2.1.

KRISTALNA STRUKTURA

Kada govorimo o vrstim tijelima, razlikujemo kristale i amorfna tijela. Na primjer,

bakar, eljezo, germanij, i natrij-klorid su kristali, a staklo, polimerizirane plastine mase,
smola, guma i jantar amorfna tijela. Mikroskopski promatrano, kristali se od amorfnih tijela
razlikuju visokim stupnjem regularnosti svoje strukture. Kada bismo zanemarili postojanje
defekata, mogli bi rei da se u kristalima raspored strukturnih estica prostorno pravilno
ponavlja.
Prema tome , idealni kristal zamiljamo kao prostornu tvorevinu dobivenu
beskonanim ponavljanjem jednakih strukturnih jedinica. U svakoj elementarnoj strukturnoj
jedinici kristala, nalazi se jedan atom ili vie njih. Govorei o idealnom kristalu
pretpostavljamo da atomi miruju u svojim ravnotenim poloajima.
Osnovno svojstvo idealne kristalne reetke je translacijska invarijantnost. Svaku idealnu

kristalnu strukturu definiramo pomou tri nekoplanarna vektora a1 , a 2 i a 3 , sa svojstvom
da se raspored atoma u okolini ne mijenja ako se od proizvoljne toke pomaknemo za vektor :

3

R = n
i 1
i ai n i = 0, 1, 2, ... (2.1.1.)

gdje je R translacijski vektor reetke, a a i su pripadni osnovni vektori.Za proizvoljno

odabrani r , u kristalu toke s radijus-vektorom r i r + R su iste. Pritom translacijski

vektor R definiran relacijom (2.1.1.) povezuje sve ekvivalentne toke kristala, a konstruiramo
ga s razliitim izbora vektora, koje nazivamo jednostavnim ili primitivnim translacijskim

vektorima reetke. Jednostavni translacijski vektori a1 , a 2 i a 3 ne moraju biti ni jednakog
iznosa niti moraju tvoriti ortogonalan sustav, ve oni odreuju smjerove kristalografskih osi.

Beskonaan sustav toaka opisan relacijom (2.1.1.) definira Bravaisovu reetku. Ona

nastaje translacijom za vektor R , pa je takoer nazivam i translacijskom reetkom.
Strukturna jedinica s minimalnim volumenom od koje je izgraena Bravaisova reetka, naziva
se primitivna (jednostavna) kristalna elija. Ona je odreena jednostavnim translacijskim

vektorima a1 , a 2 i a 3 , a volumen joj je :

= a1 ( a 2 a 3 ) (2.1.2.)

Primitivnu kristalnu eliju definiraju jednaki atomi (ili atomske grupe) koji su smjeteni samo
u njezinim vrhovima. Te toke nazivamo vorovima kristalne reetke i svakoj eliji pripada
jedan vor. Izbor vorova je prizvoljan, ali je bitno da se oni prostorno pravilno ponavljaju.
esto se jednostavna kristalna elija definira tako da vor bude u njezinu sreditu. Iz
jednog vora povlae se spojnice prema svim najbliim susjednim vorovima, a one se
raspolavljaju okomitim ravninama. Poliedar koji obuhvaa promatrani vor nazivamo
Wigner-Seitzovom elijom.

Nadalje, potrebno je definirati i najmanju strukturnu jedinicu kristala, to je

elementarna elija. Ona moe, ali i ne mora biti jednostavna (primitivna), tj. moe sadravati
vei broj osnovnih estica. Openita elementarna elija prikazana je na slici (2.1.).

Slika 2.1. Elementarna elija

Ona e biti jednostavna ako su vektori a1 , a 2 i a 3 ,jednostavni.To je paralelepiped sa

stranicama a a1 , b a 2 i c a 3 ,te kutovima , , i . Tih est veliina
nazivamo parametrima reetke.

Zahvaljujui pravilnom rasporedu vorova, kristali se odlikuju odreenim svojstvima

simetrije. To su razliite transformacije koje vraaju kristal u poetni poloaj. Pa ih prema
tome moemo podijeliti u operacije simetrije:

1. Translacija reetka je invarijantna s obzirom na R .
2. Refleksija kristal se zrcali na nekoj ravnini. Ravnina koja dijeli kristal na dva dijela,
pri emu je jedan dio zrcalna slika drugog dijela, naziva se ravninom simetrije kristala.
 3. Rotacija promatramo zakret kristala oko neke osi za odreeni kut. Ako je kristal
invarijantan prema zakretima za kut 360 / p oko osi rotacije, tada tu os nazivamo os
p-tog reda. U kristalu mogu postojati samo osi, prvog, drugog, treeg, etvrtog i estog
reda; tj. kristal moe biti invarijantan samo prema zakretima za 360, 180, 120, 90 i
60. Prema tome, ne moemo nai reetku koja se poklapa sa samom sobom nakon
rotiranja za neke druge vrijednosti kutova, kao to su 360 / 5 ili 360 / 7.
4. Inverzija sastavljena je od rotacije za 180 i refleksije u ravnini koja je okomita na

os rotacije. Potrebno je u konanom rezultatu promijeniti predznak vektora r u r .
Kombiniranjem pojedinih operacija simetrija mogu se konstruirati sloenije transformacije.

Svaka kristalna struktura pripada jednom od sedam kristalografskih sustava. Parametri

koji obiljeavaju pojedine sustave navedeni su u tablici (2.1.). Najopenitiji sustav je
triklinski, zbog toga to su svi parametri reetke razliiti.

KRISTALOGRAFSKI OSI I KUTOVI OZNAKE

SUSTAVI ELEMENTARNE ELIJE REETKI
Kubni a = b = c, = = = 90 P, I, F
Tetragonski a = b c, = = = 90 P, I
Ortorompski a b c, = = = 90 P, C, I, F
Trigonski a = b = c, = = 90 R
Heksagonski a = b c, = = 90, = 120 P
Monoklinski a b c, = = 90 P, C
Triklinski a b c, 90 P

Tablica 2.1. Sedam kristalografskih sistema

Pojedini kristalografski sustav moe se dalje granati na najvie etiri Bravaisove

reetke. One se razlikuju prema rasporedu vorova u paralelepipedu. Jednostavna reetka (P)
sadri vorove samo u vrhovima paralelepipeda. U sloenijim reetkama vorovi su smjeteni
takoer i u neke druge toke. Ovisno o tome da li su te toke sredita svih ploha, sredita
gornje i donje baze ili sredite paralelepipeda govorimo o plono centriranoj (F), bazno
centriranoj (C) ili prostorno centriranoj (I) reetki. Prema tome, ukupno postoji etrnaest
Bravaisovih reetaka koje su prikazane na slici (2.2.).
Slika 2.2. Bravaisove reetke
2.2. RECIPRONA REETKA

Osnovne translacijske vektore reetke smo oznail s a1 , a 2 i a 3 , koji ne moraju biti
uzajamno okomiti. Ako sada definiramo tri vektora koji su okomiti na ravnine definirane

parom vektora a1 i a 2 , a 2 i a 3 , te a 3 i a1 , dobiti emo vektore koje moemo prikazati
sljedeim relacijama :

a 2 a3
b1 = 2 (2.2.1.)

a 3 a1
b2 = 2 (2.2.2.)

a1 a 2
b3 = 2 (2.2.3.)

gdje je volumen elementarne elije prikazan relacijom (2.1.2.).

Vektori b1 , b2 i b3 su osnovni translacijski vektori recipronog prostora. Oni su ortogonalni

samo ako su a1 , a 2 i a 3 ortogonalni. Iz definicija tih vektora, slijedi da su vektori a i i b j

s razliitim indeksima i i j okomiti. Skalarni produkt vektora ai s vektorom bj jednak je nuli

za i j, a za i = j jednak je 2. Prema tome moemo pisati :

a i b j = 2 ij (2.2.4.)

gdje je ij Kroneckerov simbol :

ij = {1 i=j ; 0 ij (2.2.5.)

Kao to smo pomou vektora a1 , a 2 i a 3 konstruirali translacijski vektor reetke R , tako i

u recipronom prostoru tri vektora b1 , b2 i b3 odreuju translacijski vektor reciprone
reetke:

G = m1 b1 + m2 b2 + m3 b3 m1, m2, m3 = 0, 1, 2, ... (2.2.6.)

Jednako kao i idealna kristalna reetka, reciprona reetka je beskonana i periodina. Dvije
ekvivalentne toke reciprone reetke su povezane translacijskim vektorom recipronog

prostora G .

Koristei relaciju (2.2.4.), dobivamo:

R G = 2 (n1m1 + n2m2 + n3m3 ) (2.2.7.)

Stoga moemo pisati :

e iRG = 1 (2.2.8.)

Volumen elementarne elije recipronog prostora odreen je relacijom :

b = b1 ( b2 b3 ) (2.2.9.)

Uvrstimo li u relaciju (2.2.9.) definicijske relacije vektora b1 , b2 i b3 , dobivamo :

b = (2) / (2.2.10.)

gdje je volumen reetke dan relacijom (2.1.2.).

Jednostavnu kristalnu eliju recipronog prostora moemo konstruirati istim

postupkom kao i Wigner-Seitzovu eliju. Promatrani vor reciprone reetke spoji se sa
susjednim vorovima, a ravnine koje raspolavljaju spojnice i na njih su okomite tvore
granine plohe jednostavne (primitivne) elije. Jednostavnu eliju recipronog prostora
nazivamo prvom Brillouinovom zonom.
Translacijski vektori recipronog prostora za kubne kristale.
Jednostavna kubna reetka :

2 2 2
b1 = x b2 y b3 z .
a a a

Plono centrirana kubna reetka :

2 2 2
b1 ( x y z) b2 ( x y z) b3 ( x y z) .
a a a

Prostorno centrirana kubna reetka :

2 2 2
b1 ( y z) b2 ( x z) b3 ( x y ) .
a a a

Reciprona reetka jednostavnoj kubnoj reetki je jednostavna kubna reetka, a plono

centrirana i prostorno centrirana kubna reetka reciprone su jedna drugoj. Drugim rijeima,
prva Brillouinova zona plono centrirane kubne reetke istog je oblika kao i Wigner-Seitzova
elija u prostorno centriranoj kubnoj reetki. I obrnuto, prva Brillouinova zona prostorno
centrirane kubne reetke i Wigner-Seitzova ellija plono centrirane kubne reetke imaju
jednaku strukturu.
2.3. MILLEROVI INDEKSI

Da bismo mogli prouavati kristalnu aniziotropiju, moramo oznaiti pojedine ravnine i

smjerove u kristalu. To inimo pomou Millerovih indeksa.
Ako imamo ravninu kojoj su odsjeci na kristalografskim osima jednaki s1 a1 , s2 a2 i s3 a3 .

Tada moemo definirati tri najmanja cijela broja h, k i l kojima je omjer jednak omjeru
reciprnih vrijednosti brojeva s1 , s2 i s3 :

1 1 1
: : = h:k:l (2.3.1.)
s1 s2 s3

Brojeve h, k i l nazivamo Millerovim indeksima. Piemo ih u obliku (hkl) i ta tri indeksa

definiraju orijentaciju kristalnih ravnina. Ako je odsjeak na nekoj osi negativan, tada to
oznaimo povlakom iznad odgovarajueg broja, npr. (h k l). Millerov indeks biti e nula u
sluaju kada je odsjeak na osi beskonaan. Na slici (2.3.) su prikazani Millerovi indeksi za
kristal u kojem su odsjeci na krisalografskim osima jednaki i okomiti.

Slika 2.3. Millerovi indeksi za neke ravnine u kubnim kristalima

 Zbog kristalne simetrije vei broj kristalnih ravnina moe biti ravnopravan, pa prema
tome skup ekvivalentnih ravnina oznaavamo {hkl}. Tako u kristalima s kubnom simetrijom
ravnine (100), (010), (001), ( 1 00), (0 1 0) i (00 1 ) su ravnopravne, te ih oznaavamo {100}.

Istim postupkom moemo definirati i smjerove u kristalu. Smjer radijus-vektora

r1 a1 + r2 a 2 + r3 a 3 odreen je s tri broja r1, r2, i r3 Taj emo smjer oznaiti Millerovim
indeksims [uvw] , gdje su u, v i w najmanji cijeli brojevi koji se meusobno odnose kao
r1, r2, i r3 .

r1 : r2 : r3 = u : v : w (2.3.2.)

Skup ekvivalentnih smjerova oznaavamo <uvw>.

2.4. PRIMJERI KRISTALNIH STRUKTURA

2.4.1. STRUKTURA TIPA NATRIJ-KLORIDA, NaCl

Reetka je sastavljena od dvije plono centrirane kubne reetke. Jednu reetku
definiraju ravnoteni ploaji natrija, a drugu klora.

Slika 2.4. Struktura tipa strukture natrij-klorida

Koordinacijski broj (broj najbliih susjeda) je 6, a udaljenost prvih susjeda je a/2, gdje je a
duljina brida elementarne elije. U kocki volumena a postoji osam vorova, od kojih
polovica pripada pozitivnim ionima natrija, a polovica negativnim ionima klora. Kada ne
bismo razlikovali ione natrija od iona klora, struktura tipa NaCl transformirala bi se u
jednostavnu kubnu strukturu.

Kristali koji imaju raspored atoma kao i NaCl, navedeni su u sljedeoj tablici :

KRISTAL 10 KRISTAL 10
a/( 10 m) a/( 10 m)
LiH 4.08 NaCl 5.63
MgO 4.20 AgBr 5.77
MnO 4.43 PbS 5.92
UO 4.92 KCl 6.29

Tablica 2.2. Duljina brida elementarne elije u reetkama sa strukturom kristala NaCl
2.4.2. STRUKTURA TIPA CEZIJ-KLORIDA, CsCl
Reetka je slina prostorno centriranoj kubnoj reetki, a razlika je to vor u sreditu
kocke popunjava ion suprotnog naboja.U strukturi tipa CsCl postoje dvije jednostavne kubne
reetke, od kojih jedna pripada ionima cezija, a druga ionima klora.

Slika 2.5. Struktura tipa CsCl

Kocki volumena a pripadaju jedan pozitivan ion cezija i jedan negativan ion

3
klora.Koordinacijski broj je 8, a udaljenost prvih susjeda a .
2
Predstavnici kristala koji imaju raspored atoma kao CsCl, navedeni su u tablici :

KRISTAL 10 KRISTAL 10
a/( 10 m) a/( 10 m)
BeCu 2.70 TlBr 3.97
AlNi 2.88 CsCl 4.11
AgMg 3.28 TlI 4.20
LiHg 3.29

Tablica 2.3. Duljina brida elementarne elije u strukturi CsCl

2.4.3. HEKSAGONSKA REETKA
Jednastavna heksagonska reetka sastavljena je od pravilnih esterostranih
prizama.vorovi reetke su u vrhovima i u sreditima baza. Duljina stranice je a, a visina
prizme c, te vrijedi da je c > a.

Slika 2.6. Jednostavna heksagonska reetka

Iz slike vidimo da esterostranu prizmu moemo rastaviti na tri jednake etverostrane prizme.
Time smo dobili jednostavnu kristalnu eliju, koju moemo definirati s tri translacijska
vektora :
a
a1 ax a 2 ( x 3 y ) a3 cz (2.4.3.1.)
2

Svaki vor ima 6 prvih susjeda na udaljenosti a.

Pretpostavimo da imamo dvije heksagonske podreetke koje su meusobno pomaknute za
vektor :

2 1 1
d a1 a 2 a 3 (2.4.3.2.)
3 3 2
Uvrstimo li relaciju (2.4.3.1.) u (2.4.3.2.) dobivamo :

a2 c2
d (2.4.3.3.)
3 4

Ako je iznos vektora pomaka d jednak stranici baze prizme, d = a , dobivamo gusto slaganu
heksagonsku strukturu u kojoj je omjer visine i stranice baze jednak :

c 8
= 1.6333.... (2.4.3.4.)
a 3

Elementarna elija gusto slagane heksagonske reetke jednaka je kao i u jednostavne

heksagonske, no razlika je to su u njoj smjetena dva vora. Svaki vor udaljen je od est
prvih susjeda vlastite podreetke za a , i od est prvih susjeda druge podreetke za d, to
zbog d = a pokazuje da je koordinacijski broj reetke 12.

U realnim kristalima s heksagonskom strukturom postoje odstupanja od idealnog odnosa

(2.4.3.4.). Obino se smatra da je kristalna struktura oblika gusto slagane heksagonske
strukture ako se kvocijent c / a ne razlikuje od teorijske vrijednosti 1.633 za vie od 10% .
Ako su odstupanja vea, smatra se da koordinacijski broj nije 12, nego 6.

U tablici (2.4.) navedeni su neki kristali sa gusto slaganom heksagonskom strukturom. Osim
cinka i kadmija, odstupanja od idealnog odnosa su jako vrlo mala.

KRISTAL 10 10 c/a
a/( 10 m) d/( 10 m)
Be 2.77 2.22 1.58
Mg 3.20 3.19 1.62
Ti 2.95 2.91 1.60
Zn 2.66 2.91 1.86
Ru 2.69 2.65 1.59
Cd 2.97 3.30 1.89
Er 3.74 3.73 1.63
Re 2.76 2.74 1.61
Os 2.72 2.68 1.58

Tablica 2.4. Kristali s heksagonskom gusto slaganom strukturom

2.5. BRAGGOV ZAKON

Engleski fiziar W.L.Bragg je 1913. godine, pruio jednostavno objanjenje za kutove

koji su bili zapaeni pri difrakciji zraka na kristalu. Pretpostavimo da se upadni valovi
pravilno reflektiraju od paralelnih ravnina u kristalu, i to tako da svaka ravnina reflektira samo
mali dio zraenja. Difraktirane zrake se mogu uspostaviti samo kada reflektirane zrake od
paralelnih ravnina, konstruktivno interferiraju kao na slici (2.7.). Promatramo elastino
rasprenje, tako da se valna duljina upadnog zraenja ne mijenja pri refleksiji.

Slika 2.7. Difrakcija valova na dvije susjedne ravnine

Oznaimo li sa d udaljenost izmeu susjednih kristalnih ravnina, a sa kut koji zatvara smjer
irenja vala s graninom plohom kristala, tada je razlika hoda zraka reflektiranih na dvije
promatrane ravnine dana relacijom :

= 2 d sin5

Maksimalni intenzitet reflektiranih zraka dobivamo ako je razlika hoda jednaka viekratniku
valne duljine :

=n (2.5.2.)

Iz izraza (2.5.1.) i (2.5.2.) proizlazi Braggov zakon koherentne refleksije :

2 d sin = n n = 1,2,3,... (2.5.3.)

 Maksimalna valna duljina pri kojoj moe biti ispunjen Braggov uvjet jednaka je
dvostrukoj udaljenosti susjednih kristalnih ravnina, 2 d. To praktiki znai da je
maksimalna valna duljina koja zadovoljava Braggov uvjet (2.5.3.) reda veliine 10 10 m. U
tome je razlog zato ne moemo koristiti vidljivu svjetlost. Ako je udaljenost susjednih
kristalnih ravnina manja od /2, tj. 2 d, tada val prolazi kroz kristal bez refleksije na
kristalnim ravninama.
Refleksija se dogaa na svakoj ravnini u kristalu, ali samo za odreene vrijednosti
upadnog kuta e se zrake reflektirane od paralelnih ravnina sabirati u fazi i dati difraktirani
snop zraka. U sluaju, kada bi svaka ravnina davala totalnu refleksiju, tada bi samo prva
ravnina bila izloena zraenju i refleksija bi se pojavljivala pri bilo kojoj valnoj duljini.
Braggov zakon posljedica je periodinosti prostorne reetke i ne ovisi o rasporedu
atoma koji se pridruuje svakom voru reetke.