. Meutim, ne samo izvanjska potkrepljenja, nego i
unutarnji procesi su bitni (posredni, medijacijski). Teite
dakle je na uenju u interakciji sa socijalnom okolinom, ali
nisu izuzeti unutranji medijacijski procesi, ve se priznaje
postojanje i utjecaj organizmikih varijabli na ponaanje (zato
je neobihevioristika). Bandura ustvari kritizira bihevioristiko
shvaanje prirode ovjeka kao previe mehaniko. ovjek se
shvaa previe pasivno, kao da je u potpunosti determiniran
snagama koji izvana djeluju na njega.
Teorija socijalnog uenja daje dakle veu vanost kognitivnim
imbenicima nego to to ine strogo okolinski pristupi (ali ne
iskljuivu). Bandura smatra da se uenje po modelu temelji na
kognitivnim procesima opaanja, panje i pamenja.
Konkretno, opaza stvara kognitivne reprezentacije ponaanja
drugih ljudi i predvia da e isto ili slino ponaanje dovesti do
istih posljedica koje je proivio model.
3.5.3. DEF.: UENJE PO MODELU: je proces stjecanja
novih oblika ponaanja i modifikacija starih koji se zasniva na
opaanju dviju stvari:
(1) ponaanja drugih osoba (modela), i
(2) posljedica koje takvo ponaanje moe izazvati.
Osnovna postavka ove teorije jest dakle, da se "uenje
opaanjem odvija kada se ponaanje opazaa mijenja kao
rezultat opaanja ponaanja modela (i posljedica tog
ponanja)".
Uenje posljedica tueg ponaanja je kljuna stvar naime,
tradicionalno uenje tj. uenje na osnovi vlastitih pokuaja i
pogreaka je zamijenjeno uenjem posljedica ponaanja osobe
koja se promatra.
Uenje je po modelu ima tri karakteristike: ono se odvija
(a) bez vlastitih pokuaja,
(b) bez direktnog potkrepljenja ili kanjavanja jer
(c) se odvija na simbolikom planu.
3.5.4. VRSTE UENJA
S obzirom na vrstu posljedica mogua su dva ishoda
modeliranja:
a) IMITACIJA, koja moe tono kopirati opaeno ponaanje
ili ga apstrahirati u opem obliku, a javlja se kad je model
 bio potkrepljen. Imitacija se mora uvijek biti tona kopija
onoga to je bilo opaeno, ve moe samo slijediti openiti
oblik ponaanja modela (= selektivna imitacija).
b) INHIBICIJA ODGOVORA (protuimitacija): drugi mogui
ishod modeliranja, dogaa se kad imitacija opaenog
ponaanja postaje manje vjerojatna - obino zato to je
model primio kaznu za to ponaanje (npr. kad uitelj javno
disciplinira neposluno dijete kako bi dao primjer).
Socijalni kontakt je vrlo razliit i mnogostruk s obzirom na
ulogu koju mogu imati druge osobe sa subjektom. Neposredan
utjecaj je bitan faktor uenja kod socijalnog potkrepljenja
(druge osobe su izvor nagrade i kazne). Socijalna okolina
(socijalni objekti) je drugaija kada se radi o imitaciji (objekt
nije svjestan, tamo je model) i identifikaciji.
3.5.5. PROCESI UENJA PO MODELU
Bandura (kao i Tolman) razlikuje uenja ponaanja od
izvoenja toga ponaanja i on vjeruje da uenje opaanjem
ukljuuje etri odvojena procesa:
(1) Procesi panje, pojedinac opaa, promatra objekt
i njegovo ponaanje (osnovni uvjet)
(2) Procesi pamenja, pamti se ono to je opaeno.
(3) Procesi izvoenja, moraju postojati korespon-
dirajue mogunosti, kapaciteti kod opazaa.
(4) Motivacijski procesi, motivaciona osnova (da
se izvede to ponaanje)
Prve dvije etape predstavljaju proces stjecanja, tj. uenja
modeliranog odgovora, a posljedne dvije izvoenje
modeliranog ponaanja.
Ovdje vidimo zato Bandura svoju teoriju naziva socijalno-
kognitivnom teorijom. Naime, uenje je determinirano
opaevaim kognitivnim procesima panje i pamenja i odvija
se na simbolikom planu, dok je izvoenje ponaanja pod
kontrolom opaevaih izvedbenih i motivacijskih procesa.
(1) OPAANJE PONAANJA MODELA - to je nuan uvjet
da doe do modeliranja, ali ono samo po sebi ne mora dovesti
do promjena u ponaanju. Neki obici ponaanja mogu biti
percipirani, ali to ne znai da e se oni kod subjekta i pojaviti.
Mora doi do pamenja i dosjeanja.
to e biti naueno ovisi o mnogim imbenicima, te koji su
objekti nazoni u pojedinevoj okolini. Vani su imbenici koji
utjeu na to prema kojim osobama e biti usmjerena pozornost.
Koristi se termin funkcionalna vrijednost poananja
znaenje koje model ima za subjekta, njegova privlanost.
Dakle, procesi opaanja modela i panje koju dijete posveti
modelu ovise o mnogim faktorima izmeu kojih su najvaniji:
(1) ZNAAJKE MODELA: Koristi se termin
funkcionalna vrijednost ponaanja tj. znaenje
koje model ima za subjekta ili privlanost modela.
Dijete e imitirati onaj model koj posjeduje
karakteristike koje dijete dri privlanim ili
poeljnim, npr.: talent, inteligencija, snaga, dobar
izgled, popularnost, ili neka slinost modela sa
osobama prema kojima postoji privlanost ili
socijalna zavisnost.
(2) STUPANJE POBUENOSTI DJETETA i
(3) DJETETOVA OEKIVANJA.
Samo opaanje modela ne mora dovesti do uenja tj. do
promjena u ponaanju. Vani su tragovi pamenja koji se
stvaraju i koji ostaju.
(1) PAMENJE OPAENOG (kodiranje): Procesi pamenja
odreuju koliko dobro e dijete pohraniti, zadrati i kasnije se
dosjetiti modeliranih ponaanja - postoje dvije vrste pamenja
ili reprezentacija:
a) na predodbenom planu, i
b) na verbalno - simbolikom planu.
Mnogo je ee i djelotvornije verbalno-simboliko kodiranje, i
to zato jer se radi o sloenim oblicima ponaanja, tj.
sekvencama socijalnih uloga. Ono je bre, relativno je trajnije,
primjerenije ja kao osnova, tj. kao trag koji treba potaknuti
neki, pogotovo sloeni oblik ponaanja.
Postoji razina pamenja na predodbenom planu. Mnogo je
djelotvornije verbalno i simboliko (ee i efikasnije)
kodiranje sekvenci ponaanja zato to se ue sloeni oblici
ponaanja tj. sekvence socijalnih uloga, nego predodbeno.
Neefikasno ih je pamtiti na predodbenom planu.
Procesi pamenja ovise o djetetovoj upotrebi strategija
pamenja kao to su organizacija i ponavljanje informacija i
njegovom opem kognitivnom razvoju (inteligenciji).
(2) SUBJEKT IMA KAPACITET IZVOENJA PONAA-
NJA tj. ima neke korespondirajue vjetine, sposobnosti ili
potencijale koji su potrebni za izvoenje ponaanja. Osim
podraaja i reakcije ovaj model dakle ukljuuje analizu i nekih
posrednih varijabli. Vani su medijacijski procesi.
Da bi neko ponaanje moglo nauiti, subjek mora imati
potencijal da izvodi (barem neke elemente) sloenih oblika
ponaanja mora koordinirati te sekvence, uskladiti ih sa
simbolikom reprezentacijom (ono to je zapameno). tj. ti
elementi se usklauju sa prethodnom, simbolikom
reprezentacijom ponaanja, tj. dolazi do usporedbe izvedenog i
zapamenog materijala.
Ukazivao je na to da je proces uenja po modelu karakteristian
posebnu vanost imaju procesi samoregulacije i simboliki
procesi. Analize su pokazale da se u poetku moe opaziti samo
gruba aproksimacija modela ponaanja, a kasnije postaje sve
slinija originalnom. Radi se o procesu uenja bez ponavljanja.
Ui se pomou kodiranja ponaanja koje se odmah ne realizira
ve u nekim odreenim uvjetima.
Ti kapaciteti odreuju koliko dobro ovjek moe reproducirati
ponaajne modela (ne moemo imitirati pticu).
 (3) MOTIVACIJA - subjekta da izvodi to naueno ponaanje.
Motivacijski procesi odreuju da li i kada e dijete izvesti
modelirano ponaanje. Teorije potkrepljivanja tvrde da bez
izravnog potkrepljenja subjekta nema uenja, no Bandura
smatra da se uenje dakako moe dogoditi i bez izravnog
potkrepljenja subjekta. Kljuni motivacijski faktor jest
potkrepljenje modela. Osoba moe kodirati neko ponaanje, a
koje e reproducirati tek kasnije kada e postojati neke potrebe,
tj. neka motivaciona osnova.
Potkrepljenje moe dakle biti:
1. Indirektno: kad se model potkrepljuje (a ne i opaza)
2. Direktno: kad se opaa potkrepljuje
Kod uenja po modelu od kljunog je znaaja kakve posljedice
proivljava model usljed izvedenog ponaanja, jer te posljedice
djeluju kao posredno potkrepljivanje odnosno posredna kazna
samog opazaa (vikarijsko potkrepljenje odnosno kazna).
Drugim rijeima, opaza nije izravno potkrepljen odnosno
kanjen, tj. ne ui metodom vlastite koe, ve koristi tue
iskustvo. Radi se o uenju bez pokuaja, bez direktnog
potkrepljenja.
Ako su posljedice negativne, onda se smanjuje vjerojatnost da
e se ponaanje pojaviti i kod uenika, a ako su one pozitivne
onda vrijedi suprotno.

Proces STJECANJA modeliranog odgovora Proces IZVOENJA modeliranog odgovora

PROCESI PROCESI PROCESI PROCESI

PANJE PAMENJA IZVOENJA MOTIVACIJE

Odreuju koliko e Odreuju koliko dobro Odreuju koliko dobro IZVOENJE

PONAANJE Odreuju koliko je dijete
panje dijete posvetiti e se dijete sjeati e dijete ponoviti motivirano imitirati PONAANJA
MODELA modelu. ponaanja. ponaanje modela. (R reakcija)
model.
(S - stimulus)
Fizike sposobno-sti i
Karakteristike modela Predodbena vjetine djeteta
reprezentacija Vanjski potkrepljivai
interesna vrijednost Raspoloivost (1) direktni (djetetu)
ponaanja modela Simbolika komponenti odgovora (2) indirektni (modelu)
reprezentacija Samopotkrepljenje
Karakteristike opazaa Samoregulacija na
Koritenje strategija temelju povratnih
stupanj djetetove
pobuenosti
pamenja informacija
djetetova oekivanja Djetetova opa Sloenost ponaanja
kognitivna razina modela
3.5.6. SLINOSTI I RAZLIKE KOGNITIVNIH TEORIJA I BANDURE

Kognitivistike teorije Teorija socijalnog uenja

1. Moralno ponaanje je povezano sa moralnim 1. Razvoj moralnog ponaanja je posljedica procesa uenja, (a ne
rasuivanjem, a moralno rasuivanje je povezano sa razvoja moralnog rasuivanja, odnosno opeg kognitivnog
opim kognitivnim razvojem, a opi kognitivni razvoj je razvoja). etri su vrste uenja (Bandura 1977):
posljedica
(1) Izravno asocijativno uenje (slino klasinom i operantnom
kondicioniranju)
(1) maturacijskih procesa,
(2) Uenje opaanjem
(2) procesa adaptacije (asimilacija + akomodacija).
Iz toga slijedi da kognitivni razvoj lei u osnovi moralnog
(3) Simbolike upute
razvoja i on ovisi o maturaciji kognitivnih funkcija. (4) Simbolika logika
Prema teoriji socijalnog uenja, glavne odrednice djejeg moralnog
ponaanja su pricipi:
(1) nagrade (poveava vjerojatnost moralnog ponaanja) i

(2) kazne (smanjuje vjer. pona.), tj. potkrepljenje,

(3) uenje opaanjem i

(4) samoregulacija ponaanja.

Tijekom razvoja djeca internaliziraju razliita potkrepljenja i

procese opaanja i ue ih upotrebljavati za upravljanje vlastitim
ponaanjem.
Procesi uenja dalje ovise o socijalnim poticajima i iskustvu (a ne
genetskim dispozicijama), tj. slijed razvojnih promjena je funkcija
potkrepljenja i drugih varijabli uenja. Nema dakle, unaparijed
odreenih razvojnih faza.

2. Kognitivne funkcije (a time i moralno rasuivnje) se 2. Moralni razvoj nije povezan sa maturacijom kognitivnih
razvijaju maturacijom (bioloko sazrijevanje), a maturacija funkcija, te nije univezalan i nepromjenjiv.
je univerzalna, nepromjenjiva. Drugim rijeima, razvoj
socijalnog i moralnog ponaanja u biti je razvoj ve
unaprijed genetiki datih (djetetu inherentnih) dispozicija,
te je kulturno neovisan = univerzalan i nepromjenjiv.

3. Moralni razvoj prolazi kroz nepromjenjiv slijed 3. Moralni razvoj ne prolazi kroz nepromjenjiv slijed razvojnih
razvojnih faza koje se javljaju u odreenoj dobi i one su faza, ve je kontinuiran, te je mogua moralna progresija i
genetiki predodreene i stoga univerzalne. regresija.

4. Prijelaz iz jedne u drugu fazu je skokovit 4. Prijelaz nije skokovit ve postepen, tj. djeca odreene dobi
(diskontinuiran), a ne postepen. To znai da djeca u jednoj rasuivaju prema razliitim kriterijima, to ovisi o situaciji,
fazi rasuivaju samo na jedan nain, a u drugoj samo na potkrepljenju, modelima.
drugi nain.

5. Svaki sljedei stadij predstavlja kvalitativno

drugaiju, integriranu cjelinu, ali koja poiva na
reorganizaciji one prethodne faze.

6. Teorije razvojnih faza pretpostavljaju da e 6. Teorije socijalnog uenja ne pretpostavljaju situacijsku

djetetovo moralno ponaanje biti dosljedno od jedne do dosljednost, ve da e djetetovo moralno ponaanje varirati od
druge situacije, jer kad je dijete jednom dostiglo odreenu situacije do situacije. Ono je nauilo da svaka situacija zahtijeva
fazu razvoja onda jednostavno funkionira na samo jedan specifino ponaanje.
odreen nain.

7. Teorije razvojih faza openito naglaavaju 7. Teorija socijalnog uenja pak naglaava interindividualni
intraindividualni varijabilitet u ponaanju tijekom vremena varijabilitet u ponaanju to je (prema Banduri) loginije s obzirom
(promjene kod istog pojedinca), a umanjuju na razlike u iskustvu glede vrste i rasporeda potkrepljenja,
interindividualne razlike (razlike meu pojedincima). izloenosti vrlo razliitim socijalnim modelima, razliitog spola,
intelektualnog nivoa, socioekonomskog statusa te etnikih i
(sub)kulturalnih razlika.
Slinosti:
1. Ako gledamo aspekt kognitivnog razvoja. Kod Piageta je
kognitivan razvoj bitan preduvjet moralnog rasuivanja, a
kod Bandure on takoer govori o korespondentnim
vjetinama, tj. kognitivnim kapacitetima za moralni razvoj.
Govori o apstraktnom modeliranju, koje nije mogue bez
kognitivne strane.
2. Ako gledamo znaaj okoline: Piaget je prvi govorio o
vanosti vrnjaka kao socijalnih imbenika (ukljuuje
vanost soc. faktora) to je jedna od veznih spona sa
Bandurinom teorijom. Kod Piageta je u moralnom razvoju
dakle takoer bitno socijalno iskustvo, a pogotovo
interakcija s vrnjacima. Jedna izrazito kognitivna teorija
ukljuuje dakle neke okolinske aspekte. Bandurina teorija
pak ukljuuje unutarnje, posrednike, kognitivne procese.
Utjecaj medija i televizije
Neka istraivnja se bave pitanjem kakav utjecaj imaju modeli
koji se vide na mass-medijima, pogotovo na televiziji.
Najvie exp provjera je raeno na djeci kod uenja agresivnog
ponaanja. Istraivai su mnogo puta potvrdili da gledajui
nasilne filmske junake, djeca mogu nauiti nove oblike agresije
i da ih takvi filmovi potiu na agresivna ponaanja. Oito je da
djeca oponaaju nasilne postupke koje vide. Zahvaljujui
televizijskom nasilju djeca postaju tolerantnija prema agresiji i
ona im manje smeta.
Djecu se izlagalo razliitim vrstama agresvnog ponaanja
(modeli). Pokazalo se da djeca naue neko ponaanje i u
kontrolnim i u exp uvjetima, ali ih ne ispoljavaju ako su uili u
ctrl. uvjetima. Istraivanje Bandure djeca su u stanju nauiti
agresivne oblike ponaanja modela koji nisu poticani,
nagraivani.
Odnos socijalne okoline prema agresivnom ponaanju =
pokazalo se da nema inhibicije agresivnog ponaanja ako se to
ponaanje u socijalnoj okolini tolerira.
ZAKLJUAK: Oito je da je uenje po modelu djelotvorno
za uenje ponaanja koje je vrlo sloeno i rijetko. To je
najdjelotvorniji put za uenje lingvistikih stilova, uenje
odreenih standarda ponaanja i uenje novih efikasnijih
naina ponaanja.
(Npr.: primjena tih spoznaja na podruju klinike u
terapeutske svrhe: pokuaj kod djece koja imaju fobiju od pasa
dijete promatra ponaanje modela (kavez s psom model
postepeno prilazi kavezu, igra se s psom).
Prema Banduri je to dominantan model uenja u socijalnom
razvoju. Uenje sloenijih oblika socijalnih ponaanja se
zasniva na uenju po modelu. Nalazi istraivanja su naveli
Banduru da ospori termin refleksne osnove uenja
(potkrepljenje).)
Nazivi uenja po modelu:
a) opservacijsko uenje, b) uenje opaanjem,
c) simboliko modeliranje, d) apstraktno modeliranje,
e) zamjensko ili domiljeno uenje, f) vikarijsko uenje
3.5.7. BANDURA GOVORI I O NEKIM ASPEKTIMA
INTERNALIZACIJE.
Odgojni postupci roditelja
Roditeljski nain kanjavanja je sljedei initelj koji utjee na
moralno rasuivanje i na djelotvornost kazne u poticanju
internaliziranja roditeljskih moralnih vrijednosti djeje
usvajanje moralnih pravila. Postoje tri skupine odgojnih
postupaka:
Pokazivanje moi - naredbe, prijetnje, tjelesna sila
Uskraivanje ljubavi - verbalno neodobravanje,
ismijavanje i uskraivanje njenosti
Indukcija - objanjavajui razgovori o ne-moralnosti
postupaka.
Veina roditelja primjenjuje sva tri postupka u veoj ili manjoj
mjeri. No odreeni su dominantni.
Pokazalo se da su djeca kojima roditelji prvenstveno
objanjavaju moralna pravila na najviem stupnju moralnog
razvoja (ne elim drugima initi loe), uskraivanje ljubavi
dovodi djecu na neto niu razinu (ne elim biti lo, odbaen),
dok pokazivanje moi podrava najnie oblike moralnog
rasuivanja (u pravu je jai).
No, djeje prihvaanje i usvajanje pravila ovisi nekoliko stvari:
A. o njihovoj sposobnost obrade informacija sadranih u
kazni, tj. razumijevanju znaenja i smisla nekog pravila i
slaganja djeteta da je neko pravilo prikladno i razumno;
B. o emocionalnoj reakciji na kaznu: ako kazna izaziva samo
strah, dijete nee prihvatiti roditeljska pravila, ali ako u
djetetu proizvede suosjeanje s onim tko je povrijeen
njegovim postupkom, tada je internalizacija pravila mnogo
vjerojatnija;
C. o temperamentu djeteta: dvije su ponaajne osobine
djeteta koje su uroene i koje ovise o temperamentu
djeteta, a to su a) jaina djetetove emocionalne reakcije na
vlastiti pogrean postupak i b) sposobnost odupiranja
zabranjenom ponaanju u izazovnim situacijama.
Odgojni postupci kao konstrukt u psihologiji:
Odgojni postupci roditelja su specifini agens socijalizacije.
Postoje razliite vrste interakcije djeteta i roditelja i razlike u
postupcima roditelja pa ih moemo operacionalizirati na
razliite naine. To je kompleksna varijabla pa ju je teko
mjeriti i rijetko moemo usporeivati rezultate razliitih
istraivanja; razlike su u nainu definiranja, operacionalizacije
i mjerenja tih varijabli. Jedan od izvora metodolokih
potekoa lei u izvorima podataka. Danas postoje mogunosti
da se informacije o odgojnim postupcima roditelja dobiju:
od samog roditelja (samoiskaz), kako on u pojedinim
situacijama postupa s djetetom. Ali tu oprez jer
roditelj daje svoju interpretaciju.
od same djece (doivljaj roditeljskih postupaka)
opaanje: direktno opaanje nekih situacija
interakcije izmeu roditelja i djece npr. kad majka
dovodi dijete u vrti, lijenike ekaonice. Ipak ne
moemo otii kod nekoga doma i promatrati. esto
specifine situacije mogu doveti do pristranih
podataka.
Rohner: zastupa stanovite da je relevantno za psihike
posljedice roditeljskih postupaka to kako djeca doivljavaju
roditeljske postupke (interakcijski efekt), a ne kakvi oni
objektivno jesu doivljaj je zapravo vrsta interakcije.
Jedna od moguih klasifikacija roditeljskih postupaka, autori
Hoffman i Sahzstein 60,70-te. Bave se analizom odgojnih
postupaka roditelja i moralnog razvoja dali su sugestije koje
su relativno aktualne i danas.
(1) Kreu od toga da postoji jedan oblik roditeljskog
postupka = primjena sile/moi, koji ukljuuje
zastraivanje, fiziko kanjavanje.
(2) Postoje i roditeljski odgojni postupci koji su vie
psiholoke prirode, psiholoki postupci. To je
osnovna podjela. Ti ukljuuju
uskraivanje/davanje ljubavi. panje
O toj podjeli se puno raspravlja u okvirima pokreta Mentalne
higijene (preporuuju se postupci a ne sila). Autori su
zakljuili da je dihotomizacija na 2 sklopa nedovoljna, te da
postoje i drugi roditeljski odgojni postupci vani za moralni
razvoj i internalizaciju.
1. Fiziko kanjavanje: primjena sile i moi
Ukljuuje fiziko kanjavanje, deprivaciju materijalnih dobara,
privilegija, direktnu primjenu sile i prijetnje kanjavanjem,
uskraivanje, ograniavanje. Roditelji koriste te postupke
elei kontrolirati dijete, rabe fiziku snagu, socijalnu mo i
utjecaj, mogunost da kontroliraju materijalna dobra i sve
ostale privilegije. Oslonac je na djetetov strah od kazne. Ti
roditeljski odgojni postupci su vezani s razvojem orjentacije na
vanjske regulatore ponaanja.
2. Psihiko kanjavanje: uskraivanje ljubavi
Roditelj kontrolira dijete, utjee na njega davanjem ili
uskraivanjem ljubavi, panje Roditelj pokazuje otvorene,
direktne (ne fizike!) znakove ljutnje prema djetetu koje se
neprihvatljivo ponaa, tj. izraava na uoljiv nain da mu
uskrauje ljubav, panju. Radi se o implicitnom ili
eksplicitnom davanju do znanja nesklonosti.
(NPR. ignoriranje djeteta ili je izraz u gesti neu te vie ni
pogledati okretanje lea djetetu Gestovni ili verbalni
znaci roditelj ne razgovara s djetetom, ne slua to ono
govori. Iskazuje mu nesklonost. Ne volim te vie, ili prijetnja
naputanja. Obrnuta varijanta: kau djetetu da spakira pinklec i
ode od kue.)
Istraivanja pokazuju da primjena sile ima odreenu kvalitetu
kanjavanja, ali uskraivanje je isto psihika kazna iako ne
ukljuuje neposredno fiziku ili materijalnu prijetnju ili kaznu.
I to moe emocionalno tetiti djetetu, osiromaiti ga, posebno
ako ukljuuje krajnju prijetnju naputanja djeteta, odvajanje.
Primjena sile sadri jasne znakove bure koja brzo doe ali i
brzo ode (po nekim autorima), dok uskraivanje ljubavi moe
za dijete biti vremenski nepredvidivo. To je posebno teko za
dijete je ono ne moe ocjeniti trajnost te situacije. To nanosi
emocionalnu tetu djetetu. Ima fizioloki nepoeljne posljedice
kao i primjena sile. To se objanjava ovisnou djeteta o
roditeljima, kao i time to nemaju iskustva da bi percipirali
vremensku perspektivu i da bi shvatili da je to privremeno. No
djeca to brzo ue.
Hoffman i Sahzstein misle da je za psiholoku analizu odnosa
roditelja i djeteta nuno imati na umu i indukciju.
3. Indukcija
Voenje, navoenje djeteta od strane roditelja. Roditelj
pouava, instruira dijete, daje mu objanjenja ili iznosi razloge
zato zahtijeva da dijete promijeni ponaanje.
Roditelj moe objanjavati i naglaavati zahtjeve situacije i
tetne posljedice djetetovog ponaanja za samo dijete, roditelja
ili drugu osobu. Daje do znanja djetetu uvstvene posljedice
djetetovog postupka (vidi kako plae).
Ponekad indukcija znai upuivanje djeteta na koji bi se nain
trebalo ponaati i zato se ne bi trebalo ponaati na nain na
koji se ponaa. Ovi roditeljski odgojni postupci nemaju
karakter kanjavanja.
Teite: da se dijete uvjeri u neto, da ga se nagovori, navede
pri tomu implicitno koriste mogunosti i potencijale djeteta,
njegove karakteristike. Apelira se na njegov ponos, potenje,
dobrotu. esta hrabrenja i upuivanja roditelja kad mu govore
da je vjet, velik, sposoban
Piaget: odnos roditelja s djecom bi trebao biti slian kao odnos
djeteta s vrnjacima (induktivan) za bolji moralni razvoj
djeteta. To nije isto s onim to neki laici nazivaju
moraliziranje ili popovanje tj. stalna projekcija,
verbalizacija moralnih naela djeci, propovijedanje o tome to
je dobro.
Neki autori su analizom doli do toga da je posebno
internalizacija moralnih pravila vezana s razvojem internalne
orjentacije (osjeaj krivnje i uvstvena stanja koja predstavljaju
inhibitore neprihvatljivog ponaanja to je karakteristika te
orjentacije).
Posebno su analizirali znaajke indukcije, ali koja je
orjentirana prema drugom (dijete se upozorava na tetne
posljedice svog ponaanja za drugu osobu).
Modeli prosocijalnog ponaanja
Prosocijalno ponaanje ukljuuje dijeljenje s drugima,
suradnju i pomaganje. U tom modelu vano mjesto zauzima
ba empatija ili orjentacija pema drugom. Indukcija doprinosi
razvoju empatije. Naime, roditelji objanjavaju tetne
posljedice za drugu osobu, ali i upuuju kako bi se dijete
trebalo ponaati.
Empatija = uivljavanje u emocionalno stanje druge osobe,
razumijevanje njena poloaja na osnovi percipirane ili
zamiljene situacije u kojoj se ta osoba nalazi. Empatija
ukljuuje kognitivne procese, elaboracije tog stanja. uvstvena
strana prati empatiju prvenstveno je kognitivni proces, iako
to ne moraju biti ista uvstvena stanja kao kod osobe koja je u
nevolji. Ali emocionalni proces elaborira uzroke stanja i
ukljuuje uivljavanje i suosjeanje; to potie prosocijalno
ponaanje (altruistine reakcije).
Roditeljski postupci usmjereni prema drugoj osobi osiguravaju
neku vrstu unutarnje kontrole, internaliziraju i inhibiciju
ponaanja koje bi moglo drugoj osobi nanijeti tetu.
Korelacije izmeu odgojnih postupaka i moralnog
razvoja (internalizacije)
Hoffman je izvrio pregled razliitih istraivanja i nastojao je
na osnovu njih ustanoviti korelacije vrste odgojnog postupka i
moralnog razvoja (internalizacije). Kao mjere za internalizaciju
koriste se npr. nezavisnost od vanjskih izvora kazne/nagrade
(klinika procjena, esto u longitudinalnim istraivanjima
delikventnog ponaanja djece mlae dobi): to je prognostiki
dobar indikator za kasnije devijantno ponaanje, ponekad
indikatori koji ukazuju na otpornost na iskuenje (otpornost na
porive da se uini neto privlano ali devijantno i drutveno
nepoeljno).
Potom odgoda zadovoljenja, prihvaanje odgovornosti i
priznanje nekog nedjela, prijestupa. Pretpostavka: priznanje
nedjela je potaknuto osjeajem krivnje, to priznanje nema neku
instrumentalnu funkciju (npr. da ublaimo posljedice). Te
indikatore nije jednostavno operacionalizirati i mjeriti. Dolazi
do nekih zakljuaka;
(1) odnosi se na estu upotrebu sile od strane majke. Ona
je negativno povezana sa moralnim razvojem, a
posebno je negativno vezana sa internalnom
orjentacijom (s njenim stvaranjem). Tu su nalazi
najkonzistentniji i noviji rez. to potvruju. Tu ide i
doivljaj agresivnosti ad strane majke takoer
negativna korr s mjerama moralnog razvoja.
(2) upotreba indukcije; pruanje ljubavi od strane majke je
pozitivno korelirano s moralnim razvojem. No ta veza
nije toliko jaka kao u 1. sluaju (gdje je upoterba sile).
Rezultati istr. su neto manje dosljedni. Ta
konzistentnost rekonzistentnih nalaza sa ovim
varijablama (1 i 2) koja se i danas pokazuje govori da
odreene nepovoljne okolnosti dovode do manjkavog
razvoja morala, a prihvaanje je nuan uvjet moralnog
razvoja (te korr nisu tako velike)
(3) uskraivanje ljubavi je rijetko kad povezano s
internalizacijom, iako je psihiki znaajno.
Nekonzistentni nalazi.
(4) odgojni postupci oca su rijetko kad povezani s
indikatorima moralnog razvoja i internalizacijom.
Openito vrlo se esto nekako pokazivalo da uloga oca
nije ba tako znaajna a to proizlazi iz vrijednosnih
orjentacija istraivaa. Neki nalazi ukazuju na ulogu
oca posebno u oblikovanju samopouzdanja kod djece
(shvaanja). Po nekim autorima je odsustvo oca vano,
jer prisustvo osigurava kognitivni sadraj za moralni
razvoj. Nalazi su nesigurni i nekonzistentni.
Kako objasniti veu efikasnost, ak superiornost, indukcije u
odnosu na prva dva postupka? Par je razloga da roditelji
indukcijom odgajaju moralno zdravu djecu:
Djelotvornost indukcije u odnosu na prva dva
postupka je vea jer se ne zasniva na strahu od
kazne i negativnih nepoeljnih posljedica,
uskraivanju ljubavi. Ona potie razvoj komponenti
ili aspekata moralnosti: a) kognitivni elementi, b)
afektivni i c) bihevioralni aspekt. Kognitivni: pri
indukciji roditelj daje objanjenje djetetu, direktno
apelira na djetetove mogunosti da razumije
situaciju, potrebe i stanja drugih ljudi te na osnovi
toga kontrolira vlastito ponaanje. Objanjavanjem
se stvaraju se kognitivni standardi (sheme) za
dobro-loe, i razvijaju se sposobnost moralnog
rasuivanja. Induktivni postupci osiguravaju
uvstvenu komponentu jer pospjeuju razvoj
empatije osiguravaju djetetu uivljavanje u ulogu
druge osobe. To je bitno jer, kao prvo, empatino
dijete osjea neugodu promatrajui nevolju
drugoga, a moe je smanjiti pomaui takvoj osobi,
Drugo, kad prosocijalno ponaanje izaziva ugodu i
veselje u drugome, tada e i empatino dijete
doivlajvati te pozitivne emocije to je svojevrsno
potkrepljenje. Roditelj objanjanjenjima to i
kako dijete treba uiniti takoer djetetu osigurava
bihevioralne standarde koji onda olakavaju
djetetu da inhibira neprihvatljiva ponaanja, a
izraava soc. poeljna.
Dodatna objanjenja: obino upotreba sile izaziva
takvu razinu uvstvenog uzbuenja koja inhibira
uenje. To je razlog i kod uskraivanja ljubavi da
nema ba tako poeljne posljedice.
Neka objanjenja idu preko uenja po modelu:
koritenje sile faktiki se teko moe razluiti od
agresivnog ponaanja, odnosno kad roditelji
primjenju fiziku silu da bi nagovoili dijete da ih
slua, oni su ujedno modeli djetetu kako koristiti
nasilje za postizanje svojih ciljeva. Tako agresivno
ponaanje postane prihatljiv nain ponaanja (za
postizanje moralnih ciljeva).
 (4) PSIHOLOGIJA GRUPE

4.1. Uvod
4.1.1. to je to grupna dinamika
4.2. to je to grupa
4.3. Uvjeti i imbenici nastanka grupe
4.3.1. Pet funkcija grupe
4.3.2. Razlozi namjernog formiranja grupe
4.3.3. Uzroci spontanog nastajanja grupe
4.3.4. Specifini uvjeti za nastanak grupe
4.4. Struktura grupe
4.4.1. Struktura Formalne grupe
4.4.2. Struktura neformalne grupe
4.5. Grupne norme
4.6. Procesi nastajanja i formiranja grupe
4.6.1. Sherifovo istraivanje (4 faze)
4.6.2. Zakljuci nakon 2. faze istraivanja
4.6.3. Opi zakljuci Sherifovih istraivanja
4.7. Postupci otklanjanja konflikta meu grupama
4.8. Etika pitanja
4.1. UVOD
Psihologija grupe ima velik znaaj jer su grupe bitne za
razvoj ovjeka, i velika koliina aktivnosti ovjeka odvija se
u razliitim grupama, tj. veina aktivnosti je grupna
(proizvodnja, obrazovanje, sport).
Da bi mogli dati valjana objanjenja moramo znati neto o
prirodi grupa:
Kako nastaju grupe, kako se one oblikuju i razvijaju?
Koje su funkcije grupe?
Koje su vrste grupe?
Koji uvjeti su potrebni za razvoj i funkcioniranje grupe?
Koji su kriteriji?
Pitanja o pripadnosti grupi: ta je to i kako to utjee na
doivljavanje i ponaanje pojedinca? O emu ovisi taj
utjecaj grupe na pojedinca? Kakav je taj utjecaj i zato je
takav?
Ovo podruje socijalne psihologije ima nekoliko uobiajenih
naziva zadnjih 20-30-tak godina: psihologija grupe (cijela ta
domena istraivanja), ali koristi se i pojam grupna dinamika
(stari, tradicionalni nazivi) kad se koristi taj termin esto
se misli o procesima interakcije i promjenama u konkretnim
grupama.
Grupna dinamika
(1) Procesi interakcije; pojave i promjene koje se
usljed interakcije deavaju u nekoj grupi; uzrono-
posljedina povezanost meu pojavama i procesima
koji se zbivaju pri formiranju i funkcioniranju grupe.
(2) Tradicionalni naziv Kurta Lewina (europska
getaltistika kola) za podruje istraivanja procesa i
promjena u grupi i meu grupama od njega
takoer dolaze postavke getalta u podruju
psihologije grupe (i u socijalnoj ). Grupa se tretira
kao dinamiki sistem, u kojem meuzavisni procesi i
promjene u jednom dijelu cjeline dovode do promjena
i u drugim dijelovima. Kad se govori o grupnoj
dinamici treba imati na umu da se grupna dinamika
odnosi na a) procese koji se zbivaju unutar grupe, b)
procese nastanka grupe, c) procese koji utjeu na
pojedinaca.
Cartwright i Zander 60: objavili su najznaajniju
publikaciju Grupna dinamika koja se bavi
podrujem istraivanja prirode grupa, zakonitosti
nastajanja i razvoja grupe, utjecaj grupe na pojedince
i na druge grupe.
Bitne su osnovne ideje, tj. ideje vodilje naela (neka
posve implicitna, neka vie eksplicitna).
(1) (zasluga K. Lewina); To je podruje sa teitem na
teorijski znaajnim istraivanjima. Zato je to bitno: K.
Lewin je sredinom 30 poeo razvijati institut za
istraivanja. Naime, gomilaju se empirijska istraivanja
u koja se kree bez teoretskih osnova i okvira, a i
dobiveni rezultati nisu se objanjavali u okviru teorija.
Gomilanje mase podataka prema K. Lewinu ne
doprinosi teoriji, a ni spoznaji. (Lewin raspravlja o
tome koliko je socijalna psihologija teorijska a koliko
primjenjena} psiholog koji se bavi primjenjenom
psihologijom bi trebao shvatiti da nita nije tako
praktino kao dobra teorija.
(2) Interes je usmjeren na dinamiku i meuzavisnost pojava
i fenomena: cilj je pokazati doprinos razliitih podruja,
ali ipak kod analize grupe sve je bilo unutar njenih
formalnih elemenata (klasifikacije grupa po razliitim
kriterijima) a ne grupne dinamike i meuzavisnosti
relevantnih pojava kod grupe. Interes za te aspekte
pojava se poveava, zato se to podruje i zove grupna
dinamika.
(3) Radi se o podruju koje je relevantno za razliite
drutvene discipline i drutvenu praksu, i dolazi do
izraaja suvremena vrsta interdisciplinarnosti. Cilj toga
nastojanja je da se postigne potencijalna primjenjivost
tih rezultata i spoznaja do kojih se dolazi. Te spoznaje
trebaju biti primjenjive za poboljavanje funkcioniranja
grupa. Strunjacima e te spoznaje omoguiti naine za
zainjanje prave soc. akcije.
G. Allport je dao osnovne ideje, popularizirao naziv
grupna dinamika i dao znaajan teorijski prilog i
metodologiju istraivanja. To nitko ne osporava ali postojali
su i drugi uvjeti koji potiu razvoj tog podruja:
(1) Opa drutvena situacija, privredni i socijalni
razvoj: To je bilo vrijeme kad se interes industrije sve
vie okree od tehnologije i fizikalnim uvjetima rada
ka ljudskom faktoru (ka grupnom radu). Vie se
uvaavaju meuljudski odnosi.
(2) Razvoj nekih strunih djelatnosti i profesija grupni
rad se koristio poetkom stoljea: npr. a) socijalni rad,
b) zdravstvo (psihopatologija), c) socijalna podrka
to se koristilo i kad se znalo jako malo o grupnim
procesima. Zato stoga inicijacija pri ulasku u grupu?
Poetkom stoljea: grupne psihoterapije, podruje
obrazovanja to je povezano i sa profesionalnim
treningom u grupama. To su poticaji iz postojee
prakse koja je traila odgovore. To je blisko miljenju
Kurta Lewina.
(3) Razvoj znanstvenih metoda i metodologije istraiva-
nja: Dok se nisu razvile teko bi se mogao oekivati
napredak (Lewin 30-tih experimentalno istrauje
utjecaj grupne diskusija i grupnog odluivanja na
promjene u ponaanju i perzistentnost u tim
promjenama. Prvi svoj rad je nazvao grupno
odluivanje i promjene stavova. Pitanja grupne
odluke se veu uz motivaciju i spermnost pojedinca
da promjeni svoje ponaanje i svoje stavove. To je
jedna vrlo sloena varijabla, to je tek bilo mogue sa
razvojem novih metoda istraivanja: nekad se mislilo
da se to uope ne moe istraivati).
POTENCIJALNA PRIMJENJIVOST
iroka podruja i problemi za poboljanje grupne
aktivnosti u bilo kojoj domeni
obrazovanje
spoznaje o odnosima meu grupama (posebno dr.
nepoeljni konflikti)
grupa kao specifini agens u savjetovanju, terapiji,
devijantnosti
EXP.: Lewin: Dobar primjer za kljune znaajke su tzv.
akcijski exp (puno ih je izvodio K. Lewin) ili akcijska
istraivanja. U jednom istraivanju ispitivao je utjecaj koji
ima grupa i grupna situacija na a) donoenje odluka, b)
promjenu stavova i ponaanja. Za to koristi i naziv socijalna
promjena.
Osnovna ideja: kako grupne odluke motivacijski
djeluju, kakve posljedice imaju na spremnost ljudi da
mijenjaju neke svoje ustaljene oblike ponaanja. Akcijska
istraivanja su usmjerena na svakodnevna pitanja, delikventi
znaenja, relevantna za ispitanike: daju spoznaje koje se
mogu primjeniti u svakodnevnom ivotu. Poetak 2. svj. rata:
Amerika je pomagala Europi. Lewin hoe provjeriti
efikasnost odluke grupe za promjenu ponaanja; to se tie
prehrane Amerikanci nisu koristili iznutrice u ljudskoj
prehrani.
Grupna rasprava. Mjere ZV koje je kreirao su jako dobre
(bolje nego da ih se pita hoe li to jesti): promatraju
ponaanje (da li kupuju i jedu) = bihevioralna varijabla.
Rezultati: Ustanovio je da je grupna odluka (odluka u grupnoj
situaciji) najdjelotvornija za promjenu stavova i ponaanja
(ak i trajne odluke).
Kasnija istraivanja to je to kljuno u tim grupama da dolazi
do takvih promjena? Pokazalo se da su grupna rasprava i
donoenje odluke kljuno pitanje. Ali vaan je konsenzus =
slaganje, jedinstvo u odluci = koliko i drugi svi prihvaaju.
Stupanj slaganja je bitniji od rasprave.
Svrha istraivanja je bila analiza nekih socijalnih nalaza tj.
socijalnih akcija da bi se dolo do spoznaja koje bi
omoguile promjenu ponaanja ljudi s obzirom na pravila u
prehrani.
Zato exp? Varira se utjecaj (1 je samo grupni) da bi se
vidjela spoznaja koje se mogu koristiti za poboljanje akcija.
Time se mogu postii soc. poeljni ciljevi. Kree se od ideje
tj. pretpostavke to je poticaj za utjecanje na te procese
dinamiki odnos empirijska istr. nalazi koji se
primjenjuju poboljanje neke teorije.
Lewin: utjecaj grupnih postavki na socijalne promjene.
Primjenjivo u razliitim domenama drutvenog djelovanja
teorijski su relevantna. Ali negdje imaju vie teite na soc.
akciju.
4.2. TO JE TO GRUPA?
Postoji mnotvo razliitih grupa: to je socijalna tvorevina s
kojom imamo iskustvo od poetka ivota do smrti
(mnogostruko lanstvo). Grupe se razlikuju po mnogim
znaajkama:
a) veliini (dijada, obitelj, nacija),
b) definiciji,
c) po aktivnostima i ciljevima,
d) trajanju (npr. na nekoj zabavi, ili u obitelji od roenja
do smrti),
e) po svojoj unutarnjoj strukturi (sociometrijska, socijalna,
prostorna, dobna, uspjenost),
f) po utjecaju koji grupa moe imati na pojedinca i
vanosti koju imaju za pojedinca,
g) po vrsti interakcije (npr. neposredna licem u lice, samo
indirektna itd.)
S obzirom na veliku raznolikost grupa, pa time i obiljeja po
koijma neka skupina ve predstavlja grupu, teko je izvesti
cjelovitu i sveobuhvatnu definiciju grupe. Najvei se broj
definicija ograniava na neke karakteristike grupe.
Zato se moe rei sljedee: Grupa je svaka skupina ljudi od
dvije ili vie osoba iji odnosi imaju neka od sljedeih
obiljeja:
(1) Meu lanovima postoje este socijalne interakcije i sve
to iz njih slijedi (to je najei bitan element razliitih
definicija).
(2) Zajedniki ciljevi, ideali koje slijede pojedinci
istovjetnost grupnih ciljeva i ideala. Pojedinci pokuavaju
ostvariti iste ciljeve i ideale. Cartwright i Zander
pojedinci doivljavaju grupu kao cjelinu (subjektivni,
kriterij grupe)
(3) lanovi su ukljueni u sistem meusobno povezanih
uloga i poloaja, tj. postoji struktura grupe. Npr.
terapeutska grupa: postoje neke norme, netko ih je tamo
stavio, okolina ih doivljava kao grupu a onda se i oni
sami tako doive.
(4) Postojanje zajednikih, u grupi prihvaenih normi
(grupnih, socijalnih) koje predstavljaju neke standarde
ponaanja, i one su regulatori ponaanja: to je
karakteristika grupe.
(5) Pojedinci sebe doivljavaju kao pripadnicima grupe: to je
psiholoka dimenzija grupe (jer je to njihov doivljaj,
identificiraju se s grupom).
(6) Skupina koja funkcionira kao grupa = jedinstveno
reagiranje prema okolini. Vrlo brzo se postie jedinsveni
doivljaj okoline i jedinstveno reagiranje.
(7) Socijalna okolina neku skupinu smatra grupom =
socioloka dimenzija (to ima posljedice: percipcija
neke skupine, oekivanje ponaanja, a to utjee na
doivljaj grupnosti).
Ove karakteristike nastaju u procesu formiranja grupe, tj.
tijekom prerastanja skupine u grupu, koja je vie od sume
pojedinaca i njihovih osobina.
to vei broj tih karakteristika neka skupina ljudi ima to je
ona blie definiciji grupe, to je ona u veoj mjeri grupa, tj. u
veoj mjeri funkcionira kao grupa. Vea ili manja
zastupljenost nekog od navedenih obiljeja ovisi o vrsti
grupe, njenoj veliini, trajnosti, osobinama lanova,
funkcijama, nainu formiranja itd.
Gleda se koja je dimenzija zastupljenija, koja ima vei
znaaj. Ako znamo te osnove moemo spoznati zato se neka
grupa u poetku ne ponaa kao grupa, uniformno (kako
poveati grupnu koheziju).
Krech i Cruchfield pojedinac u drutvu (dodatna
literatura). Definiraju grupu kao psiholoku grupu dvije ili
vie osobe, iji odnosi su meusobno zavisni i koji imaju
specifinu ideologiju ba za tu grupu. to se tie ideologije,
to je iri pojam koji se odnosi na razliite vrste specifinih
standarda, ideja, stavova. Neke grupe su grupe samo po
jednoj znaajki npr. postoje elementi strukture ali ne i drugi
znaci.
Experimenti sa grupama: u laboratoriju se formiraju grupe
(sluajni raspored) elementarni postupak artificijelne
podjele u grupe dovodi do toga da se dolazi do pristranosti pri
procjeni vrijednosti grupe to je tek minimalna grupa,
nema jo uope interakcije = samo im je netko rekao da su
grupa (dosta pesimistino). Ako se ne poznaju kae im se da
su po sluaju rasporeeni u grupe A i B a ipak su pristrani.
Ustanovljavanje grupnih dimenzija: interesantan je
Cattelov postupak (specifini pristup). On kree od ideje da
se njen sintalitet (kao personalitet, kao osobnost grupe) moe
analizirati. To je teko izvedivo, nije potrebno puno
istraivanja. Dimenzije do kojih je doao nisu bile
primjenjive na sve grupe. Bilo je jo takvih pokuaja.
Primjena u praksi; spoznaje do kojih se dolo razvojem
grupe.
4.3. UVJETI I IMBENICI NASTANKA GRUPA
Kada, kako i u kojim uvjetima nastaju grupe? postoji puno
razliitih grupa pa je teko odgovoriti na to. Da bi se na to
odgovorilo postavlja se funkcija grupe:
4.3.1. PRVI IMBENIK: 5 FUNKCIJA GRUPE:
1. Psiholoke potrebe: znaajne su za razvoj grupe.
Potreba za afilijacijom (moe se mjeriti razliitim
skalama i upitnicima). Scachter istrauje funkcionalnu
ulogu afilijacije. Posebno je bitna pri osjeaju straha,
Anx drugi ljudi smanjuju anksioznost, redukcija
straha, postizanje kognitivne jasnoe
2. Interpersonalne potrebe osnova za nastanak grupe.
Postii socijalnu podrku (to dovodi do nastanka
socijalnih grupa) je vana za emocionalne/socijalne
interpersonalne odnose
3. Socijalne potrebe
4. Potrebe za informacijama kree od osnovnih
procesa teorije soc. komparacije. Kako ukljuivanje u
grupe omoguuje zzadovoljavanje potreba za inf.
(Fredninger)? Odnosi se na mogunost snalaenja
opet afilijacija
5. Potreba za moi utjecaj na ljude i kandidate
Istraivanje (suoavanje sa stresom (PTSD-om) veliki je
utjecaj socijalne podrke (osnova za nastanak grupe). Sve te
potrebe su bitne, ali ne daju odgovor kada, kako i zato toliko
puno grupa!!! Ove potrebe su znaajne za grupe koje nastaju
spontano.
(2) Tri skupine uzroka ili uvjeta za nastanak grupe:
Bez obzira na veliku raznolikost grupa (obitelj vrnjaci
organizacija nacija) mogue je razlikovati 3 osnovne vrste
uvjeta u kojima nastaju grupe (ali to kao da se odnosi na
poetak nastanka grupe)
1. uzroci za nastanak namjerno formiranih gurpa (takvih je
grupa zapravo najvie: npr. razredi, terapeutske grupe)
2. uzroci koji dovode do spontanog nastanka grupa
3. uzroci specifini uvjeti
Socijalno-psiholoki je vrlo bitno da to to u svakodnevnom
ivotu neke skupine osoba pod utjecajem toga kako ih
socijalna okolina doivljava i kako se socijalna okolina prema
njima odnosi, poinju poprimati iste karakteristike; drugi ih
doivljavaju kao grupu.
4.3.1. RAZLOZI NAMJERNOG FORMIRANJA
GRUPE
Grupe se namjerno formiraju kada prevlada shvaanje da
jedan takav skup pojedinaca moe postii neto bre, bolje i
vie nego da rade kao pojedinci tada se namjerno formiraju
grupe. To su vrste tretmanskih grupa te radnih grupa koje
su formirane s ciljem da se neki poslovi efikasnije izvravaju.
Zato?
a) Jer omoguuju koordiniranje aktivnosti i ponaanje
lanova.
b) Omoguuju koritenje potencijala svih pojedinaca.
PRIMJERI:
(1) Proizvodne grupe ili organizacije, te struni timovi
koje se osnivaju kako bi se koordiniranjem znanja i
rada efikasnije rijio neki zadatak. (savjetovalite,
forenzika psihologija, peologija).
(2) Grupe koje trebaju rijeiti neke probleme, predloiti
odluke, isplanirati neke akcije. Drugi psiholoki
efekti grupnih planova i odluka: a) valjanija odluka
ali i b) lanovi lake prihvaaju odreeni plan ili
program rada ako on proizlazi iz grupne diskusije, a
ne od pojedinca.
(3) Grupe za posredovanje (ee nego reprezentativa
pojedinac): kao aktivnosti u svrhu rjeavanja i
izbjegavanja konflikata.
(4) Tretmanske grupe ili grupe klijenata koje se
namjerno formiraju za tretman, korekciju ponaanja,
samoanalize, grupe za samopomo iz razliitih
domena grupnog rada (npr. lijeeni alkoholiari -
KLA). Kako te grupe postiu svoje ciljeve?
4.3.3. UZROCI SPONTANOG NASTAJANJA
GRUPA
To je sociopsiholoko mnogo interesantnije. Bitni su neki
procesi koji postoje i kod namjernog formiranja grupa.
Mnoge grupe nastaju tako da se ljudi spontano zdruuju kako
bi zadovoljili svoje potrebe. Nastaju sponatno, slobodnim
izborom, zbog silnosti nekih interesa, ciljeva, potreba. Ne
mora odmah u poetku funkcionirati kao grupa.
Sastav i poetak: Osnivaju se na temelju uzajamne
privlanosti, simpatije, i oekuje se zadovoljstvo od samog
postojanja grupe, od pripadnosti grupe, aktivnosti u grupi i
meusobnih kontakata. No, glavni razlog nastanka je
psiholoka srodnost: slinost miljenja, stavova, uvjerenja i
meusobna sklonost. Svaki pojedinac koji postaje lan eli
pripadnost i prihvaanje od grupe. Takve grupe su neformalne
s obzirom na grupne granice i ciljeve.
PRIMJERI spontano nastale grupe: prijateljske grupe, grupe
vrnjaka, grupe sa ulice, neformalne grupe u okvirima
formalne organizacije (za to se nekad govorilo delikventne
grupe).
Postoje dva uvjeta za spontani nastanak tih grupa :
(1) Fizika blizina : Pojedinci imaju meusobni kontakt,
postoji interakcija (pomae soc. interakciju) i to je
 preduvjet da djeluju drugi faktori. Preduvjet je zato jer
bez fizike blizine grupa jednostavno fiziki ne moe
postojati. To je nuan uvijet, ali on nije jedini i dovoljan
uvijet.
(2) Psiholoka blizina : Pojedinci trebaju imati neke sline
stavove, ciljeve, potrebe i sl. (npr. Internet: mogunost
za komunikaciju. Tehnika pomagala zamijenjuju stara
pomagala. Faktor psiholoke blizine; jednaki stavovi,
interesi, ideali, interesi, motivi.
EXP.: Schachter - je istraivaju afilijaciju: djeluje u
spontanom nastanku grupe. Stanje nesigurnosti i nesvjesnosti
moe ovo potaknuti, stanje niza pojedinaca izazivamo
uvjetima u kojima se oni nalaze. uvstvena stanja i crte
linosti. Neke komplementarne osobine su bitne za trajnije,
intenzivnije veze. Isti stavovi, ideje laki je prvi kontakt =
spontani nastanak grupe: ali kratko traje. Dosta vane su
komplementarnije osobine. Npr. ako nekoliko osoba ima
potrebu za dominacijom, one nee moi biti u istoj grupi.
Zato je za opstanak gupe bitno da su osobine
komplementarne (dominantnost - submisivnost; racionalnost -
emotivnost i sl.)
EXP.: Newcomb 60 istraivao faktor psiholoke blizine
koji se odnosi na stavove: Ispitivao je slinost stavova i
meusobnu privlanost: sveuilini ambijent (studenti dolaze
iz razliitih krajeva), na standardima (slinost ustanova):
spontano nastajanje manjih studentskih grupa u kojima
vladaju slini stavovi. Misli da je poznavajui stavove ve pri
upisu na fakultet mogue prognozirati tko e se s kime
povezati.
Istraivanje devijantne pojave Kako to da nastaju grupe
delinkvenata. Autori koji se esto time bave navode: faktori
psiholoke blizine, socijalne okoline i doivljaj
kompetentnosti, te doivljaj da mogu funkcionirati. U iroj
drutvenoj okolini to ne mogu jer postoje druge norme i
standardi, zato formiraju grupe s vlastitim standardima
(psiholoka blizina).
Faktor prostorne blizine: ovisno o rasporedu hodnika, ulaza,
liftova, stepenica, parkova i sl., ea su prijateljstva meu
onim osobama kad su (mogui) ei fiziki kontakti.
Radi samopotovanja, samopojmanja osobe su imale
tendenciju ulazka u grupu u kojima vrijede slini stavovi,
ideali, ciljevi.
4.3.4 VANJSKO/IZVANJSKO ODREENE
GRUPE
Nastanak nekih grupa se ne moe objasniti uzrocima
namjerno ni sponatno nastalih grupa. Osnovni razlog
formiranja tih grupa je postojanje nekih socijalno relevantnih
karakteristika koje su zajednike odreenoj skupini ljudi
(npr. dob, spol, boja koe, etniko porijeklo, zanimanja,
prihodi i sl.).
Zbog tih zajednikih karakteristika ostali lanovi u drutvu
opaaju i doivljavaju te dijelove populacije kao osobe koje
imaju neto zajedniko, kao posebnu kategoriju ljudi te se
prema njima ponaaju na spcifian nain. Radi se o
perceptivnoj i kognitivnoj kategorizaciji. Tim ljudima se
pridaju neke realne karakteristike, a i neke izmiljene (npr.
starci, invalidi, djeca). Usljed perceptivnog i kognitivnog
izdvajanja te skupine ljudi, skupinu je lake uoiti (skupina
stri u socijalnom miljeu). Uz takvo izdvajanje povezuje se i
specifian odnos okoline prema toj skupini, npr. oekivanja
od te skupine, pridaje im se odreena uloga: prava i
privilegije ali i obaveze i dunosti te prikladno/neprikladno
ponaanje.
ta se deava: pod utjecajem reakcija socijalne okoline
pojedinci tog dijela populacije poprimaju karakteristike
grupe. Pojedinci postaju sve uniformniji i sliniji, odnosno,
lanovi grupe poinju funkcionirati prema tim kognitivnim,
perceptualnim kategorijama. Usljed toga dolazi ak do
javljanja potrebe za formalnom organizacijom npr. udruga
invalida ili Stranka umirovljenika, koja ona razvija grupne
norme, vrijednosti i ciljeve.
Radi se o socijalno i psiholoki vrlo interesantnim procesima.
To je jedan od mehanizama koji objanjavaju drutvenu
stratifikaciju. Socijalna okolina jednostavno definira ulogu
grupe u drutvu i postavlja odreena oekivanja prema
lanovima tih grupa. Na taj nain ona kao da definira sudbinu
skupine (vrlo je vaan taj odnos: moe dovesti i do npr.
socijalne izolacije).
Procesi perceptivne i kognitivne kategorizacija imaju
adaptacijsku osnovu, tj. pomau nam da se u svijetu
snalaemo, jer pojednostavljuju socijalnu okolinu. Stvaraju se
grupe koje su perceptualno izdvojene i stoga uolive
(studenti, djeca, lijenici, mukarci) mogu im se pridati
neke znaajke i karakteristike: to je dio naih socijalnih
kognicija.
4.4. STRUKTURA GRUPE
Proces nastajanja grupe i utjecaj grupe je usko povezan sa
strukturom grupe.
Termin struktura oznaava povezanost meu dijelovima neke
cjeline. Struktura znai da postoji odreeni raspored i
organizacija. to ini strukturu grupe: narire shvaeno misli
se na (a) sve mogue odnose meu lanovima grupe, tj.
struktura grupe predstavlja relativno trajne odnose koji se
uspostavljaju meu lanovima i (b) na karakteristike grupe.
Postoji nekoliko vrsta struktura, a najee su analizirane:
one vrste koje se odnose na relativno trajne odnose meu
lanovima grupe (npr. znaajna je prostorna struktura grupe,
te socijalna struktura koja ukljuuje poloaje i uloge).
(1) Prostorna struktura: radi se o prostornom rasporedu
lanova kod onih grupa koje su oragnizirane prema
prostornim, teritorijalnim karakteristikama (naselja, lokalne
zajednice): istrauje se utjecaj grupe na pojedince u centru,
na periferiji i sl.
(2) Komunikacijska struktura ili komunikacijske mree:
To su putovi (kanali) i pravci komuniciranja i poloaj
pojedinca unutar tih komunikacijskih struktura. O njegovom
poloaju (ceentralni, periferni i sl.) u komunikacijskoj mrei
ovisi obim i smjer komuniciranja, a time i mogui utjecaj.
EXP.: se istrauju tzv. komunikacijske mree to su
definirani kanali komuniciranja. Razliite su
komunikacijske mree, u kojima je vea ili manja
centralizacija, poloaj lanova unutar mree.
Razlikujemo.
a) Kruna komunikacijska mrea
b) Lanana komunikacijska mrea
c) Mrea u obliku slova y
d) Komunikacijska mrea u obliku toka
 e) Komunikacijska mrea potpune povezanosti
Pitanje je npr. koje komunikacijske mree su
djelotvornije za donoenje odluka.
EXP Da li bi vie centralizirana mrea bila
djelotvornija pri donoenju odluka (jedan je lan koji
prima vie inf, i koji je kanalima vezan s veim brojem
lanova grupe). Za koje je vrste zad, odluka su
najdjelotvornije pojedine vrste komunikacijskih mrea.
Te mree su odreene i precizirane pa je nuno znati
koje su djelotvornije. Jo je jedna klasifikacija grupa
(vano za razumijevanje odnosa, nastajanja i dinamike
grupe). Podjela je nejue vezana uz socijalnu strukturu
grupe.
(3) Struktura interpersonalnih odnosa ili socioometrijska
struktura: odnosi se na privlanost i odbijanje meu
lanovima
(4) Socijalna struktura grupe: Za razumijevanje grupe i
njegovog utjecaja na pojedinca je najvanija socijalna
struktura grupe. Misli se na strukturu poloaja i uloga
pojedinaca u grupi. Diferencijacija poloaja i uloga javlja se
kako kod spontanog nastanka grupe tako i pri njenom
namjernom formiranju.
4.4.1. STRUKTURA FORMALNE GRUPE
Formalne grupe netko zamisli i formira (tj. nastaju
namjerno). Izvor socijalne strukture je izvan grupe.
Karakteristike:
(1) Formalne grupe su odreene pomou socijalne
strukture (poloaji i uloge definirani). Ta socijalna
struktura je unaprijed i izvana pravilima tono
odreena. Formalna struktura grupe je usklaena sa
ciljevima i zadacima grupe, te je relativno nezavisna
o individualnim preferencijama, eljama i karakteris-
tikama lanova grupe. Svi poloaji i uloge, tj. mjesta i
funkcije u grupi unaprijed su definirane kao i
komunikacijske mree.
(2) Definirane su i norme koje odreuju vrstu i razinu
aktivnosti te primjereno ponaanje.
(3) Iz toke 2+3 proizlazi stabilnost formalne grupe to
se oituje u tome da se socijalna struktura se sa
promjenom lanova.
(4) Izraena je vertikalna struktura (vrlo razvedena
hijerarhija). Posebno je izraena diferencijacjia
poloaja na hijerarhijeskoj razini, tj. postoji vie
razina, a razlike u poloajima su vee nego kod
neformalnih grupa. Obzirom na tu socijalnu strukturu
izraena je socijalna distanca na doivljajnom planu,
no ukljuena je u odnose i definirana je. Hijerarhija i
socijalna distanca su tono odreene.
esto se postavlja pitanje o podudarnosti zamiljene, idealne
i realizirane strukture. esto je sluaj da stvarno realizirana
struktura odnosa u nekoj formalnoj grupi se razlikuje od
predviene i propisane strukture. Moe se desiti da osoba
nieg poloaja ima vei utjecaj. U mnogim analizama (npr.
vojne jedinice u II svj. ratu) sociometrijskim gledano je
kolika je korespodencija formalno odreene strukture i
realne. Neke eskadrile imaju veu podudarnost (realizirana je
zamiljena struktura), a kod nekih uope nije bilo te
korespodencije. To se deava jer se i u krutim formalnim
grupama ili organizacijama javljaju neformalni odnosi meu
lanovima.
Neformalni odnosi: Potom je pitanje pod kojim uvjetima
dolazi do stvaranja neformalnih odnosa u formalnim
grupama. Kako? Spontana je ljudska tenja za neformalnim
odnosima. Jedan od uvjeta su ljudske potrebe, neke socijalne
potrebe. One su takve po svojoj prirodi da ih je tee
zadovoljiti u formalnoj strukturi (ona se vee uz primarne
zadatke, strogo definirane uloge, podjelu rada, socijalnu
distancu, hijerarhiju). Neformalni odnosi se ponu javljati i
kod neformalne grupe. Specifini uvjeti su i krize kad
pojedine formalne grupe naiu na prepreke, postaju
neefikasne, ne mogu realizirati primarne ciljeve, pa se
javljaju neformalne grupe (interesne grupe, klike)
tenja da se pobolja djelotvornost u radu formalne grupe, a
to se radi neformalnim kanalima.
4.4.2. STRUKTURA NEFORMALNE GRUPE
Neformalne grupe nastaju spontano. One se javljaju u
funkciji zadovoljavanja interesa, specifinih potreba (npr.
grupe prijatelja, vrnjaka).
(1) Manje je izraena vertikalna struktura. Ciljevi i
aktivnosti su izraz zajednikih elji i tenji lanova.
Stoga meu lanovima ne postoji socijalna distanca,
komunikacija je neposredna i neograniena.
(2) Struktura uloga i poloaja, kao i norme ponaanja
proizlaze iz iz spontano nastalih interpersonalnih
odnosa meu lanovima, koji su zasnovani na
njihovim osobnim karakteristikama, potrebama i
interesima, i ti spontani odnosi de facto odreuju
strukturu grupe.
(3) Manje su diferencirane to se tie socijalne strukture.
No!! One imaju socijalnu strukturu, iako ona nije
izvana nametnuta, propisana. Ona je
socijalnopsiholoki sloena iako je manje
izdiferencirana. Obzirom da je socijalna struktura
neformalnih grupa zasnovana na interpersonalnim
odnosima, onda je nestabilna.
(4) Sa promjenom lanova socijalna struktura se mijenja,
jer dolaze drugi ljudi i drugaiji su interpersonalni
odnosi. Interpersonalni odnosi se mjere
sociometrijom. To se radi u vie mjerenja, jer se
oekuje promjena sociometrijskog poloaja
pojedinaca. Vea je i promjenjivost uloga i postoji
vea vertikalna pokretljivost (npr. u grupi djeaka
jedan ima ulogu voe u dominantnoj vrsti aktivnosti
te grupe. No drugi djeak moe za drugu vrstu
aktivnosti preuzeti ulogu voe, ako je na tom polju
maher).
Neformalne grupe, bez obzira na manju strukturiranost, one
imaju veliki utjecaj na pojedine lanove.
4.5. GRUPNE NORME
Kao dva osnovna obiljeja grupe esto se navode: grupna
struktura i grupne norme.
Smatra se da je funkcionalna i socialnopsiholoka osnova
ista, zajednika kad se radi o normama specifinim za grupu
ili normama koje vrijede u iroj drutvenoj zajednici.
Karakteristike grupnih normi:
(1) Grupne norme su opeprihvaeni modeli ponaanja,
odnosno pravila ponaanja i od lanova grupe se oekuje i
zahtijeva da ih prihvate, potuju i slijede . Pridravanje
grupnih normi se potkrepljuje, dok se nepridravanje
kanjava. Ovisno o tome kakav je znaaj neke norme za
funkcioniranje grupe, nadzor nad pridravanjem je manje ili
vie strog, a sankcije su manje ili vie otre. Zbog tih
pozitivnih ili negativnih posljedice, lanovi esto osjeaju
pritisak da se ponaaju u skladu s normama grupe. Socijalni
utjecaj proizlazi iz pripadnosti grupi.
(2) Predmet grupne norme je naravno ponaanje lanova
grupe, ali to moe biti i stav, uvjerenje, vrsta specifinog
ponaanja, nain komuniciranja, vrijednosna orjentacija,
preferencija, razina aktivnosti i postignua
(3) Grupne norme su od lanova prihvaena pravila
ponaanja. Norme nisu jednostavno nametnuti propisi, koje
ustvari nitko ne prihvaa, ve ih lanovi grupe doivljavaju
kao vlastite, kao osobni ieljeni nain ponaanja. Ponaanje
koje je u skladu sa grupnim normama se doivljava kao
spontano ponaanje, ponaanje po vlastitoj volji. Meutim, ne
mora ba svaki lan prihvatiti neku normu ponaanja da bi
ona bila grupna norma. Dovoljno je da aktivna veina (50%)
neko pravilo prihvati kao grupnu normu.
(4) One su vane za funkcioniranje grupe. Po svojoj
funkcionalnoj osnovi grupne norme su regulatori ponaanja
jer predstavljaju standard ponaanja, predodreuju kvalitetu i
kvantitetu ponaanja i stavova. One odreuju to i kako treba.
To je vano za grupu na taj nain one doprinose da se lanovi
grupne angairaju u izvravanju zadatka u skladu sa
postavljenim ciljevima grupe i stabilizaciji grupne strukture.
Osim toga grupne norme znaajno doprinose grupnoj koheziji
vezanosti lanova za grupu, kao i solidarnost, tj. spremnost
lanova da si meusobno pomau. U grupama u kojima su
norme opeprihvaene grupna kohezija je vea, lake je
sporazumijevanje meu lanovima, uspjenija je interakcija,
manje je konflikata i vea je slinost stavova lanova grupe.
(5) Grupne norme nogu nastati formalno i neformalno te
biti formalne ili neformalne.
NASTANAK GRUPNIH NORMI: grupne norme mogu
nastati na tri naina:
(1) Formalni nastanak grupnih normi se moe odvijati na
dva naina: a) grupne norme se unaprijed fiksiraju i zatim
unesu u grupu, ali b) mogu takoer nastati tijekom grupne
diskusije o pravilima ponaanja u grupi. To je formalni
nastanak norme u formalnim grupama (npr. proizvodne
norme): takve norme su nastale svjesno i promiljeno, te su
tono definirane i svima poznate, vezane uz kompletni sustav
nagraivanja.
(2) Neformalni nastanak: znatan dio grupnih normi ne ine
takva eksplicitno formulirana i u grupu unjeta pravila
ponaanja. Grupne norme mogu nastati i spontano tijekom
interakcije lanova i bez svijesnog planiranja, tj. norme mogu
biti i neformalne. To su ponaanja koja se podrazumijevaju.
U neformalnim grupama je to ak jedini nain nastajanja
grupnih normi. Npr. u grupi vrnjaka nastaju norme koje
reguliraju ponaanje lanova grupe, koje su neformalne.
Potivanje neformalnih pravila se takoer oekuje. Posljedice
krenja neformalno nastalih normi nisu psiholoki nita
manje od posljedica krenja formalnih normi.
4.6. PROCESI FORMIRANJA GRUPE NA
PRIMJERU ISTRAIVANJA SHERIFA
Pitanje je to se zbiva kod formiranja grupe, koji su
indikatori, stanja i procesi prisutni?
Niz je istraivanja autora Sherifa i sur. 50-60. Radio je
experimente u prirodnim uvjetima, i oni su vrlo pogodni za
ilustraciju metodolokog pristupa tim temama. Sherif je
proveo svoje istraivanje u kampovima, ljetovalitima, a
ispitanici su mu bili djeaci od 12 g. na logorovanju.
Djeaci su iz razliitih su krajeva SAD-a, i nisu se prije
poznavali (bitno!! za uvjete koji dovode do nastajanja
grupa). Paljivo su izabrani od psihologa (kliniki testovi,
intervjui, informacije od nastavnika i roditelja) kako bi se
postigla homogenost po znaajnim karakteristikama: da su
zdravi, normalni djeaci, bez problema i poremeaja u
ponaanju, da su dobro prilagoeni (Sherif je elio ispitati i
nastanak konflikta u grupi i izmeu grupa). To su bili djeaci
iz stabilnih (potpunih) porodica, srednjeg socio-ekonomskog
statusa.
Cijelo experimentalno istraivanje se dijeli u nekoliko
faza:
1. PRVA FAZA: poinje dolaskom djeaka u kamp. Svi
dijele zajednike prostorije da bi im se sve aktivnosti
odvijale u ljetovalitu, da su zajednike, da se u njih
spontano ukljuuju. Psiholozi su napravili paljiv izbor
aktivnosti (prethodno ispitati interese djeaka): privlane
su im. Odvijaju se u prirodnim uvjetima.
Prikupljanje podataka je prikriveno (tzv. prikriveno
opaanje), nisu koriteni standardni postupci ni
sociometrijske provjere. Djeaci nisu bili svjesni da su
ispitanici. Psiholozi koji su bili istraivai su imali
formalne i uobiajene uloge u ljetovalitu (zabavljai,
elektriari, nabavljai hrane, domar dakle uobiajeno
osoblje, da bi lake izveli experimentalnu zadau).
Prikupljeni su podaci o interpersonalnim odnosima i
preferencijama (sociometrijski). Ti podaci slue za
temeljitu sociometrijsku analizu. esto su podaci
dobiveni od 2 nezavisna opaaa. Ova faza traje 4-6 dana.
Djeacima je doputeno da se spontano drue i upoznaju.
Dogaaju se poznanstva i prijateljstva, nastaju manje
neformalne grupe djeaka u kojima su djeaci vie
interpersonalno povezani: te grupe se temelje na
zajednikim specifinim interesima. Preduvjet je bila
prostorna blizina. Javljaju se posebne privlanosti na
osnovi specifinih interesa.
2. DRUGA FAZA: Na osnovi podataka te analize su
istraivai podijelili djeake u dvije skupine tako da
dobiju grupe s poetnom minimalnom kohezivnou
(razdvojili su djeake povezane obostranim
preferencijama). Ove grupe poetno niske kohezivnosti su
prethodno izjednaili po snazi, vjetinama Djeaci su
time bili jako nezadovoljni. Potom svaku od tih grupa
stavljaju u posebne uvjete.
Pitanje: to e se dogaati u tim grupama obzirom na
aktivnosti koje su zahtijevale koordinaciju i koje su
zajednike. Nisu se mogli unutar grupe zabaviti ako se
ne ukljue u rad itave grupe, tj. provodile su se onakve
aktivnosti koje su zahtijevale suradnju meu lanovima
grupe, zajedenie napore i sl.
ZAKLJUCI NAKON 2. FAZE} ta se do sada desilo?
Pokazalo se da takva situacija vrlo brzo (3 4 dana) dovodi
do integracije i strukturiranja grupe. kad jedna skupina osoba
djeluje u uvjetima zajednikih ciljeva koji zahtijevaju
koordinaciju napora, u uvjetima aktivnosti koje dovode
lanove u zavisne uloge (svi moraju sudjelovati) Sljedei su
zakljuci Sherifa.
(1) Djeaci razvijaju svoj nain razumijevanja (poseban
argon), specifian jezik koji se razlikuje od jezika
druge grupe.
(2) Nadalje, nastaje i sklop znakova integracije u domeni
simbola koji se koriste kao oznake za grupu i koji se
stavljaju na odjeu i oznaavaju ih kao grupu. Simboli i
znakovi se generaliziraju, i djeaci si daju nazive (npr.
pantere, udavi, ili crveni avoli i buldozi).
(3) Zajednike aktivnosti, ciljevi dovode do strukturiranja
grupe, tj. diferencijacije uloga i poloaja u grupi:
lanovi dobijaju posebne zadatke. Neki djeaci
pokazuju vie inicijative, spretnosti pa se brzo iskazuju
kao djeaci koji bi po svojim karakteristikama mogli
imati ulogu voe. Neki su djeaci bili sljedbenici voa,
neki su im poloajem eljeli biti to blie, a neki su bili
relativno nisko tj. imali su marginalnu ulogu.
(4) Vaan indikator integracije grupe je pojava grupnih
normi. To se oituje u tome, da ako netko nije jasno
angairan u aktivnostima grupe, onda to ponaanje nije
u skladu s normama i sankcionira se. Norme postaju
standardi i regulatori ponaanja. Provjere su pokazale
da zaista te grupe za 4-6 dana se integriraju dosta
dobro (prema iskazanim preferencijama i koji su skloni pomirljivom odnosu nisu u skladu s
sociometrijskim indikatorima). 65% preferencija u
poetku 2. faze ide prema drugoj grupi, a pri kraju 2.
faze 88% je izbora prijatelja unutar grupe: ak i do
95%.
(5) usljed poveane interakcija lanova grupe u zajednikim
aktivnostima stvara se zavisnost to dovodi do
integracije grupe.
(6) Pojavljuje se mi- osjeaj osjeaj pripadnosti grupi,
koji se javlja nekad vrlo intenzivno (svijest o
pripadnosti grupi) i ujedno pokazuju doivljaj da
postoji i druga grupa ("oni") i distanca prema drugoj
grupi (to je vano jer je postojanje doivljaja
pripadnosti vlastitoj grupi element koji utjee na
kasniji tok i odnos meu grupama).
Procjenjivai su NZV procijenili poloaje djeaka u grupi. Da
bi provjerili tonost i preciznost te promjene trebali su i
sociometrijske podatke (sluajni, spontani razgovor s
djeacima).
1. TREA FAZA: prelazi se na plan meugrupnih odnosa.
Psiholozi nastoje stvoriti takmiarski odnos i
suparnitvo meu grupama. Hipoteza je da bi to dovelo
do promjena unutar i izmeu grupa. Grupe su ukljuili
u aktivnosti takmiarskog tipa tj. ne postoje dijeljeni
ciljevi. To znai da je cilj dostupan samo jednoj grupi
dok je 2. uskraena i time frustrirana. Do kakvih e
posljedica to dovesti?
Organizirali su turnire koarke, nogometa istie se i
nagrauje pobjednik. Za eskalaciju napetosti i konflikta
vaan je poetak suparnitva meu grupama. To poinje
u dobrom sportskom duhu cijeni se i potuje
suparnika. Ali to kratko traje jer dolazi do poveane
napetosti pa se kree ka drugaijem odnosu. Sportski
fer-play duh je zamijenjen napetostima, to ima svoj
izraz u verbalnim manifestacijama.
To su uvjeti koji dovode do toga da:
(1) se pojaava mehanizam identifikacija. Izraeniji
je mi-osjeaj, poveava se zajednitvo i
uzajamnost to se odraava na procjenjivanju vl.
grupnih postignua i podcjenjivanju postignua
suparnike grupe.
(2) poveava se solidarnost unutar grupe, uzajamna
podrka i hrabrenje unutar grupe. To su elementi
promjena unutar grupe radi takmiarskih odnosa s
drugom grupom.
(3) dolazi do promjena u socijalnoj strukturi grupa i
nainu rjeavanja tegoba. Istaknutiji je poloaj
voa, on je ranjiviji i nestabilan. Ako voa svoju
ulogu nedovoljno ambiciozno, ustro, energino
izvodi tad ga grupa doivljava kao osobu
nedovoljno angairanu. Djeaci koji nisu bili
dovoljno hrabri i odluni su gubili taj poloaj.
drugi djeaci preuzimaju ulogu voa. Oni, pak,
normama, te su izloeni grupnom pritisku.
(4) negativan je odnos prema drugoj grupi, poveava
se distanca. Odbijaju se kontakti, ne ele se
zajednike aktivnosti. Javlja se izvangrupna
netrpeljivost. Djeaci ele da vie uope nemaju
nikakvih kontakata s lanovima 2. grupe.
Provjere tih odnosa meu grupama: u atribuciji znaajki
grupe su djeaci za slina ponaanja svojim lanovima
atribuirali hrabrost, snagu vrstinu a drugoj grupi
agresivnost, zagriljivost Istovrsne osobine se razliito
atribuiraju.
OPI ZAKLJUCI SHERIFOVIH ISTRAIVANJA
(1) Uvjeti u kojima dolazi do mrnje, neprijateljstva i
netrpeljivosti izmeu 2 grupe: da bi do toga dolo nije
neophodan uvjet nestabilnost, loa prilagoenost,
individualna sklonost takvom neprilagoenom
ponaanju, neurotizam jer je izbor isp. bio takav da
toga nije bilo, i kontrolirali su uvjete
(2) Odreene razlike meu grupama (simboli, mikrokultura,
specifinosti) stvaraju sve veu distancu meu
grupama. Takve razlike meu grupama iako stvaraju
udaljenost ipak nisu dovoljan uvjet za nastanak
napetosti i meugrupnih konflikata, neprijateljstava,
mrnje. To je malo optimistian zakljuak, tvrdi Kljai,
jer ve sam doivljaj da postoje drugi i drugaiji ipak
moe biti klica ili zaetak diskriminacije.
(3) Kad dvije grupe tee istom ali nedjeljivom cilju to
dovodi do odreenih frustracija i poveava napetost
meu grupama te se javlja meugrupna agresija.
(4) U velikoj mjeri raste solidarnost i suradnja unutar grupe
ali ta demokratinost se nikako ne iri na odnose meu
grupama. Grupna kohezija (sloena dimenzija grupe,
privlanost u grupi, odnosi); za nju je niz indikatora
npr. sociometrijski. Suparnitvo meu grupama
(prijetnja izvana je stalno tu to dovodi do napetosti)
dovodi do promjene u grupi (te su promjene poeljne).
Korist; time se pobolja funkcioniranje unutar grupe.
Posljedice meugrupnog odnosa: razvoj, eskalacija napetosti i
konflikta meu grupama.
Socijalnopsiholoka osnovica nastanka te napetosti:
treba imati na umu to da odreena napetost meu grupama
dovodi do toga da se grupe percipiraju kao uzajamna
prijetnja. Taj doivljaj prijetnje sa strane ne mora
korespondirati realnom stanju odnosa, no prijetnja reducira
mogunost kontaktiranja, koordinacije. Taj doivljaj prijetnje
intenzivira konflikt treba se pripraviti za obranu od
opasnosti. Sve se vie oteava komuniciranje, odbija se bilo
kakav kontakt. To pogoduje mijenjanju afektivnog tona i
odnosa prema drugoj grupi. Kako se manje komunicira i
poveava udaljenost dolazi do situacije autistino
neprijateljstvo (Newcomb); nema kontakata a buja
neprijateljstvo. Znak je eskaliranog neprijateljstva.
U tu analizu treba ukljuiti mnoge elemente:
stereotipno obiljeavanje znaajki drugih,
kategoriziranje druge grupe,
predrasude, diskriminaciju i slino.
Sherif i sur. su pokazali kako je nedovoljna
individualno-psiholoka razina analize za objanjenje pojava
meeigrupne agresije, netrpeljiovosti. Zasluga Sherifa je ta
da upozorava kako treba traiti uzroke netrpeljivosti i u irim
meuljudskim odnosima. Meutim, ne ba tako davno su
neki autori postavili pitanje jesu li zaista ti uvjeti (svi) nuni
tj. nije li ve dovoljno da samo po sebi neko grupno lanstvo
predstavlja zaetak mogueg suparnitva u odnosu na 2.
grupu.
Ta ideja da ve samo postojanje po neem razliitih grupa
moe biti zametak konflikta je vezana uz: teoriju socijalnog
identiteta, Taifel i Turner. To su teoretske postavke koje imaju
korijene u ranijim postavkama socijalne psihologije. Zaista je
dovoljno grupno lanstvo (poimanje vlastite i neke 2. grupe)
da dovede do zametka suparnitva, nezavisno o takmienju,
nedjeljivim ciljevima i ostalom.
Ovi autori upozoravaju na pojavu tzv. socijalne
kategorizacije; ljudi da bi lake razumijeli svoju socljalnu
okolinu razvrstavaju socijalne i nesocijalne objekte u
odreene kategorije. Zato kad se radi o kategoriziranju
socijalne okoline to zovemo socijalna kategorizacija.
Za nju je znaajno da je osnovna soc. kategorizacija u dvije
grupe:
lanovi moje grupe
lanovi druge grupe
Ona pomae ovjeku da olaka razumijevanje svijeta oko
sebe. Autori smatraju da socijalna kategorizacija faktiki kao
da sije sjeme konflikta, stvarajui odreenu kognitivnu
distinkciju izmeu nas i njih. Osnovne postavke teorije soc.
identiteta imaju korijene u ispitivanju meugrupnih odnosa.
EXP. s minimalnom grupom: ispitanici su raspodjeljivani
u 2 grupe na osnovu trivijalnih kriterija (npr. po sluaju). Od
isp. se trai da rasporede poene lanovima druge i svoje
grupe. Isp. od toga ne moe imati nikakve osobne dobiti ni
koristi, niti moe to izgubiti. Meu njima nema interakcije.
Te grupe nemaju povijest niti budunost, lanovi se ne
poznaju, niti znaju tko je u drugoj grupi. Ispitanici na osnovu
matrica za bodovanje treba dodijeliti bodove svojoj i drugoj
grupi.
Pritom bira jednu od moguih raspodjela:
a) 18 bodova svom lanu i 12 lanu druge grupe
b) 14 bodova svom lanu i 6 bodova lanu druge grupe
Ispitanici najee preferiraju ovu b) varijantu (to manje
lanovima druge grupe, pa ak iako to znai manje i
njegovima). Za to nema razloga u ranijim socijalnim
odnosima. Konzistentan je nalaz da isp. iskazuju tu sklonost
lanovima svoje grupe ak i kad je to na tetu apsolutne
dobiti sulanova.
Prema teoriji socijalnog identiteta ovi se rezultati mogu
objasniti iako djeluju nelogino. Na prvom je mjestu to da se
drugima da manje. Pojedinci sebe definiraju, odreuju,
doivljavaju i vrednuju pomo grupe kojoj pripadaju.
Socijalni identitet je vaan za samopoimanje, za osobni
identitet. Poveavajui vrijednost grupe kojoj se pripada to
smo vredniji i mi. Grupa ima svoj smisao, znaenje samo u
odnosu prema drugim grupama. Vrijednost vlastite grupe je u
odnosu prema vrijednosti druge grupe. Doivljaj vlastite
grupe ovisi o socijalnoj komparaciji meu grupama. to se
vie uveava vrijednost vlastite grupe a umanjuje druge
relativan odnos je takav da naa grupa znatno pripomae
osobnom identitetu. lanovi grupe ele da njihova grupa
bude bolja od druge po vrednovanim dimenzijama, pa ak i u
tako banalnom zadatku. Vaan aspekt teorije je soc. identitet.
4.7. POSTUPCI OTKLANJANJA KONFLIKTA
MEU GRUPAMA
Teorija socijalnog identiteta sa bavi samim identitetom.
Objanjava pristranost u procjenjivanju znaajki vlastite i
tue grupe. Kod ljudi postoji tenja (potreba) za
samouvaavanjem i pozitivnim osobnim identitetom.
Osobni identitet se faktiki diferencira profilira prema
socijalnom identitetu. Usporedba meu grupama je izvor
prema kojem se vrijednost grupe procjenjuje (to je vlastita
grupa vrijednija, to bolje pomae postizanju osobnog
identiteta). Tu su zaeci odnosa socijalne diskriminacije.
Socijalna usporedba je osnova za socijalnu kompeticiju. Da bi
do takvog odnosa meu grupama dolo, ne mora postojati
stvarno takmienje. Na osnovi usporedbe grupa se izvodi
vrijednost vlastite grupe; vodi socijalnoj diskriminaciji i
sukobu. Time dolazi i do promjena u soc. natjecanju
eskalacija napetosti i sukoba.
Pitanje je postoje li mogunosti za ublaavanje i otklanjanje
konflikta meu grupama? Provedena su istraivanja prije
Sherifovih, i poslije. Postoje razliite mogunosti
klasificiranja i nazivi za te pokuaje i postupke otklanjanja
konflikata.
(1) Ovi se pokuaji odnose na smanjenje konflikta
davanjem pozitivnih informacija o suparnikoj strani (u
suparnitvu dolazi do negativnih odnosa, javlja se ideja o
negativnim osobinama suparnika) pa se daju povoljne
informacije o protivniku da bi se ublaile nepovoljne
predrasude, uvjerenja
Preduvjet za uspjeh ovakvih postupaka jest da informacije
dolaze iz pouzdanog izvora podataka, i da inf. imaju odreenu
snagu tj. da su relevantne. Ako se neki izvor inf. ne
doivljava kao pouzdan a iz njega dolaze podaci koji nisu u
skladu s naim stavom, uvjerenjem tad to zanemarujemo.
Taj postupak se u provjerama nije pokazao efikasnim, jer su
inf. o neskladu s prethodnim negativnim dojmovima.
Sherif je to provjeravao; na misi je zamolio veleasnog da tim
postupkom pokua pomiriti strane meutim, opet je
nastupio sukob neposredno nakon mise.
postojanje dijeljivih ciljeva trebalo poticati suradnju i
otkloniti konflikt.
Provjera: dolazi li do promjena kad su dvije grupe stavljene
pred nadreene, subordinirane ciljeve; stavljaju iste zahtjeve
pred lanove obje grupe (naziv zajedniki nije ba dobar).
Trebaju biti poduzeti zajedniki napori svih lanova obje
grupe. Ciljevi su poeljni ali su takvi da ga niti jedna grupa
ne moe postii bez uea one druge grupe.
Npr. grupe su bile na izletu van kampa. Trebalo je ii vozilom
po hranu u kamp. Ustanovilo se da je kombi pokvaren. Moe
se upaliti jedino na guranje: trebaju dvije grupe. Potom su
natimali kvar na vodovodu, i trebalo je ustanoviti gdje je
kvar na podruju cijelog kampa (proeljati podruje).

(2) Postupci suradnje, sastanka meu voama koji Scenirane su i kreirane izuzetne, hitne situacije koje su
dogovorom apeliraju na tolerantnost, suradnju. Ako neki izgledale kao da su spontano nastale, i trebale su sudjelovati
voe zduno pokuavaju umiriti situaciju tako da obje grupe. Djeaci su eljeli gledati film, a film je jako skup
sugeriraju/nareuju tolerantnost, razumijevanje tad time ako plate obje grupe onda e svaki lan dati manje novca.
kre ustaljene norme, gube na vodstvu. Takve aktivnosti (ali ne brzo i lako) su postepeno dovodile do
pozitivnih promjena. To je relativno uspjean postupak.
(3) Strategija naizmjeninog poputanja (kombinacija Sherif tvrdi da je to najuspjeniji postupak.
sastanaka voa grupa = bolje upoznavanje). Planira se
postupno i naizmjenino poputanje, da bi se postizanjem
manjih zajenikih ciljeva dovelo do poputanja konflikta.
GRIT graduirano reciprono smanjenje intenziteta tenzije
(konflikta). To je niz sloenih postupaka. Osgood je autor te
ideje o kombiniranju niza postupaka.

(4) Kontakti meu lanovima grupa koje su u

konfliktu. Ideja: da se preko zajednikih aktivnosti i
kontakata poveava saznanje o drugoj grupi da se vidi da
nije ba tako crna kao to se misli. Oekuje se da e ti
kontakti smanjiti netrpeljivost. Iskustva iz II svjetskog rata;
uoili su da u rasno mjeovitim jedinicama u amerikoj vojsci
nema problema.
To se ispitalo i pokualo objasniti otuda ide pokuaj
razvijanja programa poveanja kontakta (npr. bijela djeca idu
preko ferija u crnake obitlji i obrnuto.
Kennedyeva era: poinje borba protiv segregacije i to
zakonima. To je prvi program koji ide preko zakona (da ne
smiju biti odvojeni busevi, restorani), a tu su i neki
sofisticiraniji (ukljuuju mijenjanje stavova). Istraivanja ne
pokazuju da su takva oekivanja opravdana i da su iskustva iz
II svj. rata situacijski specifina. 80-tih se pokazalo da je
mala korr izmeu estine kontakata meu radnim odjelima i
konflikata meu njima.
Istraivanja o studentima strancima: poveava se negativan (4) ETVRTA FAZA ISTRAIVANJA Pokualo se nizom
stavprema toj zemlji to su due u toj zemlji na studiju (iako postupaka postignuti pozitivne promjene. Trebalo je i
se poveava broj kontakata). Kontakt sam za sebe nije provjeriti koji je postupak najefikasniji. Pitali su
dovoljan uvjet za smanjenje neprijateljstava meu grupama. djeake da li ele ii doma u istom autobusu; neki
nisu htjeli, ali je veina bila za to.
(1) Postojanje zajednikog vanjskog neprijatelja (Sherif
to provjerava). Vladari/politiari da bi postigli zajednitvo i Veina je nadvladala nekolicinu nepopustljivih.
kohezivnost su kreirali sliku vanjskog neprijatelja to djeluje Ponovno je ispitan stav prema lanovima druge grupe
na stanje unutar grupe. Postojanje napetosti meu grupama (sociometrijski indikatori). Krajem 4. dijela
dovodi do pozitivnih promjena unutar grupa. istraivanja (poslije niza subordiniranih ciljeva) se
pokazalo da su mnogi djeaci promijenili svoj
Ideja: ako grupa shvati da postoji zajedniki vanjski negativni stav. Te promjene idu sporo.
neprijatelj, onda bi to trebalo dovesti do zbliavanja. Sherif;
djeacima su kreirali opasnost od neke tree grupe. Pokazalo
se da zaista dolazi do zbliavanja i povezivanja neu Sherif je dosta pesimistino zakljuio da je vrlo lako izazvati
grupama. Ipak treba imati na umu da je ta promjena konflikt meu grupama, ali ga je tee otkloniti.
prolaznog karaktera; im nestane neprijatelj vraa se konflikt.
Zato promjene idu sporo? Radi se o sukobu meu grupama
(2) Postojanje zajednikog cilja. Dao mu je koje su integrirane i strukturirane. Uvrene su grupne
socijalnopsiholoku osnovu. Postupak proizlazi iz razmatranja norme koje reguliraju ponaanje. Kroz razliite mehanizme
prirode konflikta meu grupama. Konflikt nastaje radi interakcije dolazi do toga da su postupci i ponaanje lanova
zajednikog nedjeljivog cilja. Ako je to tako, tada bi grupe usmjeravani i kontrolirani, to dovodi do stabilnosti
(statu quo).
Svako malo odstupanje je pogreno. Oni koji su skloni malom
odstupanju (na poetku 4. faze) gube poloaj (pogotovo
voe).
to je grupa solidarnija, to je njen utjecaj na lanove vei, i
tee je doi do promjene. Promjena bi bila da se ublae
negativni odnosi. To je takva grupna situacija sa
mehanizmima koji koe promjene odnosa, dovode do
selektivne percepcije. Jo uvijek su pogreke u percepciji, jo
uvijek se postupci drugih tumae kao prijetnja Polako se
mijenjaju norme, grupne ideologije.
Ako se radi o subordiniranim ciljevima nuna je suradnja i
zato bi voe i djeaci koji bi i dalje zadravali negativan
odnos bili glavni koniari da se dostigne cilj. Zato se
postupno ponaanja druge grupe prestaju doivljavati kao
devijantna. Postupno su inf. i saznanja o drugoj grupi vana
za postizanje zajednikih ciljeva. Dogaalo se da je dolazilo
do znatnih promjena u soc. strukturi. To je faza odnosa meu
grupama koja podsjea na poetak takmiarskog odnosa, ali
se promjene deavaju da se dosegne efikasnost u postizanju
ciljeva.
Voa koji bi pokuao sprijeiti suradnju gubio je ugled (otpor
grupe). Prije su mogli stradati voe koji nisu bili dovoljno
energini i agresivni, a sad se situacija mijenja.
ETIKA PITANJA
Pitanje posljedica tih situacija u kojima su bili djeaci. Oni
su dovedeni u situaciju poveanja konflikta i napetosti. Treba
imati na umu intenzitet napetosti, a to se toga tie autori su
pazili na to. No, ponekad su se ve i zabrinuli kako e smiriti
situaciju.
Vodili su rauna o moguim nepoeljnim posljedicama.
Naknadno su izvrili provjeru. Mnogi su se roditelji javili jer
su bili jako zadovoljni pa su istraivai razgovarali s njima
i djeacima da bi ustanovili posljedice.
Nisu nali znakove negativnih posljedica, tragove tog
iskustva (ali to je usmena komunikacija). Postoje neki
pokuaji da se spoznaje istr. u kojima se dolo do rezultata u
odnosima meu grupama koriste u osnovi geneze nastajanja
konflikata u iroj drutvenoj zajednici, i da se nau postupci
kojima bi se ti konflikti uklonili.
 (5) SOCIJALNI UTJECAJI

5.1. Uvod

5.2. Socijalna facilitacija

5.3. Socijalno besposliarenje

5.4. Deindividualizacija

5.5. Grupni i socijalni pritisak

5.6. Konformizam

5.1. UVOD
To je opi naziv za svaki proces u kojem neka osoba ili grupa
svojim prisustvom i akcijama djeluju na doivljavanje i
ponaanje drue osobe ili skupine tako da kod njih izaziva
promjene u uvjerenjima, stavovima, emocijama i ponaanju.
Socijalnopsiholoka osnova podlonosti socijalnom utjecaju
poiva na socijalnoj zavisnosti ovjeka u a) zadovoljavanju
potreba i b) zavisnosti o informacijama iz okoline.
Iz ova dva aspekta socijalne zavisnosti proizlaze i dvije
osnovne vrste socijalnog utjecaja:
Normativni utjecaj: koji dovodi do priklanjanja
normama i oekivanjima okoline to omoguuje
zadovoljenje potreba, posebno socijalnih (socijalna
podrka) Zasniva se na aspektu socijalne zavisnosti
vezanim uz zadovoljenje potreba.
Informativni utjecaj: koji se zasniva na potrebi za
informacijama iz socijalne okoline, koje omoguuju
samoevaluaciju, snalaenje u okolini i donoenje
odluka
Dakle, to su dvije osnovne vrste socijalnog utjecaja koje se
mogu povezati sa dva aspekta socijalne zavisnosti i
sukladne su funkcijama referentne grupe.
Izvor socijalnih utjecaja su reakcije drugih ljudi u razliitim
socijalnim situacijama (osnova za prosudbu opasnosti situacije
i sl.). Drugi ljudi su modeli koji bi nain reagiranja bio
prikladan.
Poznavanje osnove soc. utjecaja pomae pri objanjavanju
zato se to javlja u odreenim situacijama i dovodi do
promjenama u ponaanju ljudi.
5.2. SOCIJALNA FACILITACIJA
(facilitirati = olakavati)
Socijalna facilitacija: je opi naziv za one promjene u
aktivnosti i motivaciji kod pojedinaca, do kojih dolazi zbog
samog pristustva drugih osoba: a) pasivno prisutnih
(promatrai) ili b) aktivno prisutnih, koje istovremeno,
nezvisno jedna od druge obavljaju istu aktivnost. To je
tradicionalno podruje istraivanja u eksperimentalnoj
socijalnoj psihologiji.
Termin socijalna facilitacija uveden je (F.H. Allport, 1924) i
prihvaen kao zajedniki naziv za posljedice do kojih dovodi
prisutnost drugih ljudi, unato tome to je u obje socijalne
situacije osim poveanja (facilitacije) registrirano i
smanjenje (inhibicija) efikasnosti u obavljanju aktivnosti.
Elementarno je pitanje kakav je utjecaj same prisutnosti
(pasivne) drugih osoba? Kako to utjee na aktivnost
pojedinaca? Ustanovljeno je da u takvoj socijalnoj situaciji
dolazi do poviene motivacije i razine aktivacije Poznato je da
poviena motivacija poveava snagu, brzinu i estinu
pogotovo onih dominantnih reakcija, takvih koje imaju najveu
vjerojatnost pojavljivanja; to su spontane i automatske
reakcije, one koje su pod jakim utjecajem podraaja ili su
prethodno dobro nauene, utvrene. Dva su mogua efekta:
(1) Kada su pri obavljanju neke aktivnosti dominantne
ispravne reakcije, prisutnost drugih ljudi poveava
estinu i brzinu njihovog pojavljivanja nautrb
pogrenih koje nisu dominantne, i tako olakava
aktivnost, pospjeuje uradak.
(2) Ukoliko su pogrene reakcije dominantne tada e
prisutnost drugih osoba, poveavajui njihovu emisiju,
inhibirati pojavu ispravnih reakcija, a time i uspjeno
obavljanje aktivnosti. Prisutnost drugih osoba olakava
izvoenje dobro utvrenih reakcija, a oteava uenje,
stjecanje novih oblika reagiranja.
Objanjenja socijalne facilitacije
Za pojavu socijalne facilitacije postoji nekoliko objanjenja
koja se meusobno neiskljuuju. Prema nekim objanjenjima,
u okviru nagonske teorije socijalne facilitacije, prisutnost
drugih ljudi je neposredan izvor poviene rezine uzbuenja ili
aktivacije organizma; pri tome se ili naglaava vanost
specifinog socijalnog iskustva, npr. anksioznost ili strah od
evaluacije ( socijalni motivi) ili se nagonska priroda smatra
dovoljnom ( nagon).
Drugo objanjenje stavlja teite na distraktivno djelovanje
prisutnih osoba to dovodi do konfliktnih tendencija u
reagiranju i tako, tek posredno, do povienog nivoa aktivacije.
Zato se to istrauje? Prisutnost drugih ljudi prethodi
svakom sloenom interakcijskom odnosu, a drugi je razlog to
se dobro objanjavaju neke stvari ak i kad se radi o
jednostavnim socijalnim utjecajima. To podruje istraivanja
pokazuje kako bi se to moglo dalje istraivati tj. kako se
prividno nekonzistentne rezultate moe dovesti u red.
EXP.: Triplett 1897. g.: radi prve provjere prvi
suvremeniji exp u socijalnoj . Do kakvih promjena dolazi kad
su prisutne druge osobe jednako tako aktivne? Mukarci su
sudjelovali u namatanju ribikog koluta (jednostavna
motorika aktivnost). Dvije situacije (naizmjenino) a) isp. radi
sam i b9 u grupi. REZ.: Ustanovio je da fizika prisutnost
drugih istovremeno aktivnih djeluje dinamogeno . Tek je
Allport uoio izvor razliitih utjecaja, i pokuao ih exp odvojiti.
Poetkom stoljea Burnham promatra kakav bi utjecaj na
mentalnu aktivnost imala prisutnost grupe osoba kada bi se ta
nazonost drugih osoba prouavala kao utjecaj temperature,
tlaka i sl. (fizikalni uvjeti rada).
Starija istraivanja su bila poticaj 20 g. za istraivanja
Allporta. Obzirom na vrstu socijalne interakcije ta ranija
istraivanja su se izvodila u 2 oblika:
a) utjecaj pasivnog prisustva (pasivna publika) Triplett
b) utjecaj aktivnih sudionika, istovremena aktivnost nazonih
osoba (istovremena aktivnost)
Obje te vrste soc. situacija (kontrolna je kad je ispitanik sam)
su se vrile na nizu zadataka (besmisleni slogovi, labirint,
asocijacije, asocijacije u nizu, mnoenje jednostavni problemi,
psihomotorika). Od poetka su rezultati bili kontradiktorni;
da li je djelovanje stimulativno ili inhibitorno?
Neki autori su govorili o tzv. socijalnoj inhibiciji. Ali! Jedan
model dobro objanjava i stimulativno i inhibitorno djelovanje.
Nalazi (25 i 40 g.); jednostavne motorne reakcije su posebno
osjetljive na socijalnu facilitaciju (zadatak krunog slijeenja
okulomotorna koordinacija). Prethodno uvjebani isp. su
uspjeniji kad rade uz prisutnost publike nego kad rade sami
(pasivna publika poveava brzinu kojom isp. rjeava zadatke
mnoenja i asocijacija). Kod labirinta su uspjeniji sami.
EXP.: Pessin: besmisleni slogovi. 3 su exp situacije; isp.
radi sam, radi as nekoliko odoba i mehaniko podraivanje
(isprekidano svjetlo i zvuk). Kad su isp. radili s nekoliko osoba
trebalo im je vie pokuaja da naue listu i vie su grijeili, a
situacija s mehanikim podraivanjem se ne razlikuje od
situacije grupnog rada (socijalna i mehanika inhibicija).
Nakon nekoliko dana trai od isp. da se dosjete pod istim
potiu aktivnost
uvjetima (metoda utede) i dobiva suprotne rezultate. Vea
prosjena uteda je kod isp. koji su imali publiku. U nekim
zadacima rad je poboljan a u drugim otean.
Solomon Ash kae da su ti zakljuci besmisleni.
Burnheim: utjecaj soc. situacije ovisi o aktivnosti.
EXP.: Zajonc (novija istraivanja): radi analizu ranijih
istraivanja. Dolazi do zakljuka da je ta kontradiktornost
prividna. Da li se razlike mogu pripisati samo razlikama u
zadatku koji se vri? Ne!! Analizira postupke i nalaze Pessina, i
dolazi do toga da veina tih rez. ukazuje na odreenu
dosljednost i podudarnost; prisutnost drugih osoba oteava
stjecanje novih naina reagiranja, ali je olakano pojavljivanje
ili emisija dominantnih dobro utvrenih reakcija. On dolazi do
zakljuka da je uenje oteano, a izvoenje nauenih reakcija Dominantne su one s veim ekscitacijskim potencijalom one
olakano kod prisutnosti drugih osoba. Posebno je teko uiti u
prvoj fazi uenja, puno je greaka a poslije se to smanjuje te
raste broj ispravnih reakcija.
Zajonc specificira tu postavku (podlona je provjeri); prisutnost
drugih osoba poveava emisiju dominantnih reakcija povisujui
opi nivo aktiviteta kod pojedinca. Ako su ispravne reakcije
koje su dominantne, tad prisustvo drugih ljudi poveava
njihovu emisiju (facilitacija). Ako su dominantne reakcije
pogrene tad se poveava njihovo pojavljivanje, i to oteava
obavljanje aktivnosti.
Raniji nalazi (povienje ope razine aktiviteta) svi zadaci u
kojima je registriran stimulatorni utjecaj su ili dobro nauene
reakcije ili su pod jakim utjecajem podraaja (krianje
samoglasnika, percepcija reverzibilnih figura ili npr. asocijacije
stol-stolica to je dominantna reakcija) Pessin je potvrda
ovog Zajoncovog zakljuka.
Nakon tih prvih analiza Zajonc navodi praktini savjet koji
proizlazi iz te analize; trebamo uiti sami, a odgovarati uz
prisutnost drugih.
Pitanje jest to je psiholoko - motivacijska osnova za tu
pojavu? Proces motivacije tj. motivacijsko stanje. Via razina
aktiviteta organizma dovodi do vee emisije dominantnih
reakcija ako su druge osobe nazone. Da bi doao do toga
Zajonc se slui ve postojeim postavkama Hall-Spencerove
teorije. Koje su osnovne postavke teorije uenja u kojima se
objanjava o emu ovisi odreena reakcija?
Niz radova pokazuje da psihiki procesi obuhvaeni pojmom
arousala, aktivacije i nagona su stanje koje potie javljanje
dominantnih reakcija, i to navodi Zajonca da izvede tu
pretpostavku, odnosno specifikaciju.
Hall -Spencerova teorija} tu nalazimo objanjenje to e se
dogoditi kad se u organizmu jave dvije ili vie nespojivih
reakcija (kompetitivno stanje). Bit e izazvana ona reakcija
koja ima najvei efektivni/reakcijski/ekscitatorni potencijal (E)
ili reakcija koja je po svojoj estini, amplitudi, latenciji
pojavljivanja (potencijalnog) na prvom mjestu. E = H D.
E ovisi o jaini navike (H) i intenzitetu tj. jaini nagonskog
stanja ili uzbuenja (D). Veliina E je multiplikativna funkcija
snage navike i intenziteta tog nagonskog stanja.
Hall i sljedbenici trebaju D kao motivativnu varijablu koja
neselektivno multiplicira snagu svih reakcija tj. one reakcije
koje imaju veu snagu (bolje nauene) bit e vie ojaane i razine uzbuenja) je ugraena u organizam, bioloki je dana
vea je vjerojatnost da e se pojaviti i bre i intenzivnije.
Snaga verbalnih navika; asocijativni gradijent (povei s time).
Moemo exp poveavati neke reakcije tako da mijenjamo ili H
ili D (motivacija, aktivacija). Znaenje tog postupka,
implikacije: kad bi se radilo u izbornoj situaciji u kojoj je
alternativa A u snienoj motivaciji javlja 70% naspram
alternative B koja se javlja u 30%. Pri povienoj motivaciji ta
se preferencija podie moda i do 100%.
EXP.: Zajonc pokuava (i Sales) exp provjeriti hipotezu da
poviena razina aktivacije dovodi do poveanja dominantnih
reakcija (a poveana motivacija zbog drugih osoba?). Koriste
zadatak pseudoprepoznavanja. 10 je besmislenih rijei (neke se
ponavljaju 2, neke 6 a neke 8). Exp su uinjene verbalne
navike razliite hijerarhijske razine (pod strogom kontrolom).
U drugom dijelu testa pseudoprepoznavanja se reklo isp. da se
ispituje subliminalna percepcija, te da moraju prepoznati rijei.
Kada zbog prekratke ekspozicije ne mogu vidjeti rije, tad
moraju pogaati (bilo je 2/3 takvih situacija). To je kritian dio
exp (ak nita ne pie). Ako je tona Zajoncova pretpostavka
onda se moe oekivati da je poveana emisija dominantnih
reakcija nautrb drugih.
GRAFIKON
za koje uz kontrolirani D (isti za sve ispitanike) postoji vea
snaga verbalnih navika.
Socijalna facilitacija prethodi svim sloenijim oblicima soc.
interakcije.
60 Zajoncova ideja: dolazi do promjene u motivacionoj osnovi
pa se dominantne reakcije javljaju ee i bre (uz poveanu
razinu aktiviteta). Zajonc i Sales prvi provjeravaju
pretpostavku da prisustvo drugih osoba poveava vjerojatnost
javljanja dominantnih reakcija. D je nazonost drugih osoba,
koja poveava uzbuenje. Zove se nagonska teorija (ali ni
sluajno ne instinktivistika, bioloka).
EXP.: Martens 69 radi direktnu provjeru da li dolazi do
promjene uzbuenja pri nazonosti drugih osoba. On tu
Zajoncovu pretpostavku provjerava tako da registrira fizioloke
promjene (indikator uzbuenja je index kojim se odreuje broj
aktivnih znojnica na povrini dlana). Rezultati pokazuju da se
poviena razina uzbuenja (isp. su radili uz publiku) odrazila u
poveanom broju aktivnih znojnica. To je neposrednija mjera
tog dijela Zajoncove pretpostavke.
To podruje istraivanja ostavlja traga: javljaju se provjere, i u
kasnijem periodu se odnose na razliite vrste situacija i
zadataka.
EXP.: Michaels: Provjeru radi i Michaels na igraima
biljara. Prvo je igrae podijelio u 2 extremne skupine obzirom
na uspjenost. Vrsni igrai su bez prisustva publike postizali
71% pogodaka, a u prisutnosti publike se to povealo na 80%.
Slabi igrai su sami imali 36%, a 25% u prisutnosti publike.
Oni kod kojih je visoka razina navike, uz povieni nivo
uzbuenja rade bolje. Kod slabijih je situacija obrnuta; vie
grijee uz povienu razinu uzbuenja jer su kod njih pogrene
reakcije dominantnije.
Istraivanja u osnovi potvruju glavne Zajoncove postvake, no
ne potvruju direktno da sama fizika prisutnost drugih ljudi
dovodi do poviene razine uzbuenja; oni jesu pasivni, ali su u
stanju evaluirati i procjenjivati.
Pokuaj modificiranja Zajoncove nagonske teorije ini Cottrell
Jr. Smatra da bi ta teorija u osnovi trebala biti nadopunjena,
iako misli da ta nadopuna nije fundamentalna jer ostaje u
okvirima Hall-Spencerove teorije. Prema Zajoncovoj teoriji
prisustvo drugih ljudi poveava razinu uzbuenja bez obzira na
socijalno iskustvo (to zanemaruje). Ta reakcija (povienje
i fiziki spada u sklop reakcija pripravnosti na reagiranje.
Cottrell za razliku od Zajonca teite stavlja na to da je
prisustvo drugih osoba naueni izvor motivacije, i ovisi o
koliini i vrsti socijalnog iskustva. Tu je osnovna razlika.
Cottrell kae da u prvim danima ivota su podr. izazvani
prisustvom drugih ljudi motivacijski neutralni. Tek razvojem
djeteta, novim iskustvima se kumulira soc. iskustvo, to je
osnova za reagiranje u prisutnosti drugih ljudi. Pojedinac naui
anticipirati posljedice koje slijede iz prisustva drugih ljudi.
Anticipiranje posljedica je vaan uvjet za pojavu soc.
facilitacije (da doe do promjene uzbuenja). Nije sama po
sebi fizika prisutnost dovoljna, ve je vaan element socijalno
iskustvo (strah od evaluacije).
Cottrell je doao na ideju kako da to provjeri; omoguio je
nazonim osobama da prate reakcije isp. (uju pitanje a ne uju
odgovor) oni su tu, vide podraaj ali ne i reakciju. Neke
provjere su pokazale da sama nazonost drugih ljudi nije
dovoljan uvjet za promjenu razine uzbuenja.
Prednost Cottrellovog pristupa: Zajonc kree kree od postavke
da je taj efekt dovoljno masivan i da se da registrirati.
Implicitna je pretpostavka da se radi o bioloki uroenom
reagiranju u povodu prisutnosti drugih ljudi. Zajonc ne uzima u
obzir ostale mogue varijable. Cottrell pokuava provjeriti
kako tipina socijalna iskustva mogu djelovati kao varijable u
istim istr. (individualne razlike u razini anksioznosti,
osjetljivost na evaluaciju). Zaista istraivanja pokazuju da se
takve razlike mogu registrirati. Individualne karakteristike
mogu imati znaajnu ulogu.
Vana je i vrsta zadatka (mjera ZV). Ako je ZV vrlo osjetljiva,
onda se moe reagirati i na ve samu fiziku prisutnost drugih
ljudi (a oni ne mogu evaluirati reakciju isp). Ako kod
ispitanika koji nisu ljudi (ohari) registriramo da prisutnost
drugih jedinki dovodi do promjene u razini uzbuenja, onda je
sigurno da to ne moemo pripisati socijalnoj anksioznosti
steenoj u djetinjstvu.
Vrsta zadatka:
a) Ako je on takav da reakcije budu po neem soc. relevantne
(predstavlja npr. neku mjeru INT ili neki spos) onda uradak na
tom zadatku jest vaan za isp. i situacija potie anksioznost od
evaluacije.
b) Ako zadatak nije relevantan (uspjeh nije vaan) onda je
neto drugo.
Objanjenje: Sredinom 80 je pokuaj objanjenja; veliine grupe producirao sve manje i manje buke.
hipoteza distrakcija-konflikt. Radi se o podraajnoj situaciji
koja je distinktivna i koja dovodi do konflikta. Podraajna
situacija je prisutnost drugih ljudi, i moe remetiti uspjeno
reagiranje ispitanika. Pessin; dobiva iste rezultate. Dovodi isp.
u konfliktnu situaciju jer isp. reagira na exp zadatak ali i na
nazone osobe. Direktne posljedice distrakcije su reakcije isp;
a nisu posljedica promjene uzbuenja.
5.3. SOCIJALNO BESPOSLIARENJE
(ZABUAVANJE)
Pojava je ak i eksperimentalno istraivana. Socijalni utjecaj je
socijalna facilitacija (promjene u aktivnosti se registriraju tako
da se prati uradak pojedinca, i tu je aktivnost pojedinca
usmjerena na postizanje osobnog cilja ona se mora opaati i
vrednovati). Postoje druge soc. situacije i aktivnosti u kojima
pojedinci ujedinjuju snage da bi postigli zajedniki cilj (grupe).
esto se mjeri zajedniki uradak cijele grupe. Ali je mogue i
ustanoviti doprinos svakog pojedinog lana. Postoje grupne
aktivnosti gdje se ba i ne moe ustanoviti doprinos pojedinca;
pitanje je to se dogaa u grupi u kojoj nije mogue utvrditi
koliki napor pojedinci ulau npr. kad nose teki teret, kad
guraju auto, poteu konop
Pitanje je da li e uloiti vie, manje ili jednako snage i truda
nego to bi uloili da rade sami.
Postoje zapisi o starim exp provjerama: Max Ringelmann sa
kraja prolog stoljea. On je francuski agronom i bavio se
pitanjem produktivnosti konja, volova i ljudi (sve to se koristi
u zemljoradnji). Traio je od grupe ispitanika, mladia da vuku
konop to jae mogu (max motivacija) i izmjerio je
dinamometrom snagu potezanja konopa. Kad to ispitanici rade
sami mogui uradak je u prosjeku 63 kg. Onda je to isto uinio
s 2, 3 i 8 lanova grupe. Pokazalo se sljedee:
Veliina Mogui Ostvareni Gubitak (%)
grupe uinak uinak
1 63 63 0
2 126 118 6,3
3 189 160 15,3
4 504 256 50,8
Dakle, U grupi je rad laki je, ali zato jer se manje radi.
Kao to vidimo to vie ljudi je sudjelovalo u radu, to je svaki
pojedinac manje napora ulagao u taj rad. Taj efekt su kasnije
nazivali Ringelmannovim efektom (ili zakonom). To se takoer
naziva socijalno besposliarenje (zabuavanje).
Steiner to zove aditivnim zadatkom (zbrojiv je) i slabiji uspjeh
moe biti posljedica nekih drugih okolnosti ne smanjenog
napora ve potekoa oko koordinacije energije (to je izvor
gubitaka), i sam Ringelmann je to tako protumaio.
Ingham 70 je doao na ideju kako da to provjeri: ispitaniku se
kae da radi sa jo dvojicom ili trojicom, a zapravo radi sam (u
svom je boxu). Moe provjeriti koliko se gubitak moe
pripisati koordinaciji. I tu dolazi do gubitka u prosjeku
povlae 18% jae kad su mislili da rade sami u odnosu na to
kad su mislili da rade u grupama 2-5 osoba.
Latan 70-80 to naziva socijalno besposliarenje.
Ingham je traio od ispitanika da to glasnije moe vie,
pljee U situaciji kad je sam i u grupi buka je bila najvea.
Meutim kad je smatrao da nije sam ve da vie i pljee u
grupi (npr. N = 2, N = 4 ) nali su da je koliina buke to
manja to je grupa vea, tj. ispitanik je u funkciji porasta
Jedno od objanjenja ide iz pojave difuzija odgovornosti:
pojedinac se ne osjea odgovornim za dobar uradak jer u
grupnim uvjetima pojedinci ne pridaju poseban znaaj svom
doprinosu jer e netko to ve obaviti. to je vea grupa to je
uinak pojedinca manji dolazi do difuzije odgovornosti.
Naeno je da to je vei broj nazonih osoba blizu rtve
(maltretirana je, zvala je pomo), to je manja vjerojatnost da e
netko priskoiti u pomo.
Latan je takoer radio pokuse sa slino koncipiranim
varijablama, ali sa pseudogrupama (ispitanik misli da vie u
grupi, a vie sam) kao Ingham. Ustanovio je da zapravo
ispitanici imaju doivljaj da su jednako aktivni, da ulau
jednak napor kao kad rade pojedinano.
Socijalno zabuavanje nije vrsta hotiminog, namjernog
zabuavanja tipa ne mogu me toliko malo platiti koliko malo
ja mogu raditi. Socijalno besposliarenje se moe ublaiti
time da se uradak pojedinca prati i vrednuje.
SSSR: 1% je privatnog zemljita a njega dolazi 27% proizvoda,
a od preostalih 99% dolazilo je samo 73% proizvoda!
Maarska: 13% privatnog zemljita, s njega dolazi 33%
proizvoda, tj. porast je samo minimalan! Svi noviji exp
rezultati su uglavnom isti. Ringelmannov efekt se doista
postojano registrira.
5.4. DEINDIVIDUALIZACIJA
To je pojava gubitka ili pomanjkanje individualnosti,
osobnosti. Pojavljuju se takvi oblici doivljavanja i ponaanja
koji pojedincima inae nisu svojstveni, nisu uobiajeni za tu
osobu. Zbiva se u grupnim, socijalnim situacijama u
odreenim uvjetima. Pojedinac postaje dio gomile, gubi
osobnost i dolazi do devijantnih ponaanja. Odudara od svog
standardnog ponaanja.
U grupnim situacijama dolazi do pomanjkanja inhibicije, do
deindividualizacije. Taj termin koriste od 1952. Festinger,
Pepitone, Newcomb. Deindividualizacija se istrauje zadnjih
20 godina.
Devijantni oblici ponaanja: nikakve internalizirane norme ne
upravljaju ponaanjem takvih pojedinaca.
2.) Stanje deindividualizacije
Niska svijest o sebi
Promijenjeno doivljavanje
3.) Deindividualizirano ponaanje
ekstremne i atipine polarizirane akcije
Mann je analizirao 21 sluaj gdje je skupina ljudi nazona kad
netko prijedi da e skoiti s zgrade, mosta i sl. Ustanovio je
sljedee: ako je skupina manja, zbivanje je po danu - grupa ne
potie samoubojstvo. Ako je no i skupina je vea -
samoubojstvo je ohrabruje.

Pitanje je: zato k vragu u grupi dolazi do ekscesnih pojava npr.

ispada, neobuzdanosti i sl. (npr. utakmice, koncerti)?
Grupna situacija, dakle prisutnost drugih osoba, dovodi do
poviene razine uzbuenja i dolazi do pojaanog reagiranja.
Takoer, kad je pojedinac izgubljen u masi, postoji doivljaj
anonimnosti i dolazi do difuzije odgovornosti. Kada se
poviena razina uzbuenja kombinira sa difuzijom
odgovornosti, dolazi do smanjenja inhibicije
deindividualizacije.
Posljedice imaju iroki raspon: od bezazlenih do razbijanja,
unitavanja, zagaivanja prirode, destrukcije, pobune, izgredi,
muenja, torture Radi se o negativnim posljedicama.
AD1) Uvjeti deindividualizacije
a) senzorna prezasienost (buka, jako svjetlo)
Posljedica toga je poviena razina uzbuenja: alkohol, droga,
nedovoljno strukturirana situacija, intenzitet osobne
ukljuenosti. Poviena razina uzbuenja jedan je od vanijih
i faktora koji su u osnovi agresivnog ponaanja i dovodi do toga
da se ne percipiraju oni drugi znakovi koji bi mogli inhibirati
ponaanje (smanjen je opseg panje i koritenje znakova iz
okoline). Uzbuenje je i izvor frustracija. Povezano je i s
agresivnim ponaanjem (Perkovieva teorija agresije).
b) grupno lanstvo
Zimbardo je kao prvu pretpostavku uzeo anonimnost npr. kod
prenapuenog stanovnitva. Imao je 2 automobila jedan je bio
bez ikakvih oznaka i ostavio ga je u Bronxu. Drugi je ostavio u
Stanfordu. Nakon 10 min auto iz Bronxa je bio pokraden, ljudi
su skidali hladnjak, postao je olupina nakon 3 dana. U
Stanfordu, nakon prvog dana, neki ovjek je dotaknuo auto i to
u sa ciljem da podigne krov i da se auto zatititi od kie.

Objanjenje posljedica deindividualizacije: Zimbardo je
vrio exp (kraj 60). Sklon je psihoanalitinim osnovama.
Neobuzdana ponaanja su poticana grupom: difuzija
odgovornosti.
Grupa, osim uzbuenja, osigurava uvjete difuzije
odgovornosti: postoji odreena anonimnost pojedinca u grupi
to pojedinca titi od uraunljivosti. Pojedinac nee biti
identificiran. Grupna akcija ne proizlazi iz motiva pojedinca.
To rade svi, to je uobiajeno a tad i normativno pa tada
pojedinci svoje postupke poinju pripisivati situaciji a ne
svojoj odluci. Gubi se osobna odgovornost, nestaje inhibicija
to vodi do slobodnije izraavanja poriva koji se u drugim
situacijama kontroliraju. Grupa osigurava anonimnost
pojedinca i postoji tendencija konformizma sa grupnim
ponaanjem.
Grupa razbija "lice" pojedinca, pojedinac to doivljava kao
grupno ponaanje, a ne kao vlastito ponaanje. Osobno
ponaanje se pripisuje situacionim faktorima, a ne osobnoj
odluci. Takoer grupa osigurava zatitu od posljedica.
Ta je pojava toliko sloena, da niz pojava mogu posluiti kao
objanjenje.
Procesni model deindividualizacije (Zimbardo, 1969,
Diener 1980)
1.) Uvjeti deindividualizacije
uzbuenje (arousal)
grupno lanstvo, veliina
anonimnost
smanjena odgovornost
c) veliina grupe
Mann 80-tih je analizirao podatke o 21 sluaju okupljanja
ljudi. Ustanovio je da kad je skupina bila manja i kad je bio
dan da osobe nisu poticale rtvu da skoi sa zgrade. Kada je
grupa bila vea, i kad je bila no tad su vie rtvu nagovarali
da skoi (anonimnost pojedinih lanova grupe). Drastinost,
surovost postupka je povezana sa veliinom grupe.
d) anonimnost
Zimbardo radi istraivanje: ispitanici su studentice. Radi exp
istr. empatine sposobnosti (el. okovi). U jednoj exp situaciji
je max anonimnost (4 ispitanice su bile obuene u plateve, u
zamraenoj prostoriji). U drugoj exp situaciji nisu zamaskirane
i imaju imena. U fazi anonimnosti studentice su zadavale 2
vee okove.
AD2) Stanje deindividualizacije
a) niska svijest o sebi
Pomanjkanje je svjesnog planiranja i brige za sud drugih (zbog
anonimnosti). Kad se grupa doivljava jedinstveno kao
organizam, postoji doivljaj da vrijeme brzo prolazi.
b) promijenjeno doivljavanje
Promijenjeno je stanje svijesti, tj. neobini doivjaji (slino
halucinacijama), senzorna izolacija, doivljaj anonimnosti,
gubitak individualnog identiteta (to znai da preteni dio
identiteta i svoje uloge proizlazi iz pripadnosti grupe - zato
postoje suvremenija objanjenja koja ukazuju da to nije
abernatno ponaanje koje je u skladu s veinskim, a uvjet je da
se povea vanost vlastite grupe iji je pojedinac lan).
AD3) Deindividualizirano ponaanje
Devijantno ponaanje, vandalizam. Polarizirano ponaanje
(Johnson i Downing 70); anonimnost ispitanika je osigurana
tako da su ih obukli u medicinske sestre, zamraena soba
(isto kao Zimbardov exp s elektrookovima). Dobili su
suprotne rezultate. One koje su bile obuene u medicinske
sestre su davale krae okove od nemaskiranih.
Anonimne ispitanice su vie reagirale na situacijske znakove;
one su se doivljale kao medicinske sestre. No, opet dolazi do
depersonalizacije, ali akcije koje u skladu sa ulogom
medicinske sestre, su ovaj put drutveno prihvatljive.
Polarizirano ponaanje prosocijalno ponaanje se oituje tu.
5.5. GRUPNI I SOCIJALNI PRITISAK
Socijalni pritisak to je takav socijalni utjecaj koji proizlazi
iz zamiljenih ili stvarnih oekivanja i zahtijeva drugih
osoba, njihovih prijetnji i prisile koju vre; doivljava se kao
obaveza, opasnost za vlastiti integreitet i pritisak da se
reagira u skladu s oekivanjima i zahtijevima, tj. postojeim
normama ponaanja.
EXP.: Sherif 30: Radi istraivanje o utjecaju socijalnih
faktora na percepciju. Bavio se nastankom grupnih normi i
posljedicama koje imaju norme na reakcije ljudi. Utjecaj
socijalnih faktora na percepciju.
Exp zadatak: Autokinetiki fenomen (prividno gibanje toke u
potpuno zamraenoj prostoriji). Nimalo ne djeluje prethodno
iskustvo i to doivljavaju svi ljudi. To je vrsta optike iluzije
samogenerirajui fenomen. Izgleda kao da se toka pomie iako
to realno nije sluaj. Podraajno polje je nestrukturirano, tj. ne
postoji gotovo nikakvih oslonaca percepcije te treba oekivati
da e jae moi djelovati faktor udeenosti opaaa. Ta jasno da je standard jednak duini linije B. Kad su ispitanici
udeenost proizlazi iz utjecaja kojeg imaju drugi ispitanici u
grupi!
Sherif je te exp provjere izvodio u 2 exp situacije}
(1) kad je ispitanika sam te
(2) kad su tri ispitanika istovremeno (svi su gledali i svi su
jedan za drugim davali procjenu)
Ispitanici su procjenjivali pomak toke od originalnog mjesta.
U kljunoj varijanti pokusa postoje 3 ispitanika koji daju
100-tinjak procjena u situaciji sam. Procjenjivai su isp. A,
B, C. U situaciji sam postoje velike individualne razlike u
procjenama. Zatim se dalo 100-tinjak procjena zajedno.
Pokazalo se da u grupnoj situaciji dolazi do odreene
konvergencije tih procjena, tj. individualne razlike su se
smanjile.
GRAFIKON
NOVI EXP.: Kad se ispitanik odmah stavi u grupu
individualne razlike su odmah manje. U grupnoj situaciji
nestaju individualne razlike. Nastaje neka vrsta grupne norme
predstavlja kompromis. To nije striktni prosjek procjena, ve
vee pribliavanje grupnoj normi se javlja kod ispitanika koji
su ekstremniji. To ovisi i o znaajkama, karakteristikama
ispitanika, iskustvu, samopouzdanju
Sherif smatra da takva istraivanja imaju implikaciju ne samo
za stvaranje i odravanje normi u malim grupama ve i u veim
grupama, tj. i u drutvu openito. U situacijama koje su novije,
nepoznate, rezultat nije kaos tumaenja te situacije, ve dolazi
do prilagodbe zajednikog nerazumijevanja situacije, to
reflektira socijalnoj normi (tj. procjene situacije se usklade).
Norme imaju ulogu da osiguravaju red, sreenost, smiljenost
u nekoj situaciji kad su uspostavljene one utjeu na reakcije
ispitanika.
Jakobs, Campbel istraivane slino Sherifu. Radili su sa
nekoliko generacija. Tri ispitanika bi pokazali neko
pribliavanje u procjenama. Kad se to desilo su zamijenili
ispitanika A, pa ispitanika B, i tako zamijenli nekoliko
generacija ispitanika no pokazalo se da grupna norma
perzistira i do 5-te generacije. To je exp imitacija onoga to se
deava u svakodnevnom ivotu; generacije dolaze i odlaze a
norme (grupne, kulturne, socijalne) perzistiraju ak stoljeima.
Sherif je ukazao da exp provjere u artificijelnim uvjetima
pokazuju sloene procese u soc. situaciji.
Asch} Sherifove exp provjere su izvedene u situaciji kad je isp.
izloen dvosmislenoj situaciji. Postojat e utjecaj sudova koje
ljudi daju. Procjene se, znai, osnivaju na onom to sam isp.
vidi, kao i na onome to vide druge osobe. To znai da su
procjene nepouzdane, to je potaklo Ascha na exp.
Pitanje je naime kako e pojedinac reagirati ako situacija nije
nejasna. Da li bi se pojedinac priklonio grupnoj procjeni i u
situaciji kada bi bilo sasvim jasno kakav je podraaj? Izvrio je
provjeru grupnog pritiska. Dramatini su exp uvjeti. Htio je
postii dobru exp kontrolu, te variranje mnogih okolnosti i
uvjeta. Koristio je podraaje koji su jednosmisleni.
Asch: Prezentirane su 4 linije. Jedna je linija standardna
(bitna dimenzija je duina), a preostale 3 su razliitih duljina, a
samo jedna je jednako dugaka kao i originalna linija. Ispitanik
je od 3 linije trebao pronai onu koja je jednaka zadanom
standardu. Teina zadatka se da varirati. No, uvijek je sasvim
sami, tad bez pogreke rjeavaju zadatak. Predloene linije su
uvijek sadravale liniju B (koja je jednaka standardu). Grupna
situacija je glavna situacija. Ash je imao nekoliko 6-7
uvjebanih "lanih" ispitanika, tj. samo prvi ispitanik je pravi
ispitanik (naivni je), a svi drugi su u dogovoru sa
eksperimentatorom. Pitanje je bilo kako e naivni ispitnik
reagirati ako svi drugi ispitanici prije njega jednoglasno daju
pogrenu procjenu, tj. jednoglasno procjene neku jasno
predugaku odnosno prekratku liniju kao jednakom
standardnoj.
U seriji procjena su neki od podraaja kritini (npr. u nizu od
20 podraaja 8 ih je kritino: pomagai daju pogrenu procjenu,
i to jednoglasno jednoglasna veina). Grupni pritisak
moe proizai iz zamiljenih ili stvarnih oekivanja grupe,
prijetnji, zahtjeva te reagiranja razliitih osoba, to je
primjeren nain tj. dobar sud.
Naivni isp. predzadnji ili zadnji daje procjenu. Pokus zapoinje
tako da svi ispitanici daju procjene da je standard jednak liniji
B. Naivni isp. se udi banalnom zadatku. U jednom kritinom
podraaju kau da je linija C = standardni podraaj. Ispitanik
je stavljen u situaciju konformistikog konflikta. Ispitanik se
pita kako je to mogue da postoji takva razlika izmeu toga to
on vidi i ta drugi vide, odnosno to nije u redu s njim (moda
ne vidi dobro jer nosi naoale, pogreno sjedi, moda nije
shvatio uputu, ).
Rezultat: rekao je ono to su i DRUGI rekli! Podlegao je
jednoglasnoj veini.
Izvor konflikta je sukob izmeu
a) vlastitog doivljaja i
b) onoga to drugi govore.
To je taj "konformistiki" konflikt.
Ako ispitanik kae ono to vidi, misli da e drugi misliti kako
je on lud, udak, bedast, da e misliti loe o njemu (to je
rezultat socijalne zavisnosti). Reakcije ispitanika su dobro
kontrolirane zbog dobre kontrole exp situacije.
Otkud ta kav konflikt? U ivotu se moemo sa sigurnou
pouzdati u svoje i tue prosudbe. Te procjene vrimo s
lakoom. I mi i drugi tako inimo. Pogotovo u tako
jednoznanim situacijama (kao u exp) imamo ivotno iskustvo
da se moemo lako pouzdati i u procjene drugih osoba. No, to
iskustvo se ovdje ne potvruje, jer je individualni doivljaj
oigledno drukiji od doivljaja drugih.
Aschov exp ovjek ostaje sam (svi kau da vide crno, a ja
vidim bijelo). Radi se o aspektu socijalne zavisnosti tj. soc.
utjecaja, ali i informacijskoj zavisnosti. Asch dozvoljava da se
situacija uini teom, da je procjena tea, da se moe varirati
teina zadatka (tako da je pogrena linija slinija standardnoj).
Tada ispitanik vie dolazi pod utjecaj miljenja drugih (poto je
zadatak tei).
isp. ni u jednom momentu nisu podlegli miljenju veine
(ljudi koji nezavisno reagiraju). su se priklonili sudu veine
barem jednom.
U prosjeku su isp. davali 4-5 krivih procjena od 12 moguih
(33%).
U prvim pokusima Asch je ustanovio da ako u kontrolnim
uvjetima se procjene daju u 98% sluajeva tono, onda u exp
uvjetima je to 72% (razlika od 26%)
Kada je 93% tonosti u kontrolnim uvjetima (jer je zadatak bio
neto tei), onda je podlijeganje grupi 67% tonih. Sa malim
oteanjem exp podraajne situacije, dolazi do snienja tone
procjene.
Asch nije naao velike razlike meu razliitim uzorcima
studenata.
Ash se nije zadovoljio dobivenim brojevima, ve je pokuao
dati i objanjenja. Naime, poetkom 50-tih napravio je intervju
sa ispitanicima, nakon pokusa (post exp provjera). elio je
provjeriti kako su se isp. osjeali. Na osnovu analize iskaza
rezultata, podijelio ih je u 3 skupine:
1. Isp. kod kojih se desio poremeaj percepcije pod
grupnim pritiskom. Povodljivi isp, koji nisu bili svjesni da je
njihova procjena pomaknuta pod utjecajem veine. Oni su
stvarno vidjeli onako kako su drugi procjenjivali. To je Asch
nazvao poremeajem percepcije. Meutim, ovdje se moe rei
da su ovi ispitanici ovako reagirali kako bi odrali obraz, tj. da
ispadnu "iskreni" (ja sam ist jer sam stvarno vidio kao
veima).
2. Isp. koji su uoili tu razliku. Ono to oni vide je
netono, a ono to drugi vide je tono. To je poremeaj
prosudbe. Isp. doivljava tu razliku.
3. Isp. kod kojih se dogodio poremeaj akcije. Smatrali
su da dobro vide, a da drugi ne vide dobro, no nisu htjeli
ispasti drugaiji, udni, bedasti i sl. tj. da ne bi ostavili lo
dojam, te se prilagoavaju grupi.
4. Isp. koji su se oduprijeli procjeni grupe, ali oni su
doivjeli konflikt, napetost. Smatrali su da se trebaju drati
svoje procjene kako bi tono izvrili zadatak.
5.6. KONFORMIZAM
Konformizam je priklanjanje uvjerenjima, stavovima i
reakcijama veine, prilagoavanje drutvenim ili grupnim
normama to moe biti podlijeganje stvarnom ili
zamiljenom pritisku, oekivanjima i zahtijevima drugih
osoba.
U osnovi prklanjanja normama i podlijaganju utjecaju koji
proizlazi iz reakcije drugih osoba mogu biti razliiti psiholoki
procesi. Zato se nazivom konformizam oznaava nekoliko
razliitih iako meusobno povezanih pojava.
(1) U uem smislu konformizam oznaava promjenu stava,
uvjerenja, reakcija u smjeru prilagoavanja grupi, koja je
izazavana grupnim pritiskom. Teite je na promjeni: dolazi do
odstupanja od neijeg prethodnog stava ili miljenja. Kiesler
naglaava ovo ue poimanje konformizma, koji predstavlja
podlijeganje pritisku.
Takva promjena, meutim, moe biti izraz dviju, psiholki
razliitih, vrsta konformiranja:
u jednom sluaju predstavlja poputanje,
udovoljavanje grupi to se oituje samo u
promijenjenjom izvanjskom reagiranju, koje je
usklaeno s reagiranjem drugih, tzv. javno
poputanje, pristajanje ili svsishodno korisno
konformiranje. Tada manifestni oblici promjena nisu
popraeni stvarnim promjenama.
istinski konformizam: taj naziv se koristi kada je
promjena u izvanjskom, javnom reagiranju odraz
osobnog prihvaanja, tj. stvarne promjene.
(2) U irem smislu konformizam se koristi da bi se oznaila
neka karakteristika osobe ili crta linosti: pretpostavlja
odreenu osobinu linosti koja se izraava u podlijeganju
grupnom pritisku, priklanjanju miljenju veine. Meutim,
istraivanja ne potvruju ovu koncepciju konformizma:
pokazao se snaan utjecaj situacijskih faktora na podlijeganje
pritisku i samo umjerena konzistentnost konformizma u
razliitim situacijama. Stoga se smatra da nema osnova za
pretpostavku da postoji konformistika linost, ili konformizam
kao crta linosti.
Dosta autora smatra da treba voditi rauna i o nezavisnom
reagiranju. Konformizam predstavlja poputanje grupnom
pritisku, a nezavisnost u reagiranju je zadravanje vlastitih
stavova i uvjerenja (ne podlijeganje grupnom pritisku).
Vodi se rauna i o antikonformizmu ili kontrakonformizmu.
To su osobe koje se odupiru tj. ponaaju kao buntovnici.
Reagiraju suprotno grupnom pritisku. Postupci suprotni veini,
te su i izazvani reakcijama veine. Konformizam je socijalno
zavisno ponaanje: jedino nezavisno nije.
5.6.1. KARAKTERISTIKE GRUPNE SOCIJALNE
SITUACIJE KAO DETERMINANTE KONFORMIZMA
Konformistino ponaanje ovisi dosta o sloenom odnosu
pojedinca i grupe: autoritarnost, inteligencija, samosvjest,
samopoimanje i sl. se veu s konformizmom. Bitne su i
kaarakteristike grupe:
1. UTJECAJ VELIINE GRUPE
Od toga kree Asch. Polo se od postavke da to je vea grupa,
to je vei grupni pritisak, to je vei grupni utjecaj. Kad je
podraajna situacija nejasna, tad vie ljudi bolje vidi. Asch
izvodi pretpostavku o tome. U nejasnoj situaciji je vjerojetno
da e se pojedinac u veoj mjeri prisloniti na sud drugih osoba.
No ako je nasuprot ispitanika samo jedna osoba kao izvor
grupnog pritiska, onda je tee da e se isp. konformirati s tom
jednom osobom. Intenzitet grupnog pritiska (dolazi do izraaja
kao neka mjera konformizma) se poveava s veliinom grupe.
Aschovi nalazi o prosjenom broju pogreaka (podlijeganje
pritisku) u odnosu na broj lanova grupe (grupa je uvijek
jednoglasna veina). Ash je krenuo od kontrolne situacije - tu
je prosjean broj pogreaka (pbg) bio mali:
Kad je N = 0: pbg = 0,08.
Kad je N = 1: pbg = 0.33
Kad je N = 2: pbg = 1.53
Kad je N = 3: pbg = 4.0
Kad je N = 4: pbg = 4.2
Kad je N = 8: pbg = 3.84 (usljed sluajnih ralika)
Kad je N = 10-15: pbg = 3.75
Dakle, kad je samo jedna osoba, ona nema nikakvog utjecaja,
ali kad su dvije osobe onda naglo raste pbg, a pogotovo kad je
3 osoba (u Penningtonu to je opisano pomou krivulje).
S poveanjem grupe raste intenzitet grupnog pritiska, izraen u
prosjenom broju pogreaka. No kad se radi o jednoj osobi,
relativno je malo priklanjanja miljenju te osobe. Znatan je
porast za 2 i 3 osobe, no daljnji porast veliine grupe ne dovodi
do znatnijeg porasta u podlijeganju grupnom pritisku. Veliina
grupnog pritiska se stabilizira, obzirom na veliinu grupe.
Neka istr. pokazuju da nam ak i samo jedna osoba moe biti
model, vriti utjecaj na nas. Naravno, treba voditi rauna o
specifinim uvjetima. Npr. kod deindividualizacije: to je vea
grupa, vei su i efekti deindividualizacije. Takoer je bitan i
sadraj utjecaja.
2. SUGLASNOST, KONSENZUS GRUPE
Istraivanja s obzirom na slaganja meu lanovima grupe u
miljenju, stavovima i sl. Vano je koliki je stupanj slaganja
unutar grupe. Znaajna je jednoglasnost, no pitanje je utjecaj
nejednoglasnosti:
EXP.: Asch: jedan je isp. naivan, a svi ostali isp. reagiraju
kao jednoglasna veina (daju potpuno isti odgovor). Asch je
pokazao da je ta jednoglasna veina vrlo znaajan faktor iz
kojeg proizlazi intenzitet grupnog pritiska. Takoer,
jednoglasna veina od 3 osobe je djelotvornija (vei je grupni
pritisak) nego kad se radi o 8 lanova meu kojima povremeno
postoji neko neslaganje.
Asch je nastojao ustanoviti utjecaj nejednoglasne veine
jedna varijanta je da ispitanik ima partnera koji daje tone
procjene (on je npr. 4. po redu, a naivni isp. 6, 7. po redu). Ve
taj stupanj nejednoglasnosti smanjuje konformistike reakcije
sa 32% na 5,5%. Ta osoba je izvor podrke.
Asch je radio i sa 2 naivna ispitanika. Oni su na 4. i 5. mjestu.
Smanjio se broj podlijeganja grupnom pritisku sa 32% na
10,4%.
Levin: kako diskusija i izjanjavanje u grupi, donoenje odluka
u grupi utjee? to je to unutar grupe to djeluje? To moe biti
i konsenzus. Varira se stupanj suglasnosti.
3. SLOEN ODNOS POJEDINCA I GRUPE
Koliko o tome ovisi konformistiko ponaanje? Ljudi su esto
skloni da javno sikau stav, shvaanje ako oekuju da e im to
pribaviti psihiku korist (poboljati status, poloaj), da e
dobiti podrku Javno izjanjavanje da li je/nije dolo do
stvarnih promjena na razini osobnog shvaanja.
Istraivanja su pokazala da osobe koje doivljavaju odbacivanje
su sklonije konformistikom ponaanju. Problem je u tome to
poloaj u grupi treba vezati uz privlanost grupe. Ako je netko
odbaen u grupi koja za njega ni nije bitna, privlana onda to
odbacivanje nema psiholokog znaenja.
EXP.: Menzel: ideja da ispita javni i privatni
konformizam u razliitim uvjetima. To je istr. u prirodnim
uvjetima. Intervjuira velik broj lijenika da bi ustanovio njihov
odnos prema novim lijekovima.
Situacija A) lijenici su trebali izjaviti javno svoj stav
prema novom lijeku.
Situacija B) Lijenici su trebali na samo, u privatnoj
atmosferi izjasniti svoj stvarni stav prema lijeku.
Indirektni indikator (recepte) uzima kao mjeru privatnog stava.
Usporedbom je ustanovio da su se lijenici nastojali prikazati
kao suvremeniji. Pokazalo se da su lijenici u grupnoj situaciji
skloni modernijim uvjernjima u odnosu na privatnu situaciju.
Provjerava status lijenika: za svakog ustanovljava njegov
sociometrijski status. Kao kriterij izbora sociom. statusa pita
kojeg drugog lijenika bi li pozvao u konzilij, zamolio za
struni savjet To je prikladan kriterij za socijalni poloaj
lijenika.
Usporeuje podatke o stavu sa statusom: to je nii
sociometrijski poloaj lijenika, to su ti lijenici u puno veem
stupnju javno izraavali stavove u prilog novih lijekova, a
manje su ih pripisivali (vea je diskrepanca). Imali su veu
tenju da se prikau kao moderniji. To je svrsishodan
konformizam. ele si podii status prikazujui se u
povoljnijem svjetlu. Ti nalazi nisu uvijek konzistentni jer treba
imati u vidu razliitost poloaja ovisno o vrsti grupe,
primarnim zad. grupe, o funkcionalnoj osnovi grupe.

EXP.: Harwey i Conslavi: koriste exp postupak, a faktiki
to rade na prirodno formiranim grupama koristei se statusom
pojedinih djeaka (spontano tj. prirodno su postigli svoj
poloaj). Istrauju na 27 klika (od po 4-5 djeaka) u odgojnom
domu. Struktura podgrupa je ustanovljena sociometrijom.
Kriterij izbora je preferencija prijateljstva i na osnovi sociom.
podataka su ustanovili neformalnu soc. strukturu podgrupa i
ukljuili su ep one djeake koji su bili odreenog poloaja. Od
27 klika su uzeli 9, u kojima je pravi isp. bio lider, voa. Tih 9
klika su uzeli, gdje je isp. bio 2. po ststusu i onda jo 9 grupa
gdje je isp. bio djeak s najniim statusom u grupi. 3 su razine
soc. poloaja.
Exp je provjera. Ispitanici nisu znali tko je naivni ispitanik.
Kritini podraaj} djeaci su sjedili odvojeni pregradama,
mislili su da su u istoj podraajnoj situaciji, nisu. Pravi
ispitanik je imao drugu vrstu podraaja. Taj naivni ispitanik
ima kod sebe jednoglasnu veinu koju ini njegova prirodno
nastala grupa.
Rez} priklanjanje sudovima grupe je najvee kod djeaka koji
su bili 2. po rangu u sociomet. strukturi. Najmanje podlijeganje
utjecaju grupe su pokazali djeaci koji su bili voe. Oni 3. su u
sredini.
Zato je to tako? Za lana koji je 2. po rangu? Faktiki, njegova
osjetljivost na miljenje grupe ide iz injenice da on tei
postizanju veeg statusa u grupi, a to nije sluaj za one s
najniim statusom. Njihova motivacijska osnova nije takva da
su osjetljivi na grupni utjecaj. Njihov spontano nastali poloaj
je zato jer grupa nije utjecala na njih (odudaraju od normi i
standarda grupe zato i imaju najnii status u grupi). Voa je
otporan jer je olienje standarda grupe.
Delikventi = vrlo su jake grupne norme, hijerarhija je jasna i
voe su tu najotporniji. Odnos statusa i konformizma nije
linearan. Ima tu nekih problema oko interpretacije nalaza, i
dosta je korelacijskihh istraivanja koja pokazuju da o tom
sloenom odnosu pojedinca i grupe ovisi hoe li se
konformizam pojaviti ili ne. esto oni pojedinci koji nemaju
najbolji poloaj ali oekuju da e poboljati taj svoj poloaj, se
javno priklanjaju miljenju veine (svrsishodni konformizam).
4. Socijalna relevantnost postupka
EXP.: Blake: radi provjeru u ustanovama. Prije no to tajnik
u nekoj ustanovi ide u penziju, Blake provjerava kako e na
veliinu iznosa novaca koji se skuplja tajniku na dar imati
iznos kojeg drugi daju.
Varirali su visinu donacije: Ispitaniku se pokae lista gdje je u
prosjeku darovano 25c oni daju u prosjeku malo preko 28c.
Ako je prezentirano 75c, tad doprinosi idu oko 64c. Bez
pokazane liste (kontrolni uvjeti) daju 75c. Dakle,
Ideja: kad slubenici pred sebe dobe listu s 25c tad daju isto, a
ako dobe veu listu daju i vei iznos.
EXP.: Blake & Montan: koristili su situaciju na sveuilitu
u Teksasu i pitanje je bilo na koji nain djeluje ponaanje
modela na potpisivanje peticije? Traili su studente da potpiu
peticiju.
Dvije su bile eksperimentalne situacije:
A) suradnik ispitivaa daje potpis, a
B) u drugoj situaciji ne eli dati potpis i odlazi.
C) Trea je situacija kontrolna (nema suradnika).
Kad je reakcija suradnika bila pozitivna, tad ih potpie 89%.
Kad je reakcija negativna, 29% ih potpie. U kontrolnoj
skupini potpisuje ih 58%. To su provjere koje su jednostavne.
EXP.: Rosenbaum je htio provjeriti utjecaj kad studenti
dobrovoljno sudjeluju u exp (bez naknade) situaciji.
Dvije su situacije: ispitanike su pitali tek nakon to je
eksperimentator oslovio jednog studenta suradnika, i kad nema
suradnika. REZ.: Kad je suradnik pristao - tad je 67%
studenata isto pristalo volontirati. Kad suradnik nije pristao
samo 38% ih je pristalo, a kad nema suradnika 41% je
volontiralo.
EXP.: Freed: na ulazu u zgradu napisao je Zabranjen
ulaz. Suradnik je uao ili nije: ako je sudionik potivao
pravilo tad je samo 30% isp. ulo u zgradu. Kad je suradnik
uao u zgradu tad ih 90% ulazi u zgradu. U odsutnosti
suradnika ih 60% ulazi u zgradu. Takoer su koriteni modeli u
krenju prometnih pravila koje ine pjeaci. Pokazalo se da i
ovdje postoji utjecaj drugih osoba.
Do sada smo se bavili razliitim temama socijalnog utjecaja.
Krenuli smo od jednostavnih socijalnih situacija (socijalna
facilitacija, besposliarenje, brainstorming) pa do
deindividualizacije. Treba jo proitati Pennington: "grupno
miljenje"; "rizinost ponaanja"; ROT: pokoravanje autoritetu
itd.
Mnoge promjene se zasnivaju na utjecaju manjina (npr. velika
imena u povijesti). Vana je njihova mo, ugled, stil ponaanja
(te manjine).
Iz Penningtona treba obraditi; polarizaciju grupe, rizino
ponaanje, u grupi (promjene u rizinosti odluka pri grupnom
donoenju odluka u odnosu na pojedinano donesene odluke),
grupno miljenje, Millgramova istr. (Rot)!
Sistematsko opaanje u soc.
1. Sadraj opaanja
relativno ga je lako formulirati ako se opsegom ogranii i
ako se ima priblina ideja o tome to e se opaati
omoguuje unaprijed pripremanje detaljnog plana
opaanja, skala procjene
esto su sadraj opaanja razni objektivni indikatori
odreenih pojava u ivotu neke skupine najbolji kriteriji za
validaciju, oslonac za razne druge zakljuke (tekoa da se
takvi indikatori uoe i definiraju u preliminarnim
istraivanjima se utvrde neki objektivni indikatori, te se na
temelju toga izrade instrumenti za sistematsko opaanje i
praenje takva ponaanja).
kad se ne znaju pojedinosti onoga to e se opaati, treba
postojati barem okvirni plan uoavanja barem onih elemenata
koji su zajedniki svim soc. situacijama.
Chain & Jahoda, elementi koji karakteriziraju takvu soc.
situaciju:
1. sudionici (malo/mnogo, aktivni/pasivni, razliito
prostorno rasporeeni, voe/sljedbenici);
2. posljedice interakcije meu sudionicima (zajedniki
cilj, razliiti ciljevi, nemaju cilja; djeluju u pravcu
posljedica/nisu svjesni posljedica,);
3. sredstva upotrebljena u interakciji i prema cilju
usmjerenoj aktivnosti (razgovaraju/bore se/rade/igraju se
razliitim objektima, prikladna/neprikladna, neupotrebljena).
Plan za opaanje mora biti rezultat jasno formuliranog cilja
opaanja i opeg poznavanja situacije u kojoj e se opaanje
vriti.
2. Poloaj opaaa u soc. situaciji
1. poluprovidno staklo najidealnije pri opaanju u
laborattorijskim uvjetima (neprimjetna rupa u zidu, dalekozor
u otvorenom,).
2. potpuno ukljuivanje (istraiva sam sudjeluje u
aktivnosti grupe koju opaa, ne otkrivajui svoju pravu ulogu,
ime dobiva mogunost neposrednog uvida u zbivanja koja
opaa, ali i nedostatke: teko se u toj mjeri moe ukljuiti u
situaciju, dugotrajne pripreme opaaa, rizik od sluajnog
otkrivanja, ).
3. djelomino ukljuivanje (ili prikrivanje prave uloge ili
djelomino sudjelovanje u akcijama opaane grupe ili isti
opaa koji opaa sa strane).
4. nastojanje da se bude prihvaen u opaanom kolektivu
najee u praksi
mora stei povejerenje svih zainteresiranih, najlake tako
da ne pokazuje simpatije prema ikome (NEUTRALNOST)
neka ga grupi predstavi neka ugledna osoba. (omiljeni
profesor)
stvaranje navike na svoju prisutnost umanjuje
negativan utjecaj svoje prisutnosti na prirodnost soc.
situacije koju opaa.
3. Objektivnost opaanja
* Mjere poveanja objektivnosti opaaa i vrijednosti rezultata
opaanja:
1. Precizirati sadraj opaanja
tono i precizno odrediti predmete ili pojave opaanja, to
ovisi o cilju opaanja i uvjebanosti i kapacitetu opaaa
objektivnost opaaa je to vea to su elementi opaanja
jednostavniji i povrniji.
2. Skala procjene
3. Mehaniki instrumenti (kamere, magnetofon,)
4. Neposredno fiksiranje rezultata opaanja.
ili istovremeno dok opaa, ili neposredno nakon opaanja
eliminira se utjecaj zaborava i slinog.
5. Vremenski uzorak
vrijeme opaanja se dijeli u intervale, prema kojima se
podeava protokol opaanja. (oprezno i ogranieno!)
6. Razlikovanje injenica od interpretacije
. moraju biti osnovni cilj i rezultat opaanja, a inp. treba
izdvojiti.
7. Uvjebavanje opaaa
ujednauje kriterije opaanja, poboljsva tehniku
opaanja, metode registriranja podataka.
4. Opaanje malih grupa
Balesova metoda za opaanje malih grupa osnovu za
opaanje ini 12 kategorija, koje se istovremeno logiki
grupiraju prema vrstama problema koje registriraju (I
problem komunikacije, II p. ocjenjivanja, III p. kontrole, IV
p. odluivanja, V p. smanjivanja napetosti, VI p.
reintegracije). i prema reakcijama subjekta koji sudjeluju u
radu grupa (A pozitivna r., B pokuaji odgovora, C
pitanja, D negativne r.).
na temelju te tabele se priprema protokol opaanja, bilo za
svakog lana grupe posebno, bilo za itavu grupu, u koji se
zatim klasificiraju pojedine aktivnosti sudionika u grupnoj
aktivnosti.
najbolja za prouavanje malih grupa koje trebaju
raspraviti i rijeiti neke probleme.
Heynsova metoda proces rjeavanja problema u grupi;
Stenzorova metoda grupna atmosfera;
lice u lice metoda, itd.
takve metode znatno pojednostavljuju zadatak opaaa i
podiu objektivnost opaanja, ali istovremeno osiromauju
prikaz kompleksne i ive atmosfere karakteristine za ljudske
grupe.
5. Opaanje velikih grupa (publike, gomile, mase)
npr. politiki govornici, kazalini glumci pljeskanje,
uzvici odobravanja, zvidanje, izrazi negodovanja svoju
aktivnost modificiraju u pravcu to veeg utjecaja na grupu.
(npr. isto i koliina pljeska).
Organizacija za masovno opaanje, Engleska, 1937.
razvijanje novih metoda za prouavanje navika, ivota i
vjerovanja Britanaca intervjui na uzorku, opaanja
jednostavno brojenje sudionika raznih soc. zbivanja i
klasificiranje tih sudionika prema nekim njihovim
najjednostavnijim obiljejima (Zvonarevi brojenje
kino-posjetilaca prema spolu i starosti).
nedostatak precizne objektivnosti i mogunosti
kvantitativne obrade, ali zato podaci daju ivlju i realniju sliku
niza soc. zbivanja (objektivnost se poveava skalama procjene).
6. Metoda dnevnika
sistematsko i svakodnevno praenje i registriranje bilo
vlastitih bilo tuih doivljaja
opaanje + introspekcija vlastitih doivljaja + tehnika
jednostavnost popularnost dnevnika.
W. Preyer (1882) razvojni ., razvoj sina. (dnevnik u ).
* Nain oblikovanja sadraja dnevnika:
1. slobodan (bez prethodnog plana, jedino mjerilo je
trenutno raspoloenje); (privatni dnevnici)
2. usmjeren (ima prethodan plan).
(nauni dnevnici) podaci jednostavniji za obradu, ali se gubi
neposredna ivost i bogatstvo opaanja
Vrijeme unoenja biljeki:
1. simultani (unaanje opaanja simultano s opaanom
pojavom ili neposredno nakon toga);
2. retrogradni (poslije duljeg vremenskog intervala.
dnevnikom se puno prouava slobodno vrijeme.
(Zvonarevi & Jerbi, 1996. ESD (ekvidistantni
sekvencionalni dnevnik) usmjeren, retrogradan, vremenski
uzorak gdje je bio, s kim i to svaki parni sat):
prednosti: 1. olakava ispitanikov zadatak, jer tono
precizira to treba ubiljeiti;
 2. usmjeruje sve ispitanike
sadrajima;
3. pokriva (a) vrijeme, (b) fizikalni prostor,
osnovne elemente za razuimijevanje ivotne dinamike
pojedinca;
4. podaci su vrlo prikladni za kvalitativnu i
kvantitativnu obradu pogotovo za masovna istr.
nedostatak: osiromaeno bogatstvo zbivanja.
Oni koji vode dnevnik trebaju biti vrlo savjesni,
samodisciplinirani i uredni (osobito ako se radi o slobodnom
dnevniku).
7. Kompleksne terenske studije
sluimo se svim prikupljenim podacima, ali ih
organiziramo i interpretiramo na vie kliniki nain
(prouavana grupa se uzima kao jedinstveni sluaj).
prvi su koristili antropolozi i etnolozi (M. Mead,
Malinovski,)
R. Lynd & M. Lynd (1929, 1937), ivot stanovnika jednog
amerikog gradia. (Middletown)
prouavali su: (a) nain zaraivanja za ivot;
(b) osnivanje obitelji;
(c) odgoj omladine;
(d) naini zabave, kultura,;
(e) religiozni ivot;
(f) sudjelovanje u javnom ivotu
grada;
metode: (a) sudjelovanje u lokalnom ivotu;
(b) analiza dokumenata;
(c) statistiki materijal o svemu i svaemu;
(d) intervjui s velikim brojem osoba
(klasini i neformalni);
(e) upitnici (pojedinci & organizacije).
metoda kompleksne terenske studije upotrebljiva je i za
dugoronija longitudinalna istraivanja drutvenih zajednica.
Anketa
* ire znaenje rijei anketa: svaki istraivaki
postupak kojim se neposredno prikupljaju podaci o nekim
osobinama odreene grupe ljudi ili drutvene zajednice.
* Ue znaenje rijei anketa: samo onaj postupak u
toku kojega se odabranim ispitanicima usmeno ili pismeno
postavlja odreen broj pitanja, na koja oni (usmeno ili
pismeno) odgovaraju, koja se zatim kvalitativno, kvantitativno
ili kauzalno analiziraju.
autor moderne ankete: ininjer Frederic LePlay podaci
o raznim aspektima obiteljskog ivota u Europi
Thurstone & Likert (30-te) stavovi; Gallup Institut
za ispitivanje javnog miljenja; istraivanja teita.
prividna jednostavnost metode ankete anketomanija.
2. Cilj ankete
mora biti realan i adekvatan (da ga je mogue ostvariti
anketom).
anketa je primjerena samo za prikupljanje (i to samo
nekih) podataka, a ne za samostalno zakljuivanje
ljudski stavovi, shvaanja, uvjerenja, interesi, motivacija,
znanje o raznim problemima.
* problemi: 1. teko je utvrditi intenzitet i akcionu
vrijednost stavova;
2. razlika izmeu verbalnog ponaanja i
realnog ponaanja.
cilj ankete moe biti postavljen preteno ekstenzivno
(sakupljanje manjeg broja odgovora od velikog broja
ispitanika) ili preteno intenzivno (manji broj ispitanika, vei
broj odgovora drugaije kvalitete).
veoma je pogreno improvizirati cilj ankete
3. Opseg i oblik ankete
istim opseg ankete ne ovisi o eljama i potrebama istraivaa,
nego o mogunosti i spremnosti na suradnju buduih
ispitanika.
faktori ograniavanja opsega ankete: 1.
sadraj ankete;
2.
zainteresiranost isp.
3. umor
ispitanika.
kad je sadraj ankete neznatno ili nikako zanimljiv
ispitanicima, onda ankete treba biti mnogo kraa od ankete
koja razmatra probleme koji za njih imaju vei i neposredniji
interes.
ali, bez obzira na stupanj zainteresiranosti ispitanika, ako
anketa predugo traje, neizbjeni su umor i dosada, to se zatim
odraava na odgovorima ispitanika
usmena ne due od 40 min, pismena od 30 min.
Usmena a.: prednosti: 1. budui da je provodi
anketar, mogu se postavljati i vrlo komplicirana pitanja
(naknadno objanjenje mogue);
2. direktni kontakt mimika,
napomene, sud o vjerodostojnosti, objektivnosti,
3. prisutnost anketara jami i
veu ozbiljnost ispitanika pri davanju odgovora.
nedostaci: 1. iskljuena anonimnost
ispitanika;
2. odgovori ispitanika mnogo
ovise o linosti anketara koji vodi anketni intervju, o njegovoj
uvjebanosti, spretnosti, motiviranosti, temperamentu i drugim
faktorima.
Pismena a.: prednosti: 1. omoguuje anonimnost;
2. iskljuuje djelovanje
linosti anketara na odgovore;
3. zahtijeva manje truda i
vremena ekonominost (ubrzano, pojeftinjeno)
nedostaci: 1. ispitaniku nitko ne moe
pomoi sa nerazumljivim pitanjima;
2. nema direktnog kontakta,
pa niti informacije o opoj reakciji na pitanja;
3. neki ispitanici neozbiljno
shvaaju anketu.
Da li je priroda anketnih pitanja takva da zahtijeva
anonimnost? Da li su ispitanici dovoljno pismeni da
samostalno odgovore na pitanja?
tzv. grupno voena anketa spajaju se prednosti usmene
i pismene ankete (malene grupe ispitanika jedan anketar ih
vodi po pitanjima, pri emu daje posebne upute ispitanicima
kojima je to potrebno). samo za ogranien broj situacija
potanska anketa pristran uzorak (makar izgleda
jednostavno).
4. Problem anonimnosti
anonimnost spreava nepovjerenje u ciljeve ankete i
strah od moguih posljedica i odgovornosti za date odgovore
vanost anonimnosti ovisi o sadraju i obliku pitanja
injenice nije potrebna tolika anonimnost;
miljenja, stavovi potrebna anonimnost;
mnogo ovisi i o situaciji i o linostima anketara.
uvjeravanje u anonimnost. (vea grupa; razmaknuti; min.
generalizacija, min. vlastorunog pisanja; podvlaenje i/ili
zaokruivanje; pisanje tampanim slovima; ispitanik sam
uzima anketu; ubacivanje ankete u kutiju).
5. Sastavljanje pitanja
ODGOVOR JE FUNKCIJA PITANJA
* Ope napomene vezane uz sastavljanje anketnih
pitanja:
1. Oblik pitanja:
OTVORENA: nema krutih okvira za odgovor, odgovara se
prirodno i spontano, kako ispitaniku odgovara.
 razliiti stupnjevi otvorenosti, koji ovise o formulaciji
samog pitanja.
prednosti: 1. zahtijevaju vei mentalni napor;
2. bolja diskriminacija neznanja i
nerazumijevanja;
3. ispitanik ima slobodu odgovaranja.
nedostaci: 1. prethodno kodiranje ogranienost
kategorija.
2. mnogo pisanja rukom sumnjiavost
ispitanika u anonimnim anketama.

ZATVORENA: otro ograniena mogunost za odgovor, jer

ispitanik ima dvije ili neto vie mogunosti za odgovor, pa on
bira onu koja najbolje odraava njegovo miljenje.
prednosti: 1. jednostavnost obrade i kvantifikacije;
2. maksimalna garancija anonimnosti;
3. manje mentalnog napora.
nedostaci: 1. abloonizirana i neelastina;
2. omoguuju odgovor onima koji prikrivaju
svoje neznanje ili nedostatak stvarnog miljenja.
2. Pripremiti uvod i uputu. to se od njih trai?
motivacija ispitanika objasniti ope ciljeve (povezati ih
sa nekom direktnom/indirektnom koriu, naglasiti
nauni/drutveni ugled institucije, direktna materijalna
nagrada).

3. Neka prvih par pitanja bude privlano i zanimljivo.

Kod duljih anketa treba periodino osvjeavati interes
ubacivanjem nekih zanimljivih pitanja, kako bi se sprijeili
umor i dosada (nakon 15-20 min. rada).

4. Poeti sa jednostavnijim, manje frustrativnim i manje

delikventnim pitanjima, nastaviti sa teim i sloenijim, te
ostaviti frustrativna pitanja za kraj.

5. Jasna i jednoznana pitanja

izmeu ostalog, i konkretiziranjem pitanja
tzv. princip najslabije karike provjeravati osobine
anketnih pitanja na onim ispitanicima koji su manje
obrazovani, najmanje upueni u istraivani problem,
provjera u toku preliminarnih priprema (predispitivanja)
najbolji indikator J&J je broj ispitanika koji na to pitanje
nisu odgovorili.

6. Grupiranje srodnih pitanja u logine cjeline.

pitanja koja se odnose na isti problem se grupiraju
zajedno, a slijed takvih pitanja u upitniku mora biti to sliniji
slijedu tih pitanja u neformalnoj konverzaciji.
od toga se odstupa samo kod kontrolnih pitanja, koja moraju
biti prostorno i vremenski udaljena od ranijih odgovora.
omnibus-ankete onemoguuju valjanu koncentraciju;
osvjeavaju interes ispitanika; dobro slue za ekstenzivna
istraivanja.
7. Pitanja moraju biti u skladu s mogunostima i znanjem
ispitanika, jer ih ne moe odgovoriti ili daje bezvrijedne
odgovore.
tendencija usklaivanja sa oekivanjem anketara. (paziti
kao na veliki problem)
8. U anketi preteno intenzivnog tipa je prikladno primjeniti
SISTEM LIJEVKA:
a) filtarsko pitanje Da li ispitanik uope zna o emu se
u anketi radi? (npr. to je UNESCO?). (izbacuju se oni koji
ne znaju).
tendencija nepriznavanja neznanja i davanja izmiljenih
odgovora.
b) pitanje o stavu otvorenog tipa Kakav je stav ispitanika
(npr. to mislite o UNESCO-u?).
c) pitanje o stavu zatvorenog tipa saimanje & fiksiranje
prethodno reenog.
d) pitanje o razlogu (otvoreno) Koji su razlozi stava? (npr.
Zato mislite tako?).
e) pitanje o vrstini stava zaokrueno gledite ispitanika
(Koliko je vrsto vae uvjerenje?).
9. Vanost komplementarnih pitanja. (tek zajedno daju pravu
sliku nekog problema). (npr. to elite kupiti? to imate? Zato
elite kupiti?).
10. Valja misliti na osobina ispitanika.
iskljuiti: 1. pitanja koja mogu izazvati osjeaj
inferiornosti ili krivnje (npr. itate li novine?);
2. tendenciju konformistikim odgovorima;
3. tendenciju odobravanja i ugaanja
oekivanjima anketara.
6. Specijalna & maskirana pitanja
kada postoji i mala mogunost da ispitanici svjesno ili
nesvjesno podese svoje odgovore.
1. Pitanja znanja
indirektno vie doznajemo o stavovima. (ZNANJE
INTERESI STAVOVI). to je vei interes za neki
problem, on o njemu vie zna. Velik interes je u pravilu
povezan sa pozitivnim stavom, pa vea razina znanja o neemu
je znak pozitivnog stava. (uzeti sa rezervom).
2. Uiniti nezgodne alternative prihvatljivijima.
za pitanja zatvorenog tipa. (Mnogi istaknuti misle)
3. Sugestivna pitanja. (npr. Koji su glavni nedostaci?)
4. Evazivni odgovori. ispitaniku omogueno da prividno
izbjegne direktan odgovor na nezgodno pitanje.
5. Pozitivno treba prethoditi negativnom.
6. Pitanje o drugima. projektivna tehnika.
7. Treba se sluiti eufemizmima olakavaju nezgodna
pitanja
8. Pitanje o iskrenosti obino na kraju ankete; direktno
9. Kontrolna pitanja provjeravaju tonost nekih odgovora
Intervju
1. Mjesto intervjua u soc.
svoje zaetke ima u svakodnevnom ivotu, u soc.
kontaktima meu ljudima.
Svaki intervju je razgovor, svaki razgovor nije intarvju.
Zato? 1. Intervju se vodi s odreenim ciljem i po
odreenom planu, koji je pripremio voditelj
2. U procesu intervjua osobe koje razgovaraju
nisu psiholoki ravnopravne
3. Psiholoka atmosfera intervjua se razlikuje
od atmosfere obinog razgovora (napetost, rezerviranost,
nepovjerenje).
Vrste intervjua
1. S obzirom na CILJEVE: 1. informativni cilj je
dobivanje nekih podataka o ivotu i osobinama ispitanika;
2. terapeutski
uklanjanje i lijeenje nekih smetnji i tegoba
2. S obzirom na OBLIK: 1. slobodni nema
neke krute unaprijed pripremljene sheme;
2. standardizirani
tono odreena i strukturirana shema.
primarni ispitanik daje odgovore o sebi samome,
sekundarni ispitanik govori o onome to mu je poznato
o nekim drugim ljudima, stvarima ili problemima.
primarni ispitanici su mnogo rezerviraniji i nepovjerljiviji,
jer se boje eventualnih neugodnih posljedica ako su njihova
miljenja soc. nekonformistika ili neprihvatljiva, stoga je
veritabilnost sekundarnih ispitanika vea nego primarnih.
2. Opi psiholoki aspekti intervjua (vjetina)
Na koji nain pridobiti ispitanika za to bolju i iskreniju
suradnju? povezano s ispitanikovom pozitivnom ili
negativnom motivacijom prema intervjuu.
Negativni motivi:
1. Ispitanik ne vidi cilj i svrhu ankete (intervjua) kad
nema veze sa svakodnevicom ili je prekompliciran (najee)
2. Ispitanik se boji sudjelovanja u intervjuu treba ga se
razuvjeriti i osloboditi od straha.
3. Ispitanik ne zna odgovoriti na neka pitanja neugoda
frustracija otvorena/prikrivena agresija
4. Ispitanik je revoltiran nekim pitanjima kada nisu u
skladu s njegovim stavovima, kada su intimna, kada diraju u
slabe toke prijei na sljedee pitanje, ali se kasnije vratiti,
jer je ispitanik imao dovoljno vremena da pripremi prikladan
odgovor (on to pitanje prije nije oekivao).
5. Ispitanik je zasien intervjuiranjem.
6. Ispitanik je ometen u nekom svom poslu dogovoriti se
za neko drugo vrijeme.
Pozitivni motivi:
1. Ugled institucije stimulativan faktor (ispitanik se
osjea polaskan)
2. Ispitanikova znatielja
3. Uvijek se, barem nekoliko minuta, moe raunati na
pristojnost ispitanika.
4. Zbog emocionalnog rastereenja, najvei broj ljudi voli
razgovarati o raznim problemima. (intervjuer ima ulogu
terapijskog potanskog ormaria).
5. Direktna materijalna stimulacija, ali samo kao dodatni
oblik drugim oblicima moralne stimulacije.
6. Ugled vlasti povjerenje ili strah.
7. Prethodno obavjetavanje ispitanika o dolasku intervjuera
djeluje povoljno ba motivaciju.
NEVERBALNA KOMUNIKACIJA, deifriranje na
subliminalnom nivou promjene u ponaanju, kao indikatori
stavova, interesa
Savjeti Gooda & Hatta (1952):
1. Razviti vlastitu svijest o postojanju subliminalnih znakova
2. Osvijestiti ih, te usporeivati sa onima koje upotrebljavaju
drugi anketari.
3. Sistematski provjeravati tonost predskazivanja tim
znakovima.
mnogo tih znakova je specifino i individualno.
Opasnost: usklaivanje ispitanika sa stavovima anketara
(neverbalna komunikacija).
3. Stvaranje prvog kontakta
stvara se atmosfera intervjua, bla bla bla.
1. Halo-efekt (efekt aureole) ljudi na temelju jedne
osobine stvore sud o itavoj osobi. (+/)
izvori: vanjski izgled osobe, nastup i ponaanje, to otprije
znamo o osobi,
2. Identifikacija ispitanika, predstavljanje, objanjenje zato
je ba on izabran.
3. Objasniti da je bitno napraviti taj intervju, ako ikako moe
4. Odbiti zahtjev da netko govori umjesto nekoga, te
naglasiti da se mora intervjuirati ba ta osoba, i to u etiri
oka.
5. Princip reflektiranja ponaanja ako sam je mrka, bit e i
ispitanik. (intervjuer mora biti aktivan, te nametnuti
odgovarajue ponaanje ispitaniku).
6. Ako anketar sam bira ispitanike, bira ih po halo-efektu, pa
e uzorak biti pristran birati nekako drugaije.

4. Tok intervjua
Pogledaj u knjigu.

5. Registracija rezultata intervjua

prednosti istovremenog biljeenja (a i nedostaci):
1. Ispitanik se osjea sputanije (N)
2. Smanjena panja anketara i ispitanika. (N)
3. Ako su izjave zanimljive, anketar moe zaboraviti
biljeiti. (P)
4. Ako se kree od toke do toke plana, moe se naknadno
sjetiti mnogih informacija. (P)
5. Biljeiti neposredno nakon intervjua (pogreke pamenja)
(N)
6. Mali runi magnetofoni.
anketar mora iznijeti svoje primjedbe i dojmove.
(iskrenost odgovora ispitanika).

6. Osobine linosti anketara

A
1. Motivacija anketara (Da li su bolji dobrovoljci ili oni
nagraeni?)
2. Upoznatost sa ciljem i svrhom ankete.
3. Treba se osjeati kao vaan dio istraivanja.
4. Zahtjevi koji se pred njega postavljaju trebaju biti
razumni i logini.
5. Zahtjevi ne smiju biti niti preniski.
B Izgled i dranje
C Stavovi anketara utjecaj se moe izbjei ili
smanjiti odgovarajuim instrukcijama i vjebom (subliminalni
mehanizmi).
D Spol anketara mukarci mukarcima daju vie
muke odgovore, a ene enama enske.
E Starost anketara.
F Etnika i rasna pripadnost.
G Razlike u soc.-ek. poloaju anketara i ispitanika.