»JEZGRA« I »PERIFERIJA« — NOVA TEORIJA »INDUSTRIJSKE REVOLUCIJE« U EVROPL (Ivan T. Berend — Gyérgy Ranki, The European Periphery and Industrilisation 1780—1914, Akadémiai Kiad6, Budapest 1982.) IavjeStavajuci_u proSlom broju »Radovae o osmom medunarodnom kongresu ekonomske historije u Budimpesti g. 1982., upozorila sam uz ostalo na shvaéanja koja omoguéavaju prijelaz iz opisne ekonomske historije na analitiéku ekonomsku historiju, pri éemu bitnu ulogu ima koncept »indu- strijske revolucije«. Ogigledno je danas prevladano mi8ljenje da se »indu- strijske revolucije« javijaju jedna za drugom ili jedna uz drugu s istim obiljezjima uz nebitne razlike, kao kopije britanske »industrijske revolu- cijec. Mnogi znanstveni rezultati pokazuju da ne postoji standardni uzorak za istradivanje »industrijske revolucijee na svim pudrudjima gdje se ona pojavila nego da se pokretatke sile industrijalizacije u pojedinim zemljama bitno razlikuju. Okvir tim novim iskustvima pokuava dati teorija o »jezgri« i speriferijie »industrijske revolucije« u Evropi Sto su je formulirali poznati madarski ekonomski histori¢ari Berend i Rénki koncentrirajuéi se pri tom na zemlje evropske »periferije«. Nekim problemima u vezi s tom teorijom oni su se veé bavili u jednoj drugoj knjizi kojoj se sadréaj odnosi samo na »Istoénu-Centralnu Evropue. (Economic Development in East-Central Europe in the 19th and 20th Cen- turies, New York-London 1974) Sada pokuSavaju formulirati teoriju koje se moze provjeravati na privrednom razvoju svih ekonomski »zaostalihe evropskih zemalja u 19. stoljecu. »Dugo« 19. stoljece od 1780-ih godina do 1917. naziva se razdobljem vindustrijske revolucije« iako ona svuda nije obuhvaéala cijelo to vrijeme. Engleska »industrijska revolucija« trajala je oko 40 godina i zavraila je 0. 1820. To je »evropskae revolucija po tome &to je stvorila privrednu pod- logu za druétvene i polititke preobrazbe pa je postala »izazove svim evrop- skim druStvima koja su prije ili kasnije krenula putem industrijalizacije. Odgovori su dakako bili razlititi. Zemlje zapadno evropske »jezgre« odgo- vorile su na taj izazov u prvim desetljecima a Njematka sredinom 19. sto- Ijeéa, Zaostalije evropske zemlje javile su se polaganijim tempom s priligno nepotpunim odgovorima u posljednja 3 ili 4 desetljeca 19. stoljeca. Spomenuti nerazmjer uz ostalo je i posljedica toga Sto je Zapadna Evropa sredi8te svjetske privrede od 16. stoljeca dok se na evropskoj »peri- ferijix krajem 18. stolje¢a jo8 nisu stvorili uvjeti za kapitalisti¢ku preobrazbu. Zemlje prstena oko »jezgree (Skandinavija, Iberijski poluotok, talijanske 247dréave, Balkan, istotna podruéja Habsburske monarhije i Rusija) bile su relativno zaostale i nisu raspolagale unutarnjim snagama sposobnim za usmjerenje prema »dvojnoj« revoluciji, tj. industrijskoj i politi¢koj. Dok se u zemljama Zapadne Evrope izmedu 16. i 19. stoljeca razvila gradanska klasna struktura koja je odgovarala budu¢oj »jezgri« svjetske kapitalisti¢ke privrede, dotle su Latinska Amerika i Istoéna Evropa »oko8tale« u feuda- lizmu s ulogom dobavijaéa hrane i sirovina za »jezgrue. Postale su dakle »periferija« te svjetske privrede, a neke velike kolonijalne dréave kao Spa- njolska i Portugal »polu-periferije«. Vecina Azije, Afrike i rusko carstvo ostali su u tom razdoblju potpuno izvan svjetskog kapitalisti¢kog sustava. Berend i Ranki ne shvaéaju razvijenoste i »nerazvijenost« kao dvije odijeljene povijesne Ginjenice jer su odredene zemlje postale vrazvijenee unutar istoga spleta uvjetovanosti unutar kojega su druge zemlje pale u »nerazvijenoste. Zato su »jezgra« i »periferija« povijesne Einjenice koje se mijenjaju i nisu sinonim za pojmove »razvijeno-industrijskoe i »nerazvijeno — neindustrijaliziranoe podrugje, Neke periferne zemlje dostizu »jezgruc dok dijelovi same »jezgree gube svoj »sredignjie znataj. »Periferijae bi dakle bila podrudje ovisno o »jezgri« gdje se privreda razvija pod nepo- srednim utjecajem zemalja »jezgre« i biva im podredena. »Jezgrae éesto moze uni8titi periferiju ali j¢ pod odredenim uvjetima i lifava perifernog -polodaja. Odluéno je pitanje u kojem se razdoblju javija splet uzrotnosti koji oblikuje »jezgrue i »periferiju«. Oni koji smatraju da je prekretnica u 15. i 16. stoljecu, istiéu bitne razlike privrednog i druStvenog razvoja Zapada i Istoka, tj. rastvaranje feudalizma na Zapadu a njegovo jatanje na Istoku. Drugi opet smatraju da su korijeni tih razlika jo$ u prethodnim stoljecima u bogatoj raznolikosti evropskog feudalizma. U tom pogledu Berend i Ranki iznose dva zakljuéka. Smatraju da se druStveni razvoj naroda evropske speriferijee razlikovao od zapadnog uzorka po nekoj vrsti »barbarskog feudalizma« i time Sto je bio prozet istotnim i azijskim elementima. No s druge strane sigurno da je zapadnoevropski feudalizam své vie utjecao na druStvene i ekonomske sustave »perifernihe zemalja. Trend je dakle bio usmjeren prema izravnanju razvojnih razlika uz previadavanje klasi¢nog zapadnoevropskog uzorka. Moderna je kapitalisti¢ka svjetska privreda iz- rasla na tim razlikama, produbila ih i stvorila nove. Prema autorima raz- od 16—18. stoljeca potetna je faza dihotomije »razvijenostie i »ne- nostie u Evropi »industrijske revoluci; Pri opravdanju svoje teorije, Berend i Ranki najprije govore o nedo- statku ekonomskog zamaha na evropskoj »periferijie jer u zemljama od Skandinavije do Sredozemlja i Istotne Evrope nisu u prvoj polovici 19. sto- Ijeca mogle poteti kapitalisti¢ke, industrijske preobrazbe dok su zemlje zapadne Evrope do oko 1860. veé dovrsile »industrijsku revolucijue i do- Zivjele goleme preobrazbe. Zato su izmedu 1800. i 1860. znatno porasle raz- like u razini razvijenosti evropskih zemalja. Put modernizacije zapadne Evrope uvjetovan »dvojnome revolucijom nije mogao biti isti kao put evropske »periferijee u drugoj polovici 19. sto- ljeéa. Da bi to objasnili, autori se vracaju na procese koji su bili u toku od 17. i 18. stolje¢a istiguéi da »periferijae u prvoj polovici 19. stoljeca doduse nije krenula u industrijalizaciju, ali nije bila ni u stanju stagnacije. Usprkos tome Sto su tadagnji rezimi nastojali zadréati status quo i 8to su 248snage gospodarskih i drustvenih promjena bile slabe, zaostale evropske' re- gije ipak su dole u dodir sa svjetskom privredom u nastajanju. Posljedica je bila u podjeli rada koja je zapravo uévrstila nerazvijenost tih podrudja ali je omogucila veze s »jezgrome koje su donekle poticale kapitalisti¢ku preobrazbu. U tom kontekstu autori obja’njavaju proturjetnost »refeudali- zacije« Istotne srednje Evrope. To »drugo kmetstvoc bilo je sastavni dio prilagodavanja gospostij sustavnoj proizvodnji za triste (Gutsherrschaft). Prema tome nije rijeé o umjetnom uskrsnuéu ranih feudalnih odnosa nego o obliku prilagodavanja kapitalistitkoj evropskoj svjetskoj privredi, robnom proizvodnjom. Evropska »periferija« nije dakle imala uvjeta da sudjeluje u »dvojnoj« (britanskoj industrijskoj i francuskoj) revoluciji ali je na njih ipak reagi- rala. Pitanje dakle nije samo u tome za8to »periferijac nije slijedila Zapadnu Evropu nego i u tome zaito je ipak, iako kasno, odgovorila na izazov trzigta Zapadne Evrope. OlakSavajuée okolnosti bile su u sliénoj religijskoj i kul- turnoj okolini i geografskoj blizini, ali prije svega u ubrzanom rastu po- treba »jezgre« za uvozom hrane i sirovina u toku njen¢ »industrijske revo- lucijes, U- medunarodnoj trgovini hranom i sirovinama, 2/3 prometa svjetske trgovine otpadalo je na medusobnu trgovinu evropskih zemalja. Industrijalizirana »jezgra« najjade je »priviatilae evropsku »periferiju«. Zato su mogucnosti izvoza zaostalih evropskih zemalja koje su proizvodile hranu i sirovine ubrzano rasle. Bio je to intenzivniji oblik tradicionalne »podjele rada« koji je omogucavao dvije suprotne alternative: i pretvaranje »periferijee u iskljugivo dodatnu privrednu rezervu »jezgre« odnosno ekonomski uspon usmjeren prema izvozu, Dakako da je tradicionalno drustveno uredenje »periferije« (kmetstvo, nedostatak kredita i modernog Skolstva te jedinstvenog tr#i8ta, destimula- tivni porezni sistem itd) bilo golema kotnica ekonomskom rastu. Da bi se mogao posti¢i privredni uspon na temelju medunarodne trgovine, trebalo je srusiti stari sustav, otvoriti vrata kapitalizmu Sto je u nekim zemljama uradila sama vladajuéa elita zemljoposjednika. Autori imaju na umu da je odgovor na »izazove Zapada bio kod nekih dréava i nacija uvjet za njihov opstanak. Zato istiéu isprepletenost procesa kapitalisti¢ke preobrazbe i bor- be za dréavnu samostainost i nacionalnu nezavisnost. Upozoravaju da pri- mjena zapadnih modela nikada nije bila potpuna jer su se mnogi elementi staroga sustava odriali i postali dijelovi izgradnje novoga kapitalistitkoga dru8tva jer je institucionalni okvir bio nepotpun. Dok je u Zapadnoj Evropi integracija dviju revolucija definirala povijesni tok, u zaostalim dijelovima Evrope nije bilo ni jedne ni druge revolucije nego su viadajuée klase feu- dalizma uglavnom same odstranile zapreke kapitalizmu kako bi se odriale. Prema autorima drustveno-politi¢ki uvjeti za kapitalistitki razvoj »perife- « poéeli su se oblikovati izmedu 1820-ih i 1870-ih godina, a na Balkanu i u Istoénoj Evropi i na pogetku 20. stoljeéa. Oblikovanje kapitalisti¢kih od- nosa u pojedinim zemljama pokazuje brojne raznolikosti. U svakom sluéaju u posljednjoj tre¢ini 19. stoljeca institucionalne zapreke odgovoru na »iza- zove priviaéne snage industrijaliziranog Zapada vecim su dijelom nestale, Bez obzira na sva ogranicenja i proturjeénosti, nastao je splet uvjeta koji su omoguéili moderni privredni razvoj. Berend i Rénki smatraju da sastavni dio industrijske revolucije éini demografska revolucija, tj. ubrzani rast stanovni8tva u Evropi u 19. stoljecu, 2493to se vise nije ponovilo u 20. stoljecu. Taj ljudski Zinitelj imao je odlu- Eujuéi utjecaj na ekonomski razvoj. Promjene u privredi i stanovnigtvu me- usobno su se uvjetovale. Autori smatraju da tek u posljednjoj tre¢ini 19. stoljeca dolazi na »periferijic do promjena koje se doista mogu nazvati vindustrijskom revolucijome. Medutim, demografska kretanja utjecala su na pperiferijue i prije toga. Zato je rijeé o industrijskoj i demografskoj revo- luciji kao o dva kronolo’ki zasebna procesa jer nije bilo revolucionarnih preobrazbi u privredi koje bi mogle utjecati na ubrzane demografske pro- mjene kao u >jezgri«. Tek u drugoj polovici 19. stoljeéa rast se stanovnistva do te mjere ubrzao da je dostigao stope tipiéne za drustva u toku »indu- strijske revolucije«. Autori takoder raspravljaju o problemu korelacije izmedu %kolstva i prosvjete i gospodarskoga napretka. Samo naobrazbom Sto veéega broja stanovnistva zemlje »periferije« mogle su odgovoriti na veliki privredni iza- zov 19. stoljeéa. Skolstvo je zato jedan od kljuénih uvjeta za kapitalisti¢ku preobrazbu, ali postaje efikasno s velikim zakaSnjenjem prema zemljama ajezgree. Berend i RAnki zatim raspravljaju o ulozi dréave u kapitalistiékoj preo- brazbi jer ona stvara institucionalni okvir kapitalizmu i snosi troskove za neophodne infrastrukture. Odbacujuci pojednostavijene interpretacije kla- signe ekonomske skole i dogmatskog marksizma, autori istiéu da su za nacionalnu dréavu ekonomski i politiéki ciljevi nerazdvojni. Prema njima dréava nije samo izraz uskih interesa viadajuéih klasa nego kapitalisti¢ka snaga s politiéki dobro definiranom nacionalnom i internacionalnom ulogom. Moderna nacionalna dréava nije samo proizvod drustvenih snaga koje se bore za sredignju politiéku moé, sposobnu da odgovori na izazove modernog ekonomskog razvoja u jednoj zemlji, nego i tvorevina evropskog drustva kao cjeline. Upozoravajuéi na korisnost teorije A. Gerschenkrona 0 ulozi drzave u industrijalizaciji zaostalih podruéja koja ne raspolazu nuénim uvje- tima za »industrijsku revolucijue, autori kritiziraju njegovo pojednostavlje- nje uloge driave, a prije svega pretpostavku da je ekonomska zaostalost u korelaciji s dréavnom intervencijom. Smatraju da se uloga dréave ne iscrpljuje u nadomje8tavanju velike zaostalosti i slabosti unutarnjih snaga jer ona ne moze zamijeniti bitne faktore vindustrijske revolucijée kao Sto su odredena razvijenost tréi8ta, strana potraénja i uvoz kapitala. Zada¢a Dréave nije samo u tome da popravlja nedostatke izvora ekonomskog rasta. Ona prije svega mora stvarati uvjete za alternativna rjeSenja. Berend i RAnki govore o problemima integracije »periferije« u svjetsko trdi8te, posebno s obzirom na izvoz kapitala iz zapadnih zemalja koji je u zemljama »periferijex financirao prije svega izgradnju komunikacijskog sistema te proizvodnju sirovina, ali i druge vrsti industrije. O ulozi izvoza kapitala u zaostale zemlje postoje razligita mi8ljenja, pogotovu danas s obzi- rom na »Treéi svijete i zato autori ne pokuSavaju uzdidi postojeca istrazi- vatka iskustva na teoretsku razinu. Kada je rijeé o transportu kao sredstvu integracije »periferije« u svjet- sko tr#i8te, moderni sistem komunikacije nuzno je preduvjet za razvoj poljo- privrede i sirovinske industrije. Privlaénost tréi8ta »jezgree mogla je biti efikasna samo uz izgradnju medunarodnog prometnog sustava. Sto se tite medunarodne trgovine i financija, Berend i R4nki smatraju da su rezultati slobodne trgovine bili razligiti, ali su uvijek davali zamah privrednom razvo- 250ju na »periferijic. Iako su dréavne ekonomije bile jedinice kapitalistitkog razvoja, kapitalizam 19. stoljeéa moze se shvatiti samo kao jedinstveni svjetski sustav. Primjenjujuéi Marxovu tezu o progirenoj reprodukciji kao osnovnom zakonu kapitalistitke djelatnosti i na zaostale evropske zemlje, autori sma- traju da je glavno pitanje kako se svjetski kapitalizam profirio na to pod- ruéje, koji su putovi bili moguci za njihovu integraciju u taj svjetski sustav i Sto je ta integracija znatila za te zemlje. Zato se bave i pitanjem vanjské trgovine, razvojem grana izvoza i posljedicama toga razvoja. Razumljivi prvi korak svjetske ekspanzije kapitala bilo je Sirenje uvjeta i posljedica »in- dustrijske revolucijee na zemlje evropske »periferije« koje su postale tr2iste zapadnih industrijskih proizvoda i opskrbljivati Zapada poljoprivrednim proizvodima i sirovinama. Razvijene zemlje morale su pomagati orijentaciju zemalja koje su dotada same zadovoljavale svoje potrebe prema izvozu. Pi- tanje je dakako u kojoj su mjeri zaostale zemlje mogle ponuditi robu potrebnu razvijenom Zapadu. U svakom sluéaju poljoprivredni su proizvodi postali glavna izvozna grana »perifernihe zemalja, Akumulacija kapitala i investicije nisu rasle u istoj mjeri kao izvoz jer j¢ u mnogim zemljama speriferijee kapitalistiéka preobrazba ostala nepotpuna. Zato je bilo mo- guée da se prihodi od izvoza usredotote u rukama neznatnog dijela stanov- ni8tva, tj. starih viadaju¢ih klasa. Bez obzira na strukturu izvoza, ubrzano pojaéanje izvoza nedovoljno je za kapitalistitku preobrazbu. Jedino »lantana reakcijae, tj. niz dinamic- nih promjena uz nicanje novih industrijskih grana, mogla je proizvesti trans- formaciju cijele ekonomske strukture odredene zemlje. No potrebe »jezgre« utjecale su na ogranitenja i deformacije privrednog rasta, forsirale su one proizvodne grane koje su zadovoljavale industrijske potrebe »jezgre« i uvje- tovale su na taj nagin zaostalost proizvodne strukture pojedine zemlje iako su ponekad bile jedini stimulans industrijalizacije dok su unutarnji Cini telji jo8 bili preslabi. Iako su dakle strane investicije pomagale ekonomskom rastu »periferijec, one nisu bile nadomjestak za nisku razinu proizvodnje i investicija niti za konkurenciju industrijskih proizvoda »jezgree mladim industrijama »periferije«. Masivni su zajmovi dodu8e proces privrednog rasta ali nisu omoguéavali da se kreée sam od sebe i da stvara moderne privredne strukture. Spomenuti su problemi prije svega bili akutni na speriferijie balkanskog tipa. Ugarska je bila jedina evropska zemlja gdje je dio izvoza Zita pretvoren u izvoz prehrambenih proizvoda, pa je madarska mlinska industrija postala izvoznik svjetskih razmjera. Madarski je kapital iza8ao iz skupine »perifer- nihe zemalja kod kojih je privlagnost tr#i8ta »jezgree omoguéila samo pro- izvodne grane za zadovoljavanje inozemnih potreba. Dakako da ni to nije bilo dovoljno za temeljitu preobrazbu ekonomske strukture. Razlititi tipovi susreta dominantnih ekonomija i onih koje im se mo- raju prilagoditi ne omoguéavaju lake generalizacije, kazu autori. Ni u slu- éaju najzaostalije zemlje ne moze se doduse govoriti o tome da strani kapital izaziva u njoj potpunu stagnaciju, no uspjeSni privredni rast ili njegova nemoguénost uvijek je rezultat susreta, i sukoba i interakcija domacih sna- ga i svjetskoga kapitalizma. Na kraju autori raspravijaju o odnosu industrijalizacije i razine pri- vrednog razvoja. U »perifernime zemljama doSlo je posvuda do stanovitog 251stupnja industrijalizacije koja je bila u korelaciji s urbanizacijom i rastom privatnog i nacionalnog dohotka. Industrijalizacija je odredivala razvojnu razinu nek »perifernee zemlje i njezino mjesto u novoj podjeli rada. Pi- tanje je uvijek bilo hoe li pojedina zemlja ostati samo na prvim stepe- nicama industrijalizacije a time ujedno i na »periferijie, te snositi poslje- dice sve veéeg jaza izmedu razvijenih i nerazvijenih ili ée posti¢i ekonomski rast, dosti¢i razvijene i postati dio »jezgree. Dok su zemlje evropske »peri- ferije« na potetku 19. stoljeéa pokazivale prilitno jednostranu sliku svojih privrednih struktura u usporedbi s »jezgrome, te su slignosti nestale na kraju 19. stolje¢a. Skandinavske zemlje ukljuéile su se u »jezgruc, Italija, Ugarska i dijelom Rusija krenule su putem temeljitih ekonomskih pro- myjena, dok su druge zemlje June i Jugoisto’ne Evrope jedva poéele usmje- ravanje prema industrijalizaciji. Berend i Ranki nisu formulirali neku jednostranu shemu, ali su upozo- rili u kojoj je mjeri evropska industrijalizacija u 19. stoljecu bila homogeni proces, a u kojoj mjeri sustav odnosa u kojem su prednosti bile samo na strani »jezgre«. Iako je proces integracije zemalja »periferijee u svjetsku privredu bio susret nejednakih partnera, postojala j¢ ipak moguénost isto tako nejednakog rasta u toku kojeg su i oni najzaostaliji morali razviti svoje ekonomije kao sastavne dijelove svjetske ekonomije. Svaka teorija i njena ilustracija pojedinim primjerima mote izazvati prigovore historitara s razlititim istrazivatkim iskustvima. Zato se moze otekivati medunarodna diskusija i o spomenutoj teoriji Berenda i Rank U ovom je éasu sigurno samo to da teorija o »jezgri« i »periferijie moze biti vrlo plodna radi svoje slojevitosti i odsustva shematskog pojednostavljenja (Sto je bio slugaj kod dosada8njih poznatih teorija »industrijske revolucijee). Zato vrijedi ispitati njenu valjanost i na primjeru »industrijske revolucijee u hrvatskim zemljama u 19. stoljecu kao »periferijie odredenog tipa. Mirjana Gross 252SVEUCILISTE U ZAGREBU — INSTITUT ZA HRVATSKU POVIJEST INSTITUTE OF CROATIAN HISTORY MHCTHTYT XOPBATCKOH HCTOPHH RADOVI voL. 16 ZAGREB 1983.‘UDC 949.713 YU ISSN 0351—2142 RADOVI VOL. 16 str. 1—352 Zagreb 1983. Indavaé: Sveutiliste u Zagrebu — Centar za povijesne znanosti Odjel za hrvatsku povijest UREDNICKI ODBOR Branka BOBAN, Zagreb, Mirjana GROSS, Zagreb, Josip LUCIC, Zagreb, Marijan MATICKA, Zagreb, Ivan OCAK, Zagreb, Tomislav RAUKAR, Zagreb, Petar STRCIC, Zagreb GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Josip LUCIC, Zagreb Adresa uredni8tva: Centar za povijesne znanosti — Odjel za hrvatsku povijest, Zagreb, Kréka 1 Casopis izlazi jednom godiinje Cijena ovog broja iznosi 400 din. Izdavanie Zasopisa sufinancira Samoupravna interesna zajednica 2a znanstveni rad SRH-VII. RjeSenjem Republitkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizitku i tehniéku kultura SR Hrvatske br. 6859/1 od 5. X. 1982. asopis »Radovie oslobodien je pla¢anja poreza na promet proizvoda.RADOVI 16 Za izdavata Prof. dr Josip Adaméek Lektor Ivan Tolj Korektor Ivan Tolj Tehnitki urednik Franjo Cujes SURADNICI U OVOMBROJU ANTIC mr Ljubomir, Centar za istrazivanje migracija, Kréka 1, Zagreb AVRAMOVSKI dr Zivko, Neznanog junaka 21b, Beograd BOBAN mmr Branka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb BOBAN dr Ljubo, Filozofski fakultet, Zagreb BRANDT dr Miroslav, Filozofski fakultet, Zagreb BUDAK mr Neven, Filozofski fakultet, Zagreb GOLDSTEIN Ivo, Filozofski fakultet, Zagreb GROSS dr Mirjana, Britanski trg 12, Zagreb JURISIC Ivan, Rakusina 21, Zagreb KORUNIE dr Petar, Filozofski fakultet, Zagreb LUCIE dr Josip, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb MIJATOVIC Andelko, P. Togliatija 12, Susedgrad, Zagreb MITIC er Mlija, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik OCAK dr Ivan, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PAVLICEVIC dr Drago, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb PERIC dr Ivo, Zavod za povijesne znanosti JAZU, Lapadska obala 6, Dubrovnik RACKO Lierka, Centar za povijesne znanosti, Kréka 1, Zagreb SUPPAN dr Arnold, Sveutiliste, Bet SIMIC Lovorka, Kraji8ka 40, Zagreb Tisak: Stamparski zavod »Ognjen Prica«, Zagreb, Savska c. 31