JAMES BALDWIN

Giovannijeva soba

S engleskoga preveo MARIO UKO ,:,

ZNANJE ZAGREB 1985

Naslov izvornika
James Baldwin GIOVANNFS ROOM

The Dial Press, New York, 1963

1956 by James Baldwin

Stojim kraj prozora ove goleme kue na jugu Francuske dok vani pada no, no koja me vodi prema
najstranijem jutru mojeg ivota. U ruci mi je pie, boca je nadohvat ruke. Promatram vlastiti odraz u blijedom
sjaju okna. Odraz je vitak, moda nalik na strijelu, plava se kosa svjetluca. Lice je poput lica koje ste esto
sretali. Moji preci osvojili su kontinent, napredujui preko ravnica posijanih smru, sve dok nisu doli do
oceana koji je, okrenut od Evrope, gledao u jo mraniju prolost.
Do jutra u moda biti pijan, premda od toga nee biti nikakve koristi. Ipak u otputovati u Pariz. Vlak e biti
isti, ljudi koji se bore za udobnost, ak i za stanovito dostojanstvo, na ravnim, drvenim sjedalima treeg
razreda, bit e isti, i ja u biti isti. Vozit emo se na sjever, kroz iste promjenljive krajeve, ostavljajui za sobom
masline i more i svu krasotu olujnog junog neba, te konano ui u maglu i kiu Pariza. Netko e mi u vlaku
ponuditi dio svojeg sendvia, netko gutljaj vina, netko e me zamoliti za igicu. Ljudi e lutati hodnicima,
gledati kroz
11prozore, zavirivati u odjeljke. Nakon svakog zaustavljanja, regruti u vreastim smeim uniformama i
arenim kapama otvarat e vrata od odjeljka i pitati: - Complet?1 - Mi emo kimnuti glavom, poput urotnika, i
nejasno se smjekati jedni drugima, a pridoli e putnici nastavljati tumarati vlakom. Dvojica-trojica svrit e
pred naim odjeljkom, razgovarati bunim grubim prostim jezikom, puiti one odvratne vojnike cigarete.
Nasuprot meni sjedit e djevojka koja e biti nervozna zbog prisutnosti regruta, uditi se to ne koketiram s
njoiruSve e biti isto, samo u ja biti mirniji.
I priroda je iru'rna veeras, ovaj krajolik to se odraava kroz moj lik u oknu. Kua se nalazi odmah izvan
malog ljetovalita - koje je jo uvijek prazno, sezona jo nije poela. Smjetena je na breuljku s kojeg moete
gledati dolje, na svjetla grada, i sluati mukle udarce mora. Prije nekoliko mjeseci moja djevojka Hella i ja
unajmili smo je u Parizu na temelju fotografija. Hella je otila prolog tjedna. Sada je negdje na debelom moru,
na putu natrag u Ameriku.
Vidim je u duhu: vrlo elegantnu, napetu, blistavu, okruenu svjetlom koje ispunjava prvi razred prekooceanskog
broda, malo prebrzo ispija pie, smije se, promatra mukarce. Tako sam je i upoznao, u baru u St. Germain des
Presu; pila je i promatrala, i zato mi se svidjela. Mislio sam da e biti zabavno zabavljati se s njom. Tako je
poelo i nije mi znailo nita vie
1 Zauzeto? (Prijevod s francuskog: Vlado Sui.) i
od toga; ni sada, usprkos svemu, nisam siguran je li mi veza s njom doista bila neto vie od zabave. ini mi se
da je i ona tako mislila, barem do njezina putovanja u panjolsku kada je, naavi se tamo sama, poela moda
razmiljati je li ivot koji se sastoji od pijenja i promatranja mukaraca doista ono to eli. Ali, tada je ve bilo
kasno. Ja sam ve bio s Giovannijem. Prije nego je otila u panjolsku, upitao sam je hoe li se udati za mene;
nasmijala se, i ja sam se nasmijao, ali to je, na neki nain, svejedno, uinilo cijelu stvar ozbiljnom i ja sam
ustrajao; a onda je ona rekla da e morati otputovati i razmisliti. 1 ba one posljednje njezine noi u ovoj kui,
kada sam je posljednji put gledao dok je pakirala torbu, rekao sam joj da sam je nekad volio, i uspio sam
povjerovati u to. No, pitam se jesam li je volio. Nedvojbeno, mislio sam na nae noi u krevetu, na neobinu,
nepovratnu nevinost i povjerenje koji su uinili da te noi budu tako ugodne, tako nepovezane s prolou,
sadanjou ili iim to je imalo doi, najposlije, tako nepovezane s vlastitim mojim ivotom, zato to nisam
morao preuzimati nikakvu drugu odgovornost za njih osim one sasvim mehanike. Osim toga, te noi bile su
pod stranim nebom, bez iijih pogleda, bez ikakvih moguih kazni -upravo je ovo potonje dovelo do nae
propasti, jer kada ovjek ima slobodu, nita nije nepo-dnoljivije od nje. Valjda sam je zato zaprosio: da bih
imao nekakvo sidrite. Moda je zato, u panjolskoj, ona takoer odluila da se eli udati za mene. Ali ljudi, na
nesreu, ne mogu
13izmisliti svoja sidrita, ljubavnike i prijatelje, kao to ne mogu izmisliti ni svoje roditelje. ivot ih daje i
uzima, i jedna je od najveih tegoba rei ivotu: Da.
Kada sam rekao Helli da sam je volio, mislio sam na one dane prije nego mi se dogodilo neto strano,
neopozivo, kada ljubavna veza nije bila nita vie nego ljubavna veza. Sada, od ove noi, od ovog novog jutra,
bez obzira u koliko se kreveta naao do mojeg konanog kreveta, nikad vie neu biti kadar imati one djeake,
poletne veze koje su doista, kada razmiljate o njima, neka vrsta vie ili, u svakom sluaju, pretencioznije
masturbacije. Ljudi su preve razliiti da bi se s njima tako olako postupalo.s Ja sam preve razliit da bi mi se
moglo vjerovati. Da nije tako, ne bih veeras bio sam u ovoj kui. Hella ne bi bila na puini. Giovanni ne bi bio
pred smaknuem na giljotini negdje izmeu ove noi i jutra.
Sada se kajem, ako to neto vrijedi, zbog jedne lai medu mnogim laima koje sam izgovorio - izgovorio,
proivio i u koje sam vjerovao. Rekao sam Giovanniju, premda ga nikad nisam uspio uvjeriti, da nikad prije
nisam spavao s djeakom. Jesam. Bio sam odluio da se to nee ponoviti. Ima neto groteskno u slici koju si
sada predoavam: bjeao sam tako dugo, tako naporno, ak preko oceana, da bih se na kraju jo jedanput
zaustavio pred buldogom u vlasti-
..ijjgj,.,......, _________
tom stranjem dvoritu - dvoritu koje je, u meuvremenu, postalo manje, a buldog vei.
Ve mnogo, mnogo godina nisam mislio na tog djeaka - na Joevja; no, veeras ga posve jasno vidim. Jo sam
bio tinejder; on je bio otprilike mojih godina, tu negdje. Bio je vrlo simpatian djeak, vrlo bistar i tajanstven,
i uvijek se smijao. Neko vrijeme bio mi je najbolji prijatelj. Kasnije, predodba da mi je takva osoba mogla biti
najbolji prijatelj bila je dokaz neke strahovite pokvarenosti u meni. I tako, zaboravio sam ga. Ali, veeras ga se
dobro sjeam.
Bilo je ljeto, kola se zavrila. Njegovi roditelji otili su nekamo preko vikenda pa sam provodio vikend kod
njega, u njegovoj kui blizu Coney Islanda u Brooklvnu. Mi smo, u ono doba, takoer ivjeli u Brooklvnu, ali u
neto boljem susjedstvu. ini mi se da smo leali na plai, malo plivali i gledali gotovo nage djevojke, zvidali
dok su prolazile mimo nas i smijali se. Siguran sam da nijedan ocean ne bi bio dovoljno dubok da utopi na
sram i uas da je toga dana koja od djevojaka pokazala ikakve znake reagiranja. No, djevojke su, nedvojbeno,
dobivale nekakav mig, moda po nainu na koji smo zvidali, i nisu se obazirale na nas. Dok je sunce zalazilo,
krenuli smo etalitem prema njegovoj kui, u mokrim gaicama ispod hlaa.
ini mi se da je poelo u kupaonici, dok smo se tuirali. Znam da sam neto osjetio - dok smo se zadirkivali u
onoj maloj prostoriji obavijenoj parom, bockali mokrim runicima - neto to
'. ' ' .- A 15nisam prije osjetio, a to je, tajanstveno, pa ipak besciljno, ukljuivalo i njega samoga.
Sjeam se mojeg izrazitog skanjivanja da se odjenem; pripisivao sam to vruini. Ipak, odjenuli smo se, nekako,
jeli hladne stvari iz hladnjaka i pili mnogo piva. Mora da smo onda otili u kino. Ne mogu se sjetiti nikakvog
drugog razloga zbog kojeg smo izali, sjeam se da smo ili niz mrane, tropske bruklinske ulice dok se vruina
dizala s kolnika i izbijala iz zidova kua sa estinom dostatnom da ubije ovjeka, inilo se da svi odrasli cijelog
svijeta sjede pred kuama, buni i raskutrani, a sva djeca svijeta na plonicima ili u jarcima, ili se vjeaju po
protupoarnim lje-stvama, dok sam ruku drao na Joevjevu ramenu. Bio sam, ini mi se, ponosan jer je on
dosezao gotovo do mojeg uha. Hodali smo, Joey je izvaljivao proste primjedbe i smijao se. udno, sjeam se,
prvi put nakon toliko vremena, da mi je te noi bilo tako lijepo, da mi je Joey bio vrlo drag.
Kada smo se vraali, ulice su bile tihe, a i mi. Bili smo vrlo tihi u stanu i pospano se razodjevali u Joevjevoj
spavaonici i legli u krevet. Zaspao sam; ini mi se da sam prilino dugo spavao. No, probudio sam se i opazio
da svjetlo gori i da Joey pomno, pomamno istrauje jastuk. 9
- to se dogodilo?
- Mislim da me ugrizla stjenica.
- Smrdljive! Ima stjenice?
- Mislim da me jedna ugrizla.
- Je li te ikad neka ugrizla?
- Nije.
16 . . : . 'V.1 ! ' v-1:!
Daj, molim te, spavaj! Sanja.
Pogledao me, otvorenih usta, oima koje su bile crne i razrogaene. Kao da je upravo otkrio da sam strunjak
za stjenice. Nasmijao sam se i zgrabio ga za glavu, kao to sam to bezbroj puta uinio kada sam se alio s njim
ili kada mi je dodijavao. Ali, ovog puta kada sam ga dodirnuo, neto se dogodilo u njemu i u meni to je taj
dodir uinilo drukijim od svih drugih dodira za koje smo znali. Ni on se nije opirao kao obino, nego je leao
na mojim prsima, kamo sam ga povukao. I ja sam spoznao da mi srce uasno lupa, i da Joey drhti, i da je
svjetlo u sobi jako i toplo. Pokrenuo sam se i poeo priati nekakvu alu, ali Joey je neto promrmljao i povukao
mi glavu nadolje, da bi me mogao uti. Istodobno, digao je glavu i poljubili smo se, tako rei sluajno. I tada,
prvi put u ivotu, postao sam doista svjestan tijela druge osobe, mirisa druge osobe. Leali smo zagrljeni. Kao
da drim neku rijetku, iscrpljenu, gotovo na propast osuenu pticu koju sam sluajno, nekim udom, naao. Bio
sam jako uplaen, siguran sam da je i on bio uplaen, i zatvorili smo oi. injenica da se veeras tako jasno,
tako bolno sjeam tog prizora, kazuje mi da ga nikad nisam, niti naas, doista zaboravio. Sada u sebi utim
nejasno, strano komeanje onog to se tada tako neodoljivo komealo u meni - golem, poudan ar, i drhtanje,
i njenost koja je bila tako bolna da sam mislio da e mi srce puknuti. Ali, iz tog zaudnog nepodnoljivog bola
proizila je srea; te noi darovali smo jedan drugome sreu.
2 Giovannijeva soba
17
Tinilo se, tada, da mi cijeli ivot nee biti dostatan za ljubav sa Joevjom.
Ali, taj cijeli ivot bio je kratak, omeen tom noi - svrio se s jutrom. Probudio sam se dok je Joey jo spavao,
okrenut meni, sklupan poput malog djeteta. Izgledao je kao malo dijete - usta su mu bila napol otvorena,
kovrava kosa potamnjivala jastuk i djelomice skrivala vlano okruglo elo i duge trapavice koje su se neznatno
caklile na ljetnom suncu. Bili smo goli, a plahta kojom smo se pokrivali leala je zguvana oko naih nogu.
Joevjevo tijelo bilo je preplanulo, znojno, neto najdivnije to sam do tada vidio. Htio sam ga dodirnuti i tako
probuditi, ali neto me zaustavilo. Obuzeo me nenadan strah, moda zato to je izgledao tako nevin, tako pun
povjerenja, a moda i zato to je bio mnogo manji od mene. Moje tijelo iznenada je izgledalo omano i
prijetee, i elja koja je rasla u meni inila mi se monstruoznom. Ali nadasve, bio sam iznenada obuzet
strahom, progonjen milju: ali Joey je djeak! Postao sam iznenada svjestan snage u njegovim bedrima, rukama
i napol sti- r snutim pesnicama. Najednom sam se uplaio snage i obeanja i tajanstvenosti tog tijela. Kao da je
iznenada to tijelo postalo crni otvor spilje u kojoj u biti muen sve dok ne poludim, u kojoj u izgubiti
muevnost. Tono, htio sam spoznati tu tajnu i outjeti tu snagu i doivjeti ispunjenje tog obeanja. Znoj na
leima postao je leden. Posramio sam se. Sam krevet, njegov draesni nered, odavao je podlost. Pitao sam se to
e j; Joevjeva majka rei kada vidi plahte. A onda
18
sam se sjetio svog oca koji nema nikoga drugoga osim mene; majka mi je umrla dok sam bio jo dijete. Spilja se
otvorila u mojoj svijesti, crna, puna govorkanja, nagovjetaja, djelomice zapamenih, djelomice zaboravljenih,
djelomice shvaenih pria, puna gadnih rijei. Mislio sam da vidim svoju budunost u toj spilji. Bojao sam se.
Najradije bih plakao, zbog srama i uasa, zbog toga to ne shvaam kako mi se moglo to dogoditi, kako se to
moglo dogoditi u menu I onda sam donio odluku. Ustao sam iz kreveta i istuirao se, a kada se Joey probudio,
ve sam se bio odjenuo i pripremio zajutrak.
Nisam mu saopio svoju odluku, to bi me posve obeshrabrilo. Nisam priekao ni da zaju-tarkujemo zajedno,
popio sam samo malo kave i onda se ispriao da moram kui. Znao sam da isprika nije zavarala Joevja, ali on
nije znao kako da prosvjeduje ili inzistira; nije znao da bi to bilo sve to je trebao uiniti. I otada ja, koji sam ga
viao gotovo svakoga dana tog ljeta, nisam vie otiao k njemu. Ni on nije doao k meni. Bilo bi mi drago da
sam ga vidio, ali nain na koji sam otiao zapoeo je zatvaranje koje ni on ni ja nismo znali zaustaviti. Kada
sam ga potkraj ljeta konano vidio, manje-vie sluajno, izmislio sam dugu i posve neistinitu priu o djevojci s
kojom sam iao, a kada smo se ponovo vratili u kolu, poeo sam se druiti s grubljim, starijim momcima, i bio
vrlo zloest prema Joevju. A to vie ga je to alostilo, to vie sam ja postajao zloest prema njemu. Najzad je
otiao, i nikad
'^^m

Moda je to ljeto bilo zaetnik moje samoe, moda sam tog ljeta zapoeo bijeg koji me doveo do ovog, sve
mranijeg prozora.
Ipak, kada pone tragati za presudnim definitivnim trenutkom, trenutkom koji je promijenio sve druge,
otkriva da se bolno probija kroz labirint lanih signala i vrata koja se naglo zatvaraju. Moj bijeg moda je
doista poeo tog ljeta, ali to mi ne kazuje gdje da naem klicu dileme koja se, tog ljeta, pretvorila u bijeg.
Dakako, ona je negdje preda mnom, zatoena u odrazu koji promatram u oknu dok vani pada no. Uhvaena je
u stupicu u ovoj sobi, zajedno sa mnom, uvijek je bila i uvijek e biti, a ipak mi je nepoznatija od onih
nepoznatih breuljaka vani.
Tada smo, kao to rekoh, ivjeli u Brooklvnu; ivjeli smo i u San Franciscu, gdje sam se rodio i gdje moja
majka lei pokopana, onda neko vrijeme u Seattleu, zatim u New Yorku za mene je New York Manhattan.
Kasnije smo se ponovo preselili iz Brookh/na u New York, a u vrijeme kada sam doao u Francusku, moj otac i
njegova nova ena ve su se preselili u Connecticut. Dakako, tada sam ve odavna ivio sam, u stanu r u jednoj
od istonih ezdesetih ulica.
Mi je, u ono doba kada sam odrastao, znailo moj otac, njegova neudata sestra i ja. Majka je otpremljena na
groblje kada je meni bilo pet godina. Gotovo je se uope ne sjeam, ali mi se prikazivala u nonim morama -
slijepa od crva, kose suhe poput kovine i krhke poput granice, naprezala se da me pritisne na grudi, na tijelo
koje je bilo tako gnjilo, tako odvratno
20
1
T
mekano da se u njemu, dok sam je grebao i vritao, otvorila ogromna pukotina, tako ogromna kao da e me
ivog progutati. Ali, kada su otac i tetka dojurili u sobu da vide to me prestrailo, nisam se usudio opisati ovaj
san, jer mi se inio nepotenim prema majci. Rekao sam da sam sanjao groblje. Zakljuili su da je smrt majke
uznemirila moju matu, i moda su mislili da tugujem za njom. Moda i jesam, a ako je tako, onda jo uvijek
tugujem.
Otac i tetka nisu se nikako slagali i ja sam osjeao, premda nikad nisam znao kako ili zato to osjeam, da se
njihova duga bitka izravno tie moje mrtve majke. Sjeam se kako mi se inilo, kada sam bio jako mlad, da
majina fotografija, koja je stajala sama na polici iznad kamina, . vlada nad velikom dnevnom sobom kue u
San Franciscu. Kao da je ta fotografija dokazivala kako njezin duh gospodari zrakom i nadzire nas sve.
Sjeam se kako su se sjene skupljale u udaljenim zakucima te sobe u kojoj se nikad nisam osjeao kao kod kue,
i kako je otac sjedio u svojem naslonjau obasjan "zlaanim svjetlom visoke svjetiljke koja je stajala kraj njega.
itao bi novine, sakriven od mene iza novina, i katkada sam ga, u oajnikom nastojanju da privuem njegovu
panju, toliko ozlovo-ljio da se na duel svravao tako to sam odvoen iz sobe plaui. Ili ga se sjeam kako
sjedi sagnut, s laktovima na koljenima i zuri u veliki prozor koji zadrava mrklu no. Pitao bih se to misli. U
mojem sjeanju on uvijek nosi sivi demper bez rukava, ima olabavljenu kravatu, a
21njegova ukastoervenkasta kosa pada mu preko etverouglastog, rumenog lica. Otac je bio jedan od onih
ljudi koji se lako smiju, a teko ljute; ali zato je njihova ljutnja utoliko impresivnija, kao da bukne iz neke
nesluene raspukline, nalik na vatru koja e progutati cijelu kuu.
Njegova sestra Ellen, neto starija od njega, neto tamnije puti, uvijek pretjerano nakinu-rena, pretjerano
naminkana, s licem i pojavom koji su poeli grubjeti, s previe nakita koji zvei i lupka na svjetlu, sjedi na sofi
i ita. itala je mnogo, svaku novu knjigu, i vrlo esto ila u kino. Ili je plela. ini mi se da je uvijek nosila
veliku torbu punu prijeteih pletaih igala, ili knjigu, ili i jedno i drugo. Ne znam to je plela, premda
pretpostavljam da je, barem povremeno, morala neto isplesti ocu ili meni. Ne sjeam se, kao to se ne sjeam
ni knjiga koje je itala. to se mene tie, mogla je itati uvijek istu knjigu, mogla je plesti uvijek isti al ili
demper, ili sam bog zna to. Katkad su se otac i ona kartali, premda rijetko; katkad su razgovarali
prijateljskim, peckavim glasom, ali to je bilo opasno. Njihovo bi se bockanje gotovo uvijek svrilo svaom.
Katkad su imali goste i meni je esto bilo doputeno da gledam kako piju koktele. Otac je tada bio u najboljem
raspoloenju; djeaki i razgovorljiv, kretao se kroz prepunu sobu s aom u ruci, ponovo punio ae uzvanika,
mnogo se smijao, postupao s mukarcima kao da su mu braa, koketirao sa enama. Zapravo nije, prije bi se
moglo rei da se epurio pred njima poput pijetla. Uvijek se inilo da ga
22
Ellen pozorno motri, kao da se boji da e uiniti neto strano, premda je motrila i ene, i, da, koketirala s
mukarcima na nekakav udan, razdraljiv nain. Stajala bi u sobi, udarivi glanc, kako se to kae, na usnama
koje su bile crvenije od krvi, odjevena u neto to je bilo ili pogrene boje ili pretijesno ili premladenako, i
drala u ruci koktel au, koja je u svako doba mogla biti pretvorena u komadie, krhotine, dok je njezin glas
strugao i strugao po staklu poput otrice britve. Kada sam bio djeak i gledao je u drutvu, plaila me.
No, bez obzira to se dogaalo u toj sobi, moja majka je sve motrila. Gledala je iz okvira fotografije, blijeda,
plavokosa ena, njene grae, crnooka i ravnih obrva, s nervoznim, blagim ustima. Ali, neto u tom poloaju
oiju koje su zurile ravno preda se, neto neznatno sardonino i lukavo u dranju usta, dali su naslutiti da se
negdje ispod te napete krhkosti krije snaga koja je i raznolika, i nepopustljiva i, poput oeva gnjeva, opasna, jer
je bila potpuno neoekivana. Otac je rijetko govorio o majci, a kada je to inio, zastirao je lice na neki
tajanstveni nain; govorio je o njoj samo kao o mojoj majci i, zapravo, dok je govorio o njoj, mogao je isto tako
govoriti o svojoj majci. Ellen je esto govorila o majci, o tome kakva je izvanredna ena bila, ali je u meni
izazivala osjeaj nelagodnosti. Osjeao sam da nemam pravo biti sin takve majke.
Mnogo godina kasnije, kada sam postao mukarac, pokuao sam navesti oca na razgovor o
23majci. Meutim, Ellen je bila mrtva, a on pred novim brakom. Govorio je tada o majci onako kako je Ellen
govorila o njoj i, doista, mogao je isto tako govoriti o samoj Ellen.
Jedne veeri, kada mi je bilo trinaest, njih dvoje su se posvaali. Dakako, to nije bila nikakva novina; no,
moda mi je ta svaa ostala u tako jasnom sjeanju zato to mi se inilo da je u vezi sa mnom.
Bio sam gore u krevetu i spavao. Bilo je dobrano kasno. Iznenada me probudio bat oevih koraka na stazi ispod
mojeg prozora. Razabrao sam, po zvuku i ritmu hoda, da je pripit, i sjeam se da me u tom asu obuzelo
stanovito razoaranje, neka nepoznata tuga. Vidio sam ga pijanog mnogo puta i nikada se nisam tako osjeao
naprotiv, katkad, kad je bio pijan, otac je bio velik armer - ali te noi iznenada sam osjetio da je u tom
pijanstvu, u njemu bilo neto vrijedno prezira.
uo sam kada je uao u kuu i odmah zatim
Ellenin glas.
- Zar jo nisi u krevetu? - upitao je otac. Pokuavao je biti prijazan i izbjei svau, ali u njegovu glasu nije bilo
srdanosti, nego samo naprezanje i ogorenje.
- Mislila sam - rekla je Ellen hladno - da ti netko treba kazati to ini svojem sinu.
- Sto mu inim? - Htio je jo neto rei, neto strano, ali se prekinuo i samo je upitao, s onom rezigniranom,
pijanom, oajnom mirnoom: O emu to govori, Ellen?
- Misli li ti doista - upitala je (bio sam
24
siguran da stoji nasred sobe, skrtenih ruku, sasvim uspravna i mirna) da si onakav mukarac kakav on treba
postati kad odraste? -1 onda, budui da je otac utio: - A on raste, zna? I zatim, zlobno: - to ne bih mogla
rei i za tebe.
- Ellen, idi spavati - rekao je otac; inilo se da je jako umoran.
Osjeao sam da bih, budui da su govorili o meni, trebao otii dolje i rei Ellen da otac i ja moemo rijeiti to
god nije u redu meu nama bez njezine pomoi. I moda sam, to izgleda udno, osjeao da je ona nepotena
prema meni. Jer ja joj zacijelo nikada nisam rekao ni rijei o ocu.
uo sam njegove teke, nejednake korake dok je iao kroz sobu, prema stepenicama.
- Nemoj misliti - rekla je Ellen - da ne znam gdje si bio.
- Bio sam vani... i pio - rekao je otac - a sada bih htio malo odspavati. Ima li to protiv?
- Bio si s onom djevojkom, Beatricom - rekla je Ellen. - Eto gdje si bio, kao i uvijek, i eto kud ide sav tvoj
novac, sva tvoja muevnost, i samo-potovanje.
Uspjela ga je razljutiti. Poeo je zamuckivati.
- Ako misli... ako ti misli... da u ja stajati.. . stajati ovdje i... prepirati se s tobom o mojem privatnom
ivotu ... mojem privatnom ivotu, s tobom, pa, ti nisi pri sebi!
- Mene doista nije briga to radi sa sobom rekla je Ellen. - Nisam ja zabrinuta zbog tebe. Samo, ti si jedina
osoba koja ima nekog utjecaja na Davida. Ja ga nemam. A on nema majke.
25Mene slua samo onda kada misli da to tebi godi. Misli li zaista da je dobro to te David via kako
neprestano dolazi kui pijan? I nemoj se zavaravati - dodala je asak kasnije glasom koji je bio pun jarosti -
nemoj se zavaravati da on ne zna otkud dolazi, nemoj misliti da on ne zna za tvoje enske!
Nije imala pravo. Mislim da nisam znao - ili bar nikada nisam mislio o njima. Ali, od te veeri neprestano sam
mislio na njih. Gotovo da nisam mogao pogledati neku enu a da se ne pitam je li se moj otac bio, kako bi to
Ellen rekla, spanao s njom.
Moda je ipak mogue rekao je otac da Davidov um nije tako pokvaren kao tvoj.
Onda su oboje umuknuli, dok se otac penjao uz stepenice, i taj muk bio je najgori koji sam dotad znao. Pitao
sam se to misle i on i ona kako izgledaju. Pitao sam se to u vidjeti kada ih budem vidio ujutro.
I uj - rekao je iznenada otac, sa sredine stubita, glasom koji me preplaio - ja elim samo jednu* stvar, da
David postane mukarac. A kada kaem mukarac, Ellen, ne mislim na uitelja vjeronauka.
Mukarac - rekla je Ellen otresito - nije isto to i bik. Laku no.
Laku no rekao je otac asak kasnije. Od toga vremena, prezirao sam oca i mrzio
Ellen s tajanstvenom, lukavom i stranom estinom vrlo mladog ovjeka. Teko je rei zato. Ne znam zato.
Ali, ona je omoguila da se sva Ellenina proroanstva o meni obistine. Rekla je
26
da e doi vrijeme kada nitko i nita nee moi upravljati mnome, ak ni moj otac. I zacijelo je to vrijeme dolo.
Bilo je to nakon onoga s Joevjem. Dogaaj s Joevjem duboko me potresao i prouzroio da postanem tajnovit i
okrutan. Nisam ni s kim mogao raspravljati o onom to mi se dogodilo, nisam ak ni samom sebi mogao
priznati tu injenicu; i premda nikada nisam mislio na taj dogaaj, on je ipak ostao u mojoj podsvijesti, isto
onako nijem i straan kao le koji se raspada. I promijenio se - zgusnuo je, zakiselio atmosferu mojeg uma.
Uskoro sam ja bio taj koji je dolazio kui kasno, teturajui, koga je Ellen ekala budna, koji se svaao s njom iz
noi u no.
Stav oca bio je da je to samo neizbjena faza mojeg odrastanja, pa se gradio da je ne uzima ozbiljno. Ali, ispod
njegova aljiva, mi-se-razu-mijemo dranja, bio je izgubljen, bio je preplaen. Moda je pretpostavljao da e
nas moje odrastanje zbliiti naprotiv, sada kada je on nastojao saznati neto o meni, ja sam se dao u bijeg od
njega.Ja nisam htio da me upozna. Nisam htio da me itko upozna. A onda, opet, prolazio sam s ocem kroz ono
kroz to svi mladi ljudi neizbjeno prolaze sa svojim starcima: poeo sam suditi o njemu. I sama strogost tog
suda, koja mi je slomila srce, otkrila je, premda to onda ne bih rekao, koliko sam ga volio, kako je ta ljubav
umirala, zajedno s mojom nevinou.
Moj jadni otac bio je zbunjen i zabrinut. Nije mogao vjerovati da u naem odnosu mogu
1 lff^W '' ' "^P^PPpff^Fl^ffTP^^^f!^ * '
r:
postojati ikakve ozbiljne tekoe, i to ne samo zato to onda ne bi znao kako da ih rijei, nego uglavnom zato
to bi se morao suoiti sa spoznajom da je negdje, neto ostalo neuinjeno, neto od krajnje vanosti. A budui
da ni on ni ja nismo uope znali to bi taj tako vaan propust mogao biti, i budui da smo bili prisiljeni ostati u
preutnom savezu protiv Ellen, utekli smo se srdanosti. Nismo bili otac i sin, kao to je on katkad ponosno
isticao, nego pajdai. ini mi se da je otac katkad zaista vjerovao u to. Ja nisam, nikad. Nisam htio biti njegov
frend, htio sam biti njegov sin. Umaralo me i uasavalo ono to se, meu nama, smatralo za muku iskrenost.
Oevi trebaju izbjegavati krajnju otvorenost pred sinovima. Ja nisam htio znati u svakom sluaju, nisam od
njega htio saznati - da je njegovo tijelo isto tako greno kao i moje. Ta me spoznaja nije pribliila njemu kao
sina - ili pajdaa - samo je uinila da se osjeam kao uljez, k tomu, preplaen uljez. On je vjerovao da smo
slini. Ja nisam htio dijeliti to miljenje. Nisam htio vjerovati da e moj ivot biti kao njegov, ili da e moj um
ikad postati tako nejasan, bez vrstih mjesta i otrih, strmih padova. On je elio potpunu bliskost, htio je da
gledam na nj kao na mukarca kakav sam i ja. A ja sam elio milostivu distancu izmeu oca i sina koja bi mi
dopustila da ga volim.
Jedne noi, vraajui se s nekoliko ljudi pijan sa zabave izvan grada, smrskao sam kola. Bio sam apsolutno
kriv. Te veeri bio sam previe pijan da hodam, a kamoli da vozim kola. Meu-
28
tim, drugi to nisu znali, jer sam ja jedan od onih ljudi koji mogu izgledati i zvuati trijezni, premda su praktiki
pred kolapsom. Na ravnom komadu ceste, neto se udno dogodilo sa svim mojim refleksima i kola su se
nenadano izmakla kontroli. Preda me je, iz mrklog mraka, iskoio telefonski stup, bijel poput pjene; uo sam
vrisak, zatim otar, tutnjav, prodoran zvuk. A onda je sve postalo grimizno, pa svijetlo kao dan, i uao sam u
mrak za koji dotad nisam znao.
Mora da sam poeo dolaziti k svijesti dok su nas prevozili u bolnicu. Nejasno se sjeam kretanja i glasova, ali
inilo se da su jako udaljeni, da nemaju nikakve veze sa mnom. Onda sam se, kasnije, probudio na mjestu koje
je izgledalo kao samo srce zime - visok, bijel strop i bijeli zidovi, neprijazan, leden prozor koji je, reklo bi se,
bio nagnut nada mnom. Mora da sam se pokuao dii jer se sjeam uasnog huanja u glavi, a onda teine na
prsima i golemog lica nad sobom. I dok su me ta teina i to lice ponovo gurali dolje, vrisnuo sam za majkom. A
onda se opet sve smrailo.
Kada sam se konano osvijestio, otac je stajao kod kreveta. Znao sam da je tu prije nego sam ga ugledao, prije
nego su mi se oi skupile u arite i prije nego sam oprezno okrenuo glavu. Kada je opazio da sam budan,
paljivo se pribliio krevetu, dajui mi znak rukom da ostanem miran. Izgledao je jako star. Dolo mi je da
zaplaem. Naas smo samo zurili jedan u drugog.
29

1 ^"H'"p|HffT|^^^|Rf' I '- Kako se osjea? - konano je proaptao. Tek kada sam pokuao progovoriti,
spoznao
sam da osjeam bol i odmah se preplaio. Mora da je vidio strah u mojim oima, jer je rekao tihim, bolnim i
udesno snanim glasom:
- Ne brini, Davide. Bit e sve u redu. Ozdravit e, bit e sve u redu.
Jo uvijek nisam mogao progovoriti. Samo sam zurio u njegovo lice.
- Vi ste deki imali vraku sreu rekao je, pokuavajui se nasmjehnuti. - Ti si najgore proao.
- Bio sam pijan - konano sam izustio. Htio sam mu sve kazati, ali govorenje je prouzrokovalo stranu bol.
- Zar ne zna - upitao me krajnje zbunjen, jer ovo je bilo neto zbog ega je mogao dopustiti sebi da bude
zbunjen - da se ne moe tek tako voziti kolima kada si pijan? Barem bi to trebao znati - rekao je strogo i
stisnuo usta. -Mogli ste svi poginuti! - I glas mu je zadrhtao.
- Zao mi je - rekao sam iznenada. Zao mi je. - Nisam znao kako da kaem zbog ega mi je to ao.
- Nemoj nita aliti - rekao je. - Slijedei put budi oprezan, nita drugo. - Dok je govorio, trljao je rupi
izmeu dlanova; sada ga je otvorio, pruio ruku i obrisao mi elo. - Ti si sve to imam rekao je sa stidljivim,
bolnim smijekom. - Budi oprezan.
- Tata izgovorio sam i zaplakao. Ako je govorenje bilo bolno, ovo je bilo jo gore, pa ipak, nisam se mogao
zaustaviti.
30

Oevo lice takoer se promijenilo. Postalo je uasno staro i istodobno apsolutno, bespomono mlado. Sjeam se
da sam, u tihom, hladnom sreditu oluje koja je bjesnjela u meni, bio apsolutno zapanjen spoznajom da je otac
patio, da jo uvijek pati.
- Nemoj plakati - rekao je - nemoj plakati. -Gladio mi je elo onim smijenim rupiem, kao da taj rupi
posjeduje neku ljekovitu mo. -Nema razloga da plae. Bit e sve u redu. -Gotovo je i sam plakao. - Sve je u
redu, zar ne? Ja nisam nita kriv, zar ne? -1 sve vrijeme gladio mi je lice onim rupiem, guio me.
- Bili smo pijani - rekao sam. Bili smo pijani. - Na neki nain, inilo mi se da to sve objanjava.
- Tvoja tetka Ellen veli da sam ja kriv - rekao je. - Veli da te uope nisam pravilno odgajao. -Sklonio je rupi,
hvala bogu, i jedva se ispravio. - Nema nita protiv mene, zar ne? Kai mi ako ima.
Suze su se poele suiti, i na mojem licu, i u mojim grudima.
- Ne - rekao sam. - Nemam. Nita. Zaista.
- Uinio sam sve to sam mogao - rekao je. Zaista, sve to sam mogao. Pogledao sam ga. I on se konano
nasmijeio i rekao: - Morat e neko vrijeme leati na leima, ali kada doe doma, dok lei u kui, razgovarat
emo, vrijedi? Pokuat emo smisliti to emo, k vragu, s tobom kad ozdravi. Vrijedi?
- Vrijedi odgovorio sam.
Jer, u dubini due, znao sam da nikad nismo
razgovarali i da nikad neemo razgovarati. Znao sam i da on nikad ne smije postati svjestan toga. I tako, kada
sam doao kui, on je razgovarao sa mnom o mojoj budunosti, ali ja sam se ve bio odluio. Nisam kanio ii u
koled, nisam kanio ostati kod kue s njim i Ellen. I tako sam dobro manevrirao da je otac i sam poeo
vjerovati da je moje zaposlenje i osamostaljenje izravna posljedica njegova savjeta i priznanje nainu na koji me
odgojio. Dakako, kada sam otiao od kue, bilo je mnogo lake izii na kraj s njim i on nikada nije imao
razloga da se osjea iskljuen iz mojeg ivota, jer sam mu uvijek, kada smo razgovarali, bio kadar rei ono to
je elio uti. I zaista, dobro smo se slagali, jer je predodba koju sam mu stvarao o mojem ivotu bila upravo
ona u koju sam i sam morao oajniki vjerovati. Jer ja sam ili sam bio - od onih ljudi koji se ponose
vlastitom snagom volje, sposobnou da donesu odluku i provedu je u djelo. Ova vrlina je, poput veine, sama
po sebi dvosmislena, 'i Ljudi koji vjeruju da su jake volje i gospodari vlastite sudbine mogu jedino ustrajati/u
tom uvjerenju ako postanu specijalisti za/samoob-manu. Njihove odluke nisu zaprav(o nikakve odluke - zbiljska
odluka ini ovjeka poniznim, on zna da ona ovisi o nizu nepoznatih stvari -\ nego sloeni sistemi izbjegavanja,
iluzije, razraeni tako da i oni i svijet izgledaju kao neto to nisu. Na to se, nedvojbeno, svela moja odluka
koju sam tako davno donio o Joevjevom krevetu. Odluio sam da ne dopustim nikakav prostor u svijetu neemu
to e me posramiti ili
preplaiti. I bio sam vrlo uspjean - time to nisam gledao svijet, to nisam gledao samoga sebe, u biti, to sam
bio u stalnom pokretu. Dakako, ak i stalno kretanje ne spreava povremeni tajanstveni otpor, pad, slino
zrakoplovu koji upada u zranu rupu. A bilo je nekoliko takvih padova, uvijek pijanih, uvijek jadnih, jedan
posebno straan, dok sam bio u vojsci, koji je ukljuivao i jednu pepeljugu, kasnije izvedenu pred prijeki sud i
najurenu. Njegova kazna prouzroila je u meni takvu paniku da sam, prvi put u ivotu, bio posve blizu toga da
se, u samome sebi, suoim s uasima koje sam katkad zapaao u oima drugog ovjeka.
I dogodilo se da sam se, posve nesvjestan to je ta dosada znaila, zasitio tog kretanja, tih neveselih oceana
alkohola, tih otvorenih, izravnih, iskrenih i potpuno besmislenih prijateljstava, tih lutanja kroz ume oajnih
ena, tog rada koji me hranio samo u onom najodvratnije doslovnom smislu.Moda sam htio nai samoga
sebe, kako mi to u Americi velimo. Ovo je zanimljiva fraza, koja, koliko ja znam, nije u upotrebi u jezicima
drugih naroda, ali koja zacijelo ne znai to to kae, nego prije odaje nametljivu sumnju da je neto stavljeno na
pogreno mjesto. Da sam imao ikakav osjeaj da e to Ja koje sam kanio nai, biti samo ono isto Ja od kojeg
sam tako dugo i uporno bjeao, vjerujem da bih ostao kod kue. No, opet, vjerujem da sam, u dubini due,
dobro znao to radim kada sam krenuo brodom u Francusku.
3 Giovannijeva sobaGiovannija sam sreo jedne veeri u toku moje druge godine u Parizu, kada sam bio bez
novaca. Tog dana ujutro, bio sam izbaen iz sobe. Nisam dugovao neke velike novce, otprilike est tisua
franaka, ali pariki hotelijeri znaju namirisati siromatinu, a onda uine ono to svatko ini kad osjeti smrad
ono to smrdi izbace van.
Otac je na svojem raunu drao novac koji je pripadao meni, ali ga je nerado slao jer je htio da se vratim kui -
da se vratim kui i, kako je on govorio, da se skrasim, a kad god bi to rekao, ja bih pomislio na talog na dnu
ribnjaka. Nisam tada znao mnogo ljudi u Parizu, a Hella je bila u panjolskoj. Veina onih koje sam znao
pripadali su le milieuu, kao to Pariani katkad kau, i premda je taj krug bio doista eljan prihvatiti me, ja sam
uporno nastojao dokazati, i njima i samome sebi, da ne spadam u njihovo drutvo. inio sam to tako to sam
velik dio vremena provodio s njima, pokazujui toleranciju koja me, vjerovao sam, stavljala iz^an svake
sumnje. Dakako, pisao sam prijateljima i traio novac,
34
^^^HIr*W^
ali Atlantski ocean je dubok i irok, i novac ne hiti s druge obale.
I tako, dok sam sjedio u kavani na aveniji i pijuckao mlaku kavu, prelistao sam adresar i odluio nazvati starog
znanca koji je neprestano traio da mu se javim. Stari Jacques, ameriki biznismen, po roenju Belgijanac,
imao je velik, udoban stan i mnogo raznovrsnih pia i mnogo novaca. Bio je, kao to sam i oekivao, iznenaen
mojim javljanjem i, prije nego to su iznenaenje i ar nestali i on postao oprezan, pozvao me na veeru.
Moda je opsovao kada je spustio slualicu, i kad je posezao za lisnicom, ali bilo je kasno. Jacques nije lo.
Moda je budala i kukavica, ali gotovo su svi jedno ili drugo, a veina ljudi oboje. U stanovitom pogledu, bio
mi je drag. Bio je bedast, ali osamljen; u svakom sluaju sada razumijem da je prezir koji sam utio prema
njemu obuhvaao i samoprezir. Znao je biti nevjerojatno velikoduan, ali i neizrecivo krt. Premda je svima
elio vjerovati, nije bio kadar vjerovati ni ivoj dui; a da bi to nadoknadio, rasipao je novac na ljude oko sebe i
onda neizbjeno bio zloupotrebljavan. A onda bi zatvorio lisnicu, zakljuao vrata i povukao se u ono duboko
samosaaljenje koje je, moda, bilo jedina stvar koja mu je odista pripadala. Dulje vremena mislio sam da je, sa
svojim velikim stanom, svojim dobronamjernim obeanjima, viskijem, haiom, orgijama, pridonio
Giovannijevoj smrti. Moda i jest. Ipak, Jacque-sove ruke nisu nimalo krvavije od mojih.
Zapravo, vidio sam Jacquesa neposredno
nakon to je Giovanni osuen. Sjedio je na terasi kavane, umotan u zimski kaput, i pio vin chaud.1 Bio je sam
na terasi. Pozvao me dok sam prolazio.
Nije dobro izgledao; lice mu je bilo areno, pogled iza naoala nalik na pogled samrtnika koji na sve strane
trai lijek.
- uo si za Giovannija? apnuo je kada sam mu se pridruio.
Kimnuo sam. Sjeam se da je zimsko sunce sjalo i, da sam se osjeao hladan i udaljen kao sunce.
|\- To je strano, strano, strano - kukao je Jacques. - Strano.
- Da rekao sam. Nisam mogao nita drugo rei.
- Pitam se zato je to uinio nastavio je Jacques - zato nije zatraio pomo od prijatelja. - Pogledao me.
Obojica smo znali da mu je odbio dati novac kada ga je posljednji put zatraio. utio sam. - Pria se da je poeo
uivati opijum - rekao je Jacques - da je trebao novac za opijum. Jesi li uo za to?
uo sam. Takvo nagaanje javilo se u novinama, ali ja sam imao svojih razloga da vjerujem, sjeajui se opsega
Giovannijeva oaja, znajui dokle ga je dotjerao onaj uas, tako neizmjeran da je jednostavno postao praznina.
Ja, ja elim pobjei, rekao mi je je veux m'evader2 od ovog prljavog svijeta, od ovog
i Toplo vino. '
\y elim se spasiti.
36

prljavog tijela. Nikada vie ne elim voditi ljubav s neim to je samo tijelo.
Jacques je ekao da odgovorim. Ja sam zurio na ulicu. Mislio sam na Giovannija kako umire -tamo gdje je bio
Giovanni nee biti nita, nita, zauvijek.
Nadam se da nisam ja kriv rekao je Jacques konano. Nisam mu dao novac. Da sam znao... dao bih
mu sve to imam.
Obojica smo znali da lae.
Vas dvojica - natuknuo je Jacques - niste bili sretni zajedno?
Nismo - odgovorio sam i ustao. Moda bi bilo bolje - rekao sam - da je ostao tamo dolje, u onom
njegovom selu u Italiji, i sadio masline, pravio djecu i tukao enu. Volio je pjevati -sjetio sam se iznenada - i
moda je trebao ostati dolje i pjevati, pjevati i na kraju umrijeti u krevetu.
Jacques je tada rekao neto to me iznenadilo. Ljudi su puni iznenaenja, ak i za sebe same, ako ih tko
dovoljno potakne.
Nitko ne moe ostati u raju - rekao je. I onda dodao: - Pitam se zato.
Nisam nita rekao. Zapravo, pozdravio sam se i otiao. Hella se bila odavno vratila iz panjolske i ve smo se
dogovarali da uzmemo ovu kuu u zakup, pa sam imao sastanak s njom.
Razmiljao sam o Jacquesovu pitanju sve odonda. Pitanje je banalno, ali jedna je od zbiljskih nevolja u vezi sa
ivotom u tome to je ivot zaista tako banalan. Na kraju krajeva, svatko ide istom mranom stazom - a staza je
obino naj-
V
37
^IflpiRP^ ^^^^^^^^^^^^^H^ ^^^^^^^^^^^^^^^^^^> ^^^
^^mpp^^Rt^^M^^V^P^
mranija, najnesigurnija kada se ini najsvjetlijom - i doista, nitko ne ostaje u rajskom vrtu. Dakako, Jacquesov
vrt nije bio isti kao Giovan-nijev. Jacquesov vrt sadravao je nogometae, Giovannijev - djevojke, ali ini se da
to nije mnogo mijenjalo na stvari/-Moda svatko ima svoj rajski vrt, ne znam; ali, tek to ga je netko ugledao,
uaren ma zablista mu pred oima. Zato, moda, ivot ne nudi nita drugo nego izbor sjeati se vrta ili ga
zaboraviti. Ili - ili. ovjek mora biti jak da ga se sjea, mora biti jak, u jednom drugom smislu, da ga zaboravi;
junak je onaj tko moe i jedno i drugo. Ljudi koji ga se sjeaju izazivaju ludilo patnjom, patnjom vjeitog
vraanja smrti njihove nevinosti; ljudi koji zaboravljaju izazivaju drugu vrstu ludila, ludila nijekanjem patnje i
mrnjom prema nevinosti; i svijet je veinom podijeljen izmeu luaka koji se sjeaju i luaka koji
zaboravljaju. Junaci su rijetkost.
Jacques nije htio veerati kod kue zato to mu je pobjegao kuhar. Neprestano su mu bjeali. Uvijek bi uspio
nagovoriti mladie iz pokrajina, bog bi ga znao kako, da dou u Pariz i budu mu kuhari, a ovi su, dakako, im
bi se malo snali u glavnom gradu, shvaali da je kuhanje zadnja stvar na svijetu koju ele raditi. Obino su se
na kraju vraali u pokrajinu, to jest oni koji nisu zavrili na ulici, ili u zatvoru, ili u Indokini.
Nali smo se u prilino lijepom restoranu u Ulici Grenelle i, prije nego smo popili aperitive, dogovorili smo se
da mi pozajmi deset tisua franaka. Bio je vrlo raspoloen, i ja sam,

r
dakako, bio dobro raspoloen, a to je znailo da emo zavriti u Jacquesovu omiljenom baru, nekoj vrsti
bunog, prepunog, slabo osvijetljenog tunela sumnjiva - ili moda posve izvjesnog, bolje reeno razvikanog -
ugleda. Od vremena do vremena, policija bi izvrila raciju u baru, oito uz preutni pristanak patrona
Guillaumea, kojem je uvijek polazilo za rukom da, odreene veeri, upozori svoje omiljene muterije da odu
nekamo drugamo, ako kod sebe nemaju isprave. Sjeam se da je te veeri bar bio neoubiajeno pun i buan. Svi
stalni posjetioci bili su tamo, i mnogo stranaca; neki su gledali, neki naprosto zurili. Tri-etiri vrlo elegantne
parike dame sjedile su za jednim stolom sa svojim igolima ili ljubavnicima ili, jednostavno, roacima sa sela,
bog bi ih znao; dame su izgledale neobino ivahne, njihovi pratioci dobrano ukoeni. inilo se da su
uglavnom one pile. U baru su bili uobiajeni trbuasti mukarci s naoalima i popanim, katkad oajnikim
oima, uobiajeni vitki mladii u tijesnim hlaama. Glede ovih potonjih, ovjek nikada nije mogao biti naisto
trae li novac ili krv ili ljubav. Bili su neprestano u pokretu, icarili cigarete ili pia, a u njihovu pogledu bilo je
istodobno neeg uasno ranjivog i uasno nasilnog. Dakako, tamo su bili i les folles,1 koji su, kao i uvijek, bili
odjeveni u najnevjerojatnije kombinacije i kretali poput papiga o potankostima svojih najnovijih ljubavnih
odnosa - reklo bi se da su ti odnosi uvijek bili
Dudeci.
39veseli i buni. Povremeno, jedan od njih dojurio bi u bar, prilino kasno, da saopi kako je on -premda su oni
uvijek upotrebljavali rije ona -upravo bio s glasovitom filmskom zvijezdom ili boksaem. Onda bi drugi
opkolili ovog doljaka, izgledali kao vrt pun paunova i grajali kao seljako dvorite. Uvijek mi je bilo teko
povjerovati da su ikada ili u krevet s nekim jer mukarac koji je elio enu zacijelo bi prije imao pravo ensko,
a mukarac koji je elio mukarca zacijelo ne bi poelio jednog od njih. Moda su upravo zato tako glasno
kretali. Bio je meu njima jedan mladi koji je, govorilo se, cijeli dan radio u potanskom uredu, a onda uveer
izlazio naminkan, s naunicama i velikom plavom vla-suljom. Katkad je zaista nosio suknju i visoke pete.
Obino je stajao sam, osim ako mu Guil-laume ne bi priao da ga zadirkuje. Ljudi su govorili da je vrlo drag,
ali priznajem da me njegova krajnja grotesknost inila tjeskobnim, moda na isti nain na koji neki ljudi
osjeaju gaenje prema majmunima kada ih gledaju kako jedu vlastite izmetine. A moda ih to ne bi toliko
smetalo da majmuni nisu - tako groteskno -slini ljudskim biima.
Bar se praktiki nalazio u mojem quartierul i esto sam zajutarkovao u oblinjoj radnikoj kavani, kamo su se
sve none ptice iz susjedstva povlaile nakon zatvaranja barova. Katkad sam bio s Hellom, katkad sam. Bio sam
i u ovom baru, dvaput ili triput; jednom sam, kada sam
0 Kvartu. 40
bio mortus, optuen da sam prouzroio malu senzaciju koketirajui s nekim vojnikom. Na sreu, moje pamenje
te noi bilo je vrlo nejasno, pa sam zauzeo stav da nikada, bez obzira na stupanj pijanstva, ne bih mogao uiniti
tako neto. Ali, moje lice bilo je poznato, pa sam imao osjeaj da se ljudi klade u vezi sa mnom. Ili, da su
starjeine nekog nepoznatog i strogog duhovnikog stalea i da me promatraju kako bi otkrili, s pomou
znakova koje sam proizvodio ali koje su samo oni mogli itati, je li moj poziv zbiljski ili nije.
Dok smo se probijali prema anku - imao si osjeaj da ulazi u magnetsko polje ili da se pribliava malom
krugu vruine Jacques je bio svjestan, i ja sam bio svjestan prisutnosti novog barmena. Stajao je naslonjen
laktom na kasu, prsti su mu se igrali s bradom, i gledao u gomilu, drzak tajanstven i dostojanstven. Kao da je
on rt, a mi more.
Odmah je privukao Jacquesovu panju. utio sam da se Jacques, tako rei, priprema za osvajanje. Osjetio sam
da trebam biti tolerantan.
- Siguran sam rekao sam - da eli upoznati barmena. Dakle, ja u se izgubiti kad god hoe.
U toj mojoj toleranciji postojao je fond zlobnog znanja, nipoto mrav; koristio sam se njime kada sam ga
nazvao da pozajmim novac. Znao sam da se Jacques moe samo nadati da e osvojiti mladia koji stoji pred
nama, ako je uope na prodaju; a kad stoji na drabi s takvom drskou, zacijelo moe nai nuditelje koji su i
bogatiji i privlaniji od Jacquesa. Znao sam daje
iW* Ippi
Jacques svjestan toga. Znao sam jo neto, da Jacquesova bajna naklonost prema meni sadri odreenu elju, da
me se oslobodi, da uskoro bude kadar prezirati me, kao to prezire onu vojsku mladia koji su, bez truna
ljubavi, otili s njim u krevet. Branio sam se od te elje gradei se da smo Jacques i ja prijatelji, prisiljavajui
samog Jacquesa, pod prijetnjom ponienja, da igra istu ulogu. I premda sam je izrabljivao, gradio sam se da ne
vidim poudu koja nije posve mirovala u njegovim sjajnim, ogorenim oima, i s pomou grube, muke
otvorenosti, kojom sam mu dao na znanje da je njegov sluaj beznadan, prisilio sam ga da se beskrajno nada.
Konano, znao sam da sam u ovakvim barovima Jacquesova zatita. Dokle god sam tu, ljudi mogu vidjeti, a
Jacques vjerovati, da je iziao sa mnom, svojim prijateljem, da nije tu iz oaja, da nije preputen na milost i
nemilost kojeg god pustolova, prilika, okrutnosti ili zakona zbiljske i emocionalne siromatine.
- Ostani samo gdje si - rekao je Jacques. Gledat u ga od vremena do vremena i razgovarati s tobom, tako
u utedjeti novaca, i k tomu u ostati sretan.
- Da mi je znati gdje ga je Guillaume naao -rekao sam.
Jer, toliko je odgovarao onoj vrsti mladia o kojima je Guillaume uvijek sanjao da se inilo gotovo nemoguim
da ih moe nai.
- Sto elite popiti? - upitao nas je. Premda nije govorio engleski, njegov glas davao nam je
42
na znanje da zna da smo govorili o njemu i da se nada da smo zavrili.
Une fine a l'eau rekao sam, a Jacques dodao: Un cognac sec.1
Obojica smo prebrzo govorili, pa sam se zarumenio, shvativi, po slabanom izrazu veselja na Giovannijevu
licu dok nas je sluio, da je primijetio to se dogaa.
Jacques, koji je namjerno pogreno protumaio Giovannijevu nijansu u osmijehu, stvorio je od nje povoljnu
priliku.
- Vi ste novi ovdje? - upitao ga je na engleskom.
Giovanni je zacijelo razumio pitanje, ali mu je vie odgovaralo da pogleda bezizraajno u Jacquesa, pa onda u
mene pa opet u Jacquesa. Jacques je preveo pitanje.
Giovanni je slegnuo ramenima. ;
- Ovdje sam mjesec dana rekao je. Znao sam kuda taj razgovor vodi; drao sam
oborene oi i pijuckao pie.
- Mora da vam ovdje sve izgleda vrlo udno -nabacio je Jacques sa stanovitom nasilnom upornou.
udno? - upita Giovanni. - Zato? Jacques se zahihotao. Najednom sam se
posramio to sam s njim.
Svi ti mukarci rekao je, a ja sam prepoznao taj glas, bez daha, lukav, visok kao ni u jedne djevojke, i
vreo, podsjeajui na neki nain na apsolutno
1 aicu rakije... Jedan suh konjak.

vruinu k6ja lebdi nad movarnim tlom u srpnju. Svi ti mukarci - ponovio je daui a tako malo ena.
Ne izgleda li vam to udno?
Ah - rekao je Giovanni i okrenuo se da poslui muteriju ene sigurno ekaju kod kue.
Siguran sam da jedna eka i vas - navaljivao je Jacques, na to Giovanni nije reagirao.
Epa, ovo nije dugo trajalo rekao je, napol okrenut meni, napol mjestu gdje je asak ranije stajao
Giovanni. Nije li ti drago to si ostao? Sada sam samo tvoj.
 Eh, ne valja ti metoda rekao sam. On je lud za tobom, samo nee da izgleda previe nestrpljiv.
Narui mu pie. Raspitaj se gdje najradije kupuje odjeu. Kai mu neto o onom draesnom malom Alfa
Romeu koji jedva eka da pokloni nekom zaslunom barmenu.
Jako aljivo - rekao je.
E pa, samo junaku djevojka, to je sigurno.
U svakom sluaju, siguran sam da on spava s djevojkama. Uvijek to rade, da zna.
uo sam za mladie koji to rade. Odvratne male betije.
Neko vrijeme stajali smo i utjeli.
Zato ga ti ne pozove da popije neto s nama? - predloio je.
Pogledao sam ga.
Ja? Pa, moda ti ovo nee zvuati uvjerljivo, ali i ja sam zapravo jedan od onih koji se zanimaju za
djevojke. Da je tu njegova sestra, i da izgleda tako dobro, pozvao bih nju da popije neto s nama. Ja ne troim
novce na mukarce.
44
Mogao sam vidjeti kako se Jacques napree da ne kae kako nemam nita protiv da mukarci troe novce na
mene; promatrao sam njegovo kratkotrajno naprezanje ovla se osmjehujui, jer sam znao da nee to moi
kazati; a onda je rekao s onim svojim vedrim, smionim smijekom:
- Nisam time htio rei da ugrozi, ak ni na tren, tu... zastao je tu neokaljanu muev-nost koja je tvoj
ponos i veselje. Samo sam predloio da ga ti pozove, jer e gotovo sigurno odbiti ako ga ja pozovem.
- Ali, ovjee rekao sam cerei se pomisli samo na zbrku koja e nastati. Mislit e da sam ja taj koji eli
njegovo tijelo. Kako emo se iz toga izvui?
- Ako bude neke zbrke odgovorio je dostojanstveno - bit e mi drago da je razjasnim.
Naas smo se mjerili oima, a onda sam se ja nasmijao.
- ekaj dok opet doe ovamo. Volio bih da narui dvolitrenjak najskupljeg ampanjca u Francuskoj.
Okrenuo sam se i naslonio na ank. Bio sam nekako veseo. Jacques, koji je stajao kraj mene, bio je vrlo miran,
iznenada vrlo krhak i star, i osjetio sam kratkotrajno, jako, prilino preplaeno saaljenje prema njemu.
Giovanni je posluio goste za stolovima i sada se vratio s natovarenim pladnjom i prilino mrkim smijekom.
- Moda e biti bolje - rekao sam - da nam ae budu prazne.
Ispili smo svoje pie. Spustio sam au.
- Barmen? - pozvao sam.
- Isto?
- Da. - Poeo se okretati od nas. - Barmene - rekao sam brzo - bilo bi nam drago da vam ponudimo pie, ako
smijemo.
- Eh, bien! - rekao je glas iza nas. - C'estfort ga!1 Ne samo to si konano pokvario ovog velikog amerikog
igraa ragbija - hvala bogu! -nego ga sada jo upotrebljava da pokvari mojeg barmena. Vraiment, Jacques!2 U
tvojim godinama!
Iza nas stajao je Guillaume, cerio se poput filmske zvijezde i mahao onim dugim bijelim rupiem bez kojeg ga
nisi mogao vidjeti, barem dok je bio u baru. Jacques se okrenuo, silno ushien to je optuen zbog ovakve
rijetke zavodljivosti, i on i Guillaume pali su jedan drugom u zagrljaj, poput starih teatralnih sestara.
- Eh bien, ma cheri, comment vas tu?3 Nisam te dugo vidio.
- Bio sam strano zaposlen - rekao je Jac-ques.
- U to ne sumnjam! Zar te nije stid, vieille folle?4
- Et toi?4 ini se da ni ti nisi tratio vrijeme. I Jacques je dobacio ushien pogled Giovan-
'* E pa, to je malo previe!
2 Uistinu, Jacques!
3 ;Pa dobro, draga moja, kako si?
4 Stara ludo.
5 A ti?
46
niju, kao da je Giovanni dragocjen trkai konj ili rijedak komad porculana. Guillaume je uhvatio Jacquesov
pogled i rekao tiim glasom:
- Ah, ga, moncher, c'eststrictement du biznis, comprends-tu?1
Malo su se udaljili, tako da sam nenadano bio okruen uasnom tiinom. Konano, dignuo sam pogled i
pogledao Giovannija, koji je zurio u mene.
- Koliko znam, ponudili ste mi pie - rekao je-
- Da - odgovorio sam. - Ponudio sam vam pie.
- Ne pijem alkohol dok radim, ali uzet u Coca-Colu. Pokupio je moju au. A vama... isto?
- Isto.
Spoznao sam da mi je zaista drago to razgovaram s njim, a ta spoznaja izazvala je u meni osjeaj stidljivosti.
Osjeao sam se ugroen, jer Jacques nije vie bio uza me. A onda sam shvatio da u morati platiti, u svakom
sluaju ovu rundu; nisam mogao vui Jacquesa za rukav i traiti novac, kao da sam njegov tienik. Nakaljao
sam se i stavio novanicu od deset tisua franaka na ank.
- Vi ste bogati - rekao je Giovanni i stavio pie preda me.
- Ma kakvi. Nisam bogat; jednostavno nemam sitnia. t
Nasmjehnuo se. Nisam znao je li se nasmje-
* Ah, dragi moj, ovo je striktno (biznis), razumije?
hnuo zato to je mislio da laem, ili zato to je znao da govorim istinu. Uzeo je utke novanicu, naplatio,
pomno izbrojao ostatak novca preda mnom i stavio ga na ank. Onda je napunio svoju au i vratio se u
prvobitni poloaj za kasom. Osjetio sam stezanje u grudima.
- A la votre1 rekao je.
- A la votre. - Popili smo.
- Vi ste Amerikanac? - rekao je konano.
- Da odgovorio sam. - Iz New Yorka.
- Ah! uo sam da je New York vrlo lijep. Je li ljepi od Pariza?
- O, ne - rekao sam. - Nijedan grad nije ljepi od Pariza. ..
- ini se da je sam nagovjetaj da bi neki grad mogao biti ljepi dovoljan da vas razljuti - rekao je i nacerio se.
- Oprostite. Nisam kanio govoriti kao heretik. I onda neto umjerenije, kao da me umiruje: Mora da jako
volite Pariz.
- Volim i New York - rekao sam, nelagodno svjestan obrambenog prizvuka u glasu ali New York je lijep na
drukiji nain.
Namrtio se.
- A na koji to?
- Onaj tko ga nije vidio, ne moe ga nikako zamisliti - rekao sam. - Vrlo je visok, i nov, i iv... uzbudljiv. -
Zastao sam. Teko ga je opisati. New York je... iva slika dvadesetog stoljea.
- Smatrate li da Pariz ne pripada ovom stoljeu? upitao me sa smijekom.
ivjeli.
48
Taj smijeak me malo posramio.
Pa rekao sam - Pariz jest star, Pariz ima mnogo stoljea. U Parizu ovjek osjea da je sve vrijeme prolo.
A to nije ono to osjeate u New Yorku... Smjekao se. Uutio sam.
A to osjeate u New Yorku? - upitao me.
Moda sve vrijeme koje dolazi rekao sam. - Tamo postoji takva energija, sve je u takvom pokretu...
ovjek ne moe a da se ne pita... ja ne mogu a da se ne pitam kakav e biti za mnogo godina.
Za mnogo godina? Kada mi budemo mrtvi, a New York star?
Da - rekao sam. - Kada svi budu umorni, kada svijet, za Amerikance, ne bude vie tako nov.
Ne shvaam zato je svijet za Amerikance tako nov - rekao je Giovanni. - Na kraju krajeva, svi vi niste nita
drugo nego iseljenici. I niste ba tako davno otili iz Evrope.
Ocean je vrlo irok - rekao sam. - Vodili smo drukiji ivot od vas, dogaale su nam se stvari koje se
nikada nisu dogodile ovdje. Valjda moete razumjeti da smo zbog toga drukiji ljudi?
Eh! Da ste samo drukiji! - Nasmijao se. -Ali, ini mi se da ste se pretvorili u drugi rod. Niste valjda na
drugom planetu? Jer, tada bi valjda sve bilo jasno.
Priznajem rekao sam poneto uzrujano, jer ne volim da mi se netko smije u lice - da katkad ostavljamo
takav dojam. Ali, nismo na drugom planetu, nikako. A ni vi, prijatelju.
4 Giovannijeva soba
49

On se ponovo nasmjehnuo.
- O toj nesretnoj injenici ne kanim raspravljati - rekao je.
Naas smo zautjeli. Giovanni je otiao posluiti nekoliko ljudi na oba kraja anka. Guillaume i Jacques jo su
razgovarali. Guillaume je, inilo se, potanko priao jednu od svojih beskrajnih anegdota, anegdota koje su se
redovito vrtjele oko rizika u poslu ili ljubavi, i Jacquesove usne bile su razvuene u prilino muan smijeak.
Znao sam da jedva eka da se vrati za ank.
Giovanni je opet stao preda me i poeo brisati ank vlanom krpom.
- udni ste vi Amerikanci. 'Imate udan osjeaj za vrijeme... ili ga moda uope nemate, ne znam.
Chez vous,1 vrijeme uvijek zvui kao parada, pobjednika parada, slino vojskama sa zastavama koje ulaze u
grad. Kao da e, s dovoljno vremena, iako to ne mora vrijediti samo za Amerikance, n'est-ce pas?2 -rekao je i
podrugljivo se nasmjehnuo, ali ja nisam nita rekao. - No, dobro - nastavio je -kao da e, s dovoljno vremena i
sa svom tom stranom energijom i krepou koje posjedujete, sve biti ureeno, rijeeno, stavljeno na pravo
mjesto. A kad kaem sve - dodao je mrko -mislim na sve ozbiljne, strane stvari, poput bola i smrti i ljubavi, u
koje vi Amerikanci ne vjerujete.
1 Kod vas . .
t, Zar ne?
s5'0
- Po emu zakljuujete da ne vjerujemo? A u to vi vjerujete?
- Ja ne vjerujem u tu glupost o vremenu. Vrijeme je neto posve obino, poput vode za ribe. Svatko je u toj
vodi, nitko ne izlazi iz nje, a ako izae, dogaa mu se isto to i ribama, umire. I znate li to se dogaa u toj
vodi, vremenu? Velika riba jede malu ribu. Nita drugo. Velika riba jede malu ribu, a oceanu je svejedno.
- Ah, molim vas - rekao sam - ja u to ne vjerujem. Vrijeme je kripac, a mi nismo ribe i ovjek moe odabrati
da bude pojeden i, isto tako, da ne jede... da ne jede male ribe, dakako dodao sam brzo, malko se
zarumenjev-i pred njegovim ushienim, zajedljivim smijekom.
- Odabrati! - povikao je Giovanni, okreui se od mene i govorei, reklo bi se, nekom nevidljivom savezniku
koji sve vrijeme prislukuje na razgovor. - Odabrati! Ponovo se okrenuo meni. Eh, vi ste zbilja pravi
Amerikanac. J'adore votre enthousiasmef1
- A ja oboavam va - rekao sam uljudno -premda se ini da je crnji od mojega.
- U svakom sluaju - rekao je blago - ne vidim to drugo moete uiniti s malim ribama, osim pojesti ih. emu
inae slue?
- U mojoj zemlji - rekao sam, utei jedva zamjetljivu borbu u sebi dok sam govorio - male
Oboavam va entuzijazam.
51su se ribe, ini mi se, okupile i grickaju tijelo kita.
- Od toga nee postati kitovi - rekao je Gio-vanni. - A jedina posljedica svog tog grickanja bit e da nigdje vie
nee postojati veliina, ak ni na dnu mora.
- Dakle, to nam spoitavate ... da nismo veliki?
Smjekao se - smjekao poput nekoga tko je,' svjestan potpune nedostatnosti otpora, spreman odustati od daljnje
rasprave.
- Peut-etre.1
- Vi ste nemogui ljudi - rekao sam. -Upravo ste vi unitili veliinu, ovdje, u ovom gradu, kamenjem za
poploavanje. I onda jo govorite o malim ribama!
Giovanni se cerio. Umuknuo sam.
- Samo nastavite - rekao je, svejednako se cerei. Sluam vas.
Ispio sam pie.
- Upravo ste vi istresli sva ta merde3 na nas rekao sam zlovoljno - i sad velite da smo barbari zato to
smrdimo.
Uivao je u mojoj zlovolji.
- Divni ste - rekao je. - Govorite li uvijek tako?
- Ne - odgovorio sam i oborio oi. Gotovo nikada.
Bilo je u njemu neeg koketnog.
- Onda sam polaskan - rekao je s nenada-
11 Moda. 2 Govna.
52
|^Mp*^^^M(PIMlW^|^^^B"W^
nom, zbunjujuom ozbiljnou koja je ipak sadravala jedva zamjetljiv prizvuk izrugivanja.
A vi rekao sam napokon jeste li dugo ovdje? Volite li Pariz?
Casak je oklijevao, a onda se nasmijeio; iznenada je izgledao prilino djetinjast i stidljiv.
- Hladan je, zimi - rekao je. - To ne volim. A Pariani.. . mislim da nisu ba prijazni, a vi? Nije ekao moj
odgovor. - Nisu kao ljudi koje sam znao kada sam bio mlai. U Italiji, mi smo prijazni; pleemo i pjevamo i
vodimo ljubav, ali ovi ljudi - pogledao je preko anka, zatim u mene i ispio Coca-Colu ovi su ljudi hladni, ne
razumijem ih.
Ali, Francuzi vele zadirkivao sam ga da su Talijani odvie promjenljivi, nepostojani, da nemaju
osjeaja za mjeru...
- Mjeru! - povikao je Giovanni. - Ah, ovi ljudi i njihova mjera! Oni mjere na gram, centimetar, to oni rade, i
gomilaju sve male mrvice koje utede, jednu na drugu, godinu za godinom, i spremaju ih u arapu ili pod
jastuk... I? to imaju od sve te mjere? Zemlju koja se raspada, mjeru po mjeru, pred njihovim oima. Mjeru!
Ne elim povrijediti vae ui govorei sve one stvari koje, siguran sam, ovi ljudi mjere prije nego uope dopuste
sebi neki in. Mogu li sada ja vama ponuditi pie - upitao me iznenada -prije nego se stari vrati? Tko vam je
on? Ujak?
Nisam znao je li rije ujak upotrijebio u eufemistikom smislu. Osjetio sam snaan poriv da razjasnim svoj
poloaj, ali nisam znao kako da postupim. Nasmijao sam se.
53

- Ne, nije mi ujak - rekao sam. Samo znanac, nita vie.

Giovanni me pogleda, a taj pogled izazva u meni osjeaj da me nitko u ivotu nije jo pogledao ravno u oi.
- Nadam se da vam nije jako drag - rekao je sa smijekom - jer mislim da je budalast. Nije lo, shvaate, nego
samo malo budalast.
- Moda - rekao sam i odmah se osjetio kao izdajica. - Nije lo dodao sam brzo. Zapravo je prilino
dobar momak. - Ni ovo nije istina, pomislio sam; Jacques je daleko od dobrog momka. - U svakom sluaju, nije
mi jako drag rekao sam i odmah ponovo osjetio ono udno stezanje u grudima. Bio sam zauen vlastitim
glasom.
Giovanni mi je paljivo natoio pie.
- Vive l'Ameriquel rekao je.
- Zahvaljujem - rekao sam i digao au. -Vive le vieux continent.2
Naas smo poutjeli.
- Dolazite esto ovamo? - upitao me iznenada.
-Ne- odgovorio sam - ne dolazim esto.
- A odsada upitao je peckavo, s prekrasnim, ironinim sjajem u oima - odsada ete ee dolaziti?
- Zato? - promucao sam.
- Ah! - povikao je. - Zar ne znate kada steknete prijatelja?
f1 ivjela Amerika! ' *
'''' ivio stari kontinent! "'.. 5; :
54

Znao sam da izgledam budalasto i da je moje pitanje takoer budalasto:

- Tako brzo?
- Ma ne - rekao je razborito i pogledao na sat. Moemo priekati jo jedan sat, ako elite. Moemo tada
postati prijatelji. Ili, moemo priekati do zatvaranja i tada postati prijatelji. Ili, moemo priekati do sutra,
samo to znai da morate doi ovamo, a moda imate neto drugo u planu. - Odloio je sat i naslonio se
laktovima na ank. - Kaite mi rekao je - emu ta predodba o vremenu? Zato je bolje ikad nego nikad?
Ljudi uvijek govore, moramo ekati, moramo ekati. A to ekaju?
- Pa - rekao sam, utei kako me Giovanni vodi u duboke i opasne vode - mislim da ekaju da bi se uvjerili u
vlastita osjeanja.
- Da bi se uvjerilil Ponovo se okrenuo onom nevidljivom savezniku i nasmijao. Moda me taj njegov fantom
ve malo uznemirivao, ali zvuk Giovannijeva smijeha u tom zaguljivom tunelu bio je neto najnevjerojatnije. -
Vi ste doista pravi filozof. - Pokazao je prstom prema mojem srcu. I poto ste se naekali, jeste li onda
postali sigurni?
Na ovo jednostavno pitanje nisam mogao dati nikakav odgovor. Iz tamnog, nabijenog sredita bara netko je
pozvao: Gargon]1 - i Giovanni se okrenuo od mene, smijeei se. - Eto, sada moete ekati - rekao je - a
kada se vratim, rei mi jeste li postali sigurniji, i koliko.
Konobar!
55

Onda je uzeo okrugli metalni pladanj i uao u gomilu. Gledao sam ga dok se kretao. Onda sam postao svjestan
oiju koje su promatrale Giovan-nija. Poeo sam strepiti. Znao sam da sve motre, i da su nas motrili. Znali su
da su prisustvovali poetku i sada nisu htjeli odustati od promatranja sve dok ne vide kraj. Trebalo je malo vre-
mena, ali srea se okrenula - sada sam ja bio u zoolokom vrtu i oni su gledali.
Prilino sam dugo stajao sam za ankom; Jacques se oslobodio Guillaumea, ali sada se, jadnik, naao izmeu
dva vitka mladia. Gio-vanni se naas vratio i namignuo.
- Jeste li sigurni?
- Pobijedili ste. Vi ste pravi filozof.
- Ah, morate jo malo priekati. Jo uvijek me ne znate dovoljno dobro da biste mogli to rei.
Napunio je pladanj i opet nestao.
Onda se netko koga nikad prije nisam vidio pojavio iz tame i poao prema meni. Izgledao je kao mumija ili
mjesear - takav je bio prvi, snaan dojam - neto to hoda nakon to je bilo usmreno. I doista, hodao je poput
mjeseara ili onih spodoba koje katkad vidite na usporenim snimkama. Drao je au i hodao na prstima, a
ravni bokovi micali su se odajui mrtvu, groznu razbludnost. Kao da nije proizvodio nikakav um, to je bila
posljedica buke u baru, sline huci mora koja se uje nou, izdaleka. Svjetlucao je na slabom svjetlu, a rijetka,
crna kosa, poeljana naprijed, na ike, bila je estoko namazana. Oni kapci sjali su se od makare, a
56

usta su naprosto vritala od rua. Lice je bilo bijelo i potpuno beskrvno od neke kreme za podlogu; zaudaralo je
po puderu i parfemu slinom mirisu gardenije. Koulja, koketno otkopana sve do pupka, otkrivala je prsni ko
bez dlaka i srebrn kri. Na koulji su bili nalijepljeni tanki kruii, crveni i zeleni, i naranasti, i uti, i plavi,
koji su bjesnjeli na svjetlu i stvarali dojam da mumija moe svakog asa nestati u plamenu. Oko struka nosio je
crvenu earpu, a pripijene hlae bile su zaudno zagasitosive boje. Nosio je cipele s kopama.
Nisam bio siguran ide li prema meni, ali nisam mogao odvratiti pogleda. Zaustavio se ispred mene, s rukom na
boku, odmjerio me i nasmje-hnuo se. Zaudarao je na enjak i imao pokvarene zube. Bio sam osupnut njegovim
rukama, ogromnim i jakim.
Eh bien rekao je - U te plait?x
Comment?2 upitao sam.
Nisam bio siguran jesam li ga dobro uo, premda su njegove svijetle, svijetle oi, koje kao da su gledale u neto
zabavno u unutranjosti moje lubanje, dovoljno jasno govorile na to misli.
Taj barmen, svia ti se?
Nisam znao to da uinim, ni to da kaem. inilo se da nema nikakvog smisla udariti ga; isto tako da nema
nikakvog smisla ljutiti se. Cijela stvar izgledala je nestvarna, on je izgledao
\ E pa... Svia ti se? W Molim?
57nestvaran. Osim toga, to god da sam rekao, te oi bi mi se narugale. Zato sam ga upitao to sam suhoparnije
mogao:
- A to se to vas tie?
- Mene se ne tie, dragi moj. Je m'enfou.1
- Onda se, molim vas, nosite k vragu!
Nije se odmah maknuo, samo se ponovo nasmjehnuo.
- // est dangereux, tu sais.2 A za mladia kao to si ti, jako je opasan.
Pogledao sam ga. Umalo ga nisam upitao to misli time rei.
- Idite do vraga - rekao sam i okrenuo mu lea.
- A ne rekao je, pa sam se ponovo okrenuo njemu. Smijao se, otkrivajui sve svoje zube, kojih nije bilo
mnogo. - A ne - ponovio je. - Ja neu k avolu u pakao. - Ogromna ruka epala je kri na prsnom kou. - Ali
ti, dragi moj prijatelju, ti e, bojim se, gorjeti na vrlo jakoj vatri. - I opet se nasmijao. - I te kakvoj vatri!
-Dodirnuo je glavu rukom. - Tu. - Svijao se, kao da je na mukama. - Posvuda. - I onda je pokazao na svoje srce.
-1 tu. - Pogledao me, a u tom pogledu bilo je zlobe i poruge i jo neega; pogledao me kao da sam negdje jako
daleko. -Eh, jadni moj prijatelju, tako mlad, tako jak, tako pristao ... zar mi nee ponuditi pie?
- Va te faire foutre.3
Lice mu se nabralo, srvano tugom male djece
/' Briga me. v2 Opasan je, da zna. 3 Skini mi se.
58
i staraca; isto tako tugom nekih ostarjelih glumica koje su u mladosti bile glasovite po svojoj krhkoj, njenoj
ljepoti. Crne oi stisnule su se od kivnosti i bijesa, a grimizna usta objesila poput tragine maske.
- T'aura du chagrin1 - rekao je. - Bit e jako nesretan. Zapamti to sam ti rekao.
Ispravio se kao da je princeza i udaljio, uaren, kroz gomilu.
A onda sam primijetio da je Jacques ponovo uza me.
- Svi u baru govore o tome kako se ti i barmen dobro slaete - rekao je s blaenim i osvetljivim osmijehom.
Nadam se da nije bilo nikakve zabune.
Pogledao sam ga prezirno. Htio sam uiniti neto tom njegovom veselom, odvratnom, svjetovnom licu to bi ga
onemoguilo da se ikomu vie smjeka na takav nain. A onda sam htio izai iz bara, na zrak, moda nai
Hellu, koja je iznenada bila tako silno ugroena.
- Nije bilo nikakve zabune - odbrusio sam. A nemoj ni ti da je stvara.
- Mislim da mogu sa sigurnou rei da su mi stvari rijetko kada bile tako jasne kao u ovom asu. - Prestao se
smjekati i pogledao me pogledom koji je bio sarkastian, ogoren i bezlian. - I premda riskiram da zauvijek
izgubim tvoje neobino iskreno prijateljstvo, dopusti da ti neto kaem. Smetenost je duevni uitak
Bit e nesretan.
59koji si moda samo jako, jako mladi mogu priutiti, a ti nisi vie tako mlad.
- Ne znam o emu govori - rekao sam. Popijmo jo neto.
Osjeao sam da e bolje biti da se napijem. Giovanni se vratio za ank i namignuo mi. Jacques nije skidao
pogleda s mene. Okrenuo sam se uvredljivo od njega i ponovo pogledao u ank. Jacques je uinio isto tako.
- Jo jednu rundu - rekao je.
- Moe! - rekao je Giovanni. - Tako i treba. Natoio nam je pie. Jacques je platio. Valjda nisam dobro
izgledao, jer mi je Giovanni doviknuo u ali: - Hej? Zar ste ve pijani?
Dignuo sam pogled i nasmijeio se.
- Znate kako Amerikanci piju - rekao sam. -Nisam jo ni poeo.
- David je sve prije nego pijan - rekao je Jacques. - On samo gorko razmilja o tome kako mora kupiti nove
podvezice.
Dolo mi je da ga ubijem; ipak, jedva sam se suzdrao da se ne nasmijem. Napravio sam grimasu, dajui
Giovanniju na znanje da se radi o osobnoj ali, i on je ponovo nestao. Doli smo do onog doba veeri kada je
jedna gomila gostiju odlazila, a druga gomila dolazila. Poslije su se svi opet nalazili u zadnjem baru, to jest svi
oni koji su bili dovoljno nesretni da jo tragaju za nekim u te sitne sate.
Nisam mogao pogledati Jacquesa, i on je to znao. Stajao je kraj mene, smjekajui se uprazno i pjevuei.
Nisam imao to rei. Nisam smio spomenuti Hellu. Nisam ak mogao zava-
60
rati sam sebe, da mi je ao to je u panjolskoj. Bilo mi je drago. Apsolutno, beznadno, strahovito drago. Znao
sam da ne mogu nita uiniti da zaustavim divlje uzbuenje koje je izbilo u meni poput oluje. Mogao sam samo
piti, gajei slabu nadu da e se oluja stiati prije nego to nanese jo vie tete mojoj zemlji. Ali, bilo mi je
drago. alio sam samo zbog jedne stvari, to je Jacques bio oevidac. Posramio me. Mrzio sam ga zato to je
sada vidio ono na to je tolike mjesece ekao, esto gotovo bez nade. Zapravo smo igrali smrtonosnu igru, a on
je iziao kao pobjednik. Pobijedio je usprkos injenici to sam ja varao da bih pobijedio.
1 Ipak, da sam bar smogao odvanosti, dok sam stajao tamo za ankom, da se okrenem i izaem, da odem
moda do Montparnassea i pokupim
? neku djevojku! Bilo koju. Ali, nisam mogao. I tako, dok sam stajao tamo, govorio sam samom sebi svakojake
lai, ali nisam se mogao pokrenuti. Djelomice zato to sam znao da vie doista nije vano, da ak nije vano
hou li ikad vie razgovarati sa Giovannijem; jer, te lai postale su vidljive, isto tako kao i kruii na koulji
vatrene princeze, preplavile su i mene, i moje buenje, moje nametljive mogunosti.
Eto, tako sam upoznao Giovannija. Mislim da smo se spojili istog asa kada smo se sreli. I ostajemo jo spojeni,
usprkos kasnijem separa-tion de corps,1 usprkos injenici to e Giovanni uskoro trunuti u neposveenoj
zemlji blizu
Odvajanju tijela.

61

Pariza. Sve dok ne umrem, bit e trenutaka koji kao da e se, poput Macbethovih vjetica, dizati iz zemlje, kada
e njegovo lice stajati preda mnom, sa svim svojim promjenama, kada e mi tona boja njegova glasa i osobine
govora gotovo probiti bubnjie, kada e mi njegov miris preplaviti nosnice. Katkad, u danima koji dolaze -
milou bojom moda u ih doivjeti - u blistanju sivog jutra, kada budem pio kavu i, crvenih, oteenih
kapaka, s trpkim okusom u ustima i kosom zamrenom i vlanom nakon burnog sna, gledao, kroz dim od
cigarete, nekog nedokuivog, beznaajnog mladia iz prole noi, koji e malo zatim ustati i nestati poput
dima, vidjet u ponovo Giovannija kakav je bio te veeri - tako iv, privlaan, sa svim svjetlom onog mranog
tunela ulovljenim oko njegove glave.
62
U pet ujutro, Guillaume je zakljuao vrata od bara. Ulice su bile puste i sive. Na uglu blizu bara, mesar je ve
bio otvorio mesnicu; mogao si ga vidjeti kako unutra, ve zakrvavljen, komada meso. Jedan od onih velikih,
zelenih parikih autobusa prodrndao je mimo nas gotovo prazan; svijetla elektrina zastavica divlje je
signalizirala promjenu smjera. Gargon de cafe prolio je vodu na plonik ispred ulaza i pomeo je u lijeb. Na
kraju duge, zavojite ulice koja je bila okrenuta nama, bila su stabla avenije i slamnate stolice naslagane ispred
kavana i veliki kameni zvonik St. Germain des Presa, po Helli i meni najve-lianstveniji zvonik u Parizu. Ulica
s one strane place1 protezala se pred nama sve do rijeke i, skrivena pokraj nas i iza nas, vijugala prema
Montparnasseu. Dobila je ime po pustolovu koji je zasijao nov usjev u Evropi to se i danas anje. Cesto sam
iao tom ulicom, katkad s Hellom, prema rijeci, esto bez nje, prema djevojkama Montparnassea. Ni jedno ni
drugo nije bilo tako
1 Trga...
63daleko iza mene, premda je tog jutra izgledalo kao da se dogodilo u nekom drugom ivotu.
Ili smo u Les Halles na zajutrak. Natrpali smo se u taksi, sva etvorica, neugodno se tiskajui, to je od
Jacquesa i Guillautnea izmamilo niz razuzdanih opaski. Ta razuzdanost bila je posebno odbojna ne samo zato
to nije bila duhovita, nego i zato to je tako jasno izraavala prezir i samoprezir; izbijala je iz njih poput vrela
prljave vode. Bilo je oito da im je muka zbog Giovannija i mene; prolazili su me trnci od toga. No, Giovanni
se naslonio na prozor taksija, tako da mu je ruka ovla pritiskivala moje rame, i kao da mi je time htio dati na
znanje da emo se uskoro osloboditi tih staraca i da se ne trebamo obazirati na tu prljavu vodu koja prska po
nama - nee nam biti teko da je speremo.
Pogledajte rekao je Giovanni dok smo ili preko mosta - ova stara kurva Pariz vrlo je ganutljiva dok se
prevre u krevetu.
Pogledao sam van, mimo njegovog tmurnog profila, koji je bio siv, od umora i odsjeva neba ponad nas. Rijeka
je bila uta i nabujala. Nita se nije kretalo rijekom. Teglenice su bile vezane du obala. Gradski otok irio se
dalje od nas, nosei teinu katedrale; otraga, kroz maglu, nejasno, nadasve zbog brzine kola, nazirali su se
pojedinani krovovi Pariza i bezbrojni, zdepasti dimnjaci, vrlo lijepi i areni pod bisernim nebom. Maglica je
prianjala za rijeku, zasjenju-jui cijelu vojsku stabala i kamenja, skrivajui istodobno uasne zavojite uliice i
slijepe ulice, lijepei se, poput prokletstva, za ljude koji su
64
spavali pod mostovima; ugledao sam naas jednog od njih dok je, tuan i samotan, hodao uz rijeku.
- Jedni su se takori zavukli - rekao je Giovanni - a-drugi takori izlaze. - Nasmijeio se, sumorno, i pogledao
me; na moje iznenaenje, uzeo me za ruku i drao me tako. - Jeste li ikad spavali pod mostom? upitao me.
Ili moda u vaoj zemlji imaju mekane krevete s toplim pokrivaima pod mostovima?
Nisam znao to da uinim sa svojom rukom; inilo se da je najbolje ne uiniti nita.
- Jo nisam - odgovorio sam - ali moda u spavati. Upravo me kane izbaciti iz hotela.
Rekao sam to bezbrino, sa smijekom, iz elje da, to se tie poznavanja zimskih stvari, budem ravnopravan s
njim. A opet, budui da sam to rekao dok me je on drao za ruku, rijei su mi zvuale neizrecivo aavo i
edno. Ali, nisam mogao rei nita to bi ponitilo takav dojam; rei neto vie znailo bi samo potvrditi ga.
Izvukao sam ruku gradei se da sam to uinio radi cigarete.
Jacques mi je pripalio cigaretu.
- Gdje stanujete? - upitao je Giovannija.
- Ah - odgovovorio je Giovanni - daleko. Jako daleko. Gotovo izvan Pariza.
- ivi u jednoj uasnoj ulici, blizu Nationa rekao je Guillaume. - Meu svim onim uasnim burujima i
njihovom prasadi od djece.
- Nisi uhvatio djecu u njihovoj pravoj dobi -rekao je Jacques. - Ona prolaze kroz razdoblje,
5 Giovannijeva soba
65dodue prekratko, helas!1 u kojem je prase moda jedina ivotinja koju ne dozivaju u pamet. - A onda se
ponovo obrati Giovanniju: -U hotelu?
- Ne - rekao je Giovanni. Prvi put je izgledao malko uznemiren. - ivim u djevojakoj sobi.
- S djevojkom?
- Ne - odgovorio je i nasmjehnuo se. - Ne znam gdje je djevojka. Zacijelo biste znali da nema djevojke da ste
vidjeli moju sobu.
- Bilo bi mi drago da je vidim - rekao je Jacques.
- Onda emo jednom zgodom prirediti zabavu u vau ast rekao je Giovanni.
Premda je Giovannijeva izjava bila odve uljudna i oita da bi dopustila daljnje ispitivanje, umalo da nisam to
uinio. Guillaume je bacio pogled na Giovannija koji ga nije pogledao; gledao je van u jutro i zvidao. Ja sam
za posljednjih est sati donosio razne odluke, a sada sam donio jo jednu: da se konano otvoreno objasnim s
Giovannijem im ga uhvatim nasamo u Les Hallesu. Namjeravao sam mu rei da je pogrijeio, ali da i dalje
moemo biti prijatelji. Ali, nisam mogao biti naisto da moda ja nisam taj koji grijei, koji pogreno i
nepromiljeno tumai cijelu stvar - i to, u tom sluaju, iz potreba koje su odve sramotne da bi se mogle
izgovoriti. Bio sam u neugodnom poloaju jer
1 Na alost!

sam bio kadar vidjeti da je as priznanja, bez obzira kako se postavio, na vidiku i da ga je gotovo nemogue
izbjei osim, dakako, ako ne iskoim iz taksija, to opet ne bi bilo nita drugo nego najstranije priznanje.
Sofer nas je upitao kamo elimo ii, jer smo doli do zakrenih avenija i neprohodnih pokrajnjih ulica Les
Hallesa. Poriluk, luk, kupus, narane, jabuke, krumpiri, cvjetaa svjetlucali su se nagomilani u humke, na
plonicima, na ulicama, ispred velikih metalnih hala. Hale su se prostirale du cijelih blokova, a u njima je bilo
nagomilano jo vie voa i povra; u nekima je bilo riba, u nekima sir, u nekima opet itava trupla netom
zaklanih ivotinja. Izgledalo je gotovo nemogue da se sve to moe pojesti. Ipak, za nekoliko sati hale e
opustjeti; doi e kamioni iz svih kutova Francuske da, krei svoj put kroz Pariz, donosei golem probitak
cijeloj konici posrednika, nahrane buni puk. Upravo onaj puk koji je u tom asu buao ispred nas, iza nas, s
obje strane taksija, a njegova buka istodobno vrijeala uho i godila mu. Na ofer i Giovanni uzvraali su istom
mjerom. ini se da je pariki puk odjeven u plavo svakog dana osim nedjelje, kada se veinom oblai u
nevjerojatno sveanu crninu. Sada nas je meutim okruivao odjeven u plavo i naprosto onemoguavao prolaz
svojim teretnim, runim kolima, kamionetima, natrpanim koarama noenim na leima pod otrim,
samopouzdanim kutom. Jedna ena, crvena u licu, optereena koarom s voem, doviknula je -
Giovanniju, oferu, cije-
66
67lom svijetu - osobito slikovitu cochonnerie,1 na to su ofer i Giovanni smjesta reagirali, iz sveg glasa,
premda je ena s voem ve bila izvan naeg vidokruga i moda se nije vie ni sjeala svojih opscenih
nagaanja. Miljeli smo kolnikom, jer nitko nije rekao eferu gdje da stane; osim toga, on i Giovanni
izmjenjivali su krajnje nelaskave misli o higijeni, jeziku, genitalijama i navikama Pariana. (im smo doli u
Les Hal-les, njih dvojica su, reklo bi se, postali braa.) Jacques i Guillaume izricali su mnogo zlobnije kritike
opaske o svakom mukarcu koji je proao mimo nas. Kolnici su bili glatki od ostataka, uglavnom odbaenog,
trulog lia, cvijea, voa i povra koje je snala prirodna i polagana, ili nenadana nesrea. Zidovi i uglovi bili
su naikani pisoarima, zapretanim, provizornim eravnicima, kavanama, restauracijama i zadimljenim utim
bistroima, a neki su od ovih posljednjih bili tako maleni da su izgledali tek neto vei od romboidnih,
zatvorenih uglova s bocama i pocinanim ankovima. A na svim ovim mjestima, mukarci, mladi, stari,
sredovjeni, moni - moni ak i u razliitim nainima na koje su doivjeli ili doivljavali svoju propast; i ene
koje su vie nego upotpunjavale sliku svojom lukavou i strpljenjem i sposobnou da izrau-naju i odmjere - i
izvikuju - to god im je moda nedostajalo u tjelesnoj snazi. Nita me ovdje nije podsjealo na dom, premda je
Giovanniju cijeli taj prizor bio poznat i zanosan.
\I
y\
Svinjariju...
68
 Znam jedno mjesto - rekao je oferu - tres bon marche1 - i objasnio mu gdje je. Pokazalo se da je to jedno i
od oferovih omiljenih sastajalita.
Gdje je to mjesto? upitao je Jacques razdraljivo. - Mislio sam da idemo ... - Rekao je ime nekog drugog
mjesta.
alite se rekao je Giovanni prezirno. To mjesto je jako loe i jako skupo, samo za turiste. A mi nismo
turisti - dodao je gledajui me. Kada sam tek doao u Pariz, radio sam u Les Hallesu, i to dugo. Nom de
Dieu, quelle boulot!2 Molim se Bogu da ne moram vie to raditi. -Gledao je ulice kojima smo prolazili s tugom
u oima, koja je bila zbiljska, usprkos neznatnoj primjesi teatralnosti i samoporuge.
Kai im tko te spasio - rekao je Guillaume iz svojeg kuta u taksiju.
Ah, da - rekao je Giovanni - predstavljam vam svoga spasitelja, moga patrona. Naas je zautio, a onda
nastavio: - Ne ali zbog toga, je li? Nisam ti uinio nita naao, zar ne? I zadovoljan si mojim radom?
, - Mais oui3 - odgovorio je Guillaume. ,t
Giovanni je uzdahnuo.
Bien sur.4 Ponovo je gledao kroz prozor i zvidukao. Doli smo do ugla koji je bio neobino ist. Taksi je
stao.
' Vrlo jeftino. . . . . r, . .,,., ,.,. .
2 Boe moj, kakav posao! , . ' '"''.'"
' Pj Svakako. '" -:.:-y., .'.'? '<'.: ':'"' *
Naravno. :!: . . ' . <.<; ;.;\;'<> ' v
69
4

^Li
91

u
- Ici1 - rekao je ofer.
- Ici - ponovio je Giovanni. ^ Posegnuo sam za lisnicom, ali me je Giovanni
brzo uhvatio za ruku; njegov ljutit pogled dao mi je na znanje da ovi gadni starci mogu, ako nita drugo, platiti
vonju. Otvorio je vrata i iziao na ulicu. Guillaume nije reagirao, pa je Jacques platio oferu.
- Uh! - rekao je Guillaume, zurei u vrata od kavane pred kojom smo stajali. - Siguran sam da ovo mjesto vrvi
od gamadi. Hoe da nas otruje?
- Pa, neete jesti vani - rekao je Giovanni. -U mnogo ste veoj opasnosti da budete otrovani u onim uasnim,
pomodnim rupama u koje uvijek zalazite, i ija su proelja uvijek ista, mais, mon Dieu, les fesses!1 - Iscerio
se. - Fais-moi confiance.3 Zato bih te htio otrovati? jOnda bih ostao bez posla, a upravo sam otkrio da elim
ivjeti.
Guillaume i Giovanni, koji se jo smijeio, izmijenili su pogled koji ne bih bio kadar protumaiti, ak i da sam
se usudio. Jacques se takoer znaajno cerio, gurajui nas pred sobom kao da smo njegovi pilii.
- Neemo stajati ovdje na hladnoi i prepirati se - rekao je. - Ako ne moemo jesti unutra-, moemo piti.
Alkohol ubija sve mikrobe.
Guillaume se iznenada razvedrio. Bio je doista izvanredan; kao da je, negdje u sebi, nosio
c Ovdje.
2 Ali, boe moj, pozadine!
'li Vjerujte mi.
\
injekciju s vitaminima koja se, u tekom asu, automatski izluivala u njegove ile.
II y a les jeunes dedans1 - rekao je, pa smo uli.
Unutra je doista bilo mladih ljudi, njih pet--est za pocinanim ankom na kojem su stajale ae s crvenim i
bijelim vinom, a bilo je i onih koji uope nisu bili mladi. Jedan koziav mladi i djevojka vrlo grube vanjtine
igrali su automatski biljar kod prozora. Za stolovima u stranjem dijelu sjedilo je nekoliko ljudi koje je sluio
zaudno uredan konobar. U polumraku, meu prljavim zidovima i s podom pokrivenim piljevi-nom, njegova
bijela bluza ljeskala se poput snijega. Iza tih stolova vidjela se kuhinja i mrzovoljan, vrlo debeo kuhar.
tropotao je po kuhinji poput jednog od onih pretovarenih kamiona na ulici; na sebi je imao jednu od onih
visokih bijelih kapa, a meu usnama drao je ugaenu cigaru.
Iza anka sjedila je jedna od onih apsolutno jedinstvenih i neukrotivih dama koje samo Pariz moe proizvesti, i
to u golemim koliinama, a koje bi u svakom drugom gradu bile isto tako nenaravne i okantne kao sirena na
sljemenu. Po cijelom Parizu sjede one iza ankova kao ptice u gnijezdima i lee na kasi kao na jajima. Nita u
tom krugu gdje one sjede ne izmie njihovu pogledu; ako ih je ikada ita iznenadilo, onda se to dogodilo u snu -
u snu koji su odavno prestale sanjati. Nisu ni raspoloene ni neraspoloene,
Ima mladih unutra.
71

premda imaju svoje dane i stilove. Znaju, na svoj nain oito, kao to drugi znaju kada moraju ii u zahod, sve
o svakom tko ue u njihovo podruje. Premda su neke sjedokose, neke debele, neke opet mrave, neke bake, a
neke tek nedavno razdjeviene, sve imaju posve jednak, prodoran, prazan, sveobuhvatan pogled. ovjek teko
moe povjerovati da su ikad plakale zbog mlijeka ili gledale sunce; ini se da su dole na svijet eljne
novanica, bespomono kiljei, nesposobne da usredotoe svoj pogled sve dok se ne skrasi na kasi.
U ove je kosa crna i sijeda; ima lice ene iz Bretanje. Poput svih drugih koji stoje za ankom, i ona poznaje
Giovannija i voli ga, na svoj nain. Ima velike, niske grudi, na koje pritie Giovannija, i buan dubok glas.
Ah, mon pote! - vie. - Tu es revenu! Konano si se vratio! Salaud! Sada kad si bogat i ima bogate
prijatelje, nikada nam vie ne dolazi! Canaille!1
Smijei se nama, njegovim bogatim prijateljima; smijeak je prijateljski, premda draesno, promiljeno
neodreen. Mogla bi, bez ikakvih potekoa, rekonstruirati svaki as naih biografija, od trenutka kada smo se
rodili do ovog jutra. Zna tono tko je bogat - i koliko i zna da ja nisam taj. Moda je upravo to razlog to je u
njezinim oima kljocnulo jedva primjetno nagaanje kada me pogledala. Meutim, zna da e zaas sve
razumjeti.
Ah, dragane moj... Vratio si se... Svinjo... Olou.
72
- Zna kako je - veli Giovanni, izvlaei se iz njezina zagrljaja i zabacujui glavu kada radi, kada se
uozbilji, nema vremena za igru.
- Tiens - veli ona podrugljivo. - Sans blague?1
- Ama, uvjeravam te - nastavlja Giovanni -ak se i mi mladi umorimo - ona se smije - pa idemo rano u krevet
opet njezin smijeh i to sami - dodaje on kao da je time sve objanjeno, a ona suosjeajno pucne jezikom i
nasmije se.
- Pa dobro, dolazi li ili odlazi? - pita ga. -Jesi li doao na doruak ili na aicu prije spavanja? Nom de Dieu,
ne izgleda mi ba jako ozbiljan. Mislim da bi trebao neto popiti.
- Bien sur - veli netko za ankom. - Nakon tekog rada, treba mu boca bijelog i moda dva-tri tuceta ostriga.
Svi se smiju. Svi nas gledaju, a ja se pomalo osjeam kao dio putujueg cirkusa. ini mi se i da su vrlo ponosni
na Giovannija.
Giovanni se okree osobi za ankom.
- Izvrsna ideja, prijatelju - veli. - Upravo sam to imao na umu. - Okree se nama. - Niste upoznali moje
prijatelje veli, pogledavi prvo mene, a onda enu. - Monsieur Guillaume predstavlja joj ga i dodaje posve
jednolinim glasom moj patron. On ti moe kazati jesam li ozbiljan.
- Ah osmjeli se ona ali ja ne znam je li on ozbiljan i prikriva tu svoju smionost smijehom.
^ Gle ... Ma nemoj?

73Guillaume s mukom odvaja pogled od mladia za ankom, prua ruku i veli sa smijekom:
- Imate pravo, Madame. On je mnogo ozbiljniji od mene, bojim se da e jednog dana on biti vlasnik mojeg
bara.
Hoe kad na vrbi groe rodi, misli ona, ali izjavljuje da je oarana njime i energino mu stie ruku.
- Monsieur Jacques - nastavlja Giovanni -jedan od naih najboljih gostiju.
- Enchante, Madame1 - veli Jacques s najblistavijim smijekom, od kojeg ona, uzvraajui, stvara sasvim
bezazlenu parodiju.
- A ovo je monsieur l'amencain2 - veli Giovanni - inae poznat kao monsieur David. Madame Clothilde.
Malko uzmie. U njegovim oima je nekakav ar - veselje i ponos - to mu obasjava lice.
- Je suis ravi, monsieur1' - veli ona, gleda me, rukuje se sa mnom i smijei se.
Ja se takoer smijeim, gotovo i ne znam zato; u meni sve skae. Giovanni mi nehajno stavlja ruku preko
ramena.
- I to ima dobro za jelo? - vie. - Gladni smo.
- Ali, prvo moramo neto popiti! - upada
Jacques.
- Moemo piti i dok sjedimo, zar ne? - veli
Giovanni.
1 Osobito mi je drago, gospoo.
2 Gospodin Amerikanac.
3 Oarana sam, gospodine.
74
Ne upada Guillaume, za koga bi odvajanje od anka bilo jednako izgonu iz obeane zemlje. - Prvo emo
neto popiti, ovdje za ankom, sa gospoom.
Poput vjetra koji je,.gotovo neopazice, preao preko svega ili svjetla koje se nezamjetno pojaalo, Guillaumeov
prijedlog stvorio je od ljudi za ankom glumaku druinu koja e igrati razliite uloge u svima dobro znanom
komadu. Madame Clothilde otklonit e ponudu, to je doista i uinila, ali samo naas; onda e je prih vatiti,
zatraiti neko skupo pie - i doista, ispalo je da emo piti ampanjac. Ona e ga pijuckati, voditi posve
neobvezatan razgovor, tako da se moe povui upravo u asu kada Guillaume bude spreman da uspostavi
kontakt s jednim od mladia za ankom. to se tie mladia za ankom, svaki se od njih nevidljivo dotjerivao i
svaki je ve raunao koliko e novaca on i njegov copain1 trebati za slijedeih nekoliko dana, svaki je ve
procijenio Guillaumea do u paru i koliko e dugo potrajati kao izvor prihoda, i koliko e ga dugo moi
podnositi. Jedino preostalo pitanje bilo je hoe li biti s njim vache ili chic,2 premda su svi znali da e vjerojatno
biti vache. A tu je bio i Jacques koji je mogao posluiti kao premija, ili barem kao utjena nagrada. Ja sam,
dakako, bio neto posve drugo; kao netko tko ne zna za apartmane, mekane krevete ili jela, bio sam kandidat za
naklonost, ali, kao Giovan-
4) Pajda...
2 Grub (zao)... fin (otmjen)...
75nijev mome,1 izvan asnog dohvata. Praktiki, jedini nain na koji su mogli izraziti svoju naklonost
Giovanniju i meni, bio je da nas oslobode ovih staraca. Tako je ulogama koje su uskoro imali igrati, pridodana
stanovita ugodna atmosfera uvjerenja, a vlastitom interesu - stanovit altruistini ar.
Naruio sam crnu kavu i veliki konjak. Gio-vanni je bio daleko od mene, pio je mare2 izmeu nekog starca koji
je izgledao kao spremite za sve smee i bolesti ovoga svijeta, i nekog rieg mladia koji e jednog dana izgle-
dati poput tog starca, ako je tko mogao, u tuposti njegova pogleda, otkriti neto nalik na budunost. Sada je
meutim imao neto od strane ljepote konja; pa i stanovit trag jurinika. Gledao je kradomice Guillaumea;
znao je da ga i on i Jacques gledaju. Guillaume je za to vrijeme avrljao s gospoom Clothildeom; oboje su se
slagali da posao ide vie nego loe, da su nou-veau richei srozali sve standarde i da zemlja treba de Gaullea. Na
sreu, oboje su ve toliko puta vodili taj razgovor da je on, tako rei, tekao sam od sebe, ne zahtijevajui od njih
nikakvu pozornost. Znao sam da e Jacques uskoro ponuditi jednom od mladia da neto popiju, ali trenutno je
htio igrati ulogu mojeg ujaka.
- Kako se osjea? - upitao me. - Ovo je iznimno vaan dan za tebe.
1 Deko...
2 Komovicu.. .
3 Skorojevii...
- Dobro odgovorio sam. A ti?
- Kao ovjek koji je imao viziju.
- Doista? Kai mi neto o toj svojoj viziji.
- Ne alim se - rekao je. -Govorimo tebi. Ti si bio ta vizija. Da si se bar mogao vidjeti veeras. Pa i sada.
Pogledao sam ga bez rijei.
- Ti si... koliko ti je godina? Dvadeset est, dvadeset sedam? Ja sam gotovo dvostruko stariji i mogu ti rei da si
sretan. Sretan zato to ti se ovo dogaa sada, a ne u etrdesetoj ili tamo negdje, kada za tebe ne bi bilo vie
nikakve nade i kada bi jednostavno bio upropaten.
- A to mi se to dogaa? - upitao sam ga. Htio sam biti zajedljiv, ali nije uope tako zvualo.
Nije mi odgovorio. Uzdahnuo je i bacio letimian pogled na rieg mladia. Onda se okrenuo meni.
- Kani li pisati Helli? - upitao me.
- Cesto joj piem - rekao sam. 1 nadalje u joj pisati.
- Nisam te to pitao.
- O? Imao sam dojam da si me pitao hou li pisati Helli.
- Hm. Moda sam se trebao drukije izraziti. Hoe li pisati Helli o ovoj noi, i ovom jutru?
- Ne vidim doista o emu bih joj tu imao pisati. Uostalom, to se tebe tie hou li joj pisati ili neu?
Pogled mu je odraavao stanovit oaj koji nikada prije nisam vidio u njega.
- Ne radi se o tome tie li se to mene, nego
76
77tie li se to tebe. I nje - rekao je. -1 onog jadnog mladia tamo koji ne zna da, kad te pogleda na onakav
nain, jednostavno stavlja glavu u lavlje ralje. Kani li postupati s njim kao to si postupao sa mnom?
5 tobom? Kakve ti veze ima sa svim ovim? I kako sam ja to postupao s tobom?
Bio si vrlo nepravedan prema meni rekao je. - Vrlo nepoten.
Ovog puta uspio sam biti zajedljiv.
- Time valjda hoe rei da bih bio pravedan, da bih bio poten da sam ... da sam. ..
- Hou rei da me nisi trebao toliko prezirati.
- ao mi je. Ipak, mislim, kad ve ti to potee, da mnogo toga u tvojem ivotu jest vrijedno prezira.
- Ja bih isto to mogao rei o tvojem ivotu rekao je Jacques. - Ima toliko naina da ovjek bude vrijedan
prezira da ti se naprosto zavrti u glavi. Ipak, vrijedan prezira, u pravom smislu, moe biti samo onaj tko prezire
patnju drugih ljudi. Trebao bi imati na umu da je ovjek koji sada stoji pred tobom nekad bio ak i mlai nego
to si ti sada, i da je doao do sadanjeg mizernog stanja sasvim neprimjetno.
Nastala je tiina koju je jedino naruavao udaljeni Giovannijev smijeh.
Kai mi rekao sam konano zar za tebe doista ne postoji drugi nain osim ovog? Da neprestano klei
pred mnotvom mladia za svega pet sramotnih minuta u mraku?
Sjeti se mukaraca - rekao je koji su kleali pred tobom dok si ti mislio na neto
78
drugo i pravio se da se nita ne dogaa tamo dolje u tami izmeu tvojih nogu.
Zurio sam u uti konjak i mokre kolutie na metalu. Duboko dolje, uhvaen u metalu, obris mojeg lica gledao
me beznadnim pogledom.
- Ti misli - nastavio je Jacques - da je moj ivot sramotan zato to su i moji doivljaji sramotni. Oni to i jesu.
Ipak, treba se upitati zato su sramotni.
- Zato? - upitao sam ga.
- Zato to u njima nema ljubavi, nema veselja. Kao da stavlja utika u mrtvu utinicu. Dodir postoji ali nema
kontakta. Samo dodir ali nikakav kontakt, nikakvo svjetlo.
Upitao sam ga: :
- Zato?
- To mora samog sebe upitati - rekao mi je -pa ti moda jednog dana ovo jutro nee biti puno gorine.
Pogledao sam prijeko, prema Giovanniju; drao je ruku oko djevojke koja je izgledala kao ruevina, a koja je
nekada moda bila vrlo lijepa.
Jacques je slijedio moj pogled.
- Ve si mu drag - rekao je. - Jako drag. Ali, to kao da te ne ini sretnim, niti ponosnim. Prije uplaenim i
posramljenim. Zato?
- Ne razumijem ga rekao sam mu konano. - Ne znam to znai njegovo prijateljstvo, to on podrazumijeva
pod prijateljstvom.
Jacques se nasmijao.
- Ne zna ta on podrazumijeva pod prijateljstvom, ali osjea da moe biti nesigurno.
: . 79Boji se da te moda ne promijeni. Kakva su bila tvoja prijateljstva? Nisam mu odgovorio.
Ili, to se toga tie - nastavio je - kakve su bile tvoje ljubavne pustolovine?
utio sam toliko dugo da me je poeo zadirkivati:
Ku-kuc, ku-kuc, gdje si?
Nacerio sam se, premda me je hvatala jeza.
Voli ga - rekao je strastveno - voli ga i pusti da on tebe voli! Misli li da neto drugo doista ima neku
vanost na ovom svijetu? I u najboljem sluaju, koliko dugo moe trajati kad ste obojica mukarci i jo uvijek
imate sve pred sobom? Samo pet minuta, uvjeravam te, samo pet minuta, i to uglavnom, helas! u mraku.
A ako misli da su te minute gadne, onda e i biti gadne, i to zato to nee nita davati, zato to e prezirati i
njegovo i svoje tijelo. No, moete uiniti da vam vrijeme bude sve samo ne gadno; moete jedan drugome dati
neto to e vas obojicu uiniti boljim - zauvijek - ali pod uvjetom da se ne osjea posramljen, da ne ide samo
na sigurno. - Zastao je i naas se zagledao u mene, a onda skrenuo pogled na svoj konjak. -Ako bude iao na
sigurno - rekao je drukijim glasom - zavrit e uhvaen u stupicu vlastitog gadnog tijela, i to zauvijek,
zauvijek, zauvijek, poput mene. - Ispio je konjak i blago kucnuo aom po anku da privae panju gospoe
Clot-hilde.
Ona je odmah dola, ozarena, i u tom asu Guillaume je smogao odvanosti da se nasmijei
80 . ;-'' , '' ' .

riem mladiu. Gospoa Clothilde nalila je Jacquesu konjak, a on me pogledao upitno dok je boca stajala iznad
moje napola pune ae. Oklijevao sam.
- Et pourquoi pas?1 - upitala je smijeei se.
Ispio sam i ona je ponovo napunila au. Onda je bacila asomian pogled na Guillau-mea, koji je odmah
povikao:
- Et le rouquin laf2 Sto e riokosi popiti? Gospoa Clothilde okrenula se poput glumice
koja upravo kani izgovoriti nekoliko vrlo kratkih, posljednjih redaka zamorne i vane uloge.
- On t'offre, Pierre^ - rekla je dostojanstveno i dodala: - to eli? - drei ovla podignutu bocu u kojoj se
nalazio najskuplji konjak u kavani.
- Jeprendrai un petit cognac4 - promrmljao je Pierre asak kasnije i, zaudo, zarumenio se u licu, podsjeajui
tako, na svjetlu blijedog sunca koje je upravo izlazilo, na netom palog anela.
Gospoa Clothilde napunila je Pierreu au i, usred napetosti koja je prekrasno slabila, poput svjetala to se
lagano gube, vratila bocu na policu i otila do kase; zapravo, kao da je otila s pozornice, meu pokrajnje
kulise, gdje se poela oporavljati ostatkom ampanjca. Uzdisala je i pijuckala i gledala zadovoljno van, u
polagano raanje dana. Guillaume je promrmljao:
iJ A zato ne?
2 A ovaj riokosi ovdje!
3 ovjek te asti, Pierre.
4 Uzet u mali konjak.
6 Giovannijeva soba
81- Je m'excuse un instant, Madame1 - proao iza nas i otiao do rieg mladia.
Nasmijeio sam se.
- O ovom me tata nikada nije uio.
- Tvoj otac ili moj otac, svejedno - rekao je Jacques netko nam je trebao kazati da nema mnogo ljudi koji su
svisnuli od ljubavi; ali, cijela gomila ljudi jest svisnula i jo uvijek gine, svakog sata, i to na najudnovatijim
mjestima, zato to im manjka ljubavi. I onda je dodao: Evo tvojeg dragana. Sois sage. Sois chic.2
Malo se odmaknuo i zapodjeo razgovor s mladiem do sebe.
I doista, moj dragan dolazio je kroz sve ono sunevo svjetlo; lice mu je bilo rumeno, kosa raskutrana, a oi
nevjerojatno nalik na zvijezdu zornjau.
- Nije ba lijepo od mene to sam se tako dugo zadrao - rekao je. - Nadam se da se niste previe dosaivali.
- Vi se oito niste dosaivali rekoh sam. -Izgledate kao petogodinji klinac koji se probudio na boino
jutro.
Ovo ga je razveselilo, ak mu je polaskalo, to sam mogao vidjeti po nainu na koji je' aljivo nakubio usne.
- Uvjeren sam da ne mogu tako izgledati -rekao je. - Uvijek sam bio razoaran na boino jutro.
- Pa, mislim u rano jutro, prije nego to ste
1 Ispriavam se naas, gospoo. *? Budi pametan. Budi fin.
82
vidjeli to je ispod boinog drvceta. - Njegov pogled preobrazio je moju posljednju izjavu u double entendre,1
tako da smo se obojica nasmijali.
- Jeste li gladni? - upitao me.
- Moda bih i bio da sam budan i trijezan. Ne znam. A vi?
- Mislim da bismo trebali neto pojesti rekao je, premda bez ikakve uvjerljivosti, pa smo se opet nasmijali.
- Dobro - rekao sam - a to emo jesti?
- Gotovo se ne usuujem predloiti bijelo vino i ostrige - rekao je Giovanni - ali to je doista najbolja stvar
nakon ovakve noi.
- U redu rekao sam - neka bude bijelo vino i ostrige, dok smo jo u stanju otii do blagovaonice.
Pogledao sam preko njega prema Guillaumeu i riokosom mladiu; oito su nali neto o emu mogu
razgovarati, premda nisam mogao zamisliti o emu. Jacques je takoer bio zaokupljen razgovorom s visokim
vrlo mladim, koziavim mladiem koga je dolevitka inila jo bljeim i mravijim nego to je zaista bio. Taj
mladi stajao je za automatskim biljarom kada smo uli; inilo se da se zove Yves.
- Hoe li i oni jesti? - upitao sam Giovannija.
- Moda nee odmah - odgovorio je - ali jest e. Svi su jako gladni.
Pretpostavio sam da se to vie odnosi na mladie nego na nae prijatelje, i preli smo u
Dvosmislenost.
83*
blagovaonicu koja je sada bila prazna i bez konobara.
- Gospoo Clothildo! - povikao je Giovanni. On mange ici, non?1
Povik je prouzroio odgovarajue reagiranje ^ gospoe Clothilde i dolazak konobara, ija bluza, sada
kada smo je mogli vidjeti izbliza, nije bila tako ista kao to se inilo izdaleka. Isto tako, povik je slubeno
objavio Jacquesu i Guil-laumeu nau prisutnost u blagovaonici, a u oima mladia s kojima su razgovarali
defini- * tivno pojaao stanovitu tigrovsku estinu naklonosti.
- Idemo brzo jesti pa da kidamo - rekao je Giovanni. - Na kraju krajeva, ja veeras moram raditi.
- Jeste li se ovdje upoznali s Guillaumeom? -upitao sam ga.
Iskrivio je lice i zagledao se u pod.
- Ne. To je duga pria. - Nasmjehnuo se. -Ne, nisam ga sreo ovdje. Sreo sam ga - nasmijao se u kinu!
Obojica smo se nasmijali. C'etait un film du far west, avec Gary Cooper.z
Ovo je takoer izgledalo vrlo smijeno, pa smo se nastavili smijati sve dok nije doao konobar s bocom bijelog
vina.
Giovanni, ije su oi bile vlane, srknuo je vino i rekao:
- E pa, nakon to je ispaljen posljednji hitac i glazba oznaila pobjedu dobrote i ja doao do
1 Ovdje se moe jesti, zar ne?
2 Davao se jedan vestern, s Garvjem Cooperom.
84
kraja prolaza meu sjedalima, bubnuo sam u tog ovjeka, Guillaumea, ispriao se i iziao u pre- , dvorje. Kad,
eto ti njega za mnom, s dugom priom kako je zaboravio al na mojem sjedalu zato to je, ini se, sjedio iza
mene, razumijete, i drao kaput i al prebaene preko sjedala ispred , sebe, pa kada sam ja sjeo, povukao sam
njegov \ al za sobom. Rekao sam mu da ne radim u kinu, i neka se nosi zajedno sa svojim alom, ali nisam bio
stvarno ljut jer me je tjerao na smijeh. Rekao je da su svi ljudi koji rade u kinu lopovi i da je siguran da e ga
zadrati ako su ga samo spazili, da je al jako skup, dar od majke i... ah, uvjeravam vas, ni Greta Garbo ne bi
tako dobro glumila. I tako, vratio sam se, ali, dakako, od ala ni traga ni glasa, a kada sam mu to rekao, inilo
se da e se sruiti mrtav u predvorju. Naravno, dotle su ve svi mislili da smo zajedno, razumijete, i nisam znao
da li da udarim njega ili ljude koji su zurili u nas. Ipak, on je, dakako, bio vrlo otmjeno odjeven, a ja nisam, i
tako, mislio sam: Pa, dobro, bolje e biti da se izgu- /_, bimo iz ovog predvorja. Otili smo u kavanu i > sjeli
na terasi, a kada je prealio al i ono to e njegova majka rei, i tako dalje, i tako dalje, pozvao me je na
veeru. Naravno, odbio sam; dotle sam ga ve svakako bio sit, ali jedini nain da sprijeim jo jednu scenu bio
je da obeam da u veerati s njim nekoliko dana kasnije. Nisam kanio otii - rekao je, smijeei se stidljivo -
ali kada je doao taj dan, nisam bio ve dugo jeo i bio sam jako gladan. - Pogledao me i u njegovu sam izrazu
lica ponovo vidio neto to sam na
85trenutke zamjeivao u toku prethodnih sati: ispod ljepote i hvalisanja krio se strah i strahovita elja da ugodi.
Taj izraz bio je strano, strano ganutljiv i gotovo me nagnao da, iz pukog oaja, pruim ruku i utjeim ga.
Dole su ostrige i poeli smo jesti. Giovanni je sjedio na suncu; njegova crna kosa sabirala je uti ar vina i niz
mrtvih boja ostrige ondje gdje ju je sunce obasjavalo.
- Dakako - rekao je, gledajui u tanjur -veera je bila strana, jer je on kadar napraviti scenu i u vlastitom
stanu. No, dotle sam ve znao da je vlasnik bara i da je francuski dravljanin. Ja nisam. Isto tako, nisam imao
posao, niti carte de travail.1 I tako, uvidio sam da mi moe biti koristan samo ako mi uspije da me ne dira.
Moram kazati da nisam potpuno uspio u tome opet onaj njegov pogled - on ima vie ruku negoli sama
hobotnica, i nikakvog dostojanstva, ali - bacajui mrko ostrigu na tanjur i iznova nataui nae ae - sada
imam carte de travail i posao. I dobro sam plaen. Nasmjehnuo se. ini se da sam dobar za biznis. -
Pogledao je prema anku. On doista nije nikakav mukarac
 rekao je s tugom i zbunjenou istodobno djetinjastom i drevnom. - Ne znam to je on zapravo, samo znam
da je odvratan. Ali, zadrat u svoju carte de travail. Posao je neto drugo, ali
- kucnuo je o drvo - nismo imali nikakvih neprilika gotovo puna tri tjedna.
- Ipak, mislite da neprilike dolaze.
1 Radnu dozvolu. i '
- O, da - rekao je Giovanni, dobacivi mi zauen pogled, kao da se pita jesam li uope razumio o emu govori.
- Uskoro emo opet imati sitnih neprilika, u to ne sumnjam. Naravno, ne odmah, to nije njegov stil. Ali, ve e
neto izmisliti da se naljuti na mene.
Neko vrijeme sjedili smo u tiini, okrueni koljkama ostriga, puili cigarete i pili vino. Najednom me obuzeo
uasan umor. Gledao sam van, na usku ulicu, na nepoznat, zavojit ugao koji je sada bljetao na sunevu svjetlu
i vrvio od ljudi - ljudi koje nikada neu razumjeti. Obuzela me nenadana, nepodnoljiva enja za kuom, ne za
onim hotelom u jednoj od parikih uliica u koji mi vratar ne da ui zbog neplaenog rauna, nego za kuom,
onom preko oceana, za stvarima i ljudima koje sam znao i razumio, za stvarima, mjestima i ljudima koje u
uvijek, bespomono, bez obzira na duhovnu ogorenost, voljeti vie od svega drugog. Nikada jo nisam bio
svjestan takvog osjeaja; uplaio me. Iznenada sam u sebi ugledao lutalicu, pustolova koga valovi bacaju po
svijetu, bez sidrita. Pogledao sam Giovannija, to nije bilo od neke pomoi. On pripada ovom udnom gradu
koji ne pripada meni. Poeo sam uviati da ono to mi se dogaa, premda nije tako udno kao to sam za utjehu
htio vjerovati, ipak nadmauje sve to je udnovato. Nije zapravo bilo tako udno, besprimjerno, iako su glasovi
duboko u meni buali: stid te bilo! stid te bilo! to sam se tako nenadano, tako odvratno zapleo s ovim mla-
diem; ono to je bilo udno jest injenica da je
87
! Vto bio samo jedan mali aspekt uasne ljudske zamrenosti koja se dogaa svagdje, beskrajno i zauvijek. /'
- Viens1 - rekao je Giovanni.
Digli smo se, vratili u bar i Giovanni je platio. Tamo je ve bila otvorena nova boca ampanjca, Jacques i
Guillaume sada su doista bili na putu da se napiju. Znao sam da e biti odvratno, i pitao sam se hoe li oni
jadni, strpljivi mladii uope dobiti neto za jelo. Giovanni je naas porazgovarao s Guillaumeom i pristao da
otvori bar; Jacques je bio previe zaokupljen blijedim, visokim mladiem da bi imao vremena za mene.
Pozdravili smo ih i otili.
- Moram kui rekao sam Giovanniju kada smo izali na ulicu. Moram platiti hotelski raun.
Giovanni me zaueno pogledao.
- Mais tu es fou2 - rekao je blago. - Nema nikakve svrhe ii sada kui i suoiti se s runim vratarom, pa onda
otii spavati u onu sobu, sam samcat, i poslije se probuditi s groznim elucem i gorkim ustima, sa eljom da
poini samoubojstvo. Doi sa mnom, ustat emo u neko civilizirano vrijeme, popiti negdje blag aperitiv i onda
, neto pojesti. To e biti mnogo veselije rekao je sa smijekom - vidjet e.
- Ali, moram uzeti svoju odjeu - rekao sam. Oslonio se na mene.
- Bien sur. Ali, ne mora je uzeti odmah
:' :i Doi. . '. '
^ Ali, ti si lud. ' .>,.;> ; <.;./ ;::
sada. Oklijevao sam. Giovanni je stao. - Doi. Siguran sam da sam mnogo ljepi od tvojih tapeta... ili tvojeg
vratara. Kad se probudi, ja u ti se smijeiti. Oni nee.
Ah - uspio sam samo rei tu es vache.x
Ne, ti si vache rekao je - jer me eli ostaviti samog na ovom pustom mjestu, a zna da sam previe pijan
da bih mogao otii kui bez iije pomoi.
Nasmijali smo se, obojica uhvaeni u neku peckavu, munu igru. Stigli smo do Avenije Sebastopol.
Ipak, neemo vie raspravljati o toj bolnoj stvari, da si elio ostaviti Giovannija, i to u ovako opasno
vrijeme, usred neprijateljskog grada rekao je. Poeo sam uviati da je i on nervozan. Daleko na aveniji,
jedan taksi vijugao je prema nama i Giovanni je podigao ruku. Pokazat u ti svoju sobu - rekao je. - Jednog
od ovih dana i onako bi je morao vidjeti. - Taksi se zaustavio pokraj nas i Giovanni me ugurao unutra, kao da se
iznenada pobojao da u se doista okrenuti i pobjei. Sjeo je do mene i rekao oferu: - Nation.
Ulica u kojoj je stanovao bila je iroka, ugledna prije nego otmjena, i masivna, s prilino novim stambenim
zgradama. Zavravala je malim parkom. Giovannijeva soba bila je straga, u prizemlju posljednje zgrade u ulici.
Proli smo kroz predvorje, mimo dizala i uli u kratak, mraan hodnik koji je vodio do njegove sobe.
1 Ti si zao.Soba je bila mala; uspio sam samo razabrati obrise zakrenosti i nereda. Osjetio sam miris alkohola
koji je izgorio u pei. Zakljuao je vrata za nama i naas smo samo stali, teko diui, i zagledali se jedan u
drugog - ispunjeni oajem, ispunjeni olakanjem. Drhtao sam. Pomislio sam: Ako smjesta ne otvorim vrata i
ne izaem odavde, propao sam. Ali, znao sam da ne mogu otvoriti vrata, da je prekasno. I naskoro se pokazalo
da je prekasno ita uiniti, osim stenjati. Povukao me prema sebi i predao se mojem zagrljaju, kao da eli da ga
nosim, a onda me polagano povukao za sobom na krevet. Premda je sve u meni vritalo: Ne! ukupnost mojeg
bia uzdahnula je: Da!
Ovdje na jugu Francuske snijeg ne pada esto; ipak, snjene pahuljice, koje su isprva poele padati prilino
njeno, sada su, u posljednjih pola sata, postale mnogo gue. Snijeg pada kao da se vrlo lako moe pretvoriti u
meavu. Ove je zime ovdje hladno, premda ovdanji ljudi, ini se, smatraju da je svaki komentar stranca u tom
pogledu znak loeg odgoja. ak i kada su im lica opaljena vjetrom, koji, ini se, istodobno pue odasvud i
prodire u sve stvari, oni su blistavo veseli, kao djeca na morskoj obali. - Ufati beau bien?1 vele okreui
glavu prema niskom nebu, na kojem se glasovito junjako sunce ve danima nije pojavilo.
' Nije li lijepo?
90
Ostavljam prozor velike sobe i hodam kroz kuu. Dok sam u kuhinji i zurim u zrcalo -odluio sam se obrijati
prije nego to se sva voda ohladi - ujem kucanje na vratima. Naas me preplavljuje neka nejasna, bezumna
nada, a onda poimam da je to pazikua koja stanuje s one strane ceste i koja se dolazi uvjeriti da nisam ukrao
srebrninu niti razbio zdjele niti isjeckao pokustvo za ogrjev. I doista, tropoe vratima i ujem njezin piskavi
glas: M'sieu! M'sieu! M'sieu, l'americain!2 - Ozlovoljen, pitam se zato zaboga mora biti tako zabrinuta.
Meutim, im otvorim vrata, ona je sva jedan osmijeh, osmijeh koji udruuje koketu i majku. Poprilino je
stara i nije prava Francuskinja; dola je ovamo prije mnogo godina, kada sam bila vrlo mlada djevojka,
gospodine, iz oblinjeg pograninog mjesta u Italiji. ini se da se, poput veine ena ovdje, zavila u crno onog
trena kada je posljednje dijete podigla na noge. Hella je mislila da su sve udovice, ali pokazalo se da veina ima
ive mueve. Njihovi muevi mogli bi im biti sinovi. Katkad su, kada je bilo sunano, igrali belote3 na polju
kraj nae kue, a njihovi pogledi, kada su gledali Hellu, odraavali su ponosnu budnost oca i budno razmilja-
nje mukarca. Katkad sam igrao biljar s njima i pio crno vino u tabacu. Ipak, izazivali su u meni napetost
svojim prostotama, svojom dobrou-dnou, drugarstvom, ivotom ispisanim na
1 Gos'n! Gos'n Amerikanac! 1 Boce...
91rukama, licima i u pogledima. Postupali su sa mnom kao sa sinom koji je tek nedavno postao punoljetan,
premda su me istodobno drali daleko od sebe, jer doista nisam pripadao ni jednom od njih. Isto tako, osjeali
su (ili sam ja tako osjeao) da je neto u vezi sa mnom drukije, neto to nisu vie smatrali vrijednim istra-
ivati. Ovo kao da je bilo u njihovim pogledima kada sam se etao s Hellom i oni prolazili mimo, pozdravljajui
nas vrlo uljudno: - Salut, Mon-sieur-dame.1 - Mogli bi biti sinovi ovih ena u crnom, sinovi koji su se vratili
kui nakon dugogodinjeg vojevanja i osvajanja svijeta, kui da se odmore, da ih grde i da ekaju smrt, da
ponovo vide ona prsa, sada suha, koja su ih hranila na samom poetku.
Pahuljice su se nakupile na alu koji joj pokriva glavu, vise joj na kapcima i upercima crne i ispale sijede kose.
Jo je ila, premda malko pognuta i zapuhana.
Bonsoir, monsieur. Vous n'etes pas ma-lade?2
Nisam odgovaram. Nisam bolestan. Uite.
Ulazi, zatvara vrata i puta da joj al padne s glave. U ruci jo drim pie, to ona nijemo opaa.
Eh bien veli. - Tant mieux.i Nismo vas vidjeli nekoliko dana. Niste izlazili iz kue?
1 Dobar dan, gospodine, gospoo.
2 Dobar veer, gospodine. Niste valjda bolesni? 5 E pa, dobro . .. Utoliko bolje.
Pogled joj je upitan i prodoran.
Ja sam zbunjen i kivan; ipak, nemogue je odbaciti neto to je istodobno pronicavo i blago u njezinu pogledu i
glasu.
- Nisam - velim. - Vrijeme je bilo loe.
- Usred kolovoza nismo, to je sigurno veli ona - ali vi ne izgledate kao invalid. Nije dobro sjediti u kui
sam.
- Odlazim ujutro - velim oajniki. - Jeste li eljeli napraviti inventuru?
- Da - potvruje ona i iz jednog od depova vadi popis kunih potreptina. - Nee biti dugo. Ako nemate nita
protiv, poet u od stranjeg dijela.
Odlazimo prema kuhinji. Ja u meuvremenu odlaem pie na noni ormari u spavaonici.
- Meni ne smeta ako pijete - veli ona ne okreui se. Bilo kako bilo, ostavljam au za sobom.
Ulazimo u kuhinju. Ova je sumnjivo ista i uredna.
- Gdje ste se vi to hranili? pita me otro. -U tabacu mi vele da vas nisu danima vidjeli. Jeste li odlazili u
grad?
- Jesam - velim neuvjerljivo. Katkad.
- Pjeice? - nastavlja da me ispituje. Jer ofer autobusa... ni on vas nije vidio. - Sve to vrijeme gleda po
kuhinji i trigulira popis koji dri u ruci kratkom, utom olovkom.
Nisam kadar odgovoriti na taj posljednji zajedljivi komentar; zaboravio sam da u malom selu gotovo svaki
pokret prati seosko kolektivno oko i uho.
93Zaviruje naas u kupaonicu.
- Oistit u to veeras - velim.
- Nadam se - veli ona. - Sve je bilo isto kada ste se uselili.
Vraamo se kroz kuhinju. Nije primijetila da nedostaju dvije ae koje sam razbio, a nemam snage da joj to
kaem. Ostavit u neto novca u kredencu. Pali svjetlo u sobi za goste. Posvuda moje prljavo rublje.
- To ide sa mnom - velim i pokuavam se nasmijeiti.
- Mogli ste doi do nas - veli ona. - Bilo bi mi drago da vam dadem neto za jelo. Malo juhe, neto hranjivo.
Kuham za mua, svakodnevno, pa jedan manje, jedan vie ...
Dirnut sam, ali ne znam kako da joj to pokaem; dakako, ne mogu kazati da bi mi objedova-nje s njom i
njezinim muem nategnulo ivce do kritine toke.
Ona pregledava ukrasni jastuk.
- Hoete li otii svojoj zarunici?
Znam da bih trebao lagati, ali iz nekog razloga ne mogu. Bojim se njezinih oiju. Sada mi je ao to sam
ostavio pie.
- Ne - odgovaram bezbojno. Otila je u Ameriku.
- Tiens! - veli ona. - A vi... ostajete u Francuskoj? Gleda me ravno u oi.
- Jo neko vrijeme - odgovaram. Poinjem se znojiti. Dolazi mi pomisao da ova ena, seljaki-nja iz Italije,
zacijelo po mnogo emu nalikuje na Giovannijevu majku. Nastojim da ne ujem njezine bolne jauke, nastojim
da u njezinu pogledu
94
ne otkrijem ono to bi zacijelo bilo u njemu da zna da e joj sutra ujutro sin biti mrtav, da zna to sam uinio
njezinu sinu.
Ali, dakako, ona nije Giovannijeva majka.
- Nije dobro - veli ona - nije ni pravo da jedan mlad ovjek sjedi sam u velikoj kui, bez ene. - Naas poprima
tuan izraz lica; hoe jo neto rei, ali se predomilja. Znam da eli rei neto o Helli, koju ni ona ni druge
ene ovdje nisu voljele. Ipak, samo gasi svjetlo u sobi za goste, pa odlazimo u veliku spavaonicu u kojoj smo
Hella i ja spavali, ne onu u kojoj sam ostavio pie. Ova je takoer vrlo ista i uredna. Gleda naokolo, zatim
pogleda u mene, smijei se.
- U posljednje vrijeme niste spavali u ovoj sobi - veli.
Osjeam kako se rumenim; neugodno mi je. Ona se smije.
- No, bit ete vi jo sretni - nastavlja. -Morate si nai drugu enu, dobru enu, oeniti se i imati djece. Da, eto
to trebate uiniti - veli kao da sam joj protuslovio. I prije nego sam dospio to rei: - Gdje vam je maman?1
- Umrla je.
- Ah! Skljoca zubima u znak suosjeanja. -To je alosno. A tata... je li i on mrtav?
- Nije. On je u Americi.
- Pauvre bambino!2 Gleda me. Doista sam bespomoan pred njom, ako uskoro ne ode,
1 Mama.
zj Jadni deko!
95natjerat e me na pla ili psovke. - Ali, ne kanite valjda tek tako lutati svijetom, poput kakvog mornara?
Uvjerena sam da bi vaa majka bila zbog toga jako nesretna. Jednog dana savit ete sebi gnijezdo, zar ne?
- Svakako. Jednog dana.
Stavlja snanu ruku na moju nadlakticu.
- Iako je vaa maman, ah, mrtva - kako je to alosno! - va tata bit e sretan kada budete imali djece. - Zastaje;
njezine se crne oi raznje-uju; gleda me, ali i nekud mimo mene. - Mi smo imali tri sina. Dvojica su poginula
u ratu. Tada smo izgubili i sav novac. Tuno je, zar ne, kada cijelog ivota teko radite da biste imali malo mira
u starosti, a onda vam netko sve to oduzme? To je gotovo satrlo mojeg mua; otada nije vie ono to je bio. -
Tada spoznajem da joj pogled nije samo pronicav nego i ogoren i vrlo tuan. Slijee ramenima. - Ah! to se tu
moe! Bolje je ne misliti na to. - Smijei se. - Ali zato na najmlai sin... on ivi na sjeveru, prije dvije godine
doao nas je posjetiti i doveo svojeg sinia. Mali je tada imao svega etiri godine. Bio je tako lijep! Mario,
zove se Mario. -Popraa to kretnjom ruke. - Po mojem muu. Ostali su ovdje desetak dana i mi smo opet bili
mladi. - Ponovo se nasmijei. - Osobito moj mu. - I onda naas stoji tako, sa smijekom na usnama. Onda me
nenadano pita: - Molite li se?
Pitam se hou li moi izdrati i asa dalje.
- Ne - uspijevam promucati. - Ne ba esto.
- Ali, jeste vjernik?
96 :..',.' % ..' :
",
Smijeim se. Smijeak nije ak ni milostiv, premda bih moda elio da jest.
- Jesam.
Ipak, pitam se kakav je mogao izgledati taj moj smijeak. Nije ju uvjerio.
- Morate se moliti - veli ona vrlo trijezno. -Vjerujte mi. Barem malo, od vremena do vremena. Zapalite malu
svijeu. Da nema molitvi blaenih svetaca, ovjek ne bi mogao ivjeti u ovom svijetu. Govorim vam - veli i
malko se uspravlja - kao da sam vam maman. Nemojte se ljutiti.
- Ne, ne ljutim se. Vrlo ste paljivi. I vrlo je lijepo od vas to mi tako govorite.
Ona se zadovoljno smijei.
- Mukarci, ne samo mladi poput vas nego i oni stariji, uvijek trebaju da im ena kae istinu. Les hommes, ils
sont impossible.1 - I smijei se, pa se i ja usiljeno smijeim lukavosti ove univerzalne ale, a onda gasi svjetlo u
spavaonici. Vraamo se kroz predvorje i, hvala bogu, idemo prema mojem piu. Dakako, ova spavaonica
prilino je neuredna, svjetlo gori, a moj kuni ogrta, knjige, prljave arape, nekoliko prljavih aa i alica
dopola puna bljutave kave lee naokolo; plahte su zguvane i neiste.
- Pospremit u to prije jutra - velim.
- Bien sur. - Uzdie. - Morate zaista posluati moj savjet, gospodine, i oeniti se. -Oboje se iznenada
nasmijemo njenim rijeima. A onda ja ispijam pie.
Mukarci su nemogui.
97Gotovo je svrila inventariziranje. Odlazimo u posljednju sobu, veliku sobu u kojoj se, ispred prozora, nalazi
boca. Ona zuri u bocu, onda u mene.
Ali, napit ete se do jutra - veli.
Ma, ne! Boca ide sa mnom.
Njoj je posve jasno da ovo nije istina. Ali, ona samo slijee ramenima. I onda, samim inom ovijanja ala oko
glave, postaje vrlo formalna, ak pomalo stidljiva. Sada kada vidim da se sprema otii, volio bih da se mogu
sjetiti neega da ostane. Kada ode preko ulice, no e biti crnja i dua nego ikad prije. Imam joj neto rei -
njoj? - premda e to ostati neizgovoreno. elim da mi bude oproteno, da mi ona oprosti. Ipak, ne znam kako
da objasnim svoj zloin. Na neki udan nain, moj zloin je u tome to sam mukarac, ali njoj je sve to ve
dobro poznato. Strana je ta nagost koju izaziva u meni, kao da sam malen djeak, gol pred majkom.
Prua ruku. Prihvaam je, nespretno.
Bon voyage, monsieur.1 Nadam se da ste bili sretni ovdje i da ete nas moda jednog dana opet posjetiti. -
Smijei se, pogled joj je ljubazan, premda je smijeak sada posve drutven i oznaava dostojanstven svretak
posla.
Hvala vam - velim. - Moda u doi dogodine.
Isputa moju ruku i odlazimo do vrata.
Ah, da! - veli na vratima. - Nemojte me, molim vas, buditi ujutro. Stavite kljueve u po-
^Sretan put, gospodine.
98
tanski ormari. Nemam vie razloga da ustajem tako rano.
- Svakako - velim i otvaram vrata. - Laku no, gospoo.
- Bonsoir, Monsieur. Adieu!1 - Izlazi u mrak. Ipak, svjetlo pada iz moje kue i iz njezine kue s druge strane
ulice. Svjetla grada svjetlucaju pod nama i naas ponovo ujem more.
Ona odlazi nekoliko koraka, a onda se okree.
- Souvenez-vous2 - veli mi. - ovjek se mora moliti od vremena do vremena.
Zatvaram vrata.
Njezin posjet podsjetio me da imam mnogo posla do jutra. Odluujem oistiti kupaonicu prije nego to priutim
sebi jo jedno pie. Poinjem ribati kadu, a onda toim vodu u kantu da obriem pod. Kupaonica je majuna i
etvrtasta, s jednim, zaleenim prozorom. Podsjea me na onu klaustrofobinu sobu u Parizu. Giovanni je
pravio velike planove to se tie te sobe, i bilo je dana kada smo zaista poinjali raditi, kada smo ivjeli zatrpani
bukom i opekama naslaganim na podu. Obno smo iznosili pakete s opekama i ostavljali ih na ulicama.
Pretpostavljam da e doi po njega rano uju-iro, moda u samo svitanje, tako da e posljednja stvar koju e
Giovanni vidjeti biti ono sivo, neosvijetljeno nebo ponad Pariza, pod kojim smo posrtali kui u mnoga
beznadna i pijana jutra.
<^,Laku no, gospodine. Zbogom!
^ Sjetite se.
99DRUGI IOSjeam se, ivot u toj sobi kao da je tekao pod morem; vrijeme je ravnoduno protjecalo iznad
nas, a sati i dani nisu imali nikakvog znaenja. U poetku, ivot nam je bio ispunjen veseljem i uenjem koje
se sa svakim novim danom iznova raalo. Dakako, ispod veselja bila je tjeskoba, a ispod uenja - strah;
meutim, nisu se oitovali sve dok se na uznosit poetak nije pretvorio u alojev sok na naim jezicima. Do tog
vremena, tjeskoba i strah postali su povrina na kojoj smo posrtali i klizali se, gubili ravnoteu, dostojanstvo i
ponos. Giovannijevo lice, koje sam upamtio u toku mnogih jutara, podneva i noi, ogrubjelo je na moje oi,
poelo mekati na skrovitim mjestima, pucati. Svjetlo u oima postalo je svjetlucanje, iroko i lijepo elo poelo
je isticati kosti lubanje. ulne su se usne uvukle, zaokupljene tugom koja mu se izlijevala iz srca. Giovannijevo
lice postalo je lice stranca -ili, bolje rei, izazivalo je u meni takav osjeaj krivnje kada sam ga gledao da sam
elio da je lice stranca. Sve moje pamenje nije me pripremilo za preobrazbu kojoj je pridonijelo.
103Dan nam je poinjao prije svitanja, kada bih se doetao do Guillaumeovog bara upravo na vrijeme da neto
popijem prije zatvaranja. Katkad, kada je Guillaume zatvorio, nekoliko prijatelja, Giovanni i ja ostajali smo u
baru, zajutar-kovali i sluali glazbu. Jacques je katkad takoer bio tamo; inilo se da je, od naeg susreta s
Giovannijem, sve ee izlazio. Ako smo zaju-tarkovali s Guillaumeom, obino smo odlazili oko sedam ujutro.
Kada je bio s nama, Jacques bi katkad ponudio da nas odveze kolima koja je iznenada i neobjanjivo kupio, ali
gotovo smo uvijek prevaljivali taj dug put pjeice, du rijeke.
Proljee se pribliavalo Parizu. Veeras, dok hodam po ovoj kui, ponovo vidim rijeku, poploene quais,1
mostove. Niski brodovi prolazili su ispod mostova i na tim brodovima mogao si katkad vidjeti kako ene vjeaju
rublje. Katkad bismo zamijetili nekog mladia u kanuu kako energino vesla, prilino bespomoan i prilino
aav. Od vremena do vremena, jahte i brodii za stanovanje i teglenice bili su privezani du obala; toliko smo
puta proli mimo vatrogasne stanice da su nas vatrogasci ve poznavali. Upravo je vatrogasac, kada se
Giovanni slijedee zime skrivao u jednoj od tih teglenica, opazio kako jedne noi puzi natrag u skrovite s
hljepcom u ruci i upozorio policiju.
Tih jutara stabla su ozelenjela, rijeka je opala, smei zimski dim potonuo i nestao s njezine povrine, a ribari se
pojavili na obalama. Gio-
-* Kejove... ' ,
104
vanni je imao pravo glede ribara; doista se inilo da nikada nita ne ulove; ipak, imali su to raditi^ Du quais,
tandovi za prodaju knjiga kao da su postali sveani, ekajui vrijeme koje e dopustiti prolazniku da dokono
lista knjige s magareim uima, te e u turistu probuditi strastvenu elju da u Sjedinjene Drave ili Dansku
odnese vie grafika nego to si moe priutiti ili, kada doe kui, nego to zna to e s njima. Isto tako, djevojke
su se poele voziti na biciklima, s mladiima koji su bili slino opremljeni. Katkad smo ih vidjeli du rijeke,
dok je dnevno svjetlo slabilo, a njihovi bicikli bili sklonjeni do slijedeeg dana. Tada je Giovanni bio ve
izgubio posao, pa smo se etali uveer. Te veeri bile su pune gorine. Giovanni je znao da u ga ostaviti,
premda nije imao odvanosti optuiti me, jer se bojao da e time samo potvrditi ono to zna. A ja se nisam
usudio rei mu. Hella se vraala iz panjolske, moj otac pristao je da mi poalje novac, a ja taj novac nisam
kanio iskoristiti da pomognem Giovanniju, koji je uinio mnogo da mi pomogne. Kanio sam ga iskoristiti da
pobjegnem iz njegove sobe.
inilo se da su nebo i sunce svakog dana malko vie; rijeka se pruala pred nama s veom izmaglicom
obeanja. inilo se da vlasnici tandova svakog dana skidaju po jo jedan komad odjee, tako da si imao dojam
da im oblik tijela prolazi kroz vrlo neobinu i neprestanu preobrazbu. ovjek se pitao kakav e biti konani
oblik. Kroz otvorene prozore na quais i u pokrajnjim ulicama, mogao si vidjeti da suhoteliers pozvali liioce da
olie sobe; u mljekar-nicama, ene su skinule plave dempere i zasu-kale rukave na haljinama, tako da si
mogao vidjeti njihove snane ruke; kruh u pekarama izgledao je topliji i svjeiji. Mali aci skinuli su pelerine,
a koljena im nisu vie bila modra od hladnoe. inilo se da ljudi vie brbljaju na onom udno odmjerenom i
strastvenom jeziku koji me katkad podsjeao na polutvrd bjelanjak, a katkad na gudake instrumente, ali uvijek
na donju stranu i posljedice strasti.
Ipak, nismo esto zajutarkovali u Guillau-meovom baru. Guillaume me nije volio. Obino sam nastojao biti to
nezamjetljiviji dok sam ekao da Giovanni oisti ank i presvue se. Onda bismo se pozdravili i otili. Stalni
gosti razvili su prema nama udan stav, koji je bio sastavljen od neugodnog materinstva i zavisti, i prikrivene
mrnje. Iz nekog razloga, nisu mogli razgovarati s nama kao to su razgovarali medu sobom; smetala im je
napetost koju smo izazivali u njima zbog drugaijeg naina razgovaranja. Nadalje, bili su bijesni to ono
apsolutno sredite njihovih ivota nema, u ovom sluaju, nikakve veze s njima. Tako su samo ponovo postajali
svjesni vlastite jadnosti, u onim svojim narkotinim brbljanjima i snovima o osvajanju i uzajamnom preziranju.
Gdje god da smo zajutarkovali, kamo god da smo ili, kada bismo doli kui, uvijek smo bili previe umorni da
odmah odemo spavati. Skuhali bismo kavu, katkad pili konjak s kavom, sjedili na krevetu, razgovarali i puili.
inilo se
106
da imamo mnogo toga kazati jedan drugom - to jest, da Giovanni ima. Ja sam uvijek neto krio, ak i kada sam
bio najiskreniji, ak i kada sam svim silama nastojao da mu se prepustim kako se on meni preputao.
Primjerice, rekao sam mu za Hellu tek mjesec dana nakon dolaska u njegovu sobu, a i onda samo zato to su
Hellina pisma poela mirisati na njezin skori povratak u Pariz.
- I to ona sada radi, potuca se sama po panjolskoj? - upitao me.
- Voli putovati odgovorio sam.
- Oh - rekao je - nitko ne voli putovati, pogotovo ene. Mora da postoji neki drugi razlog. - Pogledao me
upitnim pogledom. -Moda ima panjolskog ljubavnika i boji se rei...? Moda je s torerom?
Moda, pomislio sam.
- Ali, ne bi mi se bojala kazati. ,.t. ' ,' Giovanni se nasmijao.
- Ja uope ne razumijem vas Amerikance -rekao je.
- Ne vidim to je tu tako teko razumjeti. Zna, mi nismo vjenani.
- Ali, ona je tvoja ljubavnica, zar ne? upitao je Giovanni.
- Jest.
- Jo uvijek ti je ljubavnica? . , , Zurio sam u nj.
- Svakako - rekao sam.
- Pa, dobro - rekao je - ne razumijem to radi u panjolskoj dok si ti u Parizu. - Pala mu je na pamet nova
misao. - Koliko je stara?
107 Mlaa je od mene, dvije godine. Motrio sam ga. - Kakve to veze ima s ovim?
- Je li udata? Za nekog drugog, naravno. Nasmijao sam se. I on.
- Naravno da nije.
E pa, mislio sam da je moda starija ena koja negdje ima mua, pa moda od vremena do vremena mora
otii s njim da bi mogla nastaviti s tobom. To bi bio lijep aranman. Katkad su te ene vrlo zanimljive i
obino imaju neto novaca. Daje takva ena u panjolskoj, donijela
-bi ti prekrasan dar. Ali, mlada djevojka, koja jurca naokolo po nepoznatoj zemlji, sama... to mi se uope ne
svia. Treba da nae sebi drugu ljubavnicu.
Cijela stvar izgledala je vrlo smijena. Nisam mogao a da se ne nasmijem.
Ima li ti ljubavnicu? upitao sam ga.
- Sada nemam - rekao je - ali jednog dana moda u je opet imati. Djelomice se namrgodio, djelomice
nasmijeio. - U ovom asu nisam posebno zainteresiran za ene. Ne znam zato. Prije sam bio. Moda u opet
biti. - Slegnuo je ramenima. Moda je to zato to ene zadaju ovjeku malo vee neprilike nego to si u
ovom asu mogu priutiti. Etpuis,. .l Uutio je.
Htio sam rei kako mi se ini da je izabrao najudniji put da se izvue iz neprilike; meutim, asak kasnije
samo sam rekao, oprezno: -ini mi se da nema ba dobro miljenje o enama.
b A zatim... VT :\ "': !:* :',: ..' , ;;,:.';';
108 : . ' .','., ' ' '
- Ah, ene! ovjek, hvala bogu, ne treba imati nikakvo miljenje o enama. ene su poput vode. Privlane
su kao voda, a mogu biti isto tako podmukle, izgledati kao da su bez dna
- kui? - i biti isto tako plitke. I isto tako prljave. Zastao je. Istina, moda ja ne volim ene ba mnogo,
ali to me nije sprijeilo da s mnogima vodim ljubav i da volim jednu ili dvije. Ali, najee sam. .. najee sam
vodio ljubav samo s tijelom.
- ovjek od toga moe postati jako osamljen
- rekao sam. Nisam oekivao da u to rei. Giovanni nije oekivao da e uti tako neto.
Pogledao me, pruio ruku i dodirnuo mi obraz.
- Da - rekao je. Zatim: - Ne pokuavam biti mechant1 kada govorim o enama. Potujem ih, zaista, zbog
njihova nutarnjeg ivota, koji nije kao ivot mukarca.
- ini se da ene ne vole tu ideju - rekao sam.
- Pa, dobro-rekao je Giovanni-te smijene ene koje danas jurcaju naokolo, pune ideja i svakakvih gluposti, i
misle da su jednake mukarcima - quelle rigolade!2 - trebalo bi ih izbiti na mrtvo ime da vide tko gospodari
svijetom.
Nasmijao sam se.
- Jesu li ene koje si ti znao, voljele da ih tue? /: ' .
Nasmjehnuo se.
- Ne znam jesu li voljele, ali ih to nikada nije
i. Zloban...
* Kakva besmislica!
109natjeralo da odu. - Nasmijali smo se. - U svakom sluaju, nisu bile poput te tvoje aave djevojke koja luta
po panjolskoj i alje ti razglednice u Pariz. Je li ona svjesna to radi? eli li ona tebe ili ne eli?
- Otila je u panjolsku da to sazna - rekao sam.
Giovanni je iskolaio oi. Bio je ogoren.
- U panjolsku? A zato ne u Kinu? I to tamo radi, iskuava panjolce i usporeuje ih s tobom?
Poeo sam se nervirati.
- Ne razumije ti to - rekao sam. Ona je vrlo inteligentna, vrlo kompleksna djevojka; htjela je otii i
promisliti.
- to se tu ima promisliti? Moram rei da mi izgleda prilino aava. Ne moe se jednostavno odluiti u kojem
e krevetu spavati. A ne moe se imati i jedno i drugo.
- Daje sada u Parizu - rekao sam nenadano -ja ne bih bio s tobom u ovoj sobi.
- Moda ne bi stanovao tu priznao je ali bismo se zacijelo viali, zato ne?
- Zato ne? Recimo da otkrije? rf
- Otkrije? A to?
, Daj prestani rekao sam. - Zna i sam to.
Pogledao me vrlo trijezno.
-*- Ta tvoja mala djevojka izgleda mi sve smjenija i smjenija. to ona radi, slijedi te kud god ide? Ili e
unajmiti detektive da spavaju pod naim krevetom. Uostalom, to se to nje tie?
- Ne misli valjda ozbiljno - rekao sam.
110
- Nego ta - odvratio je. - Ja sam ozbiljan. Ti si neshvatljiv. Zastenajo je, natoio jo kave i pokupio na
konjak s poda. - Chez toi1 sve izgleda krajnje napeto i zamreno, kao jedna od onih engleskih kriminalistikih
pria. Neprestano govori, otkriti, otkriti, kao da smo sukrivci u zloinu. Nismo poinili
nikakav zloin. - Natoio je konjak.
- Radi se samo o tome da e biti strahovito povrijeena ako otkrije, ni o em drugom. Ljudi imaju vrlo prljave
rijei za ... za ovu vrstu situacije. Umuknuo sam. Izraz njegova lica dao je
' naslutiti da mu je moje umovanje traljavo. , Dodao sam, obrambeno: - Osim toga to jest
zloin ... u mojoj zemlji, a ja, na kraju krajeva,
nisam odrastao ovdje, nego tamo.
- Ako te prljave rijei plae - rekao je Giovanni ja doista ne znam kako si mogao ivjeti tako dugo. Ljudi su
puni prljavih rijei. Ne upotrebljavaju ih, mislim veina ljudi, samo onda kad opisuju neto prljavo. Zastao
je i zgledali smo se. Usprkos onom to je govorio, izgledao je i sam dobrano uplaen. - Ako tvoji zemljaci misle
da je neiji privatni ivot zloin, utoliko gore po tvoju zemlju. A to se tie te tvoje djevojke, jesi li neprekidno s
njom kada je ovdje?'Hou kazati, cijeli dan, svaki dan? Valjda katkada izae sam na pie? Moda katkad
izae proetati, sam, da razmisli, kako ti kae, i ini se da vi Amerikanci mnogo razmiljate. I moda
dok razmilja i pije ono pie,
1 Kod tebe...
1-11;moda pogleda neku djevojku koja prolazi, a? Moda ak pogleda u nebo i osjeti kolanje vlastite krvi?
Ili sve prestaje kada Hella doe? Nema pia bez nje, ni gledanja drugih djevojaka, ni neba? A? Odgovori mi.
- Ve sam ti kazao da nismo vjenani. Ali ini mi se da ti danas ne mogu nita objasniti.
- Bilo kako bilo ... kada je Hella ovdje, katkad valjda via i druge ljude ... bez Helle?
- Naravno.
- A prisiljava li te da joj kae sve to si radio dok nisi bio s njom?
Uzdahnuo sam. Negdje usput izgubio sam kontrolu nad razgovorom i jednostavno elio da se svri. Grlo me
peklo jer sam prebrzo pio konjak.
- Naravno da me ne prisiljava.
- Pa, dobro. Ti si vrlo armantan i pristao i uljudan mladi, a ako nisi impotentan, ne vidim na to se ona ima
tuiti, ni zbog ega se ti treba brinuti. Mon cher, vrlo je jednostavno urediti la viepratique!1 treba to samo
uiniti. - Razmiljao je. - Slaem se, stvari katkad krenu naopako, pa ga onda mora drugaije urediti. Ali, ivot
zacijelo nije engleska melodrama kakvim ga ti pravi. Da je tako, bio bi jednostavno nepodnoljiv.
Natoio je jo konjaka i nasmijeio mi se, kao da je rijeio sve moje probleme. U tom smijeku bilo je neeg
tako prostodunog da sam se morao nasmijeiti. Giovanni je rado vjerovao da on nije sentimentalan, a da ja
jesam, pa da me
Dragi moj... praktini ivot.
112
ui nemilosrdnim injenicama ivota. Bilo mu je neobino vano da tako neto osjea zato to je, protiv svoje
volje i duboko u dui, znao da mu se ja, bespomono i duboko u dui, odupirem svom svojom snagom.
Konano smo utihnuli, umuknuli i zaspali. Probudili smo se oko tri ili etiri poslije podne, kada je slabo sunce
istraivalo zabitne kutove zakrene sobe. Ustali smo, oprali se i obrijali, sudarajui se i alei, tjerani
neiskazanom eljom da pobjegnemo iz sobe. I onda smo odle-prali na ulice, u Pariz, negdje na brzinu objedo-
vali, pa sam ostavio Giovannija pred vratima Guillaumeova bara.
Onda sam ja sam, i otereen to sam sam, otiao moda u kino, ili se etao, ili se vratio kui i itao, ili sjedio u
parku i itao, ili sjedio na terasi kavane, ili razgovarao s ljudima, ili pisao pisma. Pisao sam Helli, premda joj
nisam nita rekao, ili ocu, traei novac. Bez obzira to sam radio, neko drugo Ja sjedilo je u mojoj utrobi,
potpuno ukoeno od straha zbog mojeg ivota.
Giovanni je potakao poudu, oslobodio crva u meni. Shvatio sam jednog poslijepodneva, kada sam ga pratio na
posao kroz Aveniju Mont-parnasse. Kupili smo kilogram treanja i jeli ih dok smo ili. Bili smo nepodnoljivo
djetinjasti i smioni tog poslijepodneva, i dok smo se, dva odrasla mukarca gurali na irokom ploniku, i gaali
koticama u lice kao da su ispljuvci, mora da smo pruali skandaloznu sliku. Shvatio sam da je, u mojim
godinama, takva djetinjastost neto doista fantastino, a srea koja je iz nje
7 Giovannijeva soba
113proizlazila neto jo fantastinije; jer, tog asa doista sam volio Giovannija, koji nikad nije izgledao ljepi.
Dok sam promatrao njegovo lice, shvatio sam koliko mi znai ta veselost koju sam bio kadar izazvati u njemu.
Spoznao sam da bih bio voljan dati mnogo toga da ne izgubim tu mo. I osjeao sam da strujim prema njemu
poput rijeke koja hrli kada se pone lomiti led. Pa ipak, upravo tog asa, nepoznat mladi proao je izmeu nas
i ja sam ga smjesta zaodje-nuo Giovannijevom ljepotom, i ono to sam osjeao prema Giovanniju, osjeao sam i
prema tom mladiu. Giovanni je to primijetio, vidio izraz mojeg lica i poeo se jo vie smijati. Zarumenio sam
se, a on se neprestance smijao, i tada su se avenija i svjetlo i njegov smijeh pretvorili u prizor iz none more.
Neprestano sam gledao u stabla, u svjetlo koje je padalo kroz lie. utio sam tugu, i stid, i paniku, i golemu
ogorenost. Istodobno, to je bilo dio metea u meni, a i izvan mene, osjeao sam kako mi se vratni miii
napinju od napora da ne okrenem glavu i ne pogledam kako mladi nestaje niz svijetlu aveniju. ivotinja koju
je Giovanni probudio u meni nikada vie nee zaspati; meutim, jednog dana neu vie biti s Giovannijem.
Hou li onda otkriti da se, poput svih drugih, okreem i slijedim svakakve mladie niz bogzna kakve mrane
avenije, u bogzna kakva mrana mjesta?
Ovaj grozan nagovjetaj izazvao je u meni mrnju prema Giovanniju, koja je bila isto tako snana kao moja
ljubav i koja je potekla iz istog izvora.
114
\
Jedva bih znao opisati tu sobu. Na neki nain, ona je postala svaka pojedina soba u kojoj sam bio, a svaka
pojedina soba u kojoj se otada naem, podsjea me na Giovannijevu sobu. Nisam zapravo boravio u njoj jako
dugo - upoznali smo se pred poetak proljea, a ja sam otiao u toku ljeta - ali mi se jo ini da sam tamo
proveo cijeli svoj ivot. Kao to rekoh, ivot u toj sobi kao da je tekao pod morem i ja sam tamo doista proao
kroz morsku preobrazbu.
Prvo, soba nije bila dovoljno velika za dvoje; gledala je na malo dvorite. Gledala znai samo to da je imala
dva prozora na koja se dvorite zlobno naleglo, nadiralo dan za danom, kao da se zamijenilo sa dunglom.
Najvei dio vremena drali smo prozore zatvorene - bolje rei, Giovanni; nikad nije kupio zastore, niti smo ih
kupili dok sam ja bio u sobi. Da bi osigurao sebi mir, Giovanni je zamraio okna gustim, bijelim latilom za
ienje. Katkad smo uli kako se djeca igraju ispod prozora; katkad, nepoznati oblici ocrtavali su se u oknu. U
takvim
7. ' .-' , ' , 115trenucima,
Giovanni, koji je radio u sobi ili leao na krevetu, ukoio bi se poput lovakog psa i ostao potpuno miran sve
dok se ono to se inilo da ugroava nau sigurnost ne bi udaljilo.
Uvijek je pravio velike planove da preuredi sobu, i prije nego to sam ja doao, ve je bio poeo raditi. Jedan od
zidova, s kojeg je zderao zidne tapete, inio je prljavu, ispruganu bjelinu. Suprotni zid, kojem nije bilo sueno
da bude razotkriven, prikazivao je enu u irokoj suknji i mukarca u kratkim pripijenim hlaama zateene u
vjenoj etnji, opkoljene ruama. Veliki arci i role zidnih tapeta leali su na podu pokriveni prainom. Nae
prljavo rublje takoer je lealo na podu, zajedno s Giovannijevim alatom i etkama za lienje i bocama s uljem
i terpentinom. Nai koferi bili su poloeni na neto i nesigurno se njihali, tako da smo se bojali otvoriti ih.
Katkad smo danima bili bez neke manje potreptine, primjerice bez istih arapa.
Nikad nas nitko nije posjetio osim Jacquesa, a i on je rijetko dolazio. Bili smo daleko od sredita grada i nismo
imali telefon.
Sjeam se prvog poslijepodneva u toj sobi; probudio sam se i Giovanni je leao pokraj mene, u vrstom snu, kao
da je uzet. Sunano svjetlo koje je ulazilo u sobu, bilo je tako blijedo da sam se zabrinuo za vrijeme. Kriom
sam zapalio cigaretu jer nisam htio probuditi Giovan-nija. Nisam jo znao kako da se suoim s njegovim
pogledom. Ogledavao sam se. Dok smo bili u taksiju, Giovanni je rekao neto o sobi, daje jako prljava. - U to ne
sumnjam - rekao sam u
116
ali i okrenuo se od njega, gledajui kroz prozor. Neko vrijeme smo utjeli. Kada sam se probudio u sobi, sjetio
sam se da je u toj utnji bilo neeg napetog i munog. A onda ju je Giovanni prekinuo, rekavi sa stidljivim,
gorkim smijekom:
- Moram iznai neku pjesniku figuru. Rairio je krupne prste u zraku, kao da je
metafora opipljiva. Gledao sam ga.
- Vidi smee ovog grada - rekao je konano pokazujui prstima na ulicu kojom smo odmicali - sve smee ovog
grada? Kamo ga odvoze? Ne znam kamo ga odvoze, ali lako bi moglo biti da ga odvoze u moju sobu.
- Prije e biti da ga bacaju u Seineu - rekao sam.
Ali, kada sam se probudio i ogledao se po sobi, postao sam svjestan hvalisavosti i kukaviluka te govorne
figure. Ovo nije bilo smee Pariza, koje bi bilo anonimno; ovo je bio Gio-vannijev izbljuvani ivot.
Ispred mene, pokraj mene, po cijeloj sobi, izdiui se poput zida, bile su kartonske i kone kutije, neke vezane
pagom, neke zakljuane, neke naprsnute od prenatrpanosti. Iz najvie kutije ispred mene prosipali su se notni
listovi skladbe za violinu. Violina se nalazila u sobi; leala je na stolu u svinutoj, napukloj kutiji. Gledajui je,
nisi nikako mogao procijeniti je li ostavljena tu juer ili prije jednog stoljea. Stol je bio zakren poutjelim
novinama i praznim bocama; na njemu je takoer leao sme i sme-uran krumpir na kojem su ak i proklijale
oi bile trule. Crno vino bilo je proljeveno po podu,
117puteno da se osui, tako da je zrak u sobi bio slatkast i teak. Pa ipak, ono to je bilo strano nije bio sam
nered, nego injenica da bi ovjek, kada bi poeo tragati za kljuem ovog nereda, spoznao da ga ne moe nai
ni na jednom od uobiajenih mjesta. Jer, ovdje se nije radilo o navici ni o okolnostima ni o temperamentu, nego
o kazni i alosti. Ne znam kako sam to osjetio, ali osjetio sam, i to odmah; moda zato to sam htio ivjeti.
Gledao sam netremice tu sobu, s istim nervoznim, proraunatim napinjanjem inteligencije i svih ljudskih moi
kao kad ovjek ocjenjuje smrtnu i neizbjenu opasnost; zurio sam u nijeme zidove s udaljenim, starin skim
ljubavnicima zateenim u beskrajnom vrtu rua, u buljave prozore nalik na dva velika oka leda i vatre, u strop
koji se sputao poput oblaka iz kojih su katkad progovarali avoli, strop ija je zlonamjernost bila zamraena,
premda ne i ublaena, iza ute svjetiljke objeene u sreditu poput bolesnog i neodredivog spolovila. Pod tom
otupjelom strijelom, tim zgnjeenim cvijetom svjetla leali su uasi koji su okruivali Giovannijevu duu.
Shvatio sam zato me je Giovanni elio i doveo u svoje zadnje skrovite. Imao sam razoriti ovu sobu i darovati
Giovan-niju novi i bolji ivot. Taj ivot mogao je samo biti moj ivot, koji je, da bi preobrazio Giovan-nijev,
morao prvo postati dio Giovannijeve sobe.
Budui da su pobude koje su me dovele u Giovannijevu sobu bile tako podvojene, tako daleko od njegovih nada
i elja, a tako duboko
118
ukorijenjene u mom oaju, u poetku sam se uvjerio da mi uloga kuanice, koju sam igrao nakon to je
Giovanni otiao na posao, prua stanovito zadovoljstvo. Izbacio sam papire, boce, fantastinu gomilu smea,
paljivo pregledao sadraj bezbrojnih kutija i kofera i uklonio ih. Ali, ja nisam kuanica; mukarci nikad ne
mogu biti kuanice. Ni moje zadovoljstvo nikad nije bilo zbiljsko ili duboko, premda se Giovanni edno,
zahvalno smijeio i govorio mi, na sve mogue naine, kako je divno to sam tu, kako, sa svojom ljubavlju i
iskrenou, stojim izmeu njega i mraka. Svakog dana pozivao me da budem oevidac koliko se promijenio,
koliko ga je ljubav promijenila, koliko radi i pjeva i voli me. Bio sam uasno smeten. Katkad sam mislio: Ali,
ovo jest tvoj ivot. Prestani se odupirati. Prestani se boriti. Ili: Ali, ja sam sretan. On me voli. Siguran sam.
Katkad, kad nije bio blizu mene, mislio sam: Nikada mu vie neu dopustiti da me dodirne. A onda, kada me
je dodirnuo, mislio sam: Nije vano, to je samo tijelo, naskoro e se svriti. A kada se svrilo i ja leao u
mraku i sluao njegovo disanje, sanjario sam o dodiru ruku, o Giovannijevim rukama, ili bilo ijim rukama,
rukama koje bi imale mo da me zdrobe i ponovo uine itavim.
Katkad bih ostavio Giovannija za naeg poslijepodnevnog doruka, dok mu je plaviast dim cigarete lebdio oko
glave, i otiao u ured American Expressa kraj Opere, gdje je dolazila moja pota. Od vremena do vremena,
Giovanni je iao sa mnom, premda rijetko. Rekao je da ne
119moe podnijeti toliko Amerikanaca oko sebe; i da svi izgledaju jednaki njemu su, u to sam siguran, tako
i izgledali. Meni nisu. Znao sam da svi imaju neto zajedniko to ih ini Amerikan cima, premda nikada nisam
mogao odgonetnuti to. Znao sam takoer da je to neko zajedniko svojstvo neto to dijelim s njima. I da je to
djelomice razlog to sam privukao Giovannija. Kada mi je htio dati na znanje da je nezadovoljan mnome, rekao
je da sam vrai americain;1 i obratno, kada je bio ushien, rekao je da uope nisam Amerikanac; ali, bilo kako
bilo, pogaao je, duboko u meni, ivac koji nije postojao u njemu. I bio sam kivan na to: da mi se kae da sam
Amerikanac (i kivan na to to sam kivan), jer se inilo da nisam nita vie nego to, to god to bilo; ali, i da mi
se kae da nisam Amerikanac, jer se inilo da me to pretvara u nita.
Pa ipak, kada sam jednog jarkovedrog poslije-podneva sredinom ljeta uao u ured American Expressa, bio sam
prisiljen priznati da ta aktivna, vesela horda koja tako uznemiruje ovjeka smjesta udara u oi kao jedinica.
Kod kue sam bio kadar razlikovati obrasce, navike, naglaske u govoru - i to bez ikakva napora; sada su mi svi,
ako nisam pomno sluao, zvuali kao da su upravo doli iz Nebraske. Kod kue sam mogao primijetiti kakvu
odjeu nose; ovdje sam samo vidio torbe, foto-aparate, pojaseve i eire, koji su oito potjecali iz iste robne
kue. U Americi sam imao nekakav osjeaj za indivi-
Pravi Amerikanac.
120
dualnu enstvenost ene pred sobom; ovdje se inilo da su i najnapadnije dotjerane ene upletene u neku ledenu
ili osuenu travestiju seksa, da ak ni bake nisu nikad imale nikakvog posla s puti. A to se tie osebujnosti
mukaraca, oni kao da nisu pokazivali godine. Mirisali su na sapun koji kao da je doista bio njihova zatita od
opasnosti prijekih potreba za intimnijim mirisom. Zbog nekog razloga, iz oiju ezdesetogo-dinjaka koji je, sa
svojom nasmijeenom enom, kupovao putne karte za Rim, izbijao je nekadanji djeak, neokaljan, nedirnut,
nepromijenjen. Njegova ena mogla mu je biti majka, koja ga jo uvijek kljuka zobenom kaom, a Rim - film
koji mu je obean. Ipak, predmnijevao sam i da ono to vidim nije nita drugo nego dio istine, moda ak i
njezin nevaniji dio. Ispod tih lica, te odjee, naglasaka, osornosti, bila je mo i tuga, obje nepriznate,
neostvarene, mo izumitelja, tuga izoliranih.
Stao sam u red za potu iza dvije djevojke koje su odluile ostati u Evropi, u nadi da e nai posao kod
amerikih vlasti u Njemakoj. Jedna od njih zaljubila se u nekog vicarca; to sam razabrao iz priguenog,
napetog i brinog razgovora koji je vodila s prijateljicom. Ova ju je savjetovala da bude energina - nisam
uspio razabrati zbog ega. Zaljubljena je neprestano kimala glavom, ali vie iz zbunjenosti nego suglasnosti.
Imala je izraz nekoga tko se suspree i oklijeva, tko ima neto vie da kae, ali ne nalazi naina da to uini. -
Ne smije praviti budalu od sebe - govorila je prijateljica. -
121Znam, znam - rekla je djevojka. ovjek je imao dojam da je djevojka, premda zacijelo nije htjela biti
budala, izgubila jednu definiciju rijei i moda nikada nee biti kadra nai drugu.
ekala su me dva pisma, jedno od oca i jedno od Helle. Hella mi je prilino dugo slala samo razglednice. Bojao
sam se da njezino pismo moe biti vano, i nisam ga htio itati. Prvo sam otvorio pismo od oca. itao sam ga
stojei tek izvan dosega sunana svjetla, pokraj dvostrukih vrata koja su se neprekidno otvarala.
Dragi Butche, pisao je, kani li uope doi kui? Nemoj misliti da sam sebian, ali doista bih te volio vidjeti.
Mislim da si dovoljno dugo bio odsutan; Bog mi je svjedok da ne znam to tamo radi, a po tvojim pismima ne
mogu to ni naslutiti. Pretpostavljam da e ti jednog dana biti ao to si ostao tamo, ne gledajui dalje od nosa, i
pustio da svijet proe mimo tebe. Nema to traiti tamo. Ti si Amerikanac, od glave do pete, premda ne eli
moda vie tako misliti. Moda se nee ljutiti ako kaem da si ve malo prestar za studiranje, ako je studiranje
to to radi. Pribliava se tridesetoj. Ja takoer napredujem, a ti si sve to imam. Volio bih te vidjeti.
Neprestano trai da ti poaljem tvoj novac i vjerojatno misli da sam svinja to to ne inim. Ne pokuavam te
izgladniti; dobro zna da u, ako ti neto doista treba, biti prvi koji e ti pomoi, ali doista mislim da ti neu
uiniti uslugu ako te pustim da tamo potroi ono malo novca to ima, pa da se vrati kui na nita. K vragu,
to uope radi?iMoe svojem starcu odati tajnu, a?
122
Moda mi nee vjerovati, ali i ja sam nekad bio mlad.
Onda je preao na moju maehu, kako me eli vidjeti, pa na neke nae prijatelje, na to to rade. Bilo je oito da
ga moja odsutnost pomalo plai. Nije znao to to znai. Oito je ivio u ponoru sumnji koje su svakim danom
bivale sve crnje i neodreenije - ne bi znao kako da ih pretoi u rijei, ak i da se usudio. Pitanje koje je elio
postaviti, ali koje nije bilo u pismu, kao ni ponuda, glasilo je: Radi li se o eni, Davide? Dovedi je kui. Nije me
briga tko je. Dovedi je kui, a ja u ti pomoi da stane na svoje noge. Nije se mogao odvaiti na ovo pitanje jer
ne bi podnio negativan odgovor. Takav odgovor pokazao bi koliko smo se otuili jedan od drugog. Preklopio
sam pismo, strpao ga u stranji dep i pogledao naas van, na iroku, sunanu stranu avenije.."
------=-!:----------
Avenijom je dolazio mornar, sav u bijelom; njegov hod bijae ono smijeno mornarsko geganje i odavae
samopouzdanu i vrstu odlunost da mnogo toga valja obaviti na brzinu. Zurio sam u nj, premda nisam bio
svjestan toga, i alio to nisam na njegovom mjestu. Izgledao je nekako mlai nego to sam ja ikad bio, i ljepi;
imao je svjetliju kosu i pokazivao svoju mukost isto tako nedvosmisleno kao i boju koe. Nagnao me da mislim
na dom... moda dom nije mjesto nego naprosto trajno stanje. Znao sam kako pije, kakav je s prijateljima i
kako ga patnja i ene zbunjuju. Pitao sam se je li moj otac ikad bio takav, jesam li ja ikad bio takav,
123
premda je bilo teko zamisliti da je taj mladi, koji je iao avenijom poput sunana svjetla, uope imao nekakav
predivot, nekakav rod. Nali smo se rame o rame i on mi je dobacio prezirno razuzdan i znaajan pogled - kao
da je opazio neku opu paniku u mojim oima upravo isti onakav pogled kakav je, prije samo nekoliko sati,
mogao dobaciti nekoj oajniki lijepo odjevenoj nimfomanki ili prostitutki koja ga je pokuavala uvjeriti da je
dama. A da je na dodir potrajao jo jednu sekundu dulje, iz svog tog svjetla i ljepote zacijelo bi provalila neka
surova reenica, kao: uj, mali, znam ja tebe. Dok sam pohitao mimo njega, nastojei da gledam ukoeno
nekud iza njega, osjeao sam da mi lice gori, i da mi se srce stie i drhti. Iznena dio me, jer zapravo nisam
mislio o njemu, nego o pismu u depu, o Helli i Giovanniju. Preao sam na drugu stranu avenije, ne usuujui
se osvrnuti, i pitao se ime sam izazvao njegov asomini prezir. Bio sam prestar da bih pretpostavio da se
moda radi o mojem hodu, ili nainu na koji sam drao ruke, ili glasu, koji onako nije uo. Radilo se o neem
drugom, neem to nikad neu vidjeti. Nikad se neu usuditi vidjeti. Bilo bi to kao da pokuavam gledati ravno
u sunce. Pa ipak, dok sam se urio, ne usuujui se vie pogledati ni mukarce ni ene koji su prolazili mimo
mene po irokim plonicima, znao sam da je mornar zapazio zavist i enju u mojem neopreznom pogledu;
esto sam to viao u Jacquesovim oima i moje reagiranje bilo je jednako mornarevu. Ali, i da sam jo bio
kadar
124
osjetiti ljubav i da ju je on zapazio u mojem pogledu, to ne bi nita pomoglo jer je ljubav, za mladie koje sam
bio osuen gledati, bila neto to izaziva kudikamo vei strah nego pouda.
Otiao sam dalje nego to sam kanio, jer se nisam usudio zaustaviti dok je mornar jo mogao gledati za mnom.
Sjeo sam za stol u kavani blizu rijeke, u Rue des Pvramides, i otvorio Hellino pismo.
Mon cher, pisala je,1 panjolska je moja omiljena zemlja, mais ca n'empeche que Pari est toujours ma ville
prefere.x Jedva ekam da opet budem meu svim onim aavim ljudima koji tre u metro, iskau iz autobusa i
izbjegavaju motocikle, eznem za prometnim guvama i onim ludim kipovima u svim onim smijenim
parkovima. Plaem za sumnjivim enama na Trgu de la Concorde. panjolska je neto posve drugo. to god
bila, nije frivolna. Da nikad nisam bila u Parizu, mislim da bih doista ostala u panjolskoj. panjolska je vrlo
lijepa, kamenita, sunana i samotna. Ipak, ovjek se uskoro zasiti maslinovog ulja, i riba, i kastanjeta, i defova -
barem sam ja takva. Hou da se vratim kui, kui u Pariz. udno, nikad jo nisam osjeala da mi je negdje
kua.
Nita mi se nije dogodilo ovdje - pretpostavljam da ti je to drago; meni jest, priznajem. panjolci su privlani,
ali veina je, naravno,
* Dragi moj... ali to ne smeta da Pariz uvijek bude moj omiljeni grad.
Ilidozlaboga siromana, a oni koji nisu, naprosto su nemogui. Ne volim turiste, uglavnom engleske i amerike
alkoholiare kojima su, dragi moj, obitelji platile da odu to dalje. (Voljela bih da imam obitelj.) Trenutno sam
na Majorci; moglo bi to biti sasvim zgodno mjesto kad bi netko bacio u more sve umirovljene udovice i
zabranio pijenje martinija. Ovako neto jo nisam vidjela! Kako samo te stare vjetice lou i zaljubljeno gledaju
sve to je u hlaama, osobito ono to je oko osamnaeste - e pa, Hella, draga moja, rekla sam samoj sebi, dobro
pogledaj, moda gleda vlastitu budunost. Tekoa je u tome to previe volim samu sebe. I tako, odluila sam
da dvoje pokuaju, mislim, to da me vole, pa da vidim kako to ide. (Osjeam se izvrsno, sada kada sam
donijela tu odluku, i nadam se da e se i ti tako osjeati, dragi vitee u Gimbleovu oklopu.)
Jedna engleska obitelj koju sam upoznala u Barceloni, nagovorila me da poem s njima na nekakvu dosadnu
ekspediciju u Sevilleu. Ti ljudi oboavaju panjolsku i ele me odvesti na borbu s bikovima zna, sve ovo
vrijeme to lutam po ovoj zemlji, nisam jo stigla otii na tako neto. Zaista su prijazni; on je neka vrsta
pjesnika na BBC-ju, a ona njegova sposobna i odana supruga. Vrlo su prijazni, zaista. Istina, imaju nevjerojatno
ludog sina koji sebi umilja da luduje za mnom, ali on je previe Englez i previe, previe mlad. Odlazim sutra
i ostajem deset dana. A onda, oni u Englesku, a ja k tebi!
Preklopio sam pismo, svjestan da sam ga
126
ekao danima. Doao je konobar i upitao me to elim popiti. Htio sam naruiti aperitiv, ali sam, u nekom
grotesknom duhu slavljenja, naruio viski i sodu. Uz to pie, koje mi nikad jo nije izgledalo tako ameriko kao
u tom asu, zurio sam u apsurdni Pariz koji je sada, pod vrelim suncem, bio isto onako pretrpan kao i krajolik
moje due. Pitao sam se to u uiniti.
Ne mogu kazati da sam se uplaio. Ili, bolje bi bilo rei da nisam osjeao nikakav strah - kao to, kako vele, ni
ljudi koji su nastrijeljeni ne osjeaju neko vrijeme nikakvu bol. Osjeao sam stanovito olakanje. inilo mi se
da sam osloboen potrebe da donosim odluku. Rekao sam samome sebi da smo, od samog poetka, i Gio-vanni
i ja znali da naa idila ne moe vjeno potrajati. I ne bi se moglo kazati da sam bio neiskren prema njemu -
znao je sve o Helli. Znao je da e se jednog dana vratiti u Pariz. I sada se vraala i moj ivot s Giovannijem bio
je gotov. Bit e to neto to mi se jednom dogodilo - neto to se mnogim mukarcima jednom dogodilo. Platio
sam pie, ustao i krenuo preko rijeke prema Montparnasseu.
Bio sam razdragan pa ipak, dok sam iao niz Boulevard Raspail, prema kavanama Montpar-nassea, nisam
mogao a da se ne prisjetim kako smo Hella i ja prolazili ovuda, kako smo Gio-vanni i ja prolazili ovuda. A
svakim korakom, lice koje je uporno sjalo preda mnom nije bilo Hellino, nego Giovannijevo. Poeo sam se
pitati kako e primiti ovu vijest. Nisam mislio da e se svaati sa mnom, ali sam se bojao onog to u
. '' ',,., ' '
127
vidjeti na njegovom licu. Bojao sam se boli koju u vidjeti. Pa ipak, ak ni ovo nije bio nekakav zbiljski strah.
Moj zbiljski strah bio je pokopan i vukao me prema Montparnasseu. Htio sam nai djevojku, bilo koju.
Meutim, terase su izgledale udnovato prazne. Iao sam polagano i jednom i drugom stranom ulice i gledao
stolove. Nisam vidio nikoga poznatog. Otiao sam sve do Closerie des Lilas i popio jedno pie. Ponovo sam
proitao pisma. Pomislio sam da odmah potraim Gio-vannija i kaem mu da odlazim, ali znao sam da nije jo
otvorio bar i da u ovo vrijeme moe biti gotovo bilo gdje u Parizu. Vratio sam se polagano uz aveniju. Onda
sam opazio dvije djevojke, dvije francuske kurve, ali nisu bile ba privlane. Rekao sam samom sebi da ipak
mogu nai neto bolje. Doao sam do Selecta i sjeo. Gledao sam prolaznike i pio. Dugo vremena nisam vidio
nikoga poznatog.
Onda sam ugledao djevojku koju nisam ba dobro poznavao; zvala se Sue, imala je plavu kosu i bila dobrano
podbuhla. Usprkos injenici to nije bila lijepa, Sue je bila jedna od onih djevojaka koje se svake godine biraju
za Miss Rheingold. Imala je vrlo kratko podrezanu kovravu kosu, sitne dojke i veliku stranjicu, i gotovo je
uvijek nosila tijesne traperice, nedvojbeno da bi pokazala svijetu koliko joj je malo stalo do izgleda ili ulnosti.
Mislim da je bila iz Philadelphije i da su njezini bili vrlo bogati. Katkad, kada je bila pijana, grdila ih je, a kat -
kad, kada je bila drukije pijana, uznosila nji-
128 : \ ' . '. - ' \ ":\:\
hove vrline tedljivosti i vjernosti. Bio sam i oajan i sretan to je vidim. Onog asa kad se pojavila, poeo sam
je skidati pogledom.
- Sjedni - rekao sam. - Popij neto.
- Drago mi je to te vidim - povikala je sjedajui i traei pogledom konobara. - Potpuno si nestao. Kako si? -
rekla je odustajui od traganja za konobarom i naginjui se prema meni s prijateljskim osmijehom.
- Dobro odgovorio sam - a ti?
- Ah, jal Meni se nikada nita ne dogaa. -1 svinula je kutove svojih prilino grabeljivih i isto tako ranjivih
usta, kako bi mi dala na znanje da se i ali i ne ali. - Ja sam ti kao zid od kamena. Nasmijali smo se. Zurila
je u me. -ujem da ivi negdje na kraju Pariza, blizu zoolokog vrta.
- Naao sam djevojaku sobu. Vrlo jeftino.
- ivi sam?
Nisam bio siguran zna li za Giovannija. Osjetio sam blago znojenje na elu.
- U neku ruku - rekao sam.
- U neku ruku? K vragu, ta ti to znai? Dri majmuna, to li?
Nasmjehnuo sam se.
- Ne. Ali, francuski klinac kojeg znam. .. ivi s ljubavnicom, ali se esto svaaju, to je zapravo njegova soba i
tako, katkad, kada ga ljubavnica izbaci, dolazi spavati kod mene na nekoliko dana.
- Ah! - uzdahnula je. - Chagrin d'amour!1
Ljubavni jadi.
8 Giovannijeva soba
129- Njega to zabavlja rekao sam. Uiva u tome. - Pogledao sam je. - A to je s tobom?
- Kameni zidovi su neprobojni - rekla je.
Doao je konobar.
- Ne ovisi li to - osmjelio sam se rei - o oruju?
- ime me asti? - upitala me.
- to eli popiti?
Smijeili smo se. Konobar je stajao nad nama i odavao stanovitu mrzovoljnu joie de vivre.1
- Mislim da u uzeti... - trepnula je sitnim plavim oima un ricard. S gomilom leda.
- Deux ricards - rekao sam - avec beaucoup de la glace.2
- Oui, monsieur.3 - Bio sam siguran da nas prezire. Mislio sam na Giovannija i na to koliko puta uveer
izgovara tu frazu, oui, monsieur. S tom prolaznom- misli dola je jo jedna, jednako prolazna: novo shvaanje
Giovannija, njegova privatnog ivota i patnje i svega onog to se kretalo u njemu poput poplave kada smo
obno leali zajedno.
- I onda? - rekao sam.
- I onda? - Iskolaila je oi i gledala me zablenuto. - Gdje smo ono stali? - Pokuavala je biti koketna i,
istodobno, nesentimentalna. Osjeao sam da inim neto to je vrlo okrutno. Pa ipak, nisam se mogao
zaustaviti.
'^'Radost ivljenja.
2 Dva ricarda... s mnogo leda.
3 Da, gospodine.
130
- Govorili smo o kamenim zidovima i kako se mogu probiti.
- Nisam znala da tebe zanimaju kameni
zidovi - rekla je smijuljei se.
- Ne zna ti mnogo toga o meni. - Konobar je donio pie. - Nije li otkrivanje zabavno, a?
Zurila je zlovoljno u svoje pie.
- Iskreno govorei rekla je i opet me pogledala onim svojim oima - nije.
- Ah, ti si jo premlada za to - rekao sam. Sve treba biti otkrivanje.
Neko je vrijeme utjela i pijuckala pie.
- Ja sam otkrila sve to mogu podnijeti -rekla je konano. Meutim, ja sam pratio micanje njezinih bedara u
trapericama.
'"'" - Ipak, ne moe vjeito biti kameni zid.
- Ne vidim zato ne bih mogla - rekla je. -Niti kako ne bih mogla.
- uj, draga rekao sam ja ti ovdje iznosim prijedlog.
Podigla je au i gucnula, zurei ravno u aveniju.
* - Kakav to prijedlog?
- Pozovi me na pie. Chez toi.
- Ne vjerujem - rekla je, okreui pogled prema meni - da imam neto u kui.
- Moemo putem neto uzeti - rekao sam. Dugo je zurila u mene. Prisiljavao sam se da
ne oborim oi.
- Sigurna sam da ne bih smjela - rekla je konano.
i, ' - A zato ne?
131Nainila je malu, bespomonu kretnju na pletenoj stolici. - Ne znam. Ne znam to hoe. Nasmijao sam se.
- Ako me pozove kui na pie, pokazat u ti rekao sam.
- Doista si nemogu rekla je. Prvi put je u njezinu pogledu i glasu bilo neke iskrenosti.
- uj - rekao sam - ja mislim da si ti nemogua. - Gledao sam je i smijeio se, u nadi da je smijeak i djeaki i
uporan. Ne znam to sam rekao tako nemogue. Pokazao sam sve svoje karte. Za razliku od tebe. Ne znam
zato misli da je netko nemogu ako ti kae da ga privlai.
- Ah, molim te - rekla je i ispila pie. -Uvjerena sam da je to samo od ljetnog sunca.
- Ljetno sunce nema nikakve .veze s tim -rekao sam. A kako nije reagirala, dodao sam oajniki: - Na tebi je da
jednostavno odlui hoemo li popiti jo jedno pie ovdje ili kod tebe.
Pucnula je nenadano prstima, ali ta kretnja bila je samo naoko samosvjesna.
- Ajde, idemo - rekla je. - Sigurna sam da u se pokajati; samo, mora doista neto ponijeti, jer u kui nemam
nita od pia. Tako u - dodala je asak kasnije - biti bar sigurna da sam neto izvukla iz ove pogodbe.
Onda sam ja osjetio u sebi strano suspreza-nje. Da bih izbjegao njezin pogled, napravio sam cijelu predstavu
oko pozivanja konobara. Ovaj je doao, mrzovoljan da ne moe biti mrzovolj-niji, i ja sam platio. Digli smo se i
krenuli prema Rue de Sevres, gdje je Sue imala mali stan.
132 ': v v ;.V-'.. ,. :,.; -. ,
Stan je bio mraan i prenatrpan pokustvom.
Nita od ovog nije moje - rekla je. Pripada jednoj starijoj Francuskinji od koje sam ga unajmila, a koja je
sada u Monte Carlu, zbog slabih ivaca. - Sue je takoer bila nervozna. Shvatio sam da mi ta nervoza moe,
barem nakratko, biti od goleme pomoi. Stavio sam malu bocu konjaka, koju sam kupio, na stol s mramornom
ploom i zagrlio Sue. Zbog nekog razloga, bio sam strano svjestan da je prolo sedam, da e uskoro poeti
parika no i da je Giovanni ve na poslu.
Sue je bila vrlo krupna i pokretljiva, to me je uznemirivalo - pokretljiva ali ne i oputena. Osjeao sam kod nje
nekakav napor i stezanje, duboko nepovjerenje izazvano prevelikim brojem mukaraca poput mene da bi ikad
moglo biti prevladano. Ono to smo kanili uiniti, nije moglo biti lijepo.
Kao da je i sama osjetila to je posrijedi, odmaknula se od mene.
Da popijemo po jednu predloila je. Naravno, ako ti se ne uri. Nastojat u da te ne zadrim dulje
nego to je apsolutno potrebno.
Nasmijeila se; i ja sam se nasmijeio. U tom asu nismo mogli biti blii jedno drugom - poput dvojice
kradljivaca.
Popijmo po nekoliko - rekao sam.
Ali ne previe - rekla je i opet se znaajno zasmijuljila, poput propale filmske zvijezde koja se, nakon dugog
izbivanja, ponovo nala pred kamerama.
133Uzela je bocu i nestala u kutu koji je sluio kao kuhinja.
- Raskomoti se doviknula je. - Skini cipele. I arape. Pogledaj knjige.1 esto se pitam to bih radila da na
svijetu nema knjiga.
Skinuo sam cipele i legao na sofu. Pokuavao sam da ne mislim. Ipak, mislio sam da ono to radim sa
Giovannijem ne moe nikako biti nemoralnije od ovog to u raditi sa Sue.
Vratila se sa dvije velike ae za konjak. Dola je do mene, pa smo se kucnuli. Pijuckali smo, ona me sve
vrijeme gledala, a ja sam joj milovao grudi. Rastvorila je usta, odloila au, krajnje nespretno, i legla do mene.
Kretnja je izraavala golem oaj, znao sam da se ne daje meni nego ljubavniku koji nikada nee doi.
A ja ja sam mislio na mnoge stvari dok sam leao u toj mranoj sobi, spojen sa Sue. Pitao sam se je li
poduzela mjere da ne ostane trudna; pomisao na dijete koje bi pripadalo Sue i meni, na to da budem uhvaen na
taj nain - upravo u asu kada, tako rei, pokuavam umaknuti -gotovo je izazvala napad smijeha. Pitao sam se
ima li jo tko klju od stana, moe li nas tko uti kroz tanke zidove, koliko emo se mrziti za nekoliko asaka.
Pristupio sam Sue kao da se radi o poslu, poslu koji treba obaviti na nezaboravan nain. Negdje u dubini due,
spoznao sam da inim neto to je uasno nepravedno prema njoj, i da prikrivanje te injenice postaje stvar
moje asti. Pokuavao sam da joj ovim sablasnim inom ljubavi dadem barem na znanje da ne prezirem nju,
njezino tijelo - da nee ona biti
ta kojoj neu moi pogledati u oi kada se ponovo naemo u uspravnom poloaju. A opet, negdje u dubini due,
shvaao sam da je moja bojazan pretjerana i bestemeljna i, zapravo, lana: svakim asom postajalo je sve
jasnije da ono ega sam se bojao nema nikakve veze s mojim tijelom. Sue nije bila Hella, niti je smanjila moj
strah od onog to e se dogoditi kada Hella doe; zapravo, poveala ga je, uinila ga jo zbiljskijim. Istodobno,
spoznao sam da openje sa Sue napreduje iznad mojeg oekivanja, i pokuavao sam da je ne prezirem zato to
osjea tako malo od onog to joj partner osjea. Kretao sam se kroz mreu Sueinih krikova, Sueinog bubnjanja
akama po mojim leima i prosuivao po njezinim bedrima, po nogama, koliko e jo trebati da opet budem
slobodan. Onda sam pomislio: Jo malo i gotovo je; njezini jecaji postajali su sve glasniji i otriji, bio sam
uasno svjestan svojih kria i hladnog znoja na kriima; mislio sam: Pa dobro, daj joj, za boga miloga, svri ve
jednom s tim; a onda sam osjetio da je kraj blizu, i mrzio sam i nju i sebe, a onda je bilo gotovo i mrana,
majuna soba ponovo je nahrupila u moju svijest. Jedina stvar koju sam elio bila je da pobjegnem iz te sobe.
Leala je dugo nepomino. Bio sam svjestan noi izvan sobe, noi koja me zove. Konano sam se protegnuo i
napipao cigaretu.
Moda bismo trebali popiti na konjak -rekla je.
Uspravila Se i upalila svjetiljku koja je stajala pokraj kreveta. Bojao sam se tog trenutka.
135Meutim, nita nije vidjela u mojim oima -zurila je u me kao da sam prevalio dug put na bijelom bojnom
konju, sve do njezine tamnice. Digla je au.
- A la votre1 - rekao sam.
- A la votre? - Zahihotala se. - A la tienne, cheri!2 - Nagnula se i poljubila me u usta. Onda je, naas, osjetila
neto; odmaknula se i zagledala u me, nije jo bila posve stisnula oi. Rekla je raspoloeno: - to misli,
moemo li ovo uraditi jo koji put?
- Ne vidim zato ne bismo mogli - rekao sam i pokuao se nasmijati. - Oboje nosimo svoju opremu.
utjela je. Zatim me upitala: Moemo li veerati zajedno ... veeras?
- ao mi je, Sue rekao sam - doista mi je ao, ali imam sastanak.
- O! Moda sutra?
- uj, Sue. Mrzim dogovorene sastanke. Jednostavno u te iznenaditi.
Ispila je pie.
- Sumnjam - rekla je. Ustala je i otila od mene. - Samo da stavim neto na sebe pa emo zajedno sii.
Nestala je i malo zatim uo sam otjecanje vode. Sjedio sam, jo uvijek gol, samo sa arapama na nogama, i
natoio jo jedan konjak. Sada sam se bojao izai u tu no, koja kao da me je zvala prije svega nekoliko asaka.
ivjeli! :
ivjeli? ... ivio, dragi!
136
Kada se vratila, imala je na sebi haljinu i nekakve prave cipele i nekako je nauurila kosu. Morao sam priznati
da ovako bolje izgleda, zapravo vie kao djevojka, kao uenica. Ustao sam i poeo se oblaiti.
- Lijepo izgleda rekao sam.
Bilo je mnogo stvari koje je htjela kazati, ali se prisilila na utnju. Jedva da sam mogao gledati napor koji se
oitovao na njezinu licu; bio sam strano posramljen zbog toga.
- Moda e opet biti osamljen - rekla je konano. - Mislim da neu imati nita protiv toga da me potrai.
Na licu joj je bio najudniji osmijeh koji sam ikad vidio. Bio je bolan i osvetljiv i ponien, premda je preko te
grimase nevjesto razmazala vedru, djevojaku veselost, isto tako krutu kao to je bio kostur ispod njezinog
mlohavog tijela. Kad bi sudbina ikad dopustila Sue da dopre do mene, mogla bi me ubiti samim tim
osmijehom.
- Dri zapaljenu svijeu u prozoru - rekao sam.
Otvorila je vrata i izali smo na ulicu.
[37Ostavio sam je na najbliem uglu, promrmlja-vi neku djetinjastu izliku, i gledao kako njezina troma
spodoba prelazi preko avenije i ide prema kavanama.
Nisam znao to da radim ni kamo da odem. Naao sam se konano kraj rijeke, svjestan da polagano idem kui.
I tada mi se, moda prvi put u ivotu, smrt ukazala kao realnost. Mislio sam na ljude prije mene koji su gledali
dolje u rijeku i otili spavati ispod njezine povrine. Razmiljao sam o njima. Pitao sam se kako su to uinili -
sam taj fiziki in. Kada sam bio mnogo mlai, i ja sam, vjerojatno kao i svi mi, mislio na samoubojstvo, ali
ono bi tada bilo neka vrsta osvete, moj nain da saopim svijetu kakvu mi je stranu bol nanio. Ali, dok sam
iao kui, tiina veeri nije imala nikakve veze s tim bijesom, s tim dalekim djeakom. Razmiljao sam o
mrtvima jednostavno zato to su njihovi dani bili dokonani, a ja nisam znao kako u prebroditi svoje.
Pariz, grad koji sam toliko volio, bio je potpuno miran. inilo se da na ulicama nema ni
138 . \
i11
ive due, premda je jo bila rana veer. Pa ipak, ispod mene - gotovo da sam mogao uti skupno, drhtavo
uzdisanje pod mostovima, du obale / M~; rijeke, u sjenama zidova bili su ljubavnici i ruevine, ljubavnici
koji spavaju, grle se, ope, piju, zure u no, to nailazi. Iza zidova kue pokraj koje sam proao, francuska
nacija spre-[ mala je posue, stavljala malog Jeana Pierrea i
Marie u krevet, mrgodila se zbog vjenih problema oko novca, trgovine, crkve, nestabilne drave. Ti zidovi, ti
prozori sa zatvorenim kapcima, okruivali su ih i titili od mraka i dugog stenjanja ove duge noi. Za deset
godina, mali Jean Pierre ili Marie mogu se nai ovdje vani, kraj rijeke, i pitati se, poput mene, kako su ispali iz
sigurnosne mree. Kako sam daleko doao,
: mislio sam - da propadnem!
Ipak, dok sam skretao od rijeke niz dugu ulicu
I koja je vodila prema kui, dozvao sam u pamet
da u stvari elim djecu. elio sam ponovo biti unutra, okruen svjetlom i sigurnou, gledati kako ena stavlja
djecu u krevet, svjestan da je moja muevnost neprijeporna. elio sam nou isti krevet, iste ruke; elio sam da
se ujutro budim znajui gdje sam. elio sam da mi ena bude vrsto tlo, poput same zemlje, gdje se uvijek
mogu obnoviti. Jednom je bilo tako, gotovo da je bilo. Mogao sam uiniti da opet bude, da uistinu bude tako.
Trebalo je samo
' malo vrste volje pa da opet budem zdrav.
Dok sam iao kroz hodnik, opazio sam svjetlo ispod naih vrata, a prije nego to sam stavio klju u bravu, vrata
su se otvorila iznutra. Na
139njima je stajao Giovanni, s kosom na oima, i smijao se. Drao je au konjaka. U prvi mah uinilo mi se da
je veseo, a onda sam vidio da to lice ne izraava veselje, nego histeriju i oaj.
Htio sam ga upitati to radi kod kue, ali me je uvukao u sobu, drei me rukom vrsto oko vrata. Drhtao je.
- Gdje si bio? - Pogledao samsga u oi, odmiui se malko od njega. - Svuda sam te traio.
- Zar nisi otiao na posao? upitao sam.
- Nisam - odgovorio je. - Da popijemo neto! Kupio sam bocu konjaka da proslavim svoju slobodu.
Natoio mi je konjak. Stajao sam kao uzet. Doao je do mene i gurnuo mi au u ruku.
- Giovanni, to se dogodilo?
Nije odgovorio. Sjeo je iznenada na rub kreveta i nagnuo se naprijed. Vidio sam tada da je bijesan kao ris.
- Ils sont sales, les gens, tu sais?1 - Pogledao me. Oi su mu bile pune suza. - Naprosto su prljavi, svi odreda,
niski i jeftini i prljavi. -Ispruio je ruku i povukao me na pod do sebe. -Svi, osim tebe. Tous, sauf toi.2 Drao
mi je glavu meu rukama, i mislim da takva njenost gotovo nikada nije izazvala onakav strah u meni kakav
me tada obuzeo. - Ne me laisse pas tom-ber, je fen prie3 - rekao je i poljubio me u usta s nekom udnom,
nepopustljivom njenou.
1 Ljudi su prlavi, zna?
2 Svi, osim tebe.
3
Nemoj me ostavljati da propadnem, molim te.
140
Giovannijev dodir uvijek je u meni budio elju; meutim, sada me njegov vrui, slatkasti dah tjerao na
povraanje. Odmaknuo sam se koliko sam god mogao i popio gutljaj konjaka.
- Giovanni - rekao sam - molim te, kai mi to se dogodilo. to je?
- Otpustio me - rekao je. - Guillaume me izbacio iz slube. // m'a mis a la porte.1 - Nasmijao se, digao i poeo
hodati gore-dolje po majunoj sobi. - Rekao mi je da se nikada vie ne pojavim u njegovom baru. Rekao je da
sam gangster, i tat, i mali prljavi ulinjak, i da sam se motao oko njega -ja da sam se motao oko njega samo
zato to sam ga kanio orobiti jedne noi. Apres l'amour. Merde!5 - I opet se nasmijao.
Nisam mogao nita rei. Imao sam osjeaj da e se zidovi sruiti na mene. Giovanni je stajao kraj naih
okreenih prozora, okrenut leima.
- Rekao je sve to pred ljudima, dolje u baru. ekao je da dou. Htio sam ga ubiti, htio sam ih sve poubijati.
Vratio se do sredine sobe i natoio jo jedan konjak. Ispio ga je na duak, a onda je nenadano uzeo au i
hitnuo je svom snagom u zid. aa je naas zazveala, a onda se razmrskala na tisuu komadia, po cijelom
krevetu, po svom podu. Nisam se mogao odmah pokrenuti; asak kasnije, osjeajui se kao da mi noge upadaju
u pijesak, ali istodobno svjestan da se kreem vrlo brzo, zgrabio sam ga za ramena. Zaplakao je.
Izbacio me. 2 Poslije ljubavnog odnoaja. Sranje!
141Drao sam ga. I istodobno, dok sam utio kako Giovannijeva tjeskoba prodire u mene, poput kiseline u
njegovu znoju, dok sam osjeao kako e mi srce puknuti radi njega, pitao sam se, s nekakvim nevoljkim,
sumnjiavim osjeajem prezira, zato sam uope mislio da je jak.
Odmaknuo se od mene i sjeo uza zid koji je bio nepokriven. Sjeo sam nasuprot njemu.
- Doao sam u uobiajeno vrijeme - rekao je. Danas sam se jako dobro osjeao. On nije bio tamo kada sam
doao, pa sam kao obino oistio ank i neto popio i pojeo. Kada je uao, odmah sam zamijetio da je loe
raspoloen - moda ga je upravo ponizio nekakav mladi. Smijeno nasmjehnuo se - ali uvijek moe znati
kada je Guillaume loe raspoloen, jer tada postaje vrlo pristojan. Kada doivi neko ponienje, pa makar i
naas spozna koliko je odvratan, sjeti se da je lan jedne od najboljih i najstarijih obitelji u Francuskoj. A
moda se tada sjeti da e njegovo ime izumrijeti zajedno s njim. I onda mora neto uiniti, brzo, tako da odagna
to osjeanje. Mora galamiti, ili obratiti nekog jako zgodnog mladia, ili se opiti, ili se posvaati, ili gledati
prostake slike. - Uutio je, ustao i opet se ushodao gore-dolje. Ne znam to mu se danas dogodilo, ali kada
je doao, pokuao je u poetku biti vrlo poslovan; pokuavao je nai nekakav prigovor mojem poslu. Meutim,
budui da nije uspio, otiao je gore. Onda me uskoro pozvao. Mrzim ii u tu malupied-a-terre1
IJ Skrovite .. . ' . ..^.J1' . .::%;; ,:, i.-;i:.'1 ><'
142
koju ima ponad bara, to uvijek znai svau. Ali, morao sam otii, a kad sam uao, bio je u kunom ogrtau, sav
u jednom parfemu. Ne znam zato, ali im sam ga vidio takvog, razljutio sam se. Gledao me kao kakva
basnoslovna koketa, a ruan je, ruan, tijelo mu je kao kiselo mlijeko! Onda me upitao kako si ti. Bio sam malo
zauen, jer te inae nikad ne spominje. Rekao sam da si dobro. Upitao me ivimo li jo zajedno. Mislim da
sam mu moda trebao slagati, ali nisam vidio razloga da laem takvoj odvratnoj staroj tetki, pa sam rekao: Bien
sur. Pokuavao sam ostati miran. Onda mi je postavljao strana pitanja i ve mi je bilo muno da ga gledam i
sluam. Mislio sam da je najbolje da ga se to prije rijeim; rekao sam da takva pitanja ne postavljaju ak ni
lijenik, ni sveenik, i neka se stidi. Moda je upravo ekao da kaem tako neto, jer se nato razljutio i podsjetio
me da me je on izvukao s ulice, et U a fait eci et U a fait ela,' sve je uinio za mene jer je mislio da sam divan,
parce-qu'il m'adorait,2 i tako dalje, i tako dalje, i da je nisam zahvalan, da nisam udoredan. Mogue je da sam
loe postupio, znam kako bih postupio jo prije nekoliko mjeseci, natjerao bih ga da vriti, da mi ljubi stopala,
je te jure!3 - ali nisam htio to uiniti, nisam zaista htio biti prost prema njemu. Nastojao sam biti ozbiljan.
Rekao sam da mu nikad nisam lagao, i da
fh I uinio ovo, uinio ono ... ~i) Jer me oboavao ... .... .
Kunem ti se! , .
143sam uvijek govorio da ne elim biti njegov ljubavnik ... i da mi je ipak dao posao. Rekao sam da naporno
radim, i da sam vrlo poten prema njemu, i da nisam kriv ako... ako... ako ne osjeam prema njemu ono to on
osjea prema meni. Onda me podsjetio da sam jednom. .. jedanput... nisam htio rei da, ali bio sam iscrpljen od
gladi i muio se da ne povraam. Jo sam pokuavao ostati miran i nositi se sa situacijom. Rekao sam: Mais a
ce moment Id je n'avais pas un copain.1 Nisam vie sam, je suis avec un gars maintenant.2 Mislio sam da e
me razumjeti, on jako voli romantiku i san o vjernosti. Ali ne ovog puta. Nasmijao se i rekao jo nekoliko
uasnih stvari o tebi; rekao je i da si ti, na kraju krajeva, samo jedan ameriki mladi koji u Francuskoj radi
ono to se ne bi usudio raditi kod kue i da e me vrlo brzo ostaviti. Onda sam se konano razljutio i rekao mu
da me ne plaa da sluam klevete, a onda sam uo kako je netko uao dolje u bar, pa sam se okrenuo i bez rijei
iziao.
Zaustavio se ispred mene.
- Mogu li dobiti jo malo konjaka? - rekao je smijeei se. - Obeavam da neu razbiti au.
Dao sam mu svoju au. Ispio je konjak i vratio mi je. Zurio je u mene.
- Ne boj se - rekao je. - Bit e sve u redu s nama. Ja se ne bojim. - Onda su mu se oi zamutile; opet je
pogledao prema prozorima.
1 Ali, u tom asu nisam imao prijatelja.
2 Sajia sam s jednim dekom.
144
- Dakle - rekao je - nadao sam se da je time sve svreno. Radio sam u baru i pokuavao da ne mislim na
Guillaumea, na to to on misli ili radi gore. Zna, bilo je vrijeme za aperitiv i bio sam jako zaposlen. A onda
sam iznenada uo kako su se vrata gore zalupila, i odmah sam znao da se dogodilo ono najstranije. Guillaume
je doao u bar, sada potpuno odjeven, kao francuski biznismen, i krenuo ravno prema meni. Nije ni s kim
progovorio, bio je blijed i ljutit, i to je, naravno, privuklo panju gostiju. Svi su ekali da vide to e uiniti. Ja
sam, moram rei, mislio da e me udariti, ili da je moda poludio i da ima pitolj u depu. Siguran sam da sam
izgledao uplaen, a to je samo pogoralo stvari. Doao je iza anka i poeo govoriti da sam tapette i tat, i rekao
mi neka se smjesta izgubim ili e pozvati policiju i strpati me iza reetaka. Bio sam tako zapanjen da nisam
nita mogao rei, a on je govorio sve glasnije i ljudi su poeli sluati, i ja sam, mon cher, iznenada osjetio kako
padam, padam s velikog, visokog mjesta. Dugo vremena nisam se mogao naljutiti, osjeao sam samo suze koje
su nadolazile, poput vatre. Nisam mogao disati, nisam mogao vjerovati da se on doista tako ponaa prema
meni. Neprestano sam ponavljao: to sam uinio? to sam uinio? Nije mi htio odgovoriti, a onda je
povikao, na sav glas, kao da je prasnuo pitolj: Mais tu le sais, salop!1 Zna ti, vrlo dobro! Nitko nije znao
to misli, ali ba kao da smo se opet nali u predvorju onog
Zna ti dobro, gade!
10 Giovannijeva soba
145kina gdje smo se upoznali, sjea se? Svi su znali da Guillaume ima pravo, a ja krivo, da sam uinio neto
strano. I onda je otiao do kase i izvadio neto novaca - znao sam da je svjestan da u to vrijeme nema mnogo
novaca u kasi gurnuo ih prema meni i rekao: Evo, uzmi! Uzmi! Bolje da ti ovo dadem, nego da gledam
kako me nou potkrada! A sada se gubi! A ona lica, ah, ona lica u baru, da si ih samo vidio, onako mudra i
onako tragina; ti su ljudi znali da sada sve znaju, da su oduvijek znali, i bili su tako sretni to nikad nisu imali
nikakve veze sa mnom. Ah! Les encules!1 Odvratni kurvini sinovi! Les gonzesses!2 - Opet je plakao, ovog puta
od bijesa. - Na kraju sam ga udario, a onda me zgrabilo mnotvo ruku, vie i ne znam to se dalje dogodilo,
samo znam da sam uskoro bio na ulici, sa svim onim poderanim novanicama u ruci, i svi su zurili u mene.
Nisam znao to da radim; nisam htio otii, ali bio sam svjestan da e, ako se jo neto dogodi, doi policija i da
e me Guillaume dati zatvoriti. Ali, jo emo se nas dvojica vidjeti, kunem ti se, a tog dana. ..
Umuknuo je i sjeo, zurei u zid. Onda se okrenuo meni. Dugo me gledao, bez rijei. Zatim je rekao, vrlo
polagano:
Da ti nisi ovdje, ovo bi bio kraj Giovannija. Ustao sam i rekao:
- Ne budi smijean. Nije ba tako tragino kao to izgleda. - Zastao sam. - GuJUaupe je
1 Guzice!
2 Pizde!
146
odvratan. Svi oni. Ipak, to nije najgora stvar koja ti se dogodila. Je li?
Moda te sve ono zlo to ti se dogaa ini slabijim i slabijim - rekao je kao da me nije uo -tako da moe
podnijeti sve manje i manje. -Zatim, podignuvi oi i pogledavi me: - Ne. Najgora stvar mi se davno dogodila,
od tog dana moj je ivot grozan. Nee me ostaviti, zar ne?
Nasmijao sam se.
Naravno da neu. Poeo sam otresati komadie stakla s naeg pokrivaa na pod.
Ne znam to bih radio da me ostavi. Prvi put sam u njegovu glasu osjetio prizvuk prijetnje - ili mi se
samo priinilo? - Tako sam dugo bio sam. .. mislim da ne bih bio kadar ivjeti kad bih opet morao biti sam.
Nisi sam rekao sam. I onda brzo dodao, jer u tom asu ne bih mogao podnijeti njegov dodir: - Da
izaemo u etnju? Ajde.. . izai malo iz ove sobe. Iscerio sam se i unuo ga po vratu, poput igraa ragbija.
Onda smo se naas pripili jedan uz drugoga. Odgurnuo sam ga. -Plaam ti pie rekao sam.
I dovest e me natrag? upitao me.
Da. Dovest u te natrag.
Je t'aime, tu sais?1
Je le sais, mon vieux?
Otiao je do sudopera i poeo se umivati. Poeljao se. Gledao sam ga. Nasmijeio mi se u zrcalu; iznenada je
izgledao lijep i sretan. I mlad
Volim te, zna? Znam, stari moj.
147 a ja se nikad u ivotu nisam osjeao tako bespomoan ili tako star.
- E pa, s nama e sve biti u redu! - povikao je. - N'est-ce pas?1
Svakako odgovorio sam.
Okrenuo se od zrcala. Bio je opet ozbiljan.
Ali, zna... ne znam koliko e mi vremena trebati da naem drugi posao. A mi smo gotovo bez novaca. Ima
li ti togod? Je li ti danas dolo neto novaca iz New Yorka?
- Nita nije dolo danas - rekao sam mirno -ali imam neto malo u depu. - Izvadio sam sav novac i stavio ga
na stol. - Oko etiri tisue franaka.
A ja... Izvrnuo je depove, rasipajui novanice i sitni. Slegnuo je ramenima i nasmijeio mi se onim
fantastino umiljatim, bespomonim i ganutljivim smijekom.
Je m'excuse.2 Malo sam se razljutio - rekao je. Kleknuo je, pokupio novanice i stavio ih na stol kraj mojeg
novca. Na stolu je bilo novanica u vrijednosti od oko tri tisue franaka koje je trebalo zalijepiti, ali njih smo
ostavili za kasnije. Preostali dio novca na stolu iznosio je oko devet tisua franaka.
- Nismo bogati-rekao je sumorno ali emo sutra jesti.
Nekako nisam elio da bude zabrinut. Nisam mogao podnijeti izraz njegova lica.
- Sutra u opet pisati ocu - rekao sam. -
Zar ne? Oprosti mi.
148
Neto u mu slagati, neto u to e povjerovati. Prisilit u ga da mi poalje neto novca.
Krenuo sam prema njemu kao da me neto vodi, i stavio mu ruke na ramena, prisiljavajui se da ga ne gledam
u oi. Nasmijeio sam se i u tom asu doista sam osjeao da su se Juda i Spasitelj sreli u meni.
Ne boj se rekao sam. I ne brini!
I ponovo sam osjetio, dok sam stajao tik do njega i utio golemu elju da ga zatitim od straha, da je odluka -
jo jednom! - donesena bez mene. Jer, u tom asu ni moj otac ni Hella nisu bili stvarni. Ipak, ak ni ovo nije
bilo tako stvarno kao moj beznadan osjeaj da za mene nita nije stvarno, niti e ikad biti osim ako ovaj
osjeaj padanja nije stvarnost.
Poeli su odbijati posljednji sati ove noi i sada, sa svakom sekundom koja prolazi, osjeam kako mi krv
poinje kuhati, vreti i da e me naskoro, bez obzira to radio u ovoj kui, obuzeti tjeskoba, isto onako gola i
srebrna kao i onaj veliki no s kojim e se Giovanni ubrzo suoiti. Moji krvnici su ovdje, sa mnom, hodaju sa
mnom gore-dolje, peru stvari, pakiraju i piju iz moje boce. Ima ih posvuda, kud god se okrenem. Zidovi,
prozori, zrcala, voda, no vani -posvuda su. Mogao bih zvati, kao to bi, u ovom asu, leei u eliji, Giovanni
takoer mogao zvati - ali nitko me ne bi uo.'. Mogao bih pokuati objasniti. Giovanni je pokuao. Mogao bih
moliti da mi bude oproteno - kad bih
149'TRT
mogao navesti svoj zloin i suoiti se s njim, kad . bi postojao netko ili neto, negdje, to ima mo da oprosti.
Ne. To bi mi pomoglo kad bih bio kadar osjeati se kriv.'Ali, kraj nevinosti istodobno je i kraj krivnje.
Ma kako to sada izgleda, moram priznati: volio sam ga. Mislim da nikad nikog neu tako voljeti. I to bi moglo
biti golemo olakanje kada ne bih znao da e, nakon to no padne, Gio-vanni, ako u tom asu bude neto
osjeao, osjeati olakanje.
Hodam gore-dolje po ovoj kui - gore-dolje po ovoj kui. Mislim na zatvor. Davno, prije nego to sam uope
sreo Giovannija, upoznao sam jednog ovjeka na zabavi u Jacquesovoj kui, koji je bio glasovit po tome to je
pola ivota proveo u zatvoru. Napisao je knjigu o ivotu u zatvoru koja je ozlovoljila zatvorske vlasti i dobila
knjievnu nagradu. Meutim, ivot tog ovjeka bio je gotov. Volio je govoriti da je smrtna kazna, jer ovjek koji
je u zatvoru i ne postoji, jedini milosrdni pravorijek to ga porota moe izrei. Sjeam se da sam mislio kako on
zapravo nikad nije iziao iz zatvora; zatvor mu je bio jedina stvarnost, jedina stvar o kojoj je mogao
razgovarati. Sve njegove kretnje, ak i kad je palio cigaretu, bile su kradomine; kud god bi svrnuo pogled,
ovjek bi ugledao zid kako se die. Njegovo lice, boja lica, podsjealo je na tamu i vlagu; imao sam osjeaj, kad
bi ga tko zarezao, da bi mu meso bilo kao u gljive. S nekom pohlepnom, nostalginom potankou,
opisivao je prozore s reetkama, vrata s reetkama, pijunke, straare koji stoje na udaljenim krajevima
hodnika, pod svjetlom. U zatvoru su tri razine i sve je metalnosivo. Sve je tamno i hladno, osim povrina svjetla
gdje stoji autoritet. U sjeanju je, trajno, udaranje aka po metalu, mukla, buna mogunost tam-tam bubnjanja,
poput mogunosti ludila. uvari se kreu i gunaju i koraaju hodnicima i tutnjaju muklo uz stepenice, niz
stepenice. Odjeveni su u crno, nose pitolje, neprestano su u strahu, jedva da se usuuju biti ljubazni. Tri razine
nie, u sreditu zatvora, u golemom, hladnom srcu zatvora, uvijek se neto radi: pouzdani zatvorenici prevoze
stvari na takama, ulaze u upravnu zgradu, izlaze, umiljavaju se uvarima za povlastice na cigarete, alkohol,
seks. No se uvlai u zatvor, posvuda mrmljanje, svi znaju - na neki nain -da e rano ujutro smrt ui u
zatvorsko dvorite. Vrlo rano, prije nego to slobodnjaci ponu kotrljati hodnicima velike kante za smee u
kojima je hrana, tri ovjeka u crnom doi e tiho hodnikom, jedan od njih okrenut e klju u bravi. Sepat e
nekog i pouriti s njim niz hodnik, prvo do sveenika, a onda do vrata koja e se otvoriti samo za nj, koja e
mu, moda, omoguiti letimian pogled na jutro prije nego to ga obore na dasku i no mu padne na vrat.
Razmiljam o veliini Giovannijeve elije. Pitam se je li vea od njegove sobe. Znam da je hladnija. Pitam se je
li sam ili s dvojicom -trojicom zatvorenika; igra li moda karte, ili pui, ili razgovara, ili pie pismo - komu bi
151~Y
pisao? - ili hoda gore-dolje? Pitam se zna li da je jutro koje se pribliava posljednje jutro njegova ivota. (Jer
zatvorenik obino ne zna; odvjetnik zna i izvjetava obitelj ili prijatelje, ali ne kae zatvoreniku.) Pitam se je li
mu svejedno. Zna li ili ne, mari li ili ne, sigurno se boji. Bez obzira je li s drugima ili nije, zacijelo je sam.
Pokuavam ga zamisliti: okrenut mi je leima, stoji kod prozora elije. S mjesta gdje se nalazi, nije moda
kadar vidjeti nita drugo osim suprotnog krila zatvora; moda, ako se malo napregne, komad ulice s one strane
visokog zida. Ne znam jesu li ga oiali ili mu je kosa duga - radije bih da su ga oiali. Pitam se je li obrijan. I
sada, milijun potankosti, dokaz i plod intimnosti, preplavljuju mi um. Primjerice, pitam se osjea li potrebu da
ode u zahod, je li mogao danas jesti, znoji li se. Pitam se je li opio s kim u zatvoru. I tada me neto potrese,
osjeam se uzdrman i suh, poput kakve mrtve stvari u pustinji, i znam da se nadam da je noas Giovanni naao
utoite u neijem zagrljaju. Da je barem netko ovdje sa mnom! Volio bih ga cijelu no. Trudio bih se oko
Giovannija cijelu no.
Tih dana nakon to je Giovanni izgubio posao, gubili smo vrijeme; dangubili smo, kao to bi se moglo rei za
planinare osuene na smrt iznad ponora, vezane konopom koji polagano puca. Nisam pisao ocu; odgaao sam
to iz dana u dan. Takav in bio bi odvie odreen. Znao sam to bih mu slagao, znao sam i da bi upalilo -
152 : :'. . ' ;':-';.';' '
samo, nisam bio siguran da li bih doista lagao. Vrzmali smo se po onoj sobi dan za danom i Giovanni ju je
ponovo poeo preureivati. Dola mu je neka "udna ideja da bi bilo lijepo imati ormar za knjige ugraen u zid,
pa je tesao sve dok nije doao do opeke, a onda je poeo udarati po opekama. Posao je bio naporan, sulud, ali ja
nisam imao ni snage ni srca da ga zaustavim. U stanovitu smislu, radio je to za mene, da mi pokae, koliko me
voli. Htio je da ostanem u sobi s njim. Moda je pokuavao da vlastitom snagom odgurne zidove to su nadirali,
a da se oni ipak ne srue na nj.
Sada sada, naravno, vidim neto iznimno lijepo u tim danima koji su tada bili takva patnja. Osjeao sam da
me Giovanni vue na dno mora, da tonem zajedno s njim. Nije mogao nai posao. Znao sam da ga zapravo i ne
trai, da ga ne moe traiti. Bio je izranjavan, da tako kaem, i to tako da ga je pogled nepoznatih osoba pekao
poput soli na rani. Nije mogao podnijeti da ostane dugo bez mene. Ja sam bio jedina osoba na ovoj hladnoj,
zelenoj zemlji koja je marila za nj, poznavala njegov govor i utnju, njegove zagrljaje, i koja nije nosila no.
inilo se da teret njegova spasa lei na meni, a ja ga nisam bio kadar podnijeti.
I novac je nestajao; zapravo nije nestajao, odlazio je, vrlo brzo. Giovanni je nastojao sakriti paniku u glasu kada
me je svakog jutra pitao:
- Ide li danas u American Express?
- Svakako - odgovorio bih.- Misli li da e te danas ekati novci?
- Ne znam.
- to rade oni s tvojim novcem u New Yorku?
Ipak, ipak, nisam mogao stupiti u akciju. Umjesto toga, otiao sam do Jacquesa i uzajmio deset tisua franaka.
Rekao sam mu da smo Giovanni i ja zapali u tekoie, ali da emo se naskoro izvui.
- Bio je vrlo obziran - rekao je Giovanni.
- On katkad moe biti vrlo obziran ovjek. Sjedili smo na terasi blizu Odeona. Gledao
sam Giovannija i naas pomislio kako bi bilo lijepo kad bi mi ga Jacques skinuo s vrata.
- O emu razmilja? - upitao me Giovanni. Bio sam naas uplaen i posramljen.
- O tome kako bih volio pobjei iz Pariza.
- Kamo bi volio otii? - upitao me.
- Ah, ne znam. Bilo kamo. Sit sam ovog grada - rekao sam iznenada, sa estinom koja nas je obojicu
iznenadila. Dosta mi je ove drevne hrpe kamenja i ovih prokletih samodopadnih ljudi. to god dodirne,
raspadne ti se pod rukom.
- To je istina rekao je Giovanni ozbiljno. Motrio me s nekom strahovitom napetou. Prisilio sam se da ga
pogledam i nasmijeim se.
- Zar ti ne bi volio da na neko vrijeme pob-jegne odavde? - upitao sam ga.
- Ah! - rekao je i naas digao obje ruke uvis, kao da se miri sa sudbinom. - Volio bih ii kud god ti ide.
Najednom vie ne ludujem za Pari-
154
zom... kao ti. Ja nikad nisam osobito volio Pariz.
- Moda bismo mogli otii na selo - rekao sam; jedva da sam znao to govorim. Ili u panjolsku.
- Ah rekao je ravnoduno - osamljen si bez svoje ljubavnice.
Bio sam kriv i ljut, pun ljubavi i boli. Htio sam ga udariti nogom, i htio sam ga zagrliti.
- To uope nije razlog da idem u panjolsku rekao sam mrzovoljno. - Volio bih je vidjeti, to je sve. Ovaj je
grad skup.
- Pa, dobro rekao je vedro - idemo u panjolsku. Moda e me podsjetiti na Italiju.
- Bi li radije otiao u Italiju? Posjetio svoj dom?
Nasmjehnuo se.
- Mislim da tamo nije vie moj dom. I zatim: - Ne. Ne bih volio otii u Italiju... na kraju krajeva, moda iz
istog razloga iz kojeg ti ne eli otii u Sjedinjene Drave.
- Ali, ja idem u Sjedinjene Drave - rekao sam brzo. Pogledao me. - Hou rei, jednog dana sigurno u se
vratiti tamo.
- Jednog dana - rekao je. - Dogodit e se sve ono loe ... jednog dana.
- Zato bi to bilo loe? % Nasmjehnuo se.
- Pa, otii e kui i onda e otkriti da dom nije vie dom. I onda e doista biti u nevolji. Dokle god" si
ovdje, moe uvijek misliti: jednoga dana otii u kui. - Igrao se mojim palcem i nasmijeio. N'est-ce
pas?
155- Krasna logika rekao sam. Hoe rei, imam kamo otii dokle god ne odem tamo.
Nasmijao se.
- Zar nije tako? Nema dom dok ga ne ostavi, a onda, kada si ga ostavio, nikada se ne moe vratiti.
- ini mi se - rekao sam - da sam ve uo tu pjesmu.
- Ah, da - rekao je Giovanni - i zacijelo e je opet uti. To je jedna od onih pjesama koje e netko, negdje,
uvijek pjevati.
Digli smo se i krenuli.
- A to bi se dogodilo - upitao sam ga dokono - kad bih se ogluio?
Dugo je utio, a onda je rekao:
- Katkad me podsjea na onu vrstu ljudi koji su voljni otii u zatvor da bi tako izbjegli da ih ne pregaze kola.
- ini mi se - rekao sam jetko - da ovo vie vrijedi za tebe nego za mene.
- to misli time rei? - upitao me.
- Govorim o onoj sobi, onoj odvratnoj sobi. Zato si se zakopao tamo tako dugo?
- Zakopao? Oprosti mi, mon cher Americain, ali Pariz nije New York, nije pun palaa za momke kao to sam
ja. Sto ti misli, da bih trebao ivjeti u Versaillesu?
- Valjda. .. valjda ima i drugih soba - rekao sam.
- Ca ne manque pas, les chambres.' Svijet je pun soba, velikih soba, malih soba, okruglih,
1 Ne manjka soba. -i'; , ;'V
156 '. :' ." ': . ::"'-. :
etverokutnih, visokih, niskih - svakakvih soba! U kakvoj bi sobi, po tebi, Giovanni trebao ivjeti? I to misli,
koliko mi je trebalo da naem tu sobu? I otkad - zastao je i kucnuo me kaiprstom po prsnom kou otkad ti
toliko mrzi tu sobu? Otkad? Od juer, od prvog dana? Dis--moi.1
Gledao sam ga i oklijevao.
Ne mrzim je. Nisam htio. .. nisam te htio uvrijediti.
Spustio je ruke i razrogaio oi. Nasmijao se.
Uvrijediti! Jesam li ja nekakav neznanac pa da mi to govori, s tom amerikom ugladenou?
Ja, dragi moj, elim rei samo jedno, a to je da bih volio da se odselimo odande.
Moemo. Sutra, ako hoe! Idemo u hotel. Hoe li? Le Crillon peut-etre?2
Uzdahnuo sam, bez rijei, i ponovo smo krenuli.
Znam - uzviknuo je asak kasnije. - Znam! eli otii iz Pariza, eli otii iz one sobe ... ah! ti si zao.
Comme tu es mechantP
Ne razumije me rekao sam. Ne razumije me.
Nasmijeio se, sumorno, za se.
J'espere bien4 rekao je.
Poslije, kada smo bili u sobi i stavljali u vreu opeke koje je Giovanni izvadio iz zida, upitao me:
^ Kaimi.
2 Moda u le Crillon?
3 Kako si zao! ^ Nadam se.
157- Ta tvoja djevojka, jesi li u zadnje vrijeme dobio pismo od nje?
- Nisam - odgovorio sam. Nisam dignuo pogled. - Ali mislim da se moe svakog dana pojaviti u Parizu.
Ustao je i ostao stajati na sredini sobe, pod svjetlom, gledajui me. Ja sam takoer ustao, napola se smijeei,
premda sam, na neki udan, nejasan nain, bio malo uplaen.
- Viens m'embrasser1 rekao je.
Bio sam i te kako svjestan da u ruci dri opeku, da i ja u ruci drim opeku. Naas mi se uinilo da emo, ako ne
odem k njemu, ubiti jedan drugoga tim opekama.
Ipak, nisam se mogao odmah pokrenuti. Zurili smo jedan u drugog odvojeni uskim razmakom koji je bio pun
opasnosti i tako rei buktao, poput vatre.
- Doi - rekao je.
Ispustio sam opeku i priao mu. Uas sam uo kako njegova opeka pada na pod. U takvim asovima, osjeao
sam da samo trpimo i vrimo dugotrajnije, nevanije i stalnije umorstvo.
1 Doi, zagrli me.
158
Konano je stiglo Hellino pisamce u kojem me obavjetavala o danu i satu dolaska u Pariz. Nisam nita rekao
Giovanniju, nego sam tog dana iziao sam i otiao je doekati na kolodvoru.
Nadao sam se da e se u meni, u asu kada je ugledam, dogoditi neto trenutano i presudno, neto to e mi
dati na znanje gdje trebam biti i gdje sam. Ali, nita se nije dogodilo. Odmah sam je prepoznao, prije nego to
me je ona ugledala; bila je odjevena u zeleno, imala neto krau kosu, lice joj je bilo preplanulo od sunca, a na
usnama joj blistao smijeak. Volio sam je koliko i prije, premda jo nisam znao koliko je to.
Kada me je opazila, stala je kao ukopana na peronu, raskoraena poput kakvog derana, s rukama sklopljenim
ispred sebe, i smijeila se. asak smo jednostavno zurili jedno u drugo.
- Eh bien - rekla je - t'embrasse pas ta femme?'
Pa. dobro. . . zar nee zagrliti svoju enu?

159
/ Onda sam je zagrlio i tada se neto dogodilo. Bilo mi je strano drago to je vidim. Dok sam je drao u
zagrljaju, moje ruke kao da su nale svoj dom i kao da je pozdravljam u njemu. Pristajala je mojem zagrljaju,
uvijek je pristajala, i uenje to mi je ponovo u zagrljaju izazvalo je u meni osjeaj da su mi ruke bile prazne
otkako je bila otila.
Drao sam je uza se u onoj visokoj, mranoj hali, tik do brektavog vlaka, dok su se ljudi tiskali svuda oko nas.
Mirisala je na vjetar i more i prostranstvo, i u njezinu sam udesno ivom tijelu nazirao mogunost opravdane
predaje.
A onda se odmaknula. Oi su joj bile vlane.
- Daj da te pogledam - rekla je. Drala me na doseg ruke i ispitivala mi lice. - Ah. Sjajno izgleda. Tako sam
sretna to te opet vidim.
Poljubio sam je njeno u nos, osjeajui da sam proao prvu inspekciju. Uzeo sam Helline torbe i poli smo
prema izlazu.
- Jesi li dobro putovala? Kako je bilo u Sevilli? Kako ti se sviaju borbe s bikovima? Jesi li upoznala nekog
toreadora? Mora mi sve ispriati.
Nasmijala se.
- To bi bilo vraki teko. U svakom sluaju, putovanje je bilo uasno; mrzim vlakove. Radije bih bila letjela, ali
sam bila u jednom panjolskom avionu i zaklela se: nikad, nikad vie! Taj je avion, dragi moj, tandrkao u zraku
upravo kao stari Fordov model T - vjerojatno je to nekad i bio - pa sam samo sjedila, molila se i pila
160
konjak. Bila sam uvjerena da nikad vie neu vidjeti zemlju.
Proli smo kroz prolaz i izali na ulicu. Hella je ushieno promatrala sve oko sebe, kavane, utljive ljude, estok
zapletaj prometa, prometnika u plavoj pelerini, s bijelom, sjajnom palicom.
- Ma gdje ovjek bio - rekla je asak kasnije - povratak u Pariz uvijek je aroban.
Uli smo u taksi; ofer je nainio irok, nesmotren krug i uronio u rijeku kola.
 ak i kad bi se tko vratio ovamo srvan nekom stranom tugom, mislim da bi mogao . .. pa, mogao bi otkriti
da ovdje moe nai svoj mir.
- Nadajmo se - rekao sam - da nikad neemo morati podvri Pariz toj kunji.
Hellin osmijeh bio je i vedar, i melankolian.
Nadajmo se rekla je. Onda me nenadano uhvatila rukama za lice i poljubila me. U njezinu pogledu bilo
je veliko pitanje i znao sam da gori od elje da odmah dobije odgovor na nj. Ali, nisam jo mogao dati taj
odgovor. Drao sam je uza se, zatvorio oi i poljubio. Sve je meu nama bilo kao i prije, a istodobno je sve bilo
drukije.
Rekao sam samome sebi da jo neu misliti na Giovannija, da se jo neu brinuti zbog njega; jer noas, u
svakom sluaju, Hella i ja trebamo biti zajedno i nita ne smije stajati izmeu nas. Pa ipak, dobro sam znao da
to nije doista mogue: ve je stajao izmeu nas. Pokuavao sam da ne mislim kako sjedi u onoj sobi, sam, i pita
se zato sam tako dugo odsutan.
I
11 Giovannijeva soba
161Zatim smo sjedili zajedno u Hellinoj sobi u Rue de Tournon i kuali Fundador.
Presladak je rekao sam. - Zar ovo piju u panjolskoj?
- Nikad nisam vidjela da ga panjolci piju -rekla je i nasmijala se. - Oni piju vino. Ja sam pila din-fiz. U
panjolskoj sam, tko zna zato, mislila da je to zdravo - i opet se nasmijala.
Neprestance sam je ljubio i grlio; pokuavao sam ponovo nai svoj put u njoj, kao da je to neka poznata,
zamraena soba po kojoj bazam traei svjetlo. Pokuavao sam, takoer, da tim poljupcima odgodim as koji e
me predati njoj, ili propustiti da me preda. Ipak, vjerujem da je mislila kako je ona, samo ona kriva za tu neo-
dreenu usiljenost meu nama. Sjetila se da sam joj sve rjee pisao dok je bila odsutna. U panjolskoj, sve do
pred sam kraj, to je vjerojatno nije brinulo; tek kada je sama donijela odluku, poela se bojati da sam moda i ja
donio odluku, suprotnu njezinoj. Moda me predugo drala u
neizvjesnosti.
Hella je po prirodi bila otvorena i nestrpljiva; patila je kada stvari nisu bile jasne. Pa ipak, prisiljavala se da
eka na nekakvu rije ili znak od mene i vrsto drala uzde svoje snane elje u
rukama.
elio sam je prisiliti da pusti uzde. Nekako sam znao da u ostati nijem sve dok je ponovo ne budem imao.
Nadao sam se da u Hellom izbrisati sliku Giovannija i zbiljnost njegovog dodira - nadao sam se da u klin
izbiti klinom. Ipak, spoznaja onog to sam radio inila me
162 . . :' , ,., .-.. .
neodlunim. Konano me ona upitala, smijeei se:
- Jesam li bila predugo na putu?
- Ne znam odgovorio sam. - Izgledalo mi je jako dugo.
- I jako pusto - rekla je neoekivano. Okrenula se malko od mene, leei na strani i gledajui prema prozoru. -
Osjeala sam se tako besciljno, poput teniske lopte koja se odbija i odbija.. . poela sam se pitati gdje u pasti.
Poela sam misliti da sam, negdje, zakasnila na brod. - Pogledala me. - Zna o kakvom brodu govorim. Tamo
odakle ja dolazim, o tome snimaju filmove. To je brod koji je, ako ga propusti, tek jedan brod, ali koji je, kada
uplovljava, brodurina.
Motrio sam joj lice. Nikad nije bilo mirnije.
- Zar ti se panjolska nije nimalo svidjela? -upitao sam nervozno.
Prola je nestrpljivo rukom kroz kosu.
- O, svidjela mi se, naravno, zato ne? Vrlo je lijepa. Samo nisam znala to ja tamo radim. I ve sam pomalo
sita mjesta u kojima sam bez nekog odreenog razloga.
Zapalio sam cigaretu i nasmijeio se.
- Ali, otila si u panjolsku da pobjegne od mene . .. sjea se?
Nasmijeila se i pogladila me po obrazu.
- Nisam ba bila fina prema tebi, zar ne?
- Bila si vrlo iskrena. Ustao sam i otiao nekoliko koraka od nje. - Jesi li dobro razmi slila, Hella?
- Rekla sam ti u pismu; zar se ne sjea?
163asak je sve izgledalo posve mirno. ak je i nejasna ulina buka zamrla. Bio sam joj okrenut leima, ali
sam osjeao njezin pogled na sebi. Osjeao sam da eka. Kao da je sve ekalo.
- Nisam bio siguran u to pismo. - Pomislio sam: Moda se mogu izvui a da joj ne moram nita rei. Bilo je
nekako... nekako neodreeno; nisam mogao biti siguran je li ti drago ili ao to se zdruuje sa mnom.
- Oh - rekla je. - Ali, u nas je sve uvijek bilo neodreeno; to je jedini nain na koji sam ti to mogla rei. Bojala
sam se da te ne dovedem u nezgodan poloaj, zar ti to nije jasno?
Htio sam joj dati do znanja da me izvodi iz oaja, ne zato to me eli nego prije zato to sam tu. Ali, nisam joj
to mogao rei. Premda je to moda bila istina, osjeao sam da ona nije vie svjesna toga.
- Ali, moda ti sada drukije misli - rekla je oprezno. - Molim te, kai mi ako je tako. -asak je ekala da
odgovorim, a onda je nastavila: - Zna, ja zapravo uope nisam emancipirana djevojka kakva pokuavam biti.
Mislim da jednostavno elim ovjeka koji e mi svake veeri dolaziti kui. elim da mogu spavati s mukarcem
a da se ne bojim da e me napumpati. K vragu, ja elim biti napumpana. Da ponem raati djecu. U
stanovitom smislu, ja i jesam samo za to. Opet je zautjela. eli li i ti to isto?
- Da - rekao sam. - Oduvijek sam to elio. Okrenuo sam se njoj, vrlo brzo, kao da su me
neije snane ruke zgrabile za ramena i okre-
164
nule. Smrkavalo se. Hella je leala na krevetu i gledala me. Usta su joj bila malice otvorena, a oi nalik na
svjetla. Bio sam uasno svjestan njezina tijela, i svojega. Otiao sam do nje i poloio joj glavu na prsa. Htio sam
leati tako, skriven i nepokretan. Ali, onda sam, duboko u sebi, osjetio kako se ona pokree, hrli da otvori vrata
svojega monog, obzidanog grada i pripusti gospodara.
Dragi tata, pisao sam, neu vie nita tajiti od tebe, naao sam djevojku i elim se oeniti njome, nije se radilo o
tome da sam neto krio od tebe, jednostavno nisam bio siguran eli li se ona udati za mene. No, konano je
odluila riskirati, sirota budalasta cura, i namjeravamo se vjenati dok smo jo ovdje, pa se vratiti kui u
kratkim etapama. Nije Francuskinja, u sluaju da te to brine (znam da nema nita protiv Francuza, jedno-
stavno smatra da nemaju nae vrline mogu dodati da ima pravo). U svakom sluaju, Hella -zove se Hella
Lincoln, iz Minneapolisa je, njezini jo ive tamo; otac joj je korporacijski odvjetnik, a majka jednostavna
enica - Hella bi voljela da ovdje provedemo medeni mjesec, a razumije se samo po sebi da ja volim sve to ona
voli. Eto, tako. Hoe li sada poslati svojem voljenom sinu neto od njegova teko zaraenog novca? Tout de
suite. To je francuski za odmah.
Hella je - fotografija je ne pokazuje u pravom izdanju - dola ovamo prije nekoliko godina da studira slikarstvo.
Onda je otkrila da nije slika-
: '; "'. ...' .: : ' . ' . 165rica i, ba kad je bila spremna baciti se u Seineu, mi smo se upoznali,
a ostalo, kako se to kae, pripada povijesti. Znam da e je voljeti i da e ona voljeti tebe. Od mene je ve
uinila sretnog ovjeka. .*'.'.'; ::' ;-':,...,.. ... : ,:
Hella i Giovanni sreli su se posve sluajno, tri dana po njezinu povratku u Pariz. U ta tri dana, nisam ga viao,
niti sam spominjao njegovo ime.
Cijeli dan lutali smo Parizom i cijeli dan Hella je razgovarala samo o jednoj stvari o kojoj nikad prije nije tako
nadugako i nairoko razglabala: o enama. Tvrdila je da je teko biti ena.
- Ne vidim to je u tome tako teko. Barem dok ima mukaraca.
- E, vidi, upravo to - rekla je. - Zar ti nikada nije palo na um da je to, u stanovitoj mjeri, nuda koja poniava?
- Ah, molim te - rekao sam. - ini se da to nikad nije poniavalo ene koje sam ja znao.
- Onda sam sigurna da nikad nisi mislio o njima... na taj nain.
- I nisam. A nadam se da nisu ni one. Zato ti tako misli? Na to se ti ali?
- Ja se ne alim - rekla je. Pjevuckala je, tiho, neku veselu mocartovsku melodiju. -Nemam se na to
aliti. Ali, ini se da je ... pa teko... biti preputen na milost i nemilost nekom neosjetljivom, neobrijanom
neznancu prije nego to pone biti ono to jesi.
166
- Nisam siguran da mi se to svia - rekao sam. Otkad sam ja to neosjetljiv? Ili neznanac? Moda je tono da
se trebam obrijati, ali to je tvoja krivnja. Ne mogu se otrgnuti od tebe. -Nasmijeio sam se i poljubio je.
- Pa, moda nisi neznanac... sada. Ali, nekada si bio, i uvjerena sam da e opet biti.. . mnogo puta.
- Ako doe do toga - rekao sam - i ti e meni biti neznanka.
Pogledala me; na licu joj je bio asomian, vedar osmijeh.
- Hou li? - Zatim: - Ali, ono to ja mislim pod pojmom ene jest: moemo se vjenati i biti u braku pedeset
godina, i da ti ja sve to vrijeme budem neznanka a da ti to i ne zna.
- A kad bih ja bio neznanac tebi, ti bi znala1.
- Mislim da je, za enu, mukarac uvijek neznanac. I ima neeg stranog u tome to si preputen na milost i
nemilost neznancu.
- Ali, mukarci su isto tako preputeni na milost i nemilost enama. Zar nikad nisi o tome razmiljala?
- Ah! - rekla je. - Mukarci mogu biti preputeni na milost i nemilost enama... Mislim da se mukarcima
svia ta ideja, budi u njima mrnju na ene. Ali, ako je jedan mukarac ikad preputen na milost i nemilost
jednoj eni. .. onda je na neki nain prestao biti mukarac. I dama je, tada, jo vjetije zavarana.
- Hoe kazati da ja ne mogu biti preputen na tvoju milost i nemilost? A ti moe? - Nasmi-
167jao sam se. - Hella, volio bih vidjeti da ti bude preputena na neiju milost i nemilost.
- Moe se ti smijati - rekla je aljivo - ali ima neto u tome to ti govorim. Poela sam to shvaati u
panjolskoj - da nisam slobodna, da ne mogu biti slobodna sve dok ne pripadnem... ne, dok se ne veem za
nekoga.
- Za nekoga? Ne za neto? utjela je.
- Ne znam - rekla je konano - ali sve vie mislim da se ene vezuju za neto doista iz ogluhe. Da mogu,
odmah bi se odrekle tog neeg u korist mukarca. Dakako da one to ne mogu priznati, a veina ih ne moe
ostaviti ono to ima. Ipak, mislim da ih to satire... Moda time elim rei - dodala je asak kasnije - da bi mene
satrlo.
- to ti eli, Hella? to sada toliko mijenja stvar?
Nasmijala se.
- Ne radi se o onom to imam. ak ni o onom to elim. Radi se o tome da ti ima mene. I tako, sada mogu
biti... tvoja odana i vjerna slukinja.
Bio sam miran. Zavrtio sam glavom hinei smetenost.
- Ne znam o emu to govori.
- Pa - rekla je - govorim o svojem ivotu. Moram se brinuti o tebi, hraniti te i muiti, i obmanjivati, i voljeti.. .
moram te podnositi. Mogu se ubudue izvrsno zabavljati alei se to sam ena. Ali, neu se bojati da nisam
ena. -Pogledala me i nasmijala se. - Oh, neu biti samo to - povikala je. - Neu se pretvoriti u
168
glupau. itat u, i raspravljati, i misliti, i tako dalje ... i posebno u staviti sebi u zadatak da ne mislim tvoje
misli... i ti e biti zadovoljan, jer sam uvjerena da e te zbrka koja bude uslijedila iz svega toga potaknuti da
shvati da je, na kraju krajeva, moj um samo ogranien um jedne ene. Pa ako bude volja boja, voljet e me
sve vie i vie, i bit emo vrlo sretni. - Opet se nasmijala. Nemoj razbijati sebi glavu zbog toga, dragi.
Prepusti to meni.
Njezino zabavljanje bilo je zarazno; opet sam zavrtio glavom, smijui se zajedno s njom.
- Divna si - rekao sam. - Uope te ne razumijem.
Nasmijala se.
- Eto - rekla je - ba fino. Oboje se brzo privikavamo.
Prolazili smo mimo knjiare i ona je stala.
- Moemo li naas ui? - upitala me. -' Voljela bih kupiti jednu knjigu. Sasvim - dodala
je dok smo ulazili trivijalnu knjigu.
Gledao sam je razdragano dok je ila da porazgovara sa enom koja je vodila knjiaru. Odetao sam se dokono
do najudaljenije police, gdje je stajao jedan ovjek, okrenut leima, i listao asopis. Kada sam stao kraj njega,
zatvorio je asopis, odloio ga i okrenuo se. Odmah smo se prepoznali.
- Tiens! - povikao je Jacques. Pa, ti si tu! Ve smo pomiljali da si se vratio u Ameriku.
- Ja? - Nasmijao sam se. - Ne. Jo sam u Parizu. Samo sam zaposlen. - A onda sam, ispunjen zlom slutnjom,
upitao: - A tko to mil
19- Pa, tvoj mali - rekao je Jacques s nesmiljenim, upornim smijekom. - ini se da si ga ostavio samog u
onoj sobi, bez hrane, bez novaca, ak i bez cigareta. Konano je uvjerio pazikuu da stavi telefonski poziv na
njegov raun i nazvao me. Jadni deko, glas mu je bio kao da je turnuo glavu u plinsku penicu. - I onda je
dodao, smijui se: - Da je ima.
Zurili smo jedan u drugog. On je promiljeno utio. Ja nisam znao to da kaem.
- Ubacio sam neto hrane u kola - rekao je Jacques - i odjurio po njega. Mislio je da treba pretraiti dno rijeke
za tobom. Ali, uvjerio sam ga da ne zna Amerikance kao to ih ja znam, i da se nisi utopio. Samo si se izgubio
da bi... razmislio, j I vidim da sam imao pravo. Toliko si razmiljao da sada mora otkriti to su drugi mislili
prije tebe. Jedno je sigurno - rekao je na kraju - ti se doista ne mora truditi da ita markiza de Sadea.
- Gdje je sada Giovanni? - upitao sam ga.
- Konano sam se sjetio imena Hellina hotela nastavio je Jacques. Giovanni je rekao da je manje-vie
oekuje, pa sam mu prodao pametnu ideju da te pokua tamo nazvati. Upravo je iziao da telefonira.
Odmah se vraa.
Hella se vratila nosei knjigu.
- Vas dvoje ste se ve upoznali - rekao sam nespretno. - Hella, sjea se Jacquesa.
Sjeala ga se, kao i injenice da joj se nije svidio. Nasmijeila se uljudno i pruila mu ruku.
- Kako ste?
- Je suis ravi, mademoiselle - rekao je
Jacques. Znao je da ga Hella ne voli i to ga je zabavljalo. Da bi potkrijepio njezinu antipatiju, a i zato to me je
u tom asu doista mrzio, naklonio se ponad Helline ispruene ruke i u tren oka postao pretjerano i uvredljivo
enskast. Gledao sam ga kao da iz daljine gledam neku neizbjenu nesreu. Okrenuo se nestano prema meni.
- David se krije od nas - promrmljao je -sada kada ste se vratili.
- O? - rekla je Hella i primaknula mi se, hvatajui me za ruku. - To nije lijepo od njega. Ne bih to nikako
dopustila... da sam znala da se krijemo. - Nasmijeila se. - S druge strane, on mi nikada nita ne kae.
Osjeao sam golemu potrebu da izaem iz te knjiare prije nego to se Giovanni vrati.
- Mi jo nismo veerali - rekao sam i pokuao se nasmijeiti. - Moda se moemo vidjeti kasnije? Znao
sam da ga moj smijeak moli da bude dobrohotan prema meni.
Ali u tom asu zvonce koje je objavljivalo svaki ulazak u knjiaru, zazvonilo je i Jacques je rekao: - Ah, evo
Giovannija. - I doista, osjetio sam ga iza sebe, kako stoji kao ukopan i zuri; isto tako, osjetio sam stanovito
divlje suspreza-nje u Hellinu stisku, u cijelom njezinom tijelu, i nikakva staloenost nije joj pomogla da se to ne
oituje na njezinu licu. Kada je Giovanni progovorio, glas mu je bio pun bijesa, olakanja i neproljevenih suza.
- Gdje si bio? - povikao je. - Mislio sam da si mrtav! Mislio sam da su te pogazila kola ili da te
'.'.i- 171netko bacio u rijeku... to si radio sve ove dane?
Zaudo, uspio sam se nasmijeiti. I zaudio sam se vlastitoj mirnoi.
- Giovanni - rekao sam - dopusti da ti predstavim svoju zarunicu. Gospoica Hella. Gospodin Giovanni.
Opazio ju je za svoje provale i sada je dodirnuo njezinu ruku s nijemom, zaprepatenom uljudnou i zagledao
se u nju crnim, ukoenim oima, kao da nikada prije nije vidio enu.
- Enchant, mademoiselle - rekao je. Glas mu je bio promukao i hladan. Pogledao je nakratko mene, a onda
ponovo Hellu. asak smo svi stajali tako, kao da poziramo za sliku.
- Stvarno - rekao je Jacques - sada kada smo svi ovdje, mislim da bismo trebali neto popiti zajedno. Jedan
mali, mali aperitiv - rekao je Helli i uhvatio je ispod ruke, otklanjajui tako mogunost da ga uljudno odbije. -
Ne sastaju se stari prijatelji svakog dana - rekao je. Prisilio nas je da krenemo, Hella i on zajedno, Giovanni i ja
sprijeda. Zvonce je opako zazvonilo kada je Giovanni otvorio vrata. Veernji zrak zahvatio nas je poput
plamena. Krenuli smo od rijeke, prema aveniji.
- Kad ja odluim otii od kue - rekao je Giovanni - kaem pazikui, da barem ona zna kamo e mi slati potu.
Naas sam planuo, na nesreu. Zamijetio sam da je obrijan i da nosi istu, bijelu koulju i kravatu - kravatu
koja je zacijelo pripadala Ja-cquesu.
172 .'.' -.; '/-:>' >'.':. ' ':. ,
- Ne vidim na to se ti ima tuiti - rekao sam. - Zacijelo si znao kamo da ode.
Ali, pogled koji mi je dobacio liio me je svake ljutnje i htio sam zaplakati.
- Nisi fin - rekao je. - Tu n'est pas chic du tout}
Nije nita vie rekao, pa smo produili utke prema aveniji. uo sam Jacquesov glas iza nas. Stali smo na uglu i
priekali da nas dostignu.
- Dragi - rekla je Hella kada je dola do mene - ti ostani, ako eli, ja ne mogu, doista ne mogu, ne osjeam se
dobro. - Okrenula se Gio-vanniju. - Molim vas, oprostite mi - rekla je - ali tek sam dola iz panjolske i gotovo
da nisam ni sjela otkako sam sila s vlaka. Drugi put, moda ... ali noas se jednostavno moram ispavati. -
Nasmijeila se i pruila mu ruku, ali Giovanni kao da je nije vidio.
- Otpratit u Hellu do kue - rekao sam - pa u se vratiti. Ako mi kaete gdje ete biti.
Giovanni se nasmijao, nenadano.
- Pa, bit emo u stanu - rekao je. - Nee nas biti teko nai.
- ao mi je - rekao je Jacques Helli - to se ne osjeate dobro. Moda drugi put. - Naklonio se ponad Helline
ruke, koja je jo bila kolebljivo
. ispruena, i poljubio je. Uspravio se i pogledao me. - Mora jednom dovesti Hellu k meni na veeru. -
Napravio je grimasu. - Nema potrebe da krije svoju zarunicu od nas.
- Nikakve potrebe - rekao je Giovanni. -
Nisi uope fin.
173Vrlo je armantna. I mi emo se truditi - dodao je, nacerivi se Helli - da budemo armantni.
- Onda - rekao sam, uzevi Hellu pod ruku -vidimo se kasnije.
- Ako nisam tamo kad se vrati - rekao je Giovanni, i osvetljivo, i suzno - bit u kod kue. Valjda se sjea gdje
je to ...? Blizu Zoolokog vrta.
- Sjeam se - rekao sam. Poeo sam uzmicati, kao da uzmiem iz krletke. - Vidimo se kasnije. A tout a
l'heure.1
- A la prochaine2 rekao je Giovanni. Dok smo se udaljavali, osjeao sam da nas,
njihovi pogledi prate. Hella je dugo utjela, moda zato to se, poput mene, bojala da ita kae. A onda je rekla:
Doista ne podnosim tog ovjeka. Jeza me podilazi od njega. - asak kasnije: - Nisam znala da si ga tako
esto viao dok sam bila na putu.
- Nisam - rekao sam. Da bih nekako zaposlio ruke, da bih imao asak mira, stao sam i zapalio cigaretu.
Osjeao sam njezin pogled. Meutim, nije bila sumnjiava, nego samo zabrinuta.
- A tko je Giovanni? - upitala je kada smo ponovo krenuli. Nasmijala se, nakratko. -Upravo sam shvatila
da te nisam pitala ni gdje si stanovao. Je li ti to kod njega stanuje? ;,;
- Dijelili smo djevojaku sobu negdje 'na kraju Pariza - rekao sam.
i ' Do skorog vienja.
& Drugi put. i
17'4 .
- Pa... onda nije bilo ba lijepo od tebe to si tako dugo izbivao bez ikakve obavijesti.
- Boe moj - rekao sam - pa on je samo moj cimer. Otkud sam mogao znati da e poeti pretraivati dno rijeke
samo zato to sam izostao nekoliko noi?
- Jacques je rekao da si ga ostavio bez novaca, bez cigareta, bez iega, i da mu ak nisi ni rekao da e biti
sa mnom.
- Ima mnogo stvari koje nisam rekao Gio-vanniju. Ali, nikad prije nije napravio nikakvu scenu... mislim da je
pijan. Porazgovarat u s njim kasnije.
" - Otii e tamo kasnije?
- Pa - rekao sam - ako ne odem tamo kasnije, otii u u tu sobu. Ionako sam namjeravao. - Nasmijeio sam se. -
Moram se obrijati.
Hella je uzdahnula.
- Nisam htjela da se tvoji prijatelji naljute na tebe - rekla je. - Treba da ode natrag i popije neto s njima.
Rekao si da e doi.
- Pa, moda hou, a moda i neu. Zna, nisam oenjen njima.
- injenica da e se oeniti mnome ne znai da treba prekriti zadanu rije. Niti to znai -dodala je asak
kasnije - da ja moram voljeti tvoje prijatelje.
- Hella - rekao sam - potpuno sam svjestan toga.
Skrenuli smo iz avenije prema hotelu.
- Vrlo je napet, zar ne? - rekla je. Zurio sam u tamni breuljak Senata kojim je svravala naa mrana, malko
strma ulica.
175 *- Tko?
- Giovanni. Zacijelo si mu jako drag.
- On je Talijan - rekao sam. - Talijani su teatralni.
- Ipak, ovaj je neto posebno. - Nasmijala se. - ak i za Talijana! Koliko dugo stanuje kod njega?
- Nekoliko mjeseci. - Bacio sam cigaretu. Ostao sam bez novaca dok si bila na putu - zna, jo uvijek ekam
novac - i uselio se kod njega zato to je bilo jeftinije. U to vrijeme imao je posao i uglavnom je ivio s
ljubavnicom.
- O? rekla je. Ima ljubavnicu?
- Imao je - rekao sam. - Imao je i posao. Izgubio je i jedno i drugo.
- Jadnik - rekla je. - Nije udo to izgleda tako izgubljen.
- Oporavit e se - rekao sam otresito. Stajali smo pred njezinim vratima. Pritisnula je nono zvono.
- Je li on dobar sa Jacquesom? - upitala me.
- Moda i nije ba tako dobar kao to bi Jacques elio.
Nasmijala se.
- Uvijek me spopada jeza - rekla je - kad sam u prisutnosti ovjeka koji toliko prezire ene kao Jacques.
- Pa, ako je tako - rekao sam - jednostavno emo ga drati podalje od tebe. Ne elimo da ovu djevojku spopada
ikakva jeza.
Poljubio sam je u vrh nosa. U taj as, negdje u hotelu razlegao se tropot i vrata su se otvorila
176
malim, nasilnim trzajem. Hella je komino zurila u mrak.
- Uvijek se pitam rekla je - hou li se usuditi ui. - Onda je dignula pogled prema meni. - Dakle? eli li
popiti neto gore prije nego to se vrati svojim prijateljima?
- Svakako - rekao sam.
Uli smo na prstima u hotel i polagano zatvorili vrata za sobom. Moji prsti konano su nali minuterie1 i ponad
nas se upalilo slabo, uto svjetlo. Neiji glas, potpuno nerazumljiv, neto nam je doviknuo i Hella je doviknula
svoje ime, koje je pokuala izgovoriti s francuskim naglaskom. Kada smo krenuli uz stepenice, svjetlo se
ugasilo i Hella i ja poeli smo se hihotati poput djece. Nismo mogli nai prekida ni na jednom odmoritu - ne
znam zato, ali oboje smo smatrali da je to neobino zabavno; drali smo se jedno za drugo i hihotali se sve do
Helline sobe na najviem katu.
- Priaj mi o Giovanniju - rekla je, mnogo kasnije, kada smo leali u krevetu i gledali kako se mrkla no
poigrava s njezinim krutim, bijelim zastorima. - Zanima me.
- Prilino je netaktino od tebe to mi to kae u ovom asu - rekao sam. K vragu, to misli pod time,
zanima te?
- Mislim, tko je, o emu razmilja. Otkud mu onakvo lice.
- A to fali njegovu licu?
1 Automat za svjetlo na stubitu.
12 Giovannijeva soba
/177- Nita. Zapravo je vrlo lijep. Ali, ima neto na tom licu... neto tako staromodno.
- Spavaj - rekao sam. Blebee kojeta.
- Kako si se upoznao s njim?
- Ah. U baru, jedne pijane noi, s gomilom drugih ljudi.
- Je li Jacques bio s vama?
- Ne sjeam se. Da, mislim da jest. Mislim da je upoznao Giovannija kada i ja.
- to te nagnalo da ode stanovati k njemu?
- Rekao sam ti. Bio sam vorc, a on je imao tu sobu...
- Ali, to nije mogao biti jedini razlog.
- Pa, dobro - rekao sam. - Sviao mi se.
- A vie ti se ne svia?
- Giovanni mi je vrlo drag. Veeras ga nisi vidjela u najboljem izdanju, ali on je vrlo drag ovjek. - Nasmijao
sam se; zakriljen nou, ohrabren Hellinim i vlastitim tijelom, zatien bojom vlastitog glasa, osjetio sam
golemo olakanje kada sam dodao: - Volim ga, na neki nain. Doista.
- On, ini mi se, smatra da ima udan nain iskazivanja svoje ljubavi.
- Ah, dobro - rekao sam - stil tih ljudi razlikuje se od naeg. Oni mnogo vie pokazuju svoja osjeanja. Ja tu
nita ne mogu. Jednostavno ne mogu .. . tako raditi.
- Da - rekla je zamiljeno - primijetila sam.
- to? to si primijetila?
- Ovi klinci ovdje. . . njima uope nije teko da pokazuju mnogo ljubavi jedan prema dru-
178 v -: ' : . ->' . :
gome. S poetka te to pomalo okira, a onda pone shvaati da je to nekako lijepo.
- I jest - rekao sam.
- Ja mislim rekla je Hella da ovih dana treba da izvedemo Giovannija na veeru ili tako neto. Na kraju
krajeva, on te na neki nain spasio.
- Dobra ideja - rekao sam. - Ne znam to radi ovih dana, ali vjerujem da e biti slobodan jedne veeri.
- Mota li se mnogo oko Jacquesa?
- Ne, ne bih rekao. Mislim da je veeras jednostavno naletio na Jacquesa. - Zastao sam. - Pomalo shvaam -
rekao sam oprezno - da su klinci poput Giovannija u tekom poloaju. Zna, ovo ti nije obeana zemlja;
njima nita nije osigurano. Giovanni je siromaan, hou rei, potjee iz siromane obitelji i doista
nema mnogo toga to moe raditi. A i za ono to moe, postoji strana konkurencija. Uz to, vrlo malo novaca
imaju, ni u kojem sluaju dovoljno da bi mogli graditi kakvu budunost. Zato toliko njih luta ulicama i pretvara
se u igole i gangstere i bogzna to.
- Hladno je ovdje u ovom Starom svijetu -rekla je.
- Pa, prilino je hladno i u onom Novom.-rekao sam. - Jednostavno je hladno, svagdje.
Nasmijala se.
- Ali, mi... mi imamo nau ljubav koja nas grije.
- Mi nismo prvi koji su tako mislili dok su leali u krevetu. - Pa ipak, neko vrijeme leali
179smo zagrljeni, nepomini i tihi. - Hella - rekao sam konano.
- Molim?
- Hella, kad stigne novac, podii emo ga i otii iz Pariza.
- Iz Pariza? Kamo eli ii?
- Briga me. Samo da odem. Sit sam Pariza. Hou da na neko vrijeme odem iz njega. Hajdemo na Jug. Moda
e dolje biti malo sunca.
- Hoemo li se vjenati na Jugu?
- Hella - rekao sam - mora mi vjerovati, ali ja nisam kadar nita uiniti, niti odluiti, ne mogu ak ni gledati
preda se, sve dok smo u ovom gradu. Ne elim da se ovdje vjenamo, neu ak ni da mislim o tome. Daj samo
da odemo.
- Nisam znala da se tako osjea - rekla je.
- Mjesecima sam ivio u Giovannijevoj sobi -rekao sam - i jednostavno ne mogu to vie podnijeti. Moram otii
odande. Molim te!
Nasmijala se, nervozno, i malko se odmaknula od mene.
- Pa, ja ne vidim zato odlazak iz Giovanni-
jeve sobe mora znaiti i odlazak iz Pariza.
Uzdahnuo sam.
- Hella, molim te! Ne osjeam se raspoloen za neka duga objanjenja. Moda se jednostavno radi o tome to
u se, ako ostanem u Parizu, sretati sa Giovannijem i ... - Umuknuo sam.
- Zato bi ti to smetalo?
- Pa... ne mogu nita uiniti da mu pomognem, a ne mogu podnijeti ni da me on gleda... kao da... ja sam
Amerikanac, Hella, i on misli
180
da sam bogat. - Zastao sam i uspravio se, gledajui van. Hella je zurila u mene. - Kao to rekoh, on je vrlo drag,
ali je vrlo uporan... i ima tu neku aavu ideju, misli da sam ja Bog. Pa ona njegova soba, kako je smrdljiva i
prljava! A uskoro e zima i bit e hladno ... Okrenuo sam se njoj i zagrlio je. - uj, daj samo da odemo.
Objasnit u ti mnogo toga kasnije... kasnije ... kad odemo.
Dugo smo utjeli, a onda je ona rekla:
- I hoe da odmah ode?
- Da. im taj novac stigne, unajmimo kakvu kuu.
- Jesi li siguran da nee jednostavno da se vrati u Ameriku?
Prostenjao sam.
- Ne. Jo ne. Ne radi se o tome. Poljubila me.
- Briga me kuda idemo - rekla je dok god smo zajedno. - A onda me odgurnula. - Skoro e jutro - rekla je. -
Bolje e biti da malo odspavamo.
Naao sam se pred Giovannijevom sobom sutradan uveer. Bilo je ve prilino kasno. etao sam se s Hellom
pokraj rijeke i kasnije previe pio u nekoliko bistroa. Kada sam uao u sobu, svjetlo mi je udarilo u oi;
Giovanni se uspravio u krevetu i prestravljeno viknuo:
Qui est Id? Qui est la?1
1 Tko je tu? Tko je tu?
181Hl
Stao sam kod vrata, malko se zanosei na svjetlu, i rekao:
Giovanni, ja sam. Prestani.
Giovanni je zurio u mene, a onda se okrenuo prema zidu i zaplakao.
Pomislio sam: Isuse Kriste! i paljivo zatvorio vrata za sobom. Izvadio sam cigarete iz depa od sakoa i
prebacio sako preko stolice. S cigaretama u ruci, otiao sam do kreveta i nagnuo se nad Giovannija.
Duo, prestani plakati rekao sam. Molim te, prestani plakati!
Okrenuo se i pogledao me. Oi su mu bile crvene i suzne, premda se udno smijuckao. U tom smijuckam'u bilo
je okrutnosti i srama i uitka. Pruio je ruke, pa sam se nagnuo do njega, uklanjajui mu kosu s oiju.
Bazdi po vinu - rekao je. ,
Nisam pio vino. Je li te to uplailo?fZbog toga plae? .,';,-; f /
Ne. \ / 'i :' :
to je onda? ,' ,
Zato si otiao od mene?
Nisam znao to da mu kaem. Giovanni se ponovo okrenuo zidu. Nadao sam se, vjerovao sam da neu nita
osjetiti: ali, osjetio sam stezanje u srcu, kao da me je tko dirnuo prstom u srce.
Nikad nisam dopro do tebe - rekao je Giovanni. - Nikada nisi uistinu bio sa mnom. Ne mislim da si mi ikad
lagao, ali znam da mi nikad nisi kazao istinu. Zato? Katkad si po cijeli dan bio ovdje i itao, ili otvarao prozor,
ili neto
182
kuhao ... i ja sam te gledao . . . nikad nisi nita rekao ... gledao si me tim svojim oima, kao da me ne vidi.
Cijeli dan, dok sam ja radio, da uredim ovu sobu za tebe.
utio sam. Zurio sam mimo Giovannijeve glave u etvrtaste prozore to su zadravali blijedu mjeseinu.
- to radi sve vrijeme? I zato nita ne govori? Ti si zao, da zna; katkad, kad si mi se smijeio, mrzio sam te.
Htio sam te udariti. Htio sam da ti potee krv. Smijeio si mi se na isti nain na koji si se svima smijeio,
govorio si mi ono to si svima govorio. .. a ne govori nita osim lai. Zato uvijek neto skriva? I to misli,
da nisam znao, kada si vodio ljubav sa mnom, da je nisi ni s kim vodio. Ni s kim! Ili sa svima... ali ne sa
mnom, ne sa mnom. Ja ti nita ne znaim, nita, i ti u meni izaziva groznicu, ali nikakav uitak.
Pomaknuo sam se, traei cigaretu. Bile su mi u ruci. Zapalio sam cigaretu. Mislio sam: Rei u neto, ovog
asa. Rei u neto i onda u zauvijek otii iz ove sobe.
- Zna da ne mogu biti sam. Rekao sam ti. to se dogodilo? Zar uope ne moemo ivjeti zajedno?
Opet je zaplakao. Gledao sam kako mu se tople suze kotrljaju iz kutova oiju na prljavi jastuk.
- Ako me prestane voljeti, umrijet u. Prije nego to si doao, htio sam umrijeti, rekao sam ti to bezbroj puta.
Kakva okrutnost, potaknuti u
183meni elju za ivotom samo da bi mi smrt bila jo krvavija!
Htio sam mu rei mnogo toga; ali, kad sam otvorio usta, rijei su izostale. Ipak, ne znam to sam osjeao prema
Giovanniju. Nita nisam osjeao prema njemu. Osjeao sam strah i saaljenje i naviranje pohote.
Uzeo mi je cigaretu iz usta i poeo odbijati dimove. Sjedio je u krevetu i kosa mu je opet padala na oi.
Nikad jo nisam znao nekog poput tebe. Niti sam ja bio ovakav. uj. Imao sam enu u Italiji, bila mi je jako
dobra. Voljela me, voljela je mene, brinula se za mene, uvijek me ekala kada bih doao s posla, iz vinograda, i
meu nama nikad nije bilo nikakvih neprilika, nikad. Bio sam mlad i nisam znao stvari koje sam kasnije
nauio, ili one strane stvari koje si me ti nauio. Mislio sam da su sve ene takve. Mislio sam da su svi
mukarci poput mene ... da sam ja kao i svi drugi mukarci. Nisam bio nesretan, i nisam bio osamljen... jer ona
je bila sa mnom... i nisam elio umrijeti. Htio sam zauvijek ostati u naem selu i raditi po vinogradima, i piti
vino koje smo pravili, i voditi ljubav sa svojom djevojkom. Ve sam ti govorio o mojem selu, zar ne? Vrlo je
staro, na jugu je, na jednom breuljku. Obno, kada smo prolazili mimo zida, inilo se da svijet nestaje dolje
pod nama, cijeli onaj udaljeni, odvratni svijet. Nikad ga nisam elio vidjeti. Jednom smo vodili ljubav podno
zida. Da, htio sam ostati tamo, dovijeka,
184
i jesti mnogo pageta, i piti mnogo vina, i imati gomilu djece, i udebljati se. Ne bih ti se sviao da sam ostao
tamo. Mogu te zamisliti kako, nakon mnogo godina, prolazi kroz nae selo u gadnom, grdnom amerikom
automobilu koji e tada ve zacijelo imati, i gleda me, gleda sve nas i kua nae vino, i dijeli nam one
prazne osmijehe koje Amerikanci imaju na licu kud god idu, i koje ti uvijek ima na tom svojem licu, a onda
odlazi praen hukom motora i kripom guma, i pripovijeda drugim Amerikancima koje susree kako moraju
doi i vidjeti nae selo, jer je tako slikovito. A nee imati pojma o ivotu tamo, o onom dosadnom, poletnom,
lijepom i stranom ivotu, kao to nema pojma o mojem ivotu sada. Ipak, vjerujem da bih ja bio sretniji tamo,
i da mi ne bi smetali tvoji osmijesi. Imao bih svoj ivot. Leao sam ovdje noima i ekao da se vrati,
razmiljao o tome kako je daleko moje selo, i kako je strano biti u ovom hladnom gradu, meu ljudima koje
mrzim, gdje je sve hladno i vlano, nikad suho i vrue kao to je bilo tamo, i gdje Giovanni nema nikoga s kim
bi porazgovarao, s kim bi bio, i gdje je naao ljubavnika koji nije ni mukarac ni ena, nita to mogu upoznati
ili dodirnuti. Zar ti ne zna kako je to kad lei budan nou i eka da se netko vrati kui? Ah, siguran sam da
ne zna. Nita ti ne zna. Ni jednu stranu stvar... i zato se onako smjeka i plee, misli da je komedija koju
igra s onom djevojkom kratke kose i okrugla lica, da je to ljubav.
Ispustio je cigaretu na pod, gdje je nastavila
185tinjati, i opet zaplakao. Ja sam zurio uprazno i mislio: Ne mogu to podnijeti.
- Otiao sam iz sela jednog ludog, krasnog dana. Nikad neu zaboraviti taj dan. Dan moje smrti... volio bih da
sam tog dana umro. Sjeam se, sunce je bilo jako, peklo me u vrat dok sam iao cestom iz sela; cesta se penjala
i hodao sam pognute glave. Svega se sjeam, smee praine oko nogu i malih oblutaka koji su hitali ispred
mene, i niskih stabala du ceste, i svih onih kua s ravnim krovovima i razliitim bojama na suncu. Sjeam se
da sam plakao, ali ne kao sada, nego mnogo gore, strasnije... otkako sam s tobom, ne mnogu ak ni plakati kao
to sam onda plakao. Tada sam prvi put u ivotu poelio da sam mrtav. Upravo sam pokopao svoje dijete na
crkvenom groblju, gdje mi lei otac i njegovi preci, i ostavio svoju uplakanu djevojku u majinoj kui. Da,
napravio sam dijete, ali se rodilo mrtvo. Bilo je sivo i skvreno kad sam ga vidio, i nije davalo glasa od sebe;
pljeskali smo ga po stranjici i kropili svetom vodicom i molili se, ali nije dalo glasa od sebe, bilo je mrtvo.
Moje dijete, moj deko, koji bi postao divan, jak mukarac, moda upravo onakav za kakvim ti, i Jacques, i
Guillaume, i cijela vaa odvratna gomila princeza traga danima i noima, o kakvom sanja; ali, bilo je mrtvo,
moje dijete, koje smo napravili moja djevojka i ja, bilo je mrtvo. Kada sam shvatio da je mrtvo, skinuo sam
raspelo sa zida i pljunuo na njega i bacio ga na pod, a moja majka i djevojka su vrisnule, pa sam izjurio van.
Dijete smo odmah pokopali,
186
sutradan, i onda sam otiao iz sela i doao u ovaj grad, gdje me Bog kanjava za sve moje grijehe, i zato to
sam pljunuo na sina Bojeg, i gdje u zacijelo umrijeti. Ne vjerujem da u ikad vie vidjeti svoje selo.
Ustao sam. Zavrtjelo mi se u glavi. U ustima sam osjeao okus soli. inilo se da se soba ljulja, kao i onda kad
sam prvi put uao u nju, prije toliko ivota. uo sam kako Giovanni jeca iza mene.
- Cheri. Mon tres cher} Ne ostavljaj me. Molim te, ne ostavljaj me!
Okrenuo sam se i zagrlio ga, zurei u zid ponad njegove glave, u mukarca i enu koji su se etali meu
ruama. On je, reklo bi se, jecao kao da e mu srce prepui. Meutim, ja sam osjeao da je meni srce prepuklo.
Neto je u meni puklo kad sam mogao biti onako hladan i potpuno miran i dalek.
Ipak, morao sam neto rei.
- Giovanni - rekao sam. - Giovanni. Poeo se smirivati, sluao je. Nasluivao sam,
nerado i ne prvi put, lukavost oajnika.
- Giovanni - rekao sam - oduvijek si znao da u jednog dana otii. Znao si da se moja zarunica vraa u Pariz.
- Ne ostavlja ti mene zbog nje - rekao je. -Ostavlja me zbog nekog drugog razloga. Toliko lae da si poeo
vjerovati svojim laima. Ali ja, ja sam razborit. Ne ostavlja me ti zbog ene. Da
Dragi. Voljeni moj.
187si doista zaljubljen u tu djevojicu, ne bi imao razloga da bude tako okrutan prema meni.
Ona nije djevojica rekao sam. - Ona je ena i, ma ta ti mislio, ja nju volim . ..
Nikog ti ne voli! - povikao je, uspravljajui se. - Nikada nisi nikog volio, niti e voljeti! Ti voli svoju
nevinost, svoje zrcalo; ba si kao neka mala djevica, hoda s ispruenim rukama kao da tamo dolje, meu
nogama, uva nekakvu plemenitu kovinu, zlato, srebro, rubine, moda dijamante! I nikome ih ne da,
niti e ih itko ikad dodirnuti, ni muakarac, ni ena. Ti eli biti ist. Misli da si doao ovamo nasapunan i da
e izai nasapunan... ne eli smrdjeti, ak ni pet minuta.
Zgrabio me za ovratnik, vrsto i njeno istodobno, rvajui se sa mnom i milujui me istodobno; pljuvaka mu je
prskala s usana, oi bile pune suza, ali kosti su mu se ocrtavale na licu, a miii vrata i ruku bili napeti.
eli otii od Giovannija zato to smrdi od njega. eli prezirati Giovannija zato to se on ne boji smrada
ljubavi. eli ga ubiti u ime svih svojih lanih sitnih vrlina. A ti... ti si nemoralan. Ti si kudikamo
najnemoralniji ovjek koga sam sreo u ivotu. Pogledaj, pogledaj to si mi uinio. Misli da bi mi mogao ovo
uiniti da te nisam volio? Zar tako da postupi s ljubavlju?
Giovanni, prestani! Za boga miloga, prestani! to bi, zaboga, htio da uinim? Nisam ja kriv zbog svojih
osjeaja.
A zna li ti to osjea? Moe li ti neto osjeati? to ti osjea?
188 . - , ', '. ;' .:. ' : .' ':
- Sada, nita - rekao sam. - Nita. elim izai iz ove sobe, elim otii od tebe, elim dokonati ovu groznu
svau.
- eli otii od mene. - Nasmijao se; pogledao me; pogled mu je bio tako neizmjerno ogoren da je bio gotovo
dobrohotan. - Konano malo iskrenosti. A zna li zato eli otii od mene?
U meni se neto zgrilo. Rekao sam:
- Ja... ja i ti ne moemo nikako ivjeti zajedno.
- A ti i Hella moete. Ti i ona bucmasta djevojica koja misli da bebe izlaze iz kupusa ili iz hladnjaka.. . nisam
upoznat s mitologijom tvoje zemlje. Vas dvoje moete.
- Da rekao sam umorno.. - Nas dvoje moemo. Ustao sam. Drhtao sam. - Kakav ivot moemo ja i ti
imati u ovoj sobi, u ovom prljavom sobiku? U svakom sluaju, kakav ivot mogu dva mukarca imati
zajedno? Sva ta ljubav o kojoj ti govori, nije li to samo zato to eli izgledati jak? Ti eli da izlazi i bude
velik teak i donosi novac, a ja da budem ovdje, perem sue i kuham i istim ovaj bijedni zahod od sobe, pa da
te poljubim kad doe kui i legnem s tobom uveer u krevet i budem tvoja djevojica. Eto to ti eli. I eto to
ti misli, samo to i nita drugo, kad kae da me voli. Veli da te elim ubiti. A to misli, to bi ti meni
uradio?
- Ne pokuavam te pretvoriti u djevojicu. Da elim djevojicu, bio bih s djevojicom.
- A to nisi? Ti se u stvari boji, nije li tako?
\ 189Uzima mene zato to nema petlje da pode za enskom,
premda je to ono to doista eli.
Bio je blijed.
Ti si taj koji neprestano govori o onom to ja elim. A ja sam samo govorio o onom koga elim.
 Ali ja sam mukarac povikao sam - mukarac! Sto misli da se moe dogoditi medu nama?
Ti dobro zna - rekao je polagano to se moe dogoditi meu nama. Zato me i ostavlja.
Ustao je, otiao do prozora i otvorio ga. Bon1 - rekao je i udario akom po prozorskoj dasci. - Da te mogu
prisiliti da ostane, prisilio bih te - povikao je. - Da te mogu izmlatiti, okovati, izgladniti... da te tako prisilim
da ostane, uinio bih tako. - Okrenuo se od prozora; vjetar mu je podizao kosu. Zaprijetio mi je prstom, koji je
izgledao groteskno aljiv. -Jednog dana moda e zaaliti to nisam to uinio.
Hladno je - rekao sam. - Zatvori prozor. ; Nasmijeio se.
Sada kad odlazi, eli da se prozor zatvori. Bien sur. - Zatvorio je prozor, pa smo stajali nasred sobe, zurei
jedan u drugog. Neemo se vie svaati rekao je. Svaanje te nee potaknuti da ostane. U francuskom
postoji izraz une separation de corps ... ne rastava, shvaa, nego samo razlaz. Dakle, razii emo se. Ali, ja
znam
*-f; Dobro. -190
da pripada amo. Ja vjerujem, moram vjerovati ... da e se vratiti.
- Giovanni - rekao sam - neu se vratiti. Zna da se neu vratiti.
Odmahnuo je rukom.
- Rekao sam da se neemo vie svaati. Amerikanci nemaju osjeaja za sudbinu. Ne prepoznaju je ni onda
kada je vide. - Izvadio je bocu ispod sudopera. - Jacques je ostavio bocu konjaka. Ajde da... popijemo jednu za
put, kako vi to katkad velite.
Gledao sam ga. Paljivo je natoio dvije ae. Zamijetio sam da drhti - od bijesa, od bola, ili i od jednog i od
drugog. , ,
Pruio mi je au. :
- A la tienne rekao je. ;,
- A la tienne. ':\ Pili smo. Nisam mogao a da ga ne upitam: ,
- Giovanni. to e sada raditi? ;
- O rekao je imam ja prijatelja. Razmislit u o stvarima koje bih mogao raditi. Primjerice, veeras u
objedovati sa Jacquesom. Sutra u, nedvojbeno, takoer objedovati sa Jacquesom. Postao sam mu jako drag.
Smatra da si ti udovite.
- Giovanni rekao sam bespomono - uvaj se. Molim te, uvaj se!
Nasmijeio se, ironino.
- Hvala - rekao je. - To si mi trebao savjetovati one noi kad smo se upoznali.
To je bilo posljednji put da smo doista razgovarali. Ostao sam s njim do jutra, a onda potr-pao svoje stvari u
torbu i ponio ih u Hellin hotel.
191Neu zaboraviti njegov pogled kad sam odlazio. Jutarnje svjetlo ispunjavalo je sobu, podsjeajui me na
tolika jutra, kao i na ono jutro kad sam prvi put doao tamo. Giovanni je sjedio na krevetu, potpuno gol, i drao
au konjaka rneu rukama. Tijelo mu je bilo posve bijelo, lice vlano i sivo. Ja sam stajao kod vrata; jednom
rukom drao sam torbu, a drugom okruglu kvaku. Pogledao sam ga i u tom asu htio sam ga zamoliti da mi
oprosti. Ali, to bi znailo preveliko priznanje; svako poputanje, u tom asu, zatoilo bi me u tu sobu, zauvijek,
zajedno s njim. Na neki nain, elio sam upravo to. Osjetio sam da podrhtavam, kao to zemlja podrhtava pred
potres; osjetio sam, naas, da se utapam u njegovim oima. Giovannijevo tijelo, koje sam tako dobro poznavao,
arilo se na svjetlu, nabijalo i zgunjavalo zrak izmeu nas. I onda se neto otvorilo u mojem mozgu, neka
tajna, neujna vrata, proimajui me strahom: sve do tog asa nisam bio svjestan da bjeei od njegova tijela
zapravo potvrujem i produujem vlast koje to tijelo ima nada mnom. To tijelo bilo je utisnuto u moj um, u
moje snove, kao da sam igosan. Sve to vrijeme nije skidao pogleda s jnene. inilo se da je za nj moje lice
prozirnije od izloga. Nije se smijeio, nije bio ozbiljan, ni osvetljiv, ni tuan; bio je miran. ekao je, ini mi se,
da prijeem preko onog prostora to nas je dijelio i da ga opet zagrlim ... ekao je kao to netko na smrtnoj
postelji eka udo koje se nee dogoditi, ali u koje se mora vjerovati. Morao sam otii, jer je moj izgled previe
otkrivao;
zamarala me borba u vlastitom tijelu. Moje noge odbijale su da me ponovo odnesu do njega. Vjetar ivota nosio
me od njega.
- Au revoir, Giovanni.
Au revoir, mon cher.1
Okrenuo sam se i otkljuao vrata. inilo se da mi umorno isparivanje njegova daha mrsi kosu i dodiruje elo,
poput samog vjetra ludila. Otiao sam niz kratki hodnik, oekujui da u svakog asa uti njegov glas iza sebe,
proao sam kroz predvorje, mimo pregratka u kojem je jo spavao vratar i iziao na jutarnju ulicu. to sam dalje
odmicao, to mi je jasnije postajalo da ne mogu natrag. Glava mi je bila prazna... ili bolje rei, kao da je postala
golema, anestezirana rana. Imao sam samo jednu misao: Jednog dana plakat u zbog ovoga; jednog dana
proplakat u.
Na uglu, stojei pod trakom jutarnjeg sunca, pogledao sam u lisnicu da prebrojim autobusne karte. U lisnici je
bilo trista franaka, koje sam uzeo od Helle, moja carte d'identite, adresa u Sjedinjenim Dravama i papiri,
papiri, komadii papira, karte, fotografije. Na svakom papiriu bile su adrese, telefonski brojevi, biljeke o
dogovorenim i odranim sastancima ili moda neodranim ljudima koje sam sreo i kojih sam se sjeao
ili se nisam sjeao - nadama koje se vjerojatno nisu ispunile - koje se nedvojbeno nisu ispunile, inae ne bih
stajao na tom uglu.
Naao sam etiri autobusne karte i otiao do
Zbogom, dragi.
13 Giovannijeva soba
193arreta.1 Tu je stajao policajac s kukuljicom, koja je visila na leima, i sa sjajnom palicom. Pogledao me,
nasmijeio se i doviknuo:
- Qa va?2 -..:.':..
- Oui, merci.3 A vi?
- Toujours.A Lijep dan, zar ne?
- Da. - Meutim, glas mi je drhtao. - Evo i jeseni.
- est ga.5
Okrenuo se i nastavio promatrati aveniju. Popravio sam rukom kosu, osjeajui se glupo zbog vlastitog
osjeanja uzdrmanosti. Gledao sam neku enu kako se vraa iz trnice s punom mreicom; na vrhu je,
nesigurno, leala litrena boca crnog vina. Premda nije bila mlada, crte lica bile su joj izrazite i odlune; imala
je snano, debelo tijelo i jake, debele ruke. Policajac joj je neto doviknuo, a i ona njemu neto bestidno i
dobroudno. Policajac se nasmijao, ali me nije vie htio pogledati. Pratio sam pogledom enu koja je nastavila
ii niz ulicu - kui, mislio sam, djeci, muu, odjevenom u plavo radniko odijelo, prljavom. Prola je sunani
dio na uglu i prela ulicu. Autobus je doao i policajac i ja, jedini koji smo stajali na postaji, uspeli smo se na nj
- on je ostao stajati na ulaznoj stepenici, daleko od mene. Ni on nije bio mlad, ali je bio ivahan, to sam
osobito cijenio. Gledao sam
'U Autobusne postaje. \ Kako ste? \ Dobro, hvala. i4 i Kao uvijek. * Da, da.
I
kroz prozor i ulice su promicale mimo mene. Jednom sam, davno, davno, u jednom drugom gradu, u jednom
drugom autobusu, sjedio ovako kod prozora, gledao van i za svako asomino lice koje bi privuklo moju
pozornost izmiljao nekakav ivot, nekakvu sudbinu u kojoj sam igrao neku ulogu. Traio sam nekakav apat ili
obeanje da je moj spas mogu. Ali, tog mi se jutra inilo da je moje nekadanje Ja sanjalo najopasniji san.
Dani koji su slijedili kao da su letjeli. inilo se da je preko noi postalo hladnije. Nestali su turisti, kojih je bilo
na tisue, pozvani redovima vonje. Dok se ovjek etao kroz perivoj, lie mu je padalo oko glave, uzdisalo i
mrvilo se pod nogama. Kamenje grada, koje je bilo sjajno i promjenljivo, lagano je blijedjelo, premda bez
oklijevanja, i ponovo postajalo jednostavno sivo kamenje. Bilo je oito da je tvrdo. Iz dana u dan, ribari su
nestajali s rijeke, sve dok jednoga dana obale nisu osvanule prazne. Tijela djeaka i djevojica poelo je
sputavati teko donje rublje, demperi i alovi, kukuljice i pelerine. Starci su izgledali stariji, starice - sporije.
Boje su na rijeci ieznule, dole su kie i rijeka je poela rasti. Bilo je oito da e sunce naskoro odustati od
strahovitog napora koji je svakodnevno ulagalo da se probije do Pariza na samo nekoliko sati.
- Ipak, na Jugu e biti toplo - rekao sam.
Novac je doao. Hella i ja bili smo stalno u pokretu, traei kuu u Ezeu, u Cagnes-sur--meru, u Venceu, u
Monte Carlu, u Antibesu, u Grasseu. Nije nas se gotovo uope moglo vidjeti
194
195u kvartu. Ostajali smo u njezinoj sobi, vodili ljubav, ili u kino i na duge, esto prilino sjetne veere po
nepoznatim restoranima na desnoj obali. Teko je rei to je prouzroilo tu sjetu, koja se katkad nadnosila nad
nas poput sjene neke goleme, grabeljive ptice. Ne vjerjem daje Hella bila nesretna, jer nikad se jo nisam drao
nje kao u to vrijeme. Ali, moda je osjeala, od vremena do vremena, da je moj stisak preve uporan da bi mu
vjerovala, zacijelo preve uporan da bi potrajao.
Od vremena do vremena, u naem kvartu, naiao bih na Giovannija. Bojao sam se susreta s njim, ne samo zato
to je gotovo uvijek bio sa Jacquesom nego i zato to nije dobro izgledao, premda je esto bio mnogo bolje
odjeven. Nisam mogao podnijeti neto jadno i opako to sam poeo nazirati u njegovu pogledu, niti nain na
koji se cerekao Jacquesovim alama, niti izvje-taenost, izvjetaenost princeze koju je katkad glumio. Nisam
elio znati u kakvom je odnosu sa Jacquesom; ipak, doao je dan kad sam dobio odgovor u Jacquesovu zlobnom
i pobjednikom pogledu. Za tog kratkog susreta, nasred avenije u sumrano poslijepodne, dok su ljudi hitali
posvuda oko nas, Giovanni je djelovao zaudno frivolno i frajlinski, i bio je treten pijan - kao da me silio da
kuam au njegova ponienja. I ja sam ga mrzio zbog toga.
Kada sam ga slijedei put vidio, bilo je jutro. Kupovao je novine. Pogledao me drsko, ravno u oi, i okrenuo
glavu. Gledao sam kako odlazi niz
196 .;.... . .- . . ..-....-:- .-
aveniju. Kad sam se vratio kui, rekao sam Helli to se dogodilo, pokuavajui se nasmijati.
Onda sam ga poeo viati bez Jacquesa, s uliarima iz naeg kvarta za koje mi je jednom rekao da su
lamentable} Nije vie bio tako dobro odjeven; sve vie je izgledao kao jedan od tih mladia. inilo se da se
ponajvie drui s onim visokim, koziavim mladiem po imenu Yves koga sam vidio onog prvog jutra u Les
Hallesu, dok je igrao automatski biljar, i onda, poslije, razgovarao sa Jacquesom. Jedne noi, i sam dobrano
pijan, nabasao sam na tog mladia dok sam lutao po kvartu, pa sam ga poastio piem. Nisam spomenuo
Giovannija, ali Yves mi je sam rekao da Giovanni nije vie sa Jacque-som. Meutim, inilo se da bi opet mogao
dobiti posao u Guillaumeovom baru. Nekoliko dana kasnije, zacijelo ne vie od tjedan dana, Guil-laume je
naen mrtav u svojem stanu ponad bara, zadavljen pojasom od kunog ogrtaa.
Kukavni.
197Izbio je straan skandal. Ako ste u to vrijeme bili u Parizu, zacijelo ste uli o njemu i vidjeli fotografiju
Giovannija, neposredno nakon hvatanja, objelodanjenu u svim novinama. Pisani su uvodnici, drani govori i
mnogi barovi poput Guillaumeovog bili su zatvoreni. (Ipak, nisu ostali dugo zatvoreni.) Detektivi su izvrili
pravu invaziju na kvart, legitimirali sve prolaznike, a barovi su bili oieni od tapettesa. Od Giovannija ni
traga ni glasa. Svi znakovi, dakako, nadasve njegovo ieznue, ukazivali su na to da je on ubojica. Ovakav
skandal uvijek prijeti da, prije nego to se njegova jeka stia, uzdrma same temelje drave. Potrebno je nai
objanjenje, rjeenje i rtvu to je mogue bre. Veina mukaraca koje je policija uhapsila u vezi s ovim
zloinom, nije bila uhapena pod sumnjom daje poinila umorstvo, nego pod sumnjom da ima, kako to
Francuzi zovu, s tankoutnou za koju pretpostavljam da je zajedljiva, les goutsparticu-Hers.1 Na ove
sklonosti, koji u Francuskoj ne
Posebne sklonosti.
198
ine zloin, vei dio puka ipak gleda s krajnjim neodobravanjem, isti onaj dio koji na svoje gospodare i
odlinike gleda s kamenom odsut-nou naklonosti. Kada je otkriveno Guillau-meovo truplo, uliari nisu bili
jedini koji su se uplaili; zapravo su oni bili mnogo mirniji od mukaraca koji su lutali ulicama da ih kupe, te
kojih karijere, poloaji, ambicije nikada ne bi preivjeli takvu zloglasnost. Oevi obitelji, sinovi iz velikih kua,
eljni pustolovi iz Bellevil-lea, svi su oni oajniki eljeli da se sluaj zatvori, tako da se stvari, u biti, mogu
vratiti,na staro i da se straan bi javnog morala ne srui na njihova lea. Sve dok je sluaj bio otvoren, nisu
mogli znati na koju stranu da skoe, da li da viu da su muenici ili da ostanu ono to jesu, u dui, naravno -
jednostavni graani, ogoreni zbog nasilja, eljni da se pravda zadovolji i sauva zdravlje drave.
Zbog ovoga, bila je prava srea to je Gio-vanni stranac. Kao prema nekom preutnom sporazumu, tampa je,
svakim danom koji je Giovanni proveo na slobodi, postajala sve otrija prema njemu i sve blaa prema
Guillaumeu. Podsjeala je na to da je s Guillaumeom nestalo jedno od najstarijih imena u Francuskoj. Nedjeljni
prilozi bili su posveeni povijesti njegove obitelji; Guillaumeova stara, aristokratska majka, koja nije preivjela
suenje ubojici, svjedoila je u korist nepatvorenih odlika njezina sina i alila to je korupcija u Francuskoj
postala tako golema da ovakav zloin moe ostati tako dugo nekanjen. Dakako, puk je bio vie nego
,-' 199voljan sloiti se s tim nazorom. Moda to i nije tako nevjerojatno kao to se zacijelo meni inilo, ali
Guillaumeovo ime postalo je, na jedan fantastian nain, isprepleteno s francuskom povijeu, francuskom
au i francuskom slavom, i gotovo je doista postalo simbol francuske mu-kosti.
- Ma daj rekao sam Helli - nije bio nita drugo nego odvratna stara Pepeljuga. Nita drugo!
- Ama, kako zaboga oekuje da ljudi koji itaju novine to znaju? Ako je bio to to veli, sigurna sam da nije o
tome udarao u velika zvona, i mora da se kretao u prilino ogranienom krugu.
- Pa... netko ipak zna. Neki od ljudi koji piu te gluposti znaju.
- ini se da nema mnogo koristi od klevetanja mrtvih - rekla je tiho.
- A ima li neke koristi od kazivanja istine?
- Oni govore istinu. On jest lan vrlo znaajne obitelji i ubijen je. Znam to ti misli. Ima i druga istina
koju ne govore. Ali, novine to nikad ne ine, to nije njihova svrha.
Uzdahnuo sam.
- Jadni, jadni, jadni Giovanni!
- Misli li da je on ubojica?
- Ne znam. Zacijelo izgleda da je on. Bio je tamo te noi. Ljudi su vidjeli da odlazi gore prije zatvaranja bara, a
ne sjeaju se da je siao.
- Je li te noi tamo radio?
- Po svemu sudei, nije. Pio je. inilo se da su se Guillaume i on ponovo sprijateljili.
200
- Ti si se zacijelo sprijateljio s nekim udnim ljudima dok sam ja bila odsutna.
- Ne bi izgledali tako vraki udni da jedan od njih nije umoren. U svakom sluaju, nijedan od njih nije mi bio
prijatelj.. . osim Giovannija.
- ivio si kod njega. Zar ne moe rei je li kadar poiniti umorstvo?
- Kako? Ti ivi sa mnom. Mogu li ja poiniti umorstvo?
- Ti? Naravno da ne moe.
- Otkud zna? Ne zna. Otkud zna da sam ja ono to vidi?
- Zato to - nagnula se i poljubila me - to te volim.
- Ah! I ja sam volio Giovannija...
- Nisi kao to ja volim tebe - rekla je.
- Koliko je tebi poznato, ve sam i mogao poiniti umorstvo. Otkud zna?
- Zato si tako uzrujan?
- Zar ti ne bi bila da ti je prijatelj optuen zbog umorstva i da se sada negdje skriva? to misli time rei, zato
si tako uzrujan? to hoe da radim, da pjevam boine pjesme?
- Nemoj vikati. Nisam ni sanjala da ti on toliko znai.
- Bio je drag ovjek - rekao sam konano. -Ne volim to je zapao u nepriliku.
Dola je do mene i lagano mi dodirnula ruku.
- Davide, otii emo uskoro odavde. Nee vie morati misliti na to. Ljudi zapadaju u neprilike, Davide. .Pa
ipak, nema razloga da se ponaa kao da je to, na neki nain, tvoja krivnja. Nisi ti kriv.
201- Znam da nisam kriv!
Zanijemio sam, zapanjen i vlastitim glasom, i Hellinim pogledom. Osjeao sam kako mi suze naviru na oi.
Giovanni je ostao na slobodi gotovo cijeli tjedan. Svake noi, dok sam s Hellina prozora gledao kako mrak puzi
preko Pariza, mislio sam na Giovannija koji je sad negdje vani, moda pod jednim od onih mostova, uplaen i
proze-bao, ne znajui kamo da ode. Pitao sam se je li moda naao prijatelje koji e ga sakriti - bilo je nasprosto
neshvatljivo da ga nisu mogli nai u tako malom i nadziranom gradu. Katkad sam se bojao da bi me mogao
potraiti - ili da me zamoli da mu pomognem, ili da me ubije. Onda sam zakljuio da mu je vjerojatno ispod
asti da me moli za pomo; sada nedvojbeno misli da nisam vrijedan da me ubije. Okrenuo sam se Helli za
pomo. Svake noi, pokuavao sam zakopati u nju svu svoju krivnju i strah. Potreba da neto inim bila je kao
groznica, a jedini mogui in bio je in ljubavi.
Konano je bio uhvaen, rano ujutro, u teglenici privezanoj uz obalu. tampa je ve nagaala da je u Argentini,
pa je otkrie da nije otiao dalje od Seine odjeknulo kao golemo iznenaenje. Ovim pomanjkanjem
odlunosti nije ni u kojem sluaju stekao naklonost javnosti. Bio je najgluplja vrsta zloinca, eprtlja.
Primjerice, tvrdilo se neprestano da je motiv za umorstvo Guillaumea bila grabe; ali, premda je Giovanni uzeo
sav novac koji je Guillaume imao u depovima, nije ni pipnuo registar-kasu, a oito nije ni
202
slutio da Guillaume ima preko sto tisua franaka skrivenih u jednoj drugoj lisnici na dnu ormara. Kada je
uhvaen, jo je kod sebe imao Guillau-meov novac; nije ga mogao potroiti. Nije jeo dva-tri dana i bio je slab,
blijed i neprivlaan. Njegovo lice ispunjavalo je sve parike prodavaonice novina. Izgledao je mlad, zbunjen,
prestraen, izopaen; kao da ne moe vjerovati da je on, Giovanni, tako zavrio, daje to kraj puta, kraj njegova
kratkog puta na kojem ga eka obini no. Kao da je pokuavao uzmaci, i svaki pedalj njegovog tijela kao da se
bunio pred tom ledenom vizijom. inilo se, kao i toliko puta prije, da je oekivao pomo od mene. Nepomir-
ljivom svijetu novine su saopavale kako se Giovanni kaje, kako moli za milost, priziva Boga, plae i kroz suze
kazuje da ga nije htio ubiti. Novine su takoer saopavale, ne bez zainjenih potankosti, kako je to uinio ali ne
i zato. To zato bilo je odvie crno za tampu da bi objavila, i odvie duboko za Giovannija da bi otkrio. Moda
sam ja bio jedini ovjek u Parizu koji je znao da Giovanni nije namjeravao ubiti Guillaumea, i koji je iza
potankosti objavljenih u novinama mogao proitati zato je to uinio. Ponovo sam dozvao u sjeanje onu veer
kada sam ga naao kod kue i kad mi je rekao da ga je Guillaume otpustio. Ponovo sam mu uo glas i vidio
estinu tijela i suze u oima. Poznavao sam Giovannijevo razmetanje, znao sam da se rado osjea debrouillard,1
vie nego dorastao svakom
^ Snalaljiv.;;
203izazovu, i vidio sam ga kako se epuri ulazei u Guillaumeov bar. Sigurno je mislio da je, budui da se
predao Jacquesu, njegovo naukovanje gotovo, da je ljubav gotova i da moe raditi s Guillaumeom to god eli.
Tono, mogao je raditi s njim to god je htio - ali, nije mogao a da ne bude Giovanni. Guillaume je oito znao
da Giovanni nije vie s le jeune Americain;1 Jacques sigurno nije oklijevao da ga o tome izvijesti; mogue je
ak da je Guillaume bio na jednoj ili dvije Jacquesove zabave, okruen vlastitom pratnjom. Guillaume je oito
znao, cijeli je nje- , gov krug znao da e se Giovannijeva novo- '-steena sloboda, Giovannijevo stanje bez
ljubavnika, pretvoriti u razuzdanost, u raspojasanost -to se svima njima dogodilo. Mora da je to bila velika
veer za bar kada se hvalisavi Giovanni pojavio sam.
U duhu sam uo razgovor:
- Alors, tu es revenu?2 - veli Guillaume. Pogled mu je zavodniki, pakostan.
Giovanni vidi da Guillaume ne eli da ga podsjea na njegov zadnji, kobni napadaj zlovolje, da eli biti
prijazan. Istodobno, pogaa ga Guillaumeov izraz lica, glas, vladanje, miris; on ga zaista vidi pred sobom, ne
doarava ga sebi u svijesti; smijeak koji mu uzvraa gotovo prouzrokuje povraanje. Naravno, Guillaume to ne
vidi i nudi mu pie.
- Mislio sam da ti moda treba barmen - veli Giovanni.
1 ^ S mladim Amerikancem ... ,
2 Dakle, doao si? ... '. - "";r'i''.i:i4&i,f $,''$ '.
204
- Ah, zar trai posao? Mislio sam da ti je tvoj Amerikanac ve kupio izvor nafte u Texasu.
- Nije. Moj Amerikanac je - popraa to gestom - otperjao.
Smiju se.
- Amerikanci uvijek otperjaju. Nisu ozbiljni veli Guillaume.
- est vrai1 - potvruje Giovanni. Ispija pie, izbjegava pogledati Guillaumea, izgleda uasno smeten i,
moda gotovo nesvjesno, zvi-due. S druge strane, Guillaume jedva da je kadar skinuti pogled s njega ili
kontrolirati svoje ruke.
- Vrati se kasnije, nakon zatvaranja, pa emo porazgovarati veli konano.
Giovanni kima glavom i odlazi. Mogu ga zamisliti: nalazi neke od svojih pajdaa, pije s njima, smije se,
skuplja odvanost dok vrijeme prolazi. Oajniki se nada da e mu netko rei neka se ne vraa u bar, neka ne
dopusti da ga Guillaume dotakne. Ali, prijatelji mu govore kako je Guillaume bogat, kako je glupa stara
barunica, koliko moe izvui od Guillaumea, samo ako bude pametan.
Na avenijama nema nikoga tko bi mogao porazgovarati s njim, spasiti ga. Giovanni osjea da umire.
I onda dolazi as kada se mora vratiti u Guillaumeov bar. Odlazi tamo sam. Neko vrijeme stoji vani. eli se
okrenuti, pobjei. Ali, nema kud. Gleda uz dugu, mranu, zavojitu ulicu kao
t) Tono . ..
205da nekog trai. Ali, ulica je prazna. Ulazi u bar. Guillaume ga smjesta opaa i diskretno mae neka doe
gore. Penje se uz stepenice. Noge mu klecaju. Nalazi se u Guillaumeovom stanu, . okruen Guillaumeovom
svilenom odjeom, bojama, parfemima, zuri u Guillaumeov krevet.
Guillaume ulazi i Giovanni se pokuava nasmijeiti. Piju zajedno. Guillaume je znojav, mlohav, vlaan, i kad
god ga dodirne rukom, Giovanni se aca, sve vie i sve ee. Guillaume nestaje da se presvue, vraa se u
teatralnom kunom ogrtau. Trai da se Giovanni razo-djene...
U tom asu moda Giovanni spoznaje da ne moe ii do kraja, da ga vlastita volja nee provesti do kraja. Sjea
se posla. Pokuava govoriti, biti praktian, razborit, ali sada je, dakako, prekasno. ini se da ga Guillaume
opkoljava poput samog mora. I mislim da Giovanni, koji je ve izmuen do ludila, osjea da tone, da je svladan,
pa Guillaume provodi svoju namjeru. Da se to nije dogodilo, mislim da ga Giovanni ne bi ubio.
Jer, nakon to se zadovoljio, dok Giovanni jo lei i grca, Guillaume se ponovo pretvara u poslovnog ovjeka i,
hodajui gore-dolje po sobi, navodi jake razloge zato Giovanni ne moe vie raditi za nj. Ma kakvi bili ti
razlozi koje Guillaume izmilja, iza njih se krije pravi razlog koji, nejasno i na svoj nain, obojica vide:
Giovanni je, poput filmske zvijezde ija slava tamni, izgubio privlanost. O njemu se sve zna,
206
njegova je tajnovitost razotkrivena. Giovanni to zacijelo osjea, i bijes koji je mjesecima rastao u njemu poinje
bujati kad god se sjeti Guillau-meovih ruku i usta. asak nijemo zuri u Guillaume a, a onda poinje vikati.
Guillaume uzvraa istom mjerom. Svakom rijeju koju razmjenjuju, u Giovannijevoj glavi sve urla i mrak mu
pada na oi. A Guillaume je u sedmom nebu i poinje se epuriti po sobi; malokad je dobio toliko mnogo za
toliko malo. Igra ulogu ne tedei se, duboko uiva u injenici to Giovannijevo lice postaje crveno, glas
promukao, a miii na vratu tvrdi. I onda neto izgovara, jednu frazu, jednu uvredu, jednu porugu koja pokree
lavinu; u djeliu sekunde, u vlastitom sablanjivom muku, u Gio-vannijevim oima, spoznaje da je pokrenuo
neto to ne moe zaustaviti.
Giovanni zacijelo nije kanio ubiti Guillau-mea. Ali, zgrabio ga je, udario ga. I pri tom dodiru, pri svakom
udarcu, osjeao je kako se teret s njegovih grudi die; sada je na njega doao red da uiva. Pokustvo je
prevrnuto, tkanine razderane, miris parfema iri se po cijeloj sobi. Guillaume pokuava pobjei, ali Giovanni ga
slijedi kud god krene; sada je na Guil-laumea doao red da bude opkoljen. I moda je upravo u asu kada je
Guillaume pomislio da se oslobodio, kada je moda doao do vrata, Giovanni pojurio za njim, uhvatio ga za
pojas od ogrtaa i omotao mu ga oko vrata. A onda se jednostavno drao za nj, jecao, postajao sve laki dok je
Guillaume postajao sve tei, steui pojas i psujui. Onda je Guillaume pao. I Gio-
.. .,........... 207
r1 -ti
'-Wvanni je pao natrag u sobu, na ulicu, u svijet, u prisutnost i sjenu smrti.
Kada smo nali ovu veliku kuu, postalo je oito da nisam imao pravo doi ovamo. Kada smo je nali, nisam je
elio ni vidjeti. A opet, nisam znao to bih drugo mogao raditi. Nisam ni elio. Istina, razmiljao sam o tome da
ostanem u Parizu da budem blie suenju, da ga moda posjetim u zatvoru. Ali, znao sam da nema razloga da
to uinim. Jacques, koji je bio u stalnom kontaktu sa Giovannijevim odvjetnikom i sa mnom, vidio je
Giovannija jednom. Rekao mi je ono to sam ve znao, da ni ja ni nitko drugi nita vie ne moemo uiniti za
Giovannija.
Moda je elio umrijeti. Priznao je krivnju, navodei pljaku kao motiv. tampa je dala velik publicitet
okolnostima pod kojima je Guil-laume otpustio Giovannija. I prema onom stoje itao u novinama, ovjek je
imao dojam da je Guillaume bio dobroudan, moda poneto nepouzdan filantrop koji je pogrijeio to je
pomogao jednom okrutnom i nezahvalnom pustolovu. A onda se sluaj polagano poeo gubiti s naslovnih
stranica. Giovanni je odveden u zatvor da eka na suenje.
Hella i ja smo doli ovamo. Moda sam mislio siguran sam da sam mislio, barem s poetka da u moda,
budui da nita ne mogu uiniti za Giovannija, biti kadar uiniti neto za Hellu. Mora da sam se nadao da e
Hella moi uiniti
208
neto za mene. I moda bi to bilo mogue da se dani, za mene, nisu vukli kao dani u zatvoru. Nisam mogao
prestati misliti na Giovannija; bio sam preputen na milost i nemilost vijestima koje su povremeno stizale do
Jacquesa. Tu jesen pamtim samo po jednoj stvari, ekanju na poetak suenja. I onda, konano, Giovanni je
izveden pred sud, proglaen krivim i osuen na smrt. Cijele zime, brojao sam dane. I mora je ove kue poela.
Mnogo je toga napisano o ljubavi koja se pretvara u mrnju, o tomu kako se ovjekova osjeanja hlade nakon
to ljubav umre. Taj proces je izuzetan, kudikamo strasniji nego sve ono to sam ikada itao o njemu, kudikamo
strasniji nego ita to u ikad biti kadar opisati.
Ne znam vie kad sam prvi put pogledao Hellu i zakljuio da je nezanimljiva, da je njezino tijelo
neinteresantno, njezina prisutnost neugodna. Kao da se sve to dogodilo u isti mah, to vjerojatno znai da se
dulje vremena dogaalo. Mogu to dovesti u vezu s neim tako prolaznim kao to je neznatan dodir Helline
bradavice na mojoj podlaktici dok se naginjala nada mnom da stavi veeru na stol. Osjetio sam trzaj u sebi.
Hellino donje rublje, koje se suilo u kupaonici i o kojem sam esto mislio da ima gotovo nevjerojatno draestan
miris, premda je preesto prano, sada mi je poelo izgledati nee-stetsko i neisto. Tijelo koje se mora pokrivati
tako aavim, dijagonalnim komadima tkanine poelo mi je izgledati groteskno. Gledao sam katkad kako joj se
nago tijelo kree i alio to
14 Giovannijeva soba
209nije jae i vre; Helline dojke izazivale su u meni fantastian strah, i kad god sam uao u nju, imao sam
osjeaj da nikad neu iv izai. Kao da je sve ono u emu sam nekad uivao imalo okus gorine.
Mislim... mislim da se nikad u ivotu nisam toliko bojao. Kad god su mi, nehotice, ruke isputale Hellu, imao
sam osjeaj da visim s nekog visokog mjesta i da se oajniki pripijam uz nju. Dok su mi prsti klizili, osjeao
sam kako vjetar hui ispod mene, kako se sve u meni bolno stee i bijesno puzi uvis, prema tom dugom padu.
Mislio sam da je to zato to smo moda previe sami, pa smo neko vrijeme neprestance izlazili. Ili smo u Niu
i Monte Carlo, u Cannes i Antibes. Ali, nismo bili bogati, a juna Francuska je, zimi, igralite za bogate. Ili
smo mnogo u kino i vrlo esto sjedili u praznim, petorazre-dnim barovima. etali smo, sate i sate, utke. Kao
da nismo vie primjeivali stvari koje bismo mogli pokazati jedno drugom. Previe smo pili, osobito ja. Hella,
koja je po povratku iz panjolske bila onako preplanula i puna pouzdanja i blistava, poela je gubiti sve to,
postajala je blijeda, oprezna i nesigurna. Nije me vie pitala to se dogaa, jer je dola do uvjerenja da, ili ne
znam, ili ne elim rei. Motrila me. Osjeao sam da me motri, i to me prisiljavalo da budem oprezan. Poeo
sam je mrziti. Kad bih pogledao Hellino utljivo lice, krivnja koju sam osjeao bila je nepodnoljiva.
Bili smo preputeni na milost i nemilost auto-
210 . . , .. ... . - ,.,*/,;'. .'.::>.'
busnom voznom redu i esto smo, u rana zimska jutra, otkrivali da se nalazimo u nekoj ekaonici, pospani i
prozebli, ili da stojimo, ukoeni od studeni, na uglu nekog potpuno pustog grada. Dolazili smo kui u sivo
jutro, mrtvi umorni, i ili ravno u krevet.
Tko zna zato, ujutro sam bio kadar spavati s njom. Moda se to moglo pripisati ivanoj iscrpljenosti, ili je
nono lutanje prouzrokovalo u meni neko udno, neobuzdano uzbuenje. Ipak, nije bilo kao prije; neto je
nedostajalo. Nije bilo iznenaenja, snage, veselja; nije bilo mira.
Imao sam none more i katkad su me budili vlastiti krici, katkad me Hella morala prodrmati i probuditi da bi
prekinula moje stenjanje.
- Voljela bih da mi kae to je - rekla je jednog dana. - Kai mi to je, daj da ti pomognem!
Zavrtio sam glavom, zbunjen i alostan, i uzdahnuo. Sjedili smo u velikoj sobi, u kojoj sada stojim; Hella je
sjedila u naslonjau, kraj svjetiljke, i drala otvorenu knjigu u krilu.
- Zlatna si - rekao sam. Zatim: - Nije nita. Proi e. Vjerojatno su to samo ivci.
- Radi se o Giovanniju - rekla je. Gledao sam je.
- Ti misli - rekla je oprezno - da si mu uinio neto strano zato to si ga ostavio u onoj sobi, zar ne? Krivi
samoga sebe zbog onog to mu se dogodilo. Ali, dragi, ma to da si uinio, ne bi pomoglo. Prestani muiti
samoga sebe!
- Bio je tako lijep - rekao sam. Nisam to htio

14*
211rei. Osjeao sam da me obuzima drhtavica. Gledala me dok sam iao do stola - kao i sada, boca je bila na
stolu da natoim sebi pie.
Nisam mogao uutjeti, premda sam se neprestano bojao da u rei previe toga. Moda sam to i elio.
- Ne mogu se osloboditi osjeaja da sam ga ja doveo u sjenu onog noa. Htio je da ostanem u onoj sobi, s njim,
molio me da ostanem. Nisam ti kazao, ali one noi kada sam otiao po stvari, strano smo se posvaali. - Zastao
sam. Otpio sam gutljaj. - Plakao je.
- Bio je zaljubljen u tebe - rekla je Hella. -Zato mi nisi kazao? Ili nisi znao?
Okrenuo sam se, osjeajui kako mi lice gori.
- Nisi ti kriv - rekla je. - Zar ne razumije? Nisi ga mogao sprijeiti da se ne zaljubi u tebe. Kao to ga nisi
mogao sprijeiti ni da... da ubije onog stranog ovjeka.
- Nita ti ne zna - progunao sam. - Nita ti ne zna.
- Znam kako se osjea ...
- Ne zna kako se ja osjeam.
- Davide. Nemoj me iskljuivati. Molim te, nemoj me iskljuivati. Daj da ti pomognem.
- Hella. Draga. 7j\&m da mi eli pomoi. 'Ali, samo me ostavi na miru, jo neko vrijeme.
Bit e sve u redu.
- To ve dugo vremena govori - rekla je umorno. Neko vrijeme me uporno gledala, a onda je rekla: - Davide,
ne misli li da bismo trebali otii kui?
- Kui? Zato? :;,,
212 . ,-. , .-. . ..: . . , , .. -w,;;
- Zato smo ovdje? Koliko dugo eli sjediti u ovoj kui i iv se izjedati? I to misli, kako se ja osjeam? -
Digla se i dola do mene. Molim te. Ja elim otii. elim se udati. Poeti raati djecu. elim da negdje
ivimo, elim tebe. Molim te, Davide. Zato smo ovdje, to ekamo?
Udaljio sam se od nje, brzo. Stajala je iza mene, potpuno mirna. :
- to se dogaa, Davide? to ti eli?
- Ne znam. Ne znam.
- to je to to mi preuuje? Zato mi ne kae istinu? Kai mi istinu.
Okrenuo sam se njoj.
- Hella... imaj strpljenja sa mnom, strpljenja. .. jo neko vrijeme.
- Ja to elim povikala je ali gdje si ti? Otiao si nekud i ne mogu te nai. Kad bi mi samo dao da ti se
pribliim!
Zaplakala je. Zagrlio sam je. Nisam uope nita osjeao.
Poljubio sam njezine slane suze i promrmljao, promrmljao... ne znam vie to. Osjeao sam da joj se tijelo
napree, napree da se spoji s mojim, a da se moje tijelo stee i uzmie. Znao sam da je poeo onaj dugi pad.
Odmaknuo sam se od nje. Zanjihala se, poput lutke koja visi na koncu.
- Davide, molim te, daj da budem ena! Briga me to mi ini. Briga me kakva je cijena koju moram platiti.
Pustit u kosu, prestat u puiti, odbacit u knjige. - Pokuala se nasmijeiti, a mene je izdala odvanost.
Samo me
;.; :: -,.:.: ' . ,- 213pusti da budem ena, uzmi me. Ja to elim. Samo to. Briga me za sve
drugo. - Primakla mi se. Stajao sam posve nepomino. Dodirnula me, diui lice prema mojem, otkrivajui
oajniku i uasno ganutljivu nadu u oima. - Ne bacaj me natrag u more, Davide. Daj da ostanem ovdje, s
tobom. I onda me poljubila, motrei moje lice. Usne su mi bile hladne i umrtvljene. Ponovo me poljubila, a
ja sam zatvorio oi, utei kako me jaki lanci vuku u plamen. inilo mi se da se moje tijelo, okrueno Hellinom
toplinom, upornou, Hellinim rukama, nee nikada probuditi. Ali, kada se probudilo, iziao sam iz njega. S
velike visine, gdje je zrak bio hladniji od leda, gledao sam vlastito tijelo u zagrljaju neznanke.
Te veeri, ili ubrzo nakon toga, ostavio sam je dok je spavala i otiao u Niu.
Lutao sam po barovima tog bljetavog grada i na kraju prve noi, slijep od alkohola, pun sumorne poude,
popeo se uz stepenice u pratnji jednog mornara. Pokazalo se, kasno sutradan, da je mornarev dopust jo trajao i
da je imao prijatelje. Otili smo ih posjetiti i ostali kod njih cijelu no. Proveli smo slijedei dan zajedno, i
slijedei. Posljednje noi mornareva dopusta, stajali smo u natrpanom baru i pili. Bili smo okrenuti zrcalu. Ja
sam bio treten pijan. I gotovo vorc. Iznenada, Hellino lice pojavilo se u zrcalu. Naas sam mislio da sam
poludio; okrenuo sam se. Izgledala je jako umorna, neugledna i sitna.
Dugo smo se gledali, bez rijei. Osjeao sam da mornar zuri u nas......... .,.,.,. ,,
214
Konano me upitao:
Nije li ona u krivom baru?
Hella ga je pogledala. Nasmijeila se.
- Nije to jedina stvar u kojoj sam pogrijeila -rekla je.
Mornar se zagledao u mene.
Dobro rekao sam Helli - sad zna.
- Mislim da ve odavno znam - rekla je. Okrenula se i krenula prema izlazu. Poao sam za njom. Mornar me
zgrabio.
- Jesi li ti... je li ona? ...
Kimnuo sam. Njegovo zapanjeno lice bilo je komino. Pustio me, pa sam proao mimo njega, a kada sam doao
do vrata, uo sam njegov smijeh.
Hodali smo dugo hladnim ulicama, utke. inilo se da na njima nema ni ive due i da dan nee nikada
svanuti.
E pa rekla je Hella - ja se vraam kui. Kamo sree da nisam nikad ni otila! -
- Kad bih se jo dugo zadrala ovdje - rekla je kasnije tog jutra, dok je pakirala torbu -zaboravila bih to znai
biti ena.
Bila je krajnje hladna, bolno privlana.
- Uvjeren sam da nijedna ena ne moe to zaboraviti - rekao sam.
- Ima ena koje su zaboravile da biti ena ne znai samo poniavanje, ne znai samo gorinu. Ja nisam
zaboravila - dodala je - usprkos tebi. I neu zaboraviti. Odlazim iz ove kue, od tebe, prvim taksijem, prvim
vlakom, prvim brodom.
215U sobi koja je sluila kao spavaonica na poetku naeg ivota u ovoj kui, Hella se kretala s oajnikom
urbom nekoga tko se sprema pobjei - od otvorenog kofera na krevetu do komode, do ormara. Stajao sam na
vratima i gledao je. Stajao sam poput malog djeaka koji, pomokrivi se u hlae, stoji pred uiteljem. Sve rijei
koje sam elio izgovoriti zapele su mi u grlu, poput korova, i zaepile usta.
Bilo kako bilo - rekao sam konano - volio bih da mi vjeruje kad kaem, ako sam lagao, da nisam tebi
lagao.
Okrenula se meni uasnuta lica.
Ja sam bila ta s kojom si razgovarao. Ja sam bila ta koja je dola s tobom u ovu groznu kuu bogu za leima
jer si ti to elio. Ja sam bila ta kojom si se htio oeniti.
Hou rei, lagao sam samom sebi.
A, tako - rekla je. - Naravno, to je posve druga stvar.
Hou rei samo to - povikao sam - da to god sam ti uinio, nisam uinio s namjerom da te povrijedim!
 Nemoj vikati-rekla je. -Ja u uskoro otii; onda moe dovikivati onim brdima vani, moe dovikivati
seljacima koliko si kriv, koliko voli da bude kriv!
Ponovo je ila amo-tamo, od kofera do komode, od komode do kofera, premda sada neto polaganije. Kosa joj je
bila vlana i padala na elo; lice joj je takoer bilo vlano. elio sam joj pruiti ruke, zagrliti je i utjeiti. Ali, ne
bi to vie bila utjeha, nego samo muenje, za oboje.
216 . . , .. ....
Nije me gledala. Zurila je u odjeu koju je pakirala, kao da nije sigurna da je njezina.
Ali, ja sam znala - rekla je. Znala sam. I zbog toga se tako stidim. Znala sam svaki put kad si me gledao.
Znala sam svaki put kad smo ili u krevet. Da si mi samo rekao istinu, tada\ Zar ne vidi kako je nepravedno
to si ekao da ja to sama otkrijem? to si natovario sav teret na mene? Imala sam pravo oekivati da mi ti to
kae; ene uvijek ekaju da mukarci progovore. Ili moda nisi znao?
utio sam.
Nisam morala provesti sve ove dane u ovoj kui, i nisam se morala pitati kako u, za ime boga, podnijeti taj
dugi put. Ve bih bila kod kue, plesala s nekim mukarcem koji bi me elio zavesti. I ja bih mu dala da me
zavede, zato ne?
Nasmijeila se, smeteno, hrpi najlonki koje je drala u ruci i paljivo ih utrpala u kofer.
Moda ni ja nisam tada znao. Znao sam samo to da moram otii iz Giovannijeve sobe.
Pa, otiao si rekla je. - A sada ja odlazim. Samo je jadni Giovanni... izgubio glavu.
ala je bila gadna, izreena u namjeri da me povrijedi; pokuala ju je popratiti pakosnim smijekom, ali nije
sasvim uspjela.
Nikad neu to razumjeti - rekla je konano i pogledala me u oi, kao da bih joj mogao pomoi da shvati. -
Onaj podli mali gangster upropastio ti je ivot. Vjerojatno i meni. Amerikanci ne treba da dolaze u Evropu,
nikada rekla je i pokuala se nasmijati, a onda je zapla-
... : ' ' ,.-. . .. .
217kala - jer to znai da nikad vie nee moi biti sretni. A kakva korist od Amerikanca koji nije sretan? Srea
je bila sve to smo imali. - Onda je zajecala i pala mi u zagrljaj, po posljednji put.
Nemoj tako misliti - mrmljao sam - nemoj tako misliti. Imali smo mnogo vie od toga, uvijek smo imali
mnogo vie od toga. Samo... samo... katkad je to teko podnijeti.
O, Boe, eljela sam te - rekla je. - Svaki mukarac kojeg sretnem podsjeat e me na tebe. Opet se
pokuala nasmijati. Jadan on! Jadni mukarci! Jadna ja!
Hella. Hella. Jednog dana, kad bude sretna, pokuaj mi oprostiti.
Odmaknula se.
Ah. Ne znam nita vie o srei. Ne znam nita vie o opratanju. Ali, ako se od ena oekuje da ih mukarci
vode, a tih mukaraca jednostavno nema, to se onda dogaa? to se onda dogaa?
Otila je do ormara i uzela kaput. Posegnula je u taku, izvadila puderijeru i, gledajui se u majuno zrcalo,
paljivo obrisala oi i onda poela stavljati ru na usne.
Postoji razlika izmeu djeaka i djevojica, ba kao to vele u onim malim plavim knjigama. Djevojice
ele djeake. Ali, djeaci...! -Zatvorila je puderijeru. - Nikada vie, dokle god ivim, neu znati to oni
ele. I sada znam da mi nikada nee rei. ini mi se da ne znaju kako.
Prola je prstima kroz kosu, sklanjajui je s ela, i sada je, s ruom na usnama, u tekom
218
crnom kaputu, ponovo bila hladna, blistava i bolno bespomona, strana ena.
- Napravi mi pie rekla je. - Da nazdravimo starim vremenima, prije nego to doe taksi. Ne, ne elim da
me prati na kolodvor. Voljela bih da mogu piti sve do Pariza i nastaviti piti cijelim putem preko onog
odvratnog oceana.
Pili smo u tiini, oekujui um guma na ljunku. Onda smo uli taksi i ugledali farove; ofer je poeo trubiti.
Hella je odloila au, ogrnula kaput i krenula prema vratima. Uzeo sam njezine torbe i poao za njom. ofer i
ja stavili smo prtljagu u kola; sve vrijeme pokuavao sam smisliti neto to bih mogao rei Helli, neto to bi mi
pomoglo izbrisati gorinu. Ali, nisam se niega mogao sjetiti. Ona je utjela. Stajala je uspravno, ispod tamnog,
zimskog neba, i gledala u daljinu. Kada je sve bilo spremno, okrenuo sam se njoj.
- Hella, jesi li sigurna da ne eli da odem s tobomf barem do kolodvora?
Pogledala me i pruila mi ruku.
- Zbogom, Davide.
Rukovali smo se. Ruka joj je bila hladna i suha, kao i usne.
- Zbogom, Hella.
Ula je u taksi. Gledao sam kako taksi uzmie niz prilaz i izlazi na ulicu. Mahnuo sam, po posljednji put, ali
Hella mi nije odmahnula.
Vani, obzorje ostaje svjetlije,. pretvarajui pivo nebo u grimiznoplavo. .
219Spakirao sam torbe i oistio kuu. Kljuevi od kue lee na stolu preda mnom. Moram se presvui. Kada
obzorje postane malko svjetlije, na zavoju ceste pojavit e se autobus koji e me odvesti u grad, na kolodvor, na
vlak koji e me odvesti u Pariz. Ipak, ne mogu se maknuti.
Na stolu je, takoer, mala plava kuverta, pisamce od Jacquesa u kojem me obavjetava o datumu Giovannijeva
smaknua.
Nataem si malo pia, gledam u prozorskom staklu svoj odraz koji postaje sve bljei. ini se da iezavam pred
vlastitim oima i ta me misao zabavlja; smijem se sam sebi.
U ovom asu vrata se otvaraju pred Giovanni-jem i buno zatvaraju za njim, da se nikad vie ne otvore niti
zatvore. Ili je moda ve sve gotovo. Moda tek poinje. Moda jo sjedi u eliji i sa mnom promatra dolazak
jutra. Moda se uje apat na kraju hodnika i tri krupna mukarca u crnom skidaju cipele, jedan od njih dri
prsten za kljueve, u zatvoru vlada muk i sve eka, eka ispunjeno stravom. Tri kata nie, aktivnost je na
kamenom podu utihnula, privremeno; netko pali cigaretu. Hoe li umrijeti sam? Ne znam je li smrt u ovoj
zemlji samotna ili masovna stvar. I to e rei sveeniku?
Neto mi govori: Svui se, vrijeme odmie.
Ulazim u spavaonicu. Odjea koju u. nositi lei na krevetu; torba je otvorena i spremna. Poinjem se svlaiti.
Soba ima golemo zrcalo. Postajem strahovito svjestan tog zrcala.
Giovannijevo lice njie se preda mnom poput neoekivanog fenjera u mranoj, mranoj noi.
220 .. . .-..-. . . . .... r- ...
Njegove oi... njegove oi are se poput tigrovih, zure ravno ispred sebe, motre pribliavanje posljednjeg
neprijatelja, dlake su mu nakostri-jeene. Ne mogu odgonetnuti taj pogled: ako oznauje strah, onda nikad
nisam vidio strah, ako oznauje tjeskobu, onda nikad nisam bio tjeskoban. Sada prilaze, okreu klju u bravi
-njihov je. On isputa krik, jedan jedini krik. Oni ga gledaju, iz daljine. Vuku ga prema vratima od elije,
hodnik se prua pred njim poput groblja njegove prolosti, zatvor se vrti oko njega. Moda poinje stenjati. Ili
nakon onog krika, moda ne prestaje vritati, moda sada plae, okruen eljezom i kamenom. Vidim da mu
koljena klecaju, bedra su mu kao hladetina, stranjica drhti, skroviti eki poinje kucati. Znoji se, ili je suh.
Vuku ga, ili sam hoda. Zahvat im je straan, njegove ruke nisu vie njegove.
Ide niz onaj dugi hodnik, niz one metalne stepenice, u srce zatvora, a iz njega u sobu u kojoj ga eka sveenik.
Sputa se na koljena. Svijea gori, Djevica Marija gleda u nj.
Blagoslovljena ti i plod utrobe tvoje.
Ruke su mi hladnovlane, tijelo tupo, blijedo i suho. Vidim ga u zrcalu, krajikom oka.
Blagoslovljena ti i plod utrobe tvoje.
On ljubi kri, ne puta ga. Sveenik blago podie kri. Onda oni diu Giovannija. Zapoinje putovanje. Odlaze
prema drugim vratima. Giovanni stenje. eli pljunuti, ali usta su mu suha. Ne moe ih zamoliti da mu dopuste
da zastane i pomokri se za koji as, sve e se to
->.' ' ' ,; ; :' 221pobrinuti samo za sebe. Zna da no
eka iza onih vrata koja su tako promiljeno sve blia i blia. Ta vrata su ono to je toliko dugo traio -izlaz iz
ovog prljavog svijeta, iz ovog prljavog tijela.
Vrijeme odmie.
Tijelo u zrcalu prisiljava me da se okrenem i pogledam. I ja gledam svoje tijelo, osueno na smrt. Mravo je,
grubo i hladno; pravo utjelovljenje tajanstvenosti. Ne znam to se kree u ovom tijelu, za im traga ovo tijelo.
Uhvaeno je u zrcalo kao to je uhvaeno u vrijeme i hiti prema otkrivenju.
Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, shvaao kao dijete, mislio kao dijete; ali, kad sam postao mukarac,
odbacio sam djetinjaste stvari.
eznem za tim da se ovo proroanstvo obistini. eznem za tim da smrskam to zrcalo i budem slobodan.
Gledam svoje spolovilo, svoje zabrinjavajue spolovilo, i pitam se kako moe biti iskupljeno, kako ga mogu
spasiti od noa. Putovanje prema grobu ve je zapoelo, putovanje prema pokvarenosti ve je, i uvijek je, napol
zavreno. Ipak, klju za moj spas, koji ne moe spasiti moje tijelo, lei skriven u meni samom.
Vrata su pred njim. Mrak je posvuda oko njega, tiina je u njemu. I onda, vrata se otvaraju i on stoji sam, cijeli
svijet povlai se od njega. I kao da mali kut neba vriti, premda on nita ne uje. Onda se zemlja nakrivljuje,
baen je naprijed na lice, u mrak, i putovanje poinje.
Konano se udaljavam od zrcala i poinjem pokrivati golotinju koju moram smatrati sveti-
222
njom, premda nikad jo nije bila tako sramotna, koja neprestano mora biti ispirana suzama mojeg ivota.
Moram vjerovati, moram vjerovati da je nemila milost Boja koja me dovela ovamo, jedina koja e me izvui
odavde.
I onda konano izlazim van i zakljuavam vrata za sobom. Prelazim ulicu i ubacujem kljueve u potanski
ormari pazikue. Gledam uz cestu, prema mjestu gdje stoji nekoliko ljudi, ena i mukaraca, i eka jutarnji
autobus. Vrlo su ivahni pod nebom koje su budi; iza njih, obzorje poinje plamtjeti. Jutro mi pritie plea
uasnim teretom nade i ja uzimam plavu kuvertu koju mi je Jacques poslao i polagano je derem na komadie,
gledam ih kako pleu na vjetru, kako ih vjetar odnosi. Ipak, dok se okreem i poinjem ii prema ljudima koji
ekaju autobus, vjetar baca neke od njih opet na mene.

&
223NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAA: DRAGUTIN BRENUN
RECENZENT: MARIO UKO
KOREKTOR: TEFICA KONJEVOD
TEHNIKI UREDNIK: SREKO JOLI
TISAK: GP DELO, LJUBLJANA, 1985
NAKLADA: 3000 PRIMJERAKA