SVEUILITE U ZAGREBU

METALURKI FAKULTET
STRUNI STUDIJ LJEVARSTVO

Alen Draganovi

DINAMIKO ISPITIVANJE METALNIH

MATERIJALA

ZAVRNI RAD

Sisak, sijeanj 2015.

 SVEUILITE U ZAGREBU
METALURKI FAKULTET
STRUNI STUDIJ LJEVARSTVO

Alen Draganovi

DINAMIKO ISPITIVANJE METALNIH

MATERIJALA

ZAVRNI RAD

Voditelj: Doc. dr. sc. Martina Lovreni-Jugovi

lanovi ispitnog povjerenstva:

Izv. prof. dr. sc. Stoja Rekovi - predsjednik

Red. prof. dr. sc. Ladislav Lazi - lan

Doc. dr. sc. Martina Lovreni-Jugovi - lan

Izv. prof. dr. sc. Zoran Glava - zamjenski lan

Sisak, sijeanj 2015.

 SAETAK

DINAMIKO ISPITIVANJE METALNIH MATERIJALA

U dananje vrijeme sam znaaj mehanikog ispitivanja materijala u svrhu unaprjeenja

postojee tehnologije, proizvodnog ili obradnog sustava izvanredno je velik, pogotovo na
mjestima upotrebe metalnih konstrukcija odnosno strojnih dijelova. Veliki broj strojnih
dijelova i metalnih konstrukcija izloen je u toku rada optereenjima promjenjivim po
veliini, a esto i po smjeru. Uslijed dugotrajnog djelovanja periodino promjenljivih
optereenja moe nastati postupno razaranje materijala tzv. zamor materijala.
U ovom zavrnom radu dan je pregled metoda dinamikih ispitivanja metalnih
materijala. Veina konstrukcija i strojnih dijelova izraena je od metalnih materijala i izloena
je dinamikim optereenjima tijekom eksploatacije. Svrha ovog preglednog rada je bolje
razumijevanje dosadanjih spoznaja o ponaanju materijala pri dinamikim ispitivanjima koja
e doprinijeti boljoj kvaliteti konstrukcija.
Kroz ovaj pregledni rad dan je povijesni pregled dinamikih ispitivanja. Zatim su
opisana kratkotrajna dinamika ispitivanja, gdje je objanjeno znaenje ilavosti materijala te
je detaljno objanjena metoda ispitivanja udarnog rada loma po Charpyu. Kao osnova za
racionalnije dimenzioniranje metalnih dijelova izloenih dugotrajnim promjenjivim
optereenjima opisan je postupak pronalaenja trajne dinamike vrstoe tj najvee
naprezanje koje materijal moe izdrati bez loma i pri neogranienom broju promjena
optereenja, to je pregledno prikazano Whlerovim i Smithovim dijagramima.
Takoer je prikazan i pregled rezultata ispitivanja obuhvaenih prouavanom
literaturom. Na kraju preglednog rada pokazani su i noviteti kako statiki vlani pokus uz
termografsko praenje procesa razvlaenja moe zamijeniti rezultat dugotrajnih dinamikih
ispitivanja.

Kljune rijei: metalni materijali, dinamika ispitivanja, udarna radnja loma, dinamika
izdrljivost
 ABSTRACT

DYNAMIC TESTING OF METALLIC MATERIALS

Nowadays, the importance of mechanical testing of materials for the purpose of

improving of existing technologies, production or machining systems is extraordinarily high,
especially in places that use metal components or machine parts. A large number of machine
parts and metal components are exposed in exploitation period with loads variable in size and
often by direction. Due to the long-acting periodically varying loads, gradually destruction of
material so-called fatigue of materials can occur.
In this final paper, a review of methods of dynamic testing of metallic materials from
which are made most components and machine parts exposed to dynamic loads during their
exploitation is given. The purpose of this study is an extension of previous knowledge about
behavior of materials during dynamical testing that will contribute to a better quality of
structures.
Through this review study historical overview of the dynamical testing is presented.
Then short-term dynamical testing is described, where is explained in detail the meaning of
material toughness and impact energy with Charpy impact testing. As a basis for the rational
dimensioning of metal parts exposed to long-term variable loads, the process of finding of a
permanent dynamic strength is described, i.e. the greatest stress which a material can
withstand without breaking and in any number of load cycles, as is clearly shown in Whlers
and Smith's diagrams.
Review of test results included in the studied literature is also shown and at the end of
review papers are shown and novelties which describe how tension test with thermographic
monitoring yield process can replace the result of long-term dynamic tests.

Key words: metallic material, dynamical testing, impact testing, fatigue limit
 SADRAJ

1. UVOD 1

1.1. Povijesni pregled dinamikih ispitivanja 2

2. ISPITIVANJA MEHANIKIH SVOJSTAVA 6

3. ISPITIVANJE UDARNE RADNJE LOMA 9

3.1. Ispitivanje udarne radnje loma Charpyjevim batom 9

3.2. Svojstva i mjerljive veliine za ocjenu ilavosti 12
3.3. Utjecajni faktori na ilavost 13

4. ISPITIVANJE ZAMARANJEM 14

4.1. Whlerova krivulja 17

4.2. Smithov dijagram 21
4.3. Prijelom usred zamora 25
4.4. Odreivanje ivotnog vijeka konstrukcije dinamikim ispitivanjima 28
4.5. Faktori koji utjeu na vrijednost dinamike vrstoe 29

5. UTJECAJ MIKROSTRUKTURE NODULARNOG LIJEVA NA DINAMIKA

ISPITIVANJA 32

6. NOVITETI U ISTRAIVANJIMA DINAMIKE IZDRLJIVOSTI 34

7. ZAKLJUAK 37

8. LITERATURA 38
1. UVOD
Sistematizacija materijala prema sastavu, mikrostrukturi (grai) i nainu dobivanja
dijeli materijale na: metalne, nemetalne i kompozitne. U metalne materijale, koji su predmet
ovog rada, ubrajamo materijale na bazi eljeza (eljezni lijevovi, konstrukcijski elici, alatni
elici) te lake i obojene metale i legure (Al-legure, Cu-lagure, Ni-legure, Ti- legure, Mg-
legure itd.)

elini lijevovi, bijeli tvrdi lijev, sivi lijev, nodularni (ilavi) lijev, temper (kovkasti)
lijev spadaju u skupinu eljeznih lijevova, dok pod konstrukcijske elike svrstavamo ope
konstrukcijske elike, elike poviene vrstoe, ultravrste elike, elike za cementiranje,
elike za poboljavanje, elike za opruge, korozijski postojane elike, vatrootporne elike [1].

Vrlo je velika primjena navedenih materijala u funkcionalnim konstrukcijama, kao to

su brodovi, automobili, vlakovi, tramvaji, vjetroagregati i sl. (slika 1). Gotovo ne moemo ni
zamisliti konstrukciju iji sastavni materijali nisu metalni materijali. A sve ove slikom
prikazane konstrukcije i mnoge druge ne prikazane izloene su vremenski promjenjivim
razinama optereenja tj. naprezanja. Na primjer, brodovi su izloeni vremenski promjenjivim
razinama optereenja uslijed: valnih optereenja, sila inercije izazvanih ubrzanjem broda te
dinamikih optereenja prenesenih putem porivnih strojeva. Iz tog razloga ovaj rad daje
pregled dinamikih ispitivanja koja je nuno poznavati kako bi se proveo i zadovoljio uvjet
vrstoe mehanikih prorauna.

Slika 1. Primjeri primjene metalnih materijala [2-4]

1
 Velika primjena metala kao konstrukcijskog materijala pripisuje se prvenstveno vrlo
povoljnim mehanikim svojstvima koja se odreuju putem odreenih mehanikih ispitivanja,
koja su sistematizirana u ovom radu.

Tijekom eksploatacije konstrukcije deavaju se i nepoeljni lomovi konstrukcija. Do

loma konstrukcije dolazi onda kada je materijal konstrukcije izloen optereenjima koje ne
moe izdrati. Veliina tih optereenja ovisi o vrsti naprezanja te o tipu i stupnju
promjenljivost naprezanja. U praksi su ei lomovi nastali uslijed promjenljivih optereenja
u odnosu na statike lomove. Optereenja koja izazivaju dinamiki lom znatno su manja od
granice razvlaenja. Lom koji nastaje promjenljivim tj dinamikim optereenjima posljedica
je pojave koja se naziva zamor materijala [5, 6].

1.1. Povijesni pregled dinamikih ispitivanja

Razlozi otkazivanja nosivosti materijalnog medija (osnovnog materijala ili zavara)
uslijed uestalog promjenjivog optereenja privlae panju konstruktora i metalurga ve vie
od 150 godina.

Povijest zamorne vrstoe zapoinje s ispitivanjima lanaca transportera koji su pukli u

rudnicima Clausthala u Njemakoj (slika 2). Stroj za ispitivanje izradio je njemaki dravni
slubenik za rudnike Wilhelm A.J. Albert, koji je 1837. godine objavio prve poznate rezultate
testiranja zamorne vrstoe i uspostavio povezanost izmeu primijenjenih optereenja i
izdrljivosti [7].

Slika 2. Skica ispitivanja na zamor rudarskih lanaca, W. Albert [8]

Francuski fiziar Arthur Morin 1853. godine objavljuje knjigu Otpornost materijala u
kojoj raspravlja o obaveznoj zamjeni potanskih koija koje su vukli konji nakon odreenog
broja prevaljenih kilometara. Knjiga takoer donosi naputke o razmacima obaveznih
temeljnih nadzora i postupcima popravaka eventualno uoenih pukotina [7].

Izraz zamor na engleskom (engl. fatigue) prvi put spominje engleski inenjer John
Braithwaite 1854. godine u svom radu O zamoru metala i posljedinom poputanju gdje
opisuje lomove uslijed zamora na opremi u pivarskim pogonima, vodenim pumpama,
osovinama propelera, koljenastim vratilima, eljeznikim osovinama, polugama, dizalicama,

2
itd. Takoer je razmatrao dozvoljeno naprezanje za komponente povrgnute zamornom
optereenju [7]. Drugi literaturni izvor [9] govori da je izraz skovao Poncelet jo 1839.
godine.

Veliki napredak u razumijevanju fenomena zamora postigao je njemaki inenjer

August Whler. On je u razdoblju 1858. do 1870. godine provodio prva sustavna ispitivanja
lomova uslijed promjenjivog optereenja vezano uz probleme uestalih lomova eljeznikih
osovina pomou instrumenata za mjerenje otklona koje je sam izradio. Prvi je uoio sluajeve
loma konstrukcije kod kojih je naprezanje bilo nie od granice poputanja. Njegovi zakljuci
o produljenju radnog vijeka s opadanjem amplitude optereenja (Whlerova ili SN krivulja)
i postojanju donje vrijednosti amplitude naprezanja ispod koje lom nee nastupiti ni kod
beskonanog ponavljanja optereenja (dinamika izdrljivost ili trajna dinamika vrstoa)
temeljne su postavke i dananjeg izuavanja zamora materijala. Whler je takoer uoio da je
za zamor materijala vaniji raspon naprezanja od samog maksimalnog naprezanja te da je rast
pukotine u pogonu ovisan o udjelu ugljika u materijalu. Rezultate svojih ispitivanja dao je u
formi tablica koje je 1874. godine njegov nasljednik Ludwig Spangenberg prebacio u oblik
krivulja [7, 10]. Za konaan izgled krivulja zasluan je ameriki fiziar Olin Hanson Basquin,
koji ih 1910. godine prikazuje u logaritamskom mjerilu, te ih opisuje uz pomo jednostavne
formule a C R n koja se koristi i danas [7, 8]. Whler se od svojih prethodnika i veine
nasljednika razlikuje u tome jer je uvijek na umu imao osnovne probleme zamora koje
inenjer mora poznavati prilikom konstruiranja:
radna (pogonska) optereenja i naprezanja te
izdrljivost, iz koje proizlazi doputeno naprezanje.

Tijekom razdoblja od 1870. do 1890.-tih godina niz istraivaa nastavilo je Whlerov

klasini rad. Krajem 19. stoljea W. Gerber i J. Goodman istraivali su utjecaj srednjeg
naprezanja i predloili pojednostavljenu teoriju srednjeg naprezanja, a njemaki inenjer
Johann Bauschinger je otkrio razliito ponaanje materijala kod dinamikog u odnosu na
statiko ispitivanje. Pokusima je pokazao da se granica poputanja, vlana ili tlana, reducira
nakon suprotnog optereenja koje izaziva i plastine deformacije (Bauschingerov efekt) [11].

Krajem 19. i poetkom 20. stoljea upotrijebljen je i optiki mikroskop za nastavak

istraivanja mehanizma zamora materijala. Uoene su lokalne linije klizanja koje dovode do
formiranja mikropukotina. Sir James Alfred Ewing i John Charles Willis Humfrey 1903.
godine prouavaju linije klizanja na povrini uzoraka podvrgnutih optereenju na savijanje to
je bio prvi metalurki opis zamornog procesa [7]. Ewing je pokazao da su mikroskopske
pukotine podrijetlo zamornog loma i demantirao je teoriju rekristalizacije. 1920. godine Alan
Arnold Griffith objavljuje rezultate teoretskih prorauna i rezultate pokusa krhkog loma
stakla. On je postavio kriterij za idealno krhki lom idealno krhkog materijala i otkrio da
vrstoa stakla zavisi o veliini mikroskopske pukotine, postavivi odnos a const [9].
Ova teorija temelji se na energetskoj hipotezi loma. Izmeu ostalog Griffith je otkrio da je
stvarna vrstoa materijala znatno nia od teorijske (oekivane), to objanjava injenicom da
materijal uvijek sadrava pukotine. Ovim pionirskim radom 1924. godine Griffith postaje
utemeljiteljem mehanike loma .

Herbert John Gough je razmatrao utjecaj povrinske obrade na granicu zamora, faktor
koncentracije naprezanja za V-oblik zareza na osnovu fotoelastinih mjerenja i znaajno
pridonio razumijevanju mehanizma zamora materijala, te 1924. godine izdaje prvu knjigu o

3
zamoru metala. H. F. Moore i J. B. Kommers izdaju prvu opsenu ameriku knjigu o zamoru
metala 1927. godine.

1937-1938. H. Mller-Stock objavljuje zamorna ispitivanja s velikim brojem uzoraka te

njihovu statistiku evaluaciju, koristei Gaussovu normalnu razdiobu koja nije zadovoljavala
podatke dok nije uveo logaritamsku skalu. Zakljuuje da nema jedinstvene linije oteenja te
da ak i mali broj ciklusa iznad granica zamorne vrstoe moe napraviti tetu.

U periodu od 1922. do 1956. godine na Tehnikom univerzitetu u Darmstadtu u

Njemakoj profesor metalurgije August Thum i njegovi suradnici provodili su pokuse iz
podruja zamorne vrstoe i izvodili zakljuke na osnovu radova drugih autora. Ustvrdili su
da je za zamornu vrstou materijala puno vaniji oblik konstrukcijskog detalja od materijala
iz kojeg je element izraen, to je razvilo svijest o potrebi pokusa na stvarnim komponentama
umjesto na neoteenim epruvetama. Thum je uveo faktor koncentracije zamornog naprezanja
Kf [7].

Kada su Sjedinjene Amerike drave ule u II. Svjetski rat, pojavio se problem opskrbe
saveznika, koji nisu bili dovoljno pripremljeni za rat i nedostajalo im je svega, prvenstveno
naoruanja. Trebalo je prvenstveno izgraditi flotu, koja e obaviti ovaj zadatak. Sveukupno je
proizvedeno 2700 istih brodova, poznatih pod imenom ''Liberty''. No ovi brodovi nisu imali
sreu! Iako su plovili u velikim konvojima i imali pratnju (uglavnom) britanskih brodova, bili
su laka i masovna meta njemakih podmornica. Oko 400 brodova proizvedenih 1941. g. samo
njih 20-tak doekalo je kraj rata. Ali nisu svi stradali od njemakih podmornica: Od svih
proizvedenih brodova priblino 400 ih je doivjelo lom zbog zamora materijala, od ega 90
katastrofalan lom [12]. U deset sluajeva brodovi su se prelomili na dva dijela. Krhki lomovi
zavarenih konstrukcija brodova serije "Liberty" (slika 3) pokrenuli su razmiljanja vezana uz
postojea oteenja konstrukcije kao i utjecaj koncentracije naprezanja. Mnogi od lomova
zapoeli su na mjestima znatne koncentracije naprezanja, tj. na rubovima grotala, kvadratnim
izrezima i zavarima, dok su rjeenja ukljuivala zaobljivanje i jaanje kutova otvora te
stavljanje naglaska na svojstva materijala [7].

Slika 3. Brodovi serije "Liberty" [8]

1958. godine George Rankin Irwin iskoristio je stare ideje Griffitha i ustanovio da je
faktor koncentracije naprezanja = odluujui imbenik za statiku vrstou u
napuknutom stanju, te zakljuio da ukoliko K dosegne neku kritinu vrijednost nastupa
trenutni lom ime je dao temelje za linearno-elastinu mehaniku loma i previanje vremena
rasta zamorne pukotine. P. C. Paris i F. Erdogan 1963. godine pokazuju da se brzina rasta
zamorne pukotine da/dN najbolje moe opisati preko raspona faktora intenziteta naprezanja
da
C K gdje je a duljina pukotine, N broj ciklusa, a C i
m
K (ParisErdoganov zakon):
dN

4
m su konstante materijala. Ovaj zakon je i danas najvie upotrebljavani nain prorauna rasta
pukotine i procjene preostalog ivotnog vijeka dijela s pukotinom iako ne sadri utjecaj
srednjeg naprezanja na rast pukotine. Znaajan doprinos poboljanom raunanju rasta
pukotine dao je W. Elber 1968. godine otkrivi da se nakon visokog tlanog optereenja
pukotina zatvara prije nego optereenje dosegne nulu, te je eksperimentalno dokazao
smanjenje amplitude naprezanja nakon visokog optereenja. Zbog uestalih zrakoplovnih
nesrea 1974. g. Vojno zrakoplovstvo SAD-a donijelo je nove strukturne zahtjeve za
toleranciju oteenja kod kojih se pretpostavlja postojanje pukotinskih oteenja uslijed
proizvodnje na svim kritinim tokama strukture. Te pogreke mogu biti uzrokovane strojnom
obradom tijekom proizvodnje ili pogonskim optereenjem, te proizvoa zrakoplova mora
raunski i ispitivanjem dokazati da u napuknutom stanju postoji dostatna izdrljivost i statika
vrstoa (tolerancija oteenja) [8].

Bitno obiljeje razvoja pogonske vrstoe od 1960-ih godina naovamo bilo je uvoenje
servo-hidraulinih umaralica za ispitivanje zamora koji je po prvi puta dozvolio primjenu
proizvoljnih vremenskih promjena pri dovoljno visokim frekvencijama. Strogo govorei,
samo u tom trenutku bilo je mogue provjeriti niz hipoteza. Servohidrauliki strojevi za
ispitivanje su se u poetku pokazali nepouzdanima uglavnom zbog svojih kontrolnih sustava s
buenim trakama, ali uvoenjem digitalnih raunala 1970-ih godina eliminirani su ti nedostaci
iako je i danas nuan program osiguranja kvalitete na visokoj razini da bi uvjerio korisnika da
stroj zbilja radi onako kako bi trebao.

Standardizacija vremenski promjenljivih naprezanja za zamorna ispitivanja varijabilnih

amplituda ponovo je postala znaajna da bi se problemi zamora od opeg interesa mogli
zajedniki rjeavati u mnogim laboratorijima razliitih zemalja, smanjujui trokove i
poboljavajui meunarodnu suradnju. Poveao se broj konferencija i autora koji se bave
problemima zamorne vrstoe, a tako i broj knjiga i ostale literature iz ovog podruja.
Takoer se ustanovilo i dosta standarda i specifikacija za podruje zamora poput Eurocode 3
za zavarene spojeve. Knjige koje sadre podatke zamorne vrstoe u obliku tablica pojavljuju
se u veem broju i njihova je korist u utedi vremena i trokova traei razliite S-N krivulje
razbacane po raznim publikacijama, pa je stoga znaajna i njihova vrijednost za praktine
radove iz podruja zamora [8].

Uvijek nove nesree uzrokovane zamorom materijala te nepostojanjem jednostavne i

lako primjenjive, a s druge strane, dovoljno pouzdane projektne metode procjene zamornog
vijeka tjeraju znanstvenike diljem svijeta na daljnja istraivanja u posljednjih tridesetak
godina.

5
 2. ISPITIVANJA MEHANIKIH SVOJSTAVA
Ispitivanje mehanikih svojstava materijala bitno je zbog injenice da se na osnovi njih
dimenzioniraju dijelovi strojeva i ureaja. S pomou mehanikih svojstava moe se
objektivno ocijeniti kvaliteta materijala u kontroli poluproizvoda i proizvoda. Mehanika
svojstva materijala osnovni su kriterij za ocjenu uporabnih karakteristika pojedinih materijala.
Kao i sva ostala svojstva mehanika svojstva materijala su posljedica strukturnog stanja
materijala, koja se dobivaju obradom materijala odreenog sastava odreenim tehnolokim
postupkom. Na osnovu nekih mehanikih i tehnolokih svojstava materijala utvruju se
tehnoloki parametri u proizvodnji. Prema mehanikim svojstvima materijale moemo
podijeliti na plastine, na lomljive (tvrde, krte) te na ilave. Iako mnogi materijali sadre na
neki nain sva tri svojstva, ovisno o tome koje ponaanje prevladava, svrstavamo ih u jednu
od navedenih kategorija [5].

Opa sistematizacija mehanikih ispitivanja prikazana je na slici 4 [5, 13-15].

Mehanika ispitivanja moemo podijeliti prema [15]:
a) nainu djelovanja optereenja,
b) brzini djelovanja optereenja,
c) temperaturi ispitivanja te
d) trajanju djelovanja optereenja.

Slika 4. Shema mehanikih ispitivanja materijala prema

Ispitivanje materijala se vri ne samo radi odreivanja svojstava prilikom proizvodnje ili
uporabe ve i u cilju poboljavanja svojstava kako bi se dobili materijali za nove proizvode,
odnosno nova podruja primjene. Svakodnevni tehnoloki razvoj prati uvoenje novih i
usavravanje postojeih metoda i postupaka ispitivanja.

Temeljni zadaci ispitivanja materijala su sljedei [16]:

- odreivanje pogodnih veliina za karakterizaciju svojstava materijala i njihovo
kvantitativno izdravanje u obliku upotrebljivih karakteristika,

6
 - kontrolirana i iroka automatizirana kontrola promjena svojstava materijala koje
nastaju kod proizvodnje, prerade i obrade materijala s otkrivanjem moguih greaka
materijala,
- periodina kontrola stanja materijala nakon odreenog vremena eksploatacije,
- istraivanje sluajeva raznih oteenja i uzroka lomova strojnih dijelova u
eksploataciji te
- razvoj novih materijala

Temeljna mehanika svojstva materijala su: vrstoa, naprezanje teenja, modul

elastinosti, produljenje, ilavost, tvrdoa, dinamika izdrljivost. Karakteristika materijala
predstavlja mjerljivu veliinu materijala, koja se moe brojano odrediti pomou
standardiziranih metoda ispitivanja, npr. vrstoa nekog elika. Tehnoloka svojstva
materijala pokazuju njegovu sposobnost za obradu razliitim postupcima. Kemijska svojstva
su kemijski sastav materijala i otpornost na koroziju. Eksploatacijska svojstva pokazuju
otpornost materijala pri njegovoj uporabi.

Za veinu mehaniki optereenih konstrukcija vrlo je vano osigurati kombinaciju

dovoljne vrstoe i ilavosti. Naime, praksa pokazuje da veliki broj lomova nastaje zbog
nemogunosti razgradnje naprezanja putem plastine deformacije. Dakle, pojam ilavosti je
usko povezan s pojmom trajne (plastine) deformacije i pojavom loma. Povrina ispod
krivulje pokazuje koliko je energije potrebno za deformaciju i lom materijala u uvjetima
statikog vlanog optereenja (slika 5). Prema prisutnosti odnosno odsutnosti plastine
deformacije u neposrednoj blizini loma razlikuju se krhki i duktilni lom (slika 6), odnosno
materijali se dijele na krhke i duktilne (rastezljive).

Slika 5. Shematski prikaz rezultata statikog Slika 6. Prikaz (a) krhkog i (b)
vlanog pokusa u dijagramu za krhki i duktilnog loma [16]
duktilni (rastezljivi) materijal [16]

7
 Zbog potrebe za usporedbom izmjerenih svojstava i performansi materijala korisnici i
proizvoai materijala razvili su normirane metode ispitivanja, kao to su primjerice one
Amerikog drutva za ispitivanje materijala (ASTM American Society for Testing and
Materials) i meunarodne organizacije za standardizaciju (ISO International Organization
for Standardization).

Statistika analiza lomova strojnih dijelova pokazuje da preko 80% svih lomova nastaje
kao posljedica zamora materijala. Pokretni dijelovi strojeva redovito su izloeni promjenjivim
naprezanjima bez obzira na karakter vanjskog optereenja. Stoga predmet detaljnijeg opisa
ovog zavrnog rada su dinamika ispitivanja. Time e u daljnjim poglavljima detaljnije biti
objanjeno ispitivanje udarne radnje loma prema Charpy-ju i ispitivanje zamaranjem.

8
3. ISPITIVANJE UDARNE RADNJE LOMA
ilavost materijala je svojstvo koje govori o sposobnosti materijala apsorbiranju
mehanike energije, uzrokovane vanjskim, uglavnom udarnim optereenjem, na nain da se
materijal plastino deformira prije loma. Koliina apsorbirane energije koja se utroi na
plastinu deformaciju i lom predstavlja mjeru ilavosti materijala. Udarni rad loma odreuje
otpornost materijala krhkom lomu i mjera je za ilavost materijala [17, 18]. Drugim rijeima,
ilavost se moe definirati kao sposobnost materijala da se plastinom deformacijom razgradi
naprezanje i na taj nain povisi otpornost materijala prema lomu [19]. Pored vrstoe i
ilavost govori o uporabnim svojstvima materijala.

Izmijerena karakteristika ilavosti ne primjenjuje se direktno u proraunima

konstrukcija, ve samo kao usporedbene veliine. Utvrivanje otpornosti na nastajanje loma
provodi se na dva naina [18, 19]:
Ispitivanjem u uvjetima udarnog optereenja
Odreivanjem veliina iz mehanike loma

Pri tome se ispitivanja provode na standardiziranim epruvetama koje mogu biti s ili bez
zareza. Ispitivanja ilavosti u uvjetima udarnog optereenja na epruvetama sa zarezom znatno
su vie zastupljena u praksi. Kod krhkih materijala (npr. sivi lijev) ili materijala koji su skloni
trenutnom lomu, ilavost se utvruje na epruvetama bez zareza.

Ispitivanja ilavosti eljeznih ljevova najee se provode u uvjetima udarnog

optereenja. Pri tome se odreuje udarna radnja loma i prijelazna temperatura p ukoliko se
materijal primjenjuje pri niskim temperaturama. Odreivanje udarne radnje loma provodi se
najee Charpyjevim batom.

Pored ispitivanja po Charpyju koriste se u nekim dravama i druge metode, a to su [16]:

Pelindijeva metoda
Metoda po Izodu
Bruggerova metoda

3.1. Ispitivanje udarne radnje loma Charpyjevim batom

Ispitivanje udarne radnje loma Charpyjevim batom provodi se prema HRN EN 10045 -
1 (Metalni materijali Ispitivanje ilavosti prema Charpyju Prvi dio: Metoda ispitivanja)
[20]. Dimenzije i oblik epruveta za ispitivanja udarne radnje loma definirane su navedenim
standardom. Na slici 7a i b prikazana su dva oblika i dimenzije epruveta koje se najee
primjenjuju za ispitivanje udarne radnje loma. Epruveta sa U utorom dubine 3mm naziva se
DVM epruvetom (slika 7a), a epruveta sa V utorom dubine 2mm (slika 7b) poznata je pod
imenom ISO-V epruveta [5, 21]. U sluaju nedovoljne raspoloivosti materijala primjenjuju
se epruvete manjih dimenzija, koje su prikazane na slici 8.

Postupak ispitivanja provodi se na sljedei nain. Standardizirana epruveta postavlja se

na dva oslonca (slika 9) na ureaju. Oslonci su meusobno razmaknuti 40mm.

9
 Slika 7. Oblik i dimenzije epruveta za Slika 8. Posebne epruvete za ispitivanje udarne
ispitivanje udarne radnje loma: a) epruveta radnje loma: a) DVMK epruveta, b) najmanja
sa U utorom (DVM epruveta), b) epruveta epruveta [20, 21]
sa V utorom (ISO-V epruveta) [20, 21]

Slika 9. Shematski prikaz poloaja epruvete na osloncima [20]

Charpyjev bat postavlja se u poetni poloaj (slika 10), a potom oslobaa tako da brid
bata uslijed slobodnog pada udara u epruvetu pri emu je epruveta optereena na savijanje.
Poetna visina bata oznaena je s h1 (slika 11). Brid bata uvijek treba udariti u sredinu duljine
epruvete nasuprot utoru (slika 7).

10
 Slika 10. Shematski prikaz rada Charpyjevog bata [22]

Slika 11. Odreivanje udarne radnje loma Charpyjevim batom [23]

Zbog udarca, epruveta puca u korijenu utora ili je otrica bata provlai izmeu
oslonaca (savijenu, ali ne slomljenu). Visina koju bat dosee nakon loma ili provlaenja
epruvete izmeu oslonaca oznaena je s h2 (slika 11). Energija potrebna da brid Charpyjeva
bata prelomi epruvetu ili je provue izmeu oslonaca jednaka je udarnoj radnji loma. Udarna
radnja izraunava se iz sljedeeg izraza (prema slici 11) [5, 20, 21]:

KV ( KU ) F (h1 h2 ) , J, (1)

odnosno poto je h1 l l cos 1 , a h2 l l cos 2 :

KV ( KU ) F l (cos 2 cos 1 ) , J, (2)

11
gdje je:
KV (KU) udarna radnja loma, J
F sila (optereenje), N
h1 poetna visina bata, m
h2 visina koju je bat dosegao nakon loma ili provlaenja epruvete, m
l razmak teita bata od osi okretanja, m
1 poetni kut,
2 krajnji kut, .

Udarna radnja loma izraava se u J uz navoenje uvjeta ispitivanja (maksimalna

energija loma bata, vrsta epruvete, temperatura ispitivanja). Vrijednosti udarne radnje loma
dobivene ispitivanjem epruveta s razliitim utorima ne preraunavaju se nego samo
kvalitativno usporeuju.

Postupak odreivanja udarne radnje loma olakan je postojanjem kazaljke i badarene

skale na Charpyjevom batu (slika 10). Prilikom kretanja bat povlai sa sobom kazaljku. Kada
bat slomi ispitnu epruvetu ili je provue izmeu oslonaca i doe do krajnje lijeve toke,
odnosno dosegne visinu h2 (koja je odreena ilavou ispitnog uzorka) kazaljka se zaustavlja
na badarenoj skali i moe se jednostavno oitati udarna radnja loma.

3.2. Svojstva i mjerljive veliine za ocjenu ilavosti

Ispitivanjima pri uvjetima udarnog optereenja na epruvetama sa zarezom dobivaju se
slijedea svojstva i mjerljive veliine za ocjenu ilavosti [18, 19]:
udarna radnja loma - KU ili KV,
prijelazna temperatura - p,
granina temperatura - 50% ili 85%,
temperatura duktilnosti NDT temperatura.

Udarna radnja loma odreuje se ispitivanjem na standardiziranim epruvetama

kvadratnog presjeka s utorom (sa zarezom) u obliku slova U ili V Charpyjevim batom
(slika 7 i 8). Ako se udarna radnja loma utvruje na epruveti s utorom u obliku slova U
oznaava se s KU, odnosno KV ako se odreuje na epruveti s utorom u obliku slova V.
Primjenom utora na epruveti oteava se plastina deformacija materijala, tj. inducira se
koncentracija naprezanja i postie se vieosno stanje naprezanja u korijenu utora. Mjera
ilavosti je energija utroena na lom epruvete. Vrijednost udarne radnje loma pokazuje da li
e se materijal ponaati ilavo ili krhko u uvjetima udarnog optereenja. Ispitivanje se obino
provodi na sobnoj temperaturi ili pri snienim temperaturama.

Prijelazna temperatura p u bliskoj je korelaciji s udarnom radnjom loma jer udarna

radnja loma za veinu metalnih materijala ovisi o temperaturi. Prijelazna temperatura
predstavlja temperaturu na prijelazu od visokih prema niskim vrijednostima udarne radnje
loma. Iznad te temperature materijal je ilav, a ispod krhak to je prikazano na slici 12 [13,
15].
Granina temperatura 50% ili 85% odreuje se ispitivanjem na epruveti s utorom na
ureaju s padajuim utegom (eng. Drop Weight Tear Test - DWTT). Mjera ilavosti su
granine temperature 50% ili 85% pri kojima zagasiti (nekristalni) dio prijelomne povrine
iznosi 50%, odnosno 80% ukupne povrine.

12
 Slika 12. Ovisnost ilavosti o temperaturi [16]

Temperatura duktilnosti (NDT temperatura) odreuje se ispitivanjem epruvete s

navarom u kojem je urezan utor. Udarno optereenje ostvaruje se padajuim utegom (eng.
Drop Weight Test). Najvia temperatura (eng. NDT - Nil Ductility Transition) pri kojoj
pukotina prodire kroz itav presjek epruvete predstavlja mjeru ilavosti. Ispod NDT
temperature moe se oekivati krhko ponaanje materijala, iako je iznos nominalnog
naprezanja nii od granice teenja.

3.3. Utjecajni faktori na ilavost

Na ilavost materijala utjee niz faktora kao to su [15]:
temperatura ispitivanja,
mikrostruktura (obino veliina zrna),
oblik i dimenzije zareza,
dimenzije epruvete te
brzina udara.

Temperatura ispitivanja ima najvei utjecaj na ilavost, odnosno na udarnu radnju loma.
ilavost materijala openito opada sa sniavanjem temperature ispitivanja. Razlog tome je to
se sniavanjem temperature sniava i plastinost, odnosno deformabilnost materijala.
Mirkrostruktura ima takoer veliki utjecaj na ilavost materijala. Naroito povoljno
utjee na ilavost smanjivanjem veliine zrna. Tako smanjivanje veliine zrna za jedan
stupanj po ASTM skali sniava prijelaznu temperaturu za 15C.
Oblik i dimenzije zareza takoer znatno utjeu na ilavost. Zarezi izazivaju
koncentraciju priblino trodimenzijskih naprezanja, normalna naprezanja djeluju pri tome na
zatezanje dok tangencijalna naprezanja izazivaju klizanje.
Dimenzije epruvete razliito utjeu na ilavost materijala. Najmanje utjee duina
epruvete, dok irina i debljina utjeu slino na smanjivanje ilavosti.
Brzina udara Charpyjevog bata nema znatnijeg utjecaja na ilavost materijala ako je u
granicama od 3 do 7 m/s, dok znatno vee brzine 20-50 m/s smanjuju ilavost zbog
smanjenog udjela plastine deformacije.

13
4. ISPITIVANJE ZAMARANJEM
Veliki broj dijelova i konstrukcija izloen je u toku rada optereenjima promjenljivim
po veliini, a esto i po smjeru. Uslijed dugotrajnog djelovanja periodino promjenljivih
optereenja moe nastati postupno razaranje materijala. Ta pojava naziva se zamaranje (engl.
fatigue), a tako izazvan prijelom prijelom uslijed zamora (engl. fatigue fracture).

Kao osnovu za racionalnije dimenzioniranje dijelova izloenih promjenljivim

optereenjima potrebno je pronai dinamiku vrstou, tj. najvee naprezanje koje materijal
moe izdrati bez loma i pri neogranienom broju promjena optereenja. Ispitivanje
zamaranjem prua mogunost za njegovo odreivanje.

vrstoa pri promjenljivom optereenju ovisi o itavom nizu utjecajnih veliina:

kvaliteta i stanje povrine, eventualna korozijska oteenja, frekvencija optereenja,
temperature, oblika i dimenzija itd. Utjecaj oblika je toliko veliki da se ispitivanja moraju
izvesti na samim konstrukcijama pod uvjetom koji su to je mogue vie slini uvjetima
ekspolatacije.

Mehaniko svojstvo koje pokazuje otpornost materijala dinamikom naprezanju a s

time i pojavi zamora materijala naziva se dinamika izdrljivost [5]. Dinamika izdrljivost
(engl. fatigue limit) je najvee dinamiko (promjenjivo) naprezanje koje ispitna epruveta
izdri bez pojave loma nakon praktiki beskonano mnogo ciklusa. Svrha ispitivanja
dinamike izdrljivosti je utvrivanje ponaanja strojnog dijela ili konstrukcije u uvjetima
dugotrajnog djelovanja dinamikog (promjenjivog) naprezanja [5].

Dinamika optereenja su ona optereenja koja se tijekom vremena mijenjaju po

veliini i/ili po smjeru. Promjene veliine optereenja mogu biti stohastike, periodike,
harmonijske (slika 13). Postoje takoer udarna dinamika optereenja koja se mijenjaju
skokovito u vrlo kratkom vremenskom intervalu, tako da imaju karakter kratkotrajnog
impulsa.

Slika 13. Vrste dinamikih optereenja/naprezanja [24]

a) stohastiko, b) periodiko (T-period) i c) harmonijsko

Pri proraunu strojnih dijelova periodika dinamika optereenja najee se

aproksimiraju s harmonijskim dinamikim optereenjem, a dodatni nepoeljni utjecaji zbog
udarnih optereenja uzimaju se u obzir faktorom sigurnosti [24]. Harmonijsko optereenje s
osnovnim pojmovima tog optereenja prikazano je na slici 14.

14
 Slika 14. Prikaz karmonijskog naprezanja [14]
gdje je :
max ili max - maksimalno (gornje) naprezanje ciklusa N/mm2
min ili min - minimalno (donje) naprezanje ciklusa N/mm2
sr m ili sr m - srednje naprezanje ciklusa N/mm2
a ili a - amplituda ciklusa naprezanja N/mm2
2 a ili 2 a - raspon naprezanja N/mm2
r - koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja
N - broj ciklusa

Pri harmonijskom naprezanju veliina naprezanja se mijenja u intervalu izmeu

najmanje i najvee vrijednosti, pri emu je srednje naprezanje odreeno izrazom

max min
sr m (3)
2 ,

a amplituda ciklusa naprezanja predstavlja apsolutnu vrijednost polovine algebarske razlike

gornjeg i donjeg optereenja
min
a max (4)
2 .

Najmanji vremenski dio funkcije optereenja, koji se periodino ponavlja, naziva se ciklus.
Broj ciklusa u jedinici vremena predstavlja frekvenciju f.

Karakter dinamikih optereenja uvijek se odreuje s obzirom na koeficijent asimetrije

ciklusa naprezanja r, koji je definiran kao omjer minimalnog i maksimalnog naprezanja
ciklusa te je odreen izrazom

r min ili r = min (5)
max max .

Dopunska oznaka ciklusa A predstavljena je sljedeim jednadbama

a a
A ili A= (6)
sr sr ,
1 r
A (7)
1 r .

15
 S obzirom na veliinu koeficijenta asimetrije ciklusa r naprezanja moemo razlikovati
sljedea izmjenjiva naprezanja [13, 15, 24, 25], prikazana slikom 15: istosmjerno vlano ili tlano
promjenjiva te izmjenino promjenjiva.

Slika 15. Osnovni tipovi promjenjivih naprezanja

Dinamika ispitivanja provode se na ureajima koji omoguuju promjenjivo (titrajno)

optereivanje epruvete ili strojnih dijelova a nazivaju se pulzatori ili umaralice. Umaralice
rade hidrauliki, servohidrauliki ili na principu elektromagnetske rezonancije. S obzirom na
frekvenciju promjenjivog (ciklikog, titrajnog) optereenje moemo razlikovati [26]:
f 5 Hz niskofrekventno ispitivanje
5 Hz < f 30 Hz srednjefrekventno ispitivanje
f 30 Hz visokofrekventno ispitivanje

Ispitivanje zamaranjem u cilju odreivanja dinamike vrstoe moe se izvesti vlano,

tlano, savijanjem ili uvijanjem, ili kombiniranjem ovih naprezanja. Oblik i dimenzije
epruveta za normalna ispitivanja propisuju se odgovarajuim standardima u ovisnosti od
svrhe i naina ispitivanja zamaranjem. Za posebna ispitivanja i zavarene spojeve koriste se
specijalni oblici epruveta koji trebaju biti slini obliku odgovarajueg konstrukcijskog dijela,
ili se ispituju sami konstrukcijski dijelovi.

Postupak obrade epruveta ne smije promijeniti strukturu niti osobine materijala.

Naroitu panju treba posvetiti kvaliteti hrapavosti povrina epruvete. One moraju biti
bruene, eventualno i polirane i pogodnim sredstvom zatiene od korozije. Broj epruveta za
jedno ispitivanje moe biti vrlo razliito, u ovisnosti o broju podataka koji se trae.
Uvrivanje epruvete u eljusti stroja za ispitivanje zamaranjem treba se paljivo izvesti,
tako da epruvete u toku ispitivanja ne bi bila izloena dopunskim optereenjima ili
vibracijama. Nain optereivanja zavisi od vrste naprezanja i mora biti jednak za sve epruvete
u toku jednog ispitivanja. Frekvencija treba biti tako odabrana kako bi se izbjeglo preveliko
zagrijavanje epruvete u toku ispitivanja. Ako se zagrijavanje ne moe izbjei, epruvetu treba u
toku ispitivanja hladiti pogodnim antikorozivnim sredstvima. Pri posebnim ispitivanjima
epruvete ili konstrukcijskog dijela, nain optereenja i frekvencija trebaju to vie odgovarati
radnim uvjetima.

16
 4.1. Whlerova krivulja
Za odreivanje trajne dinamike vrstoe (dinamike izdrljivosti, engl fatigue limit)
prema postupku predloenim od Whlera, potrebno je 6 do 10 potpuno jednakih epruveta.
Epruvete se jedna za drugom izlau razliitim promjenjivim optereenjima do pojave vidljive
pukotine ili do potpunog loma. Srednje naprezanje sr , a u nekim sluajevima i donje
naprezanje min , za sve epruvete je konstantno, a amplituda naprezanja a smanjuje se
stepenasto od jedne epruvete do druge. Za svaku epruvetu zapisuje se broj ciklusa N pri kojem
je nastala pukotina na epruveti ili je dolo do loma epruvete. Smanjenje amplitude naprezanja
vri se sve do vrijednosti pri kojoj se epruveta ne lomi ni poto je izdrala vrlo veliki
granini broj ciklusa Ng, kao to je prikazano na slici 16. Pod graninim brojem ciklusa Ng
podrazumijeva se najmanji broj ciklusa nakon kojeg ne nastaje lom ni pri neogranienom
broju ciklusa. Poto se vrijednost graninog broja ciklusa Ng unaprijed ne zna, pri ispitivanju
zamaranjem primjenjuje se uvijek neki vei broj ciklusa koji s dovoljnom sigurnou prelazi
iznad vrijednosti graninog broja ciklusa.

Rezultati ispitivanja unose se u koordinatni sustav na kojem su kao ordinate nanesene

amplitude naprezanja uz naznaavanje srednjeg naprezanja, a kao apscise odgovarajui
brojevi ciklusa N do loma ili nastanka pukotine na epruveti. Toke nanesene na osnovu
rezultata ispitivanja spajaju se kontinuiranom krivuljom koja u prvom dijelu stalno opada, a
zatim postupno prelazi u horizontalni pravac. Ovako dobiven dijagram naziva se dijagram
zamaranja ili Whlerov dijagram. Naprezanje koje odgovara horizontalnom dijelu predstavlja
trajnu dinamiku vrstou Rd tj dinamiku izdrljivost materijala. Trajnost materijala ovisi o
broju titraja optereenja [27].

Slika 16. Postupak nastanka Whlerovog dijagrama pri sr konst.

Prema tome, trajna dinamika vrstoa ( Rd tj. d odnosno d ) moe se iskazati kao
naprezanje sastavljeno od zbroja srednjeg naprezanja sr i najvee amplitude naprezanja a
koje epruveta moe izdrati bez loma i pri neogranienom broju ciklusa ( Rd sr a ).

Whlerove ( - N) krivulje predstavljaju najuobiajeniji nain opisivanja otpornosti

konstrukcijskih detalja na zamorno oteenje. Whlerove krivulje daju odnos izmeu
primijenjenog raspona naprezanja (eng. Stress-S ) i broja ciklusa N do poputanja.
Odreuju se u laboratorijima, provoenjem pokusa zamora uz izvrgavanje uzorka ciklusima
optereenja konstantne amplitude do njihovog poputanja. Pokusi se provode na identinim

17
uzorcima pri razliitim razinama raspona naprezanja koji predstavljaju najvaniji
parametar optereenja. U pokusima zamora mogu se upotrijebiti razliite vrste optereenja, ali
se najee provode pri konstantnim omjerima naprezanja izmeu r=0-0,l [26]. Za svaki od
nivoa naprezanja biljei se broj ciklusa naprezanja N, nakon kojeg je dolo do loma epruvete.

Kod velike veine metalnih materijala, Whlerova krivulja se asimptotski pribliava

vrijednosti dinamike izdrljivosti, to se moe vidjeti na slici 17. Dok kod nekih obojenih
metala N krivulje nemaju horizontalnu asimptotu, kao to je to sluaj kod aluminija.
(slika 17).

Slika 17. Whlerove krivulje za vie vrsta metalnih materijala (10 000 Psi = 68,95 MPa) [28]

Uobiajene vrijednosti broja ciklusa za pojedine materijale prikazane su u tablici 1:

Tablica 1. Vrijednosti graninog broja ciklusa pojedinih materijala [26]

MATERIJAL Ng , ciklusa
elik 10 .....107
6

Bakar i bakrene legure 5 107

Laki metali i njihove legure 10 107 108

Rezultati ispitivanja unose se u - N dijagram a dobivena krivulja odgovara

Whlerovoj krivulji. Whlerova krivulja se asimptotski pribliava pravcu d Rd , pri
emu se d Rd naziva trajnom dinamikom vrstoom (engl. fatigue limit) materijala
izloenog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r. Oito,
trajna dinamika vrstoa materijala je ono maksimalno naprezanje ciklusa asimetrije r pri
kojem epruveta doivi gotovo beskonano mnogo ciklusa, tj. neogranienu trajnost.
Jednadba Whlerove krivulje moe se napisati izrazom (slika 18a) [24]:

18
 rm, N N dm Ng konst. (8)
gdje je:
r , N vremenska dinamika vrstoa za trajnost u ciklusima N
N - broj ciklusa do loma pri maksimalnom naprezanju ciklusa r , N
N g - broj ciklusa na prijelazu izmeu vremenske i trajne vrstoe.
m - eksponent Whlerove krivulje tj. nagib krivulje u logaritamskim koordinatama
m = 313 ovisno o materijalu, obliku strojnog dijela ili vrsti spoja, te vrsti
naprezanja
M Rm - vlana vrstoa

Whlerova krivulja se obino crta u logaritamskim koordinatama, gdje postaje

karakteristini pravac s ''koljenom'' u toki Ng, slika 18b [24].

Slika 18. Whlerovi dijagrami [29]: a) linearno mjerilo, b) logaritamsko mjerilo

Podruja u Whlerovom dijagramu (slika 18b) su sljedea [26]:

I. N< N1 : U ovom podruju lom zamorom deava se pri elastoplastinim deformacijama.
Ovo je podruje niskociklinog zamora (engl. low-cycle fatigue), pri emu je
vrijednost N1 103 104 ciklusa statika vrstoa
II. N1 < N< N g : Ovo je podruje vremenske (relativne) dinamike vrstoe. Kod koje se
lom zamorom deava pri elastinim deformacijama i konanom broju ciklusa N.
Ovakav zamor materijala se naziva visokociklini zamor (engl. high-cycle fatigue)
vremenska dinamika vrstoa
III. N> N 0 : Ovo je podruje trajne dinamike vrstoe ili dinamike izdrljivosti trajna
dinamika vrstoa

Vrijednosti dinamike vrstoe ovise o vrsti naprezanja i o omjeru ciklusa naprezanja

to je prikazano na slici 19 iz koje je vidljivo da vii omjeri skrauju zamorni vijek, to se
moe objasniti injenicom da je cijeli ciklus u nepovoljnom vlanom podruju, kada uslijed
visokih vrnih naprezanja, dolazi do breg zaetka zamorne pukotine ali i do njenog breg
rasta [30].

19
 Slika 19. S-N krivulje kod promjene omjera naprezanja [30]

Rezultati dinamikih ispitivanja materijala, zbog nehomogenosti materijala, imaju

znatno rasipanje. Mogue je da se za jednaku vrstu naprezanja brojevi ciklusa do loma
epruvete odnose ak kao 1:10 [30]. Iz tog razloga dinamika ispitivanja provode se na veem
broju epruveta i danas je uobiajeno uz rezultate dinamikih ispitivanja dati i vjerojatnost
preivljavanja dijela pri danom optereenju i broju ciklusa, ucrtavanjem triju Whlerovih
krivulja s vjerojatnostima preivljavanja 10%, 50% i 90%, slika 20. Tada se govori o
Whlerovom polju, koje se moe podijeliti u tri razliita podruju: podruju vremenske
izdrljivosti u kojem veina epruveta puca, podruje trajne izdrljivosti u kojem nema
pucanja epruveta i prijelazno podruje u kojem neke epruvete pucaju, a neke ne [6].

Slika 20. Polje rasipanja kod Whlerove krivulje [6]

Whlerov dijagram daje podatke o iznosu dinamike izdrljivosti nekog materijala

samo za jedan tip promjenjivog naprezanja. Za konstruktore je esto potreban podatak o
iznosu dinamike izdrljivosti nekog materijala za razliite tipove promjenjivog naprezanja, a
takve podatke nam daje Smithov dijagram.

20
 4.2. Smithov dijagram
Vrijednosti naprezanja iz Whlerovog dijagrama zamaranja vrijede samo za jednu
vrijednost srednjeg ili donjeg naprezanja, koja je konstantna za cijelu seriju epruveta. Strojni
dijelovi u uvjetima eksploatacije izloeni su razliitim vrstama promjenjivih optereenja,
izmjeninih ili istosmjernih, vlanih ili tlanih, prikazanih na slici 15.

Smithov dijagram daje ovisnost gornjeg i donjeg naprezanja od srednjeg naprezanja. Za

njegovo konstruiranje potrebno je najprije odraditi seriju Whlerovih ispitivanja zamaranjem
za razliite vrijednosti srednjeg naprezanja m . Vrijednosti srednjeg naprezanja nanose se na
apscisu, a gornjeg i donjeg naprezanja na ordinatu. Obino se zadovoljava s etiri Whlerova
dijagrama, a moraju se poznavati vrijednosti naprezanja teenja (Re ili Rp0,2) i vlane vrstoe
(Rm). Svaki Whlerov dijagram predstavlja u Smithovom dijagramu samo jednu ordinatu.
Smithov dijagram se dobiva unoenjem u njegove koordinate ( max = Rr , m ) vrijednosti
maksimalnog max = Rr i minimalnog naprezanja min na nivou trajne dinamike vrstoe za
pripadajuu srednju vrijednost naprezanja m , za nekoliko ciklusa razliitih asimetrija r, slika
21. Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutom od 45 i predstavlja pravac, ije su ordinate
jednake apscisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog
dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog
naprezanja izvan konture dijagrama znai zamorni lom.

Slika 21. Smithov dijagram trajne dinamike vrstoe [24]

Gornja krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja

liniju trajne dinamike vrstoe pa se najee i crta samo ta linija. Na taj nain se Smithov
dijagram aproksimira kao linija koja povezuje obino samo jednu (najee Rd1 R1 )
karakteristiku dinamike vrstoe i jednu ( Re ili Rm ) karakteristiku statike vrstoe, (slika
22). Najslinija aproksimacija Smithovog dijagrama jest u obliku (Gerberove) parabole
izmeu toaka ( 0, R1 ) i ( Rm , Rm ), (slika 22a) ali se ona najee aproksimira pravcem
izmeu tih istih toaka (slika 22b) u tom sluaju se taj pravac naziva Goodmanova linija. Kod
rastezljivih materijala ova se linija trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom

21
teenja Re (slika 22c), jer plastine deformacije strojnih dijelova najee nisu doputene
[26].

Slika 22. Naini aproksimacije linije trajne dinamike vrstoe: a) Gerberova parabola, b)
Goodmanova linija, c) Goodmanova linija presjeena granicom teenja [29]

Treba zapaziti da svaka toka T s koordinatama ( m , max ) Smithovog dijagrama

definira odreeno ciklino naprezanje (slika 23). Naime, uz poznato srednje i maksimalno
naprezanje, koje definira toka T, poznata je i amplituda naprezanja a , te minimalno
naprezanje min , pa je ciklus potpuno definiran. Takoer, svaki pravac povuen kroz ishodite
je geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja razliitih ciklusa jednakog koeficijenta
asimetrije r. Naime, koeficijent smjera k tog pravca je:

max 2 max 2
k . (9)
m max min 1 r

Iz tog proizlazi da svaka toka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog

koeficijenta asimetrije koji se oznaava s r=konst. i naziva se pravcem optereenja. Granino
naprezanje tj. dinamika vrstoa za taj r se nalazi na tom pravcu. Kako se ona nalazi i na
gornjoj konturi Smithovog dijagrama, oito je da se trajna dinamika vrstoa za odreeni

22
koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja odreuje kao presjecite pravca optereenja r= konst
i linije trajne dinamike vrstoe Rr = f ( Rm ) , slika 23c. Slikom 23 prikazano je sljedee: a)
jedna toka - jedno cikliko naprezanje, b) pravac kroz ishodite pravac optereenja - niz
razliitih ciklikih naprezanja iste asimetrije ciklusa, c) dinamika vrstoa za ciklika
naprezanja s koeficijentom asimetrije ciklusa r jednaka je ordinati presjecita pravaca
optereenja i linije odgovarajue dinamike vrstoe [24].

Slika 23. Osnovni principi Smithovog dijagrama [24]

Za potrebe dinamikih ispitivanja zamaranjem najprije se provode statiki vlani pokusi

kako bi se na temelju dobivenih podataka o vlanoj vrstoi Rm i granici teenja Re mogli
odrediti parametri za dinamika ispitivanja. Na osnovu odreenih vrijednosti moe se
pristupiti konstrukciji Smithovog dijagrama kako je prikazano na slici 24 slijedei sljedee
korake [31]:
1. ucrtati Rm ,
2. ucrtati Re ,
3. ucrtati d1 Rd1 ,
4. spojiti ishodite i toku T1,
5. spojiti toku (0, Rd1 ) s tokom T1,
6. spojiti toku (0, - Rd1 ) s tokom T1,

23
 7. iz toke T3 spustiti okomicu u toku T4,
8. toku T4 spojiti s tokom T2.

Slika 24. Konstrukcija Smithovog dijagrama [31]

Za unos i oitavanje podataka potrebno je provesti daljnje korake [31]:

9. vrijednost sr unijeti tako da se nae presjecite s pravcem pod kutem 45 u toki O.
Unijeti vrijednost za a ,
10. kroz toku O povui vertikalu tako da se pronau presjecita u tokama A i B s
vrijednostima za a ,
11. iz ishodita povui pravac kroz toku A, te na gornjoj krivulji oznaiti toku A',
12. iz ishodita povui pravac kroz toku B, te na donjoj krivulji oznaiti toku B',
13. spojiti toke A' i B' i oznaiti presjecite s pravcem pod 45 u toki O',
14. iz toaka A', B' i O' povui horizontale koje odreuju dinamiku vrstou.

24
 Smithovi dijagrami razliiti su za razliite vrste naprezanja, to je prikazano na slici 25.
Iz slike je vidljivo da najveu povrinu zauzima Smithov dijagram za savijanje, a najmanju za
torziju, to znai da je dinamika vrstoa najvea kod savijanja a najmanja kod torzije.

a) b)
Slika 25. Smithovi dijagrami trajne dinamike vrstoe za razliite vrste optereenja za
dva metalna materijala (a) St 42 i (b) St 52 [26]

4.3. Prijelom uslijed zamora

Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu,
lomi se pri naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i granice teenja. Ovo je
posljedica tzv. zamora materijala. Zamor materijala je proces akumuliranja oteenja, ciklus
po ciklus, u materijalu koji uslijed izloenosti optereenju doivljava promjenljiva vlana
naprezanja nia od granice razvlaenja. Do loma dolazi nakon odreenog broja promjena
optereenja, kad akumulirano oteenje dosegne kritinu razinu, odnosno kada preostali dio
poprenog presjeka vie ne moe podnijeti optereenje. Proces zamora materijala sastoji se od
tri faze (slika 26) [32]:
1. zaetka (stvaranja) pukotine
2. irenja (napredovanja, propagacije, rasta) pukotine
3. konanog loma (preostalog dijela poprenog presjeka).

25
 Slika 26. Tri faze procesa zamora materijala prikazane na lomnoj povrini [33]

Kod zamora se pukotine mogu izazvati na vie naina. Razlog njihovog nastanaka mogu
biti nepravilne orijentacije kristala, nehomogenosti svojstava, poroznosti, dislokacija u grai
reetke itd., ali najee se deava da se pukotine poinju formirati na slobodnoj povrini, jer
na njoj su normalna naprezanja najvea. Ustvari, pukotina se uvijek inicira na mjestu najveih
normalnih naprezanja. Zbog toga je vrlo vano stanje povrine pri ispitivanju otpornosti na
zamor. Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro) pukotine duljine reda
veliine kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine zapoinje ciklikim
gomilanjem plastinih deformacija na mjestima mikrokoncentracije naprezanja. Izvori
mikrokoncentracije naprezanja su najee na povrini napregnutog elementa, i to pri dnu
udubina povrinskih neravnina, u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te
na mjestima svih ostalih nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika
pri kovanju ili ukljuine pri lijevanju).

Pojava linija klizanja predstavlja prvi stadij zamora. Uslijed uestalih klizanja materijal
ovrava i otpor deformiranju raste. S porastom broja ciklusa, kad zbog ovrivanja otpor
deformacije dostigne vrstou materijala, na najoptereenijem mjestu pojavit e se
mikropukotina. Na kraju mikropukotine, zbog djelovanja otrog zareza, mikronaprezanja se
poveavaju, to ima za posljedicu daljnje poveanje mikropukotine. Ona se postupno pretvara
u makroskopski vidljivu pukotinu koja e se poveavati sve dok se konano, zbog
neprekidnog slabljenja noseeg poprenog presjeka, preostali popreni presjek odjednom ne
prekine.

Druga faza rasta moe se istraivati pod uvjetima velike amplitude deformacije
materijala jer se plastina deformacija koja nastaje na vrku pukotine moe u tim uvjetima
izravno promatrati. To je i razlog to se o drugoj fazi rasta zna vie pa je mehanizam rasta u
toj fazi zadovoljavajue objanjen. Jedna od najvanijih znaajki druge faze jest da pukotina
napreduje konanim priratajima, od kojih svakom prirataju odgovara jedan ciklus
optereenja. Mehanizam irenja pukotine ilustriran je na slici 27a. Druga vana znaajka jest
pojava markacija na povrini loma, koje se nazivaju brazdama, linijama klizanja ili linijama
odmora (slika 27 b). Svakoj brazdi odgovara jedan ciklus optereenja, tako da brojanje brazdi
omoguuje brojanje mikronapredovanja fronte pukotine, a jo je vanije i praenje toka
irenja pukotine. Postojanje brazdi na nekoj prijelomnoj povrini siguran je dokaz kako se
radi o prijelomu uslijed zamora.

26
 (a) (b)

Slika 27. Prikaz: (a) formiranja brazdi u fazi rasta pri ciklikom optereenju i (b) brazdi [32]

Izmjenino otupljivanje i ponovno zaotravanje vrka pukotine osnovna je znaajka

druge faze rasta pukotine. Kod intenzivnih naprezanja i niskofrekventnih ciklinih optereenja
brazde se vide golim okom (slika 27b), dok se prilikom naprezanja male amplitude ili kod
visokofrekventnih optereenja mogu vidjeti tek elektronskim mikroskopom. Na poetku
ciklusa optereenja vrak je pukotine otar (slika 27a), ali za vrijeme poveanja optereenja
(razdoblje otvaranja pukotine) postaje tup i istodobno se plastina zona pred vrkom iri.
Koliko e to irenje biti, ovisi o intenzitetu naprezanja. Upravo za vrijeme maksimalnoga
vlanog naprezanja nastupa daljnji lom ligamenata procesom plastinog loma ili odreza. Za
vrijeme sljedee faze, tj. faze smanjivanja optereenja, ponovno se oblikuje otri vrak
pukotine. Pri tome se plastino rastegnuti materijal na vrku pukotine komprimira i oblikuje
se brazda na povrinama pukotine. Ispupivanje je materijala pri vrku pukotine razumljivo,
jer otvor je pukotine jedini slobodni put plastinom teenju materijala. Nakon toga proces se
nastavlja [32].

Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja
u njemu dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi
tj. dolazi do konanog poputanja. Ono se moe javiti preko tri osnovna mehanizma: krtog
loma, ilavog loma ili plastinog poputanja, ovisno o ilavosti materijala, optereenju i
temperaturi.

Na lomnoj povrini nastaloj uslijed zamora, jasno se razlikuju dvije zone. Zona nastala
postupnim propagiranjem pukotine obino je bez sjaja zbog oksidacije i taloenja vanjskih
neistoa za vrijeme procesa zamaranja i uglaana je zbog habanja nasuprotnih povrina.
Ostatak prijelomne povrine ima hrapavu, krupnozrnatu strukturu svjetlucave boje,
karakteristinu za nagli prijelom. Tako povrina loma uslijed zamora materijala ima dvije
jasno izraene zone prikazane na slici 28 [24]:
zonu irenja pukotine (koja je glatka tj. hrapavost je na nivou kristalnih zrna)
zona statikog loma (koja je grube i nepravilne povrine)

27
 Slika 28. Opi izgled povrine loma uslijed zamora materijala [24]

Shematski izgledi povrina zamornog loma za razliite vrste optereenja prikazani su na

slici 29.

Slika 29. Prikaz lomova uslijed zamora materijala a) aksijalno optereenje, b) istosmjerno
savijanje, c) izmjenino savijanje, d) kruno savijanje, e) torzija [24]

Iz meusobnog odnosa karakteristinih zona prijelomne povrine i poloaja linija

odmora (slika 29) mogu se izvui zakljuci o veliini i vrsti naprezanja pri kojem je prijelom
nastao. Pri naizmjeninom vlano-tlanom naprezanju ili jednosmjerno vlano promjenljivom
naprezanju, kad je cijeli popreni presjek ravnomjerno optereen, brzina propagacije pukotine
jednaka je u svim pravcima, pa su linije odmora luno savijene. Pri naprezanju savijanjem,
pukotina propagira paralelno neutralnoj liniji, pa linije odmora, koje su na poetku
zakrivljene, kasnije postaju skoro ravne. Pri rotirajuem savijanju linije odmora se formiraju u
koncentrinim krugovima od periferije, a u sredini se nalazi ostatak prijelomne povrine.

Relativno trajanje tri faze napredovanja pukotine ovisi o mnogo faktora kao to su:
svojstva materijala, geometrija pukotine, krutost konstrukcije, amplitude naprezanja, korozija,
odravanje konstrukcije i dr.. Cilj analize zamora je ostvarenje takve konstrukcije za koju e
vrijeme trajanja opisane tri faze uvijek biti vee od predvienog vijeka trajanja konstrukcije.

4.4. Odreivanje ivotnog vijeka konstrukcije dinamikim

ispitivanjima
Dakle, u zoni najveih naprezanja moe se zaeti nekoliko mikropukotina, ali samo
jedna od njih nastavlja se iriti do makro razmjera i do konanog loma [24]. Da li e se
mikropukotina nakon zaea nastaviti iriti ili ne, ovisi o vrijednosti raspona faktora
intenziteta naprezanja na zaetu duljinu pukotine o tzv. pragu irenja pukotine. Recimo za
dubinu inicijalne (zaete) pukotine uzima se dimenzija kristalnog zrna, koja je kod razliitih
materijala razliita, ali red njezine veliine je 0,05 mm [12].

Budui da vrijeme potrebno za zaee pukotine ini veliki dio vremena do zamornog
loma, vano ga je znati odrediti, kako u fazi projektiranja, tako i u fazi eksploatacije i

28
odravanja. Ono se najee odreuje pomou prikazane formule Whlerovog tipa, ije se
konstante za proces zaea odreuju testiranjem na umaralici: Epruveta ili strojni dio izloe se
ciklikim optereenjima, pa se nakon odreenog broja ciklusa, s posebnom opremom
(elektronski mikroskopi, ultrazvuk, snop elektrona, laser) paljivo promatra da li je zaeta
pukotina, tj. da li postoji mikropukotina duljine 0,05 mm. Rezultati se unose u -N dijagram, a
dobivena krivulja, koja se nalazi ispod Whlerove krivulje (osim u toki (Ng, Rd)), dijeli sve
toke u kojima je zaeta pukotina, od onih u kojima nije zaeta. Ova krivulja naziva se
krivuljom zaea pukotine, a slino kao i Whlerova krivulja, slui za formiranje
odgovarajue krivulje zaea za cikluse s proizvoljnom asimetrijom u Smithovom dijagramu
[12].

Krivulji zaea (inicijacije) pukotine u - N dijagramu s logaritamskim koordinatama,

aproksimirana je kao pravac, koji se s krivuljom zamaranja spaja u dvije karakteristine toke
u kojima je vrijeme do zaea jednako vremenu do loma: na ''koljenu'' Whlerove krivulje i u
toki N = 1/4 (statiki lom), to je prikazano na slici 30.

Slika 30. Krivulja zaea pukotine i Whlerova krivulja [12]

Ova aproksimacija dobro se slae s rezultatima ispitivanja i naila je na zapaenu

reakciju u znanstvenim krugovima.

4.5. Faktori koji utjeu na vrijednost dinamike vrstoe

Na vrijednost dinamike vrstoe utjeu sljedei faktori:
uvjeti izrade i prerade,
dimenzije,
vrsta naprezanja,
povrina,
kratkotrajna optereenja,
frekvencija,
temperatura,
korozija te
zarezi.

29
 Na dinamiku vrstou u velikoj mjeri utjeu unutarnje greke u materijalu i njegova
struktura, pa se moe rei da dinamika vrstoa zavisi od postupka dobivanja elika i nainu
prerade metala (kovanje, valjanje, toplinska obrada itd.). Na primjer, visok sadraj neistoa i
gruba struktura smanjuju dinamiku vrstou elika. Kovanjem i valjanjem se grubozrnata
struktura usitnjava, ime se poveavaju granica razvlaenja i dinamika vrstoa. Vrijednosti
vrstoe kod valjanih proizvoda zavisne su od pravca valjanja. U pravcu valjanja dobit e se
neznatno vee vrijednosti vrstoe, nego popreno na pravac valjanja.

Kad se govori o utjecaju naprezanja na vrijednost dinamike vrstoe, misli se prije

svega na estu izloenost strojnih dijelova djelovanju razliitih promjenljivih naprezanja pa je
potrebno poznavati sve te vrste naprezanja kako bi se moglo procijeniti njihovo ukupno
djelovanje na vrijednosti vrstoe.

Stanje povrine od velikog je utjecaja na vrijednost dinamike vrstoe. Kod metalnih

dijelova polomljenih uslijed zamora, u veini sluajeva prijelom kree s povrine. Greke na
povrini mogu biti sitni zarezi od strojne obrade, korozija, razugljienje, hrapavost itd.. S
jedne strane, na povrini nastaju najvea naprezanja pri naprezanju savijanjem i naprezanju
uvijanjem, a s druge strane, povrina je oslabljena tragovima strojne obrade koja izaziva
koncentraciju naprezanja. Poliranje legiranog elika visoke vrstoe moe udvostruiti
zamornu vrstou u odnosu na neobraenu povrinu istog materijala. Na slici 31 prikazan je
utjecaj stanja povrine na dinamiku vrstou, koja je na slici prikazana relativno s obzirom
na laboratorijski uzorak.

Slika 31. Ovisnost dinamike vrstoe o kvaliteti povrine [34]

Openito vrijedi pravilo: to je materijal vri vei je utjecaj stanja povrine na zamor,
to je i vidljivo sa slike 31. Niska zamorna vrstoa nepoliranog materijala u stanju kakav se
isporuuje posljedica je povrinskih slojeva oksida nastalih kovanjem ili valjanjem. Ti su
slojevi esto neduktilni, lako pucaju pa tako postaju izvorni elementi koncentracije
naprezanja. Gubitak ugljika u povrinskome sloju, napose izraen kod otkivaka, drugi je esti
uzrok smanjenja zamorne vrstoe. Iako se taj gubitak moe donekle izbjei skidanjem

30
razugljienoga sloja (tokarenjem), treba imati na umu da ve sam proces skidanja strugotine
ima vaan utjecaj na smanjenje zamorne vrstoe. Ponovno pougljenienje, kao i povrinsko
valjanje i prskanje metalnim granulatom, moe povisiti otpornost materijala na ciklino
optereenje. Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro) pukotine duljine
reda veliine kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine zapoinje ciklikim
gomilanjem plastinih deformacija na mjestima mikrokoncentracije naprezanja. Izvori
mikrokoncentracije naprezanja su najee na povrini napregnutog elementa, i to pri dnu
udubina povrinskih neravnina, u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te
na mjestima svih ostalih nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika
pri kovanju ili ukljuine pri lijevanju).

Dinamika vrstoa pri djelovanju korozije osjetno pada i kod materijala u

neoptereenom stanju ili pri mirnom optereenju. Uslijed djelovanja korozije, na povrini
metala nastaju udubljenja koja djeluju kao otri zarezi, te su podesna mjesta za poetak
zamornog loma, uslijed ega se i dinamika vrstoa smanjuje.

Zarezi izazivaju neravnomjernu raspodjelu naprezanja i smanjenje dinamike vrstoe.

Najvee naprezanje je u korijenu zareza.

Na vrijednost dinamike vrstoe utjeu i dimenzije, ali taj utjecaj nije potpuno
razjanjen. Jedna je teorija da lom poinje na mjestu greke u materijalu. Ovakvih greaka
ima i na povrini i u unutranjosti materijala. S poveanjem dimenzija epruvete poveavaju se
i njezina povrina i volumen, pa time i vjerojatnost da se na veoj epruveti pojave greke s
opasnom koncentracijom naprezanja.

Frekvencija utjee tako to se pri viim frekvencijama temperatura malo povea, to

pomae ovravanju, pa se stoga dinamika vrstoa neto malo poveava. Zato je pri
uobiajenim frekvencijama potrebno osigurati hlaenje epruveta. Ispitivanja se ne vre s jako
visokim frekvencijama jer temperatura toliko poraste da se epruveta moe i uariti.

31
5. UTJECAJ MIKROSTRUKTURE NODULARNOG LIJEVA NA
DINAMIKA ISPITIVANJA
Nodularni lijev nije pojedinani materijal ve skupina svestranih eljeznih ljevova sa
irokim spektrom svojstava koja se postiu kontrolom mikrostrukture. Najznaajnija i
karakteristina mikrostrukturna znaajka svih nodularnih ljevova je prisutnost grafitnih
nodula koje djeluju kao zaustavljai pukotina i daju nodularnom lijevu superiornija vlana
svojstva i ilavost u odnosu na ostale eljezne ljevove. Navedena svojstva su slina
svojstvima mnogih lijevanih i kovanih elika. Meutim, sivi lijev ima viu toplinsku
vodljivost i sposobnost priguenja vibracija zbog kontinuirane prirode grafitnih listia.

Metalna osnova u kojoj su rasprene grafitne nodule ima znaajan utjecaj na

mehanika svojstva. Feritni nodularni ljevovi omoguuju istezljivost u podruju od 18,0 do
30,0 %, s tim da je vlana vrstoa ekvivalentna vlanoj vrstoi niskougljinog elika.
Perlitni nodularni ljevovi imaju vlanu vrstou koja premauje 800 N/mm2, ali smanjenu
ilavost [23].

U ovom zavrnom radu dat e se pregled rezultata vezanih uz dinamika ispitivanja iz

dostupnih literatura. Tako na osnovu rezultat preuzetih iz literaturnog izvora [23] mogu se
vidjeti sljedee ovisnosti ispitivanja ilavosti nodularnog lijeva o mikrostrukturi. Ovisnost
broja nodula o nodularnosti prikazana je na slici 32a, dok je ovisnost nodularnosti o udarnoj
radnji loma prikazana na slici 32b.

a) b)
Slika 32. Ovisnost (a) broja nodula o nodularnosti, (b) nodularnosti o udarnoj radnji loma [23]

Na slici 32a vidljivo je da broj grafitnih nodula utjee i na nodularnost grafita i to s

poveanjem broja nodula smanjuje se njihov promjer, to rezultira veom nodularnosti grafita
jer su manje nodule oblikom blie savrenoj kugli. Dok se na slici 32b moe uoiti da
nodularnost grafita ima vaan utjecaj na udarnu ilavost nodularnog lijeva te da niska
nodularnost grafita i prisustvo nepravilnih oblika grafita rezultira padom ilavosti. Moe se
zakljuiti da to je grafitna estica blie kugli ona za isti volumen zauzima manju povrinu u
mikrostrukturi, tj. manje utjee na slabljenje metalne osnove, time je via udarna ilavost u
nodularnom lijevu.

Mikrostruktura uobiajenih kvaliteta nodularnog lijeva sastoji se od ferita i perlita. Udio

ferita i perlita u mikrostrukturi nodularnog lijeva ovisi o kemijskom sastavu, brzini hlaenja
kroz podruje eutektoidne pretvorbe i volumnom udjelu i broju grafitnih nodula. Utjecaj

32
udjela perlita u metalnoj osnovi na udarnu ilavost nodularnog lijeva prikazan je na slici 33a i
dok je utjecaj udjela ferita u metalnoj osnovi na udarnu ilavost nodularnog lijeva prikazan
slikom 33b.

a) b)
Slika 33. Utjecaj (a) ferita i (b) perlita u mikrostrukturi na udarnu radnju loma nodularnog
lijeva [23]

Kod nodularnog lijeva postoji vrsta veza izmeu udarne ilavosti i udjela ferita u
mikrostrukturi, to se moe vidjeti na slici 33a. Nodularni lijev sa feritnom metalnom
osnovom ima niu vlanu vrstou, ali veu ilavost i izuenje. Poznato je da tvrdoa i
vlana vrstoa nodularnog lijeva raste s porastom udjela perlita u metalnoj osnovi [23]. Perlit
je eutektoidna smjesa ferita i cementita i samim time ima veu vrstou i tvrdou u odnosu na
ferit. Znai feritni nodularni lijev ima relativno visoku istezljivost i ilavost te srednju vlanu
vrstou, granicu razvlaenja i tvrdou. Perlitni nodularni lijev ima visoku vlanu vrstou,
granicu razvlaenja i tvrdou a nisku istezljivost i ilavost (slika 33b).

Analizom dobivenih rezultata utvreno je da se vie vrijednosti udarne ilavosti

nodularnog lijeva dobivaju s porastom udjela ferita u mikrostrukturi, smanjenjem udjela
perlita u mikrostrukturi, poveanjem broja nodula/mm2 i nodularnosti grafita.

Eksperimentalni rezultati u literaturnim izvorima [2, 35] pokazuju da veliina, oblik i

raspored grafitnih nodula nemaju znaajan utjecaj na cikliko ovrenje materijala, meutim
igraju veliku ulogu u procesima nastanka i rasta pukotina. Pokazano je da vee nodule,
nepravilnijeg oblika smanjuju lomnu ilavost i zamornu vrstou. Obzirom na broj, veliinu i
oblik nodula, kao i na udjel perlitne faze, zakljuuje se da vee, nepravilnije nodule bez obzira
na udjel perlitne faze nepovoljno utjeu na ivotni vijek komponente s pukotinom. Takoer,
primjeuje se povoljan utjecaj pravilnog oblika nodula. Uzorci s veim brojem manjih,
pravilnih nodula, bez obzira na udjel perlitne faze imaju dulji ivotni vijek u odnosu na
uzorke s nodulama relativno veih dimenzija i nepravilnijeg oblika, uz manji udjel perlita.
Rezultati pokazuju da udio perlitne faze u mikrostrukturi nodularnog lijeva ne utjee znaajno
na ivotni vijek cikliki optereene komponente ukoliko njegov udio ne prelazi 10%.

Zbog povoljne kombinacije mehanikih svojstava (relativno visoka vlana vrstoa i

ilavost), nodularni lijev se upotrebljava u mnogim konstrukcijskim aplikacijama, kao to su
cijevi, razliiti dijelovi automobila itd. Brojne, uspjene primjene nodularnog lijeva za
kritine komponente u svim podrujima industrije istiu njegovu svestranost i ukazuju na
mnoga dodatna podruja primjene.

33
6. NOVITETI U ISTRAIVANJIMA DINAMIKE IZDRLJIVOSTI
Fenomen temperaturne promjene koji nastaje kod vrstih tijela kao posljedica elastine
deformacije inducirane promjenom volumena naziva se termoelastian efekt. Analitiki
model termoelastinog efekta, koji je kombinacija termodinamikih zakona i konstitutivnih
jednadbi teorije elastinosti, linearan je za veinu metala i njegovih legura [36, 37].

Poveanje volumena pri statikom vlanom testu u elastinom podruju rezultira

smanjenjem temperature, dok se kod tlanih testova temperatura uzorka u elastinom
podruju poveava. Temperaturni minimum pri statikom vlanom testu deava se
neposredno prije toke teenja [37].

Tijekom procesa deformiranja materijal ne smije izmijeniti toplinu s okolinom, kako bi

promjena bila adiabatska. Tijekom adiabatske elastine deformacije pod pretpostavkom
linearnog i izotropnog elastinog ponaanja materijala, temperaturna promjena
pretpostavljena je jednadbom termoelastinosti [38]:

T
T 2 , (10)
Cp 1
gdje predstavlja koeficijent temperaturne ekspanzije, T sobnu temperaturu uzorka,
gustou materijala, C p toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, 1 i 2 su glavna
naprezanja. Suma 1 2 predstavlja prvu invarijantu naprezanja, gdje je trea komponenta
prve invarijante (glavno naprezanje 3 ) nula na povrini tijela. Treba naglasiti da jednadba
(10) vrijedi samo za adiabatsko stanje (stanje u kojem nema dovoenja ili odvoenja topline)
te za elastino podruje naprezanja. Za plastino podruje ova jednadba vie ne vrijedi [38].

Tijekom daljnjeg procesa deformacije ulaskom u podruje trajnih deformacija

optereeni uzorak dosegne stanje pri kojem njegova temperatura poinje rasti. Tada dolazi do
loma veza unutar kristalne reetke pri emu se vei dio mehanike energije potroi za
plastinu deformaciju i ta lomom osloboena energija disipira u obliku topline. Tada je
makroskopska plastina deformacija dominantna. Dakle tijekom vlane deformacije
materijala temperatura uzorka prvo se smanjuje, dosegne minimum, a onda se brzo povea.
Temperaturna promjena tijekom elastine deformacije pri vlanom testu metala i njegovih
legura vrlo je mala i obino ne prelazi 1C [37]. Iako se moe initi da je termoelastian efekt
zanemariv, treba naglasiti da on ima primjenu u eksperimentalnoj mehanici pri izraunavanju
naprezanja u elastinom podruju iz izmjerenog polja temperature [36]. Novije publikacije
ukljuuju i odreivanje granice teenja temeljem promatranja porasta temperature [37], te
odreivanje dinamike vrstoe za r=-1 temeljem mogunosti snimanja prvog plastinog
zagrijavanja u ovisnosti o vanjskom optereenju ili naprezanju statikog vlanog testa [39]
(slika 34).

Kad je materijal podvrgnut vanjskom optereenju svi njegovi kristali ne postiu granicu
elastinosti u isto vrijeme. Razlog tome je niz nepravilnosti kristala (orijentacija, dislokacija i
slino). Prema tome elastina deformacija nekih kristala e dovesti do plastine deformacije
drugih. Promatrajui optereeni uzorak metala spregom termografske metode i klasine
metode iz dijagrama naprezanje deformacija njegovo ponaanje moe se podijeliti na sljedei
nain [39]:

34
 I. Optereenje je toliko nisko da su svi kristali deformirani u elastinom podruju. U
ovoj fazi odnos deformacije i naprezanja je linearan i na makro i na mikrorazini.
II. Optereenje je toliko da je veina kristala elastino deformirana, ali u nekim
dijelovima postoji i elastina i plastina deformacija zajedno. A kad bi se uzorak
rasteretio on bi se vratio u svoj prvobitni oblik. Makroskopski uzorak se ponaa
savreno elastino. U drugoj fazi se ne deformiraju svi kristali u elastinom podruju,
oni ostali su u plastinom podruju. U ovoj fazi u makroskopskim uvjetima klasina
krivulja naprezanje-deformacija je jo ravna crta.
III. Optereenje je toliko da se neki kristali deformiraju zajedno elastino i plastino. Pri
tom optereenju rastereen uzorak ne poprima prvobitan oblik nego se trajno
deformira.
IV. Optereenje je doseglo tu razinu da je veina kristala plastino deformirana. Kako se
optereenje poveava elastina deformacija stalno opada, a kad optereenje prestane
trajna deformacija ostaje sve oitija.

Slika 34. Dijagram naprezanje deformacija u kombinaciji s dijagramom promjena

temperature deformacija [39]

Risitano u svom radu [39] kae da je statikim vlanim testom pomou termokamere
(infracrvene kamere) mogue pronai granicu dinamike izdrljivosti Rd za koeficijent
asimetrije r = -1. Postupak je sljedei: Infracrvenom kamerom promatra se temperatura s
povrine uzorka tijekom statikog vlanog testa. Dobiveni rezultati prikazuju se u ovisnosti
T , kako je shematski prikazano na slici 34. U poetnom dijelu ovisnost promjene
temperature o deformaciji je linearna (termoelastina faza). Prvo odstupanje od linearnosti

35
promatrane ovisnosti promjene temperature s povrine uzorka i deformacije oznaeno je na
slici 34 s temperaturom T0 (zavretak termoelastine faze). Povezivanjem oitane temperature
tj. oitane deformacije s dijagramom tog statikog vlanog pokusa dolazimo do iznosa
naprezanja koje je jednako dinamikoj izdrljivosti Rd-1. Rezultati u opisanom radu prikazani
su u tablici 2. Odstupanje dobivene vrijednosti dinamike izdrljivosti statikim vlanim
testom i ispitivanjem zamaranjem je svega 10% [39].

Tablica 2. Objedinjeni rezultati testova [39]

Dinamika izdrljivost, Rd-1 , MPa

Uzorak
Statiki vlani test Dinamiki test
1 108 110
2 117 97
3 105 102
Uprosjeene Greka, %
110 99
vrijednosti 10

36
7. ZAKLJUAK

U radu su detaljno opisani pregled i provedba dinamikih ispitivanja metalnih

materijala. U okviru kratkotrajnih dinamikih ispitivanja opisana je udarna radnja loma po
Charpy-u, a rezultati dugotrajnih dinamikih ispitivanja objanjeni su kroz Whlerov i
Smithov dijagram. Takoer je pokazano kako oblik lomne povrine odreuje vrstu loma.
Razmatran je utjecaj pojedinih faktora na ove dvije vrste dinamikih ispitivanja. Kod
kratkotrajnih dinamikih ispitivanja najvei utjecaj na ilavost ima temperatura materijala,
dok kod dugotrajnih dinamikih ispitivanja velik utjecaj na vrijednost dinamike vrstoe ima
stanje povrine.
Kao predstavnik metalnih materijala odabran je nodularni lijev za koji je interpretirana
analiza utjecaja mikrostrukture na rezultate dinamikih ispitivanja, iz dostupnih literaturnih
izvora. Pokazano je da se vie vrijednosti udarne ilavosti nodularnog lijeva dobivaju s
porastom udjela ferita u mikrostrukturi, smanjenjem udjela perlita u mikrostrukturi,
poveanjem broja nodula/mm2 i nodularnosti grafita. Pokazano je da vee nodule,
nepravilnijeg oblika smanjuju i zamornu vrstou. Uzorci s veim brojem manjih, pravilnih
nodula, bez obzira na udjel perlitne faze imaju dulji ivotni vijek u odnosu na uzorke s
nodulama relativno veih dimenzija i nepravilnijeg oblika, uz manji udjel perlita.
Analizom literaturnih izvora otkriveno je kako je upotrebom termokamere, koja
omoguava praenje temperature s povrine uzorka tijekom njegove deformacije pri
statikom vlanom pokusu, mogue na granici zavretka termoelastinog efekta odrediti 10%
odstupanje iznosa dinamike izdrljivosti za koeficijent asimetrije r = -1 od dinamike
izdrljivosti dobivene dugotrajnim i opsenim dinamikim ispitivanjima.

37
8. LITERATURA
[1] Glava, Z., Unki, F.: Lijevanje eljeznih metala, Sveuilite u Zagrebu, Metalurki
fakultet, Sisak, 2008.
[2] anar, P.: Eksperimentalno i numeriko modeliranje zamornog ponaanja
nodularnog lijeva, Doktorski rad, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb, 2012.
[3] ...... http://www.micportal.net/hr, [cited 17.11. 2014.].
[4] ...... http://netmobil.net.hr/vijesti, [cited 17.11. 2014.].
[5] Franz, M.: Mehanika svojstva materijala, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb, 1998.
[6] Bauer, B.: Optimiranje parametara laserskog zavarivanja elika za poboljavanje,
Doktorski rad, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb,
2006.
[7] Schtz, W.: A history of fatigue, Engineering Fracture Mechanics, 1996, 54(2), 236-
300.
[8] Korun-Curi, K.: Odreivanje zamorne vrstoe materijala pomou umjetne
neuronske mree, Kvalifikacijski doktorski rad, Sveuilite u Splitu, Fakultet
elektrotehnike strojarstva i brodogradnje, Split, 2013.
[9] Sharp, M. L., Nordmark, G. E., Menzer, C. C.: Fatigue Design of Aluminium
Components and Structures, McGraw-Hill, New York, 1996.
[10] Fuchs, H. O., Stephens, R. I.: Metal Fatigue in Engineering, John Wiley & Sons,
1980.
[11] ...... Tehnika enciklopedija, svezak 12, 1990.
[12] Jelaska, D.: Osnovi mehanike loma, 1. dio: Zaee pukotine, radni materijali, Split,
2013.
[13] Rekovi, S.: Ispitivanje materijala, Sveuilite u Zagrebu, Metalurki fakultet, 2011.
[14] iha, K., Kodvanj, J., Ljubenkov, B., Baki, A.: Znaaj eksperimentalne mehanike u
brodogradnji, XX. simpozij Teorija i praksa brodogradnje, iha, K., Editor, 2012, FSB
Zagreb, BI Zagreb, Zagreb, Hrvatska.
[15] Vitez, I.: Ispitivanje mehanikih svojstava metalnih materijala, Sveuilite J.J.
Strossmayera u Osijeku, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod,
2006.
[16] Perkovi, M.: Utjecaj uvjeta ispitivanja na udarni rad loma, Diplomski rad, Sveuilite
u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2013.
[17] Roe, G. J.: Notch Toughness of Steels, in Metals Handbook, Properties and Selection:
Irons and Steels. Vol. 1, Ninth Edition, ASM International, Metals Park, Ohio, 1978.
[18] Filetin, T.: Izbor materijala pri razvoju proizvoda, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2000.
[19] Filetin, T., Franz, M., Ivui, V., Indof, J., paniek, ., and Filetin, .: Svojstva i
karakteristike materijala - katalog opisa, Hrvatsko drutvo za materijale i tribologiju,
Zagreb, 1994.
[20] ...... HRN EN 10045-1 - Hrvatska norma:Metalni materijali - Ispitivanje ilavosti
prema Charpyju - Prvi dio: Metoda ispitivanja.
[21] Franz, M.: Ispitivanje mehanikih i tehnolokih svojstava materijala, Inenjerski
prirunik IP4. 1998, kolska knjiga, Zagreb.
[22] Callister, W. D.: Fundamentals of Materials Science and Engineering, John Wiley &
Sons, Inc., New York, 2001.
[23] Glava, Z.: Optimizacija udarne ilavosti nodularnog lijeva metodama umjetne
inteligencije, Doktorski rad, Sveuilite u Zagrebu, Metalurki Fakultet, Sisak, 2007.

38
[24] Jelaska, D.: Elementi strojeva, Sveuilite u Splitu, Fakultet elektrotehnike strojarstva
i brodogradnje, Split, 2005.
[25] Kranjevi, N.: Proraun spojeva konstrukcija, Sveuilite u Zagrebu, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2008.
[26] Turkalj, G.: Analiza naprezanja dinamiki optereenih konstrukcija, radni materijali,
Sveuilite u Rijeci, Tehniki fakultet, Rijeka.
[27] Kraut, B.: Strojarski prirunik, Tehnika knjiga, Zagreb, 1987.
[28] Bhat, S., Patibandla, R.: Metal Fatigue and Basic Theoretical Models: A Review,
School of Mechanical and Building Sciences, Vellore Institute of Technology, India,
Tamil Nadu, 2010.
[29] Salopek, V.: Dinamika izdrljivost brodograevinskog elika, Diplomski rad,
Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2011.
[30] Almar-Naess, A.: Fatigue Handbook, Tapin Publisher, Trondheim, 1985.
[31] Redi, N.: Smithov dijagram, Univerzitet u Tuzli, Mainski fakultet, Tuzla.
[32] Husnjak, M.: Mehanika loma, 2009, skripta, Fakultet strojarstva i brodogradnje,
Zagreb.
[33] Campbell, F. C.: Elements of Metallurgy and Engineering Alloys, Chapter 14:
Fatigue, ASM International, Ohio, 2008.
[34] Obsieger, B.: Elementi strojeva I, Svezak 1, Tehniki fakultet Sveuilita u Rijeci,
Rijeka, 2001.
[35] anar, P., Tonkovi, Z., Kodvanj, J.: Microstructure influence on fatigue behaviour
of nodular cast iron, Materials Science & Engineering A, 2012, 556, 88-99.
[36] anaija, M., Munjas, N.: O toplinskim pojavama pri elastinim i plastinim
deformacijama, Peti susret Hrvatskog drutva za mehaniku, 2013, Terme Jezerica,
Donja Stubica.
[37] Oliferuk, W., Maj, M., Litwinko, R., Urbanski, L.: Thermomechanical coupling in the
elastic regime and elasto-plastic transition during tension of austenitic steel, titanium
and aluminium alloy at strain rates from 10^-4 to 10^-1 s^-1, European Journal of
Mechanics - A/Solids, 2012, 35(0), 111-118.
[38] Marendi, P., Veljaa, T., Krstulovi-Opara, L., Domazet, .: Uvod u termoelastinu
analizu naprezanja, Drugi susret Hrvatskog drutva za mehaniku, 2008, Split.
[39] Risitano, G., Risitano, A., Clienti, C.: Determination of the fatigue limit by semi static
tests, Convegno Nazionale IGF XXI, 2011, Cassino (FR), Italia, 322-330.

39
 IVOTOPIS

OSOBNI PODACI:

Ime i prezime: Alen Draganovi

Datum i mjesto roenja: 17. kolovoza 1985., Sisak
Adresa: kolska 39 a, 4400 Sisak
Telefon: 044/535-310, 098 838 977
E-mail: alendrose@outlook.com

OBRAZOVANJE:

1992. - 2000. - osnovna kola, Viktorovac, Sisak

2000. 2003. - srednja kola, Industrijsko-obrtnika, Sisak
2011. - - Metalurki fakultet Sisak, Struni studij ljevarstvo

ZAPOSLENJE:

2004. - 2005. - Metaling, Sisak

2007. - 2008. - Zm Montag, Zagreb
2008. - 2012. - CMC, Sisak

VJETINE:

Rad na raunalu
Strani jezik: Engleski

40