VODLJIVOST

- Drudeov model

Kod opisivanja transporta elektrona teko je odrediti kad se kvantna teorija

moe zamijeniti klasinom. Osnovni fizikalni argument je dovoljno precizno
odreivanje poloaja i impulsa, a da se pri tome ne narui princip neodreenosti.
Relacije neodreenosti ne doputaju da se elektron lokalizira uz tonost od 1 A.
Obzirom da elektroni nisu vezani uz ione, takva lokalizacija nije potrebna.

U svom najjednostavnijem obliku kinetika teorija tretira molekule plina kao

identine tvrde sfere koje se gibaju po ravnim linijama dok se ne sudare jedna s
drugom. Pretpostavlja se da je vrijeme trajanja jednog sudarazanemarivo i da
osim sila koje trenutno djeluju za vrijeme sudara, druge sile ne djeluju izmeu
estica. Valentni elektroni se slobodno gibaju po metalu, a metalni ioni su
nepokretni. Drude je primjenio kinetiku teoriju plinova na vodljive elektrone, koji
se gibaju spram pozadine nepokretnih metalnih iona. Drudeov model transporta
elektrona kroz kristalnu reetku je najjednostavniji model, koji se temelji na etiri
bazine pretpostavke:

1. Izmeu sudara interakcija promatranog elektrona sa ostalim elektronima i

ionima je zanemariva. Prema tome se elektron unutar kristala giba
jednoliko u stohastiki odreenim smjerovima. Pri narinutom vanjskom
elektrinom polju, smjer kretanja elektrona odreen je kulonskom
interakcijom.

2. Sudari u Drudeovom modelu, kao i u kinetikoj teoriji mijenjaju smjer

gibanja elektrona. Prema ovom modelu sudari se odvijaju na ionima, dok
se elektron - elektron rasprenje zanemaruje. Moe se pokazati da je
elektron elektron rasprenje jedan od najmanje vanih mehanizama
rasprenja u metalima.

3. Ovakav model pretpostavlja postojanje relaksacijskog vremena koje

definiramo kao srednje slobodno vrijeme izmeu dva sudara.

4. Pretpostavlja se da elektroni postiu termalnu ravnoteu sa svojom

okolinom samo preko sudara
 Kvantna mehanika je pokazala nedostatke ovog modela. Elektrini otpor
materijala nije povezan sa rasprenjima na ionima, ve ovisi iskljuivo o
neistoama i rasprenjima elektrona na fononima. Sudari sa statikim ionima su
ve uraunati u Schroedingerovoj jednadbi, ija su rjeenja Blochove valne
funkcije.

Ovaj efekt je lako objasniti ako se usredotoimo na valnu prirodu elektrona.

Val se moe propagirati bez atenuacije kroz periodian raspriva zbog
koherentne konstruktivne interferencije rasprenih valova.

- Boltzmannov model

Da bi mogli primjeniti Boltzmannov model, potrebno je prvo spomenuti

ogranienja ovakvog formalizma. Elektronska rasprenja uzrokovana su
neistoama, nepravilnostima reetke i fononima. Dakle, elektron se neko
vrijeme neometan giba kroz reetku, a zatim se raspruje na diskontinuetu. Da bi
takvo gibanje opisali Boltzmannovim modelom, duljina prosjenog slobodnog
puta l mora biti mnogo vea od polovine valne duljine elektrona.

Elektrino polje djeluje na elektron u stanju odreenom valnim vektorom k .
Promjena valnog vektora, odreena je Coulombovim zakonom:

dk eE
(1.1)
dt

Elektronska stanja su prikazana fermijevom kuglom skiciranoj na slici 1.1.

Ukoliko imamo narinuto elektrino polje iznosa E u x smjeru, fermijeva kugla je
pomaknuta, a zbog rasprenja se pomaknuta kugla vraa u prvotni oblik.

slika 1.1
 Kugla se u pomaknutom poloaju nalazi kroz vrijeme , koje zovemo
relaksacijsko vrijeme. Fermijeva ploha se tako pomie za slijedei iznos:

eE
k x (1.2)

Infinitezimalni dio plohe doprinosi gustoi struje iznosom:

1
j dSe2 Ev cos 2 (1.3)
4 h3

kx
cos (1.4)
k

Doprinos vodljivosti infinitezimalnog dijela plohe je sada odreena relacijom:

1
d dSe2v cos 2 (1.5)
4 h 3

Umnoak brzine i relaksacijskog vremena nam daje srednji slobodni put l.

Integriranjem prethodna relacija prelazi u slijedei oblik:

1
4 3h
e2l cos 2 dS (1.6)

Rjeenje jednadbe za sluaj konstantne vrijednosti srednjeg slobodnog puta

iznosi:

S F e 2l
(1.7)
12 3

Uvrtavanjem relacije za povrinu fermijeve kugle dobiva se konani izraz za

vodljivost:

e 2 (k F l ) 2
(1.8)
3 2l
 - Kubo Greenwoodova formulacija

Ukoliko nije zadovoljen uvjet za duljinu prosjenog slobodnog puta,

Boltzmannovu relaciju za vodljivost mijenjamo Kubo Greenwoodovim izrazom:

2e2 3
(E) DE
2
N ( E )2 (1.9)
m2 AV

gdje je DE matrini element :

DE l*' ld 3x (1.10)
x

Indeksi l i l' valnih funkcija oznaavaju multiplete, situaciju u kojoj primjerice ista
energijska stanja mogu imati razliite orbitalne momente. Indeks 'av' u relaciji 1.9
oznaava srednju vrijednost matrinog elementa po svim razliitim stanjima s
istom energijom.

Zamislimo sad situaciju u kojoj je srednji slobodni put jednak

meuatomskom razmaku. Valna funkcija bi usljed rasprenja na vorovima imala
sluajne vrijednosti amplituda i faza izmeu svakog vora:

C n e i (r a n )
n
(1.11)
n

Slika 1.2 a prikazuje potencijal pravilne kristalne strukture sa distribucijom

broja stanja, dok je na slici1.2 b prikazana pripadajua elektronska valna
funkcija.

slika 1.2 a
 slika 1.2 b

Razmotrimo sad materijale koji nemaju tako jednostavnu i uniformnu

strukturu. Njih karakterizira variranje ionskog potencijala, a sustav opisujemo
novim parametrom V0 koji oznaava razliku izmeu najnieg i najvieg
potencijala zastupljenog u materijalu. Pojavljuju se lokalizirana stanja:

r
e
c e
n
n
i n
n (r a) (1.12)

Slika 1.3 prikazuje potencijale i pripadajuu valnu funkciju za sluaj pojave

lokalizacije.

slika 1.3 a

slika 1.3 b

Ukoliko su oscilacije u dubini potencijalnih jama prevelike, sve valne

funkcije e biti lokalizirane, a makroskopski efekt ove pojave je vodljivost iznosa
nula na temperaturi T= 0 K. Ukoliko te oscilacije nisu vee od kritine,
lokalizirana stanja e se pojaviti na rubovima krivulje raspodjele stanja po
energijama, kako je prikazano na slici 1.4
 slika 1.4

Ovaj proces se moe razmatrati i u recipronom prostoru. Elektronska

valna funkcija se pri rasprenju rasprostire unatrag. Povratak iz toke A na slici
1.5 u toku B se osim direktnog rasprenja unatrag, moe ostvariti i viestrukim
rasprenjima. Na slici su prikazana dva puta, ACDB i AC'D'B. Obzirom da je
valovima faza nepromijenjena, dolazi do konstruktivne interferencije u toki
povratka B. Valna funkcija je direktno povezana sa vjerojatnosti nalaenja
estice u prostoru, pa nam pozitivna interferencija u ovom sluaju znai duplo
veu vjerojatnost povratka elektrona u toku B. Bitno je napomenuti da se
promatrana koherencija moe realizirati jedino ukoliko su rasprenja elastina.

slika 1.5

Boltzmannova vodljivost materijala zbog ovog efekta se smanjuje :

1 l
B 1 2
(1 ) (1.14)
(k F l ) L

L nam u ovom izrazu predstavlja prosjenu duljinu puta izmeu dva neelastina
rasprenja, a B predstavlja Boltzmannovu vodljivost.
 Postoje pojave u materijalu koje naruavaju efekt lokalizacije. Meu takve
efekte ubrajamo spin flip interakciju, gdje interagiraju spin elektrona i spin iona
reetke. Na koherenciju slino destruktivno djeluje i spin orbit interakcija.
Ukoliko su uraunati i ovi efekti, prema Fukuyama i Hoshinou vodljivost se
modificira:

e2 1 1 12 1 12
2 3 ( ) ( ) (1.15)
2 D SO 4 D i 4 D i

gdje smo sa SO oznaili relaksacijsko vrijeme spin orbit interakcije, sa D

difuzijsku konstantu, a sa i relaksacijsko vrijeme neelastinog rasprenja.

- Ziman Faberova teorija vodljivosti

Ziman Faberova teorija vodljivosti se pokazala kao veoma uspjean model

pri prouavanju svojsta metalnih stakala, a primjenjuje se u sluaju kad je srednji
slobodni put elektrona mnogo vei od meuatomskog razmaka. Model se bazira
na Botzmannovoj teoriji. Otpornost je dana relacijom:

m*
(1.16)
ne 2

Rasprenje u recipronom prostoru je skicirano na slici 1.6. Ukoliko sa W

oznaimo vjerojatnost prijelaza u ovisnosti o kutu, vrijeme relaksacije iz poetne
formule se moe izraziti kao:

1
(1 cos )W ( )d (1.17)

gdje je:
2
q
1 cos 2 (1.18)
2k F

slika 1.6
Matrini element prijelaza izmeu stanja k i k' je:

V0
i ( k k ') r 3
V (k k ' ) k V k ' V ( r ) e d r (1.19)

Sada moemo zapisati i vjerojatnost prijelaza:

2 2
1 1
W ( ) k V k' N ( EF ) (1.20)
h 2 4

Ukoliko V zapiemo kao sumaciju potencijala svih iona i uvrstimo u relaciju 1.19,
matrini element pokazuje zanimljiva svojstva:

1 i ( k k ') r 3 1
k V k' V ( r Ri ) e d r v ( q ) e iqRi
(1.21)
V0 i N i

Poto smo prepoznali transformacijska svojstva prethodne jednadbe, dobili smo

zgodan izraz u recipronom prostoru. Sada moemo matrini element povezati
sa strukturnim faktorom, veliinom koju i eksperimentalno moemo dobiti:

1 2
S (q)
N
eiqi Ri (1.22)

Na osnovu dobivenih izraza sada se lako moe doi i do modificiranog izraza za

otpornost kojim se koristimo u analizi neprijelaznih tekuih metala:

3
12V0
1
q q
2 2 v(q) 2 S (q) d (1.23)
e vF 0 2k F 2k F

Ova relacija e zahtijevati odreene promjene kad istraujemo materijale

drukijeg sastava.

Ukoliko istraujemo binarne slitine, podintegralni umnoak v(q) 2 S (q) se

mora zamijeniti izrazom:

c A c B v A v B c A2 v A S AA c B2 v B S BB 2c A c B v A v B S AB
2 2 2
(1.24)

gdje su sa c oznaene koncentracije komponenti, sa v odgovarajui

pseudopotencijali, a sa S parcijalni strukturni faktori.
 Kad tekui metal sadri prijelazne metale, rasprenja se definiraju
matricom prijelaza koja ukljuuje fazne pomake za rasprenje na Fermijevoj plohi
za potencijale koji se ne preklapaju, pa se u podintegralnoj funkciji lan v(q) 2
mijenja sa:

2 3
t (k , k ' ) 1
2
(2l 1) sin ( E )e
l )
i l ( EF )
Pl (cos )
m(2mEF ) V0 l

gdje je l ( EF ) fazni pomak za orbitalni kvantni broj l izraunat na Fermijevom

nivou